SVEUILITE U MOSTARU

FAKULTET PRIDOSLOVNO MATEMATIKIH I ODGOJNIH ZNANOSTI

STUDIJ GEOGRAFIJE

Josip Knezovi

NACIONALNI PARKOVI SAD-a

Seminarski rad

Mentor: prof. dr. sc. eljka iljkovi

Mostar, 2015.

SADRAJ
UVOD.....................................................................................................................................1
1. POJAM NACIONALNIH PARKOVA...............................................................................2
1.1 NACIONALNI PARK WRANGELL-ST. ELIAS.......................................................3
1.1.1 Vulkanska aktivnost NP-a Wrangell st. Elias.......................................................3
1.1.2 Ledenjaci NP-a Wrangell st Elias.........................................................................4
1.1.3 Flora i fauna NP-a Wrangell st Elias....................................................................4
1.2 NACIONALNI PARK GATES OF THE ARTIC.........................................................5
1.2.1 Turizam NP Gates of the Artic..............................................................................5
1.2.2 Flora i fauna NP Gates of the Artic.......................................................................6
1.2.3 Povijest NP Gates of the Artic..............................................................................6
1.3 NACIONALNI PARK DENALI..................................................................................7
1.3.1 Povijest NP Denali................................................................................................8
1.3.2 Ledenjaci NP Denali.............................................................................................8
1.4 NACIONALNI PARK DEATH VALLEY...................................................................9
1.4.1 Klima i vode NP Death Valley............................................................................10
1.4.2 Turistike atrakcije NP Death Valley..................................................................10
1.5 NACIONALNI PARK YELLOWSTONE.................................................................11
1.5.1 Nastanak NP Yellowstone...................................................................................12
1.5.2 Flora i fauna NP Yellowstone............................................................................12
1.6 NACIONALNI PARK GREAT SMOKY MOUNTAINS..........................................13
1.6.1 Prirodna obiljeja NP Great Smoky Mountains.................................................13
1.7 NACIONALI PARK GRAND CANYON.................................................................15
1.7.1 Flora i fauna NP Grand Canyon.........................................................................16
1.7.2 Nastanak NP Grand Canyon...............................................................................16
ZAKLJUAK.......................................................................................................................17
POPIS PRILOGA.................................................................................................................18
LITERATURA......................................................................................................................19

UVOD
U ovom seminarskom radu biti e poblie obraena tema nacionalni parkovi SADa. Nacionalni parkovi Sjedinjenih Amerikih Drava naziv je za skupinu od 58 nacionalnih
parkova i zatienih podruja kojima upravlja National Park Service, agencija amerikog
Ministarstva unutarnjih poslova. Govorit emo o njihovim rasprostranjenostima, turizmu,
reljefu, te mnogim drugim geografskim i biogeografskim znaajkama koje se veu za
ovakva podruja. Nacionalni park je zatieni prostor posebne ljepote i dobre prirodne
ouvanosti u kojima obitavaju biljke i ivotinje, gdje su ljudski utjecaji ogranieni. Istie se
svojim jedinstvenim biljnim i ivotinjskim svijetom i prirodnim rijetkostima. Na nacionalne
parkove danas se predaje mnogo panje, a pogotovo na njihovo ouvanje jer su od iznimne
vanosti i pokuava ih se to vie zatiti od utjcaja atmosferskih zagaenja te utjcaja
ovjeka na njih, na to se podrazumjeva kranje uma, izgradnja cesta ili iskoritavanje
voda u hidroenergetskom smislu. Takoer treba naglasit da nacionalni parkovi donose
mnogo novanih prihoda u dravne blagajne Sjedinjenih Amerikih Drava. Savezna
drava Aljaska je najznaajnija po pitanju nacionalni parkova u kojoj se nalazi njih osam, te
ona ulae mnogo panje i brige za njihovu zatitu.

1. POJAM NACIONALNIH PARKOVA

Nacionalni parkovi Sjedinjenih Amerikih Drava naziv je za skupinu od 58
nacionalnih parkova. Da bi neko podruje postalo nacionalnim parkom, njegovo
utemeljenje mora biti potvreno aktom Kongresa Sjedinjenih Amerikih Drava. Prvi
utemeljeni park, ije je utemeljenje 1872. godine potpisao ameriki predsjednik Ulysses S.
Grant, bio je Yellowstone. Posebnim zakonskim aktom izglasanim 1916. godine, osnovana
je agencija National Park Service, ija je zadaa ouvanje prirode, prirodnih i povijesnih
objekata i divljeg ivota u zatienim podrujima te ouvanje tih podruja za budue
generacije. (Ogrin, 2002.)
Najznaajnijih

Nacionalni

Povrina:

Broj

posjetitelja

za

2012.

