Professional Documents
Culture Documents
Castaneda - Moc Tisine
Castaneda - Moc Tisine
Naslov originala:
Carlos Castaneda
THE POWER OF SILENCE
Further Lessons of don Huan
Copyright 1987 by Carlos Castaneda
1 ( broj stranice )
Sadraj :
Predgovor -------------------------------------- 003
Uvod ------------------------------------------- 004
1. Ispoljavanje Duha
- Prvo apstraktno jezgro ---------------------- 013
- Besprekornost Naguala Elijasa -------------- 022
2. Kucanje Duha
- Apstraktno ------------------------------------ 034
- Poslednje zavoenje Naguala Hulijana --------- 047
3. Varanje Duha
- ienje beouga Duhom -------------------- 057
- etiri naina traganja ------------------------ 071
4. Silazak Duha
- Vienje Duha --------------------------------- 088
- Preokret misli -------------------------------- 104
- Pokretanje skupne toke ---------------------- 113
- Mesto gde prestaje aljenje ------------------- 128
5. Zahtevi Namere
- Razbijanje ogledala samorefleksije ---------- 146
- Karta za besprekornost ---------------------- 159
6. Rukovanje Namerom
- Trea toka ---------------------------------- 181
- Dva jednosmerna mosta --------------------- 206
- Nameravanje pojavnosti --------------------- 220
2 ( broj stranice iznad )
PREDGOVOR
UVOD
Da bi mi olakao, don Huan je u raznim prilikama pokuao da svoje znanje imenuje. inilo mu se da najbolje
odgovara ime nagualizam, ali da je taj termin previe
nejasan. Nazvati ga prosto znanje ini ga suvie neodreenim, a zvati ga vraanje, poniavajue je. Umee nameravanja suvie je apstraktno, a potraga za
totalnom slobodom je suvie dugo i metaforino.
Konano, poto nije mogao da pronae ime koje bi
bolje odgovaralo, nazvao je to arobnjatvo, iako je
priznao da ni to nije ba najpreciznije.
Tokom godina, davao mi je najrazliitije definicije
arobnjatva, ali je uvek tvrdio da se definicije menjaju
kako se znanje uveava. Pred kraj mog egrtovanja, osetio sam da sam u stanju da prihvatim jednu jasniju
definiciju, tako da sam ga jo jednom zapitao.
Kako to vidi prosean ovek, rekao je don Huan,
arobnjatvo je besmislica, ili je jedna zlokobna misterija koju ne moe da pojmi. I on je u pravu
ne zato to je to jedna apsolutna injenica, ve stoga to
prosenom oveku nedostaje energija da bi se pozabavio arobnjatvom.
Zastao je za trenutak, pre no to je nastavio. Ljudska bia se raaju sa konanom koliinom energije,
rekao je don Huan, sa energijom koja se sistematski
iri, poevi od trenutka raanja, kako bi se najkorisnije upotrebila po modalitetu vremena.
4
6. Skupna taka se moe pomeriti sa svog uobiajenog poloaja na povrini svetlosne lopte na drugi poloaj, ili po povrini, ili u unutranjost. Poto briljantnost skupne take moe da upali svako energetsko
polje sa kojim doe u dodir, kada se pomeri na novi
poloaj ona odmah osvetljava nova energetska polja
tako da se mogu opaati. Takva percepcija je poznata
kao vienje.
7. Kada se skupna taka zaokrene, omoguava opaanje jednog potpuno drugaijeg sveta, koji je podjednako objektivan i injenian kao i onaj koji normalno opaamo. Vraevi odlaze u taj drugi svet da bi
doli do energije, moi, do reenja za opte i pojedinane probleme, ili da bi se suoili sa nezamislivim.
8. Homera je proimajua sila koja je uzrok opaanja. Mi ne bivamo svesni zato to opaamo; to jest,
nae opaanje je rezultat pritiska i nametanja namere.
9. Cilj vraeva je da dosegnu stanje totalne svesti
kako bi iskusili sve mogunosti opaanja dostupnog oveku. Takvo stanje svesti ak u sebi sadri i jedan
alternativni vid umiranja.
Nivo praktinog znanja bio je ukljuen kao deo uenja
majstorije svesti. Na tom praktinom nivou don Huan
je poduavao o postupcima neophodnim da se pokrene
skupna taka. Dva velika sistema koje su smislili vraevi
vidovnjaci iz davnih vremena da se to postigne bili
su: sanjanje, kontrola i korienje snova; i traganje,
kontrola ponaanja.
Pokretanje sopstvene skupne take bio je sutinski
manevar koji je svaki vra morao da naui. Neki od
njih, naguali, takoe su uili da ga izvode drugima.
Mogli su da izmeste skupnu taku sa njenog uobiajenog poloaja, zadajui snaan udarac neposredno u
skupnu taku. Takav udar, koji se doivljava kao udarac
po desnoj lopatici iako se telo nikad ne dodiruje
ima za posledicu stanje poviene svesti.
Pridravajui se tradicije, don Huan je iskljuivo
u takvim stanjima poviene svesti obavljao najvaniji
i najdramatiniji deo svojih uenja: uputstva za levu
10
stranu. Zbog izuzetnosti tih stanja, don Huan je zahtevao da o njima ne raspravljam sa drugima sve dok ne
zavrimo sve po emi obuke vraeva. Nije mi bilo teko
da se drim tog zahteva. U tim jedinstvenim stanjima
svesti moje sposobnosti razumevanja uputstava bile su
neverovatno uveane, ili su istovremeno moje sposobnosti da ih opiem ili ak i zapamtim bile umanjene.
U tim stanjima sam funkcionisao vino i sigurno, ali
kada bih se jednom vratio u svoju normalnu svest nisam mogao da se setim niega o njima.
Bile su mi potrebne godine da se osposobim da
izvrim presudno pretvaranje svoje proirene svesti
u obino seanje. Moje rasuivanje i moj zdrav razum
odlagali su taj trenutak jer su se direktno sudarali
sa besmislenom, nezamislivom stvarnou poviene svesti i neposrednim znanjem. Godinama me je taj nered
u spoznaji terao da izbegavam taj ishod tako to o
njemu nisam ni mislio.
to god sam pisao o svom arobnjakom egrtovanju, sve do sada, bilo je izlaganje o tome kako me
je don Huan nauio majstoriji svesti. Jo nisam opisao
umetnost traganja ili umee namere.
Don Huan me je uio njihovoj primeni i principima
uz pomo dvojice svojih drugova: jednog vraa po imenu Vinsente Medrano i drugog po imenu Silvio Manuel,
ali sve to sam nauio od njih jo uvek zamrauje ono
to je don Huan nazvao zamrenostima poviene svesti.
Do sada mi je bilo nemogue da piem, pa ak i da
razmiljam povezano o umetnosti traganja i umeu namere. Moja greka bila je u tome to sam na njih
gledao kao na predmet normalnog pamenja i seanja.
Oni to jesu, ali istovremeno i nisu to. Da bih razreio
tu oprenost, nisam te predmete pratio neposredno
stvarna nemogunost ve sam se njima pozabavio
posredno, kroz zavrni predmet don Huanovih uputstava: preko pria o vraevima prolosti.
Priao je te prie da bi pokazao ta je nazivao
apstraktnim jezgrima svojih lekcija. Ali ja sam bio
nesposoban da usvojim prirodu tih apstraktnih jezgara
uprkos njegovim razumljivim objanjenjima, koja su,
to znam sad, bila tu pre da mi otvore um nego da bilo
11
1 ISPOLJAVANJE DUHA
Prvo apstraktno jezgro
stavljao oslanjajui se na svoja iskustva iz sveta svakodnevnog ivota. Tako su ona uvek bila u vezi sa procedurama ispitivanja, o postupcima koje treba slediti, i
preterano preciznim pravilima, ali nikada nisu imala
nita sa preduslovima arobnjatva. Ukazao je na to
da je tok mog razmiljanja bio takav da uvek zaboravim da ukljuim svoja iskustva iz sveta vraeva.
Pobunio sam se, da samo nekolicina mojih iskustava iz sveta vraeva ima kontinuitet, i da zato ta
iskustva ne mogu da iskoristim u svom svakodnevnom
ivotu. Samo nekoliko puta, i to samo kad sam bio u
stanjima duboke poviene svesti, seao sam se svega.
U tom nivou poviene svesti obino je jedino iskustvo
koje sam doivljavao a koje je imalo kontinuitet izmeu
prolosti i sadanjosti bilo to to njega poznajem.
Odseno je uzvratio da sam savreno sposoban
da ponem da koristim poimanje vraeva, jer sam proiveo preduslove arobnjatva u svom normalnom stanju
svesti. Neto umilnijim tonom dodao je da to poviena
svest ne otkriva sve dok god se ne zavri itava zgrada
arobnjakog znanja.
Onda mi je odgovorio na pitanje da li vraevi mogu
da pogree u pogledu znamenja. Objasnio je da kad
vra tumai znamenje on tano zna njegovo znaenje,
a da nema nikakvo znanje o tome odakle to zna. To
je jedan od zbunjujuih efekata spojnog beouga s
namerom. Vraevi imaju oseanje da stvari znaju neposredno. Koliko su sigurni zavisi od njihove snage
i istote njihovog spojnog beouga.
Rekao je da je oseanje koje svi poznajemo kao
intuiciju aktiviranje nae veze sa namerom. I poto
vraevi promiljeno veruju u razumevanje i ojaavanje
tog beouga, moglo bi se rei da oni sve intuitivno
predviaju nepogreivo i tano. itanje znamenja je
sasvim obino za vraeve greke se dogaaju samo
kada se umeaju lina oseanja i zamagle vraev spojni
beoug s namerom. Inae je njihovo neposredno znanje
sasvim tano i funkcionalno.
Neko vreme smo utali.
Odjednom je rekao: Ispriau ti priu o nagualu
Elijasu i ispoljenjima duha. Duh se vrau ispoljava, a
24
im bi se naao nasamo sa svojim oboavatelj kama, pokazivao go, zatim bi ekao dok se ene oamuene njegovim razmetanjem ne predaju. Izgledalo je da je ta
tehnika za njega bila izuzetno uspena. Nagual je morao da prizna da je glumac imao ogroman uspeh, izuzev
u jednom sluaju. Bio je na smrt bolestan. Nagual je
bio video crnu senu smrti koja ga je posvuda sledila.
Don Huan je ponovo objasnio neto to mi je ve
govorio ranije da je naa smrt crna taka odmah
iza naeg levog ramena. Rekao je da vraevi znaju kada
je neka osoba blizu umiranja, jer mogu da vide tamnu
taku, koja postaje pokretna senka velika tano koliko
i osoba kojoj pripada.
Kada je uvideo blisko prisustvo smrti nagual je
utonuo u oduzimajuu zbunjenost. udio se zato duh
ukazuje na tako bolesnu osobu. Uili su ga da u prirodnom stanju preovlauje zamena a ne popravka. I
nagual nije bio uveren da ima sposobnosti i snage da
izlei tog mladog oveka, i da se odupre crnoj seni
njegove smrti. ak je sumnjao da li e uspeti da otkrije
zato ga je duh upleo u tako oigledno pokazanu uzaludnost.
Nagual nije mogao da uini nita drugo osim da
ostane uz glumca, da ga uokolo prati, i da eka priliku
da ga vidi dublje. Don Huan je objasnio da je nagualova prva reakcija, kada je suoen sa ispoljenjima duha,
da vidi sve upletene osobe. Nagual Elijas je do pojedinosti gledao oveka, da ga vidi od prvog trenutka
kad su se sreli. Takoe je video seljanku koja je bila
deo ispoljenja duha, ali nije video nita to je po njegovoj proceni opravdavalo ukazivanje duha.
Kada se osvedoio u novo zavoenje, ipak je nagualova sposobnost da vidi doprla u nove dubine. Tog puta,
glumeva dragana je bila erka bogatog zemljoposrednika. I od samog poetka ona je u potpunosti bila pod
kontrolom. Nagual je saznao za njihove sastanke, jer
je prislukivao i uo kako nagovara glumca da se sa
njom sastane narednog dana. Nagual se krio sa druge
strane ulice kada je mlada ena u zoru napustila kuu i,
27
da bi oveku dala nadu i svrhu; da vraevi ive pod krilom te ptice, koju nazivaju ptica mudrosti, ptica slobode; da je oni hrane svojom posveenou i svojom
besprekornou. Rekao joj je da vraevi znaju da je
let te ptice slobode uvek pravolinijski, poto ona nema
naina da pravi zaokrete, nema naina da pravi krugove
niti da se vraa; i da ta ptica slobode moe da ini samo
dve stvari, da sobom ponese vraeve, ili da ih ostavi za
sobom.
Nagual Elijas nije mogao da na isti nain razgovara
sa mladim glumcem, koji je jo uvek bio na smrt bolestan. Taj mladi ovek nije imao ba mnogo izbora.
Pa ipak, nagual mu je rekao da, ukoliko eli da se izlei,
mora da bezuslovno sledi naguala. Te uslove glumac je
bespogovorno smesta prihvatio.
Tog dana kada su nagual i glumac krenuli nazad
kui, mlada ena ih je mirno oekivala na kraju grada.
Nije nosila kofere, ak ni jednu korpu. Izgledalo je da
je dola samo da ih vidi kako odlaze. Nagual je nastavio
da hoda a da je nije ni pogledao, ali se glumac kojeg
su nosili na nosilima napregao da joj kae zbogom. Ona
se nasmejala i bez rei se prikljuila drutvu naguala.
Nije razmiljala i nije imala problema da sve ostavi za
sobom; Savreno je razumela da za nju nee biti druge
prilike, da ta ptica slobode ili nosi vraeve sa sobom,
ili ih naputa.
Don Huan je primetio da to nije bilo iznenaujue.
Silina nagualove linosti uvek je toliko privlaila da je
on bio praktino neodoljiv, a nagual Elijas privlaio je
duboko to dvoje ljudi. Tri meseca je proveo sa njima i
navikao ih na sopstvenu doslednost, nepristupanost i
svoju objektivnost. Bili su opinjeni njegovom trezvenou i, pre svega, time to im se u potpunosti posveivao. Svojim primerom i svojim postupcima, nagual
Elijas pruio im je dublji uvid u svet vraeva: svet
koji prua podrku i odgaja, ali je pun zahteva. To je
bio svet koji je doputao svega nekoliko greaka.
Don Huan me je podsetio na neto to je esto ponavljao, nata sam ja uvek nekako uspevao da ne mislim. Rekao je da ne smem da zaboravim ni jednog tre32
2 KUCANJE DUHA
Apstraktno
brotvor je bio moderan nagual koji je teio za slobodom, ali je vie voleo da dela nego da razmilja. Ti si
moderan nagual, u istom traganju, ali ti daleko vie naginje odstupanjima razuma.
Mora da je mislio kako mu je poreenje veoma
smeno; smeh mu je zvonio u praznoj sobi.
Kada sam razgovor ponovo vratio na temu peine,
pravio se da me ne uje. Znam da se pretvarao, zbog
sjaja u njegovim oima i naina na koji se smekao.
Prole noi smiljeno sam ti rekao prvo apstraktno jezgro, rekao je, nadajui se da e, imajui u vidu nain na koji sam se sve ove godine odnosio prema
tebi, stvoriti sliku ostalih jezgara. Sa mnom si dugo
vremena pa me vrlo dobro poznaje. Tokom svakog minuta naeg druenja ja sam pokuavao da svoja dela
i misli prilagodim obrascima apstraktnih jezgara.
Pria o nagualu Elijasu je druga stvar. Iako se ini
da je to pria o ljudima, to je zapravo pria o nameri.
Namera stvara graevine pred nama i poziva nas da
uemo u njih. Tako vraevi razumeju ta se deava
oko njih.
Don Huan me je podsetio da sam ja uvek nastojao
u pokuavanju da otkrijem skriveni poredak u svemu
to mi je govorio. Mislio sam da me prekoreva zbog
mojih pokuaja da sve to me je uio okrenem na problem drutvenih nauka.
Poeo sam da mu govorim kako su se moji pogledi
promenili pod njegovim uticajem. Zaustavio me je i
nasmeio se.
Ti stvarno ne razmilja ba najbolje, rekao je
i uzdahnuo. Ja elim da shvati skriveni smisao svega
to sam te uio. Moje primedbe odnose se na ono
to ti smatra skrivenim poretkom. Za tebe, to su tajne
procedure ili skrivena doslednost. Za mene to znai
dve stvari: i graevinu koju namera stvara u trenu treptaja i postavlja je pred nas da uemo u nju, i znake koje
nam prua tako da se ne izgubimo kad jednom uemo
unutra.
Kao to moe da vidi, pria naguala Elijasa neto
je vie nego prosta lista pojedinosti od kojih je sastavljen dogaaj, nastavio je. Ispod svega toga je grae36
Napravio je nestrpljiv pokret, kao da gubi strpljenje, kao da ga je sekirala moja sporost. A to je mene
zabrinulo. Don Huan nije obino pokazivao znake psihikog nezadovoljstva.
To nema nita sa tobom niti sa tvojim postupcima, rekao je kada sam ga upitao da li je ljut na mene
ili sam ga razoarao. To je bila jedna misao koja mi
je pala na pamet u trenutku kada sam te video. Postoji
jedna karakteristika u tvom svetlosnom biu za koju
bi stari vraevi dali sve samo da je imaju.
Reci mi ta je to, zahtevao sam.
Podsetiu te na to neki drugi put, rekao je. A
do tada, nastavimo sa tom stvari koja nas sada zaokuplja: sa apstraktnim. Sa elementom bez kojeg ne bi bilo staze ratnika, niti ijednog ratnika u potrazi za znanjem.
Rekao je da tekoe kroz koje prolazim njemu nisu nita. On sam je proao kroz mune patnje sve da bi
razumeo onostranu razvrstanost apstraktnog. I da nije
bilo pomoi naguala Elijasa zavrio bi kao njegov dobrotvor, sve bi bilo akcija a vrlo malo razumevanja.
Kako je izgledao nagual Elijas?, upitao sam da
bih promenio temu.
Uopte nije bio kao njegov uenik, rekao je don
Huan. Bio je Indijanac. Veoma tamnoput i krupan.
Imao je grube crte, velika usta, jak nos, sitne crne oi,
gustu kosu bez ijedne sede. Bio je nii od naguala Hulijana i imao je velike ake i stopala. Bio je vrlo miran i
vrlo mudar ali nije zasenjivao. U poreenju sa mojim
dobrotvorom bio je glup. Uvek je i sam bio zamiljen
i zapitan. Nagual Hulijan se obino alio da njegov uitelj saoptava mudrost na tone. Iza njegovih lea esto
ga je zvao nagual Tonac.
