You are on page 1of 35

MINIMALNO ZNANJE: Vektori

Sve fizikalne veliine su ili skalari ili vektori ili tenzori. Skalari su one veliine koje
moemo opisati samo iznosom. Vektori su one veliine koje moemo opisati ako
im znamo iznos, smjer i orijentaciju. Tenzori su one veliine koje ovise o dva
smjera. Vektor poloaja (radij vektor) je vektor koji spaja ishodite i krajnju toku
prema kojoj je usmjeren. Jedinini vektor ( r^ ) je bez dimenzije, duljine jedan sa
smjerom vektora koji prouavamo.

r^ =

r
r

|r^ |=1 Dva vektora su ista kada imaju isti iznos, smjer i orijentaciju.

Vektori se zbrajaju pravilom paralelograma ili trokuta. Vie vektora moemo


zbrojiti pravilom trokuta nizanjem. Zbrajanje vektora je komunitativno:

A +
B=
B+
A Oduzimanje vektora je zbrajanje vektora, ali tako da vektor koji
oduzimamo uzmemo sa suprotnom orjentacijom. Oduzimanje vektora nije
komunitativno:

A
B
B
A Vektor skalarom mnoimo tako da zadri smjer i orjentaciju
vektora, ali mu je iznos jednak umnoku iznosa skalara i vektora. Kod mnoenja
vektora vrijedi pravilo distributivnosti:

k(
A +
B )=k
A + k
B

1. pitanje
Skalarno mnoenje vektora
Mnoimo iznos prvog vektora s iznosom drugog vektora i kosinusom kuta meu
njima (kao kut uvijek uzimamo manji od dva mogua kuta). Rezultat skalarnog
mnoenja vektora uvijek je skalar.

A
B= AB cos Kada su vektori zadani preko komponenata u KKS-u mnoimo
iste komponente jednog vektora s tim istim komponentama drugog vektora.

A
B= A x B x + A y B y + A z Bz Primjer u fizici je izraz za rad, rad je jednak skalarnom
umnoku vektora sile i vektora puta.

W =
F s
Vektorsko mnoenje vektora
Mnoimo iznos prvog vektora s iznosomo drugog vektora i sinusom kuta meu
njima (kao kut uvijek uzimamo manji od dva mogua kuta), tako da dobijemo
vektor koji je okomit a oba poetna vektora, a njevu orijentaciju odreujemo
pravilom desne ruke (prvi vektor palac, drugi vektor kaiprst, a srednji prst
pokazuje rezultirajui vektor).

A
B= AB sin Vektorsko mnoenje vektora nije komunitativno.

Kada su vektori zadani preko komponenata u KKS-u mnoimo ih koristei


matrice.

^j
i^
k^

A
B= A x A y A z=i^ ( A y B z A z B y ) ^j ( A x B z A z Bx ) + k^ ( A x B y A y B x ) Primjer za
Bx B y B z
vektorsko mnoenje vektora je Lorentzova sila, iznos sile je vektorski umnoak
vektora brzine i vektora magnetskog polja pomnoen sa skalarom nabojem.

F =q v
B
Vektorska derivacija
Derivacija neke vektorske funkcije w : D V0 u toki t0 je limes

w ' ( t 0 )=lim
t t0

w ( t ) w( t 0 )
tt 0

2. pitanje
Gibanje, putanja i vektor poloaja u prostoru
Kinematika se bavi opisivanjem gibanja bez navoenja uzroka tog gibanja.
Gibanje je mijenjanje poloaja objekta tijekom vremena.
Putanja (trajektorija) je krivulja kojom se kree neka materijalna toka ili centar
mase nekog tijela.
Vektor poloaja u prostoru je vektor koji ide od ishodita kordinatnog sustava do
trenutnog poloaja neke toke (ili centra mase nekog objekta). Razlika vektora
poloaja prostoru je putanja. Promjena poloaja ne ovisi o odabiru ishodita.

r =
r 2
r 1 Brzina
Prosjena brzina je prijeeni put u nekom vremenskom intervalu.

v =

r
t Trenutna brzina je derivacije puta u tom trenutku.

v = lim

t 0

r ( t + t )r ( t)
r d r
= lim
=
t
dt Promjena brzina je razlika brzina tijela u dva
t 0 t

razliita trenutka.

v =
v 2
v 1 SI jedinica za brzinu je m/s.
Ubrzanje (akceleracija)
Prosjeno ubrzanje je promjena brzine u nekom vremenskom intervalu.

a =

v
t Trenutno ubrzanje je derivacije brzine u tom trenutku.

v (t + t ) v (t) d v
d 2 r
= = 2
t
dt
dt
Komponenta brzine u smjeru putanje mijenja iznos
a = lim
t 0

brzine, a komponenta okomita na putanju mijenja smijer. SI jedinica za ubrzanje


je m/s2.
Jednoliko gibanje po pravcu
Jednoliko gibanje po pravcu je gibanje po pravcu s konstantnom brzinom,
odnosno sa ubrzanjem koje je jednako nuli. Kako se brzina ne mijenja, u svakom
trenutku je jednaka prosjenoj brzini, a prijeeni put u svim jednakim
vremenskim intervalima je jednak.

3. pitanje
Jednoliko ubrzano gibanje po pravcu
Jednoliko gibanje po pravcu je gipanje po pravcu s promjenjivom brzinom, sa
ubrzanjem koje je konstantno. Kako je ubrzanje konstano tako je promjena brzine
u jednakim vremenskim intervalima jednaka.
Uzmemo li da je u smjeru pravca po kojem se giba, tada je:

r =x i^
a =

je

v^ =v x i^

^
a =a x i=a
i^ ; a=const Brzina:

a dt=at=at+ c
c odreujemo iz poetnog uvjeta
v =

d v
dt

v ( t=0 ) =
v 0 , pa

v (0)=c =
v 0 , pa iz toga slijedi da je brzina:

v (t )=at+
v 0 Poloaj:
v =

d r
dt

uvjeta

r = vdt= ( at+
v 0 )dt=

at
+
v 0t+ c c odreujemo iz poetnog
2

r ( t =0 )=
r 0=c , pa iz toga slijedi poloaj:
2

t
r (t)=a +
v t+
r 0 ili za jednu komponentu u KKS-u:
2 0
2

t
x ( t )=a +v 0 t+ x0
2
Slobodni pad
Slobodni pad oblik je jednolikog ubrzanog gibanja pri emu je ubrzanje jednako
alceleraciji sile tee. Sila tee je vektorkoji ide prema sreditu zemlje. Poetna

visina tijela je jednaka h. Uzmemo li da tijelo poinje padati iz mirovanja:


2

v (t )=gt

h(t )=g t + h0
2

Kosi hitac
Kosi hitac oblik je sloenog gibanja koje se sastoji od dvije komponente: x i y
komponente. U x komponenti nema ubrzanja, ve samo poetnu brzinu, a
ubrzanje postoji u smjeru y komponente i iznosi -g. je kut koji vektor poetne
brzine v0 zatvara s x osi (kut pod kojim je objekt ispaljen). Vektor brzine
neprestano mijenja smijer i iznos.