Parkova SAD-a:
godinu:
WrangellSt. Elias
33.682 km2
87 158
Gates of the Arctic
30.448 km2
10 899
Denali
19.185 km2
392 844
Death Valley
13.647 km2
951 972
Lake Clark
10.601 km2
11 639
Yellowstone
8.983 km2
3 394 326
Grand Canyon
4.926 km2
4 298 178
Great Smoky Mountains
2.110 km2
4 463 538
Canyonlands
1.366 km2
473 773
Petrifild Forest
378 km2
644 648
Tablica 1: Najznaajnijih deset Nacionalnih Parkova SAD-a
Izvor: http://www.nps.gov/index.htm
Ameriki nacionalni parkovi su rasporeeni u 27 saveznih drava i na podrujima
otoka Amerika Samoa i Ameriki Djevianski Otoci. Najvie se nacionalnih parkova
nalazi na podruju Kalifornije i Aljaske, u svakoj dravi po osam, a potom slijedi Utah sa
pet te Colorado sa etiri nacionalna parka. Najvei nacionalni park je Wrangell-St. Elias, a
najmanji je Hot Springs koji je smjeten na prostoru manjem od 24 km2. Ukupna povrina
zatienih nacionalnih parkova iznosi oko 250 000 km2. (Natek, Natek, 2003.)

1.1 NACIONALNI PARK WRANGELL-ST. ELIAS

Nacionalni park Wrangell-St. Elias smjeten na jugu savezne drave Aljaske. On

svojom istonom stranom (i gorjem Saint Elias) granii s nacionalnim parkom Kluane u
Yukonu (Kanada) s kojim je, zajedno i s drugim zatienim podrujima, zajedno upisan na
UNESCO-v popis mjesta svjetske batine u Americi jo 1979. godine jer se u ovom
podruju nalazi najvea ledenjaka kapa izvan polarnih krajeva, te spektakularni vrhovi i
ledenjaci. Park nosi naziv po Ferdinandu von Wrangelu, ruskom istraivau i admiralu po
kojem je takoer nazvan i vulkan Wrangell, te po planini Saint Elias koja je sastavni dio
parka. Broj posjetitelja u 2012 godini iznosio je 87,158 posjetitelja. (Natek, Natek, 2003.)

Slika 1: Karta i smjetaj NP Wrangell St. Elias

Izvor: http://www.nps.gov/wrst/planyourvisit/hours.htm
1.1.1 Vulkanska aktivnost NP-a Wrangell st. Elias
Veina vulkana u Wrangell vulkanskom polju lei na zapadnom kraju Wrangell
planine, s obzirom na subdukciju nisu eksplozivne naravi. Te se vei broj vulkana nalazi na
vulkanskom titu koji je izgraen na sadanjem dijelu od tokova lave koji su se slijevali niz
planine u davnoj prolosti, tako oblikovajui dananju strukturu Wrangell vulkana. Poetak
nastanka vulkanskih planina zapoeo je prije vie od 200 000 godina kada je se pacifika
ploa poela podvlait pod plou junog dijela Aljaske i tako utjecala na izdizanje planina.
(Natek, Natek, 2003.)

Deset najviih vrhova u Wrangell planinama su vulkanskog porijekla, a neki od njih

su meu najveeg volumena u svijetu. Planina Wrangell odnosno vulkan se jo smatra
aktivnim, njegove posljednje erupcije bile su 1784, 1884-85 i 1900. godine, a od tada je
njegova kupola ispunjena ledom i praena je mjestiminim izbijanjem pare i pepela. Neki
jo poznati vulkani na tom podruju su: Montain Drum, Sanford, Capital, Jervis i
Blackburn. (Brozovi, 1999.)

1.1.2 Ledenjaci NP-a Wrangell st Elias

Planinski lanac Wrangell-St. Elias ine 60 % ledenjakog leda na Aljasci, koji
obuhvaa vie od 4400 km2. Malaspina Glacier je najvei ledenjak u Sjevernoj Americi, a
Hubbard Glacier podsjea na dugu rijeku, a Nabesna Glacier je svjetski najdui ledenjak, sa
vie od 121 km duine. Ovi ledenjaci su danas u povlaenju a nekada su prekrivali sve vee
rijeke i jezera toga podruja. (Natek, Natek, 2003.)

