INDIKACIJE ZA TRETMAN

"Zbog funkcionalnog vertebrogenog bloka na

segmentu XY potrebno je izvriti manipulativni zahvat - to naravno mora biti vano za
rje-avanje pacijentovog problema.
Zato kad imamo spondilozu, diskopatiju,
skoliozu, juvenilni osteohondritis, spondilolistezu, to e biti povod za odgovarajui manipulativni tretman samo u sluaju gdje e funkcionalni blok nekog segmenta biti dovoljno
znaajan za ope pacijentovo stanje.
Govorimo li na primjer o skoliozi - sigurno
da ona nije objekt manipulacije, jer to stanje
niti ne stvara bol. Ako se bol ipak pojavi, ona
je sigurno produkt funkcionalnog bloka i kao
takva se mora tretirati, pogotovo ako ometa
korektivnu gimnastiku.
Spondiloza - tu manipulacija dolazi u obzir
ako je ogranienje pokretljivosti glavna smetnja u funkciji - pacijent e se po postupku
sigurno osjeati bolje.
Hernija diska u kombinaciji s funkcionalnim
blokom moe znatno pogorati pacijentovu
kliniku sliku. Nakon deblokade se moe
osjeati znatno bolje. Naravno da nam se to
ne deava uvijek i ba lako, ali se uvijek isplati probati s odgovarajuom tehnikom pa e
se uz primjenu fizikalne terapije poluiti dobri
rezultati.
Kod juvenilne osteohondroze i osteoporoze neemo se sluiti grubim, nasilnim, trzajnim tehnikama, ali njena ciljana mobilizacija
moe pomoi u uspostavljanju pokreta. Nepokretanje kao takvo zglob dalje unitava.
Isto vrijedi i za spondilolistezu kao i za ankilozantni spondilitis koji nee biti rjeeni manipulativnim tehnikama, ali e njene mobilizacijske tehnike ipak omoguiti da se kolikotoliko sauva odreena pokretljivost.
esto su jaki funkcionalni blokovi povezani s jakim bolom i miinim spazmom cijelog segmenta kraljenice. U takvim situacijama neemo poeti s manipulacijom, niti s
mobilizacijom, ve samo s miinom facilitacijom - postizometrinom relaksacijom, ili
jo bolje, primjeniti neki oblik fizikalne terapije
do postizanja analgezije, odnosno relaksacije
strukture u okolici samog bloka. Inae je neopravdano miljenje koje imaju mnoge kolege
da je manipulacija gruba i agresivna tehnika
koja treba predstavljati iznimku u tretmanu.
Grub moe biti samo nedovoljno osposobljeni
terapeut.
Obzirom da se radi o novijoj disciplini, neophodno je potrebno da u nalazu detaljnije
objasnimo razlog bolnosti, kao i postupke
kojima se elimo sluiti da bi problem rijeili.
Opravdani je strah kolega, koji ne poznaju
tehniku, za integritet svojih pacijenata. Vrlo je

Indikacije za tretman nisu samo rezultat

pregleda i klinike dijagnoze s analizom patologije, ve uzimanja u obzir rentgenskog nalaza i laboratorijskih rezultata.
Treba odrediti koja je lezija dominantna u
datoj situaciji, rijeiti je i zatim lanano rijeavati ostale.
Svaki postupak mora biti rezultat svjee
analize stanja pacijenta. Prema tome, svakom postupku predhodi testiranje, a iza njega
slijedi kontrolno testiranje. Prvo, budui da se
stanje pacijenta u vremenskoj pauzi izmeu
postupaka moe bitno izmijeniti, a drugo provjera dali na terapijski tretman ima efekta.
Ako nakon naih postupaka stanje pacijenta ostaje nepromijenjeno, tretman je neadekvatan i nema ga smisla ponavljati. Treba ponovno izvriti analizu i vidjeti da li smo odabrali pravi nain. Ako vie postupaka
hvatova ne daje rezultat, moramo se upitati
da li smo postavili pravu dijagnozu.
Kritika analiza rezultata je neophodna i
stalna korekcija plana terapijskih postupaka
je od bitne vanosti.
METODE LIJEENJA
1.
2.
3.
a)
b)
c)
d)
4.
a)
b)
c)
d)
e)
5.
6.
7.
8.
9.
10.

