UPRAVNO PRAVO II

Prof. dr. Ferid Otajagi

UOPE O UPRAVNOM
POSTUPKU
-pojam upravnog postupka
-razvoj upravnog postupka
-vrste upravnog postupka (opi i
posebni postupci). Supsidijarna
primjena opeg upravnog postupka
-odnos upravnog postupka prema
graanskom postupku
-upravni postupak i upravno
materijalno pravo

DUNOST POSTUPANJA PO ZAKONU

O OPEM UPRAVNOM POSTUPKU

obim obavezne primjene ZUP-a

Postoje 3 obiljeja na kojima se
primjenjuju propisi ZUP-a:
konkretnost, autoritativnost
i pravno djelovanje.

NAELA UPRAVNOG
POSTUPKA
Osnovna naela upravnog postupka:
1. naelo zakonitosti
2. naelo zatite prava graana i
zatite javnog interesa
3. naelo materijalne istine
4. naelo efikasnosti
5. naelo ekonominosti
6. naelo sasluanja stranke

NAELA UPRAVNOG
POSTUPKA
7. naelo slobodne ocjene dolaza
8. naelo samostalnosti organa u
rjeavanju
9. naelo dvostepenosti
10. pravosnanost rjeenja
11. pomo neukoj stranci
12. pravo na upotrebu jezika i pisma

NAELA UPRAVNOG
POSTUPKA
1. Naelo zakonitosti
To je najvanije naelo upravnog postupka. Ono podrazumijeva da
su svi organi uprave i institucije koje imaju javno ovlatenje duni
upravne stvari rjeavati na osnovu zakona i drugih propisa, kao i
opih akata institucija koji imaju javno ovlatenje.
Posebno je znaajno to Zakon izriito odreuje da se njegove
odredbe obavezno primjenjuju i u sluajevima kad je organ odnosno
institucija ovlatena da u upravnim stvarima rjeava po slobodnoj
ocjeni.
U upravnim stvarima u kojima je javni organ ovlaten da rjeava po
slobodnoj ocjeni, rjeenje mora biti doneseno u granicama
ovlatenja i u skladu sa ciljem sa kojim je ovlatenje dato. Iz
ovakvog ogranienja prizilazi da se protiv rjeenja donesenog po
slubenoj ocjeni moe voditi i upravni spor i to ne samo zbog
povrede bitnih odredaba postupka i zbog prekoraenja ovlatenja,
ve i zbog zloupotrebe ovlatenja kad je rjeenje doneseno protivno
cilju u kome je ovlatenje za rjeavanje po slobodnoj ocjeni dato.

2. Zatite prava graana i zatite javnog interesa

Organi uprave se pri voenju postupka duni da
strankama omogue to lake ostvarivanje i
zatitu njihovih prava, pritom vodei rauna da
ostvarivanje njihovih prava ne bude na tetu
prava drugih osoba, niti u suprotnosti sa javnim
interesom koji je utvren zakonom.
Ukoliko stranka ima osnova za ostvarivanje nekog
prava, slubena osoba koja rjeava upravnu stvar
je duna stranku na to upozoriti.

3. Naelo materijalne istine

Nasuprot formalnoj (proceduralnoj) ili vjetakoj istini, naelo
materijalne istine znai utvrivanje pravog stanja stvari, tj.
saznavanje
stvarne
(materijalne)
istine
uoavanjem
injeninog stanja onakvog kakvo ono u stvari postoji.
Naela materijalne istine ne zahtijeva utvrivanje svih
injenica, ve samo pravno relevantnih injenica. Pravostanje stvari, tj. materijalna istina se mora utvrditi kad god se
radi o donoenju rjeenja; bez obzira na to da li ono
predstavlja vezani upravni akt ili se donosi po diskrecionoj
ocjeni.
Za povredu naela materijalne istine ZUP predvia sankcije.
Rjeenje zasnovano na nepotpuno ili pogreno utvrenim
injenicama mora biti poniteno po albi stranke ili
ovlatenog organa. Osim toga, pravosnano rjeenje koje je
zasnovano na pogreno utvrenim injenicama moe se
izmijeniti, ukinuti ili ponititi putem obnove postupka.

4. Naelo efikasnosti
Organi uprave duni su osigurati efikasno
ostvarivanje prava i interesa stranaka
(graana i pravnih lica). To podrazumijeva
brzo, potpuno i kvalitetno rjeavanje
upravnih stvari u upravnom postupku, uz
svestrano razmatranje tih stvari. Ovo se
postie dobrom organizacijom rada, kao i
kvalitetnim resursima (ljudskim i
materijalnim) u okviru organa i institucija
koje rjeavaju u upravnim stvarima.

5. Naelo ekonominosti postupka

Naelo ekonominosti zahtijeva da se
postupak vodi brzo i sa to manje
trokova i gubitka vremena za sve
uesnike u postupku, ali da se
istovremeno pribavi sve to je potrebno
za pravilno utvrivanje injeninog
stanja i za donoenje zakonitog i
pravilnog rjeenja. Dakle, primjena
ovog naela ne smije ii na tetu naela
zakonitosti i naela materijalne istine.

6. Naelo sasluanja stranke

Prije donoenja rjeenja stranci se mora pruiti mogunost
da se izjasni o svim injenicama i okolnostima relevantnim
za donoenje rjeenja. Kad se radi o dvostranakim
predmetima,mogunost izjanjavanja treba pruiti i jednoj
i drugoj stranci (audiatur altera pars). Rjeenje se moe
donijeti bez prethodnog sasluanja stranke samo u
sluajevima kad je to zakonom doputeno.
Stranci se u skladu sa ovim naelom mora dati mogunost
da se izjasni. To ne znai da stranka mora iskoristiti ovu
mogunost, ali ako joj mogunost izjanjavanja nije data,
tada postoji povreda naela sasluanja stranke. Takva
povreda predstavlja povredu bitnog pravila postupka, to
predstavlja razlog za ponitavanje rjeenja u postupku po
albi, kao i za upotrebu vanrednog pravnog sredstva
(obnove postupka).

7. Naelo slobodnog ocjenjivanja, odnosno samostalne ocjene

dokaza
Ovo naelo znai da organ po slobodnom uvjerenju, tj. po svom
linom, niim nevezanom shvatanju cijeni ima li se jedna
injenica smatrati istinitom ili ne. Prema zakonskoj odredbi,
ovlateno slubeno lice na osnovu savjesne i briljive ocjene
svakog dokaza posebno i svih dokaza zajedno, kao i na osnovu
rezultata cjelokupnog postupka, odluuje o tome koje e injenice
uzeti kao dokazane.
Slobodna ocjena dokaza naelno se primjenjuje na sva dokazna
sredstva, osim javne isprave. Sadraj javne isprave mora se uzeti
kao taan dok se suprotno ne dokae. Meutim, u interesu
materijalne istine dozvoljeno je dokazivati da je javna isprava
neispravno sastavljena ili da sadri neistinite injenice.
Slubeno lice koje donosi rjeenje o upravnom postupku mora pri
donoenju rjeenja imati u vidu samo objektivne elemente, a
nikako i svoja lina raspoloenja. Pri davanju vee dokazne snage
jednom sredstvu u odnosu na drugo, u rjeenju se moraju navesti
razlozi za to.

8. Samostalnost organa u rjeavanju

Naelo
samostalnosti
organa
u
rjeavanju znai da:
1.Organ u okviru svojih propisanih
ovlatenja samostalno vodi upravni
postupak i donosi rjeenje;
2. Ovlatena slubena osoba-nadlenog
organa samostalno utvruje injenice i
okolnosti. Na osnovu utvrenih injenica
i okolnosti primjenjuju se propisi,
odnosno opi akti na konkretan sluaj.

9. Naelo dvostepenosti - pravo albe

Pravo albe ima svaka stranka u upravnom
postupku. Ovo pravo stranka ima i u sluaju da
prvostepeni organ u propisanom roku nije donio
rjeenje o njenom zahtjevu. Samo zakonom se
moe propisati da u pojedinim upravnim stvarima
alba nije doputena, ali pod uslovom da se zatita
prava i zakonitosti osigura na drugi nain.
U sluaj u da nema drugostepenog organa uprave,
alba protiv prvostepenog rjeenja naelno nije
doputena. Izuzetno se moe izjaviti samo u
sluajevima predvienim zakonom. U takvim
sluajevima zakonom se predvia i organ koji e
rjeavati po albi.

10. Pravosnanost rjeenja

Pravosnanost je procesni pojam koji znai da se u redovnom postupku
ne moe vie staviti u pitanje neki predmet koji je konano rijeen non,
bis in idem. Pravosnanost upravnog akta daje se iz 2 razloga:
zbog ekonominosti, jer se iskljuuje mogunost da se organ optereuje
ponovnim rjeavanjem, istog predmeta (objektivna pravosnanost);
zbog pravne sigurnosti, tj. Da se ne bi diralo u pravo pojedinaca
(subjektivna pravosnanost).
U teoriji se razlikuje formalna i materijalna pravesnanost. Formalna
pravesnanost upravnog akta ispoljava se u tome to se protiv akta ne
moe uloiti nikakav redovan pravni lijek.
Prema odredbi ZUP-a, pravosnano rijeenje protiv kojeg se ne moe
izjaviti alba niti pokenuti upravni spor, a tim rjeenjem je stranka stekla
odreena prava i obaveze. Ono se moe ponititi, ukinuti ili izmjneiti
samo u zakonsom predvienim sluajevima.
Iz navedenog su vidljiva 3 elemnta pravosnanosti rjeenja:
-rjeenje protiv koga se ne moe izjaviti alba niti pokrenuti upravni spor,
-njime je stranka stekla prava ili su joj nametnute obaveze,
- moe biti, poniteno, ukinuto ili izmijenjeno samo u sluajevima koji su
predvieni zakonom!

 Meutim, postoje 2 izuzetka, kad se pravosnano rjeenje

moe mijenjati iako to zakonom nije predvieno, ali pod
uslovom da se time ne vrijea propis niti pravo drugog lica:
rjeenje kojim je odbijen zahtjev stranke (negativan upravni
akt);
rjeenje kojim je stranci nametnuta neka obaveza, pod
uslovom da se novim rjeenjem ta obaveza smanjuje
odnosno ublaava.
Pravosnano rjeenje moe se ponitavati, ukidati ili
mijenjati putem vanrednih pravnih sredstava u upravnom
postupku.
Konano rjeenje u upravnom postupku je rjeenje protiv
kojeg se ne moe izjaviti redovno pravno sredstvo (alba),
a kojim je stranka stekla neko pravo ili su joj nametnute
obaveze. Dakle, protiv konanog rjeenja u upravnom
postupku moe se pokrenuti upravni spor.

