UNIVERZITET U SARAJEVU

PRAVNI FAKULTET

ISTONO PITANJE U SVIJETLU

MIGRACIJA U BiH

MENTOR: PROF.DR. Enes Durmievi

STUDENT: Nikola Andri

SARAJEVO, NOVEMBAR 2015

Sadraj
Sadraj
UVOD................................................................................................................ 3
DEFINICIJA ,POJMOVNO ODREENJE ISTONOG PITANJA.........................4
DEKADENCIJA OSMANSKE VLADAVINE KAO UZROK POJAVE ISTONOG
PITANJA I UZROK VELKIH MIGRACIJA...........................................................4
STANOVNITVO OSMANSKE EVROPE U DOBA ISTONOG PITANJA........5
SEOBE U DOBA ISTONOG PITANJA............................................................6
PROGON MUSLIMANA U SRBIJI.....................................................................7
BERLINSKI KONGRES KAO ODLUKA O BOSNI.............................................8
AUSTRO-UGARSKA VLAST UTICAJ NA STANOVNITVO.............................9
STANOVNITVO U BOSNI I HERCEGOVINI 1878-1910.............................11
OKONANJE ISTONOG PITANJA................................................................11

UVOD
Istono pitanje (res Orientales ) kompleks problema i dogaaja u meunarodnim odnosima
u Europi.Uzrok tih problema bila je borba za prevlast nad osmanskim teritorijem tj.
Batinom. Stalno slabljenje dravne organizacije i gospodarstva te jaanje oslobodilakih
narodnih pokreta bili su glavni uzroci propadanja Osmanskoga Carstva i prilika
gospodarski i politiki mnogo naprednijim europskim dravama za ostvarivanje
ekspanzionistikih tenji. Najire gledano to je problem odnosa islama i kranske
Evrope.U uem smislu to je pitanje koje se ticalo postanka i opstanka Osmanske carevine
kao muslimanske drave u Evropi. irenje Osmanskog carstva u Europi i na Balkanu od
15. stoljea bila popraena stalnim i intenzivnim migracijama razliitih etnikih
skupina. U ranom modernom razdoblju pomicanja imperijalne ili nacionalne granice i
promjenu vladara esto potaknutim kretanja stanovnitva i emigracije ili imigracije iz
jednog podruja na drugo. Ekonomski i socijalni uzroci esto doveli do internih migracija
i trans-imperijalnih migracija. U tom pogledu, masovnog bijega balkanskih krana na tlo
Habsburke Monarhije, a muslimanskih skupine naputaju teritorije kada su osvojili
Habsburgovci. Vjerski motivi, takoer, igrali ulogu kada su pripadnici odreenih etnikih
skupina odluili napustiti regiju vienacionalne drave, kako bi se naselili u podruje gdje
je njihova vlastita religija prevladavala. Raanje svake balkanske kranske nacionalne
drave bilo praeno masovnim pogronima muslimana.Stalni ratovi ,sukobi, pomjeranje ,
prekrajanje granica su uzrokovale su velike emigracije i imigracije na podruju Bosne kao
graninog podruja u tom dobu. Bosna u ratovima pretrpila veliku materijani ljudsku tetu
i samim time stalno mijenjana demografske odlike struktura drutva .Kada je poela
dekadencija osmanske vladavine otvorilo se i istono pitanje .Odnosi prema
muslimanskom stanovnitvu su se mijenjali tokom ratova polako su bili labaviji jer
postojao je veliki otpor i takvom politikom nastojao je bit smekan.Prilikom Berlinskog
ugovara Austrija je navela da je 250 000 tisua stanovnika je pobjeglo u njihovu dravu i
da zbog toga oni imaju odreene trokove i polau pravo na Bosnu.Okupacija i aneksija
bosne e dovesti do jo veih migracija koje e znaajno uticati na demografsku strukturu
stanovnitva.

