Andrija Kacic Miosic - Razgovor Ugodni N S

Andrija Kai Mioi:
Razgovor ugodni naroda slovinskoga

izbor
SADRAJ:
Bratu tiocu.
Prisvitli gospodine
Pripoljubljenomu tiocu.
Pisma Radovana i Mjelovana.
Poskonica, koja se moe u kolu pjevati.
Slidi kratko ukazanje od starih kralja slovinskih i dogaaji koji se u stara vrimena zgodie u
dravam slovinskim, iz razliitih knjiga izvaeni i na svitlost postavljeni
Dogaaji posli poroenja Isusova.
Pisma od Pavlimira.
Pisma od kralja Tjeimira.
Pisma od kralja Vladimira.
Pisma od Radoslava i Bodina.
Pisma od Kobilia i Vuka Brankovia.
Pisma od Kotromanovia.
Pismo od Ostoje Kristia i Stipana Jablanovia.
Pismo od Basilija Cesara.
Slidi kratko govorenje od poglavica hrvatski oliti kranjskih.
Pisma od mejdana Jure Kastriotia
Pisma od Jure Kastriotia i njegove majke Vojsave
Pisma od boja Jure Kastriotia i cara Murata na 1443.
Pisma od enidbe i udaje Mamice, sestre Kastriotia
Pisma od rata Jure Kastriotia i Republike mletake, koji se uini na 1447.
Murat oaloen puno i rasren ie s vojskom na Skenderbega. Na 1449.
Murat poe grad biti.
Ban Kastrioti opet ini juri na Turke.
Murat oaloen.
Dilo viteko, koje uini Jure Kastrioti.
Murat pristraen.
Pisma od Kroje.
Smrt Jure Kastriotia na 1467.
Pisma vojvode Janka, reenoga Sibinjanina.
Pisma druga vojvode Janka.
Pisma etvrta vojvode Janka i s. Ivana Kapistrana, kako razbie cara Memeda, sina Muratova,
pod Biogradom na 1456.
Pjesma od uzetja carigradskoga uzvaena iz knjiga Florijana Kampi
Pisma od kue Frankopanovia
Pisma, kako Ante Loredan, vlastelin mletaki, obrani Skadar od Turaka na 1475.
Pisma od kralja ungarskoga, Ludovika imenom, kako pogibe na Muakom polju boj bijui s
carem Sulemanom na 1526.
Pisma od bana Zrinovia i cara Sulemana treega, koji obside Seget ungarski i pod njim umri
na 1566.
Pisma, kako kralj Uluzali doe s mnogo galija i ostalih od boja brodova pod grad Korulu na
15 agusta oliti kolovoza 1571 i ne moe ga osvojiti.
Pisma od Cipra.
Pisma od stranoga boja, koji se uini na dan svete Justine.
Popijevka od gospode presvijetle dubrovake, kako razbie i isjekoe Turke Saracene na moru
blizu grada Korule na 1033, kralja bosanskoga Ostoju Kristia na 1401 i bana od Neretve
ufatie i umorie. Prekazana presvijetloj gospodi dubrovakoj od fra Andrije Kaia, reenoga
Mjelovana.
Pisma od vitezova pridostojne kue Graboveve, prikazana gosp. pris. serdaru Anti Grabovcu.
Govorenje od stare i plemenite kue Kaia.
Pisma od starih knezova Kaia
Pisma od grada ibenika, kako doe poda nj paa bosanski samo trideset iljada vojske i bi
razbijen na 1646; takoer od Vodiana, Vrpoljana i Krapnjana, kako isikoe Turke pod selom
Vodice na 1645.
Pisma od grada Splita, kako dolazie poda nj Turci na 1646. izvaena iz istorija Jerolima
Brusona.
Pisma druga od grada ibenika, kako doe poda nj paa Teelija samo pedeset iljada vojske i
ne moe ga osvojiti na 1647.
Pisma od Bea.
Pisma principa Euenija, kako razbi cara Mustapu na Tisi rata bekoga.
Slidi pisma prva od vitezova ungarski i hrvatski, koji u stara vrimena turske odsicae glave,
izvaena iz razliiti istorija tampani, poami od godita gosp. 1441 do godita gosp. 1641.
Pisma najposlidnja od slavne Bosne
Najposlidnji razgovori starca Milovana s bratom tiocem
Bratu tiocu.
[Iz predgovora prvom izdanju Razgovora.]
Po naravi je ovika svakoga svoj narod faliti, uzdizati i uzveliavati, i zato vide se mnoge
knjige na svitlost iznesene, u kojim se tiju kralji, duke, markei, knezovi, gospoda, vitezovi,
junaci i njiova junatva. Ma narod slovinski vazda je bio, kako se vidi, u tomu malo pomljiv,
jer se malo stvari tije i nahodi od stari kralja, bana, gospode i dogaaja, koji su se dogaali u
naim stranam. I da se posve ne izgube od stari vitezova uspomene, Gosp. Bog dao je naemu
narodu tako pamet naravnu, da ono, to drugi narodi uzdre u knjigam, oni uzdre u pameti
pivajui na sobetim, dernecim i po svim mistim, kuda putuju, pisme svoji kralja, bana,
vitezova i vrsni junaka, koje premda nisu posve istinite, nita ne manje ima svaka dobar
temelj od istine. elei dakle ja, da siromasi teaci i obani naroda slovinskoga, koji se
naslauju u takizim pismam, mogu doi u poznanje, da njiove pisme i davorije nisu brez
temelja istinita, na slubu istih siromaha dajem na svitlost ove knjiice skupljene, sloene i
prinesene iz razliiti knjiga talijanski u jezik slovinski, u kojim e se viditi kralji, bani,
gospoda i vitezovi slovinski, njiovi rati, junatva i sva dilovanja dobra i zla. Ma viruj mi, moj
tioe potovani, da kada razgleda ovi moji trudak, vidie nesrino i nemirno stanje, u komu
se nahoahu vai praukundidi u vrime slovinski vladaoca, i poznae estito, mirno i rajsko
stanje, u komu se nahodimo sada pod krilom naega Privedroga Principa, za koga imamo u
potribi nau krv proliti. Ako li ti pak ne budu ove knjiice ugodne, a ti ini bolje. Na peru ti
sria, i da si mi zdrav i veseo!
Prisvitli gospodine
[Iz predgovora drugom izdanju Razgovora; posveta je upuena knezu Luki Ivanoviu.]
elju, koju sam jo odavno imao dati na svitlost viteka vojevanja i glasovita junatva Jure
Kastriotia, reenoga Skenderbega, vojvode Janka Sibinjanina, mnoge priuzviene gospode
mletake i ostali razliiti ungarski i slovinski vitezova za razgovor i slubu slovinskoga
naroda, sada izvrujem i na svitlost dajem. Poznajui pak, da se u Vaemu Gospodstvu Prisv.
nahode skupljene i sjedinjene kriposti vitezova reeni, zato ovi moj trud, premda malo
ureeni, istomu velesrno prikazati slobodim se: prvo, kakono od starine gospodiiu, budui
tio, da su od imena i Vae jasne kue plemena ne samo knezovi nego li joter i principi u
stara vrimena bili, kako se nahodi u diplomi aliti blagodarstvu Jure Ivanovia, koju primi od
Matijaa, kralja ungarskoga, u kojoj daje mu plemeniti tituo aliti ime od principa na ovi nain:
"Illustrissimo invictissimoque principi Georgio Ivanovi", u kojoj diplomi potvruje mu
slobodno posidovanje od grada Nia, njegove drave i drugi sela i varoa. Reena pak
diploma bi na svitlost dana od prisv. gosp. Tomka Mrnavia u Rimu na 1630. Prilina istina
tije se u knjigam talijanskim, koje se imenuju "Istoria degli avvenimenti dell' armi imperiali
contro i ribelli ed Ottomani", gdi na listu 328 tiju se etiri principa moskovska, poslani za
poklisare od cara moskovskoga k cesaru Leopoldu, meu kojim se nahodi jedan od imena i
plemena Valea Pris. Gosp., imenom Protasio Ivanovi, veliki kancelir od Mokovije, a ostali
imena jesu ova: Bori Petrovi, senatur, Ivan Januovi, senatur, i Ivan Mihajlovi, sekretar,
koje poglavice mogu se od svakoga viditi u knjigam gori imenovanim. Koliko pak rabrenomu
vitezu moj trud prikazati ne stidim se, jer vojujui pod barjakom Privedroga Principa
mletakoga istomu potenje, sebi i svoj krajini uinili jeste, a tomu svidoanstvo izvode
kolajne, medalje od zlata, knetvo i druga pomilovanja od istoga primljena. Ali kruna Vaega
jasnoga plemena, dika kotorske drave i potenje sve Dalmacije jest srini i estiti plod od
plemenita i vitekoga stabla poroen, neumrloga imena knez i kavalir Marko, koji pod
gradom Patrasom od turski gusara naskoen od viteza svuda proglaenoga slavno ime stee,
jer s malo svojizi junaka pridobi Turke i porazi mnoge. To viteko dilo poznavi Privedri
Princip, uini ga s velikim veseljem kavalirom s. Marka. Ali ni ovde kavalira Marka junatvo
ne dospiva, jer nahodei se pod gradom turskim Atenom samo svoji etrdeset vitezova u
svojoj tartani, ne punoj velikoj, bi naskoen od jednoga ambeka gusarskoga puno velika i
strahovita, u komu bie blizu etiri stotine Turaka, koje Marko veselo doeka, njimam se
estoko pobi, ambek, bojno tursko drvo, pridobi, saga na moru i Turke pobi, da ji se malo
plivaju na kraj i sarani aliti od njegove slavne sablje utee. Ma u ovoj dolini od suza
malokrat se zgaa veliko veselje brez plaa, kako se dogodi u udnovatomu boju i dobitju pod
Atenom, jer kavalir Marko, pridobivi i sikui Turke, od puke smrt imade, koga Jozo, brat
roeni, viteki osveti dobivi mnotvo Turaka, osvojivi ambek bojni, dignuvi ga u lagum i
uinivi svome Privedromu Principu veliko potenje, koji ga nadari z darovim od visoke asti i
potenja uinivi ga kavalirom svetoga Marka, davi mu medalje i kolajne od zlata, ne samo
njemu, nego li i ostalim vitezovom, koji estito njime boj bie i Turke predobie. Ova dakle
i druga mnoga dostojanstva priteu mene, da ovi moj trud, premda mlohav i neuredan,
Vaemu Gospodstvu Prisvitlomu prikazati i posvetiti imam, komu elei svaku sreu i
estitost nebesku i zemaljsku vazda se nazivljem
Va Gosp. prisv.
priponizni i vazda drani sluga
fra Andrija Kai, reeni Mioi.
Pripoljubljenomu tiocu.
[Iz predgovora drugom izdanju Razgovora.]

Ne nahodei se u mojim knjiicam od kralja, bana i vitezova slovinski mnoge stvari i lipi
dogaaji, koji se prija, a niti i posli poroenja Gospodinova zgodie u dravam slovinskim,
zato, moj ljubezni tioe, reene knjiice pritampajem s pristavkom stari kralja, cesara, papa i
mnogi sveti od naega slovinskoga naroda, s nadometkom takoer mnogi pisama od bana i
stari ungarski, mletaki i slovinski vitezova. A to ja sve sam pomljivo izvadio iz knjiga
latinski, talijanski i rvatski, iz razliitih pisama i karata, diplomata, dukala, atestata, davorija i
svidodbe staraca, redovnika i svitovnjaka. Svrha pak, za koju ja ovi trud inim, jest najprva
slava i potenje Boije, komu se svako dilo poteno, brez otruje grija uinjeno posvetiti i
prikazati ima; druga, neka se sadanji i poslidnji vitezovi mogu ogledati kano u zrcalo u
rabrenita vojevanja i glasovita junatva svoji dida i ukundida, da ji slobodno i veselo mogu
naslidovati i s openitim neprijateljom boj biti. Trea pak svrha moga truda jest ova: da se
slavna imena vitezova i glasoviti junaka mogu za puno vikova na svitu uzdrati, titi i njiova
junatva spominjati, jer to se u knjigam ne nahodi, brzo se izgubi i zaboravi; knjige tampane
sve po svitu idu, ako se izgube u jednomu gradu, dravi ali kraljestvu, ne e u drugomu. I to
su, moj tioe, svrhe, za koje ja ovi trud inim, koji, ako si roda od starine gospodskoga,
vitekoga oli junakoga, ufam se bie ti ugodan, ako li nisi, na moje mrzie knjiice i
pogrivat trudno dilo starca Mjelovana, kakono su i do sada oni, koji nisu od viteke krvi
sastavljeni. Retorike ni poesije, nakiena ni napirlitana veza nai ne e, nego jednu zgradu
svrhu tvrdoga temelja od istine zianu stinam naravnim iz duboki jama po nastojanju
siromaha Mjelovana izkopani. Ako se naslauje u zgraam nareenim, evo sam ti kamenje
pripravio, pilaj ji, tei ji i krei ji s tvojizim alatom, koga si stekao, ter nainjaj visoke,
plemenite i gospodske palae. Ja ti dobrovoljno dopuam i estitu u tvomu rukodilu sreu
nazivam.
Pisma Radovana i Mjelovana.
Knjigu pie od Kotara knee,
po imenu starac Radovane,
ter je alje pobratimu svomu,
Mjelovanu od gorice crne.
U knjizi ga lipo pozdravljae
ter ovako starac besiae:
"Mjelovane, sva je vjeka na te:
probudi se, bie bolje za te.
Kadno lani proe niz Kotare
i pronese gusle javorove
ter zapjeva pjesmu od junaka
jedne slavi, druge ne spominje.
Vijee na te Lijeka i Krbava,
Slavonija, vjeteka drava,
slavna Bosna i sva Dalmacija,
Romanija i sva Bulgarija,
jer ostavi mnoge vjetezove,
mejdandije, bane i knezove.
Pazi, da ti ne ogule bradu,

jer junaci za alu ne znadu.
Ta eto si brean ostario
vojujui i bojak bijui,
a junake nijesi zapantio,
ve ji srdi tako pjevajui.
Il junake pjevaj sve kolike,
neka nije prama tebi vjeke,
ol se proi gusal' i pjevanja,
niz Kotare ravne putovanja."
Odpisuje starac Mjelovane:
"Ne budali, pobro Radovane!
Ko e skupit po nebu oblake,
ko l' ispjevat po svijetu junake!
Ne bi ti ji vijele izpjevale,
kamo li e starac Mjelovane:
nije lasno uz gusle vijekati
ni junake po imenu zvati.
Ako l' ti je to pomuno, pobre,
od Kotara stare Radovane,
uzmi gusle, ta se i napjevaj,
sve delije po svijetu izpjevaj.
Ali e se prija prestaviti
kano vrak pjevaju do mraka,
nego li e, pobre, izbrojiti,
koliko je na svijetu junaka.
Kad sam lani proa niz Kotare,
svaki veli: 'Pjevaj moje stare!'
Ma ne ree njeko, Radovane:
'Na ti novac, stare Mjelovane,
ter e kupit jednu ekvu vina,
to e tebi biti do Karina!
Nije lasno po svijetu oditi,
od junaka pjesme izvoditi.
Ali neka znade, Radovane,
da za novce ne pjevam junake,
ve za ljubav, slavu i potenje,
vjetezova stari uzvienje.
Evo u ti gusle napraviti,
vjetezove po imenu zvati;
od koji se spomenuti mogu,

sve u ti ji zbrojiti u slogu.
Radovane, vjera ti me moja,
korba mi je dodijala tvoja.
Valja mi se iz doma dijeliti,
al me ne e eca preekati.
Jer 'vo sam ti teko obolio,
oronuo i jo oslijepio
skitaju se od grada do grada,
od nemila, pobre, do nedraga.
Nadaj mi se do godine dana,
junake e kazat od mejdana.
Dospivaju pozdravljam te lijepo
i u dvoru malo i veleko."
Poskonica, koja se moe u kolu pjevati.
Osobitu narod svaki
kripost ima, s kom se dii,
koju daje Bog prijaki.
Mudri kau ove rii.
A kraljuje sva rabrenost
u narodu slovinskomu,
snaga, jakost i srenost
u vojniku rvatskomu.
Aleksandro to svidoi,
kralj veliki svega svita,
svakom nose on prid oi
dilovanja plemenita,
koja vazda ukazae
Slovinjani vitezovi;
i zato se zovijae
slavni jaki narod ovi.
Pri neg umri, njim ostavi
dopuenja blagodarna,
uznosi ji, fali, slavi
rad junatva vele harna.
Kara, priti i proklinje,
ko b' opsova narod ovi,
i svakoga jo zaklinje,
da za njima zlo ne slovi.
Ostavlja jim banovine

sve od mora latinskoga
i drave joter ine
od Baltika ledenoga,
da njiovo ima biti,
od starine kako bie,
i niko se nejma priti;
Aleksandro to hotie.
Sva velika Sarmacija
od starine njiova je,
slavna Bosna, Dalmacija
ilirika drava je.
Moskovija, Polonija,
Bohemija, Ungarija,
sva bogata Slavonija
i viteka Bulgarija,
slovinske su te drave,
davno koje osvojie,
i puno se oni slave,
jer narode pridobie.
Ligonija, Alanija,
ravna Lika i Krbava,
jo i lipa Arbanija
ilirika jest drava.
Plodna zemlja Pomeranska
i Gorija jo suvie,
banovina a i Kranjska
slavnog puka vazda bie.
Njiova je didovina
Srbska zemlja i Rusija,
u istinu jo starina
Tatarija i Prusija.
U bilomu gradu svomu,
Aleksandrija ki se zazva,
svemu puku slovinskomu
ljubeznivu pozdrav nazva.
Blagoslov jim jo ostavi
Marte, Jova i Plutona,
svoji bogov', koje slavi,
da jim dadu svaka ona,
koja od nji prosit budu

i u dnevu i u noi,
da jim nije trud zaludu,
bie njima u pomoi.
Jedanajest svitli bana
s aznadarom tu bijae,
od istoni kada strana
nji monarka pozdravljae.
Za svidoit bihu zvani
svemu svitu, slavni pue,
upisani gori bani,
kako mudri to nas ue,
da t' je ova ostavio
Aleksandro, sin Filipa,
ter je tebe proslavio
blagodarstva dile lipa.
Rad junatva i virnosti
tvoji stari, zemljo slavna,
imala si asti dosti
u istinu jo odavna.
Veseli se, majko jaka
iliriki vitezova,
da si puna ti junaka,
svitli bana i knezova.
Lipu sriu ter ne kuni,
jer plemia i gospode
gradovi su tvoji puni,
u potenju svakom ode,
brez kojizi ti bi bila
ka i brez due mrtvo tilo,
tamna, mrana i nemila;
to bi ti se dogodilo.
Prostrano se nebo gizda,
jer je svitlo i pristalo,
al da nije na njem zvizda,
u tamnosti sve b' ostalo.
Tako ni ti nigda ne bi
asna bila ni ugodna,
da gospode nejm' u tebi,
jer b' ostala sva neplodna.
Za obiaj u tebi je,

da svak jednak oe biti;
neprilino u sebi je
jo o tomu pomisliti.
Aleksandro umirui,
znam oito, ne kti toga:
svoje carstvo njim dajui
imenova dostojnoga.
Ni u raju, di su sveti,
svi jednaci mogu biti;
ni u paklu jo prokleti
istu srbu budu piti.
Apostoli jer su vei
nego sveti muenici,
svu istinu valja rei,
od svitovnji sveenici.
A Lucifer eu ima
od ostali muku doli,
osobitu srbu prima,
jer se zove kralj oholi.
K vedru nebu nu pogledaj
ter kriposti vidi svake,
svitle zvizde ter razgledaj,
vidie ji nejednake.
Po svoj zemlji proetaj se,
sliaj moja govorenja,
u razumu ne smetaj se,
ve promisli sva stvorenja,
i lizua i plazua,
svita zviri svakojake,
sva letua i plovua,
ugledae svuda take.
Vrsta svaka ljuti zmija
stareine svoje tuje,
do zemlje se svaka svija,
zvizduk kralja kada uje.
Bog je tako postavio,
da razlikost ima biti;
od vika je ostavio,
ti se zato nejma priti.
Slidi kratko ukazanje od starih kralja slovinskih i dogaaji koji se u stara vrimena zgodie u
dravam slovinskim, iz razliitih knjiga izvaeni i na svitlost postavljeni
Prvi kralj iliriki zvae se imenom Ilirik, od koga se Slovinjani Ilirici prozvae. Posli ovoga
mnogi vladae, ali njiova imena knjige s kojim se ja sluim, ne meu.
Na 3522. po stvorenju svita Farani Dalmatini naselie otok Vis.
Na 3606. po stvorenju svita vladae slovinskim dravam kralj Bradilio, Slovinac, koji imade
estok rat s Filipom, kraljem od Macedonije, koga Bradilio dobi i pod hara podloi.
Na 3629. Glaucio i Klito, sin reenoga kralja Bradilija, kraljevae u dravi slovinskoj, i ove
Aleksandro Veliki, sin kralja Filipa, jako oblada i pridobi.
Na 3655. Demetrio glasoviti bi uinjen kralj od slovinskih banovina.
Na 3685. Vlahahu slovinskim dravam Brem i Bolg, hercezi oliti duke, Slovinci, i ovi
porobie grku zemlju.
Na 3726. Agran, Pleuratov sin, bi uinjen kralj slovinski. Ovi kralj puno snaan bie i zato
podloi mnoge banovine. Imadie sto nava od boja, s kojizim ode protiv Etolom, razbi i
porobi njiovu dravu, pak napunivi reene brodove svakoga bogatstva, slavodobitnik povrati
se u zemlju slovinsku.
Na 3732. Umri kralj Agron, i njegova ena Teuta poe vladati slovinskim dravam.
Na 3733. Bihu poslani rimski poklisari Lucios i Kajo kraljici Teuti, da je mole neka bi
pokarala svoje podlonike koji injahu mnogo zla Latinom po moru; ali puna enske oholosti
inila ih je pogrdno smaknuti.
Na 3734. Kraljica Teuta poslala je vojsku na Skenderce, osvoji grad Draevo, Korulu i
mnoge druge. enera prid vojskom bie Dimitar Faranin, koji se izneviri Teuti i sa svom
vojskom pridrui Rimljanom, koji porobie svu Dalmaciju i osvojie kraljestvo Teutino.
Na 3743. Dimitar Faranin, vladalac od vojske slovinske, vojeva je po moru i porobio grke
drave. Ovi je imao za enu Triteutu, Pine, kralja slovinskoga, mater.
Na 3744. Rimljani osvojie Far na otoku i Dimal, misto jako u Dalmaciji.
Na 3745. Serdilaida, kralj slovinski, die vojsku i porobi Macedoniju, da mu nije platio Filip,
kralj macedonski, potroke za pomo koju mu je bio poslao suprot Etolom i Lacedemonom.
Na 3762. Filip, kralj macedonski, hotijui pridobiti Serdilaidu, kralja slovinskoga, i njegovo
kraljestvo podloiti, bi od reenoga Serdilaide pridobiven i istiran iz zemlje slovinske.
Na 3773. Kraljeva je u slovinskim dravam Pleurat, Slovinac, i ovi porobi grku zemlju do
Korinta.
Na 3781. Kraljeva je nad Slovincim kralj Gencio.
Na 3784. Gencio, kralj slovinski, po nagovoru Perseja, kralja macedonskoga, uini se
neprijatelj Rimljana, koji s velikom vojskom dooe u Dalmaciju ter mu mnoge gradove
osvojie, najposli Skadar u koga se bie zatvorija. I tada kraljestvo slovinsko i macedonsko
pod oblast Rimljana pade.
Na 3840. Drugi Slovinjani, zvani Ardijeji i Palari, udarie na Slovince dalmatinske, koji se
bihu Rimljanom podloili, ter ih neprijateljski porobie.
Na 3900. Peratani Dalmatini dignuli se jesu supro Rimljanom.
Na 3901. Dalmatini gornji udarie na Liburnee Kotarce, kojizim grad Promin osvojie.
Dooe Rimljani na pomo Liburneem, koje Dalmatini pridobie, enerala rimskoga i svu
njegovu vojsku isikoe.
Na 3920. Po smrti Julija Cesara Dalmatini Slovinci rimskoga zapovidnitva jaram svrgoe,
koje Bebius, rimski vojvoda, pokoriti hotijui, on i sva njegova vojska od Dalmatina bi
pobijena. Ali opet Rimljani veu vojsku poslae u Dalmaciju, koja vee od pedeset godita
njimam se bijui, najposli od Rimljana pridobiveni ostadoe Dalmatini.
Na 3926. Digoe se Posavci supro Rimljanom, puno vrimena njima boj bie; ali doe cesar
August s vojskom i podside stolno misto posavsko Sigeicu, koju u dvajest dana na silu
osvoji. Otolem se dili u Dalmaciju, razbi vojsku kralja dalmatinskoga, Tutima imenom, i
osvoji mu veliki grad Promin.

Na 3927. Cesar August opet s vojskom doe u Dalmaciju, i zarad velika glada, koji tada u
Dalmaciji bie, cesaru se podloie, davi mu hara i u tutiju aliti u poruanstvo sedam stotina
mladia.
Na 3948. Daci Pridunajci robili jesu Slovince, a Dalmatini digoe se protiva Rimljanom.
Dogaaji posli poroenja Isusova.

Na 7 po Isusovu poroenju bihu kralji od Dalmatina i Slovinaca Batana i Pinet. Ovi se digoe
protiva Rimljanom, a imadihu vojske osam stotina iljada piaca i dvista iljada konjika, kako
pie Velejus Rimljanin, to ini miljun u sve. Na puno mista Rimljane isikoe na ta nain, da
nisu nikadar bili u veemu strahu, tuzi ni alosti.
Na 8. Doe rimska vojska u Dalmaciju ter same Makarane oblada.
Na 9. Rimljani razbie slovinsku vojsku i ufatie Bata i Pineta, kralje slovinske.
Na 57. Sveti Pava pripovida je ri Boiju po slovinskim dravam.
Na 244. Vladao je svim slovinskim tada dravam kralj Svates, Slovinac. Ovi Slovinci tada
zvaju se Avari i Abari.
Na 254. Bribirani Kotarci ubie svetoga Maksima.
Na 350. Kraljeva je ovo vrime nad Rvatim Suring.
Na 400. Doe s vojskom iz Scitije Radigost u Dalmaciju i u ostale slovinske drave ter se
mnogo jaki uini.
Na 401. Kralj Alarik gotski slovinski osvoji Rim i Italiju.
Na 417. Goti Slovinci zadobili su panjolski orsag.
Na 421. Poee se Mleci ziati.
Na 451. Atila, kralj ungarski, reen bi Boiji, mnogu krv po svim proli.
Na 453. Atila osvoji svu Dalmaciju.
Na 453. Atila razori Akvileju i mnoge gradove po Italiji.
Na 454. Atila, star od 124 lita, oeni se mladom divojkom i posli velike igre i veselja svojom
se krvlju zadui.
Na 457. Vladae slovinskim dravam kralj Ardarik, koji s vojskom slovinskom udari na
sinove Atilove i posie vee od 30.000 Ugriia, u komu boju pogibe Elak, mlai sin Atilov, a
stariji jedva utee.
Na 460. Vladae Liburnijom kralj Kunimund, Slovinac, protiva komu dignu vojsku Dini,
sin Atilov, podside grad Boanje; udari na njega Kunimund, vojsku mu razbi, ali i Kunimund
u tomu boju pogibe. Tada skona posve kraljestvo Atilino. Koga vas svit dobiti ne moe, od
Kotaraca Slovinjana bi pridobiven.
Na 473. Teodemir kraljeva je u Slavoniji. Osvoji grad Niu i mnoge ostale; podside Salonik,
ali s velikim jaspram podmien ostavi ga i to isto lito umri.
Na 474. Teodorik, sin reenoga Teodemira, za kralja je slovinskoga stao, i ovi oslobodi
Dalmaciju, Reciju i svu Italiju od usilnika i progonitelja.
Na 493. Teodorik, kralj slovinski, ubivi Odokara, kralja latinskoga, uinio se da je kralj od
Italije.
Na 526. Kraljeva je ovo vrime u Dalmaciji i rvatskoj zemlji Selimir, Svevlada kralja sin.
Na 541. Doe (kako niki oe) u ovo vrime kralj slovinski Ostroilo u Dalmaciju, ter istiravi
stare Slovince iz Drava slovinski, svoje iznova naseli.
Na 548. Die Ostrivoj vojsku i osvoji sve do Draeva.
Na 549. Osvojie Slovinci s Ostroilom mnoga mista i porobie Drinopolje.
Na 550. Bi za kralja u Dalmaciji Svevlad, sin Ostroilov, koji die vojsku na Grke, razbi je i
porobi kruto.
Na 552. Kralj Svevlad osvoji Macedoniju i Iliriju, ter se ove drave tada slovinske prozvae.
Na 564. Dooe drugi Slovinjani, imenom Avari oli Abari, na onu stranu Dunaja u zemlju
slovinsku, koju osvojie, ter se mnogo jaki uinie. Posli toga udarie na Istrijance i mnoge
druge drave, pak ji porobivi pod ara stavie. Glavar njiov zvae se ban, od koga vojvode
oliti duke slovinske do dneva dananjega bani se prozvae. Ovi se puno mogu uini, jer
istoga cesara carigradskoga, osvojivi drave, pod ara podloi, na godite po sto iljada zlatni
dukata dajui mu.
Na 584. Slovinci Abari grad Zemun kod Dunaja i mnoge druge do zemlje razorie.
Na 585. Slovinci Abari drinopoljsku zemlju porobie.
Na 591. Abari reeni na Dalmaciju udarie i dosta zla uinie.
Na 592. Isti Abari Slovinci vele zla uinie u istonim stranam.
Na 593. Kralj longobardski s pomou Slovinaca osvoji Paduvu.
Na 599. Slovinci Abari etrdeset gradova u Dalmaciji razorili jesu.
Na 600. Slovinjani, pobivi vojnike grkoga cesara, svu Istriju opustili jesu.
Na 614. Bi za kralja slovinskoga abarskoga Kajan, i ovi porobi i osvoji vas Friul, obside grad
veliki Vidam, u komu zapovidae udovica Romilda, i videi iz grada reenoga kralja Kajana
zaljubila se bie u njega, komu posla virna poklisara dajui mu na znanje, da e mu grad
pridati, ako je uzme za enu. Obea se Kajan, i pusti nesrina ena Abare u grad, koji sve
posikoe graane i nevirnost veliku uinie. Kajan prvu no spava je s Romildom, posli toga
pridavi je u ruke mnogi bludnika, napokon ini je na kolac nabiti. Dilo nemilo i sasvim
opako. Discant mulieres.
Na 620. Opet Slovinci Abari porobie zemlje istone do Carigrada, i zato cesar od kralja
abarskoga mir je pitao.
Na 637. Dalmatini Slovinjani obsidoe grad Sipont u latinskoj zemlji, ubie Aja vojvodu i svu
njegovu isikoe vojsku.
Na 638. Dooe Avari Slovinci, porobie Dalmaciju pak priko mora odoe robit Italiju.
Na 639. Avari Slovinci razasue Dalmaciju i razruie gradove, meu kojim veliki i glasoviti
grad Solin, stolno misto cesara Dioklecijana, spored zemljom izporedie. Stari takoer
Dubrovnik razorie i posve opustie.
Na 639. Dooe Rvati od gore Babine, i istiravi stare pribivaoce Slovince, rvatsku naselie
zemlju; a prozvae se Rvati od bana Rvata imenom, koji njima vladae.
Na 644. Bi kralj slovinski abarski Kajm, koji se pobi s Vukom, vojvodom furlanskim; za tri
dana bili se jesu, etvrti razbi Vuka i vojsku njegovu.
Na 667. Slovinci razbie Francuze, u komu boju pogiba sin kralja francuzkoga Pipina,
imenom Astijagis.
Na 677. Kraljeva je u Bulgariji Butaja, Slovinac.
Na 688. Francuzi bihu zapovidnici u rvatskoj zemlji i velike propasti injahu Rvaanom.
Izmeu ostali ovo: malu dicu izdirahu materam iz ruku pak ji raskidivahu i psom bacahu.
Taku opainu Rvati podnit ne mogui, isikoe sve glavare francuzske po svojim dravam; i
cia toga velika vojska francuzska dola je na nje, s kojom se Rvati sedam godita bie i sve
njiovim vojvodom isikoe.
Na 706. Slovinci porobili su furlansku zemlju i Lumbardiju, porazili bana furlanskoga Ajaidu
sa svim plemiim, koje su ufatili. Posikli su takoer i Ferdulfa, vojvodu longobardskoga,
zarobili mnogu eljad, zaplinili plino i odnili neizbrojena bogastva u svoje kraljestvo.
Na 756. Budimir, kralj sveti, ovo je vrime vladao.
Na 763. Iza Crnoga mora opet jedan slovinski narod doe, stade krajem vode Atarne.
Na 813. Mihajlo cesar bi razbijen od Bulgara.
Na 818. Ban Ljutovid, vladalac od Poege, Srima i Slavonije, odvre se od cesara Ludovika i
poe robit banovine tue.
Na 819. Bie u ovo vrime kralj dalmatinski imenom Borna, koji podie vojsku na Ljutovida,
bana od Slavonije, pobi se njime kod vode Kupe i bi pridobiven od bana Ljutovida.
Na 820. Udarie sa tri strane silne vojske cesara Ludovika na bana Ljutovida, i ne mogui mu
nita uiniti, sramotni se natrag povratie, a mnogi od banovaca bihu posieni.