11. Pomo neukoj stranci

Organ koji vodi postupak duan je voditi
rauna da neznanje i neukost stranke i
drugih uesnika postupka ne bude na
tetu prava koja im pripadaju po zakonu.
Shodno ovom naelu, slubeno lice koje
vodi postupak po potrebi mora upozoriti
stranku odnosno drugog uesnika u
postupku na pravne posljedice njihovih
radnji ili proputanja zbog kojih bi mogli
pretrpjeti tetu. ZUP ne predvia nikakvu
sankciju za povredu ovog naela.

12. Upotreba jezika i pisma

Prema l.16 ZUP-a, upravni postupak se vodi na
bosanskom i hrvatskom jeziku, a organ koji vodi upravni
postupak osigurava ravnopravnu upotrebu bosanskog i
hrvatskog jezika. Slubeno pismo je latinica. Federalnim
zakonom moe se kao slubeni odrediti i dodatni jezik.
ZUP omoguava da se kao sredstva komuniciranja
koriste i ostali jezici. Organ koji vodi postupak je duan
stranci omoguiti da tok postupka prati na svom jeziku,
ukoliko se postupak ne vodi na jeziku stranke. Stranke i
drugi uesnici u postupku koji nisu dravljani BiH, a ne
znaju jezik na kome se vodi postupak, imaju pravo da
tok postupka prate preko tumaa (prevodioca). Iz
navedenog proizilazi da se stranke koje znaju jezik na
kome se vodi postupak, trebaju tokom postupka sluiti
tim jezikom.

OSTALA VANIJA NAELA

1. Oficijelno i privatno naelo
2.lnkviziciono i dispoziciono naelo
3.Naelo usmenosti i pismenosti
4.Naelo posrednosti i neposrednosti;
5.Naelo javnosti;
6.Naelo koncentracije

 Oficijelno naelo znai da organ postupak

pokree po slubenoj dunosti (ex
officio). Privatno naelo podrazumijeva
da se postupak pokree po zahtjevu za
interesiranog lica, te da organ bez takvog
zahtjeva ne smije pokrenuti postupak. U
upravnom postupku privatno naelo
dolazi do izraaja samo onda kad upravni
postupak
primarno
za
cilj
ima
ostvarivanje privatnog interesa inae,
privatno naelo je karakteristino za
parnini postupak.

 Oficijelno i privatno naelo vae i za voenje i

za obustavu postupka. Postupak pokrenut po
zahtjevu stranke e biti i obustavljen na njen
zahtjev. Organ moe takav postupak nastaviti
i protiv volje stranke, ako zakljui da javni
interes nalae dalje voenje postupka ili to
zahtijeva suprotna strana.
Inkvizlciono i dispoziciono naela
Prema dispozicionom naelu, same stranke
pribavljaju i upotrebljavaju dokazni materijal
po svojoj volji. Dakle, samo ono to stranke
iznesu u postupku, to e organ uzeti u obzir
pri donoenju rjeenja.

 Po inkvizicionom naelu dokazi se

prikupljaju i iznose od strane organa koji
vodi postupak ili po njegovoj naredbi.
U naem upravnom postupku primarno
je zastupljeno inkviziciono naelo, uz
odreena odstupanja ako je u pitanju
zatita interesa stranaka. Stranka moe
iznositi injenice koje mogu biti od
uticaja na rjeenje i pobijati tanost
navoda koji se ne slau sa njenim
navodima.

 Naelo usmenosti i pismenosti

Upravni postupak izgraen je na
kombinovanom naelu usmenosti i
pismenosti, pri emu prioritet pripada
naelu pismenosti. Npr. podnesci se
mogu predavati pismeno i usmeno,
usmena izjanjenja se biljee u zapisnik,
rjeenje se strankama daje napismeno
ali se mogu saoptiti i usmeno. alba se
moe podnijeti i usmeno i pismeno, ali
je albeni postupak samo pismen itd.

 Naelo posrednosti i neposrednosti

Naelo neposrednosti znai da slubeno
lice koje vodi postupak donosi rjeenje
na osnovu neposrednog opaanja. Da bi
se u potpunosti udovoljilo ovom naelu,
sve dokaze bi trebalo izvesti na samoj
usmenoj raspravi, neposredno pred
slubenim licem odnosno kolegijalnim
organom koji donosi rjeenje. Meutim,
to je u upravnom postupku po pravilu
neizvodljivo, te je upravni proces
preteno posredan.

 Naela javnosti
ZUP ne propisuje javnost za sve procesne
radnje, ve za usmenu raspravu. Usmena
rasprava naelno je javna. Slubeno lice
koje vodi postupak moe iskljuiti javnost
samo u sluajevima koje zakon izriito
fiksira. Iskljuenje javnosti ne odnosi se
na stranke, njihove punomonike i
strune pomagae, a slubeno lice moe
dozvoliti prisustvo raspravi jo nekim
licima (slubene osobe, nauni i javni
radnici).

 Naela koncentracije
Pod naelom koncentracije u postupku se
podrazumijeva prvenstveno princip po kome
stranke moraju u jednoj fazi postupka navesti
zajedno i odjednom sve injenice koje mogu biti od
uticaja na rjeenje stvari. Kasnije navedene
injenice, zahtjevi, prigovori i sl, se prema ovom
naelu ne bi uzimali u obzir jer bi zahtijevali
ponovno sasluanje stranke i odugovlaenje
postupka. Ovo naelo ima svoju veu primjenu u
parninom postupku. U upravnom postupku je ipak
kljuno naelo materijalne istine, koje u pozadinu
stavlja sve druge obzire. Naelo koncentracije u
upravnorn postupku dolazi do izraaja pri
donoenju rjeenja i u albenom postupku.

NADLENOST
POJAM I PRAVNI ZNAAJ NADLENOSTI
Nadlenost je pravo i dunost odreenog organa
da rijei odreenu upravnu stvar. Svaki organ,
duan je "da se pridrava svoje nadlenosti u
pozitivnom i negativnom smislu, tj. ne smije raditi
posao na koji nije nadlean, a ne smije se ni
uzdravati od poslova za koje je nadlean.
Potivanje odredaba o nadlenosti u upravnom
postupku je dunost od posebno velike pravne
vanosti. Zato svaki organ u toku cijelog postupka
pazi na nadlenost po slubenoj dunosti.

 VRSTE NADLENOSTI;
U zavisnosti od kriterija koji se uzima u
razmatranje razlikuju se 3 vrste nadlenosti:
stvarna, mjesna i funkcionalna.
Stvarna nadlenost je zakonom ili propisom
odreena dunost i pravo jednog reda organa
da rjeavaju upravne stvari odreene vrste,
iskljuujui u tome ostale redove organa.
Dakle, stvarna nadlenost je nadlenost po
vrsti poslova koji se obavljaju. Primarno se
odreuje prema propisima kojima se regulie
odreena
upravna
oblast
ili
odreuje
nadlenost organa.

 Mjesna nadlenost odreuje se po

osnovu teritorije za koju je vezana
upravna stvar. Ona teritorijalno
razgraniava organe koji su stvarno
nadleni za rjeavanje istovrsnih
upravnih stvari. Mjesna nadlenost
se primarno odreuje po propisima
kojima se vri politike teritorijalna
podjela i po propisima o organizaciji
pojedinih organa.

 Funkcionalna
nadlenost
je
nadlenost pojedinog organa prema
funkcijama koje mu se dodjeljuju.
Naime jedna upravna stvar se moe s
obzirom na razliite faze postupka
predavati razliitim organima, tako da
dio postupka obavi jedan, a dio drugi
organ, npr. kad je jedan organ pozvan
za voenje upravnog postupka, drugi
za donoenje prvostepenog rjeenja,
a trei za rjeavanje po albama.

 Shodno iznesenom, postoje i 3 nenadlenosti

(inkompetencije) - stvarna, mjesna i funkcionalna
nenadlenost.
Propisi o nadlenosti organa, posebno kad je u pitanju
stvarna nadlenost, su prinudne prirode i ne mogu se
promijeniti dogovorom stranaka, dogovorom organa,
niti dogovorom izmeu stranke i organa. Dakle ni
organi ni stranke ne mogu odstupiti od propisa o
nadlenosti.
Prema ZUPu, Federalni organi uprave rjeavaju u
prvom stupnju u upravnim stvarima iskljuive
nadlenosti
Federacije,
zajednike
nadlenosti
Federacije i kantona koje su federalnim zakonom
stavljene u nadlenost federalnih organa iz nadlenosti
kantona koje su zakonom kantona prenesene na
federalne organe uprave.

 Kantonalni organi uprave u prvom stepenu rjeavaju u

upravnim stvarima koje su im u nadlenost stavljene
kantonalnim zakonom i u upravnim stvarima koje su na njih
prenesene federalnim zakonom.
Gradske odnosno opinske slube za upravu rjeavaju u
prvom stupnju u upravnim stvarima iz oblasti uprave i
samouprave koje su im u nadlenost stavljene statutom
grada odnosno opine i propisom gradskog odnosno
opinskog vijea, kao i u upravnim stvarima koje su na njih
prenesene federalnim i kantonalnim zakonom.
Ako propisima nije odreeno koji je organ uprave stvarno
nadlean za rjeavanje u odreenoj upravnoj stvari, a to se
ne moe utvrditi ni po prirodi stvari, takva stvar spada u
nadlenost organa uprave koji je nadlean za poslove
uprave ili Federaciji odnosno kantonu. U gradu i opini to je
sluba koja se odredi propisom gradskog odnosno
opinskog vijea.

