1

Kulturne i knjievne prilike u Osmanskoj Bosni:

Jedna dosta sloena situacija u kultorolokom pa i u drutvenom smislu koja je
karakterisala vrijeme srednjovjekovne Bosne ,dodatno e se usloniti dolaskom
Osmanlija na njene prostore.Osmanlije su vladale Bosnom od 1463 do 1878
godine.Uspostavnom osmanske vlasti Bosna poinje ivjeti u novim uslovima i
to takvim novim tokovima koji e od nje napraviti u vjersko-kuturnom pogledu
najspecifiniju dravnu strukturu u Evropi.Za tu tvrdnju ima mnogo
argumenata: takav je primjerice podatak je
-za vrijeme Osmanske vladavine u Bosni u zvaninoj upotrebi bilo 7 jezika:
zajedniki ili maternji jezik (bosanski,srpski,hrvatski),zatim unutar
muslimanske kompomente:turski-jezik administracije i turski knjievni,arapskijezik teologije i raznih znanstvenih disciplina,perzijski-jezik poezije i
intelektualne,poglavito sufijske odnosno dervike elite.Unutar katolike
komponente;latinski kao jezik Crkve i diskurzivnih disciplina kojima se u Bosni
bave fratri,a u nekom smislu i jezik knjievnosti(npr franjevaki
ljetopisi).Unutar pravoslavne komponente:staroslavenski kao jezik liturgije ili
crkvenog obreda i od kraja XV odn poetka VXI st. i staropanjolski kojim su
govorili Jevreji koji naseljavaju bos. gradove nakon to su protjerani iz panije.
-U upotrebi su bila najmanje tri pisma: arebica-arapskog i turskog
jezika,bosanica-bosanska irilica i latinica-katolika crkva.Bosanica se kao
pismo zadrala cijelo vrijeme Osmanske uprave i unutar katolike i unutar
pravoslavne i muslimanske komponente.Begovi i njihove supruge zadrali su
tradiciju pisanja bosanicom,tavie ona se pojavljuje i u jednoj vrsti zvanine
korespodencije poglavinih ljudi sa ljudima istog jezika.
Meutim ,bosanski kulturni milje mogao je u to vrijeme solidno funkcionisati i
bez prevelikih zahtjeva postavljenih pred pojedinca u pogledu poznavanja
drugih kulturnih konfesija.Kao i u svom drugim carstvima,pismenost je bila
privilegija ueg kruga ljudi ,ali je u nekoj mjeri pismenost bila prisutna i u
mektebima .Nije bilo jezikog proimanja nego su se u vjerskim zajednicama
koristili vjerski jezici a ,dok je bosanski jezik bio zajedniki.Interkulturno
proimanje zbivalo se iskljuivo u pukoj kulturi.Na razini pismenosti svaka je
konfesija njegovala svoju tradiciju tako da je i tu vladala izoliranost.
Dakle,i bosanska kultura osmanskog perioda zasnovana je na dosta naglaenoj
polarizaciji izmeu PUKE i ELITNE sfere gdje su neki dofisticirani oblici
kulture;pismenost,upotreba jezika u knji i znanstvene svrhe,bili povlastica
uskih,elitnih krugova,obrazovanih pojedinaca,dok je s druge strane narod
skromnije ili nikakve pismenosti svoje kulturne potrebe zadovoljavao ktoz
usmeno-folklorne vidove ispoljavanja.
Na pitanje;ta je dovelo do ouvanja koncepta multikulturalnosti u
Bosni? moglo bi se odgovoriti da je to bio koncept Osmanske drave,koji se
razlikovao od evropskog modela dravnog ureenja ,unutar kojeg je ,pored svih
ostalih obaveza pojedinca u odnosu na vlast i obrnuto,od presudnog znaaja
bila vjerska pripadnost.Osvajaki pohodi Osmanlija razlikuju se od pohoda
ostalih Evropljana u srednjem vijeku.U samim borbama oni nisu bili nita manje
surovi ali nakon zauzimanja prostora ponaali su se u skladu sa islamskim
naelima,to znai da su potovali i druge vjere.Za razliku od evropskog
koncepta drave-nacije (pripadnost drave naciji) Osmansko carstvo je bilo
fiskalna drava ,u kojoj se lojalnost njezinih graana nije dokazivala vjerskom
pripadnou nego urednou izvravanja poreskih obaveza koje nisu bile isti za
pripadnike svih vjera.Dakle,Osmanska carevina od poetka uvodi princip
gradjanske a ne vjerske lojalnosti.Sloboda vjeroispovijesti je bila
zagarantovana.S obzirom na odnos novih gospodara prema zateenom

2
kulturnom stanju utemeljena je pretpostavka da je veliki broj bogumila poeo
masovno da prihvata islam.I poreske obaveze su ile u korist islamizacije.Bosna
je u to vrijeme bila centralna osmanska pokrajina na balkanskim
prostorima.Ona u 17stom stoljeu postaje stjecite muslimana koji su
protjerani iz Maarske,Srbije a to progonstvo bilo je posljedica naela ija
regija,njegova religija meu dravama u Evropi.
Fenomen izolacionizma u sferi kulture je obiljeio odnose izmeu razliitih
konfesija a s druge str je uspostavio jednu snanu i duboku diskrepancu/sraz
izmeu puke i elitne sfere kulture.U pukoj kulturi su ipak pristuna
proimanja ,dok u elitnoj vlada izolacionizam.Tako npr Muhamed Hevai
Uskufi 1631 pie svoj turskobosanski rjenik Potur-ahidija i neka vrsta
predgovora tog rjenika iznosi tvrdnju da je on prvi koji se usudio pisati na bos.
jeziku iako je itavih 30g ranije,u Veneciji, Matija Divkovi tampao svoja djela
na maternjem jeziku kojeg on takoer naziva bosanskim.Sa druge
strane,franjevaki ljetopisi takoe ne donose podatke o dogaajima i openito o
kulturi unutar dr. konfesionalnih zajednica nego se zadravaju unutar vlastite
konf. strukture,piui o drugim konfesionalnim skupinama samo kada opisuju
neke incidente,problematine situacije sa Osm. vlau.Tek rijetko oni svjedoe
o nekim interkonfesionalnim kontaktima injenja dobrih djela od strane drugih.
Na drugoj strani,na razini puke kulture,komunikacija je znai bila
intezivnija,sadrajnija,tako da moemo govoriti o kulturi koegzistencije ili
suivota u smislu jednog kulta dobrosusjedstva.Sve tri konfesije njeguju
usmeno-folklorne oblike kult ispoljavanja,u tu je razmjena netro
prisutnija,premda i tu postoje dosta jasne granice.Moemo rei da je najvaniji
integrativni faktor u kulturi Osm perioda bio: JEZIK,maternji,bosanski i SVIJEST
o pripadnosti jednom zajednikom prostoru i dijeljenju zajednike hist.
sudbine.U okviru muslimanske tradicije ukorjenio se islamsko-orjentalni
karakter koji se proima sa domaom kulturnom tradicijom.Najvednija
ostvarenja su u oblasti arhitekture,ornametike i knjievnosti,koja se razvijala u
3 toka:1.knjievnost na orjentalnim jezicima 2.alhamijado literatura (pisana
arebicom na bos jez.) 3.krajinika pisma (pisana bosanicom na narodnom
jeziku).Uporedo egzistira i usmena kultura koja vrhunce doivljava u epici,liricisevdalinka,te baladi-npr Hasanaginica.Oblici pisane knjievnosti nisu uspjeli
zadobiti masovniji karakter jer su bili privilegija ueg kruga i prepreku na putu
omasovljavanja predstavljala je poliglosija-viejezinost,naime,obrazovani dio
bos stanovnitva poznavao je orjentalne jezike i arapsko pismo te je masovna
publika bila uskraena u itateljskoj komunikaciji.Vrhunci knjievnog stvaranja
u Bosni su od 16 do kraja 17 st-kada je Osm carevina bila mona i stabilna,a
usmena knjievnost,kao najrazvijeniji oblik u to vrijeme dala je i najvea
dostignua.
Jedan jako naglaen bosanski patriotizam karakterizirao je pripadnike svih triju
kulturnih konfesija i to se na planu kulture (npr u usmenoj knjievnosti pa i u
pisanim djelima franjevaca) javlja kao dominanta.Moemo govoriti i o
sprecifinom mentalitetu bos. ovjeka koji je bio rezultat ovog duboko
ukorjenjenog konfesionalizma a s druge strane i historiske sudbine ovog
prostora koji je praktino uvijek bio neka najisturenija taka.Cijelu Bosnu
moemo smatrati jednim graninim podrujem,uvijek izloenoj ratovima i
drugim prijetnjama i gdje je openito vladalo jedno stanje nesigurnosti,to je
kod ovdanjih ljudi stvaralo snaan odbrambeni refleks,svojevrstan inat i
naglaeni konzervatizam.Podrazumjeva se da u takvih hist. okolnostima
( a naroito u posljednje 2,5 st Osmanske vladavine) nije bilo za oekivati neki
vei zamah kulturnog ivota,naroito u pogledu irenja pismenosti koja je
pretpostavka nekom kult. bogatstvu ali se to u izvjesnoj mjeri kompenziralo u

3
prostoru usmeno-folklornih oblika kreacije to samo potvruje onu tezu o
ljudkoj potrebi za ispunjavanjem kulturnih prohtjeva,bez obzira na uslove u
kojima neka zajednica ivi. Tako smo i dobili jednu od najvrednijih oblika u svim
relacijama usmene knjievnosti ;EPIKU koja je zavrijedila i svjetsko priznanje.
Knjievnost na orijentalnim jezicima nije uspjela ostvariti komunikaciju sa
irim,uglavnom nepismenim slojevima stanovnitva,a epistolarna knjievnost
na narodnom jeziku (krajika pisma) je bila po svojoj funkciji u tom pogledu jo
izrazitije limitirana,praktino jedna primjenjena pismenost,tako da je ostajala u
tom zatvorenom komunikacijskom prostoru pa se tek ALHAMIJADO
KNJIEVNOST javila kao pokuaj premoavana jaza izmeu puke i elitne
sfere i utoliko je njen kulturoloki znaaj dragocjen.To je jedna puki
orjentirana linija pisane produkcije u Osmanskom periodu nastal unutar
muslimanskog kult kruga.Ona je karakteristian spoj narodnog jezika i
prihvaene isl-orjentalne kulture,namijenjena srednjim i niim slojevima
stanovnitva.S druge strane,unutar katolike komponente,vei dio stvaralatva
bos. franjevaca pokazuje tu puku orjentaciju.Naime,oni su iskoristili odreene
pogodnosti na globalnom nivou u smislu promjene strategije katolike Crkve
iznuene irenjem i pojavom reformatorskih pokreta
u Evropi.Tada je naime,Crkva uvidjela da mora nainiti odreene ustupke
narodnom jeziku pa samim tim i narodnoj kulturi to e bos. franjevci
kapitalizirati kroz gotovo cijelo svoje stvaralatvo ,tako ga usmjeriti i dizajnirati
spram potreba naroda iji su duhovni pastiri bili.
Rijeju,franjevaka knjivnost predstavlja u cjelini jedan pokuaj
prilagodbe,injenja prijemivih razliitih sadraja(tematski uglavnom za
crkvenu slubu,za uenje katolike crkve) i prenoenje tih sadraja u iroke
narodne slojeve.(Franjevci su koristili narodni jezik i bosanicu a pisali su i na
lat. jeziku,i te textove nazivamo bosanski franjevaki latinitet).Naravno,kao i
cjelokuona knjievnost koja je nastajala u krugu Crkve,i ona je bila utilitarna,tj
pretpostavljala je vanknjievni,pragmatiki karakter estetskoj odn.
unutarknjievnoj svrsi umjetnikog stvaranja.Do promjena,koje su bile vrlo
rafdikalne doi e u 19 stoljeu kada je na djelu proces SEKULARIZACIJE odn
posvjetovljenja franjevake knjievnosti.Knji. vie ne slui iskljuivo religijskim
potrebama ve na sebe preuzima i neke dru. edukativne i ideoloko-pol.
funkcije.Tu govorimo zapravo o preporodnoj knjievnosti koja se meu bos.
katolicima javila pod uticajem ilirskog pokreta u Hrvatskoj.
Slian proces obiljeie i knjievno-kulturno djelovanje meu bos.pravoslavcima
u 19 vijeku s tim to je tu posrijedi presudan uticaj ideja Vuka S.Karadia.To je
ujedno i vrijeme kada sfera kulture postaje presudan faktor u nacionalnom
profiliranju bos pravoslavaca i katolika,to vrijeme njihovog nacionaliziranja kada
se oni definitivno opredjeljuju kao Srbi ili Hrvati
Pravoslavna knjievnost u to vrijeme bila je vezana za manastire, manastirska
pismenost ali koja njeguje i mitologiju.(status pravoslavaca je posebno
poboljan poslije 1557 g kada je obnovljena Peka patrijarija na Kosovu kao
centralna institucija Pravoslavne Crkve.)
Do sekularizacije meu Bonjacima doi e tek kasnije,u periodu tranzicije tj
evropeizacije to e se deavati tek na prelazu stoljea ,u vrijeme AU
vladavine.

Knjievnost Bonjaka na orijentalnim jezicima

4
Pod pojmom knjievnosti Bonjaka na orjentalnim jezicima podrazumjevamo
bogato i raznovrsno stvaralatvo u prozi i poeziji ,koje je trajalo vie od etiri
stoljea.Vremenske odrednice ovog knjievnog toka su druga polovina 15-stog i
kraj 19-stog st.Pad Bosne pod Osmansku vlast tokom 15 i 16stog stoljea
izazvao je velike promjene u privrednom,drutvenom i kulturnom ivotu ove
zemlje.Sa svojom vlau Osmanlije su donijele svoje drutveno ureenje i svoju
islamsku kulturu.Pod uticajem raznih faktora najvei dio bosanskih bogumila
prihvata islamsku vjeru.Iako to stanovnitvo prihvata novo drutveno ureenje i
islamsku ideologiju ,Bonjaci meutim ljubomorno uvaju i svoj jezik,tradiciju,i
ostale atribute svoje narodnosti.Privredni napredak zemlje stvorio je
materijalne uslove za ljepi,udobniji i kulturniji ivot a u skladu sa tim,porasle
su i duhovne potrebe ljudi iz ega je porastao i razvoj pismenosti,obrazovanosti
i knjievnosti.Meutim,svi ti razvoji odvijali su se unutar okvira nove islamske
kulture i na orjentalnim jezicima.To dovodi do mnogih tekoa jer su
Bonjacima bili strani ne samo ti jezici ve i duh i nain razmiljanja
istonjaka.Pored svega toga,Bonjaci su dali veliki doprinos kulturnoj povijesti
Osmanskog carstva.Bonjaci su se istakli u raznim oblastima islamske kulture i
dali toj kulturi nekoliko znaajnih imena.i ve od 15stog stoljea Bonjaci
poinju stvarati na orijentalnim jezicima.
To stvaralatvo ne pripada Bosni ni po jeziku ni po duhu ali pripada po tome to
je stvarano u Bosni,tim prije to je i u ovoj knjievnosti i pored svih novih
okolnosti bilo i izliva narodnog duha ,posebno ljubavi prema rodnoj grudi.
Bonjaci su usvojili i strani nain i sredstva izraavanja u knjievnosti jer je
domaa literatura bila suvie nejaka da bi se suprotstavila novim uticajima.
Bosanska knjievnost na orjentalnim jezicima pripada tursko-orjntalnoj
knjievnosti ali s obzirom da ovu knjievnost nisu stvarali samo Turci nego svi
narodi koji su pripadali Osmanskom carstvu,smatramo da je ovaj dio te
knjievnosti stvoren na bosanskom tlu i koji su stvarali nai ljudi ,dio bosanske
kulturne batine.Dakle,pitanje koje obiljeava povijest izuavanja knjievnosti
bonjaka na orj. jezicima je pitanje pripadnosti ovog stvaralatva .
Prema nekom etnikom shvatanju,autori ovih djela na turskom arapskom i
perzijskom jeziku su Bonjaci a mnogi od njih uzimaju i kao svoj ojesniki
pseudonim pridjev al-bosnawi=bonjak,bosanski.Meutim,pojedini autori
uzimaju kao iskljuivi kriterij u odreivanju pripadnosti ovog stvaralatvsakriterij jezika.Drugi argument za kojim poseu pobornici teze o ekskluzivitetu
prava Turaka da ovo stvaralatvo smatraju svojim,jeste injenica,da najvei dio
tog stvaralatva,tvz divanska knjievnost,u poetikom,tematskom i idejnom
smislu,ne daje znake svoje nacionalno-zaviajne orjentacije nego je
naprotiv,izrazito nadnacionalnog karaktera.Rijeju,to je mistika knji.,koja je
nastajala u dervikim redovima,meu sufijama.Odmah se meutim tu javlja i
protuargument;ako je to stvaralatvo nadnacionalnog karaktera,zato ga onda
svrstavati u povijest islamske/turske knjievnosti?Generalno bi se moglo
postaviti pitanje:ima li umjetnost uope svoju nacionalnu pripadnost ako je po
sutini stvari njena orjentacija da prevazilazi sva ogranienja,pa tako i ona
nacionalna?Potujui takvu umjetniku tenju ka univerzalizmu i
nadvremenosti,mi naravno nalazimo smisao i nunost i za nauni interes za
knjievnu batinu Bonjaka na orjentalnim jezicima,a u okviru nacionalne
povijesti knjievnosti;bonjake i bosansko-hercegovake. U tom
smislu,povijest bonjake knjievnosti,nije povijest iskljuivo bosanskog
jezika,to je multikulturalna i multilingvalna disciplina koja ukljuuje i slavistiu i
orjentalistiku komponentu.Naposljetku,tu je i tematska orjentacija znatnog
broja tekstova na turskom jeziku direktno vezana za Bosnu i za hist zbivanja na

5
ovom uem prostoru,tavie i u poeziji imamo jedan subanr;pjesme o
gradovima.
Pored jedne osobene lirske poezije-divanskog pjesnitva ,nastajali su i prozni
tekstovi.Knjievnou u uem smislu smatramo DIVANSKU PROZU ,zatim
jedan specfian mistino-didaktiki anr;prozna djela protkana
stihovima,nastala po uzoru na sadijev ulistan .Ostalo bi spadalo u kategoriju
knjievnosti u uem smislu:LJETOPISI ,HRONIKE,HISTORIOGRAFIJE,
MEMOARI,pa i djela na arapskom jeziku koja bi danas bila kategorizirana kao
TRAKTATI,SOCIOLOKO-TEOLOKE STUDIJE,KOMETARI i sl.
U stilsko-izraajnom i poetikom smislu,knjievnost tokom osmanskog perioda
nije trpjela neke bitnije razvojne promjene,tavie rije je o jednoj vrlo
normativnoj knji. podlonoj konvenci i obrascu a to je proizilazilo iz modela
kulture unutar koje je stvarana,dakle,kulture koje je orijentirana ka prolosti i
koja ima svoja zadata i ustanovljena pravila,modele,uzore koje vrlo striktno
slijedi .Pri tome je isljuen avangardizam i tenja ka inovaciji i promjeni
,vrjedonsni sistem je bio postavljen tako da se uspjenim smatralo samo to se
uklopilo u zadatu konvenciju ,okvire,-i u tome se krije odgovor na pitanje zato
je npr divansko pjesnitvo egzistiralo vie od 7 stoljea, njegujui isti poetski
obrazac,metaforiku,simboliku,jednom rijei,istu poetiku.