^ v 0 sin ^j
v 0 =v 0 cos i+

a =g ^j

Brzina:

v ( t )= adt=gt ^j +v 0cos i^ +v 0sin ^j =i^ v 0 cos + ^j ( v 0 sin gt ) =v x ( t ) +v y (t )


Poloaj:

t
r ( t ) = v ( t ) dt=i^ v 0 cos dt + ^j ( v 0 sin gt ) dt=i^ ( v 0t cos + x 0 ) + ^j v 0t sin g + y 0 =x ( t ) + y (t )
2
2

t
x ( t )=x 0 +v 0t cos ; y ( t )= y 0 + v 0t sin g
2 Putanja kosog hitca je parabola.
Uzmimo da polazimo iz ishodita KKS-a.

x ( t )=v 0t cos t=

x
v 0 cos

y (t )=v 0t sin g

t2
2

x
x
g
y=v 0
sin g
=
x2 + tan x
2
2
2
2
v 0 cos
2v 0 ( cos ) 2v 0 ( cos )
Vertikalni hitac
Vertikalni hitac je poseban sluaj jednolikog gibanja po pravcu koje ide u smjeru
komponente y, tako da je vektor poetne brzine paralelan s osi y i iste
orjentacije, dok je akceleracija takoer paralelna s osi y, ali je suprotne
orjentacije.

a =g^j ;

v 0 =v 0^j ;

v ( t )=at+
v 0=(gt +v 0 ) ^j

r 0=0 ^j

r ( t ) =a

t2
t2
+
v 0t +
r 0=(g + v 0t) ^j Kada je brzina
2
2

nula, odnosno kada tijelo doe do najvie toke do koje moe doi, tada je

t=

v0
g .

Kada je visina tijela jednaka nula, odnosno kada tijelo ponovno padne na zemlju:

t2
+v t=0
2 0

t v 0g

t
=0
2

v ( t pad )=(gt pad + v 0 ) ^j= g

t pad =

2v 0
g

2v 0
+ v 0 ^j=v 0 ^j
g

Horizontalni hitac
Horizontalni hitac je poseban sluaj kosog hitca u kojem je kut pod kojim
ispaljujemo jednak nuli.
Brzina:

^ 0 cos 0+ ^j( v 0 sin 0gt )=iv


^ 0 ^jgt=v x ( t ) +v y (t )
v ( t )=iv
t2
t2
r ( t ) =i^ ( v 0t cos 0+ x 0 ) + ^j v 0t sin 0g + y 0 =i^ ( v 0t + x 0 )+ ^j g + y 0 =x ( t ) + y (t )
2
2

4. pitanje
Jednoliko gibanje po krunici
Jednoliko gibanje po krunici jednostavni je prikaz sloanog gibanja ija je
putanja krunica pri emu se iznos brzine ne mijenja. Ako uzmemo da je sredite
krunice ishodite KKS-a tada je iznos vektora

koji ide od sredita krunice

do trenutnog poloaja toke na krunici konstantan. Njegov smjer se neprestano


mijenja. Mijenjaju se i smjer i orjentacija vektora brzine u nekoj toki tako da je
vektor uvijek paralelan s tangentom na krunicu u toj toki a orjentacija mu je u
smjeru gibanja. Brzina se naziva obodna brzina:

v = lim

| r| dr
t

t 0

dt Iznos vektora akceleracije je pri tome konstantan, a smjer joj

je okomit na smjer brzine, dok joj je orjentacija prema sreditu krunice. Ta


akceleracija se naziva centripetalna akceleracija:

a =^racp

acp = lim

| v|
t

t 0

lim v
t 0

| r| v
t

lim
t 0

| r| v 2
t

acp =

^ 2
rv
Iz slinih
r

torkuta dobijemo da je:

| r| | v|
r

v
r

| v|= | r|

Kutna brzina i vektor kutne brzine


Kutna brzina u krunom gibanju je prijeeni kut u nekom vremenskom intervalu.
Vektor kutne brzine uvijek je istog smjera i orjentacija kao vektro kuta, okomit na
os u kojoj se dogaa gibanje, a orjentacije koju odredimo pravilom desne ruke u
odnosu na obodnu brzinu (smjer gibanja) tako da obijemo prste u smjeru obodne

brzine i ispruimo palac tako da nam on pokazuje orjentaciju vektora.

d
=k^ Jedinica za kutnu brzinu je rad/s.
dt

Obodna brzina
Obodna brzina je prijeeni put na krunici u nekom vremenskom intervalu. Smjer
joj je tangencijalan na krunicu, a orjentacija joj je u smjeru gibanja.

v =
r Kako je obodna brzina uvijek okomita na polumjer, tako je:
v =rsin 90 =r
Centripetalna akceleracija
Centripetalna akceleracija je akceleracija koja je usmjerena od toke na krunici
prema sreditu krunice.

acp =

v 2 ^ 2r 2 ^
r =
r =2r
r
r

Cilindrini koordinatni sustav


Cilindrini koordinatni sustav je sustav u kojem umjesto koordinata x, y i z
imamo koordinate r, i z. Pro tome je koordinata r udaljenost izmeu neke toke
i ishodita koordinatnog sustava, koordinata

je kut koji r zatvara sa bivom

koordinatom x, a z koordinata ostaje ista. Postoji jednostavna ovisnost KKS-a i


cilindrinog koordinatnog sustava.

r= x 2 + y 2

tan =

y
x

Jedinini vektori u cilindrinom koordinatnom sustavu su


jedna na drugu. Vektor kuta

r^ ^ =k^

k^ r^ =^

okomit je na

r^ , ^ i k^ . Okomite su

^ .

^ r^
^ k=

Vektor kuta
Vektor kuta je vektor iji je iznos jednak iznosu kuta, smjer mu je okomit na
plohu, a orijentaciju mu odredimo tako da prstima obuhvatimo krunicu u smjeru
brzine, pa isprueni palac pokazuje orijentaciju.

5. pitanje

Jednoliko ubrzano gibanje po krunici


Jednoliko ubrzano gibanje po krunici jednostavni je prikaz sloenog gibanja ija
je putanja krunica pri emu se brzina mijenja. Koristimo sve iste oznake kao i
kod jednolikog gibanja po krunici, osim to ovdje postoji jo i druga komponenta
akceleracija koja ima smjer isti kao i brzina, a naziva se tangencijalna
akceleracija.
Vektor kutnog ubrzanja (kutne kaceleracije)
Kutna akceleracija je promjena kutne brzine po vremenu. Vektor kutne
akceleracije je istog smjera kao i vektor kutne brzine, a iste orjentacije kao i
vektor kutne brzine ako tijelo ubrzava, odnosno suprotne orjentacije ako tijelo
usporava.

d
d 2
= 2 Kutna akceleracija se mjeri u rad/s2.
dt
dt

Tangencijalna akceleracija
Tangencijalna akceleracija je po iznosu promejna obodne brzine po vremenu. Iste
je orjentacije kao i brzina ako tijelo ubrzava, a suprotne orjentacije od brzine ako
tijelo usporava. Okomita je na kut i na polumjer.

at =

d
d
( r )=
r=r
dt
dt

at =

Prikaz krunog gibanja u KKS-u


Ako je gibanje jednoliko po krunici,

=konst ; stavimo

0 =0

kao poetni

uvjet, tada

x ( t )=rcos (t)

y (t )=rsin (t)

Harmonijski oscilator
Ako gledamo samo projekciju jednolikom gibanja po krunici obzirom na x-os
dobijemo da estica izvodi harmonijsko gibanje (titranje).
poloaj:

x ( t )=rcos (t+ 0 )

brzina:

v x ( t )=rsin(t +0 )

ubrzanje:

a x ( t )= rcos ( t+ 0 ) = x (t )

Iz toga dobijamo jednadbu harmonijskog oscilatora

d2 x
+2x=0
2
dt

MINIMALNO ZNANJE: Newtonovi zakoni


Prvi Newtonov zakon

Svako tijelo ustraje u svome stanju, bilo mirovanja ili jednolikog gibanja, dok i ako
na njega ne djeluju sile koje ga prinude da to stanje promijeni.
Ako je zbroj sila koje djeluju na neko tijelo nula tada nema promjene stanja.
n

Fuk =
F i=0 Materiji je uroeno svojstvo odupiranja promjeni stanja. To
n=i
svojstvo zovemo inercija. Masa tijela je mjera njegove inercije (svojstva da se
odupire promjeni brzine). Jedinica za masu je kg.
Koliina gibanja je umnoak mase i brzine tijela. To je vektorska veliina, a njena
jedinica je kg*m/s.
Drugi Newtonov zakon
Promjena koliine gibanja proporcionalna je djelovanju sile u vremenu i zbiva se u
smjeru te sile. Promjena koliine gibanja je posljedica, a sila je uzrok.

p=
F t Trenutna sila je derivacija promjene koliine gibanja po vremenu.

p d p

F = lim
=
dt
t t

d( mv ) dm
d v dm

F=
=
v +m
=
v + ma Masa je najee
dt
dt
dt dt

konstantna (osim u sluaju relativistike fizike ili nekih posebnih sluajeva kao
to je npr. raketa koja gubi gorivo), pa je

F =ma

dm
=0 , iz ega slijedi da je
dt

dv
=a
dt

Trei Newtonov zakon


Akciji se uvijek suprotstavlja jednaka reakcija, ili, djelovanja dvaju tijela jedno na
drugo uvijek su jednaka po iznosu i usmjerena na suprotne strane.

