Professional Documents
Culture Documents
Castaneda - Drugi Krug Moci
Castaneda - Drugi Krug Moci
DRUGI_KRUG_MOI
//_The_Second_Ring_of_Power
//_Copvright__1977_by_Carlos_Castaneda_
__PREDGOVOR______________________2
1_PREOBRAAJ_DONE_SOLEDAD_____4
2_SESTRICE________________________61
3_LA_GORDA______________________99
4_HENAROVI_____________________149
5_UMJETNOST_SANJANJA_________195
6_DRUGA_PANJA________________245
{_PETA_KNJIGA_sabranih_djela_C.C._}
PREDGOVOR
bila dva debela madraca bez federa. Pokretom me pozva da sednem do nje.
Ti i ja smo isti, ree vraajui mi belenicu.
Molim?
Ti i ja smo isti, ponovi ne gledajui me.
Nije mi bilo jasno ta hoe time da kae. Zurila je
u mene kao da oekuje da joj odgovorim.
ta ste time hteli da kaete, d o n a Soledad?
upitah.
inilo se da je moje pitanje zbunilo. Oito je oe
kivala da u je razumeti. Nasmejala se, ali kad sam joj
ponovio da je ne razumem, ona se naljutila. Sela je us
pravno na krevet i optuila me da nisam iskren prema
njoj. Oi su joj sevale od besa, a usta se od gneva tako
runo zgrila da je odjednom izgledala veoma stara.
Bio sam zaista u nedoumici i osetio da u pogre
ni, pa ma ta rekao. Izgleda da je i ona bila u istom
poloaju. Usta joj se pokrenue kao da hoe neto da
kae, ali joj umesto toga samo usne zadrhtae. Najzad
promrmlja da nije lepo to se tako ponaam u tako oz
biljnom trenutku i okrenu mi lea.
Pogledajte me, d o n a Soledad! rekoh energino.
Ne laem, istinu vam kaem. Vi sigurno znate neto o
emu ja nemam pojma.
Suvie brblja, odbrusi mi ona ljutito. Nagual
mi je rekao da ti nikad ne dopustim da govori. Ti sve
izokrene.
Ona skoi s kreveta i poe nogom da udara po
podu kao razmaeno dete. U tom trenutku primetih da
je taj pod sad drukiji. Seam se da je ranije bio od na
boja, nainjen od crnice iz tog kraja. Ovaj novi pod bio
je crvenkastoruiast. Za trenutak odloih objanjenje
s njom i pooh po sobi. Zaudih se kako nisam zapazio
taj pod im sam uao. Bio je divan. U prvi mah pomi
slih da je to crvena glina, postavljena kao cement, jo
dok je bila meka i vlana, ali onda primetih da nigde
nema pukotina. Glina bi se isuila, izuvijala i popucala
tako da su se mestimino pojavila uzvienja. Sagnuh se
i blago prevukoh prstima po povrini. Bila je tvrda kao
da je od opeka. Glina je bila peena. Tada shvatih da
Gledala me je sa udnim sjajem u oima. Njen osmeh je zbog sitnih belih zuba imao neto demonsko u
sebi, a njeno bucmasto lice bilo je neobino glatko, go
tovo bez ijedne bore. Dve dublje crte koje su se s kraja
njenih nozdrva sputale do uglova usta davale su nje
nom licu izgled zrelosti, ali ne i starosti. Kad je ustala
s kreveta, pustila je da joj al kao sluajno padne na
pod i tako otkrila svoje bujne grudi. Nije ni pokuala
da ih opet pokrije nego je duboko udahnula vazduh i
podigla grudi.
Ah, primetio si, je li? ree, pa stade da se njie
tamo-amo kao da je zadovoljna sobom. Kosu uvek ve
zujem na potiljku. Nagual mi je rekao da je tako nosim.
Kad je zategnem, onda mi lice izgleda mlae.
Bio sam uveren da e govoriti o svojim grudima,
pa me iznenadila kad je prela na drugu temu.
Nisam htela da kaem kako zbog tog zatezanja
kose izgledam mlaa, produi smeei se ljupko. Kad
zategnem kosu. moje se lice podmladi.
Kako je to moguno? upitah.
Odgovorila mi je pitanjem. Zanimalo ju je da li sam
ja dobro razumeo don Huana, naroito onda kad je re
kao da je sve moguno pod uslovom da to ovek nepo
kolebljivo eli. Traio sam da mi to bolje objasni. Hteo
sam da doznam ta je jo, osim to je kosu zatezala na
potiljku, inila da bi izgledala tako mlada. Odgovorila
mi je da bi legla na postelju i ispraznila iz sebe sve
misli i sva oseanja a onda bi dopustila da one crte
s poda odvuku sve njene bore. Zamolih je da mi to pod
robnije opie da kae ta osea i ta misli dok tako
lei na krevetu. Tvrdila je uporno da nita ne osea i da
ne zna na koji nain crte s poda dejstvuju, ve da zna
samo kako treba da odstrani sve misli da joj ne bi
smetale.
Stavila mi je ruke na grudi i gurnula me veoma
blago, kao da je tim pokretom elela da kae kako je
sita mog zapitkivanja. Izili smo iz kue na zadnja vra
ta. Rekoh joj da mi je potreban dugaak tap. Ona ode
pravo do gomile naslaganih drva, ali dugaak tap tu
ne nae. Upitah je da li bi mogla da mi donese dva ek-
ta je ,guaje', d o n a Soledad?