Nikad nisam video razlog za njegove ale, nastavio je don Huan. Meni je nagual Elijas bio kao sve
povetarac. Sve mi je paljivo objanjavao. Vrlo slino
kao to ja tebi objanjavam stvari, ali imalo je tu moda jo neto. Ne bih to nazvao saaljenjem, ve pre saivljavanjem. Ratnici nisu sposobni da osete saaljenje,
jer oni vie ne oseaju aljenje prema sebi. Bez pokretake sile samosaaljenja, saaljenje je besmisleno.
39
Dodao je da su, ono ta ja smatram apstrakcijama, bile ili suprotnosti svih praktinosti na koje sam
mogao pomisliti ili stvari za koje sam odluio da nemaju stvarnog postojanja.
Zato je za vraa apstraktno neto to nema paralelu u ljudskom stanju, rekao je.
Ali to je isto, viknuo sam. Zar ne vidi da obojica priamo o istoj stvari?
Ne govorimo, tvrdio je. Za vraa, duh je apstraktno zato to on to zna bez rei i ak i bez misli.
On je apstraktno zato to vra ne moe da pojmi ta
je duh. Pa ipak, bez i najmanje mogunosti ili elje
da ga shvati, vra rukovodi duhom. On ga prepoznaje,
pozdravlja, mami, postaje blizak s njim, i izraava ga
svojim delima.
Vrteo sam glavom u oajanju. Nisam mogao da vidim razliku.
Koren tvog pogrenog razumevanja je taj to sam
ja upotrebljavao re 'apstraktno' da bih opisao duh,
rekao je. Za tebe, apstrakcije su rei koje opisuju stanja intuicije. Primer za to je re ,duh' koja ne opisuje
razum niti pragmatiko iskustvo, i koja, naravno, za tebe nema drugaiju korist sem da ti golica matu.
Bio sam besan na don Huana. Rekao sam mu da je
tvrdoglav, a on mi se smejao. Napomenuo je da bih
ja ukoliko bih razmiljao o uslovu da znanje ne mora da
zavisi od jezika ne upinjui se da ga shvatim, moda
ugledao svetlost.
Razmotri ovo, rekao je. injenica to si mene
sreo nije to to je tebi vano. Tog dana kada sam te
sreo ti si upoznao apstraktno. Ali poto o tome nisi
mogao da govori, nisi to ni primetio. Vraevi se sreu s apstraktnim a da ne razmiljaju o njemu niti da
ga vide ili dodiruju ili da oseaju njegovo prisustvo.
Ostao sam miran jer nisam uivao da se svaam
sa njim. Ponekad sam smatrao da je on sasvim namerno
nejasan. Ali izgledalo je da se don Huan beskrajno zabavlja.
46
je poznat kao moralni delikvent, koji je iveo da bi radio sve to je svet smatrao za moralno pogreno.
Tokom dueg vremena, njegovi ispadi su ga fiziki oslabili i smrtno se razboleo od tuberkuloze uasne bolesti tog vremena. Ali njegova bolest, umesto da
ga obuzda, stvorila je fiziko stanje u kojem se oseao senzualniji nego ikad. Poto nije imao ni trunke
samokontrole, previe se odao razvratu, i zdravlje mu
se sve vie pogoravalo, sve dok vie nije bilo nade.
Izreka da je preko hleba traio pogau, svakako je
bila tana u sluaju don Huanovog dobrotvora. Kako
mu je zdravlje propadalo, njegova majka, koja mu je
tada bila jedina podrka i jedini izvor prihoda, umrla
je. Ostavila mu je poveliko naslee, koje je moglo da ga
izdrava sasvim dobro celog ivota, ali kakav je nedisciplinovan bio, za nekoliko meseci potroio je i poslednji cent. Poto nije imao zanimanja, niti trgovine
kojoj bi se posvetio, morao je da se sopstvenim snagama izdrava.
Bez novca, vie nije imao prijatelja; ak su mu i
ene koje su ga nekad volele okrenule lea. Po prvi put
u ivotu naao se suoen sa surovom realnou. S obzirom na njegovo zdravlje, to je trebalo da bude kraj.
Ali on je bio savitljiv. Odluio je da zarauje za ivot.
Ipak, njegove seksualne navike nisu se mogle promeniti i one su ga naterale da posao potrai na jedinom
mestu gde se oseao ugodno: u pozoritu. Njegove kvalifikacije su bile takve da je bio roeni glumac i da je
vei deo svog zrelog ivota proveo u drutvu glumica.
Pridruio se jednoj pozorinoj trupi iz provincije, daleko od svog porodinog kruga prijatelja i poznanika, i
postao veoma istaknut glumac, traen junak religioznih i ednih drama.
Don Huan je primetio da je udna ironija obeleavala ivot njegovog dobrotvora. Bio je tu, savren izopaenik, umirui od posledica raspusnosti, i igrajui
uloge svetaca i mistika. ak je igrao Isusa u komadu
Hristovo stradanje tokom Velike nedelje.
Zdravlje ga je posluilo tokom jednog putovanja
trupe kroz severne drave. Onda su se u gradu Duran51
ravamo sve od samog roenja, da se namera smrti moe preduprediti navoenjem skupne take da promeni
poloaj.
Tada je video da je taj Indijanac potpuno lud. Poloaj mu je bio tako teatralan umirao je na rukama
ludog Indijanca koji je mrmljao i frfljao da se zavetovao da e ostati lo glumac sve do gorkog kraja,
i obeao je sebi da nee umreti od krvarenja niti od
udaraca, ve da e umreti od smeha. I smejao se sve
dok nije umro.
Don Huan je primetio da njegov dobrotvor prirodno nije bio u mogunosti da Indijanca shvati ozbiljno. Niko takvu osobu ne moe uzeti za ozbiljno, naroito ne mogui uenik, koji i ne treba da bude dobrovoljac za zadatak arobnjatva.
Don Huan je zatim rekao da mi je dao razliite verzije onoga od ega se sastoje prie vraeva. Rekao je da
nee biti drsko da obelodani da se, sa take gledita duha, zadatak sastoji od toga da spojni beoug njime i
istimo. Ta graevina kojom namera paradira pred nama, jeste, dakle, istionica, u kojoj ne nalazimo ba
mnogo postupaka da oistimo na spojni beoug kao
to je nemo znanje koje omoguava da pone proces ienja. Bez tog nemog znanja ne moe da se odvija ni
jedan postupak, i sve to bismo imali bilo bi neko nejasno oseanje da nam je neto potrebno.
Objasnio je da su ti dogaaji, puteni sa uzice kao
rezultat nemog znanja, bili tako jednostavni a ipak toliko apstraktni da su vraevi davno odluili da o tim
dogaajima govore samo u simbolinim terminima. Ispoljenja i kucanje duha su primeri za to.
Don Huan je rekao da je, na primer, opis onoga
to se deava za vreme inicijalnog susreta izmeu naguala i mogueg uenika sa take gledita vraeva potpuno neshvatljivo. Bilo bi besmisleno objanjavati da
nagual uz pomo svog ivotnog iskustva usmerava neto to ne moemo da zamislimo, svoju drugu panju
povienu svest zadobijenu kroz vebanje arobnjatva
na njegovu nevidljivu vezu sa neim neobjanjivim
apstraktnim. On to radi zato da uvea i oisti neiju
drugu nevidljivu vezu s neobjanjivim apstraktnim.
53
3 VARANJE DUHA
Sunce se jo nije pomolilo iza planinskih vrhova na istoku ali dan je ve bio vreo. Kada smo stigli do prvog
strmog nagiba, nekoliko milja udaljenog od puta koji
vodi kroz periferiju grada, don Huan je stao i preao
na stranu asfaltiranog puta. Seo je kraj nekih ogromnih kamenova koji su dinamitom odvaljeni s lica planine kada je put graen, i dao mi znak da mu se pridruim. Obino bismo tu stali da popriamo ili da se
odmorimo kada bismo ili u oblinje planine. Don Huan je rekao da e ovo putovanje dugo trajati i da emo u planinama moda ostati danima.
Sada emo da razgovaramo o treem apstraktnom
jezgru, rekao je don Huan. Ono se naziva varanje duha, ili prevara apstraktnog, ili traganje za sobom, ili
ienje beouga.
Iznenadila me je raznovrsnost imena, ali nisam
nita rekao. ekao sam da on nastavi objanjavanje.
I ponovo, kao i kod prvog i drugog jezgra, nastavio je, to moe da bude pria. Pria kae da poto
je pokucao na vrata tog oveka o kojem smo ve razgovarali, i poto sa njim nije imao uspeha, duh je iskoristio jedino sredstvo koje mu je bilo pri ruci: prevaru.
Konano, duh je i sve prethodne orsokake razreio
prevarom. Bilo je oito da ako eli da se sastavi s tim
ovekom mora da ga nagovori. Tako je duh poeo da
57
upuuje oveka u tajne vraeva. I kolovanje vraa postalo je ono to i jeste: put lukavstva i izvrdavanja.
Pria kae da je duh nagovorio tog oveka tako
to ga je navodio da neprestano seta izmeu nivoa svesti da bi mu pokazao kako da uva energiju koja je
potrebna da bi njegov spojni beoug ojaao.
Don Huan je rekao da ukoliko njegovu priu primenimo u savremenom kontekstu imamo sluaj naguala, ivog provodnika duha, koji ponavlja strukturu
tog apstraktnog jezgra i pribegavanje lukavstvu i izvrdavanju u svrhu poduavanja.
Iznenada je ustao i krenuo prema planinskom vencu. Poao sam za njim i mi smo zapoeli penjanje, rame uz rame.
Vrlo kasno popodne stigli smo na vrh visokih planina. ak i na toj visini bilo je veoma toplo. itav
dan smo ili po gotovo nevidljivom putu. Konano
smo stigli na malu istinu, na jednu staru osmatranicu koja se pruala u pravcu severa i zapada.
Tu smo seli i don Huan je na razgovor vratio na
prie vraeva. Rekao je da sad znam priu o tome kako
se namera ispoljila nagualu Elijasu i priu o tome kako je duh kucao na vrata naguala Hulijana. I znam kako je on upoznao duh, i da sigurno ne mogu da zaboravim kako sam ga sam sreo. Sve te prie, izjavio je,
imaju istu strukturu; samo se likovi razlikuju. Svaka
od tih pria je jedna apstraktna tragikomedija, s jednim apstraktnim glumcem namerom, i dva ljudska
glumca, nagualom i njegovim uenikom. Nacrt te prie je apstraktno jezgro.
Pomislio sam da sam konano shvatio ta je hteo
da kae, ali nisam ak ni sebi u potpunosti mogao da
objasnim ta sam to razumeo, niti sam to mogao da objasnim don Huanu. Kada sam pokuao da svoje misli
pretvorim u rei poeo sam da brbljam.
Izgledalo je da don Huan prepoznaje stanje mog
uma. Predloio je da se opustim i da sluam. Rekao
mi je da je njegova sledea pria o procesu dovoenja
uenika u realnost duha, o procesu koji vraevi nazivaju varanje duha, ili ienje spojnog beouga s namerom.
58
Ve sam ti ispriao priu o tome kako me je nagual Hulijan odveo u svoju kuu poto su me ustrelili i
negovao mi ranu sve dok se nisam povratio, nastavio
je don Huan. Ali nisam ti ispriao kako je oistio moj
beoug, kako me je nauio da tragam po sebi.
Prva stvar koju nagual radi svom moguem ueniku
jeste da ga vara. To jest, zadaje mu udarac u njegov
spojni beoug s duhom. Postoje dva naina da se to uini. Prvi je preko poluprirodnih kanala, koji sam ja koristio s tobom, a drugi je uz pomo istog arobnjatva
koji je moj dobrotvor koristio sa mnom.
Don Huan mi je ponovo ispriao priu kako je njegov dobrotvor uverio ljude koji su se okupili na putu
da je ranjenik njegov sin. Zatim je platio nekim ljudima
da ponesu don Huana, onesveenog od oka i gubitka
krvi, u njegovu sopstvenu kuu. Don Huan se u njoj probudio posle mnogo dana, i video da ljubazni stari ovek i njegova debela ena neguju njegovu ranu.
Starac je rekao da se zove Belisario i da mu je
ena poznati iscelitelj, i da oboje gledaju da mu zacele
ranu. Don Huan im je rekao da nema novaca, a Belisario je rekao da e, kada se povrati, ve nai nekog naina da plati.
Don Huan je rekao da je bio potpuno zbunjen, to
za njega nije bilo nita novo. On je bio tek miiav,
nemaran, dvadesetogodinji Indijanac, bez mozga, bez
formalnog obrazovanja, i gadne naravi. Nije imao koncepciju zahvalnosti. Mislio je da je vrlo ljubazno to
su mu starac i njegova ena pomogli, ali nameravao je
da saeka da mu rana zaceli i da potom naprosto nestane usred noi.
Kada se dovoljno povratio i kad je bio spreman da
ispari, stari Belisario odveo ga je u jednu sobu i drhtavim apatom otkrio mu da kua u kojoj su pripada
jednom udovitu od oveka koji njega i njegovu enu
dri kao zarobljenike. Molio je don Huana da im pomogne da povrate svoju slobodu, da pobegnu od porobljivaa i muitelja. Pre no to je don Huan mogao
da odgovori, udovini ovek ribljeg lica je pravo iz
strane prie provalio u sobu, kao da je prislukivao
iza vrata. Bio je zelenkasto-siv, imao je samo jedno oko
59
pakovali su svoje stvari, i dva nasmejana oveka pojavili su se niotkuda sa nekoliko mula.
Don Huan se smejao uivajui u svojoj prii. Rekao
je da ga je, dok su gonii tovarili mule, stari Belisario
odvukao na stranu i kazao mu da su on i njegova ena
ponovo prerueni. On je ponovo bio starac, a njegova
prelepa ena bila je debela naprasita Indijanka.
Bio sam toliko mlad i glup da je za mene imalo
vrednosti samo ono to je oigledno, nastavio je don
Huan. Samo pre nekoliko dana bio sam video njegov
neverovatan preobraaj od nemonog starca sedamdesetih godina u energinog mladog oveka u dvadesetim
godinama, i poverovao sam mu na re da je starost bila samo preruavanje. Njegova se ena takoe promenila od ozlojeene debele Indijanke u prelepu vitku mladu enu. Ta se ena, naravno, sama nije preobrazila
onako kao moj dobrotvor. On je jednostavno zamenio
ene. Naravno, mogao sam i sam sve da prozrem, ali
mudrost uvek dolazi s bolovima i po malo.
Don Huan je rekao da ga je stari ovek uveravao da
mu je rana izleena, iako se jo uvek nije oseao sasvim
dobro. Zatim je zagrlio don Huana i istinski tunim glasom proaputao: tom udovitu si se toliko dopao da
je mene i moju enu oslobodio ropstva i uzeo te da
mu bude jedini sluga.
Smejao bih mu se, nastavio je don Huan, da nije
bilo dubokog ivotinjskog reanja i zastraujueg hropca koji je dopirao iz soba tog udovita.
Don Huanu su se oi sjajile od unutranjeg zadovoljstva. Hteo sam da ostanem ozbiljan, ali nisam mogao a da se ne nasmejem.
Belisario se, svestan don Huanovog straha, preterano izvinjavao zbog obrta sudbine koja je njega oslobodila a zarobila don Huana. Puckao je jezikom zbog odvratnosti i proklinjao udovite. Suze su mu navirale
dok je nabrajao sve to je udovite htelo da se svakodnevno obavi. I kada se don Huan pobunio, rekao je
tihim glasom, da nema naina da se izbavi, jer je udovite u poznavanju vradbina bilo bez premca.
Don Huan je pitao Belisarija da mu preporui kako da dela. A Belisario je poeo nadugako i nairoko
63
o mogunostima delovanja koje bi bile odgovarajue kada bismo samo imali posla sa obinim ljudskim biima.
U ljudskom kontekstu, mi moemo da planiramo i da
kujemo zavere, i da zavisno od sree, i nae prepredenosti i posveenosti, i uspemo. Ali suoeni sa nepoznatim, a naroito u poloaju u kojem je don Huan, jedina
nada da preivimo jeste da se pomirimo i da razumemo.
Jedva ujnim glasom Belisario je don Huanu priznao
da, da bi se osigurao da udovite nikad nee poi da
ga trai, mora da poe u dravu Durango da ui za vraa. Pitao je don Huana da li bi i on, takoe, pristao da
ui za vraa. A don Huan je, prestravljen i na samu tu
pomisao, odvratio da nee da ima nita s veticama.
Don Huan se drao za stomak smejui se i priznao
je da uiva u razmiljanju kakvo mora da je zadovoljstvo njegovom dobrotvoru predstavljalo njihovo uzajamno dejstvo. Naroito kada je on sam, raspomamljen od
straha i strasti, odbacio otvoren poziv da ui za vraa,
govorei: Ja sam Indijanac. Ja sam roen da mrzim i
plaim vetice.
Belisario je izmenjao poglede sa svojom enom i
telo je poelo da mu se gri. Don Huan je shvatio da on
bezglasno plae, oigledno povreen takvim odbijanjem.
Njegova ena je morala da ga pridrava sve dok se nije
povratio.
Dok su on i ena odlazili, Belisario se okrenuo i
dao jo jedan savet don Huanu. Rekao je da se to udovite gnua ena, i da don Huan treba da pazi da nae
mukarca da ga zameni ako bi se dogodilo da se on dopadne udovitu toliko da hoe da promeni slugu. Ali
ne treba da se nada previe, jer e proi itave godine
pre nego to uopte bude mogao da napusti kuu. To
udovite voli da bude sigurno da su mu robovi verni i
da ga bar potuju.
Don Huan to vie nije mogao da podnese. Bio je
slomljen, poeo je da plae, i rekao je Belisariju da ga
niko nee zarobiti. Uvek je mogao da se ubije. Starog
oveka je veoma duboko dirnuo don Huanov izliv i priznao je da je i sam imao istu ideju ali, avaj, udovite je
moglo da mu ita misli i spreilo ga je da sebi oduzme
ivot svaki put kada je to pokuao.
64
li, ali izgledalo je da niko od njih ne primeuje oajanje don Huana niti postupke starog oveka. Kada su
njih dvojica bili rame uz rame, Belisario je doapnuo
da osea da nije u redu da don Huana ostavi kao psa
vezanog za stub. Njegova ena se protivila, ali on se
vratio da pokua da ga spase. Konano, zahvaljujui don
Huanu on je povratio slobodu.
