3.Def gran vrij funkcije vise promjenjivih?

Neka je data f-a n promjenjivih y=f(x1,x2,...,xn) i neka je

Rn

A(a1,a2,...,an)

5.Kako tumacimo gr proces u kubnim okolinama?

Pos,atrajmo gr proces f-e dvije promjenjive:

lim f ( x , y )=G

. Neka je UA proizvoljna okolin tacke

lim f ( X )=

x +

A, neka je L

X A
i neka je UL okolina tacke L.

lim f ( X )=

X A

lim

>0 postoji

= ( x ) >0

|f ( x , y )G|<
x>M i

f ( X )=

( x 1,x 2,. ., xn ) ( a 1, a 2,.. ,an )

i M()>0 takvi da vrijedi:

= ( ) >0

Za proizvoljno >0 postoji

| yb|<

. Pri tome je okolina tacke A

lim
f ( x 1, x 2, , xn ) =L
beskonacni pravougaoni pojas:

lim

2 1/ 2

x a. y

i=1

= ( ) >0

tako da za sve X takve da je

0 d ( X , A)<

10. Dokazati teorem o vezi simultane i uzastopne gr vrij?

lim f ( x , y)

TH: Ako postoji simultana gr vrij

uzastopna gr vrij:

f ( x , y ) =G

i ako

y b

lim f ( x , y )
x a

zadovoljava:

|f ( X )f (A )|<

. F-a je neprekidna u oblasti D

ako je neprekidna u svakoj tacki te oblasti.

. Tada postoji i
DIFERENCIJABILNOST F-E VISE PROMJENJIVIH

postoji

|f ( x , y )G|<

4.Kako tumacimo gr proces u sfernim okolinama?

Posmatrajmo gr proces f-e dvije promjenive:

lim f ( x , y )=G
x a y b

Mi

U sfernim okolinama ga tumacimo na sljedeci nacin. Ako fiksiramo

= ( x ) >0

|xa|<

15.Definicija izvoda f-a dvije promjeni+jive?

L21=lim lim f ( x , y )

yYb x a

DEF: Neka je f-a

vrijedi jednakost da je: L=L21.

DOKAZ:
Ako postoji simultana gr vrij L to znaci da za svako >0 postoji

U kubnim okolinama ga tumacimo na sl.nacin. Za proizvoljno >0

> 0

tako da vrijedi:

|f ( x , y )L|<

|xa|i| yb|<

definisana u nekoj

otvorenoj kugli oko tacke c. Za dati vektor

i M()>0 takvi da vrijedi:

kad god je

f : R R

D u f ( c )=lim
h 0

izraz:

f ( x +h u ) f (c)
h

. Ako fiksiramo

, kad god su x i y takvi da je y<-

Ukoliko limes postoji, nazivamo ga izvodom u pravcu, f-e f, u pravcu

sada y0 tako da je

| y 0b|<

prema predpostavci

vektora

, u tacki c.

. Pri tome je okolina tacke A beskonacni

pravougaoni pojas:
teoreme, onda postoji i gr vrij:

tako da vrijedi da je:

lim f ( x , y 0 )
y a

. kako je

fiksirano y0 bilo proizvoljno, postojat ce i gr vrij:

|f ( x , y )G|<

lim lim f ( x , y )

kad god su x i y takvi da vrijedi:

( x a ) +( yb ) <
2

yb x a

takav

0<d ( X , A ) < ( (x iai) )

= ( x ) >0

xa y b

za svako y potosji gr vrij:

>0, onda postoji

Da postoji gr vrij f-e kada X->A

Da f-a bude definisana u tacki A

Da gr vrij f-e u tacki A bude jednaka vrij f-e u tacki A.

DEF:(neprekidnost f-e vise promj na oblast):
Funkcia f je neprekidna u tacki A ako se za svako >0 moze odrediti

Nazivamo uzastopnim gr vrij.

6.Kako tumacimo gr proces u kubnim okolinama?

Posmatrajmo gr proces f-e dvije promj:

|f ( X )L|<

x 1 a
Da1,bi,
f-a xn
bila nean
rpekidan u tacki A treba zadovoljavati:

L12=lim lim f ( x , y ) i L21=lim lim f ( x , y )

x1 a 1, ,xn an

da za svako XA za koje je:

Vrijedi da je:

f ( X )=

Dok gr vrij:

, kad god su x i y takvi da je

Def:(gr vri preko sfernih okolina)

F-a f u tacki A ima gran vrij jedanku L ako vrijedi:

Tacka A je tacka nagomilavanja domena f-e f

lim
( x 1,x 2, , xn ) ( a 1,a 2, , an )

U kubnim okolinama ga tumacimo na sljedeci nacin. Za proizvoljne

Def: F-a n nezavisnih promjenjivih f(x1,x2,...,xn)=f(X) u tacki A ima

granicnu vrijednost jednaku L ako:

Tacka A tacka nagomilavanja domena f-e f

Za proizvoljnu okolinu UL postoji okolina UA tako da se

vrijednost f-e f(X) nalazi u okolini UL za svaku tacku XA
koja se nalazi u okolini UA.
Cinjenica da f-a f ima u tacki A gran vrij jednaku L simbolicki se
zapisuje:

f ( X )= F ( A )
lim
X A
lim
f ( x 1, x 2, , xn )=L

Tacka A je tacka nagomilavanja domena f-e f

Za proizvoljnu okolinu UL postoji okolina UA tako da se vrij
f-e f(X) balazi u okolini UL za svaku tacku XA koja se
nalazi u okolini UA.

y b x a

Pri tome je okolina tacke A(a,b) u zavisnosti od koristene metrike data

na slici:

9.Sta je problem kod izracunavanja gr vrij?

Za razliku od gr vri f-e jedne promjenjive, kod koje smo se na dva
nacina mogli priblizavati nekoj tacki a(lijevi i desni limes), kod gr vrij
f-a vise promjenjivih imamo beskonacan broj krivih po kojima se
tacka X moze priblizavati nekoj tacki A u

Rn

. Pa je L granicna vrij f-e:

F ( y )=lim f ( x , y ) , kada y b , cime je dokaz zavrsen . n

f : R R
16.Ako za f-u
x a
g(t)=f(t,x2,...,xn) pokazati da je

Zato kod gr vrij f-a dvije promjenjive koristimo se uzastopnim i

simultanim gr vrij.
DEF:(simultana gr vrij): F-a n nezavisno promjenjivih f(X) ima u
tacki A gr vrij jednake L ako vrijedi:

stavimo da je

13.Definisati neprekidnost f-e vise promjenjivih?

DEF:Funkcija tacke f(X) je neprekidna u tacki A ako vrijedi:

g' ( t )=De 1 f ( x 1, x 2, , xn)

 ( kf )=k f

Neka su e1,e2,...,en standardni vektori baze prostora

1.