U njenim oima pojavi se iznenaenje. Zastala je
pre nego to mi je odgovorila.
Meskalito je Nagualov guaje, rekla je najzad.
Njen odgovor me je jo vie zbunio. Postideo sam se
zato to sam video da se ona zaista trudi da mi govori
tako da je razumem. Kad sam je zamolio da mi podro
bnije Objasni, tvrdila je da ja to ve znam. To je bila
i don Huanova omiljena taktika kad je hteo da mi se
osveti za moje zapitkivanje. Rekao sam joj kako mi je
don Huan kazao da je Meskalito boanstvo, ili mo ko
ja se nalazi u pupoljcima pejotla. Rei da je Meskalito
tikva inilo mi se potpuno besmisleno.
Pomou svoje tikve Nagual te moe upoznati sa
svim, ree posle izvesne pauze. To je klju njegove
moi. Pejotl ti moe dati svako, ali s Meskalitom te
moe upoznati samo vetac, i to pomou svoje tikve.
Prestala je da govori i zagledala se u mene. Njen
pogled bio je surov.
Zato me prisiljava da ti kaem ono to ve
zna? upita me ljutito.
Bio sam preneraen iznenadnom promenom u njoj.
Samo trenutak pre toga bila je bezmalo slatka.
Ne osvri se na promene mog raspoloenja, re
e, osmehnuvi se ponovo. Ja sam severni vetar. Veo
ma sam nestrpljiva. Celog svog ivota nisam smela da
kaem ono to mislim. Sad se nikoga ne bojim. Kaem
ono to oseam i mislim. Da bi se sa mnom merio,
mora biti jak.
Privukla mi se blie klizei potrbuke.
Lepo, Nagual me upoznao s Meskalitom koji je izi
ao iz njegove tikve, produila je. A nije mogao zna
ti ta e se sa mnom desiti. Oekivao je da e to liiti
na tvoj ili Elihijev susret s Meskalitom. U oba ta slu
aja nije znao ta treba da ini i prepustio je tikvi da
ona to odlui. Tikva mu je pomogla u oba ta sluaja.
Ali sa mnom je bilo drukije; Meskalito mu je rekao da
me nikada vie njemu ne dovede. Nagual i ja smo navrat-nanos pobegli odatle. Umesto da se vratimo kui, oti
li smo na sever. Seli smo u autobus za Meksikali, ali
ga, ali su ga neka znaci jo od zore vukli prema toj kolibi. Jutarnji vetar mu je mnogo smetao. Kae da nije
mogao oka da otvori svaki put kad hi pokuao da ode
iz tog kraja. I tako, kad je naao tu kolibu, znao je da
u njoj ima neto. Zavirio je pod hrpu slame i granja i
tu naao devojku. Bila je veoma bolesna. Jedva je mo
gla da govori, ali ipak mu je rekla da joj ne treba ni
ija pomo. Spavae tu i dalje, dodala je, pa ako se
vie i ne probudi, niko nee nita izgubiti. Nagualu se
dopao njen duh pa je poeo s njom da razgovara na
njenom jeziku. Rekao joj je da e je izleiti i da e se
starati o njoj dok opet ne ojaa. Odbila je. Ona je bila
Indijanka koja je znala samo za muku i oskudicu. Ka
zala je Nagualu da je ve popila sve lekove koje su joj
roditelji dali i da joj nita nije pomoglo.
to je ona vie govorila, to je Nagual sve vie shvatao da su mu oni znaci ukazali na nju, i to na veoma
udan nain. Ti znaci su gotovo liili na zapovest.
Nagual je tu devojku podigao na svoja ramena, kao
dete, i odneo je u Henarovu kuu. Henaro je spravio
lek za nju. Nije vie mogla ni oi da otvori: kapci su
joj se slepili. Bili su natekli i na njima se pojavila u
kasta krasta. Gnojili su se. Nagual ju je leio dok nije
ozdravila. Plaao me je da se staram o njoj i da kuvam
za nju. Moja hrana joj je pomogla da se oporavi. Ona
je moje prvo dete. Kad je ozdravila, a dotle je prola
gotovo puna godina, Nagual je hteo da je vrati njenim
roditeljima, ali devojka nije na to pristala nego je po
la s njim.
Ubrzo posle tog dana kad je naao Lidiju, u vreme
kad je ona jo bila bolesna i kad sam je ja negovala,
Nagual je naao tebe. Njemu te doveo neki ovek koga
on nikada pre toga nije video. Nagual je video kako smrt
tog oveka lebdi iznad njegove glave, i uinilo mu se
veoma udno to mu je taj ovek u takvom trenutku
ukazao na tebe. Ti si Naguala nagnao da se nasmeje i on
te odmah iskuao. Nije te primio nego ti je rekao da
doe drugi put i da ga nae. On tada te stalno ispro
bavao kao to nikada nije nikoga drugog. Rekao je da
je to tvoj put.
Tada se razgovor prirodno prekinuo. Ve se smrkavalo pa sam s mukom pisao; osim toga, trebalo je
da idem u klozet. Nagovarala me da odem u onaj izvan
kue, a onda se i ona olakala isto onako kao to bi i
Nagual uinio.