Divanska poezija (i simbolika u divanskoj poeziji)

Lirika koja je stvarana na turskom jeziku tokom Osmanskog perioda u Bosni
kao i u cijelom Carstvu spada u tzv divansku poeziju koja je svoju kulminaciju
doivjela u 17-tom a nestala krajem 19-stog stoljea.Ona se u to vrijeme nije
tako nazivala,tek kasnije,u XX st meu istraivaima je prevladala upotreba
ovog termina kojim se ove pjesme nominiraju a budui da su objavljivane u
DIWANIMA.Divan je arapska rije a znai skup,zbir,sastanak a u upotrebi
oznaava zbirku pjesama pisanu i sastavljanu na jedan propisan nain,u osnovi
po ugledanju na kanonske pjesnike perzijske knjievnosti;Omera
Hajjama,Atara,Hafiza,Rumija,Sadija i brojne dr. najee nazivane perzijskim
klasicima.Postoji konstatacija da je divanska poezija jedna od najdugovjenijih
pojava u povijesti svjetske knjievnosti.Naime,u svom izvornom obliku ,sa
jednim istim fondom izraajnih sredstava,sa istom tematikom,jednom rijeju,u
istom poetskom obliku ona je trajala gotovo 7 stoljea.Stoga bi bilo nuno
odgovoriti na pitanje zato je ona tako dugo trajala.Odgovor lei u tipu kulture
u kome se takvo pjesnitvo javilo i egzistiralo.To je slina kultura kao i sve
srednjovjekovne kulture-okrenuta ka svojim izvorima.Ne postoji svijest o
potrebi prevazilaenja,svijest o progresu nego je svrha,cilj i smisao dostizanje
uzora iz prolosti (retrogradna kultura-unazad okrenuta).
Divanska poezija ima svoje idejno vrelo u islamskoj mistikoj filozofiji poznatoj
kao sufizam ili tesavvuf.To je uenje po kome sav materijalni svijet
predstavlja odraz apsolutnog duha.To apsolutno bie,dakle Bog je Univerzalna
Istina ,jedini cilj,smisao,bitak pa samim tim i jedina tema kojom su islamski
mislioci zaokupljeni teei sjedinjenju i povratku tom iskonu iz koga je sve
proizalo.A ta je mogunost,prema ovom uenju ,pruena ovjeku na prvom
mjestu, jedini on ima tu privilegiju da usmjeri svoj ovozemaljski ivot ka
postizanju takvog cilja jer posjeduje duu (partikularizam) koja je dio
boanskog u njemu i zahvaljujui njoj ovjek tei da se vrati tamo gdje se
pripada.Dakle,to se boansko sveprisustvo,taj panteizam ,najee izraava u
metaforama i alegorijskim predstavama. Naime,u razliitim slikama se iskazuje
ista ta tenja-za povratkom iskonu.To su ; kaplja-mora,slavuj-rua
,praka-zemlja,leptir-svijea.Dakle,leptirica u svojoj ljubavi prema Svjetlosti,
krui oko nje sve dok joj krila ne sagore na vatri Ljubavi.Te slike nazivamo
opim mjestima,najprije mistike filozofije a samim tim i diwanskog
pjesnitva.Divanska poezija ima svoje stroge kanone i ona je jedan od
najradikalnijih primjera tzv poetike poistovjeivanja ,gdje funkcionira jedan
strogo uspostavljan simboliko-metaforiki sustav a kanoniziran je na taj nain
da doslovno itanje,u okviru takve poetike nije estetski relevantno.
---Divanska poezija je pisana jezikom alegorije i puna je simbola koji trae
pojanjenje.Tako bi se za mnoge pjesme moglo rei da su isto ljubavne ak i
sa erotskim nabojem,jer su svi elementri ljubavne lirike tu;anja za dragom,
patnja,tuga zbog rastanka,opis ljepotice koja je redovno neke nadnaravne
ljepote.Ti iskazi su samo privid jer je ena samo simbol a ljubav je upuena na
drugu stranu.Osnovni simboli divanske poezije su ;ljubav ,vino,i ljepota.
Ljubav se iskazuje upravo ovim terminom ali je najee subjekat sakriven
,vino znai opijenost i to je opijenost vea time je i predanost iskrenija i jaa.
Vino se ne shvata doslovno kao vino,ve je to esto i proces,kretanje ka
uenom iskonu.Ljepota ima bezbrojne sinonime i svi su u funkciji

7
predstavljanja Savrene Ljepote.U ovoj poeziji esto nailazimo na skruenost
pjesnika ,koji se prikazuje bezvrijednim,jadnim i beskrajno sitnim u odnosu na
Vrhovnu Ideju.Isticanje svojih slabosti i nemoi zapravo je manir ovih pjesnika
; njegovo fiziko bie je potpuno bespredmetno i ne zavreuje nita do patnju.
Vrlo est simbol je i HARABAT,ije je doslovno znaenje ruevina a u ovoj
poeziji predstavlja krmu koja je zapravo mjesto na kome se okupljaju
dervii,tekija ili tarikat,a tu je obavezan i saki ili krmarica koja simbolizira
predvodnika odn ejha koji dodaje pie odnosno daje upute i znanja kojima se
stie do cilja.Zatim lice drage,oi,soluf ,trepavica i sl. shvataju se takoer
simbolino,kao misteriji boanskog sveprisustva.
To su dakle POETSKE IFRE divanskog pjesnitva;obraanje njoj ili njemu nije
obraanje konkretnom biu ve iskazivanje ljubavi prema Njemu,a to je bilo
mogue u ar. i tur. jeziku jer oni ne poznaju razliku u gram. rodu on-ona.
Stoga divansko pjesnitvo u svakom stihu na razliit nain repetira jedan isti
motiv;ljubav,odanost,putovanje.
---Gotovo da nema pjesnika koji ne koristi legendarne ptice kao simbole.Jedna
od njih je mitski labud KAKNUS ,ogromna ptica koja ivi hiljadu godina nakon
ega sagorijeva ali u pepelu ostaje jaje iz kojeg se ponovo raa i po tome je
ona simbo, dugovjenosti ali se koristi i u znaenju zvunih efekata jer iz
njenog kljuna,koji ima 300 rupa,odzvanjaju zvuci.ee se javlja i ANKA ili
SIMURG koja je mona ali i zastaujua,te HUMA PTICA koja znai sreu,a uz
ove legendarne ptice esta je i pojava slavuja.Narcis se javlja kao cvijet ali i
kao istoimeni legendarni lik ,u oba sluaja kao pojam ljepote i
samozaljubljenosti.I nebeska tijela su dosta esti simboli,sunce npr predstavlja
vladarevu mo,mjesec je njegov vezir a susreu se i dr. planete u sasvim
odreenim znaenjima.
Dakle,tumaenje koje se smatra pravovjernim i u religijskom smislu
vjerodostojnim jeste ALEGORIJSKO-MISTINO tumaenje prema kojem
nita u tim pjesmama ne treb shvatiti doslovno.Postoji cijeli sistem ifriranihsimboliko-metaforikih znaenja koja se koriste za alegorijsko prevoenje iz
doslovnog u mistino, iz materijalnog u duhovno.
Vrlo esto meutim,stihovi divanskih pjesama blokiraju,tj ine prenategnutim
ove mistino-alegorijske interpretacijske transmisije.Susreemo se sa stihovima
kojima dominira utisak doslovnosti,referencijalnosti ,tavie stie se i dojam da
je ta konvencionalna interpretacija sluila pjesnicima kao alibi,kao adut kao
odbrambeni mehanizam na koji se uvijek mogu pozvati u sluaju da im se
pripie nepravovjerje,hereza i sl.

Motivi i vrste u divanskoj knjievnosti:

motivi:
Divanska poezija ima bogatu skalu tema i motiva iz Islama i tradicije ali se
u njoj javljaju i konkretne historijske linosti . Mnogi pjesnici koriste dijelove
Kur`ana ,bilo da ga citiraju kao samostalne stihove ili nekim ajetom dopunjuju
svoju misao.Takoer se iz Kur`ana uzimaju likovi poslanika i interpretiraju prie
o njima ,pa se susreu Muhamed,Isa,Musa,Jakub,Jusuf,
Adem,Ilijas.Najvie se uzima lik Muhammeda a.s. i opjevava se njegovo
roenje,ivot,mirad(Muhamedovo uspee u nebesa) i smrt.
Trojica naih pjesnika napisala su miradije a takvo djelo Sabita Uianina
dostiglo je meu njima najvei domet.Znaajan historijski dogaaj-seoba
Muhammeda a.s. iz Mekke u Medinu,kao pojam spasonosnog i po znaaju za
islam dalekosenog ina ,javlja se kao motiv kod vie pjesnika.Pored poslanika
Muhameda ,esta tema je i njegova ua obitelj;kerka Hazreti Fatima,njen mu
Alija,etvrti halifa te njegovi sinovi Hasan i Husein.
Pjesme divanskih pjesnika pune su mistike terminologije koja se mora
poznavati da bi se prilo itanju tih stihova. Mistiki motivi su preuzeti iz
arapske predislamske poezije ,ali nisu preuzeti doslovno ve kao ifre.
(primjerice,sastavni dio mistike terminologije je rije harabat i saki,krmarica
koja nudi vino,kao sredstvo pribliavanja Bogu).
Nai pjesnici su dobro poznavali i perzijsku tradiciju i junake iz klasinih djela
te knjievnosti ,pa su ih esto i koristili,to su najee vladari,junaci i likovi iz
ljubavnih spjevova;DEM ILI DEMID,ZAL,BEHRAM,IRIN,LUKMAN i
dr.Posebno mjesto zauzima MENSUR HALLAD ,jedna od najtraginijih
linosti sufizma ,dervi koji je po mnogima ,dostigao stepen savrenstva a koji
je radi svoje izjave:Ja sam Istina osuen i pogubljen.Od 10tog stoljea kada je
pogubljen,pa na ovamo smatra se Boijim muenikom koga nisu shvatili njegovi
savremenici te mu pjesnici i dervii odaju poast.Kod pjesnika Bonjaka
nalazimo na temu proricanja.Iako se to kosi sa islamom i Kuranom ,to je dosta
korieno kao motiv.(Najtipiniji primjer proricanja imamo i djelu Varidat
Hasana Kaimije).Zatim,prisutne su i teme iz aktualne ivotne stvarnosti,a u
pjesmama koje govore o svakodnevnom ivotu opisuje se ivot na
dvoru,praznina atmosfera,ivot samih pjesnika,kao i njihovo mjesto i uloga u
drutvu.Najblie ivotu su dakle, bile kaside-pohvalnice,mersijetubalice,pjesme o gradovima,historijskim linostima i dogaajima.
Praznici su esta tema divanskih pjesnika a posebno opisuju Bajram i
Ramazan,kao svetkovine duha u muslimanskoj tradiciji.Nai pjesnici opisuju i
bojeve i sveanosti nakon pobjede,te openito historijske dogaaje.
U divanskom pjesnitvu postoji izvjesno poklapanje ove formalne i tematskoidejne komponente,ili drugim rijeima ,zna se tano koji i kakav tematski i
emocionalni sadraj se iskazuje unutar odreene forme.
Najuestalija forma je GAZEL.
To je lirska pjesma koja sadri izmeu 5 i 15 distiha ili bejtova , i pjeva
uglavnom o mistikim temama.Ovom pjesnikom vrstom autor je izraavao
svoju ljubav ,duevna stanja,meditirao o svojoj sudbini ,pa nije ni udno to je
gazel upravo po ovom svom sadraju bio omiljena pjesnika forma.Gazel ima

9
formu rimovanja AA BA CA to je standardna rima divanskog pjesnitva i u
posljednjem bejtu nalazi se tzv MAHLAS odnosno pjesnikov pseudonim,dakle
ime autora i vrlo esto se zna desiti da je gotovo jedini podatak koji imamo o
autoru (to je srednjovjekovni koncept autorstva,koncept koji sve individualno i
subjektivno potiskuje u drugi plan).Dakle,idejni koncept divanskog pjesnitva je
odricanje od individualnosti.Anonimnost autora u punoj mjeri dolazi do izraaja
ali ipak moemo s dosta osnova govoriti o autorskim osobenostima.
KASIDA- je u Osmansku knjievnost dola iz arapske predislamske tradicije u
kojoj je umjenost pjevanja bila na veoma visokoj cijeni.Rije je o duoj pjesmi
koja ima izmeu 20-30 bejtova a moe da sadri i vie od 100,
a njezina tematsko-formalna strana vezuje se za njezinu prigodnost.
Kasida doslovno znai tenja ka cilju,dakle osnovno znaenje kaside je
pjesma sa namjerom.Autori su obino pisali kaside prema narudbi nekih
beduinskih odn plemenskih autoriteta,isticali njihove stvarne ili tobonje
kvalitete,pisali neke vrste hvalospjeva,ali je to bio samo jedan,obino zavrni
dio pjesme.Imala je kasida i jo nekoliko svojih obaveznih tematskih faza koje
su opet,sukladno orijentalnoj poetici,meusobno bile gotovo nepovezane.
Kasida je obino zapoinjala opisom nekog ljubavnog rastanka ,zatim zna
uslijediti opis putovanja (putopisna faza),opis nekih sveanosti ,praznika itd da
bi tek na kraju pjesnik preao na glavnu temu a to je hvalospjev.Kasida je po
svom sadraju vrila neku drutvenu funkciju.Organizovali su se i odreeni
natjeaji pjesnika na kojima su najljepe kaside bile zapisivane i vjeane na
kamen u abi.Otuda je i ostao naziv MUALAKA (ovjeati) pa se te zlatne kaside
zato i zovu mualake.U kasidama su uglavnom sadrani opisi nekih sveanosti
,veinom onih koje se upriliuju povodom imenovanja i postavljanja na neku
funkciju.Kada je to sluaj kod naih pjesnika onda su to najee kaside u ast
namjesnika koje Porta alje u Bosnu.Kasidama su obiljeavani i dr. dogaaji kao
to su spremanje i odlazak u rat ,roenje i smrt nekih vanih ljudi ,pa u tom
smislu kasidu moemo smatrati preteom jedne dr pjesnike vrste a to je
tarih.Zlatno doba kaside je u periodu uspona i razvoja Osmanskog
Carstva,procvata kult i knji. u njemu, dakle u VI i poetkom
XVII st. (tema kaside nije mistika ali su izraajna sredstva u potpunosti
divanski svojstvena,kasida je po formi proireni gazel.)
TARIH je pjesnika vrsta koja spada u domen epigrafike.To je krai stihovni
oblik od moda 3,4 bejta najee ,pisan u povodu neije smrti ali i roenja te
drugih znaajnih dogaaja ,primjerice zavretka gradnje nekih opih javnih
dobara ;mostova,damija,esmi,hanova,mesdida,tvrava..
Ova pjesnika vrsta je u svom posljednjem bejtu sadravala godinu kada se
dogaaj kome su stihovi posveeni desio a to je bilo mogue zahvaljujui
injenici da arapski harfovi pored svoje grafiko-glasovne imaju i numeriku
vrijednost.Dakle,sam datum ili godina koja se eli obiljeiti ,izraava se stihom
koji zbirom brojanih vrijednosti slova daje godinu koja se obiljeava.
RUBAIJA to su katreni ,najee imaju formu rimovanja AABA,i to su po vrsti
refleksivne pjesme : izraavaju duboku misao proetu osjeanjem ali je
misaona komponenta dominantna.Rubaijom se moe sa malo rijei izraziti neka
filozofska misao ali i doivljaj;ljubav,sanjarenje,uivanje u vinu i slino.
I rubaija je preuzeta iz perzijske tradicije, prema Baagiu vrsta jako prikladna
za kratke i jezgrovite misli .

10
KI`TE : to je obino dubejt koji ima formu rimovanja AABA , i koje se zapravo
razlikuju od rubaije po tome to su one okrenute neposredno ka ivotu
,konkretnim osobama i pojavama.To je kritiko-satiriko pjesnika vrsta,i ako
bismo joj traili pandan u zapadnom sustavu knjievnih vrsta ,to bi bio
AFORIZAM. (aforizam je saeta duhovita misao o ovjeku , ivotu i svijetu).
Kao zasebno pjesniko djelo a ponekad i kao dio divana javlja se MESNEVIJA,
pjesma vrlo bogatog tematskog kruga.Ona je najee vjerska pjesma koja
uzima sadraje iz Kur`ana i hadisa ili opisuje ivot i smrt poslanika Muhameda
Meutim,njome se esto izraava i ljubav,zatim,pjesnici su ovu formu koristili i
u opisu epskih tema,kao to su bojevi i sl.Najuveniju mesneviju,obimno djelo
u kome objanjava svoju filozofiju napisao Mevlana Dalaludin Rumi,jedan od
najveih isl. filozofa i pjesnika.
Ponekad se u divanu nau i pjesme o gradovima koje se po stilu,jeziku i motivu
dosta razlikuju od ostalih vrsta divanskog pjes.Najee su te pjesme nastajale
kada su njihovi autori daleko od rodnih gradova te su stoga one natopljene
enjom ,koja se pretvara u hiperbolu,pa te gradove pjesnik doivljava kao
rajske bae sa prelijepim iteljima i uenim starcima.

o bejtu
Osnovni stih divanskog pjesnitva je bejt (to doslovno znai kua ili ator)
ion se uvijek javlja u formi distiha. (polustih je misra to znai atorsko
krilo).Bejt je osnovna semantika jedinica jedne pjesme i on je k tome potpuno
autonomna znaenjaska jedinica koju moemo izluiti iz pjesme,premjetati je
unutar iste pjesme a da ona kao cjelina praktino nita ne izgubi.Bejt kao
osnovni stih divanskog pjesnitva i openito islamsko-orjentalnog pjesnitva je
potpuno samostalna znaenjska jedinica,nije podreen cjelini pjesme i moe se
izluivati iz nje pa ak i uvoditi u sadraj drugih pjesama.
U principu,islamsko orjentalna estetika insistira na detalju,na mikrocjelinama a
ne na makrocjelinama koje objedinjuju te detalje.Dakle ,tu imamo odnos
koordinacije a ne subordinacije.Cijela ta estetika dakle,stavlja akcenat na
detalj,na pojedinanost,po emu se ona sutinski razlikuje od aristotelovski
zasnovane evropske estetike koja detalj podreuje cjelini ,ili drugim rijeima:
neki odlomak,segment,sam za sebe nikada ne posjeduje puni smisao ve ga
dobiva tek unutar cjeline,u relaciji spram drugih dijelova i cjeline kao takve.
Islamsko orjentalna divanska poezija ima strogu metriku i striktnu rimu
(najee AA BA CA DA itd) tj rimuje se svaki drugi polustih bejta i najee je
tako mada ima nekih izuzetaka.
Svaki bejt varira ili repetira jednu istu ideju,osjeanje,moda tek mijenja
tematski sadraj dok idejni ostaje isti.To je znai:ljubav prema
Stvoritelju,udnja za iskonom,povratkom due u svoj prazaviaj.

11

Zijaija Mostarac
O pjesniku Zijaiji Mostarcu znamo neto vie zahvaljujui njegovim pjesmama
koje sadre vrijedne autobiografske podatke.Pjesniko ime mu je Zijaija to
znai Svijetli,potpisivao se kao Zijaija sin-Alije Mostarac ,a prepisivai njegovih
pjesama su dodavali i elebi,to znai ueni.Kako se vidi iz imena,roen je u
Mostaru gdje i proveo najvei dio ivota i gdje je umro,pokoen kugom 1584
godine.Po svom pjesnikom opredjeljenju Zijaija je lirik.Jedino pjesma Sluaj
ejha Abdurrazaka u svom prologu je deskriptivno-epskog karaktera gdje
pjesnik izlae kako nije naiao na razumijevanje u svom rodnom kraju pa se
otisnuo u bijeli svijet ,gdje je propatio sve muke i tegobe.Zijaija je pisao na
perzijskom i na turskom jeziku.Imao je osobenost da sam objanjava svoje
stihove,poput neke vrste autoreferiranja.Tako u jednoj od pjesama na turskom
jeziku koja sadri 30 distiha pjesnik analizira svoju psihu,sam sebi govori o
svojim manama i vrlinama sluei se tipinim orijentalnim pjesnikim
figurama ,govori da je ovjek promjenjivo bie,sklon dobru i zlu.Rijetka je
pojava u turskoj poeziji da pjesnik sam objanjava svoje stihove,meutim
Zijaija u jednome stihu govori da je ruevna kua njegovo srce i slino.
Najuveniji je njegov gazel pod imenom Rije Zijaijina.
Tu imamo prisutna opa mjesta poput ruinjak,ljepotice,pupoljci,zatim
pjesniku defanzivu takoe kao jednu konvenciju,tu skruenost i baroknost.
Predmet njegove nesretne ljubavi je ena ista i nedokuiva.Pjesnik je
promatra sa odstojanja i divi joj se ali se ne usuuje da joj prie jer nije
dovoljno rjeit da joj saopi svoju ljubav;pred dragom on je nijem i nemoan da
izrazi svoje misli.TOPOS NEIZRECIVOSTI je naime maniristiki elemenat u
divanskom pjesnitvu i kljuna figura za kojom poseu autori, toliko je Ona
lijepa da se to ne moe iskazati ,rije je dakle o maniru.Posljednji bejt u ovom
gazelu je mahlas kada pjesnik kae Zijaijo,neznalice! .U gazelu Kobne za
me imamo situaciju kada ifrirani znaci divanskog pjesnitva omoguuju
autoru referencijalni aspekat,kada alegorijsko tumaenje uva pjesnika od toga
da ga smatraju heretikom.

Muhamed Karamusi NIHADIJA

Prvi spomen o pjesniku Nihadiji ostavio nam je znameniti putopisac Evlija
elebi,naime,prolazei kroz Viegrad preko Sokolovieve uprije na Drini ,
Evilija elebi spominje i natpis na mostu koji je spjevao pjesnik Nihadija.
Pored svog pjesnikog imena Nihadi, to znai staloen,umjeren
upotrebljavao je i nadimak Sarayi (Sarajlija).Uivao je glas uena ovjeka i
plodnog pjesnika na tur. jeziku pa mu je i veliki vezi Mehmed-paa Sokolovi
povjerio da napie tarih njegovom uvenom zdanju.Nihadijina lirika je suptilna
a izraz mu je izbruen .Bogatstvo rjenika i umjenost koritenja epiteta
iznijansiranih znaenja ukazuju na to da je ovaj pjesnik pored izvanrednog
talenta posjedovao i izgraenu tehniku pisanja turske poezije.

12
U gazelu Je li ono mlade u obrvama one koju voli... pjesnik varira isto
znaenje u razliitim slikovnim kombinacijama.Dakle,on koristi samo drugaije
elemente unutar istog filozofsko-metafizikog znaenja,kao to su:
mlade-obrva,petlja u luku,gavran u gnijezdu,slavuj-grana,car-prijesto,peatpovelja,hodoasnik-aba,zatim u bejtu to je kaplja mastila pala sa pera
svemoi kada je/ neprolazni umjetnik slikao njene obrve -u pitanju je dakle
odnos DIO-CJELINA,odnos partikulariteta i totaliteta.Ovo su omiljeni motivi
njegove poezije.

Ahmed VAHDETIJA
Divanski pjesnici openito su nastojali sebi nadjevati pjesnike pseudonime ,
tako da izbor tog pjesnikog imena bude u skladu sa mistikim odnosno filozofskim konceptom na kome poiva to pjesnitvo,pa je to i u ovom sluaju
posrijedi,Vahdet znai Jedinstvo Bitka,Boije Jedinstvo, a i njegova poezija
nastoji verbalno ovjerodostojiti takvo jedno uenje i poimanje.
Vahdetija je naime pripadao hurufijskom mistikom pravcu.Hurufiluk je u
osnovi takav tesavufski sistem u kome se sve okree Apsolutnom Biu,sve je
usmjereno Njegovoj savrenosti i ljepoti.Osnovni cilj, iskazati ljepotu Voljenog
Bia,izraziti ljubav prema Njemu ,postie se govorom a u sklopu tog govora
slovni simboli imaju posebno znaenje te otuda i naziv ovog pravca hurufiluk
(harf,mn.huruf,to znai slovo,znak).U slovima kao simbolima oni vide
tumaenje buduih dogaaja,ona su po hurufijama elementi svega postojeeg
pa i ukras svega postojeeg.Ovu sektu su ubrajali u herezu a njeni sljedbenici
su od poetka proganjani.Vahdetija nije teio nekoj slikovno-metaforikoj
virtuoznosti,bio je dosljedan poetikim i filozofskim naelima ,drao se
provjerenih motiva,slika,izraajnih sredstava,pa tako i ovaj njegov gazel
Kad u more dospije kaplja... nam moe posluiti u praksi kao ogledni/
pokazni primjer na kome se moe zorno objasniti sutina ovog pjesnitva ,
kako u njegovoj filozofskoj,tako i u izriajnoj dimenziji.Tu sve ostaje u istom
krugu znaenja,nema ouenja jer Vahdetija koristi hipereksploatisane motive i
slike.