 POSEBNO O MJESNOJ NADLENOSTI

Mjesna nadlenost se odreuje po propisima kojima je ureeno'
teritorijalno razgranienje kantona i opcine, te po propisima o
organizaciji federalnih i kantonalnih organa uprave, odnosno
gradskih i opinskih slubi za upravu.
U okviru navedenog, mjesna nadlenost se odreuje u stvarima koje
se odnose na nekretnine prema mjestu gdje se nekretnina nalazi, u
stvarima koje se odnose na djelatnost nekog organa, poduzea,
ustanove ili drugog pravnog lica prema mjestu njihovog sjedita. U
stvarima koje se odnose na djelatnost poslovnih jedinica pravnih
lica, nadlenost se odreuje prema sjeditu te poslovne jedinice, u
stvarima koje se odnose na voenje radnje ili na profesionalnu
djelatnost pojedinih osoba koja se obavlja ili se ima obavljati u
odreenom mjestu prema sjeditu radnje, odnosno prema mjestu
gdje se djelatnost obavlja u ostalim stvarima prema prebivalitu
stranke. Kad ima vie stranaka, nadlenost se odreuje prema
stranci prema kojoj je zahtjev upravljen. Ako stranka nema
prebivalite u Federaciji, nadlenost se odreuje prema mjestu
njenog boravita, a ako nema ni boravita prema mjestu njenog
posljednjeg prebivalita, odnosno boravita.

 Ako se mjesna nadlenost ne moe odrediti po navedenim odredbama

odreuje se prema mjestu gdje je nastao povod za voenje postupka.
Npr. za voenje upravnog postupka zbog primijeene bolesti na stoci
koja se prevozi eljeznicom, mjesno je nadlean veterinarski organ u
mjestu gdje je zaraza primjeena.
U stvarima koje se odnose na brod ili zrakoplov, ili u kojima je povod
za voenje postupka nastao na brodu ili zrakoplovu, mjesna se
nadlenost odreuje prema matinoj luci broda odnosno pristanitu
zrakoplova.
Organ koji je pokrenuo postupak kao mjesno nadlean, duan je
postupak i zavriti. Dakle, on zadrava nadlenost i kad u toku
postupka nastupe okolnosti prema kojima bi mjesno nadlean bio
drugi organ.
Zakon propisuje da organ koji je pokrenuo postupak moe ustupiti
predmet organu koji je prema novim okolnostima postao mjesno
nadlean ako se time znatno olakava postupak, naroito za stranku.
Ako bi prema odredbama o mjesnoj nadlenosti istovremeno bila
mjesno nadlena dva ili vie organa, nadlean je onaj organ koji je prvi
pokrenuo postupak ali se mjesno, nadleni organi mogu sporazumjeti,
koji e od njih voditi postupak.

 DELEGACIJA
(PRENOENJE)
I
AVOKACIJA
(SUPSTITUCIJA, PREUZIMANJE) NADLENOSTI
Avokacija nadlenosti znai pravo jednog
organa
da
preuzme
upravnu
stvar
iz
nadlenosti drugog organa i da je sam rijei. Po
pravilu se radi o odnosu organa ire i ue
politike teritorijalne zajednice. Kod nas je
avokacija dozvoljena samo na osnovu i zriitog
i zakonskog ovlatenja. Isto vai i za delegaciju
nadlenosti. Delegacija je prenoenje od strane
jednog organa izvjesnih poslova na druge
organe da ih oni rjeavaju (po pravilu se
prenosi sa organa ire na organ ue politiko
teritorijalne zajednice).

 PROSTORNO OGRANIENJE NADLENOSTI

Svaki organ ogranien je na vrenje
slubenog rada u granicama svog podruja.
Od ovog pravila postoje slijedei izuzeci:
organ moe izvriti radnju i van granica
svog podruja ako postoji opasnost zbog
odgaanja, s tim to je duan da otome
odmah obavijesti organa ijem je podruju
tu radnju poduzeo. Slubene radnje u
zgradama ili drugim objektima posjeduju
vojnih organa obavljaju se po prethodnoj
prijavi
komandantu
zgrade,
odnosno
objekta i po sporazumu s njim.

 SUKOB NADLENOSTI
Pozitivan i negativan sukob nadlenosti
Pozitivan sukob nadlenosti postoji u sluaju kad 2 ili
vie organa prisvajaju pravo rjeavanja odreene
upravne stari pa i vode postupak i donose rjeenja.
Negativan sukob nadlenosti nastaje kad jedan ili vie
organa odbiju rjeavanje o odreenoj upravnoj stvari.
Nadlenost za rjeavanje sukoba nadlenosti
Sukob nadlenosti u upravnom postupku na nivou
Federacije rjeava Vlada FBiH i Vrhovni sud FBiH.
Vlada je nadlena za rjeavanje meusobnih sukoba
nadlenosti federalnih organa uprave, sukoba izmeu
federalnih organa uprave i federalnih ustanova, kao i
izmeu federalnih ustanova.

 Pokretanje i rjeavanje sukoba nadlenosti

Vrhovni sud FBiH nadlean je za rjeavanje sukoba nadlenosti
izmeu FBiH i kantona, kao i sukoba izmeu 2 kantona, bilo da se
radi vladama, organima uprave ili institucijama koje imaju javna
ovlatenja. Vrhovni sud rjeava i sve ostale sukobe
nadlenosti koji nisu zakonom dati u nadlenost nekog
drugog organa ili suda.
Slino zakonsko rjeenje je i na nivou kantona, s tim to sukobe
rjeava vlada kantona i najvii sud u kantonu.
Na opinskom nivou, sukobe nadlenosti opinskih slubi za
upravu i opinskih odnosno ustanova iste opine rjeava
opinski naelnik. Sukob nadlenosti vlade kantona i opinskog
naelnika, kao i sukobe 2 ili vie opina rjeava najvii sud
kantona. Iste odredbe primjenjuju se i kad je umjesto opine u
pitanju grad, s tim to najvii sud kantona rjeava i sukobe izmeu
grada i opine.
Prijedlog za rjeavanje sukoba nadlenosti mogu podnijeti
organ i stranka. Naelno ga podnosi: organ koji je
posljednji rjeavao o konkretnoj stvari .

 Ako se radi o pozitivnom sukobu nadlenosti, tj. ako su o

istoj upravnoj stvari rjeavala 2 organa i oba donijla
rjeenje, organ koji rjeava sukob nadlenosti ponititi
e rjeenje nenadlenog organa. Ako se radi o ne
emotivnom sukobu nadlenosti, bie poniten zakljuak
kojim se nadleni ogan izjasnio kao nenadlean i spis
predmeta dostavljen (tom) nadlenom organu.
Bitno je naglasiti da e u sluaju sukoba nadlenosti svaki
organ u sukobu biti duan da izvri radnje postupka
koje ne trpe odlaganje.
Protiv rjeenja kojim se odluuje o sukobu nadlenosti
stranka ne moe izjaviti posebnu albu ni voditi upravni
spor, jer se tim rjeenjem ne vrijea pravni interes
stranke. Pravo na albu ima organ u sukobu, ako smatra
da mu je rjeenjem povrijeeno neko pravo. Meutim,
ako je o sukobu nadlenosti rijeio nadleni sud,
alba nije doputena.

 OVLATENJE ZA VOENJE POSTUPKA I ZA RJEAVANJE

Redovno ovlatenje za rjeavanje pripada starjeini
individualnog
inokosnog
dravnog
organa,
tj.
rukovodiocu organa uprave ili institucije koja ima javna
ovlatenja. Rukovodilac moe ovlastiti drugu
slubenu osobu istog organa odnosno institucije
da rjeava u upravnim stvarima iz odreene vrste
upravnih poslova ili drugu strunu slubenu
osobu za voenje postupka prije donoenju
rjeenja. O tome je rukovodilac organa uprave duan
donijeti posebno rjeenje. Bitno je naglasiti da su
rjeenja ovlatenog slubenika rjeenja samog organa,
isto kao i rjeenja rukovodioca. Iz toga slijedi da se
protiv rjeenja ovlatenog slubenika ne moe
izjaviti alba starjeini organa, ve samo viem
organu ukoliko on postoji.

 PRAVNA POMO
Svi organi i institucije koje imaju javna ovlatenja duni su
jedni drugima ukazivati pravnu pomo u upravnom
postupku. Molba za pravnu pomo uslijediti e ako se
odreena radnja u postupku treba izvriti izvan podruja
organa nadlenog za voenje kompletnog postupka. Zamoljeni
organ odnosno institucija duna je pomo pruiti u
granicama svog podruja i djelokruga bez odlaganja, a
najkasnije u roku od 10 dana od dana prijema molbe.
Pomo se takoer moe zatraiti ako e izvrenje radnje od
strane drugog ovlatenog organa dovesti do lakeg i breg
obavljanja radnje ili izbjegavanja nepotrebnih trokova.
Akt kojim se jedan organ obraa drugome za pravnu pomo
zove se zamolnica. Zamolnicom se na drugi organ ne
moe prenijeti rjeavanje same glavne stvari, ve samo
vrenje neke sporedne procesne radnje.

 Pravna pomo od sudova se moe traiti samo u okviru

posebnih propisa. Izuzetno, organ koji vodi postupak moe
od suda traiti da mu dostavi spise koji su potrebni za
voenje upravnog postupka. Sudovi su duni postupiti po
takvom traenju ako se time ne ometa sam sudski
postupak, s tim to sud moe odrediti rok za vraanje
spisa.
Za pravnu pomo u odnosu sa inozemnim organima vae
odredbe meunarodnih ugovora. Ako takvih ugovora
nema, primjenjuje, se naelo reciprociteta. Domai organi
ukazuju pravnu pomo inozemnim organima na nain
predvien u domaem zakonu. Organ e uskratiti
pravnu pomo ako se trai radnja koja je protivna
domaem zakonu. Radnja koja je predmet molbe
inozemnog organa moe se izvriti i na nain koji zahtijeva
inozemni organ, ako takav postupak nije protivan
domaem zakonu.

NADLENOSTI
Izuzee
Pitanje: to nam treba izuzee?
Odgovor: Razlozi za izuzee potrebni su
zbog naela objektivnosti, donosno
zahtjeva da se postupak vodi
nepristrasno.

Pitanje: Kakva moe biti pristrasnost?

Odgovor: Pristrasnost moe biti:
Materijalna pristrasnost, i
Moralna zainteresovanost.

 Pitanje: Navedite sluajeve izuzea?