Slika 2: Nabesna ledenjak

Slika 3: Malspina ledenjak

Izvor: www.wrangellelias.com

Izvor: www.wrangellelias.com

1.1.3 Flora i fauna NP-a Wrangell st Elias

Ovim podrujem dominiraju veliki sisavci kao to su: crni medvjed, sivi vuk i
Caribou. Mountain koza i ovaca Dall koja se nalaze u planinskim podrujima, a manji
sisavci su vjeverice, dabrovi, risovi, kune, vidre i razne druge ivotinje tipine za planinska
podruja. Movarna podruja mogu se nalaziti na obalnom podruju, a podruje
permafrosta prekriveno je jelom, smrekom i borovinom. Hladnoa je uvjetovala da se na

ovom podruju razvije zimzeleno drvee koje je otporno na jako niske temperature. (Natek,
Natek, 2003.)

1.2 NACIONALNI PARK GATES OF THE ARTIC

Gates of the Artic najsjeverniji je i drugi po veliini ameriki nacionalni park.
Osnovan je 2. prosinac 1980. godine. Obuhvaa podruje povrine 30.448 km2 to je
priblino jednako veliini vicarske. Nalazi se u amerikoj saveznoj dravi Aljaska, a
uglavnom obuhvaa dijelove gorja Brooks Range. Vei dio parka je ouvan kao divljina.
NP Gates of the Arctic nije dostupna cestom, posjetitelji moraju hodati ili koristiti zrane
taksije. Park sadri planine poput Arrigetch Peaks i brda Igikpak. Park takoer ima est
rijeka koje su bogate vodom a to su: Alatna (134 km), John (84 km), Kobuk (177 km),
Sjeverna Fork (164 km), dio rijeke Noatak, Tinayguk (71 km). (Brozovi. 1999.)

Slika 4: Karta NP Gates of the Artic

Izvor: www.wikipedija.org

1.2.1 Turizam NP Gates of the Artic

Turizam za ovaj park nije znaajno razvijen jer je teko pristupaan zbog visokih
planina i cesta koje nisu napravljene zbog loeg terena. Najei posjetioci ovoga parka su
planinari. Lov i ribolov je slabo razvijen, a oni koji se odlue na lov i ribolov moraju dobiti
licencu od National Park Services, lov i ribolov je doputen ljudima koji ive na ovome

podruju a njih je vrlo malo. Ovaj NP 2012. godine posjetilo je 10.899 posjetitelja i to su
veinom ameriki graani, danas broj posjetitelja raste jer se amerika vlada zauzima za
promoviranje parka i njegovu aktivnost u turizmu. (Ogrin, 2002.)
1.2.2 Flora i fauna NP Gates of the Artic
Borealne ume se prostiru na oko 68 stupnjeva sjeverne geografske irine, odlikuje
crna i bijela smreka pomijeana s topolama. Sjeverno od ovih uma nalazi se tzv. Arktika
pustinja u kojima se temperatura moze spustiti i do -57 C. Fauna ukljuuju los, smee i
crne medvjede, Dall ovaca, vukova i jelenova. Jelenovi su vani kao izvor hrane za lokalno
stanovnitvo, u parku se na najsjevernijim dijelovima nalazi Dall ovaca. Park je ujedno
najsjevernija granica doklen see Dall ovca. (Ogrin, 2002.)

1.2.3 Povijest NP Gates of the Artic

Park Gates of the Arctic je dananji naziv dobio 1929. godine kada je Bob Marshall,
istraujui podruje North Forka oko rijeke, naiao na par planina (Frigid Crags i Boreal),
koje su se pruale svaka na svojoj strani rijeke. Zahvaljujui njihovom obliku prolaza
(vrata) park je nazvan Arktika vrata. Unutranjost Aljaske nije istraivana sve do 19.
stoljea ali potranja za zlatom tj. zlatne groznice dovela je do unitenja jednog dijela ovog
parka. Smatra se da je prvi narod koji je naselio ovo podruje bili nomadi prije 12.500
godina, naseljavali su podruje dananjeg Brooks gorja. (Ogrin, 2002.)

