NOVA KNJIGA

RADE ERBEDIJA
Rade erbedija roen je 27. 7. 1946. u Bunicu
(u Lici, u Hrvatskoj); filmski, televizijski i
pozorini glumac, reditelj, pisac i muziar. Gimnaziju je zavrio u Vinkovcima, a 1969. godine
diplomirao na Akademiji za kazalite, film i televiziju u Zagrebu, poslije ega je dobio angazmane
u zagrebakom Dramskom kazalitu Gavela i
HNK. Dobitnik je svih prestinih nagrada za
glumu u bivoj Jugoslaviji, kao i nekoliko
meunarodnih pozorinih nagrada. I danas se
pamte njegove pozorine interpretacije Per Ginta,
Melkiora, Don uana, Edipa, Hamleta, Riarda III,
igrao je u preko 70 jugoslovenskih filmova od
kojih su najpoznatiji: Zadah tela, Hajka, Veemja
zvona, Bravo rnaestro, Variola vera, Una, ivotje
lep, Povratak, Kontesa Dora, a ostao je upamen i
po glavnim ulogama u TV-serijama U registratiiri,
Prosjaci i sinovi, Bombakiproces, Nikola Tesla...
U Zagrebu je ivio i radio do 1990. godine, kada
se seli u Beograd, u kom ivi do 1992, Poslije
jednogodinjeg boravka u Ljubljani, 1993. nastanio se u Londonu, u kom je ivio devet godina i
tada saraivao s Vanesom Redgrejv u brojnim
pozorinim produkcijama, humanitarnim i antiratnim akcijama.
Reirao je dvanaest pozorinih predstava, objavio
etiri knjige poezije i kratke proze, i kao kantautor nekoliko albuma. Predavao je glumu kao redovni profesor na Akademiji u Zagrebu i kao
vanredni profesor na Akademiji u Novom Sadu.
Osniva je teatra ,,Uliks.
Od sredine 90-ih, poslije meunarodnog uspjeha
koji je postigao filmom Prije kie Mila
Manevskog, erbedija zapoinje uspjenu
meunarodnu filmsku karijeru (filmovi irom zatvorenih oiju, Nemogua misija II, Praki duet,
Svetac, Sne, Svemirski kauboji, Juni Pacifik), i
do sada je saraivao s nekim od najznaajnijih
reditelja dananjice: Filipom Nojsom, Stenlijem
Kjubrikom, Donom Vuom, Franeskom Rosijem.
Iz prvog braka ima sina Danila i erku Luciju
(koja je takoe uspjena glumica), a u braku sa
rediteljkom Lenkom Udoviki ima erke Ninu,
Vanju i Milicu.
Od 2002. godine ivi u Los Anelesu.

Rade erbedija
D O POSLJEDNJEG DAH A

Copyright Rade erbedija 2008

Copyright Nova knjiga 2013

RADE ERBEDIJA

DO
POSLJEDNJEG
DAHA
Autobiografski zapisi i refleksije

Podgorica 2013

Umnoio som se do bih se utio,

Da bih mogao utjeti sebe sama, bilo mije potrebno
utjeti sve,
I skliznuo sam, samo sam se prelio,
Razodjenuo sam se i odao,
U svakom je kutu moje due oltar razliitom bogu.
F. Pesso

Umjesto predgovora, pismo

Dragi Borislave!
Tvoje pismo, kao i uvijek, dobrinom je dolo u moju tuinu. Donosi sobom mirise Zagreba i nekih, tebi i meni, posebno
dragih ulica. I neki uzdrhtali nemir skorog proljea donosi, iako
pie da snjena meava vije Zagrebom krajem februara.
Kako je to odjednom udno i strano. Sjedam za kompjuter
i poinjem pisati prijatelju u moju tuinu. Piem tamo gdje mi je
postalo tue. Rijei polako izlaze iz mene i ine se trome i pospane, kao da nemaju to rei ili objasniti. A i nema se, zapravo,
vie nita rei ni objasniti. Prijatelji to ionako razumiju, a bitange vie ne uzimam ozbiljno, jer ih, kad mi se pojave, odagnam
od sebe ko dosadne muhe sa revera moga crnoga kaputa. Dragi Igor Mandi uvijek mi je govorio, kao i ti, kako treba pisati,
pisati i pisati, jer rijei dolaze do Ijudi. Nau svoj put. Odjek.Taj
na asni Don Kihot urnalistike i knjievne teorije i kritike stoji
danas tako uspravno na ovim naim vjetrometinama i ustrajno prkosi svim moguim vjetrenjaama. Ali i svjedoi, svojim
primjerom, o nesavitljivosti kime, o nepodmitljivosti due, o
intelektualnoj dosljednosti u odnosu na vrijeme koje ivi i narod kome pripada.
Ipak, dragi moj Borislave, trebam li pisati o svemu tome to
sam proivio ovih trinaest godina? Ima li smisla, i zato, napokon? Ja sam se ve odavna pomirio sa svojom sudbinom. Znam
da sam, na neki nain, gubitnik i da se vrijeme koje smo svi skupa proivjeli ovih trinaest godina nije odvie njeno ponijelo
prema Ijudima poput mene, ali znam i to da sam izabrao put
koji su mi nalagali moj moral i moja savjest.
Moram ti opet spomenuti Igora Mandia, koji je negdje
napisao, u jednom od bezbrojnih pokuaja da me odbrani od
bezbrojnih i bjesomunih napada:Ma ta vam je, Ijudi, nije se
Rade promijenio, nego se sve oko njega promijenilo."
7

Dragi moj Borislave, teka vremena su prohujala kroz nas

i ostavila raspolovljene Ijude na periferijama velikih gradova.
Pjesnici su potonuli u duboke bunare zajedno sa svojim tampanim i neodtampanim stihovima i tamo, iz dubine vlane zemlje, pjevaju o svojim mrakovima. Voe naroda, svaki za sebe,
kliu nacionalnim uspomenama, i neki uti snjegovi padaju raspuklim ulicama.
Gdje je tu nae mjesto i, uope, treba li nas traiti pod tim
komadiem, tim paretom neba?
Tvoj Rade

GODINE DJETINJSTVA,
DJEATVAI RANIJADI
MLADOSTI

1.

Slunjica, Slunj
O prozoru, Slunju, djedu Vujadinu, sestri Milici,
likim vilenjacima i prvoj selidbi

... nigdje toliko algi kao u uvali moga djetinjstva,

livade i konji nesedlani...
J. Katelan
Majka mi je priala da sam imao dvije godine kad me je
ostavila samoga u stanu da samo na par minuta istri do trnice, koja se nalazila tono ispod prozora nae visoke kue, tada
najvieg zdanja u centru maloga kordunskog gradia Slunj.
Dok je kupovala neko voe i svjee salate, odjednom me
je ugledala na prozoru naega stana, koji se nalazio na treem
katu. Priala je kako su joj se noge oduzele i kako ni sama nije
znala kako se popela do treega kata, te kako je tiho, najtie, otkljuala vrata, polako mi se prikrala s lea pazei da je ne opazim i da neim ne une, da me sluajno ne preplai, a onda me
snano zgrabila i, tako me vrsto drei, bacila se na pod naega maloga stana i dugo tamo sklupana drhtei jecala i Ijubila
me do iznemoglosti.
Nisam je htio dodatno nervirati i rei joj da se vrlo jasno
sjeam toga jutra i njezine plavo-bijele cicane haljine, koja joj
je tako Ijupko pristajala. I rasutih jagoda na podu nae sobe i
njezinoga od suza vlanoga dodira i tople drhtave sise koju nikako nisam mogao uhvatiti zbog njenih silno napetih uzdihanih grudi. Nisam joj nikada rekao da se dobro sjeam i drugih
nekih dana kad bi me samoga ostavljala u stanu i kako sam se
gotovo uvijek verao na taj na prozor, pokuavajui malenim
rukama dohvatiti onaj metalni zasun kojim je prozor bio zatvoren. Mora da je toga jutra zasun bio tek slabo sputen, tako da
mi je konano uspjelo podignuti ga, irom otvoriti prozor i stati
na sredinu daske, izmeu nekoliko boca pekmeza od ljiva i kiselih paprika.
S tog maginoga prozora - koji me ve mjesecima neodoljivo privlaio i kroz koji su prolazili sunevi zraci, pa bi se
11

majinom rukom izvezena bijela zavjesica zautjela nekom posebnom toplinom od koje bi u itavu sobu ula neka proljetna
muzika, ili se bijela zavjesica nekako sva smeurala od vlage koja je probijala kroz hladna oroena stakla, na kojima su krupne
kapi kie ispisivale prve jesenje note moga ivota - promatrao
sam svijet.
S prozora se vidjela i rijeka Slunjica, zelena i nekako odvie
krivudava. U mome najranijem djetinjstvu nije bilo slikovnica i
svijet sam morao otkrivati uivo. Pse, make, krave, konje i ostale domae ivotinje morao sam opipati, a vuka, lisicu, medvjeda, zeca i ostale divlje ivotinje otac mi je crtao. Otac je rijetko
imaoza mene i moju sestru vremena. Bila je to'48. i '49. godina.
Veliki rat je upravo bio zavren i jo su se, kako su govorili, istili
krajevi od dravnih neprijatelja ibandita", ali i od postavljenih
mina i drugih ratnih repova...

Neuokvirene slike
Ponekad bi nas ipak, nedjeljom, poveo na rijeku i ja sam
oduevljeno gacao po toj do boli mrzloj vodi koja me tako neodoljivo mamila dok sam je svakoga dana gledao s moga prozora. Kad nas ne bi vodio na rijeku, otac je slobodne nedjelje
provodio u lovu i svaki put bi donio dva-tri zeca i bacio ih onako krvave u limenu kantu u kojoj je majka inae donosila vodu
s oblinje izvorske esme. Od tada zeeve nikada ne jedem i
uasavam se i pomisli da bi me netko mogao prevariti i podmetnuti mi mariniranog zeca kao neku drugu divlja, koju isto
tako ne volim jesti, mada sam u ivotu, priznajem, nekoliko puta probao srnetinu ili divljega vepra.
Prole su, dakle, te prve moje tri godine ivota kao treptaj oka izmeu ranjenih trepavica. Izmeu nekoliko poutjelih,
starih obiteljskih fotografija iz toga vremena izdvajala se ona
na kojoj je moja majka koja dri mene i moju sestru Milicu i na
kojoj, onako izmravljeni i izgladnjeli, sve troje nalikujemo na
one poznate slike logoraa iz Jasenovca, zatim nekoliko oevih
u partizanskoj uniformi, koje sam naroito volio zbog pukomitraljeza koji mu je visio na ramenu, i jedna posebna fotografija,
na kojoj je otac u kapetanskoj uniformi stajao, a majka sjedei
na stolici u naruju drala moju sestru Milicu, koja je imala obje
12

noge i ruke u zavojima. Slikali su se u Zagrebu, gdje je moju

sestru otac odveo u Vinogradsku bolnicu i uz tajne i skrivene
zalihe penicilina, koje je vjerojatno zbog svoga kapetanskoga
ina dobio, uspio spasiti Milici nogu koju su joj zbog gangrene
lijenici u Karlovcu htjeli amputirati.

Sestrine rane
Moja sestra je te rane zadobila za vrijeme sedme, posljednje velike ofenzive NOB-a, u zbjegu '45, kad su ene, starci i
djeca bjeali iz napadnutog sela u umu. Na proplanku iznad
Gorica, itavu tu grupu od dvadesetak seljaka-civila pokosili su
mitraljeski meci. Oeva majka, koja je Milicu nosila na leima,
pala je izreetana, a kroz ruke i noge prostrijeljena je i moja krhka trogodinja sestra. Moj etverogodinji brat Milan je poginuo. I dvije ujne i njihova petogodinja djeca. U jednom danu!
U jednom jedinom asu tog dana otvoreno je groblje mojih blinjih! Moja tetka Danica, koja se nalazila u toj grupi, pala je na
vrijeme na zemlju i sakrila se izmeu mrtvih tijela. Imala je tada
dvanaest godina i bila je oeva najmlaa sestra. Poslije je nevoljko priala kako se stisnula uz mrtvu majku i pravila se nepokretna i mrtva, dok su oko nje odjekivali puani meci i glasovi
progonitelja. inilo joj se da je, iako nepokretna, majka uva.
Ne zna, kae, je li uope, onako sakrivena meu mrtvima disala.
Progonitelji su ih sustigli i ula je glasove.lma li koga ivoga?"
Pripucali su iz strojnica po mrtvim tijelima, a onda se polako
udaljavali. Ovdje je sve isto", rekao je jedan progonitelj. Ponovno su zapucali u blizini. Kad je Danica mislila da je gotovo i
da joj nema spasa, odjednom se sve umirilo, i nita se nije ulo.
Neka ptica je zapjevala, a potom se zauo djetinji pla. Mislila je
da sanja, da je od straha ula taj pla. Bio je to pla male Milice,
koja se toga asa probudila iz nesvijesti. Zgrabila je moju malu, okrvavljenu sestru i potrala nasumice prema oblinjoj umi
Bubinka, gdje su je, nakon nekog vremena lutanja i skrivanja
po grmlju, pronali i pomo joj pruili neki seljaci koji su i sami
bjeali u pravcu Lapca.
Ta pria se nije odvie priala u mojoj obitelji, a ni otac, koji je uvijek bio utljiv i nikad nam nita nije priao o ratu, nije tome dogaaju pridavao posebnu vanost. Vjerojatno je to
13

spadalo u njegove svjetonazore o bratstvu i jedinstvu i o novoj

dravi koju je iskreno sa svojim drugovima gradio. Za njega su,
izgleda, rtve bile logine, pa i bol. San stvarno ne tedi nikoga.
Posebno san o novome. Bio je pravi posluni vojnik svoje partije. Bio je njezin lan i znao je svoje mjesto u toj optimizmom
nadahnutoj borbi za jednakost i bolje sutra.Ti Ijudi su znali da
nemaju vremena za svoju osobnu suzu. ak su je, vidio sam kod
nekih, i prezirali. Bili su gordi i stvarno od nekog drugog materijala. Openito, svijet komunista, nakon to su ga kojekakva zla
pronevjerila, svijest je dubine o kojoj dananji, aren i poprilino obezglavljen svijet biznisa malo to moe znati.

U etiri oka
M nogo godina kasnije, kad je jednom, ipak, na moje navaljivanje i znatielju, nekako pristao razgovarati sa mnom o
nekim temama koje su me uistinu opsjedale i proganjale, ne
shvaajui kakojeto Josip BrozTito, koga sam inae volio i potovao, mogao dopustiti svojim vojnim i policijskim starjeinama i savjetnicima tako monstruoznu zamisao Gologa otoka, na
kojem su zatoili i zvjerski muili svoje politike neistomiljenike, ali i mnoge nevine Ijude, otac mi je uzrujano odgovorio:Da
nismo mi njih izolirali i pozatvarali, zatvorili bi oni nas i nitko od
nas ne bi iv ostao od Staljinove osvetnike ruke"
Nisam tada povjerovao u tu njegovu ispriku, no danas,
nakon svega to se ponovo dogodilo i to se jo uvijek dogaa na Balkanu (ije ime, kau, dolazi od turskih rijei bal, to
znai med i kan, to znai krv), pokuavam i Ijudski i umjetniki
objektivnije i opreznije suditi o Ijudima i dogaajima na ovim
naim prostorima, jer su rtve igrom sudbine znale postati delatima. I obrnuto.

Prvo oevo priznanje

Bilo je, dakle, proljee 1951. u tommedenom krvodolu".
Ja sam ve imao etiri i pol godine. Po jednoj staroj slici na kojoj sam s mojim najmlaim stricem vidi se da sam izgledao kao
pravi mangup. Bio sam oianna nulericu", nosio neki preveliki
14

kaput sa zasukanim rukavima, kratke hlae i crne sandale na

remenje. Bio sam spreman za pokret i avanture, tako da sam
oevu vijest da se selimo iz naega maloga grada u jedan veliki grad u Slavoniji primio s radou i djetinjim oduevljenjem.
Stvari su nam do Karlovca prebaene nekim vojnim kamionom,
majka i sestra su putovale autobusom, a ja sam se s ocem i njegovim prijateljem vozio u pravom, velikom motoru s prikolicom. Otac i njegov prijatelj imali su na sebi teke kone kapute,
a mene su zamotali u neko ebe, jer je u tome motoru dvokolici, kako su ga zvali, bilo veoma hladno. Osjeao sam se nekako
posebno znaajno dok sam se truckao na tom motoru, koji je,
naravno, za mene bio vrhunac tehnike. Bilo je to oevo priznanje, nekakva muka, neodoljivo privlana stvar koju smo u tom
asu podijelili, i iskazivanje povjerenja. U sebi sam beskrajno
zahvaljivao ocu to me je poveo sa sobom na motoru i to nisam morao s majkom i sestrom autobusom, kojim nas je majka
esto vodila djedu Vujadinu na selo, gdje sam uivao jurei po
itave dane za stadima ovaca i jaui s ujacima i strievima konje bez sedla. Po itav su me dan tako drali ispred sebe, na konju, te su mi se od dugog jahanja znale izmeu nogu zalijepiti
oznojene konjske dlake.
Bio sam ludo hrabar i neustraiv, postajao sam, kako me
je ujak Duan od milja zvao - Mali Krajinik. Naveer bismo se
okupljali oko ognjita i sluali prie djeda Vujadina o Americi,
Francuskoj i Rusiji. O njegovim lutanjimatrbuhom za kruhom".
Djed je volio ubaciti i poneku englesku, rusku pa i francusku
rije u svoja pripovijedanja. Nas okupljene impresionirao je njegov put, te nepoznate zemlje i gradovi, Ijudi i obiaji, i svatko je,
vjerujem, na svoj nain vidio sve ono to je opisivao. Bile su to
divne noi s mojim blinjima, uz tu vatru od koje je, eto, ostao
samo pepeo sjeanja. Uvijek kad ih se sjetim, kao da iznova palim tu vatru, ali vie onako u srcu, moda na dlanu, jer je i ognjite i taj ivot dosiovce zameten ponajvie ratnim vihorima.
Ipak, ne osjeam da mi je neto nedostajalo. Svako Ijeto sam,
sve do svoje etrnaeste godine, provodio u Lici, i taj surovi planinski kraj ostavio je u mome biu neizbrisive i trajne tragove.
Sva ta surovost na neki nain je u meni pripitomljena. Krotka
je i pitoma ta divljina. U onim divnim umama ostali su svi moji vilenjaci i arobnjaci koje sam izmiljao i sanjao. Ponekad se
probude, jave, doaptavamo se i dogovaramo o snijegu, magli,
15

suncu i bojama lia. Nije im, vidim, strana moja umjetnika dua. Nekako im je draga. Kao da su zadovoljni i zahvalni za sva
ona snovita druenja u djetinjstvu.

Na tranicama
Od Karlovca smo putovali preko Zagreba teretnim vlakom
za Vinkovce, koji su bili naa zadnja stanica. Bio sam silno uzbuen jer sam prvi put vidio vlak. Lokomotiva me impresionirala,
miris ulja, para koja je itala, masne tranice. Uzbuenje je podizala znatielja i nestrpljenje, jer sam odlazio negdje daleko i
osjeao da e to tamo daleko biti m nogo bolje t privlanije nego maleni Slunj, ije sam kue sa svoga visokoga prozora mogao gotovo sve izbrojiti.
Smjestili smo sve nae stvari, za koje je otac mislio da e
nam biti neophodne i od koristi, u svoj teretni vagon. Ormare,
drvene krevete s madracima, kuhinjske elemente, pa ak i jednu svinju od 50 kila, koju smo tejeseni u Vinkovcima dohranili,
pa onda zaklali i dobro se snabdjeli mesnim zalihama za itavu
zimu. Majka je prostrla neki leaj po razbacanoj slami i ja sam
beskrajno uivao u putovanju. Do naega vagona bio je vagon
s nekoliko krava, iji me mirisi nisu smetali jer sam se bio navikao na mirise sela. Sjedio sam pored oca u otvorenim vratima,
prebacivi noge izvan vagona, i uivao u vjetru koji mi je ibao
obraze.
Vlak je sporo promicao kroz neka sela i gradie i gotovo
na svakoj stanici stajao. lako je bio esti mjesec, bilo je nekako
neprilino hladno za to doba godine pa je otac podloio pe na
kojoj smo se grijali, a majka je, kad je ve bilo vatre, pravila palainke. Nakon dugotrajne i ne ba brze vonje stigli smo u Zagreb, za koji mi je otac objasnio da je najvei grad u Hrvatskoj.
Bio sam gotovo nijem od ushienja kad sam spazio do neba
visoke krovove zagrebakog kolodvora.
Na teretni vlak se dugo zadrao na zagrebakom kolodvoru. Za to vrijeme otac je donio vode, drva i neto za jelo. Uskoro
je zazvidala lokomotiva i teretnjak je krenuo dalje. Sestra i ja
smo pjevali neke like pjesme koje nas je majka nauila. Nije
prolo puno vremena, a vlak je jurio kroz nepregledna ravna
16

polja. Sestra je bila ozarena lica i stalno je vikala: Vidi... vidi..."

Glas bi joj segubio i vraaood kloparanja kotaa i kripanja vlaka, a sve je zvualo kao da je, dok smo jurili uz neke male gradove s visokim dimnjacima, govorila neku veliku pjesmu, nalik na
Katelanovu: Lijepa je ova zemlja, meni najdraa, nigdje toliko
algi kao u uvali moga djetinjstva, livade i konji nesedlani, koliko
rijeka i slapova, doi prijatelju, mi smo na Balkanu, u Jugoslaviji...
Dogodi se i takvo dobro jutro kad se probudim ba s tim
rijeima, kad u polusnu sa sestrom govorim te stihove, a vlak
nekako sporo putuje, vraa nas u nae djetinjstvo, onoj istoj
Vujadinovoj vatri koja nas iznova nekim toplim i svetim plamenom obasjava, i gdje nismo sjenke...

17

2.

Vinkovci, ravnica
0 smrznutom Bosutu, gojzericama, oevu brinom licu,
trajku u koli, maru kroz Vinkovce, oevu remenu
1 svilenim bombonima
Moj otac partizan bio
a danas novine ita
i uti o svem to je snio
nit' tui nit' pita.
Crvenu zastavu vjea
ponekad o praznik samo
i tiho uz uzdah apne
ija sam bio tamo.
R. ., iz pjesme Moj otac (1986)
Otac je, valjda zbog prilino visokoga poloaja u slubi, dobio veliku kuu za stanovanje u ulici Ive Lole Ribara br. 1. U kui
smo imali toliko mnogo soba da smo u jednoj praznoj sobi u
kojoj nije bilo ama ba ni jednog jedinog komada namjetaja
moj stric i ja igrali glavomet. Zidovi sobe bili su potpuno crni od
udaraca loptom, a uspjeli smo i nekoliko puta porazbijati prozore. Moj stric Stevan bio je oev najmlai brat. I njega i svoju
sestru Danicu otac je kolovao, te su oni zapravo cijeloga ivota
doivljavali svoga starijega brata kao pravoga oca. Otac je, priznajem, nosio nemali kri na svojim pleima. Obiteljsko breme,
ratnu tragiku, a sluba mu je, po svom znaenju, oduzimala pravo da irokih ruku i zasmijano zagrli obian dan. utnja i oskudne rijei nametnute su izvana, i ini mi se da se stalno u njemu
borila toplina i poslovna studen.Tim zagonetnim i rijetko ozarenim licem titio je svoje uvjerenje, ali i sve nas. Nikad se, kao
to obino Ijudi olakaju teinu u dui, nije nekomu jadao, u
kavani opustio, ili pak kroz hvastanje osnaio.
Nekadanja tajanstvenost, sada je, nakon toliko godina, u
meni rodila osjeaj divljenja i neodoljive privlanosti. Ponajprije zbog njegova kao kristal snanog karaktera. On je ivio i proivio niz drama, i moda je zato zaobilazio kazalite, valjda ne
18

vjerujui da se ijedna suza moe vjerodostojno pokazati. Moda

je, tko zna, u pravu. Sva naa upozorenja, poruke kroz kazalita, kad se danas osvrnem, i nisu pripomogle da se ponovno ne
dogodi rat i da Ijudi, kao da nikada nisu proitali knjigu, vidjeli
predstavu, poine okrutne zloine, progone i uase...
Te godine zima je u Vinkovcima, govorili su, bila ledenija
no inae. Snijega je bilo toliko puno da su pojedine male ulice
nalikovale na scene iz Felinijevog Amarkorda. Otac mi je kupio
neku konu kapu s pokrivalima za ui i rekao mi:Sad izgleda
kao pravi avijatiar."
I letio sam, uistinu, okolnim ulicama, kroz snjene labirinte, otkrivajui vane toke svoga gradskoga kvarta. Stric Stevan
je u podrumu naao neke stare raspadnute saonice, koje mi je
otac popravio, i sad smo jurili njima kroz itav grad, a najradije smo se sputali niz jednu strmu ulicu, pravo do rijeke Bosut,
koja je bila potpuno zaleena i na kojoj su srednjokolci pravili
dugaka, glatka i kao porculan sjajna klizalita. Stric bi se zatrao zajedno sa mnom, a onda me ubacio ispred sebe i svojim
gojzericama zaparao preko glatke, ledene rijeke. Bilo je to glavno mjesto u Vinkovcima, gdje se gotovo itav grad okupljao u
predveerja iglancao" rijeku. Malo tko je imao pravesliuge",
kako smo u Vinkovcima zvali eljezne klizaljke koje su sa strane imalegvintove" kojima bi se privrstile za duboke zimske
cipele. Najbolje su bile obineBatine" gojzerice. Ali, te stvari
imali su samo profesionalci, a mi djeca smo navlaili na cipele
komadie daske koji su imali po sredini ugraen komad eljeza
ili lima.
Na glavnom mostu Bosuta bio je postavljen mali razglas,
otkud su prtale komunistike koranice, a ponekad i hitovi Ive
Robia, od kojih sam najvie volio pjesmuSamo jednom se Ijubi". Sjeam se da bi u tome asu graja prestajala i da bi itava
zaleena rijeka nekako utihnula, dok su se zaljubljeni parovi
skriveno stezali za ruke, a krupne pahulje snijega leprale nad
Bosutom, pleui svoj zadnji ples pod krtom rasvjetom koja je
na nas padala s oblinjeg ulinogkandelabra".
Proljea su topila snjegove i moje djetinjstvo je divljalo Vinkovcima. Bio sam naroito spretan djeak i sve sam vjetine s
lakoom savladavao: vozio oev stari i teki bicikl ispod tange,
tjerao eljezni kota od bicikla araem za pei, mogao nogometnu loptu, udarajui je lagano, zadrati na nozi preko sto pu19

ta, jedini se usudio provui ispod iroke ceste kroz upriju koja
je bila u sredini neim zaglavljena, te sam tamo zapeo i proveo
pola dana, ne mogavi ni naprijed ni nazad, dok me stric i otac
nisu nekim tapovima i konopcima uspjeli izvui; skidao vrapce
gumenom prakom kojom sam razbio glavu susjedu iz ulice u
jednom od svojih okraja sdomorocima" koji su mi se rugali
zbog moga tvrdog akcenta, posebno se okomivi na nain kako sam izgovarao slovo , zadirkujui me:e/cq/, ovjee, ia e
ti ipku raetvoriti" i zbog toga dobio od oca prve prave batine,
poslije kojih bih uvijekzadrhtao kad bih spaziosinger" mainu
za ivanje, preko koje me je otac prebacio, izvukao kai iz hlaa
i, kako se kae,ubio boga u meni"
Pamtim, dakako, jo jedne batine...

PrvoiskustvoTrsta
Devetog juna '45. jugoslavenska vlada prisiljena je u Beogradu potpisati s Velikom Britanijom i SAD sporazum o povlaenju jugoslavenske vojske izTrsta i osloboenih dijelova slovenskog primorja i Istre.Tako smo uili.
I osjeali.
Povlaenje je provedeno 12. 06/45, a sporni teritorij podijeljen je na dvije zone: zona A (zaposjele angloamerike vojne
snage),zona B (zaposjelejugoslavenske trupe), a krizaje rijeena tako da je Vijee ministara vanjskih poslova saveznikih sila
u julu '46. postiglo kompromisno rjeenje o stvaranju Slobodnog teritorijaTrsta, to je i meudravnim ugovorima regulirano.Takvo stanje odralo se do 5.10.1955, kad se jugoslavenska
vlada suglasila sporazumom o ukidanju STT i dodijele zone B i
manjeg dijela zone A Jugoslaviji, a veeg dijela zone A sTrstom
Italiji.
Tad se vikalo:
Trstje rta.
Zona A, zona Be,
Naa, ta, obe!
Bilo je i drugih matovitih parola. Mahalo se i vikalo. Prijetilo. Sastavio sam svoju malu vojsku, svoju desetinu, od nekih
20

desetak djeaka s ratnim iskustvom iz naih igara kauboja i Indijanaca, a pomalo i partizana i faista (teko je bilo organizirati
tu igru jer nitko nije htio biti faist). Svi smo imali drvene puke,
koje su, naravno, u naem borbenom zanosu bile ubojite. Jmali
smo i titovke od novina sa zalijepljenim krpenim petokrakama.
Ja sam, kao zapovjednik (kojemu tada ni maral nije bio do koIjena), imao i drvenu sablju s kojom sam, maui u nekom ritmu,
davao takt svojim vojnicima. Marirali smo vie-manje ujednaenim korakom uzduVinkovaca, i bili smo spremni branitiTrst
i zonu, kako se ve zvala, iako ne znam kako bi se vojska drala
kad bi ugledala obilje bombona i arena angloamerika svjetla,
izloge i sve te druge arobne, a nama nedostupne stvari.
Uz tu eljeznu vojniku disciplinu koju sam provodio meu svojim vojnicima koji su uskoro uglavnom dezertirali, prednjaio sam u svojoj destrukciji, pokazujui rane crte anarhizma
i u koli. Organizirao sam trajk uenika povodom nekih nastavnikih nepravdi, a manja skupina, koja se nije zadovoljila pasivnom rezistencijom pisanja zadaa i slinih kolskih obaveza, na
moj nagovor poderala je sve biljenice i kolske knjige i razbacala ih ulicama, zaustavivi pritom gradski saobraaj.
Otac je imao pouzdan remen, a preko majinesingerice"
kazna se izvrila prema koliini krivnje. Ipak, anarhizam mi je
ostao u krvi. Nekako kao stav. Ne toliko protiv institucije, koliko
protiv beskrvnosti u tim institucijama, birokratizma i Ijudi koji
su, kao kod Kafke, pognutih ramena i sputena pogleda spremni na sve.
Pa i na najgore.

Krv i voda
U istoj ulici u kojoj smo stanovali, samo par kua nie prema rijeci, nalazila se i velika siva trokatnica u kojoj je moj otac
imao kancelariju. Bila je to, tih godina, inilo se, najvanija kua
u Vinkovcima. Zvali su je Udba, a moga oca i njegove drugove zvali su udbaima. Nisu nosili uniforme kao ostali policajci,
nego odijela, a preko njih obavezno kratke ili dugake kone
mantile. Druili su se uglavnom izmeu sebe, tako da su moji
prvi prijatelji bili djeca oevih prijatelja. Naroito sam zavolio
jednog bljedolikog djeaka Vladimira, koji je, iako stariji od me21

ne, uvijek izvlaio deblji kraj kad bismo se hrvali. Onda se jednoga dana ozbiljno razbolio i otiao u bolnicu. Kada se vratio,
iznenadio sam se vidjevi ga u invalidskim kolicima. Bio je neobino blijed, prozraan... esto smo odlazili k njemu u posjete
i ja sam mu itao knjige, ili bismo igrali mlina" na njegovom
malom ahu s porculanskim figurama. Umjesto porculanskih
vojnika, radije smo stavljali velika zrna graha. Onda me je jednoga dana otac prestao voditi u kuu ika Uroa, a nakon mjesec dana rekao mi je da je Vladimir umro.
Bila je to prva smrt koja me je ozbiljno uzdrmala i zbog
koje dugo nisam mogao mirno zaspati. Moj strah je bio toliko
silan da me je majka uzela da spavam u njihovom branom krevetu za neko vrijeme. Jednom sam, sjeam se, pitao majku da
nisam ja sluajno u igri povrijedio Vladimira dok smo se hrvali.Ne, sine", rekla je majka.Vladimir je umro od bolesne krvi."
Koje krvi?"Slabe krvi." Prvi put sam uo za rijeleukemija" i
saznao da je to neizljeiva bolest koju zovu irak", ali to nije pravi rak koji ue u tijelo, nego se tako zove ta strana bolest.
esto sam predveer odlazio s ocem u dvorite velike sive kue, gdje su udbai igrali odbojku. Skinuli bi samo kapute,
zavrnuli nogavice i rukave od koulje i tako igrali. Mnogima su
pitolji visjeli o pasu, i ja sam se uvijek pribojavao da iznenada
ne opale sami od sebe.
Jednom je k njima u dvorite doao jedan kolega iz Zagreba. Po nainu kako su se moj otac i ostali njegovi prijatelji
odnosili prema njemu shvatio sam da je morao biti dosta vaan tip. Onda ga je jedan od oevih prijatelja nagovorio da pita
onog tamo (mislei na mene), na nulu oianog klinca, je li istina da se dopisujem sa Staljinom i pie li mi Staljin u posljednje
vrijeme.Jebo te Staljin! On tebe, a ti njega", odgovorio sam mu
ja, u likom maniru i dijalektu.
Moj otac se toboe Ijutio na mene, a svi ostali su se od srca
smijali. Nasmijao se i vaan tip i rekao mi:Tako je, drue. Samo
ti tako svakome odbrusi." Zatim je posegnuo rukom u dep i
pruio mi parsvilenih bombona" umotanih u areni celofan.

22

kolski dani, osnovna

O prvoj recitaciji, nogometu, majci koja je stalno pjevala,
opasnim igrama i oevu strahu da mu se sin
ne zarazi teatrom

kola u koju sam poao zvala se Prva osnovna. Graena

je za vrijeme Austro-Ugarske i bila je lijepa i velika graevina.
Odmah do nje bila je ista takva zgrada -Trea osnovna. Druga
osnovna, ne znam zato, bila je na sasvim drugom kraju grada.
Upisao sam se u 1. a razred, a uiteljica mi je bila Ljubica
Savi. Ve od prvoga dana planula je prava Ijubav meu nama.
Ona je bila i prva osoba koja je u meni prepoznala sklonost za
poeziju i nastojala to razvijati. Uvijek mi je davala da ba ja u
razredu itam izabrane prie, a budui je i sama imala smisla za
teatar i pjesmu organizirala je i literarnu sekciju i uvjebavala s
nama razne igrokaze. Za Osmi mart uvjebala je sa mnom jednu tunu pjesmu:
Ja ne znam to je majka mila
ni majin to je srca plam
ja ne znam to je sve mi bila
tek da je bila jedva znam.
Pjevao sam pjesmu preko kolskoga razglasa, koji je unato povremenom kranju, ipak uspio doarati svu tugu i Ijepotu
te pjesme, te sam poslije toga postao vrlo popularan u koli.
Svaki dan sam na kolskom dvoritu igrao nogomet. Moje cipele, koje su inae bile crne boje, postale su, od skorenog
blata preko kojega sam povremeno mazao braun pastu, posve
ute. Bio sam potpuno lud za nogometom i skupljao sam slike nogometaa iz malih okoladica. Poeo sam navijati zaHajduk" zbog Beare, Vukasa i Zlatka Krvavice koji mi je bio dobar
23

drugar u razredu, ali me je otac ubrzo nagovorio da navijam za

Partizan" jer je Zebec igrao za tim svijeta, a Bobek imao najjai
udarac u prvoj ligi.
Godine'56. preselili smo se u Gajevu ulicu. Kua je bila lijepa i imala je dosta veliko dvorite s bunarom i ivom vodom.
Majka se zaposlila u djejem vrtiu i uivala u svom novom zaposlenju. Moja majka je bila dobra ena. Voljela je Ijude. I po
itav dan pjevala. Od nje sam nauio toliko mnogo pjesama.
esto je dovodila djecu iz vrtia kui pa su tamo ekala dok ih
roditelji ne pokupe. Cijeli su je Vinkovci zavoljeli. Vinkovake novosti su napisale lanako njoj s naslovomTeta Stana, naa druga mama"

Opasne igre
Otac je prestao odlaziti u lov iako je jo uvijek pobjeivao
na takmienjima u gaanju iz pitolja. Drao ih je u ormaru, na
gornjoj polici, sasvim neoprezno, i ne razmiljajui da bih ja iz
djetinje znatielje kojim sluajem mogao poeljeti da se igram
njima kauboja i Indijanaca. A igrao sam se esto. Jednom sam
nasmrt preplaio svoga prijatelja Marina, koji se od straha zavukao pod krevet. Izaao je tek kad sam mu prazan vaiter gurnuo pod krevet. Bio je to divan, veliki pitolj s tamnocrvenom
drkom. Onda sam ja hitro potegao svoj crni brauning, a on je
kriknuo, bacio pitolj na pod i istrao iz sobe.
Predveer smo se znali igrati kauboja i Indijanaca. Trali
smo i skrivali se po sokacima, penjali se u kronje velikih kestenova. Ja sam obino bio poglavica Indijanaca i nisu me nikako
mogli uhvatiti. Jedne veeri im je to polo za rukom. Zavezali su
mi ruke i noge i odnijeli me u oblinji podrum.Tamo su traili
da se predam i da potpiem predaju, odnosno, kako smo voljeli
govoriti - kapitulaciju. U na razigrani i obijesni djeaki rjenik ulo je mnotvo propagandnih rijei, i mi smo ih, prema naoj mati, upotrebljavali i jasno prepoznavali. Nisam se, unato
rjeitom navaljivanju, predao. Poeli su me muiti. Isprva je to
bilo zavrtanje.ruku, a onda su me, sasvim iznervirani zbog moje tvrdoglavosti, poeli dosta ozbiljno tui. Naroito se u tome
isticao neki Raka, koji je bio par godina stariji od svih nas. Kleali su mi na rukama, udarali me po tabanima, dijelili amare.
24

Nisam se predavao. Onda je netko utrao u podrum i viknuo da

ide neija majka. Razbjeali su se, odvezavi mi na brzinu noge.
Bila je to moja majka koja me zabrinuto posvuda traila jer je
ve bilo dosta kasno.
Sutra ujutro nisam mogao ustati iz postelje. Dobio sam
temperaturu, a tijelo mi je bilo puno modrica. Otac je insistirao
da kaem tko me je to pretukao, no ja nisam elio izdati svoje
drugare. Ipak je za par dana uspio doznati tko su bili moji muitelji. Priveo je Raku u svoju kancelariju i tamo ga vjerojatno
nasmrt preplaio, jer se od tada Raka prosto raspadao od pretjerane brige i njenosti za mene.
Meni je ostao neki gorak okus u ustima to mi se otac upetljao u ivotne dvoboje i to sam na neki nain u oima svih
ispao kukavica i tuibaba.

Prva iskustva s teatrom

Negdje u to vrijeme poela je i moja avantura s teatrom.
Ljubo Stankovi, jedan od malobrojnih prvaka vinkovakog
poluprofesionalnog teatra, stanovao je blizu kolskoga igralita
i esto, vraajui se kui, promatrao po par minuta kako igramo
nogomet. Izgleda da sam mu se dosta svidio i jednoga dana me
je poveo sa sobom u teatar.
Trebao mu je djeak mojih godina, koji je dosta fiziki spretan, da mu igra Petra u Hajdi. Dao mi je tekst da proitam i bio
veoma zadovoljan kako sam umio tono ponavljati njegove intonacije. Probali smo mjesecdana i ja sam redovitozbog nogometa kasnio na probe. Na dan premijere, koja se trebala odrati
oko 6 poslije podne, ika Ljubo je u pet do est utrao u teren,
uhvatio me za uho i tako odvukao u teatar.
Od tada sam dosta esto igrao u teatru, to je moja majka
uvijek nekako posebno podupirala, a otac nije naroito volio.
Znao je govoriti:Samo da se ne zarazi." Nisam se toliko zarazio teatrom, koliko jednim glumcem amaterom, koji je toliko
m nogo znaio za mene tih godina i od kojega sam dosta ivotnih toseva nauio. Bio je to Franjo Jelinek - Beli. Bio je generacija Ive Ficija i Vanje Dracha i obojica su esto govorili kako je
beskrajna teta to Beli nije elio otii na zagrebaku kazalinu
Akademiju.
25

A Beli nije elio naputati svoj grad i svoju rijeku na kojoj je

provodio dane neumorno lovei ribe i neumorno obijajui kavane. Bio je pravi boem. Nauio me je tisue stihova. Naroito
je volio govoriti Shakespeareove sonete i pjesme Edgara Alana
Poa. Nauio me je, naravno, i piti. Onako okaki, izravno i jako.
Jednom sam tako pijui Raky whisky, neki domai otrov, iskoio
za okladu kroz prozor teatra na glavu.
Sreom, pao sam na hrpu pijeska to je bila ispod prozora.
Dobri Duan Sua, direktor teatra,umro" je od straha.

26

Gimnazijski dani, Ijubav

O profesoru koji nije volio politiku, prvoj Ijubavi,
odlasku u Trst, prvom Ijubavnom razoaranju
u odsjevu spaljenih pjesama

Krenuo sam u gimnaziju. Bila je to najvea zgrada u Vinkovcima, u samom sreditu grada. Vinkovaka gimnazija je bila
uvena u cijeloj Hrvatskoj. Kau da su u nju, poslije rata, po kazni slali sveuiline profesore iz Zagreba za koje se tvrdilo da se
nisu najbolje ponaali za vrijeme rata.Tako su, kau, slali glumce i reisere po kazni u Zadar.
Upravo te godine, kad sam ja dolazio u prvi razred gimnazije, u kolu je stigao mladi profesor hrvatsko-srpskog jezika Miroslav Johler. Odmah nas je sve osvojio svojim sasvim originalnim predavanjima, koja su bila pravi literarni eseji. Profesor je
imao i izrazit dar za glumu i nas dvojica smo se nekako naroito
prepoznali. Gotovo svakoga dana nalazili smo se poslije kole
i odlazili na pie. Poslije smo se dugo etali mranim sokacima
Vinkovaca i profesor je nastavljao svoja predavanja. Priao mi je
o Krlei i Matou i Ujeviu. O Zagrebu i svojim studentskim danima. 0 politici i kako nije volio naroito vlast, pa ni ovunau
dananju, komunistiku" koja ga je, govorio je,vrijeala svojim
primitivizmom". Bio je to za mene glavni zgoditak na lutriji.
Moj profesor je bio sasvim izuzetan ovjek i beskrajno
obrazovan i nadaren. Pio je vjerojatno zbog toga to je shvatio
da je svojim talentima ve na poetku potkresao krila. Znao je
on dobro i osjeao da je, doavi u mali grad, zapravo pristao na
vlastiti poraz. Njegove pjesme su ostale nenapisane, njegove
predstave neizreirane. Ali, sve to je ivio. I nesebino davao. I
pjesme i predstave. Sve.
Bez ostatka.
esto smo zavravali nae veeri na eljeznikoj stanici na
kojoj su se skupljali gradski pijanci i bekrije, jer su se malobroj27

ne kavane u Vinkovcima u deset zatvarale. Nikada neu zaboraviti kako smo sjedili u nekom jarku uz cestu, ispijali bocu rakije,
a on nezaboravno govorio Pobratimstvo lica u svemiru.

Prva Ijubav
Imala je pjege oko oiju boje badema i veliki mlade s desne strane lica. I bila je najbolja uenica u razredu. Prosto sam
se morao u nju zaljubiti. I ona je, ini se, zavoljela mene.
Po itav dan smo bili zajedno. Ili smo u isti razred, a poslije
kole vodila me svojoj kui, koja je bila druga najvea kua posiije gimnazije. Sluali smo Pet Buna i Brendu Lee. Voljeli Arsena
Dedia i Modunja.
Majka i otac su joj bili rastavljeni, a ona je ivjela s ocem,
djedom i bakom. Bila jeto uvena advokatska porodica. Djed joj
je bio ministar u kraljevskoj vladi i beskrajno zanimljiv ovjek.
Provodio sam po itave dane i veeri u toj toploj ehovljevskoj
atmosferi u kojoj su me uili jesti slatko od vianja i piti engleski aj. Iz te omame gospodskih manira, oaranosti slikama po
zidovima, priguenom skoro glembajevskom atmosferom, kui
sam dolazio samo na spavanje.
Naa Ijubav je postala vana stvar u cijelim Vinkovcima. Bili
smo nekako posebno popularni i svi su navijali za nas da ustrajemo. Gledao nas je itav grad dok smo se popodne vozili biciklima. Ona na maloj specijalki s brzinama, a ja na starom oevom biciklu, kojemu je stric Stevan zavajsao prebijeni volan.
Naveer bismo obino etali na korzou, jer je itavi grad
bio na korzou. Korzo je iroka i glavna ulica u sredini Vinkovaca, u samome srcu grada. Dugaka je otprilike sto ili sto pedeset metara, a iroka oko petnaestak metara.Tu su Ijudi dolazili
odjeveni najbolje to su mogli i pancirali gore-dolje po dva, tri
sata, glasno se smijui i zagledajui druge etae. U svim drugim gradovima bive Jugoslavije u kojima sam bio postojao je
neki korzo. Ili uz rijeku, ili u centru grada, i taj mentalitet krunog panciranja kao da je u to doba usaen u nae Ijude. Vidjeti i biti vien.
Onda bih svoju djevojku otpratio kui, a ja vrlo esto odlazio s ranim Ijubavnim jadima jo negdje ubiti vrijeme. Ili u dom

28

JNA na karambol, ili u Klub prosvjetnih radnika na stolni tenis,

ili pak u Dom omladine na neku svirku.
Bilo je to vrijeme utih suncokreta i treperavih tonova tenor saksofona. Vrijeme bugi-vugija, tvista i rokenrola. Blu dins
je poeo smjenjivati samtane traperice sa irokim nogavicama.
Na zabavama i po Ijetnim batama pio se aerkonjak, vermut i
eri brendi. Unato klasnoj svijesti, imperijalizam i buroaski sistem prolazio je na mala vrata u nau socijalistiku svijest koja
se, moram priznati, ba neto i nije otimala ni ritmu, ni odjei ni
privlanoj dekadenciji zapadnog svijeta o kojoj se raspravljalo
na omladinskim i partijskim sastancima.

Via Trieste a la bratstvo i jedinstvo

Obino se dvaput odlazilo u n a Trst, koji je ve definitivno
postao njihov; Na neki udan nain, mimo dravnih ugovora,
Trst je u stvari ostao na grad u kojem smo trgovali na veliko i
malo, i u kojem smo nalazili dio onoga svijeta koji nas je mamio
svojim arenilom, svojim ukusom i modom i nudio nam sjaj i
sumnjivu kvalitetu. Sve je bilo upakirano u dizajn od kojega
nam se vrtjelo u glavi, a prema kojem je itava naa tuna socijalistika stvarnost, sa svojim normama i petoljetkama, postajala jo dubljom provincijom, koje smo se nekako potiho stidjeli i
sakrivali je meu grubim promrzlim prstima.
U proljee se u Trstu kupovalo: imi cipele, najlonke, donji ve u boji, obavezno dins kompleti, pa plavi, smei i maslinastozeleni ukavci (jedan za sebe, jedan za nju, a jedan tek
da se verca). U jesen su se kupovali areni puloveri (koji su se
samo subotom uveer oblaili), zimske cipele, iznutra laganim
krznom podstavljene, moher kaputi i hubertusi, a tko je bolje
stajao kupovao je kao pero lagane sintetike ubare u svim bojama, koje su se tako razlikovale od onih tekih crno-sivih ruskih astraganki s mirisom naftalina i ovetine.
Ponte Rosso, Via Carducci e piaza Unita, postajali su naa
nova glavna sredita, naa magistrala udnje, svratite enje!
Trieste magnijica, Trieste fantastica' Barovi s najboljim kapuinom i imena restorana sa svjeom ribom i naroitom pastom,
koja su se upisivala u specijalne karte i gotovo u tajnosti odavala samo najboljim prijateljima. Sjeam se one popodnevne
29

panike, kad preostaje jo samo pola sata do zatvaranja Upima

i Coina i poinje prebrojavanje to smo sve uspjeli kupiti. Nikako se nije ilo kui bez bar trideset deka mortadele, maio gorgonzoie od ijeg se mirisa naim carinicima na granici mrtilo
elo. Bile su tu, naravno, cigarete, kjanti u pletenoj boci, obavezni tok brendi, kava, okolada s Ijenjacima i tapete s cvjetnim
uzorcima za dnevnu sobu.
Bile su to duge kolone eljnika modnih talijanskih uzoraka.
Od Triglava do evelije.
Autobusi sretnika s dragocjenim najlon-vreicama stisnutim u grevitim rukama, s pretovarenim putnim torbama
iz kojih su virili areni trofeji. Trudbenici socijalizma iz Banata
i iz Makedonije, iz Bosne, a bogme i iz Dalmacije i Zagreba, na
cesti svoga Bratstva i jedinstva, do italije i natrag. Obino se,
kaem, dvaput godinje odlazilo u Trst, da bi se dotaklo to neto drugo, neto ukusnije, neto mirisnije, neto svilenije, neto
neprovincijsko i neto to nije iz obora, tradicije, domae, nego
neto svjetsko, to nas je mamilo i opijalo, kao areni baloni i
san od sapunice, kao vercano djetinjstvo. Vano je, naime, bilo
biti drukiji, kao to je, uostalom, uvijek negdje ovjeku vana
ta razlika od drugih. A mi smo, bogme, imali dubokog razloga biti drukiji, jer smo svi, na neki nain, od obiteljskog kruga,
kole, pa do tog korzoa bili u nekoj hipnozi viastitog vremena, ali pomalo dresirani, sa svjeim strahovima rata, neprijatelja
koji nam prijete, koji nas ele unititi, stati nam na put. Trst je
prva destinacija neke druge slobode, nekog drugog osjeaja,
iako moram priznati da je neobino vaan bio povratak preko
granice, opet na te nae ceste i dolazak u nae sokake, vilajete
i kalete, jer sa vercanom robom osjeala se neka nova pobjeda, neki prijeeni prag kako tom vercanom opsjenom doi do
djevojke, kako za trpezom pomalo baciti u oaj susjede i goste
u stanje zavisti...
Onako uzrujana i unezvjerena pogleda, u paninoj potrazi
za tim Trieste-bljetavilom, nisam ni mogao pomisliti, dok sam
se sa vercanom robom kao uljez tog svijeta smucao mislei
na carinike i na okaka sijela, da u jednoga dana u tom istom
gradu biti u sklopu festivala pozvan kao specijalni gost i da e
mi prirediti festivalski oma, ne samo kao glumcu, nego i kao
redatelju i pjesniku. Tiskana je knjiga Prijatelj ga, kae, ne pre30

poznaje, dvojezino, i dok je bila promocija, sluao sam svoje

rijei na talijanskom, a sve te rijei nastale su na bivim putovima bratstva i jedinstva, na nekim, dodue i slijepim ulicama,
na razvalinama i ruevinama, ali i Ijubavima od kojih sam svoju
duu, nastojei nikome ne nauditi, prehranjivao ne ba bez nelagode.
U to vrijeme sam se prestao baviti teatrom i Branka i ja
vrsto smo odluili studirati u Beogradu. Ona medicinu, a ja jugoslavensku knjievnost, sa eljom da se jednoga dana bavim
literaturom ili pak novinarstvom. Tako bi se to i zavrilo da se
nismo Branka i ja zavadili i sa suzama u oima jedno drugom
vratili zavjetne zlatne lanie.
Toga asa je u meni poludjela Slavonija koja se sve te godine lijeno uvlaila u moje gortake gene. Nema Branke! Poludjeloje i sve u meni i nije bilo sokaka u Vinkovcima kojeg nisam
zapiao. Bekrijao sam iz noi u no i utapao Branku u sebi. esto
sam sa svojim prijateljima Pajom, Brankom i Kasimom odlazio
do vukovarskih kavana, gdje su nam Cigani svirali a mi birali.
Tamo na obalama Dunava, svaka no me je uila ivotu i
kao Mika Karamazov, upao sam korjenite trave i uplitao ih u
zamrene kose.Tamo na obalama Dunava irilo se prostranstvo
pjeanih sprudova koji su jutrom izgledali kao zatiene ratne
uvale. Moj prijatelj Kasim volio je moje prve pjesme, a naroito
jednu, koja je ujedno i jedina koje se sjeam. Sve ostale sam
jedne noi izgorio u sebi, hou rei zapalio:
Krvavo nebo
bivolje razdrto krzno
na prsima umire crvena zvijezda
Nieg u bespuu mekom nieg
zamire ovo jutro naueno da se kali zakletvama
zaboravit u njenosti kojim si me snaila
i otputovat u
tamo gdje se putuje sam.

31

Na zadatku
O jednoj istrazi i obijenoj blagajni, kavanskom nou,
jednostavnosti koja lijei i ubija, ravnici i njezinim ranama

U drugom razredu gimnazije postao sam lan Opinskog

komiteta Saveza omladine. Ni sam ne znam kako ni zato, ali
sam postao. Dodue, sretao sam Stevana Bizia koji je bio predsjednik omladine i Voju Nudia, sekretara, i osjeao sam da sam
dobro kotirao u njihovim oima.
Oni su bili ve tridesetogodinjaci, tu negdje, i uope nisu
izgledali kao omladinci. Bili su uz to i bekrije. Hou rei, voljeli su kavane. Valjda su tako i mene zavoljeli, jer moja je popularnost u Vinkovcima vrtoglavo rasla, to zbog teatra, to zbog
Branke, to zbog nogometa, a ini se najvie zbog moga tako
rano zapoetog boemskog ivota. A moda je sve to bilo i zbog
moga oca.Tko bi ga znao?
Na sastanke sam rijetko dolazio. Nisam u sebi nita posebno osjeao to bi se moglo pripisati svjesnoj pripadnosti komunistikoj ideji. Dapae, promatrajui stvari izbliza, u meni je sve
vie sazrijevala neka prava disidentska pobuna protiv totalitaristikog sistema.
Jednom sam dobio zadatak da odem u Voince, malo selo
blizu Vinkovaca, i da ispitam to se dogodilo s blagajnom seoskog omladinskog komiteta i naroito s blagajnikom koji se
mjesecima nije javljao u Opinski komitet. Sjeo sam popodne
u vlak na tom svom delikatnom, ali u to vrijeme privlanom zadatku (jer je imao neto od detektivskog u sebi) i siao na stanici na kojoj me je ekao Cindra, moj kolski prijatelj iz razreda.
Blagajnik je stanovao na samome kraju sela, tako da smo
pjeaili dobrih desetak kilometara. Nismo ga, naravno, nali u
kui, a njegova mati je rekla, kunui se ivima i mrtvima, kako
32

su mu blagajnu obili i da on jadan ne zna to e ni kuda e. Obiti

banku, to nekako razumijem, ali tko e obiti seosku omladinsku
blagajnu, ako ne seoski omladinski blagajnik svojeruno ili vlastoruno!
Naa istraga zavrila je neslavno.
Vraali smo se Cindro i ja neobavljena posla prema stanici,
i negdje u pola sela svratili u kavanu na pie. Svi moji kolski prijatelji rado su sa mnom pili, iako u tome nisu bili ni upola vjeti
kao ja. Stali smo uz ank i naruili dvije rakije, kad se, samo na
nekoliko metara od nas, odigrala prava krvava drama. Netko je
nekome neto rekao, ula se samo psovka i sijevnuo je no. ovjek je pao na pod s noem u trbuhu, a onaj drugi istrao kroz
vrata. Zapravo, ne moe se rei da je istrao, prije bi se moglo
rei da je izbauljao kroz vrata, jer svi su u toj maloj kavani bili
pijani. Zatim se ovaj za kojega sam ja bio siguran da je mrtav
polako pridigao, izvukao no iz trbuha i iziao iz kavane.
I mi smo makinalno izili za njim. Ugledao je svoga ubojicu,
jedno dvadesetak metara od kavane, kako iri ruke i neto sam
sebi ili bogu pijano govori. Zatrao se prema njemu, spretno ga
dohvatio s lea i prerezao mu grkljan.
Smrti od noa u Slavoniji bile su este. Gotovo svake godine u Novom Selu na kirbaju neko pogine.Tamo su ivjeli Hrvati
i Srbi, otprilike u podjednakim omjerima. I uvijek se negdje pri
kraju kirbaja na Malu gospojinu izvadi poneki no. Ginulo se u
nekom udnom, obino ravnomjernom omjeru.
Te godine poginulo ih je petero. Sve mladi Ijudi. Dvadesetogodinjaci. Ne znam kako se moj prijatelj Kasim sjetio da
se popnemo preko ograde, preemo preko bolnikog parka i
uzveremo na prozore mrtvanice.Tamo su leala sva petorica,
dijelom prekriveni bijelim plahtama. Gledao sam zapanjeno u
najbliega do prozora. Bio je izrazito lijep mladi. Na nogama je
imao tragove isprane krvi na koju su se skupljale muhe.

Jeka staklenog ja
Slavonija.
Ravna i opasana svojim tangentama i horizontalama.
Sa svojim crkvama kao najveim brdima iz kojih pjevaju
pokajnike refrene tamjanom upakirane. Javlja se, dok prebi33

rem po ovim prizorima, iz glumakog i profesionalnog kuta,

sjeanje na ovagovia i njegovu tehniku glume. Njegovu savrenu jednostavnost u glumi...
On je poznavao te mrakove ravnice gdje ovjek stoji sam
na zamiljenoj tankoj liniji koja se spaja s horizontom, tamo
negdje gdje zavrava itno polje, a poinju crveni makovi. I u
meni je uvijek postojao silan poriv za jednostavnou, jer je u
njoj, kad se umjetniki osvijesti, sve na svom mjestu. Ona lijepo
oljuti suvinosti, a umjetnost i jest, na neki nain, poniranje i
ienje od suvinosti.

34

6
Vinkovaki dani mladosti
O oevu strahu odzaraze nogometom, ekularevoj finti,
prvom kockanju na liniji i Kasimu

Neki Nenad Ognjenovi bio je najbolji nogometa u kvartu. Imao je topovsku Ijevicu. Odmah iza njega bio sam ja. Bio
sam brz i dosta spretan s loptom. Danima sam vjebao ekijevu
fintu da u trku prebacim loptu preko glave, a zatim da je punom
nogom iz zraka opalim prema golu. Bila je to hit-finta i rijetki su
je mogli izvesti. Dragoslav ekularac, zvijezda jugoslavenskog
nogometa, bio je doslovce nepredvidiva slavenska dua.
Njegovi driblinzi, mata, vrhunac su onoga to homo ludens moe uiniti u toj nogometnoj areni. Izbezumljivao je protivnike, podsjeajui ih na njihovo neznanje, ali i na sve ono to
lopta omoguava. Bio je u pravom smislu rijei igra Tad je rije
profesionalac imala neko drugo znaenje. On je bio igra koji je
otkrivao arolije igre, arolije lopte, sve ono to ta igra prua.
Nogomet je zbog nesavrenosti savrena igra. Rijetko koja igra moe potaknuti na utrku u besmislu za smislom. Nije ni
udo da je nogomet postao sredinjom igrom u suvremenoj
civilizaciji. Sve potisnuto, gledatelji iskaljuju na stadionima. To
su prave gladijatorske arene. Lopta, kao samotna zemlja u sustavu, ide od noge do noge.Tekje prave zvijezde mogu dostojanstveno obasjati. A ekularac je to bio. I ivotom i znanjem. I
tko ne bi bio u toj koli, u sjeni takve zvijezde.
Imali smo svoju ledinu na uglu Gajeve i Starevieve. esto su nam lopte zavravale u dvoritu susjeda policajca koji se
neprestano svaao sa enom i, ovisno o ishodu svae, vraao
nam lopte ili bi ih bijesno, uz sone psovke, ne tedei nam nikoga iz blinje rodbine, buio i bacao ih preko plota onako ispuhane. Onda smo mi doli na ideju da mu, kad je na slubi, ka-

35

menujemo psa i, bogami, poslije toga je nekako uspostavljen

mir. Osim toga, ako nije bio pijan, slali su mene da zvonim na
kapiju i traim loptu. Tada bi susjed, ugledavi sina jednog od
efova Udbe, gunajui neto sebi u bradu, iako nevoljko, ipak
vraao (neprobuenu) loptu.
Kako su Nenad i jo nekoliko igraa stanovali u Lenjinovoj
ulici, na tim se zvao Lenjinova. To je bila i jedna od najduih
ulica u Vinkovcima u kojoj su rasli visoki divlji kestenovi, koji
bi za vrijeme zrenja, uz jesenje kie, padali iz svojih zelenih bodljikavih aki, udarajui glasno o mokre plonike. Volio sam
skupljati to divlje kestenje (kao to i danas ne mogu proi a da
ne uzmem vrue kestenje iz ulinih peenjarnica), donositi ga
kui i onako glatko satima prevrtati po rukama kao svoj mali
planetarij.
Na tim je bio jedan od boljih u cijelom gradu i esto smo
odlazili igrati protiv drugih ulica. Najbolji nogomet se igrao na
Vaaritu, nedaleko od Dinamovog", odnosnoCibalijina" stadiona. Tamo su nas znali gledati stariji igrai i poneki trener,
te su mnoge od nas zapazili i odveli da treniramo u pionirima
Dinama". Nakon par mjeseci treninga, ba kad mi je krenulo i
kad su poeli ozbiljno raunati sa mnom kao buduom nadom,
otac me ispisao!
Opet se, brino, na moje uasavanje, bojao da sene zarazim".

Kockanje na liniju
U to vrijeme jedna od popularnijih stvari u gradu je bilo
kockanje na liniju. Kockanje se odvijalo poskriveki, na kolskim
igralitima ili na perifernim dijelovima grada, jer milicija nije dozvoljavalaopasne igre". Kockalo se o pravu lovu! Povukla bi se
linija u vlanoj zemlji i s razdaljine od 5 ili 6 metara bacali bi
se kovani novii. Klinci bi igrali sa starim austrijskim filirima ili
starojugoslavenskim dinarima. Odrasli, pravi kockari, igrali su u
prave pare. Znale su se tu na zemlji, pored crte, nakupiti gomile
novca, ako je bilo dosta nabacivanja.
Bacali su se razliiti novii, iako se uvijek igralo u odreenu vrijednost. Ja sam najvie volio igrati s olovnom petodinar-

36

kom, koja je bila dosta teka i fino se zabadala u vlanu zemlju.

Vano je, u toj igri nabacivanja, sa svojim noviem biti to blie
crtijer onaj tkoje bio najblii imaoje pravo prvi bacati sav metalni novac u zrak i pokupiti sve one novie kojima se okrenula
glava na gornjoj strani.
Pismo je7 ne znam zato, gubilo. I u toj igri glave su bile
milije...
Bili smo pravi virtuozi u toj igri. Znali smo izbijati novi
koji je stajao na samoj crti. To se zvalo nabacivanje. Onda bi se
odnekud pojavila milicija i mi bismo, trpajui novac u depove,
bjeali, preskaui plotove i skrivajui se po okolnom grmlju,
gdjeje tko stigao.

Neunitivi Kasim
Kasim je bio jedan od najboljih igraa u cijelome gradu. Ne
samo to je dobro bacao i izbijao novie sa same linije, nego
ih je znao i tako okrenuti u zraku da su gotovo uvijek padali na
glavu.Pismo me ne zanima", znao je rei.
Kasim mi je bio najbolji drugar. Igrali smo satima biljar u
Domu JNA, kuglali na Reljkovievoj kuglani i tamo ispijali prva
piva, odlazili pjeice po desetak kilometara uz eljezniku prugu poskakujui bosonogi po garavim i od kolomasti Ijepljivim
eljeznikim pragovima sve do Borova sela, gdje smo ispod
jednog mostia na rjeici Vuki lovili male somove koji su se zvalimanjici" i koji su bili jako ukusni.Za prste polizati", rekli bi
neki.
Oko nas su bila polja visokog ita, a u blizini su izrastali
iz zemlje visoki betonski silosi. U daljini su se nazirali krovovi i
dimnjaci velike tvornice u Borovu naselju.
I upravo tu, u tom mome raju djetinjstva i nevinim kulisama naih bezazlenih igara, poeo je '91. godine krvavi graanski rat. Tamo gdje smo mi jurili bosonogi kroz itna polja,
nosei ulovljenu ribu nanizanu na najlonski konac i bambusove tapove preko ramena, toga ljeta'91. godine jurili su Ijudi u
uniformama s pukama u rukama, sijui olovnu smrt po pustim
poljima i ostavljajui krvave, neizbrisive tragove na obalama rijeka naega nepovratno unitenog djetinjstva.

37

U Londonu'94.godine, kad mi ovim i onim kanalima javljahu tko je sve nastradao, tko je izgubio glavu, kad sam sa strijepnjom mislio na one s kojima bijah blizak, to od malih nogu, to
iz kolskih klupa, to iz profesije a to onako usput, doe neki
glas da je i Kasim nastradao.
Razbolio sam se od tuge.
Zar i ti, Kasime?
Kasim mi je neto vie od osobnog poznanstva. On mi je
simbol mladosti. U njemu su moji i tui dani nekom blizinom
povezani. On je moj mali i veliki svetac. tit te nesretne, bosonoge poratne generacije na koju je palo i dobro svjetlo naih
oeva.
On mi je ono, vjerujem, to i drugi imaju u nekom slinom
liku: posljednja i prva stanica mladosti.
A bio je nekako sav nakrivo
tako i hodao
tako i kolu uio
i ba se nekako muio da dokae
kako ima i vanijih stvari na svijetu
Na primjer u pubertetu kad su svi rakiju u Vinkovcima pili
Kasim je gledao Belmondove filmove
i uSlavonija" hotelu
u nekom starom oevom odijelu
naruivao au hladnog mlijeka
Vucibatina neka
sjeam se
htio me tui
(jer ja sam oduvijek bio kao neki poeta)
a Kasim bi onako iz zaleta pomeo dvojicu trojicu
zatim poravnao kravatu
i rekao najmirnijim glasom na svijetu
to si se usro od straha
pet je do osam
hajde da gledamoDo posljednjeg daha"
Proljee u naem gradu je bilo
kako se kae
puno sperme
Znali smo kolektivno drkati
onako majuni brkati
38

zavaljeni u anac ispred protine kue

oko nas bunje i neko trulo prue
a Kasim
oca mu mangupskog
odjedared odnekud izroni iz mraka
i u par koraka stvori se nad nama
on i s njime prva dama
znali smo je iz komiluka
Ajde kae da vidim ko e dalje
dajem samo za pare
a njemu onako zbog neeg u zraku
moe taj svaku ako bi htio
Kasim bi se samo nasmijao i rekao
Ne diraj mi kurvetino drugare
moe te povaliti baraba svaka
Pet do osam majku mu
odoh da gledamDo posljednjeg daha"
Ljeto uSlavoniji" u mozakzapee
ne vidi se nita od praine
Kasime
tako smo se zvali nas dva po nekom detektivu iz X-romana
Nee valjda i ti kao ovi vodozemci
da ladi muda u Barutanu
hajde sa mnom u Staru pilanu
da vadimo gliste iz piljevine
Sjedi tako na starom biciklu i otpuhuje kolutove dima
al' zaistinski
ne ko ova druga raja
on ga povue bogami iz jaja
I sjednem tako na tangu ispred njega
bos u kratkim hlaicama
a on sav obuen u crno
i cipele crne
na bosu nogu
Vozio je polako
Nek vidi
kae
39

svatko da smo drugari

Jo nam samo Belmondofali
Da skupa vadimo gliste na Staroj ciglani
Bila je u naem gradu i jedna mala s pjegama
mi smo kao bili u nekoj shemi
ma vraga shemi
bili smo do uiju jedno u drugo zaljubljeni
a Kasim joj
zna ono
svake zime nove rukavice donese
eretski se nasmije i kae
Ti mala uvaj se
i ne izlazi suvie na zimu
moda e jednom igrati na filmu
Od tada je eto m nogo minulo Ijeta
i ja sam danas kao neki esteta
filmom se bavim i ponekad pjesme piem
al'nikako da zaboravim te moje Vinkovce
i moje blage ravnice gdje smo Kasim i ja
od jutra do mraka
ivjeli ivot do posljednjeg daha
A neki dan
eto
stiglo mi pismo
piu da Kasima nema vie
poginuo je negdje u blizini Mirkovaca
Pitam na kojoj je strani bio
Nije taj kau uniformu nosio
nekog je klinca na biciklu vozio
nekog bosonogog djeaka
kad ga je metak pogodio
Sunce ti kalajisano
kau
ko kaskader na filmu je kroz zrak poletio
i na onu pranjavu mirkovaku cestu pao
zatim se kao malo pridigao
i onom djeaku neto na francuskom aputao
40

I jo je kau
zadnjim snagama
nekako naroito kravatu poravnao
a onda
palcem desne ruke
kao Belmondo
lagano preko donje usnice preao
Do posljednjeg daha mon ami
Do posljednjeg daha

41

II
GODINE ZAGREBACKE,
STUDIJA, USPONA
IPUTOVANJA

1.

Sveuilitarac
O Fickovu nagovaranju mog oca da ipak upiem
prokletu profesiju", prijemnom ispitu, Vidovievim
cigaretama ijednom ranjenom prijelazu preko iroke ceste

Godina '64. u Vinkovcima zaorala je duboke brazde u moj

pustolovni Portret umjetnika izmladosti. Sve vie me opijala prava umjetnost. Zavodila me na svakom koraku. Dolazila je k meni
kroz knjige koje sam po preporukama svoga profesora Johlera
itao.Teatar sam bio skoro zaboravio i sve vie sam se zanosio
idejom da studiram knjievnost. Pisao sam potajno pjesme koje nisam nikome osim Kasimu pokazivao i jednom, sjeam se,
Miroslavu Maeru, pravome pjesniku s kojim me je vezalo neko skriveno prijateljstvo, i ijoj sam se poeziji tada, kao i danas,
iskreno divio.

Maestro i uitelj
Trinaestog aprila bio je Dan osloboenja Vinkovaca. Za tu
sveanu priliku moj profesor Johler je napisao recital, a pozvani su, kao gosti, zagrebaki prvaci kazalita, koji su nekada bili
aci te iste gimnazije, da odre recital poezije. Tu su bili Vanja
Drah, Ivo Fici, Nada Suboti, Mato Ergovi i jedna mlada i lijepa
glumica Ljiljana Doko, koja je odmah poslije zavrene kazaline Akademije u Zagrebu otila u London i ivjela tamo desetak
godina pokuavajui glumiti na engleskom jeziku i koja mi je
jedne noi dok smo tumarali praznim vagonima vlakova parkiranih na sporednim kolosijecima vinkovake stanice, govorila
ekspirove monologe na engleskom jeziku.
Moj profesor je ubacio i mene da, s vrhunskim glumcima,
govorim poeziju. Govorio sam pjesmu Antuna Martinovskog
45

BabeOprosti mi majko to Ijubim" i ini se da sam bio dosta

uspjean, jer su me svi zagrebako-vinkovaki prvaci saletjeli
da moram doi u Zagreb studirati glumu.
Najuporniji je bio Ivo Fici, koji je te zime doao reirati u
vinkovako kazalite i s kojim sam se svake noi druio. Padao
je snijeg i bila je estoka zima. Na mali grad je uistinu izgledao
kao s novogodinjih razglednica. Bajkovito i nekako sigurno.
Ficko i ja smo se obino zajedno vraali kui jer smo bili susjedi.
Jedne noi je prepriavao utakmicu Dinomo-Zvezdo i u trenutku kad je pokuavao opisati kako je to ekularac (kome se najvie divio) predriblao Crnkovia, zaorao je nogom u snijeg i pao
na ulicu, razbivi u padu nos.
Dok je tako leao na ulici i dok se crvena krv razlijevala po
svjee napadanom snijegu, neodoljivo je podsjeao na Marinkovieva Maestra i Kiklopo, iako ta knjiga jo nije bila napisana.
Hou rei, kada smo mnogo godina kasnije radili Marinkovieva Kiklopo u HNK, bez obzira na to kako je to sjajno i maestralno
igrao Jovan Liina, ja sam nekako u to doba uvijek zamiljao
moga Ficka kao pravog Maestra s onim njegovim promuklim
glasom i ranjivim tijelom. Ve vie od deset godina u Vinkovcima se prireuje Festival glumca, gdje dolaze glumake trupe
i kazalita sa svojim predstavama, a jedna od nagrada je i nagradalvo Fici", koju je izradio akademski kipar Branko Kelec i
dodjeljuje se mladom glumcu.
To je zaista pametno promiljeno. Volio je mlade glumce i
sudbina je na kraju ipak potena prema Ficku!
ini se da je te daj-damovske noi, dok smo u stanu Fickovih roditelja previjali njegov razbijeni nos, a njegov otac izvadio
svoju violinu i svirao nam za utjehu Kozarevu pjesmu Zbog
tebe sam tarabe preskako", za koju je muziku napisao nitko drugi, nego uveni maestroTijardovi, Ficko vrsto odluio da me
poalje na prijemni ispit na zagrebaku kazalinu Akademiju.
Izabrao je pjesme i monologe koje u govoriti i poslije svojih proba ostajali smo jo neko vrijeme u kazalitu radei na tim,
za me izabranim tekstovima. Bio je siguran da u poloiti, samo
ako sene userem ko grlica"
To mu je bila omiljena reenica.
Rekao sam mu da u meni straha nema, ali da nisam siguran da e me moj otac pustiti na prijemni. Odluio je da e on
to srediti s mojim starim, no njegov autoritet je brzo odletio
46

doavola, jer ma kako bio simpatian mome ocu, ipak mu nije

promaklo kako je Ficko s uitkom popio etiri ili pet rakija za
pola sata, a kako on poznaje i jo jednoga glumca iz Subotice,
koga je nedavno sreo negdje u nekom vlaku, valjda dok se vraao s jedne od svojih rutinskih ophodnji iz slavonskih i baranjskih uma po kojima su drugTito, Rankovi, Kardelj i ostali nai
lovci-komunisti, ubijali divlje patke, zeeve, jarebice i svinje, te
kako je i taj bio brz u ispijanju rakija i gemita i kako mu je povrh svega jo i rekao, ako ima djecu da im nikako ne da da idu
u glumce i da se zaraze tom nesretnom i prokletom profesijom.
Prokletom profesijom", ba je tako ponovio nekoliko puta, priao je otac.
Za razliku od oca, majka je eljela da studiram kazalite,
jer ona je mogla osluhnuti sve one duboke treptaje to su potresali moju unutranjost. Vjerojatno bismo mi izgubili tu bitku
s ocem, jer malo se toga deavalo van njegovih odluka, da ja
nisam jednoga dana rekao:- U redu. Odredi fakultet koji hoe
da studiram, i ja u ga zavriti, ali u, svejedno, poslije ii na Kazalinu akademiju.
Kao dobar psiholog, otac je znao da je to moja iskrena odluka i da je bolje da popusti nego da moja dosta ranjiva i senzibilna priroda ue u neke zamrene i nepremostive bitke.

Prijemni ispiti
Bio je mjesec maj kad sam doao u Zagreb. Plavili su se
tramvaji, sunce se presijavalo po kockastim plonicima Frankopanske ulice, a Hrvatsko narodno kazalite je zastraujue prijetilo i moja se provincija do boli skupila u meni, pokuavajui
prikriti koliko sam bio izgubljen i uplaen tihprijemnih dana",
te sam se uvukao u zgradu Kazaline akademije iz koje bih samo odlazio do Kavkoza na pie i odmah se vraao natrag, da
sjednem na onu malu klupu ispred ulaza na Akademiju.
Tu zapalim cigaretu i promatram starije studente i prave
glumce, koji bi dolazili ispred Akademije vidjeti ima li to novo,
mlado i interesantno. Meu mnogim licima koja sam tada upoznao posebno sam upamtio Ivicu Vidovia, koji je stajao tamo
naslonjen na zid Akademije, u svome smeem kaputu, i palio
jednu cigaretu za drugom. Njegovo blijedo i nekako tuno li47

ce izdvajalo se svojom posebnou i zarobilo moju panju. Bila

je to prijateljska Ijubav na prvi pogled, prepoznavanje srodnih
dua, otkrivanje nekog zajednitva od posebne i naroite vanosti, kojega u tome trenutku nismo bili ni svjesni, iako smo
ga svakim trenutkom, nekim njenim i paljivim gestama, istrajno gradili.
Prelazili smo iroku cestu koja je dijelila Akademiju od Velikog kazalita, u koje me je Ivica po protekciji uvodio na kavu,
i vraali se ponovo na malu kamenu klupu ispred Akademije.
Poslije mnogo godina, sjedei u svome londonskom stanu, treega maja saznao sam da su pale Martieve bombe na Zagreb
i da je jedna pogodila ba taj prostor izmeu Akademije i Velikog kazalita, od koje su neki neduni prolaznici i umjetnici
ranjeni i poginuli. Jedan mladi student kazaline reije poginuo
je upravo na tom neobiljeenom prijelazu kojim smo kao studenti Akademije odlazili na jutarnju kavu u Veliko kazalite.
Jedan od tih smrtonosnih gelera zauvijek je i mene usmrtio i zbrisao sa iroke zagrebake ceste zelenog vala ispred Hrvatskog narodnog kazalita.

48

Dani podstanarstva i sanjarstva

O utoistu kod oeva ratnog druga, plavom autobusu
koji je bjeao ispred nosa, Dubravku Horvatiu, Vrdoljaku,
ranim jadima boemtine, Krinim i Bobijevim studentima,
studenoj radnikoj sobi u otmjenom dijelu grada,
nekupljenom kaputu, upali plua i oevom osjeaju krivnje

Doveo me otac u septembru '65. godine u Zagreb, kao Kovaiev Zgubidan svoga sina Ivicu Kimanovia presvijetlom
llustrisimusu na kolovanje.
Po starom likom obiaju, ne preputajui nita sluaju,
predao me je na stanovanje i uvanje nekim svojim likim prijateljima, inae vojnim penzionerima, koji su imali sina srednjokolca, s kojim sam dijelio sobu. Bili su to dragi neki Ijudi, ije
sam napadne Ijubaznosti, zbog oevih partizanskih veza, morao podnositi, iako su me beskrajno koile i paralizirale sve moje
umjetnike ambicije vraajui me u stvarnost liko-vojnikogpatrijarhalnog odgoja i discipline. Meni je, vjerujem, kao i drugim studentima koji su dolazili u Zagreb na studij, studiranje
znailo i odvajanje od roditeljske stege, nadzora, pa i kunoga
praga. Svi smo mi, na neki nain, doavi u Zagreb, puteni s
lanca.Taj osjeaj slobode je dugo sanjani uitak, koji se moe
povezati jedino sa saznanjem samostalnog odrastanja.
Oev ratni drug, ma kako u sutini bio neki dobar ovjek,
svojim je dubokim alkoholizmom razarao svoju porodicu, tako
da sam se ja kao doljak trudio da samo prespavam tih par sati
i pobjegnem ve ranim jutrom u grad prvim autobusom, koji
me je izTrnskoga vozio preko Savskog mosta. Volio sam ta rana
jutra, pa i te magle zagrebake, iako je onaj lirski ugoaj esto
znao pokvariti prizor iz kue iz koje sam pobjegao. U uima su
jo uvijek odzvanjali zvuci krguta zubiju umirovljenog pukovnikaJNA.
Prelazei Savu, osjeao sam se kao graanin velikog grada,
kojeg sam poeo radoznalo ispitivati. Tih prvih mjeseci moga
49

studentskog ivota, Savska cesta je bila glavna ila kucavica u

mome srcu. Ona me je vodila od Save do Akademije i njome
sam se obino svake noi pjeice vraao, jer bih, skoro po navici, u posljednji as, propustio zadnje autobuse za Trnsko.
Bjeao mi je taj plavi autobus, a novaca za taksi nisam imao.
Ponekad bih prespavao u stanovima nekih ena ili djevojaka s
ijih sam bijelih bedara krao Ijubav, ne zadravajui se due od
jedne jedine noi u njihovim tunim beznaima. Ponekad, tako, vraajui se Savskom cestom pjeice, nakon to sam propustio sve tramvaje i autobuse, ponavljao sam svoje tekstove koje
sam spremao za ispite i uistinu postajao lice iz Dostojevskoga,
tumarajui ranim jutrom niz dugaku Savsku cestu i pijano se
klatei od semafora do semafora. Mnogi su ostakljeni i uokvireni tramvajsko-autobusni redovi vonji ostali porazbijani od mojih preciznih nonih akakih obrauna i s njih je itavo sljedee
jutro moja usirena krv nemirno vritala.

Meu knjievnicima
Jedna od nezaobilaznih nonih stanica toga mog rasipnikog planetarija, u kome sam se penjao i silazio sa zvijezda, skupljajui iskustva i dodire kao zlatnu prainu i pohranjujui ih u
riznicu svoje poetnike umjetnike radionice, bio je Klub knjievniko. U njemu su se skupljali svi koji su nekog avola predstavljali u Zagrebu. Studentima je bio zabranjen ulazak i ja sam
mogao ui samo uz Ivicu Vidovia ili nekoga poznatog glumca
ili pisca koji bi me unutra provercao. Ranko Marinkovi je bio
tamo gotovo svake noi. lako je Ivica bio njegov Vianin kojega
je simpatizirao, nisam se usuivao prii njegovom stolu.
Ja sam se obino zadravao u prednjim prostorijama u kojima se nije kartalo i gdje je bio pravi restoran. tivii, Neda
Mamilovi, Boena Frajt, Niko Kova, Vojo iljak, Pjer Vukeli,
Pajo Bogdanovi, Ugljea Kojadinovi, Fahro Konjhodi, Semka i Mario Bertok', iblov stariji sin Miroslav, moji kolski drugovi Drago Metrovi - Foka i Ante Rumora i mnogi drugi, meu
kojima naroito pamtim Dubravka Horvatia, s kojim sam se tih
noi intenzivno druio, bez obzira na nae razliitosti, odnosno
na njegovu obiteljsku ustaku, a moju partizansku prolost.

50

Meu nama nije biio angrizava zamjeranja i nianili smo

se preko ae duhovnou.Tad smo bili na nekom zajednikom
mostu kojeg, razumljivo, samo mladost, literatura, umjetnost
uope, moe izgraditi i spajati razliite obale.
Tu sam upoznao i Antuna Tonija Vrdoljaka koji je prelazio
iz jedne prostorije u drugu, dijelei svoje interese izmeu politike elite koja je, predvoena Ivanom iblom, kartala svake
noi u Maloj sali i nae kolegice Branke, studentice druge godine glume, koja je sjedila s nama u restoranu. STonijem sam
se preko djece i pokumio, i od njegova glasovitog filma U gori
raste zelen bor, u kojem sam igrao manju ulogu, ostvario profesionalni, pa i prijateljski odnos. Majstorski je reirao Raosove
Prosjake i sinove u kojima sam, kako kau, ulogom Matana nezaboravno uao u taj imotski, zabiokovski mentalitet Ijudi koji
ive zaista, kao to ree Ujevi, edan kamen na studencu.
Ugljea Kojadinovi i ja, ini mi se da smo bili izvrstan tandem, provjeren nekako i uTV seriji U registraturi.Jona je uvijek
nekim pouzdanim reijskim nagonom osjeao dobru literaturu, a Raos je uistinu proniknuo u to podneblje, gdje su roeni u
malom radijusu Pupai, Ujevi, Katelan, Laui, Barbieri i drugi hrvatski pisci.
I
Toni je dolje roen. Nakon Kostina uprizorenja Kiklopa u
HNK,Toni je snimio izvrstan film iTV seriju, uglavnom u okvirima kazalinedramatizacijeznamenitog Marinkovieva romana,
gdje sam igrao Huga, a ne Melkiora, a kasnije i Gospodu Glembajeve koje smo Veek, Vitez i ja uinili znamenitom i sredinjom
predstavom u Gavelli, ali, eto, tu nisam igrao Leona, nego moj
bivi cimer Nadarevi. Odluio sam se snimati ameriko-englesku koprodukciju filma Manifesto sa Duanom Makavejevom.
Mak je bio reiser kome sam se beskrajno divio i jednostavno,
ma koliko volio Leona Glembaja, nisam mogao odoljeti toj prilici da konano snimam film s tim velikim reiserom.
Toni i ja snimili smo jo MarinkovievZagrljaj i kao da smo
se tako zagrljeni po posljednji put, devedesetih godina, profesionalno razili...
Sve noi su zavravale pjesmom. A pjevale su se najrazliitije pjesme. Od starogradskih Bolujem ja, boluje ti", preko
zagorskih i dalmatinskih, do borbenih, odnosno partizanskih

51

revolucionarnih. Pjevali smo nekako skladno, ali, ponekad, poinjui pjesme, izgovarali ono to nas taj dan bije, pa, bogme, i
naa uvjerenja...

Semestri i godine glume

Prvu godinu glume vodili su profesori Drago Kra i Josip
Bobi Marotti. Generacije zagrebakih glumaca prole su kroz
njihov glumaki kindergarden. Bili su gavelijanci. Pravi Gavellini uenici. I nasljednici. Na neki nain - izabranici.
lako su njih dvojica savreno suraivali, mi smo se nekako
dijelili na Krine i Bobijeve glumce. U Krine, zbog dosljednog
pedagokog i akademskog rada, spadali su oni ambiciozniji, a
Bobi je svojom spontanou i boemtinom neodoljivo privlaio
mlade barabe. Foka i ja smo znali noima pratiti naeg profesora Bobija koji bi, kad bi se dobro ugrijao, sa suzama govorio
Preernove stihove na svom materinjem slovenskom jeziku, i
jednu naroitu partizansku pjesmu o rijeci Soi. Bio je u partizanskim redovima, ali je volio ivot, nebo, Ijepotu, poeziju, i nije
bio uskogrudan. Dapae, njegova dobroudnost plijenila je ne
samo nas studente, budue glumce, nego i sluajne prolaznike
na cesti, i nije udo to su ga oboavala djeca u njegovim znamenitim djejim emisijama. Bobi je, naravno, jedan od zavodnika moje due. Na neki nain, svojedobno, i njezin instruktor.
Veina tih instrukcija dogaala se u sjeni ili blizini anka, kojeg
smo, razumljivo, zapljusnuti valovima glumakog ivota, literaturom, smatrali loginom postajom u naem intelektualnom
razvoju.

Studena podstanarska soba

Tutnjala je dakle moja boemtina tih mjeseci ulicama i kavanama Zagreba, i nije bilo prepreka koje nisam preskakao. Onda se jednog dana pojavio moj otac, koji je stigao ranim vinkovakim vlakom oko 6 ujutro. Ja sam se ba negdje oko 5 vratio
u stan. Rekao mi je da pokupim svoje stvari, dok se je on ispriavao domainima.

52

Obukao sam svoje jedino, maturalno, zelenkasto-sivo odijelo, tako da su sve ostale moje stvari stale u dvije putne torbe.
utio je sve vrijeme dok smo se vozili mojim autobusom preko
Savskoga mosta i crvenom olovkom, koja je imala i svoj plavi dio s druge strane, a koju je on naroito volio, biljeio neke
adrese soba za izdavanje u oglasniku Veernjeg lista. itav dan
smo proveli traei prikladnu sobu za mene. Napokon je otac,
tko zna zato, bio zadovoljan jednom sobom u Bosanskoj ulici,
povie Britanskoga trga.
Sobu sam opet dijelio sa sinom gazde koji je bio radnik u
topionici eljeza. Dobra neka dua. Radio je svake druge nedjeIje nonu smjenu i opet su nam se putovi nekako udno ukrtali. Znali smo se obojica vraati u zoru, on s posla, ja iz svojih
duhovnih nestaluka. Kua je bila lijepa, ali nije bilo grijanja i ja
sam se poeo dobro smrzavati te jeseni i zime.
Otac je doao ponovo u Zagreb poetkom decembra. Ovaj
put razlog njegovog dolaska bili su zimski kaputi koje nam je
trebao kupiti. Sestra je eljela novi kaput, a ja nisam ni imao
nikakav, nego sam itave jeseni lunjao Zagrebom u nekom debelom vunenom puloveru to mi ga je majka isplela, zbog koga
me je tiva prozvao Jesenjinom.
Milica je eljela novi moher kaput, koji je te zime bio u modi i to je potpuno sruilo oev plan da kupi dva kaputa. Bio je
na tisuu muka to da uini. Ako kupi sestri moher, koji je bio
prilino skup, nema novaca da kupi i meni kaput.
Dogovorili smo se da se naemo na Trgu Republike u Moki, gdje sam volio odlaziti na kavu i gdje me je uvijek ekao popularni Milek i nagovarao na jutarnju votku.
Nikada oca nisam vidio tako zbunjenog i nekako posebno
potonulog.
- Zna li, sine, da su od tvoje majke strievi i djedovi Matijevii bili meu najjaim Lianima, a i mi erbedije bili smo
dosta jaki. Tvoga djeda Vujadina brat ura mogao je golim
rukama rastrgnuti eljezne lance. To je isti onaj ura koga je
nekakavTurin devetsto i neke ubio noem kraj kazana, dok su
kopali rudu u blizini LasVegasa.
- Skrati priu - rekao sam, jer sam znao to slijedi nakon
tog epskog uvoda.
- Pa, sine - rekao je - ja u kupiti Milici moher kaput. Zna,
djevojkajeza udaju, a ti imataj debeli demper ijo navuci na
53

njega ovaj kratki kaput od odijela, kad su hladnija jutra i noi. I

bit e ti dobro...
Okrenuo sam se i otiao na Akademiju, ostavljajui oca da
jo neko vrijeme tumara kao Kovaiev Zgubidan snijegom zasutim i studenim kaldrmastim plonicimaTrga Republike, prije
nego uhvati popodnevni Sava expres za Vinkovce.
Sluaj je htio da sam ba te zime dobio teku upalu plua, od koje sam skoro odapeo. Leao sam u studentskoj sobi u
sklopu bolnice u Drakovievoj, koju su zvaliBaraka 5b", jer iz
nje se rijetko izlazilo zdrav i itav.
Otac je teko primio vijest da sam se tako ozbiljno razbolio
i prebacivao je sebi to mi nije kupio zimski kaput, smatrajui se krivim za moju upalu plua. Uzalud sam mu govorio da
sam upalu dobio zbog toga to sam sa Stevom Krnjaiem trao
jedne noi gol do pojasa po otroj zimskoj kii, od autobusnog
kolodvora do eljeznike stanice, i da je to pravi razlog moje
bolesti.
Uzalud.
Stari moj udba nije mi vjerovao.

54

Doek Nove u Zagrebu

O studentskom siromatvu, ilegalenju u tuim sobama,
znoju i plesu, susretu u Novoj godini, krupnim pahuljama
snijega, skromnoj trpezi, kosi i oima boje badema...

Vjenceslav Kapural je bio glumac s kojim se moglo razgovarati o literaturi, a ne samo ispijati gorke pelinkovce, koji su
bili naroito u modi te jeseni u zagrebakom teatarsko-filmskoknjievnikom podzemlju. Imao je kartu vie za doek Nove godine u Klubu prosvjetnih radnika na Mauranievu trgu.
Nije mi se nikako odlazilo u Vinkovce, jer su jo uvijek u
meni bili svjei oiljci nezalijeenih Ijubavnih rana. Kako nisam
imao ba nikoga drugog u Zagrebu s kime bih zaelio biti vie
od jedne jedine noi, prihvatio sam Kapuralov poziv da s njim i
njegovim drutvom provedem tu najluu no.
Biloje dozlaboga dosadno!Tijekom veeri nekako sam nabasao na isto tako osamljenu duu, koja je tumarala prepunim
Klubom prosvjetara probijajui se kroz dimnu zavjesu u kojoj
su se jedva prepoznavala lica. Pocupkivalo se, drmusalo, lelujalo, stiskalo uz muziku s gramofona u kojoj su dominirali hitovi
4M, Marka Novosela i Gabi Novak:Kad si kupim mali motorin"
Platno, boje, kist i tvist"Ljubav ili ala"...
Nisam je zapitao za ime, a ni ona mene. Bila je najmravija
djevojka koju sam obuhvatio oko struka, i nije na njoj bilo mnogotoga to bi raspaljivalo moju erotsku matu. Ali imala je neke
posebne i tune oi i tako mekani, njeni i duboki alt, te sam se
s razlogom primicao sve blie njenom licu, gotovo joj uvlaei
glavu ispod dugake, kestenjaste kose, sve dok se nismo tako
priljubljeni i zatieni dimom i njenom umom od kose izgubili
u nekim drhtavim njenostima, te vrelim dahom i oznojenim
usnama zasuli poljupcima.

55

Upueni jedno na drugo, i ne zamjeujui druge, kao dva

brodolomca, plesali smo cijelu no. Pili smoBakarsku vodicu"
palili cigaretu na cigaretu, dok se moja bijela najlonska kouIja, koju sam obukao na golo tijelo, potpuno mokra slijepila s
tijelom postajui tako dio koe. Samo je nemarno rasputena
crvena kravata s plavim i bijelim prugama zadravala koulju
na meni.
Oko pet ujutro krenuli smo iz Kluba da uhvatimo prve jutarnje tramvaje koji su vodili na Staru Savu. Ona je stanovala
u studentskom domu u arengradskoj gdje je dijelila sobu sa
svojom cimericom, a ja sam te noi i jutra bio sam u Mustafinoj
i Vinkovoj studentskoj sobi, u kojoj sam inae ve mjesec dana
ilegalio.
Krupne pahulje snijega padale su po Zagrebu itave noi i kazalini trg je, krto osvijetljen utim svijetlima, doekivao
prve tragove zore kroz koju su se pomaljali snijegom zatrpani
malobrojni automobili, glasajui se potiho trubama kojima su
jedni drugima estitali Novu godinu.
Smijala se kako sam navukao svoj jesenjinovski pulover ispod sakoa maturalnog odijela i pokuavala me zaogrnuti svojim velikim, sivim krombi kaputom, ispod kojega je, zbog njena
izuzetno tanana tijela, bilo dosta mjesta i za mene ako se remen
odvee.
ekali smo tako, uvijeni u njezin zimski kaput, etvorku da
nas odveze do Stare Save. Dijelili smo cigaretu kojom smo se
grijali i otpuhivali kolutie dima, priljubljenih lica i zasanjanih
pogleda.
Jutro je ve sijalo kroz prozore studentske sobe i obasjavalo sve ono to je jo do prije nekoliko trenutaka bilo skriveno.
Njeno krhko tijelo, uvijeno u nekoliko deka i tako priljubljeno
uz m enejoje podrhtavalo, a pogled je nekako, gotovo zatvarajui oi, skrivala od mene, pretvarajui se da tako radije govori o poeziji Tina Ujevia, koju smo oboje oboavali.
Pored kreveta je stajala do pola ispijena boca travarice, a
na stolu izmrvljeni komadii kruha, ostaci slavonske kobasice i
ajvara, koje su svi studenti drali u studentskom friideru", na
prozorima soba na kojima su visjele najlonske vreice iz roditeljskih paketa to su stizali iz provincije. Iznio sam pred svoju
gou jelo i pie kad smo uli onako smrznuti u sobu, odlaui
56

Ijubavne zagrljaje i grijui promrzle prste na polutoplim radijatorima.

Nisam je pitao kako se zove i nije me pitala kako mi je ime.
Preutno smo se dogovorili da su se to samo nae due te noi
na Silvestrovo druile i pobratimile uz Ujevieve stihove.
M nogo godina kasnije, dok sam se klanjao pred publikom
u Gavelli, spazio sam je u treem redu. Drala se za ruke s nekim
mladiem. Iste oi boje badema i ista dugaka kestenjasta kosa pod kojom sam se jedne davne silvestarske noi skrivao od
nemira. Ali u licu se izgleda malo popunila. Mora da ni u struku
nije vie tako neprilino tanana, pomislio sam.
Nasmijeio sam joj se. Nasmijeila mi se.
I namignula.
Znala je da je te veeri iz mene na toj sceni progovarao i
dio njene due utopljene u mojim venama jedne davne silvestarske noi, u kojoj smo svojim posebnim i elegantnim njenostima postali braa u svemiru.

57

Prve uloge, enidba

O Akademiji, fazaneriji, Krnjaiu-Krnji,
prvom letu avionom, Americi, portiru Cicimiru,
mladim i iskusnim drtinama,
gitari koja je postala svjetiljka,
Hamletmaini, tajnom i javnom vjenanju...

Moje iskustvo me nauilo da se vrhunci u umjetnosti ne

postiu planski. Oni najee dolaze sami od sebe, kad se najmanje nada. Znam da sam se uspinjao ponekad na neke svijetle visoravni i jo pamtim sladak okus pobjeda. Ali, pamtim i
sve one duboke, tamne i hladne nisputice koje su isto bile dio
moga hoda kroz umjetnost i koje su me eliile vie. Danas, s
miljama teatra i filma u nogama, stojim na nekoj svojoj osunanoj visoravni i jo bezazleno i djeaki promatram tri nedosena vrha moga Triglava: Izeta Hajdarhodia, Peru Kvrgia i
LjubuTadia.
R. erbedija, Vjesnik, 5. oktobra 2000.
Na Zagrebakoj kazalinoj akademiji koncem ezdesetih
vladala je prilina disciplina, to je s obzirom na specifian karakter kolovanja, bilo prilino iznenaujue. Jo uvijek je Gavellin duh kruio uionicama i mnogi profesori nisu se mogli
maknuti od njegovih umjetnikih i pedagokih metoda. S jedne strane je to bilo dobro, jer je kola poprimala karakter jedne ozbiljne institucije, a s druge strane, uz tumaenje kazaline
umjetnosti od nekih uskogrudno navijenih profesora koji su
slijepo imitirali stil i rad velikog metra Gavelle, koila se u izvjesnom smislu umjetnika sloboda i individualnost.
Ipak, sve u svemu, bila je to dobra kola, s izvrsnim teoretiarima i ponajboljim kazalinim reiserima. Uostalom, u kazalinoj umjetnosti ne postoje pravila koja treba slijediti i slijepo podraavati.Takvi umjetnici, i kad su najbolji, obino ostaju

58

odlikai" i ne moe ih uiniti izvanserijskim nijedan umjetniki

autoritet.
Ja sam od samog poetka izgradio vlastiti sistem. Nisam
bio naroito oduevljen gavelijanizmom" kao metodom, jer
su najistaknutiji predstavnici te kole (zvani gavelijanci), uglavnom vikali na sceni i razdirali ui gledaocima" Moji uzori na
sceni bili su ovagovi, Kvrgi, Tadi i Hajdarhodi. Tako po~
sebni i razliiti u svemu, a tako veliki i originalni. Shvatio sam
da, ako elim dostii te visine, moram pokuavati biti svoj i pronai u sebi ono neto samo moje to e, moda, zasijati nekom
novom posebnou.
Moram priznati da sam imao i dosta sree. Odmah iza prvoga semestra Kosta Spai me je ubacio u ekipu izabranih studenata s etvrte i tree godine koji su pripremali studentsku
predstavu za gostovanje po Americi. Inge Apelt, Neda Mamilovi, uro Utjeanovi, Nikola Car i ja kao glumci, i jo Stanko
Majnari kao asistent reije. Profesor i voa puta bio je Georgij Paro. Pripremali smo neki kola dramskih tekstova iz nae
i amerike dramske knjievnosti i nekoliko scena i songova iz
Brehtove Prosjake opere. Profesor glazbe na Akademiji bio je
Bogdan Gagi, veliki profesionalac i beskrajno odan i drag ovjek, koji je imao dosta muke da uskladi taj udni orkestar (i
zbor), u kojemu je briljirala Inge Apelt, koja je inae sjajno svirala klavir, ali Nikola Car, i jo vie uro Utjeanovi, nisu gotovo
uope imali sluha.
Svatko od nas trebao je svirati neki instrument. uro je svirao usnu harmoniku. Bile su to prave salve smijeha dok smo
gledali i sluali kako se pedantni i strogi" profesor Gagi trudio nauiti tog naeg vragolana da pogodi tih nekoliko nota na
usnoj harmonici.
Jednog jutra tijekom probe uro je iznenadno jauknuo,
bacio Ijutito usnu harmoniku na pod i pritom neto sono
opsovao, to mu je inae ilo od ruke, odnosno jezika. Krv mu
je liptala iz posjeene usne jer je on zabio maleni avao u usnu
harmoniku ispred note C, u koju je trebao puhati. Pritom je, naravno, optuio profesora da mu je on rekao da zabije avao u
usnu harmoniku.
Ja sam svirao gitaru. Onu istu crnu Gipsijevku koju mi je
otac kupio u Vinkovcima nakon mnogih nagovaranja profesora muzike, koji su isticali da sam neobino muziki nadaren i
59

da bih trebao ii i u muziku kolu uiti klavir, to je moj otac

odmah odbio plaei se da u zbog muzike kole zapostaviti
redovnu. Kupio mi jejednog kinog popodneva gitaru. Ja sam
je odmah, izlazei iz duana, poeo svirati, pritom se okliznuo
na vlanom ploniku i pri padu dobio od oca lagani udarac po
tjemenu.
Polako", rekao je.Jednom e tako i vrat slomiti..."
Moja crna gitara je bila dola sa mnom izVinkovaca, ali bavei se uglavnom kavanama i djevojkama nisam imao vremena za nju. Stajala je tako u mojim ilegalnim i legalnim sobama,
naslonjena na zid u nekom kutu, dokje jednoga dana Mustafa
Nadarevi, s kojim sam dijelio sobu u nekom iznajmljenom stanu u Dereninovoj ulici, nije ofarbao u bijelo i napravio od nje
nonu lampu koju je objesio iznad svoga kreveta. Kad sam ga
upitao zato je to uradio, rekao je:
Nikad ne svira. Ovako e bar biti neke koristi od nje."
U Ameriku smo otili poetkom maja i ostali na turneji preko mjesec i pol dana. Letjeli smo iz Zagreba za New York JatovomDesetkom" Bio je to ujedno i moj prvi let avionom. Nisam
se uplaio. Zapravo, na neki nain sam zavolio letenje. Kanzas
Siti, Mineapolis, Vaington, Los Aneles, Njujork. Odjednom mi
je sve izgledalo nekako drukije.
Kao da mi se svijet smanjio.
Od itave turneje upamtio sam samo jednu lijepu i mladu
Amerikanku koja mi je poslije pisala pisma na koja nisam odgovarao. Ali sam na neki nain postao sigurniji. Nakon tih aviona,
barova, partija, neto se promijenilo u mome provincijskom karakteru i ukusu.