Pitao je don Huana zapovednikim apatom da li je
spreman i voljan da uini sve da bi ovo izbegao. A don
Huan ga je uveravao da e uiniti bilo ta. Najtajanstvenije je pruio zamotuljak odee don Huanu. Zatim je izloio svoj plan. Trebalo je da don Huan ode u onaj deo
kue koji je najudaljeniji od soba udovita i da polako skine svoju odeu, skidajui svaki put po jedan deo,
poevi od eira, zavravajui cipelama. Tada je trebalo da svu tu odeu stavi na drveni kostur, na konstrukciju poput krojake lutke, koju je morao da napravi brzo i efikasno, to pre moe, im ue u kuu.
Sledei korak plana bio je da don Huan obue jedinu preobuku koja je mogla da prevari to udovite:
odeu iz zamotuljka.
Don Huan je pourio u kuu i sve pripremio. Napravio je drae kao za strailo za vrane od nekih letava
koje je naao iza kue, skinuo je svoju odeu i stavio
je na njih. Ali kada je otvorio zamotuljak doiveo je najvee iznenaenje u svom ivotu. Zamotuljak se sastojao
od enske odee!
Oseao sam se glupo i izgubljeno, rekao je don
Huan, i ba sam hteo da ponovo obuem svoje odelo
kada sam zauo neljudsku riku tog udovinog oveka.
Bio sam vaspitan da prezirem ene, da verujem kako je
njihova jedina uloga da se brinu o mukarcu. Za mene
je oblaenje enske odee bilo jednako kao da sam postao ena. Ali moj strah od tog udovita bio je toliko
snaan da sam zatvorio oi i obukao tu prokletu odeu.
Gledao sam don Huana, zamiljajui ga u enskom
odelu. To je bila slika do te mere smena da sam i protiv sopstvene volje prasnuo u gromoglasan smeh.
Don Huan je rekao da je stari Belisario, koji ga je
ekao na drugoj strani ulice, kada je video preruenog
66
don Huana, poeo nekontrolisano da plae. Plaui, poveo je don Huana do predgraa gde je ekala njegova ena sa dvojicom vodia mula. Jedan od njih je veoma
smelo upitao Belisarija da li je ukrao tu udnu enu da
bi je prodao javnoj kui. Starac je plakao toliko da se
inilo da je na ivici da se onesvesti. Mladi gonii mula
nisu znali ta da rade, ali je Belisarijeva ena, umesto
da saosea, poela da vriti od smeha. A don Huan nije
mogao da shvati zbog ega.
Drutvo je krenulo po mraku. Ili su sporednim putevima i stalno se kretali prema severu. Belisario nije
mnogo govorio. Izgledalo je da se plai i da oekuje nevolje. Njegova ena se svaala s njim i sve vreme se alila da su mogunost da se oslobode odbacili tako to
su sa sobom poveli don Huana. Belisario joj je izdao
strogo nareenje da to vie ne pominje, jer se plaio da
bi gonii mula mogli da otkriju da je don Huan preruen. Upozorio je don Huana da on, poto ne zna kako
da se uverljivo ponaa kao ena, treba da se ponaa kao
devojka koja je malo udarena.
Posle nekoliko dana don Huanov strah prilino je
opao. U stvari, on je postao toliko samouveren da se
ak nije ni seao da se plaio. Da nije bilo tog odela
koje je nosio, mogao je da zamisli da je sve to je
doiveo bilo nona mora.
Noenje enske odee u takvim okolnostima podrazumevalo je, naravno, seriju drastinih promena. Belisarijeva ena je poduavala don Huana veoma ozbiljno
svim aspektima potrebnim da se bude ena. Don Huan
joj je pomagao da kuva, pere odeu i da skuplja drva
za vatru. Belisario je obrijao don Huanu glavu i stavio
na nju lek jakog mirisa i rekao goniima mula da tu
devojku uznemiravaju vake. Don Huan je rekao da mu,
poto je jo bio mladi bez brade, nije bilo teko da
proe kao ena. Ali bio je sam sebi odvratan i bili su
mu odvratni svi ti ljudi, i iznad svega njegova sudbina.
eleo je da prestane da nosi ensku odeu, a obavljanje
enskih poslova bilo je vie nego to je mogao da
podnese.
Jednog mu je dana prekipelo. Gonii mula su bili
kap koja je prepunila au. Oekivali su i zahtevali da
67
Umetnost traganja je uenje svih hirova tvog preruavanja, rekao je Belisario, ne obraajui panju na
ono to mu je don Huan govorio. I to znai da ih mora nauiti tako dobro da niko ne zna da si preruen.
Da bi to postigao mora biti nemilosrdan, prepreden,
strpljiv, i ljubazan.
Don Huan nije imao pojma o emu Belisario govori. Umesto da to proveri, radije je od njega zatraio
neko muko odelo. Belisario je bio pun razumevanja.
Dao je don Huanu neku staru odeu i nekoliko pesosa.
Obeao je don Huanu da e njegova preobuka uvek biti
tu u sluaju da mu zatreba i vatreno je navaljivao da
doe u Durango zajedno sa njim i da ui arobnjatvo i
zauvek se oslobodi tog udovita. Don Huan je odgovorio da nee i zahvalio mu. Tako mu je Belisario poeleo srean put i vie puta ga je prilino snano potapao
po ramenu.
Don Huan se presvukao i upitao Belisarija za pravac. On je odvratio da e don Huan, ako bude iao putem prema severu, pre ili kasnije stii u sledei grad.
Rekao je da bi ak mogli ponovo da im se ukrste putevi, jer obojica idu u istom pravcu to dalje od udovita.
Don Huan je, konano osloboen, krenuo to je
bre mogao. Hodao je otprilike etiri ili pet milja kada je naiao na znake prisustva ljudi. Znao je da je grad
u blizini i da e tu moda dobiti posao dok ne odlui
kuda e da ide. Seo je da se nakratko odmori, razmiljajui o uobiajenim tekoama na koje mora naii stranac u zabaenom gradiu, kada je krajikom oka opazio
kretanje u bunju pokraj staze za tovarne ivotinje. Oseao je da ga neko posmatra. Odjednom se toliko prestravio da je skoio i poeo da tri u pravcu grada; to udovite je skoilo za njim i naglo zaokrenulo da bi ga
zgrabilo za vrat. Promailo je za malo. Don Huan je
kriknuo kao nikad ranije, ali jo uvek je imao dovoljno
samokontrole da zadi u pravcu iz kojeg je bio doao.
Dok je don Huan trao da spase svoj ivot, udovite ga je pratilo, krei se kroz bunje na svega nekoliko stopa. Don Huan je rekao da je to bio najstraniji
69
Rekao sam to don Huanu, Vinsenteu i Silviju Manuelu. Oni su se smejali. Vinsente je, i dalje svojim zvaninim tonom, rekao da nije mogue da je Bog, jer
je namera sila koja se ne moe opisati, a jo manje
predstaviti.
Ne budi bezobrazan, rekao mi je don Huan strogo. Ne pokuavaj da neto smilja na osnovu tvog
prvog i jedinog pokuaja. Saekaj dok bude zapovedao
svojim znanjem, pa onda odlui ta je ta.
Priseanje na etiri naina traganja me je iscrpio. Najdramatinija posledica bila je vie nego obina nezainteresovanost. Ne bih se brinuo da sam sad pao mrtav,
niti da je don Huan. Nije me brinulo da li emo na
toj staroj osmatranici ostati preko noi ili emo krenuti kui po najveem mraku.
Don Huan je bio pun razumevanja. Vodio me je
za ruku, kao da sam slep, do velike stene, i pomogao
mi je da sednem leima oslonjen o nju. Preporuio mi
je da pustim da me prirodan san povrati u normalno
stanje svesti.
87
4 SILAZAK DUHA
Vienje duha
Odmah posle okasnelog ruka, dok smo jo uvek sedeli za stolom, don Huan je najavio da emo nas
dvojica ii da no provedemo u peini vraeva i da
bi trebalo da krenemo. Rekao je da je neophodno da
tu ponovo sedim, u potpunoj tami, i da dopustim toj
stenovitoj formaciji i nameri vraeva da pokrenu moju
skupnu taku.
Poeo sam da ustajem sa stolice ali me je on zaustavio. Rekao je da postoji neto to prvo eli da mi
objasni. Ispruio se, stavio noge na sedite stolice i
naslonio u oputen, udoban poloaj.
Kada te malo bolje vidim, rekao je don Huan,
primeujem sve vie kako ste ti i moj dobrotvor
slini.
Oseao sam se toliko zastraen da nisam mogao da
ga pustim da nastavi. Rekao sam mu da ne mogu da
zamislim kakve su to slinosti, ali ako je bilo ikakvih
mogunost za koju nisam smatrao da me u nju treba
ponovo uveravati bilo bi mi drago ako bi mi priao
o njima, da bi mi pruio priliku da ih ispravim ili da
ih izbegnem.
Don Huan se smejao sve dok mu suze nisu potekle niz obraze.
Jedna od tih slinosti je, da ti kad dela, dela
dobro, rekao je, ali kada razmilja, ti se uvek spo88
ne spadamo. Da bismo tu pripadali, trebalo bi da delimo ljudske brige, a bez lanaca to ne moemo.
Don Huan je rekao da mu je nagual Elijas objasnio
da ono po emu se razlikujemo od normalnih ljudi jeste
da mi delimo jedan metaforini bode: brigu nae samorefleksije. Tim bodeom reemo sebe i krvarimo;
i posao naih lanaca je u tome da nam prue oseanje
kako krvarimo zajedno, da delimo neto prekrasno:
nau ljudskost. Ali ako to prouimo, otkriemo da krvarimo sami; da ne delimo nita; da je sve to radimo
jedino poigravanje sa podesnim nestvarnim odrazom
koji stvara ovek.
Vraevi vie nisu u svetu svakodnevnih dogaaja,
nastavio je don Huan, jer se oni vie ne mole svojoj
samorefleksiji.
Onda je don Huan zapoeo priu o svom dobrotvoru i silasku duha. Rekao je da pria zapoinje odmah poto je duh zakucao na vrata mladog glumca.
Prekinuo sam don Huana i upitao ga zato neprekidno koristi izraze mladi ovek ili mladi glumac koji se odnose na naguala Hulijana.
U vreme kada se deava ova pria, on nije bio
nagual, odvratio je don Huan. Bio je mladi glumac.
U mojoj prii, ne mogu prosto da ga zovem Hulijan,
zato to je za mene on uvek bio nagual Hulijan. U
znak razlikovanja njegovog besprekornog ivota, mi
uvek dodajemo prefiks nagual imenu naguala.
Don Duan je nastavio sa svojom priom. Rekao je
da je nagual Elijas zaustavio smrt mladog glumca tako
to ga je naveo da se pomeri u povienu svest, i nakon
sati borbe, mladi glumac je ponovo doao svesti. Nagual Elijas nije pomenuo svoje ime, ve se predstavio
kao profesionalni iscelitelj koji je naiao na traginu
scenu, gde je dvoje ljudi zamalo umrlo. Pokazao je
na mladu enu, Taliju, ispruenu na zemlji. Mladi
ovek se zaprepastio to je vidi da nesvesna lei pokraj
njega. Seao se da je video kako bei. Preplailo ga je
kada je uo da stari iscelitelj objanjava da je nesumnjivo Bog kaznio Taliju za njene grehe pogodivi
je munjom i nateravi je da izgubi pamet.
91
znao sve ne razumevajui nita. Nagual se ponovo predstavio. Rekao mu je da se zove Elijas, i da je nagual.
I glumac je znao ta sve to znai.
Nagual Elijas je tad svoju panju preneo na polusvesnu Taliju. Prineo je svoje usne njenom levom uhu
i apnuo joj zapovesti da bi naveo njenu skupnu taku
da se zaustavi u svom lutajuem kretanju. Umirio je
njen strah priajui joj apatom prie o vraevima koji
su proli kroz to isto krozata i ona. Kada se dovoljno
smirila, predstavio joj se kao nagual Elijas, vra; a
onda je s njom pokuao najteu stvar u arobnjatvu:
pokretanje skupne take izvan sfere sveta koji znamo.
Don Huan je primetio da izvebani vraevi mogu
da se pomere izvan poznatog sveta, ali da neiskusne
osobe to ne mogu. Nagual Elijas je uvek naglaavao
da obino ni u snu ne bi pokuao takav podvig, ali
da ga je tog dana neto drugo, a ne njegovo znanje i
njegovo htenje, nateralo da dela. Pa ipak, takav manevar
je uspeo. Talija se pomerila izvan sveta koji znamo i
sigurno se vratila nazad.
Potom je nagual Elijas imao novi uvid. Sedeo je
na zemlji izmeu dvoje ljudi ispruenih na zemlji
glumac je bio go, pokriven jedino sakoom naguala Elijasa i razmatrao je njihovu situaciju. Rekao im je
da su oboje, silom prilika upali u zamku koju je postavio sam duh. On sam, nagual, bio je aktivni deo te
zamke, poto je, upoznajui ih u takvom stanju u
kakvom ih je upoznao, bio primoran da postane njihov privremeni zatitnik i da se poslui svojim znanjem
vraa kako bi im pomogao. Poto je njihov privremeni
zatitnik, dunost mu je da ih upozori da e doi do
jedinstvenog praga; i da od njih zavisi, i od svakog
ponaosob i skupa, kako da stignu do tog praga stupajui u stanje predavanja ali ne nemara; u stanje panje
ali ne i potpunog uputanja. Nije eleo vie da im kae
iz straha da e ih zbuniti ili uticati na njihovu odluku.
Oseao je da ako oni treba da preu taj prag, to
treba da bude uz njegovu minimalnu pomo.
Nagual ih je zatim ostavio same na tom usamljenom
mestu i otiao do grada da uzme lekovito bilje, prostir94
Ti vidi Orlova zraenja i silu koja ih dri razdvojenima i koja ih svezuje skupa, pomislio je don
Huan.
U trenu kada sam uhvatio njegovu misao inilo se
da te trake svetlosti upijaju svu moju energiju. Umor
me je preplavo. Izbrisao je moju viziju i gurnuo me
u tamu.
Kada sam ponovo doao svesti, oko mene je bilo
neto vrlo blisko, iako nisam mogao da razluim ta
je to, pa sam pomislio da sam se opet vratio u stanje
obine svesti. Don Huan je spavao pored mene, njegovo
rame je dodirivalo moje.
Tada sam shvatio da je tama oko nas toliko gusta
da ak ne mogu da vidim ni sopstvene ruke. Pomiljao
sam da mora da je magla prekrila liticu i ispunila peinu. Ili su to moda bili uperci niskih oblaka koji se
svake kine noi sputaju sa viih planina kao tiha
lavina. Pa ipak, uprkos potpunom mraku, nekako sam
video da je don Huan otvorio oi im sam ja doao
svesti, iako me nije gledao. Odjednom sam shvatio da
to to ga vidim nije posledica svetlosti na mojoj mrenjai.
Toliko sam bio zaokupljen posmatranjem don Huana ne gledajui ga da nisam obraao panju na ono
to mi je govorio. Konano je prestao da govori i okrenuo lice prema meni kao da me gleda u oi.
Nakaljao se nekoliko puta da proisti grlo i poeo da govori veoma tiho. Rekao je da je njegov dobrotvor prilino esto dolazio u tu peinu, ili sa njim ili sa
nekim od njegovih uenika, ali mnogo ee sam.
U toj peini njegov dobrotvor je video istu preriju
koju smo mi upravo videli, viziju koja mu je dala ideju
da duh opie kao tok svega.
Don Huan je ponovio da njegov dobrotvor nije bio
dobar mislilac. Da je bio, u trenu bi shvatio da je
ono to je video i opisao kao tok stvari namera, sila
koja sve proima. Don Huan je dodao da, ukoliko je
njegov dobrotvor ikada postao svestan prirode svog
vienja, to nikad nije otkrio. A on sam, pomilja, da
njegov dobrotvor to nikad nije ni znao. Umesto toga,
njegov dobrotvor je verovao da je video tok stvari,
98
Don Huan je rekao da, iako postoje znaajne razlike izmeu ta etiri podruja interesovanja, sva su
bila podjednako podmitljiva. Tako su vraevi na kraju
brinuli iskljuivo o mogunostima koje ima njihov
sopstveni spojni beoug s namerom da im da slobodu
da upale unutranji oganj.
Naglasio je da svi savremeni vraevi moraju da
se bore da zadobiju mir uma. Jedan nagual mora posebno teko da se bori, jer on ima vie snage, veu komandu nad energetskim poljima koja odreuju percepciju, i vie veba i bliskije su mu zamrenosti nemog
znanja, koje nije nita drugo nego neposredan dodir
s namerom.
Kada se ovako gleda, arobnjatvo je izazov da se
ponovo uspostavi znanje namere i da se ponovo zadobije njegova upotreba a da mu se ne podlegne. A apstraktna jezgra pria vraeva su senke ostvarenja, stepeni nae svesti o nameri.
Razumeo sam don Huanovo objanjenje savreno
jasno. Ali to sam bolje razumevao i to su jasniji postajali njegovi iskazi, vee je bilo moje oseanje gubitka
i vea utuenost. U jednom trenutku iskreno sam
razmiljao da odmah tu okonam sa svojini ivotom.
Oseao sam da sam proklet. Gotovo u suzama, rekao
sam don Huanu da nema smisla da nastavlja da objanjava, jer sam znao da u uskoro izgubiti jasnou uma,
i da se kada se vratim u svoju normalnu svest, neu
seati ni da sam ita uo niti video. Moja obina svest
nametnue se jer sam je ponavljao itavog ivota, a sa
njom i razumna predvidljivost njene logike. Zbog toga
sam se oseao proklet. Rekao sam mu da me moja sudbina vrea.
Don Huan je odvratio da ak i u povienoj svesti
napredujem ponavljajui, i da u ga povremeno gnjaviti opisujui mu svoje napade oseanja bezvrednosti.
Rekao je da, ako hou to da prevaziem, moram da se
borim a ne da se izvinjavam ili da sebe alim, i da
nije vano kakva je naa sudbina dokle god se suoavamo sa njom sa krajnjom reenou.
Zbog njegovih rei postao sam blaeno srean. Ponavljao sam opet i opet, suze su mi tekle niz lice, da
103
Preokret misli
Uli smo u njegovu kuu oko sedam sati izjutra, taman
na doruak. Bio sam izgladneo, ali ne i umoran. Napustili smo peinu da bismo se spustili u dolinu u zoru.
Don Huan je umesto da sledi najkrau stazu, napravio
veliki zaobilazak pa smo ili pored reke. Rekao je da
treba da doemo sebi pre nego to stignemo kui.
Odgovorio sam mu da je lepo to kae mi kad
sam ja jedini koji nije sreen. Ali on je odvratio da to
nije rekao da bi bio ljubazan ve zbog ratnike vebe.