R odnosno

k=const
Pri cemu je:

( f g ) = f g
2. .,1 ) ;
e 1=( 1,0,0 , 0 )

e2= ( 0,1,0, , 0 )
e n=( 0,0,
Posmatrajmo f-u:

f : Rn R

k=1

f ( a 1, a2, , xk , , an )f ( a1 , a2 , ak ,
, linearna

f-a prirostaja nezavisih promje, pk su realni koef, (X) neprekidna f-a

( fg )=g f +f g

3.

odnosno

L ( X )= pk ( x k ak )

4.

x k a k
Pustimo da xk-> ak dobijemo:

lim ( X )= ( A )=0

u tacki A takva da je:

f
= pk + lim ( a1, a 2, , ak , ,
x k ak
x a
lim

X A

f(X)=f(x1,x2,...,xn) koja je definisana u nekoj okolini U A tacka

A(a1,a2,...,an). Posmatrajmo sada f-u g:

RR

definisanu sa g(t)=f(t,x2,x3,...,xn), to znaci da je f-a g(t) definisana

preko f-e f na nacin samo prvu varijablu smatramo promjenjivom, a
sve ostale drzimo fiksne. Kako he f-a g, f-a jedne promjenjive
mozemo pisati:

g' ( t )= lim
t 0
Primjetimo da je:

f
g f f g
=
g
g2

()

(x k a k )
n

.
I naravno:

x k a k

/2
1

rastojanje tacke X od tacke

k=1

g ( t+ t ) g (t )
f ( t + t , x 2, x 3, , xn ) f ( t , x 2, x 3, , xn )
= lim
t
t 0
y t
y
y
df ( X )=
d x1 +
d x 2+ +
dx
x1
x2
xn n

Kako je po def diferencijabilnosti f-a vise promj f-a (X) neprekidna

f-a u tacki A, takva da vrijedi da je:

d ( X , A )=

Totalni diferencijal diferencijabilne f-e f(X) ima oblik:

lim ( X )= ( A )=0
xA

A.
DEF (totalni difer): Unarnu f-u L(X) nazivamo tot dif f-e f(X) u tacki
A i oznacavamo sa:

Pa iz tog razloga na desnoj strani jednakosti nam ostane samo clan pk

L ( X )=df ( X )= pk ( x k a k )
( t+ t , x 2, x 3, , xn )= ( t , x 2, x 3, , xn )+. (Odnosno
t , 0,0
, 0vektorski:
) =( t , x 2, x 3, , xn )+ t ( 1,0,0, , 0 )=( t , x 2, x
3,
, xn )+ t e 1=X + t e 1
izrazeno
k=1
df ( X )= f ( X )dx

Sada mozemo pisati da je:

'

g ( t )= lim

t 0

f ( X + t e1 ) f ( X )
=D e f ( X )
t
1

Ako postoji izvod u pravcu

D
ek f ( X )

nazivamo ga

. Pri cemu je

dx=(dx1,dx2,...,dxn) vektor prirastaja nezavisni

varijabli. Kao sto vidimo diferencijal f-e se moze
rpedstaviti kao skalarni proizvod gradijenta f-e i vektora
prirastaja argumenta. U analogiji sa f-om jedne
varijable, odnosno da je df=f'(x)dx, vidimo da ulogu
izvoda f-e preuzima gradijent f-e.

pa mozemo pisati:

TH(potrebni uslovi): Neka je f-a f(X)dif u tacki A. Tada vrijedi:

Postoje parcijalni izvodi po svakoj promj u tacki A,

Koeficijenti pk u izrazu za totalni dif su parcijalni izvodi f-e

odnosno:

definisana u

f ( A )=(

. Vektor:

x 1=a1 , x 2=a2 , , x k1=a k1 , , x k+1=ak+1 ; . ; xn =an

Pa predhodni izraz mozemo pisati kao:

f =f ( a 1, a2, , x k , , an )f ( a1 , a2 , a k , a n )= pk ( x k ak ) + ( X )|x k ak|

19.Definisati totalni dif f-e vise promjenjivih
DEF(dif f-e): Za f-u f(X)=f(x1,x2...,xn) definisanu u okolini tacke

i neka postoje izvodi

A R

Podijelimo sada i lijevu i desnu stranu sa (

kazemo da je dif u tacki A ako vrijedi:
dobijemo:

po svim promjenjivim. Tada vrijedi:

Fiksirajmo sada (n-1) promjenjivu, odnosno:

y
y
y
( A)
( A) ,
( A ) ,)
x1
x2
xn
R R

f
xk

k=1

, nazivamo gradijet f-e f u tacki A.

TH: Neka su f,g:

pk =

f =f ( x 1, x 2, , xn )f ( a 1, a 2, , an )=

okolini UA tacke A i neka postoje svi parcijalni izvodi:

y
( A ) (k=1,2, , n)
xk

xk ak

f
xk ak

Za proizvoljno k(1,2,...,n).Odakle vidimo da parcijalni izvodi postoje

i da su oni upravo koeficijenti pk.

f
xk

pk ( x k a k ) + ( X ) d ( X , A )

18.Definisati gradijent f-e:

f :R R

pk =

Odnosno da je:

pk = lim

DOKAZ: Ako je f-a f dif u tacki A tada na osnovu def dif f-e vise
promj vrijedi:

parcijalnim izvodom f-e f po k-toj promjenjivoj.

DEF: Neka je f-a

f =L ( X ) + ( X ) d( X , A)

x k a k

21.Iskazati i dokazati uslove dif f-e vise promjenjivih

TH(dovoljni uslovi dif): Ako postoji f-a f(X) ima u okolini tacke A
parcijalne izvode po svakoj promjenjivoj i ako su parc izvodi
neprekidne u tacki A, tada je f-a f(X) difer u tacki A.

DOKAZ: Posmatrjamo f-u

f : R R

. Na osnovu

Naziva se Hesseo.ova matrica ili Hessijan funkcije Fu

tacki c.

f : Rn R i neka je
TH: Neka je
f
f
f ( x 1, x 2, , xn )f ( a 1, a 2, , an ) =
( X 1 )( x 1a 1 ) ++
( Xn )( xnan )
x 1 f C 2 ( B ( A , r ) ) ( r >0
)xn
. Neka je h

Imamo da je:

f : R R

Izvodjenje: Predpostavimo da je

'

Lagrangovog teorema, prirostaj f-e f(X) ima oblik:

neprekidno difer u okolini UA u tacki A(a1,a2)

u=(u 1,u 2)

( t )=u 1

2
i neka

f
(a1+tu 1,a 2)
x

(4)

Ponovo koristeci teorem o srednjoj vrij, postoji sada neko (0,h) tako

( h ) ( 0)
= ' () .
h
h<r , tada postoji realan
vektor takav da je
f ( ( a 1, a 2 )+ h (u 1, u 2 ) )f (a 1, a 2)
f ( a 1+ hu 1, a2+ hu2 )f (a 1, a2)
f(
f
Uvrstavanjem u predhodnu jednakost jednacina 3 i 4 dobijemo: =lim
=
lim
(
X
)
(
k=1,2,