Krnja i fazani
Druga godina Akademije donijela je neka posebna uzbuenja. Vratio se s odsluenja vojnog roka Stevo Krnjai, o kojem
su sve vrijeme priali kao o nadnaravnom talentu. Njegov glumaki kredit nije bio toliko jak u teatru, koliko na TV-u i u kavanama. Prije nego je otiao u vojsku, bio je prava TV zvijezda.
Zvali su ga jugoslavenski Dems Din.
Sreo sam ga prvi put u jedno rano jutro. Ja sam doao na
jutarnje predavanje Slavka Batuia, koji nas je uio povijesti
60

svjetskoga kazalita. Nije bilo mnogo studenata na predavanju.

U nekom trenutku iziao sam na toalet. Pribliavajui se toaletima, ve u hodniku sam uo kako neko pjeva:
Poleti golube moj,
odnesi pozdrav mojoj Ijubljenoj...
Otvorio sam vrata i ugledao ga ispred umivaonika. Ispred
velikoga ogledala stavio je svoje malo, vojniko ogledalo. Bio je
nasapunao bradu i brijao se pravom britvom. inio je to vjeto,
nekako muevno i odraslo. Gusta i kovrava crna kosa i izrazito
muke crte lica nisu nimalo podsjeali na Demsa Dina. Prije mi
je liio na Raskoljnikova ili neko drugo lice Dostojevskoga.
- Gdje si, fazan? - upitao je. (Sve su novopeene akademce
zvali tim imenom,fazan", kao to u vojsci novake zovuguterima" I openito, udno je to u naim prostorima kako se Ijudski
ivot povezao sa ivotinjama, pa nam je zgodna enamaka",
opaka enazmija", ili kad se nekoga eli uvrijediti, to e mu
drugo rei negovole jedan",magare").
- Dobro jutro - rekao sam.
Nasmijao se glasno.
- uj ti njega! Dobro jutro? to smo fini. Da nisi iz Finske?
- Iz Vinkovaca - opet u ja glupo i preplaeno.
- Slavonci su vrijedni, ali netalentirani - odbrusio je on.
- U stvari, ja sam iz Like - nadometnuo sam.
Zastao je s brijanjem. Pogledao me, bolje rei odmjerio od
glave do pete.
- Pa to odmah ne kae, fazanino jedna, da smo zemljaci!
Ajde, popiaj se i ekaj me ispred. I reci Cicmiru da mi donese
kolonjsku.
Cicmir je bio veoma vana osoba na Akademiji.
Bio je jedan od portira kojega smo svi oboavali. Volio je
i on nas i esto dozvoljavao da inimo stvari po Akademiji koje su inae bile zabranjivane. Znao bi nam ostaviti kljueve da
pravimo tulume po noi i odavati tajne s profesorskih sjednica
koje je znao prislukivati. Bio je nekako na naoj strani. Na strani mladosti. Nekako oinski i pokroviteljski. Mora da mu je naa
neobuzdana mladost djelovala, kao iskusnom ovjeku, ponekad smijeno. Ponaao se kao da je on zapravo skrivena tajna
vlast na Akademiji. Jednom je, rekoe mi, rekao Borisu Festiniju,
61

koji je koristio svaku priliku da bi svirao na klaviru, i koji je uistinu maestralno i krajnje profesionalno svirao:
- Neka ti tata kupi klavir, pa glumi pijanista.
- Neka tebi tata kupi Akademiju, pa ti budi rektor - rekao
mu je Boris.
Ne samo da sam rekao Cicmiru da Stevo trai kolonjsku za
brijanje, nego sam mu je ja i odnio. Bio sam potpuno fasciniran
tim doljakom koji je plijenio svakim svojim pokretom, svakom
rijeju.
Poli smo u HNK na kavu, pa zatim zaredali mijenjati kafie.
Najee smo svraali u bife ispod Radio stanice, na uglu Juriieve i Trga Republike.Tamo se pilo najee. Braco varc, Luj
Lonar, Ugljea Kojadinovi, tivii... Sve sami profesionalci.
Stevo je bio apsolutna zvijezda, gdje god bi se pojavio.
Od toga dana poeli smo se intenzivno druiti. lako je tek
doao iz vojske, imao je para. Odmah je poeo snimati noveTV
drame, tako da je ubrzo ponovno zagospodario zagrebakim
glumakim postajama i asfaltom. Bilo ga je teko pratiti. Svaka no se, kao po nekom pravilu, zavravala na autobusnom
kolodvoru, gdje se pilo sve do zore, a onda odlazilo na zadnje
pie na glavni eljezniki kolodvor. U to vrijeme mamurluka
uglavnom smo eskivirali sva teoretska predavanja, a ako bismo
na neka i poli zbog semestralnih potpisa, smjestili bismo se u
zadnji red i obino zaspali.
Tih godinu i neto dana proveli smo nerazdvojno, kao duhovni nomadi i beskunici, ilegalei po Staroj i Novoj Savi, ili
mijenjajui stanove iz kojih su nas ubrzo istjeravali zbog none,
odnosno ranojutarnje buke koju smo stvarali naim terevenkama.
Te nae boemske noi su opako nalikovale jedna na drugu,
jer bismo obino poinjali piti (uvijek slavei ili oplakujui neto
vano!) u bifeu Gavele, s Dulcem, Emilom Gladom, Fickom, Baj
Matom, Festekom, Bobijem, pa zatim odlazili do Sveme ili Kluba
knjievnika, a onda obavezno zavravali nae noi na jutarnjim
kavama i rakijama na zagrebakom glavnom kolodvoru mijeajui se s deurnim kolodvorskim polusvijetom i putnicima koji
su svako malo pristizali.
U toj boemtini bilo je i nekog udnog bruenja, hvatanja
mimike ivota, prolaznika, i svega onoga to je strujalo kroz na62

e due. Mi glumci ne samo da pozajmljujemo sebe drugima,

onima koji su napisani, nego, uspije li nam ostvariti ulogu, proniknemo li u karakter, postanemo taj netko drugi, taj netko
napisan, a onda se treba vratiti natrag, na neki brisani prostor,
opet biti gol i sam. Kao ptice koje mijenjaju perje - to smo mi.
Gluma je vjetina m nogo jednostavnija nego to se to na
prvi pogled misli", rekao je Krlea. I u tome ima istine. Ali treba
doi do te jednostavnosti.Glumci glume kao da je istina ono
to ti arobnjaci doaravaju svojom glumom - kao da je istina.
Glumci glume glumei kao da im neto jeste to zapravo nije,
tako da gledalac vjeruje da je istina ono to glume. ovjek komu se vjeruje da ga neto boli, a ne boli ga nita, ili obratno,
ovjek koji se tako srdano smije da moe nasmijati i druge, a
moda je subjektivno veoma nesretan i bole ga zubi, za takva
ovjeka kae se da je dobar glumac. Dogaaj koji se glumi za
vjetinu glume je potpuno sporedan: sa stanovita glume, dakle, nema dobrih ili loih komada, nego dobrih ili loih predstava, to jest takvih koje se mogu dobro ili loe glumiti. Dobar
i vjet glumac uzdie vjerojatnost zbivanja na sceni do vjerodostojnosti, a slab glumac ivu i bolnu Ijudsku rije svodi na
obino brbljanje ojke."
Uhvatio sam bio gadnu prehladu, ali bez obzira na temperaturu i kaalj kojim mi se inilo da izbacujem komadie plua
iz sebe, nije bilo predaje.
Nastavljalo se s terevenkama do posljednjeg daha i birala
su se pia koja su po preporukama velikog metra Krnje, bila
najpogodnija da poslue Ijekovito, kao na primjer kuhana vina
ili rakije.
Jedno popodne, ba na klasi scenskoga govora kod profesora Crnkovia, stropotao sam se na pod kao pravi junak iz
Dostojevskoga. Boena Frajt, koja je u to doba pokazivala neke
posebne njenosti za mene, ubacila me je u taksi i odvela u bolnicu, iz koje nisam iziao mjesec dana. Spopala me galopirajua
upala plua, koja esto zavrava smrtnim posljedicama.
Toga jutra, kada sam iziao iz bolnice, to jest izBarake 5b",
kako smo zvali to studentskoistilite" koje je bilo smjeteno u
prizemlju Drakovieve Ortopedske klinike, otiao sam prvo do
oblinje trafike da kupim cigarete. Puio sam u to vrijeme niku
Drinu, za koju je Krnjo govorio da ima najbolji duhan.
63

Zapalio sam cigaretu, povukao dugaki dim i ponovo kolabirao pored jednog visokog kestena.
Otiao sam na tjedan dana u Vinkovce na oporavak. Majka
Stana kupovala je jagode i kao nekad donosila mi doruak u
krevet, a otac je neprestano uzdisao, prijekorno i zabrinuto me
gledajui, nemalo okrivljujui sebe za moju upalu plua to mi
nije kupiozimski kaput.

Drtine, vilenjatvo i enidba

Kad sam se vratio, nastavio sam se druiti s Krnjom, ali ne
vie onako estoko, jer se u njegov ivot uselila jedna lijepa mlada glumica. Zvala se Nataa Marii i izgledala kao Ruskinja.
Ja sam otkriojednog drugara s prve godine, koji je za mene biofazan", a ja za njega ono to je Stevo bio za mene -iskusna drtina". Tako me je Mile Rupi i zvao, jer je volio u svakom
trenutku naglaavati svoje liko podrijetlo.
Ve dobro oporavljen od upale plua, nastavio sam sa svojom boemtinom, iako ne vie tako strasno i samoubilaki kao
s Krnjom. Moj novi cimer je postao Mustafa Nadarevi, s kojim
sam iznajmio dvosobni stan u Dereninovoj ulici. Stan smo dijelili s neakom od vlasnika, koji je radio u nekoj tvornici i kojega smo rijetko viali u stanu. Mustafa i ja smo imali zajedniku
spavau sobu i uglavnom se dobro slagali.
Mustafa je bio i sekretar partijske organizacije na Akademiji iako nimalo nije bio nalik na takve tipove. Dapae, bio je
armantan i pravi zajebant. Dijelili smo pakete koji su nam dolazili jednom mjeseno. Moji su bili puni slavonskih kobasica,
kulena i unke, a njegovi bosanskih kolaa.
Onda je dolo najznaajnije Ijeto za obojicu. Joko Juvani, koji je u to vrijeme bio uistinu popularan reiser i kojega
smo mi studenti posebno oboavali, dao nam je glavne uloge
u Drievoj Griuli", novoj premijeri na Dubrovakim Ijetnim
igrama. U predstavi smo imali i Ansambl modernog plesa iz studija Ane Maleti iz Zagreba.
One su igrale umske vile u koje se moj Dragi smrtno zaIjubi i povilinja!
U jednu od tih vila i ja sam se zaljubio, smrtno. Potpuno me
je opinila, zavilila...

64

Zbog nje sam prestao puiti i piti.

Zbog nje su nestale sve moje nestane noi.
Zbog nje su me i moji prijatelji zaboravili.
Bio samsjena njene sjene"
Godinu dana smo hodali, a onda se, na njezin prijedlog,
oenili.
Zbog nje sam kasnije postao najbolji razbija altera...
enili smo se dva puta. Prvo crkveno, u crkvi Svetoga Blaa
u Zagrebu, a onda i slubeno, u matinom uredu u Vinkovcima.
Zagrebaka svadba bila je gotovo tajna. Vjenanje je obavljeno oko sedam naveer 31. decembra u praznoj crkvi. Nije
bilo nikoga osim sveenika i njezine najue rodbine.
Napolju je padao gusti snijeg i kao da je elio sakriti ovo
tajno vjenanje pred Ijudima i Bogom. Ja sam, preko veza dr
Cerovca, koji je bio otac moje nevjeste, morao obaviti razgovore s nekim crkvenim dostojanstvenicima, a zatim i potpisati
neki specijalni ugovor kojim sam se obavezao da neu braniti
svojoj buduoj eni njezinu vjersku ispovijest i sline neke smijene stvari. Potpisao bih ja tada da se odriem svoga imena i
prezimena, i ako treba proglasio bih se Eskimom ili Kinezom,
koliko samje volio!
Poslije vjenanja smo otili kod njezinih roditelja u stan,
gdje je njezina obitelj teko skrivala nespokoj koji ih je obuzeo
zbog tog vjenanja, no vrlo brzo postao sam njihov omiljeni
zet kojim su se ponosili, a i ja sam se ponosio njima. Cerovci su
zaista svi bili dobri, poteni i nadasve asni Ijudi.
U pono smo estitali Novu godinu, a zatim nas je jedan od
brae odvezao u na iznajmljeni stan naGrani" U pjesmiHamlet maina", napisanoj u Ljubljani 1992, na temu puta, selidbi
i minula braka, a inspiriranoj time kako je moja majka Stana ve
prala rukama, zapisao sam:
Moja majka je prala ve na ruke
Kad se oenim
Kupit u svojoj eni mainu za ve
Govorio sam pred ocem samo da ga nerviram
Oenio sam se s 23
Prerano sine
65

Govorio je otac samo da me nervira

Svadba bjee ko svadba i to da se pria...
I moja balerina u bijelom
Svu no je plesala i nije ni primijetila
Kakoje zvijezda jedna pala
I kako je moj ujak pijano urlao da ju je to on iz
Pitolja
Skinuo
Kaem nije ni primijetila
Toliko smo jedno drugo voljeli
Neki brkati roaci bacili su novac u moj crni eir
(u kome sam kasnije govorio Ines i druge Ijubavne)
i Belije bio uformi
tamanei Ijutu rakiju vikao je nekud u tminu
Bjeite avoli moj anel se eni
Kad smo se vratili u Zagreb
Uredno je brojala moja ena balerina
Novac iz crnog eira
eljela je da je vodim u Pariz i Rim
lli negdje dovoljno daleko
Ja sam ba snimao tivinu dramu Prikupljanje hrabrosti
I ostadoh joj duan to svadbeno putovanje
Al'kupih joj novu mainu za ve
Iskra ili Olimpija
Tako se nekako zvala
I uredno i vrijedno prala
Zatim se ve kod mojih prvih sitnih nevjerstava
Poela kvariti
I sjeam se da je moja ena balerina
Ponekad duboko u noi akom po njoj udarala
Ne bi li se pokrenula
1974. mi je naglo u karijeri krenulo
igrao sam Hamleta na Lovrijencu i snimio par filmova
Sjeam se padao je snijeg i bila je zima
Kad smo skupili taj sitni ke
I kupili novu mainu za ve
Zvali smo je Hamlet maina
I nije nikakve veze imala s dramom Hajner Milera
Znali smo govoriti: Nema smeta kod Hamleta
lli: Pogledaj bre Hamlet pere sve
66

Zaista je prao i suio

Sve u svemu suvie kompliciran bio
Te se stroj za suenje pokvario i u njemu smo drali
Djeje igrake
Zatim smo se u novi stan selili
I izmeu ostalih stvari novu mainu za ve kupili
Posebno stroj za pranje
Posebno stroj za suenje
Nismo joj ni ime dali
Toliko smo ve bili jedno prema drugom otupjeli
Ubrzo smo se i rastali uz mnogo vike ni za to
Moja (tada ve biva ena) bila je likvidator
Zajednikih dobara
Izmeu ostalih stvari njoj je pripao stroj za pranje
A meni dvoje djece i stroj za suenje...
esto se sjetim onog novogodinjeg jutra kad nas je enin
brat doveo doGrane". S teGrane" penjali smo se i sputali po
naem stablu, mijenjajui stanove i ivei jedan dobar i lijep ivot.
Jednoga dana, nakon m nogo godina, oluja je skrila nae
stablo i razbacala dijelove naih tijela po ulicama Zagreba. Prije
rastave izila je moja knjiga pjesama Cmo-crveno koju sam joj
posvetio. Ali...

U sobi naoj
kad no se spusti
gusti mrak
ue u zrak
i dotie nam
elo usne ruke glas
Pa trai spas
U dubini nas
I mrak se nasloni na mrak
Crveno-crno, 25
Nita nije od nas ostalo osim dvoje odrasle djece, koja nas
svojim ivotima uvjeravaju da sve to nije bio tek san i privid.
Knjiga pjesama u predveerje rata povuena je iz svih knjiara i odvezena u nepoznatom pravcu...

67

Kod Roe
0 Milinom starom, Roinoj blagosti, Kieviu,
jednom kaputu, Tingl-Tanglu, urdi
1 nikad izglaenom nesporazumu
Mi smo svi preli iste putove u mraku,
mi smo svi jednako lutali u znaku
traenja...
Ujevi, Pobratimstvo lica...
Negdje na Crnomercu, nedaleko od jednog podsljemenskog potoka, blizu rampe na eljeznikom prijelazu, kuda su
tutnjali vlakovi za Maribor, Grac i Be, imao je otac Mila Rupia
kavanu. Zvala se jeKod Roe" I Milina oca su zvali Roo, a i mi
smo naeg prijatelja Milu, po ocu, prozvali Roo. Valjda mu se
tako zvao i djed, a moda i pradjed. Nisam pitao.
Otac Roo bio je nadasve zanimljiv i privlaan ovjek.Volio je drutvo, bio vragu kum, napravio dice petero i vie, premaio dobro liki minimum" zapisao je Mile Rupi u pjesmiE,
moj stari". Za razliku od mog starog, on je bio ushien i ponosan
(bar je ostavljao takav dojam) to mu sin studira glumu i to mu
svakodnevno dovodi u kavanu poznata lica s malog i velikog
ekrana. A bila se ba dobro proula Roina kavana, ne samo
zbog odline janjetine, likog sira kripavca i domae rakije, koliko i zbog toga to su se tu dogaale nezaboravne urke, koje
su trajale do jutra i skrivale svoje vitezove i dame u magle i kie
zagrebakog predgraa, otkuda su se vraali mokri od jutarnjih
rosa, ije su mirisne kapi, pomijeane s anelovim parfemima,
donosili u svoje brane krevete ili samake mansarde.
Roo je izgledao kao Balzak. Jak i glavat. Usprkos velikom
postotku invalidnosti, jer jedne noge nije imao do koljena i pomagao se drvenim umetkom koji je znao kripati, lijevo oko mu
je bilo napola zatvoreno, a falili su i neki prsti na desnoj ruci,
sve od posljedica poslijeratne mine koja je eksplodirala negdje
kod Riica dok su on i njegovi drugari istili teren, bio je zauujue pokretljiv. Vozio je auto, hodao je bez taka, njiui se u
bokovima, i pritom bio neodoljivo armantan. M nogo godina
kasnije, zavrit e u okolici ibenika u Pirovcu, s trideset godi68

na mlaom enom, bivom opaticom i medicinskom sestrom,

koja se valjda usrdno i molila i rane mu lijeila, a bogme ga i
podmlaivala.
esto smo dolazili preko dana s Milinom klasom. Predvoeni Zlatkom Vitezom i Mladenom Budiakom, bili su jedna
od najplodnijih glumakih generacija zagrebake Akademije.
Tu su se obino dogaali pravi performansi.
Roo nam, bez obzira to i koliko se pilo i jelo, nikad nije elio naplatiti raun. A glumci su dolazili i dolazili... Mene su
naroito zanimali, zbog neke udne tajne koja je bila u njima,
Enes Kievi i Darko urdo. ak su zajedno i stanovali u podstanarskoj sobici iznad gostionice Pod starim krovovima" na
Gornjem gradu. Bili su pomalo neto drugo. Nekako pomaknuti za koji pedalj od uobiajene opsjednutosti glumom. I Mile je,
na neki svoj nain, bio u svom posebnom odnosu s glumom.
Udario je svojim pjesmama, na neki nain, temelj etno-glazbi,
koja se danas, koliko sam mogao vidjeti, izuzetno cijeni. Njegova pjesmaBila je mala, liila na Brezu..." postala je evergrin, a J.
B. tuli je, koliko znam, u bogatom opusuAzre" uzeo jedino
njegovu pjesmuPit, i to je Amerika" koju je uglazbio a da nije
njegova.
Enes je bio pjesnik. Imao je neku tugu Jesenjina u oima,
na licu, u pokretima i oko sebe. Moda ba zbog suvika rijei i
misli koje su mu zaokupljale glavu, njegov glumaki talent nije
blistao kako je mogao blistati. Pisao je pjesme na kolskim tekama, na rubovima Sportskih novosti, na zidovima stare i poruene kasarne u rnomercu, ispred koje je jedne noi neki uplaeni
straar (kau daje bio Albanac) ubiojednog od najtalentiranijih
hrvatskih knjievnika Ivu Kozaranina. Pisao je Enes i na salvetama, na rupiima ispod crvenim ruem otisnutih vrelih usana
neke ene, zagonetno ostavljena poljupca...
Bio je sav nekako vornat i zagonetan. Siromatvo se cijedilo niz njegove rukave debelog vunenog pulovera s rol kragnom i odluio sam mu pokloniti svoj zeleniHubertus", u kojem
sam ga dugo godina nakon toga viao.
Poklonio sam pjesniku kaput
zelen i malo ut
dadoh mu ga onako usput
iz dosade i nekog prijateljstva
69

a on razbaruen koat i krut

obue taj stari kaput
zelen i malo ut
i napisa mi pjesmu
za sretan put.
Poklonio sam pjesniku kaput
poderan i malo star
i nakon par Ijeta
svojim pjesmama napravi dar-mar
u novom kaputu sjedi u klubu
i jede biftektar-tar
a mene stalno mui ista stvar
da ostavih na sebi taj kaput star
to dadoh mu ga prije osam Ijeta
moda bih i ja postao poeta.
Darko urdo je ve tad biostari" i iskusni zagrebaki stanovnik. Doao je iz svoje Hercegovine u srednju umjetniku
kolu kao nadareni slikar, ali je upisao i glumu. Volio je imia
i teke tehnike likovnog izraavanja, bakropis, aquatintu i razvio zavidnu grafiku vjetinu. Bio je stariji od nas i poznavao je
neke putove u Zagrebu koji za nas, u to doba neiskusne, nisu
postojali. Uz to to je slikao, dobro je govorio poeziju. Na neki
svoj zagonetan i potresan nain. Bio je, kao to se tada govorilo
- konceptualni umjetnik. Uope uzevi, interesantna umjetnika dua.
On me je jednoga dana poveo u Tingl-tangl", u to doba
glasoviti kafi gdje su se okupljali neformalni off umjetnici. Ti
udaci i svjedoci svog vremena okupljali su se u poetku, prireujui Jutra poezije, najprije u Mesnikoj, a poslije u Blatu. Jutra
poezije okupljala su ranjene due, koje su pod vodstvom udesne Ruice Orekovi, svake nedjelje ujutro, doivljavale svoje
vrhunce koji se nisu mogli mjeriti nikakvim drugim duhovnim
orgazmima.
To divno pijano drutvo gubitnika u prijepodnevnim satima, dok se graanski svijet lijeno istezao u svojim nedjeljnim
odmorima i pripremao za crkvu ili nedjeljne rukove, znailo
mi je mnogo, mnogo vie od svih etabliranih pjesnika, iako sam
volio i beskrajno cijenio Dragojevia, Gotovca, Pupaia, Katelana, Marojevia, Petraka i mnoge druge dobre pjesnike.
70

U podrumTingl-tangla" dolazio je iTom Durbei govoriti

svoju poeziju. Bio je udak, koga smo voljeli. Bio je na neki nain zatitnik gubitnika. Kad bi se teatar mjerio po onome koliko
ga tko voli, onda bi Durbei bio apsolutni svjetski ampion.
Volio je teatar prekomjerno.
esto na svoju tetu.
urdo je u Tingl-tanglu" govorio poeziju, stihove koje je
sam izabrao, a govorio je bez suvine teatralnosti, nastojei iskljuivo glasom prodrijeti u due sluatelja. Volio sam kako je
govorio Ujevia i Miljkovia. I drugi koji su svraali uTingl-tangl" voljeli su urdine nastupe, a vladalo je u to vrijeme iznimno zanimanje za poeziju u Zagrebu, emu smo, ini mi se, i mi
glumci znatno pridonijeli. Zaljubljeni parovi poklanjali su jedni
drugima pjesnike zbirke i neka druga Ijubav, ini mi se, bila je
tada meu Ijudima.
Kad sam svojedobno dobio nagradu Dubravko Dujin, koja se dodjeljivala u zgradi HNK, izmeu mnogih senzacionalnih
ponuda koje su mi nudili da pjevaju ili neto izvode za mene, ja
sam odabrao Darka da mi govori Ujevia, kojeg je on, u svom
izboru, govorio cijeloga ivota.
M nogo godina kasnije, postao sam za njega izdajnik kojega nije htio ni pogledati, a ni pozdraviti na ulici.
ao mi je bilo zbog toga i nadao sam se prilici da emo se
ipak nekako sresti, suoiti, i da u mu objasniti mnoge stvari koje ne zna, koje nije znao, i da e opet biti, kao nekad, sve u redu.
Naalost, teka bolest prekrila je sve njegove muke i odnijela
prerano njegov ivot od nas.
Ostala je samo tuga i bol to nisam nita mogao uiniti da
ublaim, bar posljednjim iskrenim razgovorom, njegovu nesreu.

71

6
Vlak-voz
O tranicama u noi, vinkovakom kolodvoru,
ravnici i kolijevci, utoitu i majinoj ruci

Poslovni vlakSava ekspres" polazio je u est ujutro iz Zagreba za Beograd, a vraao se oko osam naveer u Zagreb. I Beograd je imao neku svojuposlovnu rijeku" (ijeg se imena vie
tono ne sjeam), koja je vodila putnike znatieljnike u rano
jutro iz Beograda za Zagreb, a vraala ih oko osam u Beograd.
Bio sam esti putnik tih vlakova-vozova, a obino bih, unato
uredno kupljenoj karti sa obaveznim rezerviranim sjeditem,
stajao cijelim putem za ankom u vagon-restoranima tih vlakova-rijeka.
Putovati po tranicama as u jednom, as u drugom smjeru, a opet, kao da se vrti u nekom krugu iz kojeg ne moe
izai. A tek lica, sudbine...!!! Uvijek je tu bilo nekoga od koga se
nije moglo pobjei. Nekoga se uvijek jednostavno moralo sresti. Poznatog ili nepoznatog. Uvijek je netko bio u blizini. Kao
da smo se, nakon razgovora, preutno dogovorili da zajedno
putujemo.
Sve da sam i htio, zbog prirode moje profesije ne bi mi
uspijevalo sakriti se ni na trenutak. U hodniku, u vagon restoranu, obasipali su me pitanjima, vie-manje sluali odgovore,
astili, tapali, Ijubili po obrazima i dva i tri puta...
Bio sam dio njihovih ivota.
Dio njihova putovanja...
Volio sam te divlje vlakove-rijeke i te zadimljene juree
ankove na kojima sam ostavio svoju ranjivu mladost da zauvijek i nezaustavljivo odleti u nepovrat. Pao bi poneki stih nikad napisane i dovrene pjesme, rijei za tamu u ravnici, za neki
osvijetljeni prozor u nekom selu koje je uas mugnulo i osta72

vilo titrav svjetlosni trag na ne ba istim prozorima. Padale su

i ispovijedi, onako po naki, o enama, vojsci, a govorilo se i o
politici, grleno i tiho. Kako su danas daleko od mene ti vlakovivozovi!
I slike su izblijedjele i rasule se u ropotarnici sjeanja. Samo
ponekad duboko u noi probudi me snani, potmuli tutanj u
grudima. To vlakovi-vozovi jure mojim venama, krvavim tranicama.
Postojala je i jedna jedina stanica na kojoj su se ti jurei
zmajevi odmarali, a ja bih ba na toj stanici izlazio. Bila je to stanica moga djetinjstva - Vinkovci. Grad u kojem sam odrastao
na obali rijeke koja ne tee. Grad u kojem su ivjeli moji roditeIji. I grad koji su moji roditelji napustili jedne veeri dolazei u
Beograd moda jednim od posljednjih putovanjaSava ekspresa", poetkom jula 1991. A petnaestak godina prije toga, mislim
ba da je bilo 1974, budio sam se u toploj postelji nae prostrane okake kue.
Majka je donijela rakiju kojom me je uvijek izjutra budila. I
slatko od vianja koje nitko kao moja majka nije znao spraviti.
To je bio najbolji nain da presijeem taj moj slavonski mamurluk, kojega ama ba nikada nisam uspijevao izbjei kad bih dolazio u Vinkovce. Zatim bi otac stavio na kolica torbe pune majinih delicija: kulena, kobasica, unke, kisele paprike, rakije i tko
zna ega sve ne. Uglavnom, potpuno razliitmenu" od onog
zagorskogsira-putra-vrhnja-mleka-jajca-i-krumpira..."
Al' sve to ide u Beli Zagreb grad!
Mislim da je bila subota. Obino smo subotom igrali matineje, predstave u maloj sali zagrebakog ITD-a. Igrao sam toga
popodneva Moj obraun s njima. Ili: Krlein obraun s nama, kako sam kasnije prekrstio predstavu.
Moj autorski protest.
Borba za san.

73

Obraun
O vremenu partijske hajke, nemiru i buntu,
utoitu i nainu kako je nastala predstava
Moj obraun s njima"i nastupu pred Krleom
Tvojivot bit e borba sa divljim zvijerima"
M. Krlea

Bilojeto vrijeme poetka sedamdesetih.

Opasno i teko vrijeme. Prola je ne ba tako slavno '6S. sa
studentskim nemirima koji su, naalost, od veeg broja mojih
drugova, s kojima sam dijelio zanos, nainila kompromisere i
spretne kooperante sa sistemom. Bilo je to vrijeme kad su se
ideali prodavali u bescjenje i kad je cijela ezdesetosmaka
generacija krenula u borbu za ostvarivanje svojih graanskih
pozicija u drutvu. Ali, bilo je to i vrijeme kad su se istaknuti
partijski liberalno orijentirani politiari, zakulisnim i inim igrama, uutkaliu ime spaavanja nacije" od probuenih nacionalizama i kad su se lideri pravih demokratskih pokreta preko noi
odstranili iz Partije jugoslavenskih komunista, sa zauvijek prilijepljenim etiketama hrvatskih, srpskih, slovenskih, bosanskih i
makedonskih nacionalista, uz sve one udne i smijene partijske pojmove i sintagme koje su ile uz nepoudnu rabotu.To je
vrijeme kad je netko preko noi bio sluga tehnomenaderstva,
imperijalistiki plaenik, izdajica, izrod...
Bilo je to vrijeme kada je SKJ doveo na elne pozicije Ijude
iz drugih i treih redova, bezosjeajne kadrovike sa sintaksom
partijske mainerije, koji su ,,u ime obrane jugoslavenskog jedinstva" nesmiljeno poeli provoditi istke na svim drutvenim
razinama, guei iz temelja bilo koju demokratsku i liberalnu
misao. Bilo je to vrijeme nekog modernog staljinizma, kojem
sam se nagonski, svim svojim duhom, cijelim svojim biem usprotivio.
U meni se tih godina budio pravi buntovnik i sve to sam
igrao - igrao sam sa strau buntovnika. I intervjue koje sam
74

davao uvijek sam rijeima bojao u crno-crveno (na koncu sam

u predveerje raspada Jugoslavije, valjda znajui da se nikada
za svoga ivota neu rijeiti tih bojar i izdao knjigu s tim naslovom), a otrica mojih nemira bila je uvijek upuena prema onima koji su, neosjetljivi za muke naroda, beutno vladali.
inilo mi se da nam netko krade sreu, koja je, nekako, bila nadohvat ruke, a opet, uvijek kad posegne, neka munina
u utrobi, neka iba po prstima, neki vrag u nekoj tami koju su
demagozi neuvjerljivo pokuavali zasvjetlucati svojim frazama,
ali to svjetlucanje uvijek je imalo neto od zveketa hladnog elika.
Nemir je, jasno, zahtijevao utoite. Morao sam se sa svim
tim buntom, nemirom, skrasiti i osnaiti.Trebao mi je duhovni
saveznik. Ne trenutani, nego trajni. I to da me nee zbuniti,
ostaviti u nedoumici, nego me, sa snagom koju sam imao, uputiti prema horizontu. I tada se u meni dogodio Krlea, ne vie
onako lektirno iz gimnazije i s prigodnih recitacija, nego kao
moj barut i kao moja votanica kojom sam samome sebi, a nadam se i drugim znatieljnicima, osvjetljavao put.
U Krleinom djelu pronaao sam pravi uzor. Iitavajui
njegove romane, novele, eseje i poeziju, dakle tekstove koje je
pisao izmeu dva svjetska rata, pronalazio sam svako malo toliko m nogo aktualnosti s vremenom koje smo mi toga asa ivjeli. Krlea je zaista, kao veliki psihoterapeut naeg patolokog
stanja, dijagnosticirao sve to je bilo oko nas, ono vidljivo, ali i
one zloudne bolesti koje su tada jo bile pritajene.
Tih godina izila je i knjiga Predraga Matvejevia koja mi
je posluila kao pravi vodi kroz umu uzavrelih tema o kojima
je Krlea pisao, a koje su me proganjale i koje sam sebi htio posloiti u glavi. Godinu dana slagao sam izabrane tekstove i uio
ih napamet u kiparskim ateljeima Marije Ujevi i ime Vulasa, u
kojima sam, kao u Ijudima iroke due, nalazio pravo intelektualno utoite i zatitu.
Marija je u to vrijeme radila svoga Krleu, polako i strpljivo,
u volumenu, prostoru, a ja, negdje iznutra, svoga, kao tapiseriju
otkanu njegovim rijeima, da bismo jednoga dana shvatili da je
itav atelje bio pun Krleinih skulptura, kao to je i meni glava
bila puna Krleinih reenica.
Trebalo je, ipak, iz te urotnike ugode i bunila izii van. Pozvali smo zajednikog prijatelja i velikog hrvatskog redatelja
75

Dinu Radojevia, ija je srodna dua s oduevljenjem prepoznala snagu i aktualnost Krleinih tekstova koje sam izabrao.
Napravili smo nekoliko proba u malom kiparskom ateljeu Marije Ujevi, i roena je neobina predstava.
Zupi sam rekao da imam gotovu predstavu i zamolio sam
ga da nam napie pozivnice za novu premijeru teatra ITD. On
je, a da nije odgledao nijednu probu, odmah prihvatio. Na premijeru smo pozvali oko 40-ak gostiju i eljeli smo, namjerno, u
gledalitu okupiti Ijude razliitih politikih miljenja i ukusa.Tu
veer na istom mjestu bili su i Matvejevi, i Mandi, i Katelan, i
oljan, i uvar, i Bijeli, i Spai, i Vrdoljak, i Ladan i Zupa i Stama
i Raos i Gali, i jo neki ijih se imena ovoga asa ne sjeam, a
koji su spadali u vlast ili disidente. Predstava je trajala 45 minuta. Poslije sam je odigrao vjerojatno vie od tisuu puta. Igrao
sam je u kazalitima, tvornikim halama, u osnovnim, srednjim
kolama i na fakultetima. Igrao sam je na festivalima, pa i pred
drugomTitom.

Obraun s Krleom
Samo je nisam igrao pred Krleom.
Krlea nije odlazio u kazalite, a ja nikada nisam htio, uza
sve navaljivanje njegove Bele, da mu bilo to glumim u njegovoj kui. Govorio sam da ja glumim u teatru, a ne po privatnim
kuama. Govorio mi je da je bolje i da ne pokuavam u njegovoj
kui glumiti, a u stvari je izgarao od elje da vidi to sam ja to
napravio s timObraunom".
I tako se jednoga dana pojavio u malom teatru ITD. Ja sam,
kao to rekoh, bio u Zupinoj kancelariji, tj. u svojoj garderobi,
kad je odjednom u sobu utrao Tomica - punjena ptica, i zamuckujui jedva izgovorio:Kkkkrrrlea..."to Krlea", pitaoje
Vjeran.Krlea je u teatru... Evo ga upravo ulazi..."
Zatim su se vrata otvorila i Krlea je uao.Bok, mali. Doel
sam." Uslijedilo je kratko zatije.Kavu...", rekao je. Strali su se
svi u ITD-u. Donijeli su kavu. Krlea i Zupa su razgovarali. Nekoliko reenica o literaturi i o teatru. Bio je nervozan. Nije volio
izlaziti meu Ijude. Vjerojatno zbog problema s nogama koje
su ga izdavale. Jedva je uspijevao na takama pokretati svoje

76

ogromno tijelo. A moda i zbog nelagode to svojom pojavom

impresionira obine Ijude.
Pojavom, dakako, i karizmom.
Smjestili su ga u teatar meu studente Filozofskog fakulteta. Ja sam poeo predstavu. Nije to bila jedna od mojih boljih
veeri, jer sam govorei tekstove stalno razmiljao o tome da
bih trebao zapravo prekinuti predstavu i zamoliti Krleu da pria sa studentima i odgovara na njihova pitanja. I danas mislim
da sam to trebao uiniti. Trebao sam biti do kraja dosljedan i
iskren, jer ja sam govorio Krleine rijei bez elje da mi neko
aplaudira zbog mog glumakog umijea. Ja sam ih govorio u
njegovo ime, s nekim silnim duhovnim srodstvom, kao to sam
to inio i kasnije, uvijek pokuavajui izravno djelovati na Ijude
i pokretati u njima pozitivni otpor protiv nevoljne stvarnosti koju smo ivjeli. A toga popodneva sam odjednom bio uhvaen
u lai! Tu je sjedio ovjek koji je sve to napisao, a ja sam pred
njim i pred drugima, na pozornici, glumio revolucionara. Nisam
prekinuo predstavu. Izdrao sam do kraja. Bilo mi jeao Starog
i nisam ga, zapravo, elio dovesti u nelagodnu situaciju. Bez obzira na bunt, ovjek mora imati obzira.
Predstava je zavrila i ja sam izaao iz dvorane. U toj predstavi se nisam klanjao publici, elei i tako razdvojiti svoj umjetniki i graanski angaman. Poslije nekoliko trenutaka, uao je
Krlea u sobu. Odloio je take, i utke sjeo na stolicu. Zatim je
rekao:Kavu!" I opet utio. Zatim me je pogledao ispod oboda
moga budueg eira (kojeg sam oporuno dobio u nasljedstvo) i sasvim tiho rekao:
,,Je... mali moj, svira ti na violini, ali zapamti... Tvoj ivot
e biti borba sa divljim zvijerima"
esto se, na svojim putovanjima, po svojim kuama i stanovima, kolodvorima, aerodromima, hotelskim sobama sjetim
te Krleine reenice. Kad mi je bilo najtee i kad sam bespomono lutao ovim svaenim pa mirenim, pa opet svaenim i
opet mirenim prostorima, njegove proroke i pomalo oinske
rijei upozorenja, odzvanjale su mi u glavi:Tvoj ivot e biti
borba sa divljim zvijerima... Tvoj ivot e biti borba sa divljim
zvijerima... Ijudima..."

77

8
Sedamdeset prva
0 hrvatskom proljeu, Budii, sukobu
s visoko pozicioniranim drugom, hrvatskoj utnji,
cenzuri, sukobu s Bulajiem, brikuli
1 treeti meu Imoanima iMatanu

Proljea 71. radili smo Spaene Edvarda Bonda u Gaveli.

Reirao je Vana Kljakovi. Zagreb je kljuao nekom posebnom
energijom. Ivan Z. iak, s kojim sam znao tih uzavrelih godina
ponekad popiti rakiju i koji je posebno volio kazalite, rekao mi
je da doem toga dana u Studentski centar, jer e, ree mi,biti
vatreno".
Nagovorio sam Vanu da prekine probe i krenuli smo iz Gavele u Studentski centar. Mislim da smo ili Vana, Pero Kvrgi,
Dino Radojevi, Branko Ivanda, Drago Mitrovi, ovo, Zidari,
Foka, Mesari i ja. Moda je bio jo netko u naoj grupi i maloj
koloni dok smo iz Frankopanske odluno hodali do Savske, ali
ne mogu se sjetiti. Studentski centar je bio dupkom ispunjen,
ali ne bi se moglo rei da je vladala revolucionarna, prevratnika atmosfera.
Govorili su razni govornici.
Mnogi su pozivali na apsolutni trajk. Neki su zaustavljali
stvari i jasno su se mogli prepoznati petokolonai u njihovim
redovima.
Onda je na scenu iziao Draen Budia.
U ruci je drao Vjesnik iz'68. Na naslovnoj stranici, preko
Titovog govora, podcrtao je pojedine misli i reenice Titova
govora. Govorio je osvrui se na te reenice. Mladi Ijudi su ga
frenetino pozdravili. Svako malo uslijedio bi pljesak. Govorio
je bez srdbe, zanosno i odmjereno. Bio je to govor dostojan
najbriljantnijih tirada Robespjera ili pak Sent-Dasta. Mislio
sam tada da pred sobom gledamo novog politikog lidera ija
karizma sjaji nekom posebnom energijom.
78

Ubrzo su, nakon raspleta u Karaorevu, mnogi studentski

lideri iz Zagreba, zavrili u tamnicama. Poeli su divlje potkazivanje i denuncijacije, prodaja dua, kao za vrijeme staljinizma i
sukoba sa Informbiroom.
Svijet se okrenuo naglavce.
I nije toliki problem bio u najviim dravnim i republikim
rukovodstvima, jer tu je ostalo jo uvijek nekih pravih socijalista
i revolucionara, koliko je pravi problem nastao u nadiranju itave horde, treerazrednih, lokalnih rukovodilaca istrunjaka",
koji su svojim neznanjem i beskompromisnim i dogmatskim
socijalizmom ponovo vratili demokraciju u ovoj zemlji dvadesetak godina natrag u neki novi staljinizam.
Moja epizoda iz HNK-a71, i obroun s jednim visokim partijskim funkcionerom jo uvijekje bila tema dana.
to se to u stvari bilo dogodilo?
Doao sam u Zagreb tih dana iz Srbije gdje sam ba zavrio snimanje filma. Nakon to sam se dobro ispavao i ponovo
doveo u graanski red svoje ispijeno filmsko tijelo, krenuo sam
u obilazak kazalinih bifea. Prvo sam otiao do Gavele, jer mi je
bila u susjedstvu, no nikoga nije bilo u teatru. Svi su otili na neki velikisastonok, rekoe mi, koji se dogaa u HNK.
Poao sam tamo.Teatar je bio ispunjen do posljednjeg mjesta. Glumci, pisci, reiseri, umjetnici Zagreba, sjedili su u teatru
kao gledatelji svoje vlastite sudbine, kao polaznici neke specijalne politike kole, kao nesvjesni elementi ili ak potencijalni
disidenti aktualnog politikog trenutka u Hrvatskoj, kojima je,
eto, ni manje ni vie, nego ef ideoloko-politike komisije CK
Hrvatske, doao odrati taj historijski as, tu povijesnu lekciju,
objasniti stanjestvari i zavesti reda u te uzjogunjene i uvijek nemirne i sumnjive umjetnike duice.
Uvijek je, naime, neko dolazio i pojanjavaostanje stvari"
ili kako stvari stoje", ili kako bi trebale stajati. To stanje stvari
se navodno stabiliziralo, proistilo i sve tima kao po koncu od
Triglava do evelije.
Budui da u kazalitu nije bilo nijednog slobodnog mjesta,
sjeo sam sa strane na stepenice kojima se uspinjalo na pozornicu kao Hamlet u sceni Miolovke, prije nego e pokuati uhvatiti
u zamku savjest grenog Kralja.

79

Visoki partijski funkcioner govorio je suhoparnim i stereotipnim jezikom i frazama, na koje smo bili svih tih naih politikih godina navikli i oguglali, i svojom nas je mrzovoljom upozoravao da dolaze neka nova vremena kojanee ba imati mnogo obzira za radoznale i Ijubopitljive umjetnike", jer eto, kao to
smo vidjeli, neprijatelj ne spava, neprijateljje budan i umalo mu
je uspjelo, ali drug Tito i CK Jugoslavije... i tako dalje i tome slino...
Govorio je sve u smislu jedne ope izdaje u kojoj su izdajnicima bili proglaeni Ijudi kojima sam ja, kao uostalom i mnogi
od nas tamo prisutnih vjerovali i koje smo potovali.
Vrhunac je bio kad je nazvao MikuTripalamalim Hitlerom"
Ba tako je rekao - mali Hitler! Poslije ovagovievog iskrenog
govora, u kojem je traio da mu se objasne neke stvari oko ekonomske politike zemlje, put deviza i stanje nacionalnog pitanja,
visoko pozicionirani drug je rekao da on cijeni ovu kao glumca, ali ako se petlja u politike stvari da onda mora biti spreman
i politiki za to odgovarati.
Svi su nakon toga uutjeli i osjealo se kako je nelagoda
i neka ledena jeza prolazila kroz tijela svih umjetnika koji su
sjedili prikovani za svoje stolice, osjeajui stravu nadolazeih
vremena koja su prijetila ukinuti onu umjetniku slobodu koju
smo ipak donekle imali u toj Jugi.
Zar e nas birokrati, Ijudi-funkcije, neki bezmirisni i nestrastveni tipovi izjednaiti s jadom, tugom i beznaem Maarske,
eke, Poljske, Rumunjske, Bugarske ili Albanije?
Da mi nije dirnuo ovagovia, moda bih se i sam, kao i
svi drugi uostalom, zavukao u sebe i u nau intelektualnu nemo,jo od Krleina sluaja potvrenu, izgleda jedinu ispravnu
poziciju, nakon svih neuspjelih Obrauna, ali se u meni pobunio buntovnik iz djetinjstva koji nikada nije mogao preutjeti
nepravdu, i kojega ni roeni otac, sa svim svojim uvjebanim i
prostudiranim metodama, nije uspio pokoriti.
Dakle, visoko pozicionirani drug lino cijeni ovu, ali sve do
granice dok je ovo ono to on misli, i ako ovo uti, ako ovo
ne pita u kojoj to zemlji ivi, ovo je dobar, ali ako pita, recimo,
kuda idu te devize i koliko su to nai narodi zaista jedinstveni i
koliko se bratski vole, ovo se petlja u politike stvari, a ako se
petlja ovo i njemu slini, moraju biti spremni snositi posljedi80

ce, a posljedice su kazne, to e rei, bio ti ovo ili ne bio, cijenio

ja tebe lino ili ne, ako se petlja, mi tebe moramo usmjeriti, pa
ako treba i zbajbuiti, i najbolje je, brate, nemoj se petljati, daj
uti, glumi tamo, unesi optimizam meu samoupravljae, pokai neprijatelju koji ne spava da i mi imamo glumca, iliti konja
za utrku, i ne gunaj, zar svaki mjesec ne dobiva osobni dohodak, zar sindikat ne dobiva svinjske polovice, koji ti je vrag, uti,
ne petljaj se, neprijatelj je budan, neprijatelj ne spava...
Podigao sam ruku i zatraio rije u toj ponienosti tijela i
dua to su me okruivali. Moja se slabana ruka hamletovski izdignula toga jutra u prepunom HNK-u, odluivi se usprotiviti,
protestirati, pa ako treba i slomiti pred tim dogmatskim novim
Milovanima, Jovanima i Radovanima...
Za stolom na pozornici sjedili su, dakle, drug iz CK, jedna
drugarica koje se ne sjeam i uveni hrvatski tenor, koji je ujedno bio i sekretar partijske elije HNK-a.
Drug Tenor iz svoje operske perspektive nije mogao naslutiti hamletovsku opasnost koja je vrebala sa sporednih stepenica i koja mu tog trenutka nije mogla nita drugo predstavljati
do obinog glasnika iz Verdijeva Otela ili statista sa zadatkom iz
Seviljskog brijaa. Dao mi je rije, oekujui valjda da e taj mladi glumac zagnjaviti nekim dosadnim pitanjem i tako prekinuti
ledenu napetost koja je smrznula dvoranu, nakon dosta politiki nepromiljene geste istaknutog druga iz CK Hrvatske.
Pridigao sam se sa stepenica i odmjerenim i sigurnim glasom, bez imalo nervoze ili treme, otpoeo svoj protest.
Nejdavno sam snimao film na jugu Srbije. Igrao sam mladoga uitelja, Ijeviara i snimao sam mnoge scene sa kolarcima, djecom izmeu deset i trinaest godina. Kad sam polazio za
Zagreb, jedna djevojica meje upitala:
Kud e, Uo?"
,,U Zagreb", rekao sam.
,,A je li to Hrvatska?"
Jest."
,,Pa kud e, uo, meu te ustae!"
Pitam vas sada - to mislite kako e se odraziti ova javna
politika drama, kojoj ste preko TV-a dali razmjere obrauna s
nacionalistima koji su se spremali ruiti socijalistiki sistem, na
psihe i due mladih Ijudi koji o tim stvarima nita nisu znali, a
kojima se sada nudi sudjelovanje u obraunima s neprijateljima
81

drave i naroda? Osim toga - rekao sam - CK Hrvatske broji vie

od trideset lanova. Vi tvrdite da su nekoliko njih grdno pogrijeili. Pitam vas, to je ostalih tridesetak lanova CK, ukljuujui
i vas kao predsjednika ideoloko-politike komisije, radiio dok
su Savka i Mika grijeili? To znai da ste svi vi morali biti na neki
nain korumpirani, i to znai da ja vama moram uskratiti svoje
povjerenje, jer tko meni danas garantira da vi sada niste neki
Kinez ili Rus, njihov agent?
Jo sam neto govorio o demokraciji i kako toja zamiljam
demokratsko socijalistiko drutvo. Govorio sam o slobodi miIjenja i govora, o filmovima koji nisu imali razloga bivati zabranjivani i cenzurirani.
Nakon moga govora uslijedilo je par trenutaka apsolutne
tiine, a zatim se prolomio gromoglasni pljesak, silinom koju
nikada poslije nisam uo u ovacijama poslije nekih uspjenih
predstava na toj istoj pozornici.
Drug iz CK je pokuao neto odgovoriti, ali se je zbunio i
sapleo i uspio tek promucati nekoliko nesuvislih reenica. Nastala je neugodna tiina u kojoj je zastraujue odjeknuo bespomoni krik neke operske zboristice, koja je poela govoriti o
poniavajuem poloaju i statusu lanova zbora HNK-a, i sve je
prijetilo da se pretvori u dosta bunu protestnu tribinu, kojoj
su ovini i moji govori, na neki nain, kumovali i dali poleta,
te uvaenom opernom prvaku i sekretaru nije nita preostalo
nego da, povienim glasom izvjebane operske intonacije, prekine taj neeljeno podivljali sastanak, pozivajui lanove partijske organizacije HNK da se za petnaest minuta nau u maloj
pokusnoj dvorani, gdje e se zauzeti stav, dati smjernice i openito vidjeti na koju e notu svirati.
Osjeao sam se kao mladi Krlea kada je 1918. zalutao u
dvoranu Kola, na onu poznatu pijanku koja se pretvorila uPijanu novembarsku no". Osjeao sam se kao mladi pjesnik, koji je
nakon verbalnog obrauna s pukovnicima i generalima, i ostalom pijanom bratijom, to su se, nakon donedavnog krvoprolia u kojem su jedni drugima klali grkljane i kopali oi, ponovno
te noi grlili, ispijajui ae traminca i burgundca i pjevajui starogradske pjesme, zaklinjui se u vjernost i bratstvo i jugoslavenstvo koje e ih spasiti pred Germanima i Italijanima. Grlili su
se i tancali, a zapravo besramno lagali jedni drugima, ekajui
82

pogodne trenutke da se ponovo dohvate za grkljane, kao to

e to i uiniti '41, pa se opet nakon etiri godine zvjerskoga ubijanja grliti i Ijubiti u obraze i zaklinjati u bratstvo i jedinstvo, da
bi napokon sve to skonali, vjerojatno jednom zauvijek, u ovim
najnovijim ratovima kojima smo jo uvijek svjedoci i ije rane
pokuavamo vidati Ijekovitim travama s velebitskih i nekih drugih opustjelih visoravni.
Rekoe mi da je istaknuti drug iz CK odmah nakon toga sastanka pourio u CK izvjetavajui tamo da je bio napadnut od
hrvatskih nacionalista. Nemalo su se iznenadili kad su u provjeri mojih podataka pronali: Ja sam od roditelja srpske nacionalnosti, koji su lanovi Partije i uesnici NOB-a od '41.
Koga je to majka rodila?
Problemi koji su uslijedili bili su neugodni, ali ne katastrofalni, pa i pomalo paradoksalni, jer sam ja, sukobivi se iz umjetnike baze s visokim drugom, izrazivi u Ijutnji svoju sumnju
tko je i to je, ispao hrvatski nacionalist, a upravo ortodoksni
nacionalisti vidjeli su u meni opasnu Jugoslaveninu.
Spasila me i injenica to su ipak u najviim partijskim krugovima ostali neki pametni i mudri Ijudi, koji su ublaavali ovu osvetniku i pomahnitalu bratiju koja je na sebe preuzela zadau da
spasava jugoslavenski komunizam od ove liberalizacije i demokratinosti, koja jezapravo prijetila da jednoga dana ukine upravo
njihove neprikosnovene poloaje i povlastice, i krene u izgradnju
jednoga novoga, suvremenijeg i ravnopravnijeg drutva.
Bilo je to opasno vrijeme u kojem su se izgubili i nestali
mnogi talenti, pa nije bilo teko zamisliti i nestajanje sa scene
i jednog mladoga glumca, to bi mi se vjerojatno dogodilo da
me ipak nisu uzeli u zatitu neki vani Ijudi iz umjetnikog ali i
politikog ivota.
Slavko Sajber je bio sekretar Gradskoga komiteta SK i vjerojatno sam tada najvie njegovom zaslugom proao kroz pukotinu Scile i Haribde, neoteen. Dapae, Toni Vrdoljak meje
ubacio u Prosjake isinove.
Ali neki drugi su zaista nastradali.
Vrata su im se zatvorila.
Svjetla ugasila...

83

Meu Imoanima
Zavolio sam od prve to sjajno Raosovo literarno tivo.
Imotski sam do tada poznavao samo preko moga paanca Marinka Petrievia arlija, koji je gajio obiaje iz rodnoga kraja i
pretvarao esto nae obitetjske veere i rukove u mediteranske delicije.
Uskoro smo doli u Imotsku krajinu da snimimo dijelove
TV serije koji su se tamo dogaali. Nisam mogao ni sanjati koliko e taj kraj, sa svojom posebnom prirodom i obiajima, duboko u meni odjeknuti. Druei se s braom Kukavica iz Runovia
Gornjih i njihovim drutvom, postajao sam istinski Matan.
Pilo se tu iz noi u no, kartalo brikule i treete. Zalomila
bi se poneka ganga. Pekli su se janjci i igralo se na balote iza
Matinog restorana. Pivale su se imotske i dalmatinske pisme i
samo je poneki od njih, pomalo sumnjiavo, gotovo ne vjerujui, gledao kako se to liki Krajinik uspijeva pretvoriti u pravog
imotskog vlaja.
Nisam to znao ni ja, iako sam osjeao kako moje tijelo poprima istinske kretnje toga prosjaka-torbara.
Bio je to sjajan posao Tonija Vrdoljaka i svi smo m nogo
oekivali od premijere na malim ekranima. Pogodila nas je odluka o zabrani prikazivanja serije. Slubena obavijest bila je politika i dalo se naslutiti da se serija zabranjuje zbog istoimenog
Raosovog romana koji je upravo objavio, za kojega su neki deurni knjievni, ali i drutveni kritiari, ustvrdili da je djeloproeto nekim nacionalistikim idejama i mislima".
Nadali smo se da e zabrana biti uskoro skinuta i nesporazum ispravljen, jer u seriji zaista nije bilo ama ba niega zbog
ega bi se mogla i trebala zabranjivati. Ipak, ostala je u bunkeru
punih dvanaest godina.
Godine71. u nekom slinom bunkeru zavrio je i film ivojina Pavlovia Crveno klasje, u kojem sam igrao glavnu ulogu,
iako je, da paradoks bude vei, pobijedio na festivalu u Puli. Deurni partijski duebrinici su naknadno shvatili da film dosta
otro govori o poslijeratnim vremenima osnivanja seljakih radnih zadruga i ranim zabludama jugoslovenskog socrealizma.
Zabranjena je bila i velianstvena ikina filmska etida Zaseda, i Makavejevljev film Misterija orgazma i neke knjige i izlobe bijahu zabranjivane tih godina.
84

Uope, umjetnika stvarnost se nekako podijelila na dravne umjetnike, koji su radili velike i skupe projekte, poput Bulajieve Neretve i siromane umjetnike, u koje su spadali svi ostali.
Osjeao sam da mi je mjesto, moja estetska i moralna opredijeljenost, meu ovima drugima, koji su na neki nain svojim
filmovima i predstavama, na jedan pravi umjetniki nain, ispitivali nau ranjivu prolost i stvarnost, i kritikim okom opisivali Ijude i dogaaje stvarajui prepoznatljive filmske i kazaline
estetike.
Slijedei svoje umjetnike nemire, nekoliko godina kasnije, polemizirao sam sa svemonim Veljkom Bulajiem. Pale su
teke rijei, a bilo je i uvreda. U toj me polemici nitko od mojih
filmskih prijateija, osim Pavla Vujisia, nijejavno podrao.
Bilo je jedno pismo podrke iz Istre, ini mi se. Javila se neka gospoa i preklinjala da se veliki umjetnici ne bi trebali pred
radnikom klasom svaati. Ali i to je, valjda, napisano u urednitvu ili nekom drugom paukovu gnijezdu.
Svata se radilo...

85

Akter, dobrovoljni azil

OZupi, kazalinom iskoraku, odmicanju od institucije,
ortatvu s redateljima od ukusa i Ijudima s kimom

Kad smo radili Akter, bili smo zaista u jednoj vrsti dobrovoljnog azila, kojeg smo odabrali prema vlastitoj savjesti. Sami
smo na neki nain odredili koliko emo tako djelovati. Predstavu bismo obino pripremali godinu dana, recimo Sovu, s dramaturgom, teatrologom i profesorom Vjeranom Zupom. Radili
smo polako i studiozno, a pored svega, na rad bio je i primjer
zajednitva, prepoznavanja misli i htijenja. Meu namajezaista
vladalo duboko potovanje i duboko prijateljstvo. Potpuno povjerenje. Mi smo meusobno, uvjebavajui komad, preli onu
posljednju granicu... teko je to imenovati, recimo, perceptivnog prepoznavanja.
Uvodili smo u na rad mlade glumce. Kad danas, sa itavim svojim izvedbenim i receptivnim iskustvom, pogledam to
smo napravili kroz Akter, onda mi je jasno da je Sova bila daleko, daleko ispred svog vremena i tadanjeg deurnog kazalinog ukusa.Ta predstava je jurila snano naprijed, u neko doba
koje se tada u irem kontekstu nije ni slutilo. Imala je, sreom,
sljedbenike, Ijude koji su je prepoznali, a dobila je ak i dvije
ugledne nagrade na ondanjim festivalima.
Nikad poslije nisam pokuao raditi takvu vrstu teatra, jer je
to kazalite, zapravo, jedna vrsta majstorske klase koja zahtijeva itavog ovjeka, nekoga tko e pristati povui druge Ijude,
pristati na ulogu lidera, jezgre, osobe koja je apsolutno i s punom koncentracijom posveena samo kazalitu. I tad me je u
ulozi lidera, dogradnje te poetike, bez obzira na to to je Akter
bio moj drugi dom, sprjeavala moja glumaka karijera, inje-

86

nica da sam paralelno snimao filmove ili radio druge predstave

u drugim kazalitima.
Akter nije imao nikakvu drutvenu potporu i radili smo
sa stopostotnim entuzijazmom, a radilo se u dosta rizinom i
pomalo mranom vremenu. Kad kaem mrano vrijeme, onda
mislim na te osamdesete kao doba kojim je odjekivala politika
regresije i jedne sofisticirane represije, politika koja nas je vukla dvadeset i trideset godina unatrag, prema nekom novom
staljinizmu, politika koja nas je okrenula protiv Ijudskih prava
i demokracije, prema novoj birokraciji i cenzuri. Bilo je to vrijeme zabrana gledanja pojedinih predstava, nekih novih duebrinika, ali i vrijeme kad se neki zagrebaki intelektualci nisu
predavali, dakle, vrijeme neke osobite hrabrosti, kojoj je i Akter
pripadao.
Volio sam te Ijude s kimom, mislim na Zupu i Boidara Violia, Ijude koji se nisu predavali, podavali i prodavali.Tu je i Vitez sa svojim posebnim svijetom otpora, drugom koncepcijom
nemirenja i nepristajanja. Violi me je uvijek nekako fascinirao
kao reiser i kad o njemu mislim, on je kao jedno staro dobro
crno vino. Uz Kostu Spaia, Violi je kazalini redatelj koji je meu nama glumcima bio posebno cijenjen. S njima sam, kao glumac, ali i s drugima, imao punu stvaralaku slobodu, i oni su je
poticali, u meni razvijali.
Radili smo tople i divne predstave koje su ba insistirale na
glumakoj, odnosno umjetnikoj slobodi, recimo Rozenkranc
i Gildenstern su mrtvi u reiji Joka Juvania ili njegova reija
Griule u kojoj sam igrao sasvim sumanutog Dragia, ne samo
uzetog" od vila, nego mi je Jagoda Bui napravila i kostim koji
je izazivao smijeh im bih se pojavio na sceni. Kosa mi je stajala
uvis, kao da sam konstantno u stanju oka.
Volio sam redateljski zagrebaki teatar kojim su ravnali i
vladali Spai, Dino Radojevi, Georgij Paro, Tom Durbei, Juvani, Geri i Petar Veek, dakle, redatelji koji su glumcu omoguavali autorsku poziciju. Znali su iz glumca izvui stvari za
koje glumac i nije znao da u njemu postoje.
Nikad nisam bio osobno poklonik isto glumakog teatra,
dakle, zanatskog teatra u kojem nam glumac pokazuje svoje
vjetine i beskrajne mogunosti svojih mijena. Nije to loe kazalite, to moe, ako se dobro i s mjerom napravi, biti i dobro
kazalite, samo mi je uvijek bilo ugodnije suraivati na pred87

stavama u kojima redatelj ima viziju, ima svoj svijet, zna kamo
predstava smjera, to hoe, a kad bismo, radei na takvoj predstavi, stigli do kraja, obino bi se otvorio kazalini krov i ukazalo neko ohrabrivo nebo. Uvijek sam volio jakog redateljskog
partnera.
Bio mi je saveznik u onom neizvjesnom.
Dobro je to imati.
I tako biti.

88

10.

Hajka i hajke
O nastupu pred Titom, osjeaju dvorjanstva,
pijanoj kumrovekoj noi i Krlei Marije Ujevi i
jahaima lude babine kobile

Bila je godina77.
Snimao sam Hajku ivojina Pavlovia negdje u dubini i po
gudurama Crne Gore, kad je stigla depea iz Zagreba da me se
ima hitno prebaciti u Zagreb, jer sutra trebam govoriti Krleu
pred Titom.
ini mi se, nisam siguran, da je Milka Planinc stajala iza tog
poziva. Ona se ustoliila nakon hajke na hrvatske nacionaliste.
ika je bijesno bacio scenarij na zemlju i neto sono opsovao.
Govoriti? Zar samo uz ah ute?" rekao je aludirajui na glasovite ah-partije izmeu Krlee iTita. I ja sam bio spreman odbiti
tu udnu i iznenaujuu ponudu. ika je za mene bio vei general i od Broza i od Bakaria, ali je direktor filma brzo smirio nae buntovnike, disidentske reakcije, titei ne samo nas i film,
nego, bogami, i sebe.
Doslovce me skupa s mojim malim Danilom, koji je bio sa
mnom tih dana na snimanju, deportirao za Zagreb. Poao sam
iako me je kao zlokobna sjena pratila ikina opora reenica:ldi,
samo idi, i budi i ti dvorski glumac."
Bio je to put nelagode. S jedne straneTito kojeg sam potovao i cijenio, s druge strane taj uasan osjeaj umjetnika koji
umijeem opsluuje dvorjane. Sjetio sam se to je sve ekspir
sa svojom putujuom druinom inio ne bi li se domogao dvorjanske zatite, koja meni ne da nije trebala, nego mi je smetala.
to bi se dogodilo da sam odbio?
Bi li Hajka ikada bila zavrena, ne znam.
Stvorio sam se dakle brzinom svjetlosti uSpomen domu"
u Kumrovcu i uredno ispijao viski najednoj od raskonih terasa
toga velebnoga zdanja. Pitomi zagorski bregi, ravnoduni na
89

moju nelagodu, bili su u vidokrugu kroz prozor. Oko anka su se

sjatili i muvali silni politiari, koji su se, bar iz moje perspektive,
doimali kao srednjokolci na maturalnoj ekskurziji. Izmijeani
s milicijom u civilu i tajnim agentima, budili su u meni saaljenje i gotovo neki neuklonjiv prezir. Pokreti su im bili slubeni,
umjetni, bez strasti, i inili su mi se kao nekakvi klonovi, roboti
i igrake. Oni su se titili nekom svojom vanou, a bili su koreografirani, i uredno ekali da od protokola dobiju znak kada
treba izii na drugu terasu, ispod koje e predsjednik svakoga
asa proi, da bi mu tamo ti isti visoki partijski rukovodioci, ponizno i odano, kao zadivljeni srednjokolci, aplaudirali.
Zar ti statisti, ta trbuasta glumatala, osjeaju komunizam?
Moda...
Ma... vraga!
Zamarala me i vrijeala ta slijepa poslunost. Ve sam
posezao za treim ili etvrtim viskijem da isperem iz due taj
poznati zadah konih udbakih kaputa i oznojenih dlanova
nesretnih potkazivaa koji su me gnjavili svojim do bola nespretnim pozdravima. Bilo je u tim stiskanjima ruke nekog preutnog dogovora koji je gotovo nudio suradnju, od ega mi se
utroba prevrtala.
Nemalo iznenaenje bila je i pojava jednog dragog susjeda, za koga nisam ni u snu mogao pomisliti da radi za miliciju, a
koji mi je stidljivo i sav crven u licu na uho apnuo:
- Ja sam veeras za tebe zaduen.
- Ma nemoj? - upitah.
Kimnuo je glavom. On je zaduen za mene?
- Misli da bi me netko mogao od ovih... ? - upitah.
- Ma ne.Tebe? Ne...
- Nego?
- Zaduen sam da ti ne bi neto...
- to ?
- Pa... zna.
- to?
- Da ne bi onako s jezika neto - mucao je, a onda gubei
ivce zaprijetio - i stani s tom rakijetinom!
- Ovo je viski! - branio sam svoj spasonosni napitak.
- Onda stani s tim viskijem!
- Da naruim votku? - upitah.
90

- Ne, ne, ne... - rekao je i pogledao barmena koji je sklonio

i bocu i au.
Bili su tu na toj terasi svi. I Jure Bili i Vrhovac i Bakari, i svi
lanovi CK Hrvatske. Zatim je netko iz protokola rekao neto
kao:ldemo, drugovi! DrugTito dolazi..." i svi su se utke i ponizno uputili prema terasi ispod kojeje uskoro trebao proiTito s
mladim i perspektivnim jugoslavenskim politiarima koji su bili
polaznici kumroveke Politike kole.
Pojavio se u bijelom odijelu noen sparinom kumroveke
politike noi i doekan ovacijama svojih partijskih drugova
iz CK Hrvatske, koji su vrsto aplaudirali po uhodanom ritmu
kojim se pozdravljalo komunistike voe od Lenjina, Staljina,
Hruova, Brenjeva, aueskua i kako se ve nisu zvali ti jahai
lude babine kobile iz one prie o Ba eliku.
Bilo me je nekako stid, dok sam i sam aplaudirao, dodue
ne tako srano, jer mi je kroz glavu neprestano prolazila gorka
ikina reenica:
- Idi, idi i ti, i budi dvorski glumac.
Ostao mi je i dan-danas zagonetan taj magnetizam koji
ih je povezivao, to umijee poniznosti, jer sam znao da su svi
u svojim centralnim i inim komitetima mali bogovi, mali titii i
maralii. Bilo je tu neeg kolektivnog u svijesti od Richarda III,
one nakaznosti, koja mi nije toliko smetala zbog Ijudi, tih politiara i agenata, koliko zbog toga to se na taj nain unakazivao
moj san u sve ono to sam utopistiki vidio u komunizmu. Ali to
je, oito, bio samo moj problem. Neka nevidljiva britva krenula je i prema mom licu elei, vjerojatno, budem li neotporan,
unakaziti i samoga mene.
I moju duu.
Zatim smo svi skupa, rukom nekog nevidljivog ceremonijal metra, povedeni na svoja mjesta u veliku dvoranu gdje je
ekala bogata trpeza, muzika i sve to ide uz taj banket koji je
neodoljivo podsjeao na Krleinu 1918. Ali ovaj put sa mnom,
koji sam, kao u loem filmu, pao u jo loiji kadar, u tu pijanu
kumroveku no.
Stolovi su bili poredani u veliko slovo U i tamo su se uredno
smjestili svi ti politiari. U sredini stola sjedili su Tito i Jovanka.
Njima sa strane, s lijeve i s desne, bili su Bakari i Milka Planinc,
pa onda svi ostali ve prema utvrenoj hijerarhiji.
91

Pronaao sam i svoje ime zapisano na jednom od stolova

sa strane, za kojima su sjedili neki meni nepoznati generali i neki Ijudi, valjda izosiguranja u civilu. Ispred stolova bila je postavljena mala pozornica s nekoliko muziara koji su svirali neku
tihu i dozlaboga dosadnu glazbu. Zatim su se poeli smjenjivati
pjevai od kojih nikoga osim Josipe Lisac nisam znao i koji su
valjda bili, kako se to tada radilo, izabrani porepublikom kljuu". A ja sam se ipak, unato nelagodi, potiho nadao da u ja
svoga Krleu govoriti u nekom prostoru koji e bar malo podsjeati na teatar. to ja to radim u ovoj pijanoj politikoj krmi,
mislio sam, stiui koljenima Marijin kipi Krlee pod stolom.
Meni dodijeljen agent se bogme preznojavao, vidjevi da
nisam neto oran.

Olovni vojnik
Ta mala, slatka i do boli tuna Marijina skulptura sklupala
se tu pod stolom Centralnog hrvatskog komiteta, na kome se
opet prolijevao burgundac i prevrtala peenja iz pijane novembarske noi 1918, samo s drugim akterima i u drugim uniformama, pa ipak tako prokleto istima, kao da nisu ovuda prohujale
sve te krvave godine i kao da nee uskoro opet nad naim glavama vijoriti ratne zastave i dim baruta.Ti isti Borojevii i Kvaternici opet e mahati svojim pijanim zdravicama i voditi u propast ove jadne narode koji ovoga asa gledaju u svojim toplim
domovima neke filmove ili reportae s nogometnih utakmica,
ne slutei to to i tko to o njihovim sudbinama u ovoj pijanoj
noi sniva.
Elem, jelo se i pilo se i puilo. Smijuljilo, amorilo, i nije se
uglavnom slualo te osrednje pjevae, osim kad se Josipa Lisac pojavila. Tito je tada odloio svoj pribor za jelo i bilo je do
neizdrljivosti smijeno kako su to, gotovo kao u Joneskovoj
komediji, ponovili svi centralnokomitenti, opasno zveknuvi
srebrnim viljukama i noevima. Zatim je Tito zapljeskao Josipi i svi su, na taj mig, zduno zapljeskali. Izraz oduevljenja na
njihovu licu bioje tono u mjeriTitova oduevljenja. Ako biTito
frenetino pljeskao, i oni bi znojili dlanove. Ako jeTito malaksalo klap-klap klapnuo, i oni bi malaksalo klapali. Bio je to savreni mehanizam lojalnosti, proraunatosti i licemjerja. Ili je bilo
92

neto drugo to je izmicalo mojoj umjetnikoj dui. Ni do dana

dananjeg, bogme, nisam siguran. Jer, oni su bili, za tim stolom,
kao neko ivo bie koje ima svoje udove, svoju glavu. Naravno,
glava je bioTito.
Mislio sam to ja da radim u ovoj poluoperetnoj, polukominoj situaciji sa svojim Krleom i tko je taj koji me je uope
izreirao u ovu pijanu novembarsku no?
Odluio sam da ne pravim m nogo skandala, nego da se
prilagodim ovoj neobinoj situaciji. Nisam ni ja zaboga od juer. I ja sam bio ve dugo godina Titov pionir i ula mi je pod
kou manira spaavanja ive glave na ovim naim vrelim prostorima.
Kada me je admiral Vilovi potapao po ramenu i rekao:
Red je na tebe!", ve se uveliko zavrila veera i pilo se crno vino i jo crnja kava. Muzika je naas odstranjena s pozornice i ja
sam se sa svojim Krleom pojavio u sredini velikog slova U.
Nastala je grobna tiina i svi su me nekako znatieljno gledali a ja sam znao da zbog svojih ezdesetosmakih nervoza
nisam ba bio naroito omiljen meu veeranjom publikom.
- Imali ovdje mjesta za Krleu? - upitao sam i ugrizao se
odmah za jezik, jer zaista nisam imao namjeru provocirati.
Moj uvar se uhvatio za glavu. Svi su utjeli. Nastala je neugodna i duga tiina, a zatim je uvar, na njemu svojstven, cinian i aljiv nain, promrmljao:
- Evo, stavi ga ovdje ispred mene i Jakova - rekao je pokazujui na prostor izmeu njega i Jakova Sirotkovia.
I
zaista, ja sam postavio svoga maloga Krleu na stol izmeu aa i boca vina i tragova prolivene kave. I dok sam ja poeo
govoriti esej o Krleinom putovanju vlakom kroz daleke ruske
krajeve i njegovom razgovoru s uvaenim gospodinom Vu San
Pejom, kojem je uzaludno pokuao objasniti sve suprotnosti
srpsko-hrvatsko-slovenskih odnosa u Kraljevini Jugoslaviji, moj
dragi Krlea poeo je putovati od ruke do ruke svojih nekadanjih partijskih drugova sve dok nije stigao na sredinu stola ispred Tita i Bakaria.
Nitko me nije ni sluao ni gledao, samo se tiho irio
podsmjeljivi apat o Marijinoj skulpturi i o ovome tunom piscu koji je, iz ove moje perspektive, neodoljivo podsjeao na
jednog od patuljaka iz bajke o Snjeguljici.

93

Tada mi je odjednom mozak stao. Nisam se mogao sjetiti

sljedee reenice. Nastala je neugodna tiina. Razmiljao sam
da se jednostavno pokupim iz ove sobe i bez rijei odem zauvijek od ovoga pijanoga stola, ali me onaj isti Titov pionir u
meni, kome, ipak, moram dosta toga u ivotu zahvaliti, u zadnji
trenutak spasio, apnuvi mi spasonosne reenice kojima sam
zavrio tu svoju neslavnu avanturu dvorskoga glumca, te pijane novembarske noi 1977. godine.
Vratio sam se na svoje mjesto i dugo utio, ispijajui pomamno taj kutjevaki burgundac, od kojega mi se ve poelo
dobro vrtjeti u glavi i kojim sam pokuao dezinficirati svoju tananost, ne bi li sutra ujutro opet mogao sebe u ogledalu bez
prezira pogledati.Moda mi je ovo trebalo da se uvjerim", pomislio sam.
Ne znam koliko je vremena prolo, kad me je iznenada
opet po ramenu dotakla ruka admirala Vilovia koji mi je apnuo:Drug Tito vas moli, ako niste suvie umorni, da mu izgovorite Krleinu baladu 'Kevenhiler'" Ustao sam se od stola kao
navijeni olovni vojnik koji je spreman zaplesati na stolu kad se
kom god prohtije. Stao sam na isto mjesto u sredinu stolova.
Zatim mi je Jovanka Broz mahnula rukom da priem blie.Bako, bako, zato ima tako velike oi? Da te bolje vidim, djevojice moja". Priao sam blie i poeo govoriti stihove. Izgovorio
sam glasoviti stih:
Nigdar ni tak bilo da ni nekak bilo...
Tito je glasno dobacio:
- Pa nigdar ni ne bu da nam nekak ne bu.
Dvoranom je odjeknuo smijeh i urnebesni pljesak. Kao
spretan pionir nastavio sam reenicu treu, pa dao prostorTitu
da jo jedan gol zabije. Tako do kraja te divne Krleine balade
Tito i ja stihom do stiha driblamo kao spojke u napadu jedne
besmislene utakmice.
Na kraju smo Tito i ja, ja i Tito, i itav Centralni komitet hrvatskih komunista, i Krlea i Sava i Drava i Kumrovec i Goran
Kovai i sva tri Pupaieva brata, proslavljali uz ampanjac tu
sretno zavrenu pijanu novembarsku no, i smijali se, smijali se
moru... potopljenoj puini... ili...

94

Opet u istom kolu

Nekoliko mjeseci kasnije, na Sterijinom pozorju, poslije
velikog uspjeha Kiklopa Ranka Marinkovia, sjedio sam na slinom, depeama ureenom prijemu, zajedno s Kostom Spaiem
i Borisom Buzaniem, u jednom od novosadskih hotela.
Nakon muzikei nakon bijelih vrakih vina,Tito jetraio da
mu opet govorim Krleu. Ovaj puta s mnogo smijeha i uspjeha
odjekivali su Krleini eseji pred Titom i CK Srbije koji se do suza
zabavljao Krleinim reenicama. Otkud toliko smijeha, pomislih. Govorim vjerojatno najbolnije istine o stvarnosti, a salve
smijeha.
Zar je Krlea srpskim funkcionerima smjeniji od Nuia?
Na kraju veeri tajnu mi je otkrio Josip Vidmar. Veer prije
mene, nakon one udne kumroveke noi, u Kumrovcu je sjedio za istim onim velikim stolom Krlea. I u jednom trenutku,
pred svim slubenicima, podigao glas na Bakaria:
- Ne bu ti mene povlail ko balavca po novinama. Ja sam
prije tebe bil komunist.
A ja se pojavio sutradan s pitanjem:
- Ima li ovdje mjesta za Krleu?

95

11

Kazalini bifei - svratita i stratita

O mirisu kazalinih bifea, ank-deurstvima,
raku kojeg je Bata Stojkovi uio puiti,
bankaima kazalinih stolova,
Radmilovievom osobnom Hrvatu,
Mihizovom osobnom zatvoru i jednoj pikovoj dami

Kazalini bifei su za kazaline trudbenike, uvjerio sam se,

gotovo vanija mjesta i od same pozornice.
Uvijek su smjeteni ispod ili iza, nekako sa strane u kazalinom labirintu. Zidovi miriu na glumake kostime, govee gulae, fileke, alkohol proliven prethodne noi.
Uvijek, ma u kojem takvom bifeu bio, osjea se ono staro,
naslijeeno i neugasivo kazalino siromatvo. Bez obzira na fasade, bljetavilo nacionalnih kua, kazalini Ijudi su uvijek na
rubu egzistencije. Nigdje kao u bifeima ne lomi se intimna ast.
Hrana po nioj cijeni i pie. Nia cijena, naravno, nosi i ponienost.
Otuda i intimni protesti. esto s aom u ruci.
Ali u kazalinim bifeima ivi i umjetniki duh na svoj osobit
nain. U tim tijesnim i zadimljenim prostorima sazrijevaju zamisli mnogobrojnih predstava. Velikim svjetovima nikada nije
tijesno u tim malim prostorima.
Tu se komentiraju uspjesi i neuspjesi.
Igra se ah, pletu se demperi i vuneni alovi, razgovara se
o politici, priaju glumake anegdote i vicevi, promoviraju mladi talenti i ogovaraju prvaci.Tu se prepoznaju i gotovo nekim
nepisanim pravilom, skrivaju i tite tajni Ijubavnici, odreuju se
idealne podjele za nove kazaline projekte i ostaje se dugo poslije predstave, uz mnogo pia i pjesama, te su rijetke nedoekane zore.

96

Nekog glumca, glumicu, reisera ili pisca moe voljeti kazalina ili filmska kritika, pa ak i ira publika, ali nee nikad postativelik", ako ga ne prihvate kazalini bifei.
Oni su onaj pravi i konani sud koji sve postavlja na svoje
mjesto. Pa ak, ako se nekiveliki" i ne voli naroito, jer zavist je
neto bez ega se u ovoj profesiji jednostavno ne moe ivijeti,
ipak mu se priznaje njegovaveliina" i njegov talenat.
Volio sam teglumake oaze", te nae raznobojne sobe zajednikog dnevnog i nonog boravka u kojima smo zaustavljali
vrijeme i produavali djetinjstva.
No, ve od studentskih dana, volio sam kroiti novim cestama.
Bio sam glumac lutalica i mijenjao sam kazalita, odlazei
zbog ovog ili onog razloga, a sve u potrazi za nekom pravom i
punom energijom.
Mora biti da je u tome mome nomadstvu", bilo i nekog
podsvjesnog imitiranja mojih uzoraTadia i ovagovia, ije su
umjetnike vratolomije ostavljale duboke tragove u mojoj dui.

Deurstva za ankom
Od svih kazalinih bifea u koje sam ulazio, ankGavele" i
Ateljea 212" najvre su prirasli uz moja lea, ruke i ramena. U
Gaveli" se vie pjevalo, a uAteljeu 212" vie prialo.
Vjerojatno zbog toga to suGavelin" ank godinama najupornije drali Emil Glad, Zorko i Dulac, koji jednostavno nisu
prestajali sa pjesmom i gemitima, a uAteljeu" su deurni za
ankom bili Mihiz, Zoki Radmilovi, Petar Kralj i Bora Todorovi, kojima se pridruio i Gaga Nikoli, te jo i danas dri banak,
prepriavajui Zokijeve i Mihizove prie i smiljajui svoje vragometne tosove. Dodue, pjevalo se i u Ateljeu, najvie pod
dirigentskom palicom Aljoe Vukovia, iji je hit bioMene zovu Bodulom", dok je Mirjana Pei, svojim dubokim, arobnim
altom, oaravala mog prijatelja Ivicu Vidovia, koji se umorno
naslanjao as na njeno, as na moje rame i lomio ae, kao to
je inae inio po beogradskim kavanama, kad bi uo njezinu
pjesmuNe izlazi majko vie pod na bagrem beli..."

97

Bata Stojkovi
Kad god bih odlazio u Beograd, gotovo uvijek bih svratio u
Atelje 212" Isprva zbog ike - Deka, koji je bio jedan od tehnikih efova, a koga sam zajedno sa Draganom Gajerom upoznao u Dubrovniku krajem ezdesetih, kad smo gotovo svake
noi odlazili uLabirint bar" zbog jedne lijepe prodavaice Ijubiica. ika je bio drugar po profesiji. Drao je mnogo do svojih
prijatelja i osobito se druio sa Cicom Peroviem, to je kod nas
mladih glumaca izazivalo posebno divljenje. Bila je to povlastica, neka statusna privilegija. Druiti se s Cicom nije mogao bilo
tko. Perovi je bioudan svat", te se nije mnogo Ijudi iz naeg
posla moglo pohvaliti da su popili pie s tim arobnjakom.
iroke due, kakav je bio, ika je ponekad, kau, odlazio na
kasna pia sa svojim drugarima, deurnim policajcima, koji su
ga noima ispraali po beogradskom asfaltu, te je znao zajedno
s njima odlaziti u none ophodnjeprovjeravati" disco klubove
i none barove, gdje se predstavljao kao drug Vladulovi - vii
inspektorza krvne i seksualne delikte.
Ivicu Vidovia i mene je zavolio najvie zbog dalmatinskih
pjesama i Dubrovnika u koji je bio do ludila zaljubljen. ini mi
se da me je ba on upoznao sa Batom Stojkoviem, za iji je
ogromni talenat tada samo znao i mario bifeAteljea 212". S Batom sam se odmah nekako posebno sprijateljio. Ja sam njemu
kupovao u Zagrebu kravate, a on meni u Beogradu koulje. I
dobro se i teko pilo s njim. I pjevalo. Najvie je volio da u dva
glasa otpjevamo
... pogledaj de mala moja,
sa prozora oe l'zora...
Zadnji put sam ga vidio na slavi kod Duka Kovaevia. Sjedio je, glave podboene na svoj crni, zlatnim nitima izrezbareni
tap. Bio je u licu bijel ko kre, kako se kae, i prekomjerno se je
znojio. Znao je da umire od raka na pluima. Bila je zadivljujua
njegova hrabrost i pomirenje sa injenicom da zauvijek odlazi.
Kau da je neposredno poslije operacije plua, kad se probudio
iz narkoze, zatraio medicinsku sestru da mu dade cigaretu. Na
njezino odbijanje, zaprijetio je da e poupati sve plastine cijevi kojima je bio venama vezan za razne aparate, preko kojih je
98

dobivao krv i glukozu. Da ga smiri, dala mu je zapaljenu cigaretu i potrala po deurnog doktora. Kad ga je doktor vidio kako
pui, upitao ga je:
- to to, pobogu, radi, Bato?
- Uim raka da pui - rekao je.
Te veeri, kod Duka na slavi, pio je crno vino. Ne mnogo.
Tek toliko da bude sudionikom slavlja.
Priali smo o filmu i teatru. Opet mi je, po ko zna koji put,
ponovio koliko silno voli Miru Stupicu i Ljubu Tadia, koji su,
kao to smo se ve odavno sloili, prvi meu jednakima, bar to
se naeg ukusa tie. Ali kako ni mi nismo neka pero-laka kategorija, podsjetio me s nekim aljenjem da nije pravedno to nas
dvojica nikada nismo zajedno igrali u teatru.
- Ne bi to pozornica izdrala - apnuo je eretski. - Uostalom, sad je kasno. Zastor se sputa...
- Ne priaj gluposti. Jo e ti zabijati kazaline golove dosta neuvjerljivo sam pokuavao ublaiti nelagodu situacije.
Nagnuo se do mene, zagrlio me i sasvim tiho, da nitko ne
uje, poeo pjevati:
... nee zora da svanjava, mala moja,
dok se dragi ne naspava, pogledaj de...

Zoran Radmilovi
Sa Zoranom Radmiloviem, zadnji put sam ispijao viskije
na anku nonoga klubaDuga".
S nama je bio i Gaga Nikoli, na kome se teko primjeivalo
pijanstvo.
Zoki je, kao i uvijek, drao banak. Drati banak znailo je
preuzeti na sebe glavnu ulogu u sijelu.To, a da nije nasilno, mogu jedino maheri. Nadareni Ijudi. Drati banak znailo je vjeto
balansirati kavanskim duhom, koji je osjetljiv i razigran, a esto
zna otii i u nepoeljenu smjeru. Banka je moderator, luda, vilenjak i kralj. Drati banak moe jedino onaj tko je nekom intimnom radou i poslanjem propatio svoje vrijeme i tko mu se
moe i podsmijavati.

99

Takav banka bio je Radmilovi. Jedan od najboljih i najuvjerljivijih. Kozer, duhovnjak i ovjek s onu stranu radosti. Savreno je priao viceve i zasmijavao sve oko sebe.
Zvao me jeHrvat".
- Gdje si moj Hrvat... kako si moj Hrvat... sad emo ja i moj
Hrvat...
I tako svaki put kad bi se sreli. Hrvat, Hrvat, Hrvat...
- Pa to ti Radeta zove Hrvat, kad je on Srbin - ree mu
te noi Dragan, dolijevajui mu u au iz boce koja je stajala na
anku.
- Ne lupetaj gluposti, konjino jedna - poeo ga je Zoki
aavati raznoraznim imenima. - Otkud Rade da bude Srbin?
Pogledaj ga kako lepo i gospodski izgleda. Kulturan ovek iz
Zagreba. Nije baraba ko ti...
- Ajde, Rao (tako me Gaga voli zvati)... kai mu to si, leba ti...
- Pa - poeo sam - otac i majka su mi Srbi...
Zakoio se naglo u pokretu. Kao da se neto beskrajno tragino u tome trenutku dogodilo.
- I deda mu je Srbin... i baba mu je Srpkinja... - hihotao se
tiho Gaga...
Zatvorio je oi kako je on to jedino znao initi kad je elio
neto vano rei. Podigao je au do usana, drei je nekim posebnim, samo njemu svojstvenim zahvatom. Zatim se okrenuo meni i
gotovo priljubio nosom uz nos. Gledao me je onim svojim smijenim prodornim pogledom i dramatski, krozzube prosiktao...
- Otac i majka su ti Srbi?
- Da... - rekoh.
- Majka i otac su ti Srbi? - ponovno je upitao.
- Da.
- Lae!
- Ne laem...
- Lae!!
- Ne lae... - smijao se pobjedonosno Dragan.
- uti, barabo! Tebe nisam nita pitao!
- Zakuni se u Miru Banjac!
- Kunem se u Miru Banjac.
Gledao me je i dalje otro i napeto kao da se radi o ivotu
i smrti.
Zatim je ispio na eks svoj viski i uzdahnuo:
- U, majku mu, gdje da sada naem svog Hrvata?
100

Mihiz
U to vrijeme, predavao sam scenski govor na zagrebakoj
Kazalinoj akademiji. Klasa je bila mala. Svega etvero studenata, ali po svemu izuzetnih. Vera Zima, eljko Vukmirica, Darko
Sria i Mladen Vasari. Napravili smo Krleine Balade Petrice Kerempuha za ispit iz scenskog govora, koji je bio uistinu uspjean, te smo ga, uz m nogo uspjeha igrali na maloj sceni teatra
ITD.
Vera je svirala harmoniku i armantno se razvlaila tijelom
i glasom, dajui predstavi arm neke nae Edit Pjaf. Sria se svojim uvijek pospanim oima i pokretima gotovo slijepio s velikim
basom. Vukmirica je nemilice tukao po gitari, esto joj kidajui
ice (to se savreno uklapalo u kavansku verziju Balada), a Mladen Vasari je na njemu svojstven nain svirao malu tamburicu i
briljirao govorei Baladu otibri.
Malo je stvari koje taj arobnjak-Vasari nije u stanju napraviti, te od svojih studentskih dana pa sve do danas jednako me
oarava svojom vjetinom i Ijudskou.
Te veeri igrali smo i Moj obracun s njima i Pozdrave i kolu
glume i Balade Petrice Kerempuha. ak smo doveli sa sobom i
Enesa Kievica da govori svoje stihove.
esto sam gostovao sa svojim predstavama uAteljeu 212".
M noge od njih su nekako posebno odjeknule ba u Beogradu.
Pazi, bogati, to su Vidovi i erbedija napravili od ovog
dosadnog komada - rekao je Mihiz poslije naeg gostovanja sa
Stopardovim Rozenkranc i Gildenstern su mrtvi.
Bilo je to vrijeme udesne MireTrailovi, koja je znala upravljati teatrom i inila odAteljea 212"kultno mjesto u Jugoslaviji. U tome su joj pomagali mnogi sjajni suradnici, meu kojima
su se posebno isticali Jovan irilov i Borka Pavievi, koji su unijeli neki svijetski duh u nae kazalite. Bili su izgleda uvijek na
pravom mjestu. Kad su se opirali Miloevievu reimu, prosvjedujui stajali su i branili duh. Kao i Nataa Kandi. Bila je to sveanost hrabrosti. Jovan je uvijek bivao pravedan i blag, to je u
teatru gotovo nemogue postii, no on je, na njemu svojstven
nain, u tome uspijevao, te je svojom visokom obrazovanou
i informiranou uinio m nogo da uz Miru Trailovi pokrene i

101

umjetniki oblikuje jedan od najvanijih kazalinih europskih i

svijetskih festivala - Bitef.
Jednom me je pozvao da sa svojim studentima napravim
neku vrstu kazalinog hepeninga, koji bi trajao itav dan u AteIjeu. Igrali smo na svim pozornicama. Dosiovce smo okupirali
teatar.
Poslije smo, kako to ve biva, sjedili u kazalinom bifeu. Ja
sam sjedio pored Mihiza. Pili smo rakiju. Kau da je Mihiz obiavao uvijek piti ono pie koje pije osoba sa kojom sjedi.Tako je,
pamte, jedne veeri pio eri-brendi pored neke dame.
Bio je po svemu poseban. Glas mu je bio tih i nekako piskutav, ali svi bi se u kavani utiali kad bi se oglasio. Kad je govorio,
govorio je eseje o kazalitu i prava je teta to mnogi ti njegovi
nadahnuti kavanski trenuci nisu zabiljeeni.
Premda je znao govoriti dosta kritiki o predstavama, reiji i glumakim ostvarenjima, svi su voljeli njegovu bistrinu i
duhovitost.
Jednom sam ga pobijedio u poker partiji koju smo igrali sa
Miom Radivojeviem i Aleksandrom Petkoviem, dok nam je
Lepa Cana, Petkova ena a moja prijateljica, kuhala kave i otvoreno navijala za mene. Cana me je minkala u mnogim filmovima a posebno dobro u seriji Nikola Tesla.
-Tek kad te naminkam i uredim ti frizuru, lii na frajera.
Doe mi da razmislim...
Naa poker partija lijeno se vukla kroz no i nije se jo nazirao pobjednik.
A onda se odjednom skupio veliki banak.
Bila je to runda veeri, kako se kae, sa prilinim iznosom
za nae kazalino-pokerske standarde.
- P o t- rekaoje Mihiz, manirom iskusnog kockara.
Elegantnim i mirnim pokretima odbrojavao je novac,mirkajui desnim okom koje mu je uvijek suzilo od dima cigarete,
koju nije vadio iz usana.
Petko i Mia su bacili karte.
- Repot - rekao sam.
- Plaam - rekao je gotovo i ne razmislivi.
Pokazao mi je dva para aseva s kraljevima, koje smo u kartakom argonu zvalibeton", iako je po pravilima trebao saekati da prvo ja pokaem svoje karte.
102

- Jedna od korisnijih stvari koju ovjek ima druei se s vama glumcima jest da itam sve vae blefove - rekao je.
- Osim kad igramo na dame - rekao sam i pokazao tri dame.
- Naravno, pikova je kod mene - sjetno je dodao i nasmijeio se.
Znao je gubiti.
U tim trenucima liio je na ruskoga grofa, koji je u stanju
sve staviti na kocku zbog asti ili dostojanstva.
U vrijeme ratnih devedesetih nisam ga viao. Znao sam da
je uvijek bio umjereni srpski nacionalista, ali nikada ovinista.
Kau da je, kad su ratna kola krenula pustoiti zemlju ostavljajui iza sebe zgarita i grobove, bio duboko potresen tom neoekivanom tragedijom.
Zatvorio se u svoj stan i vie nije elio izlaziti na ulicu niti
ikoga sretati. Samo je njegova brina sestra dolazila k njemu i
donosila mu hranu. Uz sestru mogla ga je posjetiti i kerka Mila, kad bi dola iz Njemake. Otiao je u izolaciju. Neki osobni
zatvor. Kao da je, poput likova iz Dostojevskog sam sebe odluio kazniti, svjestan tragedije, koju su izazvali srpsko-nacionalistiki-osievsko-miloevievski zanosi, u kojima je svojedobno prepoznao i dio svoje graanske krivice, jer ih je u samim
poecima na neki nain razumijevao i podravao. Vrsni esteta,
kazalini teoretiar i mislilac, napisaoje zadnji in svoje drame,
uzvieno i pravedno, dokazujui vlastitim primjerom da katarza
jo uvijek postoji.
Nakon dvije godine potpune izolacije i isposnitva, umro
je u svome malom stanu u Beogradu, potpuno osamljen i razoaran.
Krleu nije mnogo Ijubio i u osnovnoj jugoslovenskoj,
estetsko-literarnoj podjeli, po kojoj su se pisci i umjetnici dijelili
na krleijance i andrievce, on je pripadao ovim drugima, iako
je te veeri bio, kako je govorio, iskreno oduevljen onim to je
uo.
- Pa kad je to, bre, Krlea napisao? - pitao je, mirkajui
onim svojim suznim desnim okom i popravljajui mokru kosu
od kapi kie to su se prosule te veeri kroz otvoreni krovAteIjea 212" koji je moj prijatelj ika-Deko otvorio na moj znak
ba u trenutku kad sam govorio pjesmu Nadotvorenim grobom
tuni zbore.
103

Pljusak koji se u tih nekoliko trenutaka prosuo po publici,

popraen je burnim aplauzom. I Mihiz je volio tu moju kinu
Krleijadu".
Odgovorio sam mu Krleinom reenicom, koju je stari bard
esto ponavljao, a koju je rekao meni i Ristiu, u uredu Leksikografskog zavoda, zavravajui na razgovor, to jest njegovo
predavanje o Jugoslaviji i nacionalnim pitanjima.
Gospodo moja, sve sam ja to uostalom napisao, ali vi nita ne itate...
Prolazi vrijeme, nekako bre no to je do prije nekoliko godina teklo.
Ne uspije se ni okrenuti poteno oko sebe, a ve se Ijeto
na Ijeto spojilo.
I
moji omiljeni kazalini ankovi postaju naputeni brodovi. Mnogi od mornara su popadali u more ispivi svoje koliine
ruma do dna.
Ponekad, kad naiem do Beograda i Zagreba, svratim do
svojih omiljenih bifea. Popijem sok sa Cveletom i razgovaramo
o filmu, Makavejevu i Mii Radivojeviu.
Lenkin omiljeni glumacTika Stani vie ne pije. Pera Kralj
vie ne pije.
U Zagrebu piju neka djeca, s kojima ja ne pijem.
Jo samo Gaga Nikoli, kao na kazalino-pozorini Don Kihot (a i nalik je malo na njega), pria svoje i nae prie i pridrava rasklimani kazalino-pozorini ank.