MANIPULACIJA,
TRAKCIJA,
TRETMANI MEKIH TKIVA (SOFT
TISSUE TECHNIC):
stretch tehnike koe,
stretch vezivnog tkiva, natezanje,
pritiskanje,
poprena masaa fascije,
postizometrina relaksacija,
REFLEKSO TERAPIJA:
masaa,
lokalna anestezija,
fizikalna medicina,
akupunktura, akupresura,
tretman oiljka.
MEDICINSKA GIMNASTIKA,
KOREKCIJA POSTURE (dranja),
ORTOPEDSKA POMAGALA,
FARMAKOTERAPIJA,
KIRURKO-ORTOPEDSKI ZAHVATI,
NAIN IVOTA

1.

Manipulacija
Manipulacija se primjeni ako postoji funkcionalni blok zgloba i ako se to smatra vodeim simptomom. Pri pisanju nalaza ne smijemo kao indikaciu za manipulacijski tretman
uzeti dijagnoze kao to su:
glavobolja, iijas, lumbago, ve samo istaknuti patoloke promjene tako na pr.:
3

uputno i u svijetu popularno da se direktnim

pismom, u formi nalaza, obratite kolegi ijeg
pacijenta tretirate i da mu objasnite o emu
se radi i koji rezultat mislite poluiti.
Manipulacija e se primjeniti samo u onim
sluajevima gdje iskusni terapeut ustanovi da
njenim mobilizacijskim tehnikama ne uspjeva dobiti funkciju segmenta u fiziolokim granicama, da mjesto ostaje neelastino, da i dalje postoje bolne toke i otoci. Ti ostaci simptoma tretiraju se brzotrzajnom tehnikom manipulacije, a oni se obino nakon toga gube.
Postupak i tu mora biti uspjean s minimumom snage, a ako tako ne ide, terapeut mora
odustati. Ako je struktura dovoljno relaksirana
da prihvati postupak, ut e se klik ili plop
na vrlo mali potisak i snagu, a ako oni izostanu, treba odustati i nastaviti s mobilizacijskim postupcima.
Postoje situacije u kojima imamo vrlo blage
funkcionalne blokove s minimalnim miinim
spazmom, gdje nam je minimalna trzajna
snaga dovoljna, da oslobodimo funkciju jednog zgloba koja je kljuna za to podruje.
Primjena trzajne tehnike u ovim sluajevima
je najbri nain rjeavanja problema.
Prije primjene menipulacijske tehnike nuno je ocjeniti pokretljivost zgloba.
Po Stoddardu postoje slijedei stupnjevi
zglobne pokretljivosti:
0. = nema pokreta - ankylosis - manipulacijski tretman ne dolazi u obzir,
1. = jaka restrikcija - teka artroza - mogu
se primjeniti samo mobilizacijske
tehnike,
2. = blage restrikcije - mogu se primjeniti i
moblizacija i manipulacija
3. = ouvana mobilnost - tretmana nema.
(Treba spomenuti da uz privid ouvane
mobilnosti moe postojati u zglobu ogranienje pokretljivosti samo u jednom smjeru,
tada se primjeni vrlo njean postupak indirect method po amerikim osteopatima. Tretman gdje se njenim ljuljukanjem
u slobodnom smjeru polako uspostavi
kompletna mobilnost).
4. = hypermobilnost - svi oblici manipulacije su zabranjeni!
Tehniki, mobilizacijski i manipulacijski zahvati izvede se na dva mogua naina, jedan
je priljubljivanem zglobnih povrina, a drugi
razdvajanjem. Obino je ovaj drugi efikasniji
ali zahtijeva dulju pripremu.
Kontraindikacije
Mogu se podijeliti u dvije skupine:
1.
problemi koje mogu prouzroiti krivo
primjenjena tehnika. Prema tome to je pse-