DEFINICIJA ,POJMOVNO ODREENJE ISTONOG

PITANJA
Termin je, izgleda, prvi put spomenut nakon bitke kod Lepanta 1571. Nakon toga uao je u
upotrebu diplomata i politiara. Tokom 19 st. ponuene su prve naune analize i definicije
ovog termina, a u prvoj polovini 20.stoljeu termin je stavljen u historijsku perspektivu
poto su procesi na koji se odnosio bili zavreni. Francuski historiar Max Choublier u
djelu La Question dOrient depuis le Traite de Berlin, tampanom 1899., smatrao je da je
nastalo tokom osmanlijskog povlaenja iz oblasti Crnog mora u 18. stoljeu i da obuhvata
brojne probleme kao to su sudbina preostalih osmanlijskih posjeda u Evropi, Maloj Aziji,
sjevernoj Africi i mogue oivljavanje muslimanskog fanatizma u Aziji i sjevernoj
Africi. Jedan drugi francuski autor, Edouard Driault, koji je objavio knjigu La Question
dOrient 1909., smatrao je da je ovo pitanje rezultat povlaenja islama u Evropi i Aziji i da
se prvenstveno tie obnavljanja kranskih balkanskih drava i napredovanja osmanlijskih
susjeda.1 Marriot smatra da je Istono pitanje proisteklo iz sukoba obiaja, ideja i
shvatanja Zapada i Istoka u zemljama Jugoistone Evrope.2 iri kontekst Istonog
pitanja, kako ga definira Marriot, u stvari je slian paradigmi sukob
civilizacija. Istono pitanje, bez obzira na nain definiranja, obino
stavlja u vremensku perspektivu izmeu 1774. godine (ugovor u Kuuk
Kainardi) i 1923. (ugovor iz Lozane). M. S. Anderson definira Istono
pitanje kao napore velikih evropskih sila da se nose sa posljedicama
dezintegracije Osmanlijske carevine, te ambicijama i suparnitvima koje
su taj proces okruivale.3 Sve muslimanske grupe Balkana u
postosmanlijskom periodu bile su lojalne balkanskim nacionalnim
dravama u okvirima kojih su egzistirale.

DEKADENCIJA OSMANSKE VLADAVINE KAO

UZROK POJAVE ISTONOG PITANJA I UZROK
VELKIH MIGRACIJA
Porazom pod Beom, 1683. godine, kao i kasniji ratni neuspjesi Osmanskog carstva,
negativno su se odrazili i na stanje u Bosanskom paaluku, koje je ponovo postalo krajite
(pogranino podruje) sa tri strane. Tako, ovaj ejalet se granii sa Habsburkom carevinom
1

Muslimani Balkana: Istono pitanje u XX. Vijeku ,Fikret Kari ,2001 god. ,14-15 str.
2J. A. R. Marriot, The Eastern Question: An Historical Study in European Diplomacy
(Oxford:Clarendon Press, 1969) 1 str.
2

The Eastern Question 1774-1923: A Study in International Relations , M. S.

Anderson, str. 388.

sa zapada i sjevera, dok na jugu se granii sa Mletakom republikom. U tim novonastalim

okolnostima Bosna nije vie polazana taka za daljnja osvajanja, ve naprotiv najisturenija
evropska provincija Osmanskog carstva, kojoj je pripadao lavovski dio tereta u odbrani
carstva.Period od 1815. do 1878. godine odlikuje opadanje osmanske vlasti u Bosni i
Hercegovini. Nakon reorganizacije vojske (unitenje janjiarskog korpusa), u Bosni i
Hercegovini dolazi do nemira meu bosanskim muslimanskim plemstvom, tradicionalno
povezanim s tom vojnom postrojbom, kao i do pobune lokalnih zapovjednika-kapetana
(najpoznatija je neuspjela buna Husein kapetana iz Gradaca u sjevernoj Bosni, koji je s
vojskom od 25.000 ljudi pokuao iznuditi uspostavu autonomije Bosne i Hercegovine pod
upravom lokalnog muslimanskog plemstva, kao i prestanak socijalnih reformi ).4
Osmansko Carstvo je slabilo iznutra i istodobno gubilo svoje teritorije u ratu protiv Rusije,
Austrije i Venecije. Osmanski, Bosanski paaluk, postao je pogranina, nesigurna i
najugroenija turska pokrajina. U ratu protiv Rusije i Austrije u 18. stoljeu uspjelo se
Osmansko Carstvo na nesreu bosanskog i drugih junoslavenskih naroda spasiti, a
Napoleonski ratovi u pocetku 19. stoljea sprijeili su rjeavanje istonog pitanja i
osloboenje itavog Balkanskog poluotoka. Meutim, iznutra to golemo Carstvo,
nagrizaju ustanci: Srba 1804. i 1815. godine, Grka 1821. te Rumuna i Crnogoraca, uz
pomo Rusije. Kad se Grka osamostalila, a Srbija 1830. dobila autonomiju Bosanski i
Hercegovaki paaluk bili su jos vie izolirani i okrueni gotovo sa svih strana. Seljaci
dizali ustanke 1852., 1857., 1858. i 1862. godine koji su redovito bili smirivani oruanom
silom. Ipak, te su pobune pokazivale da bi se mogle, ako se seljako pitanje ne rijei na
zadovoljavajui nain, jednom pretvoriti i u mnogo ozbiljniji ustanak.Veliki nameti
seljcima bili preveliki i oni su bjeali esto u Austrijsko carstvo to je bilo nemuslimansko
stanovnitvo.Muslimani su dizali bune od kojih je najpoznatija Abdurahmana Muharemije.