Dervi-paa Bajezidagi
je jedan od najveih divanskih pjesnika.Roen je u Mostaru u prvoj polovini XVI
stoljea a poginuo je u jednoj od bitaka kod Budima 1603 godine.Napisao je i
na turskom i na perzijskom jeziku po jedan kompletan divan pjesama.
Dervi-paa B. je pisao lijepe i jednostavne stihove.Kako je izvanredno
poznavao perzijske klasike ,i njegovi stihovi su puni perzijskih fraza usvojenih
od poznatih uzora.To opet ne znai da nije bio orginalan ,ali ta orginalnost ni
kod jednog pisca nije mogla ii dotle da be se za njega moglo rei da je
potpuno nov i da daje neto to pjesnikim kanonima nije usvojeno.
Bajezidagi je neka vrsta Baagievog idealnog pjesnika koji,piui o njemu ,
unosi neke elemente vlastite eksplicitne poetike.
U gazelu Po srebrenom tvom obrazu .. Bajezidagi koristi neke tipine
hipokoristike svojstvene usmenom narodnom stvaralatvu,naprimjer
ko opara,ja ne znadem,moje oi pune sanka
da od plaa ja ne mogu do bijela zaspat danka
Zatim,gazel Ako ono stasito djevoje.. je zapravo nazira ili paralela na gazel
perzijskog pjesnika Hafiza.Upotreba opih mjesta,tih garantovanih zatitnika od
eventualnih prigovora za oskvrnue morala i pravovjerja ,davala je zaudo

13
pjesniku mnogo vie slobode nego to se to moe pretpostaviti ,a ovo je jedan
takav kapitalan primjer.Alegorijsko prevoenje je u ovom sluaju nemogue,
rije je o ljubavnoj pjesmi gdje su znaenja referencijalna,u smislu da su nemistika ,to je ono znaenje koje inzistira na prirodnoj ljubavi meu ljudskim
biima.Sasvim je dakle jasno da je predmet njegove ljubavi u ovoj pjesmi
ena,ljepotica.
Bajezidagi je pisao i pjesme o gradovima. Zanimljivo je istai da one,iako
izrijekom posveene gradu,stvarnoj geografskoj i drutvenoj sredini koja,kao i
svaka,ima neka lokalna,specifina obiljeja ta obiljeja ne moemo nai u
nekoj znatnoj mjeri u tim pjesmama.U Bajezidagievim pjesmama o gradovima
nisu,dakle,u prvom planu lokalna obiljeja to je i bilo tipino za pjesme o
geadovima iz tog perioda,i taj izostanak konkretizacije ini pjesmu takvom da
bi se ona mogla vezati za bilo koji grad.Podlijeui retorici opih mjesta
svojstvenoj divanskom pjesnitvu,pjesnici slave,hvale,preuveliavaju i
pretjeruju u pohvalama (najea figura je POREENJE sa prevazilaenjem),i
da se pri tome gubi ta osobenost,taj osobeni kolorit.Cijela pjesma,Gazel o
Mostaru, je poreenje sa neim to opisana predmetnost svojim osobinama
nadvladava.Te usporedbe su konvencionalne,dakle poreenja sa dennetskim
prostranstvima,sa opjevanim i esto koritenim prostorima (u ovom sluaju
Sirija),dalje imamo koloristike aspekte (npr papige).
U ehrengizi o Mostaru tako je jedina referenca mostarski most i ta neka
specifina hercegovaka atmosfera dok je sve ostalo ponavljanje nekih opih
mjesta.Tek pojedini stihovi potvruju Baagievu tezu o specifinosti naih
divanskih pjesama koja se ogleda u naglaenom tematskom interesu pa i
izvijesnim uticajima domae lirske poezije.To bi bili stihovi:
S dvije kule velika uprija
Pruila se preko r`jeke arne
Te sa svojim velebnijem lukom
Priinja se poput duge arne ,gdje je pjesnikov izriaj vie domai,usmenoknjievnog porijekla iz sevdalinke (rjeke arne) i nae narodne pjesme.
I Baagi naginje na izriaj sevdalinke,tako da ova pjesma potvruje njegov
prevodilaki manir (inzistiranje na patriotizmu,tenja za uklapanjem u njegov
utilitaristiki koncept knjievnosti..) ,on zapravo ,u ovom sluaju i sasvim
zorno,pie nove,svoje stihove prema motivima predloka - pa teko da bi se i
moglo govoriti o prepjevu.
( U pohvalnici Sarajevu imamo isti sluaj samo to pjesnik tu spominje
Bembau dok bi se sve drugo moglo i zamijeniti sa Mostarom.)

14

Baagieva recepcija divanskog pjesnitva

-Baagievo interesovanje za bonjaku batinu na orijentalnim jezicima je
barem dvostruko motivirano.Osnovna motivacija je unutarnja:on je i sam bio
pjesnik i prirodan je njegov interes za poeziju,naroito za poeziju njegovih
prethodnika.S druge strane,njegovo istraivako opredjeljenje je na liniji
ukupnog javnog i politikog djelovanja u jednom dosta sloenom historijskom
momentu a-u vladavine,naroito onih stavova koje je Baagi zastupao u
pogledu kulturnog i nacionalnog identiteta Bonjaka i dravnog statusa Bosne.
Baagi je naime smatrao da Bosna i Hercegovina nije izgubila svoju
samostalnost i slobodu u 15 vijeku ,nego su se nai stari Bonjaci i Hercegovci
prilagodili duhu vremena,novim uvjetima i politiko-historijskoj situaciji,ona je
znai nikada nije izgubila,naroito kao jedan osjeaj posebnosti,kao jedno
distinktivno obiljeje Bonjaka u odnosu na druge etnike skupine.
U ovom stavu sadrana je ideja vodilja ukupnog Baagievog politikog
djelovanja,unutar koje kulturni i knjievni sadraji sudjeluju u mjeri njihove
djelotvorne ukljuivosti u taj izraziti pragmatiki,utilitarni,i politiki koncept
kakav je Baagi zastupao.Pritom su mu ile na ruku i neke okolnosti na irem
planu:jedna opa kulturna klima u Evropi u doba romantizma koja je pokazivala
naglaeni interes za Orijent,za islamsku kulturu i knjievnost.
Dolaskom A-U dio takve duhovne orjentacije se prenosi i na Bosnu,ali na I
mjesto mogli bismo ipak staviti jedan konkretan politiki interes AU da u Bosni
neutralie sve nacionalno-separatistike (tj srpske i hrvatske) pokrete i da
afirmira neko integralno bonjatvo ijem e oblikovanju ona dati presudan ton
i glavno obiljeje. Taj Baagiev metod ima sljedea obiljeja:
- odlikuje se jednim filolokim pristupom; koji podrazumjeva da se text
jeziki ispita,da se utvdi njegovo porijeklo,starost i autentinost,da se
prikupe svi relevantni biografski,drutveni i historijski podaci,zatim
upoznati kulturnu i drutvenu sredinu djela,i da se istrae eventualni
knjievni i vanknjievni uticaji na samog pisca.To je externi/izvanjski
pristup koji se nadograuje i prevladava sa elementima esejistikoimpresionistikog postupka kada dolazi do izraaja njegova pjesnika
evokacija.
- vrednovanje i kompariranje grae
- kompetentno prevoenje i prepjevanje tekstova
U metodolokom smislu dragocjeno je izvjesno nadrastanje filolokopozitivistikog metoda.Baagi je,naime,nastojao spoznati vrijednost texta po
sebi,s jedne strane,i vrijednost koja se ukazuje njemu kao itaocu i istraivau
,kao osobi u kojoj se Istok i Zapad proimaju na osoben nain.Moe se dodati i
to da su neke savremene teorijske kole kao centralni teorijski problem
prepoznale upravo to recepcijsko premoavanje vremenskih i kontekstualnih
(kulturoloskih,povijesnih i civilizacijskih) razlika u knjievnoj komunikaciji.
Jedan od zahtjeva uglednih njemakih znanstvenika upravo se svodio na ono
to,primjerice Enes Durakovi u izvjesnoj mjeri uoava kod Baagia:on navodi
status nekog opusa ili nekog djela u onovremenom sistemu vrijednosti ali ga taj
status ne obavezuje na preuzimanje suda.Na kraju on prilazi djelu iz
perspektive vlastite sadanjosti i iz svoga sistema vrijednosti.

15
-Meutim,Baagievo poimanje teksta divanskog pjesnitva u savremenom je
kontekstu esto prigueno ili deformirano njegovim ponekad ovlanim
impresijama i naglaenim rodoljubnim sentimentom,odn popustljivou i
nekritinou prema pojedinim autorima,ve i samo zbog toga to su Bonjaci.
Baagiu je,naime,trebala potvrda etnikog identiteta Bonjaka kroz povijest da
bi mu ona bila argument jednom vrlo kriznom vremenu,naroito u pogledu
te nacionalne identifikacije.Doktorska disertacija Safet-beg Baagia je nauno
djelo koje je otvorilo najmanje 5 i danas aktuelnih pitanja u bosanskoj
orjentalistici i knjievnoj tradiciji;
1.pitanje statusa i nacionalne pripadnosti te knjievnosti
2.pitanje diference i posebnosti divanskih pjesnika Bonjaka u odnosu na
pjesnike etnike Turke
3.pitanje knjievno-hist. sistematizacije i periodizacije ovog pjesnitva
4.pitanje osobenosti i vrednovanja pojedinih autorskih opusa
5.problem prevoenja i prepjevanja
od ovih V tema,iv interes dananja nauka pokazuje za sve njih,osim za
problem periodizacije.
Baagieva razdioba div.poezije na etiri perioda,zasnovana na smjernom
kombiniranju imanentno knjievnih i eksternih (historijskih,sociolokih.mentalitetskih) faktora,i samo djelomino oslonjena na knjievnopovijesnu dinamiku
matine osmanske literature ,ostaje jedini pokuaj periodizacije div.pjesni.
Bonjaka.Dakle,to su IV perioda;
I - od 15stog i poetka 16stog vijeka;prilagoavanje i prihvatanje istonoislamske kulture i civilizacije i islama kao njene ideoloke podloge
II- 16sti vijek.To je klasino doba procvata.
III period 17st koje je obiljeeno dvojnim razvojnim putevima:na jednoj str
pjesnici koji se oslobaaju ili emancipiraju od perzijskog kanonskog modela
dok drugi razvoj ide ka epigonstvu,dakle epigonska poezija,doslovno slijeenje
kanonskih obrazaca.
IV 18 i 19sti vijek ,kada je ovo pjesnitvo na zalasku.To je vrijeme potpunog
epigonstva i dekadencije,moda kod nekih pjesnika i prodor empirijskih
sadraja u ovo pjesnitvo.
-Premda se u Baagievo vrijeme ne moe govoriti o kategorijama nacionalne
knjievnosti i nacije u dananjem znaenju,a posebno ne bonjake nacije i
knjievnosti,implicitno je sasvim jasno da je njegov etniki kriterij (ta njegova
teza o posebnosti Bonjaka od ostalih) dopunjen jo nekim poetikim
argumentima(npr onim o specifinim vezama ovih pjesnika sa bonjakom
usmenoknjievnom tradicijom) je sasvim na liniji kasnijih knjievnih historiara
koji ovaj segmenat literarne tradicije ukljuuju u povijest bonjake nacionalne
knjievnosti.
U zadnjih 30 god vodi se dosta intezivna polemika o tzv bonjakom
svojatanju bonjakih pjesnika meutim Baagi to ne smatra vrijednim
problematiziranja ve,sukladno njegovoj autorskoj samoosvijetenosti,kao
neto to se samo po sebi razumije.Ne moemo dakle prihvatiti tvdnju naunika
Vana Bokova koji kae da knjievnost u Bih na orijentalnim jezicima integralni
dio osmanske knjievnosti i da je njeno pravo ime osmanska knjievnost BiH.
Meutim,ni Baagievi bonjaki argumenti nemaju uvijek injenino pokrie.
Poznata je jedna njegova teza; pjesnici iz naih krajeva veinom ine neki
poseban anr na polju turskog pjesnitva.Bez svake sumnje oni su stajali pod
uplivom nae narodne poezije,koja imade toliko obilje, turskoj poeziji nepoznatih pjesnikih izraza i slika.Mjesto da pozajmljuju sve pjesnike ljepote od
Arapa i Perzijanaca kao to su to obiavali i svi turski pjesnici,posegnuli bi

16
katkad i za bogatom riznicom nae narodne poezije,pa iz nje u finoj formi
izloili na turskom parnasu mnogu dragocjenu umotvorinu . Ali nema nigdje
konkretnih stihova koji bi bili potvrda ovakvom jednom stavu.Mnogi drugi
naunici su se oslonili na ovakvu jednu mistifikaciju.Neki istiu bistrinu i
jasnou pjesnikog izraza Bonjaka tj. manji intezitet one sufijske hermetine
simbolike,ali istiu takoe i avangardnost, to u sluaju Sabita Alaudina
Uianina ima svoje opravdanje.Meutim,ova Baagieva teza se uruava na
sljedeem:problem je u meusobnoj inkompatibilnosti bonjake usmene
poezije (sevdalinke) i poetike divanskog pjesnitva.To sasvim precizno
razobliuje Branko Leti; uza sve uvaavanje Baagievih stilskih dokaza, i
knjievni historiar mora biti suzdran prema ovakvom sudu,s obzirom na
razumljivu mogunost da su na orjentalnim jezicima gubili svoju pravu prirodu
stajai epiteti i stilski obrti karakteristini za nae narodno stvaralatvo.
U jednoj mjeri isto vrijedi i u obrnutom smjeru:doslovno prevoenje ovih fixnih
izraza iz arapskog i tur. na bos.jez. takoer je u semantikom smislu
diskutabilno.Baagi ih je u prepjevu uinio bliskim po stilu ,po izrazu i metrunaoj narodnoj pjesmi,i teko je vjerovati da on toga nije bio svjestan jer je
suvie poznavao tur i perz jezik.
prepjev
Baagi je izvrstan prepjevatelj,a dobrom prepjevu uvijek prethodi i dobra
interpretacija odn razumijevanje texta.Baagi je kao pjesnik oito intuitivno,
sa punim uivljavanjem odlino komunicirao sa orginalom.Meutim,Baagiev
je cilj odomaiti pjesmu a nain na koji on to ini je : upotrebom epskog
deseterca,sevdalinske i epske pjesnike terminologije,morfolokih i sintaksikih
obrazaca karakteristinih za bonjaku knjievnost,upotrebom stalnih
epiteta,okamenjenih sintagmi,deminutiva,hipokoristika,npr :rajske bae,rjeke
arne,velebnijem lukom,slavnije` junaka,rujno vino itd(Izdvojiti se
tako mogu Baagievi prepjevi uvenog Bajezidagievog Gazela o Mostaru,i dr.
Po srebrenom obrazu tvom il` je crni soluf pao...)
pjesnici
Unutar vlastitog sistema vrednovanja Baagi meu bonjakim divanskim
pjesnicima ima svoje favorite i autsajdere.U skladu sa njegovom
romantiarsko-prosvjetiteljskom orjentacijom simpatije su na strani onih koji
piu KLASINIM STILOM,koji stvaraju jedre i jasne pjesnike slike ,preferiraju
doivljajne teme a klone se hermetike,opskurnosti i pretjerane kienosti i u
skladu sa tim on izdvaja Dervi-pau Bajezidagia a na dr strani kao maniriste
Nerkesiju i Medaziju.Baagi razlikuje tri stila divanskog pjesnitva;KLASINI,
RETORIKI I DEKADENTNI,pa je tako predstavnik prvog Dervi-paa,drugog
Nerkesija a treeg Medazija.Zapravo je pod imenom Dervi-paa predstavljan
Baagiev tip pjesnika i on pod tim imenom izlae nain pisanja koji je po
njemu najbolji,daje svoj odgovor na pitanje ta je to dobra poezija i kakva je
njena funkcija.(izlae svoju poetiku implicite)
Baagi se moe nazvati prviim komparatistom u b-h knjievnosti.

17

MEDAZIJA anija Mostarac

ivio je u Mostaru,krajem 16-stog i poetkom 17 stoljea.Bio je savremenik
Dervi-pae Bajezidagia ali iako se nalazio u njegovom krugu,izgradio je
vlastiti stil.Biografski podaci o Medaziji su vrlo oskudni.Divanski pjesnici su i
inae u izboru mahlasa nastojali da nominalno (tj,imenom) uspostave nekakvu
vu vezu izmeu pojma (imena) i sadraja njihovog stvaralatva,da dovedu u
neki odnos adekvatnosti oznaitelja i oznaeno.U ovom sluaju imamo primjer
kada se pjesniku zaista posreio izbor tog imena jer MEDAZ na arapskom
znai trop ili tzv figure znaenja.Njegova poezija zaista je metaforiki bogata
ak bismo mogli rei i nekonvencionalna dolazi do punog izraaja ono to se
naziva pjesnika sloboda (poetika licence),pa i u svome vremenu Medazija nije
mogao raunati na neku masovniju recepciju ,izuzev jednog uskog pjesnikog
intelektualnog kruga,jer u njegovim stihovima dolazi do vrlo neobinih
asocijativnih povezivanja,
sudara pravih varnica,u prvi mah veoma udaljenih i iskljuivih pojmova i
znaenja da bi se,ipak,barem za onaj dio itateljstva koji ima tu vrstu
predispozicije ,ipak na koncu sve ukazalo kao vrlo skladno,usaglaeno,u
poetskom smislu logino.Medazijina pjesma Opsi mostarskog mosta u
pravom smislu potvruje ovo poimanje,gledanje na metaforu u poeziji kao na
kreativni in,iznalaenje i uspostavljanje novih,do tada zatomljenih i ignoriranih
slinosti i veza meu pojavama i predmetima (poetska metaf.),za razliku od
metafore u svakodnevnoj komunikaciji koja kao katarheza poiva na
prepoznavanju ili potvrivanju onih ve uoenih i etabiliranih slinosti u
stvarnosti,u svijetu u kojem obitavamo.
u pjesmi:
Zato se stas mostarskog mosta pogrbio...
u prva dva bejta imamo s jedne strane unoenje folklornih elemenata i s druge
strane: most,draga,zaljubljenici,stas,kao opa mjesta u divanskom pjesnitvu
ali sve to to je prepoznatljivo ovdje se dovodi u vezu na jedan
nov,neobian,nikad do tada iskuan nain,dakle jedna vrlo uspjela
metafora.Potom imamo motiv aika i motiv drage kamena srca koji su pripisani
mostu i to su one tzv legitimacije.Umijee je u tome da se opepoznate ak i
vrlo exploatisane figure i slike ,dovedu u vezu tako da to bude neobina
kombinacija.Upotreba opih mjesta pjesniku je predstavljala neku vrstu zatite
od spoitavanja za bogohuljenje,zapravo,to je jedna vrsta EZOPOVSKOG
GOVORA pomou kojeg pjesnik sebi osigurava status pjesnika i nastoji da
preduhitri eventualne prigovore (Ezop kao autor basni koje su sluile da se kroz
usta ivotinja kau neke istine).
U sljedeem bejtu Zar bi iz oiju danju nou suze lijevao...? imamo opi
motiv rastanka i udnje za ponovnim sastankom,to je dakle stalno kretanje i
pokuaji lirskog subjekta da se vrati svom Iskonu.Bejt noge
mu na zemlji.. ve tada je postojala svijest o jednoj specifinoj poziciji Bosne
na mjestu ili sredokrai sukoba civilizacija Istoka i Zapada pa je i
sama simbolika mosta spajanje ljepotom,umjetnou i kulturom.
U bejtu mramor mu je zemljinu kuglu osjajio izraena je hiperbolizacija,odn
POREENJE sa prevazilaenjem.Orijentalni pjesnik naprosto mora iskazivati
ushienost,ekstazu,oduevljenje jer je to njegov autentini emocionalni prostor

18
i rezultat toga su upravo ovakve metafore.I u sljedeem bejtu takoe je to
figura poreenje sa prevazilaenjem,dakle,nema nigdje na svijetu takve
ljepote to bezbroj puta ponavljaju divanski pjesnici ili pak prelaze na TOPOS
neizrecivosti to se opet svodi na isto.U bejtu jedna voda iznad,
druga tee ispod njega.. govori zapravo o rijeci ljudi i o vodi Neretve a obje su
rijeke ivota; u tom vremenu trebalo je doista biti pjesniki odvaan pa se
koristiti ovakvim usporedbama i metaforama,to nije uspjelo ni jednom
pjesniku do tada.Medazija je pjesnik snanog osjeaja za prostor ,uvijek
vrlo rado koristi horizontalne i vertikalne perspektive i simboliki ih vee ,kao
npr u bejtu da mrav ovaj most vidi.. gdje se poigrava sa
perspektivama,isticanje mravlje i divovske persp. zapravo je isticanje ovjekove
malenkosti.Takoe, u stihu
eh ni ljudi ni meleci tako neto nisu ugledali ,
on zapravo trazi nekog fiktivnog posmatraa,neko tree lice da bi bezbroj puta
ponovljeno iskazao na drugaiji nain.
Zanimljivo je da je u bejtu Ljeti,Neretva kao aik oslabi.. upotrebljeno ope
mjesto aik na jedan potpuno novi nain,aik je Neretva ljeti! to je upravo
dovoenje u logiki vezu u poetikom smislu meusobno semantiki udaljenih i
nepovezivih pojmova i sadraja,niko prije Medazije nije do tada usporedio
Neretvu sa aikom.