udo problem ako se manuelnom medicinom

bavi ozbiljan i dobro educirani lijenik.
Ako se primjene tehnike kod kojih se svaki
put izvri testiranje i odredi metoda rada, iz
primjene manipulacije ne moe proizai teta
za pacijenta.
Znai "kontraindikacija" su loa primjena
pravilne tehnike ili primjena krive tehnike.
Najee greke u tehnikom smislu:
a) Pretena upotreba trzajnih tehnika.
b) Primjena trzajnih tehnika velike brzine
prije nego to se pacijent adekvatno
opustio ili prije nego to smo postigli
prenateg.
c)
Primjena trzajnih metoda protiv bolnih
miia ili u smjeru koji izaziva bol.
d) Trzajne tehnike treba izbjegavati u
cervikalnoj retrofleksiji i rotaciji, zbog
opasnosti lezije vertebralne arterije.
Isto vrijedi i za pretjerano ispitivanje mobilnosti u bolnom smjeru to moe biti tetno, a
u kraniocervikalnom podruju ak i opasno!
Diskusija oko kontraindikacija se razvija
zbog toga to se u literaturi spominju i vrlo
ozbiljne komplikacije, ak s egzitusom (Grossiord 1966. Lorenz i Vogelsang 1972. Memorandum German association of manual medicine 1979., Krueger i Okazaki 1980. Dvoak i
Orelli 1985.), zadnja dva autora navode ozbiljne komplikacije 1 : 400 000 - najee
zbog oteenja vertebralne arterije.
Najee se smatra da je razlog tih komplikacija manipulacija u reklinaciji, rotaciji i ekstenziji glave.
Isto tako trzajne tehnike kod akutnih stanja
(npr. torticolis) su upitne, jer se najprije mora
postii relaksacija mekih tkiva, ali ako se jo
pri tome izvri ekstenzija, rotacija i reklinacija
mogu biti pogubne.
esta greka je opetovati trzajne postupke
kod bolnih stanja, bez rezultata. Komplikacije
najee nastaju kod takvih ponavljanja. Isto
je manipulirati u smjeru koji je bolan. Obino,
nikad kod blokiranog zgloba, nemamo bol u
svim pravcima.
Ako je tako moramo se pitati da tu nije neka
druga patoloka podloga za ogranienje pokretljivosti (fraktura, metastaze).
Rastezanje zgloba u bloku smanjuje bolnost to moe biti pozitivna indikacija.
Tada e se primjeniti prije trakcija ili postizometrina relaksacija miia ili neki fizikalni
postupak, a tek onda manipulativni zahvat.
Jasno je da neemo mobilizirati hipermobilan segment.
2.
ine kontraindikacije klasinog tipa:
a) tumori - pogotovo destruktivnog tipa,
4