Posle toga je donela dva okrugla lavora, velika po
put onih u kojima se deca kupaju, nalila u njih tople
vode do pola, sitno izmrvila u rukama neko zeleno li
e pa ga bacila u vodu. Zapovednikim tonom mi je
naredila da se operem u jednom od tih lavora, dok se
ona bude prala u drugom. Ta voda je prijatno mirisala,
i pomalo me golicala. inilo mi se kao da sam lice i ru
ke pokvasio blagim mentolom.
Vratili smo se u njenu sobu. Uzela je moj pribor
za pisanje, koji sam ostavio na levoj strani njenog kre
veta i stavila ga na jednu od svojiih komoda. Prozori
su bili otvoreni i napolju je jo bilo vidno. Mora da je
bilo negde oko sedam sati.
D o n a Soledad lee na lea. Smeila se na mene.
inilo mi se da je ona olienje topline, mada su njene
oi, uprkos tom osmehu, u isti mah odavale utisak svi
reposti i neke neumoljive snage.
Pitao sam je koliko je vremena provela sa don Huanom kao njegova ena ili uenica. Njoj je bilo smeno
to sam joj tako oprezno davao te nazive. Sedam godi
na, odgovorila je. Podsetila me tada da je nisam video
pet godina. Do tog trenutka verovao sam da sam je vi
deo pre dve godine. Pokuavao sam da se setim kad
sam je poslednji put video, ali nisam se mogao setiti.
Pozvala me da legnem pored nje. Kleknuo sam na
krevet, do nje. Upitala me veoma tiho da li se plaim.
Odgovorio sam da se ne plaim, i to je bila istina. Tu
u njenoj sobi, u tom trenutku opet se u meni pojavilo
ono sa im sam se suoio ve bezbroj puta radozna
lost pomeana sa samoubilakom ravnodunou.
Kazala mi je bezmalo apatom da mora biti savr
ena sa mnom i da mi mora rei da je na susret pre
sudan za nas oboje. Dodala je da joj je Nagual dao izri
ita i podrobna uputstva o tome ta mora da uini. Dok
je govorila, nisam mogao a da se ne smejem njenom upi-
2. SESTRICE
Ona zatreperi celim telom. Spusti glavu pa opet zaplaka. Osetih kako svim srcem saoseam s njom. U tom
trenutku dao bih i ivot samo da joj pomognem.
Jecala je neobuzdano dok je pokuavala neto da
mi kae. Izgledalo je da su se i Lidija i Rosa toliko uivele u njenu situaciju da su i same inile iste pokrete
ustima.
Uini neto, za ime boga! preklinjala je Rosa.
Obuze me nepodnoljiva strepnja. Hosefina ustade
pa me zagrli, ili, bolje rei, grevito se pripi uza me i
odgurnu me od stola. U tom trenutku Lidija i Rosa s
neverovatnom spretnou, brzinom i preciznou zgrabie me rukama za ramena zakaivi se u isti mah svo
jim nogama za moje. Teina Hosefininog tela i njen za
grljaj, a uz to brzina Lidijinog i Rosinog manevra, uinie me bespomonim. Sve se pokrenue u isti mah i,
dok dlanom o dlan, oborie me na pod s Hosefinom ko
ja je leala na meni. Oseao sam kako joj srce snano
bije. Svom snagom se grevito drala za mene, a udar
ci njenog srca odjekivali su u mojim uima. Oseao sam
ga kako bije i u mojim grudima. Pokuao sam da je
odgurnem, ali ona se grevito drala za mene. Rosa i
Lidija su svom teinom pritisnule moje ruke i noge,
prikovavi me tako za pod. Rosa je brbljala kao luda
i grickala mi slabinu. Njeni sitni, otri zubi klepetali su
dok su se njena usta otvarala i zatvarala u nervoznim
grevima.
Odjednom sam osetio strahovit bol, fiziku odvrat
nost i uas. Ostao sam bez daha. Nisam mogao da usredsredim pogled. Znao sam da gubim svest. Onda sam
uo suvo pucketanje kao da mi je pukla neka cev u dnu
vrata a na temenu sam osetio golicanje koje se potom
kao drhtaj proirilo po celom telu. Prvo ega sam bio
svestan posle toga bilo je da ih gledam s drugog kra
ja kuhinje. Tri devojke su zurile u mene leei na podu.
ta to radite? uh kako neko upita jakim, opo
rim i zapovednikim glasom.
Tada osetih neto neverovatno. Osetio sam kako
me Hosefina pustila i ustala. Leao sam na podu ali
sam istovremeno i stajao podalje od njih i gledao u e-
3. LA GORDA
Imala je na sebi dugaku pamunu haljinu narandaste boje, dugih rukava, i bila je ogrnuta mrkim a
lom. Delovala je veoma umirujue i odluno. Oseao
sam prisustvo don Huana. Moje telo se opustilo.
Sedi, sedi, ponudi me ona ljubazno.
Priao sam stolu. Ona mi pokaza gde treba da sednem, ali ja ostadoh stojei.
Nasmei se prvi put i njene oi postadoe meke i
sjajnije. Nije bila tako lepa kao Hosefina ali je ipak
bila najlepa meu njima.
utali smo neko vreme. Onda mi ona ree, kao da
mi neto objanjava, da su se one svojski trudile otka
ko je Nagual otiao, i da su se zbog svoje odanosti navi
kle na zadatak koji po njegovoj elji treba da obave.