Muhamed NERKESIJA
ivio je na prelazu iz 16stog u 17sto stoljee.Roen je u Sarajevu oko 1584 g.
i u svome vremenu u kulturnim krugovima predstavljao je prominentnu linost i
kao knjievni stvaralac jedan je od rijetkih Bonjaka koji je dobio priznanje
javnosti,jo dok je bio iv ozbiljno je tretiran a to se vidi i u injenici da ga
spominju sve napisane povijesti Osmansko-turske knjievnosti.Naroito je
cijenjen kao pisac divanske proze.Njegovo pjesniko ime NERKES znai narcis.
Potkraj ivota imenovan je slubenim hroniarem Carstva pa je pozvan da u
tom svojstvu prati Murata IV na pohodu u Revan.Na putu ka Revanu pao je sa
konja i umro u 44 god. ivota.
Nerkesija spada u grupu maniristikih pjesnika ,njegov je til barokni u osnovi,i
Baagi je bio dobrim dijelom u pravu kada je taj manirizam ocijenio katkada
retoriki ispraznim.To e rei da je tenja ka nekoj stilskoj virtuoznosti kod
Nerkesije ila na utrb znaenja,smisla,onog to pjesmu ini umjetnikom
tvorevinom.Nerkesija je autor duih textova i kada pie poeziju i prozu to su
uglavnom due forme.Njegovim najznaajnijim djelom smatra se Hamsa ili
Hemsa tj Petoknjije ili Pet tomova.Tih 5 knjiga nisu meusobno tematski
povezane.Posebno je zanimljiv po jednoj zbirci pisama koja se smatra
vrhuncem njegove pjesnike virtuoznosti.Te su epistole takoe vie
propedeutike,vie kao testiranje vlastitih mogunosti ,nego to su namijenjene
nekom konkretnom adresatu za itanje.Nerkesija se okuao u raznim
anrovima;gazeli,kaside,tarihi,poeme,pjesme o gradovima.U nekim
minijaturama uspijevao je na voleban nain progovoriti o sudbinskim stvarima
i pitanjima na samosvojan nain.
Ak u loptu zatvorenu,,,
u ovoj pjesmi,sama inscenacija je vrlo neobina i vrlo zanimljiva.Kao i sva lirska
poezija i ova dva distiha funkcioniraju u misaonom pogledu na razini binarnih
opozicija.Ovdje je to nezaobilazna i vjeita tema,taj kontrast ili antiteza izmeu
prolaznosti ljudske i vjenosti - boanske.Slika je sasvim

19
orginalna,kao objektivni korelat upotrebljena je neobina metafora ljudskog
ivota koji se tako brzo,kao lopta valja,i proe takorei neprimjetno (kako kae
Nerkesija u tom vjenom prevrtanju),i u paradoxu ta je zapravo smrt i
prolaznost njegova sutina.Cijela pjesme je MEMENTO MORI ,podsjeanje
na smrt kao sutinu ljudskog bivanja.Motiv mrava je ope mjesto i
identifikacija sa pozicijom ovjeka.Lopta je sfera,nebo plavo je vjenost.
Dakle to je jedan vjeni i nepomirljivi kontrast,s kojim ,kako ne bi bio samo
frivolna konstatacija,treba iznai neku novu sliku i na taj nain oiviti i oduhoviti
tu papirnatu istinu.To postiemo pomou iznalaenja OBJEKTIVNIH
KORELATA ,neega iz svijeta ivota to moe pobuditi nau spoznaju.
U Nerkesijinoj pjesmi o Sarajevu; Odvojih se od Sarajeva,, identine motive
smo nalazili i u Bajezidagievim pjesmama; karakteroloke generalizacije su
inae prisutne u pjesmama gradovima.
(opa mjesta;ruinjak,hurije,ljepotice, vinopija,bekrija su tzv protekcije,koje
nemaju doslovno,ve toboe,preneseno alegorijsko tumaenje).Uenog Ahmeda
elebiju on u ovoj pjesmi naziva uvodom zbirke uglednika to je neobino
za na jezik,ali on ga tako sintagmira da bi istakao njegov ugled.Znaaj uvoda
u ovoj vrsti duih divanskih formi je veliki i tu se iznosi neka vrsta
programa,odn poetika explicite kao npr Nerkesijina pjesma Dnevnik brige
koja je uvod iz Petoknjija. Tarih O smrti je natpis na nianu Ajni-dede
koji je bio uglednik u svome vremenu.to se tie divanske proze Nerkesije,u
osnovi se moe sloiti sa Baagiem koji je izmeu ostalog napisao za
Nerkesijinu prozu : ..tu misli ne stvaraju izraze nego izrazi stvaraju misli i tako
na raun izraza njihova pjesnika djela gube neizmjerno mnogo od svoje
klasine vrijednosti, te navodi perzijsku izreku; mi ujemo ubor fraza,ali
misli-misli nema .

Husein LAMEKANIJA
ivio je krajem 16tog i poetkom 17tog stoljea.Lamekanija je pisao poeziju
koja predstavlja neku vrstu pjesnikog iskuavanja dosega i mogunosti
dervike mistike prakse.Lamekanija,to e rei Bezmjesni,stremio je ka
jedinstvu egzistencijalnog bitka i propovijedao samoodricanje i predavanje
Bogu.On po prilici pjeva iz dubokog zanosa,iz te opinjenosti i zaljubljenosti
koja je svojstvena pristalicama tesavufskih uenja.Ali pri tome,saM zanos po
sebi nije estetski bitan sadraj Lamekanija je za nas znaajan po tome to je
uspijevao iskazati u pjesmi upravo tu snagu vlastitih osjeaja.
Pjesma zaljubljenih u ovoj pjesmi moe se i asocijativno doarati derviki
zikr i emocionalno stanje u kome se dervii tada nalaze.To je u osnovi jedna
Platonistika vertikala,za idealom ,za apsolutnom Idejom koju stvaralac
primarno posjeduje u mislima i eli je materijalizirati u tekstu.U ovom sluaju
ipak nije za oekivati da se iskae cijeli taj doivljaj jedne dervike seanse.
Znaenja i metaforika koji su u pjesmi provedeni su estetski relevantni.Opa
mjesta su primjerice;pjani,oi ljubavnice,ljubav,solufi,oprati ruke od oba
svijeta,pojiti vjenim piem sve je to sastavni dio jedne zalihe motiva i
izraajnih sredstava za kojima poseu divan. pjesnici ali u samoj
materijalizaciji,tj u pisanju to treba dati na jedan nov i samosvojan nain.
Dakle,u stihovima Lamekanije primaran je mistiko-simbolini i alegorijski
doivljaj.Lamekanija je ostavio jedan Diwan i jednu satirinu pjesmu.(i
Vahdetname).

20

Hasan KAIMIJA
nam je vie zanimljiv kao narodni tribun ili voa nego kao pjesnik.Zbog
zastupanja masa koje su sune 1683 godine traile da se razdijeli bogatako
ito,Kaimi je doao u sukob sa sarajevskom ulemom i vlastima i zbog toga je
,kao i zbog svojih proroanskih pjesama, protjeran iz Sa.Nastanjuje se u
Zvorniku gdje provodi ostatak ivota.Sahranjen je u zasebnom turbetu na Kuli
u Zvorniku.
Svoja nadahnua odn Varidat spjevao je u formi kasida koje se kasnije
prepisivane tako da ih i danas imamo sauvane u velikom broju primjeraka.
Varidat je u osnovi jedno djelo proroanskih naklapanja,naalost
najzastupljeniji prepisivani text u orjentalnim fondovima naih biblioteka,jer je
ta knjiga stekla neki kultni status u njoj su toboe bila kazana neka
proroanstva i vizije premda je ona u pjesnikom smislu bespredmetna.
Tako Baagi kae da je alosno da se ovo Kaimijino djelo nalazi sauvano u
Bosni u vie primjeraka nego svih skupa pisaca i pjesnika iz naih krajeva.
Za Kaimiju veemo i jedan kulturni fenomen ; on je u isto vrijeme i
alhamijado pjesnik,njegov maternji jezik je bosanski ali njegovi stihovi na bos.
jeziku su vrlo nedotjerani,vrlo esto na silu rimovani ,dok su turski stihovi
znatno uspjeliji. TO se moe objasniti; poezija se ui itanjem,a Kaimija na
bosanskom jeziku nije imao na raspolaganju nikakvu tradiciju dok je na
turskom,kao to vidimo imao na raspolaganju bogatu pjesniku tradiciju.
Jezik Kaimije je prost i razumljiv a negdje ak i banalan,deava se da ponegdje,
ne naavi odgovarajui izraz na turskom jez. koji mu je bio potreban za
rimovanje,upotrijebi nau rije a isto tako u stihovima na naem jeziku esto se
nae turska rije.

Varidat; predskazanja,proroanstva.

21

Sabit Alaudin UIANIN

Roen je sredinom 17-tog vijeka u Uicu koje je bilo,pored Sarajeva i Mostara
trei najznaajniji kulturni centar tadanje Bosne i sasvim je prirodno da takav
etabilirani kulturni centar da i znaajne stvaraoce.Sabit se najprije kolovao u
rodnom mjestu koje je tada pripadalo Bosanskom ejaletu,a zatim u Carigradu
gdje je slubovao na razliitim poslovima.Sluba ga je 1700 dovela u
Sarajevo ,gdje je oko sebe formirao kulturni krug.On nije u svome vremenu
dobio priznanje koje je zasluivao kao pjesnik,vjerovatno zbog svoje
avangardnosti ,koja naravno u tom vremenu i u datim kulturnim i poetikim
okvirima sama po sebi nije mogla biti na cijeni.Naalost,mi nemamo prevedena
cjelovita Sabitova djela osim Miradije koja je prevedena ali nije prepjevana a
prevod je napravio Eref Kovaevi,ipak ta vrsta prevoenja je nedovren posao
jer treba uraditi prepjev u duhu bosanskog jezika.Ono to imamo ipak svjedoi
o jednom virtuozu umjetnosti i rijei.Uianin je autor cjelovitog Divana (oko
600 pjesama),meu kasidama su mu najznaajnije mesnevije pod imenom
Miradija,Ramazanija i Zafernama,i one se ubrajaju u vrhunska ostvarenja svog
vremena;postoji i nekoliko primjeraka njegovog ljubavnog spjeva Edhem i
Huma na temu zabranjene ljubavi (pigmalionska ljubav).
Zafernama je epska pjesma,prigodnica koja opisuje ceremoniju susreta u
Edreni krimskoh hana Selima Giraja koji je pozvan u boj protiv Austrije,njegov
razgovor sa Sulejmanom II i njegovu pobjedu kod Prekopa protiv ruske i
poljske vojske.
Miradija je pjesma o poznatom nonom putovanju posljednjeg poslanika
Muhammeda a.s kroz nebesa(u vii svijet,gajb).To putovanje zapoelo je u
Mekki,11te godine poslanstva a sastoji se iz dva dijela;zemaljskog i
vanzemaljskog .Zemaljsko se zove ISRA i to je Muhammedovo putovanje iz
Mekke do u Jeruzalema odakle zapoinje drugi dio putovanja ili mirad iz
Jeruzalima u nebeska prostranstva i svjetove i njegov povratak na zemlju.
U spjevu Zafername susree se tako slikovito ocrtavanje prirode i rata gdje
dolazi do punog izraaja bujna mata i pjesnikov zanos.Ovo je epsko-lirska
pjesma a taj se anr u turskoj knjievnosti nazivao DESTAN. Baagi u
stihovima ove poeme prepoznaje uticaje narodne bonjake tradicije ali nismo
sigurni da bi se to moglo smatrati utemeljenim.U ovoj pjesmi imamo jednu
nekonvencionalnu metaforiku,potpuno ne autentinu za divansku knjievnost,
sve je ovdje samosvojno i sve te metafore su one istinske,ive metafore.Npr;
bistro vrelo kao da je noge utopilo..
svijet posta div bijeli
Zimovitem lee lae- sve ih mui sjeta..
Nebesa svoje rublje peru..
S.A.Uianin je pisao divansku poeziju ali znaajan dio njegovog opusa su
prigodni stihovi,prigodnog karaktera i prigodni motivima.Karakteristini su tako
i stihovi kaside nastali 1699 godine koji opisuju atmosferu u turskim i
austrijskim taborima nakon sklapanja Karlovakog mira a koje je zaista odraz
njegove genijalnosti. Cijela pjesma na svaki put nov nain ponavlja jedan
figurativan model gdje se metonimija na jedan voleban nain pretvara u
metaforu.Stih u dvorac srca struju voda ivota ima primjesa divana ali poto

22
pjesma mora da tekstualizira duhovni sadraj odreenog historijskog dogaaja
mora to uiniti nekim figurativnim sredstvima.Tako je koplje,
metonimija za rat,kaciga je takoer metonimija a aa sinegdoha- to je
prefunkcionaliziranje iz metonimije u metaforu.Na samome kraju je neka vrsta
legitimacije jer upotreba opih mjesta mora legitimisati pjesnika kao pripadnika
kaste pa tako imamo zaljubljeni,poljubac i sl.
Premda prigodna,ova pjesma i transcendira svoju prigodnost.
Baagi pie o Sabitu : taj snani genije pokuao je prvi istonu umjetnu i
narodnu poeziju dovesti u sklad-prepliui oboje naim narodnim prispodobama
i figurama i tako stvoriti novi smjer i otvoriti nove vidike u turskoj umjetnoj
pjesmi.Za gazele kae da je u toj formi Sabit najslabije uspio; njegovi gazeli
nisu izlivi zaljubljene due koja pliva po moru mistike nego kratke erotske
pjesmice,pune realizma bez mistinih ideala.
Ono to je Sabitu osiguralo posebnu slavu i mjesto u div.knji je injenica da
je stvorio sebi svojstven stil time to je na do tada nevien nain u poeziju
pretakao slavenske poslovice,predanja,naroite izraze i termine,sluei se pri
tome govornim turskim jezikom.Ovime je Sabit osvjeio jezik divanske knji i
davao mu jednu karakteristiku snanim povezivanjem sa lokalnim i aktuelnim
ivotom.On sasvim u ogranienoj mjeri koristi vokabular ar i perz. jezika ,a u
turskom bira rijei neuobiajene u divanskoj poeziji.

Mehmed Mejlija Guranija

ivio je u 18tom stoljeu i jedan je od najznamenitijih Bonjaka u tom vijeku
jer je kao pjesnik hroniar i autor brojnih kasida,tariha,prigodnica,zaduio ne
samo savremenike nego i potonje narataje.Zahvaljujui Mejliji i Baeskiji moe
se sa dosta pouzdanja rekonstruirati taj ivot u svim njegovim
segmentima,intelektualnim,duhovnim i drugim.
Kao prigodni i istovremeno divanski pjesnik Mejlija ulazi u povijest pjesnitva u
Bih kao onaj tip stvaraoca koji je uspijevao uvijek pronai pravu mjeru izmeu
normativizma i samosvojnosti i na taj nain utemeljiti svoj pjesniki identitet.
Mejlija e uvijek nai neku smislenu vezu,poetski opravdanu,izmeu vlastitih
lexema i znaenja,i s druge strane upotrijebiti ono na to poetika obavezuje ,
emu je primjer i stih iz pjesme Ne nije novi mjesec...
Mejlija je zanimljiv i po tome to rado koristi jedan,u evropskom romantizmu
vrlo efektan stilski elemenat tj figuru a to je APOSTROFA. On vodi neku vrstu
retorikog pjesnikog dijaloga sa prirodom naprimjer sa vjetrom,to nije
rijetkost u div. pjesnitvu ali u Mejlijinom sluaju rije je o nekakvoj njegovoj
pjesnikoj opsesiji.Primjer su pjesme Povjetare istoni, nosi pozdrav mojoj
Krasotici... i Reci,jutarnji vjetre, vjesnie...
(I-ovo itati kao klasinu ljubavnu pjesmu)
Inae vrlo est manir ovih poetika koje inzistiraju na hiperemocionalnosti,kao
to je romantizam ili divansko pjes. jeste ANTROPOMORFIZACIJA ili
PERSONIFIKACIJA prirodnih pojava.Pozicija divanskog pjesnika je pomalo
parodoxalna jer on,maskirajui se pod krinkom fiksnih znaenja i termina u
divanskom pjesnitvu uvijek ima dovoljno prostora i slobode da iskae i neka
sasvim referencijalna,profana i ne-metafizika znaenja.U ovoj pjesmi ima
nekoliko biser-metafora,kao to je npr stih i zavodljivim pogledom nek
proita pozdrav s krila tvojih... .U drugoj pjesmi,zanimljivo je to da nitko nije
uspio ben kao ope mjesti u isto vrijeme spomenuti a i dekonvencionalizirati
odnosno ouditi; Vidje li Mejlija taj ben na divnom licu to je kao sluajno
zastao..?

23

Mehmed REID
JE roen u Sarajevu,sredinom XVII stoljea.U Gazi-Husrev begovoj biblioteci
nalazi se rukopis pod nazivom Diwan Mehmeda Reida Bosnevi,dok ostali zapisi
o njemu daju veoma malo podataka.Znamo tek da je roen u Sarajevu i da ga
je napustio kada je Eugen Savojski popalio grad a pjesnik ostao bez svog
imanja.Tada se sklonio u Carigrad gdje je naao i slubu.Mehmed R. je pisao
neku vrstu patriotske poezije a zanimljivo je da ga Baagi nigdje ne spominje
u svome doktoratu.Mehmed Reid je misaoni pjesnik,pokuava u svojoj poeziji
da dokui smisao ivljenja i pronikne u bit.Pisao je duge pjesme u kojima u
kojima je dosljedno vodio ideju od pitanja do svojih zakljuaka,pa mu se neki
stihovi doimaju kao sentence.Ali iz ove poezije vidi se i vrlo tijesna vezanost za
domovinu.
Pjesma O glupane svih vremena je kraa vrsta gazela koja problematizira,
mada indirektno,tu vjekovnu distancu koja je postojala izmeu Bonjaka i
etnikih Turaka.M.Reid je jedan zaista izuzetak u ovom korpusu div. pjesnika
po izboru motiva,premda ovo pjesnitvo i nije bez nekih kritikih tonova a
dokaz tome je i jedan od posljednjih naih stvaralaca Fadil-paa erifovi koji je
jedan od rijetkih naih pjesnika iji je cijeli Diwan preveden i prepjevan i
tampan u zasebnoj knjizi.Pjesnik S.A.Uianin je za vrijeme svog boravka u
Sarajevu uticao na formiranje i sazrijevanje Mehmeda R. Mehmed R u svom
nevelikom divanu ima nekoliko uspjenih pjesama a najpoznatija mu je
Miradija u kojoj se najbolje ugleda epigonska uloga ovog pjesnika.

FADIL-paa ERIFOVI
Fadil-paa je jedna od vodeih linosti politikog,javnog i intelektualnog ivota
Bosne sredinom 19 stoljea.Pravo mu je ime Muhamed a pjesniko Fadil,roen
je 1809 god u Sarajevu.Fadil je imao visoko obrazovanje ,to se vidi i iz
poloaja koji je zauzimao-bio je i kadija,a i iz njegove poezije koja je odraz
koliko pjesnikog talenta toliko i poliscijencije.Kada je Omer-paa Latas doao u
Bosnu da zavede red,kako je sam govorio,poeo je guiti posljednje pobune
bos-herc. ajana i njihovih pristalica iz vojnikih stalea,proganjao je i druge
ljude od ugleda koji mu nisu pravili nikakve zapreke pa je prognao i Fadil-pau
u Tursku.Fail-paa se po odlasku Latasa iz Sarajeva vratio ali se vie nije bavio
politikim ivotom.
Fadil-paa je pjesnik u ijim stihovima se ve osjea ne samo kriza divanskog
pjesnitva kao poetski dugotrajnog modela,nego se i na poseban nain
najavljuje neto novo to e uslijediti naroito sa dolaskom AU u Bosnu a to se
naziva evropeizacijom knjievnosti i bos. kulture u cjelini. Kao
svjedoanstvo iscrpljenosti tih ivotvornih resursa div. pjesnitva potvrda su i
erifovievi gazeli;izrazito maniristiki i epigonski,dok e ovaj pjesnik punu
mjeru svog stvaralakog umijea ostvariti u nekim,za divansku poetiku
marginalnim anrovima kao to su AFORIZMI,KI`TE,zatim u EPIGRAFICI,i u
izvjesnoj mjeri u RUBAIJAMA.u Fadil-painom stvaralatvu izlazi na vidjelo
stanje u kojemu se ovo stvaralatvo nalazi,dakle,jedna dekadentna
situacija,divansko pjesnitvo je na izdisaju,na svome zalasku,i k tome,njegovo
pjesnitvo potvuje jedno ,u teoriji ve zapaeno i razraeno naelo da kada je

24
neki pjesniki pravac ili stilska formacija na vrhuncu i kad pone da se
iscrpljuje,onda se to najprije registrira na anrovskoj razini.One vrste koje su
bile marginalne sada polako ali sigurno izbijaju u prednji plan,dok one nosee i
prepoznatljive za odreeni pravac,prelaze u EPIGONSTVO.
(nekreativni sljedbenici,oni koji vie slijede formalne karakteristike i opa
mjesta a ne uspijevaju se samoidentifikovati).
Kod Fadil-pae imamo takav sluaj: njegovi gazeli su u pravom smislu
epigonski dok u njegovom Divanu su najuspjeliji i poetski najizrazitiji aforizmi ili
ki`te,zatim TAHMIS kao jedna intertextualna pjesnika vrsta gdje autor
preuzima primjerice gazel svog nekog prethodnika i na njega dopisuje vlastite
stihove.Otprilike je shema 3+2,tri svoja i dva tua stiha,dakle strofe od 5
polustihova.Tahmisi osim zadovoljavanja konvencija nemaju izrazitiju snagu,
ali je uspio da ispuni zahtjev tipinog intertextualnog anra unutar divanske
poezije,da se uklopi u tematski,misaoni i emocionalni sadraj i ton pjesme na
koji se svojim stihovima nadovezuje (pandan tahmisima su glose).
Takoer,RUBAIJE kao vrsta u kojoj se uspio potvrditi kao pjesnik,i jedan znatan
broj pjesama prigodnica,TARIHA,to potvruje da se naelo iscrpljivanja
ostvaruje i na tematskom planu.Naime,aforizmi,kaside,prigodnice,
tarihi,su sve pjesnike vrste u kojima u tematskom pogledu nije dominantna
mistika.Upliv stilskih izraajnih sredstava i opih mjesta iz div. pjesnitva je i
dalje snaan ,meutim,temeljna idejna i funkcionalna opredjeljenost ovih
stihova izlazi iz okvira i prekorauje one ue definirane granice div.pjesnitva
/sufijska vertikala/. Naposljetku sam Fadil-paa posjeduje nedvosmislenu
svijest o vlastitoj krajnjoj poziciji,o sebi kao pjesniku na izmaku jednog
pjesnikog modela.Npr u pjesmi Danas se ne moe ivjeti... i u stihovima
bespotrebno su knjievnici promijenili stil
uzdiu se oni koji znaju evropski pisasti
Fadil-paa u svojim aforizmima je vrlo kritian prema razliitim negativnim
pojavama u tadanjem drutvu a najprikladnija pjes. vrsta u tom smislu i jeste
ki`ta.Opa tema je ta posvemanja drutvena i moralna dekadentnost Osmanskog drutva ,i zanimljivo je da i on, premda ovjek 19tog st. ne uspijeva
prevazii tu jednu retroviziju u razumijevanju sutine tih problema u tom
vremenu;i on, kao i njegovi prethodnici /naroito oni koji su pisali prozne
textove/ vidi rjeenje u povratku na dobra stara prokuana naela ,principe
ponaanja,uspostave odnosa u drutvu(mit o zlatnim vremenima), oito ne
shvatajui da novo vrijeme trai i nova,savremena rjeenja.
Fadil-paa je u svojim kitajiama i rubaijama progovorio vrlo otvoreno,ak i
previe iskreno i pretjerujui o vlastitoj percepciji,primjerice stanja u Mostaru
,gdje je boravio jedno vrijeme ali nije naiao na razumijevanje i tako je nastala
pjesma Tualjka o Mostaru.
Fadil-paini gazeli nisu ba neke autentine pjesnike tvorevine tvorevine.
Ja sam aik i to god mi draga nudi za mene teko nije....
Sauvan je kompletan DIwan njegove poezije a od drugih djela spominje se
njegova Hronika mada do danas ona nije pronaena,takoe djelo Komentar
mevlevijskog nadahnua koje ukazuje da je Fadil ne samo sljedbenik ve i
teoretiar mevlevizma..Na kraju,Fehim Nametak zakljuuje :
NJegov Divan,pisan turskim jezikom,odaje izvanredno poznavanje triju
orijentalnih jezika;ar perz i turskog,kao i savreno vladanje tesavufskom
terminologijom.Virtuoznost u izraavanjuna tur.jez,uz upotrebu brojnih ar. i
perz. fraza i pjesnikih figura govori o tome da je Fadil-paa morao,pored
postojeeg pjesnikog talenta imati i najvie obrazovanje,koje je po svoj prilici
stekao u Gazi-Husrevbegovoj Medresi u Sar.To se vidi i u lahkoi izraavanja

25
stihom,jer mu stihovi nisu nategnuti ;teni su,jednostavni,a poreenja
razumljiva i uvjerljiva.