Na 821. Poe s ovoga svita kralj slovinski Borna, ter na misto njegovo bi uinjen Ladislav,
sin reenoga Borne. U to isto vrime udari na Ljutovida neizbrojena vojska cesara Ludovika,
kojoj ne mogui Ljutovid odoliti, pobie u srbsku zemlju i bi primljen od vojvode srbskoga u
dvor svoj; ali se Ljutovid ukaza nepoznan i estoko neharan, jer pogubivi svoga
dobroasnika uini se gospodar od njegova grada i svega bogatstva. Pravo je reeno: "Ne ini
dobra nepoznanu, da te zlo ne nae".
Na 823. Pobie Ljutovid u Dalmaciju i bi ubijen od svoji prijatelja.
Na 827. Dalmatini i Slovinci odbacie rimsko i carigradsko vladanje
Na 829. U Dalmaciji i rvatskoj zemlji kraljeva je Tomislav.
Na 832. U drugim slovinskim dravam kraljeva je Gostumil.
Na 837. Kralj dalmatinski i rvatski Trpimir.
Na 839. Senjani robili jesu Friul.
Na 864. Bihu vladaoci slovinski Demogoj i Inik.
Na 872. Po smrti Demogoja kraljeva je u Dalmaciji ebeslav.
Na 879. Umorio je kralja Sebeslava vojvoda Branimir.
Na 880. Metodius, veliki i razumni, slovinski apostol reen, ovo je vrime bio.
Na 890. Vladao je u Slavoniji Branislav, a u Dalmaciji i u ostalim dravam slovinskim
kraljeva je Muimir.
Na 891. Slovinci razbie Bavare i Francuze.
Na 920. Zapovida je ban Mihajlo ovo vrime.
Na 936. Razbie Rvati vojsku Simeona, kralja bulgarskoga, i svu Bulgariju jako porobie,
ubivi jo istoga kralja Simeona.
Na 938. Primislav i Boleslav glavari su rvatski bili.
Na 949. Pribina ban ubio je Miroslava, kralja slovinskoga.
Na 966. Slovinci Neretvani pobie Turke Saracene u latinskoj zemlji i iz gore Garganske
iztirae.
Na 1059. Kraljeva je Kreimir nad Rvatim. Ovo vrime podloie se Bonjaci Beli, kralju
ungarskomu, s ovim ugovorom, da oni bane svoje obiru, i bi odabran Ivan Kotromanovi.
Na 1065. Kraljeva je u slovinskim dravam Stipan, sin Kreimirov.
Na 1074. Kralj rvatski bi Zvonimir, koga malo posli baci s vladanja ban Slavi; ali s pomou
Grgura pape imade kraljevstva vladanje.
Na 1077. Kraljevae u srbskoj zemlji kralj Mihajlo.
Na 1100. Kraljeva je u srbskoj zemlji i u Dalmaciji kralj Bodin.
Na 1115. Vladao je slovinskim dravam kralj Jure, koji svoje sinovce progonei bi svren, i
Grubia, njegov sinovac, za kralja uinjen.
Na 1141. Knez Radoslav z bratjom svojom Ivanom i Vladimiron poee vladati slovinskim
dravam, ali mnogo od Dee napastovani bihu.
Na 1151. Dea suprot Radoslavu vojeva i snaan se puno uini. Ovi darova koludrom otok
Mlit kod Dubrovnika.
Na 1161. Dea posve pridobi kralja Radoslava.
Na 1171. Bi kraljem slovinskim Nemanja, sin Dein, i ovi se mnogo velik uini.
Na 1190. Bi za kralja Stipan Nemani, sin reenoga Nemanje.
Na 1200. Simeon, sin Stipana Nemania, bi kralj od Raije i Dalmacije. Ovi osvoji mnoge
banovine. I u to vrime Bosnom vladae ban Kulin.
Na 1235. Porobie Tatari svu Ungariju, pritirae kralja Belu k moru i njegovu vojsku teko
isikoe; ali s pomou bana Franipana pridobi Tatare i srino se povrati na svoje vladanje.
Na 1241. Senjani veliku virnost ukazae kralju Beli, jer viteki pridobie Tatare u polju
Grobnikomu ter ji razbie i okolo pedeset i est iljada posikoe, od koga vrimena Grobniko
polje nije niim do dananjega dneva roditi moglo.
Na 1252. Stipan, ban slovinski, poeo je zidati grad Jablanac. U to isto vrime kralj Bela uini
ubie knezove od Bribira.

Na 1271. Ninoslav banova je u Bosni.
Na 1289. Stipan Nemani, kralj od Raije i Dalmacije, osvoji Bosnu.
Na 1312. Bi za bana od Knina, Skradina i ostali mista Mladin, sin bana Pavla.
Na 1317. Uro, sin Stipana Nemania, ovo vrime kralj je slovinski bio.
Na 1322. Ban Mladin mnoga zla injae u Dalmaciji, navlastito Trogiranom i ibenianom,
robei njiove drave i mnogu krv nepravedno prolijui. Princip posla jim na pomo galije, ter
osvojie Omi i Skradin, grad reenoga bana Mladina, koga zlou isti Karlo, kralj od
Ungarije, podnositi vie ne mogui, u Kninu ufati ga i odvede svezana u Ungariju.
Na 1331. Velikoga kralja Uroa sin Stipan postavi u tamnicu.
Na 1339. Fratri s. Frane dooe u Bosnu, kojizim ban Stipan uzia manastir u Mileevu.
Na 1340. Stipan Nemani osvoji svu Macedoniju, Bulgariju, Romaniju i mnoge druge drave
ter se poe cesar zvati.
Na 1354. Uro, drugi toga imena, bi uinjen kraljem slovinskim.
Na 1371. Ubi kralja Uroa njegov nevirni tast Vukain, koji poe na misto njegovo kraljevati.
Na 1373. Tvrtko, kralj bosanski, sagradi Novi u Buci od Kotora.
Na 1376. Udarie Turci na kralja Vukaina, koji samo trideset iljada vojske pobi se njima na
bojnom Kosovu, razbi vojsku tursku ter ji isie okolo trideset iljada izvan onizi, koji se u vodi
Marici utopie. Prioe vodu i Turke priko vode sikoe; ali volei sadirati s mrtvi odoru nego
ive sii, bihu od Turaka snano naskoeni ter sramotno natrag pobigoe. Deset iljad' Turci
posikoe, a pet iljad' voda Marica prodri. Utopi se silni vitez Uglea, brat kralja Vukaina,
koji malo prije vee od trista glava odsie. Prodri voda i jakoga viteza Relju, reenoga
Bonjanina. Pripliva Vukain na konju vodu Maricu i pobie priko gore, ali zaludu, jer ga
pogubi njegov sluga za odniti mu kolajnu i kri od zlata.
Na 1382. Fridrig Bubel i ban Suri ovo vrime bani su dalmatinski i rvatski bili.
Na 1389. Car Murat na Kosovu polju od Miloa Kobilia bi ubijen.
Na 20 klasna, a godita gori reenoga 1389, Tvrtko, kralj bosanski, razbio je cara Amurata.
Istoga godita istirao je Tvrtko Ugre ispod Vrane u Kotaru, koju obsili bihu, ter ji pritira u
Nin.
Na 1390. na osam klasna pridali su se Trogirani kralju Tvrtku.
Na 1391. Puke i prah pueni niki fratar Nimac iznaao je. Isto godite poe s ovoga svita
kralj Tvrtko.
Na 1392. Dabia, Stipana bana brat, kralj je bosanski postao.
Na 1401. Umro je Dabia, kralj bosanski. Tvrtkov sin naravni kraljestvo bosansko imade.
Ostoja Kristi baci Tvrtkova sina s kraljestva. Ostoja vojeva je supro Dubrovanom i supro
Hrvoju Vukiu, banu jajakomu.
Na 1403. Hrvoje Vuki razbio je Ugriie i Pavla Bistena, bana rvatskoga, blizu Bihaa.
Kralj Ludovik uinio je Hrvoju vojvodom ali dukom splitskim i banom dalmatinskim i
rvatskim.
Na 1406. Sigismund, kralj ungarski, doe s vojskom u Bosnu, osvoji Srebrnicu i mnoge druge
gradove i varoe po izdaji bana Hrvoja, supro komu se postavi Sandalj Hrani, kapitan
bosanski, ali od ungarske vojske bi pridobiven, ter mnoga gospoda bosanska poginue.
Na 1407. Ostoja Kristi uini mir s kraljem ungarskim i vojevat poe protiva Hrvoju.
Na 1409. osvojili jesu Mleani Travis, Paduu, Viencu, Veronu i druga mnoga mista.
Na 1412. ibeniki puk istirao je svoje plemie iz grada, ali kralj ungarski smutljivcem inio
je glave odsii.
Na 1415. Ban Hrvoja odstupi od cesara i kralja ungarskoga Sigismunda, utee se caru i od
njega primi pomo protiva Ostoji, kralju bosanskomu. Cia toga nevirna dila digla se je silna
vojska ungarska protiva njemu i doe u Bosnu, prid kojom bihu glavari Ivan, palatin aliti ban
ungarski, Ivan Maroti, ban slovinski, i Pava ban Kupor s mnogom gospodom i plemiim
ungarskim i slovinskim. Ali njiova bi velika nesria, jer Hrvoja razbi i svu vojsku isie, a
gospodu, koji ne pogiboe, one ufati ive. Bana Kupora ufativi iva, u volujsku kou ini ga
saiti i u vodu baciti.
Na 1416. Poe s ovoga svita veliki vojvoda Hrvoje; i kralj bosanski Ostoja, odbacivi svoju
enu kraljicu, Grubu imenom, uze enu Hrvojinu.
Gospoda i plemii bosanski ovo vrime uinie vie, da Ostoju bace s kraljevanja, u komu viu
bi ubijen Pava Radjenovi; a kralj Ostoja s Petrom Pavloviem u grad tvrdi Bobovac utee.
Ali ostoju Bonjaci bacie, a Stipana Jablanovia za kralja odabrae.
Na 1443. Tvrtko Drugi, kralj bosanski, brez poroda umri; i kraljeva je na misto njegovo Toma
Kristi i obraen na pravu viru Isusovu od svetoga Jakova od Marke, reda s. Frane, krst sveti
primi po kardinalu Karvajali. Posli njegove smrti kraljeva je njegov sin naravni Stipan, koji
od Turaka bi ubijen, i tada posve dospi slovinsko kraljevanje.
Pisma od Pavlimira.
Ljuto cvile slovinska gospoda,
kako cvile, do neba se uje;
dozivlje ji vila iz planina
ter je njimam tiho govorila:
"to cvilite, slovinska gospodo,
koja vam je velika nevolja?
Ali su vas Grci porobili?
Ali vas je kuga pomorila?"
Govore joj slovinska gospoda:
"Mui, vilo, mukom zamuknula!
Niti su nas Grci porobili,
niti nas je kuga pomorila.
Ali nam je cviliti nevolja,
jer 'vo ima trideset godina,
odkada smo kralja izgubili,
a drugoga nismo uinili.
Nit ga, vilo, okrunit moemo,
jer se bani pogodit ne mogu,
a od kralja roda ne imade,
koga bismo za kralja obrali."
Bila vila njimam govorila:
"Ne bojte se, slovinska gospodo!
U Rimu je dite Pavlimire
od kolina kralja slovinskoga.
U lipoti svakoga nadlazi,
jo i mlade Rimkinje divojke,
jakost, mudrost u njem se nalazi:
bie dika slovinske gospode.
Poklisare u Rim odpravite
ter za kralja njega uinite.
On je unuk starca Radoslava,

a sinovac kralja Cijaslava."
Kad gospoda vilu razumie,
poklisare u Rim odpravie,
dovedoe mlada Pavlimira,
u Tribunju njega okrunie.
Svi dooe bani na veselje,
svi dooe i poklonie se;
ne kti doi bane Ljutomire,
ne kti doi ni pokloniti se.
To je kralju vrlo muno bilo,
silenu je vojsku sakupio,
ter otie gori u Raiju,
u dravu bana Ljutomira.
Lipo ga je bane doekao
s trijest iljad' svoji vitezova;
tu udari konjik na konjika,
sve po izbor junak na junaka.
Tu se teka krvca prolivae,
do neba se jadan glas ujae:
viska konja, a jauk junaka,
sve ditia i mladi momaka.
Namiri se kralju Pavlimire
na mladoga bana Ljutomira,
od bedrice orde povadie
ter se z britkim ordam udarie.
Bog pomoe kralju Pavlimiru,
jer je banu glavu odsikao.
Ovako se svakomu zgodilo,
gdi ne slua mlai starijega!
Pisma od kralja Tjeimira.
Goji majka sinka malenoga
u Tribinju, gradu bijelomu,
goji ona sivoga sokola,
po imenu kralja Tjeimira.
Kad ga majka odgojila bie,
izprosi mu gizdavu divojku,
lipu ercu bana Cidomira
u Nadinu, gradu bijelomu.
Gizdave mu svate sakupila,

sakupila gospodu slovinsku,
od mila je suze prolivala,
ovako je njima govorila:
"Posluajte, gospodo svatovi,
vi po izbor bani i knezovi:
kad doete u Kotare ravne,
g bijelomu dvoru divojinu,
pazite mi sinka Tjeimira,
kojino je jedinak u majke,
zdrava mi ga natrag povratite
i divojku mladu dovedite.
Kotarci su ljudi siloviti,
vi nemojte s njimam vino piti,
u vinu ji kau kabgadije,
kabgadije, teke mejdandije.
Donie vam vina trolitnjega
i rakije od devet godina,
pazite se bana od Nadina,
vi ne pijte brez vodice vina."
Svatovi se na noge skoie,
svoje brze konje podsidoe,
otioe svati po divojku
Vukosavu, po izbor Kotarku.
Zdravo svati doli do divojke,
do divojke i njezine majke,
i zdravo se natrag povratie,
Vukosavu mladu dovedoe.
Malo vrime postojalo bie,
lip je ona porod porodila,
porodila sinka Prelimira
i za njime mlada Kreimira.
Kad li biu dica ponaresla,
babo jim je tiho govorio:
"Sinci moji, dva siva sokola,
posluajte vaega babajka!
Ovo ima puno godinica,
odkad mene kraljem uinie
i na glavu krunu postavie
u Tribinju, gradu bijelomu.
Za kralja me bani ne poznae,

ne poznae nit se poklonie,
ve vas molim, moji sokolovi,
osvetite vaega babajka.
Kreimire, drago dite moje,
nu osedlaj dobra konja tvoga
ter otii g banu Cidomiru,
g didu tvomu, prijatelju momu.
Ljubi njemu skuta i kolina,
moli, sinko, bana gospodina,
nek ti dade vojsku nebrojenu,
ter otii na Bosnu ponosnu.
Pogubi mi bana bosanskoga
i osvoji oevu dravu
do Dunaja, studene vodice,
koja tee posrid Ungarije.
Prelimire, drago dite moje,
nu sakupi mlade Tribinjane,
Crnogorce i sve Hercegovce
do Cetine, studene vodice.
Pogubi mi bana od Dulcinja
i osvoji oevu dravu
sve do ravne zemlje Bulgarije,
Bulgarije i do Romanije.
Sinci moji, ne bili prokleti,
dones'te mi dvi glave junake:
jednu glavu bana dulcinskoga,
drugu glavu bana bosanskoga.
Nek se sviste po svitu krajine,
od slovinske zemlje banovine,
to e rei kralja ne sluati,
ne sluati nit se pokloniti."
Kada dica babu razumie,
svoje brze konje podsidoe;
Prelimire kupi Tribinjane,
Crnogorce i sve Hercegovce.
Poe s vojskom Dulcinju bilomu
udari se z banom od Dulcinja;
ali banu loa sria bie,
jer mu rusu glavu odsikoe.
Pak otie s vojskom u Raiju,

da pogubi bana od Raije
i osvoji oevu dravu
sve do ravne zemlje Bulgarije.
S njim se bane pobit ne smiae,
ve mu alje mite i darove
i daje mu ercu za ljubovcu,
a on njemu svu Raiju ravnu.
Ali mlado dite Kreimire,
on otie g banu Cidomiru,
ljubi njemu skuta i kolina
ter je njemu tiho govorio:
"Ah moj diko, bane Cidomire,
ovo ima mnogo godinica,
odkad moga babu okrunie
Za kralja ga bani ne poznae,
ne poznae nit se poklonie;
ve te molim, diko, dobro moje,
da mi dade vojsku nebrojenu.
Ja u poi u Bosnu ponosnu,
pogubiu bana Selimira,
osvojiu oevu dravu
do Dunaja, vodice studene."
to god pita dite Kreimire,
to god pita, to mu bane daje:
dade njemu vojsku nebrojenu,
poe njome na Bosnu ponosnu.
Doeka ga bane Selimire
nie Jajca nasrid polja ravna;
tu se bojna kopja poloie
i svijetle orde povadie.
Tu udari junak na junaka,
ter se bie od jutra do mraka;
al je banu loa sria bila,
njegova je vojska izginula.
Sam utee bane Selimire,
sam utee u luge zelene,
a ne bi ga ni on utekao,
vee ga je mrkla no otela.
Posli toga boja estokoga

svu je ravnu Bosnu osvojio
do Dunaja, studene vodice,
koja tee posrid Ungarije.
Onda bilo, sad se spominjalo,
ko me uje, na ast neka mu je.
Pisma od kralja Vladimira.
Gorko cvili suanj Vladimire
u tamnici kralja bulgarskoga,
gorko cvili, danak proklinae,
u koji se na svit porodio.
Cini jadan, da ne uje niko,
al to uje Kosara divojka,
lipa erca kralja bulgarskoga,
koji bie roda slovinskoga.
Pita njega Kosara divojka:
"to je tebi, moj sunju nevoljni?
Ali ti je majka omilila,
ali ti je ao zaviaja?
Ali ti je gladak dodijao
al tamnica, jadna kua tvoja,
al na nogu negve do kolina,
al na ruku teke lisiine?
Al si uo, moj sunju nevoljni,
da s' udaje virna ljuba tvoja,
ter proklinje danke i godine
i staricu jadnu majku tvoju?"
Govori joj suanj Vladimire:
"Proi me se, Bulgarko divojko!
Nije meni ao zaviaja,
niti mi je omilila majka.
Nit je meni gladak dodijao,
ni tamnica, jadna kua moja,
ni na nogu negve do kolina,
ni na ruku teke lisiine.
Ni s' udaje virna ljuba moja,
jer se do sad nisam oenio,
niti u se jadan oeniti,
jer 'vo u ti brzo poginuti
u tamnici kralja bulgarskoga

Samuela, da ga Bog ubio!
Na viri je mene privario,
u tamnicu tamnu postavio."
Jo mu veli Kosara divojka:
"Da reci mi, moj sunju nevoljni,
odkuda si, od koje li zemlje,
od koga li roda i plemena."
Govori joj dite Vladimire:
"Ja sam suanj od Hercegovine;
dvorio sam kralja slovinskoga
to me pita za rod i za pleme,
i to u ti poviditi pravo:
ja sam, seko, roda gosposkoga,
al sam suanj kralja bulgarskoga.
U mene je blago nebrojeno,
moja bi me izkupila majka,
al me kralju ne da na odkupe,
nego ite rusu glavu moju."
Tiila ga Kosara divojka:
"Nemoj cvilit, moj sunju nevoljni!
Ja sam erca kralja bulgarskoga
Samuela, gospodara tvoga.
Rasplitau ute kose moje,
ljubiu mu skuta i kolina,
noge u mu suzam polivati,
ivim u ga Bogom zaklinjati,
da te pusti iz tamnice tamne
i poalje staroj majci tvojoj,
nek se tvoja obeseli majka,
kad ugleda Vladimira sinka."
Pak odeta bilu dvoru svomu
ter se sama sobom razgovara:
"to sam godir vidila junaka
slovinskoga roda i plemena,
ja ne vidi lipega junaka,
ni lipega, ni pristalijega,
nit ga moe poroditi majka,
od mladoga sunja Vladimira."
Pak ulize u dvore bijele,

ljubi babi skuta i kolina,
noge mu je suzam oblivala,
ovako je babi govorila:
"Daruj meni sunja Vladimira
za mojega virna zarunika,
a tako ti svitle krune tvoje
i tako ti sinka Radomira!
ini mi se, moj mili babajko,
da e biti roda gosposkoga:
dvorio je kralja slovinskoga,
lipo zbori, ponizno govori.
Oprosti ga iz tamnice, babo,
a tako ti arca konja tvoga
i tako ti britke orde tvoje,
jer je lipo mome Hercegove!"
Na to se je kralju nasmijao,
Kosari je tiho govorio:
"Nije ono mome Hercegove,
ve je ono kralju Vladimire.
Ja ne mogu drugo uiniti,
valja mi ga tebi darovati,
sva je tvoja slika i prilika,
slavi njega Krbava i Lika."
Kad razumi Kosara divojka,
da e biti kraljica slovinska,
od dragosti suze prolivae,
svome babi ruke celivae.
Od tamnice kljue uzimala,
tamnici je vrata otvorala;
Vladimira sunja dozivae,
ter ovako njemu govorae:
"Ustani se, kralju Vladimire,
ter otari gorke suze tvoje,
evo tebe zarunica zove,
lipa erca kralja bulgarskoga!"
Kad je suanj rii razumio,
niz obraz je suzam oborio,
blagosivlje Kosaru divojku
vee nego svoju milu majku.
Pak izae iz tamnice tamne

i otie g dvoru divojinu.
Lipo ga je taste doekao,
za zdravlje se njime upitao.
Zove k sebi bulgarske terzije,
da mu kroje sa zlatom aljine;
oblai ga u skerlet i zlato,
sinu suanj kano sunce arko.
Plemenit je sobet uinio,
gospodu je na sobet sazvao,
vina njega s Kosarom divojkom,
povrati mu krunu i kraljestvo.
Tu veselje veliko bijae,
ne moe se, pobre, rei vie:
u dvoru su bubnji i svirale,
a prid dvorom divno kolo igra.
U kolu su Bulgarke divojke,
kolo vodi seka Kosarina,
lipe ona pisme izvodila,
svaku pismu seki pripivala.
Da je komu pogledati bilo
Samuela, kralja bulgarskoga,
kako svoga zeta celivae,
celivae i blagoslivljae:
"Odi z Bogom, drago dite moje,
na putu ti dobra sria bila!
Puno sam ti, sinko, sagriio
i staricu majku razcvilio
drei te u tamnici tamnoj,
morei te i eom i gladom.
Uzmi, sinko, zarunicu tvoju,
povedi je g bilu dvoru tvomu.
Pozdravi mi slovinsku gospodu
i staricu milu majku tvoju,
kojuno sam vrlo uvridio,
brezzakonje svako uinio."
Svim delijam pisma na potenje,
Bog nam dao zdravlje i veselje!
Pisma od Radoslava i Bodina.
Kukala je crna kukavica

usrid zime, kad joj nije vrime:
nije ono crna kukavica,
ve je ono Jacinta gospoja,
virna ljuba kralja bulgarskoga,
koga bihu Grci ufatili,
u tamnicu tamnu postavili,
ter ga more i eom i gladom.
Suze roni, bilu knjigu pie,
ne pie je grki ni latinski,
ve je pie srmski i slovinski,
ter je alje kralju Radoslavu:
"Radoslave, mili gospodare,
oli ne zna, ol ne haje za me?
Sinovca ti Grci ufatie,
u tamnicu tamnu postavie.
Trikrat sam ga zlatom izmirila,
ne bi li ga jadna izkupila,
al ga cesar ne da na odkupe,
ve ga mori i gladom i eom.
A jutros mi bila knjiga doe,
da e njega brzo pogubiti,
mene jadnu ljubu razcviliti,
kojano sam skoro dovedena.
Ve te molim, svitla kruno moja,
napii mi listak knjige bile
ter je alji grkomu cesaru,
od istoni strana gospodaru,
neka pusti sunja iz tamnice,
druga moga, a sinovca tvoga;
dau njemu blago nebrojeno,
sitni biser i drago kamenje."
Kada kralju bila knjiga doe,
knjigu tije, a suze proliva,
pak napisa listak knjige bile
ter je alje kruni cesarevoj:
"Ej cesare, svitla kruno moja,
poalji mi sinovca Bodina,
koga dri u tamnici tamnoj
ter ga mori i eom i gladom.
Dau tebi blago nebrojeno

i jo k tomu alem-kamen dragi,
koji valja grada Carigrada
i po ravne zemlje Romanije."
Njemu cesar knjigu odpisuje:
"Ne budali, kralju Radoslave!
Ne bi tvoga pustio sinovca
ni za tri bila grada Carigrada,
ni za svitlu krunu Mogolovu,
koja valja mojega cesarstva,
ni za ordu kralja Aleksandra,
koja sjaje kano sunce arko.
Vie zemlja grka i latinska
na Bodina, sinovca tvojega,
jer ne osta sela ni varoa,
koga nije Bodin porobio.
Tijae se jadan okruniti
usrid bila grada Carigrada;
tijae mi krunu ugrabiti,
na glavu je svoju postaviti.
Al ovo ti tvrdu viru dajem,
jo i jamca Boga velikoga,
da u prija glavu izgubiti
nego iva Bodina pustiti."
tije knjigu stare Radoslave,
knjigu tije, a suze proliva;
po imenu sluge dozivae
ter ovako njimam govorae:
"Koji bi se od vas junak naa,
da otie priko grke zemlje
do tamnice sinovca mojega,
nesrinoga kralja bulgarskoga,
ter otvori vrata od tamnice
i izvede sunja nevoljnoga,
dao bi mu ercu za ljubovcu
i jo k tomu blago nebrojeno."
Svi junaci g zemlji pogledae,
pogledae i poklonie se,
ali ne kti dite Tratomire,
ve je kralju tiho govorio:
"Ja u poi priko grke zemlje

i doveu sinovca tvojega."
Pak pokroji do zemlje mantije
ter se ini crnim kaluerom.
I otie od grada do grada:
izpovida, grki pripovida,
Boga moli, poji leturiju,
travu jie, ladnu vodu pije.
Kad je doa tamnici na vrata,
pita njega straa od tamnice:
"Odkuda si, svee duhovnie,
odkuda li, od koje li zemlje?"
A on njemu tiho odgovara:
"Ja sam rodom od Stambula grada.
Evo ima devet godin' dana,
odkada sam u gori zelenoj.
Travu jidem, ladnu vodu pijem,
tekim biim moje tilo bijem,
suze ronim od jutra do mraka
i od mraka do bijela danka.
A sad ima nediljica dana,
odkada sam udan sanak snio,
sanak snio, u sanku vidio,
da umire kralju Bugarine
u nevolji u tamnici tamnoj:
on umire od glad' i od ee
i brez sluge i brez sveenika,
i brez brata i brez prijatelja.
Ve te molim, dragi prijatelju,
pusti mene u tamnicu tamnu,
da pokripim sunja nevoljnoga,
koji e se noas prestaviti."
Privari se straa od tamnice,
privari se, ujide ga zmija,
otvori mu vrata od tamnice,
da pokripi sunja do zorice.
Kad ulize u tamnicu tamnu,
Boju mu je pomo nazivao,
bile mu je ruke oprostio,
bile ruke i bijele noge.
Izvede ga iz tamnice tamne

pak podie od zemlje mantije,
britke se je orde dobavio,
od tamnice strau pogubio.
Pobigoe goricom zelenom
priko zemlje grke i slovinske
pivajui i popivajui,
utekoe, vesela jim majka!
Veseli se malo i veliko,
a najvee kralju Radoslave
i Jacinta, ljuba Bodinova,
koja bie skoro dovedena.
Lipo ga je striko darovao:
darova mu dva grada bijela
blizu ravne zemlje Romanije.
Ali se je brzo pokajao,
jer ne proe ni godina dana,
ol godina oli polovina,
skupi vojsku Bodin, dite mlado,
ter otimlje strieve drave.
Radoslav mu bilu knjigu pie,
ovako je njemu besidio:
"to sam tebi, sinko, sagriio,
ter ti ite rusu glavu moju?
Ej Bodine, drago dite moje,
kamo vira, kamo l' dua tvoja,
kamo suze, kamo ljubav moja?
U za as te striko priekao!"
Za to Bodin i ne haje nita,
ve mu ote krunu i kraljestvo,
pogubi mu dva sinka malena
Ej neviro, nigdi te ne bilo,
vrlo ti si svuda urodila!
Pisma od Kobilia i Vuka Brankovia.
Lipe ti su rumene ruice
u bijelu dvoru Lazarovu,
niko ne zna, koja bie lipa,
koja via, koja l' rumenija.
Nisu ono ruice rumene,

ve su ono erce Lazarove,
od Servije ravne gospodara,
od starine viteza i bana.
Lazar erce za gospodu daje:
Vukosavu Milo Kobiliu,
Maru daje Vuku Brankoviu,
a Milicu caru Bajazetu.
Na daleko Jelinu udaje
za plemia i gospodiia,
po imenu Crnojevi Jurja,
koji bie od Zente vojvoda.
tri sestrice majku pohodie;
ne pohodi Milica carica,
jer joj ne da care Bajazete.
Sestrice se lipo pozdravljale,
al se one brzo zavadie
fale svaka svoga zarunika
u bijelu dvoru Lazarevu.
Veli ljuba Crnojevi Jurja,
po imenu Jelina gospoja:
"Nije majka rodila viteza,
to je majka Crnojevi Jurja."
Govorila ljuba Brankovia:
"Nije majka rodila plemia
ni junaka ni gospodiia,
to je majka Vuka Brankovia."
Smijala se ljuba Miloeva,
po imenu mlada Vukosava,
smijala se ter je besidila:
"Ne ludujte, jadne seke moje!
Ne fal'te mi Vuka Brankovia,
koji nije na glasu delija,
nit mi fal'te Crnojevi Jurja,
junak nije nit je od junaka.
Ve falite Milo Kobilia,
od Pazara Novoga plemia,
kojino je junak od junaka,
porodi ga Hercegovka majka."
Rasrdi se ljuba Brankovia,

Vukosavu rukom udarae;
kako je je lako udarila,
iz nosa joj krvca izvirala.
Skoila se mlada Vukosava,
ode cvile g dvoru bijelomu,
Miloa je plau dozivala
ter je njemu tiho govorila:
"Da ti znade, mili gospodare,
to govori ljuba Brankovia:
da ti nisi plemi od plemia,
nego hra od hrakovia!
Jo se fali ljuba Brankovia,
da ti ne smi na mejdan izai
Brankoviu, svomu gospodaru,
zato nisi desnom rukom junak."
To Milou puno muno bie,
ter se skae na noge junake
i poside konja od mejdana
pak dozivlje Vuka Brankovia:
"Prijatelju Vue Brankoviu,
ako te je porodila majka,
izai mi na mejdan junaki,
da vidimo, ko je bolji junak!"
Inako se Vuku ne mogae,
ve posida konja od mejdana
pak izae na to polje ravno,
gdi bijae misto od mejdana.
Tu se z bojnim kopjim udarie,
al se bojna kopja polomie;
od bedrice orde povadie,
i orde se britke izlomie.
Udrie se tekim buzdohanim,
buzdohanom perje politae,
Milou je sria priskoila,
baci s konja Vuka Brankovia.
Govori mu Milo Kobiliu:
"Sad se fali, Vue Brankoviu,
pofali se virnoj ljubi tvojoj,
da ti ne smim na mejdan izai!
Mogu li te, Vue, pogubiti,

tvoju ljubu u crno zaviti?
Ali ne u, jer smo prijatelji,
poi s Bogom, ne fali se vie."
na Lazara Turci udarie,
prid njima je Murat Sulemane,
robi, pali sela i gradove.
Lazaru se ino ne mogae,
nego kupi vojsku na sve strane,
zove k sebi Vuka Brankovia
i deliju Milo Kobilia.
Gosposki je sobet uinio,
a kada se vinca ponapie,
gospodi je svojoj besidio:
"Posluajte, moji vitezovi,
vi po izbor bani i knezovi!
Sjutra emo udriti na Turke,
sluaemo Milo Kobilia,
jer je Milo na glasu delija,
boje ga se Turci i krstjani:
on e biti prid vojskom vojvoda,
a za njime Brankoviu Vue."
To je Vuku vrlo muno bilo,
jer Miloa vidit ne mogae,
Lazara je nadvor izvodio,
skrovito je njemu govorio:
"A ne zna li, mili gospodare,
zaludu si vojsku sakupio,
izdae je Milo Kobiliu,
Turke brani, o neviri radi."
Mui Lazar, ne govori nita,
a kada je za veerom bilo,
zlatnom aom Lazar napijae,
suze roni, tiho besiae:
"Ni u zdravlje cara ni cesara,
ve u moga zeta Kobilia,
koji me je izdat namislio
kano Juda svoga Stvoritelja."
Zaklinje se Milo Kobiliu,

zaklinje se Bogom gospodarom,
da izdaje ne e uiniti,
o neviri nigda pomisliti.
Pak se skae na noge junake
ter ulize pod adore bile,
do ponoi suze prolivae,
od ponoi Boga vapijae.
Kada li je zora zabilila
i danica lice pomolila,
on poside dobra konja svoga
pak otie u vojsku carevu.
Moli Milo careve delije:
"Pustite me k caru pod adore,
izdau mu vojsku Lazarovu,
a Lazara iva ufatiti."
Kobiliu Turci virovae
ter prid cara njega dovedoe.
Klee Milo na zemljicu crnu,
ljubi caru skuta i kolina.
Svoga se je noa dobavio,
Murata je u srce udrio,
pak povadi sablju od bedrice,
sie Milo pae i vezire.
Al i njemu loa sria bie,
jer ga Turci na sablje raznie.
Sto uini, Vue Brankoviu,
to uini, da od Boga nae!
Pisma od Kotromanovia.
Tri su bora uporeda resla,
meu njimam jela tankovita:
nisu ono tri bora zelena,
nit je ono jela tankovita,
ve su ono tri mila brajena,
tri brajena Kotromanovia,
i Danica, njiova sestrica,
usrid Jajca grada odgojena.
Tri se braca lipo milovae
i zajedno skladno pribivae:
gledale ji iz gorice vile,
gledale su ter su besidile:
"Ko bi onu bratju zavadio,

zavadio oli pogubio,
njegova bi bila banovina
od Dunaja do sinjega mora."
To je ula vila Slovinkinja
ter je njimam tiho besidila:
"Dajte meni lipu banovinu
od Dunaja do sinjega mora.
Ja u onu bratju zavaditi,
zavaditi oli pogubiti."
Pak poleti k Jajcu bijelomu
ter nahodi tri mila brajena.
Mee na nje teke mainluke,
ne bi li ji vila zavadila:
mainluci kripost izgubie,
tri se braca nigda ne svadie.
Kad vidila vila Slovinkinja,
da ne moe bratje zavaditi,
leti ona gori na planinu
pak zavika s visoki planina.
Vie tanko, ali glasovito,
ter dozivlje po Bosni gospodu:
"Zlo vam jutro, bosanska gospodo!
Al ne znate, ali ne hajete?
Vie ine tri mila brajena,
usrid Jajca, grada bijeloga,
esto zbore, ovako govore:
"Udaemo Danicu divojku
za mladoga kralja ungarskoga,
kruniemo brata Vladislava
usrid Jajca, grada bijeloga.
Skupiemo ungarske katane,
isiemo bosansku gospodu;
oteemo polja i livade
i gosposka sela i varoe."
Kada oni vilu razumie,
sve se skae malo i veliko,
svoje brze konje posidoe,
k Jajcu gradu hitro poletie,
da pogube tri mila brajena,

i Danicu, Bosanku divojku,
koja bie skoro izproena.
Ali njimam Bog i sria dade,
dokaza jim Bogom pobratime,
pobigoe Kotromanovii,
utekoe, vesela jim majka!
Dva odoe k banu od Karlovca,
Stipe dite gradu Dubrovniku,
a Danica k Rimu bijelomu
tek pohodi crkve i otare.
Al je malo vrime postajalo,
razboli se Danica divojka
od groznice, bola velikoga,
od bolesti pribolit ne moe.
Latini je lipo ukopae
i na grebu pismo uinie:
"Ovde lei Danica Bosanka,
od slavnoga naroda divojka."
Koga nije, da kruva ne jide,
a mi, pobre, da se veselimo
sve u strahu Boga velikoga!
Pismo od Ostoje Kristia i Stipana Jablanovia.
Ljuto cvile Bosanke divojke
ter proklinju Kristia Ostoju:
"Bog ubio Kristia Ostoju,
slavne Bosne kralja zulumara!
Jer ne osta pod vincem divojka
ni u Bosni mlada udovica,
koju nije Kristi obljubio,
kralj od Bosne, da ga bor ubio!"
Kad to ue bosanska gospoda,
to je njimam vrlo muno bilo,
meu se su vie uinili,
da pogube Kristia Ostoju,
a okrune Jablanovi Stipu,
kojino je plemi od starine.
to zborie, ono uinie,
Stipu kneza kraljem uinie.
Kad je Kristi glase razumio,

skoio se na konjica svoga
pak pobie priko Bosne ravne,
utee se caru estitomu.
Ljubi caru ruke i kolina,
gorko plae, suzice proliva,
ter je njemu tiho besidio:
"Sud mi ini, care gospodine!
Bonjaci mi krunu ugrabie,
a drugoga kralja okrunie,
po imenu Jablanovi Stipu,
slugu moga, dumanina tvoga.
Ve te molim, mili gospodine,
da mi dade silnu vojsku tvoju,
sto iljada mladi janjiara,
trijest iljad' po izbor konjika.
Osvojiu svu Bosnu ponosnu,
pogubiu bosansku gospodu,
Stipana u iva ufatiti
i Ruicu, ljubu Stipanovu.
Ljubiu je nasrid Carigrada,
ba na oi Jablana Stipana."
Na to se je care nasmijao
ter je njemu tiho govorio:
"Dau tebi silnu vojsku moju,
ter otii na Bosnu ponosnu,
a ti meni sina u tutiju,
po imenu mlada Radivoja."
Al se njemu ino ne mogae,
ve mu daje sina Radivoja,
a car njemu vojsku nebrojenu,
mlade pice i brze konjike.
Digoe se svioni barjaci,
udarie careve borije,
otioe priko Romanije,
ulizoe u Serviju ravnu.
glas dopade kralju bosanskomu:
"Zlo ga sio, Jablanovi Stipe,
eto na te silna turska vojska!
Prid njome je Kristiu Ostoja,

otee ti krunu i kraljestvo
i Ruicu, virnu ljubu tvoju,
ljubie je nasrid Carigrada."
Kad je Stipe rii razumio,
mlade pice i brze konjike,
od kraljestva po izbor vojnike.
Al je malo vrime postojalo,
na Stipana Turci udarie,
robe, pale sela i varoe:
to je staro, pod stablo okreu,
to je mlado, vode u suanstvo.
Na Turke je Stipe udario:
tu se teka krvca prolivae,
do neba se jadan glas ujae,
viska konja, a jauk junaka.
Bojak bie od jutra do mraka
i od mraka do bijela danka.
S obi strane mnogi izgiboe,
al se ne zna, iji mejdan bie.
Kad vidio Jablanovi Stipe,
on napisa listak knjige bile
ter je alje u vojsku carevu,
a na ruke Kristia Ostoje.
U knjizi je Stipe besidio:
"Spomeni se, Kristiu Ostoja,
spomeni se jadne due tvoje
i priiste vire Isusove!
Koga robi neg iraju svoju?
Koga sie nego bratju tvoju?
Odi, jadan, da se pomirimo,
poastimo i jo pobratimo."
Kad je Kristi knjigu razgledao,
od mila je suze prolivao,
posla Turke k caru estitomu,
a on ode k Stipi pobratimu.
Kano bratja lipo skladovae
i bosanskim kraljestvom vladae.
to je kia, to je jela via,
to je sua, to je zelenija!
Svim junakom pisam na potenje,

od Boga jim bilo oprotenje.
Pismo od Basilija Cesara.
Vojsku kupi cesar Basilio
po svoj zemlji grkoj i latinskoj;
kupio je godinicu dana.
Kada li je sakupio bie,
zove k sebi bana Nicefora
"Nicefore, virna slugo moja,
eto tebi silna vojska moja,
ter otii s vojskom na Bulgare
i isici malo i veliko,
ufati mi iva Samuela
i njegova sina Radomira.
Ol ufati, ol donesi glavu,
metnuu je gradu na bedene,
neka ree, ko mimo nju proe:
'Ono li je silni Bugarine,
koji Grke pod ma okreae
i varoe ognjem saigae,
koji mene na mejdan pozivlje,
na privari gradove uzimlje?'
Sva je grka zemlja porobljena
od Bulgara, da ji bor ubio!
Junake je krvce napojena,
jer je moja vojska isiena.
Osveti me, virna slugo moja!
Al se pazi kralja Samuela,
nemoj na njeg ob dan udarati,
jer e tvoju vojsku pridobiti."
Kad je bane rii razumio,
pokloni se do zemljice crne
pak otie s vojskom na Bugare:
ob no ie, a ob dan poiva.
Ili koga srita ili stiza,
on svakoga za Bugare pita.
Namira ga namirila bie
na Todora, sunja bulgarskoga,