Slika 5: prikaz planina Arrgetch Peaks

Slika 6: Izgled Arktiki vrata

Izvor: http://www.nps.gov/gaar/index.htm

Izvor: http://www.nps.gov/gaar/index.htm

1.3 NACIONALNI PARK DENALI

Nacionalni park Denali smjeten je u unutranjosti amerike savezne drave
Aljaska, a u sastavu Nacionalnog parka Denali, kao najvea atrakcija, nalazi se 6.194 m
visoka planina Mount McKinley koja je najvia sjevernoamerika planina. Ukupna
povrina parka iznosi 24 585 km2 a sastoji se od brojnih planinskih vrhova, jezera, rijeka,
potoka i ledenjaka. Zbog blizine Arktikog pola, zime u nacionalnom parku Denali su duge,
otre i hladne, proljee kratko, ljeto umjereno i kiovitije od ostatka godine, a ve poetkom
jeseni temperatura se sputa ispod nitice. U nacionalnom parku Denali raste oko 1 500
razliitih vaskularnih vrsta biljaka, kao i mnoge vrste mahovine, liajeva, gljiva ili algi. U
parku uspijevaju samo one biljne vrste koje su se mogle prilagoditi surovim i dugim
arktikim zimskim uvjetima i kratkim, za razmnoavanje povoljnim toplijim danima.
(Natek, Natek, 2003.)

Slika 7: Karta nacionalnog parka Denali

Izvor: : http://www.nps.gov/dena/index.htm
Denali je poznat po svojoj raznolikosti ivotinjskog svijeta. Neki od veih sisavaca
nastanjenih u Nacionalnom parku Denali su medvjedi, grizliji, vukovi, losovi ili karibui.
Danas je Nacionalni park Denali vrlo posjeen. Posjeuju ga brojni znatieljnici,

avanturisti, ribii i planinari. Prema podacima iz 2012. godine uprava parka je zabiljeila
392.844 posjetitelja. Neki od posjetiteljima najatraktivnjih lokaliteta su: Mount McKinley i
okolni ledenjaci te Northern lights theatre muzej u kojem su izloene 17 godina prikupljane
fotografije polarne svjetlosti Aurora Borealis. (Ogrin, 2002.)
1.3.1 Povijest NP Denali
Naziv Denali na materinjem jeziku naroda Athabaskan znai velik a odnosi se na
planinu Mount McKinley. Ovaj dananji naziv planini dao je istraiva William A. Dickey
po 25. amerikom predsjedniku Williamu McKinleyu. Ostaci sela, ribarskih kampova i
brojnih staza koje su pronali istraivai poetkom 20. stoljea, svjedoe da je narod
Athabaskan kroz dugaku povijest bio nazoan na ovom podruju. Najvei se priliv ljudi u
ovo podruje zbio poetkom 20. stoljea za vrijeme zlatne groznice. Jedan od glavnih
razloga zbog kojeg je ovo podruje 26. veljae 1917. godine proglaeno nacionalnim
parkom je planinarenje. (Ogrin, 2002.)

1.3.2 Ledenjaci NP Denali

Ledenjaci pokrivaju oko 16% od 6 milijuna hektara nacionalnog parka Denali. Svi
ledenjaci su locirani oko planinu Mt McKinley. Postoji vie opsenih ledenjaka na JI strani
jer je vei prijenos snijega noen vjetrom iz zaljeva Aljaske. Najvei ledenjaci na JI strani
su: Yetna (32 km), Kahiltna (48 km), Tokositna (37 km), Ruth (50 km). Ruth ledenjak je
najznaajni za ovo podruje jer mu debljina na nekim dijelovima iznosi 1200 m. Sjeverna
strana je siromanija ledenjacim jer su svi krai i tanji. Jedini znaajan ledenjak je Muldrow

koji je ujedno i najvei a njegova duina iznosi 51 kilometar. (Natek, Natek, 2003.)

Slika 8: Panorama planine Mt McKinley i okolnih ledenjaka

Izvor: http://www.nps.gov/dena/index.htm

1.4 NACIONALNI PARK DEATH VALLEY

Nacionalni park Death Valley (Dolina smrti) je najdublja depresija sjeverne polutke,
prostire se u Sjevernoj Americi na podruju savezne amerike drave Kalifornije. Dolina
smrti je vrelo pustinjsko udo koje ima tri rekorda: to je najtoplije, najsue i najnie mjesto
u Sjevernoj Americi. Povrina ovog nacionalnog parka je 13 629 km2, a broj posjetitelja u
2012. godini bio je 951,972 posjetitelja. Za ljetnih dana termometar obino pokazuje oko
43 C. U srpnju 1913. godine zabiljeena je temperatura od 57 C, to je do tada bila
najvia temperatura ikad zabiljeena. Od tada je via temperatura zabiljeena samo u
Libijskom dijelu Sahare 1936. godine a iznosila je 57,7 C. (Brozovi, 1999.)