Tahmis:
ima jo jedno znaenje;prionica kafe.
Nova pjesma mora imati jednistvo,ostvareno identifikacijom pjesnika sa
stihovima svog prethodnika i zapravo na taj nain divansko pjesnitvo se u
onom najdirektnijem,formalnom smislu pokazuje kao intertextualno.
Bez obzira kakvu pjesmu pie divanski pjesnik ,on mora posegnuti za fondom
sredstava propisanih normativnom poetikom.Ovdje,on ne samo da posee za
normativnom poetikom nego doslovno posee za stihovima a da iza toga slijedi
jedan sloen intertextualni pjesniki zadatak da se uklopi tematski i
sadrajno,jednostavno da se ne osjea razlika izmeu stihova prethodnika i
stihova autora tahmisa.
Napokon,divansko pjesnitvo e u bonjakoj knjievnosti okonati svoju
viestoljetnu izvorno stvaralaku egzistenciju stihovima jedne pjesnikinje:

Habiba STOEVI
Jedina pjesnikinja divanske knjievnosti iz Bosne i Hercegovine je Habiba
Rizvanbegovi-Stoevi,iz poznate plemike porodice ,naime ona je ki
hercegovakog vezira Ali-pae Rizvanbegovia-Stoevia,roena 1845godine.
Poslije pogibije oca,koga je likvidirao Omer-paa Latas ,otila je sa cijelom
porodicom najprije u Sarajevo,a ubrzo u Istambul,tu se obrazovala i poela
pisati na turskom.Imamo utisak da ovim svojim gazelom doslovce zabija
avao u lijes ovoj pjesnikoj tradiciji ,budui da u njenim stihovima gotovo da
nije ostalo ni traga od semantike dvosmislenosti koju su divanski stihovi uvijek
vie ili manje posjedovali.Ovaj njezin GAZEL Kad od tvoga otrog pogleda
je gotovo tipina romantiarska pjesma ,pisana iz pozicije ostavljene ene
to je poznati romantiarski motiv neostvarene ljubavi,i koja ak koincidira i
vremenski sa romantizmom u junoslavenskim knjievnostima.
Pjesma je dakle,enski osjeajno pisana,divanskih motiva ima samo na
povrinskoj razini.Vidi se nagovjetaj novog vremena ,pa ak i nekakve
intuitivno nagovjetene evropeizacije ovog pjesnitva.
(kako savremenici spominju,Habiba je ostavila kompletan Divan ).

26

ISLAMSKA EPIGRAFIKA :
Kada je o islamskoj epigrafici rije ,mogli bismo rei da je ona jedan od rijetkih
segmenata bonjake pisane tradicije koji je u velikoj mjeri dostupan
javnosti,prevoen i publikovan a to bismo trebali zahvaliti Mehmedu
Mujezinoviu koji je sakupio veinu ovih tariha,preveo ih i objavio u 3 toma
knjiga.Isto tako,njegov prevodilaki trud naalost nema neku
knjievnu,estetsku vrijednost nego su to vie filoloki prevodi,doslovni.
Veina ovih prigodnih zapisa pisani su u formi TARIHA.To je jedna vrsta
hronograma, dakle texta koji datira vrijeme i to na jedan osoben nain;
naime svaki arapski grafem odn. harf osim glasovne ima i numeriku
vrijednost.Vjetina koja je trebala da se dokae je da po odreenom sistemu
raunanja stih da u reenom zbroju godite kada se dogaa kome je epigraf
posveen desio (taj sistem raunanja zove se EBDED).
Tarih je jedna od najomiljenijih pjesnikih formi u islamskoj knjievnosti
pisan je u razliitim povodima;najvie je sauvano TARIHA SMRTI,zatim
TARIHA ROENJA,tariha u povodu obiljeavanja razliitih dogaaja,npr
postavljenja novih namjesnika u Bosnu,vezira,valija,u povodu odlaska u rat ili
trijumfalnog povratka iz rata,u povodu raznih gradnji objekata kao to su
hanovi,saraji,mostovi,putevi,mekheme-vijenice,esme-adrvani,
damije,medrese,tekije. Kao i u drugim kraim formama orijentalnog
pjesnitva ,pjesniki pseudonim se nalazi u pretposljednjem polustihu.
-Prigodni karakter i ogranienost prostora (niani,ploe,zidne povrine)
uslovili su duinu, a povod pisanja i etabilirani poetiki normativi,
obvezujui za tarih kao vrstu div.pjesnitva, dali su mu stilsko-strukturalne
karakteristike.Podrazumjeva se,dakle,da i tarihe iitavamo u koordinatama tzv.
estetike istovjetnosti,svojstvene svekolikoj srednjovjekovnoj knjievnosti za
koju orginalnost,neponovljivost i individualna osobenost djela nisu vrline,ve
naprotiv,grijeni izraz oholosti,a od autora se oekuje vjernost iskonskim
bogomdanim obrascima i vjeto repetiranje utvrenih pravila umjetnikog
rituala.Divanska knjievnost osmanskog perioda raspolagala je sa uskim,strogo
ogranienim i beskrajno rotiranim krugom simbola,alegorija,metafora,
koje manje-vie moemo podvesti pod kategoriju opih mjesta.Tako nebrojeno
mnogo puta u tarihima itamo o prolaznosti ovog i vjenosti drugog svijeta,o
ispijanju ae sudbine,vjetru sudbine,o denetskim perivojima,hurijama,
ruinjacima,slavujima,hladovima Ara i Kevsera..
Pjesnikova zadaa je bila da od te hiperexploatisane grae sroi lapidarnu
tvorevinu koja e se odlikovati,ako ne ve orginalnou,onda klasinom
ljepotom dobijenom vjetim uklapanjem u utvrene poetike normative.Upravo
su rijetki pojedinci,poput Mejlije ili Fadil-pae uspijevali svojim spomenobiljejima potvrditi kako je poezija jedan nestiljiv fenomen-unato skuenosti

27
i pritisku konvencije ipak pjesnika rije pronae put autentinog
samopotvrivanja.
Dakle,tarih iako je prigodnog karaktera,on poetiki,u pogledu koritenja
stilsko-jezikih sredstava i nekih op.mjesta,kako na figuralnom tako i na
tematskom planu,spada u div.knjievnost ali je istovremeno i njen zaseban diojer nije u njemu dominantna mistika,ono izvorno sufijsko nadahnue.
Kad je rije o TARIHIMA SMRTI dominantan je pjesniki iskaz onaj u kojem
imamo jedan lapidaran spoj emocije i refleksije.Isti je sluaj i kada je
generalno o epigrafici rije.Autor mora izraziti prigodnu emociju
bola i suosjeanja ali istovremeno tu emocionalnu komponentu i transcendentirati tj. nadrasti sa refleksijom odnosno spoznajom a koja se
obino tie nekog odnosa ovjeka prema fenomenu smrti,ivota ili
vjenosti.Poetika tariha se uvijek ostvaruje u istom luku; od emocije ka
refleksiji,dakle to je racionalizacija emocionalnih polazita.
Islamska epigrafika nije svojim sadrajem izlazila iz okvira utvenih islamskom
dogmom,koja dosta nedvosmisleno definira ljudski odnos prema smrti.Smrt nije
kraj,to je samo promjena statusa due,u skladu sa Kur`anskim ajetom koji

a ti,o duo smirena,vrati se Gospodaru svome zadovoljna,a i on tobom

zadovoljan,pa ui meu robove moje i ui u dennet moj to je i ishodina
kae ;

premisa mnogih potonjih uenja kao npr sufizma.

Meutim,i nije uvijek tako,jer emocije se u specifinim sluajevima otimaju.
U tarihima,kako primjeuje Branko Leti: ta religioznost nije jednakog
intenziteta pa se ne doima uvjek kao osjeanje koje je odreivalo nain i ton
iskaza.Taj odnos prema ivotu i smrti,onako kako ga nadgrobni spomenicu
pokazuju , zna biti u rasponu od bezrezervnog opredjeljenja boanskoj milosti
do dilema izmeu nepoznatog nebeskog i prokuanog ovozemaljskog kojeg
najbolje izraava al za prolaznim ivotom.
Dakle,na jednoj strani imamo islamski pomirbeni i stoiki odnos prema smrti,a
u pojedinim sluajevima/naroito kada je rije o mladim osobama koje je
zadesila tragina sudbina/ imamo odnos nemirenja koji predstavlja izraz
apokrifnosti jezikog govora.
etiri dimenzije u kojima se ogleda znaaj bonjake islamske epigrafike:
a) dokumentarna vrijednost koja lei u podacima koje nam pruaju natpisi
oobjektimana kojima su postavljeni,njihovim osnivaima,vremenu nastanka ,
pjesniku hronograma i drugim historijskim pokazateljima.
b)literarno-poetska vrijednost izraena kroz vie ili manje majstorski
iskazanu misao,uklopljenu u zakonitosti orijentalne metrike i ritma ,
c) likovno-kaligrafska vrijednost odraava se kroz primjenu raznih oblika
ar.pisma,iznalaenje specifinih likovnih varijacija kakve samo ovo pismo
omoguuje , i
d)plastina vrijednost oblika nosioca epigrafskog spomenika, koja je
izuzetno vana kod memorijalnih spomenika gdje oblik spomenika,njegova
likovna interpretacija i sadraj samog natpisa ine u sutini nerazdvojivu
cjelinu.
TARIH
Mejlija
Tipske uvodne invokacije i uzdasi, metaforika pupoljaka, prerano ispijanje ae

28
sudbine itd su opa mjesta tariha posveenih smrti mladih ljudi .Ovaj je motiv
svoje poetske vrhunce dosegao u tarihima naeg najboljeg epigrafiara M.M.
Guranije iji je zapis o smrt mlade Aje pravi pjesniki medaljon:
Dobra ki Muhameda-elebije More
teta,u cvijetu mladosti preseli se na drugi svijet,
Kuga doe obazrivo i zavue se pod njeno pazuho.
Podie je s poau i dovede u rajsku bau...
Dakle,sloboda pjesnike imaginacije i kombiniranja unutar postojeeg ide dotle
da kugu predstavi kao nekog mehkoputnog gosta, poslatog od viih sfera da
uzbere dunjaluki cvijetak i preseli ga u denetsku bau.
Ovakvi paradoksi smisleno ive samo u poeziji.
TARIH RADIJA
O Boe,koji mnogo prata
U perivoju ivota ne vidjeh ovjenosti,
Mojoj boli sam traila i nisam nala lijeka
Zato s uzdahom poalimo za mojom mladosti koju ne osjetih...
izrazito nekonvencionalan tarih,ak i ne poinje sa El-Fatihom.(vidi B.Leti).
Emocionalni fon i stilsko-retoriku paradigmu sevdalinke prepoznajemo u
stihovima; mojoj boli sam traila i nisam nala lijela/zato s uzdahom...
Emocije znaju eskalirati i u drugim sluajevima,kada je npr po srijedi smrt
nekog alima, mudraca, ejha itd.Tuga zbog nedoknadivosti i praznine to
svijetu ostaje odlaskom uenog ovjeka poluuje katkad slike hiperbolizirane
do apokaliptinih vizija,a to posredno govori o visokm vrednovanju znanja i
uenosti u osmanskoj Bosni.Tako pjesniku KEMTERIJI pripada autorstvo jedne
od naljepih elegija nae starije knjievnosti a alim kojem su posveeni ovi
stihovi je Muhamed elebi :
...nastupila je pomrina na bastionu spoznaje
I tmina je obuhvatila cijeli svijet,
Jer se sa niskog svijeta preselio na Ahiret taj emir vrli...
Ovdje u situacijama kada su pjesnici probili ljusku konvencije, u tematskom i u
sadrajnom smislu,onda se to odrazilo i na nain,stil,modus prikazivanja.U
nekim tarihima izvjesna lokalna obiljeja mogu doprinjeti pjesnikom kvalitetu.
tarih VEHBIJA
Po imenu uzviene Zehre,poput Adevije
po ednosti i estitosti poput Sare
au smrti ispi u vrtu Haimovia
gdje bijae uzrasla k`o zeleni empres,zreli jasmin,k`o rumena rua.
Kada svijetom puhnu vjetar jesenji,
odnese joj duu vrtovima rajskim...
Ovdje,perifrazom u stihu kada svijetom puhnu vjetar jesenji postignuta je
semantika dvojaka vrijednost iskaza : s jedne strane poblie se datira godinje
doba Fatimine smrti (jesen) a s druge imamo efekat korelacije njene nesretne
sudbine sa procesima u prirodi jesen u prirodi koincidira sa jeseni ivota.

29
Mjesto na kome je oduhao jeseni vjetar sudbine je Haimovia vrt, i usporedbe
zreli jasmin,rumena rua animiraju floralnu pitomost bonjake avlije, i time
je sugerisan al za ljepotom i harmonijom porodinog ivota.
Mejlija je uistinu majstor tariha, to potvruje i u hronogramimima koji su
tematski vezani za neke druge prilike.Ta specifinost prigodnosti se na izvjestan
nain odraava i u poetskom smislu.U TARIHIMA GRADNJI po frekventnosti
se istiu poetske formule kao to su topos prevazilaenja i topos neizrecivosti.
Obje figure imaju istu svrhu; istai veleljepotu,besprizornost zdanja ili
nenadmanost vrlina vakifa graevine kojoj je tarih posveen.
Dominantna opa mjesta tariha gradnje DAMIJA I MESDIDA su
primjerice ; kua Boija , dom onih koji niice padaju , stjecite
vjerinika itd. (perifraze)
TARIH ZA KUU - MEJLIJA
U Mejlijinim tarihima gradnji zna se pojaviti zna se pojaviti pjesnika slika koja
je sasvim nova i orginalna ,kako izborom stilskih sredstava tako i u pogledu
raznolikosti koritenog motivskog repertoara.U jednom tarihu,ispisanom
povodom zavretka gradnje jedne sarajevske kue ,pjesnik razgovara sa
vjetrom,jutarnji povjetarac je skitnica,identificiran sa sa putnikom namjernikom
koji trai smiraja. Vjetar (edelski,jesenji,istoni,jutarnji) jedna je od
najfrekventnijih metafora u tarihima ali kao sagovornik novosagraene kue
javlja se ipak samo u Mejlijinoj imaginaciji.
..Takva da svakog dana jutarnjem povjetarcu veli:
Doi skitnice,evo za tebe dostojna sklonita,
Neka u njoj uiva vlasnik sa svojom djecom i prijateljima...
TARIH POVODOM ZAVRETKA GRADNJE TVRAVE U DUVNU
Neka Boiji blagoslov prati vezira
uvenog i sretnog Abdulah-pau
koji,u vrijeme svog vezirata
podie ovu vrstu utvrdu
u tako usadi ruu u ovm serhadu...
u ovom tarihu gradnje usporediti tvravu sa ruom u serhadu znai ne samo
opisati je nego i izraziti svoju zadivljenost njenim izgledom,njenom organskom
uklopljenou u krajolik ,to na svoj ekspresivniji nain ini i autor tariha
obnove uvene poiteljske tvrave :
Redep-paa je uloio trud i pod ovom plavetnom kupolom
Sagradio ovog puta veoma vrstu poiteljsku tvavu
Pa misli da je tu legla adaha
Ispred nje tee kaskadno rijeka Neretva
Pa bi rekao da je to dio Bagdada...
Nebo se esto metaforizira kao plavetna kupola a vrlo su esta i poreenja sa
prevazilaenjem.Takoer, Nai su divanski pjesnici orijentalne metropole uzimali
kao metafore za raj na zemlji pa su tako esta i poreenja sa velikim islamskim
centrima.

30

-V rlo esto TARIHI GRADNJE su posveeni i ESMAMA.

Naime ,islamsko orijentalni svijet njeguje kult vode.Tarihi na esmama,

vodovodima i hamamima sastavni su dio toga kulta pa su se epigrafiari trudili
da im ljepota stihova u tim prilikama bude na razini znaaja koji se pridaje ovim
gradnjama.O vodi tako pjeva i tarih-poema posveena obnovi tekije u
Blagaju.ej tekije VAIZ ALI-efendija u 67 stihova je opisao prirodnu rasko
izvora Bune,rezervat ptica i riba koji je poetkom 18tog st. krasio taj lokalitet,
ne teei pritom da da realistiki opis izvora,prirode,riba i ptica, nego da u duhu
sufijske literature itav materijalni svijet podigne u mistike sfere.
Opsjenjen ljepotom Bune,Vaiz je pretpostavlja svim vodama svijeta;
..Vode svih sedam mora postavile su bajrake
I kao da su stale na dobrodolicu
Jer rijeka Buna je njihov serdari-azam... /voa
TARIH GRADNJE MOSTARSKOG MOSTA
Ovaj tarih pronaen je u Zijaijinom divanu,prije pripisivan Dervi-pai
Bajezidagiu.
upriju podie koja podsjea na luk duge
Allahu moj! Ima l` na svijetu po ljepoti druge
Jedan je Dervi zadivljen stao i rekao rijei:
ostavit emo upriju a mi emo prijei
Retoriko pitanje ; imal na svijetu po ljepoti druge ? vid je poreenja sa
prevazilaenjem. Aluzija na Sirat-upriju takoe je odomaena u fondu stilskih
mikrostruktura divanske poezije. Tajna itateljske satisfakcije je u onom
ouenju,definiranom kao sposobnost umjetnosti da nam otkriva svijet koji smo
prestali primjeivati zato to nam se percepcija automatizovala.
Zahvaljujui pjesniku mi na drugi nain vidimo ne samo most nego i same sebe
U ovim stihovima banalna misao o ovjekovoj smrtnosti prestaje biti banalna
jer nije samo misao nego doivljaj koji nas zaokoplja snagom neposrednog
saznanja; mi znamo da smo smrtni ali u ovom tarihu mi jesmo smrtni.
(pria o objektivnom korelatu koji zorno uspostavlja vezu izmeu prolaznosti
ljudske i vjenosti-kamena,boanske)

31

Mula Mustafa Baeskija

ivio je u 18 stoljeu u Sarajevu, roen je 1831. godine a umro 1805.
U svojoj 25 godini ivota poinje da vodi Ljetopis, dakle 1846 god i vodi
ga sve do 1804. Ljetopis je pisan arapskim neshi-pismom. Baeskija je
svoje djelo napisao na turskom jeziku i to onakvom turskom kakvim se u
Sarajevu i ostaloj Bosni u njegovo vrijeme govorilo, a Osmanlije ovaj
jezik zovu bosanskim dijalektom ili Bonjak lehde. Baeskija je bio u
nekom smislu autodidaktivan ovjek, nije imao priliku kolovati se
izvan Sarajeva, putovao je rijetko izvan Sarajeva a najvei dio ivota
bavio se pisarskim zanatom pisao je nepismenom svijetu razne
dokumente , privatna pisma, albe, ugovore,ostavtine umrlih ljudi itd.
Kad je rije o Ljetopisu,pred nama je dakle dokumenat koji implicitno
svjedoi o socijalnim pretpostavkama tog perioda vojevanja,pobjede,
ratni pohodi, korupcija, moralna dekadencija itd i logino, sve je to bilo
osnovni sadraj drutvene krize u kojoj se drava nalazila.Sada dakle ve
i govorimo o knjievnosti koja nije elitna,Baeskijin Ljetopis premda
nije imao recepcijsku namjenu,on iz produkcijske pozicije reprezentira
narod.(ponarodnjenje knjievnosti).
Baeskija je odluio sam da pone pisati ovaj Ljetopis ili Medmuu kako
su nazivali tu vrstu u njegovo vrijeme,to u prevodu znai svatara i
doista tu se nalaze textovi dosta razliitih anrovsih odreenja ;
Nekrologij, zapisana narodna predanja, tumaenja snova, pjesme koje
su zabiljeene arapskim pismom a na bosanskome jeziku pa ih tretiramo
kao alhamijado knjievnost.Njegov MOTIV sadran je u motu na poetku
knjige,to je jedna drevna poslovica koja glasi ; to se pamti nestaje,
to je zabiljeeno ostaje Poetiki motiv kojeg ovaj moto markira
jeste taj da Baeskija ne biljei tekst da bi to to pie stavio na uvid
svojim savremenicima,nego sve to namjenjuje buduim
generacijama.Potpuno u skladu sa time je i pozicija pripovjedaa- autora
i sadraj ove knjige u cjelosti.Naime, Baeskija iskazuje jednu dozu
kritinosti prema odreenim pojavama u drutvu i nosiocima negativnih
pojava.U Nekrologiju sam tekst signira da Baeskija nije pristalica onog
gesla o mrtvima sve najbolje naprotiv, njegovi su portreti umrlih
Sarajlija dosta objektivni, realistini, a pri tome, on ne skriva svoj ugao
procjene i vrednovanja ljudi.U tome smislu,Ljetopis predstavlja
neku,intencionalno shvaenu ostavtinu za budunost i kao takav i danas
je neprocjenjivo vrijedan historijski izvor,nezaobilazan u povijesnim