"Reci meni, moj sunju nevoljni,
umi li mi kazat za Bugare
i njiova kralja Samuela?"
Ali mu je Todor besidio:
"Daj ti meni trista uti dukat',
ja u tebi kazat za Bugare,
more na nje noas udariti.
Bugari su kod rike elinke,
vino piju, kano vuci viju,
u kolu su od jutra do mraka,
ne boje se Grka ni Turaka."
Kad je njega bane razumio,
maio se u ep od dolame,
ter izvadi trista uti dukat'
pak ji daje sunju nevoljnomu.
Kada li je sunce poinulo,
podie se goricom zelenom
i ulize u zemlju bulgarsku.
Prije zore k ladnoj vodi doe
i nahodi bugaske delije,
gdi spavaju kano i poklani.
Tu se ladne vodice napie,
na Bugare muem udarie.
Dvajest iljad' vojske isikoe
malo manje ivi ufatie,
ter ji vode bilu Carigradu
pak jim crne oi povadie.
Kad je uo kralju Samuele,
da su njima oi povaene,
od alosti crnoj zemlji pade,
g zemlji pade, Bogu duu dade.
Slidi kratko govorenje od poglavica hrvatski oliti kranjskih.
Hrvatsko kraljestvo uzdrae pod sobom mnoge drave, to jest: Karniju, Karintiju, Stiriju,
Liku, Krbavu i svu donju Dalmaciju od Istrije do Cetine. I sve ove drave bihu vladane od
bana oliti duka hrvatski, koji se mnogokrat kralji zovijahu, budui puno puta bili ne samo od
reenih banovina gospodari, nego li joter i od sve Bosne do vode Dunaja. I svi oni, koji bihu
njima podloni, zovu se Hrvati zarad zemlje Kroacije oliti Hrvatije i zaradi njezinih bana, od
koji imam u kratko besiditi. Prvi dakle duka oliti ban hrvatski bie
1. Porin; i ovi osvoji svu Liku i Krbavu istiravi stare pribivaoce, koji onde bihu, premda od
istoga jezika i naroda slovinskoga bihu kakono i Porin.
2. Porga, sin Porinov; i ovi poznade zakon pravi, jer se krsti s podlonicim svojim.
3. Tomislav, koji imade rat s republikom mletakom.

4. Trpimir; i ovi ne imadui rata ni s kim, od njega se vele stvari i ne pie.
5. Onuslav. Ovi uini rat protiva dudu mletakomu i porobi Kaorle blizu Mletaka, ma slano
plati.
6. Demogoj, koji ivi i umri boj bijui s republikom mletakom.
7. Iniko. I ovi ode s vojskom u Istriju, porobi je i uini dosta zla u njoj, ma bi istiran iz Istrije
od Badoara, duda mletakoga.
8. Sedeslav. Ovi istiravi sinove proastoga vladaoca s pomou Basilija i cesara, uini se
kraljem hrvatskim, ma od ovoga, koji slidi, bi ubijen prija godine dana svoga vladanja.
9. Branimir. Ovi bi od pape Ivana Osmoga pofaljen u knjizi, koju mu pie, da je ostavio
nevirnost grku, u koju bie upao, i da je pozna papu za vikara Isusova.
10. Muimir, od koga se ne tije zlo ni dobro.
11. Miroslav. U vrime ovoga poglavice doe imun, kralj bulgarski, s vojskom velikom, da
porobi zemlju hrvatsku, ma zlo obri, jer njegova vojska od Hrvata bi isiena sva kolika. Malo
posli odoe Hrvati u Bulgariju i porobie je.
12. Kreimir. I ovi imade dva sina, to jest Kreimira i Dirislava, i ovi mlai ugrabi kraljestvo
starijemu bratu.
13. Dirislav. Ovi bi prvi, koji se z doputenjem cesara Basilija imenova i zazva kraljem od
Kroacije i Dalmacije.
14. Kreimir Drugi. I ovi izmeu svi kralja i bana hrvaski bi najvei u jakosti i mogustvu.
Imade sina Stipana i oeni ga s erom duda mletakoga, kojoj Icela ime bie.
15. Slavi. Koliko otac ovoga kralja bie srian, toliko on bi nesrian, jer ne bie dobro ni sio
na pristolje svoje, od jednoga velikoga kneza bi postavljen u tamnicu, u kojoj ivot svri.
Zato li, kako li, znati ja ne mogu.
16. Zvonimir, drugim imenom Demetrio. Ovi bi od pape poznan za kralja i s velikim veseljem
posveen i okrunjen, zato viteki branjae svetu crkvu rimsku. Ovi kralj imade za enu sestru
svetoga Ladislava, kralja ungarskoga; i ne imadui sina zakonitoga izvan jednoga naravnoga
oliti kopilana, Stipana imenom, ovi bi uinjen za kralja hrvatskoga, koji od gospode hrvatske
bi zlo gledan i malo od koga za kralja poznan, jer ne bie sin zakoniti kralja Zvonimira. I tako
u vrime njegovo bi velika smutnja meu gospodom, hotijui se svaki za kralja uiniti. ena
Zvonimirova pobie u Ungariju g bratu svomu svetomu Ladislavu i pokloni mu kraljestvo
hrvatsko, budui ga njoj ostavio na smrti njezin mu Zvonimir. Ladislav skupivi vojsku uputi
se g zemlji hrvatskoj. Videi gospoda zlo, koje mogae sliditi, izabrae dvanajest najbolji
knezova, meu kojim se nahoae vrsni knez Juran Kai, zapitae mir i primie za kralja
sinovca svetoga Ladislava, koga bie doveo sobom iz Ungarije, a Stipana kopilana bacie na
1091. I ovi kralj novi zvae se Almo.
Bilo je i drugi bana hrvatski, koji se ovde ne spominju za ne uzmnoati vie govorenja. Ovo je
dakle zadosta, to smo do sada besidili; ako li ko eli znati vie, neka se mui itui stari
poderina, ali mi se ini, da e se malo okoristiti kakono i ja.
Pisma od mejdana Jure Kastriotia
Otkada su silne mejdandije
postanule u zemlji carevoj,
ne bijae eega junaka
od Alije deli Tatarina.
On svakoga na mejdan zovie,
al mu niko iza ne smiae
nego jedno mome golobrado,
po imenu Skenderbee Jure.
Tiho mu je Jure besidio:

"Sedlaj konja, silni mejdandija!
Pozivljem te na mejdan junaki
nie grada nasrid polja ravna.
Neka gleda Murat Sulemane
i njegove mlade sultanije
iz Jedrene, grada bijeloga,
di se bije orle i sokole.
Tvoja mi je sila dodijala
i isprazna slava omrznula;
ako jesi junak od krajine,
sedlaj konja da se ogledamo!"
Kad je Ale njega razumio,
Jurii je tiho govorio:
"Oli si se, mome, pomamilo,
oli ti je ivot omrznuo?
Ko je godir sa mnom bojak bio,
ve se nije k majci povratio,
nee ni ti, vira ti je moja!"
To govori, na konja se skae
ter otie niz to polje ravno,
a za njime Kastrioti Jure.
Gleda ga je care gaspodare
i njegove mlade sultanije
gledao je ter je besidio,
di ga slua malo i veliko:
"Skenderbee, samovoljo moja!
Ludo ti e izgubiti glavu
bojak biju s Alom Tatarinom;
vee neg je u godini dana
Tatarin je odnio mejdana."
Kad su bili nasrid polja ravna,
mejdandije konje razigrae;
kadali se blizu sastadoe,
s brijetkim se sabljam udarie.
Ali pusta glava Alijina
ugleda se na zemljici crnoj.
Zaudi se sva vojska carova,
a najvee Murat Sulemane.
Kad zamahnu Kastrioti Jure,

kad zamahnu, kad l' odsie glavu!
Bre mu je glavu odsikao,
nego bi ga munja oinula.
Malo toga vrime postajalo,
al to idu dva zmaja ognjena
izdaleka od Perzije ravne,
Jain jedno, a Zampa je drugo.
Viu oni od jutra do mraka:
"Moe li se koji junak nai
od sve vojske cara estitoga,
da nam ide na mejdan junaki?"
Sve delije k zemlji pogledae,
ali ne kti Kastrioti Jure,
ve se skae na konja golema
ter izlazi na mejdan junaki.
Govori mu Murat pooime:
"Ne hod' tamo, drago dite moje,
ve se proi ala i mejdana,
jer e ludo izgubiti glavu."
Ponizno mu Jure odgovara:
"Ne brini se, care pooime,
desnica je moja od mejdana,
pogubit u i dva Perzijana."
Pak zavika iza svoga glasa
ter dozivlje dva Turina mlada:
"Mejdandije od Perzije ravne
obadva vas na mejdan pozivljem!"
udila se dva Turina mlada,
to govori Kastrioti Jure.
Perzijanski Turci govorahu,
kreu glavom ter mu se rugahu:
"udne sile, strane mejdandije
koji po dva na mejdan pozivlje!
Ludo mome ne zna to govori,
nije prija na mejdanu bija."
Pak se skoi jedan na konjica,
po imenu Jain mejdandija,
ter poleti niz to polje ravno,
da pogubi Kastrioti Jurja.
Ali njemu loa sria bie,

jer ga ljute rane dopadoe.
A kad vidi Zampa pobratime,
da e njemu pobre poginuti,
udri konja izmam i mamuzam
ter doleti kano soko sivi,
Skenderbegu da odsie glavu.
U za as je po se doletio:
Jure mu je glavu odsikao
i njegovu Jain pobratimu.
Veseli se sva vojska careva,
a najvee Murat pooime.
Pisma od Jure Kastriotia i njegove majke Vojsave
Sanak snila Vojsava kraljica,
virna ljuba kralja od Epira,
po imenu Ive Kastriota,
sanak snila, u sanku vidila,
da je ljuta zmaja porodila:
krila su mu Epir pokrivala,
k Carigradu glava dopirala,
koja ive Turke prodirae.
Kada li se od sna probudila,
u njojzi je edo proplakalo;
suzicam je lice oblivala,
Ivanu je sanak povidila.
Kad je Ivan ljubu razumio,
lipo joj je sanak tomaio:
"Sto si, ljubo, u sanku vidila,
da si ljuta zmaja porodila,
to e rodit golema junaka,
kojino e caru dodijati.
to li krilim Epir pokrivae,
to e branit sve kraljestvo nae.
to l' j' u tebi edo proplakalo
nejako e biti odvedeno,
za njime e suze prolivati,
ali e se dite izbaviti."
Jo ne proe nedilica dana,
porodila Vojsava kraljica
lipo edo, prija nevieno,
zlamenito, prija neroeno.
Na elu mu od krune zlamenje,

a na ruci od brijetke orde.
udila se epirska gospoda
gledajui po njemu zlamenja.
Majka ini veliko veselje,
svoga sina alje na krtenje,
lipo mu je ime postavila,
lipo ime, Jure dite mlado.
Kada li je dite ponareslo,
Vojsavi je loa sria bila:
Arbaniju Turci porobie,
od Ivana ara zapitae
i etiri u tutinu sina:
Reposija prvoroenoga,
Konstantina i Saviu mlada,
Juru dite, sinka najmlaega.
Ivanu se drugo ne mogae,
jer mu bie Murat dodijao,
ve mu daje blago nebrojeno
i etiri u tutiju sina.
Za njimam je majka izlazila,
sva u crno bie obuena,
od alosti kose razplitala,
bilo lice suzam oblivala.
Da je komu posluati bilo,
kako cvili Jure, dite mlado!
Fatae se majci o grjocu,
suze rone majci govorae:
"Ostaj z Bogom, mila majko moja!
Vidi li me, vidim li te vee...
I fala ti na mliku bilomu,
s kojim si me, majko, zadojila."
Majka sinka lipo celivae,
suze roni ter mu govorae:
"Odi z Bogom, drago dite moje,
ne privrni svete vire tvoje!"
To izusti, na zemljicu pade,
a Turci joj sinke povedoe
priko ravne zemlje Arbanije,
sva etiri caru darovae.
Kad je care Juru razgledao,

zlamenje je na njem ugledao:
britku sablju na desnici ruci,
svitlu krunu na glavi junakoj.
Goji njega u dvoru bilomu.
Kada li je dite ponareslo,
ne bijae takoga junaka
u Turina ni u kaurina.
On na mejdan esto izlazae,
na mejdanu glave odsicae,
po vazdan se dilitae s Turcim
ter ji esto s konja obarae.
Maleno je vrime postajalo,
majka njemu bilu knjigu pie
da mu bie babo priminuo
u Krojanu, gradu bijelomu.
Turci njemu otee kraljestvo,
osta jadna Vojsava kraljica
i brez kralja i brez kraljevine,
brez gospodstva i brez banovine.
Mislio se Kastrioti Jure,
kako bi se caru izmakao,
siroticu majku pohodio
i svoje se krune dobavio.
Ali mu je sria priskoila:
udarie ungarske katane,
porobie careve drave,
prid njimam je vojevoda Janko.
Kad je Murat glase razumio,
pak je daje Kastrioti Jurju
ter je njemu care besidio:
"Virna slugo, Kastrioti Jure!
to god imam u dvoru junaka,
mladi paa, aga i spaija,
nada tebe ne imam junaka,
koji e mi prid vojskom izai
i pobit se s vojevodom Jankom.
Pridajem ti silnu vojsku moju
i mojega atu velikoga.
Spomeni se, drago dite moje,

da sam tebe za sina uzeo,
u mojemu dvoru odgojio
i za pau tebe uinio.
A kad sam te, sinko, poturio,
lipo sam ti postavio ime,
lipo ime, dite Skenderbee,
to e rei: snani Aleksandro."
Kad je Juko njega razumio,
i podie Turke vitezove
priko ravne zemlje Romanije.
Brzo Jure srbskoj zemlji doe,
na polju je tabor uinio,
iz tabora bilu knjigu pie
ter je alje vojevodi Janku:
"Kaurine, od Sibinja Janko!
Ja imadem i za dvoje vojske,
sjutra emo na te udariti,
al se nemoj, pobro, poplaiti.
Spomeni se, Sibinjanin Janko,
da mi jednu viru virujemo:
kada sjutra u boju budemo,
pridau ti svu vojsku carevu.
Ja sam suanj Murat Sulemana,
a sinak sam Ive Kastriota,
pokojnoga kralja od Epira,
kojino je skoro priminuo.
Murat mi je oteo oinstvo,
majka moja u nevolji cvili,
rad bi moju majku pohoditi
i oinstvo moje prigledati."
Kad je sjutra jutro osvanulo,
na Ungarce Turci udarie.
Kad se poe krvca prolivati,
poe Jure natrag uzmicati.
Kad vidie age i spaije,
da Kastriot natrag uzmicae,
koji nije nigda uzmicao,
pobigoe natrag brez obzira.
Tad Madari sablje povadie,

svoja bojna kopja poloie,
dobrim konjem pustie didume,
svu carevu vojsku isikoe.
A kad vidi Kastrioti Jure,
dobavi se ate velikoga,
nad njime je sablju izvadio
ter je njemu Jure besidio:
"Udilj pii listak knjige bile,
napii je od strane careve
i alji je krojskom kapetanu,
nek mi dade Kroju u Epiru.
Ako li je napisati ne e,
evo tebi tvrdu viru dajem,
odsiu ti rusu glavu tvoju
i dau je vojevodi Janku."
Na ino se ati ne mogae,
ve napisa listak knjige bile.
Kad se Jure knjige dobavio,
atinu je glavu odsikao.
Pak otide k ravnoj Arbaniji,
i njime je trista Arbanasa,
sve plemia i gospodiia,
vitezova prija neenjeni.
Kad je doa u Kroju bijelu,
daje knjigu krojskom kapetanu.
Knjigu tije krojski kapetane,
knjigu tije, a suze prolije.
Ali mu se ino ne mogae,
ve mu daje kljue bila grada,
poznaje ga, da je poglavica
od sve ravne zemlje Arbanije.
Kad se Jure kljua dobavio,
druini je svojoj govorio:
"Druinice, mila bratjo moja,
naotrite svitle sablje vae.
A kad bude noas o ponoi,
to naete da je suneeno,
ter se ne e krstom prikrstiti,
isicite malo i veliko."
Jedva oni noce doekae,

svoje britke sablje naotrie;
a kada je o ponoi bilo,
isikoe malo i veliko.
Kada li je danak osvanuo,
ori Jure visoke munare
tere zie crkve i otare,
uze krunu starca babe svoga.
Svu osvoji ravnu Arbaniju,
to god nae da je suneeno,
sve isie malo i veliko
pak pohodi milu majku svoju.
Nije zmija zmiju privarila,
to Skenderbeg Murat Sulemana!
Pisma od boja Jure Kastriotia i cara Murata na 1443.
Telar vie od jutra do mraka
u bijelu gradu Carigradu:
"Ko je godir od stola careva,
estiti je car zapovidio,
da se sjutra na divanu nae!
Kad je sjutra jutro osvanulo,
skupie se na divan gospoda:
mlade pae, age i spahije.
Tiho im je care besidio:
"Posluajte, pae i kadije
i ostale age i spahije!
Bojak bismo s kraljem od Epira,
bojak bismo i pridobismo ga.
Dade meni po kraljestva svoga,
i etiri u tutiju sina,
i jo meni davae arae,
da mu svitle ne otimljem krune.
Kadli umri od Epira kralju,
dozvao sam ja njegova sina,
po imenu Juru Kastriota,
kogano sam lipo milovao.
Davah njemu krunu od Epira,
koju mu je babo uzdrao,
da kraljuje i da hara daje,
kako mu je i ako davao.
Ne kti Jure uzeti kraljestva,

ve se meni zakle na itapu,
da on mene nee ostaviti,
nego krvcu za mene proliti.
Ja virovah onoj zmiji ljutoj
i othranih zmaja u nidarcu:
a sad me je Jure odbignuo,
Muhameda sveca pogrdio.
Poslah njega k ravnoj Ungariji,
da boj bije Sibinjanin Jankom,
al nevirni Kastrioti Jure
svu izdade silnu vojsku moju
i pogubi pau kapetana
i mojega atu velikoga,
samo dvajest hiljada vojnika,
pak pobie k ravnoj Arbaniji.
Uze tvrdu Kroju na privari
i posie krojskog kapetana;
uze krunu starca babe svoga
i podloi njegovo kraljestvo.
to god nae da je suneeno
po Epiru i okolo njega,
ter se ne kti krstom prikrstiti,
sve isie, niko ne utee.
A ni to mu dosta ne bijae,
ve ulize u kraljestvo nae,
robi, pali sela i varoe,
sie, kolje malo i veliko.
A sad mi je tuba dodijala
da vojnika nejma na krajini
koga Jure nije pogubio,
pogubio oli zarobio;
da se bila dvora ne bijeli
koga nije ognjom opalio;
da nejmade majke ni ljubovce
koja nije u crno zavita.
O gospodo pae i kadije
i ostale age i spahije!
Nije l' koga porodila majka,
da otie do Epira ravna
i osveti krvcu prolivenu

iste vire sveca Muhameda,
da pogubi Juru Kastriota
koji mi je puno dodijao?
Ko pogubi onu zmiju ljutu,
il pogubi il dovede iva,
estita u njega uiniti,
od Epira krunu darovati."
Umukoe pae i kadije
i ostale age i spahije,
a veziri k zemlji pogledae,
ali ne kti silni Ali-paa,
vee caru tiho odgovara:
"Evo, care, desna ruka moja
i u ruci britka sablja ova,
kojano je krvce napojena,
a tako se moje ne napila,
ona hoe osvetiti tebe
i pogubit Juru Kastriota,
kogano si sinkom odgojio!"
Kad je care njega razumio,
sve konjika po izbor delija,
silne vojske etrjest hiljada.
Razvie se svioni barjaci,
udarie careve borije,
ode vojska k ravnoj Arbaniji,
prid njome je silni Ali-paa.
glas dopade Juri Kastriotu,
da na njega ide Alipaa.
Kupi Jure vojsku po Epiru:
osam hiljad silenih konjika,
sedam hiljad poizbor vojnika,
usve vojske petnajest hiljada,
ali je to ognja estokoga.
Pod Krojom je vojsku pribrojio
pak je svojoj drubi govorio:
"Da idemo, mila brao moja,
pozdraviti silnog Ali-pau!
Nemojte se, brao, poplaiti,

to je vee vojske u Turaka:
oni slave svoga Muhameda,
a mi lipo ime Isusovo."
Kada Jure svri govorenje,
uini se veliko zlamenje;
svi konjici konje posidoe,
britke sablje pici pripasae.
Razvie se svileni barjaci,
udarie bubnji i svirale,
u vojsci se injae veselje,
oko vojske tuge i alosti.
Plau majke jedine sinove,
plau ljube svoje zarunike,
mala dica majke gledajui,
plau seke milu brau svoju.
Svojoj brai pute priticae,
priticae ter ih celivae
hvatajui konje za didume,
ne bi li se koji povratio.
Majke svoje skiduju erdane,
a ljubovce zlatne prstenove,
dijevojke vince pozlaene
ter zavite meu na otare.
Uz otare ruke raspinjale,
da bi majke sinke priekale,
a ljubovce svoje zarunike
i sestrice milu brau svoju.
Otolom se vojska podignula
i otie supro Ali-pai.
Kad su bili na polje Dibrensko,
onde ih je noca dostignula.
Tute oni pobie barjake
i po polju bile adorove.
Kad je sjutra danak osvanuo,
poe Jure razreivat vojsku.
Blizu polja gusta gora bie;
u toj gori postavlja busije,
tri hiljade silenih konjika,
prid njima je Ameda vojvoda.
Amedi je Jure govorio:

"Ej, sinove, drago dite moje,
postoj, sinko, u gori zelenoj,
dri tvoju na okupu vojsku.
Ali nemoj prija udarati,
neg se pome krvca prolivati.
Kad ugleda dvi vojske ognjene
i barjake turske i kaurske,
ti e iza iz gore zelene,
na Turke e juri uiniti,
pristrait e svu vojsku carevu,
ter emo je pod ma okrenuti."
Ameda je njega posluao
i otie u goru zelenu.
U ta doba silni Ali-paa,
na polju je vojsku razredio.
Od konjika krila uinio,
za krila je pice postavio,
meu krila Jure ulizao,
oko njega pici i konjici.
Iza sebe strau ostavio,
sve konjika dvanajest stotina,
prid njima je bane Vranjanine
koji bie junak od starine.
Vranjaninu Jure govorio:
"Dri, bane, na okupu vojsku,
ali nemoj prije udarati,
neg udari iz gore busija.
A kad udre iz gore Ameda,
ja u vojsci krila razmaknuti,
tvojoj drubi pute otvoriti,
nek udare ili na umorne."
Malo vrime postajalo bie,
dade Jure od boja zlamenje.
Tu se dobri konji razigrae,
udarie bubnji i svirale.
Tu se britke sablje povadie,
a bojna se kopja poloie;
tu udari konjik na konjika,
tu se poe krvca prolivati.
Kada vidi Ameda vojvoda,

da se silne vojske udarie,
iz potajnih udari busija
kano vue iz gore zelene.
Tri hiljade kopja poloie,
tri hiljade sablja povadie,
uinie juri izazada,
siku jadne Turke iznenada.
Kud Ameda s vojskom dopirae,
na alaje Turke razgonjae.
Ta nenadnja iz gore busija
strah zadade svoj vojsci carevoj.
Kad to vidi Kastrioti Jure,
svojoj vojsci krila razmaknuo,
Vranjaninu pute otvorio,
pak udrie ili na umorne.
do neba se jedan glas ujae
od velike jeke i jauka:
Turci zovu sveca Muhameda,
a krani ime Isusovo.
U tri ure boja estokoga
pade mrtvih silenih Turaka
dvajest i dvi hiljade konjika,
dvi hiljade osta u suanjstvu.
Od vojnika Kastrioti Jurja
pade mrtvih piac i konjika
dvi stotine i dvajest junaka;
toliko ih ranjenih bijae.
Kada vidi silni Ali-paa,
da su njemu Turci izginuli,
skupi ono zdravih i ranjenih
pak pobie k bilu Carigradu
brez barjaka i brez adorova.
Osta Jure s vojskom na mejdanu,
dok pokupi turaku odoru
i dok rane zavije junakom,
pak otie na turske mejae.
Svu je tursku zemlju porobio
i zdravo se natrag povratio.
Nije majka rodila junaka,
to je majka Skenderbega Jurja.
Pisma od enidbe i udaje Mamice, sestre Kastriotia

Kada Jure seku udavae,
po imenu Mamicu divojku,
za Topia, baua i viteza
od lijepe zemlje Arbanije,
gospodski je sobet uinio
u svojemu dvoru bijelomu,
sve poizbor bane i knezove.
Kadali se vinca ponapie,
dva se bana ljuto zavadie;
jedan bie bane Zakarija,
a drugi je Dukain Aleksa.
Svadie se dva bana mlaahna
o Jerinu, lipotu divojku,
lipu ercu bana Dumania,
kojoj ne bi slike ni prilike
u svoj zemlji grkoj ni slovinskoj.
Govorio Dukainoviu:
"Jerina je moja dijevojka,
ona se je meni obetala,
evo ima godina danaka."
Ali veli Zakarija bane:
"Evo ima tri godine dana,
da Jerinu jesam isprosio,
isprosio i prstenovao.
Ako l' ti je to pomuno, pobre,
a ti hodi da se ogledamo:
dilit emo sriu i divojku
s britkom sabljom i desnicom rukom."
To govore na konja se skae
pak izae na to polje ravno,
a za njime Dukaine bane,
ter se s bojnim kopjim udarie.
Zakarija bolji junak bie,
teko rani Dukainovia
pak povadi britku sablju svoju,
da odsie Dukainu glavu.
Al ga ote Skenderbee bane
i delija Vranjanine knee.
Evo, pobre, rata i gorega,

pobie se momci i junaci!
Svaki brane svoga gospodara
jedan drugog i kolje i para,
osta mrtvih na polju delija
od stotine manje ni jednoga.
Vranjanina rane dopadoe
i Juricu Vladenia kneza
mire momke Dukainovia
i mladoga Zakarije bana.
Pisma od rata Jure Kastriotia i Republike mletake, koji se uini na 1447.
Rano rani Zakarija bane
ter govori staroj majci svojoj:
"Ostaj z Bogom, mila majko moja!
Evo idem do divojke moje."
Majka njemu besidila bie:
"Ne od' tamo, drago dite moje!
Dukain je davno pribolio,
koji ite rusu glavu tvoju.
Zasie ti u gori zelenoj,
udarie na te iznenada
ter e tebe, sinko, pogubiti,
mene tvoju majku razcviliti."
Zakarija majke ne sluae,
ve otie g dvoru divojinu.
Zdravo bane do divojke doe
i zdravo se natrag povratio.
Kad ulize u luge zelene,
loa mu je doskoila sria:
doeka ga Dukadine bane
u busiji u gori zelenoj.
Iz busije udari potajne
ter pogubi Zakariju bana
i njegova Bogom pobratima,
po imenu Crnojevi Pavla.
Osta jadna ljuba Dumania,
po imenu Boica banica,
kukajui kano kukavica,
a privru kano lastavica,
i brez sinka i brez zarunika

u Dainu, gradu bijelomu.
Al evo ti rata estokoga!
Knjigu pie dude Mleanine
ter je alje od Skadra gospodi,
ovako je njima besidio:
"Kako bilu knjigu razgledate,
od Daina kljue zapitajte;
postavite moje vitezove,
neka brane Dain na krajini,
jere ga je meni darovala
udovica neboga Boica."
Kad gospoda knjigu prouie,
od Daina kljue zapitae,
postavie u grad vitezove,
sve vojnike duda mletakoga.
Kad je Jure glase razumio,
to je njemu puno ao bilo;
skupi vojske trinajest iljada
ter otie g Dainu bilomu.
Sa svi ga je strana obsidnuo
pak ga bije silenim topovim.
Knjigu pie mlaan kapetane
iz Daina, grada bijeloga,
ter je alje dudu mletakomu.
U knjizi je dudu besidio:
"Kupi vojsku, mili gospodare,
i alji je na pomo Dainu,
kogano je Jure obsidnuo,
ovo ima tri nedilje dana,
ter ga bije ognjenim topovim,
juri ini, lagum podkopaje."
Kad je dude knjigu progledao,
skupi vojske petnajest iljada
ter je alje na pomo Dainu
i prid njome Juri enerala.
Juri bie roda junakoga,
mlado mome puno ponosito,
druini je svojoj besidio:
"Posluajte, mila bratjo moja!
Na glasu je Skenderbee bane,

da je silni junak na krajini,
al u njemu ne ima junatva,
neg izdaje i turske privare.
Nejma Jure od boja zanata,
ne diluje dilo od junaka,
ve se skita po gori zelenoj
ter zasida kano pustaija.
Evo vami tvrdu viru dajem,
kad ugleda moju silnu vojsku
aramija Skenderbee bane,
pobignue natrag brez obzira."
Ne fali se Skenderbee bane,
ve ponizno svituje vojnike.
Ovako je Jure besidio:
"Arbanasi, moji vitezovi!
Ide na nas vojska principova,
prid njome je Juri enerale,
valja danas njome bojak biti
i junaku sriu prokuati.
Nije ovo bojak biti s Turcim,
ve s Latinim, mudrim Talijancim,
i s Hrvatim, na glasu konjicim,
koji e nam puno dodijati.
Posluaj me, Musa kapetane!
Ti e udrit s vojskom na Latine,
ja u s mojim krilom udariti
na konjike, mlade Dalmatine.
Ti vitee, Vranjanine knee,
udarie s picim i konjicim
na vas dundar duda mletakoga,
u komu su mladi Arbanasi.
Al vas molim, mila bratjo moja,
neroena kano i roena,
kad dudevu vojsku razbijete,
pustite je zdravu i veselu
pobignuti Skadru bijelomu.
Nisu Turci, nego bratja vaa,
koji jednu viru virujemo,
nit je lipo, niti je poteno,
da njiovu krvcu prolijemo."
Pak podie svoje vitezove,

deset iljad' piac' i konjika;
tri iljade ostavi vojnika
pod Dainom, gradom na krajini.
Maleno je postajalo vrime,
sritoe se dvi vojske ognjene,
sritoe se ter se udarie
crnim praom i tekim olovom.
Udri Musa na Latine mlade,
al se brane kano vitezovi;
a Skenderbeg udri na Hrvate,
al ji s mista pomistit ne moe.
Vranjanin je s vojskom udario
na vas tabor duda mletakoga,
al u njemu junaka ne bie,
neg obana i mladi teaka
od lijepe zemlje Arbanije,
koji nisu boja ni vidili,
kamo li su glave odsicali;
pobigoe glavom brez obzira.
Ostadoe Hrvati junaci
i Latini, mladi Talijanci,
bojak biju od jutra do podne
nasrid polja blizu Skadra grada.
Zdravo doli Skadru bijelomu
bojak biju, natrag uzmiui.
Osta mrtvi nasrid polja ravna
dvi iljade dudevi delija.
Iljadu ji ivi ufatie
i Dainu gradu povedoe;
al je Jure srca milostiva,
sve ji pusti g dvoru bijelomu.
Osta mrtvi Jurini delija
tri stotine mladi Arbanasa,
sedamdeset jo savie bie
mrtvi ljudi, Barlecio pie.
Murat oaloen puno i rasren ie s vojskom na Skenderbega.
Na 1449.
Poznajui Murat zlo, koje primi od Kastriotia, dozva prida se vezira velikoga i ostale vinike
dvora svoga ter jim poe ovako govoriti: "Do sada nisam mogao uloiti svu snagu moju za
slomiti holost nevirnoga Jure Kastriota, budui imao dosta injenja i muke boj bijui s
vojvodom Jankom. Ma sada, budui se njime pomirio, svu moju snagu i vojsku mislim
okrenuti protiva onoj aranzadi, od pustaija arambai. Znam, da e mi se narugati svita
poglavice, gdi jedan gospodar od svita sa svom jakostju ie protiva jednomu baniu, koji se
skita od planine do planine za utei srbu moju, ali ne mogui ga na drugi nain dobiti,
potribito je, da ja glavom iem na njega sa svom vojskom, koju imadem. I zato dajem
naredbu, da se po svim mojim dravam vojske kupe, ma tako skrovito i potajno, da oni ajduk
ne moe doi u poznanje od take priprave."
Veliki vezir, primivi reenu naredbu, izvri s velikom pomljom sve ono, to mu bi
zapovieno od Murata, sto i pedeset iljada vojske sakupivi, devedeset iljada konjika, a ostalo
piaca, koju vojsku budui Murat svojim oima vidio, razredi i namisti svaka, kako sliditi
imadu, die se put Svetigrada. Ma prija nego se on dili, hoti da se brzokonjici na nikoliko
dana nau pod Svetigradom, neka mogu zatvoriti pute, da Kastrioti ni od kuda ne moe dati
gradu pomoi. Ma se privari, jer Jure znadui za tursku misa i pripravu, Svetigrad bi obilno
provien s ranom i s vojskom. Ukaza se dakle pod gradom etrdeset iljada konjika, koga sa
svih strana obkruie.
Malo posli ukaza se Murat sa svom vojskom na 1449 i obside Svetigrad, koga jakost i tvrdou
razgledavi, uzboja se, da ga na silu osvojiti nije mogue i zato posla dva gospodiia
kapetanu od grada, Petru Perlatu imenom, da ga ponukuje, neka mu na lipe grad pridade, ako
misli koji dan poiviti, i da mu od strane careve obea mnogo blago i veliko gospodstvo. Sve
to prikazae Petru kapetanu reena gospoda, ma od Petra i Svetigraana bihu usilovani muati
i udilj se izpod grada diliti. Ponizno poklisari poee ji moliti, da se dostoje sliati nikoliko
besida, koje od strane careve imadihu njima prikazati; vojnici ne ktijahu sluati, ali po
doputenju kapetanovu imadoe sriu za kazati ono, to u srcu miljahu rei, i poee govoriti
ove rii: "Posluajte, Svetigraani, milostivo ponukovanje naega estitoga cara, koji elei
vam saranjenje ivota i svako dobro lipo vas pozdravlja i kakono otac ljubeznivi sve vas
ponukuje, da uzmete, to se vaega naodi, i da mu na dobru volju brez boja, krvi i vae velike
tete grad pridade. Ako li biste pak hotili pod njegovim barjakom vojevati, biete puno srini i
estiti. Drugojaije pak uinivi, nemojte se srditi na ono, to vam se po svakoj pravdi
dogoditi ima." - Na njiovo dugo i slono govorenje Petar drugo ne odgovori, nego da se brez
njiova zla imadu udilj izpod grada diliti.
Murat poe grad biti.
Murat rasren puno, ne mogui grada na privari imati, zapovidi, da se bije s topovim. I tako
bihu izvedena dva najvea topa na jednu glavicu, ter ga poee biti i u malo dana probie
beden od grada toliko iroko, da bi mogla kola kroz proboj proi. Videi Murat, da se grad
mogae s juriem osvojiti, dade naredbu, da se ini juri. Turci izvrie zapovid carevu ter
zorom rano na grad udarie, jedni nosei grede, daske, makline, motike i poluge oliti uskije,
a drugi skale oliti listve, ter ji sa svi strana uz grad prislonie i uza nje uzlazei na bedene od
grada sabljom u ruci skakaju. Ma koliko ji uzlazae, on'liko ji sunovratice na zemlju padae,
koji brez glave, koji brez ruku oli brez nogu. Na puno mista, ne mogui listve podniti tegou
od Turaka, pod njima pukoe ter se njima niz planinu zakotrljae. Bihu Turci nainili od
greda i saratia nike katele i kule uz bedene grada, koje jadnim graanom teak strah
zadadoe. Ali graani s vrilim paklom, katramom i uljem reene kule polijui brzo saegoe i
s velikim kamenjem grede izlomie. Tri debela sata juri inie Turci, a i vee bi, da ban Jure
ne bude udario na turske adorove i konjike, koji bihu na polju. Gledajui dakle Turci izpod
grada, kako Arbanasi siku konjike po polju, bihu usilovani grad ostaviti i dat jim sa svom
vojskom pomo. Ostade mrtvi Turaka na juriu prvomu oko tri iljade izvan onizi, koji na
polju od Arbanasa posieni bihu. Svetigraana pogibe etrdeset, a sto ji ranjeni ostade. Posli
toga juria Turci za nikoliko dana poinue, ma topovi ne pristae nigda grad biti.
Ban Kastrioti opet ini juri na Turke.