104

12

Vodostaj posvaanih obala

0 imenu izbrisanom iz krialjke, tamburakom
jugoslavenskom requiemu, crvenom mercedesu
1 crnim gavranovima u vojvoanskoj ravnici,
izvorskoj vodi Radeta Markovia, realnom i nadrealnom
u Koinoj ostavci i jednom poklonjenom fraku

Mile Isakov je bio bekrija. A bolji grad za svoje none nestaluke od Novog Sada teko je mogao pronai. Novi Sad je
oduvijek bio, za one koji to znaju vidjeti, grad neke otvorene
radosti. U njemu se ravnice nekako udno uzdiu u dui.
Mile je bivi skojevac i one vrste zajebanog komuniste koji
su voljeli Tita, a uvijek bili na nekoj svojoj strani i barikadi. Voljeli
su i bili protiv. Uostalom u takve je spadala veina mojih bivih drugara meu kojima je jedan od znaajnijih bio i Milorad
Vueli iz Crvenke. Uz njega me veu mnoge prie. ivotne i
duhovne. Uvijek se nekako odlikovao razboritou i nekim potpuno odanim prijateljstvom, tako da su me njegove akrobatske
politike vratolomije devedesetih, kada se bez rezervi podao
Miloeviu, potpuno okirale. Bio sam prisiljen da jo jedno ime
zauvijek izbriem iz svoje krialjke uspomena. Uostalom, siguran sam da je i on mene ve odavna izbrisao i da nita vie ne
postoji to bi moglo povezati nae tako razliite prirode.
Svirale su dakle ciganske violine tih kasnih osamdesetih
godina u Novome Sadu i okolnim gradiima i selima Vojvodine.
Kao da su osjeale da moraju uurbano odsvirati taj jugoslavenski rekvijem. udnom virtuoznou su se takmiile u pijanim noima izmeu palikih kavana i Petrovaradinske tvrave.
Moja boemska dua, od tih kavana i podruma, zbrajala je pijane
noi i mamurna jutra.
Orkestar Janike Balaa svirao je u Kecu" bez njegove arobne tambure. Sada jeLepi Jovica" svojom violinom i osmijehom, koji nije silazio sa njegova lica, davao novi ton i dramatiku
ovim nebeskim sviraima.Tu je bio i Barto i njegova tambura,
105

s kojom me je pratio svih onih davnih novosadskih Sterijinih

pozorja, ije smo lude noi zakivali u neraskidiva bratstva i tajne Ijubavi...
Milov'o sam garave i plave...
m nogo cura za ivota svog....
Cesta od Novog Sada do Subotice opasno je krivudala tih
godina i samo me je udo spasilo da nisam zavrio u nekom
jarku, pored polja suncokreta, zariven u plodnu vojvoansku
crnicu, u kojoj je moja slavonska krv bespotedno prkosila i bearila. Uz cestu je crno uzorano polje koje se prualo u nedogled i spajalo tamo negdje sa dalekim obzorjem, po kome je
moj tuni harmonika Vito iz prelijepog i potresnog Drakovieva filma/Vofje/ep, tumarajui po tim beskrajnim oranicama,
ispalio posljednji hitac iz svog revolvera sebi u glavu. Stopio se
Vito s crnom, crvljivom zemljom. I ta zemlja je svuda oko mene
kao neko veliko crno more. Talasa se mojim djetinjstvom i ranom mladou, donosei slike iz nekih davnih dana, kad sam
ranim jutrima, sa svojim ujakom Duanom, jahao konje preko
Krbavskog polja i vodio ih na pau u blizini Laudonova gaja,
gdje smo znali brati kupine i umske jagode, skupljati ih u limene kantice, pa poslije donositi baki Mariji da ih pomijeane sa
svjeim kajmakom, iznese na stol pred djeda i ostale ukuane.
Tada bi s ponosom govorila:
Ovo je meni moj unuk Rade jutros ranom zorom u umi
ubrao.
Jato gavranova u brzom i niskom letu, kao u Hikokovom
filmu, spustilo se na cestu, nekih stotinjak metara ispred mene.
Zaustavio sam auto. Upalio cigaretu. Ptice su mirno i nekako
zlokobno stajale na cesti.
Je li ovo sluajnost ili neki znak?
Da umirim svoje sujevjerje, prekriio sam prste i lagano
krenuo prema crnim pticama. Onda sam otvorio do kraja prozor svoga mercedesa koga sam, vrag bi ga znao zato, prefarbao u crveno, iako mu je crna boja bolje pristajala i konano u
ovoj filmskoj sceni sa gavranima vie odgovarala. Nagnuo sam
se van i urliknuo koliko sam mogao te dodao gas do daske.
Ptice su se ko neki veliki crni oblak vinule u nebo, a njihov lepet krila i glasno graktanje pomijeano sa mojim urlikom,
106

prerezalo je tu vojvoansku tiinu pospanih oranica i odnijelo

jeku prema nekom selu koje se u daljini naziralo.
Upalio sam radio:
Sava Galdovo, dva, dva, sedam.
Sava kod Galdova 227...
Sava Donji Miholjac...
Moji studenti glume iz Novoga Sada, meu kojima je bilo
najvie Beograana, pratili su moje putove i stranputice i ko neka mlada braa uvali moj nemirni san: Branka, Dara, Jugoslava,
Katarina, Mirela, Naa, Sneana, Suzana, Filip, Neo i Saa.
Toj glumakoj eti pripadali su jo i mali Kemal, o ijim sam
posebnostima ve pisao, zatim mladi subotiki reiser Itvan
Lali, koga smo zvali Pita, a koji je bio moj asistent i koji se,
kada je rat poeo, preselio u Junu Afriku, napustio teatar i zaposlio kao kuhar u nekom maarsko-vojvoanskom restoranu.
Tu je bio i Andrej koji je bio samozvani sekretar moje glumake
klase, LjubaTadi, koji je bio kum, i Bjanka Adi Ursulov, koja je
bila prijateljica klase.
Vodio sam ih utrtim stazama, kojima sam nekada tumarao
sa mojim drugarom Miletom Isakovim, koji je sada predstavljao
osobu za odnose sa javnou.
Iscrpljivali smo se u tom uenju i traenju.
ini se da mi je tih godina Novi Sad savreno odgovarao
sa svojim mirnim palanakim jutrima i njenim i toplim kavanama. I novosadska pozorina Akademija bila je blaga i topla
kao taj tako poseban gradi na obali Dunava, koji jo pamti austro-ugarske dane i obiaje i sve nae hrvatsko-ugarsko-srpske
nagodbe.
I
ti nai vojvoanski Maari, tako posebni i umjetniki nadareni - ni na nebu ni na zemlji! Otkinuti od svoje matice, ali
duboko srasli sa svojom novom domovinom, vjekovima su se
ukrtali i nadmetali sa Junim Slavenima i njihovom oporou.
Tu je izrastao i prosuo se pored Dunava veliki talenat Danila Kia.Tu su i moji drugari - Maari iz Subotice. Plemeniti i nadareni. Denes, Bickaj, Na...
... Kolo, kolo, naokolo,
valovito... plahovito...
107

U koli glume u Novom Sadu profesor je bio i jedan od

najveih i najdobrohotnijih jugoslovenskih glumaca Rade Markovi. Ponekad smo se, poslije zavrenih predavanja, zajedno
vraali za Beograd njegovim kolima i obavezno se zaustavljali
u nekom malom selu na obali Dunava, gdje je Rade uzimao iz
esme izvorsku vodu. Mora da je i to bila jedna od tajni njegove
neprolazne mladosti, kojom me je podsjetio na jednu od svojih
prvih velikih filmskih uloga u uvenom Ba-eliku, poslije koga
sam se noima skrivao u krevetu svojih roditelja i sanjao gvozdenog ovjeka i lijepoga i mladoga viteza, koga je igrao Rade
Markovi, a koji sada u svojim osamdesetima natae u velike
plastine kanistre Ijekovitu izvorsku vodu i vjeruje u uda, dok
ja za oblinjim ankom ispijam ve trei pricerbanatskog rizlinga".
Ali i u vrijeme mojih najeih terevenki, sport nisam naputao.Teniski reket je uvijek bio uz mene i esto sam na palikim teniskim terenima s Nikolom Spearom pobjeivao.To mi i
nije bilo teko, budui je Spear bio jedan od asova jugoslavenskoga tenisa.
Igrao sam i sa Nikolom Piliem, Mimom Jauevac, Nikicom
Nadalijem, Radmilom Armenuliem i Goranom Bubnjem. Pobijedio sam Monicu Sele u Novom Sadu, kad joj je bilo sedam
godina. Igrao sam i sa Koom Popoviem s kojim nitko iz teniskog kluba u Dubrovniku nije uivao igrati, jer se on generalski odnosio prema svojim partnerima, zamjerajui im svaku
pogreku, a svoje nije primjeivao. Ja sam unato tome rado
igrao s njim, jer je to bila prilika da bolje upoznam tu nadasve
zanimljivu linost.
Bilo je to sredinom sedamdesetih, kada je general svako
Ijeto provodio u Dubrovniku i esto smo igrali tenis u teniskom
klubu na Lapadu ili na terenima hotelaArgentina" sa Vladom
Velikoviem. Koa je otiao samovoljno u penziju, u novembru 72, odrekavi se svih politikih funkcija. U to doba bio je
lan Predsjednitva Jugoslavije i potpredsjednik drave. Svojom ostavkom protestirao je protiv nedemokratskog i rigidnog
partijskog obrauna s liberalima, meu koje su spadali i njegovi
najblii prijatelji Latinka Perovi i Marko Nikezi.

108

MirkoTepavac, karizmatini ministar vanjskih poslova, u iji se komunizam moglo vjerovati, podnio je takoer neopozivu
ostavku, unatoTitovoj molbi da to ne ini.Tih godina bio je veoma blizak Koi Popoviu. Priao mi je razne zanimljive detalje
iztoga burnog vremena.
Koa je, ree mi jednom zgodom, govorio da e otii u
kratkim hlaama u Skuptinu Jugoslavije da im dade ostavku.
Ja sam opet uo priu po kojoj je samo jednoga dana ostavio
svoj veliki koni kofer na garderobi Skuptine u kome su bila
sva njegova odlikovanja, nagrade i inovi.
ao mi je to, izgleda, ta nadrealistika pria nije do kraja
istinita, iako otkriva mnogo toga o sasvim neobinom i interesantnom karakteru legendarnog partizanskog generala.
Tepavac mi je na koncu rekao istinu o Koinoj ostavci. Otiao je direktno kod Tita i traio razgovor u etiri oka. Stane Dolanc, koji je u to doba, ini se, kontrolirao veinu stvari u dravi, zahtijevao je da i on bude prisutan tome razgovoru. Koa je
to odbio odbrusivi mu, da su on i Tito, kad god bi imali nekih
problema, rjeavali to u etiri oka, pa e to uiniti i ovoga puta.
Otiao je elegantno i gospodski, kao to se itav njegov ivot
odlikovao otmjenou.
Druili smo se, dakle, tih Ijeta u Dubrovniku. Igrali tenis.
Sjedili na terasama hotelaArgentina" iExcelzior". Odlazili gotovo svakoga dana na ruak u jedan mali restoran na Prijekom,
gdje je on uvijek prvi dolazio sa svojom gospoom, odnosno
drugaricom Lepom, koja je uistinu svojim plemenitim licem zasluila svoje ime. I dok smo ja i moja obitelj ulazili u restoran, on
bi preko itave sale glasno vikao:
- Danas jedemo rioto.
- Rioto? - neznatno sam se usprotivio jer sam mislio jesti
neto drugo.
- Rioto-rioto! Opet kasnite, gospodo!
I tako bi uvijek on naruivao jelo za sve. Ostala mu je valjda
ta navika komandiranja i zapovijedanja iz vojske.
Naveer je ponekad sjedio ispred gradske kavane na ijoj
su se terasi okupljala poznata lica, meu kojima se isticao Momo Kapor, ije se lice potamnjelo od stonskoga sunca sijalo u
krtom odsjaju svjetla gradske rasvjete.
Godine 91. u maju, mjesec dana prije nae svadbe, moja
Lenka je u stanu svojih roditelja u Beogradu u ulici Andre Niko109

lia, prebirui po nekim svojim djevojakim stvarima, pronala

jedan pravi frak.
- Vidi, ovo mi je ika Koa Popovi poklonio za jedan maskenbal prije par godina. Njegov sveani ministarski frak u kome je iao po prijemima i ponekad predsjedao skuptinom Ujedinjenih nacija.
- Bit e dobro drutvo s Krleinim sivim borsalinom - rekoh.

no

13
KPGT
O kemiji meu glumcima, Ljubici Jovi, Moibobu,
Ljubii Ristiu i KPGT-u, tuzi pobjednika, nagradi Samy,
nonom klubu i jednom ekanju svitanja
na australskoj plai

Ma koliko se ja palio na Jadransko more i spominjao Silbu,

Dubrovnik, a u novije vrijeme i Istru, kao svoja najdraa podneblja, ono to je sloeno u meni po principu neizgorivih materijala, duboko u moju kotanu sr, jest Lika gdje sam se rodio,
Vinkovci gdje sam odrastao i Zagreb sa svojom okolinom gdje
sam ivio.
Mada nisam otvoreno navijao zaDinamo", to mi Vitez nikada nee oprostiti ni razumjeti (becouse nobody is perfect),
zastupao sam i branio plave bojeZagreba" gdje god sam se
kretao. U Kranjevievu me doveo Joakim aki Marui, koji je
bio nekad prvotimac i kapetan nogometnog kluba Zagreb".
Tada sam upoznao i onu sjajnu generaciju Zagrebaa, predvoenu Perom Moibobom, Kujom, Smolekom, Rukljaem, Lipovcem... koji su iz Druge uli u Prvu ligu. Za takav nogometni
mar trebalo je vie od sree.Trebalo je, naime, znanja i talenta.
A ti su ih deki imali.
Dolazio sam na njihove treninge i utakmice i poslije ih je
Vlatko Markovi meni povjeravao ,,na uvanje". S Perom Moibobom postao sam blizak prijatelj i poslije smo se godinama
druili.
Joakim Marui je ba u to vrijeme reirao TV seriju Uregistraturi i meni povjerio glavnu ulogu Ivice Kimanovia - Zgubidana, koja me je vrlo brzo uinila veoma popularnim likom u
itavoj Jugoslaviji.
Bila je godina 72. kad smo u Zagorju, u blizini Turopoljskih
Toplica, snimali scene u bogatom dvorcu presvijetloga llustrisimusa, u kojima se Ivica Kimanovi zaljubljuje smrtno u lijepu i
111

udnovatu llustrisimovu tienicu Lauru. Uvjerljivo i armantno

Lauru je igrala zagrebaka glumica Ljubica Jovi, koja mi je inae tih godina bivala partnerica u nekoliko kazalinih predstava,
i zbog koje su mi dozlaboga dosaivali mladi i stariji mukarci
irom Jugoslavije, molei me da im priam o Lauri-Ljubici...
Volio sam glumiti s Ljubicom. Bila je tako blaga i divna i
mogao sam se pouzdati do kraja u nju. Partnerstvo, odnosno
glumaka interakcija, jeste jedan, esto sam o tome govorio,
od najvanijih elemenata u teatru. Bez obzira na to koliko su
nai monolozi bivali hvaljeni, pravi glumci znaju da je potpuna
glumaka srea u punoi zajednike igre u teatru. Nikada neu
zaboraviti uznosite trenutke sree kojima sam letio na krilima
Inge Apelt, Ivice Vidovia i Miodraga Krivokapia, Ijudi s kojima
je moja kemijska formula bivala najuvjerljivija.
Poetkom sedamdesetih bio sam vie filmski i TV glumac.
Za teatar gotovo nisam imao vremena, iako sam tu i tamo odraivao neke male uloge u DKGaveli, iji sam bio lan, jer je bila
stvar prestia za moju generaciju dobiti stalni angaman u tom
kazalitu.
Jedne veeri pozvao me mladi reiser iz Beograda Ljubia
Risti. Upoznali smo se poslije predstave Rozenkranc i Gildensternsumrtvi, s kojom smo Ivica Vidovi i ja doivjeli uistinu prave ovacije u Beogradu. itavu veer poslije predstave Risti se
nije odvajao od mene, i potpuno me ukrao mojim uobiajenim
beogradskim partnerima s kojima sam se obino naveer napijao.
S njim sam samo razgovarao o teatru.
Dakle, pozvao me je Risti i rekao da uskoro dolazi u Zagreb sa svojim prijateljem, mladim dramaturgom Draganom
Klaiem-Klajom, i da dolaze samo zbog mene.
- Kojim povodom? - pitao sam.
- Revolucije u teatru! - rekao je.
Dogovorili smo se da se naemo u jednoj kavani blizu
Tuheljskih toplica, u est poslijepodne, kad smo zbog blende
obino zavravali snimanje. Restoran je bio pored ceste i ja sam
ve doao tamo i na terasi ispijao svoj gemit, kad se uo prodoran zvuk jednog abardiranog auta, koji je karakteristinom
tutnjavom otro zaparao tiinu mirnoga zagorskoga sela.
Zvuk je dolazio sve blie i blie, dok se napokon, iza krivine,
nije pojavio zeleni abardirani f\co beogradske registracije. Ule112

tioje i sigurnozaokrenuo na parkiralite gdje se podigaooblak

praine. Parkirao je auto kao da je ulazio ovdje svakoga dana.
Ako se u ita razumem, razumem se u parkiranja na zagorskim pranjavim cestama - rekao je Ljubia, a kasnije u se
uvjeriti da, kad bismo poeli razgovarati recimo o nogometu,
on bi poeo svoju glasovitu potapalicu: Ako se u ita razumem.."Tako se on nojbolje razumio u nogomet, brodogradnju,
politiku, pekulanje, gastronomiju, elektriku, dijalektiku, plavue, vrste vina i rakija, literaturu, kazalite, novinarstvo, jednom
rijeju u sve to se spomene i dotakne u razgovorima.
Izali su njih dvojica iz toga malenoga fiatova uda i krenuli preko ceste, prema restoranu, odnosno terasi s koje sam
ih promatrao. Ljubia u svojim d'artanjanovskim izmama i sa
svojim dalijevskim brkovima, i Klaja pored njega, s nekakvom
torbicom preko ramena i odjevnim oznakama ezdesetosmake generacije.
Ne sjeam se vie to smo jeli, ali se sjeam da su i jedan i
drugi naruili koka-kolu. Izgledali su odluni i samouvjereni. S
vizijom...
Iznijeli su i razlog svoga dolaska: hoe raditi jugoslavenski
teator. Htjeli bi poeti s Krleom, jer obojica Krleu smatraju apsolutno najznaajnijim piscem jugoslavenskog prostora. Govorili su o potrebi zajednikog teatra, ne u politikom smislu (kako
se kasnije tumailo), nego kao produktu zajednikih ivljenja i
iskustava. Govorili su o potrebi igranja predstava na svim jezicima, ukljuujui i manjinske narode, kao to su Maari i Albanci.
Neki kazalini meta-jezik. Imali su Ijude u Sloveniji, Bosni i Makedoniji, koji su se ve odazvali i prikljuili projektu. Spominjali
su neka imena, od kojih sam u to vrijeme jedino znao za Duana Jovanovia.
lako mi se sve to su govorili u biti svidjelo, jer sam i sam
doivljavao Jugoslaviju kao jedinstven kulturni prostor u kome
su sve njezine razliitosti bile tako dragocjene i dobrodole,
ipak je prolo nekoliko godina do nae prve suradnje. U meuvremenu smo postali dobri prijatelji. Kad god bih dolazio u
Beograd, vidio bih se s Ljubiom i esto kod njega i prespavao.
Sviale su mi se njegove predstave, pune brzine i neke naroite
pameti i ukusa tako bliskoga svemu to sam i ja osjeao prema
teatru kao neku svoju poetiku.

113

Meu nama je od samoga poetka buknula neka stvaralaka Ijubav i s njim sam, ini se, o svim stvarima u umjetnosti
imao sline ukuse i miljenja. Bio je neobino njean i odan prijateljima. I volio je glumce. Predstave je reirao uz pomo Nade
Kokotovi, koja im je zasigurno dala neke lijepe posebnosti i
vjetine pokreta.
Glumci su voljeli raditi s njim i u njegovim predstavama bivali nekako posebno oputeni. Volio sam sve njegove tadanje
predstave, a naroito me se dojmila Toska u Celju, i to najvie
zbog reijske improvizacije na premijeri te neobine veeri.
Za vrijeme premijere, naime, poeo je padati gusti snijeg u
Mariboru. im je to vidio, Ljubia je prereirao zadnji in. Dogovorio se s tehnikom teatra i u jednom trenutku podigao kulise
i otvorio velika zadnja vrata na pozornici. Iz gledalita se jasno
vidjela ulica ispred teatra, osvijetljena utim gradskim svjetlom
i krupne pahulje snijega koje su padale na vlanu ulicu.
Prvu zajedniku predstavu napravili smo u Zagrebu. Sjeam se kako mi je jedne veeri donio Jovanovievu dramu
Osloboenje Skopja da je proitam. Proitao sam je iste noi u
jednom dahu.Zatim sam natoioau vina i proitaojejo jednom. Bio je to za mene najljepi dramski komad suvremene jugoslavenske drame.
Dogovorili smo se da predstavu pokuamo napraviti na
otvorenom, dakle u nekom prostoru pod vedrim nebom. S
Centrom za kulturnu djelatnost omladine potpisali smo ugovore o suradnji. Registrirali smo se kao slobodna grupa mladih
umjetnika, pri samome Centru, i nazvali se KPGT, to je znailo
poetna slova rijei kazalite na svim jezicima naroda i narodnosti Jugoslavije.
Dakle: Kazalite-Pozorite-Gledalie iTeater.
Igrali smo Skopje u nezaboravnom prostoru Lapidarija i
jednog dvorita na Gornjem gradu. Bila je to nova poezija u teatru koja je bila prepoznata.
Risti se pokazao kao fantastian redatelj i bio sam gotovo ovisnik njegove estetike. Jo uvijek sam vezan za tu kultnu
predstavu Osloboenje Skopja. Sve nas tada je palio taj novi teatar, Ristieva specifina kazalina estetika. Prekidanje scena, nagli rezovi, potpuni mrak, naglo svjetlo, otro svjetlo, tiina, otra
muzika, pa opet tiina, ivotinje... Sve to skupa bila je neka nova

114

dramaturgija prostora. Nova gluma. Energija ne samo pojedinca nego cijelog ansambla. Kao na rok koncertu.
Tu je, naravno, puno uinila i nevjerojatna Jovanovieva
kratka reenica. Brze, precizne, ubojite replike. Zatim, tu je nesrea. Prava tragedija pojedinca, prostora...Tuga revolucije. Sve
je tamo, na nain nekih tunih Pavlovievih filmova. Prizori gubitka, prizori boli, i napokon, prvi put u naem teatru, prikazan
je Nijemac kao jedna draga osoba. Njean ovjek koji svira trubu i koji se od rata eli sakriti pod jorgan. Nasuprot stereotipu,
onoj estetici propagande, gdje su svi Nijemci nacisti, neprijateIji, izveden je ovjek-Nijemac na scenu. Ne neki Natovjek, nego
ovjek. U predstavi je i tuga pobjednika koji dolazi na bijelom
konju. utnja, joneskovski monolog malog djeaka koji naglo,
preko noi sazrijeva, kako se inae sazrijeva u ratu, elementi su
tog gotovo savrenog djela.
Obili smo cijelu Jugoslaviju s tom predstavom, a onda
krenuli na turneju po Australiji. Osvojili smo tu daleku prelijepu zemlju. Australci su na neki gotovo filmski nain prepoznali
nau predstavu koja ih se neobino dojmila. Uslijedili su redovi
Ijudi po stotinu metara koji su ekali za karte.
Bili smo svi na krilima dobre energije i vrlo pristojno plaeni. Svake subote Duko Ljutina, koji je bio na menader,
ekao nas je u svojoj sobi s crnom poslovnom torbom punom
australskih dolara. Iznajmljivali smo dipove i vozili se njima
po sidnejskim plaama, jeli koljke po egzotinim restoranima.
Branko Supek i Miljenko Brlei, onako bijeli i izgorjeli od sunca, vie su nalikovali na kote ili Fince, nego na Zagorce. Darko
urdo je zadrao svoj slavenski imid i osvojio neku poznatu
englesku glumicu koja se kupala u bazenu na jednom partiju,
dok je on s cigaretom u zubima obilazio oko bazena i napokon
skoio k njoj u kompletnom odijelu.Crazy Yugo" uzviknula je
ona i ostala tako s njim u zagrljaju tjedan dana.
Svi smo bili sretni i otkvaeni.
Australija '80. godine bila je na ostvareni san.
Snimili smo i nau predstavu, adaptiranu kaoTV dramu, i
nakon par mjeseci javili su mi u Dubrovnik,gdjesam pripremao
Dubrovaku trilogiju s Jokom Juvaniem, da sam dobio Samy
Award za ulogu u Osloboenju Skopja. ,,Samy" je na neki nain
australski Oskar.

115

Pozvali su me na tjedan dana u Sidnej. lako je put bio dalek, predalek, ipak sam odluio prihvatiti poziv i otii ponovo u
taj grad koji me je opio svojom posebnou.
Tih par dana uistinu sam bio zvijezda. Davao sam TV i novinske intervjue i proivljavao sve ono to ide uz ivot filmskih
zvijezda. Dok smo igrali nau predstavu u Sidneju, stanovali
smo u hotelujop of theTovvn". Preko puta hotela bio je jedan
poseban noni klub, u ija sam drvena vrata esto gledao s prozora svoje hotelske sobe, promatrajui neke zanimljive Ijude
koji su tamo dolazili. Shvatio sam da se radi o nekom veoma
luksuznom i posebnom nonom klubu.
Ve pomalo umoran od svakodnevnog i svakononog druenja sa svojim drugarima iz ansambla, odluio sam jedne noi
pokuati ui u taj za mene zagonetan i tajnovit klub.
Obukao sam jedino odijelo i bijelu koulju i pozvonio na
vrata. Samouvjereno sam proao pored vratara, tako da je on
bio uvjeren da se radi o nekom veoma vanom gostu i propustio meje, premda meje prvi put vidio.
Klub je izgledao velianstveno, kao iz holivudskih filmova!
Bio je smjeten ispod zemlje i ulazilo se iz sobe u sobu, koje su
bile sve nekako razliite, ali ipak uglavnom u orijentalnom stilu
ureene, sa svilenim jastucima razbacanima po podu i s niskim
stolovima. Ne sjeam se kad sam vidio toliko lijepih djevojaka
na jednome mjestu. Kao da se itav Split ovamo preselio!
Otiao sam do sredinjeg anka, zapalio cigaretu i naruio
Dek Danijels, moj omiljeni viski. Sjedio sam tako nekoliko minuta, a onda je k meni pristupio mukarac za kojega sam odmah shvatio da je menader ili vlasnik kluba.
- Jeste li vi lan? - upitao me je.
- Ja sam lan svih dobrih klubova u svijetu - rekao sam.
- Popijte svoje pie, gospodine. Ovdje dolaze samo lanovi ovoga kluba.
Upravo sam to htio uiniti - rekoh.
Izvadio sam iz depa povei sveanj dolara, jer nas je Antoni Stil, na australski menader, uredno isplaivao svake nedjelje, i bacio na ank jednu dvadeseticu, te se gospodski okrenuo i iziao. Mora da je moj kaubojski, samouvjereni i pomalo
bahati izlazak ostavio neki dobar dojam, jer sam sljedee noi, kad sam ponovo zazvonio na ista drvena vrata, koja je toga
puta otvorio sam vlasnik kluba, nakon par trenutaka njegova
116

iznenaenja i pitanja: VVell?, to je trebalo znaiti kog vraga vi

opetovdje traite, na to sam ja odgovorio da sam doao na svoj
Dek Danijels, uz neki zauujui smijeak s njegove strane bio
proputen do anka.
Sjeo sam na istu barsku stolicu, zapalio cigaretu i naruio
svoje pie. Uivao sam u toj samoi i tiini, tu i tamo pogledavajui lijepeSplianke", ali ne remetei nijednom rijeju niti pokretom svoj kaubojski ankerski stav.
Ba kada sam plaao svoje pie, bacajui ponovno dvadeseticu na ank, priao mi je gazda i pitao me hou li popiti s
njim pie.
asak sam razmislio, a onda prihvatio. Pitao me je otkud
sam i to radim u Sidneju. Rekao sam da stanujem preko puta
u hotelu, da sam glumac i da svake veeri igramo predstave u
gradu.
- Poto ste lan svih sjajnih klubova u svijetu - ponovio je
moju reenicu od juer, koja mu se, ini se, svidjela, nadodao je:
Doite opet kad zaelite.
I dolazio sam gotovo svake veeri, dok je trajala naa sidnejska turneja.
Doao sam i one posebne veeri nakon dodjele Samy-ja.
Jednostavno sam nakon ceremonije, koja je bila prenoena u
itavoj Australiji, odustao od svih protokolarnih veera i prijema, naruio taksi i otiao u svoj noni klub.
Vrata je opet otvorio gazda.
Bio je silno iznenaen kad me je vidio.
- A ja upravo govorim svima... to je on... onaj udni kauboj... to je ovdje dolazio. Uite!
Smijao se i poveo me u klub. Otvorio je pedeset boca prvoklasnog ampanjca i astio sve goste te veeri. Pili smo do jutra.
Onda smo otili na neku dugu pjeanu plau, s nekim Australcima i nekimSpliankama" ekati svitanje.
Kad sam, mnogo godina kasnije snimao u Australiji Mission Impossible II, doao sam jedne veeri traiti svoj klub. Nisam ga naao.
Na mjestu gdje su nekad u kamenu stajala drvena vrata,
izgraene su podzemne garae.

117

14
Amerika turneja KPGT-a
O bankrotu organizatora turneje, Niku Maniskalkur
igranju u bivoj mrtvacnici, hotelskim racunima,
Ljutininoj kartici, nagradi i kako se Obraunom"
namirivao dug KPGT-a

Na turneju po Americi poli smo s velikim planovima.

Ve smo se kao poseban teatar, teatar razlike (kako se teatroloki oznaio), afirmirali u Jugoslaviji. Osvojili smo sa Skopjem Sterijino pozorje i gostovali u svim vanijim gradovima.
Napravili smo udesnu i hrabru predstavu Karamazovi po tekstu Duana Jovanovia, koja je prvi put u teatru, poslije zabranjene predstave Bore Drakovia Kadsu cvetale tikve, progovorila o Golom otoku.
Karamazovi su bili pravi kazalini hit, u kojem se uzdizala i slamala udesna Olga Kacijan, a Brik (Miodrag) Krivokapi
je odigrao vjerojatno svoju ivotnu ulogu. Tu su jo bili Perica
Martinovi, lijepa i iskrena, koja je nakon maestralno odigrane
Lice u Osloboenju Skopja, postala Ljubiina maskota. S nama je
bio i uspjeni zagrebaki odvjetnik Vladimir Rubi, koji je kao
nekadanja pjevaka zvijezdaBijelih strijela", upotrijebio svoju
scensku karizmu i sjajno se uklopio u nau predstavu.
Ja sam igrao isljednika na Golom otoku, i to onoga koji se
kao bivi zatvorenik odlui popraviti" pa postao krvoloniji
muitelj svojih dojueranjih drugova i supatnika od bilo kojeg
profesionalnog policijskog isljednika.
U Ameriku smo pozvani i uvrteni u slubeni program
World Theater festival u Denveru. Vrijedni i precizni dr Dragan
Klai, na slubeni dramaturg, imao je ugovorene predstave u
jo nekoliko velikih amerikih gradova (ikago, Vaington, Los
Aneles, Njujork).
No, kao to se to u Americi esto dogaa, na organizator
turneje, vlasnik uvenog alternativnog teatraFree StreetThe118

ater" iz ikaga, bankrotirao je upravo tih dana i otkazao nam

ve ugovorene predstave. Mogli smo ga, naravno, tuiti i nakon
rasprodaje njegove imovine, u koju je spadao i njegov teatar,
vjerojatno dobiti neku novanu odtetu, ali ni Ljubia, ni itko od
nas nije pomiljao na takvo to. Dapae, Ljubia, iz samo njemu
znanih razloga, nije nikoga od nas ni obavijestio o problemima
u kojima smo se nali, nego nas je kao Kolumbo poveo na svome brodu daotkrivamo Ameriku" s krajnje neizvjesnim ishodom i s bezbroj nepremostivih financijskih problema.
Na menader bio je Duko Ljutina, ija se uvena crna
aktovka" ovaj put, za razliku od Australije, opasno stanjila i svakog asa prijetila da ostane potpuno prazna. S Dukom Ljutinom me je vezala neka posebna veza. Ne zato to je bio Lianin,
nego zbog njegove svemirske inteligencije i pravednog srca.
Postao mi je posebno vaan prijatelj svih tih godina, da bi se
ovih zadnjih dvijehiljaditih pokazao kao nezaobilazan faktorza
mene, Lenku i itav naUlyssesTeatar", na naem putu u dvadeset prvo stoljee.
Ljubia je kao pravi pustolov i istraiva prekooceanskih
nepoznatih predjela poveo sa sobom na put i mnogo Ijudi koji
su nam trebali i koji su tu bili kao prijateljska podrka. Kao pravi
karizmatini kapetan, kormilario je tim nemirnim morima, vjeto preivljavajui brodolome i glumake pobune.
Trebalo je izdrati u ikagu vie od dvadeset dana plaajui hotel za vie od etrdeset Ijudi, a nai pokuaji da igranjem
predstava zaradimo neki dolar bivali su potpuno bezuspjeni.
Na svijet, koji je tamo ivio, nije zanimala takomunistika pria", od koje su mnogi jo prije mnogo godina pobjegli, a
ameriku publiku nismo bez reklame mogli privui.
Nakon nekoliko bezuspjenih pokuaja koji su se zavravali s par crnaca iz susjedstva, koji su dolazili popiti pivo i popuiti
svoju cigaretu i usput gledati neke scene na nerazumljivom jeziku, odustali smo od daljnjeg igranja, te uz skromne Ljutinine
dnevnice pokuavali preivjeti tuneprijateljsku ofenzivu" kojoj
nas je na brini i pustolovni Ljubia izloio.
Uz specijalno odobrenje zagrebake podrunice American Expresa", Ljutina je sve hotelske trokove plaao svojom
osobnom kreditnom karticom. Kasnije, kad smo se vratili u
Zagreb, nitko od njegovih politikih partnera nije odrao svoje obeanje da izmiri dugovanja teatra KPGT, koji je u Americi
119

predstavljao jugoslavensku kulturu, tako da je Dukova kartica bila u debelom minusu s prilinom dolarskom svotom, koju
smo, na kraju balade, Duko i ja potpuno podmirili igrajui moju predstavu Moj obraun s njima irom Jugoslavije.
Duko je raspolagao mojim slobodnim terminima. Ukrcao bi me u svojuzastavu de luxe" i tako smo proputovali Jugu uzdu i poprijeko. Podmirili smo dug. Bila je to moja pomo
prijatelju da se izvue iz te teke situacije, ali i moj dug prema
KPGT-u, kojem sam bio jedan od osnivaa.
Zadnjih deset dana u ikagu pretvorilo se u pravu moru.
Neki ameriki advokat, mislim da se zvao Nik Maniskalko, sluajno je zalutao na jednu od naih prvih predstava koje smo
igrali u nekom parku. Bioje potpunooduevljen i ubrzo postao
na prijatelj. Kad je saznao sve nae probleme, pokuao je pomoi i kao advokat i kao prijatelj.
Pozvao nas je da pokuamo ostatak predstava u ikagu
odigrati u nekom njegovom objektu, koji je zapravo bio jedan
zaputenimorgue", iliti mrtvanica. Dvorite, u kome smo trebali smjestiti nae gledalite i pozornicu, bilo je zaraslo u visoki
i neprohodni korov, kojega smo mi, znojei se na onom Ijetnom
suncu, svi kolektivno, ukljuujui i nau djecu, istili lopatama
i krampovima.
Nakon dva dana rada, teomladinske radne akcije" koje nije bio poteen ni boleljivi Kreimir Zidari, uspjeli smo osposobiti na teatar za predstave.
Nik Maniskalko je platio oglase u lokalnim novinama i plakate koje smo izlijepili po gradu, ali smo uspijevali skupiti po
deset, dvadeset gledalaca po predstavi. Imali smo i posebnu
garderobu u kojoj smo se presvlaili. Bila je to velika soba u kojoj su se nekada sreivali mrtvaci, prije nego bi ih stavljali u kovege. Simpatini advokattalijanskog porijekla govoriojeda namjerava obnoviti obiteljski zanat, to je, kako kae doktor Klai,
koji ga je bolje upoznao i odravao godinama neke kontakte s
njim, i uinio, a vjerojatno i zavrio na jednom od onih aluminijskih stolova za uljepavanje, kad je prije par godina umro.
Turneja je nastavljena u Vaingtonu, Los Anelesu i Njujorku. Uspjeli smo izai iz mranog tunela u kome smo se zadesili u ikagu i nae sljedee predstave bile su veoma uspjene i
posjeene. Pravi trijumf smo doivjeli u Njujorku (igrali smo u
katedrali St. John Divine), poslije ega je predstava proglaena
120

za predstavu godine naOff Brodweju" za to smo dobili prestinu nagraduObbie".

Zadnji raun u hotelu platili smo uz pomo Soros fondacije, tonije Svetlane Stone, nae prijateljice iz Njujorka, a posljednji sitni raun u hotelu, od tri stotine dolara, platio je na
ambasador u Njujorku Leko Lonar koji nas je tog jutra doao
ispratiti.
Vratili smo se kui Ijuti na naega admirala, ali ipak zadovoljni umjetnikim uspjehom turneje. KPGT je nakon nekoliko
mjeseci nastavio svoj ivot.
Nije mu bilo lako. lako smo imali veliku podrku Ijudi koji
su vodili Centar kulturnih djelatnosti u Zagrebu, gradske strukture vlasti su uvijek bile nekako sumnjiave prema nama. I ne
samo u Zagrebu. Pria je bila gotovo ista u Beogradu. Vjerojatno je Risti svojim neobuzdanim talentom i brzinom misli izazivao Ijubomoru kazalinih monika u svojim sredinama.

121

15

Subotica
0 subotikim danima i kazalinim svjetlima ponad Palikog
jezera, hoteluPatria", Kelebiji, Andreju, nesanicama
1 umorima kapegeteovskog putovanja i trima
alosnim vrbama

Sredinom osamdesetih, Ljubia je postao upravnikom subotikog teatra.

Prvo to je uinio - izvadio je stolice iz gledalita i postavio potpuno drugaije odnose u teatru. Igralo se posvuda. U
raznim sobama, skladitima, hodnicima i restoranima. Igralo se
i u prekrasnojSinagogi", koja je postala zapravo glavna pozornica subotikog teatra i KPGT-a.
Igralo se i na prekrasnom Ludoskom i Palikom jezeru,
gdje je Risti uz pomo Nade Kokotovi napravio pravo teatarsko udo. Redale su se uistinu fascinantne predstave.
Kajo i Saban bili su moji deki iz Aktera. Ne mislim ih izdvajati od drugih akterovaca, ali igrom sudbine, oni su bili najdublje uvueni u KPGT. Jo pamtim njenosti kojima su me titili i
naa zajednika putovanja izZagreba prema Subotici ili Novom
Sadu.
Uvijek smo ili preko Vinkovaca, gdje smo obavezno svraali na bogatu slavonsku trpezu, koju je moja majka, na samo
njoj svojstven nain, od srca znala prirediti. Proli su kroz njenu
kuu mnogi moji prijatelji, a majka je njihove slike izrezivala iz
novina i slagala u album, a potom stavljala izmeu utih dunja,
da joj tamo svijetle i miriu sa starinskih ormara.
Putovanja preko Slavonije bila su i naporna. Do Subotice
je trebalo ponekad i mijenjati vlakove. Tada su me proganjale
slike iz djetinjstva koje sam gledao kroz prozore brzih vlakova
kako rasprene lete po cvjetnim poljima i gube se negdje daleko nad itnim horizontima.
esto sam se vraao za Zagreb odmah poslije predstave,
u kupeu drugoga razreda vlaka koji je obino bio pun nekih
122

Bugara, Rumunja, i naih i njihovih Albanaca, dok su me boljele kosti od napornog Andronikusa, a moji deki, Kajo i aban,
putali me da se ispruim preko njihovih sjedita, dok su oni
tumarali po hodnicima vlaka ili se penjali na eljezne pregrade i
tamo skvreni poput kofera uvali svoga profesora, kao to sam
i ja godinama uvao svoga Ljubu i ovu.
U tim gluhim i zaguljivim noima mamurluka i umora, prisjeao sam se oevih reenica o tekoi glumake profesije i o
onom njegovom poznaniku, glumcu izSubotice, koji mu jejednom u vlaku priao o svom tekome ivotu i da, ako ima djecu,
nikako ne dopusti da odu u te nesigurne teatarske vode.
U muku tog kapegeteovskog putovanja spadaju i jutarnji
dolasci u Zagreb, gdje su me obino ekali sumnjiavi i prijekorni pogledi moje ene Ivanke, ve sasvim iscrpljene od godina strepnje i ekanja.

Patria", Kelebia, Akademija

HotelPatria" bio je glavno mjesto u Subotici.
Tamo su stanovali poslovni Ijudi, sitni trgovci koji su profitirali na dnevnim promjenama kursa dinara i forinte, lokalni
vojvoanski politiari, nogometai Spartaka", striptizete i plesaice trbunoga plesa, i glumci Ljubie Ristia.
Ne treba posebno spominjati da su glumci Ljubie Ristia
veoma brzo okupiraliPatriu" i kao pravi patrioti zatvarali i otvarali taj internacionalni, tranzitni i promiskuitetni hotel.
Dva najvanija ovjeka u gradu bili su Boko Kovaevi,
koji je bio ef Partije, tj. glavni komunist u gradu, i Tomislav Karadi-Tole, koji je bio glavni ekonom grada, odnosno direktor
najveeg poduzea u Subotici. Bili su dvojac doslovce bez kormilara. I plovili su, dakako, vjeto.
Boko je bio intelektualac, profesor i pisac i na neki nain
marksist, ije snove se zaista moglo potovati, a Tole je bio uspjean u svemu drugome. Obojica su, svako na svoj nain, bili
glavni sponzori i navijai Ristieva kazalita.
Kad sam prvi put sreoToleta - na nekom prijemu koji je on
organizirao za na teatar, rekao mi je:
- Profesore, spremi sutra ujutro kofere jer se seli.

123

Nisam ga pitao zato i nisam ga pitao ni kamo. Ponekad

sam znao sluati vlast kad je bila armantna. Tako sam i Stipu
uvara, u doba kad je u Hrvatskoj bio najnepopularniji, cijenio
zbog njegova posebnog arma, pameti i dosljednosti.
Spremio sam svoje stvari, kojih nije bilo mnogo, i rano
ujutro Toletov ofer me je prevezao iz hotela Patria" u jednu
udaljenu i osamljenu kuu, koja se nalazila na samoj maarskojugoslavenskoj granici na Kelebiji. Kua je bila okruena trima
visokim tunim vrbama (odmah pomisao Tuga-Buga-Vuga), i
mladim hrastovima. Bila je, da se razumijemo, jedan od reprezentativnih objekata grada koji je, uslijed povijesnih nevolja,
sav nekako oronuo. Taj divni grad sa secesijom u sebi i nekom
dareljivom duom kao da je mimoila briga i panja.
Tole je bio vlast, a ja sam bio zvijezda Palikog festivala".
Uz kuu mi je pripao i auto njegovog poduzea na koritenje,
jer trebalo se svaki dan bar dva puta voziti dvanaest kilometara
do grada gdje smo drali pokuse.
Kua je bila zapravo zaplijenjena od nekog sitnog obrtnika, koji nije mogao podmiriti svoje dugove prema gradu i bila
je u sklopu poljoprivrednog kombinataPeara", koji se bavio
proizvodnjom i obradom poljoprivrednih artikala, pravljenjem
rakije i vina, raznih demova i drugih vojvoanskih specijaliteta. Direktor kombinata bio je izvjesni gospodin Itvan koji mi je
ostao zauvijek u sjeanju kao jedan izuzetan i poseban ovjek.
Ima tako nekih Ijudi koji kao da na vrhovima prstiju prolaze
kroz ivot, nekih nezaobilaznih i dragocjenih Ijudi. Ljudi koji ne
ele da se nikome zamjere i gotovo se ispriavaju to postoji bilo koji problem na ovome svijetu i to nisu u stanju da ga
odmah, na nau radost, rijee. Gospodin Itvan je organizirao
da se svako jutro meni tamo servira bogat doruak, da u kui
uvijek ima najboljih Pearinih rakija, od kojih je kajsijevaa bila
nezaboravna. Pokazao mi je i nauio me kako se istae domae
vino iz specijalne bave u podrumu.
Pilo se mnogo i banilo u toj mojoj Kelebiji.
Ali, bio sam i prokleto sam u toj mojoj Kelebiji! Kad bi gosti
otili, znao sam oko tri ujutro otii do graninog prijelaza, koji je
bio samo petsto metara dalje, i s carinicima igrati ah do zore.
Sa mnom su u poetku stanovali Kajo i aban, a kasnije
smo pozvali Ingu, Brika i Jovanovia. Ubrzo im je dosadilo to
osamljeno mjesto, te su jedan po jedan odustajali, vraajui se
124

nogometaima Spartaka i plesaicama trbunog plesa u Patriu" u male i ne tako udobne hotelske sobe.
Ja bih onda ostajao sam. Ja i tri vrbe i mladi poletni hrastovi. I ravnica. I graniari, odnosno carinici...
Volio sam te granine tiine i samoe koje su me nekom
svojom posebnom jezom mamile. Znao sam u ranojutro ustajati i trati po umama Peare, te esto zalutati i zavriti s druge
strane granice u Maarskoj.
esto mi je dolazio u posjete prijatelj iz Beograda Andrej
Popovi, s kojim se najbolje samuje. Andrej je bio i samozvani sekretar moje klase na Novosadskoj pozorinoj akademiji. I
apsolvent atomske fizike u Hajdelbergu kad je, nakon svog ezdesetosmakog internacionalnog bunta i druenja s Rudijem
Dukeom, bio protjeran iz Njemake na neodreeno vrijeme.
Bio je i filmski snimatelj ilnikovih dokumentaraca. I prijatelj
Petra Boovia. I zatitnik mladosti, Ijubavi, djevojica iz Beograda koje su zapoinjale svoje prve Ijubavne pokrete. Andej je
ovjek natprosjene inteligencije iju je brzinu ponekad teko
pratiti. Voli neobinosti i mrzi konvencionalnosti, koje ga, ponekad, ine agresivnim. ezdesetosmaki plam u njemu i dandanas gori.
Izgleda, neugasivo.
Kada sam'92. otiao iz Beograda, slao sam roditeljima novanu pomo, koliko sam mogao, naravno, a onda mi je nakon
dvije godine otac rekao kako Andrej svakoga mjeseca dolazi u
njihov stan i donosi impenziju", viui jo ispred zgrade:
- Dane, evo penzije!
Meni, naravno, nikada nije rekao da svakoga mjeseca daje
novac mojim starcima. Bio je to dio njegove igre i rituala, odgovornosti, savjesti...
I danas odlazi ponekad mome starome ocu u posjete. Sjedi
tako u njegovoj sobi, priaju o vremenu, sportu, politici i blai
mu njegove izbjeglike samoe, koje su nakon majine smrti
postale hladne i neprebolne. Samoe su to kao povrine nekih
hrapavih neotkrivenih planeta.

125

16.
Iskustvo pedagoga
O novosadskoj i zagrebakoj kazalinoj Akademijif
studentima, Dragoslavu Mihailoviu, Kri, Durbeiu,
redateljsko-glumakoj kemiji erbedija-Risti, mercedesu
kojeg je odnio vrag nasred autoputa Bratstvo i jedinstvo"

Kako sam uope postao profesor glume na novosadskoj

Akademiji?
Godine'86. nazvao me Zupa i poli smo na jednu od naih
rijetkih, ali uvijek tako zanimljivihperipatetikih" etnji Zagrebom, koje su ponekad pogubno zavravale po obojicu, s obzirom na broj kafia koje smo znali posjetiti i koliinu alkohola
koju bismo ispili.
A onda dolazi trenutak kad se Zupa prestane smijati onim
svojim tako karakteristinim smijehom po kome su glumci esto prepoznavali uspjenost komedije ili katastrofu drame koju
su te veeri igrali, skine oroene naoale i dok ih brie bijelim
rupiem, koji je spadao u one tako zamjetljive detalje kojima
ga je njegova Beti njegovala, i onda obino kae glavni razlog
svoga poziva na etnju te veeri, jutra ili podneva.
Rekao mi je kako je, eto, neki dan dola k njemu delegacija
studenata glume sa zagrebake Akademije, i zamolila ga da me
vrati u Zagreb na Akademiju kao profesora scenskoga govora.
Volio sam raditi sa studentima. Bio je to njeni, isti, zaneseni teatar koga je bilo teko susretati u umornim kazalinim
kuama Zagreba. Uostalom, sa Zupom sam i pokrenuo naAkter i zajedno smo s Rundekom kormilarili tri godine, upravljajui nekom neotkrivenom i novom kazalinom estetikom, koja je
zahtijevala potpunu predanost kolektivnoj igri i koja se na koncu slomila, nemona da nadvlada ukus i modu vremena.
Iza nas su ostale Koja gora, Ivo i Kau da je sova nekad bila pekareva ki, koje su duboko odjeknule u svakome od nas
koji smo ih svojim umjetnikim zavjetom i azilom potpisali. Na

126

Akademiji su ostale, i jo uvijek valjda tamo negdje stoje, dvije

prve nagrade kazlinih festivala:Z/afn/ vijenac iz Sarajeva izlatno neto" iz Nove Gorice u Sloveniji, ne mogu se sjetiti to. Ali
je zlatno!
lako mi je godio taj studentski poziv, jer mi je bio vaniji
od svih profesionalnih priznanja, teko mi je padalo opet odlaziti na Akademiju. Zbog nekih nesporazuma s nekim svojim
kolegama prije par godina otiao sam vrsto odluivi da se vie nikad ne vratim. Ipak sam popustio, pomalo i zbog Zupinog
diplomatskoga uvjeravanja, kojim je gotovo uvijek postizao to
je htio, i pristao da se vratim na Akademiju.
Nakon par dana nazvao me Vjeran i ne Ijutito, nego vie
razoarano, jer se on uvijek razoara jo prije nego se naljuti,
obavijestio me kako su moji kolege s Akademije veinom glasova odbili moj povratak.
Gotovo sam bio radostan to je tako ispalo, jer ja se uvijek
prije no to se rastuim, obradujem nekoj novoj stvari koja me
naas spaava i daje mi da istrajem, a tuga se ionako sama od
sebe slae u meni i znam da i bez moje volje duboko u meni
tamnuje.
Kao to to biva u romanu ili na filmu, ba tih dana pozvao
me je Boro Drakovi iz Novoga Sada i predloio mi da preuzmem novu glumaku klasu na njihovoj Akademiji.
Drakovi je po svemu bio jedan veoma znaajan i uspravan lik u kazalinom i filmskom svijetu Jugoslavije. Bio je krajem ezdesetih zvijezda kazaline reije, a kad mu je predstava
u Jugoslovenskom dramskom Kadsu cvetale tikve bila zabranjena, odluio je da se prestane baviti kazalitem i donio odluku
da sebe kao reisera ukine.
Cijenio sam taj njegov janpalahovski protest protiv grube
politike stvarnosti koja nas je tih godina vrebala i pokuavala
svesti na mjere poslunosti i politike ispravnosti.
Cijenio sam i pisca te knjige, Dragoslava Mihailovia, koji je
svojim disidentstvom i nepravednim golootokim staom svih
tih godina imao moje iskrene simpatije.
No, taj isti pisac me je prije dvije godine, u nekom svom
intervjuu za beogradsku poluutu tampu, estoko napao, nazivajui me uvredljivim i pogrdnim imenima, okomljujui se na
moj govor na Terazijskoj esmi '91. godine, koji je za njega bio

127

jedan jugoslovenski sramni i uvredljivi in", a koji se, eto, nikako ne uklapa u njegovo vienje Srbije i srpstva.
Slegnuo sam ramenima nad njegovim javno objelodanjenim ovinizmom i s tugom izbrisao jo jedno ime u svojoj krialjci uspomena. Njegovo nekadanje disidentstvo i njegova
sjajna knjiga i dalje ostaju za mene svijetle toke koje su izgubile svoga vlasnika.
Prihvatio sam, dakle, taj poziv Bore Drakovia, iz nekog
inata, jer mi ba nimalo nije trebalo jo jedno dodatno putovanje iz Zagreba, zbog koga su moja djeca sve vie patila, a moja
ena nabavila malog sivog naucera i s njim svake veeri dugo
etala gradskim parkovima.
lako sam trebao biti u Novom Sadu samo jednom tjedno,
moja putovanja su bila iscrpljujua, tim vie to sam izabrao
studente koji su kavanu voljeli gotovo vie od teatra. Nekako
smo se prepoznali i osjetili. Postali smo silno vezani. Voljeli su
me zbog mog gotovo oinskog odnosa i te opasne privatnosti
koju sam unosio u pedagogiju. Ali moja pedagogija nije imala
sistema i uvijek sam se trudio da razruim svoj autoritet. Govorio sam im da je svakoja" pakao. Tamnica. Pokuao sam da
se gotovo raskomadam pred svojim studentima, dajui im tako
priliku da ojaaju svoje osobnosti. Naravno da je to opasna i
krajnje neizvjesna igra moi, jer mnoge baci u bezdan njihove
uroene nemoi, ali onaj tko preivi, leti i postoji.
Volio sam sve svoje studente i ini se da su i oni voljeli mene. Uio sam ih kako biti drukiji. Kako se pribliiti sebi i otkriti
sva ona bogatstva kojih nisu ni svjesni da posjeduju.
Lutali smo tako ulicama i kavanama Novoga Sada, gdje su
moji satovi glume obino zavravali uKecu", ili nekim drugim
nonim restoranima, gdje sam sretao moje stare tamburae iz
orkestra Janike Balaa.
Jednom su mi tako doveli na Akademiju nekoga maloga
Ciganina, koga su pokupili negdje na ulicama Novoga Sada kao
zalutalo pokislo tene. Bilo mu je teko odrediti godine. Izgledao je naime, kao da ima deset, a po nainu kako je nosio na
leima svoju staru gitaru i kako se je pankerski oblaio, te jo
vie po sjajnim priama koje je priao, mogao je imati trinaest
ili ak etrnaest godina.
Zvao se je Kemal, a mi smo ga zvali Kemi. Pjevao je i svirao,
udarajui po praznim icama gitare, meksikanske pjesme i po
128

cijele je dane odlazio u kinoteku gledati najrazliitije filmove.

Osvojio me je svojom posebnou. Postao je trinaesti lan nae
klase i sudjelovao je u naim ispitnim predstavama, uz zgraanje Branka Plee, koji se svojim tvrdokornim pedagokim stavovima prikljuio nekim mojim zagrebakim prijateljima, kazalinim znanstvenicima, koji su me godinama proganjali zbog
mojih liberalnih i skarednihpedagokih postupaka"
Doveo sam im Ljubu Tadia da im bude kum klase, a jednog semestra, kad sam se ba uelio Zagreba, i Toma Durbeia
da im predaje, dok sam ja, uz doputenje nastavnikog zbora
zagrebake Akademije, preuzeo njegovu klasu u Zagrebu.
Opet sam unio, rekoe neki, dosta nereda na hodnike zagrebake Akademije, iz koje je duboko u noi saksofon Barbare
Roko tulio nekom tunom filmskom melodijom, dok su Filip ovagovi i Dafne Jemeri plesali svoj zavodljivi strindbergovski
tango. Mislio sam da Barbara svira saks i dobila je takav glumaki zadatak, a onda mi je njezin brini otac Davor Roko, koji je
inae bio nezaobilazni stup KPGT-a, kad smo se sreli na ulici rekao da sam joj mogao dati i neto laganiji glumaki zadatak, ili
neki instrument koji zna svirati, flautu na primjer. Naime, marljiva Barbara se nije jednom rijeju usprotivila zadatku, ve je za
tri noi nauila svirati zadatu melodiju na alt saksafonu kojeg
nikad nije svirala!
U toj klasi mladih glumaca glumake zadatke vrebali su
neki mladi Lavovi.To se jednostavno osjealo.
Radili su nekim predanim arom i vidjelo se da im ta moja pedagogija lei i da ih budi, pa i otvara iz neke zatvorenosti
koja ih je sputavala. Cijela moja pedagogija sastoji se u emocionalnoj kreativnosti, buenju i usmjeravanju strasti! Posebno
me inspirirala Dafne Jemeri, koja je, kako sam poslije uo, napustila aktivno bavljenje glumom i posvetila se filmu, kao montaer i redatelj.
Sve koje se meni posebno svide, obino napuste glumu.
Durbei je isti kaos zatekao u Novom Sadu, jer moji studenti, koji su odmahToma zavoljeli zbog njegove posebnosti,
nisu imali m nogo razumijevanja za moje odsustvovanje pa su
se ponaali kao uvrijeena i prevarena ena.
Svi su studenti zagrebake Akademije i kazalitarci koji su
doli na ispit bili oduevljeni naim Strinbergom u kojem su na129

stupali moji studenti, predvoeni Filipom ovagoviem koji je

ve tada pokazivao sklonosti da bude voa, iako sam se oznojio dok sam ga uio kako fiksirati svoje improvizacije i ponoviti emocije. Ipak, na sjednici poslije ispita dobio sam od veine
profesora ozbiljne ukore, a svi moji studenti najnie ocjene.
Znao sam da sam bio u pravu i da su studenti dosegnuli
neke glumake prirodnosti kakve su bile rijetkost u dosta tvrdoj zagrebakoj glumakoj koli, i znao sam da to osjeaju i neki od mojih kolega profesora, ali tko zna zbog kojih razloga se
povlae pred ubojitim napadima mojih kritiara.
Sutradan sam na porti Akademije zatekao pismo Drage Kre, koji mi se ispriao i rekao kako je bio nagovoren da tako reagira, a kako je zapravo prespavavi shvatio koliko su studenti
bili sjajni i svoji i kakoje to biojedan odlian ispit.
Nisam pismo sauvao, kao to ne uvam nita to budi seanja, bilo to dobro ili loe, ali me ta Krina gesta duboko potresla. Kad sam ga nakon par dana sreo, toplo smo se zagrlili i
osjetio sam onu istu toplinu i treperenje njegove dobre due
kojom me je zatitniki hrabrio pri mojim prvim glumakim pokuajima na Akademiji.
Ima jedno pismo koje je Borislav Vuji sauvao, a napisao
ga je Izet Hajdarhodi, i dao odmah nakon ispitne predstave.
Gledajui ispitnu produkciju Usput za Damask sasvim zorno
sam se sjeao razgovora s Radom, koje smo vodili davno, kada je
Rade bio student, a ja njegov nastavnik.Jonesko: Kralj umire. Rade - Beranger, kralj. Razumjeli smo, shvatili, osjetili - kralj je sam
sa svojim demonom. Pakao - to sam ja. Kako glumac to da iskae?
Gledam ispit, mladi Ijudi se batrgaju, viu, apuu; suze i osmijeh
istovremeno su im na licu, gledam sve to, zanesen njima, i u sebi
osjeam kako su i oni i Rade i Borislav i ja na poetku tog pitanja.
ovjekova samoa je tamni beskraj. Kadjedan samacpadne, drugi osamljenik odmah stane u njegovu magliastu stopu - demon
je nasljedan. Andri ima jednu pripovijetku (Most na epiJ gdje
Samoa doe sama po ovjeka i izjede mu duu i misao i krvotok.
Strindberg svoju Samou drai i izaziva, urlie ijeca i cvili kao bolestan pas. ehov osamljeno eta obalom naJalti i uredno posprema svoju sobu, Pirandelo u ludilu trga maske i plae nad odrazom
Mjeseca u zdencu, E. A. Po grake iz svog opustjelog zamka, a iz-

130

nad svih kobno lepee crno Fjodorovo krilo. Majko moja, kakav
bezdan je ovjek! Koliko straha, oajar ludila! Koliko pitanja!
Rade i Borislav i ti mladi Ijudi uli su neka od njih. Razumjeli
su da treba strahovati i oajavati i biti lud. Ujednom sam trenutku
pomislio - moras biti hrabar da ti se to dogodi. Moda oni (i Rade
i Borislav i ta djeca) i ne znaju da su hrabri.
Bio sam zadovoljan to u im upravo ja to kazati.

Kelebijska jutra te osamdeset sedme...

Nakon mojeneuspjene zagrebake akademske avanture" vratio sam se ponovo u Vojvodinu, gdje su me ekale naputene kavane i zanosna prerija Ristieva teatra.
Svirale su svake noi violine i tambure. Kazalini klub subotikog teatra, kojeg je vodio Dragan Raievi, koji je s toliko Ijubavi pratio Ljubiin teatar i kome je postajao gotovo mecena,
bio je svake veeri najivlje mjesto u Subotici.
Pilo se i lumpovalo do jutra, a boanski glas Ane Kostovske
odjekivao je svojim kristalnim intonacijama, od kojih su kocke
leda u aama uznemireno drhtale, dok su se nae vlane usne
Ijubile po skrivenim i mranim kutovima starog teatra, kome je
Ljubia izvrnuo duu kao naopako okrenutu vreu, i u kome su
nae energije lebdjele nad itavim gradom kao dobri duhovi sa
Palikog i Ludoskog jezera.
Pravile su se predstavedo posljednjeg daha" Nebo nad
Suboticom udesno je svjetlucalo od naih arobnih reflektora.
Noi su se natjecale koja e biti bolje ispraena i prava je srea
bila tomoja" kua na Kelebiji nije imala susjeda.
Jedne noi sam ukrcao deset kapegeteovaca u svoj crni
mercedes 280 SE, koga sam polovnog kupio u Zagrebu, nakon
to mi se simka 1301 raspala. Dodue, raspao mi se i taj mercedes. Par godina kasnije, kad sam jedne noi na rubu nervnoga sloma, tono u pono, ini se, zauvijek naputao svoj dom,
i onako rastrojen i podnapit, na izlaznoj benzinskoj pumpi iz
Zagreba, umjesto benzina utoio naftu, i nakon par kilometara,
nasred autoputa, moj je stari mercedes eksplodirao.
Sva su ta jutra i sve su te godine i mjeseci nepravilnim ritmovima i u prilinom neredu ispadali iz mojih rukava. Probudio
131

sam se oko 12, popio kavu i kajsijevau i iziao na terasu pjevuei Arsenovu pjesmu:Tvoje njene godine..." Netko je odjednom zviduui pratio melodiju.
Osvrtao sam se oko sebe, pokuavajui razaznati odakle
zviduk dopire. Onda sam krenuo prema autu. Otvorio sam prtljanik.
Dobro jutro - rekao je Luka Piljagi i eretski se nasmijao.
On je prole noi u autu bio jedanaesti putnik, ali zaboravljen.
Izmeu mnogih predstava koje smo tih godina napravili
i s kojima smo uspjeno gostovali u Meksiku, Italiji i Njemakoj u kojoj smo se bratimili sa sjajnim teatrom Roberta ulija
Theater under Rhur", posebno mi je bila vana Ljubiina i moja
dramaturka tvorevinaBloody Mary" kojom smo gotovo meteoroloki ispitivali i detektirali duhovnu i politiku klimu jugoslavenske stvarnosti. Gotovo za sve predstave naeg teatra
muziku su pisali Davor Roko i Gabor Lengel.
Obojica, ba po mjeri pravih Ijudi.
Nadareni i plemeniti.
U obliku folk-operete, stvorili smo jednu zauujuu i upozoravajuu predstavu, koja je govorila snovienjem o raspuknuu i moguoj eksploziji koja moe zapaliti itav na prostor,
kao to je naa (u predstavi) papirnata Jugoslavija izgorjela na
kraju predstave, umotana u novinske krpe Vjesnika, Politike, Dela i Osloboenja.
Moja i Ristieva redateljsko-glumaka kemija bila je energija koja je strasno gorjela svih tih godina. Nakon svih mojih
teatarskih pokuaja u kojima je bilo padova i uzleta, Ristiev teatar bio je za mene vrhunac kazaline umjetnosti kako sam je ja
doivio i kako je u meni odjekivala.
Sam Risti je za mene bio i ostao veliki reiser i nekad njean prijatelj. Prava prijateljstva se teko kriaju i izbacuju iz krialjke uspomena. Ona su tu uz nas i u nama kao rane na roenome tijelu, kao vlastiti neuspjesi. Prava prijateljstva traju usprkos svemu, usprkos ponoru koji se meu nama rastvorio.
U tamne ponore raspuknute zemlje, na ijim suprotnim
obalama danas stojimo, obojica bespomono promatramo kako itav na uznositi i plemeniti teatarski pokuaj KPGT-a propada u zemljane dubine iz kojih vie nikada nee izniknuti.

132

Na kraju nae predstave, sjeo je Risti u amac na Ludoskom jezeru i odvezao se tamnom vodom, tamo gdje je odluio
otploviti sam. Tamo ne elim i ne mogu prii.
Tamo se, uostalom, on sam sa sobom bori.
I sa svojim utvarama.

133

17
Jedan davni razgovor
0 upljini vlastite strukture, strategiji samoe,
stvarima kojezbunjuju, vanosti ponoi u Hamletu,
teatru kao avoljoj crkvi, Borhesovu zrcalu, poeziji
1 samilosti zavaravanja u umjetnosti
Dogodilo se to prije no to bjee glumaca, ako moemo zamisliti takvo doba. Vrag je pecao due po svijetu i naie na
kreposna ovjeka pa ga pokua dovesti u napast Pokua sa
svim vrstama laske, pohote, blagom ovog svijeta, astima,
i nije znao to bi i kako bi. Jedino to mu je preostalo, bjee
ponuditi mu da e od njega nainiti glumca. ovjek u tome
ne vidje zla i pristane te tako izgubi bitku, a duu proigra, jer
glumac posuuje komadie dua drugih Ijudi, pa dok se on
tako zabavlja na drugoj strani, njegova mu se dua odrijei i
neopazice mu umakne, a vragu je tad as posla ugrabiti je. I
to se glumcima uvijek otad dogaa.
B. Unsvvorth, Misterij
U novembru 1988. bila je neka topla jesen kad smo se Borislav i ja upoznali. Doao je sa mnom napraviti razgovor koji je svojim posebnim pitanjima i jo vie bijelim licem koje je
neodoljivo podsjealo na Ivu Kozaranina ili Kamova, zaokupio
moju panju, nakon ega smo zapoeli nau profesionalnu suradnju na tome istome Strinbergu, koga je on prenaslovio u
Usputza Damask, i dao mu neodoljiv arm svog knjievnog rukopisa.
Uporedo s tim zapoelo je i jedno pravo i duboko prijateljstvo koje traje do dananjih dana i koje me je zapravo navelo,
gotovo radarskim manevrima, da osnujemo zajedniki teatar
kome smo dali imeUlysses", i kojim plovimo, evo, ve etvrtu
godinu, usprkos povremenim olujama, prolazei izmeu teatarskih i politikih Scila i Haribdi i spaavajui nae umjetnike
uznositosti, kazaline i literarne snove.
*
Razgovor je voen 7. novembra, a dio razgovora, u obliku intervjua, objavljen je 11. novembra 1988. u Iskri koju je ureivao Zvonim ir Krstulovi

134

Razgovarali smo iskljuivo o umjetnosti, iako mi se ba nije

razgovaralo, jer sam u Sloveniji pokupio salmonelu na nekom
snimanju ili gostovanju. U naem stanu u ulici Brae Kavuria
odasvud je neto zujalo, kripalo i zvualo. Lucija je u sobi vjebala na klaviru, Danilo uvjebavao akorde na gitari, a i Ivankin
pas se neto razlajao. Sunca je bilo kao u prii i kao da i nije bio
novembar, nego bablje Ijeto.Tek je oaravajue bogatstvo boja
na kronjama oznaavalo doba godine.
Borislav je elio, dakle, da razgovaramo o umjetnosti. Rekao mi je da su ga na putu do mene proganjali moji prvi stihovi
iz pjesme Promjenljivi": U novom rasporedu u\ica, Ijudi, ptica/i
trgova/ trai svoj izgubijeni prostor. / Oi mu trepere nekim davnim bolom/iskriva svojepravo izranjeno lice. Koji je to izgubljeni
prostor? ime to Promjenljivi skriva svoje pravo izranjeno lice?
Cijela zbirka proznih i poetskih tekstova je otvoreno zapitkivanje glumakog posla. Uzeo sam taj temeljni pojam
promjenljivosti" lica, karaktera, emocija i svih nijansi koje su
potrebne za vjerodostojno prikazivanje skrovitih bia u nama.
Glumcu je to sredstvo. Njegov vrt due. Okrutan, ali jedini nain
kojim se razgoliuje. Objavile Subotike novine u svojoj ediciji
Osvit" u urednitvu Milovana Kristia i izdavaa Boka Kristia,
s kojima sam se druio i igrao tenis u mojim kapegeteovskim
subotikim danima. Knjiga je objavljena s prekrasnim ilustracijama Ljube Popovia i Mindievim i Sedlakovim fotografijama
i pogovorom Igora Mandia, koji me je, ni manje ni vie, proglasiosinom svoga nevremena".
Promjenljivi ima svoje trijumfe, ali i nemale brazgotine. Ima
i ono to je uas tog posla: samou u jeci pljeska i oboavanja.
Strategija samoe je svakodnevno pitanje kojom se pripravlja
bie za ulazak u druge izazove. Ree mi da je u Pesoi, koji se
iz ciklusa u ciklus pjesama bez ostatka mijenjao, vidio dodirne
toke sa strategijomPromjenljivog"
Koje je to pravo (izranjeno) lice?
Je li ukradeno mnogobrojnim posudbama drugima, ili je
oplemenjeno tragikama velikih likova?Na tankoj uzici, povlaei svoje kostimirane likove" nikad nije sam, drugi su u njemu,
i bez njih, bez tih likova, ima li ga, i kolika je mu je bol?
ovjek se pita za muninu i radost minkanja.
Cijela knjiga Promjenljivi tematizira ono to e sjajno izrei
Sioran, muku umjetnikog ina.
135

Borislav je zapoeo razgovor Pesoinim stihovima kojima

je, barem se meni ini, pjesnik problematizirao usud, odnosno
radost i prokletstvo umjetnika.Umnoio sam se da bih se utio, da bih mogao utjeti sebe sama, bilo mi je potrebno utjeti
sve"Tu je jo jedan, za razmiljanje poticajan stih:U svakom je
kutu moje due oltar razliitom bogu" Poneto od mnoenja,
od.pakla i oltara znao je kao pisac i iz vlastita iskustva. Zanimalo
ga je kako sam se ja, prije svega kao glumac, prihvatio mnoine, te posudbe likova, i kako je to moje iskustvo s oltarima za
razliite bogove.
Ve u tom pitanju postoji vrlo precizan put koji navodi
na odgovor. Naime, pitanje je sutinski tono postavljeno za
nekoga tko se bavi glumom, odnosno umjetnou. M ogu da
kaem iz vlastita iskustva nekoliko reenica o tome, a to je da,
bez obzira bavio se ovjek umjetnou ili ne, od poetka njegovog ivota, od poetka prepoznavanja stvari oko sebe, okoline,
boje, mirisa, emocije, razliitih stanja i stresova, u nju je usaena potreba za traganjem, za raspoznavanjem tih zvukova,
tih dojmova, tih emocija, ukratko - za prepoznavanjem svega
odjekujueg u upljini vlastite strukture. To je kao oslukivanje
svijeta. Naravno, kao djeca to ne shvaamo odmah.Tek kasnije
razmiljamo kako stvari stoje oko nas, kako stoje dogaaji, pa
i na glas razliito zvui, razliito odjekuje u naim upljinama.
I upljina, naravno, odjekuje na neki udan nain. Ona odjekuje, gotovo bih rekao, onako kako je struktura sazdana. Kao kad
promatramo neko umjetniko djelo pa se zadivimo, recimo,
umjetnikoj skulpturi, pa oslukujemo ono skriveno, tako isto
i kod ovjeka imamo osjeaj da se radi o udno napravljenoj
igraki, nekoj zamrenoj strukturi koja ima svoju jeku. Sve vie
vjerujem i sve vie pomiljam da smo napravljeni, negdje od
nekoga, kao igrake, kao igrake vjetrova (to bi rekao Ujevi),
i sve manje vjerujem Darvinu i evoluciji. I samim tim da smo
razliite strukture, razliita bia, to da svatko od nas odjekuje
na poseban nain svojom unutranjou, netko jae, netko slabije, a netko, bogme, kao tupo drvo, a netko nikako jer nema te
unutranjosti (ili je ima malo), sve to zbunjuje.
U postavljeno mi pitanje podrazumijeva da netko tko se
bavi umjetnou posjeduje izvjesnu tamnu upljinu iz koje
progovara njegov glas i njegovo iskustvo. Kod glumaca je to,
136

ini mi se, zanimljivije nego kod drugih umjetnika, jer upravo

ta skulptura, to meso, to tijelo, ta koa, te oi uvaju tu unutranjost, koja je, iako nevidljiva, njegov glavni instrument. Glumac
djeluje sobom samim, svojim tijelom, ali i svojim unutranjim
glasom koji je toliko zreo koliko je zreo njegov unutranji ivot. Vjerodostojan je, naime, koliko je u sebi dubok i koliko je
spreman ponirati, ponekad padati, dizati se i hrabro se nositi s
vlastitim dnom i vlastitom visinom.
Mlad glumac, naravno, kao mlad ovjek u unutranjosti
svoje linosti, pronalazi razliita udivljenja tijekom svoga rada, te je to razlog to vjeito traga za nekakvim autoritetom,
pokroviteljstvom i mentorstvom, dakle, uzorom, ali i nekakvim
dodatnim smislom, estetikom, stilom i tome slino, pa je stoga on uistinu posuena linost za nekakve autorske ideje, bilo
koje vrste, pametne ili glupe, i uvijek je neka vrsta igrake koja
se uklapa u neiji autorski svijet. U tom smislu glumac robuje
mnogim oltarima, klanja se, i slijep je, a ini mi se da u svemu
tome ima i neke nunosti, i da mladi glumci sve to trebaju nekako proi. Rijetke su druge varijante. Ima ih, dakako, ali su rijetke. Ako glumac kao mlad ovjek definitivno odredi sebe prema
svijetu i ivotu, onda on samim time sebi izbija mogunost da
uope bude glumac. Rekao bih, dakle, da se od mladog glumca ne moe oekivati da uspostavi definitivan stav i odnos prema jednom Bogu, ili nijednom Bogu, ovisno to odabere. Mladi
glumac je doista nesvjesno bie. Rukovodi se uglavnom po instinktu. Njegova osnovna pozitivna karakteristika u tom dobu
sazrijevanjajestemocija i instinkt.Jedno i drugo mora ustrajno,
ma kako to bilo bolno, oslukivati u svojoj unutranjosti. U mjeri u kojoj oslukuje, on odrasta, odnosno sazrijeva.

Mnoenje sa samim sobom

O
intenzivnoj potrebi za mnoinama u glumcu, pitanju
koje je uslijedilo, samo sam rekao: postoji, apsolutna potreba!
Glumac ne glumi jednu ulogu, jedan karakter, niti moe pristati
da ga ikoji karakter, ma koliko bio dobar, zarobi i trajno odredi.
U potrebi za umnoavanjem - a radi se, naime, o ulogama koje
glumac dobije i odigra - najznaajnije je uporno traganje glumca za pravim, sredinjim glasom, za svojom sredinom, za onim
137

iskonskim glasom koji je samo njegov i niiji vie. Mladi glumac,

htio on to ili ne htio, robuje raznim bogovima, raznim pronaenim i osvjedoenim glasovima, od kojih jedan moe biti Fabijan ovagovi, drugi Dems Din ili Marlon Brando, ili pak neka
lijepa djevojka na cesti kojoj se poklonio i zbog koje sve to radi.
Dakle, robujui tim raznim bogovima, on neprestano umnaa
svoje sposobnosti, i to traje dobar dio ivota. To traje, ini mi
se, sve dok glumac ne doe u nekakvu, kako da kaem, zrelu
fazu, koja ga vodi prema onom Borhesovom ogledalu gdje e
napokon ugledati svoje lice, gdje e stati pred Boga i rei onu
glasovitu reenicu kojom ga moli za cjelovito lice. Jer sve uloge
su, naime, tek dio tog lica.
U glumevoj sudbini umnoavanja i razbijanja, prisutan je
onaj strah da nee on biti On, da nee biti cjelovito bie, tek
fragment, krhotina uene cijelosti. Velika je to i teka panika. I
opasna.To je tragina i trajna pripovijest, koju, kao to znamo,
ni Borhes nije zavrio, a kojom je, tovie, otvorena provalija,
jer, naime, i Bog odgovara:Ni ja nisam JA!" Bar ne ono to ovjek o njemu misli. Dakle, u tom smislu, glumac je mnogo traginiji, i gotovo bih rekao - apsurdniji - od svih ostalih koji se
bave umjetnou, jer sebe, u zreloj fazi, kad mnoge stvari upozna, kad iza sebe ima iskustvo bogova i polubogova, uvjerenja i ideja, razliitih glasova, kad se pribliio svom unutranjem
glasu (a moda i njime i ovladao), dogodi se da se naprosto
istroio, ispraznio, umjetniki i Ijudski razbio i rasuo na tisue
komadia ogledala koje je teko, jako teko, ponovno sastaviti.
Kad se, i ako, ponovno sastavi, okupi i zagleda, onda je u njegovoj umjetnosti doista neto neobino. No, obino se rasuto
ne moe okupiti. Javlja se stid od onoga to ini. Mnogi su veliki glumci u zreloj fazi jednostavno prestali glumiti. Ili to ine
nevoljko, s nelagodom. Ili samo zbog novca, jer neto drugo
ne znaju, ili ne ele znati. Je li to tako udno? Postoji, izgleda,
neto kada se glumac zapita - tko sam, to sam zapravo ja? I
to sam ja to radio cijeli ivot? Koji od mene odigranih je onaj
koji ja jesam?
Postoji jedna zanimljiva reenica koju sam ja, kad sam radio Hamleta, izmeu pregrti misli, zapamtio. Misao Visockog,
koji je postavio bitno pitanje o Hamletu, a to je znaenje i vanost ponoi. Otvorio je jednu, da tako kaem, tamnu stranu
tog komada. Zaronio je u tu tamnu stranu, u tu dubinu, na taj
138

nain da svaki pristup Hamletu podrazumijeva propitivanje i

vlastite tamnine. U tom smislu, ako glumac igra dodijeljenu mu
ulogu, a ne poistovjeuje se s ulogom i svim onim zamkama
koje ona krije, ostaje na povrini, kao to je u veini sluajeva
u naem teatru. Veina tih povrnih glumaca doivi duboku
starost i ostaju zdravi Ijudi. Kao da su se bavili nekim zanatom,
bravarijom recimo. Ali, moe se biti spretan kao, recimo, Dek
Nikolson, pa zaroniti u tamnu stranu vlastite linosti, i isplivati
gotovo bez oiljka.
Iskustvo tamnoga je najbitniji dodir egzistencijalnog dijela
linosti.Tamno, ionako, prebiva u nama. Svako otvaranje moe
se privremeno zatititi ili obrazovanjem ili nekom drugom gestom, ali ono sudjeluje u egzistenciji, jer obino, bez obzira to
ovjek napravio, cijeli napor svodi na pitanje: tko sam, to sam?
Ista je stvar s holivudskim zvijezdama i glumcima u nekoj provinciji. Pitanja su ista. Ponekad i zavreci.

Iskustvo tamnoga
Iskustvo tamnoga je prepoznavanje sebe kao jedinke u
mnotvu, a i nain kritikog odnosa spram samoga sebe. Isto
tako - to je najsvjesnije prepoznavanje svoje snage i energije.
Oni koji dotaknu to pitanje doli su do mjesta strane kunje
da se jednoga dana prestanu baviti umjetnou. Za neke je to,
naravno, pogubno.
Treba napomenuti da je uvijek rizino zaranjanje u tamnu
stranu, jertamo je i paranoja, ona koja ui u svakome. Protresti
vlastite strahove glumaki je zadatak, na koncu, pretpostavka
zanata, ali neprestano valja imati na umu da je potrebno drati
samoga sebe na oku, te pripremljeno i svjesno tragati za pogledom, i tokom, kojima se kontrolira i odrava to stanje.
Odgovaram, dakle, i na postavljeno pitanje paradoksa kazalita, jer je istina da je kazalina igra paradoks, ma koliko se
eljelo potaknuti i opomenuti u opakoj razigranosti svijeta. Moj
sugovornik govori o filozofskom odreenju svijeta tog jesenjeg
prijepodneva - kao otvorene pozornice gdje se ovjek igra. Ali
ime se igra? to je polog igre? to je rezultat? Sve sama otvorena pitanja. I to tu moe teatar?

139

Ponavljam, neprestano treba postavljati pitanje: zato

je teatar uope nastao? Zbog ega ta potreba Ijudi da neto
predstavljaju, da glume neiju sudbinu pred oima Ijudi koji su
to svojim iskustvom ve negdje vidjeli i proivjeli, gotovo kao
antiki zbor? U tom smislu, ini mi se, u podijeljenosti uloga u
svijetu ima neto jako zanimljivo. Ponekad mi se itav svijet ini jednim velikim antikim zborom, a glumci kao njegovi neki
izmiljeni heroji koji idu usuprot tog zbora i koje zbor samo teatralno (a ponekad i hladno) samo komentira, te ih vraa natrag
na pozornicu, u neku sudbinu, tek toliko da se ne prekine jednom davno zapoeta igra.
Mislim da je teatar, izmeu elje za prikazivanjem lijepoga
i runoga, elje za pisanjem i oblikovanjem onoga napisanog,
nastao iz straha! Strah je, zapravo, jedan od najznaajnijih elemenata teatra.Teatar je nastao, zapravo, kao mjesto okupljanja
Ijudi (uvijek me to podsjea i na ovce koje se okupljaju u strahu
pred vukom). Ljudi ne dolaze u teatar samo iz potrebe kao to
su neko dolazili kad je teatar nastajao; oni ne dolaze samo iz
potrebe da uju i neto neobino vide; oni dolaze prije svega
da oni jedni druge osjete u tim meusobnim nepoznatostima
kao Ijude i da, pomalo ritualno, u nekoj blizini sat-dva diu na
jednom izdvojenom mjestu.
Potreba Ijudi da budu na jednom mjestu, a da im pri tom
nitko ne prijeti, nitko ne kupuje duu, nego, na neki nain, zavodi i umiljava i opomenjuje, bit je teatra. Ono to vide i to
uju, ve su negdje vidjeli i uli. I tu je, naravno, prilika glumca.
On moe biti netko nesvakidanji. Netko drugi. Jedna stvar je
tu zanimljiva. Znamo da crkva ima svog jednog Boga, da govori o raju i paklu i svom moralu.Teatar je, ini mi se, nesvjestan
pokuaj ovjeka da uspostavi hram avlu. Mislim da je teatar
avolska institucija i da je to na neki nain avolska crkva, gdje
je avo jedini svetac i pokreta svega. U tom smislu od poetka teatra taj avo na udan nain razvija svoju filozofiju i svoju
estetiku. Nije bez vraga da mi glumci znamo, onako u argonu,
rei da je gluma avolska igra i teatar avolska stvar.
Tad smo u razgovoru, razgovarajui kako se svijet ojaeno
odmata posvuda oko nas u gorkom sarkazmu injenica i pojava, zakljuili, spomenuvi Pirandela, da onaj tko je shvatio igru
vie ne uspijeva zavaravati. Onaj tko ne uspije sebe zavarati ne
moe vie uivati slasti ivota.To je ona ivotna zamka.Teina.
140

Mrana i teka. I samo je najodvaniji mogu nositi. Igrati se, zavaravati. Jer, veje netko rekao da je svaka umjetnost, posebice
kazalina i filmska,puna samilosti za one koji se zavaravaju".

ivot
Mislim, i sve vie u to vjerujem, da na ivot nije igra sluaja, i da smo uvijekza neto predodreeni.Teorija o predestinaciji nije bez vraga. Naravno, sluaj moe odigrati s nama igru da
ne postanemo ili postanemo ono za to smo predodreeni. Losos nekim nevienim, potpuno nevjerojatnim zakonima prirode prolazi svoj ivot i prelazi iz oceana ne znam koliko milja da
bi doao u jednu malu rijeku, u slatku vodu, da tamo rodi svoje
mlade i da tamo umre. Isto tako, ini mi se da svatko od nas ima
u sebi neki navijeni sat, neto zbog ega ivi i zbog ega mora,
u odreeno vrijeme, umrijeti.
Naravno, u prirodnoj selekciji Ijudi, netko ima vie vremena, vie sree, netko manje. Netko je Mocart, netko je odlian
profesor u Vinkovcima. I ponekad nije bitno gdje je tko. Vano
je to jest. Vano je od ega smo sazdani, koliko nam je taj na
imaginarni stvoritelj dao snage u nama samima, kakav je zadatak koji moramo izvriti, koju nam je, naime, ulogu odredio.
Igrom sluaja, dakle, kao to je i sav ivot na neki nain pomalo
lud i sluajan, mislim ovaj ivot koji nas okruuje, moe ti pasti
cigla na glavu ili ne znam kako, opet se neemo toliko zapetljati
kao da je upravo to stvoritelj elio, ili da je ovjek kriv zbog neega u djetinjstvu to je uinio, pa mu je onda ta cigla morala
pasti na glavu da ne postane Mocart ili netko drugi. Ipak, netko
je sprijeen da uini veliko djelo, a netko opet to uini. Onaj tko
do kraja uini, on je sretan ovjek. Uinio je poeziju od svoga
ivota, jer je uspio svu energiju izbaciti van, i moe, na kraju,
umrijeti sretan stoga to je ispunio svoju dunost. S druge strane, postoje sluajevi da ovjek zbog raznoraznih okolnosti, pa
ak i zbog drutvenih, politikih i historijskih, ne uspije, ma koliko se upinjao, ispuniti svoju dunost.
to to, naime, znai za jednog glumca?
Za glumca to je zamaman put otkrivanja vlastite snage.
Gluma je moda jedna od najopasnijih profesija upravo stoga
to, htio ne htio, jednoga dana mora sebi priznati da si uspio,
141

ili nisi uspio. U svakoj drugoj profesiji ovjek moe rei, uzmimo
pravo: Ja sam zavrio pravo, pravnik sam, ali ovo drutvo je sranje i ne da mi naprijed, a ja sam sjajan pravnik i mogao bih biti
direktor nekog velikog magnata u Americi po svojim sposobnostima. U glumi nije tako. U glumi se prepoznaje veliki glumac
kad glumi bez dinara, kad glumi, dakle, dabe, i tu nema opravdanja. Ili glumi, ili ne glumi. Vremena i okolnosti nisu vani.
Gluma je zanat u kojem se sve vidi. Dobra gluma se moe raditi
i u nekoj maloj sobi od petnaestak metara i na nekoj velikoj pozornici s dvije hiljade Ijudi. Uglavnom, u ovom pozivu ovjek
kad-tad mora jednoga dana sam sebi priznati to je uinio!
U posljednje vrijeme esto sjedim u maloj sobi na jednom
trosjedu, leim i ne inim nita. Obuzelo me neko stanje u kojem ni itanje nije od pomoi, pa ni razmiljanje. Jednostavno
uivam u osjeanju vremena koje prolazi kroza me i svjestan
sam da postoji grad oko mene, ivi grad koji opet ima neki svoj
ivot, neke mlade glumce koji etaju od jedne do druge kavane, koji su puni sebe, koji razmiljaju, koji su prekrasni u svom
optimizmu, bez obzira na vrijeme u kojemu ive. I ja, koji sam
bio toliko toga, kako veli Borhes, elim biti gotovo nita. Sam,
sa svojim poetkom. Nekim novim poetkom. I stojim nad svim
tim to me okruuje i razmiljam kako zapravo, kad stekne neku snagu i kad je prepozna u sebi (a ja mislim da sam svoju
prepoznao i upoznao i da bih istoga asa mogao igrati recimo
Riarda II), i razmilja kako postoje neke stvari oko tebe koje
ubrzavaju proces tvog starenja. To je kao biljka koja na nekom
tlu cvjeta sjajnije, a na drugom krtije i opreznije, kojoj jednostavno prirodni uvjeti podsijecaju latice, lie, granje. I tako
osjeti kako zapravo naa situacija u kojoj ivimo, upravo ova,
upravo ove godine, upravo u ovom podneblju, ovaj narod, ova
nesrea, sve ovo okolo to se dogaa, kako sve to, htio ne htio,
svi ti vanjski faktori pred kojima si nemoan, odreuju Ijudsku
sreu. Hou rei - koliinu sree. Ili nesree. Zbog toga najee nepomian s nekim obamrlim stanjem sjedim i zapravo sam
sretan to vie ne moram kao radnu obavezu glumiti ni u HNK,
ni u Gaveli, ni u jednom institucionalnom kazalitu, i zapravo,
odgovara mi ovo lutanje prema Ljubii Ristiu koji sam po sebi
razara teatar kao teatar i glumaku umjetnost kao glumaku
umjetnost posveenu samoj sebi, nego trai jedan autorski a
kolektivan in, a taj in je, u ovom asu, zaista in razoaranih
142

Ijudi koji ne rade svoju predstavu koju bi trebali raditi i u tom

razaranju, lutanju pokazuju snagu Ijudi koji su u nemogunosti
da tu snagu ostvare. U sobi, na trosjedu, piem ponekad o tim
stvarima.To nemirenje podgriza, ali i raduje. BloodyMary i druge predstave, sve je to neki protest Ijubavi za kazalitem, neko
samoosvjetavanje. U meni je nakon svega narasla potreba za
autorstvom. Nakon svih oltara, svih bogova, dolazi do potrebe
samoizraavanja, onog autorskog. Sretniji su glumci koji ostaju
glumci, koji doive svoju starost i koji su samo mudro glumaki
kanalizirali nemire, kao Kvrgi ili recimo Rogoz. Postoji nemir
Ijudi koji se prepoznaje kod ovagovia ili u Cice Perovia, i za
koji mislim da se prepoznaje i u meni.To je taj neki udan nemir u kojem ovjek, bavei se ovim poslom, odjednom zaeli
sam oblikovati neke stvari, sam stati iza nekih ideja, opredijeliti
se, izrei i svoje politiko uvjerenje i svoja filozofska, odnosno
ivotna razmiljanja, i, konano, svoju zrelost, ako je posjeduje
u sebi.
Da sam ovog asa negdje drugdje, recimo u Engleskoj, ja
bih imao svoj teatar, jer u sebi osjeam dovoljno snage i vjetine
da bih ga mogao voditi, oblikovati, i raditi s mladim glumcima,
i sam glumiti i reirati u takvom teatru, i koji bi, osjeam, imao
specifian stil i svoju prepoznatljivost. Naalost, u prilikama u
kojima ivimo, zatvaraju se vrata teatra, ona vrata od udnje i
kreativnosti, i sve je nekako ritualno, inercijski i popunjavanje
nekih radnih obaveza, bez prave strasti. Svjestan sam, naravno,
da u ovom trenutku ne postoji mogunost u kojoj bih zapoeo
svoj teatar. Zato najee sjedim u sobi, na trosjedu, i putam
vrijeme da mirno prolazi kroz moju nemirnu krv.
Na pitanje kako prebolijevam oteenja i nenamirive nemire koji nastaju uslijed raskoraka izmeu ivota, dramskih rijei i gesta na pozornici... Prva stvar koju ovjek osjeti u tim razmeima je problem boanskog nadahnua o kojem je mnogo,
mnogo i m nogo rijei potroeno. Kreirajui neke uloge, ovjek
potpuno ue u njih, kao to kae lon Sokratu u njihovom dijalogu o glumcu. Sokrat, kako je poznato, lonu zamjera neke
stvari, i kae mu, pomalo podrugljivo (kao to nama glumcima
podrugljivo predbacuju), to se to on, naime, uputa u filozofiju
i politiku, to on ima o tome govoriti kad on, glumac, raspolae
tuim rijeima, dakle, ne svojim nego tuim stavom. Sokratu
e lon rei:Da, da... u onom trenutku boanskog nadahnua
143

u koje ja ponekad dolazim" (vrlo je vano ovoponekad", jer je

on, glumac, esto govorei vrlo bitne stvari na pozornici tipao
glumce i glumice iza kulisa), iz mene progovara netko drugi,
neto iracionalno, i govorim rijeima kojih nisam svjestan.To je
jako zanimljiva stvar o kojoj esto razmiljam, o toj, naime, odgovornosti prema izgovorenom.
esto se sjetim svojih faza glumakog ivota kad sam bio u
tim radosnim posveenim trenucima, kad za mene nije postojalo nita drugo i kad sam bio u apsolutnom poistovjeenju s
ulogom, te sam znao gubiti kontrolu, tako da nakon predstave
(ili probe) nisam znao ni gdje sam, ni tko sam. Kao zbunjeno,
ali usreeno dijete. Bile su to, kao to je moj sugovornik rekao,
iskrene svetkovine lika, glumca, kreacije i odjeka. U tim trenucima dogaao sam se i ja, i onaj drugi, posueni lik, u meni. ivjeli smo kao duhovni ortaci. Naravno, to se ne dogaa sa svakom ulogom. Neke uloge jednostavno ovjek ne moe usvojiti.
Njih nekako, to se u argonu veli, glumac odglumi, bolje rei
- odglumata. Pravo osjeanje uloge dogodilo mi se nekoliko
puta, recimo, u Osloboenju Skopja, ili kad sam igrao Per Ginta, moda... u ulozi Hamleta. Dakle, svega dva-tri puta. Kao neki
ivotni loto, ili dobre karte na pokeru. Ipak, glumac uvijek postavlja jedno pitanje, dajui svakom od tih likova, bez obzira na
njihovu snagu, jedan dio sebe, jedan dio svog ivota, svoje sudbine, pa i svoje najintimnije emocije, te se pitam za onu stranu
koja me potkrada i osiromauje i za stranu koja nosi svoje malo
bogatstvo za duu. Onaj dio koji osiromauje, vodi glumca do
poraznog saznanja, ili kako sam napisao u pjesmi - odnijeli boIje napisani. Njega od krhotina, od iverja, odnijeli su, raznijeli
cjeloviti ivoti, papirnate utvare!
On, glumac, bio je uvijek kao mala riba koja ide ispred morskog psa, te ovjek shvati kako je, sam po sebi, slabo sazdan,
kako je tuno to nije sazdan cjelovitije. Mehanizam glume koji
se uvue u ovjeka ponekad poprima izofrene karakteristike.
Hodajui ponekad ulicom i ja nesvjesno u sebi odmatam reenice iz nekog komada, tragam za intonacijom koju nastojim
pronai. Ta intonacija je silno vana. Do nje treba doi, jer se
glumac stalno kree u tom svom kaosu nagomilanog, nesreenog iskustva i u njemu stalno ivi neko avolsko lice od mnogo likova koji se stalno abminkaju, koji stalno kao ele glumcu
pomoi u traganju za njegovim identitetom, i vjerojatno je moj
144

sugovornik u pravu kad govori o tamnici bia i uhapenosti u

umjetnikom usudu i osveti onog iracionalnog koje nas zavodi
i istodobno nam se osveuje. Bilo kako bilo, na brisanom smo
prostoru u toj ludakoj situaciji u kojoj mnogi ne izdre, koji vrlo esto zavre ili nervno rastrojeni, ili ak u ludnici, a upravo to
avolje lice pobijedi u glumcu.

0 poeziji
Govorili smo, naravno, i o poeziji. Moj sugovornik je iz Ujevieva kraja, iz onog kruga gdje su roeni znaajni hrvatski
pjesnici: Ujevi, Pupai, Katelan, a ima i manje poznatih, sa
sjajnom poezijom, koji sa zazorom gledaju na jeftino medijsko
pojavljivanje. Onu koju sam itao, onu koju govorim i koju piem.Tad sam polako pripremao knjigu Crveno-cmo, neto posve drugo od moje prve knjige Promjenljivi koja se uglavnom
bavila teatrom. Ja sam pisao pjesme radei neke uloge koje su
bile neka vrsta moje koncentracije. Ja bih zapisivao rijei, kao
to, recimo, neke glumice, traei svoju koncentraciju, jednostavno heklaju. Pisao sam pjesme o nekoj ulozi, nekom prijateIju i tu i tamo o nekoj emociji koja je bila u meni. Crveno-crno su
pjesme o mom mikrokozmosu: pjesma o sobi, eni, psu, nemiru
koji kola ulicama i o onom drugom nemiru kojeg prepoznajem
u dubini svog bia i smatram da je to neka vrsta mog autorstva
koju moram izbaciti. to se tie moje poezije, mogu rei da sam
prvo poeo pisati poeziju, a tek onda se poeo baviti glumom.
Jedne veeri zapalio sam svoje stihove, vidio u sebi tu teatarsku
gestu, a bila je tu i jedna mlada ena koja je, ini mi se, neke
pjesme i spasila, no u reviziji zrelijih godina nisu izdrale vie od
dva, tri armantna, mladenaka stiha...
Ostala je, dakle, ta teatarska gesta koja me je odredila i koja
me je nadvladala. Ipak, sve vie, bez obzira na to kakvi su moji
stihovi, vjerujem u pjesmu. Ona u meni budi udan osjeaj ko*
erbedija je autor knjiga poezije Promjenljivi, Subotica 1987, Crno-crveno, Zagreb 1987, Prijatelj ga kae vie ne poznaje, Split 1997. i dvojezinog izdanja
knjige L'amico dice di non conosccerlo piu (Am os Edizioni, Venezia 2004). Na pitanje u septembru 2003. za zagrebaki Zarez da li jo pie poeziju, izjavio je:Moram
priznati da ne piem. Im am prostor u danu kada bih m ogao sjesti i pisati, ali ne ide.
Prestao sam, u stvari, pisati poeziju kad rni je majka umrla.To je bio straan stres. Ne
znam jesam li se oporavio. I tijelo mi je tada potpuno podivljalo"

145

jeg nisam dugo, bavei se iskljuivo glumom, poznavao izbliza,

onako iznutra, a o kojem je esto govorio moj profesor Vladimir
Filipovi kad smo bili na Silbi, dok smo pecali ribu i gledali more. esto mi je govorio o blagosti koju je on upoznao u sebi, ali
tek, priznao mi je, pod stare dane. Kasnije sam i sam upoznao
taj divan osjeaj. Piui ponekad pjesme, osjeam kako postajem blai, njeniji i topliji prema biu koje mi dolazi. ini mi se
da je to neto, jedna nova dimenzija koju sam, nakon agresivnosti koju sam cijeli ivot imao bavei se teatrom, ne pristajui na kompromise, bivajui tvrdoglav, nepomirljiv, odjedanput
shvatio - da pjesma potire tu agresivnost, da agresivnost uzmie pred blagou, da si cjelovitiji sa svojim a ne avoljim licem.

0 tijelu
Ne samo glumcima, svima nama je dana mudrost tijela, o
kojoj malo, ili gotovo nita ne znamo, jedna mudrost, naime,
koja nije podsvjesna ni nesvjesna, nego neki prostor izmeu, u
kojem imamo nepoznatu, moda ivotinjsku energiju, s kojom
smo u stanju pomicati i planine. To je onaj sluaj kad negdje
proitamo da je trudnica podigla auto, kad je mobilizirala neiskoritenu, golemu energiju. Taj proces, kad postajemo svjesni mudrosti i moi tijela, zovem ukljuivanje u tijelo, i smatram
m nogo jaim od, recimo, joge.To je vie od koncentracije, a nije
ni meditacija, i teko mogu definirati, ali znam da je neophodno voditi rauna o tome, slutiti te mogunosti.