Odgovor: Oni su:
Ako je slubeno lice u predmetu u kome se vodi postupak
stranka, saovlaenik, suobveznik, svijedok, vjetak,
punomonik ili zakonski zastupnik stranke,
Ako je slubeno lice sa strankom, zastupnikom ili
punomonikom stranke u srodstvu po krvi u pravoj liniji, a u
pobonoj liniji do etvrtog stepena zakljuno, brani partner ili
srodnik po tazbini do drugog stepena zakljuno pa i onda kada
je brak prestao,
Ako je slubeno lice sa strankom, zastupnikom, ili
punomonikom stranke u odnosu staraoca, usvoioca,
usvojenika, ili hranioca,
Ako je slubeno lice u prvostepenom postupku
uestvovalo u voenju postupka ili donoenju rjeenja, i
I drugi razlozi koji opravdavaju njegovo izuzee.

 Izuzee se moe traiti po slubenoj dunosti i po

zahtjevu stranke. Slubeno lice ili osoba im
sazna za razloge izuzea duna je odmah
prekinuti sve radnje u postupku.
O izuzeu se odluuje zakljukom.
Ne moe se izjaviti alba na zakljuak kojim se
uvaava izuzee pa ak ni u rjeenje.
Ako je odbijeno izuzee onda se moe izjaviti
alba ali na rjeenje o glavnoj stvari.

STRANKE I NJIHOVO ZASTUPANJE

Pitanje: Definiite pojam stranke u Zakonu
o upravnom postupku?
Odgovor: Po Zakonu o upravnom postupku
stranka je lice ili osoba po ijem zahtjevu
je pokrenut ili protiv koga se vodi postupak
ili koje radi zatite svojih prava ili pravnih
interesa ima pravo uestvovanja u
postupku.
U pravnom postupku postoje tri grupe
stranaka.

 Pitanje: Koje grupe stranaka postoje

u upravnom postupku?
Odgovor: One su:
Lice ili lica koja trae izdavanje
upravnog akta;
Lice ili lica protiv kojih se trai
izdavanje upravnog akta;
Lice ili lica koja imaju pravo da
uestvuju u postupku radi zatite
prava ili pravnih interesa.

 Stranaka sposobnost
Pitanje: Koje sposobnosti moe imati
jedno lice ili osoba?
Odgovor: To su:
Stranaka sposobnost;
Procesna sposobnost;
Postulaciona sposobnost;

 Pitanje: ta je to stranaka sposobnost?

Odgovor: Stranaka sposobnost je
sposobnost u jednoj upravnoj stvari
zahtjevati pokretanje postupka ili biti onaj
protiv koga se vodi postupak ili imati
pravo uestvovanja u postpuku radi
zatite svojih prava i pravnih interesa.
Stranaka sposobnost odgovara pravnoj
sposobnosti u oblasti materijalnog prava.

Pitanje: Ko ima formalnu stranaku sposobonost?

Odgovor: Formalnu stranaku sposobnost imaju:
Sindikalne organizacije;
Preduzea ili drutva kad tite odreeno pravo,
dunost ili pravni interes svojih lanova;
Ombudsmeni;
Javni pravobranilac;
Javni tuilac kada je zakonom ovlaten da titi
javni interes;

 Pitanje: ta je to procesna
sposobnost?
Odgovor: Procesna sposobnost je
sposobnost stranke da moe sama
vriti procesne radnje u postupku. Tu
sposobnost u postpuku ima samo
ona stranka koja je potpuno poslovno
sposobna. Poslovno je sposobno ono
lice koje moe samostalno pribavljati
prava i preduzimati obaveze.

 Pitanje: ta je to postulaciona
sposobnost?
Odgovor: Postulaciona sposobnost je
sposobnost koju imaju procesno
sposobne stranke koje su uz to u
stanju prema svojim psihikim i
fizikim osobinama neposredno
preduzimati procesne radnje.

 Pitanje: ta je to aktivna i pasivna

legitimacija?
Odgovor: Aktivna legitimacija lica
postoji na licu koje trai pokretanje
postupka. Pasivna legitimacija postoji
kod lica protiv kojeg se trai
pokretanje postupka.
Bez stranake i procesne sposobnosti
ne moe se uestvovati u jednom
upravnom postupku.

 Pitanje: ta je to stvarna legitimacija?

Odgovor: To je naroit odnos izmeu
jednog lica i predmeta upravnog
postupka, to jest konkretne upravne
stvari u kojoj se rjeava u postpuku.

 Slubeno lice ili osoba vodi po

slubenoj dunosti rauna o tome da
li jedna stranka moe biti stranka u
upravnom postupku.

 Zastupnici stranaka
Potpuno poslovno sposobna stranka
moe sama preduzimati radnje u
postupku jer ima i procesnu sposobnost.
Poslovno sposobno fiziko lice koje vri
procesne radnje u postupku u ime
stranke i za raun stranke smatra se
zastupnikom stranke u postupku.

 Pitanje: Koje kategorije zastupnika predvia

ZUP?
Odgovor: ZUP predvia sljedee kategorije
zastupnika:
Zakonski ili nuni zastupnici procesno
nesposobnih fizikih lica i pravnih lica;
Dobrovoljni punomonici procesno sposobne
stranke;
Privremeni zastupnik;
Zajedniki predstavnik.

 Punomoje
Punomojem se ovlauje
punomonik i daje mu se odreen
sadraj i obim punomonikovih
ovlatenja.

Pitanje: Kakvo moe biti punomoje?

Odgovor: Ono moe biti:
Punomoje za sve radnje u postupku;
Punomoje za postupak;
Punomoje za pojedine procesne
radnje.

 Pitanje: Kako se moe dati

punomoje?
Odgovor: Moe se dati u pismenom
obliku ili usmeno na zapisnik kod
organa.

 Punomonik je duan podnjeti punomoje organu

koji vodi postupak.

Pitanje: Kako moe prestati punomoje?

Odgovor: Moe prestati:
Opozivom;
Smru;
Izvrenjem punomoja.

Smru stranke ne prestaje automatski punomoje

ve ono prelazi na nasljednike.

 Privremeni zastupnik
Kod ovogo zastupanja ZUP trai za
postavljanje privremenog zastupnika
da se radi o hitnim sluajevima.

 Optenje organa i stranke

Pitanje: ta je to podnesak?
Odgovor: Podnesak je svaki zahtjev, obrazac koji se
koristi za automatsku obradu podataka, prijedlog,
prijava, molba, alba, prigovor i drugo saoptenje
kojima se pojedinac ili pravno lice obraa nekom
organu. Podnesak je po pravilu pismenog oblika i to
je po Zakonu o upravnom postupku redovan nain
optenja. Prijem podneska zahtjeva izdavanje
odreene potvrde.

 Dunost odazivanja pozivu povlai

odreene sankcije.
Pod uslovima:
Da je poziv lino dostavljen;
Da je u pozivu upozoreno na
posljedice nedolaska;
Da nije izostanak opravdan.

 Zapisnik
Pitanje: ta je zapisnik u smislu ZUP-a?
Odgovor: Zapisnik u smislu ZUP-a je pismeni sastav o
usmenoj raspravi ili drugoj vanoj radnji u upravnom
postupku, kao i o vanim usmenim izjavama stranaka ili
treih lica u upravnom postupku. Obaveza je da se
zapisnik sastavi u pismenoj formi i potpie. Posebno
postoji zapisnik o vijeanju i glasanju kolegijalnog organa.
Zapisnik ima dokaznu snagu i ako je propisno sastavljen
onda je on javna isprava i predstavlja potpun dokaz o
toku i sadraju radnje u postupku i datih izjava.

 Dostavljanje

Pismena kao to su poziv, rjeenje, zakljuak i drugi slubeni spisi
dostavljaju se adresatu, to jest licu kojem su namjenjeni.

Pitanje: Koji su naini dostavljanja?

Odgovor: To su:
Neposredno dostavljanje;
Posredno dostavljanje;

Neposredno dostavljanje se vri u pravilu neposredno onome

kome je namjenjeno. Dostavljanje se vri u vrijeme i u mjestu
dostavljanja radnim danom i to danju u stanu, poslovnim
prostorijama, radionici, advokatskoj kancelariji itd.

 Pitanje: Kad postoji obavezno lino

dostavljanje?
Odgovor: Obavezno lino
dostavljanje postoji:
Kada ZUP tako lino dostavljanje
predvia ili drugi propis;
Ako tee rok od prijema;
Kad to odredi organ kao lino
dostavljanje.

Pitanje: Nabrojte posebne sluajeve dostavljanja?

Odgovor: Posebni sluajevi dostavljanja su:
Dostavljanje zakonskom zastupniku i punomoniku;
Dostavljanje punomoniku za prijem pismena;
Dostavljanje dravnim organima i pravnim licima;
Dostavljanje licima u inostranstvu i licima koja uivaju
imunitet;
Dostavljanje vojnim licima i pripadnicima policije;
Dostavljanje javnim saoptenjem;
Dostavljanje privremenom zastupniku;
Dostavljanje pismena u stanu, poslovnom prostoru i na
vratima;
Dostavljanje izvreno stavljanjem na oglasnu tablu organa.

ROKOVI
Pitanje: Odredite pojam roka?
Odgovor: Rok predstavlja mjeru za vrijeme i to
redovno dulji razmak vremena u kome se mogu
izvriti radnje u postupku.
Upravni postupak predstavlja niz radnji koje
sljede jedna za drugom po utvrenom redu.
Zbog toga se odreuje vrijeme kada se pojedine
radnje u postupku moraju zavriti. Rokovi u
upravnom postupku vae kako za stranke tako i
za upravne organe.

VRSTE ROKOVA
Imamo dvije vrste rokova:
Zakonski rokovi (rokovi odreeni zakonom); i
Slubeni rokovi (slubeno odreeni rokovi) koji se odreuju
prema okolnostima pojedinog sluaja.
Rokovi imaju svoj poetak i zavretak. Kod zakonskih rokova
poetak roka se ini zavisnim od odreenog dogaaja (na
primjer, od dana dostavljanja rjeenja) itd.
Rokovi se mogu produiti i to ne samo oni rokovi koji su
slubeno odreeni ve i zakonski rokovi ako je za njih zakonom
predviena takva mogunost.
Zakonski rok za koji je predviena moguunost produenja kao
i slubeno odreeni rok moe se produiti samo ako to zamoli
zainteresovano lice iz opravdanog razloga ili tri dana po isteku
roka (lan 97 ZUP.).