F AB =
F BA Te dvije sile se ne zbrajaju, jer svaka od njih djeluje na drugo tijelo.

6. pitanje
Sila
Sila je vanjsko djelovanje na tijelo kojim se moe promijeniti njegovo stanje, bilo
mirovanja ili jednolikog gibanja po pravcu. Sila je vektorska veliina, a njena
jedinica je N. Temeljne sile su gravitacijska, elektromagnetska, jaka nuklearna i
slaba nuklearna, a izvedene sile u sve ostale (npr. elastina, sila napetosti, sila
trenja). Sila je uvijek djelovanje jednog tijela na drugo.
Referentni sustav, inercijalni i neinercijalni sustavi
Referentni sustav je sustav promatraa.
Inercijalni sustav je sustav u kojem vrijedi 1. Newtonov zakon. Primjer
inercijalnog sustava je svemirski brod koji se orjentira prema zvijezdama
stajaicama. Dobra aproksimacija inercijalnog sustava je neka dvorana, vlak na
ravnoj pruzi, lift izmeu katova

Neinercijalni sustav je sustav u kojem opaa osjea prividne sile, sile koje
nemaju uzrok u nekom drugom tijelu tog sustava. Primjer neinercijalnog sustava
je vlak u zavoju, auto koje ubrzava, avion koji polijee, vrtuljak
***Helijev balon koji se nalazi u autu koje ubrzava ide prema naprijed (jer zrak,
koji je tei ide prema nazad i gura laki balon).***
Temeljne sile u prirodi
U prirodi postoje etiri temeljne sile, a ostale se iz njih mogu izvesti.
Gravitacijska sila je odgovorna za uzajamno privlaenje tijela. Mjera intenziteta
gravitacijske sile je gravitacijska masa (eksperimentalno vidimo da je troma
masa teka masa). Gravitacijska sila opada s kvadratom udaljenosti.
Elektromagnetska sila nastaje izmeu elektrikih naboja (pozitivnog ili
negativnog). Primjer je Columbova sila koja nastaje kod naboja u mirovanju.
Istoimeni naboji se odbijaju, a raznoimeni se privlae. Opada s kvadratom
udaljenosti. Na naboje u gibanju djeluje magnetska sila koju nazivamo
Lorentzova sila.
Nuklearna jaka sila djeluje izmeu hadrona (protona, neutrona), ali ne i izmeu
leptona (elektrona, neutrina). Dri atomsku jezgru na okupu da se ne razleti
zbog Columbove sile. Kratkog je dosega (reda veliine 10 -15 m), ali je iznimno
jaka; mnogo jaa od Columbove.
Nuklearna slaba sila djeluje meu leptonima. Odgovorna je za raspad neutrona u
proton.

+ 0
++ e Teorije ujedinjenja nastoje ujediniti sve elementarni sile. Maxwellova
n p
jednadba ujedinila je elektrinu i magnetsku silu u elektromagnetsku. 1973.
elektromagnetska sila (koju prenose fotoni) i nuklearna slaba sila (koju prenose
W i Z bozoni) ujedinjeni su u elektroslabu silu. U standardnom modelu (model koji
se u fizici smatra vaeim za opis elementarnih estica) teoretski su ujedinjena
nuklearna jaka (koju prenose gluoni) i elektroslaba sila. Trenutno se traga za
nainom ujedinjenja te dvije sile s gravitacijskom. Pri tome se traga za
gravitonom, elementarnom esticom koja u teoriji prenosi gravitacijsku silu.

MINIMALNO ZNANJE: Gravitacijska sila i 7. pitanje


Gravitacijska sila
Javlja se izmeu svaka dva tijela koja imaju masu. To je sila kojom masa m 1
djeluje na masu m2. Uvijek je privlana.

F12 ( r )=r^

m 1m2

G=6,6710

r2
11

G Pri emu je G gravitacijska konstanta koja iznosi


2

N m / kg

Gravitacijska sila je centralna sila, ovisi samo o udaljenosti, ali ne i o kutu. Prema
treem Newtonovom zakonu, sila kojom prvo tijelo djeluje na drugo jednaka je sili

kojom drugo tijelo djeluje na prvu po smjeru i iznosu, ali su suprotne orjentacije:

F12=
F 21
Gravitacijsko polje
Ako je M masa nepominog tijela probnu masu m0 moemo proizvoljno
premjetati. Sila na probnu masu koja je na mjestu

^r GM

F=
m 0=g ( r )m0
Pri emu je
r2

g ( r )

iznosi:

gravitacijsko polje koje je uvijek

usmjereno prema nekoj masi.


Silnice gravitacijskog polja su takve da u svakoj toki polja moemo odrediti
smjer gravitacijskog polja. Vektor

moemo slijediti u prostoru. Kada je u

prostoru samo jedna masa sve silnice polja su polupravci koji idu od
beskonanosti prema sreditu te mase. Kada ima viee masa koristimo princip
superpozicije masa, tj. moemo izraunati njihova gravitacijska polja i njihov
zbroj u nekom mjestu u prostoru.
U sluaju uplje lopte gravitacijsko polje unutar lopte je nula, a izvan lopte je isto
kao i da lopta nije uplja (kao da se cijela masa tijela nalazi u centru mase).
Gravitacijsko polje na povrini zemlje

RZ =6,3710 6 m ; M z =5,9710 24 kg
2

g=9,83 m/ s

, a na Ekvatoru

g ( M Z )=

Gm Z
RZ

=9,81 m/ s2 Na polovima:

g=9,78 m/ s

Koliki je g na 10 km visine?

gA
RZ 2
=
=0,997 Gravitacijsko polje je umanjeno za oko 0,3%.
gZ ( RZ + h)2
Gravitacija satelita
Sateliti se gibaju priblino po krunici (u stvarnosti elipse). Iznos brzine je stalan.
Kutna brzina mora biti takva da je na tom radijusu putanje centripetalna
akceleracija jednaka iznosu gravitacijskog polja, odnosno gravitacijska i
centripetalna sila moraju biti izjednaene.
2

acp r =g (r ) Period kruenja je jednak:

T=

8. pitanje
Elastina sila
Elastina sila je izvedena iz elektrine sile. Opis elastine sile se zasniva na opisu
molekule koja se sastoji od dvije ili vie jezgara koje su okruene elektronima i pri
tome su jezgre u ravnotei. Meu njima postoje privlane i odbojne interakcije.