146

18.
Slavuj, odlazak...
OHrvatskom slavuju", doktoru Vraneiu, grafitima,
studenoj sobi, rastanku sa zagrebakim kazalinim daskama,
Inginom proroanstvu i poznanstvu s Mojom

Tog proljea igrali smo se Krlee. Tog marta, aprila i maja. I tog oujka, travnja i svibnja. Te devedesete. Ptica koja je
pjevala iz nas, zvala se Hrvatski slavuj i ba smo dobro bili okovali Dramsko kazalite u Frankopanskoj ulici, nekom hrabrom i
potenom energijom. Nae probe su bile napete strune violine,
koje su, noene sjajnim glumcima, Ataevim udesnim tjeenjima, pretvarale Borislavove reenice u muziku, koja je odzvanjala pravilnim ritmom i budila u nama tisuu pitanja, o kojima smo zajedno s gledaocima pokuavali pronai odgovore u
delikatnom i napetom vremenu, kojemu smo bili svjedocima.
Hrvatski slavuj bio je razgovor s Krleom o nama. Ili razgovor s
nama samima kroz Krleu...*
Biljeka:
*U Vjesniku" je tada izlazio feljton o slavnoj pjevaici llmi
Murskoj', svjetski poznatoj sopranlstici, koja je bila silovita; kapriciozna i neobuzdana, vokalna pirotehniarka" ija zvijezda sjala je tuincima" (Mato), a koja je, kako ree G. B. o, bila lady of
position, odnosno hrvatski stavuj. Sva njezina slava nije je liila
bijede i tuine. Uzetismo njezinu sudbinu kao sudbinu umjetnosti
u vrijeme politikog usvajanja i progona. Tada politikim uredbama i tko zna ijom voljom, moda i samoga Krlee, velom tajne
bio je zatien njegov ivot u vrijeme Drugog svjetskog rata, gdje
je jedino bilo poznato da ga je dr uro Vranei skrivao u Zelengajskom sanatoriju.
Poznati neurolog i psihijatar uro Vranei, diplomirao je u
Beu 1923. i nakon neuspjele karijere na Medicinskom fakultetu
147

u Zagrebu 1931. prelazi u privatne lijenike, a od 1937. vodi vlastiti Sanatorij za ivane bolesti u Zagrebu. Pavelievom odlukom
1941. postaje redoviti profesor na Katedri za neurologiju i psihijatriju Medicinskog fakulteta u Zagrebu, a za dvije godine je umirovljen. Sa sinom boravi u Burgu u blizini Salzburga, i unato upozorenju 1944. vraa se na Badnjak u Zagreb. Uhien je u maju 1945.
Za novu vlast dr Vranei je, dakako, kolaboracionist, dravni neprijatelj par excellance. Vraneievo poznanstvo i druenje s Hermanom Probstom (urednikom lista Die Neu Ordnung") i s Milom
Budakom, kojeg je 1940. lijeio u zelengajskom sanatoriju nakon
enina samoubojstva, odvest e ga meu deset lanova Hrvatskog dravnog vostva, privremenog najvieg tijela NDH, koje je
trajalo nekoliko dana do Pavelieva dolaska u Zagreb.
Na Okrunom i Vrhovnom sudu, kako je istraila Meri tajduhar, tri puta je suen i osuivan. Na prvom suenju na Okrunom
sudu u Zagrebu osloboen je zahvaljujui svjedocima koje je titio za vrijeme NDH, ali Vrhovni sud nakon albe tuitelja ukida
oslobaajuu presudu i javno tuilatvo podie novu optunicu.
Vranei je na tom drugom suenju osuen na dvadeset godina
zatvora, gubitak graanskih prava i konfiskaciju imovine. Braniteljsealio. alio se, dakako, i tuitelj Vrhovnom sudu. Moljakajui
milostza Vraneievu glavu u prilikama kad suargumentijednaki niticama", Krlea dva puta putuje u Beograd', intervenira, ati
bezuspjeno. Te intervencije nikad nije ni u jednom dnevnikom
zapisu pojasnio, ni s kim je, ni kako je razgovarao, iako se radilo o
ovjeku koji mu je spasio glavu. Vrhovni sud donosi odluku kojom
je presudu preinaio u smrtnu kaznu. ,,Vjesnik"je javio da je presuda izvrena ,,u ime naroda" 13. januara 1946. poslije podne u tri
sata. Nakon toga uslijedila je utnja.
Devetogodinji Kreimir, Vraneievsin, nakon traginog kraja u januaru 1946. ostaje sam s majkom, a posebnu skrb o njemu,
tijekom kolovanja, vodi Krlea, kojemu Kreimirpostaje blizak, pa
i kuni lijenik, te ga je, vjerojatno, kao dug savjesti, i odredio za
univerzalna nasljednika.
Na za to vrijeme nesumnjivo hrabri kazalini in bio je,
kako bi to rekao Petar Brei,prijeki nalog duha vremena" ega se to erbedija boji? bio je jedan od naslova kritike, nakon
premijere. A nisam se bojao niega! Samo sam osjeao neto
iracionalno i udno u Ijudima s kojima smo ivjeli i za koje smo
148

mislili da smo poznavali, u dogaajima i pojavama koji su tog

proljea poput nabujalih rijeka iskakali iz svojih korita, prijetei
da nas sve podave svojim podivljalim bujicama.
Kao pas lutalica sakupljao sam svake noi mirise po uglovima Zagreba, koji je tih mjeseci mijenjao svoje pitome, dremljive, stare fasade i kojega su svakoga jutra obljepljivali novim
i nepoznatim i poprilino zastraujuim parolama i plakatima,
crveno-crnom ili bijelom kredom, opasnim grafitima ispisanim
nekim drhtavim, histerinim rukama. Svako jutro budio me je
u mome stanu, u kojem sam se ve mjesecima osjeao podstanarom, miris odstajale vode u kristalnim vazama, u kojima
se hvatala ona zelena, Ijepljiva plijesan oko sasuenih rua koje
ve dugo u mojoj kui nije imao tko zalijevati.
Ta majuna bara zaborava donosila je u sjeanje Bosut i
moje djetinjstvo provedeno na obalama te lijene vinkovake
rijeke koja se inila da nikuda ne tee, ali koja je kao lijeni udav
sakrivala moje tajne i mog Hakleberija Fina, kakvim sam se najradije zamiljao u djetinjstvu.
Tog proljea devedesete u meni je polako isticala moja 44.
kao dvije izlizane stolice osamljene u prostoru i vremenu. Moja
soba, svakoga jutra, poela se opasno naginjati na lijevu stranu,
a s desne strane, svake noi, ostavljao sam ulicu Brae Kavuria,
Karaku, Gavelu,Tifani, B. P Potepuh i jednu ugaenu strast, zauvijek zakovanu za sjeverni zid naega stana. Bilo mi je neopisivo teko pomaknuti ruke, koje su boljele od puenja tri kutije
crvenog Marlbora na dan, postaviti tako strmoglavo iskoenu
sobu na noge, uspostaviti ponovno svoju okomicu i dovesti
stvari u realnu ravan. U tome su mi najvie pomagali glas moje
Lucije i pomisao na moga sina Danila, koji se toga asa znojio
kao regrut u uniformi JNA, negdje u blizini Novoga Mesta. Oni
su bili ta posebna snaga to me je svakoga jutra uspravljala. Prije probe Slavuja, obino bih svratio u maleni kafi, odmah iza
ugla Preradovieve, ne samo zbog blizine, nego i zbog dvije lijepe nove konobarice, s kojima sam tada divno provodio jutra,
uglavnom utei i osjeajui vrijeme kako protie oko nas, na
onaj delikatan nain, kako to samo srodne due mogu osjeati.
Danas, dok zapisujem, ne mogu im se nikako sjetiti imena,
ak ni likova, ali znam zasigurno da su bile lijepe, jer se tono
sjeam trenutka u kome mi je ispala upaljena cigareta, a ja je
149

drhtavom rukom pokuavam podii i staviti natrag u pepeljaru,

prevrui je u zubima i imitirajui onaj poznati Belmondov tos
iz Do posljednjeg daha, a one me nekako posebno sjetno pogledale i ja se sjeam kako sam u tome trenutku nekoliko puta
u sebi ponovio:
- Boe, kako su lijepe.
Poslije kave, popio bih pivo s viskijem, pa odmah zatim viski sa pivom i to takvom brzinom da su one ve znale otvarati
novu bocu piva i nazdravljati mi sokovima od vinje, a taj jemiris vrele vinje nagonio na blud"
Na Hrvatski slavuj je otvarao dozlaboga prava i krvava pitanja iz nae povijesti, u kojoj je Krlea bio velika i nezaobilazna
hrid, na koju smo se mi tih dana penjali, ispitujui te opasne,
strmoglave opasnosti naih povijesnih ponora. Vrijeme je opet
prijetilo da ponovi svoje okrutne ratove, koji su prije pedeset
godina opustoili ove nae prostore i Ijude, ostavljajui za sobom neizbrisive tragove u Ijudskim sudbinama, koje su sada
ti isti Ijudi iznosili na svjetlo dana, maui svojim neizlijeenim
ranama, s kojih se cijedila usirena krv i nanovo poela vritati
svojim vampirskim plesovima.
Zatutnjale su trube i koranice iz starih vremena, pretvarajui do tada pitome Ijude u pobornike svojih militantnih voa,
koji su znali da se parolabratstva i jedinstva", krvlju iskovana,
moe samo krvlju otkovati.
Pristajui da u toj suludoj i ve unaprijed izgubljenoj izbornoj utrci podrim lijevi Raanov blok, koji je svojim programima nudio jedan novi, demokratski oblik upravljanja dravom,
bio je moj logini izbor, kojim sam potvrivao svoj graanski
svjetonazor, uvijek okrenut lijevim, socijalistikim idejama. No,
tim sam svojim inom stekao mnoge neprijatelje iz redova svih
onih koji su drukije politiki mislili.Tonije, trebalo bi rei, onih
koji su bili prekomjernom strau opijeni u svojim ideolokim
opredjeljenjima. Osobno, nikada nisam imao problema s politikim neistomiljenicima, koji su znali svoje stavove zastupati
na jedan civiliziran i dostojanstven nain.
Uostalom, ivot me je nauio da sam veoma esto osjeao
blisko prijateljstvo s Ijudima potpuno drukijih politikih opredjeljenja. Eto, na primjer ZlatkoVitez. Igra Vraneia u naoj pred150

stavi, u kojoj sam ja njegov Miroslav Krlea. Meu nama postoji

prijateljstvo, koje nikakve politike ne mogu unititi. Sve dotle
dok netko od prijatelja ne prijee granicu tolerancije razliitosti.
Uskoro e vremena koja e doi pokazati da je Zlatko, iako
ja to nisam ni od njega ni od koga drugog traio, mogao uistinu, kao ministar kulture Hrvatske, postati moj Vranei. No,
ja sam svoju krleijansku, bolesniku sobu ponio sa sobom u
dobrovoljno izgnanstvo", koje bi se ovdje moglo ispisati i bez
navodnih znakova, da nije ipak bilo onih koji su prijeili moj povratak u Hrvatsku.

Siavujev pjev izmeu koranica i budilica

Dakle, Hrvatskislavujje pjevao svoju kazalinu pjesmu i nekoliko dana nakon izbora, nakon pobjede HDZ-a, imao svoju
praizvedbu, ne ostavljajui nikoga ravnodunim, ali uglavnom
ujedinjujui kazalitarce u miljenju da smo napravili dobru
predstavu. Nakon nekoliko repriza, pourio sam u Novi Sad,
gdje sam zavravao studentske ispite svoje klase, pa zatim u
Suboticu, koja je ve godina bila moj pravi centar kazaline
umjetnosti, to jest teatar kojem sam potpuno pripadao.
Toga Ijeta radili smo Kralja Edipa i gledali svjetsko prvenstvo u nogometu. Inga Apelt, moja dugogodinja kazalina
partnerica, koja je inae oboavala nogomet gotovo vie od
teatra, lijeila se od oka to smo ga zajedno proivjeli, ba na
dan generalne probe Hrvatskog slavuja u Zagrebu. Toga majskog popodneva igrali su u Zagrebu Crvena zvezda" i Dinamo". Ingin sin bio je na toj utakmici, na kojoj je zapravo poeo
rat. Sukobi navijaa bili su toliko strani i krvoloni, da su svojom silinom nadmaili sve dotadanje obine tunjave i zapravo najavili strana vremena koja e nas uskoro sustii.

Poznanstvo, proroanstvo
Sjedili smo, dakle, u Ristievoj kancelariji i gledali nogomet,
Inga, Brik i ja, kada je u sobu stupila jedna mlada i lijepa djevojka. Ljubia ju je predstavio kao mladu reiserku iz Beograda,
koja je upravo poela reirati svoju adaptaciju jednog Nuieva
151

komada u kojem su igrali i neki moji novosadski studenti. Inga

i ona su zapoele neki razgovor u kome je Inga pokuavala odmjeriti njenu intelektualnu brzinu, a ja sam bio vie usmjeren
na utakmicu, jer je nogomet bio oduvijek moja strast. Kad je ta
djevojka, za koju sam zapamtio samo da je lijepa i da se zove
Lenka, izala iz sobe, Inga se okrenula meni i rekla:erbo, ova
mala bit e tvoja nova ena." I dan-danas, nakon 14 godina, ne
znam da li je to moja Inge sluajno pogodila, ili je to nekim svojim posebno nadarenim enskim ulom snano osjetila.
Dakle, to Ijeto Lenka je ula u moj ivot, tako snano, da
mi je sve, osim Danila i Lucije, postalo potpuno nevano. Ve
sam se bio rastao s Ivankom, no jo uvijek nismo rijeili pitanja
raspodjele zajednike imovine. U nju su spadali na stan u ulici
Brae Kavuria, vikendica na Silbi i zemljite u blizini Zlatara.
Tih mjeseci u Zagreb sam odlazio samo igrati Glembajeve
i Slavuja, vidjeti svoju djecu i prorijeene prijatelje. Prespavao
bih obino kod Borislava i Marine, ili bih upoznavao svoju Lenku s romantinim dijelovima Zagreba, hotelom Palace", ili bih
je vodio van grada, pronalazei nova tajna utoita, a nekad bismo zavravali na Sljemenu, odakle sam joj pokazivao svoj Zagreb i predjele grada u kojima sam stanovao. Usput smo, onako iz sljemenske perspektive, zaneseni odabirali mjesto naeg
budueg stana. Zatim bismo se vraali naim omiljenimSava
ekspresom" za Beograd gdje sam se uselio u njeno studentsko
potkrovlje i tamo, poput nekog samuraja, lijeio svoje rane.
No ubrzo su dogaaji koji su poeli potresati Jugoslaviju
nagnali i nju i mene da povremeno naputamo svoj ugodni
zimski brlog i da se sve vie zabrinuto okreemo stvarnosti koja
nas je okruivala. S tugom sam pratio to se to dogaa s mojom
Likom i Krajinom, koja se sve vie okretala beogradskoj, zapravo osievoj i Miloevievoj politici i utjecaju, koji e se na kraju
pokazati pogubnima za sudbinu Srba iz Hrvatske.
Moja veza prema rodnome kraju bila je zapravo moje djetinjstvo i nije bilo nikakva naina da se ukljuim u bilo kakvu akciju koja bi imala bilo kakva utjecaja na politiare koji su vodili
hrvatske Srbe.Ti Ijudi su mi, uostalom, bili strani i to bih ja razgovarao s nekim Milanom Martiem ili Babiem, iji intelektualni nivo poinje i zavrava s balvanima. Moj partner povodom
pitanja Srba u Hrvatskoj vjerojatno je bio Milorad Pupovac, ali

152

sam teko pristajao na pomisao da se ja sada usred svoga Zagreba trebam svrstati u neku nacionalnu grupu, bila ona manjina ili veina. Ja sam jo uvijek doivljavao prostor i Hrvatske
i Jugoslavije jedinstvenim, iako sam, naravno, osjeao da se ti
temelji sasvim ozbiljno drmaju, prijetei da se uskoro ponu i
raspadati.

153

III
GODINE KRVAVE,
NJIH DESETAK

1.

Neiste savjesti, neiste krvi...

0 protestima i nejakim svijeama, propaloj ulozi
1 nekim drugim priama iz Hrvatske, svadbi u predvorju
teatra u predveerje raspada Jugoslavije,
izbacivanju iz udruenja dramskih umjetnika
i prvim izbjeglikim danima

Poetak'91. oznaavaju studentski protesti protiv Miloevieve politike, kojima i Lenka i ja svim biem pripadamo. Odlazimo na sve demonstracije i iskaljavamo suzavac po beogradskim haustorima.
Putujemo i za Zagreb, na moje predstave, koje su, to zbog
Zidarieva pobolijevanja, a to zbog mojih obaveza, bivale sve
rjee. Mislim da je bio april kad sam doao u Zagreb, da se susretnem s Krstom Papiem, koji je pripremao svoj film Prie iz
Hrvatske u kojem sam trebao igrati jednu od glavnih uloga.
Mjesecima mi je telefonirao i slao scenarije. Zatim je naa veza
prekinuta, mislio sam zbog njegovih priprema, a onda sam ga
ja nazvao i obavijestio da dolazim u Zagreb tih dana. Dogovorili
smo se da se vidimo u hoteluPalace" gdje sam bio rado vien
gost, to zbog mojih nekadanjih jutarnjih kava sa Stipom uvarom, a to i zbog injenice da sam godinama igrao mali nogomet u gradskoj Ligi za hotel Palace" zajedno s prijateljima
Perom Moibobom i Stipom Pavkoviem.
Dakle, doao sam, toga jednoga dana, oko deset ujutro u
Palace" gdje su me ve ekali Krsto Papi i Ljubo iki koji je
bio direktor produkcije filma. Nakon nekoliko konvencionalnih
reenica, u kojima smo jedni druge upitali za junako zdravlje,
preli smo na stvar. Tekom mukom mi je izrekao reenice kojima me obavjetava da mu se koncepcija filma promijenila, te
da mu se ini da sada Mustafa Nadarevi m nogo vie odgovara
tome karakteru nego ja. Pravio sam se potpuno cool, kao to
ve prilii glavnim ulogama na filmu, i promrmljao nekoliko reenica, kako, eto, razumijem i kako se to dogaa u naem poslu
157

i sline gluposti, a onda se dogodilo neto to u ipak posebno

upamtiti. Krsto me je dugo gledao znaajno i patetino u oi i
upitao:Razumije li?" Gledao sam ga neko vrijeme. Upitao sam
sam sebe:Razumije li?" ekao sam da pitanje odjekne u meni,
a onda i da dozori odgovor.Razumijem!" rekoh sam sebi.
U tome asu nisam jo elio vjerovati da je istina ono u to
sam posumnjao, to jest da netko drugi trai od Papia da me
zamijeni. No, to popodne me nazvala jedna draga osoba i zamolila me da se naemo na Zrinjevcu na kavi. Sva u suzama mi
je ispriala da su neki politiki monici zahtijevali od Papia da
promjeni ne samo mene, nego da nijedan Srbin ne moe igrati u filmu Prie iz Hrvatske. Ni dan-danas, kao ni tada, ne elim
provjeravati je li to istina ili ne. Mogao sam moda traiti tada
zatitu od nekih svojih prijatelja koji su imali neku mo u Zagrebu, ali nisam.
Mogue je uistinu da se reiseru koncepcija glavnoga lica
promijenila, a ako nije, kako da radim s ovjekom koji pristaje
na takvu vrstu kompromisa?
Zatim sam snimao neke filmove i kau da sam dosta pio
Kad sam se otrijeznio
elio sam otputovati u Pariz ili Rim
ili negdje dovoljno daleko
Otiao sam u Beograd
gdje me ve danima ekala ona
Izmeu ostalih stvari
Koje jetrebalo promijeniti u njenom studentskom potkrovlju
njegujui tiinu
trebalo je zamijeniti staru ve mainu
koja je imala naviku da nou hoda po naem malom stanu
Toliko je naime bila vesela
da ju je moja nova dragana traktorom nazivala
Zatim smo se ja i Moja oenili
I izmeu ostalih stvari novu mainu za ve kupili
nismo je uspjeli ni raspakirati poeo je rat
Zatim smo se selili od grada do grada traei novi dom...
R. . Hamletmaina (fragment)

158

Svadba u kazalitu
Umjesto, eto, da snimam tih mjeseci u Zagrebu, poeo sam
snimati film Neista krv u Vranju. Dvadeset devetog juna oenili
smo se Lenka i ja. Borislav i Marina, osim to su bili kumovi, bili
su, uz Danila i Luciju i Dejana Aimovia, meu rijetkim gostima
koji su pristigli iz Zagreba. Vrijeme je bilo suvie opasno i vlakovi su ve danima na tim relacijama kasnili.Toga dana poeo
je i desetodnevni rat u Sloveniji. Nikada neu zaboraviti onoga
mladia iz Bosne, zaleglog u zelenu travu uz pukomitraljez, za
kojega nikad nije vjerovao da e se oglasiti pravim mecima, koji
na pitanje TV novinara, to se to tu dogaa, odgovara:ta ja
znam. Lakrdija, bolan. Mi ih kao napadamo, a oni se kao brane."
Rat od 27. juna do 4. jula u Sloveniji zavrio je tunom i krvavom bilancom: JNA44 mrtva i 146 ranjenih;sa slovenske strane
poginulo je 19 Ijudi, a bila su 182 ranjena; smrtnoje nastradalo
12 stranaca.
Na svadbi su svirali Cigani iz Novoga Sada. Pjevali su za
mene posebno Arsenovu pjesmu 0 mladosti" Zatim je moj
Danilo uzeo gitaru i otpjevao miSuzu za Zagorske brege" Bila
je to valjda posljednja velika jugoslavenska feta.
Ve sljedee jutro je donijelo nespokoje. Moji roditelji vratili su se u Vinkovce.Tih dana dogodio se onaj tragini incident
kad je u Borovu Selu izginulo vie od deset hrvatskih policajaca.
Veina njih je bila izVinkovaca. U gradu je zavladala prava histerija. I mnogi su se poeljeli odmah svetiti. U tome asu mnogi
nevini Ijudi postali su mete osvete. Moji roditelji su dobili poruke od svojih prijatelja Hrvata da je najbolje da privremeno napuste grad. Uzeli su dvije torbice s najnunijim stvarima i doli
ponovo u Beograd. U prvi mah, kad mi je majka javila da dolaze
u Beograd, nisam uope shvaao zato. Kako su doli, tako su i
ostali. Zauvijek. Komije i susjedi iz Vinkovaca javili su nam da
su u nau kuu provalili hrvatski vojnici. Dosta stvari su odnijeli.
U moj veliki poster iz serije Sam ovjek koji je majka drala na
zidu, a koji sam joj na njezino inzistiranje donio jednom davno
iz Zagreba, zabijen je veliki kuhinjski no.Ravno u elo", kroz
pla je rekla telefonom kominica.
Roditelji su, dakle, ostali u Beogradu, selei se iz stana u
stan. Majka je nakon nekoliko godina umrla, a otac u malom
jednosobnom stanu jo uvijek svakoga jutra uredno obavlja
159

svoju jutarnju gimnastiku u svojoj 90. godini. Ima prozor s namaknutim zavjesama. Gleda prema obzorju koje samo on vidi i
koje je protkano samo njegovim ivotnim iskustvom.
Ubrzo sam opet putovao u Zagreb. inilo se da smo Lenka
i ja bili jedini putnici u tome vlaku. Sjeam se da je vlak stajao
neizmjerno dugo na nekoj maloj stanici blizu Vinkovaca, blizu
Otoka ili Voinaca. U jednom trenutku izaao sam na prozor.
Dvadesetak naoruanih hrvatskih vojnika etalo je du pruge.
Kad su me spazili, okupili su se ispod moga prozora. Pitali su
me:Kuda e, majstore?" Rekao sam da idem u Zagreb.A kad
e u Vinkovce, u svoj rodni grad?" pitaoje jedan na sasvim jasno prepoznatljivom hercegovakom akcentu.Ubrzo, nadam
se", rekao sam.
Nisam doao u Vinkovce, ni tada ni svih ovih trinaest godina. A i zato da dolazim po danu, kad ionako svake noi etam
ulicama moga djetinjstva. Odveo sam Lenku na svadbeno putovanje na Sveti Stefan.Tamo smo bili jedini gosti hotela. Zatim
smo otili do Kotora i natrag za Beograd. U devetom mjesecu
Lenka je otila za Ljubljanu, a ja za Lako, gdje sam na jednoj
prekrasnoj tvravi imao koncert s Damirom Diiem. Kasno nou, vratili smo se za Zagreb. lako je bila no, jasno sam mogao
razabrati vree pijeska ispred kua, na podrumskim prozorima.
Grad je bio pod opsadom.
Grad je bio u ratu.
Sutra ujutro probudio sam se oko deset i poao u grad.
ekala me je jo tunija slika. Scene iz naih ratnih filmova, na
ulicama Zagreba 1991. godine. Koraam gradom na staklenim
nogama, koje sve vie klecaju, jer ubrzo neki Ijudi poinju da mi
glasno dobacuju neke pogrdne rijei. Ne znam kako sam doao
do Frankopanske ulice, gdje sam imao sastanak s advokatom
oko nekih brakorazvodnih sitnica koje je trebalo rijeiti.
Kad sam izaao, darujui sve to se moglo darovati s moje
strane, poao sam u Zagorca da popijem jedan gemit, kad sam
na uglu spazio moju Inge Apelt. Mahnuo sam joj rukom, a ona,
koja bi mi inae u normalnim prilikama potrala u zagrljaj, polako je krenula prema meni gurajui svoj bicikl. Prije nego me
je poljubila, rekla je:erbo, ja te moram pitati, jer itav Zagreb
govori, da si u Beogradu na TV rekao kako si morao pobjei iz
Zagreba, jer su te ovdje proganjali." Ne sjeam se vie to sam
160

joj odgovorio, ali znam da mi je u tome asu tlo ispod nogu izmaklo i da sam osjeao kako propadam u provaliju.
akle, to je bilo to. Smiljena zavjera nekih poganih Ijudi,
meu kojima su se ponekad nali i moji neko dragi prijatelji,
da me izmiljenim laima unite.

Na burzi rada
Popio sam zatim jedan gemit u Zagorcu i otiao se javiti
u Drutvo dramskih umjetnika, u Demanov prolaz. Tamo me
je pozvao neki mladi ovjek koji je bio sekretar udruenja. Objasnio mi je da je predsjednitvo na svojoj sjednici zakljuilo
da prema novome pravilniku, po kojemu nisam li igrao u hrvatskim kazalitima vie od tri mjeseca, nemam prava biti lan
Drutva dramskih umjetnika Hrvatske. Isprva nisam shvaao
to mi to govori. Mislio sam da me zove da platim lanarinu, jer
sam obino, zbog svoje poslovine aljkavosti, kasnio s takvim
stvarima. Onda mi je on pruio moju radnu knjiicu i ostale dokumente i zamolio me da potpiem da sam dokumente podigao. Potpisao sam i izaao. Odnio sam radnu knjiicu na burzu
rada, tamo mi je iao neplaeni radni sta.
Podigao sam je krajem devedeset druge, kad sam u Sloveniji dobio dravljanstvo i ujedno postao lanUdruenja umjetnika Slovenije" Tamo mi i danas tee radni sta, kojega uredno
plaam svakoga mjeseca, iako ne igram u slovenskim teatrima,
niti se lijeim po slovenskim zdravstvenim ustanovama. Saekao sam Lenku da doe iz Ljubljane i ini se zauvijek otiao iz
Zagreba. Uvrijeen i ohol kao Kralj Lir. I upravo u tome, danas
kad razmiljam o svemu, pronalazim i dijelove svoje krivice.
Moda sam trebao ostati u Zagrebu i ii od ovjeka do ovjeka, pokuavati objasniti da su to sve izmiljotine koje su neki zli
Ijudi rekli o meni. I to bi svakako uinio, da nisam, ipak, bio Kralj
Lir i Edip i Hamlet i Don uan. I potpuno nevin pred Bogom i
Ijudima, kako se kae.
Otiao sam s Krleinim eirom.
ini se... zauvijek.

161

Sarajevo
O Danijelu Dragojeviu, Arsenovu arseniku, starim i
novim godinama, antiratnojpjesmi, Mirzi Delibaiu,
barikadama i nesnimljenom spotu, vragu i ejtanu

Poslije jednog od mojih koncerata u Sava centru u Beogradu, moj prijatelj LjubaTadi pojadao se zajednikom prijatelju:
Zamislite, gospodine, tako ozbiljan i divan glumac, a peva na
pozornici. I to na mikrofon." U Zagrebu sam sreo Danijela Dragojevia. Pri svakom susretu s tim velikim pjesnikom i tako posebnim ovjekom, obuzme me silno uzbuenje. Nismo se druili mnogo u ivotu, ali s njim sam tako rado provodio vrijeme,
sluajui njegove mudre, odvagane i krte rijei. Njegova poezija, uz Branka Miljkovia i Tina, bila je i ostala na mome oltaru
kao svakodnevna sveta priest. Srdano se nasmijao kada smo
se vidjeli, i nakon to smo izmijenili nekoliko konvencionalnih
reenica, upitao me je radim li to. Rekao sam da sam dan-dva
prije imao koncert u puiskom Istarskom narodnom kazalitu,
na to je Danijel prasnuo u neobuzdani smijeh, uzviknuvi:Ta,
zar vi, ovjee, jo uvijek nastupate pred publikom?" Nastupam, rekoh.Ma nemojte, molim vas, to vie initi. Vi ste jedan
ozbiljan i uman ovjek, koji zna misliti i pisati, a konano imate
i dovoljno godina da ne nastupate pred publikom.To trebaju
initi mladi glumci i glumice!"
to bi rekao kada bi shvatio da ne glumim, nego pjevam
na svojim koncertima? I to rokenrol s Livijom Morozinom, istarskim Bobom Dilanom, koga jeteko pratiti i u ritmu i u ispijanju
votke.
Al, etojo malo etnje uz more", a onda u moliti Francija
da me primi u svoju barku i da skupa lovimo arbune izmeu
Brijuna i Barbarige.
A zato ja uope pjevam?
162

Zato to volim pjevati, kao to je i moja majka itavog ivota pjevala. Zato to me je Arsen otrovao svojom pjesmom,
te godinama slijedim njegovu snanu jeku kao slijepi putnik u
nekom samo naem zajednikom brodu u boci. Taj brod nema
ni sidra, ni kompasa, nego raspjevana jedra i, naravno, nemirno more. Uvijek, uvijek neko nemirno more. Pjevam zato to
pjevajui oslobaam neku pravu energiju na pozornici, na koju
sam gotovo zaboravio otkako sam prestao igrati u kazalitima.
Pjevam, dakako, i zato da mi proe vrijeme.

Arsenov arsenik u meni

Svih ovih mjeseci Arsenove agonije, esto su mi letjele misli knjemu. I bezobzira na uvijekdelikatneodnosesnjim,jeron
je naprosto takav, moje divljenje prema njemu traje svih ovih
godina neranjivom simpatijom, zapravo - pravom Ijubavlju.
Upoznali smo se u Gospiu, gdje sam doao posjetiti svoju tetku Sofiju. Bio sam trei razred gimnazije i Arsen mi je ve tada
bio najznaajniji pjeva-kantautor. Znao sam da on slui vojsku
u Gospiu i uo sam da svake veeri pjeva na terasi doma JNA.
Kad sam uao na terasu, ugledao sam ga za stolom blizu Ijetne
pozornice. Bio je okruen nekim mladim djevojkama (Nije da
se hvalim, ali bilo je toga", rekao bi on). Stajao sam tako neko
vrijeme, puio svoju cigaretu i gledao ga. Pogledao je i on mene. Mahnuo mi je rukom da doem do stola, a zatim mi rekao
da sjednem do njega. Pitao me je otkuda sam, to radim u Gospiu, volim li Brela i koji mi je na pjesnik najdrai. Rekao sam
da sam iz Vinkovaca, da sam ovdje da posjetim tetku, da oboavam Brela i Ujevia, i da bih popio er-konjak. Nasmijao se glasno
zbog moga izbora pia i rekao mi da je uvijek mislio da Slavonci
vie vole pravu rakiju nego ova kemijska pia smijeana od alkohola i pokvarenih jaja. Zatim je pjevao svoje divne pjesme i
na kraju veeri, prije fajrunta, rekao mi da doem i sutra.
Doao sam i sutra i svake sljedee veeri. Pozvao me jednog dana i na popodnevnu predstavu u kinu doma JNA, gdje
je on na ulazu cijepao karte. Bio sam njegov gost, vercao me
je u kino i sjedili smo zajedno u zadnjem redu. U mraku toga
maloga gospikog kina, sjedei pored svoga idola, osjeao sam
se vanijim no ikada.Ovo je sedamnaesti put da gledam ila i
163

Dima" rekao mi je.Kapetan ga dri na repertoaru samo zbog

mene", nadodao je. Od te veeri taj Trifoov film je postao i moj
najdrai film. Vjerojatno nisam oborio Arsenov rekord u gledanju toga boanstvenoga filma jer nisam imao svoga kapetana
da mi to omogui, ali sigurno sam ga gledao vie od deset puta.
Od te jeseni, poelo je nae druenje koje je naraslo mojim upisom na Akademiju i dolaskom u Zagreb.
Proli smo svata zajedno. Njegova, na neki nain i naa Ines" krstarila je zaljubljenim duama. Mnoge smo voljeli,
mnoge su nas voljele, mnogi su se zbog nas zavoljeli, a Ines je
postala sinonim topline, neke vedrine, nedune zaljubljenosti.
Vjerujem, posredno smo kumovali mnogim brakovima. Mijeanima i onima od istoga praga. Nadam se da se ti brakovi nisu
raspali u ovo raspadljivo vrijeme. Pratio sam ga na njegovim
turnejama i Ijudi su nas irom Jugoslavije voljeli gledati zajedno
na sceni, jer su voljeli gledati prijatelje. Zatim su dolazile godine
u kojima smo noeni razliitim obavezama bivali daleko jedan
od drugoga, ali je njegova poezija zauvijek ila sa mnom.
Bio sam otrovan tim opojnim arsenikom, od kojega mi se i
danas vrti u glavi.

Pjevati i zlo ne misliti

Pjevao sam i te tune '91. godine, iako nije bilo vrijeme za
pjevanje. Pjevao sam pjesmu Neu protiv druga svog. Napisao
sam je u Beogradu uz pomo mog studenta Filipa Gajia, i prvi
put je izveo na protestnom mitingu u Pionirskom parku, gdje
je dvjestotinjak Ijudi protestiralo protiv bombardiranja Dubrovnika. Sa mnom je pjesmu pjevala Mirjana Karanovi, a ja sam,
nakon pjesme, jo govorio Gundulieve stihove: Olijepa, o draga, o slatka slobodo. Samo stotinu metara zrane linije, u tome
asu, nekoliko tisua Ijudi ekalo je prijestolonasljednika Aleksandra!
Moja draga prijateljica, ili bolje moja druga sestra, jer pobratimstvo, odnosno posestrinstvo naih dua smo davno prepoznali i njegovali makar bivali i miljama razdvojeni, Jagoda
Bui, zvala me tih dana u Beograd. Grcajui u suzama molila me
je da nekako naem vezu s jugoslavenskim generalima i da im
objasnim da se ne moe pucati na Dubrovnik.Eh, moja Jago164

da" - govorio sam joj/7/moj glas ovdje, kao uostalom i u drugim

krajevima nae zemlje, ne vrijedi ama ba nita. inim jedino
to mogu. Piem antiratne pjesme i plae mi se kao i tebi. A
da imam bilo kakve veze ili utjecaja na te generale i politiare,
smjesta bi ih sve pohapsio. I to u ime demokracije!" Dubrovnik
ne mogu granate sruiti. One e ostati zauvijek uzidane u stare
zidove i tamo svjedoiti o zloinima. Bit e kapija opomene.
PjesmaNeu protiv druga svog" nije se putala u Beogradu, ali je u Sarajevu i u cijeloj Bosni postala pravi hit. Odjavljivali
su svake veeriTV-dnevniktom pjesmom. Kao da je na neki nain postala opomenom Ijudima koji su se bojali da bi rat mogao
buknuti i u Bosni. Neki su jezaista doivljavali kao svoju himnu.
inilo se da su Ijudi nespremni na razdvajanje. Jo juer ta raja
bijae skupa. Radili su; navijali, svetkovali i ivjeli u prostoru koji
raa najduhovitije viceve. Nije se uzalud govorilo: Jebe zemlju
koja Bosne nema. I stvarno, jebe takvu zemlju! Oni koji su pucali i ubijali, nisu Ijudi od rime i soneta, bez obzira na to to su
neki i ekspira prevodili. O njima se ne moe poteno ispriati
ni dobar vic. O njima se moe jedino napisati kakva optunica,
ili neki smrtopis.

Nove stare godine

Odlazio sam u Sarajevo i po dva-tri puta mjeseno, na pozive mojih prijatelja Kemala Montena, Davorina Popovia i Vehbije Karia. Bila su to tri muketira iz neke eher-sarajevske nadzemne i nedodirljive stvarnosti, ali Ijudi od korijena. Vehbija je
bio uspjean poslovni ovjek u Sarajevu i vlasnikOsmice" restorana smjetenog na jednom od brda oko Sarajeva. Kroz ostakljeni zid grad se vidi kao na dlanu i naveer kada se upale svjetla u gradu, sve zasvjetluca i grad izgleda kao malo nebo sa svojim reljefom od sjena, tame, iz koje izbijaju, kao otre vlati trave,
katoliki i pravoslavni zvonici i muslimanski minareti. Zurei u
ta svjetla privialo mi se kao da sam okrenuo onu malu staklenu kuglu s nebom i zvijezdama naopako, te se sada vidi tamnoplavo nebo prekriveno zvijezdama. esto sam poslije, kad je
poelo bezono bombardiranje Sarajeva, sanjao kako plamte te
male kue-zvijezde i padaju gore u nebo. Umiralo se u visinama,
ubijalo u nizinama. Sarajevo je postajalo vaan grad za mene
165

i moju Lenku. Tu smo prvi put doekali zajedno Novu godinu.

Tonije, doekali smo je u Visokom, gdje su nas Arsen i Gabi pozvali da malo zajedno pjevamo u nekom disko klubu, koji je organizirala kerka moga prijatelja Zaima Muzaferije, koji je igrao
mog prvog filmskog oca u za mene vanom filmu Gravitacija ili
fantastina mladost bankovnog inovnika Borisa Horvata. Zatim
smo pjevali i u Sarajevu. Arsen i Gabi su odsjeli uHolidej inu", a
ja sam svoju Lenku odveo na planinu. U Sarajevu sam nam kupio i burme u nekoj maloj zlatarnici, kojima emo se za nekoliko
mjeseci vjenati u Beogradu. Vehbija je pripremao za nas stan u
kojem smo trebali stanovati, jer smo najozbiljnije razmiljali da
se preselimo u taj grad, koji nas je privlaio svojom nekom posebnom toplinom. U svim drugim gradovima, priznajem, veje
otpoela Ijudska studen. Ljudi su se prepoznavali po nekoj meni
stranoj toplini. Grijali su se na nekoj svojoj vatri. Sarajevo je, moda iz slutnje to e se dogoditi, iz odgode te kataklizme, imalo
svoj ar. S Josipom Pejakoviem smo dogovarali nove kazaline
projekte, a s naim mladim prijateljima Bojanom i Dadom kovali opasne umjetnike urote sve dok se ne bi ujutro zatvarale
sarajevske kavane. U to vrijeme sam i snimio televizijski film o
Azemu Vlasiju, koji je bio jedna od prvih javnih kritika Miloevievog reima. U Sarajevu smo se bili toliko udomaili da smo
Lenka i ja tamo doekali i nau sljedeu Novu godinu. Rat je ve
uvelike plamtio u Hrvatskoj i dolasci u Bosnu bili su sve tei. Ali
smo ipak dolazili. Odavde smo mogli sate provoditi na telefonu
nazivajui Danila i Luciju i nae prijatelje u Zagreb, Dubrovnik,
Zadar, Split, Pulu, jer su linije iz Beograda s Hrvatskom bile prekinute. Samo najuporniji dobivali su ponekad eljeni broj satima
ekajui da ih se spoji preko neke maarske telefonske centrale.
U Sarajevu i Goradu smo odigrali i nau Majku Hrabrost, koja je
svojim antiratnim angamanom bila istinski prepoznata. Lenka
je ve bila u sedmom mjesecu trudnoe i to joj je bilo jedno od
posljednjih zajednikih putovanja u taj grad.
esto smo se poslije prisjeali kako su nakon predstave u
Goradu neki dragi Ijudi s kojima smo razgovarali, a koji su bili
predstavnici sva tri naroda, dakle Muslimani, Srbi i Hrvati, govorili, kako moesvugdje rat da se desi, ali u Goradu nikada".
Nakon tri mjeseca rat je krenuo ba u Goradu.Tih posljednjih
mjeseci pred rat u Bosni dolazio sam bez Lenke. Ponekad bi mi
se prikljuila naa draga prijateljica i Majka Hrabrost - Mirjana
166

Karanovi, koja mi je bila iskrena partnerica i na pozornici i u

naim politikim akcijama, od protesta protiv Miloevievog reima, pa do podrke Anti Markoviu i reformistima.

Valja nama preko barikade

Bila je, ini mi se, subota 4. aprila, kada sam stigao veernjim avionom iz Beograda. Kao i obino, Kemal me je doekao
na aerodromu. Nisam odsjeo u Osmicama", gdje sam obino
odsjedao, nego u hoteluEvropa", jer smo sutra naveer Kemo,
Davor i ja trebali imati koncert - promociju mog albuma Neu
protivdruga svog koji je upravo bio iziao u izdanju sarajevskog
Diskotona" i u Montenovoj produkciji. Na ploi su bile jo neke
moje i Kemine pjesme (Borislavova iz Hrvatskog slavuja), i posebno meni draga pjesma Maka Dizdara Modra rijeka" koju
sam ja recitirao, a Davorin na kraju pjevao.
Otili smo odmah s aerodroma kod naeg prijatelja Devada uMaestik" na veeru. U jednom trenutku se pojavio Mirza
Delibai. Sjeojeza susjedni stol s nekim svojim drugarima. lako su to dobro prikrivali, dalo se naslutiti da su se itavog dana
druili s maliganima, kako se to zna rei. U jednom trenu otiao
sam do njegovog stola. Lijepo smo se zagrlili i poljubili, a onda
me je on privukao blie i rekao:Ne daj se, Ines... Hou na uho
da mi govori"
Rekao sam neto kao, nemoj Mirza, molim te, tu pjesmu
govorim samo na mikrofon i nikako drugaije.Ali veeras e
je samo meni rei", odgovorio je... I rekao sam je samo njemu,
tiho apui Arsenove stihove kao neka kavanska pjevaica. Da,
nije Mirza obina publika! Mirza je bio kapetan nacionalnog
koarkakog tima, momaka koji su nas u svijetu proslavili vie
no itko. Poslije veere i obilnog vina, poli smo Kemo, Davorin
i ja da malo kockamo u Casino. Sjedili smo dolje u podrumu te
sarajevske kockarnice, malo dobivali, vie gubili, kad je netko
odjednom utrao u bar i povikao da su postavljene barikade
u nekim dijelovima grada, te da se ne moemo nikako probiti
prema centru, odnosno do hotelaEvropa" Kocka je zaista baena!
Prestali smo kockati, ali smo naruili jo vina. Ubrzo smo
izvadili gitare i sve se pretvorilo u urku koja ipak nekako nije
167

uspijevala. Glasovi nam bijahu neuvjerljivi.Tune pjesme odjekivale su jo tunije. Smijeh je pucao u zraku. Pogledi zbunjeni,
iako smo se htjeli ohrabriti dobrim raspoloenjem. Ali znali smo
da su vrag i ejtan skupa, ruku pod ruku, kao urotnici odnijeli
alu.
U zraku se osjeala neka posebna napetost koja je poela
poput nekih laserskih zraka dijeliti prostor toga maloga bara.
Oko etiri ujutro neko je opet doao i rekao da su barikade u
centru uklonjene. To znai, mogli smo poi kuama. Mene je
Kemal ostavio pred hotelom. Uao sam u sobu, istuirao se i
obukao se ponovo, jer sam u est u jutro imao dogovor s ekipom TV Sarajevo da s onoga naega brda izOsmica" snimimo
spot za promociju moga novoga albuma. Tono u est siao
sam na recepciju, gdje me je ve ekala mala TV ekipa. Obavijestili su me da naalost ne moemo snimati toga jutra, jer su
barikade postavljene na putu premaOsmicama" Donio sam iz
sobe litru viskija i naruio za sve hemendegs.
udnoje i strano izgledalo to maglovito jutro. Olovno sivo
donosilo je rat u neko mirni grad. Znao sam to i osjeao po
svemu.To je neka posebna atmosfera koja se niim ne da opisati. Odjednom, sve postaje nervozno, kao namjerno uzdrhtala
kamera u ruci pravog filmskog snimatelja. Slijeui ramenima i
ispriavajui se, lanovi TV ekipe odlazili su jedan po jedan i na
kraju smo ostali za stolom samo ja i mladi snimatelj ijeg bih se
imena tako rado volio sjetiti. Bio je s Kosova. U Sarajevu je studirao kameru i radio je na televiziji.Tih par sati koje smo zajedno
proveli nekako nas je udno zbliilo. U jednom trenutku mladi
je predloio da ipak probamo nas dvojica otii doOsmica", jer
vidi da se magla digla, a moda su i sklonili barikade.A moda
e nas zbog tebe i propustiti", rekao je. Ve dobrano zagrijan viskijem, povjerovao sam mu, prihvatio sam tu smjelu zamisao i
krenuli smo njegovim kolima premaOsmicama".
Uspinjali smo se strmom cestom koja vodi iz grada i nismo
ni vidjeli da smo bili zapravo jedini auto toga asa na toj cesti.
Odjednom smo ispred sebe na nekih dvadesetak metara, odmah iza krivine, ugledali barikade. Bila je to obina neka daska
postavljena na neka drvena postolja, oko koje su stajali naoruani Ijudi. Doli smo polako do njih i jedan je traio dokumente
od mladog snimatelja. Plaio sam se to e se dogoditi kad vide
168

da je mladi Albanac s Kosova, pa sam odluio izai iz auta i pokuati objasniti. Nemalo su se iznenadili kad su me vidjeli. Neko
vrijeme stajali su zabezeknuto, udei se s kojeg sam neba pao.
Pitali su me kud sam poao. Taman sam im poeo objanjavati
kako idemo naOsmice" da snimimo spot za moj novi album.
Spot?" pitao je jedan.Spot", rekoh. Pogledao je prema Sarajevu, koje iz te perspektive kao da je bilo lieno svake napetosti.
Onda se uozbiljio i rekao:Ma bjei, Rade. Bjei dolje. I pali odmah za Beograd."
Nisam otiao za Beograd, iako sam toga dana mogao
uhvatiti jedan od posljednjih aviona koji su letjeli na relaciji Sarajevo-Beograd. Ostao sam u gradu, jer sam nekako osjeao da
moram ostati i pokuati pomoi koliko mogu. Oko 12 sati naao sam se s Bojanom, Dadom i Loom i otili smo kod ure i
Nevene gledati vijesti na televiziji.Tako smo saznali da na tisue Ijudi kree iz cijele Bosne, autobusima, kamionima i kolima
za Sarajevo. Pourili smo i mi na Trg Republike. Dok smo silazili
dolje, prema trgu, probijali smo se kroz gomile Ijudi koji su takoer urili u istom pravcu. Odjednom je neki ovjek dotrao
i poeo vikati: Ljudi, ukrali su mi kola. Izbacili me iz auta kao
vreu i otili."

Tko to ovdje pjeva, tko niani

Okrenuo sam se i ugledao moga Lou kako tri natrag u
pravcu urine kue. Za njegovu hipersenzibilnu duu bilo je to
suvie. Sili smo doTrga. Sve je izgledalo kao da se snima neki
veliki film. Mase Ijudi su se slijevale sa svih strana. Vijorile su
iznad njihovih glava jugoslavenske zastave iTitove slike. Za nekoliko sati trg je bio prepun.Tamo sam vidio Sidrana, Josipa Pejakovia, Dizdarevia, Zdravka GrebuJ druge.Tamo su, naravno,
bili i Kemo i Davorin. Izmjenjivali su se govornici, a sve se vie
naroda skupljalo. U jednom trenutku Ijudi su poeli skandirati
moje ime i glasno pjevati moju pjesmu Neu protivdruga svog.
Izaao sam na balkon i poeo neto govoriti. Znam da sam rekao:Ako netko u svijetu gleda ovo, neka odmah alje trupe
Ujedinjenih nacija, jer u Bosni poinje rat."
Narod je poeo pjevati moju pjesmu i ja sam pjevao zajedno s njima, pokuavajui sebe uvjeriti da to to inimo ima ne169

kog smisla i da moemo sprijeiti da se dogodi najgore. Onda

su se odjednom zauli pravi puani pucnji i narod je uspanieno poeo bjeati s trga. Neke podle hulje pucale su u Ijude kao
u glinene golubove. Koja je to hrabrost pucati ugodno zavaljen
na sugraane s nekog od tih mnogobrojnih prozora, pomislio
sam.
Jedan ovjek u zelenoj jakni pao je ranjen na zemlju. Pala
je krv!
Rat u Bosni je poeo.
U Sarajevu sam ostao dvanaest dana. Svaki dan sam se sastajao s Ijudima koji su oajniki pokuavali sprijeiti da se sukobi proire. Poele su i prve granate padati s okolnih brda. rtava
je bilo sve vie. Grad je preko noi zamraen. Odozgo, vjerojatno, izgleda kao crna krpa. Crna posmrtna krpa. U tom mraku
katoliki, pravoslavni zvonici i minareti ovijeni su tamom. Sve je
ovijeno tamom. Jedino oi svjetlucaju. Ustraene oi...
Da je moja Lenka bila uza me, vjerojatno bih ostao i dalje
u gradu, jer konano sam bio na pravome mjestu kojem sam
pripadao: meu nesretnim i bespomonim Ijudima. Jednoga
dana Vehbija mi je rekao da ne mogu vie ostati u Sarajevu i
da zbog Lenke i nae Mrvice koja je bila na putu svog roenja
moram izai izgrada.
Znao sam da je u pravu.

170

Autobusna Karta - ime

O tome kako je glumako ime postalo autobusna karta,
tunim selima, buduim ruevinama i
golobradim ratnicima i paradoksu rata

Uzeo sam svoje stvari i poao na autobusnu stanicu.Tamo

su stajala tri ili etiri autobusa i oko njih neizmjerno vie putnika koji su se poto-poto htjeli ugurati u autobuse. Guva je
bila neopisiva. lako sam imao kartu u depu, koju mi je Vehbija
uspio nabaviti, nisam mogao ui u autobus.
Na jednoj kamenoj klupi nedaleko od autobusa sjedila je
mlada ena s djetetom u krilu i samo bespomono plakala. Priao sam joj i bez ijedne rijei pruio joj kartu. Glasno je zajecala,
nekoliko puta zaviknula hvala i uputila se prema autobusu. I sigurno ne bih uao u taj autobus da mi kondukter, koji je sluajno vidio tu scenu to se upravo ispred autobusa dogodila, nije
doviknuo neka samo doem i ja, jer da u im sigurno na putu
trebati.
Bila je to jedina varijanta da uem, jer su i drugi Ijudi odmah shvatili to je kondukter mislio i gotovo me ugurali u taj
autobus. Autobus je bio sasvim pun i vie ni ibica nije mogla
stati u njega, iako je neki ovjekzadnjim atomima snage pokuavao svoju suprugu doslovce ugurati kroz prozor ofera, kojem je prije toga tutnuo u aku novanicu od sto maraka.
Bilo je dozlaboga smijeno, iako se nitko nije nasmijao,
gledati kako ona prolazi kroz to prozorsko okno i kako nekim
udom njene pozamane obline, uvijajui se kao veliki udavi iz
crtanih filmova, uspijevaju ipak nekako proi i skotrljati se niz
oferova koljena na pod naeg prepunog autobusa.Ko to ovde
peva?" pomislio sam. Stajao sam iznad oferovog sjedita, vrsto se pridravajui rukama za naslon njegove stolice, jer su me
Ijudi pri svakom malom koenju pritiskali i jedva sam uspijevao
da se ne prospem u stranu, zapravo u velika njedra gospoe to
171

nam je pristigla kroz prozor. U autobusu su bili uglavnom ene,

djeca i stariji Ijudi.
Osjeao sam se kao neki razredni starjeina, pokuavajui
svojim savjetima organizirati nae putovanje, ne znajui ni sam
za njegov ishod. Autobus je, valjda zbog nakrcanosti putnika i
prtljage, vraki sporo izlazio iz Sarajeva, tromo, nekako pospano, i inilo se kao da mu se ne uri, iako se njegovim putnicima
beskrajno urilo. Dok smo prolazili kroz dijelove grada, bio je
tu jo uobiajeni amor, no kad smo krenuli uzbrdo, kroz neka mala sela, proplanke i visoke borove, najednom je autobus
utihnuo.
uo se samo zlokobni zvuk dotrajalih konica i potmula
stenjanja putnika kad bi svojim tijelima udarali jedni druge u
otrijim krivinama. Ja sam u desnoj krivini trpio udarce eljeznog oferova sjedala, ali u lijevoj sam zato imao sasvim udobne i meke amortizere, te sam u sebi gotovo zahvaljivao oferu
to je kroz svoj prozor pripustio debeljukastu gospou da nas
titi svojim oblinama.
Zatim su se poele izmjenjivati barikade. Zaustavljali su
nas as Muslimani, as Srbi. Od sela do sela. Jedni su nas ispraali samilosnim pogledima, a drugi hladnim i gotovo neprijateljskim. Prolazei kroz ta bosanska malena sela, mislio sam to
e se dogaati ako pravi, veliki rat bukne na ovim prostorima,
gdje su Ijudi ivjeli jedni uz druge, i iji su ivoti isprepleteni zamrenim vezama. Redale su se slike iz Andrievih romana, koji
su, eto, opet zaivjeli svojim starim ivotima pred naim oima.
U jednom su selu neke ene, suosjeajui s ovim ukletim
autobusom to prolazi kroz njihova dvorita, zabrinuto vrtjele glavama. Uzdiui nam mau i krste se s tri prsta. U drugom
nekom selu, sline ene, isto tako u crno odjevene, gledaju nas
hladno, ispod svojih marama, skupljajui suho granje oko svojih okunica. Mukaraca nema! Kao da su netragom nestali.
Promatraju li nas skriveni iza svojih sputenih zavjesa ili su
ve u borove ume otili?
Prolazei kroz jedno muslimansko selo, susree nas i zaustavlja grupa podivljalih mladia, gotovo djece. Bilo ih je oko
dvadesetak i mnogi su drali prave puke u rukama. Doekali su nas iza jedne otre krivine kad je autobus morao dobro
usporiti. Istrali su ispred autobusa, glasno viui oferu da

172

otvara vrata. ene su poele vritati, djeca plakati, a izvana su

se ule psovke.
Ono to se sljedee minute dogodilo, zapravo je na neki
nain paradoks tog uasnog rata, koji e uskoro ovom zemljom
prohujati. Opisujem tu zgodu, opet, kao scenu iz nekoga filma.
Meu mladiima, od kojih neki nisu imali vie od dvanaest ili
trinaest godina, izdvajao se jedan koji je bio otprilike dvadesetogodinjak. U rukama je drao automatsku puku, a na glavi
zavezanu crnu maramu preko ela. Podsjeao je na Silvestera
Stalonea iz jednog od njegovih filmskih nastavaka o Rambu.
ile na vratu su mu se napinjale dok je iz sveg glasa divlje vikao:Otvarajte ta vrata, majku vam vau etniku! Bjeite, je li?
Bjeite?"
U autobusu pla i vriska. Zatim ofer otvara vrata. Samozvani Rambo ispred vrata usmjerava svoj automat prema Ijudima, jo uvijek glasno viui. Zatim spazi mene u mom crnom
eiru. Iste sekunde mu se lice razvue u iroki i ozareni osmijeh.e si, legendo?" ree i viknu svojim djeacima-vojnicima:
Maknite se, Ijudi. Rade erbedija je unutra. Putaj ovaj autobus! Neka ovjek putuje."
Da, putujem.
Putujem, pomislih. Uvijek sam putovao. I putovat u.
to dalje da bih bio blie sebi i drugima.

173

Beograd
O potkrovlju jedne Ijubavi, strategiji samoe i bliskosti, osnivanju kazalita s Ljubom Tadiem i jednoj trijeznoj novem
barskoj noi u Vranju

Ona me ui Beogradom drugaije hodati. Sve one godine

koje sam provodio u tome gradu, nakratko dolazei, poslom ili
privatno, nisu u meni ostavljale nita vie osim dopola ispunjenog srca, nekom opijenom noi, nekom znatieljom ili ponekad
nekom zalutalom strau, to se u meni slagala poput opasno
nategnute strune, koja je prijetila da se jednoga dana raspukne
u tisue neuhvatljivih niti.
Proljea '91. godine, ona me ui Beogradom drugaije hodati. Ve sam gotovo godinu dana stanovnik u njenom malom
potkrovlju, u kome zaljubljeno i radoznalo ispitujemo sve nae
posebnosti. Ona ponekad kuha, ja prvi put u ivotu perem sue. I uope moj muki ego puca po svim avovima.
Njeno-nae potkrovlje je u blizini Kaleni pijace, odakle
joj svakoga jutra donosim svje burek, voe, povre i obavezno neku ruu ili obian struk nekog poljskoga cvijea. Ona voli
jednostavne stvari i veseli se sitnicama. Usput, odabirem kafie
u kojima bih trebao piti jutarnju kavu. Pronalazim brijaa, odabirem trafiku u kojoj u kupovati novine.
Izabirem drutvo s kojima igram nogomet, ali fale mi moji
deki iz Podsuseda i klapa Tifanija, hakl tekme utorkom i petkom u Domu sportova i moji deki sa alate: Beli, Nikica, ime,
Boro, Kio, Franci, Bigo, Panta, lvo,Toni, Kocka...
Uspijevam ipak organizirati dobar tenis zahvaljujui prijatelju Goranu Bubnju i na taj nain jo uvijek propisno znojim
svoje tijelo i zadravam mu proces starenja. Dakle, upoznajem
Beograd onako kako ga nisam znao i gdje mi se nije nadao.To
je moja strategija usvajanja mirisa i prostora. Uhvatim sebe nekim treim okom, nekim objektivom i pomislim da se, u tim op174

hodnjama, ponaam kao stranac iz nekog francuskog filma koji

se nalazi u ilegali.
I dok sve to inim, mislim, dok hodam Beogradom, ispitujui njegove posebnosti u koje pokuavam smjestiti svoju
poprilino drugaiju prirodu, slike moga staroga grada putuju
zajedno sa mnom kao neka vjena mora, rasuti teret porijekla,
uteg i teina, ega se nikada neu moi osloboditi.Tek kada se
pojavi ona, sve se odjednom raspline i odleti u oblak iznad naih glava.Tada, sasvim bezbrino, vrsto stegnutih ruku, plovimo, usprkos nezahvalnu dobu, naim snovima.

Kao rua sa dva smijena trna...

Kazalite, od kojega sam se poprilino umorio, poelo me
je ponovo zanimati, u veem dijelu i zato to je ona kazalini
reiser.Tako sam, zajedno s prijateljem Ljubom Tadiem, osnovao Prvo privatno pozorite (PPP) u zemlji. Dali smo mu ime PPP,
a na pitanje to je PPP, u temeljnom programu smo odgovorili,
odnosno napisali: To je preduzee. To je pozorino preduzee. To
je preduzeeza pozorine poslove. Privatno Prijateljsko Preduzee.
To je Ponovno Poziv Prijateljima. To je Pristojno Pisca Platiti. Ponovno Prostor Prepoznati. Pokuati Pa (makar) Propasti. P... P... P...
predizlazaknapozornicu. LjubaTadi i ja, kao osnivai tog kazalita, pokuali smo, dakle, napraviti pozorite prema sopstvenoj snazi, vetini i ukusu", elei, naravno, raditi dobre i zanimljive predstave i okupiti sve Ijude dobre volje, glumce, redatelje,
pisce, scenografe, muziare... i to kazalite bilo je bez krova nad
glavom, niti mu je bilo stalo da se jeftino skui, udomi (kako bi
u Zagrebu rekli), ve da putuje sa svojim predstavama od mjesta do mjesta, gdje nas ve budu htjeli. Stoga i nije sluajno da
je prva predstava PPP-a bila Brehtova Majka Hrabrost.
I Ljuba je, kao i Lenka i ja, bio iskreno zabrinut politikim
dogaajima u zemlji, koji su prijetili da izrastu u ozbiljne i prave
ratne sukobe. Intelektualne jezgre svih naih nacionalnih centara poele su bezrezervno podravati svoje politike lidere i
zaista su bili rijetki oni pojedinci koji su se usprotivili takvom
scenariju raspleta jugoslavenske krize i koji su pokuavali svojim dobrim energijama umanjiti opasne politike napetosti meu narodima Jugoslavije.Tuno mi je bilo gledati neke dojuer
175

intimne prijatelje i gotovo istomiljenike kako preko noi rasprodaju dijelove svoje due zanosnom avolu nacionalizma. Pa
ak ako bi i priznali da je Slobodan Miloevi nesretan izbor za
srpski narod, koji e ga povesti i koji ga je ve vodio u propast,
Dobrica osi je bio ikona u koju se nije smjelo dirati. Kao da je
taj godinama zatitni znak srpske knjievnosti i bard srpskog
disidentstva imao neki skriveni put do samog sredita svakog
osvijetenog nacionalnog bia". Za mene je uvijek bio ono to
zapravo i jest: obian nacionalist, osrednji knjievnik i jedan od
najveih, ako ne i najvei krivac za buenje srpskoga ovinizma. Nije li taj gospodin godinama trabunjao i pisao o potrebi
jedinstva srpskoga bia i o granicama Srbije unutar Jugoslavije
svi Srbi u jednoj dravi", koje se trebaju braniti gdje ma i jedan
Srbin ima svoje ognjite? Upravo ta njegova zanosna srpska literarna truba za mene je ve godinama predstavljala jedan od
najopasnijih ponora koji je morao iznjedriti, jednoga dana, tu
opasnu rijeku ponornicu, koja je svojom silinom razbila neke
tople obale koje su ovi narodi, s mukom, godinama gradili.

Jedna trijeznanovembarska" no...

Sreo sam toga gospodina u malenom vranjskom pozoritu, koje je proslavljalo neku, za njih vanu, godinjicu postojanja. Ni sam ne znam kako sam se zatekao na toj sveanosti. Da
nije bilo proljee, pomislio bih da je to jo jedna pijana novembarska no. A moda je i bila. Toplo je, a opet studeno. Usred
dana.osjea se no. Mrak. Biloje to proljeey91. i ja sam snimao
film u tom dijelu zemlje. Neista krv Bore Stankovia je dobra
literatura i jo bolja filmska pria. Dodue, moj pokuaj da od te
teme napravimo jednu suvremenu filmsku priu, za koju je Borislav napisao vie nego dobar scenarij, naalost je propao, jer
ni reiser a jo manje producenti, nisu prepoznali pravi suvremeni filmski rukopis, nego su se vratili na prvotni scenarij, koji
je kasnije i urodio filmom sa sasvim oekivanim prosjenim rezultatom, ali i medijskim spekulacijama s kim sam igrao u tom
filmu, koja je, eto, zavrila kaojo jedna prozivka ili potjernica ili
hajka, ne znam to ve to moe biti.
Dakle, govorio sam te veeri u Vranju Krleu i Njegov obraun s nama, okruen srpskim trubama i provincijalnom eli176

tom maloga grada s juga Srbije, meu kojom se, kao najvei
planinski vrh svih nacionalnih ponosa, epurio u prvome redu
gospodin Dobrica osi sa svojom sasvim udnom gospoom
suprugom. itava ta veer s mojim Krleom bila je joneskovski
apsurdna i valjalo ju je samo spomenuti, zbog injenice da sam
imao priliku da te veeri, u mome carstvu, koje sam odredio
Krleinim rijeima to sam ih te veeri izgovarao, upravo njega,
to jest Dobricu osia, oznaim kao tognaeg doktora i estetu
koji nau zemlju Ijepotom vjenom titi od blata, mesa, grijeha i
svih tatih zala" i koji i danasnad otvorenim grobom gdje rtva
najnovija je pala", ponovo igrarolu uvara, naih plavih ideala",
a pojam prave Ijepote zatoga literarnog troglodita", nadgrobna je, dakako, ala.
Krleine rijei i moja interpretacija uinili su te veeri, da se
bard srpske knjievnosti" i ikonasrpskoga nacionalizma" osjeti naas neugodno. Ne samo zbog moje tako oite agresivnosti,
koliko zbog siline i britkosti Krleinih reenica, ije opojne vrhunce (znao je on i osjeao to), nikada nije i nee dosei.
Bila je to jedna od mojih malih pobjeda, koja nikome, izgleda, osim meni, nije gotovo nita znaila, ali koja se svojim
sitnim zrncima intelektualne hrabrosti slijevala u tako potrebnu duhovnu energiju kojom sam se tih godina branio od zlog
vremena.

177

Majka Hrabrost
O Miri Karanovi, probama hrabrosti, kazalinom uskliniku,
Stani majci bezstana, majkama na premijeri, Brehtu,
beogradskim odjecima i otvorenom i trajnom pitanju...

U toj i takvoj atmosferi Majka Hrabrost je bio na usklinik

nad tim ostraenim i neumnim glavama. Ali i dio nae vlastite
graanske hrabrosti i morala. Imali smo i najpogodniju glumicu za tu zahtjevnu ulogu. Mirjanu Karanovi. Uvijek sam mislio
da je kod podjele uloga vrlo vano, ako ne i presudno, pronai
glumca ili glumicu koji svojim senzibilitetom, ali i nekom osobnom karizmom, najvie nalikuju ulozi koju elimo oivjeti. Mira
Karanovi je bila uistinu prava Majka Hrabrost nae generacije i
toga naega vremena. Bila je hrabrost sama i zajedno s Ljubom
Tadiem, Branislavom Leiem i jo nekim hrabrim Ijudima beogradskog teatra, odravala dostojanstvo nae profesije pred
tim silnim i opasnim vremenima.
U to vrijeme smo se zaista intenzivno druili. Igrali smo nau Virdiniju Vulf, hodali po protestnim mitinzima, pjevali zajedno moju pjesmu Neu protiv druga svoga, odlazili gotovo
svakoga mjeseca u Sarajevo gdje smo naOsmicama" zajedno
s naim prijateljima Davorinom, Kemom, Josipom, Vehbijom
i drugima, pokuavali ublaiti agresivnosti koje su prijetile da
prerastu u ratne sukobe.
Lenka je brzo dola do sjajne ideje da Majku Hrabrost jednom smjelom adaptacijom uini aktualnom na ovim naim
prostorima. Borislav nam je napisao meuin u koji je ubacio
Bertolda Brechta, Helenu Vajgel iValtera Benjamina kaostvarne
likove te drame. Bila je to naa udna, granicama razdijeljena
kazalina suradnja, dramaturgija preko telefona i faksova, koju
emo obnoviti tek kroz osnivanje kazalitaUliks"
Odabrani su i songovi naih najboljih rokenrol sastava.
I dobili smo strano aktualnu i ivu predstavu. Moram rei da
178

sam, etajui po pozornici u konom kaputu i s kapom na glavi,

a usput svirajui tiho na usnoj harmonici, osjeao tu predstavu
kao neto apsolutno najvanije to sam ikada radio u umjetnosti.
Jer ta predstava je bila vie od predstave same. Ona je bila
antiratna trublja. Krik. Ona je bila rukavica baena u bezobraz
vlasti. Ona je u to vrijeme zaista bila vid graanske hrabrosti. I
mi, koji smo je inili, osjeali smo, bez obzira na rizik, koliko je
hrabrost vana za mozak, srce, za dodir.
Asvirao sam, igrajui Brehta, na usnoj harmonici...p/av7galebimora,priaju samotneprie... klapeMaestral" iz Dubrovnika.
Svirao sam samoe Bertolda Brehta, njegova prognanika osvrtanja, etnje po danskom otoku Finen, njegove dokove, barke,
bijeg pred nacistima u vedsku na novi otok, ovaj put Lidinge
(gdje je i zavrio svoju Majku Hrabrost) pa Finsku, Sovjetski Savez i, kao to e se i meni dogoditi, u SAD (gdje ovo sada piem)
u naoj hrabroj predstavi, a nisam mogao odletjeti u Dubrovnik
da kao Hamlet branim najsvjetliju pozornicu naih ivota. Bijah
zarobljen pustinjom oko sebe. I neprobojnim zidovima.
Probe za nau predstavu imali smo u Obrenovcu, gradu
koji je udaljen od Beograda pedesetak kilometara. Svakoga dana autobus nas je odvozio do Obrenovca i naveer kasno vraao za Beograd. Rat je ve uvelike divljao Hrvatskom i svakim
danom inio tu jesen i zimu hladnijom no ikad. Tlo mi se sve
vie izmicalo ispod nogu i osjeao sam se sigurnim jedino jo
u naem potkrovlju i na sceni na kojoj sam se pretvarao svake
veeri u Bertolda Brehta duboko proivljavajui njegove izbjeglike samoe.
Moja roena Majka Hrabrost selila se od stana do stana. A i
zvala se Stana! Kad god bih vidio svoju roenu majku kao izbjeglicu u neko glavnom gradu SFRJ, inilo mi se da meu dlanovima nosi onu istu sobu koju sam, ne mislei da e se ovo dogoditi, opisao u pjesmi (objavljena je u knjizi Crno-Crveno 789.
godine u Zagrebu, pod brojem 23, koji su Danilo i Lucija izvukli
u redosljedu brojeva od 1 do 36 iz Krleina eira); u toj mojoj
rulet pjesmi crvenim slovima otisnuto je: Usobi moje majkejo
miriu dunje/ u nje se skupljaju pele/ na medene ruke/ i majka
spretno za njih konicu plete/jo kao dijete opazih taj majin dar/
milodar za drugoga/ i premda/ nikada nije itala Ujevia/ moje

179

majke kua/puna slatkog nemira/ mirie utim dunjama/pobratimstva lica iz svemira.

O, boe dragi, kua je... kua, gdje joj je kua, ali, eto, ni moja knjiga, ta crno-crvena rulet igra 36 pjesama + nulta pjesma +
prozni zapisi izbaena je, kako mi rekoe prijatelji koji su mejo
uvijek poznavali, iz knjiara. A papir je ba bio lijep. I otmjen! I
korice su bile tvrde.
Uope, bilo je to vrijeme u kojem su hrabrosti pojedinaca
bile rijetkost, a i kad bi se dogaale, pripisivane su im sulude
konotacije. No, ne bi se moglo rei da u Beogradu toga vremena nije bilo hrabrih i odvanih Ijudi oko nas. Bilo ih je mnogo,
ali glasnije su bile hukake ratne trube koje su se orile Srbijom
tih tunih, ratnih, osievo-Miloevievih devedeset i prvih i jo
nekih godina.

Kini IjudL.
Kia je lila itavog dana, toga decembra, kad smo krenuli
naim autobusom za Obrenovac. Ja sam obino sjedio sa svojim dragim prijateljem Petrom Kraljem, kome se itav ivot divim i kao glumcu i kao ovjeku. Ima neke slinosti izmeu njega
i velikog hrvatskog glumca Pere Kvrgia. Obojica su neodoljivi
glumci i veliki, izuzetni Ijudi.
Dakle, lila je ta kia kao iz kabla kad smo stigli u Obrenovac.
Sablasna tiina, koja je vladala itavim gradom, inila ga je potpuno vanvremenskim i nestvarnim. Zatim smo, kroz ono blato
i kiu, stigli napokon do Doma kulture u Obrenovcu, gdje smo
trebali odigrati nau generalnu predstavu te veeri. Ali nismo
mogli prii zgradi jer je itav put ispred doma kulture bio blokiran policijom i enama obuenim u crno. Kada smo se napokon
uspjeli nekako probiti i parkirati to smo blie mogli, shvatili
smo to se zapravo dogaa.
Majke Obrenovca probile su se u zgradu, na teatar, i na
neki nain ga okupirale. Njihov protestni miting je bio u toku i
one su ga odravale upravo u naoj scenografiji. Ne znam to se
dogodilo na premijeri u Cirihu kad je prvi put izvedena Majka
Hrabrost, to s njemakom premijerom 1949. uDeutscesTheater" u Istonom Berlinu i 1951. s parikom premijerom uTheatre National Populaire" ali ne vjerujem da je po iskrenosti i gdje
180

bilo kao u Obrenovcu, u toj kinoj noi, nekako rasplakanoj...

Protestirale su ene kao i Brehtova Majka Hrabrost protiv slanja
njihove djece u vojsku i vraanja mnogih od njih u drvenim ili
limenim sanducima.
Srpski mediji su krajnje cinino izjavljivali da Srbija nije u
ratu i da se njih ti sukobi u Hrvatskoj ne tiu. A noima je vojna policija hapsila neke mladie koji su se skrivali po kuama i
trpala ih u vojne kamione kojima su ih odvozili negdje na ratita Slavonije, Like ili Dalmacije. Zastraujua podudarnost sa
scenama iz Brechtove Majke Hrabrost bila je naa najokrutnija
stvarnost. Miloeviev reim, u nedostatkutopovskoga mesa"
produio je vojni rok tadanjim vojnim obveznicima za tri mjeseca i upravo su mnogi od tih nevinih mladia bez svoje volje
suludo poginuli na nekim hladnim ratitima u ratovima u koje
nisu svojom voljom otili.
Uli smo u salu i pomijeali se s tim uplakanim majkama
koje su se smjenjivale na pozornici, optuujui srbijansku vlast
i traei da se njihovi sinovi ne alju U taj brutalni i apsurdni rat.
Njihovi pokisli, mokri kaputi, isparavali su kovitlace pare pod
reflektorima. Osjeao se miris znoja, miris oaja, koji se mijeao
s njihovim toplim suzama inei od cijele sale jednu veliku mrtvanicu, kojom su sablasno odjekivala imena mrtvih dvadesetogodinjaka, koja su se itala preko uasno glasnog i podivljalog razglasa. Bila je to zastraujua predstava Majke Hrabrost,
kakvu ni Bertold Breht, niti bilo tko na svijetu ne moe ispisati
vjerodostojnije nego to je to uinila ta maglena, crna i vlana
zimska predboina veer u Obrenovcu decembra 1991.

Beogradski odjeci
Predstava jeza pardana odigrana kao premijera u beogradskom Domuomladine, ija je rokerska scena savreno odgovarala naoj provokativnoj i otroj predstavi. U predstavi su songove, uz Zorana Eria i ora Petrovia, skladali Vlatko Stefanovski,
Milan Mladenovi - Ekatarina Velika, Bora ordevi - Riblja orba, poneto i ja na usnoj harmonici, tako da je ta tragedija imala
i estinu ritma. Mnogi kazalini kritiari su nas podrali, unato
ukusu svojih glavnih urednitava. Naslovi su, sjeam se, bili: Teatar izmeu rata i nesigurnog mira, Brehtovi raporti sa fronta, Vre181

me za plemenitost, Hrabrost u kukavno vreme, Brehtov odgovor

naem vremenu, Breht naeg doba, Potreba za krikom... Mira Karanovi je bila velianstvena, ali i Neboja Dugali, Bojan Zirovi,
Ina Gogulova, Petar Kralj, ika Milenkovi, Naa Sekuli, Milutin
Butkovi, Nenad Gvozdenovi, pa i oni koji su igrali u Borislavljevom dijelu uz mene i ve navedene - Branka Petri, Ivana
Mihajlovi, Nikola uriko. Predstavu smo odigrali dvadesetak
puta u Beogradu, a zatim dobili poziv da doemo u Sarajevo i
Gorade. Nikada neu zaboraviti to oduevljenje kojim su nas
doekali i ispratili Ijudi iz Bosne. Bilo je to zastraujue priznanje
predstavi i njenoj hrabrosti. Aplauz koji se u Sarajevu pretvorio
u prave ovacije nije bio samo aplauz glumcima i reiji. Bio je to
oajniki poziv za pomo. Udarajui dlanom o dlan, Ijudi su dozivali svijet da shvati opasnost koja prijeti da u najskorije vrijeme
uniti i razori Bosnu.

Otvoreno i trajno pitanje...

esto se pitam jesu li umjetnici bive Jugoslavije mogli
neto vie uiniti da sprijee krvavi rat? I ne samo umjetnici. Jo
vie, javni radnici. Poznati pravnici, profesori... Miljenja sam da
smo mogli i trebali vie uiniti. I danas, nakon svega, mislim da
je naa krivica velika, bez obzira na to to spadam u one koji
su svim srcem pokuavali zaustaviti rat. Znam, znam i znam i
znam... znam da nismo uinili dovoljno da bismo spasili narode
od njihovih velikih i malih i tko zna kojih poganih sinova... znam
i znam i znam. Bili smo razoarani i samoljubivi pojedinci koji
su se izgubili u svojim vlastitim nesreama. A za stvarnu akciju treba smjelo srce i luda hrabrost. Moda su se i visoki zidovi
Dubrovnika mogli i trebali preskoiti, bez obzira na to to nas
je tamoekalo.
Majka Hrabrost je to inila.
Znam, trebalo je... vie...

182

6.
Koraci mimo tranica
O potrazi za titom, Goranu K., gradu koji je mirisao na
barut, oslukivanju Mrvice i jednom spasonosnom pozivu
Radka Polia

Vraam se kui, zapravo u stan gdje je Lenka stanovala, u

ulici Filipa Kljaia br. 32, skroman ali topao prostor, na prag.Taj
stan imao je neto od Kieve mansarde, uvjerljivo i poticajno.
Iza nas je ve nekoliko mjeseci svadba u foajeu kazalita na dan
kad je Slovenija ustala na noge, baena ria na Savskom vencu,
muzika i zdravice.Tu smo, u tom tihom dijelu Beograda, sasvim
njeno brisali uspomene, naravno, ne bez bola, ali gotovo uzvieno. Ovo je, dakle, novi poetak. Sve se oko mene raspada.
Moji snovi, moja zemlja. Sve, kako ujem u kavani, na ulici, ide u
piku materinu. Nitko se, ili malo tko, pita koja je to majka. ime
se obraniti? ime obraniti, othraniti svoj poetak? Sve to je napravljeno, iz ove ili one strane, okrenulo se protiv mene. Moje
umjetniko djelo, moje umjetniko bie, baeno je na buvljak i
njime se mae kao razlogom. O, da!Tad mi opet Arsenova pjesma pada na pamet: tko stoji iza mene?
Penjui se uz te stepenice do mansarde, neprestano ponavljam: moja, moja... meu oima izmeu prstiju/prstenom napokon/ moja i miljama od mene / na nekoj bolivijskoj visoravni/
zaeta u sivo-bijelim jutrima la paza/ i ranjiva i plaha i opasna/
nadnaravna snaga to me opasala/ moja kristalna suza meu
trepavicama/ koju samo ja prepoznajem meu kapima kie/ovog
proljea... Kad bih otvorio vrata, gledajui je na leaju, vie od
ikojeg stiha, jednostavno... bila je Ijepa no ikada! Njena tamna
koa zategnuta preko trbuha, kao bakrenasta polukugla moga
svemira, kao najnjenije obline nekog ivoga bubnja iz kojeg
se povremeno pravilnim otkucajima srca javljala naa malena
djevojica kojoj smo, branei se naim samoama pred vihornim vremenima, ve i ime odredili. Nina! Ni-na. Ime, kad se oko
183

nas zlo probudilo, to ime posueno je od uspavanke, za uspavanku, da nas ritam jednog imena uspavljuje u naim nemirnim
snovima.
Nina je bila eljno ekana te ratne godine usred Beograda,
grada u kojem sam preskakao prepone da stignem do nekih
sigurnijih luka.

Proljee u Beogradu
Mjesec je maj. Godina '92. Bila je to godina koja e po
m nogo emu ostati upamena, i koja je svojom beutnou
iskopala duboke, opominjujue godove na stablu naih ivota.
Proljee u Beogradu, koje je inae uvijek bilo zatitni znak toga
grada, potamnilo je od dimnoga baruta kojeg su donosili na
svojim vojnim injelima ratnici novih balkanskih ratova. Dolazili su, razliita raspoloenja, esto podijeljenog oduevljenja, i
oni koji su dobrovoljno ili u vojne pohode i oni koji su bili u rat
tjerani da ispunjavaju svoje vojne obveze, a koji su najee bili
vraani u limenim sanducima na kojima je neijom drhtavom
rukom, jedva vidljivo, bilo ispisano ime i prezime i godina roenja. Godite 1971. bilo je uestalo na tim rukopisima smrti.
Napisao sam pjesmu Goran K." to sam drugo mogao?
Palio sam svijee, ali dah gomile ih je gasio. A Goran Ka, kako
se danas moe vidjeti u mojoj pjesmi koju sam proplakao po
sto puta, dovezen je hladnjaom kombinata Vrbas" zajedno s
drugima objeenima o eljezne kuke,od svih prispjelih u vojnomedicinskoj mrtvanici Beograda" bio jenajljepi le dana",
otvorenih oiju, bez tragova krvi, s 36 ekspirovih soneta, i pao
je od straha, za neke kukaviki, bez prostrijela, a vjerujem od
uasa, ili ga je ruka s neba uzela k sebi, prije noa, metka, onako
na preac, ba kako je i bilo primjerenoratniku" koji sa sonetima ide meu nahukane zvijeri...
Tih dana sam se kretao po Beogradu, gledajui te hladnjae mesnog kombinata, gotovo u ilegali. Izbjegavao sam javna
mjesta, a kada bih morao proi kojom od glavnih ulica, sputene glave, pravio sam se odsutnim, da ne bih gledao namrtena
lica prolaznika. Bio sam opet na nekoj imaginarnoj optuenikoj klupi, na nekom javnom procesu gdje mi se sudi, u nekoj
sudnici koja je pod otvorenim nebom, koja je daleko, a opet,
184

tako prokleto blizu. Koga god bih sreo bio je porotnik. Ne govorim ovo zbog vanosti moje pojave, moje nekakve misije, nego
stoga to sam i sam bio ulovljen u optunicu koja je, izgleda,
bila sastavljena od golog raspada, od onog materijala koji je
istroio Ijudske nade, ili slabana neija uvjerenja koja su se rasplamsala u trenutanoj zabludi moi.

Zloguka jeka jedne dobre volje

Moj sarajevski istup otro su osudili i pripisali jo jednom
dokazu o mome izdajnitvu. Zvanini Beograd je u svojim TV
vijestima, prikazujui nemire u Sarajevu, gdje se vie od stotinu tisua Ijudi skupilo na glavnome gradskom trgu elei okupljanjem zaustaviti rat koji je tako opasno prijetio da e poeti
svojim krvavim galopom, i gdje sam i ja bio sudionik skupa, izvijestio graane Jugoslavije, da je, izgleda, R. . odabrao stranu
kojoj e se prikloniti, a ta strana R. . je, ni manje ni vie, ni lijevo
ni desno, nego strana, gle izdajice! - muslimanska!
Zvanini Zagrebje u svojimTVvijestima objavio istu reportau (bez tona, naravno), objanjavajui Hrvatima i Hrvaticama,
ali i graanima Hrvatske, da je to, izgleda, posljednji pokuaj R.
. da spasi Jugoslaviju.
A ja sam govorio pred tim Ijudima, jer su me oni traili da
govorim, pjevajui moju pjesmu Neu protiv druga svog, koja
je postala himna tih mjeseci u Bosni i koja je bila poruka svim
Ijudima da ne srljaju u taj bratoubilaki rat. Nisam, naravno, zagovarao nikakvu Jugoslaviju, jer mi je ve mjesecima bilo jasno
da je ona zauvijek nestala iz korita rijeka kojima je plivala, iako
nikada nee presuiti u mome srcu kao moja istinska domovina, koju imam pravo voljeti sjeanjem, kao to se vole neki dragi Ijudi koji su nas bez povratks, zauvijek, napustili.
I sam sam dobrano pridonio toj hajci na mene, jer sam u
izravnom intervjuu na beogradskom Radiju B92 rekao sve to
mislim o agresiji na Dubrovnik, o openitoj besmislenosti ovog
naega rata" i o najnovijem napadu na Sarajevo.
Klonio sam se, kaem, tih dana, javnih izlazaka i samo bismo u sumraknas troje" odlazili kod naih prijatelja Nene i ivojina Pavlovia ili kod Sneane i LjubeTadia, ili kod Dragoljuba i Alise. Alisa Stojanovi nam je bila uz Borislava i vjenana
185

kuma i na neki nain naa beogradska ilegalna veza sa svim

onim dobrohotnim Ijudima koji su bili podjednako ogoreni
Miloevievom diktaturom u Srbiji.
Grad je mirisao na barut i vrebali su pakleni straari iz mnogih sokaka. titei nau intimu, prislanjao sam uho na bakrenastu polukuglu moga svemira milujui njene obline i poinjao
prve prie naoj maloj Mrvici" koja ih je, siguran sam, mogla
posve dobro razabrati jer je ponekad ruicama i noicama potvrivala moje njenosti i sva moja obeanja o krajolicima Ijubavi i sigurnosti u koje u je odvesti.
Lenka pripada onoj naoj prvoj pravoj rokenrol generaciji
koja je uspjela iskoiti izjeftine i plitke sentimentalnosti Balkana, iako je i dalje bila vezana neraskidivim nitima za tradiciju i
mentalitet. Uz sve mogue osobine koje sam volio u nje, njena
samosvojnost i emancipiranost bila je meu najizraenijima.To
se jednostavnije kae: U svakom trenutku znala je to hoe.
Tako je i njena odluka da ja moram prisustvovati raanju
Nine bila apsolutno neupitna. Ja sam, naravno, potvrdio tu njenu elju, jer joj ni tada, kao ni dan-danas, nisam mogao odbiti
ni jednu, iako sam se u dubini due nadao da e neto iskrsnuti,
neko putovanje ili tako neto, te da e me spasiti toga dogaaja. Bilo mi je teko u tome trenutku opisati nelagodu koja me je
obuzimala pri pomisli da u morati prisustvovati tome obredu.
Ja sam jo uvijek bio patrijarhalno odgojen i nekako sam mislio
da je to s raanjem djeteta stvar ene, i da mi mukarci trebamo
biti negdje podalje, sa strane i da provjerenim ritualima nervozno iekujemo pijui svoje rakije ili gemite.
Sjeam se da sam neke davne71, ekajui svoga prvoroenog Danila da izae iz bolnice u kojoj je morao zbog utice
ostati mjesec dana, propio cijelu nau tadanju uteevinu, astei svaku no znano i neznano drutvo u kavani-teatruJazavac" na uglu Medulieve i llice, iz koje se svake noi razlijegala
pjesma:
Junak sam iz Likeja...
Spasonosni poziv je doao tih dana od mojih prijatelja
Radka Polia i Duana Jovanovia iz Ljubljane. Zvali su me da
doem par dana na dogovor o velikom Radkovom kazalinom
projektu Kralja Leara u Cankarjevom domu. Jedan od uvjeta da
186

uope igra Lear bila je njegova elja da ja igram Gloucestera.

Bio je to dio Radkove prijateljske brige i njenosti za mene i moju ivotnu priu koju je sa zebnjom pratio i pokuavao pronai
nain da mi pomogne. Lenka me je teka srca pustila, ne samo
zbog mogunosti da dezertiram s poroda koji se svakim danom
bliio, nego i zbog toga to se brinula zbog politike (bolje rei
vojne!) situacije i negativnih energija koje su se svakoga dana
sve vie oko mene omotavale.
Odletio sam iz Beograda nekim malim avionom za Graz,
pa iz Graza kombijem za Zagreb. U kombiju nas je bilo samo
par putnika, meu kojima se isticao neki Kinez koji me svojom
pojavom u tom malom kombiju i miljama daleko od Kine u ovoj
noi neodoljivo podsjetio na gospodina Vu San Peja. No, umjesto s njim, zapoeo sam razgovor s jednim mladim ovjekom
iz Zagreba koji ve par godina radi u Austriji i koji me je saletio
najprije sasvim neobaveznim pitanjima, a zatim smo nekako,
kako smo se bliili Zagrebu, sve vie doticali neke politike aktualnosti. U meni je sve vie raslo uzbuenje i dosta sam odsutno odgovarao na njegova radoznala pitanja jer mi je pogled
netremice zurio u ovaj mrak koji smo rezali te kine noi jurei
prema Zagrebu, iz koga su mi pred oi izranjala sve sama poznata lica kao u nekoj grozniavoj filmskoj montai, podcrtavajui tako snano moje emocije koje su mi napinjale plua do
neizdrljivosti.
Zatim smo poeli ulaziti u Zagreb i ja sam sad ve jasno,
kroz kina stakla, prepoznavao dijelove predgraa. I mladi je
najednom prestao s pitanjima i sam osjeajui vanosttih emotivnih trenutaka. Obrisao sam vrelim dahom oroeno staklo da
bih bolje vidioCementaru" i Nogometno igraliteSlobode" u
Podsusedu, gdje sam nekad svakog ponedjeljka i etvrtka odlazio na utakmice. to li sad misle o meni moji deki iz Podsuseda s kojima sam godinama zajedno igrao nogomet i ispijao
gemite u podsusedskim birtijama? Misle li i oni da sam izdao
Zagreb i Podsused i sve one nae mladosti koje smo zajedno ivjeli? Vjeruju li nacionalistima koji me nazivaju svim pogrdnim
imenima i izmiljaju najmonstruoznije prie o meni?
Kia sve jae tue i pretvara se u pravi pljusak te sad ve
jedva raspoznajem dijelove ulica koje sam nekada napamet
znao. Evo me u llici. To znam, jer sad sasvim pravo i bez skretanja jurimo glavnom arterijom grada, kojoj sam godinama pro187

vjeravao izdrljivost. Zatim skreemo desno i redaju se ulice,

kojima sklopljenim oima mogu odrediti uglove i duine. I evo
nas na autobusnom kolodvoru. Na kombi je stao na jedno trideset metara od osvijetljenog centra autobusnog kolodvora.
Ono to slijedi bilo je poput scene iz nekog filmskog scenarija. Sasvim na dnu perona vidi se taksi stanica do koje trebam
stii. No, na polovini puta do taksija, pod najjaim svjetlom, stoji grupa od desetak vojnika obuenih u crne uniforme i naoruanih automatima. Dok uzimam svoje kofere, razmiljam to mi
je initi i kako u proi pored tih vojnika u crno obuenih. Najradije bih tog trenutka pojeo svoj crni eir koga i dalje tvrdoglavo nosim na glavi i po kojem sam postao prepoznatljiv kauboj
u svim krajevima bive Jugoslavije. A onda, mladi na ija sam
pitanja odsutno odgovarao itavim putem prilazi do mene i apatom mi nudi da me on svojim kolima preveze, pokazujui na
sasvim suprotnu stranu ulice. Sjeli smo bez rijei u njegov auto
kojim me je odvezao do Tomaieve ulice. Izaao sam iz auta
ispred broja 11. Mladi je otiao. Mahnuo je rukom. Dobri duh?
Tko ga je poslao? Nebo?
Lucija! Lucija!!! Izala je iztaksija ispred broja 11. Njena plava kosa je zaleprala na vjetru i opila itavu ulicu svojim posebnim kestenastim sjajem. Zatim me je spazila. uo se samo njen
krik od kojega je kia istog trenutka stala u Zagrebu. Potrali
smo jedno prema drugome, vrsto se zagrlili i tako zagrljeni dugo plakali.Lucija, Lucija", aptao sam.Tata, tatice", vikala je.
Duga je godina dana a da se nismo vidjeli. Naroito ova,
posebna/91. i'92. koja nas je sve skupa kao mlado ito sasjekla,
ostavljajui gnjile otkose na zaputenim oranicama naih dua.
Moj sin i ker bili su moja tamnica svih tih dana i noi, i jedini
kadar u filmu mojih snova, koji ni jednog trena nije odlazio s
mog ekrana. Bespomonost koja mi je paralizirala itavo tijelo
i koja me je trostruko starila svake noi, prijetila je da me zauvijek zbrie s ove opasne hridi na kojoj sam tog asa ivio i ijih
sam se litica grevito drao.
Te noi, u Zagrebu, nisam zaspao. itavu no smo priali i
uglavnom se, valjda od neke pretjerane napetosti, smijali. Danilo, Lucija i ja branili smo otok naih sanja i njime plovili kroz
orkansku oluju izmeu zaraenih obala...

188

Zajedno roditi
O iskustvu poroaja, blagoslovljenom plodu utrobe - Nini,
mirisu rata, slijepim mievima i revolveru uperenom
ravno u elo u jednoj beogradskoj kafani

Sutra je doao crni mercedes iz Ljubljane i odveo me kod

mojih prijatelja na dogovor o Kralju Learu. Nakon sastanka, iste
veeri sam se vratio u Zagreb, elei ponovo biti sa svojom djecom, koje sam se do bezumlja zaelio. Planirao sam ostati dandva, i onda se vratiti mojoj Lenki koja me je ekala da zajedno
rodimo Ninu. No, sat ili dva po dolasku u Zagreb, dobio sam poruku, preko Ljubljane, da su Lenki poeli trudovi. Naruio sam
taksi i hitno se uputio za Graz, otkuda sam imao avion za Beograd, oko pet sati popodne.
Putujui prema Grazu, zbrajao sam sate, pokuavajui izraunati kada e mi se ker roditi. Ono to sam do tada znao o
porodima, ukazivalo je na to da bi se Nina mogla roditi za desetak sati od poetka trudova.To znai, pomislio sam, da ja ne
mogu nikako stii na porod. Bio sarri nekako alostan, jer bio je
to dio naega zavjeta, a nekako opet i privremeno spaen to
neu morati u sebi razbijati tu svoju tvrdokornu, sentimentalnu
prirodu.
ekajui avion u Grazu, ispijao sam za barom crno vino i
astio neke Amerikance piem, vjerujui da je moja Nina roena. Pravo iznenaenje me je ekalo na beogradskom aerodromu, jer je moja Lenka stajala na izlazu i ekala me. ekala je da
to obavimo zajedno, kako smo se dogovorili. Usput se i oiala
na kratko, elei valjda u svemu postati enski samuraj i ratnica
sasvim pripremljena za svoju najvaniju bitku. Kratko mi je samo rekla da su trudovi stali. Ja sam, naravno, znao da je ona trudove prekinula svojom voljom. Ona je naime takva. Otili smo u
bolnicu, negdje oko ponoi, jer su trudovi ponovo poeli.
189

Izabrala je opena te noi. Etide. Ili sonate. Legla je u krevet, stavila slualice na ui i zaklopila oi. Polako je udisala zrak
na nos i izdisala na usta... Bio je to pravi ritual za koji se pomno pripremala. Ja sam joj rupiem brisao znoj sa ela, drao je
za ruku i povremeno, kada bi to zatraila, dodavao au vode.
Divno je izgledala onako velika i gola na bolnikoj postelji i za
razliku od svih ostalih pacijentica, koje su se sve neto muile,
plakale i cijukale, Lenka nije ni glasa ispustita. Samo je ravnomjerno udisala i izdisala zrak i povremeno me malo snanije
stiskala za ruku.
Oko pet sati ujutro poeli su snani trudovi. Doktori su se
okupili oko nje i porod je zapoeo. Srce mi je lupalo bre no
ikad do tada i mislio sam da u se onesvijestiti kad se iz njene
vagine poela pomaljati ta mala i draga glava. Doktori su bili
spretni. Hrabrili su je, a ona je samo utjela, duboko disala i do
krvi mi nokte u kou zarivala. Nina je imala oko vrata omotanu
pupkovinu i trebalo je malo napora da se ta neugoda savlada.
Zatim su joj pomogli da svojim ruicama i noicama iskoi na
ovaj svijet, a onda se nakon dvije-tri sekunde zauo onaj toliko oekivani i eljeni pla.Evo mi se javi, bogu hvala", rekao je
djed Vujadin kad sam ja prvi put zaplakao.
Oprali su je i dodali je prvo meni, jer sam bio blie. Bogu
hvala, rekao sam. Ne mogu vjerodostojno opisati tu plimu osjeaja, to uzbuenje i nikad, vjerojatno, neu ni moi.To je neto
to se nikada ne zaboravlja i bez ega se poslije ne moe ivjeti. Zaista, ene su blagoslovljena bia. Blagoslov je u toj utrobi!
Koja je to mo! Nadmo!!! Biti blizu, biti sudionik, to je iskustvo
koje se ne da niim zamijeniti.To je misterij ivota, stvoren pred
tvojim oima, prema kojem si odjednom toliko malen, uplaen,
ali i toliko uzvien i sretan jer si spoznao veliinu i jednostavnost prirode same. U tom malenom, drhtavom stvorenju koje
je sada ve njezina majka drala u umornim ali sigurnim rukama, svake se sekunde stvarao novi ovjek. Njezin navijeni sat
poeo je toplim srcem otkucavati svoje vrijeme.
Zatim smo otili svako svojim putem. Lenka u tako eljeni i
potrebni san, Nina u svoje prvo magleno jutro koje se bog zna
kako urezalo u njeno svjee pamenje, a ja u na stan, da popijem rakiju i napiem Lenki pismo za sutra ujutro.
190

Sutra sam ujutro predao u bolnici pismo i cvijee, naravno, a tek poslije podne mogao vidjeti Lenku i Ninu. One su bile
pobjednice u mom srcu.Tako su izgledale i tako se ponaale. U
to vrijeme kad su se po novinama, radiju i televiziji svi busali u
prsa u neke pobjede na raun smrti, gledajui u rodilitu svoju
enu, svoju ker, druge ene i drugu tek roenu djecu, osjeao
sam blagoslov prirode, njezinu pobjedonosnu narav prema kojoj sam ponizno izraavao svoje divljenje. Bio sam itav dan u
bolnici, vezan nekom drugom, nevidljivom pupanom vrpcom,
ispunjavajui sve Lenkine elje i pratei pomno Ninine prve uzdisaje i pokrete.
Naveer sam se dogovorio sa svojim prijateljem Andrejom
i sa svoje dvije studentice, Darom Sukovi i Brankom Kati, da ih
vodim u Klub knjievnika" na veeru. Bio sam sretan i umoran.
Pojeli smo po obiaju ramstek, popili malo crnog vina i poli na
spavanje. Mislim da sam ja bio taj koji je predloio da popijemo
jo jedno pie u nekom Kabare-klubu, blizu kue Lenkinih roditelja u kojoj smo tih dana stanovali. No, klub je bio zatvoren
i Branka je predloila da odemo u noni klubNana" koji nije
bio daleko. Bilo je ve oko dva ujutro. Klub je bio gotovo prazan. No, odmah kraj ulaznih vrata sjedila je grupa od pet-est
mladia, koji su se dosta glasno zabavljali. Doli smo do anka
i naruili etiri viskija. Ono to slijedi opet je dio nekakvog scenarija. Mi stojimo kraj anka i pijemo na viski. Oni neto glasno
komentiraju spominjui moje ime. Konobar me upozorava:
- Rade, naoruani su.
- to?
- Naoruani su. I pijani.
Ja ne obraam na to preveliku panju, ali ipak pristajem
platiti raun i da gibamo.
Oni jo glasnije govore i sad ve i izvikuju moje ime pratei
sve to sonim psovkama. Zatim sam vidio pitolj, otvor cijevi,
uperen u mene... Niani u elo... nie... vie...
Zatim se zauo pucanj.
Jo uvijek, mojim nemirnim noima, odjekuje.

191

SLIJEP! MIEVITRENIRAJU NISKE LETOVE

PO AVETNIM SOKACIMA BETONSKIH GRADOVA
U koga to puca mladiu
i tko to iz tebe puca u mene
u ovoj bezdanoj noi
u dva sata iza ponoi
kad slijepi mievi treniraju niske letove
po avetnim sokacima betonskih gradova
a neki bezazleni mjeseari
hodaju krovovima grada
ispitujui zabrinuto
da li je to nebesko nebo nad Beogradom
olovno nebo nad Berlinom
U koga to puca mladiu
i tko to iz tebe puca u mene
u ovoj bezdanoj noi
u dva sata iza ponoi
vercujui svojim djetinjstvom
i olako prodajui plave bijele i crvene balone
za aku puanih metaka
Ponono sunce dodiruje ti uarene obraze
i ucrtava u elo dva orla
nad dva oka ti crna
kojima niani dva metra iznad moje glave
Plai se da me ne pogodi
postao bi sastavni dio moje biografije
U koga to puca mladiu
i tko to iz tebe puca u mene
u ovoj bezdanoj noi
u dva sata iza ponoi
kad slijepi mievi treniraju niske letova
po avetnim sokacima betonskih gradova

192

8.