Jedan ratnik, rekao je, mora neprestano da bude oprezan zbog surovosti ljudskog ponaanja. Svaki ratnik je
magian i nemilosrdan, odmetnik sa najistananijim
ukusom i ponaanjem, iji je svetovni zadatak da izotri,
a ipak da prerui svoje otrice, tako da niko ne moe
da posumnja u njegovu besprekornost.
104
Posle doruka, mislio sam da je mudro da malo odspavam, ali don Huan je rekao da nemam vremena za
gubljenje. Rekao je da u vrlo brzo izgubiti i to malo
jasnoe koju jo imam, a ako odem da spavam izgubiu
je svu.
ovek ne mora da bude genije da bi shvatio da
postoji jedva jedan nain da se razgovara o nameri,
rekao je brzo, odmeravajui me od glave do pete. Ali
rei ovo to sam rekao ne znai nita. To je razlog to
vraevi toliko polau na prie vraeva. I oni se nadaju
da e jednog dana apstraktna jezgra tih pria imati smisla za sluaoca.
Razumeo sam ta govori, ali i dalje nisam mogao da
shvatim ta je apstraktno jezgro niti ta bi ono trebalo
da mi znai. Pokuao sam da o tome razmiljam. Misli su me preplavile. Ideje su mi brzo prolazile kroz
um ne dajui mi vremena da porazmislim o njima. Nisam mogao da ih usporim, pa ak ni da ih raspoznam.
Najzad, bes me je svladao i lupio sam pesnicom po
stolu.
Don Huan se tresao od glave do pete, guei se od
smeha.
Radi isto to i sino, terao me je namigujui.
Uspori se.
Zbog frustriranosti sam postao veoma agresivan.
Smesta sam izneo neke besmislene argumente; onda
sam shvatio svoju zabludu i izvinio mu se to nisam
mogao da se uzdrim.
Ne izvinjavaj se, rekao je. Trebalo je da ti kaem da je razumevanje za kojim udi nemogue u ovom
trenutku. Sada ti apstraktna jezgra pria vraeva nita
ne mogu rei. Kasnije, godinama kasnije videe u
njima savren smisao.
Molio sam don Huana da me ne ostavlja u mraku,
da razgovaramo o apstraktnim jezgrima. Uopte mi
nije bilo jasno ta eli da radim sa njima. Uveravao
sam ga da moje sadanje stanje poviene svesti moe da
bude od velike pomoi i da mi dopusti da shvatim to
to objanjava. Terao sam ga da pouri, jer ne mogu da
siguram koliko e ovo stanje u kojem sam da potraje.
Rekao sam mu da u se uskoro vratiti u svoje normalno
105
Objasnio je da kada je svest vraa zapanjena teinom uloene percepcije, to je bilo upravo ono to mi
se dogodilo, najbolji, a moda i jedini lek je da se ideja
smrti iskoristi da bi se zadao udar traganjem.
Ideja smrti je stoga od najveeg znaaja u ivotu
vraa, nastavio je don Huan. Pokazao sam ti bezbroj stvari u vezi sa smru da bih te uverio da je to
znanje o naem predstojeem i neizbenom kraju ono
to nam prua trezvenost. Kao obini ljudi najskuplje
plaamo greku to se preputamo oseanju besmrtnosti. To je kao da verujemo, da ako ne razmiljamo
O smrti, moemo sebe od nje da zatitimo.
Mora se sloiti, don Huane, da nas nerazmiljanje o smrti svakako titi od brige zbog nje.
Da, to slui toj svrsi, zakljuio je. Ali ta je
svrha za obinog oveka bezvredna, a za vraa je samo
parodija. Bez istog pogleda na smrt, nema reda, nema
usredsreenosti, nema lepote. Vraevi se bore da steknu
taj vrhunski uvid kako bi im on omoguio da na najviem moguem nivou shvate da nije sigurno da e im se
ivot nastaviti i za jedan tren. To shvatanje daje vraevima hrabrost da budu strpljivi a ipak da delaju, prua
im hrabrost da na sve pristanu ali da ne budu glupi.
Don Huan je usredsredio svoj pogled na mene. Nasmejao se i zavrteo glavom.
Da, nastavio je. Ideja smrti je jedino to vrau
moe da da hrabrost. udno, zar ne? Ona vraevima
daje hrabrost da budu prepredeni ali da ne budu tati,
i iznad svega prua im hrabrost da budu nemilosrdni
ali da ne oseaju samovanost.
Ponovo se nasmejao i gurnuo me. Rekao sam mu da
sam bio sasvim zastraen idejom sopstvene smrti, da
o njoj neprestano razmiljam, a da mi to sigurno ne
uliva hrabrost niti me podstie da stupim u akciju.
Jedino to postajem cinian i to to izaziva da skliznem
u stanje duboke melanholije.
Tvoj problem je vrlo prost, rekao je. Lako se
predaje stvarima. Govorio sam ti da vraevi tragaju
po sebi da bi razbili mo svojih opsednutosti. Postoje
mnogi naini da ovek traga po sebi. Ako ne eli da
107
strategiju. Onda se vratio u rodnu Sonoru, uspeo da podigne ustanak protiv panaca i da objavi rat za nezavisnost, da bi ga prevarili, zarobili i pogubili.
Don Huan me je nagovarao da to objasnim. Rekao
sam mu da pomiljam da ta promena injenica onako
kako je on opisao moe da bude psiholoki pronalazak,
neka vrsta logike elja vraa pripovedaa. Ili moda moe
da bude lini, idiosinkratski nain da se ublai frustracija. Dodao sam da bih ak takvog vraa pripovedaa
nazvao rodoljubom jer nije sposoban da prihvati gorki
poraz.
Don Huan se smejao dok se nije zaguio.
Ali to nije sluaj samo sa jednim vraem pripovedaem, pobunio se. Oni svi to rade.
Onda je to drutveno poeljan nain da se izraze
elje itavog drutva, uzvratio sam. Drutvo prihvata
nain da se psiholokog stresa oslobaa kolektivno.
Tvoji argumenti su slatkoreivi i uverljivi i razumni, napomenuo je. Ali poto ti je duh mrtav, ne moe
da uvidi greku u svojim argumentima.
Gledao me je kao da me nagovara da shvatim to
to je rekao. Nisam imao ta da kaem, i nita od
onoga to sam rekao nije mi izgledalo nevaljano
Vra pripoveda koji menja kraj ,injenikog' izvetaja, rekao je, radi to pod vodstvom i po predskazanju duha. Zato to on moe da manipulie svojom
neuhvatljivom vezom s namerom, on stvarno moe da
menja stvari. Vra pripoveda daje znak da to namerava tako to skida eir, stavlja ga na tlo, i okrene ga
za trista ezdeset stepeni u pravcu kretanja kazaljki na
asovniku. Pod predskazanjem duha taj jednostavan in
potapa ga u sam duh. On je pustio svoju misao da
napravi kolut u nepojmljivo.
Don Huan je podigao ruku iznad glave i u jednom
trenutku pokazao nebo iznad horizonta.
Zato to je njegovo isto razumevanje prethodnica
koja ispituje tu ogromnost tamo, nastavio je don Huan,
vra pripoveda zna i bez senke sumnje da se negde,
nekako, u toj venosti, ba u ovom trenutku, duh sputa. Kaliksto Muni je pobednik. On je oslobodio svoj
narod. Njegov cilj je prevaziao njegovu linost.
112
Zar se ne sea kada sam te uio prirodi nemilosrdnosti?, upitao je. Nemilosrdnosti kao suprotnosti
samosaaljenju?
Nisam mogao da se setim. Izgledalo je da don
Huan razmilja ta e sledee da kae. Onda se zaustavio. Uglovi usana su mu se opustili u izraz lane nemoi. Slegao je ramenima, ustao i brzo preao kratku
razdaljinu do malog zaravnjenog vrha brda.
Svi vraevi su nemilosrdni, rekao je, dok smo
sedeli na ravnom tlu. Ali ti to zna. O tome smo raspravljali nadugako i nairoko.
Posle dueg utanja, rekao je da emo nastaviti
raspravu o apstraktnim jezgrima pria vraeva, ali da
on namerava da o tome govori sve manje i manje, jer
se blii vreme kada e od mene zavisiti da ih otkrijem
i dozvolim im da pokau svoje znaenje.
Kao to sam ti ve rekao, rekao je, to etvrto
apstraktno jezgro pria vraeva naziva se silazak duha,
ili pokretanje namerom. Pria kae da je, da bi se tajne arobnjatva otkrile tom oveku o kom smo govorili, bilo potrebno da duh sie na njega. Duh je izabrao
trenutak kada je ovek rastrojen, neoprezan i, ne pokazujui saaljenje, duh je obznanio svoje prisustvo pomerajui sam od sebe skupnu taku tog oveka u naroit poloaj. Od tada pa nadalje taj poloaj vraevi
zovu mesto gde prestaje saaljenje. Na taj nain, nemilosrdnost postaje prvi princip arobnjatva.
Prvi princip ne treba meati sa prvim rezultatima
kolovanja za vraa, koje je zaokretanje izmeu normalne i poviene svesti.
Ne razumem ta pokuava da mi kae, alio
sam se.
Hou da kaem to, da je kod svih uenika pokretanje skupne take prvo to im se deava u arobnjakoj praksi, odvratio je. Zato je jednostavno prirodno
da uenik podrazumeva kako je to prvi princip arobnjatva. Ali nije. Nemilosrdnost je prvi princip arobnjatva. Ali o tome smo raspravljali ranije. Sad samo
pokuavam da ti pomognem da se seti.
114
Mogao sam najiskrenije da kaem da nemam pojma o emu on to pria, ali sam takoe imao udnovato
oseanje da ipak znam.
Prizovi u sebi priseanje kada sam te prvi put
uio ta je nemilosrdnost, pourivao me. Priseanje
je u vezi sa pokretanjem skupne take.
ekao je jedan trenutak da vidi da li postupam po
njegovom predlogu. Poto je bilo oigledno da to ne
mogu, nastavio je da objanjava. Rekao je da je, da bi
se postiglo neto tako tajanstveno kao to je zaokret u
povienu svest, potrebno da ovek samo omogui prisustvo duha.
Primetio sam da su njegovi stavovitog dana ili
vrlo mrani, ili sam ja vrlo konfuzan, jer uopte ne mogu da pratim tok njegovih misli. Otro je odvratio da
moja zbunjenost uopte nije vana i da je umesto toga jedina vana stvar da shvatim da sam kontakt sa
duhom moe da proizvede kakvo bilo pokretanje skupne take.
Rekao sam ti da je nagual provodnik duha, nastavio je. Poto itav ivot provodi besprekorno iznova odreujui svoj spojni beoug s namerom, i poto
ima vie energije nego obian ovek, on moe da dozvoli duhu da se kroz njega izrazi. Tako je prva stvar
koju uenik vra doivljava promena nivoa svesti, promena koju proizvodi samo prisustvo naguala. I da zna
da stvarno ne postoji postupak kojim se pokree skupna taka. Duh dodiruje uenika i njegova skupna taka
se kree. Sve je tako prosto.
Rekao sam mu da me te tvrdnje uznemiravaju jer
su u suprotnosti sa onim to sam bolno iz linog iskustva nauio da prihvatim: da je poviena svest izvodljiva kao sofisticiran, iako neobjanjiv, manevar koji je
izvodio don Huan i uz pomo kojeg je manipulisao moju percepciju. Tokom godina naeg druenja, on me
je uvek iznova navodio u povienu svest udarajui me
po leima. Ukazao sam na tu oprenost.
Uzvratio je da je udaranje po leima trik da se
odvrati moja panja i da se iz mog uma uklone sumnje,
a ne istinski postupak kojim se manipulie moja percepcija. On je to nazvao jednostavnim trikom u odr115
vrsta razmiljanja preovladala, potrebno da se pokrene skupna taka. Ili bar da se svakodnevni tip razmiljanja zaustavi da bi se skupnoj taki omoguilo da se
zaokrene. Tako se pojavljuje kontradikcija koja to
uopte nije.
2elim da se priseti neega to si uinio ranije,
rekao je. elim da se priseti jednog naroitog pokretanja tvoje skupne take. A da bi to uradio, mora prestati da razmilja onako kako to normalno ini. Onda
e drugi, onaj tip razmiljanja koji ja nazivam jasno
miljenje, preovladati i omoguiti ti da se priseti.
Ali kako da prestanem da mislim?, upitao sam
iako sam znao ta e da odgovori.
Tako to e nameravati pokretanje svoje skupne
take, rekao je. Namera je davanje znaka oima.
Rekao sam don Huanu da mi se um kree napred-nazad izmeu trenutaka strahovite lucidnosti, kada
je sve kristalno jasno, i zapadanja u stalni mentalni zamor za vreme kojeg ne mogu da razumem ta on govori. Pokuao je da mi olaka, objanjavajui da je tu
moju nestabilnost izazvalo blago kolebanje moje skupne take, koja se nije ustalila na novom poloaju na
koji je stigla pre nekoliko godina. Kolebanje je posledica zaostataka oseanja samosaanjenja.
Koji je to novi poloaj, don Huane? upitao sam.
Pre nekoliko godina i ba toga hou da se priseti tvoja skupna taka je dosegla mesto gde nema
aljenja, odvratio je.
Molim, ta si rekao? kazao sam.
Mesto gde prestaje aljenje je boravite nemilosrdnosti, rekao je. Ali ti to sve zna. Ipak, za sada, dok
se ne popriseti, recimo da je nemilosrdnost, poto je
naroit poloaj skupne take, vidljiva u oima vraa.
Oi vraeva su briljantne. to je vei sjaj, to je vra
nemilosrdniji. U ovom trenutku, tvoje oi su tupe.
Objasnio je da, kada se skupna taka pomeri na
poloaj gde prestaje aljenje, oi poinju da sjaje. to
se vre skupna taka uhvati za svoj novi poloaj, to
oi vie sjaje.
Pokuaj da se priseti onoga to o tome ve zna,
pourivao me je.
119
je oseanje bilo vrlo slino onome kada se odsutno sanjari, ali ga je pratilo udno oseanje snane svesti o
sebi i odsustva misli. Savreno svestan, gledao sam
unutra, u nitavilo.
Uz ogromne napore, izvukao sam se iz toga i ustao.
ta si mi to uinio, don Huane?
Ponekad si sasvim nepodnoljiv, rekao je. Tvoje
rasipnitvo razbenjava. Tvoja skupna taka je bila na
najboljem mestu da se svega priseti, a ta si ti uradio? Dozvolio si da sve propadne da bi me upitao ta
sam ti uradio.
utao je jedan trenutak, a zatim se nasmejao i ponovo seo.
Ali sekiracija je zaista tvoje najvee postignue,
dodao je. to bih se onda bunio?
Obojica smo prasnuli u glasan smeh. To je bilo
samo naa ala.
Pre vie godina, bio sam veoma dirnut i veoma zbunjen
ogromnom posveenou don Huana da mi pomogne.
Nisam mogao ni da zamislim zato je tako ljubazan
prema meni. Bilo je oigledno da mu ni u kom pogledu
nisam potreban u ivotu. Oigledno da u mene nije ulagao. Ali ja sam, kroz bolna ivotna iskustva, nauio da
nita nije dabe; i poto nisam bio sposoban da predvidim kakva e biti don Huanova nagrada, oseao sam
se strano nelagodno.
Jednog dana sam otvoreno upitao don Huana, veoma cinino, ta je to to on dobija od naeg druenja.
Rekao sam da nisam sposoban da pogodim.
Nita to bi ti mogao da shvati, odgovorio je.
Njegov me je odgovor sekirao. Svadijivo sam mu
rekao da nisam glup, i da bi bar mogao da pokua da
mi to objasni.
Pa, mogu samo da kaem, da ti se, iako to moe
da razume, to sigurno nee dopasti, rekao je osmehujui se onako kako se uvek osmehivao kada mi je postavljao neku klopku. Vidi, stvarno hou da te potedim.
Zakaio sam se na to, i navaljivao sam da mi kae ta ima.
122
jui kako, da ga njegovi prijatelji ekaju negde u Meksiku, iako nisam znao gde.
Moja iscrpljenost nije bila samo fizika. To je bila
meavina zabrinutosti i krivice. Brinulo me je to sam
priteran u orsokak sa slabim starcem koji je, koliko
sam znao, mogao biti na smrt bolestan. I oseao sam se
krivim jer mu nisam odan.
Parkirao sam automobil u blizini dokova. Don Huanu je trebalo skoro deset minuta da bi izaao iz kola.
Hodali smo prema okeanu, ali kada smo prili blizu,
don Huan se uzjogunio kao mula i odbio da ide dalje.
Promrmljao je da ga voda Gvajmaskog zaliva plai.
Okrenuo se i odveo me do glavnog trga: do pranjavog trga bez i jedne klupe. Don Huan je seo na ivinjak.
Proao je kamion koji je istio ulicu, eline etke su
se okretale ali nije prskao vodu. Zakaljao sam se od
oblaka praine.
Bio sam toliko uznemiren situacijom u kojoj sam
se naao da mi je umom proletela misao da ga ostavim
tu gde sedi. Zbunio sam se to uopte imam takve misli
i potapao sam don Huana po leima.
Mora da se napregne i da mi kae gde da te
odvedem, rekao sam neno. Gde hoe da idem?
Hou da ide do avola!, odvratio je napuklim,
hrapavim glasom.
Kada sam gao uo da tako sa mnom razgovara pomislio sam da on moda ne pati od srca, ve od nekog
oteenja mozga, od kojeg je pomerio pameu i postao
nasilan.
Odjednom je ustao i otiao od mene. Primetio sam
kako krhko deluje. Ostario je u roku od nekoliko sati.
Njegova prirodna snaga je nestala, i ono to sam gledao pred sobom bio je bolestan, veoma bolestan starac.
Potrao sam da mu pruim ruku. Talas ogromnog
saaljenja me je preplavio. Video sam sebe starog i bolesnog, jedva sposobnog da idem. Jedva sam to podnosio. Bio sam na ivici plaa, ne zbog don Huana ve zbog
sebe. Drao sam ga za ruku i u sebi mu obeao da u
se brinuti o njemu ma ta se desilo.
Bio sam izgubljen u sanjarenju samosaaljenja kada sam osetio silovit udarac, pravo u lice, od kojeg sam
132
blie svojim kolima, video sam da don Huan stoji oslonjen o njih i da je jo uvek okruen ljudima. Govorio je
sa policajcem, koji je zapisivao.
Od toga nije bilo koristi. Plan mi je propao. Nije
bilo naina da uem u automobil. Uputio sam onog mladog oveka da moje pakete ostavi na trotoaru. Rekao
sam mu da e uskoro doi moj prijatelj da me odveze
u hotel. On je otiao, a ja sam ostao skriven iza paketa
koje sam drao ispred lica, izvan pogleda don Huana i
ljudi kojima je bio okruen.