,
n
)
neprekidnosti f-a:
h
h 0
xk
(0,1) takav da vrijedi:
broj
f ( a 1+ hu 1, a2h) f ( a 1, a2)
hf 0
=u 1
(a1
U tacki A(a1,a2,...,an) imamo da vrijedi:
h
x
1
lim f ( X )=f ( A )
f ( A+ h )=f ( A )+ f ( A )h+ h T Hf ( A +h ) h
(**)
2
X A
Stavljajuci sada (*) i (**) u izraz za izvod u pravcu dobijamo:
Za fiksno h0 definisemo f-u (t)=f(a1+hu1,a2+t). Predpostavka
diferencijabilnosti f-e f nam daje diferenc f-e pa imamo:
f ( a 1+ hu 1, a2+ h
.
Pa vrijedida je:
f ( A )=lim
h 01, a 2+ t) f
( t+ s )( t)
f ( a 1+hu 1,D
a u2+t+
s )f (a[1+hu
'
=lim
=
(a 1
f
f
f
f je f : Rn R
f dva puta f
f ( t ) =lim
s
s
y
( X 1 )=
( A ) + 1 ( X ) ;
( X 2 )= Def: Neka
( A )+ E 2 ( X )
( Xn ) =
( Xn )=
( A ) +ns(0
X)
s 0
x 1
x1
x 2
x2
xn
xn
xn
neprekidno diferencijabilna na nekoj otvorenoj kugli oko
n
tacke A. Funkciju:
f
f
R R definisana sa:
Pri cemu je
Neka je sada f-a :
u2
( a 1+ hu 1,a 2+ u2 ) +u 1
( a 1+
y
x
1
T
i 0 ( X A )( i=1,2, , n ) . Ako
P2 ( X )=f ( A )+ f ( A )( X A ) + ( X A ) Hf ( A ) ( X A)

( t )= ( u 2t )=f ( a 1+ hu 1,tu 2 )
2
lim
posljednje jednakosti izmozimo sa (xk-ak),respektivno,pri
Gdje su tacke X(x1,x2,...,xn) i Xk(k=1,2,...,n) iz okoline UA tacke A.
Zbog predpostavke neprekidnosti parcijalnih izvoda odnosno

je

proizvoljan jedinicni vektor. Na

da vrijedi:

osnovu def izvoda u pravcu imamo:

cemu(k=1,2,...,n) i tako dobijene jednakosti saberemo dobijemo:

nazivamo Taylorov polinom drugog reda f-e f u tacki A.

h 0

(1)
Funkcija je takodjer difere, i na osnovu izvoda slozene f-e imamo:

f
f
f
f
Kako su , (0,h) kada h->0 onda i , -> 0. Iskoristimo li jos i
f
'
'
( X 1 ) ( x 1a1 ) ++
( Xn )( xnan ) =
( A 1 )( x1a
1 )+2
+
( A ) ( xnan
)+ 1 ( X
)a2+tu
( x 1a1
n ( Xparcijalnih
) ( xnan
predpostavku
o neprekidnosti
izvoda,) racunajuci limese u
(
t
)
=u
(
u
2
t
)
=u2
(
a
1+hu
1,
2 ) ) ++
x 1
xn
x1
xn
predhodnom izrazu dobijemo:
y
f
f
. Odnosno dobijemo:
D u f ( A )=u 1
( a 1, a 2 ) +u 2
( a 1, a 2
(2)
Na osnovu teorema o srednjoj vrij f-e jedne varijable, za f-u koja je
x
y
f =df + 1 ( X ) ( x 1a 1 ) ++ n ( X ) ( xnan )
dif na osnovu Lagrangeove teoreme potegu[0,h] postoji (0,h) tako
f ( x 1, , xn )f ( a 1, , an )=

Sto na osnovu definicije diferencijabilnosti f-e znaci da je f-a f(X)

difer u tacki A.

da vrijedi:

28. Definisati Hesijan i dati vezu sa Teylorovim polinomom:

Def: Neka svi parcijalni izvodi drugog reda f-je

f :R
c Rn

. Matrica reda n*n:

D u f ( A )=f ( A )u

Uvrstavanjem u predhodnu jednakost jednacine (1) i (2) dobijemo:

22.Izvesti vezu izmedju izvoda u pravcu i grad f-e vise promj?

postoje u okolini tacke

( h ) (0)
= ' ()
h

TH:Neka je f:

Rn R

f ( a 1+ hu 1, a2+ hu2 )f (a 1+ hu 1, a2) 29.Napraviti

f Taylorov polinom 2 reda za f-u?
=u 2
(a 1+ hu 1, a2+ u2)
h
y e x y u okolini tacke X(0,0)
F-a: f(x,c)=

meprekidno dif u okolini tacke A

n
. Tada za proizvoljan jedinicni vektor

Du f ( A ) ivrijedi :
Du f ( A )= f ( A )u

postoji

(*)
Posmatrajmo sada f-u
(t)=f(a1+tu1,a2) (3)

: RR

Nadjimo prvo gradijent f-e:,x

zadanu sa:

f 'x =

( x y ) x y 2
e
=e
( x y )=2 x e x
x
x
2

f 'y =

( x y) x y
e
=e
( X 2 y )=e x y 1+ ( 0,1 )( x , y ) + 1 [ x
y
y
2
2

Odnosno gradijent f-e je:

f ( x , y )=( 2 x e

x y

x y

y]

[ ][ ]

[(

)]

33.Definisati pojmove globalnog i lokalnog extrema?

(
( x y)
xn y
y
2 x e x y )=2
xe
=2 e x DEF(lok
( x) + x
(e )
extrem): Neka je f-a f:
x
x
x
x R R definisana na
2

2 ex y+ x ex y

)(

skupu Df. Kazemo da funkcija f ima maksimalnu vrijednost M u tacki

X0 ako je f(X0)=M i za sve XDf vrijedi f(X)M. Kazemo da
funckija f ima minimalnu vrij m u tacki X0 ako je f(X0)=m i za sve
X2Df vrijedi
x2 y f(X)m. x2 y
2

2
( x y ) =2 [ e x y + 2 x e ]=2 e ( 2 x +1n )
R R
x
DEF(lokalni extrem): Neka je f-a f:
2

( x y )
2
u tacki
X0yako je f(X0)=M i za sve XB(X0,r) za neko r>0 vrijedi
e
=e x y
( x y )=2Mf(X)M.
x e x Kazemo
da f-a f ima lokalnu minimalnu vrijedost m u tacki
y
y
X0 ako je f(X0)=m i za sve X B(X0,r) za neko r>0 vrijedi da je f(X)
2

f 'yx' =

34.Navesti teorem o extremnoj vrijednosti?