Ljubljana
O danima siromatva i izbjeglitva, sobi403 hotelaUnion",
zelenim tablicama, Lazaru i Nini i naim irinama u tijesnom
prostoru stana na Fuinama

Nina je imala devet dana kada je avionom doletjela s Lenkom iz Skopja. Pupak joj je prokrvario. Nakon mjesec dana
boravka u hotelu prekinuli smo probe Lira i morali smo sami
plaati hotel. U depu sam imao samo jo tri tisue i petsto maraka, od ega sam morao poslati neto Danilu i Luciji u Zagreb
i neto roditeljima u Beograd. Slao sam im redovno novac svakoga mjeseca. Od nekretnina nisam imao vie nita. Ni stan u
Zagrebu, ni kuu na Silbi, ni roditeljsko sklonite u Vinkovcima,
ni Lenkino potkrovlje u Beogradu. Bili smo kao lica iz drame Crkvenimi. Prava panika me je uhvatila kad smo u hoteluUnion"
dobili raun za pranje Nininih pelena i plahti: 126 njemakih
maraka. Oni su uredno raunali Nininu benkicu kao pravu koulju, a bebi hlaice kao prave hlae!Tada nas je doslovce spasio moj novi slovenski prijatelj Miladin, moj veliki fan, kako se
to kae. Doao mi je jedne noi potpuno pijan iz Ljubljane u
Brae Kavuria, gdje sam tada stanovao, i svojim ne ba sasvim
ugodnim ponaanjem dobrano uplaio i mene i moje ukuane. Bila je to jedna od onih opsesivnih vezanosti za neku popularnu osobu, koja se ponekad u svijetu i tragino zavri. Nakon
burne noi njegova posjeta u Zagrebu, u kojoj je ak na kraju i
milicija intervenirala, vratio se u Ljubljanu. Kad smo doli u Sloveniju, pronaao me je i poeli smo se druiti. Upoznao sam
njegovu obitelj, enu i dvije keri. U mojoj slovenskoj samoi, u
kojoj sam preko noi prestao biti filmska zvijezda ije je filmove
i pjesme napamet znao (u autu je neprestano sluao Noas su
padalipijanci umjesto snijega), Miladin je postao jedan od Ijudi
na koje sam se uistinu mogao osloniti. ini se da sam ja svojom
193

jednostavnou i normalnou uspio kod njega uiniti ono to

nijedan psihijatar ne bi mogao. Prestao sam biti njegova fiks
ideja i postao sam njegov najblii prijatelj.
Obilazili smo Ijubljanske kafie, posjeivali jedan drugoga
s obiteljima. ak mi je jednoga popodneva pokazao u svome
stanu moj veliki poster, zalijepljen na nekakvom tvrdom kartonu na kojem su se jasno vidjele rupe od metaka pitolja kojima
me je jedne noi gaao. Sada je Miladin bio potpuno izlijeen
od svoje fiks ideje, ali i spreman da za svoga najboljeg prijatelja,
kojim me je smatrao, uini sve to je u njegovim mogunostima.Tako mi je jednog dana, a da ga nisam nita pitao, rekao da
se dogovorio sa svojim dobrim prijateljem Stanetom Voglerom,
uspjenim zanatlijom koji je gradio kaljeve pei, da provedemo
ta dva Ijetna mjeseca u njegovoj vikendici u Podljubelju, blizu
austrijske granice.
Bili smo dakle tamo, na samoj granici, gdje su sve stvari
koje su nam se dogaale izgledale jo hladnije i beznadnije.
Povremeno nas je samo grijala gostilna Ankele, u koju su nam
redovito dolazili nai prijatelji Duan i Milena, Edo ehovin, Suna i Lea, Marijana i Joe, Nikola i Graciela, naa Bjanka i gotovo
svakoga dana - na Miladin, koji je sve to smatrao svojom posebnom i najvanijom misijom. Za nas je, iz te teke perspektive, i bila...

Na Fuinama
Nismo vie u hoteluUnion". Stanujemo u malom iznajmIjenom stanu, u jednom od novosagraenih Ijubljanskih stambenih blokova, koji neodoljivo podsjea na zagrebako Zaprue i savska naselja. Stan ima jednu spavau sobu, dnevni boravak, kuhinju, kupaonicu i maleni balkon s kojega bih svakoga
jutra, ispijajui prvu kavu i puei ve treu ili etvrtu cigaretu,
promatrao prozore u toj industrijskoj etvrti i svoje nove sugraane, kako zabrinuto, oborena pogleda, gotovo ponizno mile
svojim ivotima.
Pokuavam se privii na svoju novu jazbinu. lako sam s radou napustio hotelUnion", jer trebalo namje vie ivotnoga
prostora, nedostajala mi je naa malena soba br. 403, jo jedna
sedmica u mom otvorenom pokeru.
194

Ona nas je svojim zidovima jo tjenje povezivala i bila

nam arobna utjeha, spasonosna kutija ija su etiri zida bila
neprobojni bedemi do naih ranjenih dua.Taj maleni hotel sa
svojim posebnostima, sa svojim konspirativnim recepcionarima, krtim dorucima i providnim zavjesama kroz koje su jutra
suvie rano prekidala nae nemirne snove, bio je u samom sreditu Ljubljane, grada koji je postao naa sigurna luka i ije su
hladne zime ipak grijale nae promrzle ile.
Taj hotel, taj svijet u malome, bio je na topli dom, te jeseni
i te zime 1992. godine. Bio je to tranzitni centar svih onih koji
su htjeli i morali otii. Tu sam i uo jedan od uspjelijih viceva,
koji se rado priao u Ljubljani. Bio je to vic o Junjacima (kako
su Slovenci zajedniki nazivali Srbe, Bosance, Makedonce, Crnogorce i Hrvate). Na pitanje:Gdje stanujete?" nai Junjaci su
umjesto slovenski ispravno:Na Fuinah", odgovaraliNa Fuinama" s naglaskom na /u sredini rijei.

Podstanari nevremena
Dakle stanovali smo na Fuinama, u dijelu Ljubljane u kojem su veinom stanovali nai Junjaci i meu kojima smo se
zaista osjeali kao u nekom potpuno nestvarnom svijetu koji
uope nije pripadao utrobi glavnoga grada Slovenije, ali bez
kojih Slovenci teko da bi mogli zamisliti svoj ivot, jer u toj sasvim posebnoj i specifinojDeeli" gotovo je svatko imao svoga Junjaka.
Mi smo imali nekako povlaten poloaj, jer su nam, osim
naih kazalinih prijatelja Radka Polia, Duana Jovanovia, Milene Zupani i drugih, uistinu mnogo pomogli mladi politiari
iz vodee politike partije LDS-a, a posebno Joe koljc, Petra
kofic i Nikola Damjani, s kojima smo ubrzo postali pravi prijatelji. Uz njihovu pomo dobio sam posebnu radnu vizu s pravom koritenja zelenih tablica, na koje sam bio doista ponosan,
jer sam na svome golfu, koga sam kupio u Sarajevu, zamijenio
svoje beogradske tablice za nove slovenske, a time je moj refugee status bio jasno odreen.
Pravo olakanje su bile i neke povlastice kod socijalnozdravstvenoga osiguranja, tako da smo nau Mrvicu", kako

195

smo od milja zvali nau malu ker Ninu, sigurno mogli lijeiti i
njegovati, jer su je zaista proganjale sve djeje bolesti te opake
zime.

Lazar i Karolina Mariia de Kopakabana Sanez

de Lozada de Udoviki
Ubrzo su nam u na novi dom pristigli i Lenkini roditelji
iz Beograda, to zbog elje da nam malo pomognu, ali i zbog
neizdrljive atmosfere koju je beogradski militantni reim napeo do nepodnoljivosti, a koji ti asni Ijudi nikako nisu mogli podnijeti. Lenkin otac, Lazar Udoviki, bio je napola Srbin
a napola Maar. Bio je krajem tridesetih student agronomije u
Pragu, a odatle je kao dvadesetogodinjak otiao u panjolsku
boriti se u internacionalnim brigadama protiv Frankova reima
za slobodu panjolskoga naroda. Bio je kasnije ratni zarobljenik
u Francuskoj.
Nakon rata bio je jugoslavenski ambasador u zemljama
June Amerike. Bio je prijatelj Koe Popovia, Marka Nikezia,
Gojka Nikolia i Mirka Tepavca, Ijudi koji su svojim liberalnim
stavovima zbrisani s politike pozornice na kojoj je ostao jugoslavenskiotri komunizam", koji je svojim tromostima i boljevikim ogranienostima upropastio sve ono o emu su pravi
Ijeviari i socijalisti sanjali.
ivei s njim u ovom stanu, gledajui njegovo dostojanstvo, neki zadivljujui stoicizam, potrebu da i u tim godinama
bude koristan (jer je stalno neto popravljao, brinuo i o Nini). Za
meneje bio, kako je to njegov prijatelj MirkoTepavac na pogrebu rekao, jedan od onih 36 Ijudi na svijetu o kojima govori stara
hebrejska pria. Nitko ne zna tko su oni i kad jedan umre, drugi
zauzme njegovo mjesto. I nitko od njih 36 nezna da jejedan od
njih, ali bez njih svijet ne bi mogao dalje. Ja sam siguran da je
Lazar Udoviki bio jedan od njih.
Lenkina majka, Karolina Marija de Kopakabana Sanez de
Lozada de Udoviki, upoznala je Lazara u Urugvaju, gdje je dola posjetiti svoga oca koji je tamo bio bolivijanski ambasador.
Gospodin Enrike Raimundo Sanez de Lozada Irikojes je igrao
ah s jugoslavenskim ambasadorom Lazarom Udovikim kad je

196

u sobu ula mlada i lijepa profesorica biokemije s Harvarda. Lazar mi je priao da je tu partiju aha, u kojoj se kune da je stajao
mnogo bolje, vrlo brzo izgubio, jer mu je pogled s crnih i bijelih
figura odletio prema toj lijepoj i mladoj Bolivijanki, koja je od te
veeri postala Kraljica njegovog ivota.

197

Slovenski dani meu Slavenima

O takama i skliskim slovenskim plonicima, Krajini,
pogubnim vijestima i elji da se svijet probudi

Ninoka je povremeno kuhala i na svome velikom, starome

kompjuteru, na koga je bila naroito ponosna, jer ga je pjeice
prenosila u dva sata ujutro preko jednoga velikoga mosta na
maarsko-slovenskoj granici, prevodila moje pjesme i jo neke
sasvim ozbiljne knjige na engleski jezik.Taj njezin rad unosioje
divan mir u nae azilantstvo. Poticao je stvaralatvo i motivirao.
Njezina mirnoa, bar u mojim ponekad i nevjeto skrivanim nemirima, davala nam je svima neku posebnu ravnoteu.
Lenka je dojila Mrvicu, a Lazar i ja, kad bismo obavili svoje
kuanske dunosti (on jutarnju kupovinu, a ja probe ili razne
birokratske sitnice) sjedali bismo za kuhinjski stol i igrali ah. I
ja sam esto gubio nae partije (ne kaem da sam stajao bolje!),
jer mi je pogled s crnih i bijelih figura letio prema mojoj Kraljici
koja je dojila nau djevojicu i zabrinuto razmiljala o ivotnim
okolnostima u kojima smo se nali. Svojim zamiljenim mislima
i mene bi potaknula i uas su misli grozniavo letjele as Danilu
i Luciji u Zagreb, a as mojim starim roditeljima u Beograd.
Pie mi majka iz Beograda
Brine se kako mi je
Oni su kae u redu
Pitaju kako sam ja
U mome ive nemiru
Pobratimstva lica u svemiru
Polako uim slovenski...
Izgleda da je Ninoka (kako smo od milja zvali Lenkinu
majku) najvie patila to se Jugoslavija tako nepovratno raspa198

la. Ona je bila iskreno zaljubljena u tu zemlju i za razliku od nas,

koji smo ivei na ovim opasnim balkanskim prostorima imali
neka genetska iskustva ugraena duboko u nae podsvijesti,
ona je mislila da je pronala idealnu zemlju ija e pozitivna
energija trajati vjeno. Bila je zaljubljena u Lazarov isti i sveti
komunizam i nije mogla ni slutiti koliko je prijetnji, pravih zmajeva u toj njezinoj bajkovitoj Ijubavi.
ivjeli smo tako nas petoro na Fuinama u naemWar-Paradais-u", zblieni nekim posebnim nitima, kako se obino i grle
Ijudi u zajednikoj nevolji. Uza sve nevolje, ja sam jo i epao
zbog pada s pozornice. Hodao sam pomaui se drvenim takama i bio sam dosta spretan u tome jer sam godinama, igrajui Georgija u Osloboenju Skoplja, postao pravi virtuoz na tim
spravama. epajui tako po Fuinama meu svojim junim zemljacima, izgledao sam kao neki pravi ratni veteran.
Najee sam se druio s Nikolom Damjaniem s kojim me
je vezalo vrstim vezama novo prijateljstvo, koje je bilo posebno uvrivano slinim djetinjstvom koje smo proivjeli. Nikola
je iz Knina i dio je one prave krajike due, koju sam ja toliko volio i ijem sam stadu pripadao.
Njegova Krajina, kao i moja uostalom, bila je ista kao najia izvorska voda s Plitvikih jezera, i nije ba nita imala s
balvanskim vremenima. Hoe li se ikada, nakon ove zadnje tragedije hrvatskih Srba, ponovo vratiti taj posebni mentalitet u
realni ivot na ove nae prostore, ili e zauvijek nestati s povijesne pozornice kao to su i mnoge kulture i narodi zauvijek
nestali u opasnoj i krivudavoj stazi ove nae civilizacije?
Opipavao sam, dakle, tih jesensko-zimskih dana, slovenske
skliske plonike, na kojima sam, pomaui se drvenim takama,
svakodnevno branio nae ivote. Uio sam slovenski, obnavljao
engleski, mislio na hrvatsko-srpskom, ili to je ve od tih jezika
ostalo, jer su se i jedni i drugi, koliko sam mogao vidjeti, istili
od zajednikog korijena, udaljavali doslovce sruenim mostovima, novim jezinim prirunicima i pravopisima, kako bi se, izgleda, za sva vremena, to bolje - ne razumjeli! I usput trgovali,
onako ispod tepiha, jezikom depa, bogatei se na mrnji.
Boljele su vijesti koje su svakodnevno dolazile s bosanskih
i hrvatskih ratita. Veernje sate provodili smo esto kod Ede i
Sune ehovin. S nama je bila i Bjanka Adi Ursulov. Mijenjali
199

smo programe na tom naem tadanjem prozoru u pakao. Rat,

rat i samo rat. Svi imaju Boga koji je na njihovoj strani. Gledali
smo se utke s nekom utjenom terapijom. Kao zatoenici. Kao
urotnici kojima je nasilje oduzelo mo.
to uiniti?
to?

200

10.

Gravitacija iluzije
0 slovenskim i drugim kiama svodiljama, zagrebakoj
gravitaciji, purgerstvu, grenom proljeu, zaasnom
prebivaliu, prvim ulogama, nepravdi na prijemnim
ispitima i kolosijecima sudbina
Volim kie.
Oduvijek sam ih volio. Volim sluati jednoline udarce radoznalih kapi kie, koje se razbijaju o okna moje sobe i stvaraju
posebnu muziku tiina. Slovenske kie devedesetih dobuju po
oknima naega iznajmljenog stana, kao neka davna i poznata
etida, to se iz daljina probija kroz naa sjeanja. I svaka kap
budi uspomene.
Lenkini roditelji su otili na trnicu u Moste. Izmeu bogatih tandova voa, povra i raznih prehrambenih artikala upakiranih u evropski standardizirane celofane, uvijek se tu nau i
glavice ukiseljenog kupusa, suduka, uikog kajmaka i raznih
drugih balkanskih delicija. Svi ti runo raeni proizvodi, tko
zna kojim putevima, usred ratnog vihora, dolaze preko sruenih mostova i zakrenih putova, do svojih bratskih slovenskih
potroaa. Poveli su sobom i Mrvicu. Obukli su je u specijalno
skijako odijelo i sa svih strana kolica vrsto zatvorili najlonskim
prekrivaima, koji su se posebnimslovenskim" nainima sklapali. Tako zababukana, Mrvica izgledala je kao mali svemirac,
dok mi je kroz prozirne najlonske pokrivae, svojim nejakim ruicama, slala samo nama znane poruke. Lenka je otila u kolu.
1 ona polako ui slovenski. kola je u nekom radnikom sveuilitu, blizu eljeznike stanice. Ne znam ini li to zbog dobivanja
zaasnog prebivalia" ili se u njoj bude nade da bi ovdje u
Sloveniji mogla neto reirati.
Teko.
Mala je Slovenija za izbjeglice-umjetnike. Mala je i za slovenske umjetnike.
Dodue, u ovome asu, ona je za nas spasonosna zemlja i
ja se veselim radosnoj kii koja se sputa na moje zamagljene
prozore sa ovih alpskih visina, dok leei na od prua pletenom
201

trosjedu s lijevom nogom i lijevom rukom u gipsu bolujem svoje kazaline slovenske dane i ispijam Lako pivo u ogromnim
koliinama.
U ovoj zemlji kao da kia nikad i ne prestaje. Padala je i onih
dana kada sam sa svojim osmim razredom Prve osnovne" iz
Vinkovaca bio na ekskurziji na Bledskom i Bohinjskom jezeru.
Kia me uvijek pratila.
Nad krovovima malenog hotela, tik uz jezero, izdizao se visoki elektrini stup i jo pamtim pokisle ice to su se ko tranice nade ispreplitale ispod oblanog neba, dok su se nae djetinje ruke, nevjeto, ali toplo i iskreno doticale.
I kad sam '67. doao u Ljubljanu snimati svoj prvi slovenski
film, padala je kia.
Kia ide uz filmove. Kao da od njenih srebrnastih kapljica
kadar postaje gui.
Kia je padala i kada sam u Zagrebu snimao svoj prvi film.
Zvao se je lluzija.
Reiser je bio Krsto Papi, do tada poznat kao vrstan dokumentarista i pomonik u nekim filmovima Veljka Bulajia u
njegovim ranijim i umjetnosti bliim filmovima. Glavnu ulogu
je igrao moj Vinkovanin Vanja Drah, kojim su me sve vrijeme
moje rane i znatieljne mladosti plaili u Vinkovcima, ispredajui prie o njegovoj posebnosti. S pravom, uostalom. Vanja Drah
je uistinu spadao u glumaki vrh jugoslavenskog teatra.
Stajali smo te kine noi, nas dvojica, jedan nasuprot drugome, nepune dvije godine nakon mog recitala u vinkovakoj
gimnaziji, poslije koga su me on, Ivo Fici i Nada Suboti nagovarali da svakako doem na prijemni ispit u Zagreb. Dok je kamera, postavljena na dvadesetak metara dugaak kran, snimala
nau scenu te kine noi na strmoj kosini zagrebakog izletita
Cmrok, u ijoj smo kavani, godinama poslije, jeli ponajbolji zagrebaki odrezak. To je u stvari bila pohana teletina, punjena
sirom i komadiima unke ili slanine. Uvijena u rolnati oblik, izgledala je poputfalusa i bilo je popularno jelo tih veselih jugoslovenskih, ezdesetih i sedamdesetih godina.
U Ljubljani se tojelozvalojjubljanski zrezek", a u Beogradu
Karaoreva nicla", te su je, valjda zbog nacionalnog ponosa,
obiavali servirati poprilino veliku, tako da je uvijek prelazila
preko ruba tanjura i poesto tjerala crvenilo u obraze njenih
202

dama koje su ser nad pozamanim oblikom, veselo cijuui, pri

tom stidljivo prenemagale.
Te filmske noi na Cmroku kia nije prestajala. Kad bi nas
pljusak potjerao, skrivali bismo se ispod razapetih atora, gdje
su mi prijatelji kaskaderi nudili domau rakiju koju su vjeto
skrivali odstrogog/yvoe snimanja Drage Nushola. Zatim smo
se, kad bi nam to kia ponovo dozvolila, vraali do naeg dugakoga krana uz kojeg sam poinjao svoje filmske vonje i putovanja.
Igrao sam nekoga ludog mladia, koji je drao uperen revolver u Vanjine grudi i krupne grake znoja slijevale su mi se
niz lice. Bio je to moj prvi korak uVeliku iluziju", i ruke su mi se
prekomjerno tresle i oi su mi suvie treperile, i ne znam zapravo to bih jo vie mogao izmisliti u zamjenu da jednostavno ne
kaem: bio sam suvie grevit i pomalo neprirodan.
Bila je godina '66. Poetak mog avoljeg filma". Bio sam
student druge godine Akademije i, prema pravilniku i propisu,
snimanje filmova, radio i TV drama bili su nam najstroe zabranjeni. No, ja sam snimao. lonako sam bio poprilino nemaran
student i nikakoodlika", te je anarhija u umjetnosti bila moje
prirodno stanje.
Bio sam imlada zvijezda" na Akademiji, jer moje putovanje u Ameriku, a posebno uloge u TV dramama na zagrebakoj
televiziji, donijeli su mi neki povlaten status na umjetnikoj visoravni grada Zagreba.
Mora biti da sam imao i dosta sree, jer, iskreno govorei,
bilo je na toj Akademiji dosta mladia slinoga lica i talenta, no
rulet se, izgleda, zaustavio te godine na mome broju.
Ne sjeam se vie tko me je i kako upoznao sa Eduardom
Galiem, koji je u to vrijeme biojedan od najperspektivnijih televizijskih i filmskih reisera onoga vremena. Mrzim ovu rije
najperspektivnijih" koja je u meni ostala ko jedna od relikvija
prepoznatljive jezine sintakse, naegnevinoga komunizma",
te je ba zbog toga ne briem i ne ispravljam, jer hou da moje
vrijeme pravilnim hodom progovara iz mene. U to doba, naime,
svi su bili perspektivni. Kad se nekome nije imalo to rei, znalo
bi se, a da ga se ne uvrijedi, uz to i ohrabri, rei: perspektivan je,
ima perspektivu. Neki su i preminuli perspektivni.
Eduard je bio po svemu osobit.
203

Izuzetno obrazovan, inteligentan i sa nekom mediteranskom tugom, njegovao je posebnu likovnost svojih kadrova. I
glazbenu podlogu. Ima fantastinu kolekciju klasine glazbe,
starih pukih i crkvenih napjeva. Dua mu je zaista plemenito
ozvuena!
Bio je i zgodan mukarac, koji je, nainom odijevanja, jer
na njemu je bilo sve po posljednjoj modi, vie liio na Talijana
nego na Hrvata. No, njegova talijanina dolazila je iz njegova
rodnogaTrogira, u koji me je jedne jeseni i odveoda snimamo
kratki film, u kome sam glumio nekoga mladia koji je svojim
bijelim licem i krhkim tijelom sakupljao hladne tiine trogirskih
kamenitih ulica i jedne naputene i prazne crkve, u kojoj sam,
na nekoj gomili piljevine i otpadaka, pronaao jedan slomljeni
kri i uz doputenje upnika, koji nas je domainski poastio
posveenom" lozovaom, zadrao ga, kao dio najintimnijeg
vlasnitva kojim sam raspolagao tih godina.
Taj od vlage i plijesni stari zelenkasti krii, sa svojim slomljenim lijevim krakom, stajao je sve godine moga bivega ivota tikdo moga uzglavlja i dan-danas ne mogu sa sigurnou
ustvrditi je li me on to uvao ili proganjao nekim nespokojima.
No, kako je mojbivi ivot", slubeno okonan, urednom sudskom rastavom braka jeseni 1990. godine, tako je i moj zelenom patinom prekriveni krii negdje zauvijek nestao.
Gali mi je dao i prvu ulogu u tiviievoj TV drami Prikupljanje hrabrosti.
Nakon toga, odabrao me je i za jednu od glavnih uloga u
njegovom prvome dugometranom filmu Crneptice,. Igrao sam
pored takvih majstora kakvi su bili Vojo Miri, Jovan Liina i Ivo
Subi.
Za ulogu sam morao i ofarbati kosu, jer se je lik koga sam
igrao zvao Crni. Ne sjeam se vie ija je to bila ideja, jer smo
ionako snimali cmo-bijeli film, i moja tamnosmea kosa bi bila
apsolutno crna na ekranu, ali ja sam na kraju ipak morao otii u
frizerski salon i ofarbati se u crno.
Zatim su se redaleTV drame i filmovi, i ja sam na Kazalinoj
akademiji postajao vie gost nego redovni student.
Moj povlateni status tolerirali su gotovo svi moji profesori (uz obavezno gunanje i prekoravanje naravno), osim Tonka
Lonze, koji nam je predavao scenski govor.
Nije mi dao potpis i izgubio sam godinu.
204

Nakon ispita iz scenskog govora, kad sam kasnije bio u klasi Zlatka Crnkovia, ovjeka boanskog glasa i mirnoe, i kad
sam izgovorio Krleinu baladu Namukah, dobio sam od kolega
studenata i profesora ovacije.
Profesor Lonza mi je priao i rekao:
estitam. Govorili ste fantastino. Ako mi moete oprostiti - oprostite.
Oprostio sam mu ve prije toga.
Takoje moja klasa, koja je na poetku brojala etrnaest studenata, izgubila jo jednoga studenta. Prije mene, pravo studiranja izgubio je i meni dragi Tihomir Joki, iji smo optimizam
svi posebno voljeli.
Na prijemnom ispitu primljen je kao zvijezda, da bi nakon
prvoga semestra njegova zvijezda naglo potamnila i profesori
sa Akademije su mu savjetovali da potrai drugu profesiju. Nisam tada bio siguran da su bili u pravu, kao to ni danas nisam
siguran da sam ja uvijek bio u pravu, kada sam mnogo godina
kasnije, kao nastavnik, na istom uilitu, ocjenjivao neiji talenat i na neki nain sudjelovao u odreivanju neije sudbine.
Izmeu mnogih lica koja sam zapamtio tih godina, a koja
su prolazila ispred stroge komisije, eljka Ogresta i jedan mladi s Kosova, ostali su mi nekako posebno u sjeanju.
eljka je bila mrava i tanana djevojica, koja jetako tono
i iskreno govorila monolog Sonje iz Ujka Vanje. Ula je u ui izbor i radei s njom tih par dana, bio sam siguran da pred sobom
gledam jedno izuzetno talentirano mlado bie, ija je inteligencija i tako snana emotivnost prosto plijenila sluaoca.Tim vie
je bilo moje iznenaenje kad sam na sjednici profesorskog vijea spoznao da mnogi moji kolege ne misle tako.
lako sam se svim silama borio za nju, nije bila primljena.
Moj autoritet je tada bio slabaan i nita nisam mogao uiniti.
Napisala mi je jedno pismo. Dirljivo i pametno. Kao da ga
je pisala ehovljeva Sonja, uplakana i ustraena pred hladnim
zidom okrutnog ivota. Valjda je prepoznala moju podrku tokom prijemnih ispita, a vjerojatno je i ula koliko sam se borio
da bude primljena.
Mala je to Akademija i mali grad u kome se sve uje, sve
vidi i svako o svakome sve zna.
Znam na vlastitoj koi.
Znam po vlastitoj dui.
205

Pitala je to da radi, jer ona je sigurna da je glumica. Kazale

su joj to njene noi provedene u snovienjima u kojima je teatar upravljao otkucajima njena srca. Duboko me je dirnula njena iskrenost i njena patnja.Ta krhka, njena dua, nimalo ohola
i samouvjerena, dapae plaha i stidljiva, treperila je zauvijek ranjena i povrijeena.
Napisao sam joj pismo. Pokuao je utjeiti. Ali i ohrabriti.
Da treba kao ehovljeva Sonja vjerovati i raditi i nadati se. I slijedee godine ponovo pokuati.
Nije pokuala. Ni sljedee niti bilo koje druge godine.
Uskoila je u drugi vlak i pola svojim smjerom. Ko zna, moda
bih i sam tako da sam bio na njenom mjestu. Neke rane ne zacjeljuju. Zagrebaka kazalina akademija je u to doba bila dosta popularna. Na prijemne ispite dolazilo je dosta kandidata iz
drugih republika. Najvie iz Bosne i iz Srbije. Imali smo tih godina i svojumakedonsku klasu" koju su vodili llija Duvalekovski
i Angel Palaev. Ilija je bio srce7a Angel glava te nadasve interesantne klase, jer su mnogi njihovi studenti kad su se vratili u
Makedoniju postali tamo vodei glumci. Obojica su pokuavali
u Zagrebu glumiti na hrvatskom jeziku i ne moe se rei da im
nije ilo. Duvalekovski je bio i filmska zvijezda, te je iz Zagreba lake dolazio do uloga u hrvatskim i srpskim filmovima, a
Angel, onako samozatajan, beskrajno inteligentan, obrazovan
i talentiran, uglavnom je popunjavao neke rupe u podjelama,
te je, kada je makedonska klasa ukinuta, ostao na Zagrebakoj
akademiji asistirati Tomu Durbeiu sa kojim ga je vezivalo duboko prijateljstvo. lako svatko odreuje svoj put i sudjeluje u
kreiranju vlastite sudbine, teje Angel, vjerojatno na kraju krajeva zadovoljan svojim odabirom da ostane u Zagrebu kao vjeni
stranac, ipak mislim da je teta to svoj veliki glumaki talenat
nije pokuao ostvariti na svome materinjem jeziku.
Ali, porivza lutanjem i otkrivanjem novih svijetova od Uliksa traje do danas, i bezbrojna je kolona samotnika koji se otiskuju od domaih ognjita i plove prema nepoznatim obalama,
da se otuda nikad i ne vrate...
Vatre u njihovim novim ognjitima gore mrzlim plamenom
i nita ne moe zgrijati tuine to su se, poput vlanih jeseni,
uvukle pod kou i kao lijene zmije gmiu krvotokom.

206

Ali, stranac se moe biti i u vlastitoj kui, u ulici gdje se ovjek rodio, u svome rodnome gradu. Stranac se postaje, jer te
takvim proglasi sredina u kojoj ivi, ali i vlastitom odlukom.
Nemir te nosi u susret novome, pa tako lutajui umanjuje
opsege nepoznatog i njeguje hrabrost u svome biu.
Je li onaj mladi sa Kosova, kojeg spomenuh kad sam ispisivao povremenu svoju nelagodu prigodom prijemnih ispita na
Kazalinoj akademiji, radoznala dua noena nemirom ili stranac sa uroenim instinktom gubitnika?
Pojavio se na maloj sceni Kazaline akademije i stupio pred
reflektore koji su mu obasjali vrsto mravo tijelo i lice. Suvie muevan za svoje godine, samouvjereno je napravio tih par
koraka na maloj sceni i stao na sredinu pozornice. Netko ga je
od profesora upitao to je spremio i on je, na veoma loem hrvatskom, koji se tada jo slubeno zvao hrvatsko-srpski, rekao
da je pripremio pjesme Edgara Alana Poa i monologe Magbeta
i Hamleta.
- Da ujemo pjesmu - rekao je jedan od profesorskih glasova iz tame.
Poeo je govoriti na albanskom jeziku. Nakon nekoliko stihova, isti glas ga je prekinuo.
- Oprostite, mladiu, ovo je Zagrebaka kazalina akademija i na njoj se, prema pravilniku, govori i studira na hrvatskom jeziku.
Uslijedila je tiina.
Stajao je nepokretno gledajui u tu tamu ispred sebe i kao
da je pokuavao odgonetnuti otkuda dopire taj glas koji ga je
prekinuo dok je govorio pjesmu.
Nain na koji je ispunjavao tu neugodnu pauzu i neka posebna energija koju je njegovo itavo tijelo zrailo zakovalo je
tiinu u maloj kazalinoj dvorani.
- Je li ovde Rade erbedija - upitao je, stavljajui naglasak
na zadnji slog moga prezimena.
- Da - rekao sam oglasivi se iz tame.
Polako je pogledao prema onom dijelu mrane dvorane
otkuda je dopirao moj glas. Zatim je polako krenuo rukom prema unutranjem depu svojecrne konejakne, aTom Durbei,
koji je sjedio kraj mene, viknuo je, kao to je uvijek inio sa svojim humorom:
207

- Revolver!
Izvadio je pismo i pruio ga prema mraku.
- Ovo je pismo od moga profesora Istrefa Begolija. Za vas!
Njegovi krti pokreti i tako dobro impostirani glas uinili su
da je ak i profesor Marinkovi ostao bez komentara.
Priao sam do pozornice i uzeo pismo koje mi je pruio.
- Da proitam? - pitao sam svoje kolege, koji bi sigurno rekli neka si itam to kod kue, da nije bilo pismo Istrefa Begolija,
velikog glumca sa Kosova, kojeg su svi kazalitarci Jugoslavije
voljeli i posebno potovali.
- Proitaj, bogati. Kako ne - rekao je opet profesor Marinkovi, koji je volio ovu kazalinu komisiju uvijek iznenaivati a
poesto i maltretirati svojim pitanjima i primjedbama. Specijalitet mu je bio postavljati kandidatima pitanja na koja nitko od
uvaenih profesora, osim Koste Spaia i vjerojatno Nikole Batuia, nije znao odgovoriti.
Sjeam se kako je jednom nekoga sjajnoga mladia iz Karlovca, nakon njegova odlino izvedenoga monologa, u sklopu
teoretskih pitanja, upitao koji mu je najdrai hrvatski glumac.
Mladi je, nakon nekoliko trenutaka nevjerice, upitao mora li
ba odgovoriti, jer u komisiji su tu sjedili sve sami kazalini glumaki prvaci.
- Ma ne morate, bogati, nita se ovdije ne mora, ali me ba
nekako zanima...
- Pa od hrvatskih glumaca najdrai mi je Fabijan ovagovi
- rekao je. - Od pisaca najvie volim Miroslava Krleu - dodao
je.
Iz tame se zaorio smijeh.
Proitao sam kratko Begolijevo pismo u kome nas moli da
obratimo panju na ovoga mladia, jer to zasluuje njegov talenat u koga svi u pritinskom teatru vjeruju, i da je siguran, ako
ga primimo, da e taj mladi za godinu dana odlino nauiti
hrvatski jezik.
Nakon pisma, netko iz komisije je ponovio kako nam je
ao, ali zakon je zakon i ve su najavili novoga kandidata, kad
sam ja zamolio komisiju da ipak posluamo monolog Magbeta,
elei na taj nain bar malo ublaiti bol toga mladoga ovjeka,
koji je valjda dva dana putovao od Kosova do Zagreba i kome
bi bar injenica da su ga neki tamo profesori sasluali znaila

208

neku vrstu satisfakcije u njegovojNemoguoj misiji" ve unaprijed osuenoj na propast.

Svi su se sloili i on je nakon nekoliko trenutaka tiine poeo svoj monolog.
Svaka kretnja je bila tona i odmjerena, svaka rije ubojita i
jednostavna. Gledao sam jednog od najboljih mladih glumaca
koje sam imao prilike na prijemnim ispitima gledati.
Zamiljao sam njegove budue mogue uloge i neka neopisiva tuga prola mi je kroz tijelo.
Kad je zavrio, zagrebaki profesori su zapljeskali, a ja sam
mu u tih par sekundi uspio rei da me saeka pred Akademijom. Htio sam ga povesti uKavkaz" na pie i porazgovarati jo
malo s njim i pozdraviti Istrefa Begolija.
Nije me saekao. Vjerojatno je pokupio svoje dokumente u
tajnitvu i direktno otiao na kolodvor. Sjeo je u jedan od onih
Balkan-ekspresa i odvezao se natrag u Pritinu. Ispijajui pivo i
gledajui kroz prozore jureega vlaka u pejsae nepoznate mu
zemlje, skupljao je tugu ovoga dana i pretvarao je u gorinu s
kojom je i roen.
Vjerojatno je negdje oko Vinkovaca i zaspao, glave prislonjene o pranjavi i zamagljeni prozor pod kojim je pisaloEST IS
VERBOTEN SICH AUS DEM FENSTER ZU LEHNEN".
Tako je i moj kolski prijateljTihomir Joki, nakon neuspjene glumake avanture, otputovao natrag u Naice i zauvijek se
oprostio od svoga kazalinog sna.
Ostao je u sjeanju njegov razdragani, iroki slavonski
osmijeh i gitara, koju vjerojatno od te jeseni vie nikad nije zasvirao. Ali se zato intenzivno, godinama drui sa zagrebakim
dezerima Dragom Dikliem i Zvonkom Festinijem, sa kojima
uredno ispija gemite i ispraa zagrebaka sjetna popodneva.
I ja sam, mojih davnih zagrebakih godina, vjebao eleganciju
purgerstva za stolom legendarnog Fike. Moja sestra Milica bila
je '65. i '66, i uglavnom svih tih ezdesetih, jednostavno zaljubljena u Diklieve pjesme i Ijutila se na mene kada bih na naim
studentskim tulumima, kau, dosta uspjeno imitirao onaj tako
poseban stil Fikinog pijevanja, po kojemu je postao jedinstven
i originalan u itavoj zemlji.
Tog mogagrenog proljea" dobio sam i prvu, pravu glavnu ulogu u filmu mladoga reisera Branka Ivande. Film se zvao
209

Gravitacijo ili udonovata mladost bankovnog inovnika Borisa

Horvata.
Bio je to pravi zagrebaki, graanski film, koji je govorio
suvremenim jezikom i otkrivao taj, tako poseban mentalitet. Iz
dananje perspektive, bez obzira na to to sam za tu svoju ulogu bio prilino hvaljen, pa ak i nagraivan, ini mi se da sam
bio kriva podjela. Naime, nisam bio dovoljno Zagrepanin. A
to je topravi Zagrepanin"?
To je neko pravo i nehinjeno gospodstvo. Neto to se ne
da nauiti. Neka ivotna jednostavnost i elegancija, koja i u siromatvu svijetli svojim dostojanstvom, i koja iz sebe odstranjuje
svaku lanu patetiku.
Iz mene je prosto grmio moj slavonsko-liki naglasak i poeo sam se dobrano truditi da ga brusim, ublaujem i stiavam.
Dodue, u filmu su mi roditelje igrali Jelica Lovri, divna glumica iz Zadra, koja mi je ve od toga naega prvoga susreta, bila
nekako posebno sklona i navijala za sve moje filmske i kazaline pothvate, a koja je imala slian gortaki naglasak kao i ja,
i Zaim Muzaferija,dobri ovjek iz Visokoga", po kome smo mi
filmski Horvati", mogli biti nekibosanski Hrvati", koji su se doselili u Zagreb.
Zaim je upravo odigrao sjajnu ulogu u Mimiinom remekdijelu Kaja, ubitu te i bio je tih godina otkrie jugoslovenskoga
filma, tim vie to nije bio profesionalni glumac, nego uitelj u
jednoj osmogodinjoj koli u Visokom.
Vatroslav Mimica je jo jedno lice iz moje krialjke uspomena, koje u prvom izdanju ove knjige zaboravih spomenuti, a
ijem sam se talentu i naroito postojanom i pravednom ivotu
uvijek divio. Uostalom, zaboravih spomenuti u ovim svojim piskaranjima mnoge drage Ijude, koji su me svako na svoj nain
inspirirali i uili ivotu.
Lordana Zafranovia spomenuh, ali ne koliko je trebalo i
koliko je njegov krini put zasluio da bude ispisan u mojim
biljekama. A tako su nam slini bili scenariji po kojima smo
odigrali namjenjene nam uloge u politikom trileru raspada
prostora gdje smo nastojali umjetniki svjedoiti. Uvijek smo
pripadali grupaciji angairanih umjetnika. On je, sa svojim putem, zasebna knjiga, nikako, dakle, odlomak ili neije poglavlje.
Rado bih vidio i takvu knjigu.

210

to ako sretnem na uglu Tomaieve i Martieve, gdje tako

rijetko dolazim, da me ne znaju ni kelnerice po oblinjim kafiima, moju dragu kolegicu Semku Bertok-Sokolovi, iji sam talenat i prirodu tako volio, a koju u urbi pisanja ne spomenuh ni
rjeju. A ba me je ona, tih mojih izbjeglikih godina, na tome
istom skliskom raskru, vrsto zagrlila, i dugo, dugo plakala, a
zatim mi kroz suze i smijeh poela priati najnovije bosanske
viceve, koje je svakodnevno, telefonom prikupljala iz Bosne.
Gravitacija. udnovata, moja ostarjela mladost, koja se jo
ne da i ko ranjena zvijer koprca po plonicima Zagreba.
U Gravitaciji su jo igrale i Jagoda Kaloper, mlada zagrebaka studentica slikarstva, koja e ubrzo postati jedno od najzanimljivijih filmskih lica jugoslovenskog filma, i Sneana Niki,
koja je tih godina bila uz Milenu Dravi naa prava filmska zvijezda. Sneana je bila nestvarno lijepa. Dodue, ne znam kako
sam to zapaao, jer ja sam ba tih godina bio do uiju zaljubljen
u moju balerinu modernog plesa, koju sam svake veeri ekao
ispredStudija Ane Maleti" u Bogovievoj ulici i zatim vodio na
kesten-pire na uglu Gundulieve i llice.
Nakon Gravitacije, zasuli su me sa filmskim ponudama iz
cijele Juge. Ba mi je nekako odgovaralo to sam morao ponavljati godinu i to sam slijedei zimski semestar bio potpuno
slobodan. lako nisam morao, odluio sam da zamolim profesora glume Kostu Spaia da ostanem u njegovoj klasi i da budem
u podijeli za semestralni ispit.
Profesorje naravno pristao i ja sam tako bio ilegalac te jeseni na Zagrebakoj kazalinoj akademiji, na moju i na sreu
dviju gavelijanskih breza koje su me svih tih godina radosno
pozdravljale i titile svojim sjenama.

211

11.
Pozdravi Mariju
O reiseru Klopiu, zlatnoj kosi Sneane Niki,
tajnim bjekstvima i filmskom zatoenitvu, Bogatajinu
potopu, slovenskoj-slavenskoj dui i onima kojise griju
na sigurnoj vatri

Reiser slovenskog filma u kome sam igrao glavnu ulogu

bio je Matja Klopi Odlian reiser. Voljeli smo njegov film Na
papirnatim avionima, koji je ponjeo veliki uspjeh u Jugoslaviji,
a bio je zapaen i na nekim evropskim festivalima.
Film je imao neku njenu poetiku i toplinu. Briljantna kamera Rudija Vaupotia zabiljeila je zamamni slovenski valcer
Sneane Niki i Polde Bibi.
Klopi je bio pomalo udak u ophoenju s Ijudima, no
beskrajno zaljubljen u svoje suradnike, tako da je bio gotovo
Ijubomoran, ako bi se bilo to meu njegovim glumcima dogaalo mimo njegova sudjelovanja i znanja. Bila je to gotovo
djetinja, bezazlena posesivnost, koja nas je sve skupa zabavljala. Glumaka ekipa je bila uistinu impozantna: Dua Pockajeva,
Stane Sever, Milena Dravi, Relja Bai i mnogi poznati slovenski glumci u manjim ulogama. Sneana Niki je i ovaj puta bila
djevojka iz snova oko ijih se krupnjaka najvie vremena troilo,
jer Matja je, gotovo opinjeno, nastojao svaki pramen njezine
zlatne kose postaviti u prave uglove filmskoga kadra, to je poprilino izbezumljivalo Sneaninog mua Vuka Babia.
lako se radnja odvijala oko mog lika, koji je bio glavna uloga u filmu, golove je (kako mi to filmai znamo rei na setu) zabijao Mirko Bogataj! Igrao je sjajno napisanu ulogu Popaja, koju
je isto tako sjajno i maestralno odigrao. U filmu su igrali i neki
mladi slovenski glumci, koji su me fascinirali svojim talentom i
nekom posebnom toplinom.Tone Slodnjak, Radko Poli, Vinko
Hrastelj, Boris Juh,Tone Gogala, Ivo Ban...

212

Sve je bilo tako dobro i obeavajue u Ljubljani tih mojih

filmskih dana, dok ne bi pala no.Tada bi me hvatala neka neobjanjiva tjeskoba i ja bih se, pravei se da odlazim rano spavati,
iskradao iz hotelaUnion" i kriom odlazio na stanicu, hvatajui
ekspresni" za Zagreb, da bih sa svojom balerinom suvremenog
plesa lutao ulicama Zagreba, zatim veerao u predvorju stana
njezinih roditelja, gdje nam je njezina majka kriom ostavljala
veeru, a onda bih, nakon te tople i zaljubljene noi, odspavao
jo dva-tri sata u mojoj studentskoj sobi, koju sam dijelio sa prijateljem Mustafom Nadareviem, te se vraao prvim jutarnjim
autobusom za Ljubljanu i pojavljivao tono u 7 i 30 ispred hotelaUnion", gdje me je ekao auto da me odvede u Viba film
na snimanje.
Ubrzo su me otkrili i zabranili mi tajna putovanja u Zagreb.
Ostali su mi, u tom filmskom zatoenitvu, moji slovenski prijatelji da s njima utapam besane noi, koje su obino zavravale
u Klubu kulturnih delavcev, kod legendarnog Mikija i njegove
ene, gospe Oli.Taj restoran je zapravo bio jedini koji se mogao
uporediti sa beogradskim Klubom knjievnika, kojeg su vodili
jor Ivo iz Korule i i legendarni Buda. jor Ivo uvijek bi kod moga stola posebno zastajao i eznutljivo se raspitivao o Zagrebu,
Dubrovniku i jadranskim otocima.Taj ugostiteljski tandem uzdigao je Klub do nesluenih visina gastronomije na naim balkanskim prostorima.
Tih godina Ljubljana je imala u sebi neku rusku tugu. Sve
to mi se dogaalo i emu sam bivao svjedokom, podsjealo
me je na romane Dostojevskog. Otmjeni i zamamniTone Slodnjak, koji je u 27. godini, nakon sjajno odigranog Hamleta, jedne pijane noi prosuo svoje tijelo po kinoj cesti glavne ulice
Ljubljane.Taj slovenski Dems Din potpuno me fascinirao svojom svemirski modernom glumom, prema kojoj je moja slavonsko-lika dua bila kao jeka pripitomljenog vuka sa velebitskih
visova.
Mirko Bogataj, sa svojom francuskom kapom, pojavom,
kretnjama, bio je elegancija na djelu. Da je kojim sluajem roen u nekoj drugoj zemlji, siguran sam da bi prije Al Paina bio
Al Paino.
I
kao da je znao svoj usud, postao je ampion alkoholizma
u glavnom gradu Slovenije. Kroz njegove vene, kao kroz pocinane cijevi, svake noi slijevale su se litre raznovrsnog alkohola.
213

A njegova dua pri tom, laka i nekako posebno elegantna, vjeto se opirala svakoj, pa i najmanjoj gruboj gesti pijanca. Jednostavno je ronio sve dublje i dublje.
Ili je letio sve vie i vie!?
Poslije sam ga godinama ponekad sretao u Ljubljani i on
je s nekim naroitim osmijehom ispraao moje jugoslovenske
filmske uspjehe, te kao da nije nimalo alio to i on nije dio toga
filmskoga festivala, nego je ostao tu, deurati po nonim kavanama glavnoga grada Slovenije, utopljen u svome beznau i u
svome djetinjstvu, iz kojeg mu se nije izlazilo.
Zadnji puta sam ga sreo u nekom kafiu blizu eljeznike
stanice. vrsto smo se zagrlili i poljubili. I prije nego sam uspio
vidjeti metalni ring koji mu je u sredini vrata zamjenjivao dunik, apnuo mi je ravno iz plua:
- Vie ne radim na radiju. Ne govorim u prazno.
Tako iskrivljen i nekako naroito ironian, neodoljivo je
podsjetio na staroga Fjodora Karamazova, dok je ispijao duple
viskije sa ogromnim komadima leda, koji su valjda zamjenjivali
analgetike i blaili svjee rane njegova iskasapljenog grla.
Slovenci umiju biti pravi Slaveni. Vie nego i Srbi. A sve mi
se nekako ini da su ta legendarna srpska i hrvatska junatva i
sveslavenstva bila zapravo propaganda vladajueg srpsko-hrvatskog jezika, koji je dominirao nad jezicima drugih Junih
Slavena i ostalih naroda, koji su se zatekli u sklopu arolike tvorevine Junoslavije.
To se naroito osjealo u kazalitima. Malo je glumaca iji
materinji jezik nije bio srpsko-hrvatski (kako se tada slubeno
zvao) uspijevalo na tome jeziku glumiti.To je najbolje polo od
ruke udovitom Bekimu Fehmiju, koji je poslije senzacionalne
uloge u Skupljaima perja, uspio ostvariti blistavu internacionalnu karijeru. Danas, uo sam, sjedi u svome beogradskom
stanu iz koga godinama ne izlazi na ulicu. Otkako je poeo rat,
koji ga je, kao uostalom i sve nas sline njemu, prikovao za apsurdne njenosti bivih ivota, zanijemio je i kao glumac i kao
ovjek. U njegovim samurajskim grudima slutim samo gorinu
i prezir prema svemu to ga okruuje.
to li sada, pitam se esto, rade Enver Petrovci, Faruk Begoli i drugi moji kosovski drugari sa kojima sam snimao filmove i

214

bratimio se godinama po beogradskim i zagrebakim i pulskim

kavanama?
Sanjaju li svoje bive ivote, beogradske teatre i ulice po
kojima su ostavljali neizbrisive tragove mladosti, koji e ostati
da svjedoe o bezbrojnim Ijubavima koje su se plodile unato
plemenskim zabranama!?
Gdje li su, to li rade... ?
Ili
su se zatvorili u zatitniku oazu materinjeg jezika i ognjita, spremni da doekaju skoru starost u kojoj e, tiinama
zaogrnuti, kriomice, katkada da ih nitko ne uje, otpjevuiti:
Gdje... pokai mi... gdje, kad tune sudba ne voli... i ime od svijeta da se branim... kao rua... sa dva smijena trna ili
snom... uzalud, uzalud... sve je protiv nas..."

215

12

Ajda
O laskom vitaminu B, Glosterovu gipsu, lijevim i desnim
zrakama sivog sunca, Lir-Poli suzama i svjeim otkosima

Prolo je ve dva tjedna od premijere slovenskog Lira, na

kojoj sam, u sceni Glosterovog pokuaja samoubojstva, umjesto sa doverskih klisura, pao u rupu orkestra Cankarjevog doma.
Ruke i noge, uvijene u gips i zavoje, ba bole. Doktor Macura (jo jedan Krajinik iz Knina) propisao mi je lijekove i zabranio
piti otri alkohol. Dozvolio je samo pokoje pivo i zato ga ja sada
nemilice tamanim, uz objanjenje mojoj eni da mi je to doktor
propisao,jer u pivu ima m nogo vitamina B koji smirujetenziju u
tijelu i oputa miie. Prijekorno gleda na tu vrstu vitamina B, ali
i na Ijeniki savjet. Svejedno, svaki trei dan odlazim u bolnicu
gdje mi s nekim ogromnim pricama vade vodu i sukrvicu iz koIjena i laktova. Izvade i suviak piva iz moga prebijenog tijela.
Taj moj neslavni pad bio je glavna tema tih dana u Ljubljani. Izmeu raznih verzija i prepriavanja tog nemila dogaaja
bilo je i onih koji su govorili kako sam to namjerno napravio, ne
bi li svratio pozornost na sebe!
Namjerno sam, dakle, pao zavezanih oiju, u tri i pol metra
duboku provaliju, gdje me je doekao tvrdi i nemilosrdni i, kako
kau, najkvalitetniji parket slovenske tvornice Lesnina, u kojoj
sam svojedobno, ureujui prvi brani brlog, kupovao svoj prvi
namjetaj za na malj stan u Aleji pomoraca u Zagrebu.
Kako sam zapravo izveo taj svoj uvenikaskaderski" trik?
Poslije scene u kojoj okrutni Kornvel (sjajni mladi glumac
Jernej Sugman) i Lirova isto tako okrutna kerka Regan (igrala
ju je i okrutno i njeno Joica Avbelj), oslijepe Glostera, to jest
mene, doao sam na ideju, koja se mome prijatelju Duanu Jovanoviu odmah svidjela (jer se savreno uklapala u njegovu
216

koncepciju predstave, koja se odlikovala apstraktnim likovnim

i reijskim rjeenjima), da umjesto krvavih zavoja" zalijepim
preko oiju crvenu, florescentnu Ijepljivu traku.Tako je, naime,
u kazalinom mraku svjetlucala krv. Oko nas, u to doba, svjetlila
je i tamnila krv ratnih sukoba. Bila je to, u ono vrijeme, snana
kazalina poruka. Ali, zahvaljujui Ijepljivoj traci mogao sam vidjeti samo komadi pozornice oko mojih nogu.
Meta Hoevar je u svojoj krajnje jednostavnoj i briljantnoj
scenografiji iscrtala na podu Ijepljivim trakama neke dugake,
sive pruge koje su se iz dubine pozornice irile prema gledalitu, kao zrake nekog sivog, ugaenog sunca.
U trenutku kada Gloster padne na scenu, mislei da je skoio s doverskih klisura i kad ga njegov sin Edgar pridie sa zemlje, putajui ga da odglumi samoubojstvo i tako shvati uzaludnost i pogrenost svoje odluke, ja sam, na svim probama,
naputao scenu odlazei uvijek lijevo od sivih zraka sunca koje
sam ispod crvenog poveza vidio.
No, to jutro, na sam dan premijere, Meta je odluila promijeniti smjer sivih sunanih zraka i one se vie nisu irile prema publici nego su poinjale iz dubine pozornice s lijeve strane
i odlazile, dijagonalno, desno od publike, ako se promatra sa
scene.
Ja sam se dakle, nakon mog neuspjelog skoka sa doverskih
klisura, uz pomo Edgara pridigao s pozornice, pogledao ispod
svoga crvenoga poveza smjer sivih sunanih zraka i krenuo lijevo kako sam uvijek na probama i inio. Pri tom sam, siguran
kuda idem, zatvorio oi, valjda od prave koncentracije koju sam
do tada, inilo mi se, imao tokom cijele predstave.
Dalje pamtim samo svoj korak u nita. I nemilosrdni pod
najboljeg parketa drvne industrije Lesnina.
I ba nita nisam osjeao tih narednih minut ili dva, koliko
je trajao ok kod svih mojih slovenskih umjetnika, jer mi je zapravo itavo tijelo utrnulo od siline udarca. Znam da sam u te
dvije sekunde, koliko je vjerojatno trajao moj pad, instinktivno
postavio ruke ispred glave, kao neki dobro utrenirani karatist.
Leao sam tako nepokretan u orkestarskoj jami, tik do reflektora, koje je majstor rasvjete tu postavio da osvjetljuju vertikalni zamiljeni zid ispred publike.
Onda se odjednom iznad mene stvorio Boris Ostan, koji je
igrao Edgara i drhteim glasom upitao:
217

- Rade, jesi li u redu?

- Da, pomozi mi da se dignem... - rekoh.
Polako sam se pridigao. Desnu stranu tijela nisam osjeao.
Sve mi je utrnulo. Priao sam do ruba orkestra koji je bio sasvim
do publike. Boris mi je pomogao da se lijevom rukom uhvatim
za rub ograde od stepenica i nekako sam se uz njegovu pomo
prebacio preko ograde. Odande sam se gotovo puzei popeo
na scenu.
Tamo je bilo sve stalo. Radko Poli je sjedio na sredini scene, poput samuraja iz Kurosavinih filmova, zagledan negdje u
daljinu. Kao da je traio odgovor ovome beznau koje se iznenada nadvilo nad njegovu ivotnu premijeru.
Polako sam prilazio do njega, vukui svoju desnu nogu koja je u tom asu bila kao dio nekog stranog tijela.
Prije nego sam izgovorio svoju reenicu: ,,Je li to kralj?"
apnuo sam Borisu Ostanu nek kae inspicijentu da mi narui
trostruki viski s ledom.
I zapoeli smo, unato padu, nau scenu prepoznavanja.
Ludi kralj i slijepi Gloster grlili su se tu pred gledaocima nekom
posebnom snagom. Onako naslonjeni, licem uz lice, mijeali smo zajednike suze koje su zapravo potresale nae tijelo i
igrali svoju pravu sudbinu.
Kroz glavu su mi prolazili Lucija, Danilo, moja Mrvica, Lenka i Jugoslavija koje vie nema, i pomisao da je ovo moda kraj
i da u se vjerojatno za koji as sruiti i umrijeti od nekog unutarnjeg krvarenja.
Rac me je nekako posebno i gotovo grevito grlio. Kao da
je osjeao kako je to sa mnom pala u provaliju itava ona Jugoslavija u kojoj smo zajedno ivjeli.
Govorili smo nae tekstove, a misli su govorile drugo. Dodirujui njegovu elavu glavu, odmatao mi se film o njemu, tako posebnom i izuzetnom i ludom.
Od itave nae generacije, nitko nije toliko duboko bio u
teatru kao Radko Poli.
Sve ono to su drugi, ukljuujui i mene, vjetinom postizali, on je jednostavno bio.
I ako bi trebalo za neku dobru predstavu skoiti zavezanih
oiju u orkestarsku rupu Cankarjevog doma, on bi skoio. Znao
je Rac sve tajne kazaline umjetnosti i jo neto vie. Imao je

218

neto posebno. Neto to se ne da nauiti i to samo rijetki posjeduju - boansko nadahnue!

Ta iskra palila se poesto u njemu i inila ga posebnim u
svemu.
Mora da je Bela Krajina, u kojoj je roen i odrastao, svojim
sjenovitim bijelim brezama urezala duboke brazde u njegove
godove. Tamo, rekoe mi, ajda posebno cvijeta. Ajda je neka
vrsta ita ili penice, od koje se pravi kruh i sivi ganci.
U jednom dobu godine, ajda u Beloj Krajini posebno cvijeta i oko ponoi njezini cvjetovi dobivaju neku ultraljubiastu
boju, te se Ijubavnici okupljaju po oblinjim breuljcima i utapaju u strastvene ultravioletne zagrljaje.
Grlili smo se tako Rac i ja na toj irokoj i prekomjerno dugakoj pozornici Cankarjevog doma, a oko nas su se svijala klasja ajde i skrivala nas ko nekad u djetinjstvu kad smo svaki kroz
svoja itna polja putovali.Tako bespomoni i zagrljeni, kao da
smo eljeli vratiti vrijeme. Sljepi i izlueni, tumarali smo ekspirovim reenicama, traei u njima poseban smisao, koji vie nije
nikakve veze imao s ludim Kraljem i slijepim Glosterom.
Onda je on noen svojim vihornim ludilom odletio, a mene
je moj kazalini sin Edgar uurbano odveo sa pozornice i doveo
pravo do inspicijentskog pulta gdje me je ekao moj trostruki viski. Kolege glumci, scenski radnici i naroito 15-tak mladih
studenata glume, koji su sjedili na podu izmeu cugova, gledali
su me zapanjeno, kao da vide duha Hamletova oca.
Ispijajui svoj viski na eks, nasmijeio sam se studentima i
rekao:
to je? to me tako gledate? Mislite da je Ijepota prelazna? Evo vam prilike. Uite. Sad ete vidjeti kako se zaista umire
na sceni!
I poruio jo jedan viski.
Boris Ostan me je zabrinuto i njeno promatrao. Zatim me
je jo jednom proveo, bolje rei prevukao preko scene.To je bilo i zadnje pojavljivanje Glostera na sceni i do kraja predstave
ostalo je jo petnaestak minuta.
Uz pomo dvojice studenata siao sam do svoje garderobe
u kojoj je Lenka bila sa naom malom Mrvicom. Ba ju je dojila
kada sam dohramao do njih i obje ih vrsto zagrlio.

219

Trebala mi je ta moja toplina, ta moja tijela, da me zgriju u

ovoj mrzloj noi i u ovom prijateljskom, ali ipak stranom svijetu.
- to se desilo? - pitala je.
- Pao sam...
Mislila je valjda da sam se spotakao na sceni, te se nije posebno ganula.
- Pao sam sa scene u orkestarsku jamu.
Zanijemila je.
Poeo sam joj objanjavati itavu priu kako sam u sceni
Glosterovog pokuaja samoubojstva, nakon to me Edgar pridigne sa zemlje, krenuo lijevo od sivih zraka sunca i umjesto
da izaem tako sa scene, zatvorenih oiju pao u orkestarsku jamu...
- Nisi to smio nikako uiniti - rekla je moja ena reiserka.
Zabezeknuto sam je s bolnom grimasom gledao ne vjerujui da mi ona to govori.
- Ne, u toj sceni nikako ne - nadodala je.
Nisam znao - plakati ili se smijati njenoj profesionalnoj deformaciji.
Tek je poslije nekoliko trenutaka shvatila kako sam to i gdje
pao, te me je njeno privijala uz svoje mljene grudi, gdje sam
se bolno smjestio, tik do moje male kerke Nine i tamo, u tom
toplom raskoju zatitnikih njedara zaspao.
Sanjao sam svoja uta ita kako se lagano njiu pod povjetarcem u blizini Lodonova Gaja, u mome rodnom selu, i kako
djed Vujadin, otac i strievi snanim i usklaenim zamasima kose zrela klasja, a ja, obuen u djedov koun, trim izmeu svjeih otkosa i uvam Ljubana i Dorota, koji mirno pasu djetelinu
na susjednoj livadi.
Trim i grlim jarko sunce otvorenih oiju...

220

13
Posjet rodnom zaviaju
0 pasou i putovnici, miliciji i redarstvenicima (na setu
1 na cesti), Igoru Galu, prvom nastupu u Istri, uvarevoj
posjeti, prozoriu kroz koji je Tito ubijao patke, rodnoj kui
koja jezarasla u korov, slomljenoj singlici,,Ne dajse, lnes"i
vlatima trave na grobu predaka

... kad bi znali koliko sam opasan... nikad mi ih ne bi dali... u

stanju sam da izazovem nemire... da ustalasam mase... ne
bavim se politikom... ali umijem nervirati one koji vladaju...
sad sam ve odvie star da pokrenem djevojke protiv vladajue partije... ali s mladiima inim udesa... oni vole nain na
koji prevrem cigaretu u zubima... i moj postojani alkoholizam... naravno... kad bi to bilo mogue... odrekao bih se veoma lako svog biveg ivota... imena i prezimena naroito...
jersam mnogo bolji kao nitko i nita... tj. sad kad sam nitko i
nita... htio sam zapravo rei... da su zelene tablice koje sam
nedavno dobio u Ljubljani... moj veiiki uspjeh... njima sam
napokon postao stranac u vlastitoj zemlji... gastarbajter... s
dobrim izgledima da neto zaradim... i da prehranim... svoju
mnogobrojnu obitelj... u razbijenoj Jugoslaviji...
R. . Zelene tablice
Godine'93, u maju, poli smo Lado Leskovar i ja iz Ljubljane s mojim golfom, na kojemu su zelene tablice oznaavale moj
identitet u Sloveniji, da posjetimo naeg prijatelja Igora Gala u
Pulu, tonije u mali gradi Roc, gdje se tradicionalno, tijekom
maja, odrava harmonikaki saborTriestinka", kako u Istri zovu
harmoniku dugmetaru.
Putovali smo tom zelenom i crvenom Istrom, otvorenih
prozora da udahnemo to vie mirisa, Istrom iji su mirisi budili sjeanja na filmske festivale u Puli i naa krstarenja njom, u
kojoj smo otkrivali nepoznate i egzotine gradie u ije smo se
zidove uvlaili kao promrzli korpioni, eljni kamenih toplina.
221

Evo jure mojim sjeanjem Neda Arneri, Milena Dravi,

Dragan Nikoli, Cico Perovi, Bojana i Duan Makavejev, Rajko
Grli, Jagoda Kaloper, Slavenka Drakuli, Lordan Zafranovi i,
naravno, Igor Galo, na vjeiti filmski mladi kojega svi na neki
poseban nain volimo.
itavim putem smo ja i moj dragi prijatelj Lado, koji nam je
u Ljubljani blaio rane naeg izbjeglitva, pjevali stare opatijske
lagere: Samo jednom se Ijubi, Kad si kupim mali motorin, Martin
po gradu juri, Tata kupi mi auto.
Pjevali smo i njegov veliki hit Potrai me u predgrau, i, naravno, sve Arsenove pjesme koje smo obojica oboavali.
I ba kad smo bili nadomak naemu cilju, na zadnjem raskru prije skretanja za restoran u kojem nas je ekao na drugar Igor Galo, Mirjana i ostala klapa, pojavio se odnekud mladi i
spremni hrvatski mupovac na crnom motoru BMW.
Zaustavio nas je i zatraio isprave. Pokazao sam mu svoju
hrvatsku putovnicu, koju sam '92. godine, uz pomo prijatelja
Miroslava Lilia, bez ikakvih problema dobio. Pokazao sam mu
i uredne slovenske auto-isprave.
Bio je iznenaen. Nije oekivao tog sunanoga dana na
praznoj i osamljenoj cesti izmeu Lupoglava i Buzeta omraenog tipa idravnog neprijatelja"! Ne vjerujui da gleda njegovu sliku, ime i prezime na koricama plave hrvatske putovnice,
ukraene crveno-bijelom ahovnicom, prevrtao je listove, pa
zatim opet pogledao u moju sliku, ekao se iza uha ne znajui
to da uini.
- Otkud tebi hrvatska putovnica?
Nisam se nadao takvom pitanju.
To je trebalo znaiti da je vjerojatno paso krivotvoren i da
je rije o nekoj sumnjivoj stvari, koju e on, eto, sada raskrinkati
i na licu mjesta dovesti u red.
- Dali mi ga dobri Ijudi - rekoh.
Tiina. Jato crnih ptica nisko je preletjelo iznad naih glava.
- Gospon... Pa to je Rade erbedija... - poeo je Lado.
-Tebe nisam nita pitao!
Nasmijao sam se u sebi toj istoj reenici i intonaciji koju
sam i u onoj staroj, raspaloj zemlji uvijek sluao. Uniforma nije
promijenila nita! kola je ostala ista.
222

jeam se kako sam jednom oko est sati izjutra, kad jo

sneni ljudiure na svoje poslove, sa srcem ispod plavih bluza"
snimao film Novinar, s Fadilom Hadiem. Fadil je svojim mnogostrukim talentima bio sve, ali ipak najvie pisac, premda je
izreirao nekoliko sjajnih filmova.Tog jutra, dakle, popeo se na
svemirski filmski snimateljTomislav Pinter, ija je kamera uvijek
bivala poezija, i esto naim filmovima dodavala onu tako neophodnu pinterovsku dimenziju, koja ih je bez obzira na njihovu
dramaturku nedovrenost, izdizala iznad provincijalne povrnosti, na etvrti kat jedne zgrade na samome uglu ubieve i
ulice Socijalistike revolucije, da skrivenom kamerom uhvati
dokumentarnost scene koja se trebala odigrati dolje na raskru ispred jednog kioska novina.
itava filmska ekipa bila je smjetena (bolje rei skrivena)
u malome parku, visokom ivicom zatienom od pogleda prolaznika.
Na znak asistenta reije krenuo sam u svoju filmsku akciju.
Imao sam na sebi zelenu vijetnamku, kakvu su tih godina voljeli
nositi nai novinari, i naoale, tako da sam bio dosta kamufliran, da me prolaznici odmah ne bi prepoznali. Doao sam do
kioska i poeo razbacivati jutarnje novine, viui da je to sve
la i da ne treba itati te hrpe smea to nas svakodnevno lau
i obmanjuju.
Ljudi su reagirali ba kako smo oekivali. Nitko me nije, ini se, prepoznao, a ako i jest, pomislio je da pijani glumac opet
pravi neke svinjarije. Uzbunjuje mirna jutra koja pripadaju radnikoj klasi to svakodnevno odlazi na svoje poslove, i bez koje
grad ne bi mogao zapoinjati svoj novi dan, a oni, umjetnici,
eto, ma kako ih ponekad voljeli, prave nered i paniku svojim
raskalanim boemskim ivotima i jutarnjim pijanstvima.
Usred moje glumake akcije, krajikom oka sam primijetio
kako mi u susret ide pravi milicajac, a ne na dobri Vlado Kovai, koji je tu iza ivice, zajedno s ostalom filmskom ekipom
ekao na znakda uleti u scenu i da me, po napisanom scenariju,
legitimira i hapsi.
Razmiljao sam nekoliko sekundi to uiniti, jer scena se
nije prekidala, to znai da je Fadil zadrao naega lanog policajca i pustio da vidi to e se dogoditi s ovim pravim grmaIjem, koji se odnekud, sasvim nenadano, tu stvorio. Grmalj je
bio mlad i ogroman, s velikim francjozefovskim brcima, koji su
223

mu davali vie neki austrougarski ili starojugoslavenski pandurski izgled, nego ovaj na, moderni diju-dica plavi kadar.
- Je i; drugar, to to radi? - upitao je polako mi se primiui.
Samo sam popravio naoale i lagano odmahnuo rukom
promucavi neto nerazumljivo, to je trebalo zvuati kao da
me pusti na miru. U tome trenu, plava diju-dica mi je uhvatila
ruku i nevienom brzinom i spretnou prebacila me preko ramena, tako da sam kao neko perce proletio iznad njegove plave apke i tresnuo svom teinom na betonski rinzol pjeakog
prijelaza ulice Socijalistike revolucije.
Uistinu sam vidio zvjezdice pred oima, koje su, iz moje
betonske perspektive, razigrano svjetlucale oko njegove crvene petokrake. Iznenada je sa strane uletio na filmski milicajac
Vlado Kovai, i onim svojim hrapavim, promuklim glasom rekao:
- Pusti, kolega, ja u ga srediti...
Izvukao me je iz kadra i odveo u mali park gdje je naa
filmska ekipa pila jutarnju kavu. Nije prolo puno kad se pravi milicioner - diju-dica-grmalj pojavio za nama. Prodavaici
novina, na njezino objanjenje da seto snima film i da je to bio
Rade erbedija" kojeg je usred prizora on upravo katapultirao
na vlani beton ulice Socijalistike revolucije odgovorio je slubeno da to je to njega briga tko je Rade erbedija i to se tu
snima, te da ne mogu tek takou ranu zoru zajebavati radni narod" i bacati novine, koje su, na koncu konca, dravna imovina.
Nakon tjedan dana od mog filmskoga kaskaderskoga jutra, poslije kojeg me je bolio vrat jo mjesecima, probudilo me
zvono u mome stanu u Medulievoj ulici.
Ivanka mi je slubenim glasom, kojim mi se uvijek obraala
kad bi kasno nou dolazio ili kad je netko od moje rodbine na
telefonu ili na vratima, dobacila:
-D o a o tije ujak!
Moj ujak Mito Matijevi nije esto dolazio i razmiljao sam
kojim povodom je jutros tako rano svratio. Stajao je u svojoj
milicijskoj uniformi, na kojoj su se svijetlile ute zvjezdice koje
su odavale njegov visoki policijski in. Bio je, naime, komandir
milicijske stanice opine Medveak.

224

Nakon nekoliko konvencionalnih pozdrava i na eks ispijene rakije, koju sam odmah po naem starom likom obiaju
iznio, obratio mi se ozbiljnim i slubenim glasom, u kojemu je
bilo istinskog prijekora.
- Sluaj, netjae, jebem ti nedjelju, kako si dozvolio da te
onaj utokljunac kao kakvog balavca prebaci preko ramena.
Zajebava me cijela stanica milicije zbog tebe...
Opet se krug, nekim naim balkanskim zakonitostima zatvarao. Kako da protestiram protiv brutalnosti i bahatosti onog
diju-dica-grmalja, kad mu je moj roeni ujak komandir, i ma
kako bio dobar i poten ovjek, u to sam se toliko puta uvjerio,
vjerojatnoje i sam nekim ranim jutrima, nekome drugome, zavrtao ruke i krivio vratove...
- Nemere ti voziti auto sa slovenskim registracijama i hrvatskom putovnicom - rekao je ovaj grmalj-Hercegovac, ije
sam akcente dobro savladao igrajui torbara Matana Potrku iz
Imotskoga.
- Morem i mogu - kaem.
- E, ne mere!
- Ja imam zaasno prebivalie, to e re po naki, privremeni boravak u Sloveniji.
- Nee to ii tako!
Izgubio sam ivce. Izvadio sam moj slovenski paso i pruio mu ga.
- More li ovako?
- to je sad ovo?
- Koje?
- Ovo? - mahao mi je pred oima slovenskim pasoem.
- Paso. Putovnica.
- Otkud tebi slovenski paso?
Nisam htio reidali mi dobri Ijudi", da ne provociram njegove ve sasvim napete ivce.
- Ne morete vi imati u Hrvatskoj dva pasoa.
- M ogu - kaem. - Raspitao sam se. Zakon doputa.
-Z a k o n ? %
-Zakon.
- Nazakon?
-Zakon.

225

Uzeo je moje isprave i otiao do svog parkiranog motora.

Imao je tamo mali radio-predajnik i pozvao je deurnog u stanicu.
Njegov jaki hercegovaki akcenat nikako se nije uklapao u
ovaj pitomi istarski krajolik, u kojemu je uz akavicu i talijanski
jezik stvorio divnu melodinost sporazumijevanja.
lako je bio udaljen pet-est metara, jasno se moglo uti
to govori, jer jedna od posebnih bliih oznaka hercegovakog
mentaliteta je glasno govorenje u telefonsku slualicu.
- Ima dva pasoa. Da. Dva. Paso i putovnicu. Da... - vikao
je.
Onda ga je netko, s druge strane ice, valjda pitao da li me
prepoznaje.
- Pa na jednoj slici mogao bi bit, a na drugoj uope ne slii
na sebe.
Zatim je rekao moje ime i prezime i ostao prilino iznenaen kada je s druge strane vjerojatno uo glas nekog Istrijana
da me pusti na miru.
Nije me pustio na miru. Jo je dugo dosaivao svojim prijetnjama i svojim sumnjama.
Prevrtao je moje isprave, te pasoe-putovnice, zvao ponovo deurnu stanicu, pokuavao sve kako bi zarobio svoj plijen
i ostvario podvig svoje karijere. Onda se odnekud pojavio jo
jedan mladi mupovac na motoru, kojeg su vjerojatno poslali iz
deurne stanice, pokuavajui mu neto objasniti, no ovaj ga je
dosta otro i otresito otjerao, priprijetivi da gleda svoja posla.
etao se taj grmalj po onoj pranjavoj seoskoj cesti, diui
i sputajui slualicu, postavljajui ponovo neka pitanja koja su
imala namjeru da me isprovociraju i izbace iz takta, kao to su
njegovi prethodnici, ukljuujui i moje like roake, godinama
uspijevali initi provjerenim metodama, koje su kasnije obino
zavravale prijateljskim uvjeravanjem pendrekom ili njihovim
vornatim gortakim akama.
- E nee, bato - rekoh sam sebi pretvarajui se u Marinkovieva pisca, koga sam prije desetak godina igrao na filmu. Jo
uvijek te ne putam iz svoga zagrljaja kojim sam te zauvijek, jo
onomad davno, vrsto zagrlio. Ne putam te, ne putam dok
tako zajedno ne skapamo na ovoj pranjavoj cesti, ti sa svojim
pitoljima, a ja sa svojim pjesmama.

226

Tko zna dokle bi tako bili u zagrljaju, jer ja sam odluio biti
strpljiv do kraja, emu su me nauile opasne avanture ovih posljednjih godina, da njegov telefon nije ponovo zazvonio i on
se odgovarajui, najednom naglo ispravio i nekako, napokon
uljudio, i ak i glas stiao.
Znadu ti nai grmalji kako od vukova jagnjad postati, te se
eto i ovaj kapitalni primjerak, pred nekim autoritativnim glasom s druge strane ice odjednom smekao. Gotovo ispriavajui mi se, vratio mi moje pasoe i moje zelene papire, i pustio
nas da produimo prema kavani u malom istarskom selu Roc, iz
koje su se razlijegali zvucitrijestinki" i mamila mlada janjetina
i domaa malvazija.

Strah...
Igor i Mirjana Galo osnovali su dobrotvornu fondacijuHomo", putem koje se bore za Ijudska prava ovjeka. Njihov plemeniti posao, koji ih svih ovih godina zaokuplja, donio im je
satisfakciju pravednika i ovjenao slavom njihove Ijudske i graanske hrabrosti kojima su nesebino pomagali unesreenim
Ijudima na prostorima Hrvatske, ponajvie Like i Krajine, ali im
je i poesto donosio nelagodu, prijetnje, pa ak i batine, kojima
su se zaposlenici nekih primitivnih, lokalnih policijskih vlasti
znali obraunavati s njima.
Svih mojih izbjeglikih godina u Sloveniji i Londonu, njihov broj telefona spajao je vruom icom enje nae daljine.
G odine;98. pozvao me Igor da doem na njegov filmski festival u Oprtalj, koga je on tih godina tekom mukom i uz malu
pomo nekih prijatelja uspio odravati svakoga Ijeta na malom
trgu ispred crkve.
Nabavio je film Franeska Rosija La Tregua.
Igrao sam Grka i volio taj film. Volio sam Rosija i naroito
sam zavolio Dona Tortura, s kojim me je vezalo novo prijateljstvo. U Hrvatskoj film nije prikazan kao to nije prikazan ni Broken English. ao mi je zbog toga, jer ipak sve te strane filmove
koje snimam inim i zato da bi publika iz moje zemlje bila na
neki nain ponosna na mene, a mislim da su mi upravo te dvije uloge ponajbolje od svih mojih ameriko-engleskih filmskih
avantura.
227

Prije projekcije filma, sin Danilo, keri Nina i Vanja i ja odrali smo mali koncert. Lenka je okolo trga hvatala malu Milicu,
koja je ba tih mjeseci prohodala. M nogo je Ijudi dolo iz Pule,
ali ih je bogami dolo dosta i iz Zagreba.
Doao je i Stipe uvar da me vidi. I zaista sam mu se obradovao. Pozvao me je sa strane crkve, gdje su me ekalf njegovi
stari partijci, sve sami iskusni ilegalci.
- E samo ste mi vi jo trebali - nasmijao sam se u sebi i pomislio kako je zapravo tragikomino ovo moje poluilegalno hrvatsko uskrsnue, u kome se, eto, neki stari komunisti, uvarovi
lanovi Radnike partije, pojavljuju u istarskom gradiu kako bi
podrali moj prvi poluslubeni nastup u Hrvatskoj.
IzOprtlja, Lenka i ja smo s djecom otili tjedan dana u jedan
mali bungalovnaVerudeli u blizini Pulskoga hotelaHistria". Bio
je to prvi put nakon toliko godina da sam se ponovo kupao u
Jadranskom moru. Praakao sam se sa svojim djevojicama u
nekoj maloj uvalici, skupljajui zajedno s njima koljke i raie i
pomagao Milici da napravi svoj prvi zamak od pijeska.
Ispod oka sam promatrao kupae, koji su leali nedaleko
od nas i inilo mi se kao da me izbjegavaju pogledati. Pravio
sam se kao da sam potpuno zaokupljen Milicom i njenom pjeanom vilom pored mora, iako sam ispod obrva pratio svaki
pokret okolnih kupaa. Onda se, odjednom, jedan ovjek rie
kovrave kose naglo uspravio i pogledao u mome pravcu, dok
mu je njegova pretpostavljam dragana posebnom njenou
mazala lea maslinovim uljem i neto aputala pokazujui u
mome pravcu.
- Pa to on radi ovdje? - glasno je povikao, a ona ga je poela smirivati.
Uzeo sam Milicu u naruje i odveo je Lenki, koja je Ninu i
Vanju uila skakati na glavu sa neke oblinje stijene. Rekao sam
joj da mi je prejako sunce i da se idem u sobu malo odmoriti, a
zapravo sam elio to prije otii, da svojim prisustvom ne izazivam vraga. Leao sam u sobi naeg maloga apartmana i oslukivao glasove mojih keri koji su kroz borovu umicu dopirali s
plae.
Ovo je bilo prvi put da dolazim s njima svima u Hrvatsku i
kako se no primicala, sve vie me obuzimala neka zebnja. Kada sam dolazio bez njih, svih ovih godina, nije me bilo strah jer
228

sam znao da se led oko mene ili mora otopiti, ili u na ledenoj
santi, s ovih mojih toplih obala, zauvijek otploviti u neka sjeverna, hladna mora da se vie nikad ovamo ne vratim.
Sunce je polako zalazilo i u ovo vrijeme je nekada Ljubia
Samardi obino zvidukao pod prozorom moje sobe u hoteluBrioni", pozivajui me na mali nogomet, kojeg smo tokom
filmskoga festivala skoro svakoga dana igrali na Verudeli. Onda
se pojavila moja lijepa ena, ija je tamna bolivijanska koa dotaknuta ovim toplim istarskim suncem zablistala junoamerikim pokretima igraice flamenka i moje sretne djevojice koje
su mi se bacale u zagrljaj.
No je pala na Verudelu, vrela i sparna. Lenka i djevojice
su zaspale, umorne od dnevnih, morskih avantura i njihova gola tijela su se znojila pod sparinom i vlagom Ijetne veeri. Umjesto da otvorim irom prozore i vrata, ja sam sve mogue otvore
na naem malom bungalovu vrsto zatvorio.
Nisam mogao zaspati.
Probudio sam Lenku u pet i zamolio je da spakiramo nae
kofere i istog asa krenemo za Sloveniju. Govorio sam joj neke
nesuvisle reenice, kako sam vidio kako me neki ispod oka gledaju i da znam ja da me niko nee javno provocirati, ali da se
uvijek nae luaka i tome slino.
Pokuavala me ubijediti da ne pravim gluposti i da se smirim, jer, eto, i djeca uivaju u ovome istom i divnom naem
moru, pod divnom borovom umom, tako korisnom i Ijekovitom za Ninin bronhitis. Igor i Mirjana su tu. I Branka i Toni, Danilo i Paola i moj prijatelj Delbjanko, koji je i gradonaelnik Pule, konano. Kada je shvatila da je moja panika uistinu ozbiljna,
pristala je da otputujemo, ali mi je predloila da ipak bar malo
pokuam odspavati, jer treba voziti djecu do Ljubljane i njeno
me prigrlivi, aputala mi Ijubavne rijei, kako to samo ona zna,
te me napokon uspjela uspavati.
Probudili su me glasovi mojih djevojica koje su cijukale
od sree i spremale se za nove dnevne podvige. Vanja je ve bila u kupaem kostimu s navuenim leptiriima preko ruku. Nina
je istravala na terasu i pourivala nas da krenemo ve jednom,
dok mi je Milica pruala njen kolut za plivanje da ga napuem.
Iz kuhinje se ifio miris vrele kave i Lenka je, kao i obino,
glasno vikala:
- Doruaaaaak!
229

No je bila iza nas i novi dan je zasjao svojim optimizmom.

Polako su nestajali moji strahovi i gubili se pred ovim novim
sunanim jutrom i mojim malim razdraganim djevojicama koje su me vukle i gurale iz kreveta i vraale u mene snagu da
istrajem.
Ubrzo smo ponovo sjedili na plai, okrueni uglavnom istim onim Ijudima od juer i Lenka mi je vragolasto, kako to samo ona zna, dobacila:
Ne gleda te nitko ovdje mrko, idiote jedan. Ovo su sami
esi i Maari. Niko te ni ne pozna.
Nasmijao sam se i uistinu osjetio olakanje i nisam namjerno pogledao prema onom mjestu odakle je juer onaj ovjek
viknuo - Pa to on radi ovdje?
Vijest da Ijetujem na Verudeli proirila se meteorski po Puli
i odletjela u Zagreb, uzbunivi mnoge moje prijatelje. Prvi se
javio Darko Rundek. I ne samo javio. Sjeo je na autobus i odmah doao. Iste veeri je sjedio na naoj maloj terasi, gdje smo
ispijali malvaziju kao nekad nae zagrebake gemite, i svirali
na gitari do duboko u no.
Ostali smo na Verudeli tjedan dana i uspjeli se vidjeti sa
mnogim prijateljima, meu kojima i s naim dragima Marjanom i Majdom iz Kranjske Gore.
Marjan Poganik je bio najmlai admiral Jugoslavenske
narodne armije. Nae prijateljstvo je zapoelo krajem osamdesetih i trajalo svih ovih tekih godina. Upravo me on prvi puta
odvezao na Brijune, koji su tada bili zatvoreni za civilne posjete.
Pokazao mi je otok Vangu i Titovu rezidenciju. Divio sam se tom
udnom ivotinjskom i Ijudskom raju, gdje je sve zrailo nekim
posebnim mirom. Jeleni i srne etali su svojim carstvom i sve je
nalikovalo na rajske doline spokoja.
Jedino me prilino uzbudila i okiralaTitova posebna prostorija, ukopana u zemlju i luksuzno opremljena, gdje se iz
udobnih konatih sjedala, kroz proreze u zidu, ispred velikog
zatamnjenog stakla, pucalo na patke koje su prelijetale malo
vjetako jezero.
Osjetivi moju nelagodu, legendarni andor koji nas je
provodio kroz sve brijunske znamenitosti pokuavao mi je objasniti da na otoku mora postojati odstrel divljai, zbog ravnotee faune.

230

Klimao sam pomirljivo glavom, kao da razumijem, iako nisam mogao nikako shvatiti zato je baTito morao odravati tu
ravnoteu na otoku ubijajui nedune patke, zavaljen u crnu
udobnu fotelju i ispijajui svojivas regal".
Marijan Poganik je'91. godine odbio izvravati vojne naredbe jugoslavenskog Generaltaba i podnio ostavku na mjesto zapovjednika pulske vojne oblasti. Nije htio provoditi vojnu
silu protiv naroda, te je svojim postupkom izazvao otre reakcije vojnih vrhova. No, budui se nije odmah ukljuio u slovensku
vojsku, nije postao ni dragi gost nove slovenske vojno-politike
hijerarhije.
Promijenio je profesiju i sada kao trgovaki putnik prodaje talijanske uzorke robe, putujui po Sloveniji i Hrvatskoj. Od
nekadanjeg admiralskog ivota zadrao je samo strast prema
moru, te jo uvijek, sa svojom Majdom, malenim brodom obilazi jadranske otoke od Istre do Dubrovnika, gdje je neko, kao
kapetan podmornice, ispitivao plave dubine i crtao strateke
vojne znakove u pjeskovitom dnu.
Lenka i ja smo imali dogovor da se naemo u Sarajevu s
naom prijateljicom Eve Elsner, poznatom amerikom spisateIjicom, koja je u jednom sarajevskom kazalitu imala prezentaciju svoje nove drame o bosanskim enama koje su bile zlostavljane u logorima.
Igor i Mirjana su se ponudili da nas oni odvezu u Sarajevo,
jer su ionako trebali nekim poslom u Bosnu. Poli smo s dva dipa, jer su s nama ili i aktivisti iz njihove organizacije.
Igorvoli initi iznenaenja svojim prijateljima i na taj nain
produava nae djeatvo i mladost. Zbog te njegove djeake
zaigranosti, svi mi, njegovi filmski prijatelji, voljeli smo ga nekako posebno. Vozei se tako preko Senja, kroz Liku, prema Bosni,
odjednom jezaustavioauto na nekoj uzvisini. Pozvao nasje sve
da izaemo. Ispod nas je puknuo pogled na Titovu Korenicu i
brdo Pogledalo, preko kojeg sam toliko m nogo puta prelazio,
pjeaei s majkom od naeg sela Bunia do Korenice, na neki
sajam ili roacima u posjetu.
- Hoemo li do Bunia? - upitao me je smjekajui se onim
svojim djeakim toplim oima.
U mene se odjednom uvukla neka skamenjena emocija i
kao grudva leda stajala u mome grlu i pluima.
- Da - kratko sam rekao.
231

Sili smo autom u Korenicu i, prolazei kroz jednu od ulica

na izlazu izgrada, na jednoj kui smo vidjeli natpisDom hrvatskih branitelja" i veliku sliku Ante Pavelia, ukraenu cvijeem i
prigodnim znamenjima.
Svih dvanaest kilometara krivudave ceste ni rijei nismo
progovarali. Umirila su se i djeca, instinktivno osjeajui vanost i posebnost trenutka.
Tu, uz cestu, znao sam s majkom brati Ijenjake na povratku i sjedei na nekom brdacu tuckao ih kamenom o kamen
dok smo se tako odmarali od naporna pjeaenja.
Onda smo doli doRuke" kako se zvalo raskre na kojemu je stajao gospiki autobus, a djed ili stric nas ekao sa zaprenim kolima, kad smo dolazili iz Vinkovaca s velikim koferima,
jer majka je uvijek neto gotovo svim roacima donosila, a ja
bih tada oduevljeno skakao na prvo sjedite do djeda ili strica, hvatajui uzde i mlatarajui kandijom iznad glava Ljubana
i Beara, koji su bili za mene najdrai konji na svijetu i s ijih se
irokih lea itavog Ijeta ne bih skidao.

Stara kua i korov

Igor je znao put do mog rodnog sela, jer su oni ve vie
puta, rekoe mi, ovdje dolazili, pomaui malobrojnim povratnicima, meu koje su spadali i dva moja ujaka i strina sa svojom
kerkom Danicom. Ulazei u selo, auti su poskakivali na kamenoj i pranjavoj cesti, a u meni su odjednom odjekivala zvonca
sa stada ovaca i uli se glasovi pastira to su se dozivali po oblinjim brdacima.
Smjenjivala su mi se ispred oiju lica davno umrlih djedova i bake Marije, pa slika stare male kuhinje i gvozdene pei na
kojoj su se pekle police krumpira i kuhala varenika.To bajkovito
djetinjstvo je prozujalo kroz moju glavu u tih nekoliko trenutaka, a tijelo mi je potresla neka snana groznica, ista ona kojom
sam zagrlio mrtvu majku dok je zadnji put leala na svom beogradskom izbjeglikom krevetu. I u tom trenu oplela se bila oko
naih tijela ba ova cesta ispod nae stare kue, koja se vie ne
vidi od visokog korova, u kojeg je itavo selo zaraslo.
Nitko u autu nije elio prekidati tu dramatinu tiinu koja
nas je prekrila.
232

Onda smo stigli pred kuu ujaka Duana, majinog najmlaeg brata. uo sam da su se on i ujak Mito, isti onaj bivi
komandir stanice milicije opine Medveak, vratili iz Beograda
prije par mjeseci, govorei da ne mogu oni tamo ivjeti, i da e
radije doi u svoju Liku, pa neka ih i netko ubije, kau, svejedno
im je, umrijet e na svome.
im me je vidio, ujak Duan je povikao svojoj eni, koja
je negdje u dubini dvorita hranila par kokoi:- Danice, hvataj
jednog janjca. Doo nam je netjak Rade.
Jedva sam ga odgovorio da ne kolje jagnje, jer ih ima samo
etiri koja je na povratku u Liku negdje kupiozajedno sjednom
kravom.To je uglavnom bio sav kapital nekad imunog gospodara.
Popili smo rakiju i otili zatim pjeice uz Erorov sokak do
ujaka Mite, kojeg smo zatekli kako popravlja pelinjak. Sam je,
kae, sinovi su negdje u Nizozemskoj, a sa enom se vie nije
moglo.
I nigdje mu, kae, nije Ijepe nego tu, iako ih je samo desetak u itavome selu.
Ponosno mi govori, nataui ve treu medovau, da je on
uvarov aktivist, i da je to, nakon svega, sada jedina Partija u koju vjeruje, a vjeruje jer je prava radnika partija, a intelektualci
uvijek neto muljaju, smuljaju i zajebu.
Zatim smo krenuli probijajui se kroz korov, putevima moga djetinjstva, kroz moje malo selo, prelazei jo uvijek one stare kamene prijelaze preko drvenih ograda, na kojima sam sretao svoja djetinja stopala.
Doli smo do imanja moga djeda Vujadina i do stare grkice,
koja je raspolovljena gromom stajala kao neka stara ruevina.
Usne su mi se skupile na pomisao na grke trenje koje su, onako grke, bile slae od najslaih! Nedaleko od trenje, izmeu
ljiva, koje su svake godine bogato raale (zbog uroda selo su
prozvali Debelo Brdo mislei na savijene grane od plavih ljiva
koje su bogato prekrivale seoske breuljke), zjapile su dvije jame s ostacima velikih kamenih ploa, koje su probijale iz tave
i korova.
Tu je nekad stajala kua u kojoj sam roen i nasmijali smo
se svi Vanjinom pitanju:
- Pa gdje je sad ta tvoja kua?Tko ju je odnio?
233

Zaista, tko?
Ako je kua nestala, grobovi su, valjda, pomislih, jo uvijek
tu.
Spustili smo se niz ljivar do nae druge kue koja je graena etrdeset devete na pedesetu.Ta kua je tik uz cestu i jedva
se vidjela od visokoga ipraja koje se zamreno splelo oko nje.
Sjedili smo u dvoritu, a Igor je snimao kako vjetar raznosi moje
prorijeene kose po raspucalim starim krovovima, a na hrpici
preostalih stvari u sredini sobe, izmeu nekih papira, slika i starih cipela, stajala je slomljena singlica Ne daj se Ines, s Arsenovom i mojom poutjelom i poluizgorenom fotografijom.
Onda sam zaelio otii do seoskoga groblja i kao kakav
samuraj, nosei Ninu na leima, koja me vrsto stegnula oko
vrata svojim ruicama, i onako malena gotovo se prilijepila uz
tijelo, tumarao sam pustim i zaputenim poljima, a kad smo stigli do groblja, traio sam izmeu visokog ipraja, trave, korova
i iskrivljenih krieva, onaj mali kameni spomeniks izblijedjelom
petokrakom, na kojem je velikim slovima bilo uklesanoObitelj
erbedija", a ispod toga imena djeda Vujadina, babe Deve, strica Milana i maloga brata Milana.
Vjetar je zvidao Krbavskim poljem i savijao visoke trave
koje su skrivale imena mojih bliih i daljih roaka, prijetei da
ih jednoga dana zauvijek prekriju i sravne sa zemljom, ostavljajui samo nekoliko najviih kamenih spomenika, da izvirujui iz
zemlje budu putokazi nekim zalutalim Ijudima, koji e u potrazi
za svojim korijenima i precima pokuavati otkopati naslage zemlje i korova koji e zauvijek zatrpati ove stare grobove.
Ne okrenuvi lea, uzmicah na prstima tiho unatrake od
svojih mrtvih, kojima vlati trave na vjetru tek jedini su tit...
Na putu za Sarajevo, izgorena i poruena sela, sve same
brazgotine, oiljci i kraste na tom reljefu jednezastraujuetragedije. Do juer sve to bijae pitomo, mirno i tako postojano! A
sad, gare, beskrovne kue, prazna dvorita, prozori oko Edipove duplje...
Sve sama crna svjedoanstva uasa koji je prohujao Bosnom. U Sarajevu nas je ekala Eve Ensler i Glen Glos, s kojom
sam dvije godine kasnije, na nekim osunanim pjeskovitim plaama i egzotinim vrtovima, snimao South Pacific.

234

.. Some enchanting evening...

you can see a stranger...
you can see a stranger...
across a crawded room...

Ratni mamurluci, buenje

Lenka i ja smo, unato privatno tekoj situaciji, pokuavali
nastaviti nau akciju povezivanja s Ijudima koji su nastojali zaustaviti rat na prostorima bive Jugoslavije. Smislili smo i projekt
i nazvali ga. Poslali smo pisma na mnoge adrese u svijetu, izmeu ostalih i pismo Olimpijskom komitetu, gospodinu Samaranu, mislei da je upravo Olimpijski komitet taj koji bi trebao glasnije reagirati na injenice bombardiranja olimpijskog Sarajeva.
Nikada od njih nismo dobili odgovora, ali smo dobili mnoga
pisma istaknutih pojedinaca u svijetu, od kojih posebno izdvajam pismo podrke velikog ruskoga pjesnika Josifa Brodskog.
Izmedu mnogih reenica podrke izdvajam ovu:/rPotpiite moje ime ispod svake akcije koju zapoinjete da biste ublaili nepravde ovoga svijeta."
Brodski je na vlastitoj koi iskusio nepravde, i izgleda da
jedino takvi, koji prou pakao za ivota, mogu neupitno htjeti
dobro i pravedno.