STANOVNITVO OSMANSKE EVROPE U DOBA

ISTONOG PITANJA
Da bi sagledali stanovnitvo osmanlijskog dijela Evrope dvije vrste
statistike
moraju se razmotriti: ona balkanskih kranskih drava i naravno
osmanlijska.Ostali nisu imali ni priluku niti interes da se bave ovim
specifinim problemom. Tako na prostoru izmeu Drave, Dunava, Save i
oko 1580.godine, dakle pred Beki rat, muslimani su inili veinsko
stanovnitvo.Na selu je u veini pokrajina bilo brojnije kransko
stanovnitvo i to pravoslavnog obreda,izuzev u najsjevernijim
dijelovima, gdje su brojniji katolici.Tako u nekim, danas kranskim
sredinama, muslimani su bili brojnija vjerska skupina.Istraivanjima
demografskih osobenosti Slavonije tog vremena bavili su se Stjepan
Pavii i Josip Buturac. Njihovi rezultati, iako su neovisno istraivali, se u
znaajnoj mjeri podudaraju. Prema rezultatima S. Paviia na
navedenom prostoru ivi: oko 115.000 muslimana. Katolika (Hrvata)
4

Histrorija drave i prava ,Mustafa Imamovi,2003. god. 170 185 str.

ima oko 72.000., Srba(pravoslavaca) oko 33.000. i 2.000 Maara.

Demografske analize pokazuju da je muslimansko stanovnitvo
(Albanci, Bonjaci, Turci i dr.) dominiralo u gradovima, koji su po svojoj
fizionomiji imali islamsko orijentalni karakter, na podruju cijelog
Balkanskog poluotoka. Na selu je u veini pokrajina bilo brojnije
kransko stanovnitvo i to starosjedilako (katoliko), mada se pod
okriljem osmanske uprave ciljano doseljava vlako (pravoslavno)
stanovnitvo.5
Grke, bugarske i srpske procjene stanovnitva
U pokrajini Selanik (Solun), naprimjer, poznati Bugarski apologet Brankov, tvrdio je da je
bilo 500.000 Bugara, 400.000 muslimana i 150.000 Grka. Grci, na drugoj strani, tvrde da
je bilo 400.000 Grka, 450.000 muslimana i manje od 200.000 Bugara u istoj pokrajini. Na
taj nain Bugari su tvrdili da je bilo dva puta vie Bugara nego to su to doputali Grci.
Mogunost za ovakve razlike bila je otvorena injenicom da ni Grci ni Bugari nisu nikada
brojali stanovnitvo. Za njih navoenje broja stanovnitva bio politiki, a ne nauni
zadatak.6 Njihove su statisike u sukobu vjerovatno zbog neprofesionalnosti i pristranosti
nekim etnikim grupama ,to vidimo da svatko u svom popisu ima najvei broj je onog
stanovnitva tko je radio popis odnosno autora. Mnoge druge evropske statistike bile su
manje precizne, a osmanlijske statistike bile su esto falsificirane ili nezakonito mijenjane
da odgovaraju nacionalistikim tenjama.
Osmanlijske dravne statistike
Osmanlijske statistike o stanovnitvu,statistike koje je regularno vodilo osmansko carstvo
radi svojih potreba.Na turskom voenje popisa stanovnitva bili su defteri odnosno
registri.Upoetku su ukljuivali samo mukarce ,a kasnije i ene.Klasifikacuju
stanovnitva vrili su prema religiji.Rasu nisu prihvatali kao klasifikaciju stanovnitva. Ali
klasificiranje stanovnitva po religiji na balkanu je uzrokovalo i problme jer se naprimjer
nisu razlikovali pravoslavni stanovnici po nacijama recimo Srbi ,Bugari ,Grci
itd..Osmanlijski popisi stanovnitva su objavljeni kao (salname) svake godine u
pojedinanim provincijama.Od 1878. do 1918. godine, izmeu 130.000 i 150.000
bosanskih Muslimana ode iz Bosne na podruja pod osmanskom kontrolom, neki na
Balkanu, drugi u Anadoliju.7 Ni jedna balkanska drava u svojim geografskim
kalkulacijama nije ozbiljno uzimala u obzir elje naroda.Kao to bi se moglo oekivati u
tom vremenu i prostoru, one su se oslanjale iskljuivo na pravo osvajanja u odreivanju
svojih granica. Osim toga, kako se vidjelo ranije, svaka grupa opravdavala je svoje
teritorijalne elje projiciranim procjenama stanovnitva.

SEOBE U DOBA ISTONOG PITANJA

Istono pitanje i Bosna i Hercegovina do poarevakog mirovnog sporazuma ,Edin Mutapi ,60-61 str.
Muslimani Balkana: Istono pitanje u XX. Vijeku ,Fikret Kari ,2001 god.,30 str.
7
Na Balkanu i na Bliskom istoku: Uvod u zajedniku povijest, Verlag Mnster ,2011,
336. str.
6