b) akutna upalna stanja (TBC, bakterijske

zglobne infekcije...),
c) frakture - svjee traume,
d) akutni lumbago - akutni radiculitis,
e) os odontoides (kongenitalno nesrasli
dens aksis),
f) kongenitalne intervertebralne ankiloze,
g) ankiloze na ekstremitetima.
Relativne kontraindikacije:
- nemogunost postavljanja bolesnika u
odgovarajui poloaj zbog boli,
- ostale bolesti pacijenta (smrznuto rame,
vertigo, insuficijencija vertebrobazilarnog ilnog spleta)
- akutni radikularni sindrom .
Tijek manipulacijskih postupaka
Probleme podlone manipulacijskom lijeenju moemo podijeliti u dvije grupe. Jednu
ine oni rutinski sluajevi koji nisu niti jako
akutni ni ozbiljni. Tu najprije tretiramo ono
podruje s ogranienom pokretljivou koje
smatramo kljunim za odreenu situaciju,
odnosno za odreeno podruje.
Pacijenta moramo upozoriti da e na kraju
tretmana doivjeti moda neke neugodne
bolne senzacije, moda ak dva do tri dana
(moe uzeti neki analgetik iako nije neophodno). Daju mu se upute kako da ispravi svoje
dnevne navike, ako smatramo da su one podloga za tegobe koje ima. U ovim sluajevima,
za ponovnu kontrolu, jedan do dva tjedna
smatra se razumnim intervalom. To je period
u kojem organizam ima vremena reagirati i
ponovo se izbalansirati na novo steenu
mobilnost.
Kontrolni pregled je gotovo vaniji od prvog pregleda (osim u stvarno jednostavnim
sluajevima).
Tada provjeravamo u stvari prvu radnu hipotezu s kojom smo poeli tretman. Ako se
pacijent osjea bolje znai da smo dobro zakljuili.

a) nalaz isti - tretman nije dao rezultat ili je

dolo do ponovnog bloka,
b) primarni nalaz ispravljen, ali su se pojavile nove injenice koje stvaraju iste
simptome.
U ovim sluajevima smatra se da je ipak
dolo do poboljanja, ali se moramo upitati
dali smo postavili korektnu radnu hipotezu.
Da moda nismo utvrdili injenice koje mogu
ponovo pogorati stanje, kao postura - dranje pri radu, da nismo odredili tono to je
kljuni blok na kraljenici (npr blok S.I. zgloba
u odnosu na atlantookcipitalni blok) i sl.
Postoji i tenja da se bol iz cervikalnog dijela
seli prema nie, dok se ne izgubi.
Ako meutim od prvog asa ispred sebe
imamo pacijenta s jakim bolovima, blokovima
koji refleksno zahvaaju velike segmente kraljenice, onda emo kod njega uz sve postupke analgetske terapije iz fizikalne medicine
primjeniti opetovanu mobilizaciju dva do tri
puta na tjedan. Nauiti ga tehnike samopomoi (masaa ledom, PIR vjebe) koje e primijeniti kod kue. Tek kod smirenja akutizacije, moe se manipulaciji dati ansa.
Ako primjenom manipulacije nismo postigli
nikakav rezultat ili olakanje, moramo ponovno provesti ispitivanje, jer je pogrena dijagnoza najei razlog za to. Ako je efekat
dobar ali kratkog vijeka, moramo potraiti
skriveni uzrok. Nerijetko neko oboljenje unutarnjih organa moe biti podloga za to (napr.
infarkt srca moe stvoriti blok u gornjim dijelovima grudne kraljenice). U takvim sluajevima ne tretiramo pacijenta samo manipulacijom, ali e mu ona ipak uz odgovarajue
kardioloke lijekove znatno olakati ivot.
Pratimo ga oko est mjeseci u intervalima od
tri do etiri tjedna, do kad se obino smire
tegobe pa manipulacija vie nije potrebna.
Ne smije se smetnuti s uma i mogunost
preventivne manipulacije. Ona se primjenjuje
kod djeje skolioze, glavobolja u zatiljku, kod
ljudi koji su zbog posla izloeni problemu
drugih funkcionalnih blokova (npr. repetitivni
runi poslovi) i sl. Funkcionalni blokovi izazivaju stvaranje hiperalgetskih zona.
Na kraju ne treba zaboraviti i upute za gimnastiku, te sve druge postupke koje pacijent moe sm obavljati kod kue.
2.
Trakcija
Predstavlja oblik tretmana i u manipulaciji.
Naroito je dobra u radikularnim sindromima,
i kod svih akutnih stanja na vratnoj i lumbalnoj kraljenici. Moe posluiti i kao uvod
za mainsku trakciju, koja se primjeni ako bolesnik podnosi runu.