32
istraivanjima o Bosni i Sarajevu u 18st. Ljetopis se sastoji iz II dijela ;
I obuhvata stabdardnu ljetopisnu grau, biljeke o dogaajima, a
II je heterogen po sadraju ; pjesme, biljeke privatnog karaktera
itd.Sam ovaj glavni dio strukturno se razdvaja, na jednoj su strani
biljeke o dogaajima a na drugoj biljeke o umrlim licima.Na kraju
svake god.
Baeskija daje taj popis i u poetku je to zaista samo popis umrlih ali
kasnije, kako usavrava svoje pisanje, ona poetna puka evidencija
naroda prerasta u detaljnije i knjievno relevantnije portretisanje likova.
Kada je o DOGAAJIMA rije,imamo zabiljeene vijesti o politikim
prilikama,vijesti o kugi i drugim poastima,zatim biljeke o prirodnim
katastrofama, poplavama,suama,poarima.Baeskija daje vijesti iz sfere
ekonomije, trgovine, o cijenama.Biljei takoer i neke narodne
obiaje,zapravo sav drutveni ivot,npr TEFERIE,zatim narodna veselja
karnevalskog tipa ,neke fantastine dogaaje prema kojima je ipak
podozriv,spletke,urote,preljube.U dva navrata Baeskija operira i sa
statiskom ,proraunava koliko e u odnosnoj godini porasti br stanovnika
Sarajeva,na vie mjesta spominje i kaderije koji su
predstavljali sektu strogi islamski puritanizam.Ljetopis nam pruza
podatke i i o izgradnji novih i opravkama i ukraavanju postojeih
objekata.Tako autorima razliitih anrova ovo djelo slui kao izvor
grae,motiva,tema,ak i knjievnih postupaka .Savremena BiH literatura
uspostavlja jedan sadrajan intertekstualni odnos sa ovim ljetopisom,
njime se bave i druge discipline kao to su etnografija,
folkloristika, pa i metereologija zbog neobinih vremenskih pojava
predstavljenih u djelu.Roman M.Selimovia Tvrava ima veliki stepen
tematsko-motivskih elemenata iz Ljetopisa.
Ovaj Ljetopis je pisan hronoloki, a na kraju godine je transparentan
jedan spisateljski zahvat kada je ljetopisac vrio rekapitulaciju ili
sreivanje dnevnih zabiljeki koje bi se nakupile tokom godine,pa i
stilizacije.Ljetopis je oito rezultat ili derivat tih dnevnikih biljeaka koje
je Baeskija oito unitavao kada bi zavrio jedan godinji ciklus
biljeenja podataka.Baeskija je odlian pripovjeda .Ta konstatacija
se odnosi i na prianje o dogaajima ali jo izrazitije (a tu je nekako i
mjera njegovog talenta u potpunosti dolazila na svoje ) kao knjievni
portretist.Ta dva osnovna modusa karakteristina za priu, naracija i
deskripcija,nalaze se u Ljetopisu u odnosu meusobne izbalansiranosti,
mogli bismo ak rei i estetske ravnotee. Baeskija je umjean i u
analitikom tipu diskursa,to izlazi iz historiografske sfere i knjievne
sfere i ide ka drutvenoj znanosti u irem smislu (socio. politika itd.)
Njegova prirodna nadarenost za pisanje oplemenjena je i drugom
jednom dragocjenom osobinom a to je objektivnost,uzdranost prema
neprovjerenim vijestima i nepovjerljivim izvorima.On nije sklon ikakvoj
mistifikaciji ,sujevjerju ali isto tako nije izvan intelektualnog horizonta
svoga vremena.Dapae,Baeskija je izvorni vjernik i iz te religijske
perspektive on razumijeva i tumai svijet , stime da je ta teoloka
optika uvijek moralno/etiki utemeljena. On ne docira nego sa pozicije

33
skromnog, obinog ovjeka se javlja kao glasnogovornik na izvjestan
nain upravo tih slojeva drutva.U tom kontekstu,kada nam njegovo
rezoniranje izgleda odve naivno,simplificirano reducirano na suhu
dogmatiku ne bismo trebali ni traiti neto vie od njega nego to on
doista jeste.Dakle,ni jednog momenta ne gubiti iz vida njegovu histor.,
klasnu,i religijsku determiniranost.Iz takve pozicije rodila se izvjesna
ambivalencija dvojnost;ne jednoj strani distanciranost,objektivnost, a
na drugoj jedna vrlo nedvosmislena prirodna i jasna identifikacija,pa u
tom smislu i zastupanje ideologije,shvatanja svojstvenih narodu,irokim
masama.Naravno,B. kao intelektualac u svome vremenu je i kritian
prema masama ali ta kritika je dobronamjerna ,on se njome legitimira
kao osvjeteni ali ne i odroeni pripadnik tog kolektiva.Tako na
jednom mjestu kae; Bosanski svijet je udan svijet, naivan i
neznalica, slian ovci.
Ono to je bez presedana knjieni kvalitet Ljetopisa jeste Nekrologij.
Tu je njegov uroeni pripovjedaki dar se iskazao u punoj mjeri.
Baeskija je imao sposobnost u kratkoj formi i u nekoliko poteza pred
nama oiviti lik.Baeskija je pravi majstor METONIMIJE I SINEGDOHE .
Majstor je da prepozna i jeziki oblikuje neku najkarakteristiniju
situaciju a koja sobom moe iskazati najveu koliinu informacija da bi
se znaenjski upotpunila predodba o nekom ovjeku,njegovom
karakteru,biografiji jednom rijeju o ivotu u cjelini. Baeskija je zaista
virtuoz tih metonimijsko-sinegdohikih prijenosa.

34

S TARIJA SRPSKA KNJIEVNOST (15-19 ST)

Najsigurniji pokazatelji poetaka srpske duhovne i knjievne tradicije u BiH jesu

stare srpske crkve i manastiri. U njima se zainjala, njegovala, i razvijala
cjelokupna duhovnost, freskoslikarskim predstavama, izgovorenom,napisanom i
tampanom rijeju.Pouzdano se zna da Dobrunska crkva , zadubina vojvode
Pribila, datira iz prve polovine 14. vijeka, da iz predturskog vremena datiraju
crkve svetog ora u Donjoj Sopotnici kod Gorada,, i crkve koje je u okolini
Srebrenice 1413. gradio despot Stefan Lazarevi.Narodna tradicija za predturski
period, posebno za porodicu Nemanjia, vee nastanak brojnih drugih crkvenih
graevina, dok historiari umjetnosti pouzdano govore tek o obnovama i
oslikavanjima pojedinih crkvi poetkom 16. vijeka,Tavne,Trebinja, i Zavale npr.
Obnovom Peke patrijarije 1557. g. uz pomo Mehmed-pae Sokolovia, dolazi
do naglaenije djelatnosti Srpske pravoslavne Crkve u BiH; ona nastoji da da
objedini sav srpski narod i bude njegov politiki voa poput nekadanjih srpskih
vladara.Srpska crkva je kroz itav turski period bila politiki i ideoloki voa
pravoslavnog naroda i toj misiji nastojala je da podredi sve vidove svoje
djelatnosti; freskoslikarsku, prepisivaku, i tamparsku.Crkva je istovremeno
bila i uiteljica istorije i mjesto politikih parola protiv neprijatelja
hrianskog naroda, markirajui u njegovoj svijesti nacionalne pojmove u etiku
patrihijalnog ivota i takoer zagovarajui aktuelne khrianske i srpske
kultove. Tako je kult Nemanjia, posebno sv.Save srpskog postao
obaveznom temom i simbolom u pisanom i usmenom stvaralatvu.to se tie
knjievnih oblika, uglavnom su to bile praktine knjige, potrebne za rad
srpskog svetenstva koji je naroito intenziviran obnovom Peke patrijarije i Te
knjige su po svojoj prirodi bile ili optehrianske ili u vezi sa kultovima
Nemanjike dinastije. Sve te knjige na razliite naine su nosile oznaku svima
i svuda pravoslavnim hristjanima, te svojim jezikom i pismom i sadrajima
nisu izlazile iz doivljaja sopstvene prolosti i sopstvene kulturne
tradicije.Uporedo sa dru i pol. promjenama u 16. i 17. st , i srpsko pisano
stvaralatvo doivljavalo je promjene- u jeziku ka narodnom a u tematici ka
svjetovnim sadrajima.
Najpopularnija biblijska knjiga je bio PSALTIR, zbornik od 150 pjesama koje se
pripisuju biblijskim autoritetima-kralju Davidu, Solomonu, Asafu i dr. Vie
uticaja crkvne pozije, mada u gotovo fragmentarnom obliku, bilo je u nekim
proznim zapisima,kakav je npr pohvalno slovo Bogorodici, upana Pribila u
Dobrunskoj crkvi iz predturskog perioda.S obzirom da je broj pismenih u
srpskopravoslavnom kulturnom krugu bio vie nego skroman, nije nikakvo udo
to se visoke crkvene himnografije, teko razumljive obinom narodu, nisu ba
ispoljile u pisanom stvaralavu.Prozni oblici su bili mnogo blii polupismenoj i
nepismenoj publici, pa se u elji za popularizacijom crkvene knjiga javila

35
oprobavanja raznih pripovjedakih postupaka, kazivaa.Tako imamo sauvane
primjerke besjeda sv. Jovana Zlatoustog iz 1619. i 1640. g. Veoma
esti su spomeni OTANIKA ILI PATERIKA, to su bili zbornici kraih lanaka
o ivotu monaha, primjereni neukim sluaocima, zatim itija svetaca takoer
kao esta lektira italaca u srpskopravoslavnom krugu npr itije svetog Save,
itije Aleksija bojeg ovjeka i dr.
Polovinom 17 st bila je esta pojava odlaska u Jeruzalem i druga sveta mjesta
pa s tim u vezi nastaje i prvi putopis, nazvan Poklonik , iluminatora Gavrila
Tadia, koji je imao praktian cilj da poslui kao vodi. Poetkom 17 vijeka
javlja se i naglaeniji interes za historiografskim spisima, tako da ih i srpski
pisci ovoga vremena poinju pisati a imenujui ih hronogramima,
ljetopisima , i trojadnicima .Tako imamo Hronograf itomiljiki , koji je
bio neka vrsta enciklopedije razliitih predmeta srpske istorije dovedene u vezu
sa biblijskom,antikom, rimskom i bizantiskom starinom.Zanimljivo je da su
ovakvi ljetopisi bili uglavnom usmjereni ka prolosti, dok su vijesti o
savremenim zbivanjima dobijale mjesto na marginama knjiga.Zapisi na zidnim
povrinama i crkvenim knjigama,naime, rano su privukli panju historiara, a u
njima su po pravilu biljeeni dogaaji koji su se smatrali neobinim i
zastraujuim.(te kratke zapise obavezno su sainjavale tzv monake formule
skromnosti i molbi za oprotaj od uinjenih jezikih greaka)U korpus svjetovne
literature u spada i epistolarni oblik, tzv hajduka pisma pisana irilicom, te
korpus pisama koje je Sarajevska crkva izmijenila sa pojedinim poglavarima
Srpske Crkve.Od mnotva nedoreenih glasova iz tmine, kao knjievna
indivudualnost izdvaja se TEODOR LJUBAVI, tampar prve bh tamparije u
Donjoj Sopotnici kod Gorada.On je znaajan i kao pisac orginalnih tekstova,
pogovora knjigama koje je tampao; Sluabniku i Psaltiru . Zapravo je
Teodorov brat uro poeo pisati, ali je iznenada umro,pa je itav rad dovrio
Teodor, koji je i autor prvog literarnog zapisa u prozi, tj onovremenog
pjesnikog oblika molitve. Da bi ostavio jai emocionalni efekat, on pie u I licu,
u formi urinom obraanja itateljima. Njegovi zapisi o turskim osvajanjima
Srijema i Beograda, u pogovoru Pslatiru iz 1621. posjeduju epsku
suspregnutost, a uoljivi narativni elementi tzv pripovjedakog vremena
svjedoe o Ljubavievoj sklonosti usmenom narodnom pripovjedaju i
poznavenje onovremene epike.
Meu orginalne pjesnike u turskom periodu treba ubrojiti i monahinju

tj
zapis na evanelju kojeg je 1682. otkupila od
nekog Agarenanina. Iako je pisan u prozi, Jefimijin zapis ima
JEFIMIJU koja je prva ena iz BiH koja je iza sebe ostavila neki tekst,

pjesniki ritam i sintaksike cjeline vrlo bliske stihovanoj strukturi, a rije je o

pjesnikom iskazivanju vjerskog i patriotskog osjeanja.Ona zna za efekat
ponavljanja rijei,upotrebljava metonimije i alegorije,eliptino kazivanje i
konkretizacije u vidu poreenja, npr; prolie krv jako vodu.

36

Franjevaka knjievnost
Historiari kulture i umjetnosti ukazuju na dugu tradiciju djelovanja katolikog
svetenstva u BiH, uzimajui za poetni datum godinu 1291. kada je papa
pismom naloio starjeinama franjevaca u Primorju da u oblast Usore i Soli
upute dva franjevca snadbjevena knjievnim znanjem i vjeta jeziku bosanskog
ivlja.Povoljne uslove koje je Katolika crkva imala u Bosni posljednih decenija
bosanske samostalnosti prekinue dolazak Turaka i pored toga to je tom
prilikom, uvenom Ahdnamom iz 1463. ,dobila slobodu ispovjedanja katolike
vjere.Pored ovoga, postojali su i dugotrajni sukobi sa visokim pravoslavnim
svetenstvom. Zbog toga se fratri sve ee obraaju Rimu i zapadnim
hrianskim vladarima istiui svoju teku sudbinu u drijelu nevjernika.
Djelatnost franjevaca u Bosni, a u njenim okvirima i pisana knjievnost, imala
je neravnomjeran razvoj od ranih srednjovjekovnih poetaka do kraja turskog
perioda, propraen promjenama u temama,sadrajima i jezicima sa
univerzalnim hrianskim i bosanskim aktuelnostima.Prvi

period
djelovanja franjevaca u Bosni u znaku je uvezene
knjige , bilo iz Italije na latinskom jeziku ,bilo iz
primorskih krajeva na slovinskom jeziku, odn
glagoljskom, irilinom i latininom pismu, i to kao
priruna praktina knjiga uenog stranog, latinskog
svetenstva ili kao knjiga skromnije obrazovanog i
narodu blieg domaeg franjevca. Kad je rije o djelima bos.
franjevaca na latinskom jeziku, tematski vezanim za Bosnu,mogue je govoriti
tek od 18st kada se javljaju uenjaci obrazovani na teolokim studijama u Italiji
i Ugarskoj. Meutim,u prvom periodu djelovanja, elitizam lat. jez. ni u
crkvenom obredu ni u crkvenoj knjizi nije bio najpogodnije sredstvo za irenje
uenja Kat. Crkve. Najstarija knjiga pisana na hrvatskom jeziku a latinskim
slovima je RAJ DUE , bogoslubena knjiga psalama i molitvi iz 1567. koja je
djelo franjevca a svojina samostana u Fojnici. Znai, ta knjiga, na lat ili na
slovenskom jeziku, uvijek je imala praktinu namjenu, vjersku za za rad sa
vjernicima i nastavnu za rad za pitomcima u 13 samostanskih kola koliko ih je
bilo u Bosni.

Pisano stvaralatvo bos franjevaca u 17 i 18

vijeku bilo je u znaku irokog duhovnog pokreta obnovljene Katolike
Crkve, ije je program na koncilu u Trentu, izmeu ostalog usmjeren na
suzbijanja reformacije kontrolom protestantskih knjiga, uvrivanja katolike
vjere u junoslavenskim pokrajinama i stvaranju unije sa Pravoslavnom

37
crkvom.Katolika crkva se preko potinjenih sveenika i misionara poela
obavjetavati koji govor ili dijalekt naeg jezika bi mogao biti najprikladniji za
funkciju irenja vjerske knjiga. Svi misionari su isticali da je najraireniji i
najrazumljiviji u slovinskom jeziku bosanski tokavski govor koji treba da
bude osnova za stvaranje jednog zajednikog jezika svih Slovena. Bosanski
franjevci, od Divkovia,Matijevia, Margitia, do Lastria su za svoje prevode i
prerade pobonih djela govorili da su preneseni u na jezik slovinski pri emu
su nerijetko za slovinski ili ilirski jezik koristili teritorijalni naziv bosanski.
Meu bos franjevcima 18 vijeka javljaju se pisci koji svoja djela tampaju
irilicom, koju su, kako to oznaava Margiti, i pastiri znali, pa je bila
najpogodnija za ispunjavanja tridentskih odredbi.U 17 vijeku naporedo izlaze
djela na latinici, od strane obrazovanih i latinskom elitizmu sklonih franjevaca iz
iz Hercegovine i na irilici, od onih iz centralne Bosne namjenjeni narodu. Tako
M.Divkovi tampa svoje prerade i prevode iz strane literature na
domaem pismu, koje imenuje srpskim slovima odn slovima naeg
jezika i istie njihovu posebnost u odnosu na tampana irilska slova
srpske crkvene knjige.Za razliku od Divkovia i
Margitia koji su svoja djela tampali bosanskom varijantom irilice , Stjepan
Matijevi, tampao je svoj Ispovijedaonik (u Rimu 1630.) crkvenom
irilicom.
- Po svome karakteru i obliku, spisi franjevake knjievnosti su najprije
homiletikog sadraja , uglavnom zbornici, propovijedi, koji su komponirani
prema danima i praznicima, zatim su nastajali i svojevrsni katekizmi, sa
poukama i savjetima za rad sa vjernicima te nabona poezija primjerena
crkvenim slubama. Kao poseban vid u ovoj knjievnosti este i tzv prilike,
knjievne ilustracije moralnih naela napisane u obliku pria punih uda, to je
bio specifian nain popularizacije teolokih zasada.

Protivreformacijska knjievnost
S ve to je pisano u Bosni od strane franjevaca, bilo je u znaku katolike
protivreformacije, pa otuda u tom stvaralatvu sve do 19 vijeka nema profanih
elemenata.Razlog tome je to, prema intencijama Tridentskog koncila trebalo
ovjeka vratiti u srednjovjekovne oblike miljenja , a to je bilo mogue
stalnom kritikom profane nenabone knjievnosti i zagovaranjem
pobonih djela. Tom praktinom cilju sa neskrivenom utilitarnom namjenom,
esto istaknutom i u naslovu, podreena su sva djela bos. frajevaca. Zato oni
svi, svoje prevode i prerade iz latinskog, italijanskog ili njemakog jezika
uproavaju i prilagoavaju za neuki puk, i jezikom a i narativnim postupkom u
kratikim fabularnim cjelinama prilagoenim za propovjedi. Neki, kao Matija
Divkovi, te svoje zbornike utilitarnih hrianskih priica nazivaju brodicom

Usmjerena dakle,na jaanje

religioznog pogleda na svijet, protivreformacija je
punom korisne robe .

kritikovala profanu knjievnost a posebno ljubavnu poeziju i veselu

komediju.Ispunjavajui isti zadatak, bos franjevci su osuivali usmeno narodno
pjesnitvo i neke folklorne oblike.Takav kritiki odnos prema narodnoj
knjievnosti kao izrazu narodnog ivota, uticao je na slabiji razvoj nekih oblika
usmene i pismene knji. u katolikom kulturnom krugu.

38
Sa druge strane, neobrazovana publika je nametala potrebu da joj se djela
prilagode jezikom, leksikom i pripovjedakim postupkom. Divkovi to istie
namjenom puku slovinskom i Stjepan Margiti takoe.U nastojanju da se
pobona tiva to vie priblie prostom narodu , pojedini franjevci, kao Lovro
itovi su pjevali svoje moralnodidaktike sadraje u desetercu, to je
zanimljivo, jer su estoke kritike upuivane narodnoj poeziji a deseteraka
forma i njem stilski klie koriteni kao uniforma pobonom sadraju. Slian je
postupka uoljiv i prema klasinom naslijeu. Predstavnici tzv katolike
obnove, odbacivali su renesansni pogled na svijet jer je on podjeao na
ovozemaljsko uivanje, ali kako usvojene tekovine nije bilo mogue unititi,
trebalo ih je reformirati, navui kalup crkvene propagande. Prema tome, citiraju
se istoriari, pjesnici, filozofi kao dokazi prvenstva hrianske vjere i principa;

Mada su djela bos

franjevaca od poetaka do 19 vijeka uglavnom prevodi i prerade sa lat. ital i
njemakog, ona su ipak doprinosila internacionalizaciji knjievnog
stvaralatva u Bosni. Iako su uglavnom usmjereni na sam tekst kao materijal
Platon, Aristotel, Sokrat, i posebno Aleksandar Makedonski.

za propovjedi i pouke, poneki franjevac daje i eksplicitne elemente svoje

poetike ; tako npr Matija Divkovi voli humanistiku metaforu brod za svoje
knjievno djelo.Ve praktine namjene ovakvih djela da budu knjige svetenika
za propovjedi i ispovjedi, kao i jae oslanjanje na izvore u razvijenijim
knjievnostima, posebno italijanskoj, uslovljavali su protivreformacijske
stihovane i prozne oblike.Stihovano pjesnitvo je iskljuivo pobonog karaktera,
a u proznim oblicima imamo neke literarne elemente u vidu internacionalnih
motiva, poetskih slika, fantastinih opisa koji su imali za cilj da zaslade
poune sadraje.Divkovi i Margiti bili su najomiljeniji pisci u narodu.

M atija Divkovi
je prvi pisac iz Bosne na narodnom, slovenskom jeziku, ija su djela tampana
poetkom 17 vijeka u Veneciji.U Divkovievom jeziku je uoavana njegova
lektira i kultura uopte, njegova duhovna orjentacija u okvirima onovremene
protivreformacijske akcija ali i knjievna orginalnost u saobraavanju preuzetih
tekstova sa jezikom specifinou i kulturnim nivoom Divkovieve publike.
Upravo taj momenat recepcije je uticao na to da Divkovi ne bude samo
puki prevodilac ve i stilista. Kratke prie koje Divkovi za svoju publiku
adaptira su manje ili vie otvorene alegorije pogubnosti grijeha, hrianske
smjernosti i boije milosti.Svi likovi su prikazani kao konkretna bia u ivoj
komunikaciji sa smrtnicima pa se njegove prie doimaju kao bajke koje imaju
ljepotu naivnih slika i efekte narodnog usmenog pripovjedaa.
Njegovo prvo djelo je

Besjede

Nauk krstjanski za narod slovinski , dok su

glavno Divkovievo djelo a pisac ih namjenjuje kako redovnicima za

slubu, tako i svjetovnjacima pa ih u tu svrhu pie slobodno i bez teoloke
uenosti.
Napodijeljen zakljuak koji proizilazi iz literature o M.Divkoviu jeste da je
njegovo mjesto u kulturnoj i knjievnoj istoriji Bosne neosporno znaajno. On je
prvi pisac ija su djela tampana poetkom 17 vijeka i kao takva odigrala veliku
ulogu u ideolokom usmjeravanju italaca i afirmaciji jezika i pisma kojim je
pisao. Slovinstvo koje Divkovi istie kao oznaku svog jezika i svog
junoslovenskog naroda, i njegova ua bosanska jezika odrednica su

39
izrazi patriotizma i istovremeno sinonimi tokavskog narjeja. Knji historijski
znaaj njegovih djela je to ona predstavljaju rani izlazak ove knjievnosti iz
regionalnih bosanskih okvira i njeno uklapanje u iroki kontekst evropske
knjievne tradicije.