Rokove moemo podjeliti i na :

Produive i neproduive,
Stroge ili prekluzivne,
Instruktivne rokove,
Prekluzivni su oni rokovi ije proputanje ima za posljedicu
iskljuenje iz procesne radnje koja je vezana za taj rok. Na
primjer: rok za albu.
Instuktivni rokovi slue samo kao opomena ili pouka da se
procesna radnja izvri u odreenom roku, na primjer, rok za
izdavanje rjeenja u pismenom obliku nakon to je prije toga
donjeto usmeno rjeenje, ili na primjer rok za izdavanje
rjeenja po zahtjevu stranke (lan 216 st. 1 ZUP). Ove
procesne radnje kod instruktivnog roka se mogu valjano
izvriti i po isteku roka.

RAUNANJE ROKOVA
Pitanje: Kako se po ZUP-u rauna
duina rokova?
Odgovor: Duina rokova se rauna na
dane, mjesece i godine. Raunanje
rokova se ne odreuje u asove i
sedmice, mada Zakon i to moe
odrediti.

POSLJEDICE PROPUSTANJA ROKOVA

Ako stranka propusti da izvri procesnu radnju
u odreenom roku redovna je posljedica
takvog proputanja iskljuenje stranke od
vrenja proputene radnje. Najizrazitiji i
najei sluajevi prekluzije ili iskljuenja od
proputene procesne radnje su:
Kada stranka propusti rok za povraaj u
prijeanje stanje;
Rok za albu; i,
Rok za obnovu postupka.

 Za podnesak se smatra da je predat u roku ako je stigao

organu kome je trebalo da se preda prije nego to je rok
istekao (lan 100 ZUP-a), to znai da podnesak mora stii
najkasnije za radnog vremena posljednjeg dana roka pa da se
smatra da je podnesen u roku.
Postavlja se pitanje kako e stranke odrati rokove ako su
daleko od organa kome treba predati podnesak.
Stranka moe da uputi podnesak organu potom,
preporueno, i
Stranka moe podnesak poslati organu i telegrafskim putem,
preporueno,
Kad se podnesak preda poti preporueno, odnosno dan kad je
telegram predan poti rauna se kao dan predaje organu
kome je upuen.

(naziv organa-slube)
POTVRDA
O PRIJEMU PODNESKA

Potvruje se da je_______________________ dana _________ podnio/la ovom organu

(ime i prezime)
(datum)
- slubeni podnesak___________________________________________________________
___________________________________________________________________________
(naziv i sadraj podneska)

Zakonski rok za donoenje rjeenja po zahtjevu stranke iznosi___ dana za skraeni postupak, a ___
dana za poseban ispitni postupak (lan __ Zakona o upravnom postupku, Slubene novine
Federacije BiH, br. 2/98).

Ako ovaj podnesak ne bude rijeen u gore navedenom roku, stranka ima pravo po isteku tog roka
podnijeti albu neposredno drugostepenom organu, kao da je njen podnesak odbijen.
Za ovu potvrdu u smislu lana 65, stav 2, Zakona o upravnom postupku ne plaa se taksa.

Izdao
________________
_________________________
(mjesto i datum)
(potpis slubene osobe)

POVRAT U PREANJE
STANJE
Povrat u preanje stanje (restitutio in integrum) je
vanredno pravno sredstvo kojim se otklanjaju
nepovoljne posljedice nastale za stranku usljed
proputanja radnje u postupku bez njene krivice. Na
primjer, ako stranka nije u zakonskom roku uloila
albu protiv prvostepenog reenja.
Ope pretpostavke za povrat u preanje stanje su:
Opravdano proputanje;
Nemogunost da stranka drugim putem izvri
procesnu radnju koju je propustila da izvri u roku;
Da je prijedlog za povrat u preanje stanje stavljen
u propisanom roku.

 Stranci e se dozvoliti povrat u preanje stanje ako je

stranka iz neznanja ili oiglednom omakom podnesak
pravovremeno poslala potom ili neposredno predala
nenadlenom organu.
Drugi sluaj u kome e se isto tako dozvoliti povraaj u
preanje stanje kada je stranka oiglednom omakom
prekoraila rok ali je podnesak ipak primljen od
nadlenog organa najkasnije tri dana nakon isteka roka
ako bi stranka zbog zakanjenja izgubila neko pravo.
Zakon o upravnom postupku ne propisuje kriterij za
ocjenu opravdanih razloga za povrat u preanje stanje,
ve je to preputeno ocjeni organa u svakom konkretnom
sluaju.

 U svakom sluaju stranka je u prijedlogu obavezna

predoiti okolnosti zbog kojih je dolo do proputanja
radnje i te okolnosti uiniti bar vjerovatnim.
Kod povrata u preanje stanje proputanje se ne
mora dokazivati ali se mora bar uiniti vjerovatnim.
Proizvoljan prijedlog za povrat u preanje stanje
organ nee prihvatiti.
Takoe, ako je organ odbio prijedlog za povrat u
preanje stanje, za iste okolnosti se ne moe ponovo
traiti.
Rok za podnoenje prijedloga je osam dana od dana
kada je prestao razlog koji je prourokovao proputanje.

 Ako je stranka kasnije saznala za

proputanje rok se rauna od dana kad je
stranka to saznala (subjektivni rok).
Objektivni rok za traenje povrata u
preanje stanje je tri mjeseca od dana
proputanja. Ne moe se traiti povrat
zbog proputanja roka za traenje
povrata, to jest nije dozvoljen povrat
povrata (restitutio restitutionis non
datum).

Postupak traenja povrata u preanje stanje

Prijedlog za povrat u preanje stanje podnosi se
organu kod koga je trebalo izvriti proputenu
radnju. Ako stranka povrat trai zbog toga to je
propustila da podnese neki podnesak onda se taj
podnesak prilae prijedlogu. Stranka u prijedlogu
obavezno predoava ili navodi okolnosti koje
mora uiniti bar vjerovatnim.
Ako su injenice na kojima se prijedlog zasniva
opepoznate organu nadleni organ moe u
dvostranakim stvarima odluiti o prijedlogu i
bez izjanjenja protivne stranke.

 Protiv zakljuka kojim se dozvoljava

povrat u preanje stanje nije
doputena alba, osim ako je o
prijedlogu dozvoljen povrat koji je
neblabovremeno podneen ili je
nedoputen. Protiv zakljuka kojim je
odbijen prijedlog za povrat u
preanje stanje doputena je
posebna alba samo ako je zakljuak
donjeo drugostepeni organ.

Dejstvo dozvole povrata u preanje stanje

Prijedlog za povrat u preanje stanje ne
zaustavlja tok postupka ali organ nadlean za
odluivanje o prijedlogu moe privremeno
prekinuti postupak do konanosti zakljuka kojim
se rijeava povrat u preanje stanje.
ZUP ne odreuje u kojim sluajevima e se
postupak privremeno prekinuti, ali e se to
svakako desiti kad je dovoljno vjerovatno da je
prijedlog za povrat osnovan ili ako se prekidanjem
postupka ini manja teta suprotnoj stranci u
postupku nego to bi se nastavkom postupka
uinila teta predlagau povrata.

 Kad je povrat u preanje stanje

dozvoljen postupak se vraa u ono
stanje u kome se nalazio prije
proputanja a ponitavaju se sva
rijeenja i zakljuci koje je organ
donjeo u vezi sa proputanjem.
Ukidaju se i pravosnana rjeenja
koja ak mogu biti i izvrna ali se u
zakljuki o dozvoli povrata u
preanje stanje mora navesti koje

ODRAVANJE REDA
Slubena osoba koja rukovodi radnjom u postupku
duna je da se stara o odravanju reda pri radu.
Pod odravanjem reda podrazumjeva se
prvenstveno omoguavanje nesmetanog rada i
odravanje ozbiljnosti u radu.
Slubena osoba je ovlatena da opomene osobu ili
osobe koje ometaju rad organa. Mogu te osobe i
udaljiti i novano kazniti. Osim toga, Zakon izriito
propisuje da osoba koja prisustvuje nekoj radnji u
postupku ne smije nositi oruje ili neko opasno
orue. Izuzetak su radnici policije ako su slubeno
prisutni u cilju odravanja reda.

 Voditelj postupka ovlaten je udaljiti osobu

koja i pored opomene ometa rad ili uini
nepristojnost pri vrenju radnje postupka, ili
nee da odloi oruije ili orue.
Ukoliko se radi o osobi koja uestvuje u
postupku njeno udaljenje moe usljediti tek
nakon to je prethodno bila opomenuta da
e biti udaljena i poto su joj bile predoene
pravne posljedice takve mjere.

 U sluaju da je udaljena stranka koja nema

punomonika ili je njen punomonik odsutan
voditelj postupka e pozvati osobu koja se udaljava
da postavi punomonika a ako ona to ne uini
voditelj postupka moe odgoditi radnju na njen
troak ili joj sam postaviti punomonika.
Postavljeni punomonik moe je zastupati samo u
onoj radnji postupka sa koje je stranka udaljena. O
udaljenju se donosi zakljuak. Protiv zakljuka kojim
se udaljava stranka u postupku koja nema
punomonika, ili iji je punomonik odsutan moe
se izjaviti posebna alba.

Kanjavanje zbog naruavanja reda

Za tee naruavanje reda ili krupnije nepristojnosti pojedinac
moe biti pored udaljenja kanjen i novanom kaznom do 50
KM. Ova kazna ne iskljuuje krivinu ili disciplinsku
odgovornost niti se od nje izuzimaju radnici MUP-a ili vojna lica.
Kaznu izrie slubena osoba koja rukovodi ranjom u postupku.
Novanom kaznom u istom iznosu moe se kazniti i osoba koja
sadrajem svog podneska grubo povrijedi uobiajno ponaanje
prema organu ili slubenoj osobi koja vodi postupak. Pod
neuobiajnim ponaanjem podrazumjevaju se uvrijedljivi izrazi
kao i potcjenivanje organa odnosno slubenog lica koje vodi
postupak.
Kazna se moe izrei samo prema potpisniku podneska kojim
vrijea organ ili voditelja postupka. Protiv zakljuka o kazni
moe se izjaviti posebna alba koja ne odlae izvrenje kazne.

Trokovi upravnog postupka

Trokovi u upravnom postupku su opti i posebni trokovi. Opti
trokovi su trokovi koji postoje zbog samog funkcionisanja odnosno
rada organa uprave. Opti trokovi se finansiraju iz budeta i u
manjem dijelu putem odreenih taksi koje stranke plaaju za
odreene usluge.
Posebni trokovi su izdatci koji nastaju provoenjem upravnog
postupka u vezi odreene upravne stvari.
U ove trokove spadaju:
Takse na podneske, priloge, rijeenja i tako dalje,
Izdatci za svjedoke, vjetake, tumae, uviaj i tako dalje,
Trokovi oglasa u slubenim novinama,
Trokovi pravnog zastupanja,
Putni trokovi slubenih lica ili osoba, i
Trokovi koje su imali stranke ili punomonici zbog linog dolaska
pred organ.