'

( f )= ( 2 x e x y ) =2 x y ( e x y ) =2 x ef x:Ryn R
y x y
TH: Neka je :
neprekidna na nekom
2

otovrenom skupu U. Ako je D zatvoren i ogranicen podskup skupa U,

( x y)
2
y maksimalnu i minimalnu vrij na skupu D.
f
dostize
e
=e x y
( x y )=2tada
x eUf-axsvakom
TH:
konacnodimenzionom matricnom prostorum ako je
x
x
skup ogranicen i zatvoren onda je on kompaktan metricki prostor.
2

TH: Neprekidna f-a na kompaktnom skupu je ogranicena i dostize

svoju najvvecu i najmanju vrijednost.
2

2 e x y ( 2 x 2+1 ) 2 x e x y
Hf ( x , y )=
2 x e x y
ex y
2

zadovoljeno q(x)0
Negativno definitna ako za svako x0 zadovoljeno q(x)<0
Indefinitna ili promjenjivog znaka ako postoji x',x''

1
f ( A+ h )=f ( A )+ f ( A ) h+ hT Hf ( a+ h
2

Odnosno gradijent i Hesijan u tacki X(0,0)je:

f ( 0,0 )=(0,1)

[ ]

Hf ( 0,0 ) = 2 0
0 1

31.Kvadratna forma i njena definitnost

Neka je M proizvoljna simetricna matrica reda n*n. Za proizvoljnu
matricu vrstu (mozemo reci i vektor x=(x1,x2,x3,...,xn))definisimo f-u

q : Rn R

na sledeci nacin::

Ako je q(x)=0 cesto kazemo da je kvadratna forma nedefinisana u toj

tacki. Neka je:

M=

[ ]
a b
b c

, proizvolna simetricna

q ( x )=x M x

Pa sada imamo:

1
P2 ( x , y ) =f ( 0,0 ) +f ( 0,0 )( x , y ) + [ x
2

[]

y ] Hf ( 0,0 ) x
y

forme q. DEF: Za kvadratnu formu

.kazemo da je:

q ( x )=x T M x

pa vrijedi:

1
f ( A+ h )=f ( A )+ hT Hf ( A +h ) h
2
A kako je jos A+h B(A,r), to je kvadratna forma

[ ][ ]

[]

. Za proizvoljno h takvo da je ||h||<r , a to znaci da f.a f ima lokalni

x =au tacki
q ( x , y ) =[ x y ] a b x = [ ax+ by bx +cy ] minimum
x2 A.+bxy + bxy+ c y 2=a x 2 +c y 2+ 2bx
b c y
y
38.Dokaz lokalnog extrema?
f : Rn R gdje je
Neka je data f-a
. Ako je a0 trinom svedemo na kanonski oblik:

q ( x , y ) =a x 2+ c y 2 +2 bxy=a x 2+
Diskusija:

Ako je a>0 i det(M)>0 tada za svako (x,y)(0,0) vrijedi da je

q(x,y)>0 odnosno kazemo da je kvadratna forma pozitivno
definitna

Ako je a<0 i det(M)>0 tada za svako (x,y)(0,0) vrijedi da je

q(x,y)<0 odnosno kazemo da je kvadratna forma negativno
definitna.

Ako je det(M)<0 tada u tackama (x,y)=(1,0) i (x,y)=(-b/a,1)

imamo razlicite znakove kvadratne forme pa kazemo da je
kvadratna forma indefinitna

Ako je det(M)=0 tada je x=-by/a onda je q(x,y)=0 a za ostale

slucajeve uzima znak koji ima paarametar a. Dakle q(x,y) ili
je pozitivno ili negativno poludefinitna

Ako je a=0 i det(M)=0 kazemo da je nedefinitna.

2b
c
b 2 2 bn 2 2 c 2
2 2b
2
xy + fy2C=a
x
+
xy
+
( U ) pri cemu
je 2Uy R 2 y + a y =
a
a
a
a
a

) (

otvoren skup. Dokazati da ako je tacka A U stavcionarna tacka i ako

je Hf(A) negativno definitna matrica, da tada f-a f ima lokalni
maksimum u tacki A.
DOKAZ: Na osnovu teorema kojim smo iskazali vezu Hessijana i
Teylorovim polinomom znamo da vrijedi formula:

1 T
f ( A+ h )=f ( A )+ f ( A ) h+ h Hf ( a+ h
2
. Gdje je f dva puta neprekidno diferencijabilna f-a u nekoj okolini
tacke A i gdje je (0,1).Neka je A stacionarna tacka f-e f i neka je
Hessijan negativno definitna matrica u nekoj kugli B(A,r), tada je

f ( A )=0

pa vrijedi:

37.Dokaz lokalnog minimuma

f : Rn R

gdje je f C^2(U) pri

. F-a q je polinom drugog reda po

promjenjivim x1,x2,...,xn i nazivamo je kvadratna forma po

promjenjivim x1,x2,...,xn a matricu M nazivamo matricom kvadratne

f ( A )=0

h Hf ( A+ h ) >0 pa imamo da je :f ( A+h

matrica. Kvadratna forma odjredjena ovom matricom je:

Neka je data funkcija

Gdje je f dva puta neprekidno diferencijabilna f-a u nekoj okolini

tacke A i gdje je (0,1).Neka je A stacionarna tacka f-e f i neka je
Hessijan pozitivno definitna matrica u nekoj kugli B(A,r), tada je

Rn takoda jeq ( x' ) >0 i q ( x '' ) <0.

Sada imamo da je Hessijan:

Pozitivno definitna ako za svako x0 zadovoljeno q(x)>0

M.

f 'xy' =

DOKAZ: Na osnovu teorema kojima smo iskazali vezu Hessijana sa

Tayloromvim polinomom, znamo da vrijedi:

[]

definisana

na zatvorenom skupu U. Kazemo da f-a f ima lokalnu maksimalnu vrij

f 'yy' =

Pozitivno poludefinitna ako je za svako x=(x1,x2,...,n)

1
2
2
2 1 2
2 1 2
Rn
poludefinitna ako za svako x
1 y + ( 2 x + y ) =1 y + x + y =x + y Negativno
y +1
2
2
2

Odredimo Hesijan f-ef:

f 'zx' =

1
2 0 x
x
=1 y+ Rn[ 2 x y ]
zadovoljeno
q(x)x.
0 1 y
2
y

cemu U

1
f ( A+ h )=f ( A )+ hT Hf ( A +h ) h
2

n
otvoren skup. Dokazati da ako je tacka A U

stacionarna tacka i ako je Hf(A) pozitivno definitna matrica, da tada

funckija f ima lokalni minimum u tacki A.

A kako je jos A+h B(A,r), to je kvadratna forma

hT Hf ( A+ h ) <0 pa imamo da je :f ( A+h

. Za proizvoljno h takvo da je ||h||<r , a to znaci da f.a f ima lokalni
maximum u tacki A.
39. Dokazati sedlaste tacke?

Ovaj metod naziva se Lagrangeov metod, a nova

Neka je data f-a

f : R R

gdje je
varijabla

f C 2 ( U )

pri cemu je U

n
otvoren skup.

Dokazati da ako je tacka A U stacionarna tacka i ako je Hf(A)

indefinitna matrica, da tada f-a f nema lokalni extrem u tacki A.
DOKAZ: Na osnovu teorema kojim smo iskazali vezu Hessijana i
Teylorovim polinomom znamo da vrijedi formula:

multiplikator.
Tacke na ovim nivo linijama koje se ne sijeku sa
uslovnom f-om nisu kandidati za extrem. Traziti nivo
liniju zadate povrsi koja ce dodirivati uslovnu f-u, nebi
bio lagan posao, zato se koristimo osobinom da je ugao
izmedju dvije krive koje se sijeku jednak uglu izmedju
njihovih tangenti u prosjecnoj tack. Ako se dvije linije
dodiruju onda im se u dodirnoj tacki tangente
poklapaju, odnosno vektori normala na tim tangentama
su paralelni. Kako je gradijentni vektor, upravo vektor
koji je ortogonalan na nivo liniju u proizvoljnoj tacki, a
uslov paralelnosti vektora je uslov njihove kolinearnosti,
zakljucujemo da mi treba da odredimo upravo one

f ( A )=0

pa vrijedi:

tacke

X R n

u kojima vrijedi:

f ( X)= g ( X )