Slika 9: Karta NP Death Valley

Izvor: http://www.nps.gov/deva/index.htm
Unato neprijateljskom okruenju Dolina smrti itekako je iva. Ameriki mufloni
mogu ivjeti s vrlo malo vode, a pustinjske egrtue kreu se u skokovima kako bi to
manje doticale vrue tlo. Dolina smrti je dobila naziv po skupini tragaa za zlatom koji su
putovali prema Kaliforniji 1849. godine, a na putu im se sluajno nala ova dolina. Dvojica
iz skupine pronala su izlaz iz doline i vratili se po ostale. Kada su naputali dolinu, jedan
od njih je uzviknuo zbogom, dolino smrt i od tada se ovaj zloslutni naziv zadrao.
(Brozovi, 1999.)

1.4.1 Klima i vode NP Death Valley

Death Valley je najtoplije i najsunije mjesto u Sjevernoj Americi zbog nedostatka
povrinske vode. Srpanj je najtopliji mjesec s prosjeno visokom temperaturom od 46 C,
dok zimski prosjek iznosi oko 18 C. Posvuda se mogu nai dokazi da je klima nekad bila
mnogo vlanija. Naslage soli zadrale su se na dnu doline nakon to su jezera isparila.
Godinji prosijek padalina za Dolinu Smrti iznosi 49 mm, a okolna via podruja dobivaju
oko 380 mm padalina. U ovom podruju ponekad doe do iznimno jakih pljuskova koji su
kratkotrajni ali zbog svoje jaine tj. koliine vode stvore se blatnjave bujice i mala jezerca

10

koja se zadre svega nekoliko desetaka minuta jer ovo suno podruje vodu brzo upije.
(Natek, Natek, 2003.)

1.4.2 Turistike atrakcije NP Death Valley

Turistima su najprivlanija dva dijela Doline Smrti a razlog tome su dva specifina
fenomena. Jedna od zapanjujuih stvari je cvijee koje cvate na tako visokim
temperaturama, a to je pustinjski suncokret kojemu je potrebno samo mala koliina vode da
raste i procvate. Ovaj pustinjski fenomen naziva se Cvatom stoljea, a javlja se jako rijtko i
zbog toga privlai panju turista i raste u nizu po desetke kilometara, te strunjaci smatraju
kada prestane rast da se nee pojaviti jo naredni sto godina. Drugi fenomen koji privlai
panju je kamenje koje klizi. Na dnu isuena jezera po imenu Trkalite nalazi se staza gdje
se nasumce veliko kamenje pomie preko posve ravne povrine. Najvjerojatnije objanjenje
za tu pojavu jest da tlo poslije kie postaje sklisko, a jaki vjetar gura kamenje. (Natek,
Natek, 2003.)

Slika 10: Cvatom stoljea

Slika 11: Kamenje koje klizi

Izvor: http://www.nps.gov/deva/index.htm

Izvor: http://www.nps.gov/deva/index.htm

1.5 NACIONALNI PARK YELLOWSTONE

Nacionalni park Yellowstone je park koji se smatra za najstariji svjetski nacionalni
park, utemeljen 1. oujka 1872. godine. Rasprostire se na podruju od 8 987 km2, a
najveim dijelom na sjeverozapadu savezne drave Wyoming, na tromei sa saveznim
dravama Montana i Idaho. Park je najpoznatiji po divljim ivotinjama i svojim gejzirima,
termalnim izvorima, super vulkanu i ostalim geotermalnim karakteristikama. Zbog toga je
Nacionalni park Yellowstone upisan na UNESCO-v popis mjesta svjetske batine u Americi

11

jo 1978. godine. Park je od sjevera prema jugu dug oko 102 km, a od zapada prema istoku
oko 87 km zrane linije. Rijeke i jezera prekrivaju oko 5% povrine parka, a najvea
vodena povrina je jezero Yellowstone. (Watry, 2008.)

Slika 12: Karta NP Yellowstone

Izvor: http://www.nps.gov/yell/index.htm
Park Yellowstone nalazi se na visoravni prosjene nadmorske visine od 2400 m.
Najvia toka parka je Eagle Peak (Orlovski vrh) na 3462 m, a najnia je Reese Creek na
1610 m iznad mora. Yellowstone takoer obiluje vodenim slapovima visokima od 4,5 do 94
m, koliko je visok najvii slap. Park je ipak najpoznatiji po svojih 200 do 250 aktivnih
gejzira i oko 10.000 drugih geotermalnih tvorevina. Veina ih je nastala kretanjem
ledenjaka u pleistocenu. Tu se nalazi i najpoznatiji svjetski gejzir, Old Faithful, koji svoje
ime duguje besprijekorno redovitim erupcijama svake 91 minute. (Watry, 2008.)