Ove seobe mogu se smatrati kao neprekinuti proces koji je trajao vie od ezdeset pet
godina ili, otprilike, od 1815. do 1914. godine. Intenzivni masovni pokreti evropskog
muslimanskog stanovnitva zbili su se u periodu 1862-1865. i, ponovo, 1878., kao
posljedica mjera prinude koje su provodile Rusija i Bugarska. I prije i poslije perioda ovih
masovnih seoba manje grupe su se polako ali kontinuirano kretale iz slavenskih zemalja
prema Anadoliji. Seobe u Osmanlijskoj dravi poele su u vrijeme ruske aneksije Krima
1783. godine. Muslimani su poeli naputati svoja ognjita zato to su vie voljeli ivjeti
pod vlau muslimanskog vladara negoli ruskoga pravoslavnog cara, ali i iz vrlo vanih
ekonomskih razloga: sa poveanjem ruskog prisustava na Krimu, muslimanski seljaci
postali su kmetovi ruskih zemljoposjednika, koji su nastojali poveati svoj prihod
poveavajui pritisak na zemljoradnike. Seobe su intenzivirane nakon ratova 1806-1812. i
1829., a naroito nakon Krimskog rata 1853-1856., poto su muslimani podrali
osmanlijske i saveznike vojske u nadi da e dobiti staru autonomiju i nezavisnost. Veliki
talas seoba sa Kafkaza - koji je dostigao vrhunac nakon 1862. -poeo je nakon to je
antiruski otpor Murida pod vodstvom ejh-amila, bio skren 1859.Posljednji veliki talas
seoba doao je sa Balkana nakon Tursko-ruskoga rata 1877- 1878. i Balkanskog rata 19121913. Muslimansko stanovnitvo Balkana, koje je predstavljalo veinu u mnogim
podrujima, podijeljeno je u razliite nemuslimanske nacionalne drave, odvojene od
Osmanlijskoga carstva, i u svakom sluaju muslimani su bili odmah prisiljeni na
iseljavanje. Srbija je poela protjerivati muslimane odmah nakon to je zadobila odreen
stepen autonomije 1815.; Grka, Bugarska i Rumunija slijedile su istu praksu 1878.,
odnosno 1892. i 1913. Ukupan broj stanovnitva koje se uselilo u Osmanlijsko carstvo
izmeu 1860. i 1914. bio je izmeu pet i sedam miliona. Osmanlijske statistike pokazuju
da se ukupno stanovnitvo drave povealo za oko 40 % tokom perioda 1860-1878. i za
oko 10 % krajem 19. stoljea. Poto je osmanlijska stopa prirataja tokom ovog perioda
bila samo 1,2 %, zakljuak da je porast stanovnitva bio uglavnom rezultat useljavanja.8
Godine 1878. oko milion muslimana bilo je protjerano sa podruja koje je danas poznato
kao Bugarska i Rumunija, od strane ruske vojske i bugarskih naoruanih bandi koji su,
prema izvjetajima britanske ambasade, takoe ubili oko 300.000 muslimana. Akt
masovne seobe, koji je ukljuio najnie kao i najvie slojeve muslimanskih zajednica,
pomogao je da se povea osjeaj muslimanske grupne solidarnosti i da se dokinu
drutvene barijere koje su razdvajale migrante u njihovoj prvobitnoj domovini. Ne samo
da su se stavovi promijenili; konkretne promjene u njihovom ekonomskom i drutvenom
poloaju rezultirale su takoe veom jednakou.Migracije su se na balkanu kretale tako
kao i ofanzive jednih i drugih pobjednik je potiskivao stanovnitvo koje je bilo na osvojen
prostoru ne uvijek silom li ih je potiskivao.Podruje Bosne i Hercegovine bilo je
zahvaeno estim ratovima u tom periodu to je znailo i esto promijenu vlasti teak
poloaj stanovnitva na periferiji i zbog toga je narodovih prostora bio podlean
migracijama u Bosni i Hercegovini.

PROGON MUSLIMANA U SRBIJI

Osmanlijsko stanovnitvo 1830-1914,demografske i socialne karakteristije ,Kemal H.

Karpat ,1985 ,

Muslimansko stanovnitvo na prostoru Beogradskog paaluka u kojem je bilo veoma malo