Video sam da policajac razgleda registarske tablice
Kalifornije na mojim kolima. I to me je naisto ubedilo
da sam propao. Optuba ludog starog Indijanca bila je
suvie teka. I injenica da sam pobegao samo je potvrivala moju krivicu u oima policajaca. Pored toga, smatrao sam da e policajci zanemariti istinu, samo da bi
uhapsili stranca.
Stajao sam u ulazu negde oko jedan sat. Policajac
je otiao, ali je gomila ostala oko don Huana, koji je
vikao i uzbueno mahao rukama. Bio sam suvie daleko da bih mogao da ujem ta govori, ali sam mogao
da zamislim sutinu njegove urne, nervozne vike.
Oajniki mi je bio potreban nov plan. Zakljuio
sam da treba da odem u hotel i tu saekam nekoliko
dana pre nego to priem svojim kolima. Razmiljao
sam da se vratim u onu prodavnicu i da ih zamolim da
mi pozovu taksi. Nikad se nisam vozio taksijem u Gvajmasu i nisam imao pojma da li ih uopte ima. Ali plan
mi je ubrzo propao im sam shvatio da e policija, ukoliko stvarno zna svoj posao, i ako su don Huana ozbiljno
shvatili, proveriti sve hotele. Moda su policajci ostavili
don Huana ba da bi to uradili.
Druga mogunost koja mi je pala na pamet bila ie
da odem na autobusku stanicu i sednem u autobus do
bilo kojeg grada na granici. Ili da sednem u bilo koji
autobus i da napustim Gvajmas u ma kojem pravcu.
Napustio sam i tu ideju odmah. Bio sam siguran da ie
don Huan dao moje ime policajcu i da je policija verovatno ve digla uzbunu u autobuskim kompanijama.
Zahvatila me je slepa panika. Disao sam kratkim
udisajima da bih opustio nerve.
134
Tada sam primetio da gomila oko don Huana poinje da se rastura. Policajac se vratio sa kolegom, i njih
dvojica su odetali dalje lagano niz ulicu. U tom trenutku sam osetio iznenadan nekontrolisan nagon. To je bilo
kao da mi je veza tela sa umom bila prekinuta. Poao
sam do svojih kola, nosei sve svoje pakete. Bez i najmanjeg traga straha ili zabrinutosti, otvorio sam prtljanik, stavio pakete unutra, zatim otvorio vrata sa vozaa.
Don Huan je bio na ploniku pored mojih kola, i
gledao me odsutno. Pogledao sam ga sa potpuno neuobiajenom hladnoom. Nikad u svom ivotu nisam imao
takvo oseanje. Nisam oseao mrnju, niti je to bila
ljutnja. Nisam se ak ni sekirao zbog njega. To to sam
oseao takoe nije bilo ni pomirenost sa neizbenim niti
strpljenje. A sigurno to nije bilo ni ljubaznost. Pre je
to bila hladna nezainteresovanost, zastraujui nedostatak aljenja. U tom trenutku, nisam se ni najmanje brinuo ta e se dogoditi don Huanu ili meni.
Don Huan je stresao gornji deo tela kao to radi
pas kada izae iz vode. I zatim, kao da je sve to bilo
ruan san, ponovo je bio onaj ovek kojeg znam. Brzo
je preokrenuo svoj sako. To je bio sako sa dva lica, s
jedne strane be a sa druge crn. Sada je na sebi imao
crni sako. Bacio je svoj slamni eir u automobil, i paljivo zaeljao kosu. Kragnu koulje izvukao je i prebacio preko kragne sakoa, u trenu tako nainivi sebe mlaim. Ne rekavi ni re, pomogao mi je da ostatak paketa potrpam u automobil.
Kad su ona dva policajca ponovo dotrali do nas
duvajui u svoje pitaljke, privueni bukom otvaranja i
zatvaranja vrata na kolima, don Huan im je okretno potrao u susret. Paljivo ih je sluao i uveravao ih da
nema zato da se brinu. Objasnio im je da mora da su
se sreli sa njegovim ocem, slabim starim Indijancem
koji pati od pomraenog uma. Dok im je govorio, otvarao je i zatvarao vrata od automobila kao da proverava
brave. Prebacivao je pakete iz prtljanika na zadnje sedite. Njegova ivahnost i mladalaka snaga bili su suprotni od starakog kretanja od pre nekoliko minuta.
Znao sam da se tako ponaa zbog policajaca koji su ga
drugaijeg videli pre nekoliko minuta. Da sam bio na
135
njihovom mestu ni malo ne bih sumnjao da sada gledam sina onog starog Indijanca pomraenog uma.
Don Huan im je rekao ime restorana u kojem poznaju njegovog oca a zatim ih besramno podmitio.
Nisam se trudio da bila ta kaem policajcima. Zbog
neeg sam se oseao grub, hladan, efikasan i tih.
Uli smo u automobil bez rei. Policajci nisu hteli
nita da me pitaju. Izgledalo je da su suvie umorni
ak i da pokuaju. Odvezli smo se.
Kakvu si to predstavu izveo tamo napolju, don
Huane?, upitao sam, i hladnoa tona sopstvenog glasa
me je iznenadila.
To je bila prva lekcija iz nemilosrdnosti, rekao je.
Primetio je da me je na putu za Gvajmas upozorio
na predstojeu lekciju iz nemilosrdnosti.
Priznao sam da na to nisam obratio panju, jer sam
mislio da razgovaramo samo da bismo razbili monotoniju vonje.
Ja nikad tek tako ne razgovaram, rekao je odseno. Trebalo bi da to ve zna. To to sam ovog popodneva uradio bilo je stvaranje odgovarajue situacije da bi
ti pokrenuo skupnu taku do odreenog mesta gde aljenje iezava. To mesto je poznato kao mesto gde prestaje aljenje.
Problem koji vraevi moraju da ree, nastavio je,
jeste da se na mesto gde prestaje aljenje mora stii
samo uz minimalnu pomo. Nagual se pobrine za scenu,
ali uenik je taj koji skupnu taku natera da se pokrene.
Danas si uinio ba to. Ja sam ti pomogao, moda
malo previe dramatino, pokreui sopstvenu skupnu
taku u odreeni poloaj zbog kojeg sam postao slabaan i nepredvidljiv starac. Nisam samo glumio starost i
slabost. Bio sam star.
avolasti sjaj njegovih oiju govorio mi je da je
uivao u tom trenutku.
Nije bilo sasvim neophodno da to uradim, nastavio je. Mogao sam te usmeriti da pokrene svoju skupnu taku bez teke taktike. Ali nisam sebi mogao da odolim. Poto se taj dogaaj nikad vie nee ponoviti, hteo
sam da vidim da li mogu ili ne da u istoj meri glumim
136
To sam ti ve pominjao, rekao je. To to ti proivljava i to naziva dualizmom jeste pogled iz drugog poloaja tvoje skupne take. Iz tog poloaja ti moe da oseti stariju stranu oveka. A ono to ta starija
strana zna zove se nemo znanje. To je znanje koje ne
moe da se ispria.
Zato ne moe? upitao sam.
Zato to je, da bi ga ispriao, potrebno da koristi neuobiajenu koliinu energije, odgovorio je. Sada ti nema te vrste energije za troenje.
Nemo znanje je neto to svi imamo, nastavio je.
To je neto to svime vlada, to ima potpuno znanje
o svemu. Ali to ne moe da razmilja, pa tako ne moe ni da govori o tome to zna.
Vraevi veruju da kada ovek postane svestan da
zna, i kada eli da svesno zna to to zna, on gubi iz
vida to to zna. To nemo znanje, koje ti ne moe da
opie, jeste naravno namera duh, apstraktno. Covekova zabluda je u tome to je eleo da to zna neposredno, onako kako zna svakodnevni ivot. to vie
to eli, to utoliko vie prolazi.
Ali ta to znai reeno obinim reima, don Huane?, upitao sam.
To znai da se ovek odrekao nemog znanja u korist sveta razuma, odgovorio je. to se on vie dri
sveta razuma, to vie namera postaje efemerna.
Pokrenuo sam automobil i vozili smo se u tiini.
Don Huan nije pokuavao da mi govori kuda da vozim
niti mi je govorio kako da vozim to je esto inio
kako bi ugrozio moju samovanost. Nije mi bilo jasno
kuda idem, pa ipak, neto u meni je znalo. Dozvolio
sam da taj deo prevlada.
Vrlo kasno uvee stigli smo u veliku kuu koju je
grupa don Huanovih vraeva imala na selu u dravi
Sinaloa u severozapadnom Meksiku. inilo se da putovanje uopte nije bilo dugo. Nisam se mogao setiti pojedinosti nae vonje. Sve to sam o tome znao bilo je
da nismo razgovarali.
Izgledalo je da je kua prazna. Nije bilo znakova da
tu ive ljudi. Ipak, znao sam da su don Huanovi pri139
Zatim je don Huan rekao da je dolo vreme da dalje razgovaramo o nemilosrdnosti tom najosnovnijem
preduslovu arobnjatva. Objasnio je da su vraevi otkrili da svako pokretanje skupne take znai kretanje
od prekomerne zabrinutosti za individualno ja koje je
ig savremenog oveka. Nastavio je i rekao da vraevi
veruju da je poloaj skupne take to to od savremenog
oveka pravi ubilakog egoistu, koji je potpuno posveen svojoj slici o sebi. Poto je izgubio nadu da e se
ikada vratiti izvoru svega, ovek trai utehu u svojoj
sebinosti. I radei tako, uspeo je da svoju skupnu taku
uvrsti ba na onom mestu gde ovekoveuje svoju sliku
O sebi. Otud se moe rei da svako kretanje skupne take
od njenog uobiajenog poloaja zavrava pokretanjem
oveka od slike o sebi i njene pratee okolnosti: samovanosti.
Don Huan je samovanost opisao kao sliku koja proizvodi ovekovu sliku o sebi. Ponovio je da je to sila
koja skupnu taku dri uvrenu tamo gde se nalazi.
Zbog toga, ratnici ulau napore koji su usmereni na
svrgavanje samovanosti. I sve to vraevi rade usmereno je na taj cilj.
Objasnio je da su vraevi razotkrili tu samovanost
i videli da je ona samosaaljenje prerueno u neto
drugo.
Zvui nemogue, ali to je tako, rekao je. Samosaaljenje je pravi neprijatelj i izvor ovekove bede. Bez
izvesnog stepena saaljenja prema sebi samom, ovek
sebi ne bi mogao da dopusti da bude toliko samovaan
kao to jeste. Dakle, kada se jednom angauje sila samovanosti, ona razvija sopstveni impuls. I ba je ta
naoko nezavisna priroda samovanosti to to prua pogreno oseanje vrednosti.
Njegovo objanjenje, za koje bih u normalnim uslovima smatrao da je nerazumljivo, izgledalo mi je u potpunosti ubedljivo. Ali zbog te dualnosti u sebi koja se
jo uvek odraavala, izgledalo mi je neto jednostavnije.
Izgledalo je kao da don Huan svoje misli i rei usmerava ka odreenom cilju. A ta meta sam bio ja, u svom
normalnom stanju svesti.
142
5 ZAHTEVI NAMERE
Ranije, dok smo se uspinjali, bio sam ugledao gotovo neprimetnu izboinu. Na povrini planine izgledala
je kao tamna zakrpa. Spazio sam je naas, letimino.
Sad, kada je don Huan traio moje miljenje, otkrio
sam mrlju jo vee tame, gotovo crnu, na junoj strani
te litice. Tamna litica i gotovo crno mesto na njoj, nisu
izazivali ni oseanje straha niti napetosti. Oseao sam
da mi se ta litica dopada. A crna taka na njoj dopadala mi se jo vie.
Ono mesto tamo je vrlo mrano, ali meni se dopada, rekao sam kada smo stigli na taj greben.
On se sloio da je to mesto najbolje da se ostane
celu no. Rekao je da ono ima poseban nivo energije, i
da se njemu takoe dopada njegova ugodna tama.
Ili smo prema nekim isturenim stenama. Don
Huan je raistio jedan deo tla kraj velikih oblutaka
i seli smo oslonivi lea o njih.
Rekao sam mu da, na jednoj strani, mislim da sam
imao sree da odaberem ba to mesto, ali da, s druge
strane, ne mogu da preem preko injenice da sam ga
uoio svojim oima.
Ne bih rekao da si ga opazio iskljuivo svojim oima, rekao je. To je malo sloenije.
ta time hoe da kae, don Huane? upitao sam.
Mislim da ti ima mogunosti kojih jo uvek nisi
svestan, odvratio je. Poto si ti sasvim nepromiljen,
moe da misli da je sve to opaa prosto obina ulna percepcija.
Rekao je da me, ukoliko mu ne verujem, ika da ponovo siem u podnoje planine i da potvrdim to to
govori. Predviao je da e mi biti nemogue da tamnu
izboinu uoim samo gledanjem.
Vatreno sam rekao da nemam razloga da sumnjam
u njega. Nisam eleo da silazim niz tu planinu.
Navaljivao je da siemo. Mislio sam da to radi samo da bi me gnjavio. Unervozio sam se, meutim i pomislio da je moda ozbiljan. Smejao se toliko glasno da
se guio.
Primetio je da sve ivotinje u svojoj okolini mogu
da otkriju podruja koja imaju poseban nivo energije. Veina ivotinja se takvih mesta plai i izbegava ih.
147
Izuzetak su planinski lav i kojoti, koji na takvim mestima lee i ak spavaju kada god naiu na njih. Ali,
jedino vraevi namerno tragaju za takvim mestima zbog
njihovih efekata.
Upitao sam ga kakvi su to efekti. Rekao je da takva
mesta zadaju neprimetne udare osnaivanjem energije,
i dodao da obini ljudi koji ive u prirodi mogu da ih
otkriju, iako ne znaju da su ih nali i ak nisu svesni
njihovih efekata.
Kako oni znaju da su ih pronali? upitao sam.
Oni to nikad ne znaju, odgovorio je. Vraevi su,
posmatrajui puteve putnika peaka, odmah primetili da
se ljudi uvek umore i da se uvek odmaraju na tim mestima sa pozitivnim nivoom energije. Ako, s druge strane, prolaze kroz podruje sa tetnim energetskim nabojem, unervoze se i ure. Ako ih upita o tome, rei
e ti da kroz taj predeo ure jer se oseaju puni energije. Ali u stvari je suprotno jedino mesto koje im
daje energiju je ono mesto na kojem se oseaju umorni.
Rekao je da su vraevi sposobni da takva mesta
nau opaajui itavim telom najmanje talase energije
u svojoj okolini. Vraevi uveavaju energiju, izvlaei
je iz skraenja svoje samorefleksije, i ona tako njihovim ulima prua vei obim percepcije.
Pokuavao sam da ti pojasnim da je jedini vredan
pravac delovanja, bilo vraa bilo obinog oveka, da odoli da se bavi svojom slikom o sebi, nastavio je. Cilj
naguala je da kod svog uenika razbije njegovo ogledalo samorefleksije.
Dodao je da je svaki uenik sluaj za sebe, i da
nagual mora da pusti duh da odlui o pojedinostima.
Svako od nas je u razliitom stepenu vezan za svoju samorefleksiju, nastavio je. I ta privlanost osea
se kao potreba. Na primer, pre nego to sam zakoraio
na stazu znanja, moj ivot je bio beskrajna potreba.
I godinama poto me je nagual Hulijan uzeo pod svoje
krilo, bio sam jednako eljan svega, ako ne i vie.
Ali ima primera ljudi, vraeva i obinih ljudi, kojima niko nije potreban. Oni dobijaju mir, sklad, radost i
znanje neposredno od duha. Njima nisu potrebni posrednici. Tebi i meni je drukije. Ja sam tvoj posrednik
148
i nagual Hulijan je bio moj. Posrednici, osim to stvaraju minimalnu priliku svest o nameri, pomau da
se razbije ovekovo ogledalo samorefleksije.
Jedina stvarna pomo koju si ikada dobio od mene je to da sam napadao tvoju samorefleksiju. Da toga
nije bilo, ti bi samo gubio vreme. To je jedina stvarna
pomo koju si dobio od mene.
Ti si me, don Huane, nauio vie od bilo koga
drugog u itavom mom ivotu, bunio sam se.
Nauio sam te razne stvari da bih ti skrenuo panju, rekao je. Ti bi se, ipak, zakleo da je to uenje
bilo vaniji deo. Nije. Uputstva su od vrlo malog znaaja. Vraevi smatraju da je pokretanje skupne take
jedino to je vano. A to pokretanje, kao to dobro zna,
zavisi od uveane energije a ne od uputstava.
Zatim je izneo jedno nedosledno miljenje. Rekao
je da svako ljudsko bie koje postupa po odreenom
sledu postupaka moe da naui da pokrene svoju skupnu taku.
Ukazao sam da protivrei sebi. Meni je sled postupaka znaio uputstva; oznaavao mi je procedure.
U svetu vraeva postoje samo protivrenosti termina, odgovorio je. U praksi nema protivrenosti. Sled
postupaka o kojem ja govorim potie iz injenice da je
ovek svestan. Da bi bio svestan te injenice potreban
ti je nagual. Zato mi kaemo da nagual stvara minimalnu priliku, ali da ta minimalna prilika nije uputstvo, kao
ono uputstvo koje ti je potrebno da bi radio sa mainom. Minimalna prilika sastoji se u tome da postane
svestan duha.
Objasnio je da je taj naroiti sled na koji je on
mislio odgovoran to je ovek svestan da je samovanost sila koja skupnu taku dri uvrenu. Kada se samovanost smanji, energija koja je za nju potrebna vie se ne troi. Ta uveana energija onda slui kao odskona daska koja ispaljuje skupnu taku smesta i bez
prethodnog razmiljanja, na jedno nepojamno putovanje.
Kada se skupna taka jednom pokrenula, samo to
kretanje znai i kretanje od samorefleksije, a to, zauzvrat, omoguava ist spojni beoug s duhom. Primetio
149
Sve vreme sam se alio sa tobom u vezi sa udarom naguala. Udarac izmeu pleaka koji sam ti zadavao samo
je sluio da te umiri. Sluio je samo da otkloni tvoje
sumnje. Vraevi fiziki dodir koriste samo kao udar
za telo. On ne radi nita drugo osim to ueniku kojim
se manipulie prua sigurnost.
Pa ko onda pokree skupnu taku, don Huane?
upitao sam.
Duh to radi, odgovorio je tonom nekoga ko je na
ivici da izgubi strpljenje.
Izgledalo je da se preraunava, potom se nasmejao
i zavrteo glavom u znak neodobravanja.