Filip Lastri

Knjievni historiari su jedinstveni u miljenju da je najbolje Lastrievo djelo

latinski spis o starinama bosanske provincije.Lastrievo zanimanje za
istoriju franjevakog reda u Bosni a samim tim i prolou Bosne uopte je
postupak bitno drugaiji od onovremenih ljetopisaca. Svojim traganjem za
vjestima literarnog i dokumentarnog porijekla, i uzdranou prema
neprovjerenim vjestima, Lasti znai pristupa poslu kao moderni historiograf,
moe se rei da je on udario temelje modernoh historiografiji Bosne.U

kratkom popisu pisaca Bosanske provincije koji su

tiskali djela, on spominje 18 pisaca i njihovih djela, te je Ovo je ujedno i

prvi pokuaj da se neka panja posveti knjievnom radu u Bosni.

Odlike pisca, svojstvene onovremenim hroniarima, Lastri ispoljava biljeei
zanimljiva predanja o udesima Bogorodice, lokalne legende o manastirima i
crkvama, sudbine franjevaca koji su se rtvovali za vjeru i sl. Svoja
polarizovana osjeanja on sugerie i upotrebom metafora, npr hriane
oznaava metaforom kristove ovice a vjerske i pol. protivnike naziva
vukovima . Lastri esto pribjegne i istim literarnim opisima kojima
je i nehotice pokazivao svoju povezanost sa zaviajem . (uoavanje inovacija u
pisanom stvaralatvu).

Hrvatski ljetopisci
U knjievnoj djelatnosti bosanskih franjevaca historiografski spisi predstavljaju
najvitalniji oblik, njegovan u vidu opteg ili manastirskog ljetopisa, od 17. pa
sve do kraja 19. vijeka. Oigledno je da ovi spisi nisu ni jezikom, dakle uenim
latinskim ni mjestiminim alegorijskim postupkom, dakle nekom vrstom
knjievnog metajezika, nisu bili namjenjeni tzv ubogim od nauka nego
svetenikim bratstvima u samostanima. tzv opti ljetopisi se
bave samo optim stvarima, poev od postanka svijeta i starozavjetnim
linostima,vjesti o irokim svjetskim zbivanjima, dok

manastirskom ljetopisu

preovladavaju vjesti bitne za

sudbinu samoga samostana, pa se zbog toga vjesti o svjetskim zbivanjima daju
u optici njihovog doivljaja ili odjeka u blioj okolini.
Ambicija ljetopisca nije samo u tome da zabiljei to vie dogaaja, nego da se
ti dogaajii sagledaju u svom irem kontekstu,, da budu komentarisani, to
upuuje na svijest ljetopisca da funkcija ljetopisa nije samo da zapamti ve i
da bude nauk potonjim naratajima.Tako na vie mjesta ljetopisci
ekspliciraju tu utilitarnu funkciju ljetopisa.
Hronoloko biljeenje vijesti smjenjuju esta hroniareva nastojanja da o
nekom dogaaju ili nekoj linosti kae neto vie, pa tada on preuzima ulogu
naratora ili besjednika.Razumljivo je zato da su predmeti ljetopisa esto one
vijesti koje imaju iri odjek, koje su senzacionalne same po sebi ili od
presudnog znaaja za narod. Pored zajednike utilitarne komponente i
tematsko-stilskih podudarnosti, ljetopisci ispoljavaju i neke literarne

40
osobenosti:Tako fra BONO BENI naroito voli sitne ispovijesti,sliice iz
privatnog ivota, kao to su prelasci hriana na islam, ili preobraanje Turina
u hrianina,privatni sukobi zbog ena ili bludnica itd. LAVANINOVOM
temperamentu je vie odgovarala snana rije i upeatljiva slika i zato je u
njegovom kazivanju vie hagiografske fantastike i oblika narodnog
stvaralatva ; zapisanih narodnih pjesama, narodnih anegdota,poslovica i sl.
Lavanin se esto slui slikom nebeskih prilika, zastraujuih krvavih
boja,iznenadnih pomraenja, kao tipinom figurom narodnog predskazanja
posljednjeg vremena.(u cilju da bi navijestio neku katastrofu). Fra

BOGDANOVI

MARIJAN

svoj subjektivni doivljaj esto figurativno iskazuje, koristi

sliice metonimijskog karaktera kojima oivljava ljetopisnu grau.
Kao hrianski obrazovan pisac on koristi i biblijske alegorije.Kada eli da
naglasi jaka raspoloenja, on se po pravilu slui retorskim postupkom i
etiketiranim mjestima.
Ljetopisi fra Bone Benia, Nikole Lavanina, i fra Marijana Bogdanovia doimaju
se dvojako; kao istorijsko tivo puno dragocjenih vijesti iz kulturne historije, i
kao literarno tivo, odnosno uzbudljiv doivljaj onih zbivanja koja su
zaokupljala ljetopisce kao materijal za etike poruke i estetsko uoptavanje.

Ivan Franjo JUKI

JE roen u Banja Luci a umro je u Beu. kolovao se u fojnikom samostanu
gdje je i zareen, u Zagrebu je uio teoloke studije, a u vrijeme punog
zamaha ilirskog pokreta otiao u Vesprem, odakle je sa zanosom pratio narodno
buenje u Hrvatskoj. Kao oduevljeni ilirac on se vraa u Bosnu da die ustanak
u njoj, ime je rano manifestirao svoj politiki ideal i svoju osobenu narav. U
cijeloj njegovoj djelatnosti dolazila je do izraaja ilirskoromantiarska
ideologija , po kojoj narodni jezik, narodni obiaji i narodni ivot
predstavljaju bitna obiljeja narodnosti pod ilirskim imenom.
Najuspjeliji dio njegovog knjievnog rada predstavljaju putopisi. Putovanje po
Bosni 1842, Povratak u Bosnu 1842, Putovanje po Bosni godine 1843, zatim
Putovanje iz Sarajeva u Carograd godine 1852 su neka djela iz Jukievog
putopisnog opusa.
Jukievi putopisi su nastali iz ljubavi. Opis pejzaa u njima predstavlja
okosnicu uz koju Juki vee narodna predanja i vjerovanja, legende o
lokalitetima, opise narodnih nonji, sakralnih i profanih graevina. On crta
odnose izmeu vlasti i naroda, slika politiko, drutveno i duhovno stanje i
podcrtava jedan karakteristian motiv a to je da njigdje u svijetu nema
primjera da brat mrzi brata zbog vjere kao u Bosni,izvlaei na taj nain crne
strane stvarnosti uz sugestije za njene promjene. Stoga je njegov putopis

uvijek podsticajan u smislu razumijevanja njegove specifine

dru- pol ideologije.

41
Juki je uvijek lian, a osobito kada je uz Putopis vezan dio njegovog ivota
kao u posljednjem putopisu Putovanje iz Sarajeva u Carigrad godine 1852.
Jukievi radovi su pisani istim narodnim jezikom, ilirskim, ijekavicom,
koji on naziva u Bosni bosanskim, smatrajui da je ilirski jedan jezik kojim
govore Iliri ali koji ima svoja regionalna obiljeja.
Juki je vjet i uen putopisac i njegove slike se pamte jer nikada nije dosadan.
Izbjegava ponavljanja , te se kod njega moe ponoviti putovanje nekim
krajem ali se ne mogu ponoviti izraajna sredstva.
Odlika ironije je izraena u njegovim djelima, meutim i kada se istinski ljuti
on ne vrijea i ne mrzi.
U posljednjem Jukievom putopisu karakteristina crta je zazivanje,
neposredno obraanje itaocu. Jedna posebna njegova karakteristika je da
ljude prihvata onakvim kakvi jesu ak i tamo gdje ne bismo oekivali
razumijevanje in je spreman na suuestvovanje.
Na kraju se moe rei da je I.F. JUKI pisao iz ljubavi prema Bosni.!

19 stoljee

Uticaj ideja VUKA KARADIA na

knjievno stvaranje
bosanskih Srba
Uz kolsku djelatnost, tampa je bila najdjelotvornije sredstvo prosvjetiteljstva
u BiH 19. vijeka. Veoma znaajnu ulogu najprije su odigrale knjige Vuka
Stefanovia Karadia, njegova izdanja knjievne i folklorne grae, kojim su
probuena narodna osjeanja ali i skrenuta panja kulturne Evrope na
junoslavenski svijet, to je i sam V.Karadi isticao kao cilj svog rada. Uticaj
Vukovih knjiga na knjievni rad u junoslavenskom svijetu, pa samim tim i u
BiH , gotovo je nemjerljiv. Vukove knjige e buditi nacionalna osjeanja,
razvijati ideju narodnosti i afirmirati narodnu kulturu.
U okviru njegovih interesovanja za narodnu kulturu, nali su se svi narodi koje
je imenovao Srbima (prema tezi; Srbi svi i svuda) ali pod kojim je zapravo
podrazumijevao jedinstvo brae pravoslavnog, rimskog i
muhamedanskog zakona . Potvrdu tom jedinstvu nalazio je u istom
jeziku i kulturnim dobrima. Njegove knjige narodnih pjesama, pripovjedaka i
poslovica, njegov Rjenik srpskog jezika i uopte svi radovi imali su za cilj da
dokau jedinstvo vjerski podjeljenog junoslavenskog naroda i afirmiu njegovu
narodnost. Obrazovani uitelji e postati propagatori Vukovih knjiga u
Hercegovini i Bosni, gdje e oni zagovarati narodnost ire shvaenu na jezikom
i duhovnom planu, tako da e Vukova jezika reforma i Vukov pravopis imati
najneposrednije pristalice. 60-tih godina e i prvi dravni listovi u BiH biti

42
tampani Vukovim pravopisom i irilicom. Vukov uticaj ne moe se svesti samo
na okrenutost gotovim oblicima narodne knjievnosti te biljeenje i opisivanje
narodnih umotvorina , jer e brojni sljedbenici najsigurniji put u knjievnost
vidjeti u oponaanju iskustva narodnog pjevaa, pretpostavljajui narodnu
umjetnost onoj klasinoj. Tako prialac JOANIKIJE PAMUINA u svojim
opisima narodnih obiaja nagovjetava buduu folklornu pripovjetku, a KOSTA
HADIRISTI svojim opisima aikovanja najavljuje buduu folklornu dramu.
MARIJAN UNJI podeava svoje pjevanje svirali ilirskog seljaka, a fra
GRGO MARI odreuje sebi zadau narodnog pjesnika.
U svojim zbirkama Karai je donosio narodne umotvorine i iz Bosne i iz
Hercegovine, u najuu osnovu knjievnog jezika je uzeo hercegovaki govor.
ove krajeve je esto spominjao u svojim proznim i kritikim spisima, tako da su
potpuno razumljivi odjeci njegovog rada u BiH i podsticaji domaim knjievnim
snagama.
Uz Vukove knjige kao najprisutnije u duhovnom ivotu stanovnika BiH, treba
pomenuti i veliki uticaj novina i asopisa za narod. Prvi znaajnij bio je

Srpsko- dalmatinski magazin

kojeg je 1836 u Zadru pokrenuo Teodor

Petranovi.S obzirom da je Vuk Karadi svojim izdanjima srpskih narodnih
pjesama, poslovica, rjenika i obiaja ve bio odredio kriterije za prepoznavanje
narodnosti, to je i ovaj Magazin postao publikacija u kojoj su najzastupljeniji bili
prilozi iz oblasti narodnog ivota i stvaralatva. Ubrzo je stekao saradnike iz
BiH, koji su mu slali razne priloge; kao sljedbenici Vukovog sakupljakog rada i
kao sljedbenici Vukovih etnografskih radova.Najvei broj saradnika Magazin je
imao u srpskom svetenstvu. Iz Hercegovine su mu esto slali priloge Joanikije
Pamuina, i Niidor Dui, nastojei u njima, po ugledu na Vuka, afirmisati
narodni duh. U isto vrijeme kada je ovaj Magazin sticao svoje poklonike i
saradnike, zapoinje u Bosni djelovanje Gajeve Danice ilirske .
Ona je njegovala ilirsku koncepciju jedinstvenog junoslavenskog svijeta, sa
zanosnom vizijom osloboenja BiH i svih junoslavenskih pokrajina pod
turskom vlau. Hrvatski ilirci su pokazivali interes za prilike u BiH tako da su
nastajali prilozi poput pogleda ili putovanja u Bosnu iji e
najpotpuniji izraz biti najbolje djelo hrvatskog romantizma; Smrt Smail-age
engia, od Ivana Maurania.

Uticaj Ilirskog pokreta na knjievne oblike

Poeci orgazovanijeg prosvjetiteljskog djelovanja u BiH padaju u vrijeme
bujanja nacionalnih pokreta u slovenskom svijetu kada su ponovo postale
aktuelne stare humanistike i barokne istoriografske i pjesnike vizije velike
zajednice slovenskih naroda. Njihovoj aktuelizaciji dosta je doprinjeo eh

JAN

KOLAR otac slovenske uzajamnosti . Kolarova slovenska uzajamnost

temeljena na jezikoj, knjievnoj i uopte kulturnoj uzajamnosti bie vodilja

LJUDEVITU GAJU, Prometeju Junih slovena

da razvije teoriju o
jedinstvenoj junoslavenskoj kulturno-historijskoj zajednici ije bi se
zasebnosti sreno stopile u pojmu ilirstva. U tom cilju pokrenut je
asopis Danica Ilirska gdje su stihovanim i proznim apelima pozivani svi
rodoljubi . Prvi uslov za tu afirmaciju ire narodnosti jeste stvaranje

43
zajednikog jezika, kojim bi se preli dotadanji lokalizmi kao to su hrvatski,
dalmatinski, dubrovaki, srpski, bosanski ili slovenski .
Jedinstvenim jezikom trebalo je dokazati jedinstvo naroda, a jedinstvo kulture
jedinstvom narodne tradicije. Zato nastaju brojni etnografski, lingvistiki i

onovremeni knjievni i nauni rad

imao prvenstveni zadatak BUENJE NARODNE SVIJESTI
folkloristiki radovi to nam pokazuje da je

esto vraanje prolosti,

kroz razne radove o starinama i narodne pjesme o

starim vremenima imalo je za cilj dokazivanje zajednike historije; istrauje se
sve ono to je moglo da prizove u sjeanje srednjovjekovnu historiju , zlatno
doba slobodnih drava.
Iz tih razloga su i pisci iz Bosne zaokupljeni temama o prolosti.
U poetku dolazi do izraaja kozmopolitsko-prosvjetiteljsko propagiranje
zajednitva pod terminom ilirstva, pri emu je slovinstvo dubrovakih
historiografa i baroknih pjesnika, posebno Ivana Gundulia bilo podsticajno,
kako kod hrvatskih iliraca i srpskih omladinaca, tako i kod njihovih sljedbenika
iz Bosne. Gunduliev Osman e doivjeti niz izdanja, a pored njega popularan
je bio i Andrija Kai Mioi i njegovo djelo Razgovor ugodni naroda
slovinskog.
Istiu se sa ponosom odlike svakog junoslavenskog naroda; rodoljubljivost
Srba, spartanstvo Crnogoraca, kulturni stoer Hrvata. Jugoslovenstvo se
ispoljavalo i kao dravni razlog i kao pjesniki zanos u literarnim oblicima i kroz
uee u kult. i pol. akcijama Srba i Hrvata.
U elji da izbriu sve razlike izmeu Srba i Hrvata neki su se potpisivali kao
Srbo Hrvati, a u tome su se i perom i djelom isticali franjevci Bla osi, Grgo
Marti i brojni drugi. Meutim, iako su neki od bosanskih franjevaca ostali
dosljedni iliri sve do svoje smrti, ideju jugoslovenstva 60tih i 70tih godina
razbijaju sve jaa nacionalna osjeanja srpstva i hrvatstva usmjerena
prema Bosni i Hercegovini.

Vaso Pelagi
Na zasadama pokreta prve polovine 19 stoljea kod bosanskih Srba, koji se
prosvjetitarski i idejno orijentirao protiv turske vladavine u Bosni, iznosei teko
socijalno politiko stanje naroda, izrastao je stvaralaki lik Vase Pelagia,
publiciste i revolucionara. Dvogodinji boravak u Rusiji, kuda je otiao 1863,
imao je presudan znaaj za njegov budui rad i ivot. To je potpuno opredjelilo
njegovo djelovanje; ve nakon povratka u Bosnu, kao upravnik bogoslovije u
Banjoj Luci, on odgaja uitelje i svetenike u duhu borbe za narodna prava.
Neko vrijeme, on je ivio u Trsru, Gracu i Cirihu, gdje se upoznaje sa
socijalistikom literaturom.
Pelagiev rad je knjievni u irem smislu, a moe se podijeliti na III oblasti :
oblast historijskih spisa, na oblast radova o socijalizmu, te na oblast didaktiko
pedagokih spisa.

Ono to proima sva njegova djela jeste njihova praktina

usmjerenost prema narodu, utilitarnost, te racionalna
zasnovanost. Ima tu takoe i Karadievog narodnjatva, dakle izrazite

tenje za folkornim, za narodnom ivom rijeju, to Pelagia stilski odreuje i

daje mu literarni znaaj.
Pelagi je bio najitaniji ne samo socijalistiki nego i srpski pisac uope.

44
Njegov stav o knjievnosti blizak je biblijskoj formulaciji pruanja pouka kroz
priu. Svi njegovi tekstovi imaju jak lini peat.

Pelagi pie

patetino, upotrebljavajui krupne rijei,on svoje tekstove najee

zapoinje kao naglaene patriotske besjede, obraajui se itaocima kao
sluaocima sa intimnim draga brao a i inae njegovi tekstovi imaju mnogo
epiteta dragi, draga.
Pelagi je meu prvim naim tumaima narodne poezije.U njegovim citatima i
pozivanjima na narodnu poeziju nema lirskih pjesama, jer one nisu odgovarale
Pelagievom shvatanju o angaovanoj ulozi knjievnosti.
Pelagiev znaaj ne treba traiti u literarnim odlikama njegovog djela, ali je on
pojava koja obiljeava itavu kulturu naroda BiH. 19 vijeka, pri emu je
knjievnost bila predmet, povod i sredstvo da se na nju utie.

Srpski ljetopisci u 19 stoljeu

Dva monaha savremenika, Prokopije okorilo i Joanikije Pamuina, a
njima se jo pridodaje i Staka Skenderova, vezani su gotovo identinom
ivotnom sudbinom i slinim ivotnim putem koji je bio gotovo neodvojiv od
pravoslavne crkve. Niz identinih idejnih niti i nacionalno-politikih pogleda
povezuje u nekom unutranjem jedinstvu njihove ljetopise.Slinost izazivaju i
isti ljudi koji se pominju u ovim ljetopisima , isti odnos turske vlasti prema
inovjernim i potlaenim i slian nivo pripovjedanja. Naime, N A R A CI J A
je obiljeje ovih Ljetopisa. I P.okorilo i Pamuina i S.Skenderova
napisali su po jedan ljetopis.

Ljetopis Hercegovine

, Prokopija okorila, vezuje se uz

bosansku hroniarsku tradiciju, mada obuhvata dosta kratko razdoblje,ali se i
odvaja od nje jer u njemu zapisano samo ono to je okorilo neposredno vidio i
doivio, bez uljuivanja tue predaje.Dnevnik i Ljetopis Hercegovine su
svojevrsna svjedoanstva o dogaajima u ivotu naroda u Hercegovini, nakom
stvaranja zasebnog paaluka 1833.g. i u vremenu vezirovanja uvenog Ali-pae
Rizvanbegovia Stoanina. Ljetopis je napisan istim narodnim govorom

45
sa dosta turcizama, neposrednim stilom i izlaganjem narodnog
pripovjedaa, to tekstu daje literarnu zornost i dnevniki karakter.
Teko je izdvojiti ta sve u ovim biljekama predstavlja historijski izvor a ta
samo zanimljivi ivotni detalj. okorilo nema jaku imaginaciju niti snagu
uveliavanja, pa moemo ustvrditi neku istinitost, uz pretpostavku da je
dogaaje ponekad vidio iskrivljeno i subjektivno, ne mogavi se uvijek
pduprijeti mrnji koju je osjeao prema predstavnicima turske vlasti. U
Ljetopisu, najvei dio hroniarskog svedoenja okorilo je vezao za tada
centralnu hercegovaku linost Alipau Rizvanbegovia Stoanina, u kojem
tek ponekad nalazi simpatine ljudske crte. Pored politike crte, u Ljetopisu
ima i isto hronolokih zapisa; biljeke o poplavama Neretve,o kugi u
Mostaru,o Giljferdingovoj posjeti Mostaru i sl. Sve je napisano ivo, rijeima
oevica koji e umrijeti na poetku druge polovine 19 st.

Joanikije Pamuina

se neposrednije bavio radom na narodnoj

knjievnosti,tako da je na njemu uoljiv opti duhovni uticaj Vuka
Karadia,sakupljao je narodne umotvorine dajui pri tome ovim tekstovima
svoje komentare.
I po obimu rukopisa i po stvarnoj vrijednosti teksta, navrednije njegovo djelo je

ivot Ali-pae Rizvanbegovia Stoanina. To je

zanimljiva hronika, povijest jednog trezvenog kaluera o hercegovakim ratnim

zbivanjima, tako da u njemu zapravo nema niega kaluerskog i teolokog.
Snanom dramskom radnjom koju su nudili autentini dogaaji i ivi svjedoci, i
zanimljivim opservacijama, ovo djelo se izdvaja od svih drugih u BiH. Pamuina
posebno izdvaja snanu figuru Alipae Rizvanbegovia smatrajui ga esto
zaetnikom nevolja a samo ponekad pravednim sudijom. Ovakva objektivizacija
lika uvenog vezira daje posebnu cijenu pravednosti J.Pamuine.

Staka Skenderova

je izuzetna pojava, u kojoj nasluujemo neobinu

monahinju,jer je ivjela kaluerski a nije odlazila u manastir, i koja je , u ime
prosvjetiteljskih ciljeva svjesno zanemarila lini ivot i sve snage duha vezala
za sudbinu naroda. U njenom Bosanskom Ljetopisu, napisanom
u neuglaenom i nepravilnom epskom desetercu, izbija kritiki stav
prema politikim i drutvenim zbivanjima. Bio je to pogled sa strane na
dogaaje koji su potresali Bosnu za vrijeme vladavine Abdurahman-pae i na
otpore bosanskih muslimana prema sultanovim reformama.Ona je u Ljetopisu
ostala pri injenicama i konkretnom stanju, ne proklamajui promjene i ne
zovui na promjenu.Hrabrost je pokazala u dijelu Ljetopisa koji govori o naravi i
nezasitosti sarajevski pravoslavnih trgovaca i svetenika pa je to pravi
socioloki traktat pun pametnih zapaanja, kakav do tada i nije napisan u
Bosni.Staka Skenderova je bila i prva srpska uiteljica, spisateljica i
javna radnica u Bosni, a 1858. je osnovala i kolu za ensku djecu u
Sarajevu.