etnikih Turaka koje su nazivali Gangricima ili Mandzukama, poetkom 19 stoljea inilo
je veinsko stanovnitvo, naroito u Beogradu, Sapcu i Uicu. U jedanaest nahija ovog
paaluka oni su predstavljali 58% stanovnitva. Jezgro muslimanskog stanovnitva
formiralo se kroz jedan dugotrajan i sloen proces, dijelom islamizacijom domaeg
slavenskog stanovnitva, raznorodne etnike pripadnosti, doseljavanjem sa istoka, trajnjim
nastanjenjem i asimilacijom grupa i pojedinaca neslavenskog porijekla. Iseljenje
muslimanskog stanovnita sa ovih prostora zakljueno je 1876.godine, a iz jugoistone
Srbije 1882.godine. Tome je doprinijela i Meunarodna konferencija odrana 1862.godine
u Kanlidzi, isambulskom predgrau, kojom prilikom su francuska i ruska vlada napravile
poseban Sporazum o zajednikom istupanju u korist Srbije. Ugovorom je bilo propisano
da se muslimani imaju iseliti sto je mogue bre. Otetu za njihovu pokretnu i
nepokretnu imovinu od 9.000.000 groa Srbija je trebala ispaltiti Turskoj.Muslimani
Srbije mogli su ostati na svojim ognjitima, zadrati sva svoja dobra, ali samo pod
slijedeim uslovima:
-da se vrate vjeri pradedovskoj, a ako to nee onda mogu
-da budu Srbi islamske vjere, a ako i to nee,
-onda moraju da da se piu u vode kao Cigani, a ako i to nee
-onda moraju da se isele iz Srbije.
Nakon toga neki su otli ka osmanskim teritorima neki su se izjanjavali ko Cigani a veliki
dio stanovnitva otiao u Bosnu. Neke porodice iz Beograda odselile su se u okolinu
Istambula i tamo osnovali selo istog imena.Veliki broj muslimana iz Srbije Turska je
odmah naselila u Anadoliju i pogranina mjesta prema Kurdima. U prvo vrijeme niko nije
imao pravo izbora, svako je morao da prihvati ono sto mu se ponudi. Kolone iseljenika
obezbjeivala je srpska vojska. Neki od vojnika vrijeali su iseljenike, drugi su ih alili.
Nakon iseljavanja muslimana iz Beograda i Uica, ovi gradovi su nastavili normalan ivot
zahvaljui ubrzanom naseljavnju Srba, dok grad Soko nakon ruenja nije vie naseljavan.
Glavni uzrok lezi u tome sto je Soko sa okolnih 11 sela bio nastanjen iskljuivo etnikim
Turcima, pa je njihovim iseljavanjem i ruenjem grada koje su izvrili ruski strunjaci na
zahtjev Srbije, prestao svaki ivot u grada. Ispranjeni prostori od muslimana postali su
veoma primamljivi za Srbe koji su dolazili sa razliitih strana:Kosova, Sandzaka, Bosne I
Hercegovine.9 Zakon o dosleljavanju stranaca koji je potpisao knez Mihajlo 1865.godine,
davao je velike povlastice za doseljenike, kao besplatno dobijanje zemlje,kuca, stoke,
odreene koliine hrane, osloboenje od poreza, vojne obaveze tokom odreenog perioda,
sto je izazvalo masovno doseljavanje, pa su ubrzo doneseni novi zakoni kojima su
uvedena ogranienja, sa ciljem da se ne proreuje stanovnitvo u neosloboenim
krajevima.10

BERLINSKI KONGRES KAO ODLUKA O BOSNI

9

www.bosnjaci.net
www.ieg-ego.eu

10

Berlinski kongres je bio skup predstavnika tadanjih velikih sila Njemake, AustroUgarske, Francuske, Velike Britanije, Italije, Rusije i Osmanskog carstva, koji je pod
predsjedanjem Otta von Bismarcka odran od 13. lipnja do 13. srpnja 1878. godine u
Berlinu. Prisiljena meunarodnim pritiskom, Rusija je morala popustiti, a i San-Stefanski
mirovni ugovor je poniten, dok su pregovori o teritorijalnom ureenju Balkana krenuli
iznova. Kako Njemaka praktino nije morala tititi vlastite interese na Balkanu, pri tim je
pregovorima Bismarck mogao nastupiti kao "relativno neutralan" (poznata je uostalom
Bismarkova izjava da Balkan "nije vrijedan ni malog prsta ili kostiju jednog pomeranskog
panzir-grenadira"). U pregovorima su sudjelovali samo pregovarai velikih sila, dok su
predstavnici malih zemalja pokuavali utjecati na ishod posrednim putem, te su
sudjelovali iskljuivo na onim zasjedanjima koja su ih se izravno ticala. Austro-ugarsko
zaposjedanje Bosne i Hercegovine, dotad osmanskog bosanskog paaluka, bilo je rezultat
dogovora na Berlinskom kongresu 1878. Velike europske sile su dale mandat AustroUgarskoj da ue s vojskom u Bosnu i Hercegovinu, pod izgovorom da tamo uspostavi mir
i red. Austro-ugarska 2. vojska na elu s generalom Josipom Filipoviem, sastavljena
uglavnom od Hrvata, Slovenaca, Srba te drugih slavenskih naroda Monarhije, potkraj
srpnja iste godine prela je granicu i ula u BiH. Iako su u Beu oekivali da e operacija
proi bez veih borbi, okupaciji se estoko oduprlo muslimansko i pravoslavno puanstvo,
koje se odupiralo tri mjeseca te je austro-ugarskoj vojsci nanijelo nekoliko poraza. Nakon
tri mjeseca borbi Austro-Ugarska je uspostavila vojnu okupaciju na itavom prostoru
Bosanskog paaluka, ukljuujui i Sandak. Austro-ugarska vlast u BiH potrajat e do
1918. Zbog dogovora na Berlinskom kongresu o zadravanju formalne vrhovne sultanove
vlasti, ali i zbog dualistikog ustroja Monarhije, Bosna i Hercegovina nije pripojena niti
austrijskom niti ugarskom dijelu nego je nad njom uspostavljena zajednika vlast,
kondominij. Nova vlast je pretvorila Bosnu i Hercegovinu u protektorat. U Sarajevo,
Tuzlu, Banju Luku, Mostar, poslani su strunjaci uglavnom iz Hrvatske, eske, Poljske,
Slovenije i drugih slavenskih zemalja, koji su znali jezik. Za prvog guvernera BiH
postavljen je hrvatski general austro-ugarske vojske, Josip Filipovi, ali je uskoro
smijenjen po nalogu iz Budimpete.11 Ubrzo nakon zaposjedanja dolo je do vala
iseljavanja protivnika okupacije, mahom muslimana. No, uskoro je uspostavljeno stanje
razmjerne sigurnosti te je pokrenut niz drutvenih i gospodarskih reformi kako bi BiH
postala "model-kolonija". Monarhija je modernizirala zakone, upravu i BiH
uope.Zaposjedanje Bosne automatski je znailo da treba uspostaviti vlast Austro-ugarska
je za uspostavlanje vlasti dovodila inovnike iz svoje zemlje ime direktno naseljava
svojim stanonitvom.Provodili su modernizaciju proizvodnje u Bosni poto za to nije bilo
dovoljno obrazovanog stanovnitva dolazili su strunjaci iz drugih drava to dodatno
komplikuje demografsku kartu Bosne.