Teko mi je da to prihvatim, rekao sam. Mojim
umom zapoveda zakon uzroka i posledice.
Dobio je jedan od svojih uobiajenih napada neobjanjivog smeha neobjanjivog sa moje take gledita, naravno. Mora da sam izgledao nasekiran. Spustio
mi je ruku na rame.
Smejem se ovako povremeno zato to si ti zaostao, rekao je. Odgovor na sva tvoja pitanja gleda te
pravo u oi a ti ga ne vidi. Mislim da je zaostalost tvoje
prokletstvo.
Oi su mu bile toliko sjajne, potpuno luake i
avolaste da sam se na kraju i sam smejao.
Do iznemoglosti sam te uveravao da kod vraeva
ne postoje procedure, nastavio je. Nema metoda niti
postupnosti. Jedina vana stvar je kretanje skupne take.
A ni jedan postupak ga ne moe izazvati. To je efekat
koji se odigrava sam od sebe.
Gurnuo me je kao da mi ispravlja ramena, i zatim
je buljio u mene, zurei pravo u moje oi. Panja mi je
bila prikovana za njegove rei.
Da vidimo kako si to razumeo, rekao je. Upravo sam rekao da se pokretanje skupne take deava samo od sebe. Ali sam takoe rekao da samo prisustvo
naguala pokree skupnu taku njegovog uenika i da nain na koji nagual preruava svoju nemilosrdnost ili pomae ili ometa to pokretanje. Kako bi ti razreio tu protivrenost?
151
risna kod razbijanja njihove samorefleksije, jer me primorava da od njih traim da donose gotovo nemogue
odluke. Ja od njih oekujem da u svet vraeva uskoe
bez ikakve pripreme.
Odluka kao to je takav skok mora da se priprema, nastavio je. A da bi se za nju pripremio, svaka
vrsta maske za nagualovu nemilosrdnost je dobra, osim
maske velikodunosti.
Moda zato to sam oajniki verovao da sam stvarno velikoduan, njegove primedbe na moje ponaanje
obnovile su ono strano oseanje krivice. Uveravao me
je da nemam ega da se stidim, i da je jedina nepoeljna posledica ta da moja lana velikodunost nije ostvarivala uspenu prevaru.
Po njegovom miljenju, rekao je, iako ja po mnogo
emu podseam na njegovog dobrotvora, moja maska
velikodunosti je suvie prosta, suvie oigledna da bi
mi kao uitelju koristila. Maska razumnosti, kao to je
njegova, sasvim je delotvorna u stvaranju povoljne atmosfere da se pokrene skupna taka. Njegovi uenici potpuno veruju njegovoj lanoj razumnosti. U stvari, ona
ih toliko nadahnjuje da on lako moe da ih prevari
napreui ih do bilo kog stepena.
To to ti se desilo onog dana u Gvajmasu je primer kako nagualova maskirana nemilosrdnost razbija samorefleksiju, nastavio je. Moja maska je bila tvoj
slom. Ti si, kao i svi oko mene, verovao mojoj razumnosti. I, naravno, iznad svega si oekivao da se razumnost nastavi.
Kada sam te suoio ne samo sa senilnim ponaanjem slabog starca, ve sa tim starcem glavom, tvoj um
otiao je u krajnost u naporu da popravi moj kontinuitet i tvoju samorefleksiju. I onda si sebi rekao kako
mora da sam doiveo napad.
Konano, kada je postalo nemogue da veruje u
kontinuitet moje razumnosti, tvoje ogledalo je poelo
da se lomi. Od te take pa nadalje, zaokretanje tvoje
skupne take bilo je samo pitanje vremena. Jedina stvar
koja nije bila sigurna bila je da li e ona otii do
mesta na kojem prestaje aljenje.
153
Taj element nesklada naziva se ne-radi, ili suprotno od delanja. Delanje je bilo ta to je deo celine
za koju imamo saznajno objanjenje. Ne-radi je jedan
element koji nije ubeleen u celinu.
Vraevi, poto su tragai, do savrenstva shvataju
ljudsko ponaanje, rekao je. Oni, na primer, znaju da
su ljudska bia stvorenja koja popisuju. Poznavanje
ulaza i izlaza u odreenom popisu jeste ono to od oveka pravi uenika ili strunjaka na odreenom polju.
Vraevi znaju da, kada popis obine osobe omane,
ta osoba ili uvea svoj popis ili svet njene samorefleksije zanemoa. Obina osoba hoe da nove stavke prikljui svom inventaru ukoliko nisu u suprotnosti sa osnovnim poretkom tog popisa. Ali ako su te stavke oprene tom poretku, um te osobe kolabira. Taj popis je
um. Vraevi s tim raunaju kada pokuavaju da razbiju
ogledalo samorefleksije.
Objasnio je da je onog dana paljivo odabrao sredstva za svoje delanje kako bi prekinuo moj kontinuitet.
Polako se preobraavao dok zaista nije postao nemoni
starac, i onda me je, da bi ojaao prekid mog kontinuiteta, odveo u restoran gde su ga poznavali kao starca.
Prekinuo sam ga. Postao sam svestan protivrenosti
koju ranije nisam primeivao. Jednom je bio rekao da
je razlog njegovog preobraaja bilo to to je eleo da
sazna kako je to biti star. Ta prilika bila je povoljna i
neponovljiva. Shvatio sam da taj stav znai da on ranije
nije bio star. Ipak, u tom restoranu su ga poznavali kao
nemonog starca koji pati od udara.
Nagualova nemilosrdnost ima mnogo aspekata,
rekao je. Ona je kao alatka koja se prilagoava za razliite upotrebe. Nemilosrdnost je stanje postojanja. To je
nivo namere koji postie nagual.
Nagual je koristi da svoju skupnu taku ili taku
svojih uenika namami u pokret. Ili se njome koristi da
bi tragao. Tog dana sam poeo kao traga, pravei se da
sam star, i zavrio sam kao istinski slab, nemoan starac. Moja nemilosrdnost, voena mojim oima, naterala je moju skupnu taku da se pokrene.
Iako sam u tom restoranu bio mnogo puta pre toga
kao star, bolestan ovek, samo sam tragao, samo glu155
mei da sam star. Nikad pre tog dana moja skupna taka
nije se pokrenula do mesta starosti i senilnosti.
Rekao je da su, im je nameravao da bude star, njegove oi izgubile sjaj i da sam ja to smesta primetio.
Uzbuna mi se videla na celom licu. Gubitak sjaja njegovih oiju bio je posledica to je svoje oi koristio da
namerava poloaj starog oveka. I im je njegova skupna taka stigla u taj poloaj, on je mogao da ostari i
po izgledu, ponaanju i oseanju.
Traio sam da mi pojasni ideju nameravanja oima.
Imao sam mutno oseanje da to znam, pa ipak nisam
ak ni za sebe mogao da izrazim to to znam.
Jedini nain da se o tome neto kae jeste da se
kae da se namera namerava oima, rekao je. Ja znam
da je to tako. Pa ipak, ba kao i ti, ne umem da ukaem na to to znam. Vraevi ba ovu odreenu tekou
razreavaju tako to prihvataju neto to je izuzetno
oigledno: ljudska bia su beskrajno sloenija i tajanstvenija od naih najluih matarija.
Ustrajao sam da ni najmanje nije pojasnio tu stvar.
Sve to mogu da kaem, jeste da oi to mogu,
rekao je odseno. Ne znam kako, ali one to rade. One
pozivaju nameru neim neobjanjivim to sadre, neim u svom sjaju. Vraevi kau da se namera doivljava oima a ne razumom.
Odbio je da doda bilo ta i hteo je da se vratimo
objanjavanju onoga ega sam se prisetio. Rekao je da
su, kada je jednom njegova skupna taka stigla na
mesto koje ga je nainilo stvarno starim, sumnje u
potpunosti uklonjene iz mog uma. Ali zahvaljujui injenici da se toliko ponosim to sam superracionalan,
smesta sam uinio sve da objasnim njegov preobraaj.
Stalno sam ti ponavljao da je prevelika razumnost hendikep, rekao je. Ljudska bia imaju veoma
snano oseanje za magiju. Mi smo deo tajanstva. Razumnost nas samo pokriva. Ako zagrebemo povrinu,
ispod nje emo nai vraa. Ipak, neki od nas imaju
velike tekoe da zau u taj nivo ispod povrine; drugi
to rade s potpunom lakoom. U tom pogledu ti i ja
smo vrlo slini obojica smo morali da se zlopatimo
pre nego to se oslobodimo nae samorefleksije.
156
Karta za besprekornost
Dok je don Huan govorio o razbijanju ogledala samorefleksije pao je mrak. Rekao sam mu da sam potpuno
iscrpen, i da treba da odustanemo od daljeg putovanja
i da se vratimo kui, ali je on naglasio da moramo
koristiti svaki minut vremena koje nam je na raspolaganju da ponovo pregledamo prie vraeva ili da se prisetim tako to emo navesti moju skupnu taku da se
pokrene to je mogue vie puta.
Bio sam raspoloen da se alim. Rekao sam da
stanje dubokog zamora kao to je moje moe samo
da stvori nesigurnost i nedostatak uverenja.
Tvoja se nesigurnost moe oekivati, rekao je don
Huan uvereno. Konano, ti ima posla s novom vrstom
kontinuiteta. Potrebno je vreme da se ovek navikne
na to. Ratnici provode godine u predvorju pakla gde
nisu ni obini ljudi niti su vraevi.
ta sa njima na kraju biva? upitao sam. Da li
oni biraju na koju e stranu?
159
tri probne nedelje u kojem e ene svakodnevno ocenjivati don Huanov stav i ponaanje. Upozorila je don
Huana da e, ukoliko za to vreme bude ijedna ma i
najmanja primedba na njegovo ponaanje, biti sigurno
izbaen napolje.
Don Huan je priao kako ga je nagual Hulijan oinski poveo na stranu i nastavio da mu uveava stravu.
apnuo je don Huanu da on zasigurno zna da ne samo
da udovite postoji ve i da tumara po posedu. Pa ipak,
zbog odreenih prethodnih dogovora sa tim enama nije
to mogao da im otkrije, nije mu dozvoljeno da enama
kae to to zna. Navaljivao je na don Huana da prestane da pokazuje svoju tvrdoglavu, glupu linost i da
se pretvara kako je suprotno od toga.
Pravi se da si srean i zadovoljan, rekao je don
Huanu. Ako to ne bude radio, ene e te isterati
napolje. I sama ta mogunost trebalo bi da bude dovoljna da te uplai. Iskoristi strah kao pravu pokretaku
snagu. To je jo jedino to ima.
Svako oklevanje ili premiljanje koje je don Huan
moda imao smesta su se razvejali pri pogledu na udovinog oveka. Dok je udovite nestrpljivo ekalo kod
nevidljive linije, izgledalo je kao da zna koliko je nesiguran don Huanov poloaj. Kao da je udovite bilo
strahovito gladno i napeto zbog oekivanog pira.
Nagual mu je jo vie uveao strah.
Da sam ja ti, rekao je don Huanu, ponaao bih
se kao aneo. Radio bih sve onako kako te ene od
mene oekuju, sve dok me uvaju od te paklene zveri.
Znai ti vidi udovite? upitao je don Huan.
Naravno da ga vidim, odgovorio je. I takoe
vidim da e te, ako ode, ili ako te te ene izbace, udovite uhvatiti i baciti u lance. To e ti svakako promeniti ponaanje. Robovi nemaju drugog izbora nego
da se lepo ponaaju prema svojim gospodarima. Kau
da je bol koji moe da nanese takvo udovite gori
od svega.
Don Huan je znao da mu je jedina nada da bude to
moe ljubazniji. Oseanje da e pasti u ake tom
udovinom oveku bilo je zaista mona psiholoka
sila.
166
koliko ina zurio je jedan trenutak u udovinog oveka a zatim prekoraio liniju. I udovite ga nije napalo, kao to se don Huan uvek plaio da e uiniti, ve
je postalo mutno. Izgubilo je jasnou i pretvorilo se u
maglovitu belinu, u jedva primetan oblaak magle.
Don Huan je iao napred prema toj magli, a ona
se gubila kao u strahu. Gonio je taj pramen magle preko
polja sve dok nije znao da od udovita nita nije ostalo. Onda je znao da ga nikad nije ni bilo. Ipak, nije
mogao da objasni ega se to plaio. Imao je mutno oseanje da, iako tano zna ta je udovite, neto spreava da o tome razmilja. Odmah je pomislio da taj
pokvarenjak, nagual Hulijan, tano zna ta se deava.
Don Huan nije hteo da dopusti da nagual Hulijan sa
njim tek tako zbija takve ale.
Pre no to se suoio s njim, don Huan je sebi
priutio zadovoljstvo da se sam, bez pratnje proeta
po itavom imanju. Nikad ranije to nije mogao da
uradi. Kada god je morao da ide preko te nevidljive
linije, pratio ga je jedan lan domainstva. To je ozbiljno ograniilo njegovu pokretljivost. Dva ili tri puta
pokuao je da ide bez pratnje, i shvatio da rizikuje
da ga ruke tog udovinog stvorenja unite.
Ispunjen udnom snagom, don Huan je otiao u
kuu, ali umesto da slavi svoju novu slobodu i mo,
skupio je itavo domainstvo i ljutito zahtevao da mu
objasne svoje lai. Optuivao ih je to je za njih radio
kao rob, jer su ga prevarili strahom od nepostojeeg
udovita.
ene su se smejale kao da im govori najsmeniju
alu. Samo je izgledalo da se nagual Hulijan kaje, naroito kada je don Huan, glasom prozuklim od ozlojeenosti, opisao tri godine neprekidnog straha. Nagual
Hulijan je bio slomljen i poeo je otvoreno da jeca, a
don Huan je zahtevao izvinjenje to je tako besramno
eksploatisan.
Ali rekli smo ti da udovite ne postoji, kazala je
jedna od ena.
Don Huan je gledao naguala Hulijana koji se krotko
uurio.
169
Ali najiscrpljujui bol bio je nestanak njegove fizike energije. Jednog dana postao je potpuno nepokretan a da u stvari i nije bio bolestan. Nije oseao bol.
Nije se plaio. Kao da je njegovo telo shvatilo da e on
postii mir i tiinu koji su mu tako oajniki bili potrebni samo ukoliko prestane da se kree.
Dok je bespomono leao u krevetu, nita nije
radio osim to je razmiljao. I shvatio je da je promaio zato to nije imao apstraktnu svrhu. Znao je da
su oni ljudi u nagualovoj kui bili izuzetni zbog toga
to su teili za slobodom kao za svojom apstraktnom
svrhom. Nije razumeo ta je sloboda, ali je znao da
je suprotno od njegovih neposrednih potreba.
Nedostatak apstraktne svrhe toliko ga je onesposobio i oslabio da nije bio u stanju da spase svoju
usvojenu porodicu iz bede bez dna. Zauzvrat, oni su
njega povukli nazad u strani jad, tugu i oajanje koje
je i sam poznavao pre nego to je sreo naguala.
Dok je prebirao svoj ivot, postao je svestan da
jedino u vreme koje je proveo u kui naguala nije bio
siromaan i nije imao neposrednih potreba. Siromatvo
je bilo stanje postojanja koje se nije popravljalo kada
su ga njegove neposredne potrebe nadjaale.
Po prvi put otkad je ustreljen i ranjen pre toliko
godina, don Huan je u potpunosti shvatio da je nagual
Hulijan stvarno bio nagual, voa i njegov dobrotvor.
Shvatio je ta je njegov dobrotvor mislio kada mu je
rekao da nema slobode bez intervencije naguala. Sada
u umu don Huana vie nije bilo ni trunice sumnje da
su njegov dobrotvor i svi lanovi domainstva njegovog
dobrotvora bili vraevi. Ali tada je don Huan shvatio
sa najbolnijom jasnoom da je odbacio priliku da bude
sa njima.
Kada je pritisak njegove fizike nesposobnosti postao nepodnoljiv, njegova se oduzetost okonala isto
onako tajanstveno kao to je i poela. Jednog dana je
jednostavno ustao iz kreveta i poao na rad. Ali srea
mu se nije poboljala. Jedva je sastavljao kraj sa
krajem.
Prola je jo jedna godina. Nije napredovao, ali
jednu je stvar obavio uspenije nego to je oekivao:
174
rekao sam zbogom svetu koji je mogao da bude predivno mesto da sam bio mudar. Tada me je prekrio
ogroman talas. Prvo sam ga osetio. Zatim sam ga uo
i konano sam ga video kako dolazi po mene sa jugoistoka, preko polja. Poneo me je i njegova tama me
je prekrila. I svetlost mog ivota je otila. To je
bio kraj mog pakla. Konano sam bio mrtav! Konano
sam bio slobodan!
Pria don Huana me je potpuno opustoila. Ignorisao
je sve moje napore da o njoj razgovaramo. Rekao je
da emo u drugoj prilici razgovarati o tome. Zahtevao
je da umesto toga nastavimo sa onim zbog ega smo
ovde i doli: da objasnimo umee svesti.
Nekoliko dana kasnije, kada smo silazili sa planina, iznenada je poeo da govori o svojoj prii. Seli
smo da se odmorimo. Zapravo, ja sam morao da se
zaustavim da doem do daha. Don Huan se ak nije
ni zaduvao.
Objasnio je da svaki vra, da bi u potpunosti bio
siguran u vezi sa svojim postupcima, ili u vezi sa svojim
poloajem u svetu vraeva, ili da bi bio sposoban da u
potpunosti razumno prihvati svoj novi kontinuitet, mora
da poniti svoj stari ivot. Samo tada e njegovi postupci imati potrebnu sigurnost da ojaaju ravnoteu,
slabost i nestabilnost svog novog kontinuiteta.
Vraevi vidovnjaci savremenog doba zovu taj proces ponitavanja karta za besprekornost, ili vraeva
simbolina ali konana smrt, rekao je don Huan. I na
tom polju u Sinaloji, ja sam dobio svoju kartu za
besprekornost. Tamo sam umro. Slabost mog novog
kontinuiteta stajala me je ivota.
Ali, da li si umro, don Huane, ili si se samo
onesvestio?, upitao sam, trudei se da ne zvuim cinino.
Umro sam na tom polju, rekao je. Osetio sam
kako moja svest izlazi iz mene i plovi prema Orlu.
Ali, poto sam besprekorno skraeno ponovio svoj ivot, Orao nije progutao moju svest. Orao me je ispljunuo. Poto mi je telo bilo mrtvo u tom polju Orao
177
6 RUKOVANJE NAMEROM
Trea toka
da vreme zalaska sunca najbolje odgovara za objanjavanje njegovih zamrenosti, ali da prvo da bih razumeo,
treba da stupim u povienu svest.