Nastavljamo tretman po zaostalim funkcionalnim blokovima, dok sve ne rijeimo i opet u

razmacima od dva do tri tjedna. Ako je sve u
redu - na est tjedana. I kad je rezultat dobar,
treba zvati pacijenta na kontrolu za koji mjesec zbog sklonosti ponavljanja istog modela
ponaanja u prostoru koji dovodi zglobove
opet u poetni poremeaj - blok.
Ako prvi tretman pacijentu nije donio nikakvo poboljanje, moramo ga pitati da li se
osjeao moda bolje dan - dva ili uope nije.
Nekada tretman moe poluiti dobar, ali
vrlo kratak efekt. Ponovnim ispitivanjem moemo ustanoviti da je:
5

Funkcionalni blok je najei razlog za bol

zbog koje se ne podnosi trakcija.
3.
Rad na mekim tkivimasoft tissue
Zglobove i miine fascije meusobno vrlo
usko anatomski i funkcionalno povezuje vezivno tkivo. To tkivo mora podnositi rastezanje i pomicanje do izvjesnog stupnja - odnosno izdrati nateg.
Osim zglobnih i miinih promjena, promjene u mekom tkivu, mogu biti posljedica kronine upale, metabolikih, endokrinih ili drugih oboljenja.
Ako postoje hiperalgetske zone (HAZ- promjene u mekim tkivima) uputno ih je tretirati
prije nego se primjeni zglobna mobilizacija ili
manipulacija. Ve i sam postupak moe poboljati pokretljivost, kao na primjer:
a) rastezanje ili valjanje koe - primjenjuje se kod pojaanog konog otoka na povrini. Obino na vrlo maloj povrini (npr. hiperalgetske zone izmeu prstiju kod radikularnog sindroma). To je tehnika koja oduzima
puno vremena i bolje je nauiti pacijenta da je
sam primjenjuje (ili da je izvodi fizioterapeut).
b) valjanje duboko poloenog vezivnog
tkiva - subcutis ili tvrdi mii. Hvatanjem tog
tkiva izmeu prstiju palpiraju se tvrde mase,
koje se zatim moraju opustiti valjanjem ili ak
pritiskom pomou lakta da bi razbili "barijeru"
koja ograniava pokret ali i cirkulaciju odreenog segmenta.
c) svugdje gdje je redukciran pokret mora
se uspostaviti pokretljivost duboko postavljenih slojeva vezivnog tkiva u odnosu
na kost, (to vrijedi za "skalp", matacarpalne,
metatarzalne kosti i rebra).
d) postizometrina relaksacija miia predstavlja tehniku angamana muskulature
(malim kontrakcijama u udahu, koju slijedi relaksacija u izdahu) kojom se postie gotovo
identian efekt kao i spray and strech tehnikom. Tehnika je efektna ne samo kod tretmana triger points u miiima, ve i kod bolnih
toaka na periostu (epikondilitis).
Ova je tehnika obino apsolutno bezbolna
i treba nauiti pacijenta da je sm primjenjuje.
Jasno da ima efekte samo ako je poveana
napetost u miiu.
4.
Refleksoterapija
Djeluje na ista tkiva kao i manipulacijska
terapija metodama koje mogu primjeniti fizioteraputi. Djeluje tako da izaziva refleksne
pro-mjene u mekim tkivima.
a) masaa
Tu spadaju svi oblici masae koji se od uvijek
primjenjuju u medicini. Naalost efekt masae

