Margareta i Mefistofil kao prikaz

dobra i zla
Motivi dobra i zla su koristeni u mnogim djelim kroz historiju. Ovo se moze cak smatrati i
fundamentalnim motivom koji u citaocima budi zelju za biranjem strane. Tako se i u Faustu
sile dobra i zla bore za prevlast nad covjekom. Medjutim, ovo djelo je speicficno po tome sto
dobro i zlo nemaju klasicnu notu, vec su interpretirani kroz dvije najvece krajnosti, koje se
opet sudaraju u zelji prema jednom covjeku. Na strani zla, kao predvodnik mracne sile je
Mefistofil, pali andjeo. Na drugoj strani, aspolutni kontrast Mefistofilu je Margareta, nevina i
neiskvarena djevojka, vjernica.
Kroz knjizevnost Mefistofil je prikazivan kao vrhunsko zlo i iskvareni, pali andjeo koji je
izdao Boga, te je potom izbacen iz raja zbog tog neoprostivog grijeha. U Faustu njegov
karakter je malo izmijenjen, te se kod njega u nekim situacijama osjeti nota humora, pa cak i
privrzenosti i sentimentalnosti. Moze se cak reci da su mu date neke smrtne osobine koje ga
cine blizim i slicnijem ljudima, a samim tim i ljude njemu. Osnovna karakteristika djavola je
manipulacija. Najvise volim obrascice rumene. Na leseve ne pozivajte mene; ko macka s
misem, i ja tako. Kroz citat se moze primijetiti da Mefistofiles voli ljude iz razloga zato sto
su smrtni, i podlozni raznim spoljasnjim uticajima, a najvise od svega jer su adekvatna lovina
za igru koju avo obozava.Uzitak uvijek pronalazi u surovoj igri sa umom smrtnika koji nisu
svjesni jacine zla koje Mefistofil isijava. Najvece zadovoljstvo mu pricinjavaju ljudi koje je
teze pridobiti, jer tada moze da se igra i dokaze sebi i Bogu da se svaki covjek moze iskvariti
pa cak iako je u Bozijoj milosti. Moc koju on posjeduje je ono sto ga zapravo i cini
popularnim kod smrtnika, koji daju sve samo za zrno iste. Mefistofil se prikazuje kao
elokventan, inteligentan i prividno sarmantan gospodin, te zapravo demonstrira kako zlo cesto
moze biti prikrivenom vanjskom ljusturom zbog lakse prevare. Laskanje je Mefistofilovo
najjace oruzje, iz razloga jer su smrtnici podlozni uticaju lijepih rijeci i uzivaju u momentima
verbalnog uzidzanja, najvise kada to dolazi od drugih osoba. Pa vama bi, dete moje, u brak
valjalo hitati: pa vi ste lepi kao slika. Medjutim, cak i Mefistofil ima nesto cega se plasi.
To je naime, cisto srce, neiskvarena dusa, koja samo poznaje mir i Boziju ljubav. Takve osobe
su za njega apsolutno nedodirljive jer je on i sam svjestan da ne moze doprijeti od cistog srca.
Onu? Pa taman ide s ispovesti, pop grehova razresio je nju; uz ispovedaonicu se beh
prikrao. Nema tu nijedan greh, na ispovest je isla zabadava; nad njom ja nemam
prava! Citat oslikava avolovu nemoc pred vjernicom ciji grijehovi su minorni ili cak i
nepostojeci. U neku ruku je ovo ogroman udarac na Mefistofilov ego, jer je svjestan da nista
direktno ne moze uciniti da je pridobije zato sto sluzi Bogu, a samim tim je zasticena od
mracnog uticaja i njegove magije.
Dok Mefistofilis nosi titulu mracnog gospodara na drugoj strani imamo potpunu suprotnost
njemu, mladu Margaretu. Gete je u nju sakupio sve kvalitete koje bi ljudi trebali posjedovati.
Na trenutke, Margareta podsjeca na dijete, jer poznato je da su djeca neiskvarena bica i svijet
gledaju na poseban nacin. Ona posjeduje zavidnu fizicku ljepotu, koja njoj ne znaci mnogo.

Ispod fizickog oklopa krije se njezno, skromno bice. Pa ja sam samo devojka sirota; to je i
odvec ljubazno od vas: zaboga, meni ova ne pripada divota. Citat je odgovor na
Mefistofilovo laskanje Margareti. Jasno se vidi da ona nije lako povodljiva, te skromno odbija
pohvale, jer je svjesna da joj Mefistofil laska i uzdize je poziciju za koju je svjesna da nije
njena. Skromnost je stekla teskim radom u siromasnim uslovima, uceci se pravim
vrijednostima. Ko li to samo obe skrinje posla? Nece to biti cista posla! Citat prikazuje
Margaretin odgovor na anonimni dar koji je primila u obliku nakita. Ovdje uocavamo njeno
postenje, skromnost i stabilnost bez pohlepe jer je svjesna da ne pripada njoj. Car njene
nevinosti je i njena duhovnost i religioznost, koju ispoljava duboko se posvecujuci Bogu i
molitvi, uz konstantne odlaske u crkvu. Ne mora znaciti da je osoba dobra ukoliko ide u
crkvu, ali u Margaretinom slucaju svaka posjeta crkvi je blagoslov za nju i pomaze joj da
prezivi, usputno je uceci kako dobrota srca treba biti na prvom mjestu uz moralne vrijednosti
koje treba njegovati. Kod Margarete moral i dobrota dolaze kombinovano. Od malih nogu je
naucena da treba cuvati svoju cednost, jer gubljenjem iste gubi i cast. Ono sto joj je
svojstveno je njena moc prosudjivanja i predosjecanja zla. Uz Boziju silu ona osjeca prisustvo
njoj suprotnog. Kakva se to iz zemlje dize sen? On je to! On! Nek ide smesta! Sta hoce
on sred ovog svetog mesta? Mene trazi kao svoj plen! Oteraj ga odavde! Citat prikazuje
Margaretinu reakciju na Mefistofilovo prisustvo. Ona ne vidi njegovo pravo lice, ali osjeca
zlo koje se krije ispod vanjske ljuske. Ovo je jedan od dokaza da je ona pravi predstavnik sile
dobra, jer samo oni koji su odabrani i blagoslovljeni mogu prepoznati pravo zlo. Margareta je
na neki nacin bila i naivna, ali to se ne moze nazvati klasicnom naivnoscu. To je samo manjak
iskustva sa iskvarenim ljudima. Neizmjernu kolicinu ljubavi koja se krila u njoj poklonila je
Faustu, naivno se predajuci i vjerujuci da joj je iskreno uzvracena. Ovaj preokret joj
promijenio zivot u potpunosti. Medjutim, u isto vrijeme ju je i priblizio Bogu. Ona pronalazi
spas