Ako na molekulu djelujemo jednom silom ona se cijela pomie, a ako na molekulu
djelujemo sa dvije sila u razliitim smjerovima udaljenost jezgara se promjeni i
dolazi do nove ravnotee, u kojoj se smanjuju odbojne sile, a privlane ostaju
iste. Ako maknemo vanjske sile razvotee se vrate u prvobitni oblik. Sve sile
meu vieatomnim molekulama su iste po iznosu. Ukupno istezanje se mnoi sa
brojem atoma.
Youngov modul
Postoje dvije vrste deformacija: na vlak (istezanje) i na tlak (pritiskanje). Ako je
Fokomito sila koja djeluje na neko tijelo duljine L, poprenog presjeka S tada se tijelo
rastegne za L.
Vlano naprezanje:

F okomito
S

Relativna vlana deformacija:

L
L

Youngov modul elastinosti je

L 1 F okomito
=
L
S

Napetost niti
Elastino tijelo prenosi silu. Unutarnje sile se odupiru vlanoj deformaciji. To je
sila napetosti (u biti elastina). esto idealiziramo da je nit nerastezljiva i da joj je
masa zanemariva.
Kolutura bez trenja
Idealna nit (nerastezljiva i zanemariva mase) prebaena preko idealne koluture
(bez trenja) idealno prenosi silu. Kolutura mijenja smjer napetosti bez promjene
iznosa. Tijela imaju iste iznose brzina i ubrzanja.
Ako uzmemo dvije mase M i m ( M > m ) objeene na razliite krajeve koluture
dobivamo da je:

Ma=MgT ma=mg+T

Ma+ ma=Mgmg

a=g

M m
M +m

9. pitanje
Sila reakcije podloge
Kada tijelo miruje postoji sila koja djeluje na tijelo, a jednaka je masi tijela put
gravitacijsko polje

(mg) . Prema treem Newtonovom zakonu podloga na

tijelo odgovara istom silom, ali suprotne orjentacije

(
N ) . To je uzrokovano

elastinom silom podloge.

Rastavljanje sila
Sila koja nije paralelna s nijednom osi moe se koritenjem trigonometrijskih
pravila rastaviti na nekoliko komponenti, tako da su te komponente paralelne s
osima.
Smicanje
Deformacija smicanja javlja se kada na tijelo djeluje par sila tangencijalno (jedna
pri vrhu, a druga pri dnu tijela), pri emu nastaje nova ravnotea. Mikroskopski
gledano, pomiemo estice, koje tada ulaze u novu ravnoteu kao i kod elastine
sile.

Ako uzmemo da je kut izmeu plohe u staroj ravnotei i plohe u novoj ravnotei
, da je S povrina jedne plohe (jedina ija se povrina ne mijenja) i da je G
modul smicanja tada, prema Hookeov zakon kae:

F
=G
S
Torzija
Torzija je poseban sluaj smicanja u kojem se smie kruno:

Ako uzmemo da je Dt modul torzije i da je

M =Dt

kut pod kojim zakreemo tada je:

Opruga
Svaki element opruge ima torzijsku deformaciju. Hookeov zakon za oprugu kae
(pri emu je k konstanta opruge, a

vektor pomaka):

Fel =kx Dinamometar je naprava koja slui za mjerenje sile, a radi na


principu opruge (sila je proporcionalna istezanju opruge).

10. pitanje
Trenje
Statiko trenje je otpor proklizavanja. Sila tee uzrokuje smicanje slojeva izmeu
tijela i podloge. Ako je sila

sila kojom djelujemo na tijelo tada je sila

F s=
F . Sila statikog trenja

statikog trenja
vrijednost

F s max

F s ima svoju maksimalnu

(pri tome je s)

F s max= sN Vano je napomenuti da trenje ne ovisi o povrini doticaja.


Ako je sila

vea maksimalne vrijednosti statikog trenja tada tijelo poinje

proklizavati i na njega poinje djelovati dinamiko trenje ili trenje klizanja, koje
ima smjer suprotan brzini tijela o ne ovisi o iznosu brzine. Ako je konstanta
trenja:

Ftr =N Dinamiko trenje ima neto manji iznos od maksimalnog statikog


trenja.
Kosina
Kada radimo zadatke s kosinom, bolje je uzeti KKS ija je x koordinata paralelna s
kosinom, a y koordinata na nju okomita.
Ako je rije o kosini tada imamo kompliciraniji rastav sila jer je sila kojom djeluje
podloga uvijek okomita na podlogu, tako da je sila reakciji podloge ( je kut koji
kosina zatvara s tlom):

N=mgcos Sila trenja djeluje paralelno na kosinu u suprotnom smjeru od


gibanja tijela.

Odreivanje koeficijenta trenja pomou kosine


Iz kosine moemo izraunati koeficijent trenja.

N=mgcos F tr =mgcos

mgcos + mgcos =ma

a=g(sin cos ) Za kut koji nema akceleracije, a ima brzine moemo


izraunati koeficijent trenja:

0=g( sin cos ) =tan


Trenje u fluidu
Trenje u fluidu ovisi o brzini tijela i presjeku tijela, obliku tijela i viskoznosti fluida,
a ta druga tri uvjeta saimamo u jednu konstantu k. Uvijek je suprotnog smjera
od brzine.

m
v g= g
k

Ftr =kv Granina brzina:

Kako se brzina mijenja u vremenu:

k
a=g g
m

da k
=
dt
a
m

'
k
=
dt '
da
m
a a'
0
0

( )

a=a0e m

t
m
v ( t )= a ( t )dt=
a0e m +C Ako za poetni uvjet uzmemo da je
k

je

v =0

t=0

i da

dobivamo da je brzina:
k

v ( t )=v g(1e m )

11. pitanje
Rad
Rad je djelovanje silom na tijelo koje se giba. Rad je skalarna veliina, a SI mjerna
jedinica za rad je

J ( Nm) . esto koritena jedinice za rad su eV, (

1 eV =1,61019 J ) i kWh ( 1 kWh=3,6 MJ )


dW =
Fd s
Ukupni rad na putu od A do B:
B

W AB= dW=
F d s Ako uzmemo da je sila konstantna tada je:
A

W =
F s =Fscos Ako je je rad pozitivan ( cos > 0 ) tijelo ubrzava, a ako je
rad negativan ( cos < 0 ) tijelo usporava.

Snaga
Prosjena snaga je obavljeni rad u vremenskom intervalu u kojem se rad obavlja.
Jedinica za snagu je W (kg*m2/s3).

P=

W
t Trenutna snaga je derivacija rada po vremenu:

P=

dW
F d s
=
=F d s
dt
dt

Kinetika energija
Energija je sposobnost tijela da obavlja rad.
Brzina se poveava na raun pozitivnog rada. Na pravcu gdje je

dW =
F d s ako je

F=ma ,

v=

ds
dt , a

F s :

ds=vdt , tada je
vB

dW =mavdt =mvdv

dW = m v 0 dv

mv B2 mv A2
W =m vdv=

Pre
2
2
v
A

ma tome definiramo kinetiku energiju tijela:

1
2
Ek = mv Rad uzrokuje promjenu kinetike energije:
2
W AB=E kB EkA
Potencijalna energija
Potencijalna energija je sposobnost obavljanja rada zbog poloaja u polju sile.
Elastina potencijalna energija
Elastina sila je

Fel =kx . Ako neko tijelo naleti na oprugu ta sila e na njega

djelovati od trenutka u kojem je dotaklo oprugu do trenutka potpunog sabijanja


opruge. Rad koji tijelo pri tome obavi od poetka ( x=0 ), do kraja sabijanja
opruge (

x=x 1 ) je:

x1

mv 02
W = F el =
Stisnuta opruga ima sposobnost vraanja kinetike energije
2
0
tijelu, tj. ima potencijalnu energiju. U pozvratku, od toke
elastine sile je pozitivan.
0

W ' = F el dx=
x1

mv 02
=W Sa stajalaita opruge:
2

x=x 1 do

x=0

rad

Trei Newtonov zakon kae da tijelo djeluje na oprugu silom

F el . Pri tome se

opruga ne mie, nego se deformira (pohranjuje energiju). Iz rada koji tijelo pri
tome obavi potencijalna energija je:

x1

x1

1
2
E p= ( F el ) dx= kxdx= kx 1
2
0
0

Gravitacijska potencijalna energija


Dva tijela mase M i m miruju na udaljenosti r1 i izmeu njih djeluje sila

Mm

F ( r 1 ) =G
r^ 1
. Za promjenu poloaja tijela m s
r 12
svladati silu
r 2

W = G
r 1

F ( r )

r 1

na

r 2

potrebno je

r 2r 1 :

na putu

Mm
r^d s Pri tome je
2
r

d s

krivulja koja povezuje

r 1

r 2

i ima

radijalnu i tangencijalnu komponentu:

d s =^r dr + ^ rd ^ Sila ima samo radijalnu komponentu:


r^ d s =dr Iz ega dobivamo izraz za rad iz kojeg raunamo potencijalnu energiju:
r2

W = G
r1

mM
1 1
dr=GmM

2
r2 r1
r

E p =E p 2E p1 =W To je razlika

potencijalne energije. Pravu vrijednost ne moemo iraunati, ve moramo sami


odabrati proizvoljno mjesto na kojem e

E p=0

za

r=0 .