Snoenje trokova postupka

ZUP predstavlja tri kriterija u pogledu
odluivanja o obavezi snoenja
trokova u upravnom postupku.
Kriterij uspjeha u postupku,
Kriterij krivice,
Kriterij koristi od voenja postupka,

 Po kriteriju uspjeha, u postupku za trokove

odgovara stranka na iju je tetu postupak
okonan.
Ako je u postupku uestvovalo dvije ili vie
stranaka sa suprotnim zahtjevima (kontradiktorne
upravne stvari) kriva stranka je duna naknaditi
samo takozvane opravdane trokove. O
opravdanosti i visini trokova odluuje organ koji
vodi postupak.
Opravdani trokovi nadoknadit e se u cijelosti ako
je stranka u cijelosti uspjela u upravnom postupku.

 Meutim, ako je suprotna stranka samo djelomino uspjela u

postupku trokovi se nadoknauju srazmjerno uspjehu u postupku.
Trokovi za pravno zastupanje suprotne stranke nadoknauju se
samo ako je zastupanje bilo nuno i opravdano.
Takva situacija bi bila ako bi imali sluaj takozvane sloene stvari i pri
tome stranka s obzirom na svoje line sposobnosti teko bi se mogla
snalaziti u postupku bez punomonika.
Dunost naknade trokova ne postoji za trokove izazvane obijeu
suprotne stranke.
Po kriteriju uspjeha rijeava se pitanje naknade trokova postupka
kada je postupak pokrenut po slubenoj dunosti na inicijativu nekog
lica, a postupak je okonan nepovoljno po inicijatora. Meutim ako je
postupak pokrenut po slubenoj dunosti ili u opem interesu a
postupak nisu izazvale stranke svojim ponaanjem ili neko drugo lice
ili osoba u postupku trokove snosi sam organ.

 Po kriteriju krivice za nastanak trokova svaki uesnik u

postupku duan je snositi sve trokove koje u postupku
uzrokuje svojom krivicom ili objeu.
Po kriteriju koristi od voenja postupka sve trokove u
jednostranakim stvarima snosi stranka na iji se zahtjev i u
ijem interesu se postupak vodi. Ako se postupak zavri
poravnanjem svaka stranka snosi svoje trokove postupka
ukoliko se stranke drugaije ne sporazume.
Svjedoci, vjetaci, tumai i slubena lica kao uesnici u
postupku imaju pravo na naknadu sljedeih trokova.
Trokove putovanja,
Izdatke izazvane boravkom u mjestu,
Izgubljene zarade, ukoliko bi im zarada za izbuljeno vrijeme
bila uskraena

Osiguranje naplate trokova

Ako se pokree postupak po zahtjevu stranke, a sa
sigurnou se moe predvidjeti da e nastati
posebni izdatci u gotovom novcu, moe se od
stranke traiti da ona unaprijed poloi iznos koji je
potreban za pokrie trokova. O tome organ donosi
zakljuak u pismenom obliku. Ako stranka ne poloi
naloeni iznos u blagajni organ moe odustati od
izvoenja dokaza koje je trebalo izvesti ili moe
obustaviti sam postupak. Meutim, ako javni
interes zahtjeva nastavak postupka, postupak e
biti nastavljen bez obzira da li je stranka poloila
iznos ili nije.

Postavljanje zahtjeva za naknadu trokova i za

nagradu

Zahtjev za naknadu trokova stranka mora

staviti prije donoenja rijeenja kojim se rjeava
upravna stvar, tako da organ koji vodi postupak
moe o tom zahtjevu odluiti u rjeenju.
Svjedoci, vjetaci i tumai su duni zahtjev za
nagradu postaviti pri svom ueu u postupku
(sasluanja, tumaenja, prevoenja,
vjetaenja), u protivnom gube to pravo.
Voditelj postupka je duan na ovo pravo i
posljedicu upozoriti u toku postupka.

Oslobaanje od plaanja trokova

Po prijedlogu stranke koja trokove ne moe izmiriti bez tete
po nuno izdravanje sebe i svoje porodice organ koji vodi
postupak moe tu osobu osloboditi snoenja trokova.
Uslov je da stranka priloi uvjerenje o imovnom stanju koju
izdaje nadleni organ.
O oslobaanju od plaanja trokova organ koji vodi postupak
nikada ne rjeava po slubenoj dunosti.
Strani dravljani oslobodit e se snoenja trokova samo ako
pod uslovima reciprociteta i nai dravljani mogu biti
osloboeni trokova.
Protiv zakljuka kojim se odbija zahtjev stranke za osloboenje
snoenja trokova, kao i protiv zakljuka kojim se dato
osloboenje ukida ili mjenja, stranka moe izjaviti posebnu
albu.

Dokazivanje
Dokazivanje ili izvoenje dokaza je procesna
radnja koja ima za cilj da se slubeno lice
ubjedi u istinitost injenica. Kao dokazno
sredstvo smatra se sve to je podneseno radi
utvrivanja stanja stvari i to odgovara
pojedinom sluaju kao to su: isprave,
svjedoci, izjave stranaka, vjetaci, uviaji i
slino. Dokazna sredstva moemo podjeliti na
lina i stvarna. Lina sredstva su svjedoci i
vjetaci, a stvarna sredstva su obavjetajni
predmeti i predmeti uviaja.

 Dokazni osnov (dokazni razlog) je ono to je napisano u ispravi,

nalaz, miljenje, iskaz, uviaj i slino, odnosno to su podatci
odnosno injenice, iz dokaznih sredstava koje objanjavaju
predmet dokazivanja i stvaraju uvjerenje o njegovoj istinitosti.
Umjesto termina dokazni osnov ili dokazni razlog esto je u
upotrebi termin dokaz. Rezultat dokazivanja je uvjerenje o
istinitosti predmeta dokazivanja koje slubeno lice ili osoba stie
ocjenom dokaza.
Pri rjeavanju glavne stvari u upravnom postupku nadleni
organ donosi rjeenje samo na osnovu injenica utvrenih u
postupku.
Organ u postupku nee i ne mora traiti potpun dokaz ve je
dovoljna samo vjerovatnost da su tane injenice za koje
procesne norme veu doputenost tih radnji.

Bitni elementi svakog dokazivanja su:

Osobe ili lica koja treba da prue dokaz,
injenice koje treba dokazivati,
Dokazna sredstva, to jest lica i stvari iz kojih se crpe
saznanja i stiu uvjerenja ili neistinosti neke sporne pravno
relevantne injenice,
Dokazni razlozi (izjave svjedoka, vjetaka, stranaka, sadraj
isprava, izvjesno svojstvo obavjetajne stvari, predmet
uviaja i tako dalje.),
Dokazna snaga je sposobnost dokaza da stvore uvjerenje o
istinitosti ili neistinitosti neke sporne i pravno relevantne
injenice.

 Faze dokazivanja u upravnom

postupku su:
Faza predlaganja ili ponude dokaza,
Prihvatanje ili doputanje ili
neprihvatanje ili odbacivanje
ponuenih dokaza,
Izvoenje ponuenih dokaza ili
dokaza odreenih po slubenoj
dunosti, i
Ocjena dokaza.

Predmet dokazivanja
Dokazi se po pravilu izvode poto se utvrdi ta je u
injeninom stanju sporno ili ta treba dokazivati.
Predmet dokazivanja su samo one sporne injenice
koje su neposredno vane za rjeavanje nekog
upravnog predmeta, to jest pravno relevantne
sporne injenice.
Indicije su injenice koje su u kauzalnoj ili uzronoj
vezi sa materijalno-pravnom injenicom koju treba
dokazati (kao uzrok ili posljedicu). Indicije ne daju
potpun dokaz ve samo izvjestan stepen
vjerovatnoe, istinitosti ili neistinitosti sporne
injenice.

injenice koje se ne dokazuju, odnosno koje se ne

trebaju dokazivati

injenice koje ne treba dokazivati su ope

poznate ili takozvane notorne injenice, ije
postojanje zakon pretpostavlja (zakonske
pretpostavke o istinitosti injenica), na
primjer, dijete nepoznatih roditelja naeno
na teritoriji Bosne i Hercegovine smatra se
dravljanom Bosne i Hercegovine. Protiv
istinitosti zakonskih pretpostavki redovno je
dozvoljen dokaz, odnosno postoji
mogunost obaranja takvih pretpostavki.

Dokaz ispravama
Isprave su predmeti koji sadravaju pismom zabiljeene
injenice ili dogaaje.
Isprave se djele na:
Javne i privatne,
Dispozitivne (konstitutivne) i dokumentarne,
Orginarne (Originalne) (izvorne) i prepise (kopije),
Isprave izdate od inostranih organa se izjednaavaju sa
domaim javnim ispravama pod sljedeim uslovima:
Uzajamnosti, to jest druga drava naim ispravama daje
istu dokaznu snagu,
Da se navodi mjesto gdje su izdate i da vae kao javne
isprave, i
Da su propisno ovjerene.

 Uvjerenje i druge isprave o injenicama o

kojima se vodi slubena evidencija izdaju
se stranci na usmeni zahtjev. Dokazna
snaga javne isprave je potpun dokaz.
Moe se protiv dokazivati ispravnost javne
isprave. Mogu postojati vanjski nedostatci
javne isprave. Javna isprava se podnosi
organu nadlenom za voenje postupka ili
je organ pribavlja po slubenoj dunosti.

Dokaz svejdocima
(pojam svjedoka)
Svjedoci su fizike osobe koje pred organom koji
vodi postupak saoptavaju svoja zapaanja o
injenicama iz prolosti.
Svjedok moe biti svaka osoba koja je bila
sposobna da opazi injenicu o kojoj ima da svjedoi
i koja je u stanju da to svoje opaanje saopti.
Svjedok svjedoi o injenicama iz prolosti. O
injenicama iz sadanosti vri se uviaj ili
vjetaenje. Svjedoci ne daju svoje miljenje niti
zakljuke, ve samo prenose ono to su svojim
ulima vidjeli, uli ili opazili.