235

14

Dezerter
iki Pavloviu, Skadarliji, prodanim duama, utim kiama,
utim novinama, Istaknutom Strijelcu i arobnojpauini

Posljednji susret sa ikom Pavloviem, mojim ilijenom,

kako sam ga volio zvati, bio je na Skadarliji. Sjedili smo u nekom restoranu i pili pivo iz velikih aa. S nama su bile nae ene i djeca. lako je bio ovjek samoe, vuk samotnjak, za neke i
nepristupaan, ilijen je bio neobino topao ovjek i dobro se
osjeao u obiteljskom okruenju. Nesebino se u takvim trenucima davao. Na neki nain - razdavao. Dijelio. Nae prijateljstvo
je odavna preraslo poslovnu ovisnost i postalo je uistinu vano
za obojicu. Bili smo, u ivotu, ali, eto, i u poslu, na neki nain
spojene posude. Pretakali smo se, naime, u neke, samo nama
znane, ravnotee i ravnine.
Sjedili smo, dakle, tog proljea na Skadarliji, pili pivo u nekoj srpskoj pivnici i razgovarali. Malo o filmu, a mnogo vie o
politici. I ratu. Bio je ogoren Miloeviem, Mirjanom Markovi
i uope srpskom politikom scenom, ako se tako moe nazvati,
jer ta scena bila je stratite dobrih ideja.
Sam sebi je, ree u jednom asu ilijen, poeo zvuati apsurdno hvalei bivi titoistiki reim. On koji je snimio toliko filmova, s nepritajenim kritikim stavom o jugoslavenskom socijalizmu i toliko otrih romana o naoj tadanjoj stvarnosti ispisao,
i koji je tako strano mrzio svaki totalitarizam, sada je, na neki
nain, poeo aliti za tim istim sistemom, uviajui sve prednosti koje smo imali nad ovim novim nacionalnim reimima.
Skadarlija je mjesto gdje se jede dobar rotilj i uiva u starogradskim pjesmama. Podsjea na neko davno gospodstvo s
ovih prostora, gdje su poetkom dvadesetog stoljea srpski pisci i pjesnici (a dolazila su im i subraa po duhu iz drugih krajeva) doekivali zore uz vino i pjesmu. Tu se donosio miris i ukus
236

Pariza, parikih kavana, onaj dekadentni ali i stvaralaki boemski splin. Raala se i aama pia, stihovima, sanjarijama utvrivala boema, na koju je svaka slavenska dua, a pokazat e se
bogme i moja, neobino spremna i sklona.
Boemi su poseban soj Ijudi, od nekog su nebeskog materijala. ini mi se da su im due od perja otrgnute s krila anela.
Tako odvano, tako samoubilaki, sputati se u ponore duha
zbog jednog jedinog stiha, jedne dobre reenice - zar to nije
herojski in? Naravno, mnogi su i mnogi platili danak! Alkoholom ili nekim drugim omamljujuim sredstvom. Pali su doslovce kao aneli! I po njima su nezahvalno gazili priprosti Ijudi. I
uvijek me je udilo kako je narod nezahvalan prema svojim piscima i duhovnjacima openito. A oni su ih, bar se to pokazalo,
izvodili iz tame i sirovosti, kao neke mesije.
To su bile ulice ure Jakia, Branka Radievia, Jovana
Duia i mnogih drugih, ne tako slavnih pjesnikih imena, ali
poetskih dua, uz koje smo duhovno odrastali, a koji su svojim burnim noima potkivali skadarlijske kaldrme.Tim ulicama
i tim kavanama hodili su i Mato i Tin Ujevi, ispisujui svojim
stihovima, izmeu ostalog, i junoslavenski zanos i siavei ondanju pobjedu nadcrno-utom monarhijom".
Tih godina i te veeri, eto, svjedoci smo, kako je ta supilovska i trumbievska, poneto i ilirska junoslavenska avantura,
ve po drugi put krvlju raskomadana, i kako se s nje cijede posljednje iznevjerene iluzije, kao blatna uta kinica s raspadnutih vojnikih cokula.
Opet nas, eto, zagluujue bombardiraju svojim ratnim stihovima neki novi pjesnici, pretvarajui ove nae dane i godine koje smo zajedno ivjeli u promaene ivote, lane zanose
i uzaludne Ijubavi.Ti novi bronani i glineni spomenici, svojim
gvozdenim, nemilosrdnim stihovima briu sve one tanane veze meu ovim naim Junim Slavenima, pokuavajui revidirati
sve povijesne injenice i promijeniti datume vanih dogaaja,
izmiljajui pri tom nove vane datume i stvarajui nove povijesti i historije za ove nesretne narode, tjerajui ih, sve skupa, u
svoja uska nacionalna dvorita.
Ti nai, donedavna omiljeni pisci i pjesnici, koji su se jo juer zaklinjali u jugoslavenstvo, maui pri tom svojim crvenim
partijskim knjiicama, ele nas uvjeriti kako su nai ivoti, koje

237

smo pod Titovom Jugoslavijom proivjeli, bili zapravo utamniena beznaa i oajanja.
S tugom, prepoznajemo meu njima i neke nae (ikine i
moje) dojueranje prijatelje, s kojima smo po skadarlijskim ulicama i kavanama svojedobno pjevali iz sveg grla starogradske
pjesme i ispijali banatske rizlinge.
Moj prijatelj ika ivojin ilijen Pavlovi, ostao je to to
je oduvijek bio: pametan, mudar, postojan, astan i plemenit
ovjek. Veliki pisac i filmski reiser. On je svoje umijee objedinio s moralom. Radio je iz uvjerenja. I ivio. Buenje pacova,
Kad budem mrtav i beo, Zaseda, Hajka, Crveno klasje, Zadah tela,
Dovienja u sledeem ratu, Dezerter... filmovi su koji su svojom
posebnom poetikom obiljeili nae vrijeme.
U zagrebakoj kavani Korzo", gdje su se skupljali filmai,
liberali i poludisidenti, gdje smo esto odlazili Ivica Vidovi i ja
jer smo u to vrijeme bili nerazdvojni drugari, govorilo se gotovo
svakodnevno o Pavloviu i njegovoj filmskoj estetici, ali i o njegovoj graanskoj hrabrosti i umjetnikoj aktualnosti njegovih
djela. Svojim filmovima, od kojih su neki bivali i zabranjivani,
postao je uzor mnogim jugoslavenskim reiserima.
Bio sam ponosan i sretan to sam, na neki nain, postao njegov filmski glumac. Snimio sam glavne uloge u etiri njegova
filma i TV seriji Pesma. Postao sam zarobljenik njegove estetike.
Snimajui njegove filmove, pokuavao sam uistinu ivjeti ivot
njegovih junaka. Ako je trebalo piti, uistinu sam pio, akoje trebalojuriti zore i jahati bijele noi, bivao sam edni konjaniki ratnik
do posljednjeg daha. Osjeao sam se kao vojnik ivojina Pavlovia, pa mi se i dan-danas ini, da sve to je dobro na filmu, mora (ili
bi trebalto) na neki nain podsjeati na njegove kadrove.
Snimao sam s mnogim slavnim svjetskim reiserima i volio
sam specifinost S. Kjubrika ili opojnost F. Nojsa, zagonetnost
D. Vua, profesionatnost Ktinta Istvuda, ali nikada nisam, a vjerojatno i neu, osjetio ono uzbuenje koje sam imao pojavljujui se u ilijenovu maginom kadru.
Zbog te odanosti bio sam i napadan. I uvijek kad bih pomislio da je prestalo, odnekud bi, iz neke zasjede, uslijedio napad
u novinama. Neka nova gorina bi se prosula. Neka nova-stara
gorina iskrivljenih injenica i kleveta ustremila bi se usred bijela dana...

238

Pred utim zidom

to drugo rei i to odgovoriti danas ovim bokserima ivota" ovimjntelektualnim perjanicama" ute tampe, koji me
razvlae svojim epavim, krezubim, krvolonim rukopisima,
kao smrdljivo tijesto po stranicama hrvatsko-srpskih tjednika?
to rei toj sitnoduhovnoj bratiji, koja danas bezumno urla ovinistike budnice po svojim dvoritima, pozivajui na lin
sve one koji ne pjevaju s njima u horu, ili koji se svojom krvnom
i genetskom pripadnou ne uklapaju u njihova nacionalno-laboratorijska istilita?
to, naime, rei?
Ta gospoda, s: imenima i prezimenima koja ne pamtim,
tj. koja mi ne predstavljaju nita vie doli primitivnih piskarala
po utoj tampi, a bogme ponekad i po glavnim nacionalnim
dnevnicima, svih ovih godina prosto se utrkuju tko e smisliti
vie lai i gadosti na moj moralni raun, i tako me definitivno i
zauvijekotjerati s prostora bive Jugoslavije.
Eto, meu njima ustrajno prednjai izvjesni utozapisniar
I. S. koji me paranoino spominje u gotovo svim svojim televizijsko-meteorolokim kolumnama, i koji je zapravo odavno zasluio da ga se poalje na sud zbog ozbiljnih uvreda i otvorenih
prijetnji.Taj kameleon hrvatskog novinarstva i doktor kaktusologije ve trideset godina, kroz okno svoje TV bojne brigade,
salijee Ijude od imena i prezimena, i igoe ih raznoraznim optubama, pri tom sluei vladajuoj partiji, ideologijama i bojama koje se nose te godine. Kad mu je trebalo, bivaoje umjereni
nacionalist, pa odmah zatim potkaziva i progonitelj hrvatskih liberala i njihovih simpatizera 71. godine, pa dok si rekao
keks", postajao je luonoa nacionalnih zanosa i preporoda i
ef urednitva hrvatskog dnevnika, u kojem se, po njegovom
naputku, moralo pozdravljati i javljati na telefon uzreicom:Za
dom spremni!" da bi u novogodinjoj noi, dok su se prebrojavali izborni glasovi 2000, uao u novo tisuljee kao osvjedoeni demokrat i zakleti Ijeviar, te svoje profesionalne kaktusoloke usluge ponudionacionalima" i internacionalima" i
gotovo uvijekCIA-nalima", a sad e opet vjerojatno poeti, ako
ve nije, dipliti u svoje nacionalistike gajde, birajui junake (ili
izdajnike) grudi svojih sugraana da im okai koji svoj kaktu-

239

si, vjeni ili ordeni, da svoje usluge ponovo ponudi vlasti i

ukusu vremena.
Taj isti I. S. to jest Istaknuti Strijelac, besramno me i do kraja neukusno i ulizivaki salijetao na filmskom festivalu u Kanu
1997. godine, gdje sam bio gost, zbog moje uloge u filmu Franeska Rosija La Trequa, koji je bio u slubenoj konkurenciji. Molio me je da popijemo pie zajedno, da ga upoznam sa Donom
Torturom, da ga odvedem poslije projekcije filma na parti. lako
mi je bio dozlaboga dosadan, popio sam s njim pie, odveo ga
na parti, upoznao ga s Donom Torturom i itavu veer sluao
njegova divijenja i prekomjerna hvaljenja, po kojima sam za
njega, biona najznaajniji filmski glumac".
Poslije nekoliko mjeseci, poeli su njegovi bijesni napadi
na film Dezerter ivojina Pavlovia i na mene, koji sam, eto, odjedanput, preko noi, postao etnik i vandal, koji je snimao taj
etniki film na kostima hrvatskih branitelja u Vukovaru '91.
godine".
Napisao sam demanti. Istoga dana. Napisao, potpisao i poslao. Pokuao sam objasniti itateljima da nisam snimao film
u Vukovaru, nego u Beogradu. Pokuao opisati svu asnost i
potenje Pavlovievog filma, njegovu plemenitu elju da kao
umjetnik i ovjek uloi protest protiv bezumlja. Objanjavao
sam kako je Dezerter zapravo adaptacija romana Vjeiti mu
F. M. Dostojevskoga. Arhetipski Ijubavni trokut, pun strasti i
bolesne Ijubomore. ika je radnju smjestio u scenografiju Jugoslavenske narodne armije. Glavni junaci su bili pukovnici i
kapetani, ija je Ijubav poela i zavrila u Vukovaru, gdje su se
razbili njihovi promaeni ivoti. Pavlovi aktualnost filma postie smjetajui radnju u Vukovar i Beograd '91. godine, gdje
pokazuje kako JNA, zapravo, prestaje biti Armijom svih jugoslavenskih naroda i narodnosti", ve prilazi jednoj strani, odabire Miloevia kao vrhovnog komandanta i svojim tenkovima
i vojnom silom razara Vukovar, ostavljajui iza sebe pokolj, pusto i ruevine.
Uzalud pisah demanti.
Bjesnilo Istaknutog Strijelca je sve vie uzimalo maha. On
sam postao je streljaki vod! Iz tjedna u tjedan ponavljao je lai
za koje se, po nepisanom pravilu urnalizma, nadao da e, ustrajnim ponavljanjem, uskoro postati istine.

240

Za mnoge su# naravno, i bez ustrajna ponavljanja, na samom poetku i postale, i opasno prijetile da se neki s pravom
ogoreni oajnik i pravednik noen istinom" koju mu servira
istaknuti strijelac I. S. pokua obraunati s tim filmskim monstrumom", s f//7ietnikom" i s tim prokletimjugoslavenom".
Bacio sam napokon sve to skupa kroz prozor svojih jureih
vlakova i aviona, kojima dolazim i odlazim s ovih naih psihodelinih prostora. Za razliku od takvih novinarskih bolesnika, ija
paranoja uistinu zahtjeva ponovo ozbiljnu lijeniku brigu - jer
hospitalizacija je, ini mi se, prekinuta poetkom osamdesetih
- koji svako mijenjaju obleku, ja svoga generala ne mijenjam.
ivojin Pavlovi je bio moj duhovni voa. Bio je moj uzor
i moj ideal u umjetnosti. Zbog njega sam'68. napustio Partiju.
Bio je mojglavni dasa". I ne samo moj. Bio jeglavni dasa" svih
onih koji su voljeli tu estetiku i osjeali je kao Ijudsku vertikalu i
hrabrost, kao neto najvanije to nam se dogaalo u umjetnosti vremenajugoslovenskoga socijalizma", s kojim smo ivjeli,
odrastali i umirali. avolji f\\m ivojina Pavlovia, bio jeelik koji
nas je u tim olovnim vremenima kalio, ali i arobna pauina koja je vezala nae snove u najljepe iluzije. I svi koji smo bili dio
njegovih slika nosimo tu umjetnost kao zatitni znak vlastite
hrabrosti i dostojanstva. I kao njegov posebni peat, koji nas je
generacijski i umjetniki odredio da budemo takvi kakvi smo
bili i kakvi jo uvijekjesmo.
avolji film ivojina Pavlovia i dalje tee mojim venama i
upravlja mojim filmskim pokretima. Hou, zapravo, rei:Tko je
jednom zaista gorio, taj pamti plamen!
Meni je taj plamen obasjao put.

241

15
Odlasci u Zagreb i iz Zagreba
O koli hoda, jednoj kino projekciji, prijateljima koji okreu
lea, kontesi Aimi, kolodvorima, ulju i zelju u zdjeli

Odlazio sam i u Zagreb, ponekad. Onako, na takama, s povratnom kartom. Vozei se od Slovenije prema Zagrebu s Krleinim eirom, gledajui se u odsjaju prozora, neodoljivo sam
nalikovao na ranjenog Horvata iz Krleinog Vujaka.
Promiui sporim vlakom kroz zagorske krajolike mojom
glavom prolazili su kadrovi iz Galievog i tiviievog Putovanja u Vujak. S njima sam snimio m nogo filmskih i televizijskih
pria. tota smo jedni od drugih nauili. Bili smo i ostali bliski.
Krlein duh nas je nekako podsjeao na to to jesmo i kako se
jedni prema drugima moemo ponaati. Bila je to kola u hodu.
Ponekad poalim to je, ili zbog uvjeta, ili tko zna zbog ega,
sve nekako ostalo u domaem dvoritu. A velike su to teme. I
nisu podvale. Valjda se, zbog toga, nisu ni prodavale.
Nae prie, koje smo snimali, na neki nain imale su poruku, pa i ovu koju sam ivio putujui vlakom u eiru, uz rijeku
koja se igra granice, sa takom, ranjen iznutra, izvana, zbog toga to nisam od onih koji se mire s ravnodunou zemlje, to
nisam od onih koji se kriju u nekoj rupi i ekaju neko veselije
vrijeme, to me boli posvaana krv, to prolijevanje kao da se u
dojueranjoj prii o bratstvu pere neista savjest svih minulih
vremena i prolijeva pred noge neke otmjene gospode koja e
odrediti pravinost i koliinu naeg domaeg, runog zla.
Moj zadnji film u Hrvatskoj biojefilm Zvonimira Berkovia
Kontesa Dora. Uivao sam radei taj film s tako sjajnim, strpljivim i pametnim Berkoviem. Uivao sam raditi s Almom Pricom. Bila je pouzdan partner u toj filmskoj pustolovini. Bavei
se kazalitem i filmom, nauio sam vrlo brzo koliko je partnerstvo vano u toj umjetnosti. Izmeu mnogih divnih glumaca sa
242

kojima sam igrao, Inge Apelt, Miodrag Krivokapi u kazalitu,

a Milena Dravi i Pavle Vujisi na filmu, ostaju, nekako najblie
mom glumakom biu. I njena dua Alme Price savreno se
naslanjala na moja umorna ramena.
Dok sam snimao tu sjetnu komediju, potresala me snano i prava obiteljska drama, koja je ba u to vrijeme snano
eksplodirala i razbila moj privatni ivot u komadie iz kojih se
nita osim moje dvoje djece nije moglo ouvati u mome srcu.
Dobro je od toga profitirao samo moj nesretni filmski karakter
Armano, koji je svome njenome arlatanstvu dodao i pravu
sjetu moga lica, koja se savreno uklopila u njegov nesretni i
apsurdni ivot.

Grad u retrovizoru
Putovao sam u Zagreb, na gotovo tajnu poruku Berkovia,
kojom me sasvim konspirativno obavjetava, da e projekcija
Kontese Dore biti toga dana, tono u podne u kinuJadran", na
uglu llice i Frankopanske, mjestu koje sam vjerojatno najtrajnije poploio svojim viegodinjim nemirnim koracima. Tono u
podne bio je moj omiljeni vestern i eto, doavota, sada putujem na tajobraun" u Zagreb, kao neki pravi kauboj, bez puke
i pitolja, s podivljalim srcem ispod plavog sakoa, sa eirom,
Krleinim, Armanovim, mojim...
Kad god bih dolazio u Zagreb, tih mjeseci, dolazio bih gotovo ilegalno. Trudio sam se da izabirem to krae staze koje
moram pjeice proi, da bih stigao na moje dvije-tri adrese,
gdje su me ekali moji prijatelji-jataci.
Osim naeg stana uTomaievoj, gdje bih se zabio i vrsto
grlio tih par sati Danila i Luciju, odlazio bih povremeno na au
crnoga vina do Arsena i Gabi u Haulikovu, i gotovo uvijek kod
Borislava i Marine, koja bi mi uvijek pripremala neto od dalmatinskih specijaliteta, meu kojima su me do besvijesti opijali
rioto od sipe i prava lozovaa izVrgorca iTrogira.
Tih par sati koje bih proveo u tom toplom stanu, okruen
iskrenim prijateljstvom, koje sam duboko osjeao, jaali su moje
nade i inili me odlunijim da istrajem unato svim bespuima.

243

Zrak gole i otvorene nelagode

Lucija me nikada nije putala da bez nje hodam po gradu,
a ja sam se nekako bojao hodati s njom, unaprijed se stidei
ako mi se neugodnosti dogode pred mojom njenom keri, koja me tako srano branila. Toga jutra Lucija je spavala. Naslijedila je od oca taj talent da zna jahati bijesne noi. Na projekciju
sam poao s Danilom i njegovom djevojkom Paulom, zbog ije
sam prenjene i osjetljive due unaprijed strahovao od moguih neugoda koje bi nam se tamo mogle dogoditi.
Snimajui filmove iz vlastitog ivota nauio sam da ponekad na dvoboj treba i zakasniti. Ve su svi pozvani bili u projekcijskoj dvorani. Po dogovoru, u foajeu me ekao Drago Bahunek, filmski zvan arli. Uli smo u mraku u dvoranu i sjeli na
najblie stolice u zadnjem redu. Ono to se dogaalo u mojoj
glavi tih sat i pol, koliko je projekcija trajala, teko mi je opisati.
Gledao sam slike nekog ovjeka koga mi se inilo da prepoznajem i ije mi se lice gubilo ispred oiju, jer slike iz Berkovievog
filma smjenjivali su kadrovi lica koja sam ja montirao u svojoj
glavi, a koja su tu sjedila pored mene, u toj maloj filmskoj sali, ne sanjajui da je ovo nemilo filmsko lice, koje su prisiljeni
gledati na ekranu, ovoga trena tu pored njih i da die, ba kao i
oni, ovaj ustajali, teki, Ijepljivi i, toga jutra naroito, zrak gole i
otvorene nelagode.
Izaao sam iz dvorane, po instinktu dobrog revolveraa,
prije no to su se u dvorani upalila svijetla. U malom predvorju
kinaJadran" u kutu je bio postavljenvedski stol" sa sendviima, pivom i vonim sokovima. Naslonio sam se na suprotni zid
i zapalio cigaretu. Imao sam na sebi sivi kini ogrta i Krlein eir. Nosio sam ga samo u iznimnim situacijama. Sada sam zaista
bio pravi, ranjeni Horvat, koji je nervozno prebacio nogu preko
noge, otpuhivao velike kolutove dima i ekao da se obrauna s
tom svojom redakcijom i tim svojim urednicima.
Ono to se sljedeih minuta dogaalo, primjereno je scenama iz neke filmske komedije, ili iz loe reirane drame.Tih prvih nekoliko poznatih lica koja su izala, zanijemilo je od scene
koju su ugledali! Otkud ja tu? Otkud ja usred Zagreba? Uznemirili su se. Kao da je sam neastivi tog trena uao meu njih u
nedjeljno, magleno jutro!Tiina kojom su zanijemili podsjeala
je kao kad iznenada u kinu nestane tona, a ostane samo slika.
244

Bio sam, dakle, tih desetak minuta nijema slika, utvara pored
koje su prolazila sve sama poznata lica, sve sami nekadanji prijatelji, koji su, kao po dogovoru, bespomono okretali glavu od
mene. Tada mi je vjerojatno pao stih: Prijatelj ga, kau, vie ne
poznaje. Dodaj mi pivo s onoga stola", apnuo sam Danilu.
Otiao je po pivo. Paula je stajala pored mene i vidno se
itavim tijelom tresla od uzbuenja. Zatim je, zgranuta ponaanjem Ijudi, poela plakati i istrala na ulicu. Danilo mi je dodao
pivo i potrao za njom. Ostao sam naslonjen na svoje take i na
sivi, vlani zid kinaJadran" koji je svojom otrom hladnoom
nesmiljeno probadao ispod lijeve lopatice. Ne znam je li i dalje
trajao taj nijemi film, ili sam to ja bio potpuno ogluio i zanijemio. Sad sam se sam sebi inio kao jedna od onih plastinih ili
porculanskih lutaka iz izloga llice.
Zatim se pojavila ona!!!
Lijepa kao iz filma! Lijepa kao u filmu. Lijepa kao Alma. Alma! Rade", viknula je i potrala mi u zagrljaj. Odjednom se u
malo predvorje kina Jadran" vratio ton. Ohrabreni glavnom
glumicom, polako su poeli prilaziti i neki hrabriji prijatelji. Neki su mi, sa suzama u oima, utke, vrsto stiskali ruku, elei mi
valjda poslati neke tajne poruke kojima bismo se trebali razumjeti. Zbog svih naih izgovorenih ili preuenih istina. A neki
su proli pored mene ne pogledavi me.
Za njih sam ionako ve dugo vremena bio i ostat u zauvijeksivi, hladni zid"! A bila je to premijerna, iako zatvorena i
za odabrane, prireena projekcija jednog filma. Gledali ste film,
zaboga! Umjetniko djelo. Berkoviev film, govorio sam samome sebi, njima, ulici, nebu, minulim vremenima, buduim vremenima... Film, dobarfilm...

Mjesto: Zagreb. Vrijeme: stalo

Vratio sam se taksijem u Tomaievu. Lucija je otila na
probu. Danilo je negdje tjeio Paulu. Proveo sam jo ta dva-tri
sata sam ispijajui oujsko pivo i vrtei natrag film koji mi se
tog jutra odigrao. Zatim sam krenuo na kolodvor da uhvatim
poslovni vlak za Ljubljanu koji je jo uvijek nesmetano iao s
etvrtog kolosijeka.

245

epao sam na svojim takama i ve me je dosta jako boIjela lijeva noga, a koljeno mi dobrano nateklo zbog vode koja
se tu skupljala od posljedica moga pada u Cankarjevom domu.
Kolodvor je u to vrijeme dana bio neuobiajeno prazan. Kao
u nekoj Markesovoj prii. Negdje otprilike u sredini glavnoga
perona, prema meni su ila etiri mukarca. Prepoznali su me i
jedan od njih je poeo glasno vikati na mene, ne birajui rijei
izmeu psovki kojima me je obasuo. Glasno je govorio to su
neki mislili. Ostala trojica jedva su ga zadrala da ne nasrne na
mene. Sagnuo sam glavu i natukao dublje Krlein eir na oi.
Mislio sam da je taj moj prolazak preko glavnog kolodvora trajao vjeno i da nije bilo Ijudi koji su isto tako od stida okretali
glavu na drugu stranu, mislio bih da snimam jedan od mnogih
filmova koje sam snimao na tom istom mjestu.
Hodao sam prema vlaku brisanim prostorom sporo i sjetno.
Bljesnue mi Ujevievi zavrni stihovi iz Molitveza koru kruha i
zdjelu lee: Ne bitizao, no uman u snazi/i ispravitipravicu na vazi.
I daj nam otro oko to slog pazi./Daj pravdu nama i neprijatelju/
dvijemrljeulja uistomuzelju. apat ili krik? Po glatkom mramornom ploniku zagrebakog kolodvora odjekivale su take Kreimira Horvata ije se elo znojilo ispod Krleinog eira.
Pod drugu kapu neu!

246

IV
TEKIM GODINAMA
USPRKOS

1.
Wake up world
O gostovanju u Gorici, pozivu Entonija Endrjusa, posjeti
Londonu, ludim kravama, erilovom duhu, Milu
Manevskom i osmijehu sree

Bio je esti mjesec'93. godine.

Opet sam bio na takama, ovaj put zbog puknute Ahilove
tetive koju sam zaradio igrajui nogomet s novinarima Mladirte
s kojima sam se pomalo druio tih mojih podstanarskih slovenskih dana. U ali sam govorio prijateljima da su neprijatelji konano shvatili gdje me trebaju gaati i gdje sam ranjiv.
Jedne veeri zazvonio je telefon u naem malom stanu u
Fuinama i na drugoj strani ice, kako se to kae, bio je Entoni. Zabrinutim glasom mi je objasnio kako me je sve ovo vrijeme od kada je rat poeo u Jugoslaviji pokuavao pronai, ali
je imao neke sasvim nevaee telefonske brojeve. Pitao me je
kako sam, kako mi je obitelj. Rekao sam da sam se rastao i da
sam, eto, sada s novom enom i malenom keri u Ljubljani, te
da su Danilo i Lucija u Zagrebu, a roditelji u Beogradu. Pozvao
me je da odmah doem sa svojom obitelji u London i ostanem
u njegovoj kui kao njegov gost koliko god dugo hou.
Nasmijao sam se u sebi, malo od tuge, malo od sree. Pravo
prijateljstvo se prepoznaje tek u nevolji. Prihvatio sam njegov
poziv, ali samo na tjedan dana, jer sam u Sloveniji imao obaveze u teatru. Igrao sam Vitrakova Donuana u Gorici i Nepoznatog u Strinbergovom Putuza Damask.
Uz moje gostovanje u Gorici vano je zapisati sljedeu
anegdotu. Taj mali teatar sa svojim zanimljivim glumakim
ansamblom bio je oduvijek jedno od mjesta koja su za mene
zraila pozitivnom energijom.Tamo sam imao uspjena gostovanja, tamo smo moji mladi glumci i ja osvojili prvu nagradu
na njihovom kazalinom festivalu s predstavom Kau daje sova
nekad bilapekareva ki, i tamo sam imao nekoliko prijatelja glu249

maca, koji su bili moji, u pravom smislu rijei, fanovi. Dolazili su

na moje premijere u Zagreb i Dubrovnik i, uope, lijepo smo se
druili svih tih godina.
Zatim sam se ja, eto, odjedanput pojavio u njihovom malom teatru i, kako kae moj dragi prijatelj Ivo, dok smo jedne
veeri ispijali tko zna koju bocu brike rebule, unitio sve njegove iluzije. Jer do tada, kae,ja sam za njega bio bog, a sada sam
se pojavio tu, u njegovom malom teatru, na toj njegovoj maloj
sceni i unitio sve ono to je o velikom teatru i nedodirljivom
glumcu sanjao.
Bio sam, kae, tu pored njega, muei se sa slovenskim jezikom i ba ga briga to je predstava koju igramo uspjena. Ja
sam unitio, kae, njegove teatarske snove.
Poli smo, dakle, u London, na poziv Entonija Endrjuza, s
kojim sam sredinom osamdesetih sklopio vrsto prijateljstvo
snimajui neki ne naroito znaajan ameriki film u Budimpeti. Karte sam sam platio jer mi je bilo nekako neugodno priznati
da novaca ba i nemam. Na Hitrou nas je ekao Entonijev osobni voza i odvezao nas u njegovu londonsku kuu jer nam se
Entoni unaprijed telefonom ispriao da nas, naalost, ne moe
doekati. Morao je biti na nekom takmienju, jer njegova ker
jae njihovog najboljeg konja, negdje na sjeveru Engleske.
Kua se nalazila u samome centru Londona, nedaleko od
Hajd parka i bila je uvena po tome to je to bila zadnja kua u
kojoj je ivio Vinston eril. S jednog od zidova te stare i zanimljive kue gledao nas je onaj njegov uveni portret s cigarom.
Dakle, prespavali smo u erilovoj kui, koja je sad, eto, bila
Entonijeva i jo smo, ini se, te noi intenzivnije sanjali rat, jer
je meu zidovima lutao i erilov nemirni duh, koji nije malog
udjela imao u onom davnom ratu i koji je te noi, kao da je pronaao dugo ekane rtve, ludovao oko naih glava, prepoznajui u naim tekim snovima duboke nemire koje smo sobom
donijeli, a koji u stvarnosti te iste noi divljaju Balkanom.
Sutra nas je Edi, kako se zvao na Ijubazni voza, povezao
na Kantri, jedno mjesto ezdeset milja od Londona, gdje je, kako nam je objasnio, bila prava kua obitelji Endrjus. Znai erilova kua u Londonu bila im je vikendica! Prolazili smo kroz
krajeve Engleske kakvu nismo poznavali. Prekrasna zelena poIja i mnogo drvea. I mir.
250

Blaeni mir.
I ovce i krave na zelenim panjacima.
Mir, mir, mir...
Mene im je neto u tom smislu lijepo to odmah podsjeti
na rodnu Liku. Ali za ove velike, bijele krave s crnim pjegama po
sebi kau da su poludjele i njihovo meso se ovdje ne jede, no
bit e da ga ve godinama tajno lifraju po provincijama svijeta
jer toliko mnogo ludih Ijudi, derui ludo meso, luduje i ratuje
ovoga asa u siromanim krajevima, koji su bili i jo su uvijek
provincije Londona, Pariza, Berlina ili Njujorka. A te simpatine
krave djelovale su posve normalno. Dapae, simpatino.Sad
prolazimo kroz Endrjusov posjed", rekao je Edi. I prolazili smo
tako nekih dobrih 15 minuta.
Onda smo ugledali ispred sebe ogroman, pravi engleski
dvorac iz esnaestog stoljea. Ispred dvorca, ekali su nas Entoni, njegova ena Dordina i njihova djeca, Doua, Desika
i Samanta. Bili su vidno uzbueni jer su, eto, imali priliku vidjeti prave ratne izbjeglice o kakvima su engleske novine svih tih
mjeseci uveliko pisale. Uz kraljevski ruak, vino i ampanjac,
kako i prilii mjestu u kojem smo bili, Entoni mi se ispriavao
to mi nikada nije rekao za vrijeme naeg filmskog druenja u
Budimpeti da je on zapravo dosta bogat ovjek. Zapravo, njegova ena je naslijedila ogromno bogatstvo od svoje obitelji
(robne kue Simpson po cijelome svijetu), i postala jedna od
najimunijih Engleskinja.
Ostali smo par dana u tome rajskom sanatoriju, koji je,
zbog nae realnosti u kojoj smo se nalazili, vie budio u nama
nelagodu i gotovo posramljenost nego to je lijeio. Ispriali
smo Endrjusovima nau ideju oko projektaWake up vvorld", no
on nam je iskreno i gotovo se ispriavajui rekao kako on za to
naalost nema vremena, a ni talenta da se time bavi, ali misli da
ima pravu osobu koja bi nam u tome mogla pomoi.Tko, pitali
smo uglas.Vanesa Redgrejv", rekao je.Ona je jedina u ovoj zemlji koja e shvatiti vau ideju."
Odmah ju je preko svojih agenata pronaao i bioje iskreno
iznenaen kad mu je ona, uvi moje ime, rekla da zna za moju
priu, da je o mome sluaju i o sluaju (nije mogao rei koje to
hrvatske glumice, ali mi smo znali da se radio o Miri Furlan) proitala u jednoj od knjiga Slavenke Drakuli i da odmah doemo
kod nje u Manester gdje je igrala u RoyalExcange teatru.
251

Istoga dana smo se vratili u London, a ve sutra zaputili

u Manester. Doekala nas je u teatru. Bila je jo Ijepa no kad
sam je zadnji put sreo u Londonu na predstavi Lady from the
sea, koju sam zajedno sa svojom bivom enom gledao, a potom smo, po njenoj elji, imali s njom veeru, nakon koje nas je
odvezla kolima do naeg hotela, koji je bio na suprotnom kraju
Londona.
itave veeri smo priali o politici.Takva je i ostala. Sa svojim biljenicama koje je vrtjela meu rukama, a koje su bile gusto ispisane, bezbrojnim podacima i raznim imenima, vie je nalikovala na neku strastvenu aktivisticu negoli na jednu od najveih glumica svijeta. Oduevila se Lenkinom i mojom idejom
i odmah poela na njoj raditi. Dogovorili smo, za mjesec dana,
u istom ovome teatru, napraviti koncert po nazivomWake up
vvorld" i na njega pozvati neka znaajna imena, koja bi svojim
prisustvom pobudila panju javnosti. Gledali smo i predstavu
te veeri, u kojoj je ona, naravno, briljirala, ali ni poslije predstave nije eljela govoriti o teatru, nego samo o naem projektu
,,Wake up vvorld". Kad smo se vratili u London, bili smo jo opinjeni udotvornom magijom Vanesa Redgrejv. I bili smo sretni
da smo, inilo se, pokrenuliWake up vvorld".

Nakon dvije godine - osvit

U Londonu nas je ekala jedna poruka, koja mi se toga
trena uinila sasvim nevana, a koja e odigrati vanu, moda
i najvaniju ulogu u mome ivotu. Bila je to poruka od mladog
makedonskog reisera Mila Manevskog, koji mi je predlagao
da se naemo negdje u Londonu na piu. Pozvao sam ga i dogovorili smo se da se iste veeri naemo u kafeu kojeg je on
predloio. Upoznali smo se i on mi je objasnio da me danima
pokuava pronai i da je napokon saznao da sam u Sloveniji,
te da je od Lenkinih roditelja dobio moj broj u Londonu. Dao
mi je scenarij i molio me da ga proitam, te da mu javim svoje miljenje. Scenarij sam proitao istu veer dva puta. Bio je
fantastian, a uloga kao da je za mene pisana. Sutradan smo
se sreli na istom mjestu i ja sam mu rekao kako mi se scenarij
uistinu strano svia.

252

- Onda vam mogu rei da sam ga napisao za vas - rekao

je Milo.
- Kako? - priupitao sam. - Pa mi smo se juer prvi puta vidjeli.-Smijeio se.
- Oboavam filmove ivojina Pavlovia - rekao je.
Sutradan sam upoznao i engleske producente i poslije nekoliko dana dobio ulogu. Bio je to; kako se poslije ispostavilo,
film moga ivota. On mi je otvorio vrata amerikog filma i na
neki nain me spasio.
Jo smo tri dana bili u Londonu, pogledali neku predstavu,
ne sjeam se vie koju, i napustili erilovu staru kuu.
Vratili smo se u nau Ljubljanu. Na aerodromu nas je ekao
Lenkin otac Lazar. Kad smo proli carinu i krenuli prema djedu
Lazaru, naa mala Nina je sama uinila prve korake.
Prohodala je.

253

2.
Tugazajug
O ohridskim istrukim danima, gradu uoi kie, Stepskom
vuku Manevskom, bijeloj rakiji u crnoj noi, gromovima,
vinu koje hrabri i oplakuje...

Uvijek ima negdje jedna prosanjana cesta iz mladosti, koja

toplim zrakama sunca obasjana, eka tvoje umorne korake, pa
krivudajui njima, vodi do nekih vedrih gradova, gdje se Ijudi
skupljaju u predveerja ispod irokih kronji visokih dudovih
stabala i tamo u prostranim sjenama ekaju nove noi i piju crno vino.
Struga, Ohrid...
Prepoznajem u sebi ovaj grad. Ove male, krivudave ulice
kojima jo beton nije posve ovladao.
Prepoznajem ovu ariju, kojom jo ponekad prou seoska kola i u njih konji upregnuti. I bogate trnice na ijim se
stolovima zeleni i crveni svjee povre, i gdje se paradajz jede
kao najslae voe.
Onako iz ruke. Kao jabuka.
Otkrivam male kavane, iz kojih dopiru mirisi rotilja, peenih paprika i svjee pripravljenog ajvara.
Ponovo ta naroita muzika i pjesme koje uvijek neega
ili nekoga dozivaju u sjeanje sa svojim zamamnim i taktilnim
osminama koje seu duboko u grau Ijudskoga duha, sve do
helenskih vremena, slavnih i trijumfalnih, a opet trajno uznemirenih i, naalost - esto krvavih.
Prolazim pored eljeznike stanice, koja jo uvijek stoji
onako kako je velikim potresom poetkom ezdesetih razruena i ispred koje se moj maturalni razred vinkovake gimnazije
slikao.
Gdje su sad svi ti moji drugovi?

254

S njima sam se na Ohridu bratimio, ne mogavi se udom

nauditi kemijskom procesu kojim rakija, za koju su nam rekli
da se zove mastika, pobijeli, ako se ulije malo vode u au.
I ti pobele? - ree mi jedan topli glas, iju sam nevinu mladost, davnih godina, skrivao ispod bijele hotelske plahte, naeg
razapetog adora ni na nebu ni na zemlji, u kome je bila moja
zasunjena robinjica, jedne tople Ijetne noi...
... aman, aman,
zolte dunje, suvo grozje...
I ti pobele - ponovila je sjetno, gledajui u moje prosijede kose i kao da je ovoga trena postala svjesna kako vrijeme
prolazi i kako nismo vie oni isti od prije dvadeset i neto godina.
-T o je od snijega, gore na sjeveru - rekoh.
Nasmijeila se oima punim posebnog sjaja i znaenja, koja su, onako uskovitlana od ovog nenadanog susreta, mijenjala
boju njenih tamnih zjenica.
-Tuga za jug. Probaj...
Pruila mi je svoju au, ne marei to e tko pomisliti o
ovoj njenoj intimnoj gesti, kojom je odavala nae stare tajne.
Ispio sam dugi gutljaj crnoga vina koje je bilo i tuno i juno i nekako gorko, jer me sjetilo na Strugu i dan poezije na
jugu Makedonije, gdje su se neki dobri dragi pjesnici uzajamno
zavodili stihovima, pjevali blagosti novome danu i bratski razumjevali svoje slinosti i razliitosti.
Kako li sad izgledaju ti susreti?
to pjevaju te desetkovane pjesnike, bratske udruge i koliko ih je ovoga Ijeta dolo tamo dolje itati stihove?

Skoplje '93.
Ponovo u gradu u koji sam rijetko, ali uvijek s radou dolazio.
Grad, to nisu samo krovovi kua, trgovi i ulice, nego i Ijudi
koji hodaju po njima i koje sreemo na raskrima. Grad, to su
kino sale i Ijetna kina, vatrogasna drutva i pjevaki zborovi.To
su nogometna igralita i klubovi penzionera. I kasarne prepune
vojnika koji ekaju nestrpljivo na svoje dozvole za izlazak. Grad,
to su tvornice sa visokim dimnjacima i djeji vrtii, kole i fakul255

teti. Crkve sa razliitim tornjevima i znamenjima, koje se mole

jednom a uvijek razliitom bogu. Grad, to su kolone plavih bluza, to jutrima ure na posao i noni polivai ceste sa kojih se ispiru uegli tragovi ivota slijepljeni na betonskim plonicima.
Grad i poneki samotnik, koji pred zoru tumara praznim ulicama do svoga poinka, kuita kojeg ima i nema. Grad je i prodorna sirena na bolnikim ili milicijskim kolima.
Grad, to je lice koje ima svoj oblik i koji ivi u nama, s nama,
uz nas...
U Skoplju djeca izlaze na ulice oko 11 naveer i itavi grad
luduje noima.
Barje tako bilo...

Uoi kie
Milo Manevski me provodi svojim buduim filmskim
svjetovima i na neki poseban, bratski nain priprema za moga
Aleksandra Makedonskoga.
Milo jeStepski vuk" u Skopju. Davno neim duboko ranjen, teko vida svoje gorine i ne puta nikoga do svog njenog srca. Aleksandar, glavno lice filma Prije kie, zapravo je on,
iako ga je, kako mi je u Londonu rekao, pisao prema meni. Ali
Aleksandar sam, pokazalo se, i ja. I na mene je pucao nekiroak" u Beogradu.
Aleksandar je prema Manevskom mirio davno zavaene
svjetove. Njegov hrabri i odvani odlazak u jedno albansko selo
podsjea pomalo na vestern, u kome Aleksandra, u nekoj maloj, seoskoj izbi, kao pod atorom, primaindijanski poglavica",
a ona drhtavom, bijelom rukom, slui kavu izfildana i naginje
se smjerno nad njegovo lice, jedva ga kratko pogledavi duboko u oi.
Hana (igra ju Silvija Stojanovska),jo uvijekzanosno lijepa,
ne vie djevojica, nego-zrela ena, ije skladno i odnjegovano
tijelo ne mogu sakriti sve dimije i zategnute svilene marame.
Kao da je reklai ti pobele", prelazei skrivenim pogledom
preko moje sve snjene kose.
Starac koji sjedi preko puta mene, prekrtenih nogu, glavar
je sela. Njegove krte rijei najavljuju opasnost.Kia e" - kae i
brie oznojeno, dubokim borama izbrazdano elo.
256

U tom trenutku uje se izvana prava, a ne filmska grmljavina.

Staroga i mudroga Albanca Zekira igra veliki kosovski glumac Abdurahman alja.
alja je sve one godineTitove Jugoslavije bio Kosovar Jugoslaviji naklonjen, kao i mnogi Albanci tada. Kao i Azem Vlasi,
koji mi jey97. na nekoj veeri kod zajednikih prijatelja u Londonu rekao:Ti zna koliko sam bio Jugoslaven. Vjerovao sam u Tita i tu zemlju. Zbog mojih uvjerenja, esto bio osporavan meu
svojim Ijudima. Danas, nakon svega to se dogodilo na Kosovu,
ja vie ne vjerujem u mogui zajedniki ivot sa Srbima.
Tiina.
Ponovo se uje iz daljine potmula grmljavina.
Kia e - ponovi i moj Aleksandar sada i otpije dugi gutljaj kave. Hana izlazi iz niske sobe, saginjui glavu i malim pokretom ruke podie dugake haljine da ne bi za prag zapela. Na
as se vidi dio prelijepe noge i Aleksandar uzdrhti od nenadane
strasti.
Uzdrhtala je i ona iako se nije okrenula niti ga vie pogledala.
Sreem stare prijatelje u Skopju. Metu Jovanovskoga, Gorana i Vlatka Stefanovskoga, Bodu, Igora Dambazova...
Provode me kroz grad kao nekada. Braa Stefanovski daju
poseban peat ovome gradu. Moda najvie od svih povezani
sa opim jugoslovenskim prostorom, ali ba zbog toga i najranjiviji, jer malo im se od tih uloga due vraa.
Dambazov je glumac, pjeva, kockar ijo tota to niti on
ne zna da jest.
Znamo se s Pulskog filmskog festivala, gdje je doao kao
sedamnaestogodinjak i itavo Ijeto pratio moje korake, kao i ja
nekada korake Cice Perovia i Pavla Vujisia. Sada smo opet tu.
Vodi me kroz Skopje, pokazuje mi znamenitosti, to u prijevodu
znai - najznamenitije kavane.
Za to vrijeme, Lenka reira Antigonu Duana Jovanovia u
Kumanovu. Ostavlja svakogajutra nau malu Ninu kod roditelja
prijatelja Zorana Raleva i juri na probe, a Zokijeva majka Donka,
kako to samo makedonske majke znaju, tiho pjeva naoj Mrvici
njene pjesme i uva njen san.

257

Igor me odvodi kod svoga djeda da kuam njegovo crno

vino. Baraba, kakav jeste, nikad mi nije rekao da mu je roeni
djed po majci Petre Prliko.
Sjedimo na djedovoj terasi nad kojom se nadvila vinova
loza i sluamo njegove filmske i teatarske prie. Smijemo se,
a onda stari glumac na as zastane i potpuno odluta mislima,
ostavljajui nas dvojicu da priamo nae prie, a on se preputa
svojim tiinama.
Moj Vergilije, Igor Dambazov, puta me samo na probe sa
Milom i Monijem Damevskim.
Moni je asistent reije i sin velikoga Makedonskoga glumca Damevskog.
Obilazimo makedonske gradie i sela gdje emo snimati
film.
Sve je tako pitomo i ubavo, iako se prijetea grmljavina povremeno uje kako se pribliava iza susjednih planina.
Odlazimo i na Ohridsko jezero i tamo u uskim ulicama poploanim starim kamenim ploama sreem neke svoje drugove s maturalne ekskurzije. Oni u malim prodavnicama kupuju
razglednice i slike Ohridskog jezera, otisnute na drvenim ploicama. Jedna takva slika jezera na komadiu drveta visjela je u
mojoj roditeljskoj kui iznad televizora. Donio sam je majci sa
svoje maturalne ekskurzije i ona je esto pored slike pjevuila
Biljana platno belee na ohridskite izvoriJ'
Iz snovitog privienja, budi me Igorov glas i gitara.
Sjedimo u jednoj od malih kavana i pijemo crno vino. Tuga za jug. Lenka i Igorova ena Iskra se smiju. Lenka joj gleda u
kavu. Naa Mrvica eta izmeu stolova i ovi blagotvorni Ijudi
je Ijube i nose na rukama. S nama za stolom je i mladi albanski glumac koji u filmu igra najmlaeg Haninog brata. I jedan
makedonski pjesnik, koji kae da je ovoga Ijeta Struga pusta.
I pjesnici su, kae, otili u mirnije krajeve sanjati svoje zimske
snove.
Opet grmljavina. Sad sasvim blizu iznad naih glava. Nina
se uplaila. Doletjela je Lenki u krilo.
Vjetar podie stolnjake i limene pepeljare odnosi u pijesak.
Ne daj se Ines - vie mlada i nadasve lijepa konobarica sklapajui suncobrane i pozivajui goste da uu u restoran. Prve kapi
kie i uurbani pokreti posljednjih kupaa koji skupljaju stvari
sa pijeska i bjee pod najblie strehe.
258

Igoru se ne ide u restoran. Ni meni. Skupljamo se ispod

zatitnikog suncobrana, po kojemu ve dobuje pravi Ijetni
pljusak, i koji se, eto, u jednom asu pretvorio u golemi, areni
kiobran.
Jo jednu bocuTuge"? - vie konobarici izmeu Balaevievih stihova koji dopiru iz restorana - Daba vam novci moji
sinovci, daba vam bilo dobre volje...jer karta je kurva, izvin'te me
to psujem ija samo kaem onako kako ujem, i ako su lagali mene ija laem vas... i ekam pravi as...
Kia tutnji nad naim glavama i uklapa se u brzi ritam pjesme. Vjetar sve ee vitla oko nas i mladi Albanac pridrava
suncobran da ne padne.
Stavljam maloj Nini svoje sunane naoale da joj pjesak ne
ide u oi. Pokuava skinuti naoale. Kao da ju je taj nemir od
kie, vjetra i pijeska posebno uzbudio. Ili opomenuo. Vidjet e
ona svijet. Iznutra i izvana. Znam. Nikakve naoale nee je moi
zatititi od opakih kia. Dragica, Lenkina teta, vrsto Ninu stie
na prsima. Grli je rukama i njeno joj pjevui, kao to joj je stalno, kao dobra vila, u vrijeme selidbi i nae gole borbe za opstanak, od Ninina roenja pjevuila.
Vjetar ne poputa. Kovitlaci pijeska. Nebom svjetlucaju avovi munja.
Zatamnjuje svijet.
U ustima opori okus crnoga vina.
Jedna se aa vina prolila.
Crveni tragoviTuge za jug" na stolnjaku.
Krupni kadar Abdurahmana alje. Objektiv 75.
Naginju se prema prozoru i gledajui u oblano nebo, gotovo proape:Uskoro e poeti..."
Poeti?
Zar je ikada zavrilo?
Umro je Albahrudin prije kie, ne vidjevi premijeru naeg
filma.

259

Zvijezda tjera mjeseca

0 studenoj beogradskoj zimi, mudrosti Majkla Kejna,
sajgonskim ulicama, beogradskim bolnicama,
Perguntovskoj igri utjehe s majkom na samrtnoj postelji
1 najteoj Silvestarskoj noi kad se pucalo i potisnutim
suzama plakalo

Postoje zime koje za svakoga od nas pripremaju svoju posebnu studen. Tako je i moja beogradska zima decembra '97.
poela nekako rano i nenajavljeno. Nije bila samo studena i
opaka koava ve i povremene kie. Ulice su postale studene.
Izlozi. Lica. Plakati. I topli aj je bio nekako hladan. Pia bez vatre i proplamsaja.
Grad je gubio svoju toplinu. Majka mi se razboljela. Ve pri
naem zadnjem susretu, primijetio sam da je nekako naglo u
licu posivjela i da se je teko kretala. alila se na bol u kukovima, ali uvijek na njezin nain, da nikome ne smeta i nikoga ne
gnjavi svojim problemima.
Takva je bila itavoga ivota. Sve s lakoom i uvijek nasmijana.
Ja sam toga decembra snimao Mare Largo, jedan mali talijanski film u blizini enove i na Azurnoj obali. Reiser je bio
Ferdinando Vientini Ornjani. Mlad ovjek sa kojim me je dosta
toga povezalo i sprijateljilo, i s kojim sam, poslije par godina,
snimio jo jedan dobar i uspjean film? Nije igrao naroito tenis,
ali je zato izvrsno svirao klasinu gitaru. Razumio se i u vina.
Oeva familija Ornjani bila je vlasnik bogatih vinograda u blizini
Udina, a stariji brat je jo uvijek u vinarskom biznisu. Stanovali
smo u jednom od onih velikih i luksuznih hotela u Nici na samoj
obali mora, pa iako nije bilo Jadransko, bilo je more, uz ije sam
duge pjeane plae satima etao.
Nou sam esto znao odlaziti u Kazino i pomalo dobivati
na pokeru. Bio je to najbolji nain da potroim vrijeme, jer tih
decembarskih noi san nije dolazio na oi. Poznavao sam sve
dobre restorane u Nici i mijenjao sam ih svake veeri, to inae
260

nije moj obiaj, jer kad naem dobar restoran, obino ga ne

mijenjam. Zakujem se za stol ili ank, pijem svoje crno vino i
postanem dio toploga interijera.
U Nici sam, nakon par godina snimao i jedan dosta veliki
englesko-francuski film sa Majklom Kejnom i Majklom Kitonom
0 kojemu sam znao malo, jedino da je igrao Betmena u jednom
od tih amerikih leteih filmskih cirkusa. Scenarij je bio dosta
povran, iako se moja uloga izdvajala, kao moda najbolje napisana.
Jednoga dana, snimali smo scenu u kojoj ja trebam proi
pored Majkta Kejna, koji dri revolver u ruci i tjera me u neki kavez da me tamo zakljua. Nain na koji je reiser, inae odlian
1poznat u svijetu filma, postavio tu scenu, uinio mi se neprirodan i krut. Ja sam mu pokuao objanjavati neto, dok je Majkl
Kejn, strpljivo, poput pravoga engleskog dentlmena stajao na
svojoj poziciji drei revolver u ruci i ekao da e naa diskusija
zavri. Onda me je u jednom trenutku, dok sam prolazio pored
njega uhvatio za ruku i apnuo mi:
Rade, ti si apsolutno u pravu, ali ako uini to kako ti on
predlae, m nogo emo bre snimiti ovo sranje od scene.
Majkl Kejn spada u tipove koji iskau iz holivudskog stri-

pa.
Sprijateljili smo se na snimanju filma MimiAmerikanac, koga smo snimali u Vijetnamu i Australiji. Ima prelijepu enu, koja
je bila jedan od najuspjenijih svijetskih foto-modela. Indijka je
i pomalo lii na moju Bolivijanku.
Jedne veeri sjedili smo u jednom lijepom i egzotinom vijetnamskom restoranu u koji su nas dovezli biciklima-prikolicama (rike), koji lie na nae male fijakere, samo to su umijesto
konja upregnuti neki vitki, miiavi mladii, koji itave veeri
razvoze otmjene turiste po ulicama Sajgona.
U Sajgonu su svi na biciklima. Rijeke Ijudi na dvokotaima
jure irokim cestama, dok se oko njih utrkuju jata komaraca, a
krta ulina rasvjeta pretvara tu proletersku masu na biciklima
u neku nestvarnu paklensku sliku grada koji se raspada i koji e
negdje potonuti, potresom zatrpan ili kugom poharan.
Ti vijetnamski proleteri u plavim radnikim bluzama, jure
na svojim biciklima i izrauju jeftine tenisice u nekim velikim
amerikim tvornicama

261

Zar smo se za to borili", rekao bi netko od naih prvoboraca.

Majkl potjee iz siromane radnike obitelji, negdje s periferije Londona i toje valjda razlog njegove neposrednosti. Pria
mi o svojoj mladosti i druenju sa Piterom O'Tulom i Riardom
Bartonom.
- Bili su pravi alkosi - kae.
- Koliko su pili? - pitam.
- Litru i pol...
-Viskija?
-Viskija.
-Ati?
- Ja sam bio za njih amater. Pio sam samo litru na dan.
Uloga koju sam igrao u filmu, bila je jedna od najboljih
koje sam dobio u amerikim filmovima. Igrao sam policijskog
inspektora Vigoa koji pokuava kao Porfirije u Zloinu i kazni,
uhvatiti u stupicu svoga Raskoljnikova. I odigrali smo tih etrnaest scena, Majkl i ja, uistinu pristojno.
Moda je to bio i najbolji dio filma.
Bio sam okiran kada sam, nakon montae filma, saznao da
je moja uloga gotovo izbaena.
- VVelcome to Hollywood, Rade - rekao mi je na premijeri
pisac scenarija Kristofer Hempton.

ekajui Novu 1998...

Majka je nakon operacije kuka leala u beogradskoj ortopedskoj klinici na Banjici. im sam zavrio zadnji kadar filma u
Nici, pojurio sam u Beograd. S aerodroma sam otiao pravo u
bolnicu i sretno grlio majku i razmotavao joj poklone koje sam
joj iz Francuske donio.
Smijeila se i bila sretna to sam pored nje, iako mi nije promaklo, kako joj je itavo tijelo nemono podrhtavalo i kako je
s mukom prikrivala bolove. Pripisivao sam to tekoj operaciji i
njezinim godinama.
Dolazio sam svakoga dana kod majke. S Andrejom, bratom
Bokom ili sestrom Nevenkom, koja je sve vrijeme majine bolesti bila pored njezina kreveta. Mi Liani zovemo najblie roa-

262

ke sestrama i braom, a i drimo mnogo do toga roda. Hrvati ih

zovu bratiima i sestriinama.
Prolazili su dani a majka se i dalje slabo osjeala. Vie nije uspijevala sakrivati snane bolove koje je i dalje osjeala u
predjelu stomaka i doktori su je poslali ponovo na ultrazvuk.
Bili su iznenaeni kada su otkrili veliki tumor na elucu. Prije
petnaest dana je snimak na istoj glasovitoj klinici VM A pokazivao da je sve u redu i nije bilo ni traga od tumora. Znai da su
pomijeali snimak, jer se inae ne bi usudili na ortopediji pristupiti kompliciranoj operaciji kuka. Vjerojatno su nekom nedunom, kome je zalutao majin snimak sa tumorom, otvorili i
zatvorili utrobu i poslaliizlijeena" kui da uzsarme i prasetinu
proslavlja novogodinje blagdane!
Moj prijatelj doktor Goran Milainovi bio je Ijut i zabrinut.
Nakon lutanja po raznim klinikama, gdje su joj potvrivali ili
nijekali dijagnozu, na njegov prijedlog, preselili smo majku na
Prvu hirurku u Kliniki centar Srbije, to jest na odjel dr Zorana
Krivokapia, uvenog gastrologa i sjajnog kirurga.
Bio je i nadasve simpatian i drag ovjek, koji nam je svima
ohrabrivim rijeima unio dosta optimizma. Svima, osim mome
starom ocu, koji je ve od samoga poetka majine bolesti zabrinuto uzdisao.
Odjel dr Krivokapia, svojom istoom i urednou potpuno je odskakao od sumorne slike srpskih bolnica, u kojima se
bijeda i siromatvo drave ogledalo na svakome koraku. Bez
dovoljno vate, gaze, lijekova, sa posteljinom koja se danima nije prala i provjetravala i krevetima po hodnicima, beogradske
bolnice su podsjeale na kadrove iz ratnih filmova. Uostalom i
bila je to zemlja koja je prolazila svih tih godina kroz rat, iako to
njihovo politiko rukovodstvo nije nikada slubeno priznavalo,
te se pravilo da to ranjenici po beogradskim bolnicama sa neba
padaju.
Odlazio sam kod majke po nekoliko puta na dan naizmjenino s ocem, jer nisam mogao podnositi njegovu otvorenu zabrinutost koju nijeznao skrivati pred majkom. Nasuprot njemu,
trudio sam se, krijui i potiskujui svoje suze, svim silama da
joj podignem moral. esto sam priao viceve i donosio gitaru.
Pjevao sam joj i svirao pjesme koje je voljela, na ope veselje
sestara i bolnikog osoblja. Bio sam kao Ibsenov mladi Per Gint,
koji poinje sa svojom na smrt bolesnom majkom igrati njihovu
263

posljednju igru. I ona ju je, nama za Ijubav, igrala vjeto prikrivajui bol i zebnju, koji su joj potresali iznemoglo i oslabljeno
tijelo.
Dr Krivokapi je odluio operaciju odloiti za nekoliko dana, jer mu se inilo da je itava bolnica suvie zaokupljena doekom Nove godine. Bolje je to uiniti odmah poslije praznika,
rekao nam je. Dao nam je dozvolu da, ako to ona eli, odvedemo majku kui tih nekoliko dana.
Umorno i sretno se nasmijeila na tu vijest. Kao neka djevojica. I izgledala je kao djevojica, ije je bijelo ispijeno lice
sijalo nekim uzvienim sjajem, a lijepe modre oi skupljale u
sebe svu tugu dana.
Andrej, koji jejedan od onih koji seu sve razume", predloio je da majku ne vozimo kui bolnikim kolima, jer su, kae,
sva stara i bezamortizera, a do njihova maloga stana na Konjarniku treba proi oteenim cestama punim rupaga. Uostalom,
to potvruje i nesretni pad moje sestre Nevenke u jednu takvu
rupu u nekoj mranoj beogradskoj ulici, nakon ega je slomila
obje noge.
Dakle, Andrej je od nekog svoga imunog prijatelja nabavio veliki i luksuzni auto kojim emo prevesti majku iz bolnice
do kue. Voza je bio neki mladi, izbjeglica iz Krajine, plave kovrdave kose i gotovo djeakog lica.
Smjetamo majku paljivo na sputeno prvo sjedite i
umatamo je u deke. Ja sjedam na zadnje sjedalo iza ofera, pridravam majku i namjetam jastuke oko nje.
Mladi vozi lagano i sa zadovoljstvom primjeujem kako je
moj drugar Andrej imao pravo, jer kola gotovo klize beogradskim ulicama. Sputamo se ulicom Generala danova, pa Nemanjinom i Kneza Miloa. Prolazimo pored Generaltaba, Vlade Srbije i Ministarstva spoljnih poslova, u kome sam na poziv
Leke Lonara prije par godina pozvan da popijemo bocu ampanjca, koju je otvorio toga jutra, nakon to je podnio ostavku
na mjesto ministra vanjskih poslova Jugoslavije, koja se upravo
poela raspadati.
Nedjelja je popodne i gotovo da nikoga nema na cestama.
- Otkuda si ti, sine - upita majka mladia.
- Od Knina...

264

To je znailo da nije iz Knina, nego iz nekog sela oko Knina.

Tako sam i ja uvijekodgovarao na slino pitanje da samod Korenice", iako sam iz Bunia. Jo ga je propitala o roditeljima, ima
li brae i sestara i gdje i to radi...
Nedjelja popodne. Zubato sunce sija hladnim sjajem i magla se hvata na stakla automobila.Vozimo se kroz ovaj grad koji
nikome od nas ne pripada.
Onda odjednom, usred neke prijetee tiine u kojoj se samo uo uredan i tih rad motora, moja majka zapjeva onim njezinim toplim, melodioznim glasom:
Zvijezda tjera mjeseca
za goru ga zatjera
za goricom vodica
na vodici curica
bijelo lice umiva...
U njenom glasu nije bilo ni traga tuge, nego neke gotovo radosti i poasti ovome lijepom, sunanom, decembarskom
danu i ivotu koji se unato svemu, odmotava i dalje ko klupko
arenim koncem namotano. Njena krajika pjesma odjekivala
je pustim Beogradom i ko najistija biserna voda, protjecala
kroz ulice glavnoga grada.
Zapjevao sam i ja s njom instinktivno slijedei svoju Per
Gintovsku ulogu, dok su iroke beogradske, betonske ceste.i
trgovi promicali pored nas i pretvarali se u tople krajolike Krbavskoga polja i planinskoga prijevoja Vrpila, preko koga smo
majka i ja toliko puta pjeice prelazili od Debeloga Brda do Korenice. Njen njeni, topli glas, milio je kroz moju kotanu sr,
pretvarajui taj mirni, sunani, nedjeljnji dan u najljepu pjesmu naega ivota.
Auto je naletio na neku malu izboinu na cesti, od ega je
majin glas bolno zatreperio.
Oprostite - proaptao je mladi, niz ije su se djeako
lice kotrljale krupne suze.

265

Agonija

U malom jednosobnom stanu, u Blagajskoj ulici br. 8, na

prvome katu, gdje su moji roditelji ivjeli svoje izbjeglike dane, bilo je veselo i ivo.
Skupili su se roaci i prijatelji. Svi su nekako bili optimistini. U redu, tumor je tu, ali doktori su rekli da se moe operirati.
Postojala je nada. Nije sve izgubljeno. Brat od ujaka Boko Matijevi, koga je majka posebno voljela, jer je bio baraba i bekrija,
ali njenog i dobrog srca, bio je glasan kao i uvijek. Zapoinjao
je razne pjesme koje je majka odmah prihvatila slabanim glasom, iako bi se brzo umorila.
Tu su bila i ostala moja braa od ujaka. Mane, koji je i sam
doktor, zatim Dudo i Vladimir, pa sestra Nevenka, tetka Danica,
stric Stevan, susjedi Ljubinka i Sveto, koji su se brinuli o ocu otkad se majka razboljela. Bile su tu i moje djevojice Nina, Vanja i
Mimi. I Lenka. I zet Danko Kuzmanovi, koji je donio svoju rakiju
iz Banjaluke. I netjaci Saa i Boris. I moja roena sestra Milica,
tiha i utljiva kao uvijek.
Pila se rakija i pivo. I svi su bili nekako uzbueni i sretni da
je majka tu meu nama i da je vesela (ak je, na Bokovo navaIjivanje, popila gutljaj rakije i nasmijeila se).
Samo je otac, mrko gledao ispred sebe i glasno uzdisao.
Sjedio sam do majinog uzglavlja i drao je za ruke.Trudio
sam se prikriti svaki trag tuge i zabrinutosti i prilino sam vjeto
igraotu teku ulogu.
Sestra Milica je uz pomo mojih djevojica okitila mali
bor.
Nekada smo, u naoj kuci u Vinkovcima, kitili bor kolaima
koje nam je majka ispekla u rerni, a prije toga, ja i sestra, mo266

delirali razne figurice od tijesta. Ja sam najvie voliomedvjee

apice" i sestri je tekom mukom uspijevalo da ih ouva do ponoi od mojih prodrljivih nasrtaja. Vjeali smo na grane svilene bombone umotane u srebrni i zlatni celofanski papir, i slike
holivudskih glumaca i jugoslavenskih nogometaa, koje su ile
uz okoladice, koje smo sestra i ja skupljali i uvali u naim albumima. Sestra je oboavala Elizabet Tejlor i Alena Leda, a ja
Zebeca iPartizan". Za grane su se vezivale i prave male svjeice
od voska, a glavna atrakcija su bile prskalice, koje su gorei, bacale iskriave zvjezdice oko sebe. Bio sam potpuno lud za tim
udom od pirotehnike. Na vrhu bora je umjesto ukrasnih iljaka
i kuglica u raznim bojama, stajala crvena petokraka izraena
od plastike, koju je otac donio sa neke prvomajske proslave iz
mjesnog Socijalistikog saveza i koju nam je spojio icama sa
strujom.
Sestra i ja smo brzo oglodali naorganic" bor, a petokraka
je svijetlila i po danu i po noi, od 31. decembra pa sve do ranog
proljea i proslave Dana osloboenja Vinkovaca. Bor bi se ve
sav sasuio, ali crvena petokraka je i dalje mirkala u predsoblju
nae obiteljske kue u Vinkovcima.
Oko majinog kreveta su se tiskali roaci i komije. Mala
soba je isparavala mirise njihovih oznojenih tijela koji su se mijeali s mirisima kiseloga kupusa, sarme i kobasica to su dopirali iz kuhinje u kojoj su majku spretno zamjenjivale kominica
Ljubinka i tetka Danica.
Mora da su ti snani mirisi stvarali muninu u njenom bolesnom tijelu i zahvalno me je pogledala kada sam, gotovo
komandirajui, naredio roacima i komijama razlaz i otvorio
irom prozore. Otri zrak je naglo prodro u sobu kroz zrake popodnevnog, mrzloga sunca, koje je umorno zapadalo i izvana
su se ule petarde, ponekad izmjeane i sa pravim puanim
paljbama. Ovdje gotovo svaka kua ima vatreno oruje. Puca se
uvis. Prema nebu. Ali ima li razloga za slavlje?
Pale li se i dalje svijee za sve rtve rata ispred Skuptine Srbije, gdje se uporno skupljaju neki dobri i zabrinuti Ijudi, meu
kojima su najredovitija bila i lica mojih prijatelja Borke Pavievi i Nikole Barovia. Nekom pustom ulicom, u to vrijeme, osamljen eta moj prepametni drugar Dragan Babi-Babura...
Ajde, majko, malo juhice - pokuavala je sestra, bez mnogo uspjeha.
267

Jedva je, nakon intervencije zeta Danka, koji je u familiji,

osim to je bio posebno voljen i tovan, imao i neprikosnoveni
doktorski autoritet, tekom mukom progutala dvije lice pilee
juhe i liicu jogurta.
Zatim su moje djevojice izvele za svoju baku plesove koje su nauile u svojim baletskim kolama u Londonu. Obuene
u bijele haljinice i baletske papuice, poskakivale su draesno
pred majkom, koja ih je nakon razdraganog osmijeha, odjednom nekako posebno sjetno pogledala i, duboko uzdahnuvi,
odmahnula rukom. Kao da je u tom nestvarnom dodiru sa muzikom openovih etida, koja je dopirala sa maloga kasetofona
i uz koju su moje djevojice igrale, gotovo nekom apstraktnom
intuicijom shvatila da je za nju igra svrena.
I
nije u tome uzdahu i odmahivanju rukom bilo neke openite nesree zbog teine bolesti i neminovne smrti, koliko
osjeanja duboke nepravde to ih uskoro vie nee gledati, a
nije ih se zbog svih ovih naih zajednikih izbjeglikih godina
dovoljno nagledala.
Otac se zatvorio u kupaonu i tamo, naslonjen na rub kade,
glavu zaronio u svoje velike ake.
Sjedimo tako, natiskani i skupljeni oko majinoga kreveta,
kao oko naega likoga ognjita, ovdje u srcumajke Srbije", koja nema volje a ni snage, da toplije prigrli sve te svoje izbjegle
Krajinike to se ko promrzle zvijeri uljaju predgraima Beograda.
...Tua zemlja ima svoje, ne poznaje jade tvoje..."
Tua majka Ijubi svoga..." godinama je urlao u mikrofon
splitski komiar jor Lorenco, koji je naVeselim veerima" izvodiotu Preradovievu pjesmu, na razliitim jugoslavenskim jezicima i narjejima, uz salve smijeha od Triglava do evelije.
Tetka Danica me zove u kuhinju i, kao nekada kad sam bio
djeak, nudi me raznim jelima, koja je tako ukusno znala pripremati.
- Jedi, sunce tetkino...
Ta reenica me sjeala njenoga Sombora u kome je bila mlada uiteljica i gdje sam ja esto preko zimskih raspusta
dolazio, na opu radost njezine djece, male sestre Rajke i jo
manjeg brata eljka.Tetak arko je bio bivi prvotimac Velea
iz Mostara i davao mi je prve prave, profesionalne poduke iz

268

nogometa. Ali, pamtim i somborske kafane u koje me je volio

voditi i prve tamburae to su mi za stolom svirali.
Ta teka Silvestarska no prolazila je tromo te veeri kroz
mali stan u Blagajskoj ulici itekpokoja poznata melodija kojaje
tiho dopirala sa TV stanica Beograda podsjeala je sve skupa na
novogodinju no i sveanost trenutka.
Lenka i ja smo odveli djecu kod nana-Nine (kako unuci zovu Lenkinu majku), gdje je obitelj tiho i tuno doekivala prvu
Novu godinu bez Lazara. Ninoka je (kakojezovu keri i zetovi)
podijelila svima Lazarovu knjigu, upravo izilu iz tamparije panija moje mladosti, s podnaslovom Pismo mojoj deci.
Oko devet naveer dolazio je Djed Mraz i sva su djeca morala otii u jednu od soba i tamo ekati dok majke, to jest sestre
Udoviki, razgovaraju sa Djedom Mrazom i ponude ga aom
mlijeka i kolaiem. Jedne godine se sestra Ani sjetila da bi trebalo dodati i malo mrkve za jadne umorne sobove koji voze
Djeda Mraza po cijelome svijetu.
U stvari, sve je to bila izmiljotina gospoe Karoline Udoviki Sanez de Lozada, kojom je ona godinama doekivala i
ispraata komunistikog Djeda Mraza, jertoboe, onjebiojako
zauzet i nije mogao lino uruiti darove svoj djeci na svijetu.
Sestre Udoviki u tome trenutku prosto podivljaju, utrkujui se
koja e bolje glumiti razgovor s Djedom Mrazom, to jest imitirati glas svoje majke iz njihova djetinjstva.
Ani, koja je uvijek najtia i posebno samozatajna, uzela je
na sebe da umjesto Djeda Mraza hitro ispije au mlijeka i pojede ponueni kolai. Prije je to uvijek inio Lazar, te su jedne
godine sestre Udoviki otkrile tu njenu prevaru, kada su opazile tragove mlijeka i eera oko usana svoga oca.
Ja sam vie volio okrutnu istinu naega oca Daneta, koji mi
je ve u mojoj petoj godini saopio da Djed Mraz ne postoji i
da se to komija Barii obukao u Djeda Mraza te po susjedstvu
dijeli darove djeci.
Onda je zazvonio telefon. Otac me zove kui jer je majka
dobila jake bolove u stomaku.
Zovem Gorana.
Vozimo je u deurnu bolnicu.Tamo joj ispumpavaju vodu
iz stomaka i daju injekcije za smirenje bolova.
Vraamo se kui.

269

Po drugi put ovoga dana. Majka lei u bolnikim kolima,

blijeda i iznemogla. Prolazimo istim putem kojim smo jutros,
kroz osunani Beograd, pjevali nae krajike pjesme.
Kroz oferska stakla bljeskaju arena svjetla i jeftine neonske dekoracije. Tu i tamo iz polumraka izranjaju posteri Miloevia, eelja i Vuka Drakovia, koji pri toj nonoj rasvjeti iz
vidokruga vozila hitne pomoi djeluju sablasno i zastraujue.
Prve pahulje snijega sputaju se na okna bolnikog auta i
ofer, uz vesele komentare, ukljuuje brisae.
- Majko, evo snijega - govorim joj stiui joj blago ruke.
- A jutros je bilo ko proljee - proape tiho i gotovo se
nasmijei.
Da.
Jutros je bilo proljee.
Ko da su etiri godinja doba prola u ovome zadnjem danu decembra, hladne beogradske zime, 1997. godine...

270

Koncert za vlastiti korijen

O definitivnom odlasku, podstanarstvu u Vanesinom
velikom srcu, Muving teatru iponovnom buenju
samoga sebe

U Sloveniji smo ostali dva mjeseca, tek toliko da odigram

tih nekoliko predstava. S Vanesom smo bili stalno u vezi. Pripremali smo na koncert, koji se trebao odrati u Manesteru,
izmjenjujui svakodnevno faksove. Bilo je tu mnogo sudionika.
Ona je sa svoje strane pozvala dosta poznatih engleskih glumaca, meu kojima i Denija de Luisa i Roberta Koltrejna, a ja sam
organizirao muziare i Zlaju Arslanagia, kojega sam naao u
Londonu. Zlaja je dugo bio u okupiranom Sarajevu, a onda jedne noi, kada su se sasvim istanjile granice Ijudske izdrljivosti,
odluio je da i on pokua pretrati tu smrtonosnu aerodromsku
pistu, koja je vodila u slobodu, ali, bogami, neke i u smrt.
Koncert je odran krajem estog mjeseca u manesterskom kazalitu Royal Exchange. Bilo je na koncertu mnogo Engleza, ali se skupilo i m nogo naega svijeta, iz itave Engleske.
Uglavnom mlade raje. Zlaja i ja pjevali smo malo njegove, pa
malo moje, pa onda malo i prave bosanske. Koncert je bio pravi
rokenol hepening. I mnogo suza je bilo. I iskrenih poruka gradu
Sarajevu i njegovim stanovnicima koji su herojski izdravali apsurdnu ali nemilosrdnu opsadu.
Nakon koncerta, direktor teatra i glavni reiser ponudio
mi je da igram jednu od glavnih uloga u novoj predstavi koja
se trebala poeti raditi poetkom desetog mjeseca. Ali ja sam
trebao snimati film u Makedoniji i nisam bio siguran hou li uspjeti stii na poetak proba. Na kraju, producenti filma, koji su
vidjeli koliko mi je stalo do toga projekta, uspjeli su organizirati
da odmah nakon mog zadnjeg snimajueg dana u Makedoniji
letim za Amsterdam, a iz Amsterdama malenim taksi avionom
u Manester na prvu itau probu.
271

Letei iz Amsterdama u London, u niskom letu, ba nekako

izmeu oblaka, koje sam ini se mogao i dodirnuti da sam htio,
ili prosuti u njih malo viskija za sreu kroz prozori malenoga
aviona, osjeao sam da sam neka velika ptica koja zauvijek naputa svoj kraj, bez obzira na to to leti obrnutim pravcem od
svog junjakog gnijezda - na sjever. U meni kao da se budio
novi ovjek i neka silna energija ispunjavala mi je itavo tijelo.
lako nisam znao to e mi sve donijeti film Prije kie, osjeao
sam da je moj Aleksandar pravi doker na koga sam iz svega
srca zaigrao.
Predstava se zvala Smoke. Dim. Napisao je tu predivnu dramu engleski pjesnik i dramski pisac Rod Vuden, s kojim smo
Lenka i ja uskoro postali bliski prijatelji. Lenka je zapravo jo
neko vrijeme ostala u Skopju, gdje je postavila jednu od svojih
najboljih reija, Antigonu Duana Jovanovia, a zatim mi se s
naom Mrvicom pridruila u Manesteru. Poeli smo upoznavati razne Ijude i, naravno, sve vrijeme bili u stalnoj vezi sa Vanesom. Dolazili smo povremeno i u bivu erilovu kuu i sve
vie vremena provodili u Londonu.
Pribliavao se i kraj moga angamana u Manesteru i trebali smo se uskoro, iz naega sna, ponovno vratiti u nau slovensku stvarnost, koja nije izgledala nimalo ruiasto. lako nemam
i neu nikada ni imati dovoljno rijei da se zahvalim svim svojim
slovenskim prijateljima koji su mi dali utoite i dravljanstvo i
paso da mogu uope putovati po svijetu, ipak je moja slovenska pustolovina bila jedna velika muka. Nije, naime, istoglumiti
na engleskom i na slovenskom.
U Sloveniji sam se osjeao kao slon u staklenoj ai govorei taj njeni, melodiozni i prekrasni jezik, i bio sam spreman
odustati od toga uzaludnog truda da me nisu s toliko srca podravali prijatelji Radtko Poli i Duan Jovanovi. Ali u Sloveniji
me spasilo i pjevanje. Moj novi mladi i beskrajno talentirani prijatelj Jure Ivanui, s kojim sam koncertirao na temu Krlee, ali
tu je bio i i veliki mag pjesme, pravi arobnjak koji je uspio sve
Slovence pretvoriti u ovisnike njegovih sjetnih melodija, Vlado
Kreslin.
U Engleskoj, bio sam samo jedan od bezbrojnih stranaca
koji se tu bori za svoj goli ivot. I tko zna kako bi to zavrilo sa

272

mnom da nakon naeg povratka u Sloveniju, dok smo tako sjedili u naoj maloj kuhinji u Fuinama, a nakon to sam s Lazarom odigrao dvije partije aha, Lenka nije progovorila svoju, za
nas sudbonosnu reenicu:Pa, Suki" tako me je ponekad zvala,
ako ve treba da igra na stranom jeziku, bit e bolje da to ini
od sada na engleskom"
I otili smo nazad u London, sad na poziv Vanese Redgrejv
i njezinog brata, sjajnog glumca i divnog ovjeka Korina Redgrejva. Oni su upravo osnivali svoj internacionalni teatar, koga
su nazvali Moving theater. Lenka je postala jedan od umjetnikih direktora, a ja sam dobio priliku igrati s Vanesom. Budui
da teatar nije imao novaca, Vanesa nas je smjestila u svoj stan.
Tamo su kod nje uvijek stanovali poneki beskunici. Upravo
tih dana odlazio je natrag u Rusiju jedan njezin prijatelj koji je
mjesecima stanovao u njezinom stanu sa svojim starim roditeIjima.
Mi smo bili sljedei stanari u tom konaitu Vanesina otvorena srca.
Dijelei stan i zajedniki ivot, sve vie smo se upoznavali.
U njezinom stanu je roena i naa nova djevojica Vanesa-Vanja. ivjeli smo kod nje godinu dana, a zatim odluili kupiti svoj
stan. U njemu je roena i naa trea djevojica Milica-Alma. I,
eto, tako ivimo sada u stranom svijetu. Nae djevojice govore
engleski i na jezik. Ali engleski im je prvi jezik. Na njemu misle,
u njemu ive svoje igre i svoje tajne. Pomalo im zavidim. Ja jo
uvijek mislim na svome jeziku, iako ivim od engleskog. I nije
mi lako. Pokuavati zadrati strast ovoga zanata, u kome sam
ponekad znao bivati majstor, vraki je teko na stranom jeziku
koji ne ulazi u sve dubine tvoje due. A htio bih, kako sam ve
samoga sebe navikao, uvijek sve do kraja davati. Ali valjda je
takva sudbina lutalice.
Ipak, nisam odustao od lutanja. Ono je, uostalom, uvijek
bilo dio moje osobnosti. Uvijek sam lutao. Nisam znao ostajati.
Ni u gradovima, ni u vlastitoj kui. Uvijek me je cesta mamila
svojim nepredvidivim krajevima. Zvala me je kao Kirka. I zavodila. Danas sam ovdje, a sutra u nekoj posvema nepoznatoj plaveti. Danas sam, eto, u Los Anelesu, tu, samo nekoliko ulica
od dugih pjeanih plaa Tihog okeana, a sutra opet u mirnim
lukama brijunskoga otoja, gdje visoka tvrava Minor eka da

273

na njenim starim drvenim jarbolima podignemo novu zastavu

jo jedne Uliks sezone.
Meni se jo uvijek plovi. Meni se jo uvijek putuje. Svijet je
tako prokleto malen!

274

6.
Sofija, urnebesna tragedija
O rasutim recenicama meu beogradskim kolegama,
jednoj (gorkoj) kavi u ambasadi i nekoliko viskija,
glavnom krivcu raspada Jugoslavije, bugarskim
taksistima o malom autobusu koji voziza Beograd

Znam sigurno da je bila '95. godina, jer Vanja je jo bila u

kolicima, kad sam na poziv Gorana Markovia doao u Sofiju
snimati film Umebesna tragedija, po drami Duana Kovaevia.
Markovi je spadao u one hrabre beogradske intelektualce koji su se od samoga poetka estoko opirali Miloevievoj
strahovladi, te je i ovaj svoj film, za koji je dobio novac od nekoga francuskoga fonda, odluio snimati u Bugarskoj, a ne u
Beogradu, gdje se radnja filma uistinu dogaa.
Prihvatio sam odmah ponudu, jer sam tako mogao ponovo snimati sa svojim prijateljima i na svome jeziku. Veselio sam
se pomisli da u ponovo biti u kadru sa Sonjom Savi, Draganom Nikoliem, Batom Stojkoviem, Oliverom Markovi, Bogdanom Dikliem...
Mislim da je bio mjesec septembar, jer jo je sve u gradu
podsjealo na Ijeto. Sofija je noima isijavala od nesnosne vruine, koja je, pomijeana s mirisima rastopljenog asfalta i ueglog ulja iz lokalnih evabdinica, opijala nekom balkanskom
posebnou, znojei prekomjerno moje tijelo i ostavljajui vlane, siromane plahte, razbacane po podu neuglednog i opskurnog hotela.
Preznojavao sam se ja i od susreta sa svojim beogradskim
prijateljima, koji su, bez obzira na to koliko i kako bili dragi, ipak,
ostavljali iza sebe neke upitnike, neizgovorene rijei, neodgovorena pitanja. Ma koliko se trudili da podravamo naa nekadanja filmska druenja, igrajui poker na sitno do duboko u no,
ispijajui prekomjerne koliine alkohola i zaklinjui se ponovo u
uzajamne vjernosti i Ijubavi, neka nepojmljiva stranost se uvlaila izmeu nas i trovala nae ponovne pokuaje njenosti.
275

Izmeu nas rat je stao, kao to ree Arsen. Svojim gvozdenim i nemilosrdnim hladnim jutrima, vezao je nae nekadanje
tople zagrljaje u nerazmrsive vorove.
Pokuavam pohvatati Sonjine pomalo rasute, ali pametne
reenice, ali mi one propadaju kroz prste. Ne mogu ih uhvatiti,
dokuiti, povezati, ni razjasniti. Odbijaju se, nekako, same od
sebe. Onako vornate zagonetne, odlaze u neko bive, dobro
i toplo vrijeme blizine i jasnoe, koje bi htjelo sauvati svoj integritet.
Trebao sam poeti snimati svoje scene odmah po dolasku
u Sofiju, ali kako to veoma esto biva na filmu, zbog vremenskih prilika, ili nekih drugih nepredvienih razloga, plan snimanja je promijenjen. Odjednom sam imao osam slobodnih dana.
M ogao sam se vratiti u London mojoj Lenki i djevojicama, jer
sam se odlazei od njih bavio samo kombinacijama kako da im
se to prije vratim, to bih i uinio da me blizina Beograda nije
toliko mamila.
Skoro dvije godine nisam vidio svoje roditelje. Odluio
sam odmah otputovati u Beograd i pametno iskoristiti nepredviene, slobodne dane. Saznao sam da jedan mali kombi vozi
svakoga dana za Beograd i to tono ispred naega hotela.
Ve sljedeeg jutra, kupio sam putnu kartu i uputio se oko
10 ujutro u Jugoslavenski konzulat u namjeri da dobijem vizu u
svoj slovenski paso. Konzulat se nalazio ba do moga omiljenog makedonskog restorana, u kojem sam, za vrijeme boravka
u Sofiji, gotovo svake noi veerao.
Popeo sam se stepenicama na drugi kat. to na stubitu,
to u hodnicima konzulata, sreo sam nekoliko diplomatkinja
kojima sam podijelio autograme, i koje su me ushieno pitale
brzopotezna i kratka pitanja iz poznavanja ou-biznisa, meu
kojima se izdvajalo pitanje - jesam li ja ili je Arsen napisao Ne
dajse Ines. Sreo sam i dva mlada jugoslavenska konzula s kojima sam odmah stupio u prijateljske razgovore i dok sam ekao
da mi u moj slovenski paso udare vizuKrnje Jugoslavije", popio sam s njima dvojicom nekoliko viskaa.
Tada se pojavila jedna slubenica i rekla:
- Jugoslavenski ambasador poziva vas na kafu u jugoslavensku ambasadu!
- Gdje je ambasada? - upitao sam.
- U susjednoj ulici, rekla je slubenica.
276

- Odmah iza oka - rekao je simpatini Crnogorac, jedan

od konzula, i dolio mi jo viskija u au. - Vrag odnio priu!
M ogao sam se zahvaliti i ispriati da moram zbog filma natrag u hotel, ali me neki vrag vukao na tu kafu.
Dva moja nova prijatelja, dva mlada konzula, povela su me
osobno do ambasade.
- Ambasador je veoma fin ovjek.
-J e li?
- Profesor univerziteta - rekao je jedan od njih.
- Esteta - dobacio je drugi.
Ambasada jezaista bila odmah iza oka, kakojeto krajnje
precizno i familijarno objasnio jedan od njih. Iznad ulaza stajala
je piavo-bijelo-crvena zastava, bez petokrake, i odmah do nje
srpska zastava s orlovima i ostalim znamenjima.
Poveli su me na prvi kat, gdje me je krajnje Ijubazno pozdravila sekretarica i rekla mi da je jedan od najveih mojih
oboavatelja. Zatim su me uveli u sobu ambasadora.
Razgovarali smo.
Na moje stavove - zaurlao je.
Ona dva Ijubazna i dobra konzula utrala su u sobu, uhvatila me ispod ruku i brzinom munje iznijela niz stepenice do glavne kapije, te me izbacila kao ugavo pseto na ulicu, i vrsto za
mnom zatvorila vrata.
Stajao sam tako nasred ulice u Sofiji, u Bugarskoj, proklinjui iznova svoju neobuzdanu prirodu, koja me je m nogo puta, zbog moje naglosti i istinoljubivosti, ostavljala nezatienog
na vjetrometinama.
- Kud sad, kume moj? - pitao sam se.
Sad bih stvarno mogao negdje popiti kavu. Ili kafu. Ili kahvu. Ili coffee!

Zvona
Zvona s oblinje crkve odjeknula su mi u uima i podsjetila
da postoji i vrijeme koje tee, a teklo je ve neto iza podne.
Kad god sam bio u problemu,ja uvijekodluim popiti neto, pa makar me to stajalo srane aritmije. Znam da bi me moj
prijatelj Goran Milainovi, vrsni kardiolog i veoma uvaen pisac, ovoga asa ukorio, jer posljednjih godina on vodi zabrinu277

ta pogleda evidenciju i kontrolu svih mojih sranih posrnua, i

odreuje kojim lijekovima da varam svoje tijelo.
Skrenuo sam prema mome makedonskom restoranu, gdje
me je neko makedonsko veselo drutvance pozvalo za svoj stol.
Popio sam au vina, pojeo komadi peene janjetine i naruio
taksi.
Nakon filma Prije kie, postao sam prilino vaan u Makedoniji.
Ono to sada slijedi u ovoj mojoj prii opisujem kao scene
iz nekog od mojih akcijskih kriminalistikih filmova koje sam
snimao.
Taksi sam ekao vie od sata. Zatim me je ef restorana, koji
je inae uvijek bio prije Ijubazan sa mnom, dosta hladnog pogleda obavijestio da je taksi pred vratima. Pozdravio sam se sa
svojim Makedoncima i sjeo u taksi. Rekao sam ime hotela, koga
se ovoga asa dok opisujem sve ove dogaaje nikako ne mogu
sjetiti, i zavalio duboko u sjedalo.
U glavi su mi se vrtjele scene iz Ambasade i prekorijevao
sam sebe to sam si dopustio da uem u tu dramu koja mi ovoga asa nikako nije trebala.
Vozio je neko vrijeme uz neku od veih ulica, a zatim, poput akcijskih scena iz Francuskih veza recimo, naglo skrenuo u
jednu manju ulicu i divljaki poeo voziti kroz neke ulice kojima je samo on znao pravce, dok nije uletio iza neke benzinske
pumpe, ispred koje su se mogli vidjeti poredani taksiji na taksi
stanici.
Zaustavio je naglo auto i istrao iz kola. Zatim su se prema
meni zaletjeli neki Ijudi, po svemu sudei bugarski taksisti, i poeli me izvlaiti iz auta i udarati akama.
Pokrio sam lice rukama, kao jedan glumac iz Zagreba koji
je u tramvaju, kada je zapoela neka tua, poeo vikati:
- uvajte mi lice, ja sam glumac.
Dok sam vikao to vam je, jeste li poludjeli?" neki je auto
u punoj brzini uletio i zakoio tono ispred nas. Iz auta je izletio neki ovjek, etrdesetih godina i pola na naem, a pola na
bugarskom, rekao taksistima da je to njegova stvar i neka se ne
mijeaju.
Zatim me je prilino snanim i dosta strunim zahvatom
ruke ispod desne miice, ubacio na zadnje sjedalo svoga auta, i
izletio iz te sporedne i slijepe ulice ponovo na glavnu cestu.
278

- Pa to se ovo desilo? - vikao sam.

- Pijani su, a i zlikovci su. Htjeli su te opljakati - govorio
je.
Pa tko si onda ti, htio sam upitati, ali sam se u posljednjem
trenutku zaustavio, shvaajui da moj neoekivani spasitelj
mora biti neko vano lice za te taksiste, koji me ne bi tek tako
prepustili nekom sasvim nepoznatom i sluajnom prolazniku.
Umjesto, dakle, da mu postavim to pitanje, poeo sam pritino uvjerljivo glumatati, viui da se vratimo natrag da im ja
jebem majku milosnu, hvatajui ga pri tom kao razbjenjela
zvijer za revere konog kaputa, dok mi je on s nekim posebno
radosnim smijekom i uzdrhtalih nosnica, koje kao da su prepoznavale nemonu rtvu, to e se evo za koji as nai tamo gdje
je odreeno da se nae, govorio da se smirim i da nema smisla
gubiti vrijeme na bugarske taksiste koji su, brat bratu reeno,
obini kriminalci.
Dok sam dalje uzdisao i krgutao zubima, kriom sam ga,
nekim krajnjim oprezom koji je u tom asu progovorio u meni,
pogledavao u retrovizor.
Moj spasitelj nije mogao skriti svoje uzbuenje da je rtva
uhvaena i pri tom idealno pijana, i da e se lako obraunati s
njom.
Zatim je auto stao na crvenom svjetlu iza nekoliko automobila.
Otvorio sam vrata, pogledao u retrovizor svog spasioca",
koji se nije ni okrenuo za mnom, nego me je s nekim posebnim i do kraja zagonetnim smijekom gledao preko retrovizora,
udarajui lagano po crno uokvirenom volanu.
Zatim sam potrao preko velike ceste i kroz glavu su mi
promicali kadrovi iz Godarovog filma Do posljednjeg daha. Trao sam to sam bre mogao kroz neke male ulice, pokuavajui to vie i bolje zamesti trag.
Zatim sam utrao u neki maleni kafi i tu zastao. Naruio
sam viski i kavu i pokuao primiriti dah, paniku, te slagao u glavi
komarne detalje prie koja mi se dogodila.
Poslije sat vremena odetao sam dojnterkontinentala", a
kasnije i do naeg hotela koji nije bio tako daleko. Ispriao sam
odmah Goranu Markoviu itavu priu, a zatim i svim ostalim
lanovima filmske ekipe.

279

Mnogi su me sumnjiavo gledali ne vjerujui u ono to

sam im govorio. Istinabog, uslijed panike sam valjda izgledao
kao da sam iskoio iz nekog drugog filma. Ali, kako pribliiti blinjima i suradnicima da mi se pola sata ranije radilo o glavi, i
da sam mogao zavriti u nekom kontejneru, u nekom jarku na
periferiji Sofije!?
Jedan dobar prijatelj je poslije, kad sam okrenuo lea, komentirao da sam doiviodelirijum tremens".
Goran i bugarski producent predloili su da od sutra dobijem specijalne uvare i veliki blindirani dip.
Odbio sam!
Otiao sam po svoje stvari u sobu i spustio se do recepcije.
Odluio sam ekati svoj autobus koji e me odvesti u Beograd
ocu.
Nigdje nisam, toga trenutka, bio sigurniji.

280

StanovnikOtoka
O lijepoj Dejzi i neukrotivu Roju, prvom pljesku Majkla
Redgrejva i dokovima djeda Vujadina

Jutro je. Kroz prozor sobe, koja je privremeno nae utoite, jo jedan tipino engleski dan prodire kroz trepavice. Lagano i ne bez boli. Mirisi i zvukovi tuine. Bljeskaju ozarenja, ali i
gorke podsjetnice. Posvuda umovi grada i krovita imperije.
U blagosti jutra ona stara trema: kuda? kako?
One spavaju. Volim ih gledati dok spavaju. Usporeujem
im lica i odabirem to na naoj keri pripada meni, a to njoj.
Nalazim da Nina nalikuje i na mog sina Danila kad je bio tog
uzrasta. Paljivo joj zagledam dlan i usporeujem ga sa svojim.
Linija ivota joj je dua, a sklonost umjetnosti je duboko usjeena u njezin maleni dlan.Ta naa mala Mrvica, kako je od milja
zovemo, ima ve dvije godine i pet mjeseci. I voli spavati s nama. Tonije - izmeu nas!
Ona je kao rijeka kojoj smo mi obale.
Ispod prozora, s Lenkine strane sobe, postavljen je djeji
kreveti. U njemu mirno spava naa druga ker Vanesa Vanja,
koja nas noima uporno budi.
Soba je velika i prostrana i nekako leerno nemarna. Vodi
se kao gostinska soba u stanu i prije nas je ovdje stanovao jedan ruski pisac sa svojim starim roditeljima.
Na zidovima visi nekoliko starih ostakljenih fotografija obitelji Redgrejve. Lijepa Vanesina majka Rejel i tako karizmatini
otac sir Majkl Redgrejv. Na jednoj slici otac sjedi u invalidskim
kolicima (bio je ve tada, kau, veoma bolestan), a Vanesa klei
pored njega. Igrali su scenu iz Kralja Lira za dokumentarni film
o sir Redgrejvu.
Obitelj Redgrejve je jedna od najveih glumakih dinastija u Engleskoj. Vanesa rado pria o ocu, majci i njihovom glu281

makom ivotu. Vanesin djed po ocu imao je umjetniko ime

Fortunato Sikamor, to bi u slobodnom prijevodu znailo kao
bolestan od Ijubavi". Imao je svoj maleni Cabare teatar i sam
pisao i izdavao neke vesele komade. Njegova ker7Vanesina baka, zvala se Dejzi i kau da je bila jako lijepa. I ona je bila glumica. Udala se za neto starijeg od sebe engleskoga glumca Roja
Redgrejva. Taj Roj je bio, ini se, beskrajno zanimljiv tip. Lijep i
uvijek okruen lijepim damama.Tek m nogo kasnije otkrit e se
da je ve tada ivio u bigamijskom odnosu, te je ve, prije nego je upoznao lijepu Dejzi, imao jedan neraskinuti brak i jedno
dijete. No, njegovo srce, ini se, pripadalo je lijepoj i mladoj glumici Dejzi, s kojom je dobio sina Majkla Redgrejva.
Poetak stoljea u Engleskoj, bez obzira na ekspirijansku
tradiciju, nije sijao rue na puteve teatra. Roj je zato odluio da
iskoristi neku povoljnu ponudu i otputuje u Australiju, odakle
je obeao svojoj dragojgearly", kako ju je od milja zvao, da e
je odmah pozvati im se malo materijalno sredi i pronae sigurne uvjete za nju i njihova sina.
No, izgleda, nije sve polo u karijeri kako je oekivao, te su
pisma koja su stizala bivala ispunjena uglavnom kuknjavama o
tekoj situaciji u Obeanoj zemlji Australiji. Prole su tako i dvije
godine, a pisma iz Australije bivala su sve rjea. Lijepa i odluna Dejzi, kojaje oitoduboko voljela Roja pustolova, odluilaje
jednoga dana spakirati kofere, i sa svojim malim dvogodinjim
sinom Majklom sjesti na jedan od onih velikih prekookeanskih
brodova, te se uputiti za Australiju.
Plovidba upravo tim sluajno izabranim brodom, a ne nekim drugim, odluit e kasnije i njezinu sudbinu. Kao u nekom
dobrom starom filmu, na brodu je srela jednog mladog ovjeka
iz Londona koji je putovao na Cejlon. Do Cejlona im je trebalo
mjesec dana plovidbe i imali su dovoljno vremena da se upoznaju i otkriju neke naklonosti koje su ih upuivale jedno prema drugome. Na Cejlonu je mladi napustio brod i, inilo se,
zauvijek otiao iz njezina ivota.
Dejzi je produila jo mjesec dana prema Australiji, tj. prema svome voljenome Roju, koji nije ni slutio da mu dolazi. Stigla
je napokon u Melburn i nije joj bilo u to vrijeme teko pronai
engleskog glumca Roja Redgrejva, kojega su, ini se, dobro poznavale gradske kavane i ulice, a i nije bilo mnogo kazalita u to
vrijeme u Australiji.
282

Valja neto rei kako su kazalita tog vremena, u toj dalekoj zemlji, izgledala. Na pozornicama je, u umjetnikom smislu, vladao pravi realizam. Osim to se nije zapravo ubijalo, sve
ostalo je bilo do kraja realistino. Na primjer, postojao je uveni
prizor u kojem je Roj bivao uhvaen i zatvoren u drvenu kolibu.
Zatimje koliba bilazapravo zapaljena,a na heroj Roj moraoje
na konju u pogodnom trenutku izletjeti iz gorue kolibe.
I nakon jedne od tih uvenih predstava, ba na samome
kraju, kad su se glumci klanjali malobrojnoj publici (jer valja
pretpostaviti da su hrvatski, talijanski i makedonski doseljenici,
koji su uz Engleze inili tadanju veinu australijskog stanovnitva, neizmjerno vie bili zainteresirani za pravljenje vina nego
za teatar), odjednom je na pozornicu istrao dvogodinji Majkl
i potrao svom ocu u zagrljaj.
Roj je spazio Dejzi, koja je stajala sa strane, zatim zagrlio
sina i visoko ga podigao u zrak, objavivi publici da je to njegov
jedinac i da je upravo doplovio brodom iz Londona. Bio je to i
prvi veliki aplauz budueg velikog i jednog od najveih engleskih glumaca.
Srea Roja i Dejzi nije dugo trajala. lako se i ona ukljuila u
glumaku trupu, teko im je bilo ivjeti od teatra u toj, ipak jo
uvijek divljoj zemlji. A i Roj se nakon nekoliko mjeseci brane
idile ponovo vratio svojim starim navikama. Volio je drutvo, kavane, pjesmu i lijepe ene oko sebe. Noi su obino zavravali
branim svaama, kojih je bivalo sve vie. Dejzi je eljela da se
vrate u Englesku. Vlasnik tog udnog putujueg teatra, u kome
su se, dakle, davali komadi s jahanjem konja i paljenjem koliba, pravim ivotinjama i pucanjem, ponudio im je - ili da dobiju
neto novaca za igranje predstava, ili da uzmu plaenu kartu za
London.
Odluili su da Dejzi uzme brodsku kartu za London, a da
Roj jo malo ostane, jer je ba dobio jednu od uloga u prvome
filmu koji se trebao snimati u Australiji. Obeao je da e se odmah poslije snimanja vratiti u Englesku.
Vanesin otac, koji je tada imao ve tri godine, priao je
poslije da se sjea dobro te scene, kad je veliki brod odlazio, a
uplakana majka ga drala na palubi, dok je nesretni Roj teatralno trao du velikoga pristaninog mola, bacajui crvene rue
za brodom koji je odlazio i ostao, popevi se na svjetionik, ma-

283

ui svome sinu i svojoj voljenoj Dejzi, sve dok brod nije umakao njegovu vidokrugu.
Brod je, plovei natrag prema Engleskoj, ponovo stao na
Cejlonu i, kao u nekom filmu, na brod se ponovo ukrcao onaj
misteriozni mladi iz Londona, za koga se otkrilo da je bio dosta
imuni vlasnik plantaa aja na Cejlonu. itava pria je podsjeala na Klodelovu Razdiobu podneva. Romantina idila se nastavila i u Londonu prerasla u pravu Ijubavnu priu, odnosno
vezu. Preselila se ubrzo u njegovu veliku kuu u sreditu Londona i tu zapoela svoj novi ivot.
Roj je, kau, nakon nekoliko godina ipak snimio svoj prvi
film u Australiji, a ubrzo nakon toga i umro. Dejzi se tek tada
udala za vlasnika plantaa aja s Cejlona i rodila mu ker Pegi.
Majkl je odrastao i kolovao se u najboljim engleskim koledima i postao jedan od najveih engleskih glumaca.
I moj djed Vujadin je putovao u to vrijeme brodom u daleke svjetove. Njegov cilj je bio Amerika u koju se zaputio sa svojim bratom urem. Kopali su rudu u nekom rudniku u blizini
LasVegasa. Nakon pargodina kopanja, uspioje zakopati i brata
koga je, kau, neki Turin ubio noem nakon svae oko kazana, gdje se dijelio ruak. Iza toga se vratio brodom, na kome su
ga, tvrdio je, pokrali. Moda je, pomislim ponekad, djedov brod
pristajao ba u englesku luku u koju je Dejzi sa svojim sinom
upravo uplovljavala!
Zamiljam svoga djeda Vujadina, kako se zagleda u lijepu
Dejzi i dugo okree za njom, gledajui je kako ulazi u taksi, dok
ga gomila njegovih sunarodnjaka gura prema izlazu, glasno viui i maui iznad glava svojim koferima, torbama i emigrantskim papirima.
Zamiljam i njegov povratak kui, preko Francuske i vicarske u svoju domovinu Austro-ugarsku, tj. u jednu od dalekih njenih provincija, u malenu Hrvatsku ijodalju i neznatniju
hrvatsku pokrajinu Liku, gdje su ga ekale divlje planine i siromana zemlja.