Za bilo koju tonu u prostoru

E p=0 . Proizvoljno uzimamo da je

E p=G

M m
Rad gravitacijske sile da se tijelo dovede iz beskonanosti u
r

toku r je pozitivan. to su tijela blia to je energija negativnija. Sva tijela tee


biti u stanju nie potencijalne energije.
U blizini povrine zemlje
Uzmemo li da je polumer zemlje R, njena masa M, te visina (u odnosu na zemlju)
na kojoj se tjelo mase m nalazi h dobijemo da je njegova potencijalna energija:

E p=G

M m
M m
h
=G
1+
R+ h
R
R

toga slijedi da je

( )

=G

Mm
h
Mm
M
1 =G
+ G 2 hm A iz
R
R
R
R

M
=g=9,81 m/ s2
2
.
R

Kada radimo s gravitacijskom energijom oko Zemlje uzmemo da je potencijalna


energija jednaka 0 na povrini zemlje, a ne, kao do sad, u beskonanosti.

12. pitanje
Konzervative i nekonzervativne sile
Ako zamislimo dvijeto toke u prostoru u kojem postoji gravitacijsko polje
uzrokovano nekom masom M: toku T1 i toku T2, te im pridruimo vektore

r 2

r 1

moemo zamisliti kako se neka masa m giba od toke T 1 do toke T2 po

proivoljno odabranoj putanji sA, te kako se zatim vraa od toe T2 do toke T1 po


nekoj drugoj putanji sB. Tada moemo napisati formulu za obavljeni rad po tom
putu:

1 1
W A =
F gd s =GMm( )
r2 r1
s
A

1 1
W B=
F gd s =GMm( )
r2 r1
s
B

W uk =W AW B=0 Rad gravitacijske sile po zatvorenoj putanji iezava.


Tako se ponaaju konzervativne sile, a imaju svojstva da im energija ovisi samo o
poloaju, a moemo im definirati potencijalnu energiju. Primjeri konzervativnih
sila su elastina, gravitacijska, elektrina i nuklearna, a primjeri nekonzervativnih
je trenje.
Gravitacijski potencijal
Ako umemo da je masa u sreditu M i da imamo neku probnu masu m 0, tada
moemo definirati gravitacijski potencijal kao:

potencijalna energija probne mase


U=
=
iznos probne mase

M m0
r
m0

U (r )=G

M
r

Ekvipotencijalne plohe
Ekvipotencijalne plohe su plohe jednakog potencijala. Za tokast masu to su
koncentrine sfere. Kreemo li se po ekvipotencijalnoj plohi nema promjene
potencijalne energije. Izohipse su ekvipotencijalne linije.
Veza potencijala i polja
Potencijalna energija definirana je s

dU =gd s . Ako znamo


U ( r )

g ( r )

d E p=
F g d s , dok je potencijal defniran s

u cijelom prostoru onda moemo izraunati

u cijelom prostoru. Obrnuto moemo izraunati koritenjem parcijalne

derivacije (deriviramo po jednom parametru, npr. x, dok ostale drimo


konstantnima, npr. y i z).

dU =

U
U
U
dx+
dy+
dz S druge strane:
x
y
z

g=i^ g x + ^j g y + k^ g z

^
^
^jdy + kdz
d s =idx+

dU =( g x dx+ g y dy+ g z dz ) Kada to

usporedimo s totalnim diferencijalom:

gx =

U
U
U
; g y=
; g z=
x
y
z Za opis toga moramo upotrijebiti nabla operator,

3D derivaciju. Kada nabla operator djeluje na skalarnu funkciju zove se


gradijent, a rezultat je vektor koji pokazuje smjer najvee promjene skalarne
funkcije.

=i^ + ^j + k^
x
y
z

U =grad U =i^ U + ^j U + k^ U Gravitacijsko polje u


x
y
z

svakoj toki potencijala jednako je negativnom gradijentu potencijala:

U
g=
Silnice su uvijek okomite na ekvipotencijalne plohe zato to je
U
=0 ako su na plohi.
s

13. pitanje
Zakoni sauvanja u zatvorenom sustavu
Izolirani (zatvoreni) sustav je sustav u kojem nekoliko tijela meudjeluje, a
vanjske sile su zanemarive.
Zakon sauvanja ukupne koliine gibanja (ZSKG)
Iz 3. Newtonovog zakona znamo da dva tijela, tijelo A i tijelo B, meudjeluju
jedno na drugo jednakim silama tako da je

F BA=
F AB . Takoer znamo da je

promjena koliina gibanja umnoak djelujue sile i u vremenskom intervalu:

d p A=
F BAdt

d p B=
F ABdt , a zbrajanjem ta dva izraza dobivamo da je

d p A=d p B .
Ukupna promjena koliine gibanja rauna se prema

puk =p A + p B , a ukupna

promjena koliine gibanja je nula:

d p uk =d p A +d p B=0 Poopimo li to na vie tijela dobijemo da je ukupna koliina


gibanja konstantna i to vrijedi bezuvjetno:

p1+p 2+p3 ++pn =konst


Zakon sauvanja mehanike energije (ZSME)
Zamislimo li dva izolirana tijela, tijelo A i tijelo B izmeu kojih djeluje neka
konzervativna sila dobijemo da je njjihova kinetika energija:

d E kB =
F AB d s B

d E kA =
F BA d s A Obe ove promjene su pozitivne pa se zbrajaju i

iz toga dobijamo promjenu potencijalne energije:

d E p=
F BA d s A
F AB d s B Ukupna promjena kinetike i potencijalne energije je
nula:

d E kA + d E kB +d E P=0 Iz toga slijedi da je ukupna kinetika i potencijalna energija


u sustavu konstantna:

EkA + EkB + EP =konst To je zakon sauvanja mehanike energije u izoliranom


sustavu, a vrijedi samo za sustav u kojem djeluju samo konzervativne sile. Moe
se poopiti na vie tijela.
Opi zakon ouvanja energije: Energija se moe u raznim procesima pretvarati iz
jednog oblika u drugi, ali energija ne moe nestati, niti ju je mogue stvoriti ni iz
ega.

14. pitanje
Sredite (centar) mase
Zamislimo li izolirani sustav dvije mase, masu m1 i masu m2 koje su od sredita
koordinatnog sustava udaljene

r 1

r 2

postoji jedna toka izmeu njih dvije

tako da u toj toki lei ravnotea sustava, tj. kada te dvije mase postavili na
klackalicu ije je uporite u toj toki klackalica bi bila u ravnotei. Tu toku
nazivamo centom mase:

r cm =

m1 r 1+ m 2 r 2
Uzmemo li da je udaljenost dvije mase d, a da centar mase
m 1+ m 2

raspolavlja duljinu d na dva dijela d1 i d2 dobijemo:

d=d1 + d2

d 1 m1=d 2 m2 Poopimo li to na N masa dobijemo:


N

m1 r 1+ m2 r 2 ++mN r N
r cm =
= i=1N
m1 +m2 ++ mN

m i r i

mi
i=1

Vanjske sile i gibanje sredita mase


Uzmimo neizolirani sustav, tako da na njega djeluju vanjske sile. Taj sustav
sastoji se od kugle A na koju djeluje sila

FA

i kugle B na koju djeluje sila

FB .