Nije mi bilo sasvim jasno o emu to govori, ali dok
je govorila, osetio sam vie nego ikad da je don Huan
tu meu nama. Nije stvar bila u tome to bi ona imi
tirala njegovo ponaanje ili govor. Imala je neku naro
itu vlast nad sobom i zbog nje se ponaala isto kao i
don Huan. Njihova slinost poticala je iz unutranje
strane njihovih bia i odatle se kretala prema spoljnoj.
Rekao sam joj da sam doao zato to mi je bila
potrebna Pablitova i Nestorova pomo. Kazao sam da
dosta teko razumem ponaanje arobnjaka, jer sam
moda i glup za to, ali da sam iskren, a oni se svi pre
ma meni ipak ponaaju pakosno, pa me ak i ob
manjuju.
Ona je poela da se izvinjava, ali ja joj nisam do
pustio da dovri. Pokupio sam svoje stvari i poao pre
ma kunim vratima. Ona potra za mnom. Nije pokua
vala da me zadri, ali je govorila veoma brzo kao da
mora da mi kae sve to moe, pre nego to odem.
Rekla je da je moram sasluati, i da je voljna da
se vozi sa mnom sve dok mi ne kae sve to joj je Na
gual poverio da mi saopti.
Idem u Meksiko Siti, rekao sam.
Ii u s tobom i u Los Aneles ako treba, odvra
ti, a ja sam znao da ona to i misli.
Dobro, rekoh tek koliko da je iskuam, ui u
kola.
Rekao ti je sve, samo ga ti nikada nisi dobro razumeo. im bi shvatio da ga ne razume, prelazio je
na drugu temu. Nisi ga mogao razumeti zato to si
bio prazan. Nagual je rekao da je sasvim prirodno to
ga ne razume. Kad ovek postane nepotpun, on je u
stvari prazan kao tikva iz koje je izbaena sredina.
Nisi obraao panju na to kad ti je toliko puta rekao
da si prazan; nisi obraao panju ak ni kad ti je on
to objanjavao. Nikada nisi shvatio ta ti on govori
ili, to je jo gore, nisi eleo to da zna.
La Gorda je stupila na opasan teren. Pokuao sam
da je otuda vratim jednim drugim pitanjem, ali ona
se nije dala.
Ti voli jednog maliana i nee da razume na
ta je Nagual mislio, ree optuujuim tonom. Na
gual mi ree da ima erku koju nikada nisi video i
da voli tog maliana. Jedno ti je oduzelo ivicu a drugo
te prikovalo za zemlju. Ti si ih oboje slio ujedno.
Morao sam prestati sa pisanjem. Iziao sam iz
peine puzei i ispravio se. Poeo sam da silazim str
minom prema dnu klisure. La Gorda je ila za mnom.
Pitala me da li me je uzrujala njena neposrednost.
Nisam hteo da laem.
A ta ti misli? upitao sam je.
Besni! uzviknu i nasmeja se od srca kako su sa
mo don Huan i don Henaro umeli.
Izgleda da se spotakla pa me zgrabila za levu ruku.
Da bih joj pomogao da sie do dna klisure, obujmio sam
je oko pasa i odigao. Uini mi se da nije tea od pede
setak kilograma. Ona napui usne kao to je inio don
Henaro i ree da ima pedeset i sedam kilograma. Oboje
se uglas nasmejasmo. U tom trenutku bili smo bliski
i sasvim smo se razumeli.
Zato je tebi tako teko da razgovara o tim stva
rima? upita.
Ispriao sam joj da sam imao jednog malog deaka koga sam beskrajno voleo. Osetio sam da moram da
joj govorio o njemu. Nekakva neobina potreba koju
nisam mogao razumeti nagnala me je da se otvorim toj
eni koja mi je bila sasvim tua.
Kakav je to sastanak?
Zaista ne znam. Kao i sve drugo i to zavisi od nas.
Upravo u ovom asu napolju se nalazi neto to je tebe
ekalo. Kaem da je tebe ekalo zato to sam ja esto
dolazila ovamo i nikad se nita nije desilo. Ali veeras
je drukije. Ti si ovde i sve ono e doi.
Zato Nagual pokuava da me ubije? upitah.
Nikoga on ne pokuava da ubije! pobuni se la
Gorda. Ti si njegovo dete i on sad eli da ti postane
on. I to vie nego bilo ko drugi od nas. Ali da bi bio
pravi Nagual, ti mora da zahteva i uzme svoju mo,
inae on ne bi tako briljivo pripremio Soledad i se
strice da te prate. Nauio je Soledad kako e promeniti svoj izgled i kako e se podmladiti. On ju je naterao
da u svojoj sobi naini avolski pod. To je pod kome
se niko ne moe suprotstaviti. Zna, Soledad je prazna,
i zato ju je Nagual pripremio da izvede neto udesno.
Dao joj je zadatak, veoma teak i opasan, ali jedini
koji je njoj odgovarao, a taj zadatak je bio da te ubije.