Videi Kastrioti s jedne visoke planine, kako se Turci bihu razpustili i tamo amo po polju
brez svakoga straha raztrkali, namisli ob no udariti na nje. I naavi jednu no lipu prigodu,
to bie namislio, ono uini, ali mu ne izae sve onako, kako bie namislio, jer budui turske
strae zautile jeku konjika i rzanje konja, zavikae: "Skenderbeg, Skenderbeg na nas!"
Kastrioti, premda bie poznao, da su ga Turci podpazili, ne kti se vratiti natrag, nego hitro
udari na adore aijanske i sve Turke, koje nae, pokla i isie. Iz dundara Muratova doe
Aijanom pomo, ali se Jure ne poplai, nego se njima viteki pobi i mnoge svojim
Arbanasim odsie glave.
Murat oaloen.
Gledajui pae i veziri Murata puno smuena i oaloena, iskahu svake naine za razveseliti
ga i zaradi te svrhe tri puta jedan dan juri inie na grad, ali se svaki put povratie s velikom
njiovom tetom izpod grada. Murat, jo vema oaloen, dozva svu gospodu prida se ter jim
ovako govoriti poe: "Jeda smo, o vitezovi moji, doli u Arbaniju, da zakopamo svu slavu
nau, nai ukundida, dida i otaca? Jesmo li mi oni isti, koji dobismo kralje od Persije i Aije,
koji pogubismo Vlaua, kralja od Ungarije? Sada ne moemo dobiti jednoga bania, moga
slugu odmetnika? Ne ostae kralji, koje ne porazismo, kraljevine, koje ne podloismo,
gradovi, koje ne osvojismo: a sada vidim, da se jedan kokoinjak, od lupea uzian na jednoj
glavici, ruga naoj sili, snazi i slavi. to se ovo ini? Kakvi su ovo puti, kakva li je to sria
moja? Sada dakle, moji nepridobitni kapetani, vladaoci i vitezovi, ako me ljubite, ukaite
ljubav vau, ter sjutra rano na grad udarivi osvojite ga i osvetite vas i mene, vaega
gospodara."
Dilo viteko, koje uini Jure Kastrioti.
Prija nego Turci na grad udarie, dade Murat naredbu Feri-pai, da uva kanap samo
dvanajest tisua konjika i est tisua piaca, bojei se Skenderbega. Feri-paa dobrovoljno
primi naredbu, jo odvie pofali se, da e ga zazvat na mejdan, ako bi se po srii ukazao. Ma
ne posta vele vrimena, Jure udari na Turke. Spominjui se Feri-paa rii, koje bie caru
rekao, zazva Juru na mejdan, ma po se ne u dobar as, jer mu Kastrioti u jedan trat glavu
odsie. Turci videi, to se od pae dogodi, pobigoe natrag, a za njima Arbanasi, ter ji sikoe
do adora careva. Car videi, to se ini na polju od njegovi vojnika, die svu vojsku izpod
grada za dati njima pomo. Pogibe tada na polju Turaka, kako Barlecio svidoi, etiri iljade.
Murat pristraen.
Murat gledajui krvave od grada zidove, mrtve oko grada Turke, veliko mnotvo ranjenika,
koga brez ruku, koga brez nogu, i sluajui njiova jeanja, pla i jauk, a navlastito
promiljajui zlo, koje mu Skenderbeg uini pogubivi Feri-pau i mnoge njime, zanimi od
velike alosti, uzdra se i pristrai jako. Budui se pak u se povratio, uzdanu ter poe svit od
vezira i paa iskat to se imadie uiniti. Jedni mu rekoe da se dili izpod grada i porobi sva
Arbanija; drugi, da se Svetigrad ostavi, a Kroja obsidne; a trei, da se ie tirati Skenderbeg.
Nijedan ovi svit ne bi primljen od Murata, nego hoti, oli da se uzme na silu Svetigrad oli s
velikim mitom oli s kakvom udnovatom privarom.
Pisma od Kroje.
Odkada su cari postanuli

u Jedreni, gradu bijelomu,
nije vea vojska sakupljena
na viteza bana Skenderbega,
to sakupi Murat, care silni.
Kupio je godinu danaka;
kada li je sakupio bie,
die vojsku na Kroju bijelu.
Koliko je Tiran polje ravno
izpod Kroje grada bijeloga,
svega su ga Turci pritisnuli
i popeli bile adorove.
Kad li vojska poinula bie,
silni Murat bilu knjigu pie
ter je alje krojskom kapetanu,
po imenu knezu Vranjaninu.
U knjizi ga Murat pozdravljae
ter ovako knezu govorae:
"Lipa pozdrav mladu kapetanu
Vranjaninu, od starine banu,
koju alje gospodar od svita,
po imenu Murat Sulemane,
britka sablja Boga velikoga
i buzdohan sveca Muhameda.
Vidio si, knee Vranjanine,
silnu vojsku pod Krojanom gradom:
bi li lanje zvizde pribrojio
nego vojsku cara estitoga?
Ovo jesu svati vitezovi,
lipi svati Memeda mojega,
koji su se dovlem potrudili
po Krojanu, lipotu divojku,
kojuno sam davno zamirio,
zamirio i prstenovao
za mojega sinka najdraega,
po imenu Memeda mladoga.
Vranjanine, krojski kapetane,
ol mi pridaj Kroju ponositu
oli ekaj svate vitezove
i pripravljaj gospodske darove:
iz bostana rumene jabuke,

ruse glave tvoji vitezova.
Svi su moji svati ponositi,
za druge ti ne haju darove."
Nemu knee knjigu odpisuje,
u knjizi se starcu podruguje:
"Ne budali, moj stare nevoljni"
Nije Kroja za Turke divojka,
jer od davna ima gospodara,
po imenu Kastrioti bana,
koji bi se prije poturio,
nego bi je tebi darovao.
Odi k meni, kad je tebi drago,
i svi tvoji svati vitezovi,
lipe sam jim dare pripravio,
crna praha i teka olova.
Pozdravlja te Krojana gospoja,
zarunica Kastrioti bana,
lipe ti je dare pripravila,
britku sablju Jure gospodara."
Kada ga je care razumio,
to je njemu i pomuno bilo,
ali mu se ino ne mogae,
ve gospodi tiho besiae:
"Evo Vrana knjigu odpisuje,
u knjizi se meni podruguje,
da mi ne e pokloniti grada,
dok je njemu na ramenu glava.
Al evo mu tvrdu viru dajem:
ako mi ga ufatiti Bog da,
crne u mu oi izvaditi,
iva u ga na mihe derati.
Valja da mi rano uranimo
ter na Kroju skladno udarimo;
ko uhvati kneza Vranjanina,
za pau u njega uiniti."
Jo ne bie zora zabilila,
zavikae carevi telari:
"Na noge se, Turci vitezovi,
da se ie Kroja uzimati!"
Skoie se pae i veziri,

od bedrice sablje povadie;
barjaktari razvie barjake,
alaj-bezi podigoe vojsku
ter na Kroju juri uinie,
sa svi strana naglo udarie:
s jedne strane Turci janjiari,
z druge strane bae i sejmeni.
Jes' li, pobre, ikada vidio,
kada sniak leti iz oblaka?
Tako strile u grad doliahu
ter vojnikom rane zadavahu.
A trese se drvlje i kamenje
oko Kroje, visoke planine,
od topova, iba i puaka,
od jauka ranjeni junaka.
Nad Krojom je sunce pomralo
od crnoga praha i olova,
a zidovi krvavi bijahu
sve od krvce carevi delija.
Bila grada ne uzee Turci,
nego pod njim mnogi izgiboe,
oko grada na snope leahu
ter Muratu jade zadavahu.
Ali evo i gore alosti!
Udri Jure iz gore zelene
na konjike cara estitoga
ter pogubi iljadu Turaka.
Izpod Kroje to Murat gledae,
bradu gule suze prolivae;
die vojsku izpod bila grada
pak ulize pod adore bile.
Za tri danka ni s kim ne govori,
niti klanja nit abdest uzimlje.
Kad je danak etvrti svanuo,
zove Murat pae i vezire.
Srdito je njima govorio:
"Al ste doli Kroju osvojiti,
al Murata cara ukopati
na Tirani, polju irokomu?
Evo vami tvrdu viru dajem:

ako sjutra Kroju ne uzmete,
ive u vas u tope meati
i s vami u Kroju uzimati."
udarie turski tambalasi,
svitle sablje pae povadie,
janjiare na grad natirae.
Listve nose bae i sejmeni
ter ji meu gradu uz bedene,
al se brane viteki graani,
listve lome, odsicaju glave.
Ah, moj Boe, goleme alosti!
Teka ti se krvca prolivae,
niz dolinu ona tecijae,
u Drinu se riku salivae!
udri Jure iz gore zelene
na adore cara estitoga,
sie Turke, ni broja se ne zna.
Kada ga je Murat ugledao
izpod Kroje, grada bijeloga,
ovako je care besidio,
di sluaju pae i veziri:
"Skenderbee, gorska aramijo,
vele ti si meni dodijao
i junaki glava odsikao,
ali tvoje ne odsie niko!
Ali ima konje bile vile
al junake sive sokolove?
Al je tvoje od mazije tilo,
ter ti sablja naudit ne moe?
Na Adama esto udarasamo
i njegovu vojsku isikosmo;
bojak bismo s carem Kostadinom
i njegovu zemlju osvojismo.
Pobismo se s kraljem Karamanom
ter njegovo carstvo osvojismo;
bojak bismo s kraljem Vladislavom
i rusu mu glavu odsikosmo.
A sad ima puno godinica

da vojujem i da bojak bijem,
da bi s kime, ne bi ni alio,
ve s ajdukom, od Krojana banom,
koga nigda pridobit ne mogo,
ni na silu niti na privaru.
I ovo su ljute rane moje,
koje nigda priboliti ne e.
to e rei kralj i cesari,
to l' ostali bani i glavari
ko pridobi silu Muratovu,
ko l' isie Turke janiare!
Posla na njeg Ali-pau moga
i njim vojske etrjest iljada,
sve konjika, po izbor vojnika,
da pogube Skenderbega bana,
ol pogube ol dovedu iva;
al nevirni Kastrioti bane
svu isie silnu vojsku moju
nasrid Dibre, polja velikoga.
Opet posla Fere-pau moga
i njim vojske petnajest iljada,
ne bi li ga ob no privario
i rusu mu glavu odsikao.
Al prokleti Skenderbee bane
iz potajni udari busija
ter pogubi Fere-pau moga
i njegovu na privari vojsku.
Pouzda se u Mustapu moga,
da e dobit Skenderbega bana,
ali zmija Kastrioti Jure
razbi pau, isie mu vojsku.
Za osvetit moje vitezove,
od Skendera bana isiene,
skupi vojsku, poo k Svetigradu,
da na silu ja osvojim njega.
Osvoji ga, ali na privari;
a kada se natrag povratismo,
ter pribroji silnu vojsku moju,
al to nejma polovinu vojske.
Ovo ima po godine dana

da ja bijem Kroju sa svi strana;
ne mogu je tuan osvojiti
ni na silu niti na privaru.
Ve izgibe silna vojska moja
pod Krojanom, on se ne bilio!
I jo me je bolest obrvala
od starosti i teke alosti.
Pomozi me, svee Muhamede,
koji si me do sad pomagao!
Ako li me ti pomoi ne e,
evo ti se kunem na itapu:
razoriu visoke munare,
a ziau crkve i otare;
razkovau srebrne ibrike,
a kovau krie i kalee;
pogubiu odu velikoga,
klanjau se papi latinskomu."
To izusti, a duu izpusti
pod Krojanom na polju ravnomu.
I poleti k svecu Muhamedu
ter se Murat njime barabari:
blizu sveca, podviv noge, side
lulu piju, na vatri se griju.
Smrt Jure Kastriotia na 1467.
Budui Memed, kada se die izpod Kroje, sagradio jedan kateo tvrd u Arbaniji i u njega
stavio svoje vojnike, kako je gori reeno, Skenderbeg, ne mogui podnositi Turke u svojoj
dravi, otie od grada do grada kupit vojsku za osvojit reeni kateo. Ali mu smrt ne dade
izpuniti, to bie zamislio, jer kada doe u grad Ales, na njega bolest smrtna, to jest sveerni
oganj estoki, koji ga die s ovoga svita na bolji. Poznavi dakle Jure, da se bie priblialo
vrime od njegova putovanja, s velikim skruenjem uini veliku ispovid i s velikim
ponienstvom primi svete sakramente i veselo u svemu podloi se volji Boijoj. Ispunivi pak
sve stvari duovne ini doi prida se gospodu arbanaku i poklisara mletakoga ter jim poe
ovako govoriti: "Znate li dobro, gospodo arbanaska, turske privare, s kojim se utemeljie i
puno snani uinie? Poznali ste njiove nevirnosti, progonstva i veliku nenavidnost prema
kranom. Priporuujem vam sklad i mir, da se imate zajedno drati i skladno protiva
obenomu neprijatelju boj biti, zato nesklad kralja i bana kranski jest temelj od uzvienja i
rairenja turskoga. Nisam ja sam caru odolio, nego s vami zajedno, i ako se budete uzdrati u
ljubavi, istu ete sriu imati, koju ste sa mnom imali; jer kako nesklad vladaoca kranski daje
ivot i uzvienje carstvu turskomu, tako sklad njiov daje istomu smrt i skonanje."
Posli govorenja obenoga obrati oi poklisaru mletakomu ter mu ovako poe razloiti: "Ja
sam vazda veliku ljubav nosio republici mletakoj i gospodu mletaku kakono moje oce
ljubio i njiove drave od naglosti turske branio. Cinei dakle brez nikakve sumlje, da i oni
meni istu ljubav nose, zato moju banovinu pridajem njima u ruke priporuujui je, da je brane
od neprijatelja, doklen moj sin Ivan doe na godita od razuma i na mogustvo od vladanja."
Svrivi ovo govorenje dozva prida se enu i sina Ivana ter mu poe pripovidati strah Boiji,
obsluenje zapovidi njegovi i ljubav prama svojim podlonikom. "Ali, moj sinko, ima znati
(ree Skenderbeg), da e Turci iskati sve naine za imati te u ruke i na tebi radie ispuniti svu
onu osvetu i srditost, koju su imali zaludu protiva meni. I zato potribito je, da se dili u drugo
kraljestvo; a budui mi moj veliki prijatelj Ferdinando, kralj od Napulje, poklonio tri gradia
u svojoj dravi, ima oti s majkom i onde e pribivati, dok ne doe na godita od vladanja."
Posli reenoga razgovora do malo dana poe s ovoga svita, i taki se pla uini po svoj
Arbaniji, da nije mogue izkazati. Teaci, vojnici i gospoda, sve to jednoskupno zaplaka, ma
iza svega glasa, znadui i promiljajui suanjstvo, u koje posli njegove smrti imadihu upasti.
I ne samo od svojizi Arbanasa bi gorko plakan, dali joter od sviju po svitu krana, a najvee
od Rimljana i Mleana. Bi s velikim potenjem ukopan u crkvi sv. Nikole od Alesa, grada u
Arbaniji, koji grad budui posli deset godina osvojili Turci sa svom Arbanijom, izpitae, gdi
se naodi greb Skenderbegov, koga naavi otvorie, da vide njegovo mrtvo tilo, bojei ga se
jo i mrtva u grebu, pak razjagmie njegove kosti drei se estit oni, koji mogae togod
ujagmiti, koje u srebro okivahu ter uza se s velikom pomljom draju cinei, da e biti na
vojevanju srini, snani i slobodni, kako je i on bio.
Tri iljade glava svojom sabljom Jure odsie, to se je oito vidilo od njegovi vojnika, ali puno
i puno vee, to se znati ne moe. Bie lipa, visoka i posve ugodna struka. Imadie taku snagu
u rukam, da od jednoga maha volove po poli, oklopnike od vrata do bedre, pa dva Turina
uporeena s jednim udarcem prisicae. Bi moljen od cara Memeda, da mu poalje svoju
sablju, koja taka udesa injae, ali videi, da u njoj ne bijae te kriposti, koja se glasae,
posla je natrag tuei se, da mu nije poslao onu sablju, koja volove i oklopnike prisicae. Jure
mu odgovori, da je ona ista, ali nije ista desnica, koja s njome vlada. Puno se jo od njega
stvari pie i tije, koje za ne uzmnoati sasvim moje govorenje ostavljam. Talijanski ko
razumi, neka tije Sagreda, Barlecija i Giammariu Biemi Breanina, iz kojizi sam u kratko
ovo izvadio i u slovinski jezik sloio za siromahe teake i obane, koji latinski ne znadu. I
svrujem istim se priporuujui, da mi reku:
"Pokoj ti dui, Mjelovane!"
Pisma vojvode Janka, reenoga Sibinjanina.
Da je komu posluati bilo,
to govore krajinici Turci!
Vele oni: "Jao, naa majko,
pogubi nas vojevoda Janko!
Ne vidi li, svee Muhamede,
to se ini od ispeta tvoga?
Kamo tvoja sablja okovana?
Jer ne sie dumanina svoga?
Posli bana Kastrioti Jurja
nije zmije nad vojvodu Janka:
svu je tursku zemlju porobia
do Jedrene, grada bijeloga.
Mnoge pae i mladi veziri
bojak bie s vojevodom Jankom,
ali svoje pogubie glave.
Lani razbi cara estitoga

pod bijelim gradom Biogradom.
Valja biat u zemlju arapsku,
jer od Janka ivit ne moemo.
Muhamede, naa mila majko,
ne vidi li, to nam ini Janko?"
Ta se tuba i do cara ula,
ter dozivlje Isak-pau svoga;
ovako je njemu govorio:
"Isak-paa, virna slugo naa!
Eto tebi silna vojska moja,
ter otii do Erdelja ravna
i pogubi vojevodu Janka,
ol pogubi, ol dovedi iva,
jer je meni tuba dodijala
od Turaka moji krajinika,
da ne mogu s mirom veerati
od ajduka vojevode Janka,
koji razbi silne vojske moje
pod Aradom i pod Biogradom.
Isie mi Turke krajinike
i pofata momke i divojke."
To Isaku i pomuno bie,
ko je Janko, jer dobro znadie;
ali mu se ino ne mogae,
valja sluat cara estitoga.
Die vojsku priko Romanije,
brzo paa do Erdelja doe.
Poe palit sela i varoe,
ali mu je loa sria bila.
Viknu vila glasovito tanko:
"Na noge se, pobratime Janko!
U Erdelj ti Turci ulizoe
i varoe ognjem saegoe."
Kad je Janko glase razumio,
na pau je s vojskom udario:
sve isie, niko ne utee
izvan pae, vesela mu majka!
Bii junak goricom zelenom,
plau gorko u Jedrenu doe;
ostade mu azna i zaira,

adorovi i alaj-barjaci.
Kad je Murat glase razumio,
bijae se teko zamislio,
kako e se osvetiti Janku
i porobit ravnu Ungariju.
Tomu se je care domislio,
zove k sebi pae i vezire
ter je njima tiho besidio:
"Uj, veziri, moji vitezovi!"
Nije l' koga porodila majka,
da otie do Erdelja ravna
i porobi sela i gradove
i pogubi Sibinjanin Janka?"
Svi veziri mukom zamukoe,
ali ne kti Memede vezire,
ve se fali ter caru besidi
na divanu, di sluaju Turci:
"Daj mi, care, silnu vojsku tvoju,
a ja u poi do Erdelja ravna,
Janka u ti iva ufatiti,
Ugriie pod ma okrenuti.
Osvojiu Erdelj, zemlju ravnu,
Slavoniju i svu Ungariju."
Kad je Murat njega razumio,
sve mu dade, to je zapitao.
Podie se vezir Mehmed-paa,
sobom vodi sina Ibraima;
podie se preko Romanije
prid delijam cara estitoga.
Zdravo doe do Erdelja ravna
pak poinu dva bijela danka.
Lipo ui Turke janiare,
kako mogu poznavati Janka.
Jankovo jim oblije kae,
dogu konja, sa zlatom aljine,
ter je njima paa besidio:
"Ko pogubi Sibinjanin Janka,
bie estit do sudnjega danka.
U Janku je sria i nesria:
ako sada njega pogubimo,
sva e naa biti Ungarija,

Slavonija, Lika i Krbava."
Ali Janku dobra sria bie,
pobratima virna imadie,
koji njemu svaka kazivae,
to se godir u vojsci injae.
Napisa mu listak knjige bile
ter u knjizi Janku besiae:
"Pobratime, Sibinjanin Janko,
mnogo paa obeaje blago,
ko odsie rusu glavu tvoju;
kae Turkom tvoje obilije,
dogu konja, sa zlatom aljine,
krilo zlatno, brke do ramena.
Sjutra emo na te udariti,
pazi dobro, ne izgubi glave.
I da si mi zdravo, pobratime!
Neimenjak iz vojske careve."
Knjigu tije vojevoda Janko,
knjigu tije, a na nju se smije.
A kad li je danak osvanuo,
on se bie vas priobrazio:
na njemu su orjadske aljine,
a pod njime zeak Tatarija.
al to iu carevi junaci.
Dvi se silne udarie vojske
u Erdelju nasrid polja ravna.
Sikoe se od jutra do podne,
a kad li je po podnevu bilo,
razbi Janko Turske janjiare
i potira careve delije:
Memed-pai odsijee glavu
i njegovu sinu Ibraimu.
Dvajest iljad' glava odsikoe,
osam iljad' ivi ufatie.
Pade mrtvi mladi Ugriia
tri iljade nasrid polja ravna.
Osta pusto blago Memedovo
i njegova sina Ibraima,
samur-urci, zelene dolame

alaj-bega, oda i adija.
Sve to Janko po vojsci razdili;
rusu glavu alje Memedovu
i njegova sina Ibraima
Vladislavu, kralju ungarskomu.
Kad je care glase razumio,
od alosti bie zanimio,
za tri danka ni s kim ne govori,
niti klanja, nit abdest uzimlje.
Posli neg se izjadao bie,
opet kupi vojsku strahovitu:
osamdeset iljada Turaka,
sve najbolji piac' i konjika.
Saban-pau prida se dozivlje,
"Eto tebi silna vojska moja,
osamdeset iljad' vitezova
ter porobi Erdelj, zemlju ravnu,
Karavlaku i Karabogdansku;
sve pokolji malo i veliko,
pali ognjem sela i gradove.
Ako li mi ti ufati Janka,
ol ufati, ol odsie glavu,
uiniu tebe za vezira
najveega u dvoru mojemu."
Kada ga je paa razumio,
pak podie vojsku Muratovu,
i otie, da pogubi Janka.
Brzo doe u zemlju Jankovu,
poe robit zemlju Karavlaku;
ognjem pali sela i varoe,
kolje, sie malo i veliko.
Ali mu je loa sria bila:
na nj udari vojevoda Janko
i s njim vojske petnajest iljada,
sve konjika po izbor junaka.
Razbi pau i vojsku njegovu
ter ga tira us to polje ravno
do Jedrene, grada bijeloga;

sie Turke, ni broja se ne zna.
Evo tuge, evo i alosti!
Car proklinje i suze prolije
ter vezire prida se dozivlje,
ovako se njima razgovara:
"Svitujte me, virne sluge moje,
to li emo i kako li emo,
kud li emo, na koju li stranu!
Sve su moje zemlje porobljene
i silene vojske isiene
od ajduka, vojevode Janka;
ne e Janko s mirom mirovati,
straho me je, sad e udariti."
Vele njemu pae i veziri:
"Murat care, mili gospodare,
kupi vojsku, to god veu more,
sve najbolje pice i konjike,
koji e ti uvati gradova
od onizi ungarski vragova."
Car je svoje posluao sluge
ter pokupi vojsku na sve strane:
sto i dvajest iljada Turaka
krajinika, po izbor junaka,
ter se silna utabori vojska
kod Morave, vodice studene.
To je uo kralju Vladislave
i podie svoje Ugriie,
Karavlahe i Karabogdane,
ter otie, da udari na nje.
Kad je bio blizu turske zemlje,
zove mlada Sibinjanin Janka
ter je njemu lipo besidio:
"enerale, desno krilo moje!
est iljada izberi junaka
ter otii uhoditi Turke.
Vidi, Janko, sve moje uzdanje,
koliko je na okupu vojske."
Jedva Janko toga doekao,
est iljada izabra konjika
ter otie da razgleda vojsku

u po noi, da niko ne znade.
Kad je bio blizu turske vojske,
druini je Janko besidio:
"Ja ne iem, da uhodim vojsku,
ve ja iem, da udrem na Turke.
Svaki budi srca junakoga
i desnice Sibinjanin Janka:
da vidite uda velikoga,
to se ini noas od Turaka!
udie se Turci i Ungarci,
to uini Sibinjanin Janko."
Pak ulize u vojsku carevu,
da za njega i ne znade niko.
Evo Janku srie i iara!
Sve spavae kano i poklano,
a izae misec iza gore,
ter mogae poznavati Turke.
Povadie sablje madarkinje
pak poee sii janjiare.
Sablje siku, dobri konji taru,
teko sada Otmanovi caru!
Posikoe Ungarci Turaka
dvajest i pet iljada junaka,
pet iljada ivi ufatie,
Vladislavu kralju darovae.
Kralj ungarski zaudi se jako,
to uini vojevoda Janko:
die vojsku, ode na Bugare
ter osvoji zemlju Bulgariju.
Ie s vojskom malo ponaprida
i porobi ravnu Romaniju,
Romaniju i Macedoniju
do Jedrene, grada bijeloga.
Al na njega Turci udarie
i prid njima Karabeg vezire,
zet Muratov, junak glasoviti,
na oruju puno ponositi.
U za as je po se udario
i po cara, silnoga Murata:
Janko mu je vojsku isikao,

a pau je iva ufatio.
Plae Murat i teko nabraja,
svoju sriu proklinje i kara;
suze roni, ovako govori,
di sluaju pae i veziri:
"Dvi me sablje siku brez pristanka:
jedna sablja vojevode Janka,
a druga je Kastrioti bana,
Skenderbega priimenkom zvana.
Nikako ji dobiti ne mogu:
valja da mi vapijemo Bogu,
da nas brani od ovih vukova,
ljutih zmaja, nebeski gromova!"
Pisma druga vojvode Janka.
Doe knjiga iz vojske careve,
a na ruke Sibinjanin Janka:
"Bii, Janko, z glavom brez obzira,
eto na te sva sila careva!"
Kad je Janko knjigu prouio,
silenu je vojsku sakupio:
dvajest iljad' mladi Ugriia,
sve junaka i brzi konjika.
Ode s vojskom cara doekati,
sobom vodi Sekula netjaka,
mlado mome, lipo i gizdavo,
kojeno mu desno krilo bie.
Kad je doa na Kosovo bojno,
ravno polje, dugo i iroko,
onde nae cara silenoga
i njegovu strahovitu vojsku.
Mislio se Sibinjanin Janko,
kuda li e, na koju li stranu:
al e s vojskom natrag pobignuti,
al na Turke naglo udariti.
Ovako se Janko razgovara:
"Da bi s vojskom natrag pobignuo,
svak bi reka, da sam straivica;
rugae se i malana dica.
Da bi snano udrio na Turke,

po nesrii ter da izginemo,
svak bi reka: "Nut budale Janka,
to uini od svoji junaka!"
Sve je misli na jednu smislio,
na Turke je juri uinio:
ali udri po deset Turaka
na svakoga Jankova junaka.
Tu se vojske sedam danak' bie,
po Kosovu polju prigonie:
jedan danak vojevoda Janko
pet je puta pridobio Turke.
I pogubi trideset iljada
na Kosovu carevi delija,
ali ko e sili odoliti,
ko li isi po svitu dubove?
Ah, moj Boe, goleme alosti!
Izgiboe mladi kapetani,
Sekul dite, Jankovo uzdanje,
i njegova vojska sva kolika.
Kad to vidi Sibinjanin Janko,
napuni se tuge i alosti
pak pobie niz bojno Kosovo
na vitezu dobru konju svomu.
Tiraju ga najbri konjici,
al ga ne bi vile dostignule,
kamo li e careve delije!
I utee, potena mu majka!
Bii Janko goricom zelenom
stramputice, kud se ne putuje;
ob dan, ob no nigda ne poiva,
niti jide nit vodicu pije.
Ali evo njegove nesrie:
konj mu pade na zemljicu mrtav
od umora, glada i od ee.
Kud e sada, Sibinjanin Janko?
Ie junak goricom zelenom
gladan, edan, tuan i alostan,
Suze roni, ovako govori:
"Jadna majko, jer si me rodila
i bijelim mlikom zadojila?