Opisujemo ga jednadbama:

d 2 r A
dt

F A d 2 r B
FB
i 2=
mA dt
m B Iz toga moemo izvui izraz za ubrzanje centra mase i za

ukupnu silu koja djeluje na centar mase:

acm =

d 2 r cm
d t2

mA
=

d 2 r A
d 2 r B
+
m
B
F +
FB
dt2
d t2
= A
m A +mB
mA +mB

Fuk =mukacm Na gibanje centra mase

moemo formalno primjeniti Drugi Newtonov zakon. Ubrzanje centra mase


raunamo tako da ukupnu vanjsku silu podjelimo s ukupnom masom sustava.
Sve unutarnje sile se ponitavaju. Unutarnje sile ne mogu ubrzati centar mase.

15. pitanje
Sudari
Zamislimo dva tijela masa m1 i m2 u izoliranom sustavu (drugo tijelo na sebi ima
prikvaenu oprugu). Oba tijela se nalaze na kotaima i kreu se brzinama v 1 i v2
jedan prema drugom:

puk =m1 v 1+ m2 v 2

1
1
Euk = m1 v 12+ m2 v 22 Kada se susretnu i opruga se sabije
2
2

vrijedi:

puk ista

Euk =0+ E p opruge

Zatim se tijela odbiju i idu brzinama v1 i v2 jedan od drugog.

puk ista=m1 v 1 +m2 v 2

1
2 1
2
Euk = m1 v 1 + m2 v 2 U tom sudaru vrijede ZSKG i ZSME.
2
2

Sudari se dijele na elastine (vrijede ZSKG i ZSME) i na neelastine (ne vrijedi


ZSME, ali vrijedi ZSKG).

Elastini sudari
Zamislimo li dvije elastine kugle A i B koje idu jedna prema drugoj njihov se
sudar moe dogoditi na dva naina: kao centralni sudar (sve se dogaa na istom
pravcu) i kao necentralni sudar. Kod centralnog sudara sve se dogaa na jednom
pravcu (pa miemo oznake vektora) koji prolazi kroz sredite dviju kugli koje se
jedna prema drugoj kreu brzinom vA1 i vB1, a nakon sudara se kreu brzinom vA2 i
vB2 jedna od druge.
Iz ZSKG:

m A v A 1 +mB v B 1=m A v A 2 +mB v B 2

Iz ZSME:

1
1
1
1
mA v A 12 + mB v B 12 = mA v A 22+ mB v B 22
2
2
2
2

Iz tih jednadba dobivamo:

m A ( v A 1v A 2) =mB ( v B 1v B 2 )

m A ( v A 1v A 2) ( v A 1 +v A 2 )=mB ( v B 1v B 2 ) ( v B 1+ v B 2)

v A 1+ v A 2=v B 1 + v B 2 Iz tih jednadbi dobijemo da je:


v A 2=

2 mB v B 1 +v A 1 (m A mB )
mA + mB

i vrijedi da je

v A 2=v A 1

v B 2=

2m A v A 1+ v B 1 (mBm A )
Ako na poetku B miruje
m A +mB

v B 1=0 , tada je:

mA mB
2 mA v A 1
i v B 2=
m A +mB
mA +mB Pogledamo li i 3 posebna sluaja

mB mA v A 2=v A 1 iv B 2=0

mB =mA v A 2=0 i v B 2=v A 1

mB mA v A 2 v A 1 i v B 2=2 v A 1
Elastini sudari u sustavu centra mase
Ako odaberemo novi inercijali sustav koji se giba brzinom
oznaimo sa u brzine u tom sustavu, tada je

u A =v A v cm

uB =v Bv cm Kako vrijedi da je

v =v cm =

ucm =0

i:

puk =0

dobijemo:

mA v A +mB v B
mA +mB

u A 2 =u A 1 i uB 2=u B 1
Neelastini sudar
Kod neelastinih sudara vrijedi ZSKG, a ne vrijedi ZSME.
Ako imamo potpuno neelastian sudar, kada tijela ostaju sljepljena dobijemo:

m A v A 1 +m B v B 1=(m A +m B )v cm
mB mA v 2=0

v cm =v 2 Pogledamo li 3 posebna sluaja:

1
m B m A v 2= v A 1
2

mB mA v 2=v A 1

16. pitanje
Kruto tijelo
Kruto tijelo sastoji se od mnotva estica ija se relativna udaljenost ne mijenja.
O tome brinu unutarnje sile. Ukupna masa tijela m uk je zbroj svih masa mi svih
estica.
N

m uk = m i Aproksimiramo da je raspodjela mase kontinuirana:


i=1
N

( r )=

m
V

dm= ( r ) d V

muk = dm= ( r ) d V
V

mi ri

r cm = i=1N

Kontinuirana

mi
i=1

raspodjela:

r ( r )d V

r cm = V

( r )d V

Ako djeluju vanjske sile:

acm =

Fuk
muk

Kutna koliina gibanja (zamah ili moment koliine gibanja)


Materijalna toka jednoliko krui oko osi. U svakom trenutku ima koliinu gibanja

i poloaj

r . Smjer tih vektora se mijenja u vremenu. Ipak, moemo

definirati jednu konstantnu veliinu:

L=r p
Svojstvo kutne koliine gibanja je da ne mijenja smjer. Uvijek je okomit
na ravninu vrtnje (orjentaciju mu odredimo tako da prstima obuhvatimo smjer
vrtnje i tako da nam isprueni palac pokazuje orjentaciju vektora). Kutna koliina
gibanja ne mijenja iznos ako nema tangencijalne sile i uvijek je istog smjera i
orijentacije kao kutna brzina.
Koristei izraz za obodnu brzinu dobijemo:

L=mr v =mr 2
Moment inercije (moment tromosti) tokaste mase m na
udaljenosti r od osi rotacije:

I =mr

Te preko toga moemo definirati kutnu koliinu gibanja:

L=I

Vrtnja krutog tijela


Ako se neko tijelo vrti oko nepomine osi svaki dio krutog tijela ima isti

Ukupni zamah jednak je:


2
L= r i ( mi v i ) =
mi r i =I

Moment tromosti krutog tijela:

I = mi r i2 ili I = r 2 dm= r 2 ( r )dV Jednadba gibanja glasi:


i
V
V
d
L
= M vanjski ili
M =I
U izoliranom sustavu kutna koliina gibanja je sauvana
dt
(zakon ouvanja kutne koliine gibanja):

M vanjski =0

Luk =konst Energija rotacijskog gibanja

Kinetika energija rotacijskog gibanja dana je formulom:

1
1
1
2
2
2
2
Ek = mv = mr = I
2
2
2

17. pitanje
Moment inercije (moment tromosti) i momenti inercije nekih pravilnih
tijela
Moment tromosti krutog tijela:

I = mi r i2 ili I = r 2 dm= r 2 ( r )dV


i

Izraun momenta inercije za neka tijela:

ipka mase m i duljine D koja ima linearnu gustou

m uk dm
=
D dx

i rotira oko

jednog kraja ima moment inercije:


D

I = x 2 dm= x 2 dx=
0

muk dm
=
D dx

D 3
ipka mase m i duljine D koja ima linearnu gustou
3

i rotira oko centra mase ima moment inercije:

D
2

I = x2 dx=
D
2

D 3 D3 D 3 mD2
+
=
=
Disk mase m, debljine D i radijusa R
24 24
12
12

koji iji svaki prsten ima volumen

dV =2rDdr

i koji rotira oko centra mase

ima moment inercije:


R

I cm=2 D r 3 dr=D
0

R4
R2
R2
=V =m
2
2
2

Slinim postupkom moemo dobiti da su momenti inercije prstena

I =m R

2
2
I= m R .
5

kugle

Teorem o paralelnim osima (Steinerov teorem)


Rotiramo neko (2D) tijelo nepravilna oblika oko ishodita koordinatnog sustava.
Vektor koji prolazi od ishodita sustava do centra mase

r cm , vektor koji prolazi

od ishodita koordinatnog sustava do neke proizvoljno odabrane toke na tijelu

r 'i

r i , a vektor koji prolazi od centra mase do neke toke na krivulji je

pa iz

toga dobivamo:

r i=r cm + r 'i Moment inercije oko ishodita tada je:


2

I = mi r i2 = mi ( r cm + r'i ) = mi r cm2 ++2 mi r cm r 'i + mi r i ' 2=mr cm2 +2 r cm mi r 'i + I cm


i

Kako je

mi r 'i=0
i

dobijemo Steinerov teorem o usporednim osima:

I =mr cm2+ I cm

18. pitanje
Moment sile
Zamislimo li esticu koja se kruno giba po polumjeru

Ft

r , te zamislimo silu

koja na nju tangencijalno djeluje, uinak sile e biti vei to je

|r| vei.