1
f ( A+ h )=f ( A )+ hT Hf ( A +h ) h
2
Ako je Hessiajn indefinitan, to znaci da postoji proizvoljno malen h
takav da kvadratna forma bude:

2. g(X)=0.

i takodjer proizvoljno
44. Objasniti vezu izmedju Lagrangove f-e problem f(X)->ext, pri
uslovu g(X)=0 i uslova

malen h da kvadratna forma bude:

h Hf ( A+ h ) h<0

f ( X ) = g ( X ) i g ( X ) =0

Ovo bi uzrokovalo da za neke proizvoljno malene h vrijedi:

f(a+h)>f(A). A istovremeno za neke druge proizvoljno malene h je:
f(a+h)<f(A). U svakom slucaju jasno je da u tacki A ne moze biti ni
lokalni minimum ni lokalni maximum. Tada tacka A predstavlja
takozvanu sedlastu tacku f-e f.
40..Za problem f(X) -> ext pri g(X)=0 objasniti
pojavljivanje jednacine

f ( X)= g ( X )

Kada treba izvrsiti ekstremizaciju f-e, pri cemu su

nezavisne varijable te f-e vezane nekim uslovom,
trazimo ekstremnu vri f-e f(X1,X2,...,Xn)=y uz uslov
g(X1,X2,...,Xn)=0. Ovakvu vrstu ekstremizacije
nazivamo uslovni ekstrem.
Ako rjesavamo problem:

f ( X )
ext ; i g ( X )=0 ;
Rjesenje ce biti u onim tackama X(X1,X2,...,Xn) u kojima
su zadovoljeni uslovi: 1.

f ( X)= g ( X )

2. g(X)=0.

f ( X )= g ( X ) ( 1 )

G(X)=0 (2)
Ovaj metod naziva se Lagrangeov metod a nova varijabla

Ako rjesavamo problem: f(X)-> ext

g(X)=0,
Rjesenje ce biti u onim tackama X(x1,x2,...,xn) u kojima su
zadovoljeni uslovi:

naziva se Lagrangeov multiplikator. Ako uvedemo f-u:

( X , )=f ( X ) g(X )
Koju nazivamo Lagrangeova f-a ili Lagranzijan, nije tesko uociti da
su uslovi 1 i 2 ekvivalentni uslovu:

Odnosno vrijedi uslov 1. A sada kako je

=g ( X )

uslovom. Ako je

( X , )=0

(3)
Zaista nalazeci parcijalne izvode po promjenjivima xi(i=1,2,...,n)
dobijemo:

f
g
=

( i=1,2, , n )
xi x i
xi

imamo maksimum ciljane f-e sa zadatim

d f ( X )=0

tada su potrebna

dodatna ispitivanja za odredjivanje karaktera tacke.

VISESTRUKI INTEGRALI:
5.Navesti definiciju visestrukog integrala?

46.Postaviti problem uslovne ekstremizacije f-e dvije varijable sa

dva ogranicenja. Dati algoritamski opis rjesavanja ovog problem?
Postaviti problem uslovne extremizacije f-e dvije promjenjive sa dva
ogranicenjem. f(x,y) -> ext, h(x,y)=0 g(x,y)=0.

Formiramo lagranzijan:

. Zbog paralelnog

pomjeranja, takvi bi vektora bilo beskonacno mnogo.

Medjutim mi trazimo tacke na uslovnoj krivoj koje to
zadovoljavaju to jeste nalazimo tacke koje
zadovoljavaju:
1.

f ( X)= g ( X )

d f ( X )< 0

Neka je

(x, y , ,)

Odredjujemo: :

Rjesavamo jednacinu:

S= f ( Xi ) mes(i)

ako za svako >0, postoji =() takav da vrijedi: |S-l | <

.
Za proizvoljnu pravilnu podjelu oblasti

( x , y , , )=0
Odnosno sistem jednacina:

f
g
=
=0
x fx
x

integralna

i =1

suma f-e f(X) u zatvorenoj oblasti D.

DEF: Broj I nazivamovisestrukim integralom f-e f(X) nad oblasti

D)
( x , y , )=f ( x , y )h ( x , y ) g ( x , y

h Hf ( A+ h ) h>0

f
g

=0 ( i=1,2, , n )
xi
xi

naziva se Lagrangeov

1
f ( A+ h )=f ( A )+ f ( A ) h+ hT Hf ( a+ h ) h
2
. Gdje je f dva puta neprekidno diferencijabilna f-a u nekoj okolini
tacke A i gdje je (0,1).Neka je A stacionarna tacka f-e f i neka je
Hessijan negativno definitna matrica u nekoj kugli B(A,r), tada je

Sada zbog uslova 3 zakljucujemo da je:

DEF (integrabilnost f-e vise promjenjivih): Ako postoji jedinstvena i

konacna granicna vrijednost integralnih suma f-e f(X), kazemo da je fa integrabilna na datoj oblasti.
TH: Funkcija f(x1,x2,...,xn) neprekidna u zatvorenoj oblasti

integrabilna je u datoj oblasti.

f
g
=
=0
y fy
y

=h ( x , y )=0

=g( x , y)=0

7.Definisati dvostruki integral?

Posmatrajmo f-u f(x,y) definisanu na zatvorenom pravougaoniku:

Rjesenje sistema jednacina su stacionarne tacke Lagranzijana i ostaje

nam samo jos da utvrdimo karakter tih tacaka. Primjetimo da ce u
pronadjenim stacionarnim tackama X' biti:

( X , , ) =f ( X )

d
DEF: Neka je f-a:

Odnosno extremni Lagranzijan su ujedno i extremi nase f-e. (h(X*)=0

(g(X*)=0). Za ispitivanje karaktera tacaka mozemo primjeniti test
druge derivacije ili ispitivanje drugog diferencijala f-e. Ako je

d f ( X )> 0

, imamo minimum a ako je

1 ( X )= f ( x , y ) dy
c

integrabilna za svako x [a,b] tada ibtegral:

na

1 ( x ) dx= dx f ( x , y ) dy
a

2 ( X )= f ( x , y ) dy

za koju zahtjevamo da

je integrabilna za svako y [b,c] onda integral:

10. Izvesti prolaz iz dvojnog u dvostruki integral po proizvoljnoj

oblasti?
Razmotrimo integraciju po proizvoljnjoj oblasti. Za lsucaj kada se x
nalazi izmedju konstantnih granica a i b, dok promjenljiva y izmedju
krivih y1(x) i y2(x) kao sto je prikazano na slici:

Dvojni integral mozemo rjesavati preko dvostrukog integrala u kome

su granice spoljasnje integracije obavezno konstante a unutarnje
eventualno ovise o jednoj promjenjivoj.