1.5.1 Nastanak NP Yellowstone

Poznato je da je nacionalni park Yellowstone najvea prirodna tempirana bomba.
Njegov nastanak poinje prije nekih 600.000 godina kada je u eocenu niz snanih erupcija
pogodio ovaj kraj. Golemi oblak pepela je prekrio skoro cijelu Sjevernu Ameriku a magma
koja je bez prestanka izbijala na povrinu uvjetovala je da se zemljina kora na tom podruju
urui stvorivi golemi krater. Krater je kasnijim erupcijama ponovno ispunjen lavom koja je
prekinula tok rijeke Yellowstone i stvorila jezero. Ipak, zahvaljujui ledenjacima nastalim

12

tijekom tri velika ledena doba, a jo vie uz pomo tople vode i pare koja je smekala i
obojila u uto kameni rub kratera, rijeka je polako izdubla dananji Grand Canyon. Dokazi
davnih erupcija super vulkana najvidljiviji su na grebenu Specimen Ridge na kojem se
nalazi okamenjena uma. (Watry, 2008.)

Slika 13: Izgled NP Yellowstone

Izvor: http://www.nps.gov/yell/index.htm

1.5.2 Flora i fauna NP Yellowstone

Dominantne biljne vrste koje rastu u parku su bor, omorika i jela. U parku rastu jo
1100 drugih vrsta viih biljaka, ukljuujui endemsku vrstu trave. U parku obitavaju mnoge
ivotinjske vrste, ukljuujui ak est vrsta parnoprstaa kao to su: bizon, jelen, los,
vitorog, antilopa, te kratkorogi i dugorogi muflon, ali i zvijeri kao to su: grizli, mrki
medvjed, sivi vuk, kojot i puma. Autohtone vrste riba, ali i one uvedene vrste su zatiene i
ribolov je zabranjen u cijelom parku. (Watry, 2008.)

1.6 NACIONALNI PARK GREAT SMOKY MOUNTAINS

Nacionalni park Great Smoky Mountains smjeten u dvije amerike savezne drave,
Tennessee i Sjeverna Karolina, te kroz njega prolazi njihova granica koja se prua od
sjeveroistoka prema jugozapadu kroz sredinji dio parka. U njemu raste iznimno velik broj
biljnih vrsta (oko 3.500), ukljuujui 130 vrsta drvea, to je gotovo isti broj kao u cijeloj
Europi. Zbog iznimno velikih uma u kojima su ljudski utjecaji svedeni na minimum moe

13

se vidjeti kako su umjerene ume izgledale u prolosti, te je zbog toga nacionalni park
Great Smoky Mountains upisan na UNESCO-v popis mjesta svjetske batine u Americi
1983. godine. (Meyers, 2004.)

Slika 14: Karta NP Great Smoky Mountains

Izvor: http://www.nps.gov/grsm/index.htm
Nacionalni Park Great Smoky Mountains je s oko 4 500 000 posjetitelja godinje
najposjeeniji nacionalni park u Sjedinjenim Amerikim Dravama. Razlog ovako velikoj
posjeenosti su iznimne ljepote koje pruaju velike ume u ovome parku, te razne druge
biljke i ivotinje koje se samo mogu pronai u ovome podruju. (Meyers, 2004.)

1.6.1 Prirodna obiljeja NP Great Smoky Mountains

Unutar parka se nalazi ukupno esnaest planina veih od 1830 m nadmorske visine.
Park obino ima vrlo visoku vlanost i oborine, u prosjeku oko 1400 mm godinje u
dolinama, oko 2200 mm godinje na planinama. Park je gotovo 95 % prekriven umama, a
od toga 36 % procjenjuje se da je stara hrastova uma jo ne utvrene starosti. Osoblje
parka je izbrojalo vie od 200 vrsta ptica, 66 vrsta sisavaca, 50 vrsta riba, 39 vrsta gmazova
i 43 vrste vodozemaca. Bioraznolikost nacionalnog parka Great Smoky Mountains
predstavlja floru i faunu umjerenog klimatskog pojasa koja je preivjela ledena doba
pleistocena. Takoer, gorje Great Smoky je tijekom ledenog doba bilo sklonite mnogim

14

ivotinjama, pa danas u njemu ivi veliki broj endemskih vrsta njih oko 50, ukljuujui
najvei broj endemskih vrsta mekuaca u SAD-u. (Meyers, 2004.)