Sila uzrokuje tangencijalno ubrzanje to dovodi do promjene iznosa brzine. Iz


toga definiramo moment sile:

M =r
F

Centralne sile
Centralna sila je ona sila koja ovisi samo o udaljenosti izmeu dva objekta, ali ne
i o kutu meu njima. Ona uvijek lei na pravcu koji spaja ta dva objekta. Polje sile
je centralno ako se radi o sferinoj simetriji. Njeno polje je uvijek konzervativno,
pa je ukupna koliina mehanike energije ouvana. Kako je moment sile nula
dobivamo i da je kutna koliina gibanja ouvana:

L=r m

dr
=konst
dt

Dinamika vrtnje
Ako se kruto tijelo vrti oko nepomine osi svaki dio krutog tijela ima isti

Ukupni zaha iznosi:


2
L= r i ( mi v i ) =
mi r i =
I
i

Iz toga izlazi da je moment inercije krutog tijela:

I = r dm= r 2 ( r ) dm Jednadba gibanja glasi:


V
V
2

d
L
= M vanjsko
dt

M vanjski =I

Primjeri dinamike krutog tijela su odmotavanja niti i gibanje valjka.


Zamislimo nit na koju je ovjeen uteg mase m namotanu na neki valjak koji se
moe rotirati. Tu se pojavljuje sila napetosti

T . Jednadba gibanja glasi:

ma=mgT Iz tih uvjeta dobivamo da je moment sile na valjak:

M =
R T Jednadba gibanja valjka je:
M =I v Pa iz toga slijedi:
a=

mg
m
m+ v
2

Drugi Newtonov zakon za kruno gibanje


Kako moment sile djeluje na kutnu koliinu gibanja:

d
L d
d p
= ( r p )= v p + r
=0+ r
F
dt dt
dt
kruno gibanje.

d
L

M=
To je Drugi Newtonov zakon za
dt

at =
r , pa iz otga slijedi:

Znamo iz kinematike da je

1
1
( r a ) =
( r
F)
2
r
mr 2

M =I

19. pitanje
Zakon ouvanja kutne koliine gibanja
U sustavu na koji ne djeluje vanjski moment sile, kutna koliina gibanja je
konstantna.

M vanjski =0
Luk =konst Unutarnje sile u sustavu ne mijenjaju kutnu koliinu
gibanja.
Ishodite sustava (iz kojeg se vuku

r -ovi) mora biti inercijalni sustav, ali ne

nuno os rotacije. Iznimka je u sluaju da je ishodite centar masa, tada zakon


vrijedi ak i ako sustav nije inercijalan.
Kotrljanje niz kosinu bez proklizavanja
Zamislimo valjak koji se kotrlja niz kosinu nagiba , imamo sile tri sile koje
djeluju na taj valjak: sila tee (okomito na tlo), sila odgovora podloge (okomito na
podlogu) i sila trenja (paralelno s podlogom). elimo li izraunati kako se brzina
mijenja imamo 3 naina.
*1. nain
Uzmimo da je ishodite sustava dodirna toka valjka i podloge P. Promatramo
rotaciju oko toke P. Tada, kako su

M G=
R G

M G=Rmgsin

r
F tr =0

r
N =0 , moment sile je

d
L
=M G=I P
Uvrtavanjem toga u
dt

Steinerov teorem dobivamo:

2
a= gsin *2. nain
3
Promatramo li kotrljajui valjak preko translacije i rotacije:
Translacija:
Rotacija:

ma cm=
F =mgsin Ftr

r
G =0 ;

M =r
F tr =I cm

r
N =0

RF tr =

2
a= g sin *3. nain
3
ZSE u sustavu toke P

I cma 1
a
= m R2
Kako je
R
2
R

1
Ftr = ma
2

*4. nain
ZSE u sustavu centra mase
Uvjet ravnotee krutog tijela
Uvjet statike ravnotee krutog tijela glasi:

F v =0
i

M v =0

Uzmemo li gredu mase M i duljine D koja je postavljena

okomito na zid i ovjeena o nit napetosti


imamo sile u x smjeru

mg
2 sin

koja s gredom zatvara kut

NT cos =0 , sile u y smjeru:

Ftr +T sin mg=0

D
mgDT sin =0 , a iz toga dobijemo:
2

moment sile:

T=

N=

mg
cot
2

Ftr =

mg
2

MINIMALNO ZNANJE: Harmonijski oscilator i 20.


pitanje
Harmonijski oscilator: jednadba gibanja i rijeenje
Za opis svakog harmonijskog oscilatora moramo imati nekoliko veliina: pomak iz
ravnotee (npr.

x , y y 0 , , , Q ), povratnu silu (npr.

F=kx , F=k( y y 0 ) , M =mglsin , V =L

dI
dL ) i masu (npr. m, I, L).

Sve jednadbe bgibanja oscilatora mogu se napisati u obliku:

d2u
+02u=0 Pri emu je u openiti pomak (elongacija), a
2
dt
02 =

povratna sila
pomak iz ravnoteemasa .

Najopenitije rjeenje:

( 0 t )+ A2 cos(0 t)
gdje je 0 odreen graom oscilatora, a A1 i A2 su odreeni s
u ( t )= A1 sin
dva poetna uvjeta.
Dokaz:


( 0 t ) A 2 0 cos( 0 t)
du
= A 1 0 sin
dt

2
( 0 t) A 2 0 cos ( 0 t )= 0 u
Ope rjeenej se moe
2
d u
2
=A

sin

1 0
d t2
2

pisati na drugi nain:

u ( t ) =A cos( 0 t+) U oba sluaja imamo tri konstante (A , A , i A, i ).


1
2
0
0
Veza izmeu dva sustava:

A= A12 + A22 i tan =

A 2
A 1 Terminologija harmonijskog oscilatora:

0- kruna frekvencija [rad/s]

f = =

T=

2 1
=
f

frenkvencija [Hz=s-1]

period [s]

Masa na opruzi
Zamislimo oprugu elastine konstante k koja stoji paralelno u odnosu na tlo. Na
tu oprugu dodamo tijelo mase m i rastegnemu oprugu za neku duljinu x. Tada na
tijelo djeluje elastina sila elastina sila koja tijelo povlai prema opruzi, te tijelo
poinje titrati :

d2 x
F=ma kx =m 2
dt

d2 x k
+ x=0
d t2 m

Poetni uvjeti
Poetni uvjeti su odreeni stanjem u
brzinu

t=0 . Moramo znati pomak

u ( t=0 )

du
( t=0 ) .
dt

Ako masa miruje na poloaju

u ( t ) =A cos ( 0+ ) =1
poetku miruje u

x=0

u ( t ) =0 cos ( 0+ ) =0

A=x , tad je:

du
=0 sin ( 0+ ) =0
dt

=0 Ako je masa na

tada naglim udarcem dajemo brzinu:

du
=v max A 0sin ( 0+ )=1
dt

Kruna frekvencija
Period titranja je vrijeme potrebno da tijelo napravi jedan titraj. Reciprona
vrijednost je frekvencija. Kruna frekvencija je frekvencija pomnoena s 2.