Odnosno:
1/3 x2 + 1/2 y2=1. Sada uvedimo smjenu:

3 cos
X=a**cos =>x=

D1

y= 2 sin
y=b**sin =>
D 2
Odnosno ako uvrstimo u polaznu jednacinu dobijemo:
f ( x , y ) dxdy= f( x , y ) dxdy =0

1
2 1
2
( 3 cos ) + ( 2 sin ) =1
3
2
Odnosno da vrijedi:

1
1
32 cos 2+ 22 sin 2=1

(
x
,
y
)
dxdy=
f ( x , y ) dxdy

3
2

A sada na osnovu definicije f-e f* imamo da je:

nazivamo dvostrukim integralom f-e f(x,y) u zatvorenoj

praviougaonoj oblasti

Neka su f-e y1(x) i y2(x) takve da za svako x [a,b] vrijedi y1(x)

y2(x). Posmatrajmo sada oblast:

D pri sukcesivnoj integraciji prvo po promjenjivoj x a zatim po

promjenjivoj y.
16.Jacobieva determinanta :
Ako posmatramo proizvoljan sistem:

Neka su c i d fiksni brojevi tako da je cy1(x)y2(x)d. Tada je sa

y 1=f 1 (x1 , x2 , , xn )
y 2=f 2 (x1 , x 2 , , x n)

D 1

D
20.Kako uvesti polarne koordinate ako figuru D zelimo prevesti u

jedinicnu kruznicu?
D 2
Ukoliko figuru: D: 2x +3y =6 zelimo prevesti u jednacinu kruznice u
koordinate.
f(uvodimo
x , y )polarne
dxdy+
( gornju
x , y ) dxdy
f ( x , y ) dxdy= f( x , y ) dxdy +polarnom
sistemu,
Prijefsvega
jednacinu napisemo kao: 2/6 x + 3/6 y =1.

f ( x , y ) dy

2 ( x ) dx= dy f ( x , y ) dx
b

y 1 ( x)

Na osnovu aditivnosti visestrukog integrala po oblasti integracije:

f ( x , y ) dxdy= dx f ( x , y ) dy ( )

po promjenjivoj x.
Takodjer mozemo posmatrati f-u: :

f ( x , y ) dxdy= dx

D pri sukcesivnoj integraciji prvo po promjenjivoj y a zatim .

y 2 ( x)

. Odnosno imamo:

nazivamo dvostrukim integralom f-e f(x,y) u zatvorenoj

praviougaonoj oblasti

sistemom:

D :a x b ; c y d

Zadana pravougaona oblast za koju uocavamo da je sastavljena iz 3

odvojene oblasti:
(*)

y n=f n (x 1 , x 2 , , x n)
Na osnovu ovog sistema mozemo formirati funkcionalnu
determinantu:

D 1 :: a x b ; c y y 1( x )

D :: a x b ; y 1(x) y y 2( x)

D :: a x b ; y 2(x) y d
Sada pomocu f-e f(x,y) definisane u oblasti

definisemo

f ( x , y )= f ( x , y ) : ( x , y ) D
0 :( x , y )
D 1
D2

F-a f*(x,y) je integrabilna u oblasti pravougaonika jer je konstanta na

oblasti

D1
D2

2 ( cos 2 +sin 2 )=1

Sada ako posmatramo unutrasnji integral na desnoj strani jednakosti

(*). Odnosno:

y 1(x)

f( x , y )dy =
c

y2 (x) Jakobijan preslikavanja je:

f ( x , y ) dx dy+

y1 (x)

Na osnovu definicije f*(x,y) imamo da vrijedi:

novu f-u:
Pod predpostavkom da postoji, naziva se Jacobieva
determinanta(Jacobievo preslikavanje).
TH: Za preslikavanje (*) kazemo da je regularno u
oblasti D ako vrijedi:
Finkcije f1,f2,..,fn imaju neprekidne parcijalne
izvode po svakoj promjenjivoj.
I da je J0.

y 1( x )

f ( x , y ) dx dy = f ( x , y ) dxdy=0
y 2( x )

Odnosno:

y 2( x )

f( x , y ) dy =
c

y 1( x )

a poklapa se sa integrabilnom f-om

Ako sada izraze vratimo u (*) dobijemo:

f ( x , y ) dxdy

| ||

f( x , y )dxdy+
x x
J=
y

-> 2=1 -> =1

f(x , y ) dxdy

y2 (x)

= 3 cos 3 sin =
y 2 sin 2 cos

I naravno granice su: 0 1

0 2

21.Kako uvesti polarne koordinate ako figuru D zelimo prevesti u

jedinicnu kruznicu?
Ukoliko figuru: D: 2x2+y2+4x-2y=7 zelimo prevesti u jednacinu
kruznice u polarnom sistemu, uvodimo polarne koordinate. Prije
svega gornju jednacinu napisemo kao:
2(x2+2x)+y2-2y-7=0
2(x2+2x+1-1)+y2-2y+1-8=0
2(x2+2x+1)+(y2-2y+1)=10
2(x+1)2+(y-1)2=10
Odnosno imamo: 1/5(x+1)2+1/10(y-1)2=1 (1)
Uvedemo li sada smjenu:

+x=a**cos =>

5 cos

+ y=b**sin =>

y1= 10 sin

| |

'

Uvrstimo li sada smjenu u jednacinu (1)

1
2
1
2
( 5 cos ) + ( 10 sin ) =1
5
10
1
1
52 cos 2+ 102 sin 2=1
5
10
2 ( cos 2 +sin 2 )=1

Geomet intrep koord je ta da svakoj tacki (x,y,z) iz xyz prostora

pridruzimo njen polozaj na x-osi, udaljenost projekcije te tacke u xy
ravni od koordinatnog pocetka odnosno i ugao izmedju i
pozitivnog dijela x-ose. Pri tome su prirodne granice date sa:
0+
02
-z+

Jakobijan preslikavanja je:

| |

Granice su: 0 1

x
sferne koordinate?

5 cos 5 sin =26.Izvesti

2
=
cosmozemo
+izvesti
sin
50=
5 2
Sferne
nacina=
u zavisnosti
kako
50koordinate
50na dva
y 10 sin 10 cos mjerimo ugao . Ako mjerimo od ekvatorijalne ravni postupamo na sl
nacin:

'

Sferne koordinate su:

x= cos cos y = sin cos z= sin

Jakobijan preslikavanja

J = 2 cos

MM z
= z= cos
OM

cos =

=1 =1
x

J=
y

'

O M OM
x
cos =
=
O M ' = cos
OM

z
cos sin 0
y
2
2
= sin cos 0 = cos + ' sin =
A
M
z
z
= z= sin
0
0
1 sin =
z
O M'
z
AO
x
cos =
=
x= cos cos
Tada imamo-:
'
O M cos
V

AM '
y
sin =
=
y = sin cos
f ( cos , sin
, z )|OM
J|dddz
f ( x , y , z ) dxdydz=
'

cos

V
x

y
J=

sin =

O M' O M '
'
=
O M = sin
OM

cos =

sin =

A0
x
=
x= cos sin
'
O M sin

A M'
y
=
y= sin sin
'

sin

OM

Sferne koordinate su:

x= cos sin y= sin sin z= cos

Prirodne granice su: 0+ 02
Jakobijan preslikavanja

J = sin

KRIVOLINIJSKI INTEGRAL
3Uslov nezavisnosti integracije od putanje?