Slika 15: Izgled NP Great Smoky Mountains

Izvor: http://www.nps.gov/grsm/index.htm

1.7 NACIONALI PARK GRAND CANYON

Grand Canyon je klanac veoma strmih litica koji je milijunima godina dubila i
izdubila rijeka Colorado u amerikoj saveznoj dravi Arizoni, i smatra se jednim od
najstarijih nacionalnih parkova u svijetu. Nacionalni park Grand Canyon utemeljen je 26.
veljae 1919. godine, a na UNESCO-v popis mjesta svjetske batine upisan je 1979.

15

godine. Ovaj park godinje posjeti oko 4 milijuna turista i drugi je po posjeenosti u SADu. Turistima su ponuene aktivnosti razgledavanja i uenja o ovome parku, a oaravaju ih
divne strme litice koje u sebi kriju povijest staru milijunima godina. Grand Canyon se
rasprostire na 4.926 km2 i izrazito je dubok i dug, te je na pojedinim mjestima dubok oko
1600 metara, a dug je 446 kilometara i na nekim mjestima je irok do 29 kilometara.
(Natek, Natek, 2003.)

Slika 16: Karta NP Grand Canyon

Izvor: http://www.nps.gov/cany/index.htm
Kroz povijest Grand Canyon je bio izloen stalnim utjecajima rijeke Colorado i
njenih pritoka koje su, sloj po sloj, oblikovale dananji izgled klanca, dok se Coloradska
visoravan u isto vrijeme uzdizala. Rijeka Colorado duga je 2.333 km i trenutno je peta
najdua rijeka u Sjevernoj Americi, ova rijeka gotovo 70 % svog toka prolazi kroz podruje
samih kamena i kanjona. Prema zapovjedi panjolskog konkvistadora Franciska Vasco de
Coronada u rujnu 1540. godine vodio je prvu poznatu i zabiljeenu ekspediciju. Danas se
na podruju samog kanjona mogu nai brojni fosili u kamenu kao to su razne ribe i
planktoni ostali od davnih mora. (Brozovi, 1999.)
1.7.1 Flora i fauna NP Grand Canyon
Na podruju Nacionalnog parka Grand Canyon raste oko 1.737 poznatih vrsta
vaskularnih biljaka, 167 vrsta gljiva, 64 vrste mahovine i 195 vrsta liajeva. Ova
raznolikost je uglavnom zbog velike razlike u visini od rijeke Colorado do najvie toke na
North Rim. Vegetacija varira prema podrujima kao to su pustinje Mojave na zapadnoj

16

strani kanjona i pustinje Sonora u istonom dijelu i borove ume na visoravni. ivotinjski
svijet je takoer raznolik u ovome parku obitava oko 34 vrsta sisavaca, a najzanimljivije od
njih to turistima to znanstvenicima su pume, takoer dom je jo i 18 vrsta glodavaca.
(Natek, Natek, 2003.)

1.7.2 Nastanak NP Grand Canyon

Povijest nastanka Grand Canyona zapisana je u stijenama razliite starosti koje se,
sloj po sloj, uzdiu od dna do vrha litica klanca. Najnii sloj je Inner Gorge (Unutarnji
klanac) kroz koji protjee rijeka Colorado. Prije dvije milijarde godina tamna stijena, koja
se danas nalazi u Grand Canyonu, bila je dio planinskog lanca visine Himalaje. Gorje je
vremenom erodiralo i pretvorilo se u ravnicu, a na njegovom mjestu se pojavilo plitko
more. Sredinja usjeklina Grand Canyona djelo je rijeke Colorado. Vjerovalo se kako je
rijeka s dubljenjem Grand Canyona zapoela tek prije 6 milijuna godina, no prema
posljednjim znanstvenim zakljucima, ovaj proces je zapoeo prije oko 17 milijuna godina.
(Natek, Natek, 2003.)