284

8.
Chisvvick high road
O londonskim jutrima, etnjama, naim Ijudima u tuini,
nogometnom dresu koji je kao zastava i Ristievoj odluci

Iz hodnika se uju tihi umovi.To se Vanesa unja u svome

vlastitom stanu da ne probudi goste. Ona ustaje u est ujutro i
poinje raditi. Pie pisma nepoznatim i poznatim Ijudima u svijetu. Otri svakoga dana svoju neslomljivu prirodu, kojom se
bori protiv poroka naega vremena.
Ve godinama, prkosei na tim svojim barikadama, ona
postaje na neki nain Majka Tereza u svijetu umjetnosti. Nita
za nju nije teko kad treba pomoi bilo kojoj nesretnoj i ranjenoj dui u svijetu.
Ustajem paljivo da ne probudim svoje tri djevojice. Skuham Vanesi kavu, na na nain, i odlazim u jutarnju kupovinu. U
malenom duanu, tono preko puta Vanesine kue, simpatini
Indijac ve unaprijed zna to svakog jutra kupujem.
Kruh i mlijeko, jogurt, novine... ekaju me u njegovim uslunim rukama.
Ulica Chiswick high rood je puna malih i lijepih restorana.
Vanesa posebno voli jedan tajlandski restoran. Kad god imamo
neto slaviti, odlazimo u taj maleni restoran.
Dvaput dnevno izlazim sa svojim djevojicama u etnju. I
uvijek sretnem nekoga od noih. udno je to, na koji se nain mi
raspoznajemo u stranome svijetu! Gotovo da, kao ivotinje, nanjuimo jedni druge, po nekom samo noma svojstvenom i prepoznatljivom mirisu. A moda tuina koja odjekuje u svakome
od nas ini nae pokrete posebnima, i nemilosrdno odaje nae
porijeklo. Susretnem tako nae Ijude posvuda. Na ulici, u autobusima, u podzemnim eljeznicama. Neki mi se javljaju, a neki
i ute. Ili imaju neto protiv mene ili ih je naprosto stid i sebe i
285

mene, to se, eto, nalazimo u toj tako delikatnoj, da ne kaemo

neprijatnoj situaciji.
Uostalom, to bi oni pitali mene, i to bih ja to mogao rei
njima, i to bih ja pitao njih i to bi to oni mogli rei meni?!?

Nai Ijudi, naa posla

Sretnem tako, ba na pjeakom prijelazu, jednu enu etrdesetih godina. Bolje rei, pogledi nam se sretnu i ostanu dvije-tri sekunde prikovani, a zatim odlutaju svaki na svoju stranu
ulice. Ona, ipak, vrati pogled i progovori prva.Eeee.." ree. Bilo
je moda i jednoh", ali se nekako izgubilo u amoru londonske
svakodnevice. Bio je to onaj na neumrli znak raspoznavanja,
koji je u isto vrijeme i oblik razumijevanja ove nae nove stvarnosti u kojoj smo se nali.
- Eee... - rekoh i ja, dodue malo krae.
- Jeste li i vi odozdo? - upita ona.
Ja bih joj najradije rekao da sam obino odozgo, ali nije
vrijeme za ale toga stila, a osim toga, poeo sam se polako navikavati da se pribliavam pedesetoj, i da ta vrsta otrog humora, kojim sam se znao nekada braniti od napasnica, vie nije
primjerena mojim godinama.
- Pa da... da... - odgovaram nekako neodreeno i ne previe zainteresirano za razgovor.
- A odkuda ste? - mjerkajui me ivahnijim pogledom upita.
Ako joj kaem da sam iz Zagreba, hoe li je to povrijediti ili
obradovati?
Uostalom, ne razgovara mi se toga jutra naroito, pa da
skratim muku, rekoh:
- Jaz sem iz Slovenije.
Ona me upitno, sva u udu, gleda. Ne izgledaju njoj ba
tako Slovenci.
- Slovenec sem - ponovih da je razuvjerim.
- Aaaaaaa... - otegnuto e ona, dajui mi otvoreno do znanja da su mi akcije potpuno pale. Slovenec? Vraga! Zagledavi
se u semafor, ije je crveno svjetlo neuobiajeno dugo trajalo,
kao da je namjerno odugovlailo ne bi li se ovi zemljaci do sita
ispovjedili jedno drugome i utvrdili tko su, to su i tako to...
286

Uuti ona. utio sam i ja.

utjela je i Nina.
Vanja je spavala u kolicima.
Onda me ponovo pogledala, i kao da se neega prisjetila,
razvukla je usta u iroki osmijeh.
- Joj, ta vi meni liite na Radeta erbediju.
- Ma nemojte?
- Pljunuti ste Rade...
Eh, draga moja, mislim si ja, toliko sam pljunuti Rade, da
vie nema na meni mjesta gdje me nisu pljunuli.
- Ma... da niste vi stvarno Rade? - upitala me je.
Odgovaram joj zagonetno, kao Oliver Mlakar iz onih uvenih kvizemisija.
- Moda jesam, a moda i nisam....
Najednom se moja sugovornica uozbiljila. Nekako me naroito pogledala, zatim pogledala djecu. A onda joj je lice dobilo neku posebnu vrstinu i zategnutost.
- Pa to ste vi, Rade! To ste vi... stas... glas. Vi ste! Ponavljala
je u sebi, za sebe, ne vjerujui svojim oima, a zatim je poela
sono psovati.
- Majku im njihovu, da im majku, to su nam oni lopovi
napravili, da jedan Rade erbedija uva tuu djecu po Londonu...
- Ne, ne, gospoo, to su moja djeca - vikao sam i ja sada,
no ona je samo odmahnula rukom, te konano doekavi zeleno svjetlo, otila niz ulicu, sve vrtei glavom i maui srdito
rukama u nevjerici.
Nai Ijudi i obiaji" - rekao bi Krlea -nikad vas nitko nee opisati. Blago nama koji smo vam pjesnici"
Vanesa je, vidjevi videosnimku nae predstave Osloboenje Skoplja iz Australije, odluila da napravimo englesku verziju u naem teatru u Londonu. Probali smo u poznatom engleskom teatruRiverside Studo". Naime, ta sezona naegMoving
Theatre-a" bila je posveena pedesetgodinjici pobjede nad
faizmom i na repertoar je bio uglavnom posveen tom dogaaju.
Lenka je reirala Palikuu Maksa Fria i Vodopad Vidosava
Stevanovia, za koju je dobila sjajne kritike, a predstava je bila

287

proglaena i najboljom predstavom mjeseca u anketi kritiara

u Londonskom Time Outu.
Bio sam posebno sretan da je moja Lenka, nakon etiri godine raanja i dojenja, ponovo strasno u teatru, kojem svom
duom pripada.
Znao sam da je Osloboenje Skopja sjajna predstava, s kojom smo uostalom ponjeli toliko uspjeha u svijetu, ali sve nekako mislim da je i neka potpuno apstraktna i neopisiva energija Roja i Dejzi i njihova Ijubavna pria bila neka tajna veza izmeu Vanese i nae australske teatarske avanture.
Na njezino insistiranje pozvali smo i Ljubiu Ristia da reira predstavu.
Doao je i Duan Jovanovi iz Ljubljane i maskota zagrebakog Osloboenja Skopja, Ciganin Beli, koji je na svojim takama izvodio bravure i bio uistinu zatitni znak te nae predstave.
Nisam vjerovao da u moi ponoviti sve ono to smo moja Inge i ja inili u naim scenama i uao sam u projekt sa dosta zebnje. No, Vanesa je uistinu prava arobnica. Svojom posebnom karizmom uspjela je opiniti cijelu predstavu, pa iako
negdje u dubini due nita nije moglo zamijeniti nae gornjogradsko zagrebako lapidarijsko dvorite u kome se Osloboenje Skopja potpuno stopilo s prostorom i dotaknulo gotovo
filmske dimenzije toga kazalinog dogaaja.Ta naa engleska
avantura je bila uistinu uspjena.
Vezano za tu predstavu, ne mogu ne spomenuti i jedan nemio dogaaj koji se zbio tokom naih proba.
Jednoga jutra Ljubia Risti nam je rekao da ga zovu iz Beograda da postane predsjednik novoosnovane politike partije
JUL, to bi trebalo predstavljatiJugoslovensku udruenu Levicu".Tojeznailoda se namjerava udruiti s Mirjanom Markovi,
koja je tih dana u Beogradu upravo promovirala svoju monstruoznu ideju.
Nisu pomogla silna Duanova, Lenkina i moja uvjeravanja
da je to, bar to se njega tie, u neku ruku samoubilaki potez,
i da se ne mogu braniti prave socijalistike i Ijeviarske ideje s
takvim Ijudima, koji su sve te jugoslavenske i socijalistike ideje
uspjeli potpuno devastirati i unititi.

288

Na kraju je, po onoj njegovoj glasovitojako se i u ta razumem..." uinio to je naumio. Otiao je svojim putem koji ga je
odveo u njegov nespokoj.
U nama je ostao samo neizmjerni bol za izgubljenim prijateljem i velikim kazalinim redateljem.

Naa kua!
Tog proljea uspjeli smo, uz neto uteenog i neto pozajmljenog novca od mojih starih zagrebakih prijatelja Gorana
i Renate trok, poloiti ulog za kredit, kojim smo kupili stan u
Londonu.
Bila je to jedna prava rupa, kako se to kae, u Shepard Bushu, koju je trebalo potpuno renovirati. Lenka je napravila urbanistiki plan, a ja sam pronaao neke nae deke, koje mi je
preporuio Marinko iz Leskovca. Svi su se oni okupljali uEI Metrou" panjolskom restoranu, u kome je Marinko najprije bio
menader, a kasnije postao i vlasnik.
Meu njima bio je i Branko Bursa iz moje Krajine, s kojim
sam se ubrzo sprijateljio. Gradili smo dakle na stan, igrali predstave Osloboenja Skoplja, pekli odojke i janjetinu uEI Metrou"
nedjeljom do podne kad restoran za Engleze ne radi, i ponekad
igrali nogomet na Hamersmitu.
lako sam se pribliavao pedesetoj, nogomet jo nisam prestajao igrati.
Igrao sam jednom tjedno i tenis s Renatom i Goranom. Odlazio bih popodne u njihovu lijepu kuu u Vejbridu, gdje sam
jedne veeri sreo i Pogorelia, kojem zbog njegove zaigranosti
notama opratam hladnou kojom me je pozdravio.
Ubrzo je moj tim poeo igrati i na nekim lokalnim malonogometnim turnirima. Bile su to uglavnom ekipe sastavljene od
naih Ijudi.
Turnir se igrao na igralitu jednoga parka u llingstonu.
Igralite je bilo ograeno icom, i samo su igrai mogli ui unutra. Ostale ekipe su sjedile oko ice i promatrale utakmicu. Naa
ekipa je igrala protivjedne hrvatske ekipe, u kojoj su uglavnom
bili Dalmoi. Meu njima je bio i jedan mladi, Stipe sa Silbe,
ije sam roditelje dobro poznavao i koji me je jo uvijek zvao
barba Rade.
289

Jedan od tih Dalmoa imao je i bijeli dres s hrvatskom ahovnicom.

- Skini to sa sebe - rekao mu je jedan Bosanac, zapravo bosanski Srbin, koji je te nedjelje sluajno igrao za na tim.
- Zato... - usprotivio se Stipe. - Ovo jeHajdukov" dres...
- Znam ja to jeHajdukov" dres, a to je ahovnica - odbrusio je Bosanac. - Uostalom, ni mi ne nosimo Dva orla...
Uspjeli smo smiriti situaciju. Mladi je gunajui skinuo
dres i utakmica je poela.
Od samoga poetka, u inae sasvim fer i mirnoj utakmici,
njih dvojica su poeli startati otro jedan na drugoga. Nakon jednoga duela, Bosanac je udario Dalmoa, ovaj mu vratio, a istoga
asa u teren ograen icom uletjeli su mnogi igrai posmatrai i
poeli bjesomuno tui Dalmatince kojih je bilo mnogo manje.
Pokuavao sam zaustaviti napadae, ali me jedan od njih grubo
odgurnuo i odbrusio mi neto opako. Ipak smo mi iz nae ekipe
uspjeli smiriti napadae i pomoi Dalmoima da napuste teren
ograen icom, koji je toga trena, uz tragove neije krvi na betonu, neodoljivo podsjeao na icom ograene logore.
Pokupio sam se iz toga krvavoga prizora i zauvijek prestao
igrati nogomet na slinim turnirima.
Naveer me je nazvao siroti Stipe i poeo mi se ispriavati,
to su bili tako glupi te se pojavili u bijelim majicama s hrvatskim grbom. Ali, kae Stipe, mi smo prestali ahovnicu doivljavati kao simbol bilo kakvog nacionalizma, ve smo se na nju
navikli kao na na slubeni grb i zastavu. I jo mi je kroz suze i
smijeh rekao kako je najvie batina dobio njihov igra s brojem
9, koji je zapravo Crnogorac i koji je prije par mjeseci popio batine u slinim okolnostima usred Splita.
Ne sjeam se vie to sam rekao Stipi. Znam samo kako mi
je on govorio da ja ne trebam da se ispriavam, jer njegova ekipa je vidjela koliko mi je bilo ao zbog svega to se dogodilo i
kako sam ih branio.
Doavola i nogomet!
Neu ga vie ni igrati. Niti odavde iz Londona navijati za
bilo koga tamo.
Ni za plave, ni za bijele, ni za zelene, ni za crvene, ni za crno-bijele!!!

290

Requiem
O smrti (kao takvoj), nesrei Roberta Pastorelija, jednom
danu s profesorom Kostom Spaiem, Kostinu komunizmu i
jaguaru, brzini kazalinog miljenja, posljednjem letu i spasonosnoj reenici

Dolo neko prokleto vrijeme kada se umire vie no ikad.

Ili su dole godine kada mnogi Ijudi to su mi bili dragi i bliski
zauvijek odlaze. Nekako brzo i brzopleto, nemilosrdno i neumorno razmahala se ta opaka kosa. Uzima one od kojih smo nastali, uzima one s kojima smo temeljito radili, i polako ta britka
studen opominje. Nekako, odjednom sve poinje bivati odvie
jednostavno, tako da ni smrti nisu vie tako strane, kakve su
nam se u mladosti inile.Sublimacija je... da... taman kristali
i za trenutak nema ga vie", zapisao je Ivan Raos u nekom svom
tekstu.
A kotrljaju se ti tamni kristalii svakodnevno.
as ovdje, as ondje.
Pokuavam se prisjetiti posljednjih scena s nekim svojim
bliskim prijateljima. Zadnjih rastanaka kojih nismo bili svjesni.
Zagrljaja, stiskanja ruku i posljednjih rijei.
Eto, preminuo je, dok ovo piem, u Holivud Hilsu ameriki
glumac Robert Pastoreli. Imao je 49 godina! Dobro sam ga poznavao. Snimali smo zajedno South Pacific u Australiji. Nisam ga
viao esto, ali kad god bismo se vidjeli, dobro smo se zabavljali. Bio je vedar i zanimljiv ovjek. I, ini mi se, ne odvie sretan.
Ali, mora se priznati, titio se vedrinom. Zavodljivo i nepristupano, istodobno.
Neizvjesnost amerikog filmskog ivota ve ga je zarana
ranila i usmjerila prema svim moguim opasnostima Holivuda.
Priao mi je kako mu se ena aremon Jonovi ubila prije par
godina. Pucala je u sebe iz pitolja pred njim i malodobnom
kerkom. Otad se sam brinuo za svoju djevojicu. Brino i oinski. Ba smo u prolu subotu proslavljali njezin roendan. Bio
291

je njean i paljiv otac kao i uvijek. Dogovorili smo se da emo

se sljedeeg vikenda vidjeti kod nas u Santa Moniki. No, on je u
ponedjeljak umro.
U kupatilu su nali pricu i ostatke heroina...
Overdose!

Profesor!
S profesorom Kostom Spaiem ispio sam posljednji francuski konjakKurvoazje" u Gradskoj kavani u Zagrebu. Bilo je
proljee '91. Kosta je sjedio za svojim uvenim stolom, gdje je
ve mjesecima dostojanstveno sahranjivao poraz svojih socijalistikih ideja i svjetonazora i teko se mirio s novom stvarnou
to ga je okruivala. Govorili smo o politici i sjeali se dobrih
starih dana. Govorili smo o Hrvatskom slavuju, mojoj posljednjoj reiji u Zagrebu i DK Gaveli, kojoj je on, zajedno s Gavelom,
bio alfa i omega. Pitao sam ga, izmeu ostalog, znajui za njegovu strast, leti li jo uvijek.
Ne leti mu se vie - rekao mi je. - Nebo mu vie nije plavo
i slobodno. Neke druge ptice su na nebu. I seobe...
Bio je Profesor.
Ne samo u pedagokom smislu, iako je zagrebaka kazalina Akademija pod njegovim ravnanjem bila uistinu umjetnika
institucija. Bio je profesor kazalita, kao to su velemajstori profesori aha; recimo. Kosta Spai je bio velemajstor kazalita. Sad
sam ve dovoljno star i iskusan da mogu usporeivati stvari,
pojave i odnose, koje sam u ivotu upoznao, obuhvatio ili dodirnuo, i mogu sa sigurnou rei da je Profesor bio jedna od
najsvjetlijih pojava koje sam sreo. Diplomirani student romanistike Filozofskog fakulteta, sa studijem violine na Glazbenoj
akademiji, zagrebaki gospodin, sklon poeziji, zvuku, reirao je
briljantne dramske i operne predstave, od Lorkine Krvave svadbe, Verdijeve Travijate, pa do antologijske predstave Joneskovih
Stotica. Tu je O'Nilov I ledar doe, a ekspirova Mjera za mjeru
ezdesetih jedno je od najboljih poslijeratnih ostvarenja. Tamo gdje je Gavela stao s Dubrovakim Ijetnim igrama, Kosta je
ne samo nastavio nego je cijelim igrama, u drami i glazbenim
dogaanjima, dao poseban ukus i mjeru. Prvi je, koliko znam,
doveo u Zagreb fon Horvatove Prie iz beke ume, Nestrojeve
292

komedije, a suradnja s Marinkoviem okrunjena je Kiklopom s

kojim smo, kao tada najznaajnijom predstavom, s uspjehom
gostovali u Beu, Moskvi, Lenjingradu i drugim gradovima.
Uz pedagoki rad, usmjeravajui generacije glumaca, pi~
sao je eseje, prevodio s njemakog, francuskog i talijanskog.
Bio je kompletan ovjek.
Otmjen u duhu i ponaanju.
Na drugima je, vjerujem, pisati o njegovoj specifinoj i vjerodostojnoj estetici, o njegovoj umjetnikoj karizmi i njegovom
neponovljivu talentu. Opisao bih samo jedan i jedini dan koji sam
proveo s njim i koji mi se duboko usjekao u sjeanje. Za mnoge je
predstavljao nedodirljiv autoritet i mnogi vjerojatno i nisu uspjeli
doi blie njegovoj dobro uvanoj intimi. uvao je svoju privatnost
za sebe i samo rijetki su uspijevali prodrijeti tamo gdje je Profesor
najvie volio bivati sam sa sobom. Bila su to pomno odabrana, ali
i neobina mjesta.To je jedan od razloga to nije bio esto vien
po kazalinim bifeima, ni po gradskim okupljalitima umjetnika.
Imao je svoje oaze. Volio je, uvjerio sam se, svoje samoe i tiine.
Bila je jedna nedjelja, ne sjeam se je li to bila 1976. godina,
ili 1977. Svejedno, tu negdje je. Znam da me je pozvao da doem
u njegov stan u Palmotievu, u deset sati izjutra. Skuhao je kavu i
pokazao mi je svoje modele malih jedrilica koje je sastavljao. Zatim smo krenuli njegovim jaguarom na sportski aerodrom u Luko. Nismo priali o kazalitu, i ini mi se da Profesor nije ni volio
puno govoriti o kazalitu kad je izvan njega. Vie su ga zanimale
neke druge stvari. Politika, recimo. Ili neke drutvene teme. I film.
Vozio je, dakle, svoj jaguar prilino brzo, ali veoma sigurno.
Taj njegov glasoviti jaguar mnogima je bio trn u oku i mnogi
su ogovarali njegovo komunistiko opredjeljenje, istiui uvijek taj jaguar kao neto to je nespojivo s njegovim svjetonazorom. A meni se uvijek inilo da je upravo to bit socijalistikog i
komunistikog drutva. Svatko neka ima prema potrebama, ali
i zaslugama. Uostalom, taj sporni jaguar bio je jedina njegova
imovina. A tako mu je dobro pristajao! Savreno!
U svemu ostalom Profesor je bio veoma skroman. Njegova
strast bilaje brzina. Brzina i otrina bilesu prepoznatljive osobine njegova karaktera. I u kazalitu je njegova misao uvijek bila
zapanjujue brza, otra, ista, jednostavna i tona. Sjeam se,
dok sam probao PerGinta s rumunjskim redateljem llieom Popeskuom koji je iznenada zavrio u bolnici zbog neke viroze, ka293

ko i na koji nain je Profesor nekoliko dana drao pokuse da bi

se ouvao kontinuitet. Nazirala se dobra predstava i svi smo se
nekako posebno zalagali. Meni su ile prilino dobro sve scene,
ali me muila jedna od najljepih scena tog komada. Profesor je
pustio kui sve glumce osim mene i Ete Bertolaci koja je igrala
majku. Stavio je svoju stolicu na rub pozornice.To je uvijekinio
kada je reirao. Volio je biti zajedno s nama na pozornici.Tekse
nakon brojnih pokusa povlaio u gledalite kada je dovravao
predstavu. Bio je to njegov kreativni ritual.
Proli smo, dakle, jedanput scenu i inilo se da je sve tu,
a opet, nekako neto nije bilo u redu. Nije timalo. Imali smo
pravu emociju. Eta je bila nevjerojatno tona i boanstvena, ali
neto je nedostajalo u mojoj akciji. Profesor je gledao, pripalio cigaretu i nakon nekoliko trenutaka rekao:Mali, nema vremena. Majka e svaki trenutak izdahnuti, a ti joj mora ispriati
svoju priu. Bio si u planini kad si uo da ti je majka na samrti.
Uzjahao si najbreg soba i pojurio majci. Utrao si u malu kuu,
oznojen i bez daha. I poeo si joj priati svoju priu. Ali nema
vremena za sve. Ona e ti svakog asa otii."
Poeli smo scenu iznova. Boe, kako je odjednom sve postalo tono. Imali smo pravu emociju! istu! I Eta i ja smo se gotovo
sruili u suzama. Zbog brzine kojom sam govorio, gotovo sam
gubio dah, i zastajao tono tamo gdje je trebalo. Bio je to jedan
od onih trenutaka koje nikada neu zaboraviti. Glumaki dostojanstven, svean, sveaniji no ikad u mome ivotu. Peer Gynt je
drao majku koja je izdahnula. Njeno ju je Ijuljao u rukama i tiho,
tiho plakao. Zatim je zavladala tiina.Da, mali.To je to", rekao je
Profesor. Pogledao sam Profesora. Ugasio je cigaretu. Izvadio je
rupi i obrisao oi. Zatim, uzeo je svoju crnu torbu i tiho iziao.
Ima zaista m nogo lekcija koje sam upamtio od Profesora,
ali ova mi je ostala najdraa. Biti brz, toan i precizan u umjetnosti, to je ne samo glumaki, nego i klju pameti u umjetnikom inu.
Gledao sam ga tog nedjeljnog jutra na sportskom aerodromu, odozdo sa zemlje, i zamiljao njegov oblik sree u jedrilici, i
kako uiva u brzini letenja, ali i tiini visine. U jednom asu uinio
mi se, iz cijelog naeg poznanstva, kao ptica, kao posebna ptica. U
tom asu bio je sokol. Sokol kojeg sam, naravno, beskrajno volio.
Tu i tamo danas poletimo zajedno... brzo... i tono... i isto...

294

10

Iste daske
O otapanju nelagode, Lucijina pozornici, zavisti, tajnoj vezi
Paora i ibadije i jednoj pratajuoj suzi

ovagovia sam posljednji put vidio u predvorju Gavele, tonije u Pavinom bifeu, jednom od rijetkih javnih mjesta
u koja bih navratio kada bih devedesetih dolazio u Zagreb. Bila je godina '93. i Lucija me jo nije putala da se sam etam
gradom. Sjedio sam, dakle, za stolom, s mojom keri i njezinim
prijateljima, mladim glumcima s Akademije, i s veseljem sam
primjeivao kako moj zasamljeni stol u Zagrebu biva svaki put
sve napueniji.
Otapala se nelagoda i ponovno su poeli neki topliji i vedriji pogledi plesti nove prostirke poznanstva. Bilo je, ini mi se,
oko tri sata poslije podne, i Lucija se nervirala to e propustiti
scenski govor kod Lonze, jer se, ree mi, ona i Lonza super razumiju, i on je nekako posebno voli. eljela je to posebno naglasiti, tako da to dobro ujem, jer je znala za sve nesporazume koje
sam ja svojedobno imao s njezinim profesorom.Mi se razumijemo po svim glasovnim duinama", vrckavo je govorila kao da
je uivala u tome mislei da me malo pecka i nervira. A meni
je, u stvari, bilo drago to je to tako, i zbog nje, i zbog Lonze, a i
zbog sebe. Davno sam ja tu vrstu sitnih, tatinom posredovanih
nesporazuma sa svojim kolegama bacio u vreu zaborava u koju se bacaju neuspjelo ispisane stranice ivota i promaaji.
Postoje sjajno ispisani eseji o zavisti. Ako nije pozitivna,
ako ne potie na kreaciju, ako u njoj nema bar malo Ijubavi, zavist je bolest. Uasna bolest. Neke Ijude rastoi. Od njihove male i bistre rjeice, zavist napravi opaki pliak. Movaru.Tu zavist
osjetio sam u pogledima drugih. Onako... izbliza. Kad bih nekad
govorio s divljenjem o nekom glumcu, piscu i uope uspje295

nom umjetniku, govorio sam sretan to takav postoji. Oni koji

su zavidjeli meni, nisu mi ak ni to vjerovali. Uz nekoliko srea
to su me pratile, zahvalan sam sudbini to me je liila izjedajue zavisti.Ta vrlina, ini mi se, pretpostavka je moje slobode. Ali,
ne samo moje. Slobode uope. One unutranje koja omogui
ovjeku kakav-takav spokoj u nespokojnu svijetu.
Tako sam, eto, tih godina, gledao moju Luciju prvi put na
pozornici. Bila je to, ini mi se, njezina diplomska predstava Turistiki vodi, a partner joj je bio Ivica Vidovi. Predstavu je postavio Bobo Jeli, mlad redatelj, i ve od mizanscena se vidjelo,
od studiozno koritena svjetla, da je na pragu svog rukopisa,
kojeg je, kako sam uo i poneto vidio, uspio izboriti u ne ba
izdanim kazalinim estetikama i pojavama prostora kojim je
okruen. Jeli je iz neke samo njemu znane Hercegovine. Neki
endem. Kao A. B. imi. Bio je kao student asistent na Akademiji
dok smo Vuji i ja radili Usputza Damask. Tu uspjenu Bobinu
ispitnu predstavu s Akademije pustili su u Gaveli, na velikoj pozornici, za publiku, i postala je dio repertoara.
Dakle, Lucia je igrala na istim daskama na kojima sam i ja
uspio ostaviti poneke kristalie otkovanih emocija. Ne vjerujem da je to sluajno tako: ona na pozornici, ona na tim daskama koje su Gavela, Kosta i drugi velikani vrsto ukucali u kazalino nebo.
Ona na pozornici!
Ona!
Uao sam u mraku u dvoranu da ne bi svojim prisustvom
poremetio ravnoteu te veeri i naruio napetu ravnoteu kazaline iluzije. Kao gledatelj, otac, eto i stariji glumac, u stolici, sa zebnjom sam ekao to u to vidjeti i hou li biti sretan
ili nesretan zbog onog to u uskoro vidjeti. Znam da roditelji
nisu dovoljno objektivni kad gledaju nastupe svoje djece, bez
obzira na to kojeg je dosega i vanosti taj nastup, ali znao sam i
sebe, svoju prokletu iskrenost koja ne zna skriti nelagodu. Ako
ne bude dobro, ne bih to mogao utajiti od Lucijina pronicljiva
oka. Osjetila bi ona to na poljupcu, stisku ruke...
U mraku sam paljivo pratio Lucijine pokrete, boju glasa,
ritam govora, duinu pauza, nain kako se njeno naslanjala na
svoga partnera i kako je inteligentno oslukivala disanje publike.

296

U mraku sam tiho cvilio od sree kao neko sretno seosko

pseto, pokuavajui zadrati suze koje su same od sebe razdragano tekle niz moje lice, apui samome sebi, da me nitko ne
uje:
- Mala je glumica...

Paor, tajna slavonska veza

Dakle, sjedio sam toga, vjerojatno proljetnoga dana sa
svojom Lucom i njezinim prijateljima. Ne mogu sa sigurnou
tvrditi da nije moda bila jesen ili zima, toliko su mi se tih godina izmijeala sva godinja doba, sudarajui se u meni svojim
mijenama, plimama i osekama, da mi je ponekad zaista teko
posloiti sve dogaaje to su prohujali kroz moje kosti i ile,
ostavljajui poesto pusto i beznae za sobom.
Onda se odjednom pojavio On. Bez eira, ali sa tapom
kojim se pomagao pri hodu. Izgledao je kao mudrac. Iz bajke,
ali i iz nekog svijeta koji se opasno Ijulja. Pojavio se neoekivano, nekako kao u dramskom raspletu Vujaka, kad doe na
prag svoje kue iz svijeta izgubljenih, i nakon svih putova, raskrija, nesebino prata.
Ugledao me je odmah sa vrata i krenuo prema mome stolu. Pruio mi je ruku. Zagrlili smo se i poljubili. Sjedajui, upitao
me je znadem li tko je napisao scenarij za Brezu. ,,Ne znam, Paore, ti si igrao u tom filmu." Ja sam jedini zvao ovagovia tim
imenom i znao sam da je volio to uti. I on je mene znao zvati
ibadija.To je bila neka slavonska veza izmeu nas, kojom smo
se mi okci ponekad djetinjarili meu sobom, ali zavjera ili odbrana pred glumcima-Dalmoima, koji su nas ponekad gnjavili
svojim perfekcionizmom i svojim zanosnim ali kompliciranim
tercama.Znam ja da sam igrao u tome filmu, ali se ne mogu
sjetiti tko je napisao scenarij" govorio je ovo.
Naruili smo rakiju. S nekim drugim prijateljima znao sam
piti viski ili vino, ali s njim, Ficijem i Baj-Matom uvijek i jedino
rakiju.
Dok smo vodili svoj potpuno suludi, apsurdni, joneskovski dijalog, promatrao sam mu lice. Dugo se nismo vidjeli. Rat i
bolest ostavili su dubokog traga na tome nekad tako snanome ovjeku. Znao sam kako je duboko proivljavao tragediju
297

koja je prola kroz nau zemlju, Ijude, slavonske oranice. Znao

sam da je gotovo siao s uma, guen emocijama koje su mu
raspinjale grudi, rasprskavale mozak. I reenice koje je onomad
o meni, u nekom novinskom intervjuu, bijesno, ne tedei me
nimalo, izrekao, bile su tako daleko od nas dvojice. Znao sam
da je to iz njega govorio iskreni bijes i pravedna srdba, koja
nije mogla razumjeti moju muku, pred silinom nesree koju je
on gledao oko sebe i injenicom da ja nisam tu negdje, blizu,
pored, s njim.
Bio je pomalo, priznajem, smijean dok je popravljao svoj
aparat za sluanje, koji mu je stalno ispadao iz uha i dok se sa
smijekom ispriavao zbog toga, govorei da se on nikada nije
razumijevao u tehniku. Drvo je poznavao u duu, ali tehnika mu
je bila pansko selo.
Proveli smo tako oko pola sata, uglavnom i dalje priajui
jedan drugome sve same nevane stvari i ja sam se odjednom
osjetio tako sigurno i zatieno.
Upravo ta njegova sasvim iskrena i topla zainteresiranost
za nekesitnice kojesu nam nekadavezaleivoteblailajeotvorene rane koje su jo uvijek, nevidljive, zjapile naim umornim
tijelima i duama. Onda sam ja, pogledavi na sat, rekao da u
morati uskoro poi na kolodvor da uhvatim vlakza Ljubljanu.
- Ostani veeras u Zagrebu. Ii emo negdje na veeru rekao je.
- Ne mogu. Moram u osam biti u Ljubljani. Imam neki intervju za televiziju - rekao sam.
- Nemoj davati intervjue. Ne valja brbljati - rekao je.
utjeli smo.
- I ja sam mnogo brbljao. I o tebi - rekao je nakon nekog
vremena i gledao negdje u neku tamo daljinu koja je probijala
zid.
Ispio sam zadnji gutljaj rakije iz svoje ae.
- Sve je u redu, Paore - rekao sam i pruio mu ruku.
Pogledao me je onim svojim pogledom kojim me je opijao sve one godine koje smo zajedno proveli na pozornicama ili
pred filmskim kamerama i vrsto mi stegnuo ruku.
- Je l' sve u redu? - pitao je kao da se eli uvjeriti.
- Sve je u redu - rekao sam posve iskreno.
Zatim je u njegovu oku zaiskrila suza. Prava, pravcata suza. Neka suza olakanja. Samilosti. Priznanja. Cijelo jedno more
298

stalo je u tu suzu. I nae poznanstvo bilo je u suzi i u tom oku,

koje je bilo tako krto u pokazivanju emocija. U tome mudrom,
pametnom oku iju sam otrinu svih naih godina tako vjerno
slijedio.
Nisam, naravno, tada znao da e to biti na posljednji susret. A bio je, naalost.
Zadnji in samo nae drame.
Zapravo, njezin epilog.

299

11

Blagost
O gorini, posjetima Beli i Krlei, savjesti, Vranesiu,
posljednjim Krleinim danima i naslijeenom eiru

Ima u meni natopljene gorine, koja se svih ovih godina

skupljala duboka i opora, i koju sam gazio u svojoj utrobi, kao
to sam golim djetinjim nogama, u vlanom podrumu nae vinkovake kue, pod nejakim svjetlom arulje koja se njihala iznad moje djetinje glave i rasipala krto, uto svjetlo oko kojeg
su se skupljale vinske muice i zalijetale u zasanjane i vlane
zjene, gazio svjei kupus u drvenim kacama, dok se ne istjera
onaj slani, gorki i kiseli rasol.
Gorine koju sam ustrajno gasio i slagao u sebi kao nuklearni otpad, bojei se izbaciti je iz sebe da ne zarazim okolinu, a
koja bi ponekad, u trenucima slabosti, poeljela da se uzjoguni
i otme mojoj kontroli, te onako gorka i opaka poeli da se sveti,
da sudi i presuuje licima iz moga svjetokruga.
Ima takvih Ijudskih trenutaka.
Ima i ima...
Ako se ne doe do mira, kad se sve uskovitla, zaklopim oi,
zbrajam i oduzimam poznata lica, i igram se krialjke uspomena.
Pod brojem sedam okomito, glistu pretvaram u arenog
leptira i pravdam Ijudskom prirodom i njenom nesavrenou neije stranputice i ponore.lstina je uvijek negdje drugdje,
nikad nije ista i uvijek je pomalo i tua...", otpisao mi je, jedne
davne godine, u nekoj toploj prijateljskoj prepisci Vjeran Zupa,
i vratio se u svoju dolinu Mirne.
Ima li uope kakve koristi od izgovorenih istina? - pitao
je Krlea u njegovom i mome Obraunu s njima, i odmah odgovarao:Nema, jer za istinom kao takvom, ve su vjekovima
raspisane tjeralice!"
300

O,
kako mi je svih ovihdesetak krvavih godina" nedostajala ona toplina njegove sobe, u kojoj me je primao u neka jesenja, kina predveerja, u koju sam donosio miris ume izTukanca na svome vlanome kaputu!
Uvijekutim dolascima provijavala mijejedna njegova misao, koju je, svojim opusom, provjeravao iz dana u dan, iz stranice u stranicu.Boriti se perom spada meu najvea junatva.To
nije osvajanje pozicija na juri, to je itav niz nevidljivih, samozatajnih heroizama, koji se nadovezuju u trajnom i postojanom
naponu volje. To znai svesti sebe i svoje line stvari i interese
na niticu.To znai biti istraiva nepoznatih krajeva u pustinjama duha, gdje ovjeka ne vrebaju samo lavovi nego i Ijudi."
Da, ponavljao sam, u trajnom i postojanom naponu volje!
Sjedio je za svojim pisaim stolom, puio cigaretu, pio francuski konjak i priao.Eto, moj mladi prijatelju", govorio je gledajui kroz veliki stakleni prozor prema Gornjem gradu,u onih
tamo pedeset metara gornjogradske ulice, moe stati sva znaajnija povijest Hrvata..."
Na moj upitni pogled, osmijeh, ne ekajui, poinjao je
svoja predavanja, spominjui dogaaje i linosti u irokim potezima, ali sa zapanjujuim osvrtom na pojedinosti. Govorio je
ba onako kako je pisao. Sluajui ga, inilo mi se da listam enciklopediju. I bio je sa svojim osebujnim znanjem pravi enciklopedist.
O
mnogim stvarima o kojima je govorio nisam imao pojma.
Vie-manje vjeto sam skrivao svoje neznanje, eretski pribjegavajui temama i nekim bombastinim vijestima iz zagrebakog teatarskog ivota, znajui da e ga to odmah zaintrigirati.
esto sam se pitao to on to ba meni pria, kad ja nemam
u ruci pero da biljeim njegove umne reenice i nisam ama ni
po emu ni priblino pripravan sugovornikza takve razgovore.
Kao da je nasluivao moje misli, u tom asu mojih dvojbi
dobacio bi mi:
- Uostalom, ti o tome nema pojma, jer uope nita ne ita, i to ja to tebi govorim, doavola!
Ja bih samo ponizno kimnuo glavom.
- Moda da jednoga dana napravi Leona - blago bi i nekako pokroviteljski rekao nakon pomalo neugodna zatija.
- Leona?
301

- Vrijeme je, doavola, da neko odigra i tog Leona kako

spada!
-V i mislite... ?
- Mislim, mislim...
Leona?Ja?
Zaista se obistinilo, i vrijeme e donijeti svoje. U Veekovoj reiji Gospode Glembojevih igrao sam tu ulogu. Ona je zbilja
nekako arhetipska uloga za hrvatsku sredinu. U njoj se moe
odmah prepoznati onodobnog intelektualca, njegove bolesti
tih neprozraenih salona i obiteljskih intriga, sjena, odkrinutih prozora. Leona sam, kako neki rekoe, odigrao zaista dobro,
u neku ruku sabrao u njega sve one intetektualce to sam ih
igrao po kazatitu i filmu, i priznajem da je taj Leon tik velikog
intetektualnog intenziteta, ali je i taj njegov intenzitet ujedno i
njegova intetektualna nemo, usamljenost, marginaliziranost i
neshvaenost. I zato mu preostaje jedino ironija i neuroze, koje
uvijek prsnu na privatnom ivotu i seksualnosti.
Trebalo je, naime, tota iskusiti i proi da se doe do te
Krleine, a i osobne ironije, i unutranjeg glasa kojim bi progovorio kao Leone. (Ni u snu nisam slutio da e ba Leone biti moj
posljednji kazalini lik kojeg sam igrao u Gaveli i Zagrebu, te da
u se s njim i Krleom iz Hrvotskog slovujo oprostiti od zagrebakih kazalinih dasaka. Krug se, tada, zatvorio.)
U tom asu pojavila se Bela. Donijela je kavu i pridruila
nam se nakratko. Bila je toliko lijepa i otmjena, nekako posebno, skoro majinski obzirna. Iskreno, bez mire. Hodala je s nekim mirnim, u njoj provjerenim dostojanstvom. Gotovo nita
nije imala od one narcisoidnosti i pretjerane razmaenosti, tako
svojstvene glumicama. U glumice, da se razumijemo, ubrajam i
sebe, da mi se neke kolegice ne uvrijede.
Bela je dolazila esto i na moje premijere. Bila je od samog poetka, ini se, iskreni navija. Odnekud me je, svojom
postojanou, elegancijom, svojim kritikim okom, podravala
u glumakom odrastanju. To je, priznajem, za mene bilo jako
znaajno. Uope, u to vrijeme, Krlea i Bela bili su umjetniki
par, u naim okvirima skoro kao ikone. On kao bard, ivi klasik,
duhovni mentor, a ona, kao neka igraka vjetrova, ili, bolje rei:
rua vjetrova. Uvijek sam ih usporeivao sa Sartrom i Simon de
Bovoar. Bilo je i drugih parova, recimo, Stroci i E. Gerner, pa Katelan i Nada Suboti, i jo nekih drugih, ali njih dvoje, smjeteni
302

u tu samotnu kuu kraljice Jelene, u umi, djelovali su mi kao

odrasli vilenjaci.
Vjerojatno, ne mogu staviti ruku u vatru, mora da je odgovor na toliko beskrajno neopravdane panje i njenosti kojom
me je Krlea obasipao leao i u Belinim raportima sa zagrebakih kazalinih stratita. Jedno i drugo, naime, uivali su u svemu onome to se dogaalo tamo dolje" u kazalitima. Bdjeli su nad repertoarom, ali su se zanimali i za ne ba uzviene
estetske koncepcije i stavove, dakle, za deurne traeve i sline
kazalinezgode.
Brzo bi nas Bela, nakon toplih rijei, ostavljala same, jer je
znala da se Krlea u njezinoj blizini pretvarao u zaljubljenog i
razmaenog djeaka-ljubavnika. Bila je dirljiva njena mudra
enska intuicija; ostavila nas je ponovno same, da u tiini tople,
jesenje sobe slijedimo poeziju naeg poznanstva.
Govorio mi je o Supilu, Krianiu, Josipu Brozu i Goranu Kovaiu, Apisu i Karaoreviima, Mustafi Golubiu i Kominterni,
ilasu, Zogoviu i Koi Popoviu.Sve su to, mali moj, romani.
Nenapisani romani. Supilo i Kriani, pa to su drame ovih naih
vremena i prostora." Neto sam, nekog vraga ipak itao, znao, a
poneto sam bogme i uo, pa je malo falilo da ga pitam zato
nije zavrio roman o Supilu, ili o Krianiu. Tko e, ako ne on,
pomislio sam. Ipak, moda je bolje ne dirati u osinjak, zakljuio
sam.
Govorio mi je jedne veeri i o doktoru Vraneiu, dolijevajui konjak u au vie no to je za tu veer bilo predvieno (a
uvijekje na Gvozdu postojala mjera). U muci koju mi je opisivao
nakon smaknua doktora Vraneia, gdje se osjeao posramljeno i izdano, jer nita nije mogao uiniti da mu spasi ivot, kao
to ga je ovaj, kad je trebalo, spasio njemu, ekao je da dou i
po njega neki oficiri i odvedu ga u zatvor ili na stratite.
Bilo je to doba: ili - ili!
Jedno jutro pokucali su na njegova vrata. Dva visoka oficira u uniformama JNA. Zamolili su ga (zapravo - naredili) da
poe s njima u Beograd, i da uzme sa sobom samo najnunije
stvari. Pokuao ih je pitati kuda idu i zato, ali nije dobio nikakav odgovor. Posjeli su ga na stranje sjedite dipa i krenuli
cestom.

303

Jo je nekoliko puta, govorio mi je Krlea tu veer, pokuao

zapodjenuti razgovor, ali nikakva odgovora nije dobio na svoja
pitanja.No, mali. Opaka no. Pomrina. I njihova lica..."
Ledeni muk i tiina tokom itavoga puta.Tek bi se tu i tamo
zalomila neka, uglavnom slubena reenica.
U Beograd su stigli predveer i posvuda se osjeala praznina i pobjednika atmosfera. Vojniki kamioni i motorprikolice su arali gradom, a iz zvunika su se razlijegale partizanske
i ruske pjesme.
Odveli su ga izravno u Bijeli dvor, gdje su bile smjetene
kancelarije visokih politikih komesara i komandanata.
Vodili su ga dugakim hodnicima i napokon uli u jednu
od velikih soba. Rekli su mu da sjedne na jednu od stolica i da
prieka. Pokucali su na druga vrata koja su vodila u susjednu
sobu i uli unutra. Vrata za sobom nisu zatvorili i jasno se ulo
njihovo raportiranje.
- Drue komandante, doveli smo Krleu - rekli su.
Zatim je zavladala nekoliko trenutaka tiina, a onda je jedan od njih glasno upitao:
- to da radimo s njim?
Tiina.
- Da ga strijeljamo ili vjeamo?
- Kroz moju su glavu - govorio mi je Krlea okreui au s
konjakom i poigravajui se s tekuinom - zazujale violine, kao
kad zavravaju fortisimo stavci Betovenove simfonije. Nisam vie, mali moj, razabirao to su sve govorili. Ona dvojica su izala
iz sobe i hladno me pogledavi rekli su mi da se ne miem i da
i dalje ekam. Zatvorili su vrata sobe i ja sam tako sjedio sljedeih pola sata, koji su se inili dugaki kao sve etiri godine
tog suludoga krvoprolia i zloinakih orgija, meu podivljalim
zvijerima, od kojih sam jedva spasio ivu glavu. Nakon svega
ekam, dakle, konanu neku osvetu pobjednika, s kojima sam
i prije njihovih vojnih operacija i ofenziva, na krilu Ijevice, bio
na suprotnim stranama, i koji me, eto, u to beogradsko predveerje, oekuju, da konano sredimo nae stare i nove raune,
i postavimo stvari na svoje mjesto, kako bi oni to rekli u svom
komesarsko-narednikom argonu.
Sjedio sam u toj bivoj kraljevskoj ekaonici, koja je vrlo
brzo poprimila onaj karakteristini udbaki miris mjeavine bi304

jelog luka i oznojenih arapa, koji se uvlaio u bidermajersko

pokustvo i nesnoljivo ispunjao itavu sobu.
Napokon su se vrata otvorila i jedan od onih oficira me je
pozvao da uem unutra. Za velikim stolom sjedili su komesari
i komandanti, raskopanih gornjih uniformi i odloenih kaputa
sa generalskim epoletama.
Soba je bila ispunjena gustim dimom, a na stolu je stajala
boca rakije i bezbroj aa. Prepoznao sam samoilasa i Rankovia. Ustali su od stola, rairili ruke, vrsto me zagrlivi i smijui
se rekli:
- Gdje si, drue Krlea? etiri godine smo te ekali!
Rekli su to nekako nadmono, otprilike kao kad se nekomu govori - dola maca na vratanca - ili tako nekako. Osjeao
sam se uvrijeeno i ponieno. itavu onu priu o strijeljanju i
vjeanju odglumili su ne bi li me dobro zastraili. Prihvatio sam
njihovu drugarsku lakrdiju, tada, kao i svih sljedeih godina. Izmeu nas je stvar definitivno pukla jo 38. i nita nije moglo
bitnije pomiriti nae stavove.
Kad sam nekoliko godina kasnije upitao ilasa, koji je bio
jedan od rijetkih s kojim se tu i tamo moglo pristojno razgovarati, to bi se dogodilo da sam kojim sluajem doao u partizane '41. godine, rekao mi je:
- Da si doao prvih mjeseci'41, streljali bi te, a da si doao
malo kasnije, bio bi jedan od naih najveih heroja.
Odlazio sam tako kod Krlee esto. Najee na njegov poziv. ini se da sam mu na neki nain bio uistinu drag, i izgleda
da je pratio moj glumaki uspon.
- Kakav ste to vi neki vaan ovjek - rekla mi je jednom Bela. Na moj upitan pogled, nastavila je.
- Danas su Tito i Krlea priali o vama i Bombakom procesu skoro sat vremena.
Kad je bio naroito raspoloen, priao mi je neke dogodovtine iz mladosti i ponekad mi znao rei, zavravajui neku
od svojih dugih reenica solilokvija:
-T i si moj sin...
Danas mi se, iz ove perspektive, ini jasnije to je time zapravo htio rei. Nisam mu, naravno, mogao sinom biti po knjievnom talentu, pameti, intelektualnom znaaju. Ali moda po
vrsti hrabrosti i odabiru samotnjatva meu ratom zatrovanim

305

i podivljalim zvijerima - da! To su dobra, pouzdana srodstva, i

obino se meusobno naslute. Zato smo se tako esto druili.
Vjerojatno sam mu bio dobar saveznik u onim panikama
u suton o kojima je govorio, koje dou same od sebe i odjednom, bez razloga. I te panike uslijede, kako je zapisao, stoga to
ivimo zapravo sa kanibalima. I ivot meu takvima nije i ne
moe biti djeja igra.Meu Ijudoderima ovjek moe svakog
trenutka da bude skuhan u kotlu za dobru veeru blinjima", zapisao je. I ivio s tim osjeajem. Do svog posljednjeg daha...
Onda je preminula Bela....
Krlea je kao Ba elik izgubio svoju maginu snagu. Kao
da je nestao razlog njegova bivanja na ovoj planeti. Svakim danom je kopnio i venuo. Nita vie nije moglo izmamiti osmijeh
na njegovu tunome licu.
Sjedili smo jo samo jedanput u onoj istoj sobi, u kojoj su
bijele rue tuno visjele iz kristalnih vaza. Soba je mirisala na
smrt i vrijeme je sporo i lijeno protjecalo. Prie s njegovih usana su usahle i tu i tamo smo progovarali neke obine reenice.
Nita vie, ini se, za njega nije imalo smisla ni vanosti. Njegova dua, vidio sam, bila je spremna za let. Kao da mu se urilo
poi za Belom.
Onda je odjednom rekao:
- Mali, ja u ubrzo umrijeti.
Ne doekavi da bilo to kaem, rekao je:
- to hoe da ti ostavim?
to bi meni trebalo od svega toga ime je okruen, a to je,
zapravo, ve na neki nain muzej? Nita. U jednom asu, alei
se pomalo, a pomalo i ozbiljno, rekao sam:
- Hou va eir.
Pogledao me iznenaeno.
- to e ti, doavola, taj iznoeni stari borsalino?
- Pa... kad umrete - rekao sam - da vas ponekad proetam
Trgom Republike.
Zautioje.
utio sam i ja.
Uutjela je i soba.
Bila je to ivotna dramska pauza.
ulo se samo pucketanje leda u ai vode koju je primicao
ustima. Otpio je dugi gutljaj i nekoliko trenutaka me je tako od306

sutno gledao, kao da vidi kako njegov eir hoda ulicama Zagreba bez njega.
Rastali smo se bez rijei. Klimali smo glavom, mahali rukama, pomiui prste...
Nakon nekoliko mjeseci odveli su ga u bolnicu iz koje vie
nije izlazio. Enes engi me je par puta zvao da ga zajedno posjetimo.
Nisam mogao.
Jednostavno nisam mogao!
Kao da su se postavila neka strana i teka vrata izmeu te
bolesnike sobe i mene.
Umro je na Badnju veer'82. godine. Otiao sam kod Pere
Moiboba u Potepuh. Tu smo itavu no, dokje snijeg lagano
padao, pored Petrice Kerempuha, govorili Bolade, otvarali boce
vina i smrtno se napili.
Nakon par mjeseci, nazvao me doktor Kreimir Vranei,
koji je bio nasljednik Krleine privatne imovine, i koji je tih dana
rjeavao testamentom ostavljene i darovane Krleine stvari.
- Moete ti doi kod mene veeras? - pitao me.
- Naravno...
Nali smo se u njegovu stanu. Ponudio me piem, a onda
izvadio kopiju Krleina testamenta, u kojem je, meu raznim
oporunim eljama, na kraju stajala Krleinim rukopisom ispisana reenica:
-... Radi erbediji moj sivi borsalino.
Vranei mi je uruio eir kojeg sam ponizno, drhtavim rukama primio. U tom asu bio je to udan i neopisiv osjeaj. eir
kojeg sam imao u rukama bio je tit, gromobran, malo nebo, ali
i neki trofej jednog uzvienog i rijetkog poznanstva.
Ukratko: relikvija.
Primljeni eir iz ruku doktora Vraneia odnio sam kui.
Uzeo sam eki i veliki avao i zakucao ga u sredinji zid stana.
Ve slijedee nedjelje odvaio sam se i stavio sam ga na glavu,
kao to sam i obeao Krlei, te, s nekim nepojmljivim pijetetom
i zahvalnou, proetaoTrgom Republike!!!
Golubovi su me udno gledali.
I prolaznici.
Pozdravljao sam ih podiui eir kao to je to inio Krlea.
Neki su mi i odzdravili...
307

Tko je u tom asu mogao pomisliti da e jednoga dana

Vanesa Redgrejv igrati Prospera u ekspirovoj Oluju u mojim
izmama koje sam nabavio na nekom buvljaku u Ukrajini i naslijeenom Krleinom eiru kojeg mu je Tito poklonio. Igrom
sudbine, Krlein borsalino posljednjih desetak godina nisam
etao Trgom bana Jelaia, ali je zato vidio mnoge osunane
svjetske trgove i posjetio ponajbolje svjetske barove i pabove.
Ipak, kad sam na premijeri u ekspirovu Globeu ugledao Vanesu
s Krleinim eirom na glavi7nisam izdrao da ne pustim suzu.
Radosnu suzu, jer Fric je bio tu.
Uz ekspira.
I njegov borsalino bio je na plemenitoj glavi.
Moja ena reirala je tu predstavu.
Krug se zatvorio.

308

12.
Uspavane due naeg kazalita
0 jednojpjesmi s posvetom, Jovanu Liini, glumakoj
naputenosti i zaputenosti, Budiaku koji budi
1 kad je zaspao

Koncem jula, dok sam igrao Lira na Brijunima, Miljenko

Jergovi poslao mi je pjesmu s posvetom. Pjesma govori o zagrebakom glumcu Jovanu Liini. Ne sjeam se kad me je neka
pjesma toliko potresla. Jezovito iskrena, ubitano provokativna, tuna, ali i nekako opasna, i jo k tome tako pametno napisana.
Zatoju je Miljenko ba meni posvetio?
Moda zato to sam bio jedan od tako malobrojnih sudionika posljednjeg ispraaja Jovana Liine na mirogojskom groblju, i to sam, izvan najskromnijeg protokola, odrao jedan
emotivan i smuen govor, ili, to sam jednom davno bio Melkior kojem se godinama ispovijedala dua Velikog Maestra, koga
je tako nenadmano igrao Jovan Liina!?
Bit e da je zbog ovoga drugoga...
Ispisao je Jovan Liina najljepe stranice hrvatskog kazalita i televizije. Zavrio je kako se i zavrava u toj apsurdnoj
umjetnosti.
Sam.
Sam i naputen, i od nekih novih suvremenika zaboravljen.
Zaborav je, ini se, neto to ide s naom kazalinom
umjetnou. Sjeanja blijede. Ostaju stare slike koje, ako nisu iz
komedije, mogu biti i smijene.
No, veliki glumci ostaju na neki drugi nain vjeni u svjedocima koji su ih gledali. Pamte do kraja svojih ivota njihov glas i
njihove boanske uzlete, trenutke nadahnua. Oni, naime, prenose priu mlaima od sebe i tako ti nai veliki glumaki prvaci
ive i dalje u nama i s nama. Gavela, Stroci, Zoran Radmilovi,
309

Stojkovi, Krnjai, Bahunek, Spai, Rogoz, Zidari, Ficko, Kra,

Boena Kraljeva, Bela Krlea, Irena Kolesar... i mnogi drugi koji
su nas nepovratno ostavili, ali koji su svojim ivotima imali dovoljno vremena da nam ostave sve te boanske trenutke njihove umjetnosti.
Imamo jedno, zaista, ozvjezdano glumako nebo pod zemljom. Katelan bi rekao: mrtvi ive u nama, mladi i nasmijani...
Pjevaju, govore...
Veliki glumci ostaju na neki poseban nain vjeni.
Kao tetovaa na koi.
Na koi nae due.
Mali, bu veliki glumac ak bu zdrav - rekao je jednom
Gavela nekom glumcu. Tu njegovu glasovitu reenicu mnogi
glumci prepriavaju iz generacije u generaciju, i nekako se prenosi s koljena na koljeno.
to rei o glumcu Mladenu Budiaku - Budilici, koji nas
je prerano i tako neoekivano napustio? Vijest o smrti sve nas
je pogodila kad smo je doznali usred pokusa predstave MaraSad.
Imao je sve. ak i mnogo, m nogo vie no to se zna o njemu, a usudim se rei, imao je m nogo vie nego to je i on sam
znao o sebi. Za mene je bio jedan od najblistavijih talenata kojega sam gledao. Pametan, lucidan, duhovit i tako nekako prokleto glumaki brz, da je ponekad njegova glumaka brzina
bila neuhvatljiva za pojedine lijene i uspavane naega teatra.
Budilica je imaosamojednujedinu manu: nije bio po regulama nae ipak male i konzervativne sredine. Nije bio dovoljno
zdrav". Mislim si neto kako bi to, recimo, Dek Nikolson preivio i proivio u ovim naim prostorima, gdje su godinama vladali, a naalost vladaju i dalje, ponekad tako kruti i nemilosrdni
zakoni morala, polumorala, kojim se poniavao osjeaj slobode.
Budilica je bio na Dek Nikolson. Mi, njegova generacija,
duboko smo to osjeali i znali tko je zaista on. Nas koje je srea
posluila (u koje ubrajam i sebe) i koji smo odigrali u naim karijerama i neke uloge koje su bile za njega napisane, uili smo
godinama od tog naeg Budilice neke vjetine koje nam je on
na pozornici i van pozornice tako nesebino dijelio.
Budio nas je, zapravo.
310

Eto, mlad je sagorio. Bio je blistavi talent koji se nije mogao

pomiriti s vremenom u kojemu je ivio, ne zbog toga to on to
nije htio, nego zato to je njegov talent bio jai i od njega samoga, osobito od njegova tijela, koje ga je na kraju izdalo.
Bio je beskrajno njean i dobar ovjek. A dobrota se prepoznaje i na pozornici. I mnogi su je njegovi fanovi prepoznali.
Njegova blagost nije nauena. Ona je bila uroena.
to vie starim, sve vie pokuavam slijediti misao svoga
starog profesora Vladimira Filipovia koji meje upozoravao na
vanost blagosti u ivotu, ali i umjetnosti. Biti blag. Razumijevati Ijude sa svim njihovim problemima i brigama. Znati razumjeti. Moi oprostiti. Sni su nam, napokon, to Ujevi ree, sami
iz zajednikog vrela i hrana nam je due iz nae ope zdjele. I
to je jednostavno tako. Iz blagosti ovjek ima poriv da pokua
suprotnosti izmiriti, svoje i tue nemirne snove, i tako graditi,
ne svijet, nego jedan novi dan. Jo jedan dan koji e proi kroz
nas i u kojemu moemo uiniti neko dobro djelo. Ne mora biti
veliko. Neka bude malo, ali dobro!
Dovoljno je ponekad i samo poeljeti da neto dobro uinimo, pa da pokrenemo pozitivnu energiju koja jedino moe
spasiti ovaj tako opasno posrnuli svijet.
Dobri duh Mladena Budiaka znao je to initi. Bio je vjeno mlad i zdrav.
I takav ostao, unato smrti.

311

13

Svjedoknijemog pratanja
O slijetanju u Dubrovnik, Jagodinu cvijeu, Hansovu
pokopu, mangupu i kornjai, oprostu i razumijevanju i
jasminovu drvu na Hansovu grobu

Sletio sam u Dubrovnik u pet popodne.

I
nije taj dan nalikovao nimalo ni na jedan od onih dana
kojih sam dolazio u Grad.
Da, Grad.
Vrti se u glavi. Kao kamen u zidine mene i Grada. U nau7
samo nau utvrdu.
Grad i ja smo se bosonogo i goloruko u virtuoznim tiinama utvrivali.
Ve i sam razlog dolaska bio je neugodan. Smrt prijatelja.
U stvari, Hans Vutke je bio mu moje prijateljice Jagode Bui, pa
tek onda moj prijatelj. Bio je komad ovjeka taj7/good looking"
Nijemac. Kada sam ga upoznao 1980. u Vaingtonu, preciznije
u Votergejtu, koji je tih godina bio uven po Niksonovoj aferi,
a gdje je gospodin Vutke stanovao u jednom otmjenom apartmanu, u kome je primio mene i moga sina Danila i doekao
nas sa bocom prvoklasnog francuskog ampanjca, ve je trao
svoj trei krug ivota, strasno ga i nemilice troei i ne poputajui mu ni trena. Mi smo u to vrijeme u Vaingtonu igrali nau
slavnu predstavu Osloboenje Skopja i Hans Vutkeje odgledao
sve tri predstave. Bio je oaran naim teatrom, a naroito mojim devetogodinjim sinom Danilom, koji je igrao jednu ulogu
u toj drami i koji ga je svojom posebnou osvojio. Mora da ga
je posebno dirnula i pria o mladom Nijemcu koji je zalutao u
rat na Balkanu, kao to je i on bio silom odveden, kao sedamnaestogodinjak, u surovu zimu ispred staljingradskih ledenih
polja, ijim je smrtonosnim koavama za dlaku izbjegao i spasioivu glavu.
312

Sjedili smo tog popodneva u Votergejtu, moj sin Danilo,

ja, Hans i njegov 17-ogodinji sin i pili francuski ampanjac Veuve Cliequot Ponsardin-Brut. Hans je Danilu dao i mali prigodni
poklon, vicarski noi crvenih korica i malu kartu na kojoj je
pisalo: Ovaj no moe se upotrijebiti za sve i protiv svega, samo
ne protiv prijateija i protiv oca. I kasnije smo se sretali, ve kako je moja Jagoda dolazila, odlazila i prolazila kroz nae ivote,
zaustavljajui se i kao svjedokinja i kao duhovna sestra na ponekom raskriju, pruajui svoju nesebinu ruku kao pouzdana
pletilja sudbine.
No kad je ovaj na rat poeo upravljati naim sudbinama
i raseljavati n$s po stranim gradovima, dravama i kontinentima, Hans Vutke je postao iskreni i pravi prijatelj. Redovno nas
je posjeivao kad god bi dolazio u London, gdje smo tih godina
izgradili svoju obiteljsku luku. Bio je toliko paljiv i brian prema
nama, a naroito prema naim djevojicama koje je duboko i
iskreno, skoro oinski zavolio. Voljeli smo i mi njega iz dubine srca i paljivo, kao skauti, sluali njegove savjete. Uio nas jepravilima ponaanja" u stranom svijetu. Pomagao racionalno razumijevati sve probleme kojima smo bili okrueni i uvijek, gotovo
neopaeno, bivao tamo gdje i kad nam je bilo najpotrebnije.
Iznenadna teka bolest pokosila ga je ba u Londonu, poslije jednog od Jagodinih roendana koji smo poeli tradicionalno proslavljati u naem stanu, a za koji bismo se uvijek pobrinuli da pozovemo pravi orkestar, u kojem se, na svoj nain a
Hansu privlaan, isticao jedan maarski violinista, koji je podjednako virtuozno svirao klasiku i ciganske pjesme.
Smrt dragih srodnika i prijatelja ostavlja duboku brazdu u
nama i svijet, nekako, postaje manji. Nebeski horizonti nii, bez
obzira na to s koje geografske irine promatrali zalaske sunca.
Smrt pravog prijatelja slabi na imunoloki sistem i ini nas ranjivima mjesecima, ponekad godinama. Praznine su ponekad
nenadomjestive. Ali nakon nekog vremena, smrti prijatelja
ovruju nau koru i bivamo jai umnoenim iskustvima. Kao
da se dijelovi njihovih dua raspu poput dragocjenog, blagotvornog i plemenitog praha po otvorenim laticama zapoetog
i nikad zavrenog prijateljstva.

313

Sletio sam, dakle, u Dubrovnik u pet popodne nosei u koferu dva mala gipsana jedrenjaka, koje su moje djevojice modelirale i namijenile jednog Jagodi, da ga uva u svojoj Kolorini,
a drugog da spustimo sa Hansom u njegovu grobnicu, s djejom nadom da e upravo tim brodom jednoga dana negdje doploviti, moda natrag na tople obale junoga Jadrana.
Na dubrovakom aerodromu ekao me Jagodin prijatelj
taksist s Pila, uveni Joko. Dok sam se vozio uskom strmom
cestom prema Starome gradu, to jest prema hoteluExcelsior"
i napola sabrano odgovarao na Jokova pitanja, pogled mi je
neprestano traio magini Lokrum, koji se as gubio a as pojavljivao iza bezbrojnih zavoja. Otvorio sam do kraja prozor ne
brinui za vjetar koji je otro ibao lice, ne bih li to vie onih tako posebnih konavoskih mirisa udahnuo. U daljini su se svijetlili
krovovi Staroga grada, skupljajui to mrzlo sunce koje se odbijalo o tamnoplavo tintano dubrovako juno more i presijavalo
na stare krovove obrasle mahovinom i vinovom lozom.
U sjeanje mi je dolazio moj prvi ulazak u Dubrovnik, u Ijeto '66. godine. Uspinjao sam se iz gradske luke na Ploama, a
zatim sputao starom drvenom iarom prema Pilama. Crveni i
roza cvjetovi raskonih bogunvilija naginjali su se sa strana ulice i ulazili svojim granama u kupe da nas dotaknu. Opojni mirisi
razliitog cvijea mijeali su se s mirisom lavande dok su me
uvodili u rajske vrtove ije zamamne arolije moje liko-slavonsko bie nikad do tada nije spoznalo.
Stanovao sam kod prijatelja s klase Nike Kovaa, ija je
majka imala stan tono iznad Gundulieve pjace, gdje je preko
dana bila trnica, a naveer se tu igrao uveni Dundo Maroje
u reiji Koste Spaia, iako bi se tonije moglo rei da sam u toj
naoj maloj sobi, koju sam dijelio sa svojim prijateljem, boravio samo par sati jutra, od devet do jedan, kad bih se, vrsto
pokriven plahtom preko glave, pokuavao skriti suncu koje je
nesmiljeno prodiralo kroz lijepo izvezene i iipkane bijele konavoske zavjese.
Dubrovake noi bile su putovi kroz udesne labirinte kakvi se samo sreu u snovima. Bile su arolije koje su nas uspavljivale na toplim i vlanim stijenama Porporele i Danca, dok
smo grlili neka njena, bakrenasta, suncem obojena tijela, koja
314

su se uz nas eznutljivo i odano privijala, bez obaveze, zakletve

ili obeanja i u zanosu divljih zagrljaja, aptala imena malih i
velikih gradova kojima smo te noi prolazili.
Te godine statirao sam sa svojim kolegama s kazaline
Akademije.Tu su biti i studenti iz Beograda, Ljubljane i Skopja.
Dolazili su i mladi glumci iz Sarajeva iTitograda, iako tamo tada
nije bilo glumakih kola. Meu mnogima iz moje generacije,
posebno sam zapazio Petra Boovia i neka obostrana njenost
razvila se meu nama, koju smo, unato mnogim dogaajima
to su nas rastavljali i prijeili se meu nama, uspjeli zadrati do
dananjih dana.
Stajali sm otu na dubrovakim pozornicama, nosei koplja,
titove i maeve i tako maskirani, nijemih lica gledali i sluali
LjubuTadia, Peru Kvrgia, Izeta Hajdarhodia, Fabijana ovagovia, Tonka Lonzu i druge prvake, imitirajui njihove pokrete i intonacije i spremajui svoje tajne urote kojima emo ih,
jednoga dana, s vie ili manje njenosti, pokuavati glumakim
umijeem svrgnuti s njihovih prijestolja.
Ali noi smo, dirajui izravno strast i istinu u svome mladenakom biu, vie dijelili sa glumcima - boemima! Bili su nam
nekako blii. U to vrijeme i bolji pedagozi. A i prijestolje njihovo, bogme, bilo je nekako privlanije. Uvijek okrueno damama
i paevima i udacima koji su imali svoja mala kraljevstva. Fahro
Konjhodi drao je, sjeam se, gotovo privatnu kolu (moglo
bi se rei Akademiju) za velikim stolom kavaneSulic" na Pilama, gdje smojeli rotilj u tri sata ujutro i dozore sluali njegove
vratolomne, duhovite i nepresune prie.
Daleko, davno to bje! Vozim se, gledam. Osjeam pod tabanima toplinu minulih dana...
Evo nas, stigli smo, gospar Rade. Excelsior", prekinuo je
Joko iznenadnim glasom sadanjosti moje sjetne misli.
Hotel ,,Excelsior" je sada u vlasnitvu mojih prijatelja Gorana i Renate trok, sa kojima se Lenka i ja intenzivno druimo
svih ovih naih izbjeglikih godina" u Londonu.Tad su bili na
Sejelskim otocima, ali sam u sobi naao njihovo pismo i bocu
Dingao. Dobri Goran, godinama se nervira zbog mog povremeno otrog jezika kojim ne tedim nikoga i zbog kojeg, kako
kae, tetim sebi i svojima, a pri tom uiva kad me posjedne u
svoj trkai auto, zastraujui me i vozei preko dvjesta na sat,
315

prkosei brzinama i ne odustajui od svoje divlje prirode. I on

mi govori o brzini, odnosno paljivosti...
Zagrlio sam Jagodu, popio s njom au vina i pustio je njenoj najsamotnijoj dubrovakoj, korotno vojnovievskoj noi, koju e probdjeti, prelistavajui stara Hansova pisma i fotografije.
Bilo je ve, ili tek, jedanaest uveer. Otvorio sam prozor i svjei februarski zrak donosio je miris ulovljenih liganja sa Silbe. Da li
da siem do grada ija su me krta svjetla mamila i dozivala i nekako mi naroito namigivala? Kao da je grad govorio:Ne boj se,
nemam nikog, osim maaka koje noas divljaju mojim ulicama."

etajui stopama neminula zanosa...

Navukao sam crni barberi, koji mi je Lenkina majka nakon
Lazarove smrti poklonila i kojega sam naroito volio nositi, nabio na glavu svoj crni eir i iziao iz hotela. Grad me upozoravajuim apatom nije prevario. Uistinu su samo make vriskale
i jurile se pustim ulicama.
Prolazio sam pored starih zidina i neka neobina drhtavica
me obuzela. Je li to od februarskog vjetra koji je opasno zavijao,
izvodei razliite muzike tonove, dok se lomio meu kamenitim ulicama i zatim zavlaio u svilenu postavu moga kaputa,
cvilei tunu melodiju klapeMaestral",... a galebi ute i pamte... uuu... enja za obalom duga..." ili je ta drhtavica dolazila
od zebnje da ne sretnem u ovoj posebnoj noi nijedno lice koje
bih prepoznao, nijedno lice koje bi me prepoznalo...
Koraao sam strmom ulicom prema Stradunu, neprestano
brojei kamene kocke pod nogama, koje su se poigravale mojim
nesigurnim koracima. Na as sam zastao prolazei ispred skalina
ispod Revelina, gdje je godinama Ibrica Jusi svojim treperavim
glasom opijao sluatelje ponone muzike.Trepnuvi nekoliko puta oima, kao da sam nekoliko puta okinuo (kliknuo) kamerom i za
as su se preda mnom stvorili moji likovi. U nekoliko kadrova, naslonjeni jedni na druge, zatieni mrakom dubrovake noi, sjedili
su tu na stepenicama i uvali svoju mladost. Lijepi i dobri moji drugari. Poneki su, potajno stiui ruke, skrivali zabranjene Ijubavi.
Uzdahnuo sam duboko na tu pomisao, podigao okovratnik svoga mantila i krenuo nizbrdo prema Stradunu. Sad sam
se ve osmjelio, kotrljajui se ovom pustom ulicom, te sam ne316

koliko puta kriom pomilovao stare zidine i apnuo im neki od

stihova koji su jo uvijekodjekivali mojim grudima.
Gotovo da sam provirio kroz velika stara vrata ispod zvonika i silno se obradovao kad sam ugledao potpuno prazan Stradun, koji me je naas oslijepio svojim bljetavim utim svjetlom
to se odbijalo od bijelog kamena i itavu tu iroku, veliku ulicu
pretvaralo u neku maginu avionsku pistu, s koje bih sada najradije poletio i vinuo se tamo negdje u daleku prolost.
Poao sam lijevo prema gradskoj kavani i opet nekoliko
puta mirnuo oima, okidajui svojim nevidljivim fotoaparatom nove kadrove.Tu su opet sjedili oni i ispijali svoja pia. Sada sam ve jasno uo glasove i prepoznavao ih. Promukli glas
Boene Frajt i kristalni, glasni smijeh Jasne Malec, pa Fani Muhoberac, pa Joko Juvani pa... doktor Mie Rapai.... pa...
Glasni udarci zvona koji su odjeknuli tu sa zvonika, tono
iznad moje zasanjane glave, prekinuli su moj film i gotovo da
sam im bio zahvalan.
-Tono u pono - pomislio sam.
Krenuo sam prema Gundulievoj pjaci. Prazni drveni stolovi, tamo gdje su nekada odjekivali aplauzi razdragane publike,
tono u pono, kad bi se zavravao Dundo Maroje. kljocnuo
sam jo par puta oima kadrirajui u tom nostalginom planetariju slike koje su ponovno preda mnom oivjele. Bokilo Mie
Martinovia pod balkonom sinjore Laure. ujem onaj malo promukli glas Milke Podrug, kojeg smo tako voljeli. S desne strane
pjace, malena trgovina u kojoj su se samo prodavale i otvarale
kamenice. Ivica Vidovi, Jupa, Kapor i ja. Naruujemo normalnu
porciju od dvjesta kamenica.
I bijelo vino.
Jedan probueni golub, sneno prolijee preko praznog trga i odnosi moje neuokvirene slike... utvare... prh... tep... lep...
Lep... prh...

Ta lira...
Skrenuo sam u malu ulicu prema Taliru" Marka Brekovia. Spazio sam svjetlo u kafeu. Za trenutak sam se kolebao, a
zatim ipak krenuo prema osvijetljenom kafiu. Odjednom su se
vrata otvorila i jedan ovjek je izlazio. Zakljuavao je vrata. Bio
317

sam oko tridesetak metara daleko kad me je opazio. Zastao sam.

Stao je i on zaustavljen u pokretu zakljuavanja vrata. S oblinje
uline svjetiljke padalo je pravo filmsko svjetlo na ulicu, u kojem
smo samo nas dvojica stajali i gledali jedan prema drugome.
Onda se on okrenuo natrag prema vratima i poeo ih otkljuavati, jer u onom zaustavljenom pokretu, kad me je ugledao, nije ni izvadio klju. Otvorio je vrata, ostavio ih irom otvorena, upalio je svjetlo i nestao u dubini kafea. Poao sam prema
kafeu, uao unutra. On je ve bio za ankom. Usput je upalio jo
jedno svjetlo. Bez razmiljanja posegnuo je rukom za Dek Danijelsom na najgornjoj polici. Zatim se okrenuo. Nije me jo pogledao. Dohvatio je dvije ae, rutiniranim pokretom ankera.
Natoio je u njih na omiljeni viski. Kao i uvijek, bez leda, naravno. Polako je gurnuo au prema meni, podigao svoju, a zatim
me pogledao u oi. Nasmijeio se.Zdravo, Serbos", rekao je.
Zdravo, Marko", rekao sam.

Eyes Wide Shut

Budan sam, ali oi ne otvaram. Putam suneve zrake da
mi padaju na lice i iza zatvorenih prozora. Osjeam im toplinu...
Ba neki dobar, pristojan i uglaen sunan dan doao je Hansa
ispratiti. Sunan dan, to je ono to mi fali u Londonu. Zapravo
mnogo toga mi fali u Londonu, ali sunce ponajvie.
Ja koji sam oboavao zagrebake kie, ne volim Londonsku maglu i kiu. No, vie od svega, ne volim englesko klasno
drutvo. Ne bih ga volio ni da sam lan povlatene visoke klase.
Ne volim socijalne razlike meu Ijudima i ini me nesretnim gledati siromahe, kako promrzli hodaju ispred bljetavih i bogatih
izloga. Bijeda je, zaista, nepristojna. Jo uvijek elim vjerovati u
drutvo u kojem Ijudi ive jednaki i ravnopravni, pa makar to bila samo utopija. Jo uvijekelim vjerovati, pa bio i posljednji.
Ali vjerovati - u to?
Vjerovati u komunizam, koji se u meunarodnim razmjerima, uglavnom, kako svojedobno ree Krlea, pretvorio u
jezivo banalnu skulpturu" od koje je samo ovaj na, posebni,
neodrasli, jogunasti, problematini, poesto nepravedni, ali
ipak, na kraju krajeva, Ijudski jugo-socijalizam ostao, kako-tako,
podnoljiv oblik ivljenja u kojem smo mogli razvijati svoje slo318

bode, bez obzira na faulove kojima smo poesto bivali izloeni

branei svoje posebnosti pred grubostimaboksera ivota"?
Vjerovati u jugoslavenstvo koje se samo izdalo i koje je svoj
razlog okupljanja junoslavenskih naroda u odbrani pred silinom
germanskih, romanskih, anglosaksonskih i azijatskih i drugih
vjenih pretenzija, da od ovih naroda uine sebi poslune podanike i Ijude, uglavnom, drugog reda, krvavo rastavljajui ono to
su neki davni zanesenjaci snovito gradili? Vjerovati u jugoslavenstvo koje je Jugoslavenska narodna armija, u iju smo se snagu
uzdali, pjevajui ode njezinoj hrabrosti i ojstvu, i ije smo ubojite topove i tenkove obasipali arenim cvijeem na Dane mladosti i Dane armije, koji su ovih nesretnih, podivljalih godina, preli
preko vlastite zakletve, vlastitog naroda, meljui crvege petokrake i jugoslavenske zastave u blato mljevenog nedunog Ijudskoga mesa, ostavljajui iza sebe pusto, ali i zakletvama ujedinjene
stradalnike, da vie nikada u junoslavensko zajednitvo ne povjeruju, i da prokunu sve one godine koje su ovdje zbrajali?
Vjerovati, nakon svega, i, napokon - u to?
Vjerovati u umjetnost koja je gorjela u meni, moda ba
najvie na ovim ovdje obalama i meu ovim starim dubrovakim zidinama, koje je izvjesni ofer Vuurevi, olako obeanom
brzinom, pokuao pretvoriti ubolje, Ijepe i starije"?
Vjerovati u teatar koji mi se svih ovih godina zavlaio pod
kou, trujui me svojom opojnou, ali bez obzira na svu naklonost i raskone darove kojim me je obasipao, ostavljao duboke
tragove umora, zbog naina kojima smo se morali boriti za nae matovite iluzije, i u kojem su sve moje uloge, nekad briljivo
i savjesno graene, zajedno s generacijskim Hamletom koji se
ovdje godinama prenemagao kraIjevski ustolien na lovrjenakom prijestolju, izgorjele u plamenu ovog Jugo poara, i od kojih nije ostalo nita na zgaritima naih sjeanja?
Vjerovati u svijet koji tako mahnito i pobjenjelo, noen
vrtoglavim akceleracijama negativnih energija, srlja u svoje
definitivno unitenje, otvarajui ratna polja na svim meridijanima i paralelama, i trujui svoje stanovnike, to se kao ribe na
suhom bespomono koprcaju, uzaludno napinjui kisikom ispranjena plua, ponire definitivno ka svome velikom svemirskom prsnuu, iza kojega e ostati samo uarena lopta, da jo
nekoliko milijuna godina svjedoi, pred nekim novim, mladim,
dobrim zvijezdama o paklenom zavretku nae civilizacije?
319

Zato uope razmiljam o tome, sada, dok mi sunce tako

njeno i toplo miluje elo i dok sluam valove kako udaraju o
stijene terase hotelaExcelsior" u kojem sneno matam o nekim
davnim, prolim, njenim, i, ini mi se, sretnim vremenima?

irom otvoriti oi
Otvorio sam oi. Suvie naglo i mlaz otrog sunca zaslijepio mi jezjenice.
- Petrunjela, golemo ti vince bjee u gospoe...
Otvorio sam i prozor.
Svjei zrak je uletio u toplu sobu, usput prevrui nekoliko
papira na kojima sam prole noi bezuspjeno pokuavao ispisati neke stihove...
Dolje, iskosa desno, Dubrovnik kao slika sa starih razglednica. Odavde ne mogu jasno vidjeti prodaje li se jo svjea riba
na Portporeli.

Posljednja Hansova luka

Otuirao sam se, obukao, popio s Jagodom jutarnju travaricu koju nam je Drago donio sa Peljeca, popio iza toga pie i s
bivim direktoromExcelsiora", gosparom Rafom Rodinom i jo
nekim Dubrovanima ija sam imena zaboravio, ali iji su Likovi
ostali zauvijek ukovani u moje pamenje, te ih nijedna bura ne
moe otpuhati iz sjeanja.
Bioje tu i PreoVuovi, Jagodin i Hansov,a ponekad i moj
posinak". Sad je izgledao kao tuni Pjero, koji je plakao za svojim izgubljenim gospodarom ili ocem.
Hansa smo sahranili na najljepem groblju na svijetu. Pokraj samostana Svete Marije na Dancama, koji je podignut 1400
i neke. U malom dvoritu poploanom plemenitim starim kamenjem gotovo da nema zemlje. Samo kamene grobnice, jednostavno i krto napravljene, te se itavo groblje doimlje kao
nekakav stari muzej klesanog bijelog kamenja. Idealno mjesto
da se ba ovdje sahranjuju pomorski kapetani, jer iz kamenog
dvorita uvijek se vidi crta mora koja dozivlje svoje usnule mornare.
320

Jagoda je nosila crni veo preko lica iz vjerojatno samo njima razumljivih znakova i buket jednostavnog modrog i bijelog
cvijea u rukama.
Modro i bijelo cvijee je bilo i oko uvenog Boidarevievog triptiha, koji je ba prije tri dana sa svoje svjetske turneje
stigao natrag na zid maloga samostana Svete Marije.
Na grobu jegovorio Luko Paljetako moru, kakoje ve i priliilo kad se sahranjuje pustolov. Zatim sam ja govorio Ujevievo Pobratimstvo lica u svemiru, kako ve prilii kad se sahranjuje
duhovni srodnik i prijatelj. Na kraju je Jagoda spustila jedan buket modroga cvijea u otvore kamenih ploa koje su se zauvijek
zaklopile oko Hansovog drvenog kovega. Ja sam ispustio iz
ruke gipsani brodi koji se nekako naroito spretno otkotrljao u
mrakove kamenih ploa, ekajui tamo, kao na betonskim dokovima velikih morskih luka, svoj novi red plovidbe.
Ne zna se kako je u tome kamenom dvoritu, izmeu nadgrobnih spomenika, ba na Hansovom grobu izniklo veliko jasminovo drvo. Moda su ga vrijedne opatice Svete Marije svakodnevno zalijevale kao vjetrom zalutalu granicu, a moda je
jasmin iznikao sam od sebe iz tvrdoga kamena, svemu usprkos!

Odlazak...
Umjesto sunca, probudio me je telefon.Dobro jutro, gosparu. Devet je uri" nekako posebno lijeno se oglasila sinjorina
s recepcije, a taj tako karakteristian, poseban i otmjeni dijalekt
izmamio je u meni sjetni smijeak i par dubokih uzdaha..
Eh... Dubrovnik.
U stvari, hotelExcelsior" nije bio moj tip hotela. Odsjedao
sam godinama u hotelujmperial" na Pilama.To je bio stari austrougarski hotel, koji nije imao nita od onog pomodnog glamura s kojim su se epiriliExcelsior",Argentina" iLibertas".
Sobe s visokim stropovima, saloni s bidermajer namjetajem i velika restoran-terasa davali su tome hotelu neko posebno gospodstvo, koje nije bilo primjereno dalmatinskim turistikim objektima. Svojim izgledom i stilom, a naroito profesionalno uvjebanom poslugom i konobarima koji su se trudili
da udovolje svim eljama probranih gostiju, vie je odgovarao
zagrebakom, nego mediteranskom podneblju.
321

Boravei tamo svakoga Ijeta, otkad su moji prijatelji Saa i

eljka Tvrdei vratili stan svoga oca koji je iznenada preminuo,
a u kojem smo mi preko Ijeta stanovali, postao sam, na neki nain, zatitni znak toga staroga hotela.

Najomiljeniji, pa najomraeniji
Bile su to godine moje uistinu velike popularnosti, zbog
TV serija U registraturi i Nikola Testa, ploe Ne dajse Ines, ali poneto i zbog Hamleta kojega sam na Lovrijencu igrao svakoga
Ijeta, i koji je dobio dosta pohvala i od kritike i od publike. Popularnost u Hrvatskoj tih godina se mjerila StudijevimZlatnim
vijencima", kojih sam ja naredao sedam zaredom. Dobio sam
i osmi, ali onda su ukinuli nagradu, negdje osamdesetih. lako
sam bio prekomjerno nagraivan u bivoj Jugoslaviji, rukovodio sam se Krleinim savjetom da su nagrade dobro dole, ali
da ih treba zaboravljati to je bre mogue. Uglavnom su sve
svravale u nekom starom koferu i postajale vlasnitvo Danila
i Lucije. Ipak, izdvajam dvije, koje sam naroito zavolio i esto
spominjao. Prva je veliki pehar kojega sam dobio u Tuzli igrajui mali nogomet za veteraneSlobode" protiv beogradskeCrvene zvezde" za koju su igrali sve sami jugoslavenski bivi reprezentativci: Stojanovi, Aimovi, Karasi, Lazarevi, Petkovi i
drugi, a zaSlobodu": Mekovi, eerbegovi, Mulahasanovi,
erbedija i drugi. Dao sam tri gola i bio igra utakmice.
U glasanju katolike mladei koje je bilo objavljeno u Glasu Koncila, osamdeset i neke, na prvom mjestu bio je Papa, na
drugom Majka Tereza, a na treem ja. Smijali smo se tada moji
prijatelji i ja toj njenoj malograanskoj krialjci. Ali, te domae
drutvene igre, koje se nisu mnogo razlikovale od boinih sarmi ili bunceka sa zeljem, ipak su neto govorile o drutvenom
statusu i o duhovnoj klimi u Hrvatskoj tih godina.
M nogo godina kasnije, 1992, pijui svoju jutarnju kavu u
naem malom iznajmljenom stanu na Fuinama i prelistavajui
gomile hrvatskih novina koje su bile moja jedina veza sa svijetom kojem sam nekada pripadao, naiao sam i na anketu o
najmrskijim osobama u Hrvatskoj.
Bio sam meu prvih deset, odmah iza Stipe uvara!

322

Dobro jutro? Gosparu?

Dok sam juer prolazio taksijem preko Pila, gotovo kriom
sam pogledao prema starome hotelu. Kroz gusto granje bezbrojnog drvea nazirale su se izgorjele fasadejmperijala", a u
velikoj bati stajali su razbacani i od kie zahrali eljezni stolovi.
Tako, pokisla i opustoena, nekad raskona bata s posebnim drveem i bogatim i razliitim cvijeem gotovo je podsjeata na sive oficirske boje vinkovakog Doma JNA, u koji smo
Kasim i ja redovito odlazili na kuglanje ili u bilijar salu, gdje smo
satima igrali karambol.
Ponovo je zazvonio telefon.Dobro jutro, gosparu", opet se
oglasila sinjorina s recepcije, iji me ugodan alt podsjetio na
glas drage prijateljice Pere Martinovi. to li sad ona radi i gdje
li je? Bi li me zagrlila da se vidimo, kao to me uvijek grlila kad
bismo se sreli, ili bi nekim ozbiljnim licem, kojega ne bih prepoznao, upitalakako si" i pruila mi ruku na pozdrav?
Prijatelji...
Gotovo sam ih sve ove godine izbjegavao sretati, da se ne
raspadne slika i iluzija u kojoj smo zajedno ivjeli. A mnoge nisam nazivao niti im se javljao da ih svojim prisustvom ne prokazujem ili dovodim u iskuenje. Znam da sam mnoge i povrijedio ba zato to im se nisam javio. Ali to da radim s tim svojim
rasutim teretom?
Nosim ga na leima i s njim ustajem i lijeem u svoju postelju od snova. Ponekad ga bijesno bacim sa sebe i onda par
dana ili sati letim, lagan kao perce kroz ovaj moj ivot, a zatim
se opet jutrom budim s olovnim nogama i svojim utvarama koje me, ini se, nikad nee napustiti.
- Petrunjela, golemo ti vince bjee u gospoe...
Popio sam alkaselcer, moje omiljeno jutarnje pie, da provjerenim kemijskim procesom izravnam svoje mamurno tijelo.
Zatim sam iz unutranjosti svoga eira izvadio zguvanu ceduIjicu s telefonskim brojem jednoga davnoga poznanika koji dri
poznati riblji restoranNautilius" na Pilama i koji me je pozvao
na pie. Uvijek tako, kad naveer pijem vie no obino, telefonske brojeve, imena i adrese stavljam u postavu svoga eira.
323

To me je nauio stari Dragec s citrom s kojim sam se tako rado

pancirao starogradskim zagrebakim ulicama i ije sam jedinstvene lagere jo uvijek pjevuio na koncertima.
Iskrao sam se iz hotela oko 11 ujutro i krenuo onom istom
strmom ulicom prema starome gradu. Mora da je bio neki praznik u Hrvatskoj, kad je neuobiajeno m nogo Ijudi za to doba
godine i to doba dana etalo ulicama. Po svojoj provjerenoj
metodi, natukao sam eir dublje na oi i pogleda vrsto prikovanog uz vrhove cipela, u koje sam zurio da ne bih sluajno
sreo nekog poznanika, brojao sam stare kamene plonike i govorio svoje Samoe.
U cipele kad uem svakoga jutra
mislim
sutra e biti bolje
jo ima jedno polje
koje treba prijei
pa vezem noge u crne uze
a one puze betonom grada
mjere tiine
slute daljine
Proao sam pored Labirinta i Ibriinih skala i doao do vrata
od Portporele. Preda mnom je odjednom puknuo prepun Stradun s kojega su preglasni zvuci ulinog amora parali ui do nepodnoljivosti. Po bljetavo osunanoj pisti hodale su gomile
nepoznatih i poznatih Ijudi, meu kojima su se kretala gotovo
sva moja lica koja sam znao u Dubrovniku: Kosta, Izet, Fani, Dino, Niko, Mie, Vlaho, Djelo, Dulac, Bobi, Pinki, Pero...
Beskrajna kolona mojih dobrih i lijepih drugova.
Skrenuo sam, kao i prve noi, lijevo prema gradskoj kavani
i, doslovce se skrivajui od pogleda, zavukao u male ulice, paralelne sa Stradunom. Iziao sam kod velike esme kraj vrata od
Pila i prije no to sam iziao sa Straduna, bacio sam skriveno pogled na zid od crkve Svetoga Vlaha, na kojem je jo uvijek stajao
izboeni i izlizani kamen, na kojega smo svi skakali, pokuavajui se, tako prilijepljeni, zadrati na zidu par sekundi. Vinko Viski je bio u toj disciplini prvak, kao uostalom i mnogim drugim
sportskim aktivnostima na pozornici. Ja i danasosjeam bolove

324

u koljenima od skokova s etiri metra visine kojima sam ga pokuavao slijediti u Violievom Crkvenom prikazanju.
Nautilius" se nalazi na malome parku na Pilama odakle se
prua jedinstven pogled na Lovrijenac. Stao sam na trenutak,
zagledan uTvravu.
- Zdravo, Kornjao - rekao sam.
- Zdravo, mangupe - ree.

Franin rov
Mate (tako se zvao moj poznanik, vlasnik toga lijepog i nadasve luksuznog restorana) me je ekao na vratima. Proli smo
pored mlade i lijepe Dubrovanke i nainom kako se smijeila
i rekla dobro jutro, znao sam da je to bila ona to me je prepoznala po glasu. Zatim smo uli u Matinu kancelariju.
Tamo je sjedio jedan ovjek leima okrenut.
U trenutku dok smo ulazili, ba je gasio cigaretu. Zatim se
okrenuo. Pogledi su nam se ukrstili. Frane izlmperijala"! Bio je
tada gotovo djeak, koga je cijela moja familija oboavala. I on
je nas volio. Duboko i iskreno. Nosio je Danila i Luciju po cijele
dane po hotelu, odlazio s njima na Sulicevo kupalite, jednom
rijeju, bio kao dio obitelji.
On je bio taj koji je odreivao to e se kojega dana jesti za
ruak i u hladovini velikih stabala u dvoritulmperijala" uspavljivao moju Luciju na rukama.
- Ovo je Frane, moj menader - rekao je Mate.
Gledao je nekoliko trenutaka u pod ispred sebe. Vidjelo se
da razmilja to da uini. Ja sam stajao na sredini sobe i ekao.
Mate je u tiini poeo premjetati neke papire na stolu. Zatim
je ustao sa stolice, stao ispred mene, pogledao me u oi pogledom s one strane obale, pruio mi ruku i tiho, bez rijei, iziao
iz sobe.
Srce mi je snano udaralo od siline uzbuenja i neke nesavladive muke koja je prola kroz moje tijelo.
- Mora ga se razumjeti. Sina mu od sedamnaest godina ranila granata tijekom granatiranja. Od tada ne moe ni uti rije
koja poinje sa S.Ti si prvi Srbin kome je pruio ruku.

325

Jo mi je neto govorio Mate to nisam ni sluao ni razumio. Samo mi je pred oima lebdjelo Franino djeako lice i
onaj njegov tako njeni i topli osmijeh.
Moe li se razumjeti?
Moe li se oprostiti?
Sjeli smo poslije na terasu i namjerno sam okrenuo lea
Lovrijencu, kao da je on svemu kriv. Popio sam nekoliko travarica, odgovarao na radoznala pitanja svoga poznanika kakav je
Tom Kruz privatno i jesam li sreo Roberta de Nira tamo u Holivudu, a zatim krenuo natrag prema hotelu.
Ipak nisam izdrao. im sam iziao iz restorana, samo me
je moje tijelo, gotovo ne sluajui razum, skrenulo donjim stubama prema Sulicu, prolo pored restoranaOrhan" i ispred Piculine kue, gdje smo neke davne godine Ruica Soki i ja igrali
Ljubovnike u Jupinoj reiji i uputio se zatim stepenicama prema
staroj Kornjai.
Postojala su dva puta kojima se uspinjalo na Lovrijenac.
Jedan je bio uz samo more, s neto manje stuba, ali mnogo
strmiji, a drugi je prolazio kroz borovu umicu iznad Sulicevog
kupalita. Ja sam uvijek iao tim putem, ne zato to je bio blai
uspon, ve zato to bih na pola puta zastao, doao do ivice strme klisure iznad Kolorine i mahnuo rukom mojoj Jagodi koja je
uvijek u tome asu sjedila na terasi svoje kamene kue i u znak
pozdrava podigla au crnoga vina i viknula mi odozdo:
- Pazi to radi veeras, gleda te publika.
Kamena kua je ovoga puta bila u alosti i kure su bile
zatvorene, a na terasi je kao crna zastava bila rairena Jagodina
crno-crvena tapiserija.
Ipak sam joj mahnuo rukom i poao dalje. Brojao sam u
sebi stepenice, kao svaki put kad bih se uspinjao: 175,176,177,
178...Tu sam. Pred vratima ispred kojih je na velikom kamenom
pragu bilo uklesano moje ime. Nije to nou kradom isklesala
dlijetom neka od mojih oboavateljica, iako su i takve prie kruile u to doba gradom, nego je to neki klesar Rade (bit e neki
od mojih Krajinika, koji su bili poznati zidari) isklesao svoje ime
poetkom pedesetih, kad je Lovrijenac bio restauriran.

326

Ponovni susret sKornjaom"

Teka vrata su se poznatom kripom otvorila i uao sam u
onaj polumrak koji me je gotovo usisao u svoju vlanu i hladnu
utrobu. Zapucketao sam tri puta prstima desne ruke, okrenuo
se dva puta oko sebe i dlanom lijeve ruke njeno preao preko
glatkog kamena.
- Gdje si, mangupe - ree.
- Evo me, Kornjao - rekao sam.
Nisam potrao na scenu, kao to sam to uinio prije 33 godine, kada sam kao student prvi puta zaigrao nekog glasnika u
Donuanu kojega je reirao Kosta Spai i kad me je Mate Bakovi doekao na tim istim vratima, viknuvi mi da pourim, jer
upravo je dolazila moja scena na red. Ja sam pretrao zadnje
stepenice, uo sam svoju repliku, Bakovi me je gurnuo prema pozornici, proao sam kroz neke mrane hodnike, a zatim
zaslijepljen svjetlom, jer ve su to bile generalne probe, svom
snagom udario elom u jedan od velikih stubova Lovrijenca i
skljokao se na pod.
Bio je to moj prvi susret s Kornjaom od kojega mi je
ogromna voruga na elu stajala gotovo cijelo to moje prvo
dubrovako arobno Ijeto.
Uao sam ovoga puta, kao prekaljeni ratnik koji se tu na
tom opasnom ratitu godinama kalio. Znao sam ve sve Kornjaine trikove i niim me vie nije mogla iznenaditi.
Uao sam na scenu kroz sredinu, kako je dolazila glumaka trupa u Hamletu. Poao sam pravo prema gledalitu i sjeo u
sredinu. Tako prazan i pust, izgledao je Ijepe nego ikad. Kliknuo sam nekoliko puta oima i moja kamera je odslikala nekoliko scena iz nae predstave. Ratko Buljan, naslonjen na lance,
Sanda Langerholc, lijepa u svome dugom crveno-crnom platu, Zidari s krunom na glavi, esnaestogodinja Sonja-Ofelija s
kosom koja joj je dopirala gotovo do koljena.
Vjetar je svirao letei kamenim hodnicima i ule su se neke
molske intonacije, praene zvukom neke prazne limenke kokakole, koja je podcrtavala prazninu prostora koji je odjekivao u
mojim grudima.
I moje rijei su letjele prema meni iz svih pukotina starih
zidina.
Rijei...
327

... rijei...
... rijei...
Popeo sam se na prvu terasu, naslonio na zid, podigao desnu ruku i njome polako i odsutno poeo prelaziti preko one
iste kamene kocke, toboe Ijutei s nje mrvice kamene praine, pogleda uperenog i prikovanog tamo negdje u nita, ba
iznad gledalita, a usne su same od sebe tiho aputale: Biti ili
ne biti, to je pitanje?/ je li asnije podnositi u dui udarce i strelice hirovite sudbine/iT uzeti oruje protiv mora jada i oduprijeti se
skonati ih?/umrijeti, usnuti, nita vie...
Govorei taj uveni monolog, sjeam se kako sam se trudio da reenicuBiti ili ne biti" izgovorim kao pitanje, pa zatim
intonirajui stihove koje slijede, pokuam gledatelju doarati
da ovaj Hamlet ne misli u tradiciji naega jezika i znaenja fraze
sada mi je biti ili ne biti", to nije daleko od Breanovogprijevoda" u kojem Joco izgovara uvenu ekspirovu misao kaoili
jesam ili ti ga nisam/ niti znadem ko sam niti di sam... ?", ve da
ovaj na Hamlet izgovara tu egzistencijalnu misao kaopostojati ili NE postojati", slijedei Sartra i njegov Bitak ili nitavilo i
odgovarajui izravno gospodinu Janu Kotu na njegovo pitanje
koju knjigu ovaj Hamlet ita?"