Ej prokleta sabljo Muratova,
jer mi nisi odsijekla glavu
na Kosovu, polju irokomu?"
Idu Janko malo ponaprida
namira ga namirila bie
na dva vuka, dva mlada ajduka
i brez vire i brez milosra,
ter na Janka oba udarie,
uzee mu sablju okovanu.
O vratu mu zlatan kri visae,
lupei se oba nj zavadie.
To je Janku dobra sria bila,
jednomu se sablje dobavia,
rusu mu je glavu odsikao,
ue drugi u goru zelenu.
Janko ie malo ponaprida,
ali od glad' zanimio bie.
Side starac na stini studenoj:
tud izlazi neznana delija,
koji malo za Boga znadie,
poe njega sadirat aljine.
Starac Janko jedva izgovara:
"Nosi, brate, svu odoru moju!
Sve ti dajem i jo blagosivljem,
al mi nosi togod blagovati,
jer 'vo u ti sada izdanuti
ba od glada, velikoga jada."
Smilova se neznana delija,
uze Janka za bijelu ruku
ter ga vodi g dvoru ubogomu.
Nevoljno je poastio Janka,
dade njemu sve, to imadie:
komad kruha i glavicu luka.
Lipo mu je Janko zafalio
pak otie priko srmske zemlje
brez dolame i brez kabanice,
brez izama i brez opanaka.
Na putu mu loa sria bie:
riani mu ruke savezae
ter ga vode svomu gospodaru,

po imenu Juri Brankoviu,
velikomu banu i plemiu
od Raije i ravne Servije.
Mee Janka u tamnicu tamnu
ter ga mori i eom i gladom.
Ej neviro, nigdi te ne bilo,
davno ti si na svit postanula!
Posli toga do malo danaka
sobet ini Brankoviu Jure,
svu gospodu na sobet sazivlje,
jo i sunja Sibinjanin Janka.
Kada li se vinca ponapie,
Brankovi je Janku besidio:
"Ako eli, moj plemiu Janko,
oti doma i odniti glavu,
nuder uzmi lipu ercu moju
za tvojega sina Ladislava."
Na ino se Janku ne mogae,
ve sve daje, to Brankovi pita.
I pusti ga iz tamnice tamne,
ter otie g bilomu Budimu
priko ravne zemlje Ungarije
pocrnio i vas potamnio.
Boi svanu, a u Budim banu,
sve zavika malo i veliko:
"Evo nami nae sunce arko!
Meer nije poginuo Janko."
Sve to tre malo i veliko,
da pozdravi i zagrli Janka,
kolik' da je skoro uskrsnuo
iznova se opet porodio.
Malo Janko poinuo bie,
tri nedilje, ni manje ni vie,
pak se skae na noge junake
ter otie priko Ungarije.
Kupi vojsku, to god veu moe:
kada li je sakupio bie,
na srbsku je zemlju udario,
na dravu Jure Brankovia.
Robi, pali sela i varoe,

sie, kolje malo i veliko.
Ite Juru, da m' odsie glavu,
al utee u goru zelenu.
Svu je srbsku zemlju porobio
i gradove mnoge osvojio.
Ovako se svakomu zgodilo,
koji nejma vire ni ljubavi!
Pisma etvrta vojvode Janka i s. Ivana Kapistrana, kako razbie cara Memeda, sina Muratova,
pod Biogradom na 1456.
Divan ini Otmanovi care,
po imenu Memede sultane,
u bijelu gradu Carigradu,
koga bie skoro osvojio.
Gospodu je na divan sazvao,
sve po izbor pae i kadije:
Useina, velikog vezira,
mufti-odu i janjar-agu.
Car se eta uz divan niz divan,
a gospoda podviv ruke stahu.
Svitlu krunu k vedru nebu baca
ter se care s krunom razgovara:
"Vira moja, svitla kruno moja,
oli u te brzo izgubiti
oli carstvo moje rairiti,
to mi babo nije rairio."
Jo se svojom sabljom razgovara:
"Ova sablja osvoji Carigrad
i pogubi grkoga cesara,
od istoni strana gospodara.
Osvojie i Bosnu ponosnu,
vie Bosne ravnu Ungariju,
Dalmaciju do sinjega mora,
Italiju do Rima biloga.
Osvetiu starca babu moga,
po imenu Murata silnoga,
koji bie Biograd obsio,
ali njega uzeti ne moe,
nego svoju svu izgubi vojsku
ter sramotan u Jedrenu doe.
Da bi mene rodila Vlahinja,

a ne mlada kaduna Turkinja,
ako sada ne pogubim Janka,
koji moga potira babajka
i isie janjiare Turke
pod bijelim Biogradom gradom."
Jo je Memed tiho besidio:
"Na noge se, pae i kadije,
brzo silnu vojsku sakupite,
mlade pice i brze konjike:
eset iljad moji janjiara,
a toliko i vee sejmena,
etrdeset taneni galija,
sto i trijest tanki ormanica.
Otiemo uz Dunaj vodicu
do bijela grada Biograda,
brzo emo osvetiti njega
i svu ravnu zemlju Ungariju."
Kada pae njega razumie,
silnu vojsku brzo sakupie,
ter odoe k ravnoj Ungariji
i prid njima Memed ponositi.
glas dopade kralju ungarskomu,
po imenu mladu Vladislavu,
u Pounu skoro okrunjenu:
"Zlo ga, kralju, igra zaigrao
i na glavu krunu postavio!
Eto na te Memed, care silni,
nit e ute ni odniti glave."
Kralj Vladislav mlado dite bie,
vojevati joter ne znadie,
nego moli vojevodu Janka,
da kraljuje i za nj bojak bije.
Jo Vladislav Janku besiae:
"Kai pravo, desno krilo moje!
Smidemo li cara doekati,
doekati i njim bojak biti?"
Veli njemu Sibinjanin Janko:
"Ovde ima fratar francekane,
po imenu Ivo Kapistrane,

koji ini udesa velika.
On e tebe svitovati lipo,
moemo li s Turcim bojak biti."
Kad je kralju rii razumio,
Ivanu je tiho besidio:
"Slugo Boja Ivo Kapistrane,
kai pravo, tako bio zdravo!
Smidemo li cara doekati
i na njega skladno udariti?"
Ali mu je svetac besidio:
"Ne brini se, svitla kruno moja,
ja u poi s Turcim bojak biti,
za Isusa moju krv proliti.
Janko ima dvajest iljad' vojske,
malo manje ja u sakupiti,
kri Isusov na nje postaviti,
zvati e se od sada Madari
Boja vojska imenom kriari."
To govori, na noge se skae
ter otie priko Ungarije,
mnogo iljad' sakupi junaka,
sve pobana i mladi teaka.
Sastade se s vojvodom Jankom
"Potribno je, Sibinjanin Janko,
da nainja od boja emije,
brze ajke, tanene galije,
koje mogu s Turcim bojak biti
na Dunaju, studenoj vodici,
blizu bila grada Biograda,
jer e Dunaj vodu zapriiti
turske ajke, tanene galije,
ter e nami pute zatvoriti,
da ne damo pomo Biogradu.
Zaveemo niz Dunaj vodicu,
razbiemo turske ormanice
i daemo pomo Biogradu
na sramotu cara silenoga."
Kad je njega Janko razumio,
Ivana je lipo posluao.
Od Budima ajke dojedrie,

iznova se mnoge sagradie:
sto i eset mali i veliki,
koje mogu s Turcim bojak biti,
meu njima Jankova emija,
strahovita kano sultanija.
glas dopade vojevodi Janku:
"enerale od vojske ungarske,
turska vojska pod Biograd doe!
Obside ga sa etiri strane:
od Istoka Turci janjiari,
od zapada crni Arnauti,
od Dunaja tanene galije,
a od Save ohole balije.
Dunaj vodu ajke zatvorie,
verugam se tekim izvezae,
Biograd je u nevolji tekoj,
ne moe mu dobra pomo doi."
Kad je Janko glase razumio,
ormanice bie oruao:
na nje mee ognjene topove
i oruje, to je od potribe.
Sveti Ive slavnu misu ree,
kad je ree, na kolina klee:
blagosivlje vojevodu Janka
i njegovu sablju madarkinju.
Pak se skae na noge viteke,
uze barjak u desnicu ruku,
na barjaku ime Isusovo,
ter prid vojskom g Biogradu poe.
Zavezoe ajke ormanice,
a niz Dunaj, vodicu studenu,
i prid njima vojevoda Janko
u velikoj od boja emiji.
Kada li se blizu sastadoe
bojne ajke turske i ungarske,
potrese se Dunaj, voda ladna,
od onizih bojnih lumbarada.
Evo, brate, boja estokoga,
na Dunaju ognja paklenoga!
Stoji jauk ranjeni delija,

lomljavina taneni galija.
A kad li se lipo sastadoe
ormanice turske i ungarske,
ne pucaju puke ni topovi,
ve zvekeu sablje i kadare.
Sikoe se po bijela danka
na Dunaju dvi ognjene vojske;
Dunaj ladni vas krvav bijae,
u njega se krvca salivae.
Bie Janku sria pristupila,
jer potopi dvadeset galija
i osvoji mnogo ormanica,
dvajest iljad' pogubi Turaka.
Dok se Janko s Turcim prigonjae,
sveti Ivo na kolinim klei,
k vedru nebu ruke uzdizae
ter za Janka moli brez pristanka.
Moli Ivo i domoli Boga:
razbi Janko na Dunaju Turke,
zdravo doe u Biograd s vojskom
na sramotu cara silenoga.
Kad to vidi Otmanovi care,
poe biti s topovim Biograd,
vas se bili grade tresijae
od topova turski i ungarski.
A kada li probie bedene
i iroke laze otvorie,
prokuae sriu od mejdana,
udarie Turci sa svih strana.
Doeka ji na oruju Janko,
Turke sie nemilo i jako:
koliko ji na grad udarae,
on'liko ji strmoglav padae.
Ali Turci nigda ne pristaju,
juri ine, lagum podkopaju,
teko oni viu i alau,
listve nose, na bedene skau.
Kano soko Janko priliae
ter po poli Turke prisicae;
bedeni su s glavam okieni

i svi s truskom krvlju poliveni.
Te alosti car Memed gledae,
bradu guli, suze prolivae;
kruto jei, jedva izgovara,
s janjiarim ter se razgovara:
"Dica moja, Turci janjiari,
sve uzdanje cara estitoga!
Kako sjutra zorica zabili,
na Biograd snano udarite.
Ako nami Bog i sria dade,
ter Biograd sjutra osvojite,
isicite malo i veliko,
a Janka mi iva ufatite
i papaza fra Ivana fratra:
muiu ji godinu danaka,
jer su meni puno dodijali
i svu rusu bradu ogulili."
Kada li je zora zabilila,
sa svih strana udarie Turci:
prislonie skale uz bedene,
z golim sabljam skau na zidove.
Mili Boe, tuge i alosti!
di se brani malo i veliko,
slipo, romo, staro i bolesno!
Janka niko poznat ne mogae,
vas u krvi ogreznuo bie,
bihu mu se umorile ruke
prisicaju janjiare Turke.
Ali ko e sili odoliti,
ko l' isii svu vojsku carevu!
Prve ance Turci osvojie
ter barjake na nje postavie.
Na zidove druge udarie,
na silu ji, pobre, osvojie,
mrtvi Turci za skale sluahu,
u grad ivi priko njih skakahu.
Cvili Janko kano zmija ljuta:
"Pogibosmo, Ivo Kapistrane!"
Lipo ga je svetac slobodio:

"Ne plai se, enerale Janko!
Branimo se do mrkloga mraka,
pak e vidit udo od Turaka!
Kako arko opoine sunce,
zaeemo bakovite junce."
Kad li poe misu govoriti,
za graane Bogu uzdisati,
zgodie se velika udesa:
leti strila ozgar od nebesa,
na otar je prid Ivana pala.
Lipa dara, naem Bogu fala!
Sveti Ive uze je u ruke,
na njoj tije: "Dobiete Turke".
Ovo pismo svi graani tie
ter jedino Bogu zafalie.
Sablje otre, gorke suze taru,
jao sada Osmanovi caru!
Kako arko opoinu sunce,
sve se skoi, malo i veliko,
nose grede, daske opakljene,
sijeno, slamu, goru svakojaku.
Uegoe, na Turke bacie,
vojnici ji straga zatekoe:
koji Turin od vatre biae,
on od sablje ute ne mogae:
koji, pobre, od sablje biahu,
oni ivi u vatru skakahu.
Sve izgori, niko ne utee,
kano mii izgorili jee.
posli toga juri uinie
na topije i na kumbardije
ter otee carevo oruje,
ognjenite ibe i lumbarde.
Sjajni misec pomrao bie
od crnoga praha i olova.
to god Turak' oko grada bie,
sve Ungarci pod ma okrenue.
govorio Ive Kapistrane:
"Ko je godir srca junakoga,

neka sada nasliduje mene!
Dunaj emo vodu pribroditi
i na carev dundar udariti."
To je uo vojevoda Janko
ter je svojoj govorio vojsci:
"Ko se nae od sve vojske moje,
da pribrodi Dunaj, vodu ladnu,
i udari juriem na Turke,
mojom sabljom odsiu mu glavu.
Zadosta je naega junatva,
koje noas jesmo uinili;
neka Turci s mirom doma iu,
ne dajimo sriu za nesriu!"
Sva je vojska Janka posluala,
ali ne kti Ivan Kapistrane
ni njegovi kriari junaci,
nego Dunaj vodu pribrodie.
Pet iljada, ni manje ni vie,
svega glasa "Jezus!" zavikae
ter udrie jedino na Turke,
na vas tabor cara silenoga.
Za est uri s Turcim bojak bie,
od praha se nita ne viae,
od topova nita ne ujae:
a krstjani ime Isusovo.
Ali ko e z Bogom bojak biti,
ko l' Boiju vojsku pridobiti?
Pobigoe Turci janjiari,
al ji siku Boiji kriari.
Otee jim aznu i zairu
adorove i alaj-barjake,
sve oruje, ognjene topove,
tambalase, bubnje i svirale.
Tu gospoda mnoga izgiboe,
sve po izbor age i spahije,
mlaan vezir s agom janjiarskim,
ine vojske ni broja se ne zna.
Al utee Memed, care silni,
ue ranjen, vesela mu majka!
Ovo uvik nek se pripovida,

kako Ivan Turke pridobiva!
Pjesma od uzetja carigradskoga uzvaena iz knjiga Florijana Kampi
Prenesena u jezik preoslavni i sloena po starcu Milovanu, a prikazana gospodi hrianskoj
Knjigu pie mome sveznadare
na iljadu etiri stotine
i pedeset jo i tri godine
ter je alje g bilu Carigradu,
a na ruke cara Kostadina:
"Kupi vojsku, mili gospodare,
ie na te Otmanovi care.
U njega je vojska sjelovita
od Aije i od Tatarije,
Bulgarije i od Romanije
i ostalih mjesta i kraljestva."
Kad Kostadin bijelu knjigu primi,
knjigu tije, a suze prolije.
Pitaju ga rijeanska gospoda:
"to je tebi, care Kostadine?
Koja ti je cviliti nevolja?
Ali ti je netjak poginuo,
po imenu Kommen Dimitrija,
bojak biju s carevim delijam?"
Odgovara care Kostadine:
"Pro'te me se, rijeanska gospodo!
Nije meni netjak poginuo
bojak biju s carevim delijam,
ali mi je cvijelit nevolja,
jer evo mi lijestak knjige doe
od elije moga sveznadara
iz Jedrene, bijeloga grada,
da je care vojsku sakupio
i da mjesli udariti na me,
a ja ne smim doekati njega,
jere nejmam moi ni pomoi.
Svi su bani mene odbjegnuli,
protiva se meni uzdjegnuli,
oborie u suanjstvo mene,
a brzo e oborit i sebe.
Sva je moja zemlja porobljena

od Memeda cara nevjernoga,
do bijela grada Carigrada,
a brzo e osvojit i njega;
jere nejmam brata ni roaka
niti imam draga prijatelja,
koji bi mi u pomoi bio,
u potribi novce poklonio."
Maleno je vrijeme postajalo,
ugleda se vojska silovita
oko bijela grada Carigrada
drugi danak aprila mjeseca,
sijelna vojska cara nevjernoga,
po imenu Memeda Drugoga:
sto iljada po izbor konjika,
dvi stotine iljada pjeaca,
a na moru blizu Carigrada
sto galija, dvista ormanica,
ini u sve silenih Turaka
za etiri stotine iljada.
Gleda ji je care Kostadine
iz bijela grada Carigrada,
gledao je ter je govorio,
e ga slua malo i veljeko:
"Ah, moj Boe, uda prevelika!
Je li vee na svijetu ojeka,
koji nije doa Carigradu
pohoditi cara Kostadina?
Turskoj vojsci ko e odoliti
ko l' on'liku sjelu doekati?
est iljada, ve' nejmam vojnika,
od mojega naroda junaka.
Tri iljade doe vjetezova
od Mletaka i enue grada.
Udarie pedeset Turaka
na svakoga mojega junaka.
Al dok mi je na ramenu glava,
ne u predat Turkom Carigrada,
jeda Boga i Bogorodice
i Sofije usred Carigrada!"
Pak se skoi na konja golema

ter otie preo Carigrada
i razgleda carigradska vrata,
na nje mee najbolje junake:
Teofila, svoga rodijaka,
da mu brani vrata Pozlaena
i kateo vie vrata Zlatni,
koga, pobre, sedam kula brani;
a eliju duda mletakoga,
da mu pazi dvora bijeloga
od sejmena i od janjiara,
vjetezova cara sjelenoga.
Julijana mee Katalana,
od starine asna kapetana,
Lavska vrata da junaki brani
i da svoje potenje sarani.
A na vrata svetoga Romana
car Kostadin postavio bie
od enue mlada enerala,
Justinijan koji se zovie,
pak je njemu tiho besidio:
"enerale, sve moje uzdanje,
uvaj vrata svetoga Romana,
brani, sijenko, i sebe i mene,
jer najvea sjela od Turaka
na ova e vrata udariti.
Janjiari, ponositi Turci,
puno e, bane, dodijati!
Al se uzdam u vijernost tvoju
i junatvo tvoji vjetezova,
da e branit svijetlu krunu moju
i od grada bijeli zjedova."
Dva Troila, dva mila brajena,
u enui gradu odgojena,
Antun jedno, a Pava je drugo,
od cesara naredbu primie,
da mu brane vrata od zapada
pram Jedreni, gradu bijelomu,
od konjika cara tatarskoga
i pjeaca pae bugarskoga.
Jo dozivlje Todora vjeteza,

od starine plemia i kneza;
niz obraz je suzam oborio,
"Slugo vjerna, Todore vjetee,
predajem ti vrata od Karije;
mnogo e ti Turci dodijati,
brani sebe, ne izdaji mene."
Dozivae i Luku Notara,
enerala od tanki galija,
enatura Carigraanina,
"enerale, sve moje uzdanje,
pazi grada od turski galija.
Ima dosta praha i olova
i junaka kano sokolova."
Zovijae dva principa mlada,
od bijela Carigrada oba:
Nicefora, svoga rodijaka,
i Todora, silnoga junaka,
ter ji alje, da mu crkvu brane
od Dvanaest apostola zvane.
Kaluere, oce duhovnike,
mlade pope, grke sveenike
ponukuje care Kostadine,
da se brane prahom i olovom
i da mole Boga brez pristanka
od veera ter do bila danka.
Al posluaj, moj mili brajene,
to ti kae starac Mjelovane:
dojedrie etiri emije
iz daleka od zemlje laanske.
Svaka nosi po sto lumbarada,
a puaka ni broja se ne zna,
pune bihu ognja estokoga
i junaka od enue grada.
Kad su bili blizu Carigrada,
prista vjetar, stadoe emije
nasred mora kano i planine,
nit se mjeu niti naprid iu.
Evo teka boja i mejdana!

Zavezoe careve galije,
obleee latinske emije
nasred mora izpod Carigrada.
Iz emija pucaju topovi
ter se uju kano i gromovi,
potopie tanene galije,
izlomie turske ormanice.
Ne bi reka, da je morski bojak,
ve bi rekao, da je sudnji danak:
iz laenski silenih brodova
siplje oganj, nigda ne pristaje.
Pade mrtvi carevi junaka
za dvanajest iljada Turaka.
Tako isti povidie Turci,
kad Carigrad izgubie Grci.
Laenom je dobra srea bila,
Bog jim dade vjetra maestrala,
zajedrie g bijelu Carigradu
posred turski tanenih galija.
Na sve strane vatru prosipljui
i s topovim galije bijui
dojedrie zdravo Carigradu
pjevajui i popijevajui.
Memed care zanimio bie
od velike tuge i alosti
gledajui ajke, i galije,
e se tope u to sinje more.
Zove care pau kapetana,
da mu rusu odsijee glavu,
a kada ga ugledao bie
izranjena i svega krvava,
ne kti njemu odsijecati glave,
ve ga bije tekim buzdohanom:
"Bre, dimsuze, paa kapetane,
kamo moje tanene galije?"
Pak namisti velike topove
pram bijelu gradu Carigradu,
poe njega biti sa svih strana
i oriti do zemlje bedene.
Pak dozivlje pae i vezire

ter je njima Memed besidio:
"Sjutra valja na grad udariti
i na silu njega osvojiti.
Koji prvi skoi na bedene
i na nj metne alaj zelen barjak,
za pau u njega uiniti
od sve moje zemlje Romanije."
razvie se svileni barjaci,
udarie bubnji i svjerale,
zavijekae po vojsci aui.
Poleee uz pole konjici,
udarie sa svih strana pjeci;
juri ine od jutra do mraka,
Carigrada uzet ne mogoe,
nego pod njim izgiboe mnogi,
a najvee Grci i Ermeni,
koji bihu silom povedeni
i na juri prvi odreeni.
Ali se to malo i znadie
prama sjeli, koja dola bie:
za pedeset i vee danaka
ne prestae biti Carigrada.
Evo, brate, i gore alosti!
Bog ostavi nesrene grenike:
ugleda se svjetlost na Duhove
u bijelu gradu Carigradu.
Iz grada je ona izleela
ter je k vedru nebu poleela.
Kad to udo Turci ugledae,
od vesela skupa zavikae:
"Slava budi Bogu velekomu,
dobra srea caru estitomu!
Bog pobjee iz Stambola grada,
predade ga caru silenomu."
To je udo i car ugledao,
preda se je ode dozivao
ter je care njima govorio:
"Posluajte, ode zakonoe!
Sjutra emo dovu prouiti

i ramazan estok uiniti,
da ako nam Bog i srea dade,
tor Carigrad brzo osvojimo."
Turci svoju dovu prouie
i ramazan estok uinie,
ne bi li jim dobra srea bila.
To je gleda care Kostadine,
gledao je ter je besidio,
e ga slua malo i veliko,
patrijara i svi sveenici:
"Ue dovu Turci vjetezovi,
ba e sjutra na grad udariti.
Svaki svoje izpovjedi grije,
pokajmo se, dok imamo vrijeme.
Ljubimo se i pomijerimo se
kano bratja i rijeani pravi.
Ako nae i pogine tijelo,
ne bi li nam dui bolje bijelo!
Preoslavni otac patrijara,
kojino vas i ui i kara,
dae nami blaosove svete,
ter e init da se Memed smete.
Svaki budi srca junakoga,
a desnice Marka Kraljevia,
ter slobodno Turke doekajte
i njiove glave odsijecajte.
Ako l' se preblialo vrijeme,
da mi nae pogubimo glave
rad potenja, vjere i zakona,
slava Bogu i Bogorodici!
Bolje nam je poginut poteno
neg na svijetu ivit nepoteno.
Svaki radi osvetiti Boga,
ja u Boga i Bogorodicu!"
Kad vojnici njega razumie,
sve zaplaka malo i veliko,
svak se kaje i protenje pita,
a najvee care Kostadine.
Maleno je postajalo vrijeme,

sa svih strana udarie Turci:
deset iljad skala preslonie
uz bedene bila Carigrada.
Stoji jauk ranjenih delija,
stoji viska turski bedevija,
a zemlja se tresijae kruto
oko bila grada Carigrada
od topova turski i rijeanski
od bubanja i od tambalasa,
od kumbara i silni puaka,
od galija turski i laenski,
od svjerala i turski pifara
i od trublja grki i laenski
od zveanja maa i sabalja,
alakanja carevih delija.
Izgiboe janjiari Turci
i sejmeni, ni broja se ne zna,
a niz polje krvca tecijae,
u sinje se more salivae.
Koliko su visoci zjedovi
od bijela grada Carigrada,
mrtvi su ji Turci nadjetili,
viruj, pobre, mudri ljudi kau.
Carigrada ni tad ne uzee,
ve sramotno natrag pobjegoe.
Al zavijeka malo i veliko
iz bijela grada Carigrada:
"Janjiari, vi li ste levente
i delije Otmanovi cara?
Odbacite svijetle sablje vae,
prepaite enske opreglae,
kad ne smite s nami bojak biti,
ve biite kano straivice!
Pofali se, Memede sultane,
koliko si glava odsjekao!"
Ah, moj Boe, goleme alosti,
teke ti su grke oholosti!
Kada ji je care razumio,
svu je vojsku natrag okrenuo.
Janjiari, siloviti Turci,

udarie kano mrki vuci,
carigradska osvojie vrata,
u Carigrad sjelom uljezoe.
Isjekoe malo i veliko,
pogubie cara Kostadina,
al vjeteki poginuo bie
siku mlade Turke janjiare.
Dvista rana na njemu bijae,
al po poli Turke presicae,
pak najposli crnoj zemlji pade,
zemlji pade, Bogu duu dade.
Side Memed nasrid Carigrada
na pristolju cesara grkoga,
ter od tada Otmanovi care
sve ponizi kralje i cesare.
Sve po redu pozdravlja rijeane
po imenu starac Mjelovane!
Molite mu vi Boga za zdravlje
ne bi li vam pjesme izvodio
od Stambola, grada bijeloga,
Romanije i od Bulgarije,
od Mostara i ravna Kotara,
Slavonije i od Ungarije,
od junaka Lijeke i Krbave
i od Bosne, vjeteke drave.
Na sablji vam dobra srea bila
i turske se krvce napojila!
Pisma od kue Frankopanovia
udila se Lika i Krbava,
to govori Bugarine Sava:
kudi pleme Frankopanovia,
i viteza bana Zrinovia.
Svoje ime uzdie i fali,
kojeno je poelo od lani,
pogruje stare vitezove,
sve slovinske bane i knezove:
"to je vee pleme Kraljevia,
Kosaria oli Kobilia
od mojega roda vitekoga
i na glasu vazda junakoga?
Svuda slave Zrinovia bana

i mladoga kneza Frankopana,
kano da su s neba doletili
i od vika na nebesih bili.
A ne znadu, da su od teaka,
od obana oli prosijaka:
do juer su uzbijali ovce
i dvorili po svitu trgovce,
a sada se svitli bani kau
ter s teacim ne e da se slau,
a nejmadu u epu ni novca,
nego itu pomo od trgovca."
To je uo Lianin Baria
"Ne budali, Bugarin Savia!
Ali si se brean pomamio?
Nije misec ni godina dana,
da je pleme Zrinovia bana:
od iljade vee je godina,
da se zvae knee od Nadina.
Sva su taka velika gospoda
od naega slavnoga naroda:
niko ne zna, odkada su bili
ni gospodstvo kad su zadobili.
Nu posluaj Frankopanovia,
velikoga bana i plemia,
od koga je roda i plemena
i od koga izlazi vrimena.
Dvi iljade godita imade,
odkada se ovo pleme znade.
U Trojanu gradu pribivae,
po svemu se svitu spominjae,
jer porodi vrsne vitezove,
plemenite bane i knezove.
Ovako nam sveti oci kau,
jo i drugi k njima se prilau.
Anicio starinom se zvae,
od Enea bana izlazae
i od Turna, kralja latinskoga,
najveega plemia rimskoga.
Od njega se rodie glavari,

kardinali i Boji vikari:
Aleksandro i Grgur Deveti,
Inocenco, Grgur, papa sveti.
Jo porodi svete i svetice,
Benedeta i mnoge divice,
Isusove mnoge muenike,
ene svete i ispovidnike.
Od njega su vitezovi stari,
svitli bani, kralji i cesari,
cesarice i mlade banice
i od svake vrste poglavice.
Po svem svitu Dante glasoviti,
u nauku puno ponositi,
Fiorentin koji se zovie,
od kolina Frankopana bie,
a od kue na glasu viteza
Aldigera, velikoga kneza
od bijela Fiorence grada,
kojano se nalazi i sada.
Od ovoga jasnog plemena,
al podavno u stara vrimena,
za duda je mletakoga bio,
imenom se zvae Mijovio.
Kad Tatari naglo udarie
ter ungarsku zemlju porobie,
potirae kralja ungarskoga
do sinjega mora latinskoga.
U to vrime ban rvatski bie,
imenom se Nikola zovie,
od plemena Frankopanovia,
imadie srce Kraljevia
ter sakupi Rvate junake,
na oruju vitezove jake,
sie vojsku cara tatarskoga,
oslobodi kralja ungarskoga.
Od njega se bani porodie,
zadubine koji uinie:
tuju crkvu i Boje pastire,
sagradie mnoge manastire.
Sad promisli, Sava Bugarine,

koji kudi bane od starine,
je li vee pleme Zrinovia
i viteza Frankopanovia
od tvojega roda i plemena
i krasnoga od lani imena!
Nemoj, pobre, nabijat kabljia
ni grditi slovinski plemia!
Gospodstvo su na sablji dobili,
a nisu ga za novce kupili
ni pasui po planinam ovce
ni dvorei po svitu trgovce."
Pisma, kako Ante Loredan, vlastelin mletaki, obrani Skadar od Turaka na 1475.
Divan ini Otmanovi care,
po imenu Memede sultane;
svu gospodu na divan sazivlje
ter je Memed njima govorio:
"Ne bi li se koji junak naa,
da podigne silnu vojsku moju
i otie priko Arbanije
ter osvoji Skadar kod Bojane?"
Svi veziri mukom zamukoe,
ali ne kti vezi Sulemane
od bosanske na glasu drave,
ve je caru tiho besidio:
"Daj mi, care, piac i konjika
osamdeset iljada vojnika,
ja u poi k Skadru bijelomu,
na silu u osvojiti njega."
to zapita vezir Bonjanine,
to zapita, to mu care daje:
osamdeset iljada vojnika,
sve po izbor najbolji junaka.
Podie se priko Arbanije,
brzo doe Skadru bijelomu.
Sa svi ga je strana obsidnuo,
pak napisa listak knjige bile
ter je alje mladu providuru,
Mleaninu Anti Loredanu.
U knjizi ga vezir podravljae
ter ovako njemu govorae:
"Providure Ante Loredane,

poalji mi kljue Skadra grada.
Nemoj gubit rusu glavu tvoju
ni tvojizih mladi vitezova."
Loredan mu knjigu odpisuje:
"Ne budali, paa Bonjanine!
Ja sam dudu tvrdu viru dao,
da mu ne u izdat Skadra grada,
dok je moja na ramenu glava."
Kad je njega paa razumio,
poe biti Skadar sa svih strana.
Bio ga je petnajest danaka
od zorice ter do mrkla mraka.
Bile kule mnoge oborie,
na tri mista beden otvorie.
Kad to vidi paa Bonjanine,
na Skadar je juri uinio.
Jedni Turci beden podkopaju,
drugi skau gradu na bedene,
ali ludo pogubie glave
na juriu Skadra bijeloga.
Osta mrtvi etiri iljade
oko grada na juriu prvom
sve najboljih Turak' krajinika.
Pivaj, pobre, junaka je dika!
opet Turci juri uinie,
od zorice ter do mrkle noce
ne pristae na grad udarati.
Ali bila ne uzee grada,
jer ga brani Ante Loredane.
Bie ladne vode ponestalo
naoj vojsci u Skadru bilomu.
Loredanu to muno bijae
ter glavarom tiho besiae:
"Nije l' koga porodila majka,
da otie do rike Bojane
- s pet iljada najbolji junaka
i udare juriem na Turke
ter donesu vode iz Bojane
za svu vojsku, koja je u Skadru?"
Svi junaci zemlji pogledae

ali ne kti vitez od starine,
po imenu Crnojevi Ive,
ban od Zente i Gorice Crne,
ve govori mladu providuru:
"Ne brini se, Ante Loredane!
Ja u poi do rike Bojane
i doniu vode za junake."
Pak povede svoje Crnogorce,
Ercegovce i silne Kotarce,
ter na Turke snano udarie,
dvi iljade glava odsikoe.
Otioe do rike Bojane
ter se ladne napie vodice.
Zdravo su se natrag povratili,
za junake vodice donili.
treom Turci na grad udarie:
prislonie listve uz bedene,
na grad meu barjake zelene.
Loredan se Turkom ne pridaje,
ve jim ruse odsijeca glave.
Vezir bie sablju povadio,
janjiare na grad natirao.
Al graani za to i ne haju,
ve jim ruse glave odsicaju,
biju Turke drvljem i kamenjem,
s crnim prahom i tekim olovom.
A kad vidi Suleman vezire,
da ne moe Skadra osvojiti,
die vojsku izpod bila grada,
ode plau caru gospodaru.
Osta mrtvi pod gradom Turaka
za dvadeset iljada junaka,
to Loredan pogubio bie
brane Skadar, - to Sagredo pie.
Za Antino veliko junatvo
njemu dade dude eneralstvo
od Levanta i lipe Morije,
Cipra ravna i zemlje Kandije.
Viteki je vazda vojevao,

po Levantu Turke razbijao:
kad Lepanat bili obsidoe
ter ga bie za osam miseci,
na tursku je vojsku udario,
deset iljad' glava odsikao.
Izpod grada on istira Turke,
okrvavi svoje bile ruke.
Pisma od kralja ungarskoga, Ludovika imenom, kako pogibe na Muakom polju boj bijui s
carem Sulemanom na 1526.
Sanak snila ungarska kraljica,
lipa ljuba kralja Ludovika,
u Budimu, gradu bijelomu;
sanak snila, u sanku vidila,
da se vedro nebo prolomilo
nad Budimom, nad bijelim gradom,
da je sunce na zemljicu palo,
da je jasni misec pomrao,
svitle zvizde misec odbignule
ter su kraju neba pribignule;
da su utve Dunaj priletile
ter su pale na polje Muako.
Sveznavari sanak tomaie,
tomaie, al ne domislie,
nego jedna mlaana divojka,
u Budimu gradu odgojena.
Kraljici je sanak tomaila
ter joj bie tiho besidila:
"tono jesi u sanku vidila,
da se vedro nebo prolomilo
nad Budimom, nad bijelim gradom,
to e Turci Budim osvojiti.
to l' je sunce na zemlju padnulo,
to e Turci kralja pogubiti.
to l' je jasni misec pomrao
to e njemu potamniti lice.
to l' su zvizde misec odbignule,
to e njega odbignuti sluge.
to li utve Dunaj priletie
ter padoe na polje Muako,
ono Turci Dunaj pribrodie,

na Muau tabor uinie.
Koliko je Mua, polje ravno,
svega su ga Turci pritisnuli:
prid njimam je Otmanovi care,
po imenu silni Sulemane."
Itom ona sanak tomaei,
knjiga doe kralju ungarskomu
od silnoga cara Sulemana,
u knjizi je kralju govorio:
"Kad razgleda bilu knjigu moju,
poalji mi kljue od Budina
oli odi, da se ogledamo
na Muau, polju irokomu."
Kad Ludovik bilu knjigu primi,
kupi vojsku po Budimu gradu,
po Budimu i okolo njega,
skupi vojske trideset iljada.
Ali jadan samosvitan bie,
mudrih ljudi nauk ne primae:
za glavare ne mee vojnike,
ve biskupe, fratre, redovnike,
koji nisu Turak' ni vidili,
kamo li su njima bojak bili.
Mlada kralja na zlo nametnue,
Ungariju u zlo oborie.
Nije sablja za popa ni fratra,
ve krunica i kri izpod vrata,
diipline i pokora teka
redovnika dila su viteka.
Fratar ima uvat manastira,
biskup init dilo od pastira,
a gospoda sablje pripasati
i viteki vazda vojevati.
Kralj Ludovik mlado mome bie,
vojevati joter ne znadie:
ne kti sluat ungarske gospode,
ve biskupe uze za vojvode.
Zove k sebi Tomorca fratra,
franceskana po imenu Pavla,
arcibiskup od Koloa grada,