-Jevrejska knjievnostKnjievno kulturna djelatnost Jevreja, osobito Sefarda odn doseljenika iz

panije, traje od samih poetaka njihovog dolaska u BiH tj od polovine 16 st i
okupljanja u pojedinim gradovima, osobito Sarajevu i Travniku.

46
Do vremena nacionalnih pokreta u doba AU vladavine jevrejska knjievnost se
moe podijeliti na ; religiozno-prosvjetiteljsku, tekstove hroniarskog
sadraja, na usmenu knjievnost i na epigrafiku.

RELIGIJA

je za Jevreje u starijem vremenu predstavljala osnovni

kanon drutvenog ponaanja i osnov duhovne misli, pa je sasvim prirodno bila i
izvor i oslonac za knjievno stvaranje. Opina se brinula za odravanje
konfesionalnih kola u kojima su se dobivala znanja iz religije, hebrejskog
jezika, iz tumaenja Tore, a vii stepen studiranja bio je Talmud.
Sve do poetka 18.st. sarajevska jevrejska opina bila gotovo nepoznata u iroj
jevrejskoj zajednici a proula se po jednom ekscentrinom pripadniku koji se

NEHEMIJA HIJAHAJON

zvao
koji se rano odao kabalistikoj
herezi. Hajanov rad je u heretikom otklonu od tzv. rabinske knjievnosti.
Ona se stvarala u Bosni ispod razine koju je imala u panjolskoj, svodei se
samo na umnoavanje talmudskih djela, komentara i knjiha utjeha, sa ciljem

DAVIDA PARDE

uvrivanja religioznih osjeaja. Dolaskom

za
sarajevskog rabina, ova se knjievnost podie na jedan vii stepen. On je
objavio vie komentara Talmuda i obrednih pjesama, pisanih sa patosom.
Rabinsku knjievnost poslije njega nastavljaju

MOE DANON, te

ELIEZER ENTOV PAPO koji je poznat kao autor djela na

narodnom jeziku, ladinu, u kome za bolje objanjenje esto uzima primjere iz

lokalnog ivota.

KABALA

Poseban tok u duhovnom ivotu Jevreja je bila

, iz koje je
nastala jedna vrsta lirike pisana hebrejskim jezikom. Na drugoj strani,
knjievnost Jevreja na panjolskom jeziku djelila se na onu pisanu na ladinu
(dakle jeziku koji se drao prijevoda biblije sa hebrejskog na panjolski iz 16.st)
i na usmenu knjievnost romanse,poslovice, izreke, na idiomu sefardskih
Jevreja.
Dok romansa u paniji pokazuje obiljeja historizma i tadicionalizma, takve su
kod bosanskih Sefarda bile dosta rijetke, oni su zadrali romanske sa opim
temama iz ovjekovog ivota te one bajoslovnog sadraja. U Bosni su poznate
romanse o vjernoj ljubavi koja je prekaljena mnogim patnjama, o eninoj
vjernosti, o zlobnoj svekrvi, o osveti djevojke, zatim sa romanse sa motivima
putovanja,robovanja, rodoskvrnua i sl.
Meu Jevrejskim sakupljaima narodnih umotvorina u Sarajevu je kao prvi

DAVID KAMHI

poznat
. Zanimljiv je njegov nain biljeenja pjesama;
na srpskohrvatskom jeziku pomou hebrejskog pisma, to predstavlja spregu
pisma i jezika slino kao i kod alhamijado literature.
Najzad , kao dio pismenosti u irem smislu, u kojoj odsijevne ponekad neka
literarna misao o ljuskoj sudbini, treba spomenuti epigrafiku, na hebrejskom i
na panjolskom jeziku sa jevrejskih grobalja.Oni su ponekad i posljednja
meditacija o ivotu, kao to je napisano na grobu

Kabilja :

Elijasa

tako smo sami ivi i mrtvi uvijek

isto. .

47

A lhamijado knjievnost

(i stvaraoci)

Alhamijado knjievnost je knjievnost stvarana na narodnom jeziku,

dakle bosanskom a arapskim pismom. Sam naziv je iskvaren u argonu
panjolskog jezika od arapske rijei el- adamije, to znai strani, nearapski.
Alh. knji se kao nacionalno-regionalna pojava javila u krajevima koji su bili
pod uticajem arapsko- turske pismenosti, a sam poetak ovog pisanog
knjievnog stvaranja bosanskih Muslimana na narodnom jeziku i arapskim
pismom, teko je precizno odrediti. U vrijeme cvjetanja knjievnosti na
orijentalnim jezicima na prelazu iz 16 u 17. st. kada su se pojavili najznaajniji

48
knjievnici naeg porijekla, nema niti jednog koji bi pisao na na narodnom

Meutim, vrijeme opadanja knjievnosti na

orijentalnim jezicima predstavlja epohu bujanja alh. literature, dakle, od
polovine 17 st pa sve do kraja 19 vijeka s razlikom da ona u knjievnom pogledu
jeziku a arapskim pismom.

daleko zaostaje za za knjievnosti na orijentalnim jezicima. Tome je uzrok u

prvom redu to su se pisanjem na narodnom jeziku bavili samo ljudi srednjeg
obrazovanja i manje stvaralake sposobnosti, koji nisu poznavali klasinih
orijent. literatura. S druge strane, i same leksikosemantike mogunosti naeg
narodnog jezika su bile skromne da bi mogle iskazati sloenije mistiko-poetske
doivljaje, a nedostatak vlastite orginalne tradicije na narodnom jez. uinili su
da se alhamijado knji po svojim idejama, motivima, i sadrini osloni na
pobono- didaktiki vid naslijeene orjentalne knji , te na muslimansku
narodnu poeziju po svom obliku i knjievnom izrazu.
Najstariji poznati predstavnik alh. knjievnosti je HADI JUSUF LIVNJAK, autor
putopisa na had na turskom jezikom.U jednoj biljenici on je ostavio i tri svoje
pjesme na narodnom jez., ikavicom, pisane arapskim pismom. U isto doba ivio
je i pjesnik MUHAMED HEVAJI USKUFI,zatim buntovni pjesnik HASAN KAIMIJA
koji se isticao kao protivnik uleme i narodni tribun. Unutar alh. knji
najznaajnije su dvije njegove pjesme; o osvojenju Kandije i protiv puenja
duhana. Znaajan alh. pisac je i MEHMED-aga PRUANIN, autor Duvanjskog
arzuhala koji je nastao iz linog doivljaja; autor je sa odredom konjanika
premjeten iz Prusca u Duvno da nadzire granicu, odakle se ali na tegobe
vojnikog ivota.Drugi pisac poslije Hevajie koji je ostavio zapise o svom
maternjem jeziku je M.M. BAESKIJA koji istie da je na jezik obilniji od
turskog i arapskog a pogotovo od perzijskog i kao dokaz navodi glagol otii
za koji u bosanskom jeziku postoji ak 45 izraza a u ostalima tek dva ili tri.Iako
je ova glosa netana, ona potvruje koliko su ovi pisci cijenili svoj jezik i
razmiljali o njemu. SEJID ABDULVEHAB ILHAMIJA je najplodniji alh. pjesnik
dosad je pronaeno oko dvadeset njegovih pjesama t0 ilahija to kasida. On je
bio dervi nakibendijskog reda i zato u svojim pjesmama uzdie dervie i
derviki ivot. Meu alh. pjesnicima starije epohe treba ubrojati i
ABDURAHMANA SIRRIJU iz Fojnice koji je pjevao ilahije i na turskom i na
maternjem jeziku.

(prva je stupila u jaz izmeu puke i elitne sfere knji . MEHMED ERDELJAC)

Vrste i oblici alhamijado knjievnosti

Stihovano stvaralatvo muslimanske alhamijado literature u BiH se moe
podijeliti u nekoliko glavnih vrsta ; to su najprije

ilahije i kaside , zatim

poslanice, predstavlke ili arzuhali, poezija politiko drutvene sadrine, ljubavna

lirika, pjesme po uzoru na narodnu poeziju, legende i na kraju rjenici.
Ilahije su pobone pjesme i ovim pojmom se u ovoj knjievnosti obuhvata sve
ono to je ispjevano u slavu Bogu i sa ciljem zadobijanja Boije milosti.

49
One obino imaju karakter kolektivnog obraanja i molbe. Pjesme koje imaju emocionalnost

iskrenog pobonog zanosa sa iznoenjem ljudske nemoi , u kojima se

mazohistiki iba ovaj svijet i ovjek u njemu, a Bog i onaj svijet izdiu kao
eljeno utoite, nisu dakle bez izvjesnog spiritualnog lirizma, ali snaga
uvjeravanja u njima ima karakter racionalnog htijenja.
Dakle, kada govorimo o ilahijama one bi se mogle ue klasificirati; imamo
ilahije kojima se pjesnik direktno obraa Bogu, neto kao stihovane molitve,
npr M.H.Uskufi; Molimo se tebi Boe. One izraavaju tu iskonsku ljudsku
potrebu za Boijim spasenjem a odlikuju ih iskrenost i neposrednost, nemamo
neke metaforike / stilske virtuoznosti pa nema ni fiksnih simbola kakve smo
sretali u divanskom pjesnitvu. Meu ilahijama ima i takvih koje nose jai
derviki peat, a u nekima se iznose i konkretni uslovi koje je potrebno
ispuniti da bi ovjek bio dervi, a koji su etike i religiozne prirode.(npr ejh
Sirrija, Ako hoe dervi biti).Konano, imamo podvrstu ilahija u kojima su
prisutni ponajvie elementi misticizma a koji se javljaju kao neka vrsta
fiktivnog dijaloga pjesnika i njegove due ili dijaloga pjesnika i Kur`anskog
poglavlja Jasin, kao npr Ilhamijina; Ja upitah svoje due, Ja upitah svog Jasina.
Tu je dakle dijaloka forma okvir unutar kojeg su date pjesnike polarizacije
materijalno /duhovno, vjeno/prolazno, ljudsko/boansko.(u ilahije se ubrajaju i
neke pjesme koje se ne mogu svrstati u ove podkategorije, npr Dennetska
ilahija koja govori o susretu kerke i majke na drugom svijetu)
Kasida je svoje izvorno znaenje pjesme pohvalnice zamijenila u alhamijado
literaturi na naem tlu, pojmom poune pjesme, svjetovnog karaktera, za
razliku od ilahije, iako etika njenih savjeta u svoje opeivotne okvire ukljuuje
i religioznu moralku. Uz etiku, iz kaside izbija i atmosfera drutvene sredine i
porodinog ivota. Ove kaside su izrazito nepoetske, jer u njima je vanliterarna
tendencija zagluila sve to bi moglo iznijeti poetsku rije i spasiti je od
didaktike, savjeta i dociranja. Kao pjesma sa tenjom odgoja kasida je

namijenjena djeci

najee

a ovdje se ponekad i javi neki odbljesak svjetla u tom sivilu i

nepoetskom izraju kakav uvijek imamo kada vanliterarna tendencija zaglui
knjievnu rije. Ali, kasida sa svojom sadrinom tei da popravlja i

starije,

upuuje i

da djeluje na njihov ivot kritiki, kao regulator ponaanja i kao kritika

loih navika i uticaja. (npr Kaimijina kasida o puenju duhana).

Arzuhali -

Religijski duh u osnovi politike i drutvene problematike , kao

podloga svojevrsne kritike nalazise i u stihovanim poslanicama ove
literature, koje imaju stilizaciju poziva ili poruke, a dijele se u II vrste ; one
koje su upuene nemuslimanima i one koje su pisane za muslimane.
Hevajiin Poziv na vjeru , nema neku umjetniku vrijednost ve je vie
postala uvena po spornom stihu Hod`te nami vi na viru! , kome se pripisuju
razliita znaenja. Jedni kau da je to poziv na meusobno povjerenje krana i
muslimana a drugi da je to poziv na preobraenje. U samoj pjesmi, jai su
argumenti za pretpostavku da se radi o pozivu na meusobno povjerenje.
Zatim, Kaimijina pjesma O osvojenju Kandije, rije je o pjesnikovim
preporukama Mleanima da se ne opiru turskoj sili nakon osvojenja Kandije ali
se,pored tog razumnog savjetovanja, iznosi i stvarnost osmanlijske vojne
osvete. Poslanice druge vrste, upuene muslimanima,imaju vie knjievnih
kvaliteta koje ne izviru iz nekih njihovih poetskih osobina, ve iz atmosfere
ivota koji izbija iz njih. Tako

Duvanjski arzuhal izraava epsku

50
atmosferu vojnikog ivota, sa svim njegovim tekoama i nevoljama,
prelomljenu kroz tjeskobno osjeanje nesnose psihike munine tvorca ove
pjesme- a to je Mehmed aga Pruanin.On na pojedinim mjestima vrlo
ivopisno prikazuje to njihovo stanje, ak se nae i neka uspjena metafora ili
realistiki prikaz stanja koji funkcionira po metonimijskom principu, gdje na
osnovu detalja mi saznajemo mnogo o opem stanju.(puimo smrdana). To je
dakle jadikovka u stihu, upuena pretpostavljenima da posadu Livanjske
tvave premjeste zbog nemoguih uslova u kojima se oni nalaze.Ta lina
transformacija ivota sa tonom pesimizma predstavlja knjievni kvalitet ove
pjesme.
Poezija drutveno kritikog i satirikog usmjerenja; tu se istie Seid Vehab
Ilhamija (udan zeman nastade) koja predstavlja vrlo estoke invektive protiv
vlasti, vjerskih velikodostojnika, pojava u drutvu i sl.
U malobrojne pjesme spjevane po uzoru na nau narodnu poeziju u narodnom
desetercu ili osmercu bez rime, treba ubrojati i pjesmu UMIHANE
IVUDINE, Sarajlije idu na vojsku koja se po svojim stilskim kvalitetama ni
po emu ne razlikuje od narodne epsko lirske pjesme.
Naposljetku, tu je ljubavna poezija, gdje prepoznajemo izvjesne uticaje
trubadurskog pjesntva ali e ta razvojna mogunost ostati neiskoritena pa e
se pojedine i povremene ljubavne pjesme javljati u udnoj sintezi didaktizma i
ljubavne poezije.Najbolja iz ove vrste je pjesme

Aiklijski Elif- ba

, koju je

sastavio izvjesni F E J Z O SO F T A i koja je fuzija ljubavnog izriaja,

didaktike i humora. Ispjevana je u veoma orginalnoj formi. Uei svoju
djevojku Fatu arapskim slovima, on je sastavio itav spjev od simbola koji
povezuju oblik pojedinih slova sa pojedinostima njenog lika te pravi vrlo
neobine, pjesniki ive usporedbe. Objanjavajui joj pojedina slova, on je
zapravo u stihu upuuvao komplimente i izraze ljubavi.
( legende u prozi ; EJTANNAMA, anonimna pria o avolu koji je posjetio
Muhameda i hvalio mu ljudske poroke a pri tome posredno iznosio suprotno, tj
vrline. ejtanama podjea na apokrifne tekstove o prepiranju Isusa sa
avolom)

Muhamed HEVAJI USKUFI

je rodom iz sela Dobrinje kod Tuzle, roen je 1601. godine. Iz njegovih radova
se moe naslutiti da je odgojen u carskom saraju,a pjevao je i na turskom
jeziku. Najvanije njgovo djelo jeste bosansko turski rjenik u stihovima pod

Makbuli -`arif

naslovom
, poznat pod popularnim nazivom Potur
ahidi. Djelo, koje je zavreno 1631. godine, sastoji se od uvoda odnosno 50
stihova na turskom jeziku, trinaest poglavlja rjenika, te zavretka opet na
turskom.

51
U Makbuli Arifu Muhameda Uskufije sauvani su i nastariji izriiti
spomeni vlastitog maternjeg jezika od strane jednog bosanskomuslimanskog pisca. U predgovoru ovog djela on kae za sebe da je Bosnevi
tj Bonjak, a svoj jezik dosljedno naziva bosanskim , i smatra ga posebnim i
izuzetnim meu drugim jezicima.
U pjesmama Muhameda Hevajie, Ilahija na srpskom jeziku i Poziv na vjeru
na srpskom jeziku , nalaze se meutim, naziv na srpskom jeziku koji se
suprotstavlja nazivu jezika koji je ovaj pjesnik stalno upotrebljavao u svom
rjniku, to izaziva opravdanu sumnju da ovi naslovi potiu od samog Hevajie,
i upuuju na misao da je rije o tuoj, kasnijoj intervenciji na ovim tekstovima.

Poziv na vjeru

Iz pjesme
, vidi se da je Hevajia muno doivljavao
tragiku vjersko-ideolokih sukoba i ratova. Mada je izlaz tome nalazio u islamu,
on je imao univerzalistika shvatanja i naglaavao da je svim ljudima najprije
bio jedan otac i jedna mati, postavljajui dramatino pitanje ;
zar emo se paski klati?.

K rajinika pisma
Pisana knjievnost u doba Osmanske vladavine u Bosni egzistirala je u vie
tokova,najprije vie etnikih; muslimanska, hrvatska, srpska i jevrejska
knjievna tradicija.Kada je rije o bonjakoj tradiciji, ona sama je trajala u
neka tri zasebna, vlastita toka ; kao knjievnost na orijentalnim jezicima, kao
alhamijado knjievnost i kao trei tok - pismenost na narodnom jeziku,
bosanskim drevnim pismom bosanicom.
Rije je,dakle,o pismima , i to pravim pismima, koja su razmjenjivana u
pograninim krajevima izmeu bosanskih graniara i zapovjednika i ljudi istog
jezika i ina sa druge strane granice, to e rei sa

hrvatskim oficirima

uskocima (Pravoslavci koje je Austrija angairala da brane

granicu, u Lici, Kordunu,Senju,okolini Zadra),mletakim namjesnicima ili
austrijskoj slubi, sa

providurima koji su stolovali u Omiu (Dalmacija je bila pod Venecijom i glavni

52
grad je bio Omi), sa Dubrovnikom i sa crnogorskim vladikama i drugim
plemenskim prvacima. Ova prepiska je neprocjenjivo znaajan historijski
dokumenat, i ranije pa i danas se na ovu dosta obimnu grau gledalo kao na
iskljuivo historijske izvore koji osvjetlavaju odreene dogaaje iz prolosti.
No,isto tako dosta rano su neki istraivai uoili i izvjesne knjievne vrijednosti
u ovim tekstovima. U kulturno historijskom smislu oni su takoer znaajni, to
je ogroman znaaj same injenice da su tekstovi pisani bosanicom, to u
pogledu pismenosti predstavlja jedan kontinuitet sa srednjim vijekom, sa
predislamskim peridom bosanske povijesti kada je bosanica bila glavno pismo.
To je vano i zbog mnogih koji bosansku povijest vide kao diskontinuitet, zbog
oni koji bi eljeli rei kako je sve to je dolo sa Osmanlijama, vjera, civilizacija,
kultura, strano i nepriroeno, tue ovom prostoru, nikad odomaeno i
neprilagoeno. Potpisnici ovih tekstova su Bonjaci, ali to ne znai da su oni
uvjek i autori, autorstvo je najee dvojno jer veina njih je imala angairane
pisare druge vjeroispovijesti i usmeno im je kazivala sadraj koji bi oni
formulirali, ali to naravno nije pravilo, vrlo esto su i sami potpisnici bili autori.

Pisma u pogledu sadraja

najee govore o nekim dnevnim, praktinim

pitanjima koja se javljaju u ivotu na granici. A taj su ivot obiljeavali vrlo
esti upadi u tuu teritoriju,pljake, orobljavanja, pohare , pa ova pisma obino
uslijede nakon zavretka tih borbenih i pljakakih aktivnosti, pa se onda njima

ugovara razmjena zarobljenih ljudi i dobara ,

cijena otkupa, pokuava se suparnik nekako odobrovoljiti, uiniti popustljivijim ,
premda, ima i pisama napisanih u epskom duhu, dosta borbenih ak i prijeteih,
zavisno dakako od karaktera osobe koja se potpisuje.
Po stilu i izrazu , ova pisma spadaju u neku vrstu diplomatskog diskursa, sa
u jednom dosta pomirljivom tonu

dosta etikecija i laskanja, ali s obzirom da je to podruje i vrijeme u kome i

kada je jo uvijek vrlo iva usmena epska knjievnost, javie se i odreene
podudarnosti izmeu epike i sadraja ovih pisama. Najprije, tu su mnogobrojne
formulacije, okamenjene sintagme , kakve nalazimo u usmenoj epici knjiga je
uvijek arovita ili sitna, ona se nakiti ili pie se na kolinu (tj koljenu),
za pisanje se koriste kalem i divit, slovo se naziva jazija, knjiga se upuuje
u ruke viteke. Kad je rije o ovim opim mjestima, imamo dakle ona

svojstvena diplomatikom diskursu a druga su epskoga porijekla.

U sadrajnom pogledu , primjetiemo da se u epici i pismima javljaju

iste
linosti.Utvreno je tako da je jedan potpisnik pisma, kapetan Mustafaga
Hurakalovi, zapravo epski Mustaj- beg Liki.
Sadraj ovih pisama se razlikuje od oblasti do oblasti, npr sjever
/sjeverozapadni dio uglavnom je ispunjen pragmatinim problemima
uslovljenim nainom ivota, pisma koji su upuivana Dubrovniku nadovezuju se
i tematski na tradiciju srednjovjekovnih bos. tekstova, i govore uglavnom o
trgovakim odnosima, a ima tu i pijunskih pisama, te naposljetku, pisma sa
Crnom Gorom koja su razmjenjivali Ali-paa Rizvanbegovi i Smail-AGA engi.
Na toj granici je bilo dosta surovo pa se i sadraj ticao takvih problema.
Kada je Ali-paa Rizvanbegovi u pitanju, tu imamo komunikaciju na jednom
viem diplomatskom nivou gdje su se pokuavali ugovoriti sastanci sa
crnogorskim vladikom Petrom II Petranoviem Njegoom.
Treba rei da se u nazivu krajinika pisma, krajina podrazumijeva mnogo
ire, kao granice ove administrativne oblasti u razdoblju turske vladavine , kako

53
prema banskoj Hrvatskoj, odnosno Austriji na sj i sjzapadu , tako i prema
jugozapadu odn Primorju, prema jugu Dubrovniku, te prema istoku, odn
Crnog Gori. Krajinik se u ovim pismima ne uzima samo kao stanovnik
krajine ve kao ratnik graniar, serhatlija koji se esto bori sa neprijateljima koji
su preko granice.
el.literarnosti u pismima!