Traio sam da mi, pre nego to uini bilo ta, ponovo objasni ta je zapravo poviena svest.
Don Huan je, pokazujui veliko strpljenje, objasnio
povienu svest terminima pokretanja skupne take.
Dok je on govorio, shvatio sam koliko su moji zahtevi
lakrdijaki. Znao sam sve o emu je govorio. Primetio
sam da mi zaista nisu potrebna nikakva objanjenja,
a on je rekao da objanjenja nikad nisu uzaludna, jer
se utiskuju u nas da bismo ih mogli koristiti odmah
ili kasnije, ili da nam pomognu da se pripremimo za
dosezanje nemog znanja.
Kada sam ga zamolio da o nemom znanju govori sa
vie pojedinosti, brzo je odgovorio da je nemo znanje
opti poloaj skupne take, koji je nekada davno bio
prirodan poloaj oveka, ali da se, iz razloga koje je
nemogue ustanoviti, ovekova skupna taka pomerila
sa tog naroitog mesta i zauzela drugo koje se zove
razum.
Don Huan je napomenuo da nije svako ljudsko
bie predstavnik tog novog poloaja. Skupne take
veine nas nisu postavljene tano na samom poloaju
razuma, ve u neposrednoj blizini. Slino je bilo i sa
nemim znanjem: nije ni taka svakog ljudskog bia bila
tano na tom poloaju.
Takoe je rekao da je mesto gde prestaje milosre, poto je bilo jo jedno od mesta skupne take,
bilo prethodnica nemog znanja, a da je jo jedan
poloaj skupne take zvan mesto brige, bio prethodnica razuma.
Nisam naao nita nejasno u ovim tajanstvenim
primedbama. Meni su se one same objanjavale. Shvatao sam sve to je govorio dok sam ekao udarac po
pleima koji mi je omoguavao da stupim u povienu
svest. Ali udarca nije bilo i ja sam i dalje razumevao
ono to je govorio a da zaista nisam bio svestan
da ita shvatam. Oseanje lakoe, primanje svega zdravo za gotovo, to je priliilo mojoj normalnoj svesti,
183
Ima li kakvog drugog izbora osim tranja u krivudavoj liniji?, upitao sam.
Ima mnogo racionalnih izbora, rekao je. Ali mi
nemamo svu opremu koja nam je potrebna da bismo
pribegli razumnom izboru. Na primer, moemo se drati
visova, ali bi nam bila potrebna puka da to ostvarimo.
Moramo se suoiti sa mogunostima jaguara. Te
mogunosti nalae nemo znanje. Moramo da radimo
ta nam nemo znanje nalae, bez obzira kako nam nerazumno to izgledalo.
Poeo je da tri krivudavo. Sledio sam ga, tik uz
njega, ali nisam bio uveren da e nas takvo tranje
spasti. Zahvatio me zakasneli panian strah. Pomisao
na mraan, nerazgovetan obris ogromne make zaokupljala me je.
Pustinjski estar sastojao se od visokog, vornovatog bunja, koje je raslo na razdaljini od etiri do pet
stopa. Nedostatak kia na pustinjskoj visoravni nije
doputalo rast bilja sa debelim liem niti bunovit
gusti. Pa ipak vizuelni efekat estara ostavljao je utisak gustia i neprohodnosti.
Don Huan se kretao izuzetno hitro i ja sam ga
pratio to sam bolje umeo. Upozorio me je da pripazim
gde gazim i da pravim manje buke. Rekao je da nas
zvuk granica koje se lome pod mojim korakom savreno odaje.
Namerno sam pokuao da gazim u stope don Huanovih tragova kako bih izbegao lomljenje suvih granica. Krivudali smo tako stotinak jardi pre no to
sam ugledao ogromnu tamnu masu jaguara ne dalje
od tridesetak stopa od mene.
Povikao sam iz sveg glasa. Ne zaustavljajui se, don
Huan se okrenuo dovoljno brzo da vidi veliku maku
kako nestaje iz vidokruga. Don Huan je ponovo prodorno zviznuo i nastavio da tape dlanovima, oponaajui zvuk priguenih pucnjeva.
Veoma tiho, rekao mi je da make ne vole da idu
uzbrdo i da emo mi zato prei, najveom brzinom,
preko iroke jaruge, nekoliko jardi sa moje desne
strane.
186
Pokuao sam, rekao sam. Ali nita se nije desilo. Izgleda da mi je potrebno da ti bude negde u
blizini da bi se bilo ta dogodilo.
Znai da ti to nije bilo pitanje ivota i smrti,
rekao je. Da jeste, ti bi sasvim sam pokrenuo svoju
skupnu taku.
Ali da li bi ljudi videli ono to ja vidim kada
pokrenem svoju skupnu taku? navaljivao sam.
Ne, poto njihove skupne take ne bi bile na istom
poloaju kao tvoja, odgovorio je.
Onda, don Huane, da li sam ja sanjao jaguara?
upitao sam. Da li se sve to dogodilo samo u mojoj
glavi?
Ne sasvim, rekao je. Ta velika maka je stvarna.
Preao si milje a nisi ak ni umoran. Ako sumnja
pogledaj svoje cipele. Pune su bodlji od kaktusa. Znai
da si se kretao, prolazio iznad ipraga. A u isto vreme
i nisi. Zavisi da li je ovekova skupna taka u poloaju
razuma ili u poloaju nemog znanja.
Shvatao sam sve to je govorio dok je govorio, ali
sam nisam mogao da ponovim ni jedan deo toga. Niti
sam mogao da odredim ta je to bilo to sam ve
znao, niti zato mi to toliko znai.
Reanje jaguara vratilo me u stvarnost neposredne
opasnosti. Ugledao sam nakratko tamno telo jaguara
kako brzo napreduje uzbrdo nekih tridesetak jardi
nama zdesna.
ta emo da radimo, don Huane? upitao sam,
znajui da i on takoe vidi ivotinju kako se kree
pred nama.
Nastaviemo da se penjemo do samog vrha i tu
emo potraiti utoite, rekao je hladno.
Zatim je dodao, kao da ga na ovom svetu ba
nita ne zabrinjava, da sam izgubio dragoceno vreme
preputajui se zadovoljstvu to sam iznad ipraga.
Umesto da idem prema sigurnosti tih brda koja je
pokazao, ja sam skrenuo prema viim planinama na
istoku.
Moramo stii do te padine pre jaguara, inae
nemamo anse, rekao je, pokazujui na oblinju uspravnu povrinu pri samom vrhu planine.
197
Mislim da je ba ovaj jaguar potvrda tvoje antropoloke teorije, rekao je ozbiljnim tonom. Oigledno,
taj jaguar je sledio onaj poznati trgovaki put koji
iuau povezuje sa Centralnom Amerikom.
Don Huan se smejao toliko snano da je njegov
smeh odjekivao u planinama. Taj odjek me je uznemirio vie nego sam jaguar. Pa ipak nije odjek bio taj
koji me je uznemirio, ve injenica da nikad nisam uo
odjek nou. Odjeci su, u mom umu, bili povezani samo
s danom.
Trebalo mi je nekoliko sati da se prisetim svih detalja svog iskustva s jaguarom. Za to vreme, don Huan
nije razgovarao sa mnom. Jednostavno se naslonio na
stenu i sedeki zaspao. Posle nekog vremena vie nisam
ni primeivao da je tu, i konano sam zaspao.
Probudio me je bol u vilici. Spavao sam s licem
pritisnutim uz stenu. U trenutku kada sam otvorio oi,
pokuao sam da skliznem niz veliki kamen na kojem
sam sedeo, ali sam izgubio ravnoteu i buno pao
na svoje mesto. Don Huan se pojavio iza nekog bunja
ba na vreme da mi se nasmeje.
Ve je bilo kasno i pitao sam se da li emo imati
vremena da siemo u dolinu pre nego to padne mrak.
Don Huan je slegao ramenima i nije izgledao zabrinut.
Seo je pored mene.
Pitao sam ga da li eli da uje pojedinosti mog
priseanja. Rekao je da, to se njega tie, nema nita
protiv, a ipak mi nije postavio ni jedno pitanje. Mislio
sam da me puta da sam ponem, pa sam mu rekao
da postoje tri take koje za mene imaju velik znaaj.
Prvo je bilo to to je govorio o nemom znanju; drugo
da sam pokrenuo svoju skupnu taku koristei nameru;
i poslednja stvar, da sam u povienu svest uao ne traei udarac izmeu pleaka.
Nameravanje pokretanja tvoje skupne take bilo
je tvoje najvee postignue, rekao je don Huan. Ali
postignue je neto lino. To je neophodno, ali nije
vano. To nije ono za im tragaju vraevi.
Mislio sam da znam ta je hteo. Rekao sam mu
da nisam u potpunosti zaboravio taj dogaaj. Ono to
200
Izrekao sam prvo pitanje koje mi je palo na pamet. Pitao sam don Huana da objasni neto to mi
je izgledalo kao protivrenost. Izjavio je da jedino
duh moe da pokrene skupnu taku. Ali zatim je rekao da su moja oseanja, pretvorena u nameru pokrenula moju skupnu taku.
Jedino vraevi mogu da svoja oseanja pretvore
u nameru, rekao je. Namera je duh, pa je tako duh
taj koji im pokree skupne take.
Onaj deo svega toga koji nas zavodi, rekao je,
jeste to to kaem da jedino vraevi znaju za duh,
da je namera izuzetno u domenu vraeva. To uopte
nije istina, ali praktino je tako. Pravo stanje jeste
da su vraevi vie svesni svoje veze s duhom nego
obini ljudi i streme da je manipuliu. To je sve. Ve
sam ti rekao, spojni beoug s namerom je sveopta
odlika koju ima sve postojee.
Dva ili tri puta inilo se da don Huan zapoinje
da doda jo neto. Kolebao se, oigledno birajui rei.
Konano je rekao da je biti na dva mesta u isto vreme
kamen koji vraevi koriste da bi obeleili trenutak kada
skupna taka stigne na mesto nemog znanja. Razdvojena percepcija, postie se linim sredstvima, i zove se
slobodno kretanje skupne take.
Uveravao me je da svaki nagual stalno radi sve
to je u njegovoj moi da ohrabri to slobodno kretanje
skupnih taaka svojih uenika. Taj svesrdni napor tajno se zove posezanje za treom takom.
Najtei vid tog nagualovog znanja, nastavio je
don Huan, i svakako kljuni deo njegovog zadatka
jeste to posezanje za treom takom nagual namerava to slobodno kretanje, a duh nagualu prua sredstva
da bi ga ostvario. Nikad nisam nameravao nita slino
dok se ti nisi pojavio. Zato, nikada nisam bio dovoljno zahvalan za velike napore mog dobrotvora da
to namerava za mene.
Koliko god je teko naugalu da namerava slobodno
kretanje za svog uenika, nastavio je don Huan, to
nije nita u poreenju sa tekoama uenika da razumeju ta to nagual radi. Gledaj samo kako se ti bori! Isto se i meni dogodilo. Najee sam ostajao u
205
terao don Huana da se sprijatelji sa mladini mukarcima i enama. Stalno mu je ponavljao da su svi oni,
ukljuujui i don Huana, njegovi uenici arobnjatva.
Don Huan je bio uveren da nagual Hulijan ne zna
nita o arobnjatvu, pa ga je zavitlavao, sluajui ga
ali mu nikad ne verujui.
Nagual Hulijan je bio zbunjen nedostatkom vere
kod don Huana. Jednostavno je nastavio kao da mu
don Huan veruje, i sakupio je sve uenike da bi im
dao upustva. Povremeno ih je vodio na izlete u oblinje
planine koji su trajali itavu no. Na veini tih izleta
nagual bi ih ostavio same, nasukane u tim neravnim
planinama, a don Huan je bio odgovoran za sve.
Objanjenje za ta putovanja bilo je da u samoi,
u divljini, mogu da otkriju duh. Ali oni to nikad nisu
inili. Ipak, nagual Hulijan je toliko ustrajavao na
neophodnosti poznavanja duha da je don Huan postao
opsednut da sazna ta je to duh.
Za vreme jednog od tih nonih izleta, nagual Hulijan je terao don Huana da ide i trai duh, ak i ako
ga ne shvata.
Naravno, on je mislio jedino to nagual moe da
misli: pokretanje skupne take, rekao je don Huan.
Ali on je to rekao onako kako je mislio da e i za
mene imati smisla: poi za duhom.
Mislio sam da pria besmilice. U to vreme sam
ve stvorio svoje miljenje i uverenje i kada sam bio
uveren da je duh ono to je nama poznato kao skup
crta linosti, volja, sutina, snaga. I verovao sam da ne
moram da ih traim. Ve ih sve imam.
Nagual Hulijan je tvrdio da se duh ne moe izraziti, da ovek ak ne moe ni da ga oseti, a kamoli da
o njemu govori. ovek jedino moe da se u njega uveri,
rekao je, saznajui za njegovo prisustvo. Ja sam odvratio slino kao i ti: ovek ne moe da se uveri u
neto to ne postoji.
Don Huan mi je rekao da se toliko svaao sa
nagualom da mu je ovaj konano obeao, pred itavim
domainstvom, da e mu odjednom pokazati ne samo
ta je duh, ve i kako da ga definie. Takoe je obeao
211
brzo da nije imao vremena da misli. Vukla ga je strahovita sila, terajui ga da tri preko stabala palog
drvea, kao da to nije bilo drvee.
Poto je dosta dugo tako oajniki trao, don Huan
je bacio brz pogled na crvenkastu bujicu. I video je
sebe kako ga struja nosi i prevre. Nita ga u njegovom iskustvu nije pripremalo za taj trenutak. Tada je
znao, bez uplitanja njegovog misaonog procesa, da je
odjednom na dva mesta. I u jednom od njih, u zahuktaloj reci, bio je bespomoan.
Sva se njegova energija usmerila na to da se
spase.
I ne razmiljajui o tome, poeo je da se udaljava
od rene obale. Bila mu je potrebna sva snaga i odlunost da se pomakne nekoliko centimetara pri svakom koraku. Oseao se kao da vue drvo, Kretao se
toliko sporo da mu je trebala itava venost da odmakne nekoliko jardi.
Taj napor je za njega bio previe. Odjednom vie
nije trao; padao je u dubok bunar. Kada je udario u
vodu, njena hladnoa naterala ga je da krikne. A onda
je ponovo bio u reci, nosila ga je struja. Strah to se
ponovo naao u nabujaloj vodi bio je toliko veliki da
je jedino mogao da svim svojim snagama eli da bude
siguran i miran na obali reke. I odmah je bio ponovo
tamo, trei vratolomnom brzinom, paralelno s rekom
ali na udajenosti od nje.
Dok je trao gledao je u zahuktalu vodu i video
sebe kako se bori da ostane na povrini. Hteo je da
vikne nareenje; hteo je da sebi naredi da pliva pod
uglom, ali nije imao glasa. Njegova patnja zbog onog
njegovog dela koji je bio u vodi bila je zapanjujua.
Bila je kao most izmeu dva Huana Matusa. Istog
trena naao se u vodi, kako pliva pod uglom prema
renom nasipu.
To neverovatno oseanje izmenjivanja dva mesta
bilo je dovoljno da odstrani strah. Vie se nije brinuo
za svoju sudbinu. Slobodno je naizmenino plivao rekom i trao nasipom. Ali ta god da je radio, stalno je
iao ulevo, trao od reke ili zamahivao prema levoj
obali.
214
Izaao je na levu obalu reke oko pet milja nizvodno. Tu je morao da saeka, naavi utoite u estaru,
preko nedelju dana. ekao je da voda opadne da bi
mogao da pregazi, ali je takoe ekao da ga proe
strah i da ponovo bude ceo.
Don Huan je rekao da se tada dogodilo da je snana
emocija koju je oseao borei se za ivot izazvala
pokretanje njegove skupne take tano na mesto nemog
znanja. Poto nikada nije obraao panju na ono to
mu je nagual Hulijan govorio o skupnoj taki, nije
imao pojma ta mu se to deava. Bio je prestravljen
na samu pomisao da nikad vie moda nee biti normalan. Ali on je ispitao svoju razdvojenu percepciju,
otkrio je njene praktine strane i naao da mu se
dopada. Bio je udvostruen danima. Mogao je da u
potpunosti bude jedan ili drugi. Ili je mogao da bude
obojica u isto vreme. Kada je bio oboje, sve je postajalo mutno i ni jedno bie nije bilo delotvorno,
pa je tu mogunost napustio. Ali nesluene mogunosti
mu je stvaralo da bude jedan ili drugi.
Dok se oporavljao u bunju, ustanovio je da je
jedno od njegovih bia bilo mnogo prilagodljivije od
drugog i da je velike udaljenosti moglo da pree u
treptaju oka i da pronae hranu ili najbolje mesto da
se skrije. To je bie jednom otilo do nagualove kue
da vidi da li oni brinu za njega.
uo je kako mladi ljudi plau za njim, i to ga je
vrlo iznenadilo. Ostao bi tamo ko zna koliko dugo,
posmatrajui ih, jer ga je oduevljavala ideja da sazna
ta misle o njemu, ali ga je nagual Hulijan uhvatio
i svrio s tim.
Jedino tada se zaista plaio naguala. Don Huan
je uo naguala kako mu kae da prestane s tim. Pojavio se iznenada tamnocrn objekat u obliku zvona
ogromne teine i snage. Zgrabio je don Huana. Don
Huan nije znao za ta ga je nagual zgrabio, ali to ga
je bolelo na najnezgodniji nain. Bio je to otar bol
koji je oseao u trbuhu i predelu prepona.
Smesta sam se naao na obali reke, rekao je
don Huan, smejui se. Ustao sam, pregazio opalu vodu
i krenuo peice kui.
215
Verovanje naguala Elijasa da e njegovo objanjenje prodrmati don Huana iz njegovog nemogueg stanja pobunjenosti i nezainteresovanosti bilo je potpuno
pogreno. Ipak, nagual je strpljivo nastavio da mu objanjava da je, dok se borio sa 'strujom u reci, dostigao treu taku.
Stari nagual objasnio je poloaj nemog znanja kao
treu taku zato to je, da bi se do njega stiglo, potrebno da se proe druga taka, mesto gde prestaje
aljenje.
Rekao je da je don Huanova skupna taka zadobila
potrebnu fluidnost da bude dvostruk, to mu je dopustilo da bude i na poloaju razuma i u poloaju nemog znanja, ili naizmenino ili istovremeno u oba.