328

14

Letjeti iznad
O letu ponad Atlantika i pogledu prema ruevinama,
utvarama, Vanjinu roendanu, dobrodolici mome imenu
koje se vraki teko izgovara

... U nemirne misli dolijee mi Arsenova pjesma i jedan osebujan stih:

-T k o jebe prizor....
Tko jebe pjesmu, Arsene... kad ovako iskosa... odozgo prema dolje... pogled leti prema Sarajevu...
Vie me nije ni strah od letenja... kad znam... da ovoga asa... negdje dolje... umire ovjek... kojem smo nekada zajedno
pjevali pjesme...
Ponovno iznad Atlantika. Kao u neka dobra, dobra stara
vremena. Ovoga puta u avionu Virdin Atlantika, u prvoj klasi.
Karta, koju ja ne plaam, iznosi vie od trenutanog sveukupnog moga imetka. Sjedalo se jednostavnim potezanjem ruice
pretvara u pravi udobni krevet. No ja ne spavam u krevetu, jer
Virdin Atlantik, izmeu prve i biznis klase ima pravi pravcati ank, s tri visoke stolice. Ne skidam eir i odmah zauzimam
svoje mjesto, nainom koji je armirao sve stjuardese u avionu.Ako se u neto razumem, razumem se u osvajanje anka"
prozvidi mi kroz glavu neka toplina iz mladosti. Kad bude
negdje iznad okeana, sjeti se Mile svojih jarana..." pjevali smo
Enes engi, Boris Miholjevi i ja na ispraajno-oprotajnoj veeri naem Mili Rupiu koji se odluio seliti u Ameriku svojoj
Lindi Lejn, uiteljici engleskog jezika, u koju se smrtno zaljubio
i napisaojoj i pjesmu Linda Lejn kojuje Doni tuliotpjevao na
jednom od svojih albuma. Linda ga i dalje ui i on se, kao to je
i obeao, nee vratiti dok ne bude mogao kao roeni Amerikanac proitati Njujork tajms, bez ijedne nepoznate rijei.
329

Ovako, u visinama i iznad velike vode7 Ijudi i dogaaji poprimaju nestvarne dimenzije. Ili su tako sitni, mali i udaljeni, ili
se umnoavaju do nestvarno velikih oblika i tu, uz prozor aviona, lete s nama, dok im kose vijore, a usne neto glasno pokuavaju doviknuti, to se, dakako, ne uje od siline zvuka motora.
Kuda to leti, kao da pitaju poznata lica, kojima ne vidim
kraja i koja me prate iza aviona, stapajui se s onim uarenim
mlazovima dima, sve do neba iznad moje zemlje, koje se jo
uvijek crni od baruta i spaljenih sela i gradova.
Kuda to letim doavola, u decembru '94. godine, ja, ratni
profiter i dvostruki i trostruki izdajnik, dok zemlja u kojoj sam
roen i ivio i radio krvari i puca po svim avovima, viu mi uz
prozore aviona moje utvare, opasno tresui velikim boingom,
dok kapetan upozorava putnike da zbog nemirnog leta i turbulencije veu svoje sigurnosne pojaseve.
Naruujem jo jedan dupli Dek Danijels, skreem ga na
eks, i otkaim dugu povorku mojih lica koja se kao u crtanom
filmu u sekundi izgube u dalekom plavetnilu iznad Atlantskog
oceana.
Cin-cin... blaga zvonjava iz zvunika, i crvena svjetla se pogase u avionu.
Ponovo miran i siguran let.
Kuda to letim?
Letim u Los Angeles na promociju Before theRain, filma koji je te '94. godine pobijedio na Venecijanskom filmskom festivalu. Film je dobio i distribuciju u Americi, aGramarsi pictures"
koji je ameriki distributer filma, odluio je da Milo Manevski,
reiser filma, i ja budemo glavni promotori filma za Ameriku.

Vanji za roendan
Moja Vanja se rodila 4. septembra, negdje oko tri ujutro.
Lenka i ja smo igrali karte u bolniciQueen Sharlote", u blizini
Vanesine kue, gdje smo u to vrijeme stanovali.
Bacila je u jednom trenu karte na stol i rekla:
- Idemo roditi ovu malu Vanju!
Ponovno je bila kraljica. Sigurna i bez imalo slabosti. Ponovno sam gledao taj udesni film prirode koja me opijala svo330

jom jednostavnou.Vanja kao da nije plakala.Vie je to nalikovalo na neko protestno pjevanje. U svakom sluaju, tog jutra je
bila vjesnik neizmjerive nae sree.
Nakon poroda, poto sam poljubio Lenku i predao joj u ruke nau drugu ker, otiao sam u stan, popio s Vanesom au
jutarnjeg ampanjca i odletio za Veneciju. Toga dana smo pobijedili na festivalu. Stajao sam na pozornici kao pobjednik pored
Mila Manevskog, koji je drao naega Zlatnoga lava, i Ala Paina, koji je te godine dobio nagradu Venecijanskog festivala za
ivotno djelo. I ja sam, za ulogu, dobio nagradu filmske kritike.
Hrvatske novine su objavile ime filma i pobjednika, ali ime
i sliku glavnog glumca nisu objavili.
Film bez slike nije film.

Slijetanje, dobrodolica
Sa anka sam na kraju morao otii do svoje udobne i raskone stolice-kreveta da se pripremim za slijetanje.
Doekali su me neki mladi i djevojka, drei na velikom
papiru ispisano moje ime i prezime, koje nisu nikako uspijevali
izgovoriti. Ispred aerodroma, ekala me je prava velika crna limuzina, kakvu sam gledao samo u filmovima i dokumentarcima o dodjeliOskara".
Sjeo sam sam u dugaku i veliku kabinu presvuenu crnom sjajnom koom. U kabinu bi stalo, kako sam na brzinu izraunao, najmanje osam Ijudi, ali protokol je nalagao da se vozim
sam. Da sam imao ovako to, pomislih, koliko bi nas bilo na Kelebiji u onim raspusnim subotikim kapegeteovskim danima?
Ispred mene upaljen TV s izravnim prijenosom NBA lige, nadohvat ruke crni telefon, a sa strane pravi mali bar, koji je poluotvoren nudio razliite viskije, votku, din, koka-kolu i mnogo leda.
Natoio sam viski, pogledao kroz zatamnjena stakla moje luksuzne limuzine pored koje su promicali ogromni dambo
plakati s poznatim filmskim licima i otvorio pismo koje je stajalo na malenom stolu uz bocu crnog kalifornijskoga vina.
Uz napisani raspored moga boravka u Los Anelesu, stajala je na kraju i reenica:
-W ellcom eto Hoollywood, Rade.

331

15

Sandens
O tome kako je Dobrivoje Tanasijevi, nogometa, postao
Dan Tana Indijanac, Jadranskom moru na zidu restorana s
jednim otokom (Silbom), otoku kao sudbini, Gregoru
Nikolasu i baletnim papuama za Ninu

U LA-u sam pronaao svoj restoran. Zove seDan Tana" po

vlasniku, koji je zapravo na ovjek i koga sam davno prije upoznao negdje u Beogradu ili Njujorku. Dolazio sam svaku veer
u restoran koji mi se svidio zbog neke posebne dobre energije.
Kad pronaem dobar restoran, nikako ga ne mijenjam.
DanTana je inae DobrivojeTanasijevi, koji je nekad davno bio odlian nogometa i prvotimacCrvene zvezde". Nakon
jednog od prvih gostovanja crveno-belih u Londonu, poetkom pedesetih, nestao je negdje u skrivenim ulicama sjevernoga Londona.
Bio je to u to doba prekraj za koji se sa sigurnou zavravalo u Padinskoj Skeli ili na Golom otoku. U to nae socijalistiko doba nogometai nisu sve do dvadeset i osme godine mogli
igrati u inozemstvu. Neki su, dodue, emigrirali, ali ne bi imali
papire i nisu mogli igrati u velikim klubovima.Tako se i Dobrivoje, zapravo kao emigrant, neko vrijeme skrivao, a onda poeo
igrati nogomet za neki drugoligaki engleski tim. Na jednoj od
prvih utakmica, uletio mu je, kae, neki Turin u noge i pukla je
njegova ubojita desnica na tri mjesta.
To je ujedno bio i kraj njegove sportske karijere, ali i poetak jedne neviene avanture.
Otiao je prvo za Kanadu, a nakon par mjeseci za Los Aneles.Tu je proao, kao to to biva u Americi, razne oblike preivljavanja: od ofera do konobara, a onda se nekako zatekao na
nekom filmu kao statist sa zadatkom.
Inteligentan, kao to ve jest, ubrzo je dobio malu ulogu u
nekom vesternu. Igrao je nekog Indijanca. Na snimanju se sprijateljio s producentima i glumcima, koji su odmah zavoljeli nje332

govu iroku slavensku duu, te je snimio jo nekoliko filmova.

Tada su mu i dali filmsko ime Dan Tana.
Dobri i brini Dobrivoje, im je skupio neto malo novaca,
podigao je kredite i kupio neku brvnaru na Santa Monica bulevaru. Uredio je i opremio brvnaru krajnje jednostavno i pretvorio je u restoran s crveno-bijelim kockastim stolnjacima, koje je
zadrao sve do danas.
Prvog oktobra '64. (kad je bilo sveano otvorenje) restoran
je bio krcat filmskim radnicima koji su doli podrati simpatinog Jugoslavena-lndijanca. I tako punih etrdeset godina. Svake veeri eka se za slobodan stol u tom karizmatinom restoranu, koji se slubeno vodi kao talijanski restoran, ali u kojem
boanski kuhaju Mato i Neno talijanska jela na dalmatinski nain, a na zidovima vise posteri igraaCrvenezvezde", koarkaa
Jugoplastike" i Dan Tane na konjima, s kaubojskim eirima.

More na zidu
Kroz restoran su prole gotovo sve filmske zvijezde, od
Klinta Istvuda, do Madone i DonaTravolte...
U mome programu stajao je i put u Sandens, na veoma vaan i prestian filmski festival, gdje se prikazivao Before the Rain.
Festival je osnovao Robert Retford, koji i ivi u tom malenom
gradiu zatrpanom snijegom u zimskim mjesecima.
Odmah sam pronaao jedan uistinu dobar talijanski restoran i nisam se iz njega micao. Jednoga dana, dok sam sjedio
sam za stolom za vrijeme ruka, jedan mladi kineski slikar zavravao je svoju veliku sliku na zidu. Budui je restoran bio talijanski, gazda je elio imati Jadransko more preko itavoga zida.
Bila je to neka dosta moderna slikarska tvorevina sa utim bojama kopna i tirkizno plavim morem, bezjednog jedinog otoka.
Valjda je gazda restorana, budui je bio Talijan, mislio da ako
nema otoka uz talijansku obalu, da ih nema ni uz Hrvatsku. to
bi mislio kad bi ga provozali nekim brzim brodom kroz Labirint
jadranskih otoka i svjetionika koji su se rasuli kao kameni i pjeani dragulji na naoj strani Jadrana!?
Slikar je upravo zavrio zadnji potez kistom i spremao svoje kistove, boje i Ijestve, kad sam mu ja rekao:

333

-T u negdje, u tom vaem moru, imao sam svoj otok, svoju

kuu.
Mladi Kinez me je pogledao svojim tunim oima. Mora da
je i u meni bilo dosta tuge.
- Pokaite mi gdje...
Popeo sam se na Ijestve i pokazao mu (jer je dosta precizno naslikao Jadransko more i obalu) gdje stoji Silba.
Raspakirao je svoje spremljene boje, izvadio svoje kistove
i na plavoj povrini Jadranskog mora, nakon to sam mu pokuao objasniti kako otok izgleda, naslikao jedan jedini otok. Bio
je neproporcionalno velik za svoje stvarne oblike, ili mi se, zbog
moje samoe, a i samoe tog otoka, takvim uinio.
Tamo negdje, u tom plavetnilu, moji prijatelji Damir Galetovi i Toni uvani love ribu i moda ekaju na dan kad u
im se pridruiti i u maloj plavoj barci zaploviti ponovo s njima
izmeu Silbe i Premude!
Gazda restorana bio je neki neprirodno, zapravo prirodno
dobro uhranjeni Amertalijanskoga porijekla.
Tu i tamo smo izmijenili par rijei na obostrano loem talijanskom i cijenioje, izgleda, moj znalaki odabir vina.
Od Italije mu je ostala jo samo neka uroena romantinost i patetika slina patetici naih Roma.
- Kako se zove taj va otok? - pitao je.
- Silba - rekoh, nakon to mi kroz glavu prooe stihovi:
Bila je godina'68.
i kau da su te godine
lipe opet procvale crvenim cvatom
Stajao sam na palubiKaradia"
Iza sebe sam ostavljao Dubrovnik, Petrovog Hamleta
i drugove moje to su svoj Lipanj snivali
Bila je godina'68.
Vrijeme Ijubavi
Kad sam joj prilazio
drhtala je pred mojim zastavama
to sam joj ih u srcu nosio
Crvene svoje kose putala vjetrima da ih mrse
i vjeto se u njih skrivala
U pasu se udno uvijala
Kako se zove?
334

Silba, apnula je.

Te noi sam kunjke iz njedara joj ispijao
Te noi sam kroz otvoren prozor
uzalud mjesec traio
oslukuju radosnu pjesmu sviarice
Te noi sam joj plamen bedra obljubio
te noi sam se u Silbu zaljubio
Ovo je godina'68.
Vrijeme trajanja
Parobrod more para
Blijede sjeanja
Tit Andronik me boli u ilama
jo malo i predat u se
dugim obalama
da me uvaju...
- 1takoje veliktaj otok? - upita on jer sam valjda razmahivao rukama dok sam govorio svoju staru pjesmu.
- Jo je i vei - rekoh. - Ponekad se odvoji od kopna i zaplovi niz Jadransko i Sredozemno more, pa kroz Gibraltar, preko
Atlantika otplovi sa mnom do Amerike. Ponekad i dalje...
- Plovi li i itava Jugoslavija s tobom - smijao se Talijan,
oito poznajui neke injenice o mojoj raspadnutoj i raskomadanoj zemlji, instinktivno osjeajui neku dramu u mome glasu
kojim sam mu priao nadrealistiku priu o plovidbi otoka.
- Moje zemlje vie nema.Tamo gdje je jednom bila, ostale
su ruevine, s nekoliko preivjelih oaza. Ali, ja sve svoje uvam
na mome ploveem otoku.Tamo su moji prijatelji, moji filmovi
i kazaline predstave, moje ploe i knjige poezije, dijelovi namjetaja iz mojih bivih stanova razbacani na pjeanim plaama Pernastice i Carpusine, razbijena Titova slika, koju je Bata
ivotinja skinuo iz Narodne skuptine i zgazio nogama, i sve to
je preivjelo u mome sjeanju iz bivega ivota. Capito?
Sve moje zaista plovi sa mnom na tom mome otoku, dalekim morima i oceanima. Danas sam ovdje u snijegom zavijenom Sandensu, a sutra ve u nekoj sunanoj luci Novog Zelanda ili Australije.
Otoci su moja sudbina! I ovaj najnoviji plovei Uliks-otok,
koji ispituje moje umnoene godine umjetnosti i koji me, zajedno s mojim najbliim prijateljima, skriva od neugodnih i
335

nesklonih nam vremena, gdje su strijelci i prosci, ratnim rasporedima, poredani po mranim dijelovima velikih gradova, iz
kojih se prelijeva uta razarajua kiselina, prijetei da nas sve
sagori svojom gastritinom mrzovoljom, zove me ponovo da u
suhu, crvenu, istarsku zemlju, zabijamo svoje uznosite zastave
ekspira, Vaisa, Euripida ili Beketa, uz boanski zvuk violina Mostarske sinfonijete i njenog i naeg muzikog i Ijudskog dobrog
udovita Najdela Ozborna, i da, odolijevajui burama i olujnim nevjerama, uvamo tiinu i mir naih umjetnikih tajanstava, umnaajui svake godine neke dobre energije koje se plode
zavidnim umjetnikim dometima naega teatra.
- Bellisimo signiore Yugoslavo. Lui e un poeta! Una altra
bikiere di vino rosso?
- Grazie tanto signiore Americano. Ma... lo non sono un
poeta. lo sono... lijevo kriloSlobode" iz Podsuseda.
Za susjednim stolom glasno se nasmijao naoj konverzaciji
jedan mladi ovjek.
- Gregor Nikolas - predstavio se. Rekao je da je reiser iz
Novog Zelanda, da sprema svoj novi film o tamonjim Hrvatima, da mu se jako svia Before the Rain i da bi elio da igram
glavnu muku ulogu u njegovom filmu.
Narednih dana smo se druili i priali o scenariju filma Broken English, kojega smo kasnije, te iste godine, i snimili. etajui
se glavnom ulicom snjenoga filmskog grada, on je kupio svome etverogodinjem sinu Viti knjigu i cipele, a ja svojoj trogodinjoj Nini tirkiznoplavi triko i baletne papuice.

336

16.
Rijeka zvana Kjubrik
O jednoj partiji aha sa Stenlijem Kjubrikom, panici na setu,
potraziza drukijim od drukijeg, Tomu Kruzu, neuruenim
pjesmama i nepovratno zatvorenim oima

- Znadete li tko je bio Pirc? - pitao me je, dok mi je pruao

ruku da se upoznamo.
- Mislite na slovenskog ahovskog velemajstora?
- Da, upravo na njega.
- Pircova odbrana jedna od najboljih varijanti - rekoh.
- Ponite - ree.
Ne misli valjda ozbiljno da igramo ah naslijepo! Zadnji put
sam tako igrao s Marijom Bertokom dok me je uio toj vjetini.
- Ponite vi - rekoh. - Pirc je bio crni.
-E4.
- S-F6.
Glasno se nasmijao.
- Skoro ste pogodili.
inilo se da je bio zadovoljan nainom naeg susreta.
Dakle, Stenli Kjubrik igra ah. Kasnije sam doznao da je bio
velika nada amerikoga aha.To e se dopasti onima koji misle
da za reiju treba imatiklikera".
Jo me je pitao nekoliko stvari: Jesam li oenjen, imam li
djece, to mislim o ratu u Jugoslaviji...
- U braku sam po drugi put. Imam sve skupa petoro djece i
bojim se da nemamo dovoljno vremena da vam govorim o ratu
u mojoj zemlji.
- Duga pria? - upita.
- Beskrajna - rekoh.
Nasmijao se, nekako tiho, gotovo bezglasno. Taj osmijeh
davao je itavom licu nekakav cinian izraz.
- Sad story - rekao je
337

- Sad story - rekao sam.

Zatim meje nekoliko trenutaka bez rijei promatrao, zadravajui i dalje onaj cinini smijeak na licu.
Nisam se dao zbuniti. Hou da kaem, dobro sam podnosio to njegovo testiranje. Ponaao sam se kao prekaljeni borac
Uostalom, ja i dolazim iz rata. Svi pokreti pod kontrolom. Cool!
- Kako je bilo s Valom Kilmerom?
- Dobar glumac - rekoh.
- Jesi li ga pojeo?
- I'm vegetarian...
Nasmijao se, ali ovaj put glasno.
Jo me je neto pitao, ega se sad vie ne sjeam, a onda je
u sobu uaoTom Kruz,
Nasmijan, otvoren, srdaan...
Dok se pozdravljamo, govori mi kako su on i Nikol uivali u
mojoj glumi gledajui Beforethe Rain. Ne prestaje dijeliti komplimente filmu, glumcima i reiseru.
Neugodno mi je u tom asu bilo rei kako se i on meni svia, ali, zato je tu brzi Stenli!
- Svia li se i vama Tom?
Prije nego uspijevam bilo to rei,Tom se grohotom smije.
Stenli se i dalje zagonetno osmjehuje.

Prva proba
Sjedimo u Kjubrikovom apartmanu u Pinevvood studiju.To
je najvei filmski studio u Londonu. Ja sam tu ve na neki nain
domai, jer sam ovdje snimao Sveca vie od dva mjeseca.
Imam etiri scene u filmu i trebao sam po planu snimati
dva tjedna.
Snimao sam dva mjeseca.
Prolazimo kroz tekst. Zatim jo jednom.
Pa jo jednom.
Mijenja reenice, prepravlja...
Predlaem i ja poneku.
Kao da se malo iznenadi, razmilja, pa onda prihvaa.
Zatim pauza.
Za petnaest minuta dobivam novu varijantu prve scene.

338

Uim tekst napamet. Zove me asistent. Kjubrik trai probu.

Ponovo itamo.
Ponovo mijenja.
Pa ponovo pauza.
Novi prijepisi teksta.
Pa proba.
Pa opet mijenja...
I tako itavi dan!
PromatramToma.
Doima se kao profesionalni sporta. Nita mu nije teko i ni
traga razmaenosti i povrnosti filmskih zvijezda. Kad progovorimo par privatnih reenica, ne prestaje priati o Nikol Kidman.
Uza sve to mijenjanje i prepravljanje teksta, ne osjea se
nikakva grevitost. Kjubrikto ini kao da ima beskrajno puno
vremena.
Bolje rei, kao da je vrijeme u njemu nekako stalo.
Uvijek je spreman da usred posla promijeni temu.
- Vi piete pjesme - upitao me je tako jednom iznenada.
- Da... ponekad...
- Aoem u?
- Neznam - rekoh.
- Ne znate o emu piete? - i pri tom opasno nabere obrve. Mogao sam rei kako mislim da pjesme nisu drame... ni filmski scenariji... i kako se pjesme piu iz sebe... veoma esto same
od sebe... ali rekao sam samo kratko i odrjeito...
- Neznam!
- Imate li neku prevedenu na engleski?
- Nekoliko - rekoh i naravno da sam lagao, jer imam prevedenu cijelu zbirku, ali se uasavam pomisli da mu donesem
svoje pjesme da ih ita.
- Hoete li mi pokazati neku? - navaljivao je on.
- Ne - kratko odgovorih.
Tom se grohotom smije. Stenli se osmjehuje.
U Toma je, vidi se, redateljski zaljubljen. Djeluju kao otac i
sin.
Ili kao stariji i mnogo mlai brat.
Tako nekako.

339

Poetak snimanja
Tjedan dana sam na snimanju, ali nismo snimili niti jednoga kadra.
Probamo prvu scenu. To jest, prvi kadar prve scene. Tom
zvoni u dva sata u noi na vrata, ja ustajem i nakon kratkog razgovora preko interfona, otvaram mu vrata i uvodim ga u duan.
Pri tom izgovorimo desetak reenica i to je sve.
Jednostavno da ne moe biti jednostavnije.
Tekst znam kao vodu napamet, jer me je Kjubrikov glavni
asistent LeoneVitali, koji je nekad glumio jednu od glavnih uloga u njegovom filmu i koji se toliko otrovao kjubrikizmom da je
napustio glumaku profesiju i posvetio se praenju umjetnosti
i ivota Stenlija Kjubrika, satima ispitivao, jer je elio biti siguran
da se tekst savreno zna napamet.
Dolazimo na scenu u kostimima i naminkani.
Prvo iznenaenje: u studiju smo samo nas trojica.
lonako mala ekipa (svega 15-ak Ijudi, ukljuujui tehniare,
minkere, garderobere, asistente), netragom je nestala.
Naime, nitko ne smije biti u studiju kad Stenli postavlja
scenu. Samo on i glumci. Probamo mizanscen, sasvim oputeno i bez imalo gra. Zatim, kad se inilo da smo usvojili nekakav
plan, Stenli zove asistente, pa onda i ostale.
Prolazimo scenu pred svima, a onda smoTom i ja slobodni
dok oni nastavljaju raditi sastantmenima" koji nas zamjenjujuSve se odvija polako i oputeno, kao u kakvom naunom
laboratoriju.
Ponovo nas zovu.
Provjerava na naim licima svjetlo. Ja sam oputen i siguran.Tekst znam. Akcija mi je jasna. Poinjemo snimati probe za
video kamere.
Snimamo nekoliko puta.
Stenli je najednom postao nervozan. Dolazi do mene i govori mi pred svima:
-T o nije dobro!
- to ne valja - pitam.
- Ne znam, ali ne valja.
- to da radim?
- Ne znam, probajte nekako drukije...
340

Probam malo drukije.

-T o nije dobro - ponovo mi govori.
- t o tonijedobro?
-Vrti glavom.
- to elite da uinim?
- Ne znam - ree.
- Ne znate?
- Probajte drukije...
Probam opet, malo drukije... a zapravo ne znam to hoe...
Sad je ve postao Ijut.
Odbrusio je neto asistentu reije, zatim se okrenuo prema
meni i rekao mi, gledajui me u oi, bez smijeka:
-T o je grozno to radite!
Osjeao sam da gubim tlo pod nogama. Postajao sam nervozan... izgubljen.Tom mi je skriveki, iza njegovih lea, davao
znakove da se drim i da izdrim.
To me je jo vie koilo.
Probamo ponovno i opet ne valja.
- Pauza, pola sata - viknuo je.
Zove mene i Toma u svoj office. Stavlja video kasetu s jednom od mojih scena koju sam snimio na audiciji za tu ulogu i na
osnovu koje sam i angairan.
Tom prvi put gleda. Scena je dobra. Tom se smije. Smije se
i Stenli.
- Sjajan tip - govori za mene gledajui u TV, zatim se okree prema meni u sobi i pita me: - Poznajete li vi ovoga tipa?
- Mislim da ga znam - rekoh.
- Pa moete li vi pokuati tako kao on... ?
I gleda me ponovo u oi s onim njegovim opasnim smijekom...
- Pokuat u - kaem, savladavajui bijes.
Snimamo ponovo. ini se kao da opet nije sasvim zadovoIjan. Vie me i ne gleda. Kontrolira svjetla. Gleda kroz kameru.
Razgovara sTomom.
Ja od bijesa i nemoi ne znam to u. Najradije bih se iz
ovih stopa pokupio, pa neka je hiljadu puta Kjubrik.
Ali ba tada, kao da zna to mi se sve mota po glavi, daje
znak za snimanje s pravom kamerom.
Snimamo tri puta.
341

- Gotovo. Snimljeno je - kae trljajui zadovoljno ruke.

Prolazi poredToma i namigne mu. Mene i ne gleda.
Sutradan smo nastavili snimati tu scenu. Kao da se nita
nije dogodilo. Probamo opet itavi dan. Naveer snimamo par
kadrova. Kjubrik je jo uvijek namrten.
to se dogaa?
Igra li on to nekakvu igru sa mnom, ili je naprosto takav? Ili
moda eli da me izbaci iz moje tako dobro kontrolirane sigurnosti? Ako to eli, onda je potpuno uspio. Zaboravio sam sve
to sam znao. Ili moda eli problem prebaciti na mene, aToma
osloboditi... ?
Bio sam blijed u licu i kamera je to registrirala. Da. On me
eli da budem drukiji. eli me, shvaam, onakvim kakvim se
nisam znao. eli da promijenim svoju pravu prirodu u kojoj se
osjeam sigurno i zatieno. Ili bar da pokuam!!!
OK!H
Poinjem igrati igru. S Kjubrikom, s njima, sa samim sobom.
Igram se slatkosti neprirodnih i graninih situacija. I uspijeva mi. Zavarao sam sebe. Zavarao sam i sve oko sebe.
Sve, osim Kjubrika. On je tako brz. Sve je razumio i sve je
shvatio i, ini se, napokon bio zadovoljan i smiren.
Sjetih se Ronaida di Lenga:Oni igraju igru, oni se igraju,
kao da se igraju igre..."
Kako da se dovedem do stanja koje sugerira pravo ludilo?
Valja se pribliiti toj granici koliko je mogue blie.
Onoj, naime, opasnoj crti.
Koja razdvaja bistrinu i pomutnju, ali koja i stapa.
Kjubrik se ponovno nasmijeio. Svidjelo mu se to to sam
odabrao.
I snimali smo tako puna dva mjeseca.
Poneki jedan te isti kadar i 36 puta! Nita mi nije bilo teko,
ni strano. Osjeao sam se dobro u tom laboratoriju filma. Sve
je bilo tako tiho. Sve je bilo tako sveano. I sve je imalo njegov
peat posebnosti.
Sjajan je taj osjeaj umjetnike zatienosti, kad ovjek nije
na nekom brisanom i neizvjesnom prostoru, nego je, zapravo, u
nekoj postojanoj tvravi jednog uma.
Tom Kruz je njegov vojnik, kao to sam i ja nekada bio vojnikivojina Pavlovia.
342

I zaista ima neke duboke slinosti izmeu Kjubrika i Pavlovia. Neke intelektualne uzvienosti i ivotne oporosti.
PitamToma kako izdrava ova duga snimanja?
- Skoio sam u rijeku koja se zove Stenli Kjubrik. I plivam.
I ja sam bio dio te velike rijeke. Rijeke zvane Stanly Kjubrik!
Snane. Nepredvidljive. Brze i opasne. S bezbroj smrtonosnih
virova, a opet tako beskrajno bistre i iste.
Kao taj njegov svijetli um, to je u jednoj noi prestao otkucavati, opipavati i misliti ivot.
Tko zna to je toga asa sanjao?
Zadnjeg dana snimanja, kad sam bio ve potpuno siguran
da sam zavrio svoju ulogu, i kad sam se sa njim srdano pozdravio, ostavio sam kod njegove sekretarice tri svoje na engleski prevedene pjesme.
Bila je to pogreka.
Kad god sam se poslije planirao javiti Kjubriku u Londonu,
odlagao sam to za neki dan kad emo se vidjeti na nekoj od
projekcija naega filma.
Bojao sam se to e mi rei o pjesmama.
I poslije sam itavo vrijeme proklinjao sebe to sam mu ih
uope dao.
Bilo bi bolje da sam odigrao s njim jo koju partiju aha.

343

17
Dvostruki izdajnik
0 jeci jednog razgovora i pitanjima iji sam i to sam,
jednoj ponudi u vrijeme rata, jeziku glumca, rubovima
vedrine i jednoj ohrabrujuoj isprici
,,Za Hrvate sam od poetka bio Srbin i unitarista. Za Srbe
frankovac i ustaa, a za ustae opasan marksist i komunist,
za neke marksiste salonski komunist, za klerikalce i vjernike
anti-krist koga treba pribiti na sramni stup. Za malograane
poslije rata sam bio kriv da je do svega ovoga dolo, za partijce zato to nisam doao u partizane, za vojnike zato to sam
antimilitarist, a za antimilitariste to sam boljevik."
M. Krlea, 1973.
Vratio sam se doma. Dom? Ipak, kualTo je 622,21 st Street,
Santa Monika. Oporavljam se oddet-lega", igram tenis i sabirem dojmove s moje posljednje turneje iz dvanaestog mjeseca
po dobroj staroj Evropi, ukljuujui i moj iri i ui Balkan.
Snimio sam ovih posljednjih mjeseci neki ameriki film u
Uzbekistanu, odradio nekoliko koncerata s novim rok bendom
Livija Morosina, doekao Boi u Barbarigi i za tu priliku spravio
sam bakalar a la bjanco, proslavio Novu godinu u Beogradu,
sreo se s prijateljima u Zagrebu, bio sredinom prvog mjeseca
na filmskom festivalu Alpe-Adria u Trstu, gdje su prikazivali etiri filma u kojima igram glavne uloge i Danilov dokumentarni
film o mome povratku, ni sam ne znam otkuda.Tiskali su moju
knjigu pjesama Prijateljga kae ne poznaje na talijanskom jeziku
1 organizatori su uinili sve da se osjeam super.
Zbrajaju se uspjesi i sabiru rezultati. Uspio sam i pjevati s
Kemom u Kranjskoj Gori, grlio moju Luciju i Danila kao kad su
bili djeca, zatim sjeo na avion i preko Njujorka doletio kui u
Los Aneles.
Na i-mejlu doekali su me rezultati irezultati" moje turneje.
Piu mi prijatelji iz Beograda o odjecima moga intervjua na
hrvatskojTV sa eljkom Ogresta. Kau, piu neki ogoreni Ijudi
o tome kakonisam vie Jugoslaven, nego Hrvat", tj. kako sam
344

se, valjda zbog promjene vlasti u Hrvatskoj,prestrojio" i sline

gluposti.
udno je to kako se u novinama ustrajno zlonamjerno prekrajaju neije misii i izjave. esto sam bio rtva takvih, monstruoznih montaa kojima su me pokualidemontirati" gotovo u
svim krajevima bive Jugoslavije. Za Srbe sam '89. godine bio
unuk djeda Vujadina" raanovac, reformist omraenog Ante
Markovia, kasnije simpatizer Sarajeva i Muslimana, zatim sumnjivi tip sa jugoslavenskog smetlita (u literarnim vietomnim
proljevima Mirjane Markovi), ali gotovo uvijek - izrod i izdajnik. Za Hrvate sam bio sve to, ali i jo neto vie to ni oni, koji se na taj nain bave mojim postojanjem, sami sebi ne znaju
objasniti. Sad razumijem, da se opet vratim na Krleu, njegovu
nelagodu, i njegov stav, kad su ga napadali i slijeva i zdesna, i
Hrvati i Srbi. Dakle, opet sam na tapetu u Beogradu.
elio sam napisati pismo u novine, ali mi se vie ne piu demanti. Neka piu to ih volja. Neka vjeruju to hoe. Uostalom,
onome tko te ne voli nikada nee moi nita objasniti i on e i
dalje vjerovati u ono to je unaprijed prisvojio kao istinu.
Dakle, smeta neke duobrinike i deurne komentatore
Ijudi i pojava na ovim naim prostorima moj odgovor na pitanje eljke Ogreste kojije to mojjezik kojim govorim. Rekao sam:
Hrvatski." Kao to sam oduvijek govorio i kako u zauvijek govoriti. S hrvatskim sam roen, na hrvatskom sam igrao u teatrima i filmovima. Bio sam i ostao hrvatski glumac, svialo se to
nekome ili ne.
I u ona biva vremena iz onih naih bivih ivota, moji beogradski prijatelji su me doivljavali kao hrvatskog glumca. I
kada bih igrao u teatru ili filmu na ekavskom teko mi je bilo
postizati uvjerljivost poput, recimo, Dragana Nikolia ili nekih
dragih i zaista velikih srpskih glumaca, koji osjeaju puls, one
tajanstvene niti materinjeg jezika i ostavljaju uvjerljiv, neponovljiv trag kad izgovaraju rije. U glumi je to tako, ali i u pisanju.
Filozof Sioran, kao apatrid, u Dvije vrste drustva, pismu dalekom
prijatelju potuio se:Nema nijedne francuske rijei ija mi ublaena profinjenost ne bi izazivala vrtoglavicu: u njima vie nema
traga zemlje, krvi, due. Stroga sintaksa mrtvake dostojanstvenosti razvrstava ih i odreuje im mjesto s kojega ih ni sam Bog
ne bi bio kadar istisnuti. Koliko popijenih kava, popuenih cigareta i prelistanih rjenika da bismo napisali tek jednu done345

kle ispravnu reenicu na tom neovladivu jeziku, po mom ukusu

odve otmjenu i uglaenu."
Moe se jezik osjeati, potovati, ali grijeh je govoriti a ne
osjeati. Naravno, u umjetnosti. A ja sam tako osjeao, i ovo govorim iz potovanja. Jezik je za glumca klasinog kova uasno
vaan. To je nain njegova trajnog odrastanja, ali i poniranja.
Jezikom se smiruje neizmirljivo, ini mi se. I ne samo da sam, za
prijatelje iz Beograda, bio hrvatski glumac. Ja sam za njih bio
pravi krleijanac, to je u jugoslavenskom teatru, bar u ono doba, imalo posebnu teinu i dimenziju.
Rekao sam Ogresti neto, ne elei nikoga podsjeati na
njegovu savjest, niti se opravdavati za ono to jesam i to osjeam, onako usput, i o tome kako me je jedan uvaeni i vani
prijatelj 1992. u Zagrebu nagovarao (valjda iskreno zabrinut
za moju egzistenciju, jer tada bijah podstanar u Ljubljani), da
mogu, ako hou, a on e se zaloiti i na najviem nivou srediti,
postati intendant Srpskog narodnog pozorita usred Zagreba.
Zahvalio sam mu se na brizi i povjerenju, i odgovorio mu da tu
ima samo jedan mali problem.Koji?" upitao je.Ja sam, da te
podsjetim, hrvatski glumac."
Bio je zateen odgovorom, ali, vjerojatno i suludom idejom koju je tog trena izgovorio. Je li to znailo da sam ja nakon toliko godina igranja glavnih uloga u hrvatskim teatrima
trebao postati prvak manjinskog i gotovo getoiziranog teatra
usred Zagreba?
Znam da danas stvari izgledaju drugaije i da e vjerojatno jednoga dana, posve normalno, bez nekih suvinih pitanja i
potpitanja, postojati u Hrvatskoj takvi teatri, knjinice,folklorna
drutva i sline institucije koji e imati za zadatakda ouvaju jezik i obiaje jednog dosta velikog manjinskog naroda u Hrvatskoj. Ali ja ni tada, kao ni danas, nisam osoba za tu priu. Naravno, i dalje u ivjeti svoj hrvatsko-srpski, slovensko-bonjaki, ili
to on ve moe biti taj ivot voen rijeima NikoleTesle i biti
ponosan na svoje srpsko porijeklo i svoju hrvatsku domovinu.
U jednom razgovoru, ini mi se za Vjesnik, rekao sam 2000:
Bio sam sasvim zadovoljan ivotom u mome Zagrebu. I nikad
nisam sanjao o nekakvom Holivudu ili internacionalnom uspjehu.
Oduvijek mi je bilo jasno da je uvijek i jedino vana sutina, a ona je ista u Zagrebu, Londonu ili Vinkovcima. itav svijet
346

moe pronai u svojoj ulici, ako to eli, a ponekad ti ni itav

globus nije dovoljan da shvati bitno.
I to se tie moga povratka u materinji jezik i uope povratka u domai teatar, mogu rei da se ja ne elim, ili bolje reeno - ne mogu vratiti tamo odakle nikad nisam ni otiao! Moje
postojanje samo je jedna kap na ovoj planeti. I ja sam samo
njezin dio. Ponekad glumim na hrvatskom, ponekad na engleskom, ponekad na slovenskom ili talijanskom. Putujem jezikom
i pronalazim nove rubove vedrine, preskaem prepone, igram
scene koje sam ve jednom davno odigrao, zanosim se pergintovskim izmiljotinama da bih pronaao neki smisao u razbijenom vremenu i prostoru, i vrtim se kao i svi, u ovom zaaranom
ivotnom krugu. Ponekad sretan, ponekad nesretan. Ponekad
nepoeljan, a ponekad dobrodoao.
Ve prema prilikama, dakako!
Naravno, uvijek e biti onih za mene i protiv mene. Ali, uvijek je tako bilo.Teatar je takav pakleni stroj da se izmeu mnotva oboavatelja uvijek nae netko tko bi te najradije katapultirao na Mjesec, ili na neku udaljeniju i jo manje romantinu
zvijezdu.Takav je, naime, na ivot u umjetnosti.
Uvijek na otrici maa.
Gdje se ravnoduje pojavi, Hamleta igraju osrednji glumci,
a publika se dosauje i naputa predstavu prije kraja. Na strani
sam onih koji ele u umjetnosti provocirati.To me je uila literatura koju sam itao, Ijudi s kojima sam se druio i ivot kojeg
sam ivio i ivim. Pripadao sam, naime, onima koji su vie voljeli
rei to im nije po volji, pa makar ih to skupo stajalo.
Danas sam dovoljno star da imam pravo biti umoran od
tog dvostrukog ivota koji sam sve ove godine ivio. Konano
elim biti ono to jesam. Hou biti, kako kae ekspir u Borhesovom eseju - JA.

Isprika
Neki dan, doprle su do mene vijesti iz Zagreba, kako mi se
povjesniarka umjetnosti Vesna Kusin, koja je ratnih devedesetih bila urednica jednih od glavnih hrvatskih novina, u svom
nastupnom govoru, kao nova ravnateljica muzeja u Klovievim
dvorima, javno ispriala zbog negativnog pisanja i iznoenja
347

neprovjerenih injenica, za koje je kasnije ustanovila da su bile

lane i neistinite.
Taj njezin intelektualni i panje vrijedan moralni i hrabar
in, bez surrmje, doprinosi stvaranju nove i tolerantnije hrvatske stvarnosti, i obeava neko spokojnije i bolje vrijeme.
Ja ga doivljavam kao neizmjernu radost. Gotovo djejim
srcem, elim sauvati taj novinski list i uokviriti ga. elim ga drati kao dokaz svoje nevinosti pred okrutnim vremenima i opakim jezicima, i kao najvrjedniji zapis o meni, elim ga imati na
istaknutu mjestu, uz ve poznati napis iz beogradskogSporta",
u kojem sam, izmeu takvih asova kao to su bili Petkovi, Karasi, Aimovi, eerbegovi i drugi reprezentativci, proglaen
igraem utakmice u Tuzli '84. godine.

348

18.
Jedan od nedavnih razgovora
0 glasu, Vanesi, tekoama s Lirovim ludilom,
Uliks-plovidbi, kazalitu kao opasnoj hridi
1 kolektivnom inu

Treba li teatar bitiogledalo prirode"?

Da, ali ne samo to!
Treba li teatar biti angairan?
Da, ali ne samoto.
Teatar je, naime, sve to, i jo neto vie.
Neto, naime, to dolazi samo od sebe.
Neto to se namee iz ukusa vremena, ali i protiv tog ukusa.
Naloge vremena, naime, treba potovati.
Dobarteatarje dobra poezija.
Dobarteatar je dobra filozofija.
Dobar teatar je dobra glazba, dobro slikarstvo, ali su i dobre novine dobar teatar. Feral Tribune je, recimo, dobar teatar.
elim rei: sve je danas teatar. Krvolonost ivota kojoj
smo svakodnevno svjedoci, i ovih naih deset krvavih godina,
ponekad mi se ine kao teatar apsurda.
Dojueranja volja, postala je nevolja.
Kad ivot zaboli do kosti, tijelo se preputa nekoj udnoj
obamrlosti i duhovnoj anesteziji, poslije ega sve pone nalikovati nekom performanceu. Krikovi i jauci, umnoeni na jednom
malom prostoru, kao to je ovaj na ispaeni komadi Evro-Balkana, poprimaju znaenje kora iz antike tragedije.
Na ovim naim prostorima vie nita nije samo umjetnost.
Pa ni onda kad se neka ili neija umjetnost zatvara u ekskluzivno nita.
To je vjerojatno zato to je oko umjetnosti toliko teatralno
i ivopisno da joj se esto oduzima smisao.
Nismo li bili svjedoci mnogih politiara s vrha kao vrhunskih lakrdijaa i pjesnika kao najspretnijih revolveraa? Nismo li
349

bili svjedoci psihijatara s dokazanim dijagnozama izofrenije i

glumaca kaodvostrukih izdajnika"?
Ovo zadnje se, naravno, najvie odnosi na mene.
I sve bi, zapravo, bilo smijeno i zanimljivo, da ovim prostorima nije proao teatar uasa. Mi preivjeli, ili kao sudionici, ili
kao svjedoci te stravine predstave, nikad vie neemo biti to
smo bili.
Dvaput u jednom ivotu ostarjeli, umrijet emo nedostojni
mladosti koju smo ivjeli.
Dogodilo nam se (bar meni!) ono to se dogodilo Liru. Mislili smo da znamo ivot kojeg ivimo, Ijude koje volimo, napokon i sebe same, a zapravo nismo nita od toga upoznali.
Sebe, ponajprije!
Moja sugovornica, ugledna kazalina kritiarka, veli, dok
razgovarasmo, da je fascinirana nijansama i mijenama moga
glasa i, kad je razgovor objavljen, zapisala je da je moj glasnezakopano, zaarano orue uigrane transformacije". Zanimljivo
je da su mnogi kritiari pisali ba o tome, o glasu kojeg sam jednim dijelom naslijedio, ali u veem dijelu brino, kroz glumaki
posao odnjegovao, i na neki nain oplemenio. Moj glas je, to
mogu zaista rei, moje djelo. Ugodio sam ga prema poeziji pjesnika koje sam itao i koje volim, ali i u svakodnevnom oslukivanju melodinosti narjeja i jezika kojima sam bio i kojima
jesam okruen. Sposobnost Ijudi da govore, zauujua je. To
je boanski dar kad govorimo o Ijubavi i Ijepoti, ali je i kazna
bogova kad govorimo o mrnji i nasilju. Glas je znaajan dio
moga umijea, i esto, dok igram u stranim filmovima, podosta
sam zakinut za nijanse do kojih mi je strano stalo. Istina je da
je glumac prepoznatljiv po boji glasa, po nainu na koji njegov
glas odjekuje. Smijeno je, ali ponad svega - tragino, kad se
posuuju glasovi u sinkronizaciji filmova, kad, recimo, vidimo
Marlona Branda kako na njemakom ili ruskom govori.Tu prijeti jedna velika opasnost u filmskoj industriji, i ini mi se, koliko
god su glumci postali zvijezde, unosni nositelji filmova, negdje
im iz te industrije avo prijeti u oduzimanju njihove osobnosti.
A jedna od osobnosti je - glas. Boja glasa. Nain interpretacije,
intonacija i jeka.
Radei Osloboenje Skopja s Vanesom Redgrejv, moj eros
prema teatru nije se posve probudio. Siguran sam da je to bilo
zbog jezika, kojeg, inae, pristojno govorim. Igrati na svom ma350

terinjem jeziku - ima smisla, i ovjek se zaista kazalitem moe

baviti iskljuivo i samo na svom jeziku. Na filmu je drukije.Tamo moe dobro odigrati, ako nita drugo, to onda stranca, i
moe biti uvjerljiv. Danas praktiki svi ivimo taj globalizirani
engleski jezik, od kojeg ponajprije zaziru Englezi, i u kojem je
neka mjera iskvarenosti savreno normalna. U teatru glumcu
jezik mora biti u krvotoku. Jezik, naime, mora biti proivljen.To
je, razumljivo, teko kad se jezik naui ili trajno ui.
Lira sam, dakle, igrao po prijekom nalogu duha vremena,
kako jednom ree Petar Brei. Dovoljno sam star i imam pravo
na umor od duplog ivota kojeg sam svih ovih deset krvavih
godina ivio. Igrajui Lira u Uliksu bio sam ono to jesam. Kad
bolje pogledam, cijeli moj glumaki kazalini vijek traje izmeu Hamleta i Lira, bez obzira na druge meni znaajne i drage
uloge. Nije bilo lagano prodrijeti u nijanse tog lika, tim vie to
sam, pripremajui se za predstavu (a i danas dok je igram) stalno u nekom oslukivanju glasova Pola Skofilda, Lorensea Olivijea, Fabijana ovagovia i LjubeTadia.
Kad smo poeli raditi na Uliks teotar, poeli smo s Lirom,
dakle, s jednom od vjerojatno najteih uloga koja je u teatru za
glumca mogua. Za razliku od Lira, Hamlet je, recimo, zatien
akcijom, Riard III je zatien i akcijom i maskom fizikog hendikepa, a Lir je izravno izloen od glave do pete, i dua mu se
otvori kroz ludilo, srce pukne zbog Ijubavi i podosta tatine, i
to je sve vani, nezatieno. Sjeam se to mi je profesor Kosta
Spai govorio kad me je tjerao da jo kao relativno mlad ovjek
i glumac igram Lira u mojim etrdesetim godinama. S mnogo
muke i nelagode sam ga odbio, nekako uspio otkloniti tu ponudu, ali profesor Spai je bio u jednom u pravu - u pomisli da
Lira igra mlai glumac no to se oekuje, jer je igrati Lira fiziki
teko, i to iziskuje ne samo glumaku zrelost, nego i izdrljivost
i mnogo fizike snage.Tek sada, kad sam zaista odigrao Lira u
ove tri godine na tvravi Minor, shvatio sam to je doista profesor Spai govorio. Mislim da je Lir najtea uloga, jer on vrlo
brzo nakon poetka komada, opet za razliku od Hamleta (kojeg
sam igrao na Lovrijencu) zaista poludi. On jednostavno skrene.
On iz koraka u korak, iz rijei u rije, pone tonuti sve dublje i
dublje u neku mahnitost, neko bunilo, i neko poetsko, neagresivno ludilo. I na kraju umre, a to, kao da je sve vrijeme, dok
351

traje predstava, na neki nain i prieljkivao, pomalo ucjenjujui

sve oko sebe, pa i gledatelje, da e umrijeti. Ako glumac iskreno i potpuno predano u sebi prati taj proces, a ja jesam glumac
uivljavanja i emocije, onda Lirove emocije zastraujue troe
i iscrpljuju glumca vie od ijednog fizikog rada. I u psihologiji je poznato da emocije, ako nisu valjano rasporeene, mogu
naruiti Ijudski organizam i mogu nas doslovce dotui, kao da
je rije o fizikim udarcima, to ponajbolje znaju muitelji po
zatvorima koji kanjavaju psiholokim torturama, jer fiziki nanesena bol je ponekad maji kaalj u odnosu na ono tipanje u
srce i kidanje due. Ako se, dakle, ue duboko u Lira, za oekivati je da se susretne straan problem, i za oekivati je da e glumca tresti divlja groznica. A u predstavi koju smo radili na Malom
Brijunu, redateljica, moja ena, dala mi je glumaki zadatak da
Lira igram na etiri (!!!) lokacije, dakle, da u etiri prostora (koji
su na razliitim nadmorskim visinama) skaem i mahnitam kao
neko kad sam skakao igrajui Hamleta po dubrovakim zidinama. Ali, moja je ena i redateljica htjela da budem to lui da
bih bio to vjerodostojniji Lirovu ludilu, jer moja ena i redateIjica zna kako ja znam ponekad biti mahnit i znala je kad bih ja
glumio da nisam dovoljno lud. I zato je meni Lir bio najtei, ali,
na neki nain i najslai. I tek sam u treoj Uliks sezoni treniranja
i igranja tog ekspirova Lira smjestio u sebe i zaista ga uzdu i
poprijeko tvrave Minor glumaki i Ijudski branio.
Sa sugovornicom razgovaram, nakon gostovanja predstave Mara-Sod naeg Uliks teatra, u bivemjnterkontinentalu", u
hoteluOpera", i nekako mi se ini da je tranzicija uzela neto od
one otmjenosti ovom hotelu.
Ona me pita koji je to moj intimni razlog da se u ovo vrijeme bavim kazalitem. Najintimniji moj razlog, upitala je. I odgovaram kratko: Lenka Udoviki. Moja ena, koja je i kazalini
redatelj, a koja toliko strasno voli teatar, da se zbog nje i ja malo
bavim teatrom. Ona me pita da nema, dakle, Lenke Udoviki,
da li bih se bavio teatrom. Velim da ne bih. udno me gleda
i kae:Shvaate li koliko to zvui... sumorno, pa i demoralizirajue kada dolazi iz usta jednog od naih najveih glumaca?"
Shvaam, naravnoda shvaam.Velim joj da sam ja u sebi devedesetih, a moda i ranije, teatar prekriio.
Pokuavao sam, dodue, raditi teatar u Londonu, a radio
sam i predstavu u Manesteru, u Royal Exchange Theatre (Smo352

ke) Rona Vuda, jednog od nagraivanijih pisaca. 1ne mogu rei

da nisam uivao. Dapae.Tu sam upoznao i jednog genijalnog
glumca koji mi je bio partner. Rhys Ifans kasnije se proslavio u
filmu Notting Hili. Radio sam i dvije predstave s Vanesom Redgrejv (Brechtin Exile i OsloboenjeSkopja).Te je predstave radila
grupa glumaca i umjetnika s kojima sam bio u nekom duhovnom srodstvu. Neki bi ih mogli nazvati Ijeviarima, jer je rije o
Ijudima koji imaju jak osjeaj za socijalnu pravdu i spremni su
se za nju angairati. Osloboenje Skopja smo radili i igrali itavu
jednu sezonu, i na taj nain obiljeili pedesetgodinjicu pobjede nad faizmom. Neki su protumaili da sam teatar izvan granica bive Jugoslavije nastavio raditi i kaojedan oblik drutvenog aktivizma.To me je, naravno, pitala i moja sugovornica.
Da nije bilo Vanese Redgrejv, naeg poznanstva i prijateljstva, sigurno ne bih radio takve projekte. Vanesa je, kao to
sam napisao, povodom njezina koncertaSong about love" na
Brijunima, u naem Prosperovu vrtu, a koji je odran za Ijetni
kamp za djecu s posebnim potrebama, ono to je bila Majka
Tereza! To nije patetika. Tako zaista mislim. Blagost. Vjera. Mir.
Cjelov. Utoite. I k svemu tome nesalomljivo srce. Upornost.
Borba. Akcija. Sve je to Vanesa. Njezine predivne oi Vanesa
boje" uvijek sjaje tim suznim sjajem u kojima se sve svjetiljke
tuge prelijevaju u najljepe duge. Za Sarajevo, za Vukovar, za
Kosovo, za eeniju, za Palestinu, za djecu, za starce, za izbjeglice i prognanike, za bolesne i gladne, a protiv rata, protiv sile,
protiv mraka, protiv zla! Sad znam i zato je jedna od najveih
umjetnica svijeta. Zato to najvea umjetnost dolazi iz iste due. A duasestre Vanese" je ista kao koraljno more, kao izvor
Soe, kao unutranjost koljke iz kornatskih dubina. Roena je
na kraju januara 1937. u Londonu pod krovom legendarne kazaline obitelji. Otac ser Majkla Redgrejva bio je metar glume.
I majka Rejel Kempson bila je izuzetna glumica.
Oni su joj usadili snove, ali i odgovornost za vrijeme.
Taj Vanesin koncert uzeli smo kao dan (2.8.2001) kad smo
slubeno otvorili kazalite Uliks, i Vanesa je bila njegova kuma.
Krsna, vjenana, duhovna... Najdel Ozborn je svirao klavir, Mostarska sinfonijeta (Radmila Peut, Franka Palovski, Adan Burke
i Belma Ali) sjajno su se uklopili svojim violinama, violama i
violonelom, kao i Jure Ivanui, s kojim sam napravio brojne
koncerte i recitale u vrijeme rata po Sloveniji. S Vanesom sam
353

radio neke humanitame projekte, za Sarajevo, na primjer, kad je

biio bombardirano. Napravili smo dosta koncerata po Evropi i u
Americi u korist stvaranja svijesti o tome da je to grad kojemu
treba hitno pomoi, kao i svijest o potrebi zaustavljanja rata.
Sugovornica me pita, procjenjujui moju drutvenu angairanost, to bi izmeu svih opcija mogao biti, jesam li pacifist,
to naravno jesam, i to uvjereni pacifist, i da je pacifizam moja
politika stranka, izmeu svih moguih politikih stranaka koje
su kao kukolj roene i izroene posebice na ovim prostorima
bive Jugoslavije. Rekoh joj da je sve nevano, pa ak i umjetnost, u odnosu na injenicu da u asu dok razgovaramo negdje
netko strada zbog nasilja.
Igrajui Marata zbilja sam uivao i u meni se probudilo ono
to se obino naziva Ijubav prema teatru, iako sam ja blie da
to nazovem progovaranjem kazalinih nagona koji su briljivo,
kroz rad, hranjeni i njegovani. Ipak, teatar je nekako umro u meni, ako govorim iskreno, jer vie, jednostavno, ne razmiljam iskljuivo kroz kazalite, ne optereujem se time to u sljedee
raditi, ne mislim o novim ulogama, ne treba mi dokazivanje, i
sve mi se ini da sam ja vidio svoje cjelovito lice od onih unutranjih glasova, pa sam, na neki nain i zadovoljan tim licem.
Postoje jo neke uloge koje bih, u izvjesnim okolnostima, htio
odigrati, kreirati, dodati tom svom glumakom licu, ali ako ih
i ne odigram, neu biti ni tuan, ni nesretan, ni nezadovoljan.
Ne planiram svoj ivot oko pozornice. No, ni to nije posljednja
rije.
Nikad, naravno, ne reci - nikad.
Uvijek sam bio dio kolektiva. I kad sam reirao svoje predstave, uvijek sam sluao suradnike. I kao glumac, dosaivao sam
svojim idejama i takvim autoritetima kakav je recimo Boko Violi. Pridruujem se onima koji misle da je teatar kolektivni in,
a sama proba je za mene vrhunac kazalinog dogaaja. To je
ono vrijeme kad mi glumci doista jesmo, tj. ono vrijeme koje uistinu ivimo. Ostalo ive uloge, karakteri, s vie ili manje vjetine. Predstava je samo potvrda onoga to smo kroz probe ivjeli
i proivjeli, igrajui nekoga drugoga, a najee sami sebe.
Glumac uvijek, na neki nain, igra samoga sebe, bez obzira na ulogu, kao to pisac, ma kako to vjeto skrivao, piui
o drugima, zapravo, pie o sebi. Kad uem u neki projekt, kao
glumac, oko sebe irim samo pozitivnu energiju. Otvoren sam
354

suradnji sa svim glumcima i s redateljima. Spreman sam na sve.

Mi smo, kad radimo, na nekoj hridi. I drimo se. Tu se raaju i
Ijubavi.Tu se raaju i nesporazumi, ali ee Ijubavi nego nesporazumi. Zato mislim da nema tog glumca s kojim ne bih mogao u poslu osjetiti interakciju iti odreenu povezanost. ovjek
treba poi od toga da ba daje sve, and that's it!
Evo, priznajem, ove godine konano prepoznajem da je
sjeme Uliks teatra, koje smo uz nemate napore zasijali, konano proklijalo. Veseli me to Ijudi prepoznaju na teatar kao teatar koji im ima to rei. Vidim da su napokon prestale, ili bar
su se smanjile, politike stigmatizacije i apriorne osude naeg
projekta, a takvih je podosta bilo, i to od Ijudi koji nisu vidjeli
niti jednu nau predstavu. To da se na teatar razvija, na neki
nain me i obvezuje, ali i raduje. Mnogi su shvatili, pa i moja
sugovornica, da je pozicioniranje teatra na Brijunima nekakva
izdaja kazalita, izdaja revolucionarnosti, jer sami Brijuni, zbog
povijesne konotacije, ukazuju na jedan elitizam. Meni koji, unato svemu, i dalje vjerujem u revoluciju i pravdu, smeta ta fama
o nekakvom elitizmu, jer na teatar, koji je teatar Ijeta i prostor
kojeg smo otkrili kao kazalini prostor, nimalo nije udoban za
rad, ali je izuzetno izazovan.
elio bih da Uliks uistinu postane internacionalni projekt,
kao to u podnaslovu teatra i stoji: meunarodni kazalini projekt. On je to od samog poetka i bio, ali to je jo daleko od onoga to se eli i to e se, vjerujem, jednoga dana dogoditi. elja
nam je dobiti strane umjetnike, artists in residence, i da pokrenemo radionice s mladim glumcima i drugim umjetnicima, da
radimo projekt na engleskom jeziku, s internacionalnom glumakom postavom, i da s tim projektom plovimo, gostujemo
po svijetu i imamo svoju kazalinu odiseju.
Meni su najvaniji Ijudi. Jako se veem uz Ijude i mislim
da mi je to vano u umjetnosti, i to ne u bito kojoj umjetnosti, nego u teatru. Vano mi je, kao glumcu i ovjeku, s Ijudima
uspostaviti povjerenje, prijateljstvo, blagost, meusobno potovanje i razumijevanje. To je silno vano i uvijek mi je bilo na
prvom mjestu.
Tako ivjeti, zar nije umjetnost?

355

19
Crvena udovica
Obombardiranim rijenim ribama, svjetskom policajcu i
malim narodima, Voji Staniu, njegovoj barci i
raspolovljenom ciplu, jeci golootokih krikova na puini,
ribarenju ,,pod sviu", gnjurcu na ostima, dvorima od
zatoenitva Jovanke Broz gdje su Titanik i Prohujalo s
vihorom mogue ime izgubljene zemlje.

U Beogradu je teko nabaviti svjeu morsku ribu. Ali zato

smua, soma i keige ima u izobilju. Dodue, govori se da je nakon amerikog bombardiranja riba iz Save i Dunava obogaena
uranom i daje radioaktivna.To ne sprjeava Srbeda i daljejedu
rijenu ribu, jer radije e srpski narod umrijeti od raka, nego pristati da im Ameri kvare stare dobre navike. I apetit.
Uostalom Ameri su tim sumanutim bombardiranjem uinili dosta tete, ne samo materijalne, koju e teko biti popraviti, ve u srpskom, ve godinama ozbiljno uzdrmanom narodu.
Deurni svjetski policaj preuzeli su na sebe sreivanje svijeta prema svojoj poslovnoj i interesnoj mjeri. Kad se malo bolje
promisli, gotovo da i nema mnogo razlika izmeu njemakog
nacizma uoi Drugog svjetskoga rata i amerikih oruanih intervencija u svijetu, koje se provode u ime stvaranja demokracije u totalitarnim reimima. Iza svega toga, svima je znano,
stoje kao i uvijek, interesi velikih sila, koje ne prestaju sa svojim
kolonijaiistikim osvajanjima i porobljavanjima malih naroda.
Globalizacija uzima svoj danak. Mali narodi, mali jezici, vjerojatno e biti izbrisani, kao to su mnoge ivotinjske vrste izbrisane. Sila i mo nemilosrdno zatiru lijepo lice Zemlje.
Imperija zapoinje i uzvraa udarac.
Malim narodima ostala je jedina mogunost kompromisnog utapanja u tu imperijalnu maticu.
Lagano, svakodnevno potapanje.
Neslavno i neasno.
Ono to je poraavajue i zastraujue jest da u svim tim
velikim i malim ratovima ginu neduni Ijudi i djeca, i da otrovne
i krepane ribe plutaju rijekama.
356

Ribljeoko
No'97. godine, riba je zdrava i krepka u savskom i dunavskom koritu a Miloevi je jo uvijek na vlasti.
Izmeu stalnih posjeta majci u bolnici, Lenka i ja uspijevamo sudjelovati na protestnim mitinzima koje organiziraju studenti i pokretOtpor".
Decembar se kotrlja beogradskim kaldrmama i neka suha
zima stee se oko grada.
Otiao sam s Andrejom u prilino dobar riblji restoran na
kraju Francuske ulice, gdje se mogla kupiti svjea riba koju su
svakodnevno donosili sa Crnogorskog primorja.
Izmeu tovljenih brancina i orada uspio sam pronai svjeeg zubaca, koji je bio poprilino velik. Oko tri kilograma. Koji
dekagram vie. Ili manje. Usput sam Andreju (koji sve zna) pokazivao kako po krgama i oku prepoznati svjeu ribu.
Zubaca sam spremao u kuhinji Lenkine majke, koja nije bila najsretnija kada bih ja ulazio u njezinu kuhinju, jer bih
obino, pravei svoje specijalitete, napravio pravi rusvaj meu
njezinim erpama i loncima, a po stolovima su ostajali tragovi
maslinova ulja, crvenog i bijeloga luka i petrusina, koji Lenkina
majka zove po engleski parsiy.
Ribu sam odluio spremiti na leo uz malo krompira i kapule. Na kraju obino dodajem samo kap dobrog maslinova
ulja i one vode u kojoj se riba kuhala.
Kad ima svjeu ribu, ne treba joj m nogo dodavati, kao ni
mladoj i lijepoj eni. Valja samo paziti da je ne prekuha - uila
me moja prijateljica Mirjana Galetovi sa Silbe.
Galetovii su uz uvanie bili moji bliski prijatelji i izravna
veza sa Jadranskim morem u koga sam se beskrajno zaljubio.
Damir Galetovi i ja smo, njegovom drvenom malom barkom,
znali loviti i po trideset kila ribe dnevno. Uglavnom arbuna, ali
nalo bi se u naoj korpi karpina, kanjaa, baraja, araga, pica
i orada...
Jednom smo ulovili i zubaca od tri i pol kila na udicu, to je
prava rijetkost, jer zubatac se obino lovi na panulu. Najbolji je
mamac koa od ranja, odnosno morskog pauka. Ja sam izvukao
zubaca, a on je samo podmetnuo opraru, premda, na fotografiji
koja visi u naoj amerikoj kuhinji, on trijumfalno dri velikog
zubaca, a ja znatno manju karpinu.
357

Nije uzalud bio jedan od najboljih advokata u Zagrebu.

- Morat u prepoloviti ovoga zubaca, jer nemam dovoljno velik lonac - rekao sam Lenki, koja je u dnevnoj sobi itala
novine.
Lenka voli itati novine i tada se potpuno iskljui. Morao
bi tu biti car Hajle-Selasije osobno da ona svrne pogled s novina. U tome je podsjeala na Ljubiu Ristia, koji nam je tako
itajui irom otvorene novine dosta proba odrao i predstava
izreirao.
- Morat u prepoloviti ovoga zubaca, ujes li? - ponovio
sam.
- Pazi samo za kojom e polovicom zaroniti - dobacila je
ne skidajui pogled sa svojih novina.
Nasmijao sam se, jer me je sjetila na jednu nevjerojatnu
zgodu i priu naeg prijatelja Voje Stania iz Herceg-Novoga.

Vojo Stani
Vojo je jedan od najpoznatijih jugoslavenskih slikara. Dosljedan onome to stavlja na bjelinu platna. Ustrajan i uokviren
u puinu svoga bia.
Jdrag je prijatelj.
Kad god bismo se zatekli u Crnoj Gori, odlazili smo do HercegNovog i posjeivali ga. Bilo je zabavno sluati njegove prie, ali je
to bila ujedno i prilika vidjeti iznova njegove boanstvene slike,
koje je on Ijubomorno uvao i teka srca prodavao.
- Neki dan me je posjetio jedan prijatelj iz Slavonije - poeo
je priu zadnji put kad smo se sreli. - Poveo sam ga na svoju barku.
Inae, obino sjedim ispred prozora u potkrovlju kue odakle se
vidi more i moja plava drvena barka. Uglavnom nju i slikam. Ona je
na mojim slikama uvijek u razliitim bojama i malo drukija. Onda
oko nje dodajem Ijude, stvari, ivotinje, biljke... Taj svijet se vidi s
moga prozora...
I zaista, ako se ovjek malo odmakne od stvarnosti, sve se to
vidi.
- Moj prijatelj abar, kako ga volim zvati, jer se, iz svoje slavonske perspektive, razumije samo u kulen i kobasice, zaelio je
da se provozamo barkom po zaljevu. Pristao sam. Napravili smo
ir sutradan popodne. Bilo je vraki vrue i sparno, tako da sam
358

se odluio okupati. Da ispadnem pravi morski vuk, odluio sam

uzeti peraje, masku i podvodnu puku, koju uvijek drim na barci,
premda je nikad prije nisam upotrijebio. Zaronio sam s pukom
odmah ispod barke. Bila je dubina od nekih metar i pol, moda
dva. Odjednom sam spazio prilino velikog cipola kako pase travu.
Zaronio sam prema njemu, okrenuo se i obojica smo se preplaili. Onako kroz masku, izgledao je kao neka ogromna grabljivica.
Ja sam odapeo moju puku iz koje jo nikada nije pucano. I sam
sam se iznenadio kad sam vidio rezultat tog pucnja. Valjda sam
sluajno pogodio jadnog cipola. Presjeklo ga je na pola. U tih nekoliko preostalih trenutaka, dok nisam sasvim izgubio dah, razmiIjao sam za kojim dijelom krenuti i odluio se za rep, jer vie volim
jesti komad ribe od repa. Ubrzo sam izronio i pobjedonosno bacio
u barku, ispred moga prijatelja abara puku i komad ribe. abar
je bio impresioniran. Jo smo se malo provozali i vratili kui. On se
nije kupao, jer veli da se boji morskih pasa. Koliko ja znam, samo
je troje Ijudi u Herceg-Novome pojedeno od tih nemani u zadnjih
trideset godina i sve troje su bili strani dravljani. Dodue i moj
prijatelj abar je sada strani dravljanin te mu je moda i bolje ne
ulaziti duboko u more i drati se pliaka. Uveer smo sjedili u mojoj kui i moja ena je napravila tjesteninu. abar me je zavitlavao
oko one moje polovice ribe, tako da sam odluio sutra zorom otii
na ono isto mjesto i pronai onaj dio sa glavom.
Rano sam se digao i poao na more. Uspio sam pronai
ono mjesto od juer i zaronio sam u dubinu. U prilino praznom dnu, ugledao sam mog prepolovljenog cipla kako pase
travu. On jadan vjerojatno vae travu od juer, jer poto nema
drugog dijela tijela i crijeva, to ona trava koju pojede, izlazi iz
njega i ponovo pada na morsko dno. Ali cipal je glup i on i ne
zna da nema pola tijela. Dokaz da je riba glupa jest da riba nema mozga. Jer da ima, onda bi u restoranskim jelovnicima pisalo: Pohani mozak od cipla.
Priao sam onoj polovici s glavom, uhvatio ga i odnio u
barku. Poslije sam ga dodao onome repu i stavio naveer na
gradele. abar je rekao da slae ribe u ivotu nije jeo - zavrio
je svoju priu Vojo Stani i do kraja veeri smo jo priali o Arsenu, ratu i o Dubrovniku.
Priao sam i ja njemu jednu od svojihmorskih pria", koja
nije bila ni bezazlena ni Ijupka kao njegova torija sa raspolovljenim cipolom. Jedne davne noi, ribario sam sa svojim prija359

teljem ispod sjeverne strane Raba u blizini Gologa otoka. On je

imao kuu na Stinici u blizini pilane i iare, koju je, kako neki
kau, Rankovi dao sagraditi i kojom su se dovozili veliki drveni
trupci s Velebita, a odatle odvozili za Italiju.
Bila je bonaca. More kao ulje. Naa barka je tiho klizila uz
strme stijene otoka Raba, koje su u krtom odsjevu svjetla svie
izgledale zastraujue. Ja sam bio na veslima, a on, kao zaista
dobar strijelac, s ostima.
utjeli smo. Tek poneka kap bi tropnula u toj sablasnoj,
ali zavodljivoj tiini. Svaki zaveslaj, svaki titraj pojaava ribarsku
napetost. Kad se lovi ribapod sviu", govori se malo ili nikako.
Izvjetio sam se veslati tako da vesla ne vadim iz vode. Naa barka je neujno klizila po mirnom moru.Tako me je uio (i
nauio) moj drugar Pele s Premude.
Odjednom smo opazili velikoga gnjurca, kako kao neki
ogromni orao viri iz onih otrih rabskih stijena.To je ona ptica
to roni i pliva i hrani se sitnom ribom. Ribari je ne love i ne jedu.
- Con tutta forzza! - proaptao je zapovjedniki moj prijatelj.
Zaveslao sam jae u pravcu stijene iz koje je virio gnjurac.
Plivkao je i ne slutei to mu se sprema. Kao da nas je radoznalo
gledao, moda pozdravljao. Ne znam. Moj prijatelj je podigao
dugake, velike drvene osti na rame i kao neki srednjovjekovni
vitez hitnuo prema gnjurcu. Pogodio je. Gnjurac je leao u moru naboden na osti.Ta uasna slika, koja se upravo tu odigrala,
izazvala je nelagodu. Skinuo je utke gnjurca s ostiju i bez rijei
ga bacio u korpu s ribama.
utjeli smo.
Veslao sam dalje. On je ostima svako malo probadao blagu povrinu mora. Pogled mi je stalno iao prema gnjurcu. Proklinjao sam samoga sebe to sam pristao zaveslati prema toj
stijeni i tako, i ne htijui, uzeo udjela u tom neopravdanom i
nerazumljivom inu.
Odjednom u nestvarnoj tiini, gnjurac je zacvilio nekim,
gotovo djejim glasom.
utjeli smo.
Nakon nekog vremena uzeo ga je iz korpe i bacio u more.
- Ajde! Bjei - rekao je.

360

Gnjurac je onako ranjen i oamuen zaronio tono ispod

svie. Instinktom vrsnoga strijelca, ponovo ga je probio ostima.
Ne! - oteo mi se iz grudi tihi krik i odbio se jekom od visokih stijena Gologa otoka.
Skinuo je gnjurca, uz dosta muke, s okrvavljenih ostiju i bacio ga u more.
Tko zna to je te noi moj prijatelj u sebi ubijao!?
Neki neopisivi strah se uvukao u mene i protresao mi hladnoom cijelo tijelo.
Okrenuo sam se prema Golom otoku, koji se u mraku jedva nazirao i uinilo mi se da iz toga mranog ponora, preko
mirnog (inae opasnog) mora, dopiru do mene neki potmuli
Ijudski uzdasi, glasovi, jauci...
Tamo, na Golom otoku, Ijudi su se golim rukama ubijali.

Dvori od zatoenitva
Ba kad sam presjekao zubaca na pola, zazvonio je telefon.
Neki muki glas trai mene. Predstavlja se kao ovjek iz obezbjeenja Jovanke Broz i prenosi mi njezine pozdrave. Kae, gospoa Jovanka Broz (pazi bogati, vie nije drugarica, zlobno
sam primjetio, ali nisam rekao naglas) naroito bi voljela ako
bih ja naao slobodnog vremena, da doem do nje, to jest do
kue u kojoj ona ve dvadesetak godina ivi.
Prihvatio sam poziv.
Sutra u pet poslije podne, kao kod Lorke!
Andrej me odveo do kue,jerznali smo gdje se nalazi kua
u kojoj je ivjela Jovanka Broz. Ve smo jednom davno '8S. ili
'S6. poslije neke none pijanke, Andrej, Sonja, Baby Dol i ja kucali na vrata ove iste kue i neki su nas policajci u civilu zamolili
da produimo dalje, to smo i uinili, udei se poslije to nas
nisu uhapsili.
Kua je odmah preko puta Bijelog dvora, u kome su nekada stolovali politiki monici. I Tito je tu imao svoju rezidenciju
neko vrijeme. Navodno je i prvu svoju enu Davorjanku u dvoritu sahranio. I Miloevi je tu ponekad odsjedao u kraljevskim
salonima i iz njih vodio svoje teke i tamne bitke.

361

Kua je izvana izgledala otmjeno, iako se moglo zapaziti

da je fasada vie nego stara i da je kua u dosta jadnom stanju.
Ispred vrata su me doekala dva policajca u civilu zaduena za
bezbjednost,rgospoe Jovanke".
Proli smo kroz ulazni hodnik i kroz veliki dnevni boravak,
koji se nije grijao, a rijetki namjetaj, razbacan u tome hladnom
prostoru izgledao je neugledno i otuno. Zidovi su oigledno
bili davno kreeni i na stropu je probijala vlaga.
Na ulazu u manji dnevni boravak stajala je drugarica, odnosno sada gospoa Jovanka", obuena u dugaku crnu haIjinu s velikim dekolteom i raskonim zlatnim nakitom. Bila je
upravo onakva kakve je se sjeamo. Frizura je bila podignuta u
onu njezinu uvenu punu, ista kao sa svih njezinih slika, dok
je kao prva dama sijala sa naslovnica jugoslovenskih novina i
asopisa. I jarko crveni ru, s tamnim porubima oko usana, koje
su se razvlaile u onaj njen tako poznati iroki osmijeh kojim je
doekivala strane dravnike i druge vane uzvanike. Samo su
duboki tamni podonjaci govorili da je neko teko i samotno
vrijeme prohujalo kroz tu enu.
- Dobro doli, Rade...
Glas joj je zvuao milo i toplo i nije nimalo podsjeao na
onaj visoko intonirani pokli, prilikom putanja velikog trajektnog broda u rijekom kveru,Krstim te Berge-lstra", iz nekog
davnog TV-dnevnika, poslije koga se itava Jugoslavija, iivljavala omiljenim citatom.
Sjeli smo za lijepu i raskonu garnituru za sjedenje. Udobno sam se zavalio u veliki barokni crveni naslonja, i da nije bilo
ipak malo prohladno u tome starinskome salonu, jer kako ree
drugarica Jovanka,u ovoj kui sve propada ve dvadeset godina i ni potenoga grijanja nema" sigurno bih zaspao u velikoj
stolici i u blizini te velike ene, ija me je prisutnost odmarala i
sjetno uspavljivala u neku bivu toplinu zemlje koju sam tako
volio, a koje vie nema.
- Sami ste u Beogradu?
- Ne. Sa enom i djecom.
- Imate divne djevojice.
Pogledao sam je upitno. Otkud zna za djevojice?
- Vidjela sam ih u novinama. Slatke su i lijepe.
Pogledao sam taj golemi i zaputeni prostor u kojemu samuje u nekoj neizreenoj kazni. Sve je nekako tuno i bolno.
362

U kui nema smijeha. Nema djetinjeg smijeha. Kua bez djece

nosi u sebi prazninu, ma kako biia namjetena, grijana i osvijetljena.
- Drago mi je to ste uspjeli u svijetu filma - rekla je.
Osmijehnuo sam se i odmahnuo rukom, nazdravio i otklonio razgovor o uspjehu. Mjere uspjeha su esto relativne. Nisam se elio uputati u razgovor o meni. elio sam sluati njezine rijei. Uvijek me je tajnovitost privlaila, a Jovanka je na neki
nain iva tajna.
-V i ste to zasluili.
- to ?
- Uspjeh. Znam da vam nije lako.Tuina...
Vjerojatno je primijetila moju nelagodu i onda mi rekla da
su ona i Tito voljeli moje drame, filmove i serije. Naroito ona.
Tito je, kae smijui se, ipak vie gledao Batu ivojinovia, zbog
partizanskih filmova...
Ponudila me je sendviima. U krtom izboru pia, odbarao
samivas regal", omiljeniTitov viski.
Na ormarima i stolovima, stajale su Titove i njezine slike,
manje poznate, ali vjerojatno one koje su njoj neto posebno
znaile i koje je drala podalje od neko znatieljne javnosti.
- E moj Rade, tko bi rekao da e nam se dogoditi sve ovo
to se dogodilo i to se jo uvijek dogaa - poela je svoj solilokvij nekadanja prva dama nekadanje Jugoslavije. - Sve ono
to jeTito gradio i svi mi zajedno s njim prohujalo je s vihorom.
- Titanik - dodao sam i u isto vrijeme smo se slatko nasmijali ovoj naoj holivudskoj usporedbi.
- Jeste li vi ovdje u zatvoru? - pitao sam.
Sjetno se nasmijeila, a onda usne skupila u neki gorki gr.
Zatresla je glavom, a duge zlatne naunice su tiho zazveale.
- Nisam slubeno. Nikada, naime, nisam suena. lako mi
je ve dvadeset godina ogranieno kretanje. Ovdje u ovoj kui,
nekada je ivjelo sa mnom dvadeset i vie policajaca, bolje rei
KOS-ovaca, a sada su tu jo samo ova dvojica. Ponekad dobijem
doputenje da posjetim sestru i onda me odvezu u njezin stan i
vrate natrag u ovu kuu. Uglavnom gledam televiziju i filmove.
I itam...
Nakon treeg viskija koga sam u dahu popio, gospodskom
manirom mi je predloila da si nataem sam. Obuzela me nelagoda, sluajui njene ispovijesti i ao mi je bilo te ene obuene
363

u kostim nekadanje prve dame Jugoslavije, koja je tu preda

mnom iskreno igrala svoju ulogu, ne bez muke, ali sa mnogo
dostojanstva.
Priala mi je o njenom ivotu sTitom i kako ga je beskrajno
m nogo voljela. I o zavjeri protiv njega i nje i tko je sve u to bio
umijean. I kako su ih razdvojili. I kako je pred kraj svog ivota
Tito postao pijun u rukama monih policijsko-politikih snaga,
koje su uostalom najvei krivci za raspad i propast Jugoslavije.
Spominjala je Ijude imenom i prezimenom i govorila najotrijim rijeima protiv njih.
- Oni sve ovo snimaju to govorite, znadete li to? - upitao
sam je.
- Naravno da znam. Zato im sve to i govorim.
Zautjela je.
utiosam i ja.
Na oknima su poele bljeskati prve kapi kie. Sasvim neprimjereno trenutku, do mene je dopirao klepet ovarskih zvona i slike nae zajednike Like u Krbavskom polju od Korenice
prema Udbini. Ona je porijeklom iz Peana, a ja iz Bunia. Moji
roaci s majine strane godinama su govorili da su nae familije u kumstvu, to je moj realni i istinoljubivi otac Danilo uvijek
nijekao, govorei da je Jovankina familija Budisavljevi bila u
kumstvu sa naim prvim susjedima i kumovima Vunjacima.
Dakle, bili smo kumovi od kumova, ja i moja gospoa, odnosno udovica Jovanka, koja je ovako osamljena i tuna sjedila u svojoj zatoenikoj vili koja prokinjava, nasuprot Bijelom
dvoru i svom onom raskou i moi kojem je nekad pripadala.
- Jeste li za neto slatko - pitala je ponovo onim svojim
posebnim osmijehom.
- Ne, hvala - rekao sam i dotoio jo malo viskija.
- A i kasno je. Ne elim vas vie zadravati...
Glasno se nasmijala.
- Dragi moj,ja ponekad, ovako osamljena, gledam sate kako prolaze kroz ovu sobu. ivim sa svojim uspomenama i sjeanjima.
I
spokojno, ekam kraj, znajui da sam jednom ivjela pravi
ivot u jednoj'sretnoj zemlji i uzjednog velikog ovjeka. ao mi
je samo to je ovaj narod tako nepravedno propatio. Izdali su
nasmangupi u vlastitim redovima"...
Oprostili smo se i obeao sam da u joj se ponovo javiti.
364

Ispratila me je do vrata salona, gdje su me ekala ona dva

njezina uvara.
Sili smo niz stepenice, proli kroz eljeznu kapiju. Okrenuo sam se. Jo je stajala na pragu dvora od zatoenitva u dugakoj, sveanoj crnoj haljini. Mahnuo sam joj. Mahnula mi je.
Izmeu nas kine kapi.
Deurni iz obezbjeenja me je dopratio do Andrejevog auta. Sklapajui kiobran, ree mi:
- Gledao sam onaj ameriki film. Svaka ast, majstore...
Ne znam na koji film je mislio. Nije ni vano. Pogledao sam
prema vratima.
Jo je stajala tamo i smjeila se. Dostojanstvena u svojoj
osamljenosti i naputenosti. Neko prva, sad zadnja dama. Zatoenica stare kue preko puta Bijeloga dvora.
Naas me podsjetila na Vojnovievu tunu Jelu.
Othodu gospari."
to je sve ta ena proivjela uzTita? Koje sve tajne ive u
njoj, a koje vjerojatno nikada nitko nee doznati.
Mahnuo sam joj jo jedanput.
Mahnula mi je.
Ostao je njezin iroki osmijeh.
Prohujalo sa vihoroml
Da.
Prohujalo...

365

20.
Pismo, post skriptum
Tamo i amo je isti put.
Van i unutra tijesan kut.
H. Ibzen, PeerGynt

Dragi Borislavef
Isprintao sam rukopis. Ne vidjesmo se od poetka kad otpoeh zapisivati. Ali zato smo se - uli!
Kae, gotovo.
Ako tako kae, dobro.
Uostalom, ti si iz bdijenja nad ovim naim poznanstvom i
kum ovoj neobinoj knjizi, i zahvaljujem ti na upornosti i putokazima kojima si me vodio. Jo je nisam od poetka do kraja temeIjito proitao. Iz stranice u stranicu kao da skaem sam po sebi.
Ponem itati, a onda, odmjerim rukopis i ponosno vaem u ruci,
te pokazujem prijateljima koji mi dolaze ovih dana u posjete.
Dajem im rukopis u ruke da ga opipaju i pridodaju svoju dobru energiju. Sjeam se kako je Danijel Dragojevi svoje
nove knjige, jo tople od tamparskih strojeva, kao potar raznosio na adrese svojih prijatelja, pjeaei ulicama Zagreba do
duboko u no, gdje sam i ja bio jedna od njegovih adresa.
Kae, dakle, gotovo!
I dodaje, za sada!
Da, ima toliko toga to smo proli, a to nije ovdje zapisano.
Lica. Stvari i dogaaji. **
' Borislav Vuji, kum, bliski prijatelj i saradnik Radeta erbedije, koji ga smatrareiserom itavog projekta autobiografije" prireiva je hrvatskog izdanja ove
knjige. Roen 1957. Pie prozu, poeziju i drame za koje je dobio nagradeM arul"
(HNK Split) iMarin Dri" (Ministarstvo kulture Republike Hrvatske). Suosniva teatra Uliks. ivi i radi u Zagrebu.
M n o g a lica, usponi i padovi, ovdje nisu, kao ni u prilogu/;Sarajevskih sveski"
zapisana, jer smo, potaknuti Viskovievom urednikom paticom, i zaSveske" i za
knjigu, bili neprestano u utrci s vremenom. Meutim , u ova etiri mjeseca intezivne korespondencije sa Borislavom, ini se, roena je zamisao da se i moje iskustvo
ukorii. Nakon ove Prve knjige, ili u dopunjenu izdanju, ili u Drugoj knjizi, pozabavit u se Ijudima koji su nezaobilazni dio m oga svijeta, ali i onim a koji su taj svijet
osporavali i zagoravali.

366

Moda emo jednom neto i dodavati, kad si me ve literarno probudio.

Juer naveer sam se poeo spremati za put. Lenka je imala dugi sastanak sa Vanesom u hotelu Chateau Marmont" na
Sanset bulevaru, o ovogodinjem njihovu projektu o Golom
otoku. Milica se za to vrijeme kupala u bazenu i jela jagode sa
lagom. Mihajlo je odveo Ninu i Vanesinu unuku Dejzi na ameriku premijeru novoga Harija Potera, u jedno od onih sjajnih
kina na Beverli Hilsu, a Vanja je ostala sa mnom u kui, alosna
i uplakana to i ona nije pozvana na kino-predstavu, i uzalud
smo je uvjeravali da je novi Hari Poterjos vie zastraujui nego
onaj prvi, poslije koga su i ona i Milica noima spavale u naem
krevetu, znojile se i prevrtale u snu, bjeei pred stranim nemanima.
Prekinuo sam pakiranje i posvetio se svojoj Vanjuki da joj
kako-tako ublaim bol, govorei da je Mihajlo obeao da e je
za njezin roendan voditi u kino, zajedno s njenom najboljom
prijateljicom. Odveo sam je naTreu ulicu u Santa Moniki, gdje
je pjeaka zona i gdje Los Angeles pomalo lii na grad. Obili
smo par duana, kupili par poklona, a onda otili na veeru kod
Sae i Lija.
Saa (Aleksandra Turjak) je prijateljica iz Zagreba, lijepa i
talentirana glumica, a Li je njezin deko, ili bolje rei ovjek s
kojim ivi, jer njegove lijepe sijede kose svjedoe o jednom bogatom filmskom ivotu. Li je poznati reiser s Novoga Zelanda.
Reirao je posljednju filmsku verziju Bonda, i mnoge velike filmove.
Sanja je donijela od Adema (Banjaluanina), koji je jedini
vei nostalgiar od mene (da ne spominjemo kakav na kraju
knjige!), burek od'sira i pravu pitu krompirau. Sanja je moja
Zagrepanka, koju nisam prepoznao u Holivudu, a radili smo
nekad film u Hrvatskoj. Ovdje je uspjena kostimografkinja.
Ostavio sam Vanju kod Sae, jer e je Lenka kasnije pokupiti i otiao kui da nastavim pakirati. Mladen mi je donio demo-snimku naega novog CD-a Arsenove poezije i pjesama.
CD smo snimali s udesnim gitarama Miroslava Tadia, muzikog druga Vlatka Stefanovskog, u njegovom studiju naLayola
Marymount University". Mladen Milievi je iz Sarajeva i ovdje
je profesor.
367

Onda je doao moj drugar Dejan Karaklaji, s kojim esto

utapam njegove samoe, prelistavajui prisjeanjima Ijude i filmove koje smo nekada zajedno radili i s kojim planiram slijedee godine skockati film Osloboenje Skopjo kojeg elim reirati.
Odgovaram na jo nekoliko svjeih i-mejlova, Goranu Markoviu, Rupertu Vejnrajtu, tebi i Eduardu ehovinu... Presluavam poruke. Zvao Filip Nojs, eli mi sretan put i kae moda e
doi vidjeti Liro na Brijunima (konano, on je kumovao projektu).
Zvala Lidija iz Londona. Lidija je Lenkina najmlaa sestra,
koja zadnjih godina povremeno ivi s nama. Neobino i razdragano stvorenje. Uvijek u pokretu. Veselo nemirna. Razumije se
u mnoge stvari. Kompjutere, jezike, pravo, nekretnine, ali joj nije strana i poezija. Najvie u dobra vina, konje, panjolsku i Anu
Miljani.
Skot Heris, moj agent, koji je postao i blizak prijatelj, javlja
da nismo dobili ulogu u King Kongu, a bili smo tako blizu. Nema veze, navikao sam se ve na takvu vrstu poraza otkad vie
nisam glavni glumac u eks-Jugoslaviji. Snimat u, znai, glavnu ulogu u jednom manjem umjetnikom filmu u Irskoj, kojeg
vjerojatno nee prikazivati u Hrvatskoj, i malu ulogu u novome
Betmenu, kojeg e svi vidjeti u Hrvatskoj.
Evo dolazi i Lenka s djevojicama koje cvrkuu i svaaju se
koja e do mene spavati, jer kad nekud putujem, onda se sve tri
uvuku k meni u krevet. Isprobali smo sve metode smjetanja, a
na kraju, pobjednika kombinacija je: ja u sredini, Nina i Vanja
sa strane, Lenka nedohvatno na drugoj strani kreveta, a Milica
meni na prsima, ba onako kako sam ja mome ocu na prsima
spavao, uronjen u onu zatitniku toplinu njegova velikoga tijela i majinih vruih slavonskih gunjeva. Probudio sam se rano
ujutro, paljivo sam pokrio plahtom moja tri mala bia i moju
lijepu enu i nevoljko se izvukao iz moga raja.
Amerika pretjerivanja imaju ponekad i svoju dobru stranu. Na primjer, taj golemi brani krevet, u kome ima mjesta za
nas petoro, iako vjerujem da se u Americi grade takvi veliki kreveti da se bude to dalje jedni od drugih. Moja Lenka i ja smo i
dalje vrsto zagrljeni i stisnuti unato njenoj prehladi.
U vrtu me je ve ekao moj novi drugar Vladan Elakovi s
kojim gotovo svakoga dana vodim teniske bitke, a koji me po368

nekad i slika svojom profesionalnom kamerom, dok mi njegova ena Biljana nemilosrdno brusi zube i skida naslage duhana
koje su se godinama stopile s caklinom koja se opasno poela
troiti.
Odlazimo na teniske terene na samoj obali okeana, gdje
ponekad igram srijedom i subotom nogomet s nekim mladim
Talijanima. Jo uvijek dajem ponajvie golova. Igram s Vladanom nerijeeno. Ba dobro da jedan drugog ne sanjamo ova tri
mjeseca to se neemo vidjeti.
Vraam se kui.
Dorukujem s djevojicama koje se nevoljko mire da me
nee vidjeti dvadeset dana. Lenka je tuna i zabrinuta. Izmeu
strogih naredbi kojima me podsjea to sve moram uiniti, jer
toliko toga zaboravim, pomiluje me koji put po kosi i tu i tamo
poljubi.
Vladan me vozi na aerodrom.
Stiem u Njujork oko devet naveer. Kia. Neopisiva guva
na cesti. Veeram s Igorom Nolom i njegovom enom Makedonkom u restoranuLuksemburg" na 70. ulici, izmeu Amsterdam avenije i Vest Enda.Tu, meu prijateljima, neka makedonska blagost, ba onakva kakvu sam znao osjetiti dok bih sjedio
u restoranuamo" u Skopju, gdje se savreno podudaraju ritmovi glazbe s mirisima specijaliteta i obzirnim gestama Ijudi.
Spavam kod Ani i Nenada. Ani je Lenkina starija sestra koja
se mota ovdje po kuhinji dok ja na njihovom kompjuteru zavravam ovo pismo (jer kae, Borislave, da je gotovo i da je krajnje vrijeme za predaju rukopisa), prije nego poletim iz Njujorka
za Beograd.
- Koliko ste ve dugo u Njujorku? - pitam Ani.
- Od '80. Otkad je Tito umro.
Nasmijah se ovoj njenoj vremeplovnoj krialjci.
Nazvao sam Andreja i Gorana Bubnja da me ekaju na aerodromu u ponedjeljak u devet ujutro po njihovom vremenu.
Dovest e i Lenkinu sestru Kori s familijom da se vidimo i ruamo zajedno u restoranu moga Krajinika Savia, gdje se jede
najbolja janjetina u Beogradu. Kori vie nije guverner Narodne
banke. Smijenjena je dolaskom novih vlasti u Srbiji, koje ne prepoznaju i, ini se, da ih nije ni briga za kvalitetne i pametne Ijude
koji mogu pomoi toj zemlji da bre izie iz paklenog mraka u
kojeg su je gurnuli njeni sanjaiolako obeanih brzina"
369

Otii u nakratko i da vidim svoga staroga oca. I ba je nekako dobro to se urim i nemam mnogo vremena, jer me svaka sekunda provedena sa njim boli dok gledam njegovo staro
tijelo, pametno lice kako se okree kao ranjeni lav u kavezu svoga maloga stana na periferiji Beograda, i gleda odsutno kroz
kiom zastrte prozore u svoje daljine. Zatim e me Andrej ili Goran, kao toliko puta do sada, odvesti do granice izmeu ida i
Vinkovaca.Tamo su me svih ovih godina, na prijelazima ekali
hladni i neljubazni pogledi carinika i pogranine milicije s obje
strane.
U posljednje vrijeme, kao da se otopila neljubaznost s njihovih lica ili su doli u slubu neki drugi koji me opet radosno
pozdravljaju, namiguju i samo to ne zaigraju ah sa mnom,
kao nekada na mojoj Kelebiji.
Uzet u svoje kofere i poi pjeice od jedne do druge carinske rampe. Na Hrvatskoj strani e me ekati Damjan ili Ivica ili
ve neko drugi koga e Duko poslati po mene.
U tih dvjesto metara niije zemlje, postajem opet nekako
posebno svoj. Stat u na pola puta u Djuti fri opu i kupiti cigarete za Luciju i Borislava, Danilu nove ice za gitaru, cigare za
Dejana, viski za Ljutinu i pivo za sebe. Onda u, kao i uvijek kad
prelazim tim putem, sjesti na jedan povei kamen, toboe da se
odmorim, ako policija pita, a zapravo, da na miru, gledajui na
jednu i drugu stranu, ispijem svoje pivo na mojoj niijojzemlji.
Njujork; 6. 6.2004.

370

SADRAJ

Umjesto predgovora, p ism o ...... ......................... 7

GODINE DJETINJSTVA, DJEATVA

I RANIJADI MLADOSTI
1. Slunjica, Slunj...............................................11
2.Vinkovci, ravnica............................................ 18
3.
kolski dani, osn ovn a ...........................23
4. Gimnazijski dani, Ljubav.................................. 27
5. Na zadatku...................................................32
6. Vinkovaki dani mladosti................................. 35

II
GODINE ZAGREBAKE,
STUDIJA USPONA I PUTOVANJA
1. Sveuilitarac................................................45
2. Dani podstanarstva i sanjarstva......................... 49
3. Doek Nove u Zagrebu....................................55
4. Prve uloge, enidba........................................58
5. Kod R o e .................................................... 68
6. Vlak-voz...................................................... 72
7. Obraun......................................................74
8. Sedamdeset p rva .......................................... 78
9. Akter, dobrovoljni azil..................................... 86
10. Hajka i hajke............................................... 89
11. Kazalini bifei - svratita i stratita.................... 96

12.Vodostaj posvaanih obala............................105

13.KPG
T ................................................. 111
14.
Amerika turneja KPGT-a......................... 118
15. Subotica...................................................122
16. Iskustvo pedagoga......................................126
17. Jedan davni razgovor.................................. 134
18. Slavuj, odlazak............................................147

III
GODINE KRVAVE, NJIH DESETAK
1. Neiste savjesti, neiste krvi.............................157
2. Sarajevo.....................................................162
3. Autobusna karta - im e ................................... 171
4. Beograd................................................... :174
5. Majka Hrabrost............................................ 178
6. Koraci mimo tranica.....................................183
7. Zajedno roditi............................................. 189
8. Ljubljana....................................................193
9. Slovenski dani meu Slavenim a....................... 198
10. Gravitacija iluzije.........................................201
11. Pozdravi Mariju.......................................... 212
12. Ajda........................................................216
13. Posjet rodnom zaviaju................................ 221
14. Dezerter...................................................236
15. Odlasci u Zagreb i iz Zagreba.........................242

IV
TEKIM GODINAMA USPRKOS
1. Wake up w orld............................................ 249
2.Tuga za j u g .................................................254
3.
Zvijezda tjera mjeseca............................. 260
4. Agonija..................................................... 266
5. Koncert za vlastiti korijen................................271
6. Sofija, urnebesna tragedija............................. 275
7. Stanovnik O toka.......................................... 281
8. Chisvvick high road....................................... 285
372

9. Requiem ...................................................291
10. Iste daske................................................. 286
11. Blagost..................................................... 300
12. Uspavane due naeg kazalita...................... 309
13. Svjedok nijemog pratanja............................312
14. Letjeti iznad.............................................. 329
15. Sandens................................................... 332
16. Rijeka zvana Kjubrik........................ ........... 337
17. Dvostruki izdajnik.......................................344
18. Jedan od nedavnih razgovora........................349
19. Crvena udovica......................................... 356
20. Pismo, post skriptum ................................... 366

373

BIBLIOTEKA POSEBNA IZDANJA

Rade erbedija
DO POSLJEDNJEG DAHA

Izdavaka kua NOVA KNJIGA

Ludviga Kube bb, Podgorica
e-mail: info@novaknjiga. com
www. novaknjiga. com
telefon: +382 20 655 388
Direktor i urednik
Predrag Uljarevi

Lektura i korektura
Marija Zekovi
Sonja Popovi
Slog i prelom
Radoslav Uljarevi
Korice
Irena Milai
tampa
Artprint, Novi Sad
Tira
1000

CIP -

K a T a /io rn 3aL4i/ija y n y 6n n K a i4njn

U e H T p a /iH a H a p o flH a 6 n 6/inoTeKa M p H e Tope,

MeTMhbe

ISBN 978-86-7470-376-2
COBISS.CG-ID 22061584

Kako je to odjednom udno i strano.

Sjedam za kom pjuter i poinjem pisati
prijatelju u m oju tuinu. Piem tam o
gdje mi je postalo tue. Rijei polako
izlaze iz m ene i ine se trom e i pospane,
kao da nem aju to rei ili objasniti. A i
nem a se, zapravo, vie n ita rei ni objasn iti. Prijatelji to ionako razum iju, a
bitange vie ne uzim am za ozbiljno, je r
ih, kad mi se pojave, odagnam od sebe
k o dosadne m uhe sa revera m oga
crnoga kaputa. Dragi Igor M andi uvijek
mi je govorio kako treb a pisati, p isati i
pisati, je r rijei dolaze do ljudi. N au
svoj put. Odjek. Ipak; trebam li p isati o
svem u tome to sam proivio ovih
trinaest godina? Ima li sm isla, i zato,
n apokon? J a sam se ve odavno pomirio
sa svojom sudbinom . Znam da sam , na
neki nain, gubitnik i da se vrijem e koje
sm o svi sk u p a proivjeli ovih trinaest
godina nije odvie njeno ponijelo prem a
ljudim a poput m ene, ali znam i to da
sam izabrao p u t koji su mi nalagali moj
m oral i m oja savjest.
RADE ERBED IJA

Vratija s e R ade (kao onaj ,,ime iz d alm atinske, ali i

ire poznate klap sk e pjesme), a d i j e bija? Rade
erbedija nije bio u zatvoru (kao Sime), ve ga
naprosto ovdje nije bilo posljednjih p etn aestak
godina! Ovdje? Da, na ex & post YU prostorim a,
kojim a je ovaj glum ac & pjesnik & izvoa & arm er
do tad a iscrtavao svoje putanje, od rodnoga likoga
seoceta, preko V in kovaca, do Zagreba, Sarajeva,
Beograda, Ljubljane, te Holivuda i - Briona. A zato
ga nije bilo? Da bi to djelomice objasnio, Rade se
erbedija dao privoljeti n a ispisivanje ovih autobiografskih zap isa i refleksija. Prijatelji (& urednici)
uspjeli su ga nagovoriti da napokon kae sve ono to
treba o njem u znati, kad ve ionako m nogi sve to
bolje znaju. Majstor anegdote, u ovoj je knjizi Rade
u spio saeti one najintrigantnije, je r za ista je vijugava
p u tan ja od likog djearca, do teatarskoga m aga
u stolienoga na Brionim a, od boem skog glum akog
poetnika, do ,,glum ine koji je oarao svoja najm anje - tri idola (Krleu, Tita, . Pavlovia). Ova je knjiga,
m eutim , tek privremena autobiografija (Rade jo
pie!), jer onu definitivnu ocrtava tek vjenost.
IGOR MANDI

fotografija: Vladan Elakovi