AUSTRO-UGARSKA VLAST UTICAJ NA

STANOVNITVO

11

Osnove upravno-politikog razvitka i dravnopravnoh poloaja Bosne i

Hercegovine,Mustafa Imamovi,2006,77-81 str.

Austro-Ugarska Monarhija zapoela je svoju vlast nad Bosnom i Hercegovinom

zaposjedanjem zemlje 1878. Sljedee etiri godine zemljom je upravljala vojna uprava, da
bi 1882. bila zamijenjena civilnom vlasti. Od 1878. do 1918. godine traje austrijska
uprava u Bosni i Hercegovini. Tijekom toga perioda, najznaajni procesi koji su oblikovali
drutvo bili su: ponovno ukljuivanje Bosne i Hercegovine u kulturni i politiki prostor
Europe. Nerazvijeno gospodarstvo, loe i malobrojne prometnice te zastarjela osmanska
dravna uprava stavili su pred austrougarske vlasti 1878. godine velik zadatak. Posebice je
velik bio nedostatak kolovanog inovnitva i strunih osoba. Meu strunjacima i
obrazovanim ljudima koji su tada doli u Bosnu i Hercegovinu bilo je mnogo Hrvata, ali i
ljudi iz drugih krajeva Monarhije. Posebice su se u velikom broju doseljavali Slovenci,
esi, Slovaci i Poljaci, kojima se nije bilo teko snai u novoj sredini zbog bliskosti
slavenskih jezika. U poetku je na elu Bosne i Hercegovine bio general Josip Filipovi,
ali je 1882. uvedena civilna uprava pa je za prvog civilnog upravitelja postavljen Maar
Benjamin Kllay, tadanji austrougarski ministar financija. Kllay je od poetka u svojem
voenju Bosne i Hercegovine radio na obrani maarskih interesa. Maari su u to vrijeme
najveu opasnost vidjeli u ujedinjenju austrougarskih Slavena protiv maarskog interesa.
Zato je i Kllay nastojao u Bosni i Hercegovini voditi takvu politiku koja bi sprijeila
jaanje ujedinjavanja junoslavenskih naroda. Austrougarsko razdoblje je doba umjerene
modernizacije Bosne i Hercegovine (poetci industrijalizacije, reforme u kolstvu i
drutvenim odnosima), koja je imala za cilj zadrati BiH kao posebnu, samo-odrivu
upravnu jedinicu u okviru Austro-Ugarske Monarhije, ali bez radikalnih poteza koji bi
mogli poremetiti ravnoteu odnosa u Habsburkom Carstvu. Opa zaostalost (manje od
15% gradskog stanovnistva, od priblino 85.000 kmetovskih obitelji, srpskih je bilo oko
60.000, a hrvatskih 25.000. Broj bosanskohercegovakih Muslimana kmetova bio je
zanemariv) koila je provedbu i umjerenih reformi. U Bosnu i Hercegovinu se do 1914.
godine doselilo oko 180 do 200 tisua Hrvata, Slovenaca, eha, Nijemaca i drugih.
Izmeu 1879. i 1913. oko 40 % od oko 89 000 kmetovskih kuanstava otkupilo je zemlju
na kojoj je ivjelo. Meutim, situacija oko posjedovanja zemlje neznatno se promijenila.
Godine 1910. 91 % zemljoposjednika koji su posjedovali i kmetove bili su muslimani. 68
% srpskoga, 57 % hrvatskoga i samo 7 % muslimanskog poljoprivrednog stanovnitva bili
su kmetovi ili djelomino kmetovi. Bilo je jo oko 50 000 seljaka zakupnika, preteno
pravoslavaca, iji je gospodarski poloaj bio osjetno tei od poloaja kmetova.[1] Kad je
Habsburka Monarhija zaposjela Bosnu i Hercegovinu muslimani koji nisu eljeli
prihvatiti novu vlast selili su u Tursku. Udio u stanovnitvu stoga im se smanjio s 38,7 %
godine 1879. na 32,3 % godine 1910. Udio pravoslavaca ostao je gotovo nepromijenjen
(43,5 %), a katolika se malo poveao zbog useljavanja dravnih slubenika s 18,1 % na
22,9 %.12 Znajui koliki utjecaj na narod u Bosni i Hercegovini ima Crkva, austro-ugarske
su vlasti ve nakon prvih godina svoje vladavine nastojale pod svoju kontrolu staviti sve
vjerske i crkvene zajednice u BiH. Godine 1881. Austro-Ugarska je potpisala Konkordat s
Vatikanom o uvoenju svjetovne katolike hijerarhije u Bosni i Hercegovini. Iz Carske
kancelarije u Beu upueno pismo zahvale biskupu fra Pakalu Buconjiu u kojem se
istie odravanje katolikog stanovnitva u Hercegovini i obeaje dalja carska naklonost
prema tom stanovnitvu.
Aneksija 1908. godine
12