1
=f 2 = 2
T

k
m

21. pitanje
Masa izmeu dvije opruge
Stavimo li tijelo mase m u ravnoteni poloaj izmeu dvije opruge konstante k na
nju djeluje sila

F=2kx

iz ega slijedi jednadba gibanja

d2 x 2 k
+
x=0
2
m
dt
Longitudinalne i transverzalne oscilacije
Oscilacije mogu biti longitudinalne (npr. osciliranje gustoe koluta na rastegnutoj
opruzi) i transverzalne (npr. osciliranje pomaka konopca).
Masa na opruzi u gravitacijskom polju
Zamislimo oprugu konstante elastinosti k koja visi sa stropa. U tom trenutku

y=0 . Objesimo li na tu oprugu uteg mase m, opruga se izduuje ulazi u novi


ravnoteni potloaj u kojem je

y= y 0 . Tada sila tee

dolje, a elastina sila djeluje prema gore

k y 0+ mg=0

ma=mg Ky

y 0=

djeluje prema

Fel =k y 0 . Iz toga slijedi:

mg
Jednadba gibanja ako zatitramo oprugu:
k

d2 y
=mgKy
d t2

amjenimo li varijable, tako da

d y ' dy
=
dt
dt

F g=mg

K y
y ' = y y 0

mg
=K ( y y 0)
K

d2 y k
+ ( y y 0 )=0 Z
dt2 m

dobijemo:

d2 y' k '
+ y =0
d t2 m

22. pitanje
Matematiko njihalo
Zamislimo tokastu masu m objeenu na udaljenosti l od objesita. Ona se njie i
zatvara s poetnim poloajem (pravcem okomitim na plohu vjeanja) kut .
Tada dobivamo:

I =ml

M =l m g

mglsin =ml

M =mglsin

M =I =I

d2
d t2

d2
d t 2 Iz toga slijedi jednadba gibanja za matematiko

njihalo:

d2 g
+ sin =0 To je jako teko za rjeiti, pa aproksimiramo da je pri malim
dt2 l
kutevima

sin :

d2 g
+ =0
dt2 l
Fizikalno njihalo
Zamislimo (2D) tijelo nepravilna oblika i mase m. Ako ga njiemo oko neke toke
na njegovoj povrini koja je od centra mase udaljena l dobijemo:

I =ml 2 + I cm

1+

M =l m g Jednadba harmonikog oscilatora:

I cm d 2 g
+ sin =0 Aproksimiramo da je pri malim kutevima
ml 2 d t 2 l

d g
+
dt2 l

sin :

1
=0
I cm
1+ 2
ml

Torzijske oscilacije
Zamislimo metalnu ipku duljine L i polumjera R. Zasuemo li je za kut , javlja
se povratni moment sile:

M =Dt D ovisi o modulu smicanja, duljini i debljini ipke:


t
4

R
Dt = G
2 L

Jednadba gibanja torzijske oscilacije:

d 2 Dt
+ =0
dt2 I

23. pitanje

Energija harmonijskog oscilatora


Elastina potencijalna energija dana je izrazom:

1
E p= k x 2 . Iz toga dobivamo
2

da je harmonijski potencijal:

1 2 2
U ( x ) = 0 u Razmotrimo energiju mase koja titra na vodoravnoj opruzi. U
2
nekon trenutku t:

Potencijalna energija:

( 0 t +)
cos

1
1
E p ( t ) = k x ( t ) 2= k A 2
2
2

Kinetika energija:

( 0 t +)
sin

( 0 t +)
sin 2

1
1
Ek ( t ) = m v ( t )2= m v max2
2
2

Pri tome je brzina:

( 0 t+ )
( 0 t+ )=v max sin
v ( t ) =A 0 sin

Ukupna energija jednaka je:

Euk =E p + E k

( 0 t+)

( 0 t+)
sin
Harmonijsko titranje je proces u
1
1
2
2
( 2 )= k A = m v max =konst
2
2
cos 2 +
1
E uk = k A 2
2

kojem se kinetika i potencijalna energija naizmjenice pretvaraju jedna u drugu:

( 0 t+ )
cos

E p ( t ) =E p max

( 0 t +)
sin 2
Ek ( t ) =Ek max

Prosjena potencijalna i kinetika energija

( 0 t +)
cos

2 dt

E
1
E p = T E p ( t ) dt= Tp max
0
0

( 0 t+ )
sin

2
dt

Ek max T
Ek = T
0

E p + E k = Euk

E p = Ek

24. pitanje
Gueni harmonijski oscilator
Zamislimo masu na opruzi u gravitacijskom polju koja se uranja u neku tekuinu
koja izaziva na opruzi silu trenja. Trenje je proporcionalno brzini:

Ftr =bv Jednadba gibanja oscilatora tada je:


m

d2 x
dx
+b +kx =0 Prema definiciji
2
dt
dt

d 2 x 1 dx
+
+ 02 x=0 Rjeenje:
2

dt
dt

m
b , pa dobijemo:

t
2

x ( t )=x 0 e cos ( ' t+ )

Kritino guenje je ako:

x ( t )=x 0 e
' =

t
2

1
Ako je
4 2

1
2 0

odnosno

' = 02

Natkritino guenje kada je

' 0

odnosno

T >T 0 .

'

=0 :

1
> 0 :
2

1
+ 02 Taj broj je kompleksan.
2
4

Za mala guenja, prosjena energija guenog harmonijskog oscilatora se u


vremenu smanjuje:

E (t ) = E 0 e

Faktor dobrote (Q-faktor)

Q=2

energija pohranjenau oscilatoru


gubitak energijeu jednom periodu Ta malo guenje

T :

Q ' 0 to je guenje slabije to je faktor dobrote vei.


Tjerani harmonijski oscilator
Ako na gueni harmonijski oscilator djeljemo periodinom vanjskom silom

F=F0 cos ( v t)

jednaba gibanja glasi:

F0
d 2 x 1 dx
2
+
+
x=
cos(v t) Rijeenje za x(t) ima dva dijela. Prvi dio je
0
2
m
d t dt
t

prijelazna pojava koja trne u vremenu s

e 2 . Drugi dio je stacionarno rjeenje

oblika:

x ( t )=Ccos ( v t +) Nakon nekog (prijelaznog) vremena, oscilator titra


nametnutom frekvencijom v.

C=
Amplituda:

F0
m

v 2
( 0 v ) +( )

2 2

tan = 2
0 v 2

Faza:

Rezonancija
Rezonancija se javlja kada je

v = 0 .

25.PITANJE
Elektrini naboj
Tales jantar + vunena krpa privlai tijela
Tijela imaju elektrina svojstva. Elektrini naboj je svojstvo subatomskih estica
koje odreuje njihovu elektromagnetsku interakciju.
Coulombov zakon

F1,2 =

1
q q
4 E0 1 2
2

r 1,2

Suprotni naboji se privlae a istoimeni se odbijaju.


Sauvanje
U izoliranom sustavu ukupna koliina naboja je konstantna. Zakon je svojstven za
sve fiziklane procese, moe se izvesti iz Maxwellovih jednadbi:

Kvantizacija naboja
Millikon elektrino polje je usmjereno prema dolje. Stavio je kapljice ulja (zbog
el prema gore, grav.prema dolje); izjednaavao je za odreene iznose:
grupiranja.
19

Minimalni naboj e= 1,6 * 10

q= -e

+
p q= +e

C (jedan kvant naboja)

(kada imamo silu Fkoja ovisi samo o r moemo definirati polje)


Elektrino polje
Elektrino polje je svojstvo prostora uzrokovano postojanjem naboja negdje
drugdje u polju.

E =
q0

N
[ C ]

Polje tokastog naboja


Naboj miruje u ishoditu inercijalnog sustava.

r
q

stavimo probni naboj na mjesto r

F=

1
q q
4 E0 1 2

E =
q0

r 1,2

r^

1
2
4 E0
r2

Princip superpozicije

r^

ne ovisi o izboru probnog naboja

You might also like