Rekao je da na svetu nema nita tee nego da jedan
arobnjak ubije drugoga. Lake je obinom oveku da
ubije arobnjaka, ili arobnjaku da ubije obinog oveka, ali dva arobnjaka, jedan protiv drugog, to nika
ko ne ide. Nagual je rekao Soledad da e po nju najbolje
biti da te iznenadi i uplai. I ona je to i uinila. Nagual
joj je pomogao da postane poeljna ena da bi te mo
gla namamiti u svoju sobu, a tamo bi te onaj pod za
arao, jer, kao to sam ti ve rekla, tom podu ne moe
da odoli niko, ama ba niko. Taj pod je remek-delo koje
je Nagual smislio za Soledad. Ali ti si tom podu nainio
neto i Soledad je morala da promeni svoju taktiku
prema Nagualovim uputstvima. Ako to s podom ne uspe
i ako joj ne poe za rukom da te iznenadi i uplai, ka
zao joj je da razgovara s tobom i da ti kae sve to te
zanima. Nagual ju je nauio da, kao poslednje sredstvo,
vrlo lepo govori. Ali Soledad te ni tu nije mogla nad
jaati.
Zato je bilo tako vano da ona mene nadjaa?
Ona zastade i pogleda me ispod oka. Proisti grlo
kaljucanjem pa se ispravi na seditu. Pogleda u stenu
koja se nisko nadnela nad nama u toj peini pa frknu.
tu. Videla sam kako je tvoj dvojnik iziao iz tvog temena. Uvijao se i izvijao kao crv. Videla sam drhtaj
koji ti je poinjao od nogu, zatim prostrujao kroz tvo
je telo da bi potom tvoj dvojnik iziao. Bio je slian
tebi, samo veoma sjajan. Kao Nagual glavom. Zato su
se sestrice skamenile. Znam da su pomislile kako je to
Nagual. Ali ja nisam sve to mogla videti. Nisam zapa
zila zvuk zato to na njega ne obraam panju.
Molim?
Dvojniku se mora pokloniti ogromna panja. Na
gual je tu panju dao tebi, ali meni nije. Rekao mi je
da za to vie nije imao vremena.
Kazala je jo neto o nekoj posebnoj vrsti panje,
ali ja sam bio veoma umoran. San me uhvatio tako iz
nenada da nisam imao vremena ak ni beleke da sklo
nim.
4. HENAROVI
da je dolo vreme da mi se ispuni elja; dolo je vreme da se reim ortaka, jer sam ve i sam nauio da
spravljam tu zelenu meavinu.
Pablito ustade. Suze mu navree na oi.
Taj mangup Henaro, ree tiho. Taj pokvareni
gad. Iskreno sam ga voleo, i da nisam ovakva kuka
vica kakav sam, ja bih danas spravljao tu zelenu
meavinu.
Nisam eleo dalje da piem. Da bih se reio tuge,
rekao sam Pablitu da bi trebalo da potrai Nestora.
Sreivao sam beleke da ih sloim pre nego to
poemo kad se ulazna vrata naglo otvorie s treskom.
Pablito i ja nesvesno poskoismo pa se hitro okrenusmo da vidimo ta je to. Nestor je stajao u dovratku.
Potrah prema njemu. Sreli smo se nasred prednje
sobe. On skoi na mene i protrese mi ramena. Izgledao
je jai i vii nego onda kad sam ga poslednji put vi
deo. Njegovo dugo, mravo telo sada je postalo glatko
gotovo kao u leoparda. Uini mi se da taj ovek preda
mnom koji me zagleda nije onaj Nestor koga sam po
znavao. Seao sam ga se kao veoma bojaljivog oveka
koji se zbog svojih iskvarenih zuba stideo da se nasmei, i kao nekoga ko je poveren Pablitu da se stara o
njemu. Ovaj Nestor koji sada gleda u mene je neka
meavina don Huana i don Henara. Bio je ilav i hitar
kao don Henaro, ali je u sebi imao i don Huanovu
hipnotiku mo. Hteo sam da uivam u tom udu, ali
jedino to sam mogao uiniti bilo je da se s njim s m e jem. Potapao me po leima. Skinuo je eir. Tek tada
sam zapazio da je Pablito bio bez eira. Primetio sam
i to da je Nestor mnogo tamniji i grublji. Pablito je
prema njemu izgledao gotovo krhak, nean. Obojica
su nosili amerike farmerke, tople jakne i cipele s gu
menim onovima.
Nestor svojim prisustvom odmah ublai teku at
mosferu u kui. Pozvah ga da poe s nama u kuhinjnu.
Doao si u pravi as, ree Pablito Nestoru, iro
ko se smeei dok smo sedali za stol. Maestro i ja
smo se ovde bili rasplakali, seajui se onih toltekih
avola.
tvoje drvo. I ja sam bio tamo i video sam kad su te rascepili i iz tebe izvukli tvog naguala. Vukli su te za ui
i tako su te razdvajali sve dok nisu nainili rascep i u
tvojoj svetlosti: vie nisi bio jaje, nego dva dugaka tra
ga svetlosti. Onda su te opet sastavili, ali svaki arob
njak koji vidi moe primetiti da na tvojoj sredini postoji
ogromna pukotina.
Kakva je korist od toga ako je neko rascepljen?
Ima jedno uvo koje sve uje i jedno oko koje sve
vidi i uvek kad zatreba, moi e da pree milju vie
od drugih. Zbog te tvoje rascepljenosti oni su nam i re
kli da si ti maestro.
Pokuavali su da rascepe i Pablita ali im to, izgleda,
nije polo za rukom. On je suvie razmaen i uvek je i
sam sebi ugaao kao trudnica. Zato je i sad tako izvi
toperen.