Povijest 3, Bekavac S., Skenderovi R, Zagreb, ALFA, 2009., str. 232.-238.

Pod utjecajem mladoturskog pokreta u Osmanskom Carstvu Austro-Ugarska je 1908.

godine odluila proglasiti aneksiju Bosne i Hercegovine. Austro-Ugarska je 29. veljae
1909. postigla dogovor s Osmanskim Carstvom o isplati 2,5 milijuna turskih funti (54
milijuna Kruna) u zlatu kao naknadu za aneksiju Bosne i Hercegovine. Nakon proglaenja
aneksije proglaen je ustav, a 1910. osnovan je i Bosanski sabor. Bosanski sabor nije bio
samostalan, nego je sve svoje zakljuke morao podnositi na odobrenje austrijskim i
ugarskim vlastima.

STANOVNITVO U BOSNI I HERCEGOVINI 18781910.

Stanovnitvo Bosne i Hercegovine u razdoblju 1879.-1910.

Preuzeto sa: https://hr.wikipedia.org

Ovi popisi su najbolji pokazatelji kretanja stanovnistva u Bosni odnos migracija i
emigracija.Iz tabele vidimo smanjenje muslimanskog stanovnitva uzrokovano odlazkom
zbog raznih faktora koji su stalno uticali i pritiskili to stanovnitvo.Broj katolika je najvie
porastao iz migracija stanovnitva zapadni zemalja su dolazili u Bosnu kao potreba za
modernizaciju rad koje se u to doba vrilo na ovim prostorima.Naravno jaim utjecajem
Crkve u ovo doba i njen sam uticaj na stanovnitvo.Osim toga vratio se i dio stanovnitva
koji su izbjegli za vrijeme Osmanske vlasti.Porast pravoslanog stanovnitva uzrokovala je
politika koju je diktirala Srbija odnosno Milo Obili.Srbi dobivi autonomiju njihov
nacionalni duh jaa i oni se ire kako teritorijalno tako i populaciski.

OKONANJE ISTONOG PITANJA

Na redu je tada bila Bosna i Hercegovina, gdje su, iz Srbije i Crne Gore, radili na
osnivanju javnih i tajnih drutava i organizacija, kojima je jedini cilj bilo ruenje AustroUgarske i stvaranje Velike Srbije.Pod njihovim utjecajem bila je i Mlada Bosna, koja je
isticala svoj oslobodilaki i jugoslavenski program. Godine 1914. u Sarajevu je 28. lipnja
ubijen prijestolonasljednik Franjo Ferdinand, sa suprugom Sofijom. U tijeku I. svjetskog
rata mnogo je graana Bosne i Hercegovine, svih triju konfesija bilo unovaeno u
austrougarsku vojsku i upueno na granice prema Srbiji i Crnoj Gori. Osobito je bila jaka