0 2

TH: Neka je u oblasti

Sa slike uocavamo:

'

'

Odnosno dobijemo :

zadana neprekidna vektorska

v =( P ( x , y , z ) , Q ( x , y , z ) , R(x , y , z ))
. Tada su sljedeca tvrdjenja ekvivalentna:
1.
Postoji f-a u(x,y,z) sa neprekidnim prvim parcijalnim
izvodima, definisana u V takva da je:

Primjetimo da je:

OA=x OM= A M = y M M =z

V R3

f-a

AO
AM '
OM '
MM '
cos =
sin =
cos =
sin=
OM '
OM '
OM
OM

u
u
u
=P ( x , y , z )
=Q ( x , y , z ) =
x
y
z

27.Izvesti sferne koordinate (od sjevernog pola)?

Sferne koordinate mozemo izvesti na dva nacina u zavisnosti kako
mjerimo ugao .Ako ga mjerimo od sjevernog pola postupamo na
sljedeci nacin:
2.

23.Kako glase cilindricne koordinate i koja je njihova

geometrijska intrepretacija?
Ako bi pravougaoni dekartov sustem zamijenili cilindricnim
koordinatnim sistemom, a to ostvarujemo sistemom:
X=cos y=sin z=z
Jakobijan preslikavanja je tada:

Krivolinijski integral:

P ( x , y , z ) dx +Q ( x , y , z ) dy + R ( x
AB

Sa slike uocavamo:

'

'

'

A0
AM
MM
OM
cos =
sin =
cos =
sin=po putanji AB V
'
'
OM
OM
OM
OM
Primjetimo da je:

pri cemu su A(x0,y0,z0) i

B(x1,y1,z1) zapoceta i krajnja tacka te putanje, ne zavisi od

oblika putanje nego samo od tacaka A i B, pri cemu vrijedi:

po luku L i oznacavamo ga

Tada vrijedi:

P ( x , y , z ) dx +Q ( x , y , z ) dy + R ( x , y , z) dz=u ( x 1, y 1, z1 ) u(x 0, y 0, z0)

AB
P ( x , y , z ) dx ( Q ( x , y , z ) dy ; R ( x , y , z) dzP)( x , y , z ) dx= P ( x , y , z ) dx
3.

Krivolinijski integral:

AB

Odnosno sa:

po proizvoljnoj zatvorenoj putanji

c V

jednak je

zadana neprekidna vektorska f-a:

AB

AB

AB

Zbir:

c+

TH(izracunavanje kriv int 2 vrste): Neka je kriva x=x(t) y=y(t) z=z(t)

t [,], glatka i nema singularnih tacaka, tada je f-a P(x,y,z)
neprekidna na luku AB. Tada vrijedi:

AB

P ( x , y ) dx +Q ( x , y ) dy= ( Qx
D

DOKAZ: Predpostavimo da je oblast D elementarna oblast. Neka je

oblasti D kriva c odredjena jednacinama:

P ( x , y , z ) dx= P ( x ( t ) , y ( t ) , z ( t ) ) x ' ( t ) dtgranica
Y=f(x),y=g(x) f(x) g(x) za a x b
X=a f(a) y g(a)
X=b f(b) y g(b)
Odnosno oblast D je:

P ( x , y , z ) dx + Q ( x , y , z ) dy+ R ( x , y , z ) dz
L
L
L

Q ( x , y , z ) dy= Q ( x ( t ) , y ( t ) , z ( t ) ) y ' ( t ) dt

nuli.
TH(potreban i dovoljan uslov): Neka je u prosto povezanoj oblasti

Analogno se iskazuje tvrdjenja i za f-e Q i R odnosno imamo:

Se obicno zapisuje u skracenoj formi:

AB

v =( P ( x , y , z ) ,Q ( x , y , z ) , R ) x , y , z

P ( x , y , z ) dx +Q ( x , y , z ) dy+ R (x , y , z)dz

L
b
g( x)
b
R ( x , y , z ) dz= R ( x ( t ) , y (t ) , z ( t )) z ' ( t ) dt P( x , y )
P
AB

dxdy
=
dx
dy=
y
y
Sada imamo:

koja ima neprekidne parcijalne izvode:

P P Q Q R R
;
;
;
;
;
y z x z x y

i nazivamo ga opstim integralom druge vrste.

TH(osobine): Neka je L=AB luk krive, P iP1 f-e definisane na luku L i
neka postoje:

P ( x , y , z ) dx+Q ( x , y , z ) dy + R( x , y , z )dz
a)

AB

Odnosno vrijedi:

P ( x , y , z ) dx i P1 ( x , y , z ) dx

Potreban i dovoljan uslov da integral:

Ne zavisi od putanje

Kada je za z=a i x=b, dx=0 to znaci da je:

b)

AB

AC

CB

P ( x , y , z ) dx= P ( x , y , z ) dx + P ( x , y , z ) dx

2.Krivolinijski 2 vrste?
Neka za f-u P(x,y,z)(Q(x,y,z),R(x,y,z)) definisanu na luku L, postoji
limes integralne sume 1(P;L)(2(Q,L),3(R,L)) kada max
(max

y i 0 ; max zi 0

x, y, z

P( x , y )
dxdy
=
P
(
x
,
y
)
dx
y

D
GH
EF
Ondosno dobijemo:

c +

Gdje je x(a)=a i x()=b

TH(ovisnost integrala o putanji):Ako postoji intergal:
) tada se on naziva

krivolinijskim integralom druge vrste f-e P(x,y,z)(Q(x,y,z),R(x,y,z))

D R2

P ( x , y , z ) dx
AB

svojim parcijalnim izvodima:

P(x , y )
dxdy = P(x , y ) dx
y

oblast ogranicena dio po dio

glatkom krivom c. Ako su f-e P(x,y) i Q(x,y) neprekidne zajedno sa

P ( x , y , z ) dx=P
AB

4.Grenov teorem?
TH: TH: Neka je

FG

Pa na osnovu toga imamo:

TH: Ako je P(x,y,z) neprekidna f-a na luku AB pnda postoji tacka

M*(x*,y*,z*) na luku AB tada vrijedi:

Neka je c L izmedju tacaka A iB. Tada vrijedi:

f (x)

P ( x , y , z ) dx= P ( x , y , z ) dx +Q ( x , y , z )dy + R ( x , y , z ) dz=( P ( x ' (t ) ) +Q ( y ' (t ) )

AB

P (x , y )dx =0 i P ( x , y )dx =0

( aP ( x , y , z ) dx+ b P 1 ( x , y , z ) ) dx=a P ( x , y , z ) dx+ b P1 ( x , y , z ) dx

jeste da su ispunjeni uslovi:

HE

Za proizvoljno a,b R vrijedi:

P Q Q R R P
=
;
=
;
=
y x z y x z

xi 0

tada vrijedi jednakost:

BA

P(x , y , z)dx +Q ( x , y , z ) dy+ R ( x , y, z)dz

P ( x , y , z ) dx ( Q ( x , y , z ) dy ; R ( x , y , z ) dz)

AB V

V R3

oblasti

P Q
i
y x

Na slican nacin bi dobili i da vrijedi:

c+

.Na zatvorenoj

Q(x , y )
dxdy = Q( x , y)dy
x

Sabiranjem predhodne dvije jednakosti dobijamo:

c +

P(x , y ) dx+Q ( x , y ) dy=

D

a + b+ c=0 id +e +d=0
) predhodni
Q ( x , yDobijemo
P ( x ,slucaj.
y ) Sistem ce imati rjesenje ako je

dxdy
determinanta sistema razlicita od nule, odnosno ako vrijedi da je ae x bd0
y