A ta je onda dvojnik?
Dvojnik je onaj drugi, telo koje ovek stie sanja
jui. Ono sasvim lii na nas.
Imate li vi svi dvojnike?
Iznenaen, Nestor me podue gledao.
Hej, Pablito, priaj maestru o naim dvojnicima,
ree kroz smeh.
Pablito se protee preko stola pa prodrma Beninja.
Kai mu ti, Beninjo, ree. Ili, jo bolje, pokai
mu ga.
Beninjo ustade, otvori oi to je ire mogao pa po
gleda u krov, a onda spusti pantalone i pokaza mi svoj
penis.
Henarovi su umirali od smeha.
Jesi li ti zaista ozbiljno mislio kad si nas to pitao,
maestro? upita me Nestor sa izrazom nervoze na licu.
Uveravao sam ga da sam veoma ozbiljan u svojoj
elji da doznam sve to je u vezi s njihovim znanjem.
Poeo sam nadugo i nairoko da im objanjavam kako
me je don Huan iz meni neshvatljivih razloga drao po
dalje od njih i tako me spreio da znam malo vie o
njima.
Pomislite na ovo, rekoh. Do pre 3 dana nisam
znao da su te 3 devojke Nagualove uenice, ili da je
Beninjo don Henarov egrt.
Pablito je ve bio skoio pre nego to se sunovratio, ree. Nije bilo potrebno da bilo ta ini. Mogao
je isto tako da sedi na rubu litice kao to je i skoio.
ta hoe time da kae? pitao sam.
Pablito se ve raspadao, odvrati on. Zato misli
da se onesvestio. Pablito lae. On neto krije.
Pablito mi je neto govorio. Mrmljao je nerazgovetno, onda je digao ruke od toga i zavalio se na stolici.
I Nestor je zaustio da neto kae, ali ja sam ga uutkao. Nisam bio siguran da li sam ga dobro razumeo.
Je li se Pablitovo telo raspadalo? upitah.
Dugo me je bez rei gledao kroz polusputene kapke.
Sedeo je desno od mene. Tiho je preao na klupu prekoputa mene.
Mora ozbiljno da shvati ovo to ti govorim,
ree. Toak vremena se ne moe okrenuti unazad i
vratiti u ono vreme i stanje u kome smo biti pre tog
skoka. Nagual je rekao da je ast i zadovoljstvo biti rat
nik i da je za ratnika srea da ini ono to mora da
uini. Moram ti rei sutu istinu o tome ta sam video.
Pablito se raspadao. Kad ste vas dvojica trali pre
ma rubu litice, samo si ti bio u vrstom stanju. Pablito
je bio kao oblak. On misli da zamalo nije pao niice,
a ti misli da si ga uhvatio za miicu da bi mu pomo
gao da potrite do ruba litice. Ni ti ni on niste u pravu,
i ja sam gotovo siguran da bi za vas obojicu bilo bolje
da nisi pridrao Pablita.
To me jo vie zbunilo. Iskreno sam verovao da on
govori istinu o tome ta je video, ali seao sam se je
dino toga da sam Pablita pridravao za miicu.
ta bi se desilo da to nisam uinio? upitah.
Na to ti ne mogu odgovoriti, odvrati Nestor.
Znam da je svaki od vas dejstvovao na svetlost onog
drugog. U trenutku kad si ga obgrlio rukom, Pablito je
postao vri, ali ti si svoju dragocenu mo uzalud
straio.
ta si radio poto smo mi skoili? upitao sam
Nestora posle podue pauze.
im ste vas dvojica iezli, ree on, moji ivci
su bili toliko uzdrmani da sam ostao bez daha pa sam
se i ja onesvestio, i ne znam koliko sam dugo bio bez
skoili, osetio sam dah vetra s one strane s koje je Beninjo skoio pa sam tako saznao da njegovo vreme jo
nije isteklo. Ali na Elihijevoj strani vladala je tiina.
ta misli, ta je bilo sa Elihijem? Je li umro?
Sva trojica su zurila u mene. Ni rei ne izustie ne
ko vreme. Nestor se obema rukama eao po slepoonicama. Beninjo se zakikota i zatrese glavom. Hteo sam
neto da im objasnim ali me Nestor uutka pokretom
ruke.
Da li ti to nama ozbiljno postavlja pitanja? upi
ta me.
Beninjo odgovori umesto mene. Kad se nije izmota
vao, njegov glas je bio dubok i melodian. Rekao je
da su Nagual i Henaro tako postavili stvari da svaki od
nas zna po neto to drugi ne znaju.
Dobro, ako je tako, onda u ti rei ta je bilo,
ree Nestor sa osmehom kao da mu je teak teret pao
sa srca. Elihio nije umro. Nije uopte umro.
Gde je on sada? upitah.
Oni se opet zgledae. inilo mi se da se s mukom
uzdravaju da ne prasnu u smeh. Kazao sam im da je
sve to o Elihiju znam ono to sam uo od donje Soledad. Ona mi je rekla da je Elihio otiao Nagualu i Henaru na drugi svet. Ja sam to shvatio kao da su sva tro
jica umrla.
Zato tako govori, Maestro? upita Nestor veoma
brino. Tako ne govori ak ni Pablito.