"Ti e mojom upravljati vojskom,
sluae te pici i konjici,
sva gospoda i svi vladaoci
od lijepe zemlje Ungarije."
Pak podie svoje vitezove,
trijest iljad' mladi Ugriia
ter otie na polje Muako.
A kada je Turke ugledao,
bijae se kralju poplaio.
Govorio ungarskoj gospodi:
"Svitujte me, moji vitezovi,
moemo li s Turcim bojak biti,
smidemo li na nje udariti."
Vele njemu ungarska gospoda:
"Ludovie, naa kruno svitla!
Nemoj gubit i sebe i vojsku
i svu ravnu zemlju Ungariju.
Trijest iljad', ve' nejma vojnika
trista iljad' imade Turaka;
udarie deset na jednoga,
pogubie Turci do jednoga.
Poekajmo tri bijela danka,
jer evo nam dobra pomo ie,
Zampuljane, od Erdelja bane,
i njim vojske trideset iljada.
Ide tebi pomo od Rvata
za petnajest iljada junaka:
prid njimam je od Rvata bane,
po imenu vitez Franipane.
Trijest iljad' ie vitezova
od Prusije i od Bohemije:
prid njimam je junak od starine
Brandeburgo, bane od Prusije."
Fra Pava mu biskup govorae,
na zlo kralja ter nagovarae:
"Ne plai se, svitla kruno moja,
dobiemo cara Sulemana!
Desnica je naa od mejdana,
ne ekajmo pomoi od bana,
ve udrimo slobodno na Turke

ter mi nae posvetimo ruke.
Bie tvoja dika i pofala
pridobivi silenoga cara
brez velike od bana pomoi,
koja ti je namislila doi."
Poslua ga, ujide ga zmija,
ter udari na carevu vojsku.
Sve do podne kraljev mejdan bie,
po podnevu Turci pridobie.
Izgiboe ungarska gospoda
brane svoga kralja Ludovika,
i pogibe fratar franceskane,
arcibiskup od Koloa grada.
Jo i biskup od Bosne ponosne,
arcibiskup od Strogona grada
i ostali mnogi redovnici
poznadoe, to e rei Turci.
Tu pogibe kralju od Budima,
utopi se u vodu studenu.
Utee mu sluga Miovile
ter pobie g bilomu Budimu,
ter dozivlje budimsku kraljicu
pak je joj tijo govorio bie:
"Bii, jadna, kuda godir znade,
pogibe ti kralju Ludovie!"
Govorila budimska kraljica:
"Ne budali, slugo Miovile!
Nisi jadan kralja ni vidio,
ve napija vino po Budimu,
vino pije, a ljubi divojke."
Ali veli sluga Miovile:
"Zlo ti vino, a gore ti bilo!
Nije mi se izlomilo perje
napijaju vino po Budimu
ni ljubei Budimke divojke,
ve se moje izlomilo perje
bojak biju s carevim delijam."
Kada ga je ona razumila,
niz obraz je suzam oborila,
pak pokupi i srebro i zlato,

sitni biser i drago kamenje
ter pobie k Pounu bilomu,
di se krune kralji od Budima.
Na putu joj loa sria bie:
pustahije na nju udarie,
otee joj i srebro i zlato,
sitni biser i drago kamenje.
Osta plau u gori zelenoj,
kukajui kano kukavica,
suze rone jadna udovica.
Ej neviro, od Boga prokleta!
I od tada, pobratime dragi,
osta turska ravna Ungarija.
Teko majci budalu rodei,
a kraljestvu dite vladajui!
Pisma od bana Zrinovia i cara Sulemana treega, koji obside Seget ungarski i pod njim umri
na 1566.
Suleman se razbolio bie
u bijelu gradu Carigradu.
Pitaju ga pae i veziri:
"to je tebi, care gospodare?
Koja ti je bolovat nevolja?
Ali ti je starost dodijala
ali junak Zrinovi Nikola
devet godin' s tobom bojak biju?"
Odgovara care Sulemane:
"Pro'te me se, pae i veziri!
Nije meni starost dodijala,
ve nevirni Zrinovi Nikola,
koji razbi Ali-pau moga
pod Segetom - on se ne bilio! ter isie svu vojsku njegovu
i porobi Bosnu do Fojnice.
Sada nejma veega junaka
u Turina ni u kaurina
ni eega meni dumanina
od Nikole Zrinovia, bana.
Nit u ivit ni veseo biti,
dok ne smaknem dumanina moga
Zrinovia, bana rvatskoga,

koji mi je puno dodijao."
Pak dozivlje Sokolovi-pau
"Amet-paa, virna slugo naa,
kupi vojsku, to god veu more,
da iemo Seget uzimati
u lijepoj zemlji Ungariji,
koga mi je babo uzimao,
al ga nije osvojit mogao.
Ako nami Bog i sria dade,
ter mi sada njega osvojimo
i Nikolu bana pogubimo,
bie vezir od svih paa moji."
Kad je paa njega razumio,
silenu je vojsku sakupio;
sto iljada po izbor konjika,
piadije ni broja se ne zna.
Ode vojska do Segeta grada
i prid njome care Sulemane.
Gleda ga je Zrinoviu bane,
gledao je ter je besidio:
"Mili Boe, na daru ti fala,
kad doeka i ovoga danka,
da ja vidi ov'liko junaka
pohoditi Zrinovia bana!
to sam, Boe, od tebe prosio,
sada vidim, da sam izprosio:
blagosovi svitlu sablju moju,
da osvetim svetu viru tvoju.
Tri iljade, ve' nejmam vojnika,
a brez broja na polju Turaka,
al s pomou Boga velikoga
pridobiu dumanina moga."
Pak je svojoj vojsci besidia:
"Posluajte, mila bratjo moja!
Evo na nas turska sila doe
i prid njome care Sulemane.
Spomen'te se, da jeste Ungarci:
malo nas je, ali smo junaci,
svaki udri na deset Turaka,

sam Zrinovi oe na dvadeset.
Ako l' se je priblialo vrime,
da mi nau krvcu prolijemo
brane svetu viru Isusovu
i svijetlu krunu cesarovu,
umriemo kano muenici,
od slavnoga naroda vojnici,
z golim sabljam u desnici ruci,
al e platit i nevirni Turci."
Pak naperi tanena viala
na bedenu od bijela grada
ter je drubi svojoj besidio:
"Posluajte, moji vitezovi!
Ako bi se koji junak naa
ter spomene, da se pridademo,
staviu ga na viala tanka,
da bi bila ista moja majka!
Ako bi me pogubili Turci,
oli ljute rane dopadnule,
sluaete mojega netjaka,
ba od mene boljega junaka.
Vi imate praha i olova
i zaire za tri godinice:
branite se, ne izdajite se,
ivi Turkom ne pridajite se!
Ako stari Seget izgubite,
u novi se opet zatvorite;
ako li bi novi izgubili,
biaete u kateo tvrdi."
Itom bane tako govorei
i delije svoje slobodei,
potrese se Seget, grade bili,
od carevih silnih lumbarada.
Bio ga je tri nedilje dana
pak uini juri od mejdana,
al se brani Zrinoviu bane,
ljute Turkom zadavae rane.
Evo, pobre, goleme alosti!
Turci estok lagum uegoe,
po Segeta u lagum digoe

ter na Seget juri uinie.
Al ji siku delije Ungarci,
Zrinovia po izbor junaci.
Koliko je u godini dana,
ban Zrinovi odsijee glava
i pogubi dva zmaja ognjena:
Bulvi-pau od Macedonije,
Tiluf pau od Bagdata grada.
Ali stari Seget izgubie,
u novi se opet zatvorie.
Ladna voda oko grada bie,
al je zemlje Turci napunie:
za tu vodu ne znade se ladnu,
jer je brzo Turci prisuie.
Namistie ognjene topove,
novi Seget biju brez pristanka
pak na njega jurie injahu
od zorice ter do mrkle noce.
Mnogo danak' i puno nedilja
Seget bie i na nj udarae.
Ungarci se Turkom ne pridaju,
ve ji siku, nigda ne pristaju.
Tu pogibe sileni Turaka
oko trijest i vee iljada,
al i vojska Zrinovia bana
tad izgibe, malo i ostade.
Ostade mu est stotin' vojnika
Ungaraca, na glasu junaka.
Kad to vidi Zrinovi Nikola,
zatvori se u kateo tvrdi.
Suleman mu bilu knjigu pie:
"Zrinoviu, krilo cesarevo,
nemoj ludo izgubiti glave,
ve otvori vrata od katela."
Njemu bane knjigu odpisuje:
"Vira moja, Sulejmane care,
dok je meni na ramenu glava,
ne u tebi otvoriti vrata,
Imam dosta praha i olova
i zaire, to je od potribe,
meuto e dobra pomo doi

od cesara Maksimilijana."
Kada ga je care razumio,
od jada se bie razbolio,
pak dozivlje Sokolovi-pau
"Amet-paa, desno krilo moje!
Ako meni sudnji danak doe,
postavi me na koije brze
ter me vozi g bilu Carigradu.
Ukopaj me, virna slugo moja,
dino devet cara ukopano,
dino barjak sveca Muhameda
i fereda Azreta Alije."
To izusti, a duicu pusti
na kriocu Sokolovi-pae,
da od vojske i ne znade niko
pod Segetom, pod bijelim gradom.
Sie paa careve dvorane
i Mojsiju, njegova likara,
da zataji smrcu gospodara
Sulemana, cara silenoga.
Mee njega u koije brze
ter ga vozi g bilu Carigradu.
Lipo ga je paa ukopao,
dino devet cara ukopano,
dino barjak sveca Muhameda
i fereda Azreta Alije.
Ob no poe, ob no opet doe,
da od vojske niko ne znadie.
Kad li doe pod Seget u vojsku,
pusti paa po vojsci telare,
da telare od jutra do mraka
i od mraka do bijela danka:
"Zapovida care Sulemane,
da kateo tvrdi osvojimo;
ako li ga osvojit ne emo,
ive e nas meat u topove
i s nami e njega uzimati."
Kad to ue Turci janjiari,
na kateo tvrdi udarie,
uza nj tanke listve prislonie

ter katelu skau na bedene.
Za petnajest i vie danaka
ne pristade juri brez pristanka,
ali svoje pogubie glave,
jer ji siku ungarske delije,
a najvee Zrinoviu bane.
Ali mu je vojska izginula,
ostade mu dvista vitezova,
a pogibe etiri stoine.
Evo, brate, i gore alosti:
dabanu mu Turci upalie.
Kad to vidi Zrinovi Nikola,
druini je svojoj besidio:
"Turci nami barut upalie,
svu zairu u lagum digoe;
od crnoga praha pocrnismo,
od ivoga ognja izgorismo.
A ne e nam dobra pomo doi
od cesara Maksimilijana.
Obranit se Turkom ne moemo,
da viteko dilo uinimo.
Otvorimo od katela vrata
ter na sablje doekajmo Turke:
lipe nam je slavno poginuti
nego ivi upasti u Turke.
Gole e nas po vojsci voditi
pak najposli na mihe derati.
Ali prija nego izginemo,
hote, bratjo, da se zagrlimo."
Svi klekoe ter se poljubie
i za grihe svoje proplakae.
Nu posluaj, pobratime dragi,
to uini Zrinoviu bane!
Oblai se, to god lipe moe,
metnu na se sa zlatom aljine
i na glavu kapu kubaliju,
a za kapu est pera od drala.
U ep mee sto zlatnih dukata
ter ovako upisao bie:
"Ko ukopa Zrinovia bana,

neka nosi sto zlatnih dukata! "
Pak otvori vrata od katela
i povadi sablju od bedrice.
Na kateo Turci udarie,
al prvinci glave pogubie,
jer ji sie Zrinovi Nikola
i njegovi mladi vitezovi.
A kad bana rane dopadoe,
kleknu vitez na kolino livo.
U ruke se Turkom ne pridaje,
ve jim ruse odsijeca glave,
al ga bie puka udarila
u zlo misto, u elo junako.
Mrtav bane crnoj zemlji pade,
g zemlji pade, Bogu duu dade.
Zrinoviu, pokojna ti dua!
Ko e Turske odsicati glave?
Pisma, kako kralj Uluzali doe s mnogo galija i ostalih od boja brodova pod grad Korulu na
15 agusta oliti kolovoza 1571 i ne moe ga osvojiti.
Zaree se Uluzali bane:
"Sakupiu Turke katalane,
oruau tanene galije,
brze ajke, od boja emije.
Uraniu rano prija zore,
zaveu se uza sinje more,
osvojiu Kotor i Korulu
i bijelu Barbarigu kulu.
Porobiu po moru otoke,
razoriu palace visoke
od Kotora do bilih Mletaka,
pofatau dosta divojaka.
Razoriu crkve i otare,
sagradiu visoke munare
i damije krajem Dalmacije,
di e klanjat ode i adije."
to je reka Uluzali bane,
to je reka, poreka se nije,
ve pokupi Turke katalane
i orua tanene galije;
pak zajedri priko sinja mora,

brzo doe g Buci od Kotora,
al na Kotor udarit ne smide,
ve z galijam pod Korulu ide.
Itom zora zabilila bie,
bila vila s Pelica zovie
od Korule kneza Latinina,
vlastelina, pobre, Mleanina:
"Vlasteline, od Korule knee,
eto na te Uluzali-bee,
osamdeset imade galija,
sve su pune oholi balija.
Korulu e Turci osvojiti,
u suanjstvo tebe postaviti,
ve prigledaj silene topove,
svitle puke, ibe principove.
Ne pridaji bila grada tvoga,
ne izdaji duda mletakoga.
Na grad bili postavi barjake
i oruaj misnike i djake,
sve graane, lovce i trgovce,
mlade momke, starce i udovce,
dijevojke, ene muatice,
jo i one mlade udovice,
svu gospodu i gospodiie,
koji s tobom ulaze u vie.
Pobignue katalani Turci,
kada vide, da ste mrki vuci.
Zovi, knee, Antu Pomenia,
od starine roda Ugriia,
u njega je srca od junaka,
ne boji se silenih Turaka.
Neka vlada ibam i s topovim
i s orujem svitlim principovim;
i prija je s Turcim bojak bio
ter mejdane njima odnosio."
Kad je vilu razumio knee,
od Mletaka po izbor vitee,
Koruli je vrata zatvorio,
na bedene tope namistio.
Pak razmota svilene barjake

ter slobodi po gradu junake,
da veselo doekaju Turke
i bijele okrvave ruke.
Malo vrime postajalo bie,
pod Korulu Turci dojedrie.
Udarie kano mrki vuci
na Korulu katalani Turci,
ter je biju kano i gromovi
iz galija sileni topovi,
al Korula lipo odgovara
i galije s topovim obara.
Korula se Turkom ne pridaje,
nego njimam alosti zadaje,
jer je brane viteki graani,
po imenu mladi Korulani:
dica, starci, gizdavi trgovci,
popi, fratri, gospoda i lovci,
udovice, ene i divojke
i njiove jo starice majke.
Al posluaj, da ti udo kaem,
ensko udo, ter nita ne laem:
obukoe aljine na muku,
pripasae sablje na ajduku
ter se brane kano muke glave,
a sada se od junaka slave.
Puke pune, meu se u Turke,
u njiove ne dadu se ruke.
Dan Marije bie Uzneenje,
ugleda se veliko zlamenje,
vedro se je nebo otvorilo,
iz neba je nito govorilo:
"Nemojte se strait, Korulani,
jer vas dobit ne e katalani,
branie vas Marija Divica,
kojano je vaa pomonica."
To zlamenje i Turci vidie
ter bijela jedra otvorie,
pogiboe izpod bila grada,
ali varo opalie tada,
u varou dvore Pomenia,

ungarskoga starinom plemia.
Al se bie lipo osvetio,
jer je mnoge Turke pogubio.
Zajedrie neveseli Turci,
katalani, nevirni ajduci,
prija zore k Visu dojedrie
ter bogato selo porobie.
Isikoe malo i veliko,
jer se Turkom ne nadae niko.
Kako se je onda raselilo,
ni danas se nije naselilo.
Tu bi Turkom pozlaena brada,
pak odoe do Staroga grada.
Onde Turci malo zadobie,
ve Vrbovsku selo porobie.
Na Jelsu su varo udarili,
i onde su malo zadobili,
jer u Jelsi bijae junaka
slobodniji puno od Turaka.
Vele Turci gospodaru svomu:
"Da iemo g Bolu bijelomu!"
Al Bol ne da ni gledati na se,
kamo li e njih pustit prida se!
A kad vidi Uluzali bane,
da nesrian bie na sve strane,
povrati se uz to sinje more,
ide nai svoje bile dvore.
Pisma od Cipra.
Lipa ti je gora Romanija,
jo je lipi Cipar nasrid mora.
U njem reste bilica penica,
rujno vino kano malvasija.
Po Cipru se bijele gradovi
kano bile tice labutovi,
najlipa su dva grada bijela:
jednom ime Nikoija bie,
a drugi se Famagota zvae.
Po njem eta mlaan providure,
po imenu Ante Bragadine;
izetao gradu na bedene

ter pogleda niz to polje ravno.
Sam se sobom Ante razgovara:
"Ah, moj Boe, uda velikoga,
to se vidi nasrid polja ravna:
al je gora al studena voda,
al po polju zelene narane,
al je polje magla pritisnula?
im li se je gora nakitila,
al s jabukam al z utim naranam?"
Dozivlje ga vila iz planina
ter je njemu tiho besidila:
"Nit je gora nit studena voda,
ni po polju zelene narane,
nit je magla polje pritisnula.
Ve je ono silna turska vojska,
prid njome je Mustapa vezire;
sino doe izpod Nikoije,
kojuno je juer osvojia.
Sve isie, niko ne utee,
jedno za drugim za trijest iljada.
Ne ute se po granam narane,
ve na kopjim glave od junaka,
kojeno su juer odsiene
u bijelu gradu Nikoiji.
Najlipa je glava Dandulova,
od bijela grada providura,
spored njome glava biskupova,
Kontarina, alosna mu majka!
Na glavi mu mitra od bisera,
kojano je u Mleci krojena.
Al su glave lipo osveene
od Arnalde, lipote divojke,
koja bie caru darovana
i jo s njome trista divojaka.
U navi je barut upalila,
sultaniju u lagum dignula:
sve izgori, niko ne utee,
sama sebi lipu slavu stee."
Itom vila tako besidei,
silni Turci na grad udarie,
vas se bili grade tresijae

od onizi bojni lumbarada.
Pod njim Turci lito litovae
od Jurjeva do Miola danka,
esto oni jurie inie,
z golim ordam na beden skakae.
Sie Turke Ante Bragadine
i njegovi mladi vitezovi,
mnoge oni glave odsikoe
ter ji meu gradu na bedene.
Nigda, pobre, Turci ne pristae
ob dan, ob no jurie inei
i pod gradom mine kopajui,
kule bile u lagum diui.
Tu gospoda mnoga izgiboe,
koluneli i mladi serdari,
vojevode i jo barjaktari;
Al se bili grade ne pridaje,
jer ga brani Ante Bragadine.
Kad to vidi veliki vezire,
on uzimlje divit i artiju
ter napisa listak knjige bile,
pak je alje Anti providuru
"Zlo ti jutro, Ante providure,
bila grada obraniti ne e.
alji kljue od bijela grada;
ako li ji ti poslati ne e,
gola u te po vojsci voditi,
iva u te na mije derati."
Njemu Ante knjigu odpisuje:
"Neka znade, Mustapa vezire,
da ti ne u pridat bila grada,
dok je moja na ramenu glava,
jer e meni dobra pomo doi
od mojega bana enerala:
sto galija duda mletakoga
i dvanajest bojni galijaca;
sto galija kralja panjolskoga,
vlada njimam Doria principe;
i dvanajest bana maltekoga,

a toliko pape velikoga."
Kad je vezir knjigu razgledao,
od jada je bradu ogulio:
ne e vezir da s mirom miruje,
janjiare na grad natiruje.
Pod gradom je mine ukopao
i brzo je bie uegao;
kada li se mine uegoe,
po bijela grada oborie.
teka krvca konjska i junaka;
tu se brani malo i veliko:
kalueri i svi sveenici,
udovice, ene i divojke,
dica, starci i mladi trgovci.
Tu brat brata poznat ne mogae,
jer svakoga krvca oblivae.
Bragadina, mlada providura!
Krvave mu ruke do ramena
i svijetla orda do balaka.
Viteki se i tad podnesoe,
jer iz grada Turke iztirae:
osta mrtvi sileni Turaka
oko trijest i vee iljada.
Opet vezir bilu knjigu pie
ter je alje Anti Bragadinu:
"Zlo ti bilo, Ante providure,
to li misli, u to li se uzda?
Bila grada obraniti ne e,
a nee ti dobra pomo doi
od tvojega bana enerala,
Doria je njega odbignuo."
Kad je Ante knjigu progledao,
bio barjak bie razmotao
ter ga mee gradu na bedene,
jer se ino njemu ne mogae.
Nestade mu praha ni olova
ni zaire, to je od potribe.
Sva mu vojska bie izginula,

a bedeni na zemlju padnuli.
Veziru je knjigu napisao,
u knjizi je njemu besidio:
"Zakuni se na itapu tvomu,
daj mi jamca Boga velikoga,
da e pustit moje vitezove
zdrave poi dudu mletakomu
i pod pukam i pod britkim ordam,
poslau ti kljue bila grada."
Kad je vezir knjigu prouio,
od veselja crnu zemlju ljubi,
zaklinje se na itapu svomu
i daje mu jamca Boga svoga,
da e poi dudu mletakomu
i njegovi mladi vitezovi
oruani, zdravi i veseli.
Ali vire u Turinu nije.
Privari se, ujide ga zmija:
od grada je vrata otvorio,
veziru je kljue poklonio.
Govori mu sileni vezire:
"Dobro doa, turska krvopijo!
Kamo moje pae i kadije,
kamo moje age i spaije,
kamo li mi dica janjiari,
kojeno si s vojskom isikao
oko eset i vee iljada?"
Na to se je Ante nasmijao,
veziru je tiho besidio:
"Mu', ne luduj, veliki vezire,
ja ne plaem pae i kadije,
nit ja plaem age ni spahije,
jo ni tvoju dicu janjiare,
ve ja plaem, da si utekao,
da ti glave nisam odsikao
i posla je k Mletku bijelomu
za jabuku dudu mletakomu."
To veziru puno muno bie,
na svake ga on muke meae:
crne mu je oi izvadio
i bijele ruke odsikao.
Via njega o lantini tankoj,
neka vidi sva vojska careva
Bragadina, mlada providura,
koji turske glave odsicae.
Kada li je sunce poinulo,
skidaju ga s tanene lantine,
iva ga je na mije derao.
Bragadine, pokojna ti dua!
Kraljestvo od Cipra zvae se jedan perivoj oliti ardin od svita radi njegove lipote, ravnine i
ploda, koga poraae, kad u njemu kralji kranski staju, a navlastito kada uivae lipi mir
pod krilom privedroga principa, koji ga izgubi na 1571.
Pisma od stranoga boja, koji se uini na dan svete Justine.
Odkada su Mleci sagraeni,
nije lipa vojska sakupljena,
to je vojska duda mletakoga
vrime rata Cipra nesrinoga:
dvi stotine taneni galija,
dvajest i pet veliki emija,
est od boja silni galijaca,
ormanica ni broja se ne zna.
Prid njimam su sivi sokolovi,
od latinske zemlje vitezovi:
od Mletaka bane Veniere,
od enue Doria Andrija,
a od panje Ivan enerale
i od Rima Kolona principe,
od lijepe zemlje Sicilije
svitli bane, Kardon enerale.
Kapetani, vlastela mletaka,
kavaliri, gospoda malteka
od velika roda i plemena,
sve to tre, da Turina sie.
Zavezoe uz more dudevo,
zajedrie izpod grke zemlje.
Sinje se je more zapinilo
od galija i bojni emija.
Kad su bili izpod Svete Mavre,

govorio Doria principe:
"to su bili gori u istoku,
al su snizi ali labutovi,
al je magla posrid polja pala,
al popeti bili adorovi,
al se vile na planini bile,
al su grke na planditu ovce?"
Veli njemu bane Veniere:
"Nit su snizi, nit su bile vile,
nit je magla, nit su labutovi
ni popeti bili atorovi,
ve su ono turske ormanice,
dvi stotine taneni galija,
etrdeset bojni sultanija,
sto galija Uluzali kralja
i brez broja brzi ormanica.
Prid njimam je morski kapetane
Ali-paa od Misira grada,
njim emo se danas ogledati
i viteku sreu prokuati."
Ali veli Doria Andrija:
"Posluaj me, bane Veniere,
ludo emo glave pogubiti,
mi nemojmo s Turcim bojak biti."
Venier mu tiho odgovara:
"Nije vrime o tom besiditi;
valja danas s Turcim bojak biti,
za Isusa nau krv proliti.
Nismo doli etati po moru
ni ljubiti Grkinje divojke,
ve braniti viru Isusovu
i naega duda mletakoga."
Pak je svoju vojsku razredio
i galije u red postavio,
od galija krila uinio,
enerale lipo namistio.
Naprid alje bojne galijace:
na jednoj je Duodo providure,
a na drugoj Guoro kapetane,
na treoj je Ante Bragadine.
Peara se etvrta zovie,

Pianova petoj ime bie,
- esta je Ambro Bragadina,
Mleanina svitla gospodina.
Na desno je krilo postavio
od enue Andriju Doriu
i viteza Kardona Ivana,
Latinina i Sicilijana.
A na livo postavio bie
tri Mleia i gospodiia:
Barbariga, enerala bana,
i Kverina po imenu zvana,
treega Kanal providura.
U sridu je bane postavio
enerala Ivana panjola
i viteza Kolonu principa,
kapetana papini galija.
Iza sebe ostavio bie
dvajest i pet taneni galija
i prid njima Alvar enerala,
od starine silnoga junaka:
ako bi jim do potribe bilo,
nek udare ili na umorne.
A Venier lipo upravljae
sa svom vojskom duda mletakoga.
dojedrie careve galije
i prid njima silni kapetane
Ali-paa od Misira grada.
Lipo jedre turske ormanice
po nainu mladoga miseca:
taki nain od boja morskoga
dri vojska cara velikoga.
A kada li blizu dojedrie,
udarie paine borije,
zavikae Turci janjiari,
galijace ivi oganj dae.
Stoji jeka bubanj i svirala,
grmljavina silni lumbarada;
stoji zvida iba i puaka,
lomljavina taneni galija,
stoji jauk po moru delija.
Kada li se, pobre, sastadoe

sve galije turske i latinske,
rekao bi, nebesa se ore,
a planine u dubine nore.
arko sunce pomralo bie
od crnoga praha i olova,
sve se sinje more tresijae
od topova turski i latinski.
Po moru se drugo ne viae
nego vesla, jedra i lantine,
i tilesa turska i krstjanska
po iljadu zajedno plivae,
jedan drugom smrcu zadavae.
Ne uju se pisme ni popivke,
nit se uju gusle ni tambure,
neg jauk i pla od junaka,
zveketanja maa i sabalja.
Sinje more krvavo bijae
sve od krvce turske i krstjanske;
najvea se krvca prolivae,
di bijahu mladi enerali.
Ite paa Veniera bana,
a Venier pau kapetana:
sritoe se ter se udarie,
dvi adaje ljuto izranie.
Vitezovi bana Veniera
u galiju tursku uskoie,
do polak je oni osvojie,
drugu polu osvojit ne mogu,
jer Aliji dobra pomo doe
od junaka bega Karaode
i Mamuta, pae silenoga.
Izbavie Ali-kapetana
od viteza Veniera bana.
Ali bane u nevolji bie,
galije ga turske obletie:
Venier se njima ne pridaje,
ve ji s ognjem bije na sve strane.
A meuto dobra pomo doe
ter udari sa etiri strane:
s jedne strane Ivan Loredane,
z druge strane vitez Kontarine,
s tree strane Alvar kavalire,

a s etvrte Malpier Katarine.
Potopie careve galije,
pogubie bega Karaodu.
Dva viteza skladno udarie,
Ivan bane i duka od Parme,
na galiju pae kapetana,
udarie ter je osvojie.
Ugleda se glava Alijina
na lantini od galije tanke,
vie glave barjak trepeae
privedroga duda mletakoga.
Svezana mu dva sinka kleahu
prid kolinom bana Veniera,
njima mnoge pae i kadije,
silni Turci, age i spahije.
Turska sila bie dobivena
i najvea sila satrvena
izvan trijest taneni galija
i carevi bojni sultanija.
Ali udri zmaje od dvi glave,
po imenu Kverin enerale,
razbi Turke, pofata galije,
teko sie po moru balije.
Livo krilo mletaki galija
Barbarigo viteki branjae,
al ga bie strila udarila,
ljuta strila u oko junako.
Za to bane haje i ne haje:
strilu nosi u oku livomu,
britku sablju u desnici ruci,
ter pod strilom slobodi junake.
A brzo mu dobra pomo doe
od njegova dragoga netjaka,
po imenu Marin Kontarina,
ter osveti ujca Barbariga.
Na Turke je juri uinio,
bojak biju al je poginuo.
Trei danak bane Barbarigo
od bolesti duicu ispusti.
Jo ti kaem silnoga vojnika,

po imenu Nani Federika,
viteki je s Turcim bojak bio,
Kara-pau iva ufatio.
Junak bie ilok kapetane,
viteki se brani na sve strane;
namira ga bie namirila
na Kanala, mlada providura.
estoko se oni udarie
i nemilo, brate, izkrvie,
al pridobi Kanal providure
i potopi tanene galije.
Skoi paa u to sinje more,
kruto pliva, ali ne ispliva,
jer ga stie Ivan Kontarine
ter mu rusu odsijee glavu.
Desno krilo u nevolji bie,
jer galije njega oklopie
Uluzali, kralja nevirnoga,
pomonika cara estitoga.
Kruto bije malteke galije
i vedroga duda mletakoga:
dvi galije bojne izgubie,
braniti se vie ne mogoe.
A kad vidi Andrija Doria
jadno stanje malteki galija,
na Turke je naglo udario
i galije mnoge potopio.
Tu se bie od jutra do podne
silne vojske na sinjemu moru,
a kad li je po podnevu bilo,
na dudu je mejdan ostanuo,
jer njegova vojska strahovita
dobi vojsku cara silenoga.
To se zgodi rata Ciparskoga,
po krstjane puno nesrinoga.
Sto galija turski ufatie,
toliko ji ognjem saegoe,
sam utee kralju od Aldera
samo svoji trideset galija.
Ne bi ni on junak utekao,
ve ga pusti Doria principe,
koji dudu pomoi ne dade.
Ej neviro, nigdi te ne bilo!
Osta mrtvi sileni Turaka
za trideset i vee iljada,
pet iljada ivi ufatie,
sedam paa dudu darovae.
Osta mrtvi dudevi vojnika
pet iljada po izbor junaka,
etrnajest vlastele mletake,
puno vee rimske i malteke,
sve principa, vrsni vitezova,
kavalira, pobre, i knezova,
to pogibe dan svete Justine
zarad svete vire Isusove.
Glasovite po imenu kaem
vitezove duda mletakoga,
bojak biju koji pogiboe
i potenje vinje zadobie:
Pogibe nam slavni enerale
Barbarigo vitez Augutine,
bie njega strila udarila
u zlo misto, u oko junako.
Pogiboe i dva Kontarina,
Marin jedan, a Jerolim drugi,
al se oni lipo zaminie,
jer galije mnoge potopie.
Pogibe nam Ivan Loredane
i delija Malpier Katarine,
Frane Buono i kapetan Mezo,
providuri, sileni junaci.
Dva viteza silna poginue:
Marko Lando i junak Soranco.
Pogiboe i dva Barbariga:
Jure jedno, a Andrija drugo.
Ostale ti kazivati ne u,
jer bi pisma odve duga bila.
Neka pjeva, komu je ugodna,
nek ostavi, komu je neplodna!
Popijevka od gospode presvijetle dubrovake, kako razbie i isjekoe Turke Saracene na moru
blizu grada Korule na 1033, kralja bosanskoga Ostoju Kristia na 1401 i bana od Neretve
ufatie i umorie. Prekazana presvijetloj gospodi dubrovakoj od fra Andrije Kaia, reenoga
Mjelovana.
Plau gorko svita banovine,
jer su one teko porobljene
od Turaka, silni Saracena,
al podavno u stara vremena.
Porobie ravnu Italiju,
grku zemlju i svu Dalmaciju,
dubrovaku jo lijepu dravu,
ravni Kotar, Lijeku i Krbavu.
Mnogi kralji njima bojak bie,
na puno ji mjesta predobie
dubrovaka prisvijetla gospoda
od naega slavnoga naroda.
Mnogokrat su njima bojak bili
i viteki jesu predobili:
kod Korule, grada bijeloga,
nasred mora duda mletakoga.
Imadihu tanene galije
i velike od boja emije,
vladaoce slavne kapetane,
vitezove mlade Dubrovane,
sijelne vojske dvanajest iljada
od bijela Dubrovnika grada,
od Konavla i Popova ravna,
sve vojnika od naroda slavna.
Ostavie svoje bijele dvore,
zavezoe uza sinje more,
Saracene Turke dostigoe,
sa svi strana na nje udarie.
Potopie turske sultanije,
brze ajke, tanene galije;
isjekoe Saracene Turke
pod Korulom, nevirne ajduke.
Ne udi se, pobratime mili,
jer su tada Dubrovani bili
puno snani i vele bogati, pitaj mudri, ako eli znati.
I nek znade jo dobrota tvoja:

kupi vojsku Kritiu Ostoja
dvajest iljad' pjeac' i konjika,
sve po izbor bosanski vojnika.
Ie s vojskom gradu Dubrovniku
ter ne praa jo ni duhovniku,
robi, pali sela i varoe.
Dubrovani al se podigoe:
deset iljad' po izbor junaka,
kojino se ne boje Bonjaka,
i prid njima erva enerale,
Dubrovanin, od starine bane.
Ide erva kralja doekati
i na njega snano udariti.
Malo vrijeme postojalo bie,
silene se vojske susritoe
kod Brgata, planine vjesoke,
blijezu jedne doline duboke.
Od bedrice sablje povadie,
dvi se vojske silno udarie.
Tu se proli krvca od junaka
Dubrovana i mladi Bonjaka,
estoko se vojske isjekoe,
s obi strani mnogi izgiboe.
Al predobi erva enerale,
silni vjetez, glasoviti bane:
Kritia je vojsku isjekao,
i njega bi, al je utekao.
U tom boju poginuo bie
erva vjetez, kako pero pijee.
Di je radost, tu je i alosti,
neka nije prazne oholosti!
To se zgodi, dragi pobratime,
na iljadu etiri stotine.
I posli su oni vojevali
ter gradove bile uzimali.
Ufatie morskog kapetana,
od Neretve vjeteza i bana,
u tamnicu tamnu zatvorie
i nemilom smrcom umorie.
Razbie ga ter ga predobie

i Branik bili osvojie
u Neretvi blizu Opuzena,
al podavno u stara vremena.
Posli toga oni vojevae
i panjolske kralje pomagae:
tri stotine od boja emija
poslae jim u malo godina.
Vjeteki su oni vojevali
i po moru vojske razbijali.
Kralj od panje poznade ji lipo
ter zagrli malo i veliko.
Svoj gospodi grada Dubrovnika
ast i dika, slava privelika
i junaka pjesma davorija,
koju pjeva ravna Slavonija.
Pisma od vitezova pridostojne kue Graboveve, prikazana gosp. pris. serdaru Anti Grabovcu.
Ako ne zna, moj mili brajene
i vitee od sinjske krajine,
odkuda su starinom Grabovci,
kaem tebi, da su Ercegovci
podaleko od Polja Rokoga,
a starinom roda gospodskoga:
od Lazara Grabljanovi kneza,
velikoga bana i viteza,
od koga se rodie junaci,
vitezovi kano i Bonjaci,
koji puno s Turcim bojak bie,
prija nego Bosnu osvojie.
A kad Turci Bosnu osvojie,
pod ara je teki poloie,
osvojie i Ercegovinu,
Kosaria lipu banovinu,
ter Grabovci arae davaju,
cara dvore ter mu se klanjaju.
Al u vrime rata od Kandije
goji majka silne mejdandije,
est junaka, sivi sokolova,
Grabovaca, mladi vitezova.
Kad li njima krila narestoe,
silenoga cara odbigoe.
Uskoie silne mejdandije