 Svjedok nebi mogla biti osoba koja zbog svojih duevnih ili
fizikih mana nije u stanju zapaziti odreenu injenicu ili
saoptiti svoje zapaanje.
Pored toga ZUP predvia izriito da svjedok ne moe biti
osoba koja u postupku uestvuje u svojstvu slubene osobe.
Dunost svjedoenja postoji za sve osobe koje ive na
teritoriji Bosne i Hercegovine.
Pitanje: ta obuhvata dunost svjedoenja?
Odgovor: Ona obuhvata:
Svjedok je duan da se odazove pozivu radi svjedoenja, i
Da osoba svjedoi, to jest da odgovara na postavljana pitanja
izuzev u sluajevima u kojima je po zakonu osloboen
dunosti svjedoenja.

Uskraivanje svjedoenja
U upravnom postupku ne postoji generalno oslobaanje od
dunosti svjedoenja, ve samo oslobaanje dunosti da
svjedok odgovara na pojedina pitanja. ZUP predvia da svjedok
moe izjaviti da nee da odgovara u sljedeim pitanjima:
1. Na pojedina pitanja na koje bi odgovor izloio tekoj sramoti,
znatnoj imovinskoj teti ili krivinom gonjenju svjedoka,
njegove srodnike po krivi u pravoj liniji, u pobonoj liniji
zakljuno sa treim stepenom, njegovog branog partnera,
srodnika po tazbini zakljuno sa drugim stepenom i onda kada
je brak prestao, kao i njegovog staraoca, ili starinika, usvojioca
i usvojenika.
2. Na pojedina pitanja na koje ne bi mogao odgovoriti a da ne
povrijedi obavezu uvanja poslovne, profesionalne, umjetnike
ili naune tajne.

3. O onome to je stranka povjerila svjedoku kao svom

punomoniku.
4. O onome o emu se stranka ili druga osoba ispovjedila svjedoku
kao vjerskom ispovjedniku.
5. Izuzetno, svjedok se moe osloboditi dunosti svjedoenja i u
pojedinim drugim injenicama ako iznese vane razloge za to,
ako je to potrebno ali svjedok mora te razloge uiniti vjerovatnim,
ali o tome odluuje voditelj postupka.
Poslovni svjedoci ne mogu uskratiti svjedoenje zbog opasnosti od
imovinske tete.
To su svjedoci koji su bili prisutni kod zakljuivanja poslovnih
poslova ili su u takvim poslovima uestvovali kao pisari, posrednici
ili zastupnici jedne od stranaka, jer su ova lica ili osobe svojim
dobrovoljnim ueem u pravnim poslovima preuzeli rizik za
eventualnu tetu koja bi za njih mogla usljediti.

 Svjedoenje zbog mogue imovinske tete ne mogu

uskratiti ni svjedoci u pitanjima u kojima je svjedok
duan po posebnim propisima podnjeti prijavu ili dati
izjavu. Na primjer: porezni slubenici, carinski slubenici,
pripadnici MUP-a, itd.

Sasluanje svjedoka se obavezno vri na usmenoj

raspravi koja obuhvata prethodno ispitivanje i
sasluanje o samoj stvari.
Svjedok e se prethodno upozoriti na dunost
svjedoenja, da ne smije nita preutjeti, i da moe na
svoj iskaz biti zaklet i predoit e mu se posljedice
davanja lanog iskaza.

 Prethodno ispitivanje svjedoka obuhvata

takozvana opa pitanja. Od svjedoka uzimaju
se lini podatci i to sljedeim redosljedom:
Ime i prezime,
zanimanje,
boravite,
mjesto roenja,
godine ivota, i
brano stanje.

Sasluanje o samoj stvari

Vri se tako to voditelj postupka poziva svjedoka da
iznese sve to mu je poznato o predmetu.
Nakon davanja izjave svjedoka postavljaju se pojedinana
pitanja radi pojanjenja, dopune i provjere njegovog
iskaza.

Pitanje: Koja pitanja ne smije postavljati svjedoku slubeno
lice?
Odgovor: Ne smije postavljati takozvana sugestivna
pitanja, to jest pitanja koja ukazuju na to kako bi se imalo
odgovoriti, niti pitanja kojima je cilj da se svjedok zbuni i
zastrai (kapciozna pitanja), meutim svjedok se uvjek
pita otkud mu je poznato ono to svjedoi.

 Ukoliko svjedok ne poznaje jezik, onda e se ispitati

preko prevodioca, ako je gluh pitanja e se postaviti
pismeno, a ako je svjedok njem, pozvat e se da
pismeno odgovara. Ako se ne moe sasluati na
navedene naine, onda e se pozvati tuma koji se
moe sa svjedokom sporazumjeti.
Prilikom sasluanja svjedoka slubena osoba je duna
dopustiti strankama da postavljaju pitanja svjedoku.
Pitanja stranke svjedoku postavljaju preko slubenog
lica, ali se moe dozvoliti i neposredno postavljanje
pitanja.
Prisustvo stranaka sasluanju svjedoka nije nuno, ali im
je voditelj postupka duan pruiti tu mogunost.

 Sasluani svjedok se ne smije udaljiti bez dozvole

voditelja postupka, jer voditelj postupka moe
odluiti da se svjedok saslua ponovo, ili da se izvri
suoenje sasluanih svjedoka iji se iskazi ne slau.
Gluhonjemi se zaklinju preko tumaa.
Svjedok u upravnom postupku se nikada ne kune
prije nego to da iskaz.
Od obaveze zaklinjanja izuzeti su maloljetnici, kao i
osoba koja zbog nedostatka razuma nije u stanju
dovoljno shvatiti znaaj zakletve. Slubena osoba o
tome vodi rauna po slubenoj dunosti.

Ocijena dokazne snage iskaza

svjedoka
Dokazna snaga svjedokovg iskaza ocjenjuje se po naelu slobodne
ocjene dokaza.
Pitanje: Koje su posljedice nedolaska, odnosno odbijanja
svjedoenja?
Odgovor: One su dovoenje svjedoka prisilno, i snoenje trokova
dovoenja:
U sluaju kada je svjedok uredno pozvan, nije doao i nije opravdao
izostanak, i
Svjedok koji se bez odobrenja ili opravdanog razloga udalji sa
mjesta gdje treba svjedoiti.
Novana kazna se izrie zakljukom, kao i trokovi postupka
prinudnog dovoenja.
Protiv zakljuka o novanoj kazni i trokovima postupka dozvoljena
je posebna kazna.

Dokaz vjetacima
Vjetaci su tree osobe u upravnom postupku, nezainteresovana lica
koja imaju odreena struna znanja za utvrivanje spornih pravnorelevantnih injenica.

Pitanje: Koja je razlika izmeu vjetaka i svjedoka?

Odgovor: Oni su:
Vjetacima je potrebno struno znanje, svjedocima nije.
Svjedok saoptava svoje znanje o prolim injenicama, dogaajima ili
okolnostima o kojima saznaje sluajno dok vjetak saoptava svoje
znanje o sadanjim injenicama, dogaajima i stanjima koje on
opaa, prouava ili ispituje po nalogu slubene osobe.
Izuzeem vjetaka shodno se primjenjuju odredbe za izuzimanje
slubene osobe. Kod odreivanja vjetaenja, vjetak se upozorava
da vjetaenje izvri briljivo, da da struno miljenje, nepristrasno i
u skladu sa pravilima nauke i vjetine.

 Pitanje: Kada e se izvriti ponovno

sasluanje vjetaka?
Odogovor: Ponovno sasluanje vjetaka e se
izvriti u sljedeim sluajevima:
Ako nalaz i miljenje nisu jasni ili potpuni,
Ako se nalaz i miljenja vjetaka bitno
razlikuju,
Ako miljenje nije dovoljno obrazloeno, i
Ako se pojavi osnovana sumnja u tanost
datog miljenja.

 Pitanje: Koje su sankcije za nedolaenje, odbijanje

vjetaenja ili nepridravanje rokova?
Odgovor: One su novana kazna i snoenje trokova
postupka.

Pitanje: U kojim sluajevima se moe novano kazniti,

odnosno odrediti trokove postupka?
Odgovor: To je u sljedeim sluajevima:
Ako je uredno pozvan pa izostane bez opravdanja,
Ako doe, ali odbije da vjetai, i
Ako u ostavljenom roku nepodnese svoj pismeni nalaz i
miljenje.

Dokaz uviajem
Pitanje: Kad se vri uviaj?
Odogovor: Uviaj se vri kada je za utvrivanje neke injenice
ili za razjanjenje bitnih okolnosti potrebno neposredno
opaanje slubene osobe koja vodi postupak.
Uviaj se moe vriti na prijedlog stranke ili po inicijativi
slubene osobe. O potrebi uviaja odluuje slubena osoba.
Uviaju mogu prisustvovati vjetak, svjedoci, voditelj postupka
i tako dalje.
Vlasnik ili dralac stvari, prostorija ili zemljita koje se imaju
razgledati ili gdje se nalaze stvari uviaja, ili preko kojih je
potrebno prei duan je dopustiti da se uviaj izvri.
teta koja je nastala prilikom vrenja uviaja spada u trokove
postupka, odluuje se zakljukom protiv koga je doputena
posebna alba.

Dokaz usmenom izjavom stranke

Usmeni iskaz stranke dolazi u obzir kao supsidijarno dokazno
sredstvo koje se ne moe koristiti ako ima drugih dokaznih
sredstava.
Usmeno datu izjavu stranke moemo korisiti kao dokazno
sredstvo u sljedeim sluajevima:
Ako za utvrivanje odreene injenice ne postoji neposredan
dokaz;
Ako se takva injenica ne moe utvrditi na podlozi drugih
dokaznih sredstava;
U stvarima malog znaaja ili ako bi pribavljanje drugih
dokaznih sredstava ili dokaza bilo oteano ostvarivanje prava
stranke, kao na primjer: sasluanjem svjedoka koji ivi u
mjestu udaljenom od sjedita organa,
U drugim sluajevima predvienim zakonom.

 Prije uzimanja izjave od stranke slubena

osoba koja vodi postupak duna je
upozoriti stranku na krivinu i materijalnu
odgovornost za davanje lane izjave.
Izjava se unosi u zapisnik i njena
vjerodostojnost se cjeni po slobodnoj
ocjeni dokaza.
Ukoliko postoje dvije stranke onda je
organ duan uzeti iskaz od obije stranke.