3.Linearna diferencijalna jednacina

Diferencijalna jedn oblika: y'+f(x)y=g(x) (1)
Gdje su f i g proizvoljne neprekidne f-e, nazivamo linearna
diferencijalna jednacina. Pomnozimo jednacinu 1 nekom funkcijom
(x) dobijemo: y'(x)+f(x)(x)y=g(x)(x)
Neocekivanu ulogu ove f-e pojacamo zahtjevom da je: (x)f(x)='(x)
Odnosno dobijemo: y'(x)+y(x)=g(x)(x)
Primjetimo da je na lijevoj strani izvod proizvoda pa mozemo pisati:
Y'(x)+y(x)=(y(x)) (y(x))'=g(x)(x)
Integralimo lijevu i desnu strano, te dobijemo:

z ( x ) =( y ( x ) )

1
. Odakle dobijamo:

z ' ( x )=( 1 ) ( y ( x ) )

y' ( x )

Iz predhodne jednakosti dobijemo da je:

y=z 1 y ' =

1
z 1 z '
1

Sredjivanjem dobijemo: z'+(a-)f(x)z=(1-)g(x)

Sto predstavlja linearnu diferencijalnu jednacinu po z.

( y ( x ) )' dx= g ( x ) ( x ) dx
2.Homogena diferencijalna jednacina?
Homogena dif jednacina je jednacina oblika:

y
y ' =f ( )
x
Datu jednacinu rjesavamo smjenom: u(x)=y(x)/x
Odnosno nalazenjem izvoda po x dobijemo: y(x)=u(x)x

'

'

y ( x )=u ( x ) x +u ( x )
Vracanjem u polaznu jednakost dobijemo jednacinu:

'

u=

f ( u )u
x

Koja predstavlja jednacinu sa razdvojenim promjenjivima. Ovako

rjesavamo jednacine oblika:

ax+ by
y=
cx +dy
'

Medjutim ako imamo jednacinu oblika:

'

y=

ax+ by+ c
dx +ey + f

Smjenom: x=u+ i y=v+ dobijemo:

y'=

au+bv +a +b+ c
du+ev + d +e + d

Odabiremo koeficijente i tako da vrijedi:

y ( x )+ C= g ( x ) ( x)dx

y ( x )=

C+ g ( x ) ( x)dx
( x)

Sada samo trebamo da odredimo sta je f-a (x) a to radimo na sledeci

nacin:

'

(x )
'
=f ( x ) ( ln ( ( x ) ) ) =f (x )
( x)

( x)
f (x)dx
()+ D= f ( x) dx
( x )=D e
ln
Odnosno dobijemo formulu za rjesavanje linearne dif jednacine:

f ( x ) dx
y ( x )=e
( C+ e f ( x ) dx g ( x ) dx )

4.Bernulijeva diferencijalna jednacina:

To je jednacina oblika: y'+f(x)y=g(x)y
Gdje je proizvoljan realan broj razlicit od 0 i 1 jer bi u tom slucaju
jednacina bila linearna dif jed. Jednacinu rjesavamo smjenom:

5.Homogena dif jedn sa konstantnim koeficijentima?

Jednacina oblika: a0yn+a1yn-1+...+any=f(x), naziva se linearna
diferencijalna jednacina viseg reda sa konst koeficijentima.
Rijesimo homogenu dif jedn: a0yn+a1yn-1+...+any=0 (1)
Trazeci rjesenja u obliku: y(x)=erx
Pri cemu je r R, polazna jednacina poprima oblik:
(a0rn+a1rn-1+...+an)erx=0. Kada je erx0 iz posljednje jednacine
dobijemo jednacinu: a0rn+a1rn-1+...+an=0
Koju nazivamo karakteristicna jednacina polazen homogene jedn.
Karakteristicna jednacina je polinoma n-tog stepena, pa prema tome
ima n rjesenja.
TH: Neka su r1,r2,...,rn razlicita rjesenja karakteristicne jednacine
visestrukosti m1,m2,...,mn pri cemu je m1+m2+...+mn=n tada se f-e:

ri x

ri x

2 rix

e ,x e ,x e ,, x

mi 1

ri x

e (i=1,2 )

Rjesenje jednacine 1 i pri tome su rjesenja linearno zavisna.

TH:Ako je y(x)=u(x)+iv(x) rjesenje jednacine 1 tada su njeni i realni
i imaginarni dio takodjer rjesenja te jednacine.
TH:Neka su y1(x),y2(x),...,yn(x) linearno zavisna rjesenja jednacine
1. Tada je f-a: y(x)=C1y1(x)+C2y2(x)+...+Cnyn(x) opste rjesenje
jednacine 1.

6.Nehomogena diferencijalna jedn sa konstantnim koeficijentima?

a0yn+a1yn-1+...+any=f(x) . Rjesavanje ovakve jednacine se radi u dva
koraka. Prvo rjesimo odgovarajucu homogenu jednacinu i drugi korak
nadjemo bar jedno partikularno rjesenje homogene jednacine.
Rjesenje polazne jednacine dato je sa: y(x)=yH(x)+yP(x)
Za neke specijalne oblike f-e f(x) jedno partikularno rjesenje mozemo
odrediti jednostavnom metodom koja se naziva metod jednakih
koeficijenata.
a)
Neka je f(x)=ex Ukoliko nije rjesenje karakteristicne
jednacine, partikularno rjesenje trazimo u obliku yP(x)=Aex.
Ukoliko jeste rjesenje karakteristicne jednacine i to
visestrukosti m,onda je partikularno rjesenje trazimo u
obliku: yP(x)=Axmex
b)
Neka je f(x)=Pk(x) polinom stepena k. Ako su rjesenja
karakteristicne jednacine razlicita od 0, onda je partikularno
rjesenje trazimo u obliku: yP(x)=Qk(x). Odnosno u obliku ktog stepena cije koeficijente treba odrediti. Ako je nula
rjesenje karakteristicne jednacine i to visestrukosti m onda
partikularno rjesenje trazimo u obliku: yP(x)=xmQk(x)
c)
Neka je f(x)=Pk(x)ex. Ako nije rjesenje karakteristicne jedn
partikularno rjesenje trazimo u obliku: yP(x)=Qk(X)ex.
d)
Neka je f(x)=ex(cosx+bsinx). Ako postoji rjesenje
karakteristicne jednacine oblika r=i i to visestrukosti m,
tada je partikularno rj trazimo u obliku:
yP(x)=xmex(Acosx+Bsinx).
e)
Neka je f(x)=Pk(x)ex(acosx+bsinx). Ako ne postoji
rjesenje karakteristicne jednacine oblika r= i partikularno
rjesenje trazimo: yP(x)=ex(Qk1cosx+Qk2sinx), pri cemu su
Qk1 i Qk2 polinomi istog stepena kao i Pk(X) cije koeficijente
trebamo odrediti.
Ako postoji rjesenje karakteristicne jednacine oblika r= i i to
visestrukosti m, tada partikularno rjesenje trazimo u obliku :
YP(x)=xmex(Qk1cosx+ Qk2sinx)