na poetku rata od Morije
pod krioce duda mletakoga,
Latinina, kralja estitoga.
Viteki su oni vojevali
i junake glave odsicali,
ovo bihu zmije na krajini,
mrki vuci u ravnoj Cetini.
Drave su turske porobili
i varoe ognjem opalili;
svitle sablje krvce napojie,
mnogo oni plino zaplinie.
Kad Gabelu princip uzimae,
ter se pod njom krvca prolivae,
Grabovci su pod Gabelom bili
i na mejdam Turkom izlazili.
Jedan bie silni Marijane:
on izlazi Turkom na mejdane,
etiri je mejdana odnio
i viteki Turke pridobio.
Drugi bie Marko arambaa,
koga fali sva krajina naa,
na mejdan je i on izlazio,
svitlu sablju krvce napojio.
Ali ova bratja izgiboe,
pod Gabelom kada vojevae,
sam ostade Grabovac Antone,
od junaka mlaan kapetane.
Viteki je i on vojevao,
s krajinicim glave odsicao,
uzimao kule i ardake,
zazivao na mejdan junake.
U Cetini silni junak bie
ter se aka imenom zovie,
ne bijae takog zulumara
u svoj zemlji estitoga cara.
To Grabovac podnit ne mogae,
ve na mejdan njega pozivae.
Udrie se dva mlada konjika,
dva na glasu silena vojnika.
Udrie se ter se izkrvie,

al Grabovac bolji junak bie,
Turinu je glavu odsikao
i potenje veliko stekao.
Posli toga Ante vojevae,
Cetinjanim glave odsicae;
vojujui on je ranjen bio,
jo i livo oko izgubio.
Kada na Sinj Turci udarie, sto iljada, kako pero pie, i Grabovac u gradu bijae,
ljute rane Turkom zadavae.
Kada na grad jurie injaju
ter Sinjani glave odsicaju,
i Grabovac okrvavi ruke
siku mlade krajinike Turke.
Nad topijam bie topibaa,
kako smira, zaudi se paa:
u ador je njegov udario,
kapidiju mlada pogubio.
Posli toga boja estokoga,
koji bie rata Malenoga,
govorio Grabovac Antone,
od Cetine mladi kapetane:
"Rodbinu mi Turci zarobie
i etiri brata pogubie,
oli u ji lipo osvetiti
oli moju glavu izgubiti."
Pak podie mlade Cetinjane,
na krajini vitezove zvane,
ter porobi Livno, polje slavno,
dugo, lipo, iroko i ravno.
I pogubi zmaja estokoga,
zulumara, pobro, velikoga,
po imenu Ugarkovi Alu,
rusu mu je odsikao glavu.
Drugoga je iva ufatio,
dosta lipa plina zaplinio,
ter mu dude dade za junatvo
u Cetini plau i serdarstvo,
svitlo perje, od zlata medalje,

ravne zemlje, zelene livade,
i njegovu rodu i plemenu,
u Cetini ravnoj odgojenu.
Govorenje od stare i plemenite kue Kaia.
Kaii od puno su vikova u Dalmaciji, kako se tije u Luciju i u ivotu svetoga Arnira. Bihu u
vrime kralja ungarski velici i puno mogui, zapovidajui u gradovim od Dalmacije kakono
knezovi, a u nika vrimena namisto bana zapovidae banovinam kakono bani, navlastito Juran,
Nikola, Kajalisio, Koloman, Brenkon, Saracen, Domaldo, Petar, Primislav, Osorio, Dragan,
Stanoje, Vukmir, Ivan i ostali mnogi, koje ako eli znati, tij Lucija i ostale pisaoce
dalmatinske.
Niki od ovizi odoe u Ungariju na slubu kralja ungarski i imadoe bogatstva i gospodstva
aliti vladanja velika za slubu, virnost i vitestvo, koje injahu. Ma posli nikoliko vrimena
zavadie se ovi Kaii, koji stahu u Ungariji, s jednom visokom, moguom i puno plemenitom
kuom, koja se Zagari zvae, i dogodi se po nesrii, da Kaii pobie gospodu reene kue,
koji dogaaj bi uzrok od njiova bianja iz Ungarije u Dalmaciju. Kralj ungarski, poznajui
njiova dostojanstva, dade jim kakono knezovom Vranu u Kotaru, misto plemenito, ali
nezdravo, i to bi uzrok, da se dile iz Vrane: jedan otie u Zadar, drugi u ibenik, a dva u
gornje Primorje, gdi uziae kateo, koga zazvae Gradac, a drugi na Trpnju vie mora na
glavici, koga se zidovi i sada gledaju cili.
Posli toga sagradie fute ter poee Pulju robit, koja bie u ratu s kraljem ungarskim. Ali
znadui rodbina one gospode ungarske, koje Kaii pobili bihu, da su se na Gracu ustanovitili,
dooe na Rike, sagradie ormanice, koje oruavi zajedrie put Graca, i ne budui u to vrime
Kaia doma, upalie jim kuu, povedoe ene, dicu i odnie, to naoe. Ali malo posli toga
dogaaja, budui doli s ormanicam svojim Kaii i videi zlo uinjeno od Ugriia, otioe
za njima u potiru i naavi ji kod Bake Vode, gdi veselo blaguju, udarie na nje jedni s
kopna, drugi s mora, ter ji sve porazie, ene, dicu i ostalu eljad povratie, osvojivi jo i
njiove ormanice i sve, to u njima bie.
Od jednoga brata muki porod ne ostade, a od drugoga, imenom Vrsajka, ostade sin, Baran
imenom. Baran etiri imade sina, to jest Vukaina, Vukia, Andrijaa i Barana. Ovi se
podilie meu se, ter Vukaina zapade na dio Brist, Lavanj i Podjezerje, Vukia Podaca, a
ostale donje Primorje do Vrulje, kako se tije u staromu arboru aliti cablu Kaia, iz koga sam
sve ovo govorenje virno izvadio. Ako li je komu muno virovati, neka se potrudi titi reeni
arbor u kancelariji makarskoj. I znadui, da su mnogi od ovoga plemena eljni znati njiove
praukundide, dakle za izpuniti njiovu elju evo stare Kaie na svitlost meem, koji se u
reenom arboru nahode. Moj je trud, moja muka, moji praukundidi: narugat mi se niko
nejma.
Stari Kaii iz Lovanja.
Vukain, unuk Vrsajkov, a sin Baranov, etiri imade sina, to jest: Vukmira, Grubiu, Radonju
i Radoja. Od Vukmira rodi se Mikleu, i ovi etiri imade sina, to jest: Ivana, Stipana, Grgura i
Radia. Od Ivana rodi se Juri; od Juria Rado, Nikolica, Grgur i Ivan, koji se prozvae
Jurievii od Juria reenoga.
Od Stipana, drugoga sina Mikleueva, izae Grgur; od Grgura Stipi aliti Stipe, od koga se
prozvae Stipii oni, koji se od njega porodie.
Od Grgura, treega sina Mikleueva, izodi Nikola i Novak; od Novaka Mitar, Jure i Ivan.
Od Radia, etvrtoga sina Mikleueva, rodi se Ravsav aliti Radosav; od Radasava Peko, Ivan,
Tadija i fra Jure; i od reenoga Peke prozvae se Pekii.
Stari Kaii iz Brista.

Vukainov sin drugi bie Grubia, od koga se rodi Bartuo; od Bartula arko i Marijan; od
arka Mikleu; od njega Nikolica i Frani; od Nikolice imun, fra Luka, koji bi
provincijalom, Jura, Grgur, Pava, Peri i fra Bartuo, biskup makarski na 1616. Ovi se od
arka reenoga prozvae arkovii.
Od Marijana, brata arkova, rodi se Mijo i Radivoj; od Mije Grgur; od Grgura Ivan, i ovi se
zazva Mioi od Mije, njegova dida.
Od Radivoja, brata Mijina, rodi se Aleksa; od Alekse Grgur; a koji se od njega rodie, zazvae
se Aleksii.
Trei sin Vukainov bi Radonja; od njega Novak; od Novaka Sladoje i Vladisav; od Sladoje
Marijan; od Marijana Stipan, koji se prozva Sladojevi; i od ovizi izlaze - Bartulovii na
Suurju, koji se prije zvahu Kaii Sladojevii.
Od Vladisava, brata Sladojina, izodi Radisav i Stipan, a od Radisava Jakov i Vladisav.
etvrti sin Vukainov bie Radoje; od njega Stipan; od Stipana Tadija i Nikola.
Ovo su stari Kaii iz gornjega Primorja, i ovi najposlidnji bili su na svitu oko godita
Gospod. 1624 - malo vie, malo manje.
Stari Kaii od Kotiine u donjem Primorju.
Drugi sin Baranov, unuk Vrsajkov, a brat Vukainov, bie Vuki, koji se namisti u Kotiini, i
od njega se rodi Juko i Ivan; od Juke Vuki; od Vukia imun; od imuna Baria. I od ovizi
izlaze Terzii.
Trei sin Baranov, a unuk Vrsajkov, bi Andrija, koji se u Kotiini nastani; od njega se rodi
Rado i Peri; od Rade Andrija; od Andrijaa Pava i ilje; od ilje Toma i imun. Ovi se
prozvae iljii.
Od Peria, drugoga sina Andrijaeva, izlazi Baria, Stipan i Marko; od Barie fra Petar,
biskup makarski na 1661, Lovre, Andrija, Rado, fra Ivan i fra Pava.
Od Stipana, drugoga sina Perieva, rodi se Jure, reeni Klarevi; od Jure Filip i Stipan, koji se
prozvae avelii.
Stari Kaii od Makra
etvrti sin Baranov, a unuk Vrsajkov, bi Baran, od koga izodi Marko; od Marka Stipan; od
Stipana Jakov i Jure; od Jakova Ivi; od Ivia Stipan, Jakov i Marko; od Stipana Juro i Ivan; a
od Jakova Andrija, ter se od njega prozvae Andrijaevii.
Od Jure gori reenoga, praunuka Baranova, rodi se Tadija; od Tadije Mitar; od Mitra Ivan i
Tadija; od Tadije Gapar. I ovi se prozvae Mitrovii, koji se i sada nalaze u Vrbovskoj.
Ovo je, moj tioe, cablo od stari knezova Kaia, i nemoj se uditi, da ji je ov'liko, jer su
odavna; a da ti svoje pleme mora ovako skupit, puno bi vee nabrojio ljudi, nego ji je u
ovomu cablu.
Od ovizi opet odoe jedni u Ungariju na slubu kralja ungarski ter imadoe gospodstva velika
i diplomu od Masimilijana, u kojoj kao gospodi staroj bosanskoj i ungarskoj pokazuje ast i
potenje potvrdivi sva njiova stara uivanja i meui ji iznova u broj ungarske gospode, a
reenu diplomu dade Miji i Gaparu, bratu njegovu.
Sve kue od ovoga plemena dre svetoga Ivana za svoga branitelja, ma razliito: jer ovi u
gornjem Primorju slave ga na riansku sjutradan po latinskomu Vodokrstju, u koji dan dolazi
rianski Ivan dan, a oni u donjem Primorju slave ga na latinsku po naemu Boiu. Imadu u
Podaci svoju vlastitu crkvu pod imenom svetoga Ivana i u njoj etiri greba, od koji su
gospodari Mioii i Aleksii, koji na drugom mistu nejmadu svoji greba od starine izvan u
reenoj crkvi. Biskupi od Kaia plemena, to se znati more, bihu ovi: Valentin, Saracen, fra
Bartuo iz Brista, fra Petar iz Makarske i dom Antun iz Makarske, arcibiskup splitski.
U Bristu stade Vukain, od koga su svi Kaii iz gornjega Primorja, a u reenomu mistu od
starine bihu ove kue: kua Bilopavlovia, od koje izaoe arii, Veii, Levrii i
Kuluzovii. Dooe Bilopavlovii od Biloga polja iza Mostara u vrime bosanskoga razasutja i
sagradie u Bristu crkvu svete Mare, od koji se lipa pisma piva ter ovako poimlje:
Svu no sjala jasna miseina,
u po noi krvav dadic nae,
car porobi Bilopavlovie
i zarobi dva gospodiia,
Mirka jedno, a Milinka drugo ec.
Svu pismu ne meem, jer je i dica pivaju.
Druga kua bie Ostojia, koja doe u Brist iz Brona, ali se sada od nje ne naodi niko po krvi
mukoj.
Trea Pearevia, koja je starinom iz Grnenika, mista privileijanoga. Pearevi zvae se
Zoranovi koji bi plemi bosanski, i ova kua bie puno bogata u stara vrimena, kako svidoe
karte biskupa arkovia. Bihu od ove kue sudci i ljudi vrsni, kakonoti Ivani, odabran od
zbora za sudca suuranskoga na 1676, i ostali mnogi prije njega.
Crnobor, pridivkom Bori, doe u Brist od Zavojana na 1610. Bi od ovoga plemena silni
junak, koji rata od Kandije vojeva i turske odsica glave, imenom Filip Crnobor oliti Bori.
Marui doe iz Desana; ako je svoje Maruiu iz Brona, tor se zovu starinom Miloradovii.
Pisma od starih knezova Kaia
Kako i za koju svrhu dooe iz Ungarije u gornje Primorje. Prikazana prisvitlomu gospodinu
knezu Ivanu Kaiu, reenomu Bartuloviu, iz Suurja, drave hvarske
Svadie se knezovi Kaii
i Zagari bani Ugriii,
svadie se ter se i pobie,
al Kaii Ugre pogubie.
Evo pobre, tuge i alosti:
sve se skoi malo i veliko,
da pogube knezove Kaie,
jer smakoe bane Zagarie.
Dobra im je sria doskoila
ter je njima u potribi bila:
zahvalie kralju ungarskomu,
pobigoe k moru latinskomu.
Jedan ide k Zadru bijelomu,
drugi ode gradu ibeniku,
dva odoe u gornje Primorje
ter stadoe ukraj sinja mora.
Vie mora gradi sagradie
ter mu Gradac ime postavie;
sagradie fute ormanice,

porobie Pulju i Napulju.
Drugi oni gradi sagradie
blizu Trpnja vie mora sinja:
i sada se gledaju zidovi,
gdi su stali Kaii knezovi.
A kad ue mladi Ugriii
da se bihu knezovi Kaii
u Primorju lipo namistili
i katele tvrde sagradili,
svoje brze konje osedlae
i na Rike brzo dojezdie,
oruae brze ormanice,
zajedrie gori pod Primorje.
Prija zore oni udarie
i Kaia dvore porobie.
Sve se ovo zgodilo bijae,
jer Kaia doma ne bijae.
Zarobie momke i divojke,
Vrsajkovu dicu i ljubovcu,
bijele mu dvore upalie,
nebrojeno blago odnesoe.
Zavezoe krajem pod Primorje
pivajui i popivajui.
glas dopade Kaiu Vrsajku:
"Zlu ga, knee, igru zaigrao,
Ugriii zorom udarie,
bijele ti dvore upalie,
zlatokosu ljubu odvedoe,
odvedoe malo i veliko,
odnesoe blago nebrojeno."
Kad je knee rii razumio,
po Primorju etu pokupio
pak zaveze doli pod Primorje,
za Ungarcim u potiru tre.
Brzo ih je knee dostigao
i na Bakoj Vodi zatekao
gdi blaguju i s mirom hladuju,
oko vode rujno vino piju.
Silovito na nje udario

i sve ih je pod ma okrenuo.
On osvoji brze ormanice,
oslobodi dicu i ljubovcu,
sve povrati robje zarobljeno
pak se vrati k dvoru bijelomu
pivajui i pukarajui,
emluk ine i vince pijui.
Sve se ovo zgodilo bijae,
kad Primorje Ugrie dvorae.
Pisma od grada ibenika, kako doe poda nj paa bosanski samo trideset iljada vojske i bi
razbijen na 1646; takoer od Vodiana, Vrpoljana i Krapnjana, kako isikoe Turke pod selom
Vodice na 1645.
Knjigu pie starac Mjelovane
ter je alje u Kotare ravne,
a na ruke Bogom pobratima,
od Karina starca Radovana:
"Spominje se, stare Radovane,
kadno vojska na ibenik doe
u poetku rata od Kandije
i prid njome bosanski vezire?
Penje paa bile adorove
na Danilu vie ibenika,
Dervi-pau prida se dozivlje,
Izaberi najbolji junaka
est iljada mladi krajinika
ter opali varo oko grada
do katela svetoga Ivana.
Kad je Dervi pau razumio,
jedva toga bie doekao
ter izbira po vojsci junake,
sve najbolje pice i konjike.
Pak otie gradu ibeniku,
ali mu je loa sria bila,
doeka ga vojska principova,
prid njome su adaje glavari:
Posidarac, od Kotara knee,
i kavalir Suri don Stipane,
od egara Mitroviu Janko
i delija Smiljani Ilija.
Prid ostalim mladim krajinicim

od bijela ibenika grada
ibenika bijahu gospoda
od naega slavnoga naroda,
od Makarske Deli-Markoviu,
a od Skadra Kruta kolunele;
svim junacim lipo upravljae
silni vitez Foko enerale.
Prid varoem Turke doekae,
na nje ivi oganj oborie.
pobigoe Turci vitezovi,
a za njima mladi krajinici,
Kotarani i ibeniani,
i ostala vojska principova
ter ji siku, nigda ne pristaju.
Ali Turkom dobra pomo doe:
sae s vojskom bosanski vezire,
ter se silne vojske udarie
vie bile sela Mandaline.
Stoji jauk ranjenih delija,
stoji viska turski bedevija,
grmljavina silnih lumbarada
iz galija duda mletakoga.
Deset uri s Turcim bojak bie,
s obi strane mnogi izgiboe,
ali dobi vojska principova
i potira od Bosne vezira.
Tu ne bie mlada krajinika,
koji turske ne odsie glave,
svoju sablju ne napoji krvce
pod bijelim ibenikom gradom.
Spominje se, stare Radovane,
malo prije uda i veega,
kadno paa niz Kotare proe
i njim vojske dvadeset iljada?
Za njime se eta otisnula,
mala eta, trista Vodiana,
a toliko od Krapnja delija,
do Vrpoljca i od Jadretovca.
U busiji Turke doekae,

na nje ivi oganj oborie;
mnoge turske odsikoe glave,
ter se i sad od junaka slave.
Otolem se natrag povratie
pivajui i popivajui.
Zdravo eta u Vodice doe,
al ji paa sa svom vojskom nae.
Na Vodice Turci udarie,
sa svih strana juri uinie:
Vodiani viteki se brane,
Turkom ljute zadavaju rane.
Vazdan Turci jurie inie,
al maleno selo ne uzee,
jer ga brani malo i veliko
ene, starci, dica i divojke.
Pade mrtvih iljadu Turaka,
sve najbolji na glasu junaka,
kod Vodica ukraj sinja mora
kao gusta isiena gora.
Ne udim se gradu ibeniku,
jer je ono soko na krajini,
ve Vodicam, selu ukraj mora,
kako se je Turkom obranilo
brez nikakve moi ni pomoi,
brez galija i brez lumbarada.
I da si mi zdravo, pobratime,
od Karina stare Radovane!"
Pisma od grada Splita, kako dolazie poda nj Turci na 1646. izvaena iz istorija Jerolima
Brusona.
Vojsku kupi Sejdijiu paa
po svoj Bosni i Ercegovini,
po Kotaru, Lici i Krbavi
velikoga rata od Kandije.
Kada li je sakupio bie,
zove paa age i spaije,
alaj-bege, ode i kadije,
kapetane i mlade serdare,
ter je njima tiho besidio:
"Svitujte me, po izbor gospodo!
Ali emo na Split udariti

al na Trogir u Katelim ravnim?
Ali bismo poli k ibeniku
za osvetit nae vitezove,
kojino su skoro izginuli
pod bijelim gradom ibenikom?
Al bi moju podignuo vojsku
niz Kotare g Zadru bijelomu?"
Veli njemu Atlagiu bee:
"Amet-paa, mili gospodare!
Ne odimo gradu ibeniku,
ibenik je nesrian po Turke:
skoro su poda nj dolazili,
al su svoje glave pogubili.
Niti vodi silnu vojsku tvoju
niz Kotare Zadru bijelomu,
jer da doe sva sila careva
jo i glavom Otmanovi care,
ne bi njega osvojiti moga,
da ga bije dvanajest godina,
kamo li e tvoji krajinici,
Ercegovci i Bonjaci Turci!
Ve odimo k Splitu bijelomu,
di je rana konju i konjiku,
ravno polje, zelene livade,
ive vode, vino i enica.
U njemu su bogati trgovci
i gospoda puno plemenita,
a gospoje kano Talijanke
lipa struka i u pasu tanke.
A kada li Split grad osvojimo,
otiemo niz Katele ravne
do Trogira, grada bijeloga;
lasno emo osvojiti njega,
jer mu ne e dobra pomo doi
od mladoga bana enerala:
nahodi se u Kotoru gradu
sa svom vojskom duda mletakoga."
Kada ga je paa razumio,
silenu je vojsku podigao
ter otie s vojskom na Latine,

brzo doe k Splitu bijelomu.
Ne da Turkom ni dahnuti paa,
ve udari na varo od grada;
varo ne da ni gledati na se,
jer iz njega ivi oganj siplje.
Brane njega viteki gospoda,
varoani i mladi graani.
Tu bijae zmaje od dvi glave,
po imenu Trtalji vojvoda,
koji turske glave odsicae
na mejdanu, pobre, junakomu;
drugi bie Posidarac knee,
od Kotara na glasu vitee.
Na Turke su juri uinili,
uz polje jih ravno potirali;
mnoge turske odsikoe glave
kod Mrljana, visoke planine.
Ufatie paina sinovca,
po imenu mlada Asan-bega,
al mu rusu glavu odsikoe
ter je meu gradu na bedene.
doe pomo Splitu bijelomu;
pet velikih od boja emija,
pune praha i teka olova
i junaka duda mletakoga
od Kotara i od ibenika,
i prid njima Gonzaga principe,
od oruja mlaan enerale.
Ugleda se na sinjemu moru
osamdeset tanki ormanica,
ter se bile kano labutovi
izpod Braa, otoka slavnoga.
Jidre ajke k Splitu bijelomu,
jade daju pai bosanskomu.
Kada ji je paa ugledao
on se kruto bie poplaio
ter podie svoje vitezove
i pobie uz to polje ravno.
Kada Turci na Solin dooe,

na Suurac selo udarie.
U za as su po se udarili,
pod njime su mnogi izginuli.
U Suurcu vitezova bie
od Katela, kako Bruson pie,
ljutih zmija, ognjenih junaka,
kojino se ne boje Turaka:
izpod sela iztirae Turke,
otee jim oruje i urke.
Pisma druga od grada ibenika, kako doe poda nj paa Teelija samo pedeset iljada vojske i
ne moe ga osvojiti na 1647.
Jo ne bie sunce poinulo,
doe knjiga caru estitomu
od mladoga pae Ibraima.
Knjigu tije, a uzdie teko.
Pita njega ljuba sultanija:
"to je tebi, mili gospodare?
Al je Poljak na te udario,
al je Adam Bagdat osvojio?"
Govori joj care gospodare:
"Proi me se, sultanijo moja!
Nit je Poljak na me udario,
nit je Adam Bagdat osvojio,
ali mi je tugovat nevolja,
jer evo mi bila knjiga doe
od mojega pae bosanskoga,
po imenu mlada Ibraima,
da je moja vojska izginula
pod bijelim gradom ibenikom,
a nejmadem virna kapetana,
koji bi me osvetio lipo."
To je uo Memed Teelija
pak je caru tiho besidio:
"Sultan care, mili gospodare,
daj mi vojske pedeset iljada.
Ja u poi gradu ibeniku,
na silu u osvojiti njega;
osvetiu krvcu prolivenu
pod bijelim gradom ibenikom.
Doveu ti iva enerala

i gospodu grada ibenika,
a kadune, njiove ljubovce,
ljubie ji ode i adije.
Jo ti, care, tvrdu viru dajem:
pogubiu Franu Posidarca
i silnoga Suri don Stipana,
kavalira od ravna Kotara,
od Makarske Deli-Markovia,
Arbanasa Krutu kolunela,
kapetane i mlade serdare,
koji tvoju isikoe vojsku."
Kad je care njega razumio,
sve mu dade, to je zapitao,
silne vojske pedeset iljada,
i otie g bilu ibeniku.
Sobom vodi dvajest lumbarada,
a toliko ognjeni pitara.
Kad je doa na polje Petrovo,
onde penje bile adorove.
Ne die se za trijest danaka,
dok mu dobro ne poinu vojska;
kada li je ona poinula,
podie se gradu ibeniku.
Al je malo postajalo vrime,
viknu vila s Kamenar-planine
ter dozivlje mlada providura,
po imenu Tomu Kontarina:
"Zlo ga lega i zoricu zaspa,
ali ne zna al ne haje za se:
eto na te paa Teelija
i njim vojske pedeset iljada!"
Kontarinac vili odgovara:
"Ne budali, vilo posestrimo!
Ne bojim se pae Teelije,
dok je meni tvrdi ibenie
i kateo svetoga Ivana
vie bila ibenika grada.
I prija su poda nj dolazili,
al ga nisu osvojiti mogli.
Ne e ni sad, vira ti je moja,

jer imadem plaenih soldata
za etiri iljade vojnika,
a toliko mladi krajinika,
Kotaraca i ibeniana.
I prid njima Franu Posidarca,
od Kotara kneza velikoga,
Smiljania, Janka Mitrovia
i viteza Suri don Stipana."
Itom Toma tako besidei,
al to ide paa Teelija:
penje ador vie ibenika,
oko njega mladi alaj-bezi.
A topije tope namistie:
dva velika puno glasovita
pram katelu svetoga Ivana,
ter ga biju kano i gromovi,
a ostale ibe i lumbarde
pram bijelu ibeniku gradu
od istoka i zapada sunca,
biju njega, nigda ne pristaju.
Peti danak juri uinie
na kateo svetoga Ivana
i trae Turci brez pristanka
od veera ter do bila danka.
Osvojit ga oni ne mogoe,
jer ga brane Nimci i Latini,
a Kotarci juri uinie,
izpod njega Turke iztirae.
opet Turci juri uinie,
al kateo svetoga Ivana
ne da njima ni gledati na se.
A Kotarci i ibeniani
siku Turke, ni broja se ne zna.
Mnoge oni odsikoe glave,
ter ji meu gradu na bedene,
neka vidi paa Teelija
mrtve glave svojizih delija.
udarie bubnji i svirale,
alaj-bezi sablje povadie,

janjiare na grad natirae,
ali svoje pogubie glave
na juriu grada ibenika,
ter ji siku mladi krajinici,
a biju jih ibe i lumbarde
iz katela svetoga Ivana,
iz galija duda mletakoga,
iz emije Mijagustovia.
Ali Turci nigda ne pristaju
juri ine od jutra do mraka:
tu izgibe vojska principova,
turska, pobre, ni broja se ne zna.
Kad to vidi Toma Kontarine,
od dudeve vojske providure,
on napisa listak knjige bile
ter je alje g Zadru bijelomu,
a na ruke Fokul eneralu.
U knjizi je njemu besidio:
"enerale, mili gospodare,
ovo ima dvadeset danaka,
da se s Turcim bijem brez pristanka.
Ne dadu mi nigda poinuti
ni mi dadu s mirom blagovati:
ako li ja kadgod i poinem,
u em odim, u tomu i spavam.
alji pomo gradu ibeniku,
kojino je u nevolji tekoj:
mnoga mi je vojska izginula
bojak biju s carevim delijam."
Bie bana bolest obrvala
srdebolja, velika nevolja.
Kad je bilu knjigu razumio,
prida se je sluge dozivao
ter je njima besidio bane:
"Nosite me u galiju tanku,
da iemo g bilu ibeniku,
kojino je u nevolji tekoj."
Virne sluge bana posluae,
u galiju tanku unesoe.
Bog mu dade vitra maestrala,
ter zajedri gradu ibeniku
i njim mnoge od boja emije,

ormanice i brze galije.
Kad su bili blizu ibenika,
zagrmie sileni topovi
iz galija duda mletakoga
i emija, velikih brodova,
a ibenik lipo odgovara
i kateo svetoga Ivana,
ter se tresu brda i doline
oko bila ibenika grada.
udio se paa Teelija,
udio se ter je besidio:
"Odkad sam se od majke rodio
i na bedru sablju pripasao,
ja ne vidi ognja estokoga
ni veega ni emernijega,
to na bilu gradu ibeniku, iz neba ga strile udarale!
Kada Bagdat bili osvojismo,
ovakoga ognja ne bijae."
A kad li je sunce poinulo
i mrkla se noca ufatila,
die paa svoje vitezove
ter pobie natrag brez obzira.
Kad je dola na polje Petrovo,
onde penje bile adorove.
A kad svoju on pribroji vojsku,
al mu nejma polovicu vojske.
Plae paa i suze prolije,
bradu guli, u prse se bije,
na ruku se naslonio bie
ter ovako tuan besiae:
"to me nije puka udarila
pod bijelim ibenikom gradom!
S im u doi caru estitomu
i muftiji, odi velikomu?"
Pisma od Bea.
Rano rani Teelija bane,
bile knjige pie na sve strane.
Jednu alje Erdeljiu banu
i gospodi od zemlje hrvatske:
"Erdeljiu, od Hrvata bane,

evo ima puno godin' dana,
odkada smo kralja izgubili
od naega slavnoga naroda,
a dvorimo kralja tuinina,
po imenu cara Leopolda.
Kamo naa uivanja stara?
Di je slava ungarske gospode?
Ve je vrime, da se probudimo
i naega kralja okrunimo,
koji e nas milovati lipo
kano majka sinove jedine.
Evo nauk Teelije bana:
odbignite bekoga cesara
ter za kralja okrunite mene
u Pounu, gradu bijelomu.
Ja imadem dosta lipa blaga:
sakupiu moje Ugriie,
osvojiu bijele gradove,
sve do Bea i okolo njega.
Dau vami polja i livade,
lipa sela, bogate varoe
i bijele kule i gradove,
tono vam je didovina stara.
Ako li me posluat ne ete,
podignuu ungarske katane,
porobiu hrvatske drave
do Ljubljane, grada bijeloga.
Nuder ludo ne gubite glave,
ve se mojoj kruni podloite,
kakono se skoro podloie
vitezovi ungarski knezovi."
Drugu bie knjigu napisao
ter je alje caru estitomu:
"Sultan care, svita gospodare,
evo tebi dobre glase kaem.
Za kralja su mene uinili
Ugriii, moji vitezovi,
al se bojim dumanina tvoga
Leopolda, cara nimakoga.
Ve te molim, moj estiti care,

da sakupi silnu vojsku tvoju,
ja u moje mlade Ugriie,
Erdelj ravni i svu Ungariju.
Otiemo g Beu bijelomu,
lasno emo osvojiti njega,
ermaniju i svu Italiju
ba do Rima, grada bijeloga.
Sad je vrime, moj estiti care,
da osveti tvoje janjiare
i pogubi dumanina tvoga
Leopolda, cara nimakoga,
koji ti je puno dodijao,
janjiare tvoje isikao.
Dospivaju klanjam ti se lipo
ter ti ljubim skuta i kolina."
Odpisuje Erdeljiu bane
i gospoda od hrvatske strane:
"Ne budali, mome silovito,
mlado, zdravo, puno ponosito!
Drugomu se kralju ne klanjamo
neg cesaru, starcu Leopoldu,
kojino je mila majka naa,
kako znade i dobrota vaa.
Prija emo glave pogubiti
nego tebe za kralja poznati,
koji nejma vire ni zakona,
ve Kalvina tuje kano Boga."
Odpisuje Memed, care silni:
"Slugo virna, Teelija bane!
Ne e proi dva miseca dana,
doe tebi pomo sa svih strana."
to je reka, poreka se nije:
od Bagdata do Carevi vrata
sve pokupi po izbor junaka:
Palestinu i Aiju ravnu,
Romaniju i svu Bulgariju,
Arbaniju i Macedoniju,
slavnu Bosnu i Ercegovinu,
Karavlaku i Karabogdansku,
Tatariju do Bendera grada,
Slavoniju, Liku i Krbavu,
Kotar ravni i sinjsku dravu.
Kada li se vojska podignula
priko lipe zemlje Ungarije,
pribrojit je niko ne mogae,
doekat je niko ne smiae.
Ode vojska g Beu bijelomu
pivajui, konje igrajui.
Prid njome su pae i veziri,
ljuti zmaji cara estitoga:
silni vitez veliki vezire,
po imenu Karali Mustapa;
vezir-paa od grada Budima,
po imenu deli Ibraime:
Ogli Oda, paa od Sofije,
Amet-aga, veliki ehaja;
Karamemed, paa od Alepa,
orbeg, paa od Misira grada,
idir, paa od Bosne ponosne,
Mustap, paa od Ercegovine,
i teftedar cara estitoga,
po imenu efendi Asane;
Osman-paa, vezir od spahija,
topipaa od svitla oruja,
Ali-paa od Karamanije,
Omer-paa od Karaizara;
Mustaj-bee, aga janjiarski,
Amet, paa grada Temivara,
or-beg vezir, paa od Damaska,
Ali-paa od Bursije grada;
Ogil-Amet, paa od Agrije,
Osman-Ogli, paa od utaja,
Asan, paa od grke drave,
Emir-paa od Edena grada;
Islan vezir, paa nikopoljski,
od Marasa silni Amet-paa,
Ali-paa od grada Ancira,
od Bolika paa Useine.
Ostale ti pivati ne mogu,

jer bi pisma odve duga bila.
Al posluaj, moj mili brajene,
da ti kaem tuge i emere!
Turska vojska kuda prolazae,
on'da kuga morija morae:
staro siku, malu dicu kolju,
a divojke vode u suanjstvo.
Dok su doli do Bea biloga,
sto iljada roblja zarobie,
malo manje glava odsikoe:
tako, pobre, mudri ljudi piu.
Leopoldu bila knjiga doe
od Lorene duke velikoga;
u knjizi je njemu besidio:
"Svitla kruno, veliki cesare!
Eto na te sva sila careva,
prid njome je veliki vezire,
po imenu Karali Mustapa.
Bii, stare, kuda godir znade,
nemoj ludo izgubiti glave."
Kad je cesar knjigu progledao,
od alosti bie proplakao.
Pak dozivlje kneza Staremberga,
"Starembere, od starine knee,
ti si meni vazda viran bio.
Pridajem ti krunu i cesarstvo,
Be bijeli i moje pristolje;
uzmi vojske, koliko ti drago,
brani grada kano svoju glavu.
A ja iem od grada do grada
iskat pomo od stara i mlada.
Ne plai se, moj sivi sokole
brzo e ti dobra pomo doi."
Kad li se je noca ufatila
bii cesar iz bijela grada,
sobom vodi dicu i ljubovcu,
sluge svoje i dvorane mlade.
U Beu se izdajica nae