Nagual je rekao don Huanu da je to to je postigao bilo izvanredno. ak je zagrlio don Huana kao
da je dete. I nije mogao da prestane da pria o tome
kako je don Huan, iako nita nije znao ili moda
ba zato to nita nije znao preusmerio svu svoju
energiju iz jednog mesta u drugo. To je nagualu znailo
da don Huanova skupna taka ima najpovoljniju, prirodnu fluidnost.
Rekao je don Huanu da svako ljudsko bie ima
sposobnost za tu fluidnost. Ipak, kod veine nas ona
je uskladitena i mi je gotovo nikad ne koristimo, osim
u retkim prilikama koje stvaraju vraevi, takvim kakvo
je bilo iskustvo koje je upravo doiveo, ili u dramatinim prirodnim okolnostima, kao to je borba na ivot
i smrt.
Don Huan je sluao zapanjen ledenim zvukom nagualovog glasa. Kada je obratio panju, mogao je da
prati sve to je ovek govorio, to je bilo neto to
nikada nije uspevao sa nagualom Hulijanom.
Stari nagual se vratio na objanjavanje da je ljudskost na prvom mestu razum, ali da nije skupna taka
svih ljudskih bia tano u poloaju razuma. Oni koji se
nalaze tano u tom poloaju su prave voe oveanstva.
Najvei deo vremena oni su nepoznati ljudi, iji genije
uvebava njihov razum.
Nagual je rekao da je postojalo drugo vreme, kada
je oveanstvo bilo u treoj taki, koja je tada, naravno,
218
Nameravanje pojavnosti
Don Huan je eleo da jo jednom, pre nego to ja krenem kui, odemo na izlet u planine, ali nikada tamo
nismo otili. Umesto toga zamolio me je da ga odvezem
do grada. Trebalo je da se tamo sretne sa nekim
ljudima.
Uz put je govorio o svemu samo ne o nameri. Taj
predah mi je dobro doao.
Popodne, poto se pobrinuo oko svog posla, seli
smo na njegovu omiljenu klupu na trgu. To mesto je
bilo pusto. Bio sam veoma umoran i pospan. Ali onda,
sasvim neoekivano, oporavio sam se. Um mi je postao
kristalno jasan.
Don Huan je odmah primetio tu promenu i smejao
se mojem iznenaenju. Pokupio je misao pravo iz mog
uma; ili sam moda ja pokupio tu misao iz njegovog
uma.
220
Rekao sam don Huanu da mi se to snano priseanje koje sam doiveo u prolih nekoliko dana jednostavno dogodilo, bez nekog mog naroitog mentalnog
naprezanja kojeg bih bio svestan.
Kako ovek moe namerno da se priseti? upitao
sam.
estina, poto je jedna osobina namere, prirodno
je povezana sa sjajem vraevih oiju, objasnio je. Da
bi se prisetili tih izolovanih ostrva opaanja, potrebno
je da vraevi samo nameravaju odreeni sjaj svojih
oiju koji je povezan sa onim poloajem skupne take
u koji ele da se vrate. Ali, to sam ti ve objasnio.
Mora da sam izgledao zbunjen. Don Huan me je
posmatrao sa ozbiljnim izrazom lica. Dva ili tri puta
sam zaustio da postavim pitanje, ali nisam mogao da
formuliem svoje misli.
Poto je tempo te estine bri od normalnog,
rekao je don Huan, u nekoliko sati jedan vra moe
da proivi ono to odgovara normalnom ivotnom veku.
Njegova skupna taka, zaokreui se u nepoznate poloaje, oduzima vie energije nego obino. Taj dodatni
protok energije naziva se estina.
Savreno jasno sam shvatio to to mi je govorio,
i moja racionalnost se kolebala pod uticajem ogromnosti onoga to je to znailo.
Don Huan me je nepomino gledao, a zatim upozorio da se uvam reakcije koja je tipina muka vraeva frustrirajue elje da se iskustvo vraa objasni
ubedljivo i razumno.
Iskustvo vraa je tako udnovato, nastavio je
don Huan, da vraevi smatraju da je to intelektualna
veba, i koriste se njime da bi tragali za sobom.
Njihov adut kao tragaa je, dakle, to oni ostaju otro
svesni da mi opaamo i da to opaanje ima vie mogunosti nego to um moe da pojmi.
Kao jedini komentar izneo sam samo svoju zebnju
zbog udnovatih mogunosti ljudske svesti.
Da bi se zatitili od te ogromnosti, rekao je don
Huan, vraevi su nauili da sauvaju savrenu meavinu nemilosrdnosti, prepredenosti, strpljenja i ljubaznosti. Te etiri osnove su nerazdvojivo skupa spletene.
222
su ljudi iz prve grupe savreni sekretari, pomonici, sadruzi. Oni imaju fluidnu linost, ali njihova fluidnost
nije im na korist. Oni su ipak usluni, brini, potpuno
domai, snalaljivi u svojim granicama, aljivi, lepo
vaspitani, ljubazni, delikatni. Drugim recima, oni su
najfiniji ljudi koje ovek moe sresti, ali imaju jednu
veliku manu: nita ne mogu sami. Njima je uvek potreban neko ko e da ih usmeri. S takvim usmerenjem,
bez obzira koliko napeto i u suprotnosti sa njima bilo,
oni su udesni. Ali sami, oni ginu.
Ljudi iz druge grupe uopte nisu ljubazni. Oni su
sitniavi, osvetoljubivi, zavidni, ljubomorni, egocentrini.
Oni govore iskljuivo o sebi i obino trae da se ljudi
povinuju njihovim normama. Uvek imaju inicijativu,
ak i onda kada im to nije prijatno. Svaka ih situacija
u potpunosti zaokuplja i nikada se ne oputaju. Nesigurni su i nikad nisu zadovoljni; to su nesigurniji, to
su neprijatniji. Njihova fatalna greka je u tome to
su spremni da ubiju da bi postali voe.
U treoj grupi su ljudi koji nisu ni ljubazni niti
neprijatni. Nikome ne slue niti se ikome nameu.
Nezainteresovani su. Oni imaju visoko miljenje o sebi,
koje stvaraju samo iz sanjarenja i prieljkivanja. I
ako su po bilo emu izuzetni, to je to ekaju da se
stvari dogode. Oni ekaju da ih neko otkrije i pokori
i imaju udesnu lakou da stvore iluziju kako obeavaju mnoge stvari, koje stalno obeavaju da izvedu
ali nikad ne ispune, poto, u stvari, ne mogu nita.
Don Huan je rekao da on lino sasvim sigurno
spada u drugu grupu. Onda mi je predloio da sebe
negde smestim, a ja sam zaegrtao. Don Huan je praktino bio na tlu, presamien od smeha.
Opet me je terao da se odredim i ja sam protiv
svoje volje predloio kako sam moda meavina sve tri.
Nemoj meni prodavati te meane gluposti, rekao
je i dalje se smejui. Mi smo jednostavna bia, svako
od nas je jedan od ta tri tipa. I kako se meni ini, ti
spada u drugu grupu. Tragai ih nazivaju isprdcima.
Poeo sam da se bunim kako je to poniavajui
nain klasifikacije. Ali sam se zaustavio ba kada sam
hteo da nastavim dugom tiradom. Umesto toga, kazao
225
na istom onom mestu gde su ga ostavili. Nije razgovarao sa don Huanom. Slegnuo je ramenima i okrenuo
glavu kada ga je don Huan ispitivao.
Don Huan i njegov pratilac su odgalopirali do kue.
Ostavio je oveka da se pobrine za konje i utrao u kuu. Tulio je ruao sa enama. I Tulio je takoe razgovarao sa nagualom. I Tulio je takoe radio obraune.
Don Huan je seo i osetio kako ga obliva ledeni znoj
straha. Znao je da ga nagual Hulijan isprobava jednom
od svojih grozomornih ala. Razmiljao je da ima tri
mogunosti da dela. Mogao je da se ponaa kao da se
nita neobino ne deava; mogao je da isam prozre o
emu se radi; ili, poto je nagual u njegov um urezao
kako je tu da objasni sve to don Huan eli, mogao je
da se suoi s nagualom i da zatrai objanjenje.
Odluio je da upita. Otiao je kod naguala i upitao
ga ta mu to rade. Nagual je u tom trenu bio sam, i jo
uvek se bavio raunima. Odloio je knjigu rauna na
stranu i nasmeio se don Huanu. Rekao je da su dvadeset jedno ne-radi, koje je nauio don Huana, sredstva
kojima se mogu odsei tri hiljade glava samovanosti,
ali da ta sredstva kod don Huana uopte nisu delovala. Zato je on pokuao da na drugi nain uniti njegovu samovanost, to je znailo da stavi don Huana
u poloaj koji se zove mesto gde prestaje aljenje.
Don Huan je bio uveren da je nagual Hulijan naisto
poludeo. Kada ga je uo kako govori o svim tim ne-radi
ili o udovitu sa tri hiljade glava ili o mestu gde prestaje aljenje, don Huan se skoro saalio na njega.
Nagual Hulijan je vrlo mirno uputio don Huana da
ode do barake u kojoj je stajao alat koja se nalazila iza
kue i da kae Tuliju da doe.
Don Huan je uzdahnuo i svim silama se trudio da
ne prasne u smeh. Postupci naguala bili su isuvie jasni.
Don Huan je znao da nagual eli da nastavi test koristei se Tulijom.
Don Huan je prestao da pria i upitao me ta mislim o Tulijovom ponaanju. Rekao sam da, na osnovu
onoga to znam o svetu vraeva, mogu da kaem da je
Tulio bio vra i da je nekako svoju skupnu taku pome233
Nikad u celom svom ivotu nisam osetio neto tako izuzetno. Rasterao sam Tulije i ustao. Samo su me golicali.
Poao sam pravo do naguala i zatraio da mi objasni
tu etvoricu ljudi.
Nagual Hulijan je don Huanu objasnio da su ta
etiri oveka uzori traganja. Njihova imena je smislio
njegov uitelj nagual Alijas, koji je kao vebu kontrolisane ludosti uzeo panske brojeve uno, dos, tres, cuatro,
i dodao im ime Tulio, i na taj nain dobio imena Tuliuno, Tulido, Tulitre i Tulikvatro.
Nagual Hulijan je svakog od njih ponaosob predstavio don Huanu. etvorica ljudi su stajali u vrsti. Don
Huan se suoio sa svakim i klimnuo mu glavom i svaki
od njih je njemu klimnuo. Nagual je rekao da su ta
etvorica tragai tako izuzetno talentovani, to i sam
don Huan moe da potvrdi, da je besmisleno hvaliti ih.
Tuliji su trijumf naguala Elijasa; oni su bili suta nenametljivost. Bili su tako izvanredni tragai da je, praktino, samo jedan od njih postojao. Iako su ih ljudi
viali i imali posla sa njima svakodnevno, niko osim
lanova domainstva nije znao da ima etiri Tulija.
Don Huan je savreno jasno shvatao sve to je nagual Hulijan govorio o tom oveku. Zbog neuobiajene
bistrine znao je da je dostigao poloaj gde prestaje
aljenje. I sasvim sam je shvatio da je mesto gde prestaje aljenje poloaj skupne take, poloaj koji nepovratno odstranjuje samosaaljenje. Ali don Huan je
takoe znao da su njegov uvid i njegova mudrost izuzetno prolazni. Neizbeno, njegova skupna taka e se
vratiti na mesto sa kojeg je krenula.
Kada je nagual upitao don Huana da li ima nekih
pitanja, on je shvatio da je bolje da dobro pripazi na
nagualovo objanjenje nego da razmilja o sopstvenim
predumiljanjima.
Don Huan je eleo da zna kako su Tuliji stvarali
utisak da postoji samo jedna osoba. Izuzetno ga je to
interesovalo, jer je, posmatrajui ih tako zajedno, shvatio da u stvari i nisu ba tako slini. Imali su istu odeu. Bili su priblino iste visine, godina, i grae. Ali to
je bilo sve to im je bilo zajedniko. Pa ipak, i dok ih
235
za tragae.
Sledei je govorio Tulitre. Rekao je da su se pojavnosti traile od duha. Pojavnosti su se traile, i snano
se prizivale; nikada se nisu nalazile racionalno. Pojavnost Tulija trebalo je da bude prizvana od duha. I da
bi to olakao, nagual Elijas ih je svu etvoricu zatvorio
u zabaenu malu sobu za skladitenje, i tu im je duh
govorio. Prvo im je duh rekao da treba da nameravaju
svoju jedinstvenost. Posle etiri nedelje potpune izolacije, postigli su jedinstvenost.
Nagual Elijas je rekao da ih je namera zdruila i da
su sada dostigli sigurnost da njihova individualnost nee biti primeena. Sada je trebalo da prizivaju pojavnost
koju treba da vide posmatrai. I bacili su se na posao,
prizivajui nameru za Tulijovu pojavnost koju je don
Huan video. Morali su vrlo teko da rade da bi to usavrili. Pod uticajem svog uitelja, usredsredili su se na
sve detalje koji e ga uiniti savrenim.
etiri Tulija pokazali su don Huanu najoiglednije
osobine Tulija. To su bili: vrlo izraena arogancija i
prezir; naglo okretanje glave nadesno kao zbog ljutnje;
zaokreti gornjeg dela tela kao da ramenom pokuava
da sakrije levu polovinu lica; ljutito odmahivanje rukom preko ela kao da sklanja kosu i hod ivahne ali
nestrpljive osobe koja je previe nervozna da bi se
mogla odluiti na koju e stranu.
Don Huan je rekao da su te pojedinosti ponaanja
stvorile, uz tuce drugih, nezaboravan lik Tulija. U stvari, on je bio u toj meri nezaboravan da je, da bi predstavio Tulija don Huanu ili drugim uenicima kao na
pozornici, svaki od etvorice ljudi morao samo da nagovesti pokrete, i don Huan i uenici bi automatski dodali ostalo.
Don Huan je rekao da je zbog ogromne doslednosti
izloenog, Tulio za njega i ostale bio sutina odvratnog
oveka. A ipak, ako bi potraili duboko u sebi, shvatili
bi da je Tulio oaravajui. Bio je spretan, tajanstven, i
odavao je, namerno ili nenamerno, utisak senke.
237
Don Huan je upitao Tuliuna kako su dozivali nameru. Tuliuno je objasnio da tragai nameru dozivaju
glasno. Obino se namera doziva u maloj, mranoj, izolovanoj sobi. Jedna svea se postavi na crn sto a plamen joj je svega nekoliko santimetara od oiju; tada se
izgovara re namera polako; izgovara se jasno i glasno
onoliko puta koliko ovek osea da je potrebno. Visina
glasa penje se i pada bez ijedne misli.
Tuliuno je naglasio da je neophodan deo ina dozivanja namere potpuna usredsreenost na ono to se
namerava. U njihovom sluaju usredsreenost je bila
na njihovoj jedinstvenosti i Tulijovoj pojavnosti. Poto
ih je namera zdruila, jo uvek im je trebalo nekoliko
godina da izgrade sigurnost da e njihovo jedinstvo i
Tulijova pojava delovati realno posmatraima.
Upitao sam don Huana ta on misli o njihovom nainu dozivanja namere. I on je rekao da je njegov dobrotvor, kao i nagual Elijas, ritualima poklanjao neto
vie panje nego on sam, i zato su oni vie voleli opremu
kao to su svee, tamni ormari i crni stolovi.
Nemarno sam primetio kako me strano privlae rituali. Rituali su mi izgledali sutinski za usredsreivanje neije panje. Don Huan je moju primedbu ozbiljno
prihvatio. Rekao je da je video da moje telo, kao energetsko polje, ima oblik za koji je znao da su ga svi
vraevi iz davnine udno traili kod drugih: jedna sjajna povrina u gornjem delu svetlosne ahure. Taj sjaj
je povezan sa dovitljivou i sklonou za mranjatvo.
Crni vraevi tih vremena uivali su da ukrote to ueno
oblije i da ga privuku na ovekovu tamnu stranu.
To dakle znai da u oveku postoji zlo, rekao sam
pobedonosno. Ti to stalno porie. Ti stalno govori
da zlo ne postoji, da jedino postoji mo.
I sam sam se iznenadio ovom tiradom. U jednom
trenu, sve moje katoliko naslee pojavilo se i Princ
Tame se pojavio vei od ivota.
Don Huan se smejao dok se nije zakaljao.
Naravno da u nama postoji tamna strana, rekao
je. Mi okrutno ubijamo, zar ne? Spaljujemo ljude u
ime Boga. Unitavamo sebe, unitavamo ivot na ovoj
planeti; mi unitavamo Zemlju. A zatim oblaimo odore
238
i Gospod nam govori neposredno. A ta nam Gospod kae? On nam kae da budemo dobri momci ili e nas
kazniti. Gospod nam preti ve stoleima i to nam nije
vano. Ne zato to smo zli, ve zato to smo glupi. Da,
ovek ima tamnu stranu, i ona se zove glupost.
Nisam vie nita rekao, ve sam mu u sebi estitao
i sa zadovoljstvom sam mislio da je don Huan moan
polemiar. Ponovo je smisao mojih sopstvenih rei izokrenuo protiv mene.
Posle krae pauze, don Huan je objasnio da u istoj
meri u kojoj ritual tera obinog oveka da gradi ogromne katedrale koje su spomenici samovanosti, ritual takoe primorava vraeve da stvaraju graevine morbidnosti i opsesije. Kao rezultat toga, dunost svakog naguala je da vodi svest tako da preleti do apstraktnog, ne
zadravajui se i ne zalaui sebe.
ta hoe da kae don Huane, pod tim zadravanjem i hipotekom? upitao sam.
Ritual moe da nam ulovi panju bolje nego bilo
ta drugo to mi pada na pamet, rekao je, ali on takoe trai i vrlo visoku cenu. Visoka cena je morbidnost, a morbidnost ima najvee pravo zadravanja i
najveu hipoteku na nau svest.
Don Huan je rekao da je ljudska svest kao jedna
velika kua naseljena duhovima. Svest svakodnevnog
ivota zapeaena je u jednoj sobi te ogromne kue,
itavog ivota. U tu sobu ulazimo kroz magini otvor:
roenje. I izlazimo kroz drugi slian magian otvor:
smrt.
Vraevi su, dakle, sposobni da ipak pronau jo jedan otvor i mogu da napuste zakatanenu sobu za ivota.
To je vrhunsko postignue. Ali njihov zapanjujui podvig jeste taj da, kada napuste tu zatvorenu sobu, oni se
opredeljuju za slobodu. Oni odluuju da tu zaposednutu ogromnu kuu sasvim napuste, umesto da se izgube u
njenim drugim delovima.
Morbidnost je protivtea onom prilivu energije koja
je svesti potrebna da bi se domogla slobode. Zbog nje,
vraevi gube svoj put i bivaju uhvaeni u tamnim i
zamrenim sporednim putevima nepoznatog.
239