Slika 17: Izgled NP Grand Canyon

Izvor: http://www.nps.gov/cany/index.htm

ZAKLJUAK
Nakon obraivane teme Nacionalni parkovi SAD-a vidimo koliko je to iroko
podruje za obraivanje te je gotovo nemogue u potpunosti ga opisati. Nacionalni parkovi

17

imaju veliko znaanje to u turistikom smislu to u prirodnom i ekolokom. Svi ovi

nacionalni parkovi koji su opisani su dom mnogim biljnim i ivotinjskim vrstama, a neke
od njih se mogu pronai samo na ovakvim lokalitetima. SAD je drava s najvie
nacionalnih parkova u kojoj se nalazi nji ak 58. Svih sedam nacionalnih parkova koji su
obraeni su znaajniji za SAD zbog njihovih ljepota koje nude te uloge u Amerikoj
povijesti. Turizam za sve ove nacionalne parkove je jako razvijen u odnosu na druge
nacionalne parkove u svijetu ali veina posjetitelja koja ih posjeuje je iz SAD-a i Kanade.
Agencija National Park Service pokuava svesti na minimum ljudske utjecaje na ove
nacionalne parkove, ali velike probleme stvaraju poari, kao i erozija vijetrom i ogromne
koliine leda i vode u sjevernim nacionalnim parkovima koji se nalaze na Aljasci. Svi ovi
nacionalni parkovi imaju odreene uvjete koritenja za ljude. U nekima nije doputena bilo
kakva sportska aktivnost (lov i ribolov) jer su ivotinje ugroene u tim podrujima, dok su
neki otvoreni za svakakve aktivnosti kao to su planinarenje, rafting, obilazak, lov i ribolov
ali se kontolira dali dolazi do ikakvih ne poeljnih promjena. Smatram da se na nacionalne
parkove treba posvetiti mnogo panje i brige jer su oni dom mnogim ivotinjama i
biljkama, te da nude prirodne ljepote koje se nemogu nai ni na jednom dijelu zemlje jer je
svaki od njih poseban na neki svoj nain. Takoer, treba obratiti panju da se ljude po
cijeloj Zemlji upozna sa njihovom vanou i da im se posveti vie panje, brige i
ouvanja.

POPIS PRILOGA

18

Tablica 1: Najznaajnijih deset Nacionalnih Parkova SAD-a Izvor:

http://www.nps.gov/index.htm
Slika 1: karta i smjetaj NP Wrangell St. Elias Izvor:
http://www.nps.gov/wrst/planyourvisit/hours.htm
Slika 2: Nabesna ledenjak Izvor: www.wrangellelias.com
Slika 3: Malspina ledenjak Izvor: www.wrangellelias.com
Slika 4: Karta NP Gates of the Artic Izvor: www.wikipedija.org
Slika 5: prikaz planina Arrgetch Peaks Izvor: http://www.nps.gov/gaar/index.htm
Slika 6: Izgled Arktiki vrata Izvor: http://www.nps.gov/gaar/index.htm
Slika 7: Karta nacionalnog parka Denali Izvor: : http://www.nps.gov/dena/index.htm
Slika 8: Panorama planine Mt McKinley i okolnih ledenjaka Izvor:
http://www.nps.gov/dena/index.htm
Slika 9: Karta NP Death Valley Izvor: http://www.nps.gov/deva/index.htm
Slika 10: Cvatom stoljea Izvor: http://www.nps.gov/deva/index.htm
Slika 11: Kamenje koje klizi Izvor: http://www.nps.gov/deva/index.htm
Slika 12: Karta NP Yellowstone Izvor: http://www.nps.gov/yell/index.htm
Slika 13: Izgled NP Yellowstone Izvor: http://www.nps.gov/yell/index.htm
Slika 14: Karta NP Great Smoky Mountains Izvor: http://www.nps.gov/grsm/index.htm
Slika 15: Izgled NP Great Smoky Mountains Izvor: http://www.nps.gov/grsm/index.htm
Slika 16: Karta NP Grand Canyon Izvor: http://www.nps.gov/cany/index.htm
Slika 17: Izgled NP Grand Canyon Izvor: htp://www.nps.gov/cany/index.htm

19

LITERATURA
Brozovi, D., 1999.: Hrvatska enciklopedija, Leksikografski zavod Miroslav Krlea,
Zagreb
Meyers, E., 2004.: Great Smoky Mountains National Park, National Parks Conservation
Association, Minnesota
Natek, K., Natek, M., (2003.).: Drave svijeta, Mozaik knjiga, Zagreb
Ogrin, M., 2002.: Aljaska: ari severa, Sokolska zveza Slovenije, Ljubljana
Watry, E., 2008.: Yellowstone National Park, Library of Congress, San Francisco

20