Oekivao sam da e Pablito negodovati. On poe
kao da e ustati, a onda se, kanda, predomisli.
Da, tako je, ree. ak ni ja tako ne govorim.
Dobro, ako Elihio nije umro, gde je sada? upitah.
To ti je Soledad ve rekla, odgovori Nestor tiho.
Elihio se pridruio Nagualu i Henaru.
Zakljuili da je bolje da ih vie nita ne pitam. Ni
sam nameravao da moje zapitkivanje bude agresivno,
ali je uvek tako nekako ispadalo. Osim toga, imao sam
utisak da ni oni ne znaju mnogo vie od mene.
Nestor odjednom ustade i poe preda mnom da
hoda gore-dole. Najzad me odvukao od stola drei me
ispod miki. Nije eleo da bilo ta piem. Pitao me je
da li sam se zaista onesvestio kao to se desilo Pablitu
5. UMETNOST S A N J A N J A
eo je ponovo da ovladava mnome. eleo sam da ga odbranim. Ili, moda bi bilo tanije rei da se, s obzi
rom na sve udne postupke koje sam video i u koji
ma sam uestvovao od svog dolaska, moj razum bra
nio, nezavisno od one sloenije celine koja predstavlja
ono meni nepoznato ja. Bio sam svedok, bezmalo kao
nepristrasni posmatra, toga kako se moj razum mui
da nae prikladna objanjenja, dok drugom, mnogo ve
em delu mene nije bilo nimalo stalo ni do kakvog ob
janjenja.
La Gorda je rekla devojkama da stanu jedna do dru
ge, a onda je mene privukla sebi. Devojke su sve dra
le ruke iza lea, pa i ja to uinih po la Gordinoj elji.
Ispruila mi je ruke unazad to je dalje mogla, zatim
mi rekla da ih savijem i da jednom rukom to vre
uhvatim podlakticu druge ruke, to je mogue blie lak
tu. To je izazvalo veliku napetost miia u predelu ra
mena. Gurnula mi je trup napred tako da sam stajao
gotovo sagnut. Onda je imitirala jedan naroit ptiiji
zov. To je bio signal. L i d i a poe da koraa. Njeni po
kreti su me u mraku podsetili na klizaa na ledu. Hoda
la je brzo i neujno i za nekoliko minuta ja je vie ni
sam mogao videti.
La Gorda jo dva puta ponovi taj ptiiji zov, jedan
za drugim, i sad Rosa i Hosefina odoe isto onako kao
Lidia. La Gorda mi ree da idem na malom rastojanju
iza nje. Jo jednom je ponovila taj zov i sad smo i nas
dvoje poli.
Iznenadila me je lakoa s kojom sam hodao. Rav
notea celog mog tela bila je usredsreena u mojim no
gama. To to su mi ruke bile na leima nije mi smeta
lo u kretanju, ve mi je, naprotiv, pomoglo da odra
vam neku udnu ravnoteu. Ali vie od svega zaudio
sam se kako beumno koraam.
Kad smo stigli do puta, poeli smo normalno da ho
damo. Proli smo pored dva oveka koji su ili u supro
tnom pravcu. La Gorda ih pozdravi i oni joj odgovorie.
Kad smo stigli do kue, zatekli smo sestrice gde stoje
pred vratima, ne usuujui se da uu u kuu. La Gor
da im ree da ja, iako ne mogu da upravljam savezni
cima, mogu da ih pozovem ili da im naredim da odu i
da nas oni vie nee uznemiravati. Devojke joj poverovae, iako ja to tada jo nisam mogao.
Uli smo u kuu. Sve su se vrlo mirno i tiho svukle, oprale se hladnom vodom i obukle istu odeu. 1
ja sam to uradio. Presvukao sam se u svoje staro odelo
koje sam drao u don Huanovoj kui, la Gorda mi ga
je donela u kutiji.
Svi smo bili veoma raspoloeni. Zamolio sam la
Gordu da mi objasni ta smo mi to radili.
Razgovaraemo o tome docnije, ree odluno.
Setio sam se tada da su paketi koje sam doneo za
njih jo u kolima. Pomislih kako bi bilo zgodno da im
ih razdelim dok nam la Gorda bude spremala neto za
veeru. Otiao sam do kola, uzeo ih i doneo u kuu.
Stavio sam ih na sto. Lidija me upita da li sam poklo
ne ve namenio svakoj od njih, kao to mi je ona pred
loila. Odgovorio sam da elim da svaka izabere ono
to joj se svia. Odbila je. Kazala je da sam Pablitu i
Nestoru bez sumnje doneo neto naroito, a njima go
milu inuva i triarija koje u baciti na sto elei da
se one potuku oko toga.
Osim toga, nisi Beninju nita doneo, ree Lidija
priavi mi i toboe me ozbiljno pogleda. Ne sme da
uvredi Henarove pa da im umesto tri da dva poklona.
Sve se nasmejae. Bilo mi je neprijatno. Sve to je
rekla bila je iva istina.
Nemaran si, zato te ja nikad nisam ni volela, re
e mi L i d i a mrtei se, tako da se osmeh izgubio s nje
nog lica. Nikad u tvom pozdravu nije bilo ni nenosti
ni potovanja za mene. Kad god smo se videli, ti si se
samo k'o bajagi radovao.
Imitirala je moju oigledno usiljenu srdanost pri
pozdravu, a tako sam se sigurno bezbroj puta pozdra
vio s njom.