Tumai i prevodioci
Tuma je osoba koja se odreuje radi
sporazumjevanja sa uesnikom u postupku
koji je gluh ili njem, a ije se sasluanje ne
moe izvriti pismenim putem.
Ako u postpupku uestvuje osoba koja ne
pozaje jezik na kojem se postupak vodi
odreuje joj se prevodilac.
Na tumae i prevodioce shodno se
primjenjuju odredbe o vjetacima.

Obezbjeenje dokaza
Obezbjeenje dokaza je izvoenje dokaza
prije vremena jer se dokaz kasnije nee
moi izvesti ili e njegovo izvoenje biti
oteano.
Na primjer: kod nanoenja tete i kod
odlaska svjedoka u inostranstvo.
O zahtjevu za obezbjeenje dokaza organ
donosi zakljuak. Protiv zakljuka kojim se
odbija zahtjev za osiguranje dokaza
doputena je alba.

PROVOSTEPENI POSTUPAK
Upravni postupak pokree nadleni organ po
slubenoj dunosti ili povodom zahtjeva
stranke.
Nadleni organ e pokrenuti postupak po
slubenoj dunosti u dva sluaja:
1. kada to odrenuje zakon ili na zakonu
zasnovan propis;
2. kada utvrdi ili sazna da je radi zatite
javnog interesa potrebno pokrenuti upravni
postupak.

 Spajanje stvari u jedan postupak zahtijeva naelo

ekonominosti.
Uslovi pod kojima se moe pokrenuti i voditi jedan
postupak u sluajevima kada se radi o
pravima i dunostima vie stranaka su:
1. da se prava ili dunosti svih stranaka zasnivaju
na istom ili slinom injeninom
stanju;
2. da se zasnivaju na istom pravnom osnovu;
3. da je organ koji vodi postupak stvarno nadlean
u pogledu svih predmeta.

PORAVNANJE
Poravnanje dolazi u obzir samo ako u procesu
uestvuju dvije ili vie stranaka sa suprotnim
zahtjevima. Zakonski uslovi za poravnanje, na
koje slubena osoba pazi po slubenoj
dunosti, su:
1. poravnanje uvijek mora biti jasno i
odreneno;
2. ne smije biti na tetu javnog interesa,
javnog morala niti pravnog interesa treih
osoba.

ISPITNI POSTUPAK
Nakon pokretanja upravnog postupka slijedi ispitni
postupak, koji traje do donoenja rjeenja.
Menu naelima ispitnog postupka treba istai naelo
arbitrarnosti, koje znai da organ koji
vodi ispitni postupak po slubenoj dunosti odrenuje
tok i obim ispitnog postupka.
Ispitni postupak provodi se kao skraeni ispitni
postupak i kao posebni ispitni postupak.
Sutina skraenog postupka je u tome to se stvar
rjeava bez obavljanja posebnih radnji
postupka (sasluanje svjedoka, stranaka, vjetaenje,
usmena rasprava).

Po skraenom postupku stvar se moe rijetiti u sljedeim

sluajevima:
1. ako je stranka u svom zahtjevu navela injenice ili podnijela
dokaze na osnovu kojih
se moe utvrditi stanje stvari, ili ako se to stanje moe utvrditi na
osnovu
opepoznatih injenica ili injenica koje su organu poznate;
2. ako se stanje stvari moe utvrditi i rijeiti na podlozi podataka
kojim organ raspolae;
3. u sluajevima kad je propisom predvineno da se stvar moe
rijeiti na temelju
injenica ili okolnosti koje nisu potpuno dokazane, dokazane
posredno, uinjene
vjerovatnim, a iz navedenih okolnosti proizilazi da se stranci ima
udovoljiti i
4. kad je rije o poduzimanju, u javnom interesu, hitnih mjera koje
se ne mogu odganati, a injenice na kojima treba donijeti rjeenje

 Slubena osoba koja vodi postupak duna je pruiti

mogunost stranci:
1. da se izjasni o svim okolnostima i injenicama o
prijedlozima i dokazima iznesenim u
ispitnom postupku;
2. da stranka uestvuje u ispitnom postupku kod
izvonenja dokaza i postavljanja pitanja
drugim strankama, svjedocima, vjetacima, preko
slubene osobe, a sa njenim
doputenjem i dozvolom i neposredno;
3. da se upozna sa rezultatima izvonenja dokaza i da
se o tome izjasni.

USMENA RASPRAVA
Usmenu raspravu slubena osoba moe
odrediti u svakom sluaju kada je to korisno za
razjanjenje stvari, i to na vlastitu inicijativu ili
na prijedlog stranke.
Javna rasprava se obavezno odrenuje u
sljedeim sluajevima:
1. u stvarima u kojima uestvuju dvije ili vie
stranaka sa suprotnim interesima;
2. ako se ima izvriti uvinaj, sasluanje
svjedoka ili vjetaka.

 Usmena rasprava je javna. Izuzetno, slubena osoba

moe iskljuiti javnost sa cijele ili dijela
javne rasprave u sljedeim sluajevima:
1. ako to zahtijevaju razlozi morala i javne sigurnosti;
2. ako postoji ozbiljna i neposredna opasnost
ometanja usmene rasprave;
3. ako se treba raspraviti o odnosima u nekoj porodici
i
4. ako se treba raspraviti o okolnostima koje
predstavljaju slubenu, poslovnu,
profesionalnu, naunu ili umjetniku tajnu.

 U odrenenim sluajevima javna rasprava

se mora javno objaviti po zakonu, i to:
1. kad postoji opasnost da se pojedinani
pozivi nee moi na vrijeme dostaviti;
2. kad postoji vjerovatnoa da ima
zainteresovanih osoba koje se jo nisu
pojavile kao
stranke i
3. kada to nalau drugi slini razlozi.

PREDHODNO PITANJE
Prethodno pitanje je pitanje koje ini
samostalnu pravnu cjelinu od ijeg
prethodnog
rjeavanja zavisi i rjeavanje glavnog
pitanja o kome se vodi upravni
postupak.
Glavni postupak se nastavlja kad se
rijei prethodno pitanje.

RJEENJE
Rjeenjem se odluuje, odnosno
rjeava u upravnom postupku.
Uvod rjeenja sadri:
1. naziv organa koji donosi rjeenje,
2. propis o nadlenosti tog organa,
3. ime stranke i njenog zakonskog
zasupnika ili punomonika - ako ga
ima i
4. kratko oznaenje predmeta
postupka.

Obrazloenje rjeenja sadri:

1. kratko izlaganje zahtjeva stranke,
2. izvedene dokaze
3. utvrneno injenino stanje,
4. razloge ili razlog koji je bio odluujui pri ocjeni
dokaza,
5. razloge zbog kojih nije uvaen neki od zahtjeva
stranaka,
6. navonenje razloga zbog kojih je odlueno kao u
dispozitivu rjeenja i
7. navonenje pravnih propisa na osnovu kojih je
rijeena upravna stvar.

Rjeenja mogu biti:

1. rjeenje sa skraenim obrazloenjem,
2. rjeenje u obliku slubene zabiljeke u spisu (odnosi se na stvari
malog znaaja i kada se
ne dira u javni interes, te prava i dunosti treih lica),
3. usmeno rjeenje (kada se radi o preduzimanju hitnih mjera, radi
sigurnosti, radi zatite
javne sigurnosti itd.),
4. zajedniko rjeenje (kada se stvar tie veeg broja osoba, za sve
njih se donosi jedno
rjeenje),
5. generalno rjeenje (donosi se za vie osoba koje nisu poimenino
odrenene, npr.
stanovnici odrenene mjesne zajednice),
6. djelimino rjeenje (npr. utvrnuje se pravo nekome na penziju, a
naknadnim rjeenjem e
biti utvrnena visina),
7. dopunsko rjeenje i

ZAKLJUAK
Zakljukom se odluuje o svim
pitanjima koja se tiu postupka.
Protiv zakljuka se moe izjaviti
posebna alba, ili se alba moe
izjaviti kao alba protiv
rjeenja.

ALBENI POSTUPAK
alba je redovno pravno sredstvo u
upravnom postupku.
Za mogunost izjavljivanja albe u
upravnom postupku postoje tri
uslova:
1. da postoji prvostepeno rjeenje
(izuzev zbog utanja administracije),
2. da postoji drugostepeni organ,
3. da pravo albe nije zakonom
izriito izuzeto.

VANREDNA PRAVNA
SRESTVA
Vanredna pravna sredstva su:
1. obnova postupka,
2. mijenjanje i ponitavanje rjeenja u vezi sa
upravnim sporom,
3. zahtjev za zatitu zakonitosti,
4. ponitavanje i ukidanje po pravu nadzora,
5. ukidanje i mijenjanje pravosnanog rjeenja
uz pristanak ili po zahtjevu stranke,
6. vanredno ukidanje i
7. oglaavanje rjeenja nitavim.

IZVRENJE
Prijedlogom za dozvolu izvrenja
pokree se izvrenje rjeenja. Pritom
se donosi se rjeenje o
dozvoli rjeenja.

UPRAVNI SPOR
Upravni spor ima dvije strane: tuioca i tuenog.
Takone, bitan je predmet spora.
Sutina upravnog spora jeste da se kroz isti
kontrolie i nazire rad uprave (jedan oblik kontrole
od strane suda).
Upravni spor se pokree tubom.
Osnovne vrste upravnog spora su:
1. sporovi o zakonitosti upravnog akta i sporovi
pune jurisdikcije;
2. prethodni i naknadni upravni sporovi;
3. objektivni i subjektivni upravni sporovi.

 Tok postupka po tubi ima dvije osnovne faze:

1. prethodni postupak po tubi (pripremni) i
2. redovni postupak po tubi (odluujui,
glavni).
U prethodnom postupku sud ima dva
ovlatenja, i to:
1. odbacivanje tube i
2. ponitavanje akta zbog bitnih nedostataka
koji onemoguavaju ocjenu njegove
zakonitosti.

 U upravnom sporu sud donosi dvije

vrste odluka, i to:
1. rjeenja i
2. presude.

PRAVNA SRETSTVA U UPRAVNOM

SPORU

Redovno pravno sredstvo je alba.

Vanredna pravna sredstva su:
1. ponavljanje postupka,
2. zahtjev za vanredno preispitivanje
sudske odluke i
3. zahtjev za zatitu zakonitosti