koncentracija uzdu rijeke Drine, te granice kultura i civilizacija tijekom brojnih stoljea.
U poetku rata, imala je Srbija poetne uspjehe, njena vojska je cak prela Drinu i upala u
istonu Bosnu. Tada je austrougarska vojska pod vodstvom dvojice generala Hrvata,
Sarkotia i njaria, potukla Srbe kod Han Pijeska i izbacila ih preko Drine. Od 1914. do
1915. Njihovi dravni teritoriji okupirani, a glavnina vojske se preko Albanije i Grke
dokopala solunskog bojita gdje se uz zapadne saveznike, Francuze i Englezi, uspjela
1918. godine s juga vratiti u Srbiju i otud bez otpora ui u Bosnu, Hercegovinu, Hrvatsku,
dio june Ugarske: Baka, Banat, Baranja i napokon i u Sloveniju. Srbija je tada, kao
jedna od pobjednica u Prvom svjetskom ratu, iako je doivljavala uglavnom poraze,
nastojala sve te zemlje samo prikljuiti Kraljevini Srbiji i tako ostvariti stoljetnu ideju o
Velikoj Srbiji i njenom izlazu na Jadransko more. U tim planovima, Bosna i Hercegovina
je imala sredinje, dominantno mjesto. Te pokrajine i tada oko 40 posto Srba u njihovom
stanovnitvu, trebale su biti most prema Srbima u Hrvatskoj, poglavito na podrucju bive
Hrvatsko-slavonske vojne krajine. Na taj bi se nain sav srpski i crnogorski narod, dakle
pravoslavni ivalj, naao u jednoj dravi u kojoj bi Srbi bili prvi, najvei i vladajui narod.
Tijekom samoga rata, po nekim procjenama, demografski gubitak stanovnitva Bosne i
Hercegovine, ukljuujui ratne gubitke i iseljavanja, iznosi oko 300.000 ljudi. Srbi su u
Bosni i Hercegovini bili podvrgnuti progonima i zlostavljanjima. Budunost same BiH i
njenih naroda je odluena kolapsom Austro-Ugarske, sovjetskom komunistikom
revolucijom koja je Srbiji oduzela glavnog zatitnika velikosrpskih projekata, te
mjeavinom politikih igara u kojima su sudjelovali razni initelji od Jugoslavenskoga
odbora u kojemu su razliite uloge igrali politiari kao Ante Trumbi ili Svetozar
Pribievi i srbijanske vlade s Paiem na elu do britanskih, amerikih, francuskih i,
posebno, talijanskih vojnopolitikih interesa. Kraljevina Srba, Hrvata i Slovenaca (kasnije
Kraljevina Jugoslavija), naziv je za monarhiju koja je obuhvaala podruja Slovenije,
Hrvatske, Bosne i Hercegovine, Srbije, Crne Gore i Makedonije, nastala je 1. prosinca
1918. a prestala postojati uspostavom Demokratske Federativne Jugoslavije.Time moemo
rei da je zavrena istona kriza.

ZAKLJUAK
Neuspjenom opsadom Bea, 1683. godine, i nekoliko poraza u nastavku rata uslovili su
gubitke znaajnih teritorija za Osmansko carstvo.Ofanzivni rat Austije poslije 1683,
godine predstavlja poetak Istonog pitanja koje e u nekoliko narednih stoljea biti u
epicentru evropske politike, ali njegove konsekvence se osjeaju i danas na balkanskim
prostorima. Navedenim ratom, otpoinje proces formiranja dananjih
bosanskohercegovakih granica.Podruje Bosne u doba istonog pitanja je podruje
stalnih migracija stanovnitva.Demografske odlike o sama struktura stalno je mijenjana
to zbog stalnih ratova ,koji su odnosili velike rtve na ovim prostorima ,migracija
stanovnitva zbog vjere i progoni naravno u to je podsticale velike sile zbog svojih
politikih interesa koje su imale na balkanu.Kada Osmansko carstvo poveavaju se nameti
seljacima pa stanovnitvo iz pograninih podruja se prebacuje u drugu dravo to
stanovnitvo su bili veinom Hrvati koji su migrirali iz Bosne u Austrijsku carevinu
.Prilikom sve jaih napada to vojnih to politikih Bosna slabi na kraju je okipirana pa i
anektirana od starne Austrije a Srbija dobija autonomija poslije i samostalnost pa tako
svojim utjecajem potiskuju muslumansko stanovnitvo ka jugu.Srbi su to radili veoma

otvoreno i moemo rei na silu.Dok politika Astrije prema muslimanskom stanovnitvu

bila ma labavija to moemo vidjet da je u Bosni osta mnogo vei broj muslimana nego
Srbiji.Istono pitanje je obiljeeno velikim migracijama ,koje su bitna karekteristika tog
pitanja ,na tom se prostoru susree se tri religijska kruga ,isprpleu se razni interesi velikih
sili i u o vrijeme jaanje nacionalnog duha.

LITERATURA
Muslimani Balkana: Istono pitanje u XX. Vijeku ,Fikret Kari ,2001 godina.
Istono pitanje i Bosna i Hercegovina do poarevakog mirovnog sporazuma ,Edin
Mutapi.
Osnove upravno-politikog razvitka i dravnopravnoh poloaja Bosne i
Hercegovine,Mustafa Imamovi,2006. godina.
https://hr.wikipedia.org
Histrorija drave i prava ,Mustafa Imamovi,2003. godina.

www.ieg-ego.eu
Istono pitanje ,Vasilj Popovi, 1999