ter dokaza Teeliji banu:
"Zlo ga lega i zoricu zaspa,
utee ti cesar Leopoldo!"
Kad je bane razumio glase,
skoio se na konja viteza,
za cesarom u potiru tre,
al ga bane dostignut ne moe,
jer utee goricom zelenom,
zdravo doe Lincu bijelomu.
Na putu mu loa sria bie,
pustaije iz gore udrie.
Otee mu srebrne tanjure,
zlatne kupe, s kojim pije vino;
ni to njima dosta ne bijae,
ve crkovnu odoru otee.
glas dopadu starcu Leopoldu:
"Bi', cesare, eto Ugri na te,
nit e ostat ni odniti glave!"
Kad je cesar glase razumio,
prija zore bie uranio
ter pobie priko ermanije
podaleko u grad Pasaviju.
Ali evo jada i gorega:
sve do Bea Turci osvojie,
opalie Tatari varoe,
oborie kule i gradove.
Dimovi se do neba digoe
od Budima do Bea biloga,
a kad bi se noca ufatila,
svakoga bi tuga obujala
gledajui ognjene plamene,
di se diu gori u visine
od onoga ognja paklenoga
oko Bea, grada bijeloga.
Te alosti Beani gledahu,
gorko cvile, suze prolivahu,
al ji tii Staremberg vitee,
silni junak, od starine knee:
"Ne bojte se, Beani graani,

ne e Turci nauditi nami;
metnimo se u Boije ruke,
lasno emo pridobiti Turke.
Za Isusa mi bojak bijemo
i za njega krvcu prolijemo,
za naega dobroga cesara,
za rodbinu i za otadbinu."
Itom vitez tako besidei
i druinu svoju slobodei,
vidie se pici i konjici,
a barjaci kano i oblaci
Koliko je polje naokolo,
po njemu se drugo ne viae
nego pici, konji i konjici,
adorovi i alaj-barjaci.
Srpnja danak trinajesti bie,
kada pod Be Turci dojezdie.
ador penje veliki vezire
pram bijelu dvoru cesarovu.
Kafu pije, bilu knjigu pie
ter je alje mladu eneralu
Starembergu, od Bea glavaru;
turski pie ter mu jako priti:
"aurine, beki kapetane,
nevirnie, Boga odmetnie,
kuda e sada, na koju li stranu?
Boja srdba evo pade na te
i na tvoga kralja nevirnoga
Leopolda, cara nimakoga,
koji bii od grada do grada,
da utee srbu Memedovu.
Al ovo mu tvrdu viru dajem:
nek se krije kud je njemu drago
po planinam i gustim dubravam,
nit e ute ni odniti glave.
Tebe, bane, i tvoje graane
ponukujem kano i sinove,
da bacite te orle krstae
od dvi glave, zlo uzdanje vae,
a metnete careve barjake

na bedene Bea bijeloga.
ekau vas po bijela danka,
jer je vezir vaa mila majka."
Knjigu tije beki enerale,
knjigu tije, a na nju se smije.
Odgovori Mustapi veziru
s crnim prahom i tekim olovom.
Kad to vidi Mustapa vezire,
poe kopat tvrde meterize
i namiat goleme topove
Sa svih strana ivi oganj daje
ter ga bije, nigda ne pristaje:
ore kule, dvore cesarove,
probijaju od grada zidove.
Be bijeli lipo odgovara,
ne boji se silenoga cara,
ivi oganj iz njega sipae,
na alaje Turke razgonjae.
Ali Turci nigda ne pristaju,
ve pod gradom lagum podkopaju:
tri velika, puno strahovita
uegoe na dvadeset i tri.
Potrese se polje naokolo,
Dunaj voda, drvlje i kamenje,
Be bijeli, visoke planine,
dim se die gori u visine.
Janjiari juri uinie,
z golim sabljam na grad udarie,
u gradu ji vojska doekala,
na Turke je oganj oborila:
granatiri s ognjenim granatam,
a pukari s prahom i olovom,
vitezovi sabljam i kadaram
a graani z drvljem i kamenjom.
Izgiboe Turci janjiari,
al bijela ne uzee grada,
ve sramotni natrag pobigoe,
izbijeni, ljuto izranjeni.
Ne prooe dva bijela danka,

tri laguma Turci uegoe:
stade vika u gradu junaka,
silni Turci na grad udarie.
Od zorice ter do mrkle noce
ne pristae na juri trati;
al udari Seren enerale
ter potira Turke janjiare.
Potira ji niz to polje ravno
ter ji sie, nigda ne pristaje:
mnoge turske odsijee glave,
opoteni cesarovce mlade.
Svega jula ne pristae Turci
jade daju Beu bijelomu,
lagumdije lagume egui,
janjiari jurie inei.
Ali ovo velike nevolje!
Na etiri agusta miseca
velik Turci lagum uegoe
ter iroka vrata uinie.
Udarie tada janjiari,
silne bae i sejmeni Turci,
sa svi strana pici i konjici
kano mrki iz gorice vuci.
Ali njima loa sria bie,
jer ji s ognjem Nimci iztirae:
osta mrtvi carevi delija
oko grada ni broja se ne zna.
Ovo opet ognja i gorega!
U po noi udarie Turci,
peti danak agusta miseca,
to e rei naki kolovoza.
Sinu svitlost po Beu bilomu,
i po Beu i okolo njega,
u po noi kano i u podne
od onoga ognja paklenoga.
arampove osvojie Turci,
na nje meu zelene barjake:
ali Turci teko izgiboe,
a vee ji rane dopadoe.
Sie Turke Lezle enerale,

po imenu knee Aleksandro;
istira ji iz bijela grada
ter ji tira niz to polje ravno.
Kada li se natrag povratie,
svaki nosi glavu od junaka,
al pogibe Lezle enerale.
Ej vitee, pokojna ti dua!
Jo ti, pobre, lipe udo kaem:
skoio se Daun enerale,
u po noi udari na Turke
ter viteke okrvavi ruke.
To na sedam kolovoza bie,
kad se niko boju ne nadae.
Zdravo se je natrag povratio,
janjiare mnoge pogubio.
Ali ko e sili odoliti,
ko l' gradove bile obraniti?
Turska vojska pod zemljicom stae
ter se na grad bili naslonjae.
Sastae se i Turci i Nimci,
da bi mogli skupa veerati,
jedan drugom vince dodavati.
Sad promisli tuge i alosti!
Jei zemlja pod bijelim gradom,
lagumdije lagum podkopaju
ter graanom teke jade daju,
ekajui te smrti nenadnje.
Govorio Starembere knee:
"Ko pridade bilu knjigu moju
svitlu banu, duki od Lorene,
dau njemu sto uti dukata."
Svi junaci mukom zamuknue,
ali ne kti Mikalovi Jure,
mlado mome srca junakoga,
ve je njemu junak besidio:
"Pii knjigu, mili gospodare,
ja u poi duci od Lorene
posrid vojske cara silenoga,
govoriu turski i arapski."
Kad je njega razumio knee,

pie knjigu, suzam je poliva,
ter je alje banu od Lorene.
Ovako se s njime razgovara:
"enerale i privedri bane,
oli ne zna ol ne haje za nas:
od Turaka ivit ne moemo
ni braniti Bea cesarova.
Evo ima pedeset danaka,
da ga biju Turci brez pristanka:
s jedne strane bumbe i lumbarde
ore kule i polae bile;
z druge strane lagum podkopaju;
s tree strane juri ne pristaje.
Izgiboe moji enerali,
kapetani, mladi obrstari.
Da ti znade, moj privedri bane,
kakvi jesu konji u Turaka!
Da ji ljutim uzdam ne uzteu,
skoili bi gradu na bedene.
Turci nami ljute jade daju,
brez pristanka beden podkopaju.
Odi s vojskom to god prija more,
jer 'vo smo ti u nevolji tekoj."
Odpisuje duka od Lorene:
"Ne brini se, mlaan enerale!
Ne e proi ni nedilja dana,
doe tebi pomo sa svih strana.
Na dvanajest setembra miseca
udarie bubnji od istoka
Ivania, kralja poljakoga,
i njim vojske trideset iljada.
Drugi e ti udariti bubnji
od zapada, gdi poiva sunce,
moji bubnji, moja vojska silna,
trijest iljad po izbor Nimaca.
Trei e ti bubnji udariti
od sivera duke Bavijere,
i njim vojske dvadeset iljada,
ali je to ognja estokoga!"
Itom u grad bila knjiga doe,

potrese se drvje i kamenje:
ivi lagum Turci uegoe,
tvrdi beden u lagum digoe.
Velika se otvorie vrata
u irinu dvadeset lakata:
britke sablje Turci povadie,
sa svih strana na grad udarie.
Evo, brate, boja velikoga,
evo rata, ognja estokoga!
Tu se siku pici i konjici,
tu se bodu silni kopjenici.
Ljute kose kosci donesoe
ter po poli Turke izkosie:
tu se brani malo i veliko,
popi, fratri, ene i divojke.
Biju Turke drvljem i kamenjem,
vrilom vodom, paklom raztopljenim;
tu se kolju noim i andarim
a biju se tekim buzdohanim.
Skulari se junaki podnie:
silovito na Turke udrie,
jedni siku, jedni bodu Turke
ter krvave svoje bile ruke.
Tad izgibe vojska cesarova,
ali turska ni broja se ne zna;
bila grada Turci ne uzee,
gule brade natrag pobigoe.
Kad li se je noca ufatila,
graani se penju na visine,
k nebu meu ognjene plamene
iz zvonika svetoga Stipana.
Na glas daju duci od Lorene
tuno stanje Bea bijeloga,
lipo njima odgovara bane
od nimaki visoki planina.
Od pomoi zlamenja davae
ter graane duka sloboae,
da se brane za malo danaka
od onizih nevirni Turaka.
Kad li doe danak dvanajesti,

ugleda se vojska cesarova
na planini svetog Leopolda,
silna vojska duke od Lorene,
u crljeno bie obuena.
Druga se je vojska ugledala,
sva u bilo, pobre, obuena,
dvajest iljad' silenih junaka
i prid njima duka Bavijera.
Trea se je ugledala vojska,
u zeleno sva je obuena,
silna vojska kralja poljakoga
Ivania, zmaja ognjenoga.
Sinu beko polje naokolo,
oko njega visoke planine
od oklopa i od oklopnika,
od puaka, kopja i sabalja.
enerali vie uinie,
kako e se udarit na Turke.
Desno krilo oni odredie
velikomu kralju poljakomu,
a da njemu pomonici budu
mladi vitez erceg od Saksena
Lavemburgo, zmaje od dvi glave,
i Rabata bane enerale,
jo dva kneza na glasu viteza:
Madarija Palfi enerale
i Gundula, vitez glasoviti,
Dubrovanin puno plemeniti.
Ovi bilu slavni enerali
pod barjakom kralja poljakoga,
koji vojskom njegovom vladahu
i pod Beem glave odsicahu.
Livo krilo odreeno bie
velikomu banu od Lorene,
pomonike njemu postavie
silne lave, orle od dvi glave:
od Badena slavnoga ercega,
ljutu zmiju Lezlu enerala,
Ljubomirka i Merci barona,
Kroji bana i Taf enerala.
Na vas dundar bani odredie

dvi adaje od zemlje nimake:
Bavijeru, bana velikoga,
i Sasona, ercega slavnoga.
Dadoe jim dobre pomonike
jedanajest mladih enerala,
a da njima lipo zapovida
svitli bane, princip od Valdeka.
Tri se silne uputie vojske
niz planinu svetog Leopolda.
Kad su sali na to polje ravno,
enerali u red postavie
silne vojske, da se biju s Turcim.
Boj zametnu Parela principe,
a za njime Lezle enerale;
sa svim krilom udari na Turke
silni vitez erceg od Lorene.
Kralj poljaki udario bie
z desnim krilom na dvanajest paa,
na Mustapu, velikog vezira,
i na mlade Turke janjiare.
Udri dundar duke Bavijere
na vas dundar cara silenoga.
Evo boja, evo ognja teka,
evo, pobre, mejdana viteka!
Od praha se nita ne viae,
od topova nita ne ujae,
po svem polju krvca tecijae,
u Dunaj se vodu salivae.
Tu se bie od jutra do podne,
jo se ne zna, iji mejdan bie.
Kad to vidi duka od Lorene,
udri konja srebrnim mamuzam,
umia se u vojsku carevu
z golom sablom u desnici ruci,
a za njime sve krilo njegovo,
ter potira Turke vitezove.
Malo posli duka Bavijera
razbi dundar cara silenoga.
Kralj poljaki u potribi bie,
janjiari jer mu se oprie.
Ne moe ji s mista pomistiti

nit ji moe junak pridobiti,
ali njemu dobra pomo doe
od Lorene i od Bavijere.
Udarie jedino na Turke,
potirae mlade janjiare
ter jih siku do mrkloga mraka,
al utee Mustapa vezire.
Ostae mu ognjeni topovi,
adorovi, bubnji i svirale,
ostade mu azna i zaira,
mrtve vojske pedeset iljada,
Bii vezir od grada do grada,
jedva duhat u Biograd doe:
onde mu je gora sria bila,
rusa mu je glava odsiena.
Pisma principa Euenija, kako razbi cara Mustapu na Tisi rata bekoga.
Da je tebi posluat, cesare,
to govori Otmanovi care:
"Nejma lipa lova brez sokola
ni brez cara estokoga boja!
Ode vojska g Beu bijelomu
tri stotine iljada delija
i prid njome Mustapa vezire,
da osvoji Be u ermaniji.
Be bijeli Turci ne uzee,
ermaniju malo i vidie,
ve pod Beem izgiboe teko,
izgubie potenje viteko.
Ode vojska g bilomu Budimu,
da obrani njega od Lorene,
koga teko obsidnuo bie
i na juri esto udarae.
Al Budima obranit ne moe,
ve izgibe silna vojska moja
od Lorene, duka nevirnoga,
krvolije naroda turskoga.
Ie vojska do grada Osika,
da ga brani od sile nimake,
al ga ona obranit ne moe,
ve izgibe ukraj Drave vode.
Di se godir vojske udarie,

moji Turci vazda izgiboe.
Ne ostade grada, ni varoa
u svoj ravnoj zemlji Ungariji,
to ne uze duka od Lorene
i nevirni princip od Badena!
Ve ne mogu toga podnositi,
ja u poi njima bojak biti."
To govori, na noge se skae,
pak podie silnu vojsku svoju
ter otie priko Romanije
do lijepe zemlje Ungarije.
Razbi vojsku bana Veterana,
cesarova mlada enerala,
i uze mu Lipu na krajini,
a upali Titul, varo bili.
Jo je care tiho besidio:
"Da iemo k Petru Varadinu,
na silu u osvojiti njega
i svu ravnu zemlju Slavoniju."
Veli njemu Teelija bane:
"Posluaj me, mili gospodare!
Ne odimo k Petru Varadinu,
muno emo osvojiti njega.
U njemu je zmaje od dvi glave,
mlado mome princip Uenio:
straho me je, isie ti vojsku,
jer je princip roda junakoga.
Ve odimo Erdelj osvojiti
i po njemu bijele gradove!"
Mustapa je njega posluao,
na Erdelj je vojsku podignuo.
Kad je doa na Tisu vodicu,
ini care na vodi upriju
od svojizih ajka ormanica,
dok je svoju pribrodio vojsku.
Kada li se vojska pribrodila,
kod Tise se umeterizila.
To je uo princip Uenio
ter otie cara pozdraviti.
Die vojsku puno ognjevitu,

etrdeset iljada junaka,
i poveze silene topove
pad otie uz to polje ravno.
Kad je doa blizu turske vojske,
svoje lipo razredi vojnike:
z desnim krilom udario bie
na upriju, da ne uu Turci,
a s livim je krilom udario
na meteriz cara silenoga.
Dvi se jake udarie vojske
ukraj Tise nasrid polja ravna.
Tu se iva vatra prosipae,
do neba se dimovi digoe:
a krstjani ime Isusovo.
Nimci ginu, ali naprid iu;
Turci viu, al natrag uzmiu.
Turin veli: "Jao moja majko!"
Nimac veli: "Stan', poekaj, Turko!"
Meterize prve osvojie
pak na druge snano udarie.
Ovde, pobre, estok oganj bie
i mnoga se krvca prolivae.
Osvojie i meteriz drugi
pak na trei snano udarie:
potirae Turke janjiare
do adora cara estitoga.
Evo, brate, ognja estokoga
nimakoga i janjiarskoga!
Janjiari svoga cara brane
jer nimake odsicaju glave.
Mnogo vrime njima bojak bie,
ali i njih Nimci pridobie:
potirae Turke janjiare
i sejmene niz to polje ravno.
Evo, brate, plaa od Turaka!
Na Tisu ji riku natirae:
to od sablje tada uticae,
ono Tisa voda prodirae.
Dvajest i est iljada Turaka

osta mrtvi na polju junaka
izvan onih, to se potopie
i u Tisi rici ostadoe.
Tu pogibe veliki vezire,
sedamnajest paa i vezira
i velikih aga janjiarski,
alaj-bega ni broja se ne zna.
Al utee na konju Mustapa
ter pobie niz to polje ravno,
jedva duhat u Temivar doe
samo svoji pet virnih delija.
Ostae mu veliki topovi,
osamdeset i tri strahovita,
adorovi i alaj-barjaci,
srebro, zlato i brez broja novci.
Ostade mu i peat od zlata,
na veziru vise oko vrata.
Teko babam, kud sejmeni prou,
a sejmenom, kad na Tisu dou!
Evo poe sria i junatvo,
Uenija slavno velianstvo:
razbi cara, uzvisi cesara, mili Boe, plemenita dara!
Ide s vojskom u Bosnu ponosnu,
robi, pali sela i varoe:
sva se Bosna poplaila bie,
prida nj niko iza ne smidoe.
Nit je uti puke ni lumbarde,
nit je vidit konja ni konjika,
jo ni pica careva vojnika,
sve pobie u goru zelenu.
Koliko je pusto Sarajevo,
er bijeli, gnizdo trgovako,
svega ga je princip osvojio,
sa etiri strane uegao.
Vojska mu se u skerlet obue,
sve bogatstvo i njega izvue
pak se vrati k ravnoj Slavoniji
Tad krstjani mnogi uskoie,

silenoga cara odbigoe:
u Brodu se namistie jedni,
u Sibinju i selu Kobau;
u Poegu drugi otioe
ter poeki varo naselie,
bojak bie, glave odsicae
pod kriocem bekoga cesara.
esto oni u etu iahu,
plino gone, tursko robje vode.
I sada su na glasu junaci
ter se zovu delije Posavci.
Slidi pisma prva od vitezova ungarski i hrvatski, koji u stara vrimena turske odsicae glave,
izvaena iz razliiti istorija tampani, poami od godita gosp. 1441 do godita gosp. 1641.
Prikazana prisvitloj gospodi zagrebskoj za srene ljubavi vikovinju uspomenu.
Rano rani starac Mjelovane,
rano rani, bilu knjigu pie
ter je alje Vuku Lianinu,
od starine prijatelju svomu:
"Gai Vue, od starine knee,
glasoviti na sablji vjetee!
Od tebe se pjevaju popijevke,
jer si mnoge pogubio Turke.
A uo sam od babajka moga,
da si, knee, roda vjelinjega.
Nuder pitaj vijelu posestrimu,
ne bi li ti kazala junake
Slavonije, Like i Krbave,
slavne Bosne, vjeteke drave,
srbske zemlje i od Ungarije,
Dalmacije i od Bulgarije,
jer je meni korba dodijala
od mojega draga pobratima,
po imenu starca Radovana,
barjaktara od Kotara ravna,
da junaka nisam izpjevao,
kad sam od nji pjesmu zapjevao.
Kai mi ji, Vue Lianine,
da junake pjevam od starine!"
Odpisuje Vue Lianine:

"udim ti se, stare Mjelovane!
Prolo ti je sto godina dana,
a junake ne zna od mejdana.
Ta, uo si Sibinjanin Janka,
ungarskoga bana i junaka,
od koga se pivaju popivke
po svoj zemlji turskoj i slovinskoj,
jer je vee posika Turaka,
nego ima ti u bradi dlaka.
Na boju je Janko ostario, Na 1441.
trijest puta cara predobio.
A uo si i njegova sina
Matijaa, kralja ungarskoga,
kako turske glave odsicae
i gradove bile uzimae.
On porobi Bosnu, zemlju ravnu, Na 1458.
i osvoji po Bosni gradove,
punokrat je s Turcim bojak bio
i vazda ji bie pridobio.
Boj je bio s nimakim cesarom,
dobi njega i Be mu osvoji;
jo pridobi kralja poljakoga
i porobi njegove drave.
Mnogi kralji na nj su udarali,
ali su se brzo pokajali:
bolji junak od babajka bie,
pridobit ga nitko ne mogae.
Di li ti je, stare Mjelovane,
Franipane, od Rvata bane,
koji turske vojske razbijae
i junake glave odsijecae?
Kamo li ti Gereb enerale,
Kojino se pjeva na sve strane?
Nu posluaj sile od junaka,
to uini bane od Turaka,
kad rvatsku zemlju porobie,
deset iljad robja zarobie Na 1483.
ter ji vode u Bosnu ponosnu
Ali Turkom loa srea bie,

jer Rvati na nje udarie,
a prid njima Gereb enerale
i Brnardin bane Franipane.
Udarie ter ji isjekoe,
mlado robje natrag dovedoe:
bie s paom sileni Turaka
sedamnajest iljada junaka.
Opet Turci vojsku sakupie
i rvatsku zemlju porobie,
al je njima loa srea bila,
dva su bana na nje udarila:
jedan bie Dereniu bane,
a drugi je Brno Franipane.
Isikoe careve delije
ukraj Une, vodice studene.
Pet iljada glava odsjekoe
izvan oni, to se potopie;
ufatie iljadu Turaka, Na 1492.
pet stotina suvie junaka.
Na glasu je Koloni Nikola,
vicebane Senja bijeloga,
junaci ga u pjesmi spominju,
kad goricom zelenom putuju,
jer je esto na vojsku odio
ter je tursku zemlju porobio:
junake je glave odsicao, Na 1494.
u Senj tursko robje dovodio.
Jo ti kaem dva silna junaka,
kojino se ne boje Turaka,
dva rvatska bana i plemia,
koji bihu srca Kraljevia:
jedan bie Miljenovi Marko, Na 1505.
a drugi je Karlovi Ivane.
Oba turske glave odsicae, Na 1522.
oba sablje krvce napojie,
Ali posluaj, stare Mjelovane,
to uini Krste Franipane:
pod Jajcem je Turke isjekao, Na 1525.
izpod bila grada iztirao.
Junak bie Krste Franipane viruj meni, stare Mjelovane kano vjetez Marko Kraljeviu
i delija Milo Kobiliu.
Suleman je vojsku sakupio
ter je tvrdi Kisek obsidnuo, Na 1532.
bio ga je trinajest nedilja
i uini trideset juria.
Al ga care osvojit ne moe,
ve izgubi silnu vojsku svoju,
jer ga brani senjski kapetane,
po imenu Juriu Nikola.
Ovo junak sileni bijae,
zlatno krilo na njem trepeae,
opoteni senjske vitezove,
sve rvatske bane i knezove.
Kae meni vijela posestrima
ljuta zmija Petra Keglevia,
od Rvata bana i plemia,
da je sjeka Turke krajinike,
prid junacim na vojsku odio
i carevu zemlju porobio, Na 1538.
dogonio plino nebrojeno,
dovodio robje nekreno.
uo jesi, stare Mjelovane,
to uini Baki Petre, bane:
prid ungarskom vojskom vojevae
ter Saksonu jade zadavae.
Oslobodi bekoga cesara
od Saksona, duke velikoga,
njegovu je vojsku isjekao
podaleko u zemlji nimakoj. Na 1547.
Mjelovane, zlo vino popio
i u gusle mukle udario!
Ta, kamo ti Zrinovi Nikola,
od Rvata bane i vjetee,
koga slavi ravna Ungarija,
Slavonija, Lika i Krbava,
jer je turske vojske razbijao,
na stotine glave odsijecao?
Kamo li ti Lenkovi Ivane,

silni vitez, od Rvata bane,
koji bie srca Jankovia,
a desnice Marka Kraljevia?
Ko isijee pod Segetom Turke,
Ali-pau i vojsku njegovu,
nego bane Zrinovi Nikola Na 1556.
i delija Lenkovi Ivane?
Ko isie kod Rakovca Turke
za etiri i vee iljada
nego junak Lenkoviu bane Na 1557.
i delija Alapiu Janko?
Ko potira Turke krajinike
ter ji stie blizu Vinodola Na 1558.
nego vitez Alapiu Janko,
ter ji sie bolje nego Marko?
Ko isijee silene junake,
krajinike pjece i konjike
od Bijaa i od Kostajnice Na 1565.
nego vitez Alapovi Janko?
Jo ti, pobre, lipe glase kaem:
podie se Sokolovi-paa
z dvajest i est iljada Turaka
ter porobi Liku i Krbavu.
Ali mu je loa srea bila:
na nj udari Erdeljiu Petre,
od Rvata bane i vitee,
ter potira Sokolovi-pau
i njegovu vojsku silovitu.
Tu gospoda mnoga izgiboe, Na 1565.
mladi bezi, silni alaj-bezi,
Al da znade, stare Mjelovane,
to uini Panovi Ivane:
on malenu etu imadie,
ali esto Turke razbijae.
Pali turska sela i varoe,
plino goni, mlado robje vodi; Na 1564.
kud njegova sablja dopirae,
on'da crna krvca tecijae.
Elek Vjede silni junak bie,

kako vijela posestrima pie,
od Rvata vjetez, enerale,
koji sijee Turke na sve strane.
Kupi bane svoje vjetezove
ter osvoji po Lici gradove, Na 1579.
pali sela i bile varoe,
sie Turke, to je po nje loe.
Jo ti kaem Juru Kriania,
koji bie srca Smiljania,
jer na vojsku esto odlazae,
robje fata, glave odsicae.
U tursku je zemlju odlazio
i varoe ognjem opalio,
Drenik tvrdi on je osvojio, Na 1578.
krajinike pod ma okrenuo.
Zmija bie Kislin enerale,
kojino se slavi na sve strane,
jer je tursku zemlju porobio,
bosanskoga pau pridobio.
On isie pod Ostrocem Turke,
do ramena okrvavi ruke; Na 1580.
slavie se do sudnjega danka
od Rvata, sileni junaka.
Kada Sisak Turci podsidoe,
osvojit ga oni ne mogoe,
jer ga brani pope dom Nikola,
Mikaia roda vitekoga,
koji puno posie Turaka
krajinika, najbolji junaka;
svoje bile on posveti ruke, Na 1592.
jer istira izpod grada Turke.
Opet Turci Sisak obsidoe,
a prid njima Asan-paa bie,
ali mu je loa srea bila,
na njega je vojska udarila
Edeljia, bana rvatskoga,
kojino je roda junakoga.
Razbi pau, isie mu vojsku, Na 1593.
opoteni svu zemlju rvatsku.
to od sablje njemu uticae,

ono Kupa voda prodirae:
utopi se Asane vezire,
jo i njegov bratac kapetane
i mlad netjak cara silenoga
Sinan-paa roda junakoga.
Poznadoe siloviti Turci,
to e rei Rvati junaci!
Drugoga ti kaem Jankovia,
po imenu Pavla Lenkovia,
enerala, rvatskoga kneza,
na oruju silnoga viteza,
koji turske vojske razbijae
ter jim ruse glave odsicae: Na 1594.
Rvaane podie junake
ter osvoji kule i ardake.
Petriniju bie osvojio
i krajinu tursku porobio:
robi zemlju cara silenoga
sve do Jajca, grada bijeloga.
Ko osvoji bilu Kostajnicu
nego vitez Lenkoviu Pavle?
Ko upali varo pod Biaem?
Upali ga Lenkoviu Pavle.
Ko isie Turke krajinike
nego vitez Lenkoviu Pavle?
Ko privede Vlahe u krstjane
nego vjetez Lenkoviu Pavle?
Al posluaj, stare Mjelovane,
da ti kaem i druge mejdane!
Kad Rvati naglo udarie,
ter kod Kupe Turke isikoe,
tu se nae vitez od krajine,
knez i junak silni od starine,
po imenu Mrnavevi Vue,
koji Turke oko Kupe tue.
Namira ga bie namirila
na junaka Badankovi-Bega:
z brijetkim se sabljam udarie,
ali Vue bolji junak bie,
jer pogubi konja i konjika

jednim mahom, careva vojnika. Na 1627.
Istim mahom dvi glave odsie
silni junak Mrnavevi Vue.
Veliko je pleme Drakovia,
rvatskoga na glasu plemia,
jer porodi bane i knezove,
na oruju silne vitezove,
koji caru puno dodijae
i njegove vojske razbijae,
a najvee Drakovi Ivane,
slavni vitez, od Rvata bane,
koji robi Liku i Krbavu,
u to vrime carevu dravu. Na 1641.
On isie Turke na sve strane,
a najvee mlade Kladuane.
Svoj gospodi od rvatske strane
prekazuje starac Melovane
ovu pjesmu na ast i potenje,
za njiovo vee uzvienje!
Pisma najposlidnja od slavne Bosne
Prikazana ocu potovanomu fra Boni Beniu, tiocu bogoslovcu i kustosu reene provincije,
od starca Milovana
Probudi se, Bosno, zemljo slavna,
kojano si zaspala odavna,
ter mi kai bosanske junake,
na oruju vitezove jake,
neka mogu i njih zapjevati,
ast i diku slavnoj Bosni dati!
Ali Bosna lipo odgovara,
Milovana ter estoko kara:
"Jer si, brian stare, poludio,
putujui pamet izgubio?
Kad si pjeva pjesme od junaka,
najvee si pjeva od Bonjaka.
Ko je bio Marko Kraljeviu,
ko li vitez Milo Kobiliu?
Ko bijae Relja Bonjanine,
Omuevi junak od starine?
Ko je bio Brankoviu Vue,

ko l' starinom Kastrioti Jure,
ko li junak Zrinoviu bane,
ko l' delija Kosari Stjepane
nego mladi starinom Bonjaci,
ol Bonjaci oli Hercegovci,
koji bihu bosanska gospoda
od slavnoga mojega naroda?
Otklem bie Senjanin Ivane
i delija Makar kapetane,
otklem li je Novak i Radivoj
i delija Tomiu Mijate
ve od Bosne i Hercegovine,
Kosaria stare banovine?
I ostali uskoci junaci
svi su, stare, starinom Bonjaci.
Ko bijae Janko Mitroviu
i Ilija serdar Smiljaniu,
ko li bie Suri don Stipane
i kavalir Jankovi Stojane
ve uskoci starinom Bonjaci,
ol Bonjaci oli Hercegovci, i ostali kotarski serdari,
kapetani, alaj-barjaktari?
Otklem bie starina Nakia,
Sinobada i mlada Radnia,
ve od Bosne i Hercegovine!
Viruj meni, stare, doistine.
Otkolem je Vukoviu Zee
i kavalir Gri dom Ivane,
otklem li su ostali serdari
i na glasu cetinski glavari
neg od Bosne i Hercegovine,
vitezovi zvani od starine?
Ko je bio Marko Sinoviu,
silni vitez Petre Kuliiu
neg Bonjaci, starinom junaci,
Hercegovci ol mladi Ungarci?
Otkolem je Deli-Markoviu,
silni junak Rade Miletiu
neg uskoci mladi Hercegovci,

a starinom svi jesu Bonjaci!
Ko bijae Nikoliu Bajo,
ko li vitez Ivanovi Marko
nego mladi starinom Bonjaci,
ol Bonjaci oli Hercegovci!
to li pjeva Posavce junake,
to ti pjeva starinom Bonjake.
Otkuda su Domazetovii,
ljute zmije kano Jankovii,
ve starinom od Bosne knezovi,
na oruju silni vitezovi,
kojino su svuda vojevali,
jo i turske glave odsicali
od Kandije rata estokoga
pod barjakom cesara bekoga?
A kamo ti pae Atlagii,
Atlagii i Kulinovii?
Di su tebi Duratbegovii,
Duagii i Sokolovii?
Kamo tebi sile Bakotii,
Kosarii i Filipovii?
Di su tebi Kopii junaci,
Ljubovii di su Hercegovci,
Sulagii i Mesiovii,
Lopuii i Vazlinovii
i ostali poizbor junaci
Hercegovci ol silni Bonjaci,
Dalmaciju koji porobie,
na stotine glava odsicae?
Kamo tebi Kuna Asan-aga,
koji mnogo odnese mejdana?
Di je junak Poprenoviu,
na oruju Marko Kraljeviu?
Kamo li ti Babiu Asane,
di li ti je Lopui emane?
Kamo tebi Cukarinovii,
Noinovi i Nadakovii?
Di je tebi Firdusovi bee,
Topalovi di ti je vitee?
Kamo li ti Zloji Omer-aga,

di li ti je ari dizdar-aga?
Di su sile Tataranovii,
Duratovi i Tabakovii,
koji svuda ete etovae,
na stotine glava odsicae?
Svi su ovo starinom Bonjaci,
ol Bonjaci oli Hercegovci,
kojino se tada isturie,
kada Bosnu Turci osvojie, i ostali bez broja junaci,
vitezovi starinom Bonjaci,
koji vlake odsicae glave
vee neg je u Primorju trave.
I da si mi zdravo, Milovane!
Boga moli, ostavi mejdane;
sve je nita, sve e u prah poi,
grihe plai, valja k Bogu doi.

Andrija Kacic Miosic - Razgovor Ugodni N S

Uploaded by

Document Information

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Andrija Kacic Miosic - Razgovor Ugodni N S

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

Andrija Kai Mioi:

Razgovor ugodni naroda slovinskoga

[Iz predgovora drugom izdanju Razgovora.]

Pazi, da ti ne ogule bradu,

od koji se spomenuti mogu,

Ostavlja jim banovine

koja od nji prosit budu

Za obiaj u tebi je,

osvoji mu veliki grad Promin.

Dogaaji posli poroenja Isusova.

nita uiniti, sramotni se natrag povratie, a mnogi od banovaca bihu posieni.

ubie knezove od Bribira.

On je unuk starca Radoslava,

Gizdave mu svate sakupila,

Za kralja me bani ne poznae,

Pak otie s vojskom u Raiju,

Posli toga boja estokoga

u tamnici kralja bulgarskoga

Pak ulize u dvore bijele,

Pak izae iz tamnice tamne

Kukala je crna kukavica

Dau tebi blago nebrojeno

"Ja u poi priko grke zemlje

Izvede ga iz tamnice tamne

Nisu ono ruice rumene,

Rasrdi se ljuba Brankovia,

Mogu li te, Vue, pogubiti,

Zaklinje se Milo Kobiliu,

"Ko bi onu bratju zavadio,

da pogube tri mila brajena,

Kad je Kristi glase razumio,

Prid njome je Kristiu Ostoja,

Svim junakom pisam na potenje,

ter je njemu tiho besidio:

3. Tomislav, koji imade rat s republikom mletakom.

Tiho mu je Jure besidio:

Kad zamahnu Kastrioti Jure,

Ali njemu loa sria bie,

Na elu mu od krune zlamenje,

Kad je care Juru razgledao,

Spomeni se, drago dite moje,

Tad Madari sablje povadie,

Jedva oni noce doekae,

Ne kti Jure uzeti kraljestva,

i osveti krvcu prolivenu

Nemojte se, brao, poplaiti,

Amedi je Jure govorio:

Kada vidi Ameda vojvoda,

Pisma od enidbe i udaje Mamice, sestre Kastriotia

Evo, pobre, rata i gorega,

i brez sinka i brez zarunika

Na glasu je Skenderbee bane,

Pak podie svoje vitezove,

Ban Kastrioti opet ini juri na Turke.

Odkada su cari postanuli

iz bostana rumene jabuke,

Skoie se pae i veziri,

Evo vami tvrdu viru dajem:

A sad ima puno godinica

Ovo ima po godine dana

Lani razbi cara estitoga

ostade mu azna i zaira,

sva e naa biti Ungarija,

samur-urci, zelene dolame