Zato me nikada nisi upitao ta ja ovde radim?
ree Lidia.
Prestao sam da piem razmiljajui o tome. Nikad
mi nije padalo na um da je bilo ta pitam. Rekao sam
joj da se ne mogu niim opravdati. La Gorda se umea
rekavi da ni s Lidiom ni sa Rosom nisam nikad pro-
Najpriblinije u to opisati ako kaem da sam osetio kako su mi odjednom pukle bubne opne, samo to pu
canje sam osetio vie u sredini tela, upravo ispod pup
ka, a manje u uima. Neposredno posle toga sve oko
mene postalo je jasnije zvuci, prizori, mirisi. Zatim
sam uo jako zujanje koje mi, zaudo, nije smetalo da
ujem i ostalo; zujanje je bilo glasno, ali nije uguilo
ostale zvuke. Bilo je to kao da to zujanje ujem nekim
drugim delom svog tela, a ne uima. Mojim telom prostruja neto vrelo. I tada se setih neega to nikada
nisam video. To je bilo kao da je u mene ulo neije tu
e pamenje.
Setio sam se kako se Lidia odvajala od dva crven
kasta horizontalno postavljena konopca kad je hodala
po zidu. Ona u stvari i nije hodala; pre bi se moglo rei
da je klizila po debelom snopu nekih linija koje je dr
ala nogama. Seam se da sam je video kako otvorenih
usta dahe od napora koji je morala da uloi da bi vu
kla te crvenkaste konopce. Razlog iz koga nisam mo
gao da sauvam ravnoteu na kraju njene toke je taj
to sam je video kao svetlost koja se tako brzo kree
po sobi da mi se od toga zavrtelo u glavi; osetio sam
da me neto vue iz predela oko pupka.
Setio sam se isto tako ta su radile Rosa i Hosefi
na. Rosine ruke su se u stvari razgranale, ona se drala
levom rukom za duge, crvenkaste niti nalik na lozu koja
se sputa s tamnog krova. Desnom rukom drala se za
neke vertikalne niti koje su joj, izgleda, davale stabil
nost. I ona se nonim prstima pridravala za one iste
niti. Pri kraju svoje toke liila je na neku fosforescentou svetlost na krovu. Crte njenog tela bile su izbri
sane.
Hosefina se krila iza nekih linija koje su, inilo se,
izlazile iz poda. To to je ona radila uzdignutom podlak
ticom bilo je u stvari ovo: ona je skupljala te linije tako
da bi postigla dovoljnu irinu da se sama sakrije iza
njih. Njene naduvane haljine mnogo su joj pri tom po
mogle, jer su nekako zgrile njenu svetlost. Njene ha
ljine bile su glomazne samo za oko koje gleda. Na kraju
svoje take i Hosefina je, poput Lidie i Rose, bila
6. DRUGA PANJA
mrlju. Rekla je da je to rupa u kanjonu koju nee primetiti onaj ko gleda, nego samo onaj koji vidi. Upo
zorila me je da se moram sluiti svojom sposobnou
da kontroliem ta zbivanja im razaznam tu mrlju ka
ko me ona ne bi privukla sebi. Treba da gledam malo
oko nje i onda da zurim u nju. Predloila mi je da joj
prislanjanjem svog ramena uz njeno dam znak kad pro
naem tu rupu. Klizila je postrance sve dok se nije na
slonila na mene.
Muio sam se neko vreme nastojei da te 4
radnje budu koordinirane i postojane, i onda se na sre
dini klanca odjednom pojavila jedna tamna mrlja. Primetio sam odmah da je ne vidim onako kako obino
vidim stvari. Ta tamna mrlja bila je pre neto kao
utisak, neki vizuelni poremeaj. Onog asa kad je moja
kontrola popustila, mrlja je nestala. Nalazila se u mom
opaajnom polju samo ako sam kontrolisao sve etiri
svoje radnje. Setio sam se tada da mi je don Huan e
sto nalagao da radim neto poput toga. Okaio bi kak
vu krpicu na nisku granu nekog buna koji je strateki
bio postavljen tako da je u istom pravcu u kome se
dalje u brdima nalazila kakva naroita geoloka forma
cija, kao na primer klanac s vodom na dnu, ili strme
padine. Postavivi me na pedesetak stopa od te krpice
i naredivi mi da kroz nisko granje grma netremice
gledam u to mesto gde visi krpica, izazivao je u meni
naroit perceptivni efekat. Ta krpica, uvek za nijansu
tamnija od geolokog sklopa u koji sam zurio, u poet
ku je izgledala kao deo tog sklopa. Trebalo je da pu
stim da se moja percepcija slobodno s tim poigra, ne
analizirajui to to vidim. Ali to mi nijednom nije polo
za rukom, jer nikako nisam mogao da uutkam svoje
rasuivanje, i moj razum bi uvek poeo da traga za
nekim racionalnim objanjenjem mehanike tog fanto
ma moje percepcije.
Ovog puta nisam oseao nikakvu potrebu za raz
miljanjem. La Gorda nije bila impozantna figura pro
tiv koje sam nesvesno stalno eleo da se borim, kao to
je oigledno bio sluaj s don Huanom.
Ona tamna mrlja u mom opaajnom polju postala
je bezmalo crna. Naslonio sam se na la Gordino rame
jae.