iako ugodan je kratkotrajan. Moe posluiti

kao priprema za aktivnije i efikasnije postupke, a ne kao jedina terapija.
b) lokalna anestezija, ubadanje
Izvri se ubod na bolnu toku koju nam pacijent indicira. Moemo upotrijebiti anestetik (lidocain, xylocain), no isti e rezultat dati i fizioloka otopina (dokazano dvostrukim slijepim
pokusom - Frost 1980.), ili pak samo ubadanjem iglom (Lewit 1979.) na bolnu toku. Rezultat proizlazi iz tonosti kojom ubodemo
bolnu toku koju nam pacijent indicira
(akupunktura ?!).
Lokalni anestetici su naravno potrebni, ako
elimo anestezirati neke nervne strukture ili
puteve, te za epiduralnu infiltraciju kod radikularnih sindroma.
c) svi oblici fizikalne terapije - elektroterapija, terapija svijetlom, zvukom, toplinom, hladnoom i.t.d.
Razliite struje daju preko konih receptora
analgetski efekt. Mogu biti kombinirane i s itavim nizom drugih oblika moderne i tradicionalne fizikalne terapije. Neke oblike moe
moe primjenjivati i sm pacijent
d) akupunktura
To je oblik refleksoterapije odnosno terapije
stare ve 3 000 godina ali ovo nije mjesto za
objanjavanje niti efekata niti metode rada
. e) tretman oiljaka
Kada treba i oiljak uzeti u obzir?
- ako imamo stalno opetovanje blokova,
a ne vidimo drugi razlog,
- ako se nalaz na zglobu ini premalo znaajan za simptome koje pacijent navodi,
- ako je nastanak oiljka povezan i s pojavom tegobe ili se one pogoravaju.
Ispitivanjem oiljka moemo nai HAZ - ili
bolnu toku, koju moemo tretirati ubodom
igle ili infiltracijom.
Ako je tretman uspjean nestat e bol i
smanjiti se simptomi kod pacijenta.
5.
Medicinska gimnastika
Vrijednost medicinske gimanastike je fizijatrima jasna. Postoje dva osnovna tipa vjebi
koja su vana za manuelnu medicinu:
1) pacijent upotrebljava svoje miie da bi
uspostavio pokret i zglobnu pokretljivost aktivna gimnastika. To su postupci automobilizacije i postizometrine relaksacije.
2) vjebe za korekciju krivih stereotipnih
pokreta, miinih nepravilnosti koji su vrlo
esto podloga za nastanak i ponavljanje tegoba koje pacijent navodi - "stretching" i
posturalne vjebe.
6

Tu je vana suradnja izmeu fizijatra koji

daje upute i fizioterapeuta koji je prisutan pri
izvoenju vjebi i tako dozna to fizijatar eli
postii odreenom vjebom. Vrlo je neugodno
pri kontroli ustanoviti da je pacijent dobio
drukije upute ili da se nije poluio odgovarajui rezultat jer se fiziatar i fizioterapeut nisu
razumjeli.
Svakako da e se vjebe sprovoditi tek
kada se bar djelomino rijei bolnost, te da se
nee zahtijevati od pacijenta idealno izvoenje, ve optimalno mogue. Kod vjebi
moramo imati na umu i motivaciju pacijenta,
dob, kao i njegovu opu inteligenciju - ali to je
sve vama poznato.
6.
Korekcija posture
To je ustvari uenje pacijenta pravilnom
dranju - odravanju pravilnog osnovnog
stava.
Miinu neravnoteu ili neke vanjske faktore moemo korigirati, pa tako pomaemo pacijentu. Najee se susree problem kose
zdjelice zbog razlike u duljini ekstremiteta.
Rjeenje problema moe biti postavljanje
pod-loka pod skraenu nogu (svjea trauma). Naravno da e se postii rezultati ako
se pomagalo stalno koristi.
Ovaj problem meutim nije uvijek tako jednostavan, jer se obino kosa zdjelica razvija postupno zajedno s razvojem ovjeka, pa esto
bolesnik nije ni svijestan da mu podloak pod
nogu treba.
U takvim sluajevima moramo vrlo dobro izanalizirati statiku i pomou RTG snimki sa i
bez povienja, izmjeriti optereenje ekstremiteta pri uspravnom stavu s dvije vage i tek
onda sugerirati podloak.
Nikako se nesmije izostaviti i psiholoki stav
pacijenta. Dokae li se kliniki i rtg-om, da je
podloak potreban, a pacijent ga odbija, moramo ga nauiti da podloak nosi postupno,
svaki dan sve due. Dobro je petu cipele na
jednoj strani sniziti, a na drugoj povisiti.
7.
Ortopedska pomagala
Osim ortopedskih uloaka, steznika, ancove kravate, preporuiti se moe i jastui
za kria u kolima, zatim razna pomagala i
adaptacije na radnom mjestu, ustvari sve to
fizijatar zna da moe pomoi pacijentu u smanjivanju njegovih tegoba.
8.
Farmakoterapija
Ljekovi se najee moraju davati u akutnim stanjima ali oni djeluju do odreenih granica. Poremeenu pokretljivost treba rijeiti
na adekvatni - esto sloeni nain.
elimo li meutim smanjiti bolnost da bi
tkivo mogli to prije tretirati koristiti emo se

lijekovima koji smanjuju prag nadraaja autonomnog nervnog sustava, analgetike, nesteroidne antireumatike. Opijate treba izbjegavati, dok se sedativi vrlo esto koriste.
Kombinira se i terapija analgeticima s
miorelaksansima. To svakako koristi gdje
imamo miinu kontrakturu, ali kod miine
boli izazvane hipermobilnou, jasno je da
nam nee dati rezultat.
Gdje imamo sliku depresije ili prikrivene depresije, dat emo uvijek blage antidepresive.
U principu se lokalno davanje kortikosteroida ne indicira kod smetnji u motorici. Stoga
davanje kortizona u bolne toke nebi smjelo
postati rutina, jer se isti rezultati mogu poluiti i lokalnim anesteticima ili ak samo bodenjem u bolne toke.
Kortizon emo primijeniti tek ako nam niti
jedna od predhodnih terapija ne daje rezultat,
no ako njegovo davanje ostane bez rezultata
neemo ga ponavljati.
9.
Kirurko-ortopedski zahvati
Oni najee dolaze u obzir kod svih lezija
koje ne daju odgovor na konzervativni tretman. Tu spadaju lezije diska i spondilolisteze
u akutnom obliku sa stalnim pogoranjem
simptoma.
10. N a in i v o t a
Treba uiti pacijente korektnim poloajima
u odnosu na dnevne aktivnosti, kako izbjegavati poloaje i postupke koji izazivaju ozljede
ili mu tete na neki drugi nain. Treba mu
predoiti probleme lokomotornog sustava kad
su iskljuiva posljedica pretilosti ili astenije pogrenih prehrambenih navika to zahtijeva
znanja iz podruja dijetologije. Sve to spada
u uobiajenu edukaciju koju svaki fizijatar
mora imati.
Z a k lj u a k
Terapija moe biti zbir svega to smo naveli, ali i samo jedan postupak. Kako simptom
moe nastati iz vie razloga i odabir metode
e ovisiti o tome to pretpostavimo da e bolje djelovati.
Cilj ljeenja nije zastupanje vie ili manje
nekog oblika terapije, ve da rijeimo odgovarajui problem lokomotornog aparata to
efikasnije i to trajnije.
Ako je nakon manipulacije uspostavljena
pokretljivost koja ostaje ouvana i nakon nekoliko kontrolnih pregleda onda smo tom
metodom postigli odreeni rezultat. Ako je bol
nestala nakon davanja lidokaina, ili vjebama
ili masaom onda su to metode koje oito
zadovoljavaju.
7

Objanjenje za nekog moda nije ba

ortodoksno, ali ako postupak zadovoljava pacijente, zadovoljit e i lijenika, jer je poluio
rezultat. Pacijenti, zadovoljni tretmanom, pri
pojavi novih tegoba uvijek e se vratiti.