Univerzitet u Sarajevu

Akademija scenskih umjetnosti

Odsjek: gluma

Seminarski rad iz predmeta

"HISTORIJA SVJETSKE DRAME I POZORITA"
Tema: Aristofan- abe

Profesor: Muhamed Delilovi

Student: Edis Bili
Asistent/ica: Aida Pilav

Sarajevo, 2015.god.
Gledao sam, po ko zna koji put, predstavu aba u Kamernom teatru. Iako vrlo
malo komina pokuao sam nai reference. Krenuo sam jednostavnim
sistemom eliminacije. Pa tako krenuvi od naslova, dooh do Aristofana i
njegove komedije. Uvijek mi je drai anr bio od drugih pa se inilo
prikladnim izabrati ga za temu, posebno zato to sam na petom semestru
glume kada radimo tragedije, a on se ne ini nita manje vaan od tragiara
toga doba. Lako je razluiti da u sutinskom Aristofanovom tretiranju
komedije glumci vrlo lako mogu pronai svoju sposobnost igranja tragedije
koja moe u svom korijenu pored same tragedije da bude, kako lake rei
nego, iva. Da bude od krvi i mesa tj. da bude vesela, inspirativna, realistina
i jedinstvena. Jer ma koliko likovi bili uzvieni ipak su ljudi.
Tragedija je univerzalan i moan oblik dramske knjievnosti. Vano je
posloiti
osnove tragedije da bi se krenulo u analizu poetka komedije, a pogotovo
pisati o Aristofanu koji na neki nain hrabro proziva tragiare same.
Najznaajnija tri pisca su
Sofoklo, Eshil i Euripid. Po knjievnom temperamentu Eshil je pjesnik
dramatiar. Dramska
snaga njegovog djela poiva na poetskoj snazi. Euripid je najvei "filozof
scene" ali i
"pjesnik onoga to je najvie tragino", po Aristotelovim rijeima, jer se kod
njega sukob ne
odigrava toliko meu ljudima koliko u ljudima. Bitke koje se tu vode dramski
ih je jako teko rijeiti ili su gotovo nerazrjeive i Euripid dovodi ljude u dodir
sa bogom kako bi uz neposrednu pojavu istih (deus ex machine/bog iz
maine) uspijevao da ih razrijei. Sofokla smatraju najveim od trojice: u
njegovim djelima najpotpunije je ostvaren ne samo sukob linosti uopte kao
bitna odrednica svake drame nego i sukob linosti i sila podjednako
pravednih", kao bitna odrednica tragedije koja ne svodi svijet na
pojednostavljenu sliku borbe dobra i zla. Likovi se podjednako susreu sa
svojim protivnicima ljudima, ali se i susreu sa preprekama koje nemaju
ljudski lik, tj. njihovi motivi postaju vii Sudbom izazvani, kao jedini nain
djelovanja ili iskupljenja.
Eshilova tragedija Okovani Prometej, Sofoklove Car Edip i Antigona te
Euripidova Medeja osim to su najpoznatije takoer pokazuju individualna
obiljeja svakog od trojice pisaca. To su najjasnije slike njihovih stilova pisanja
i njihovih pogleda na svijet.
Eshil nije bio pisac revolucionar, reformista, kritiar vlasti, odnosno kritiar
boanskog
poretka. Nastojao je samo, u duhu svoga vremena, da naslijeene bogove
homerskog
panteona (koji su se od ljudi razlikovali samo snagom i moi a ne i dobrim
svojstvima i

vrlinom) proisti", da im prui etiko opravdanje i etiki autoritet. Inae je

bio
tradicionalan, moralan i vjernik za kojeg je religija bila drutveno pitanje,
norma ljudskog
ivota. Sofoklo je takoer bio religiozan ovjek, ali na drugaiji nain. Njegova
religioznost
nije znaila vjeru u boanski poredak, nego je bila posljedica njegove
naglaene duhovnosti.
Nije bila stvar uvjerenja, nego prirode bia. U svojim dramama, on se otkriva
prvenstveno
kao veliki umjetnik, i to kao umjetnik dramski pisac koji sa izuzetnom
preciznou,
pouzdanou i nadahnuem rukuje mitskom graom koju je odabrao za
predmet svojih
tragedija. Sofoklo se u "Antigoni" koristi tehnikom koja otvara sasvim novu
dimenziju
unutar ustaljenog pojma dramske radnje, neki moderni autori zovu je
dramskom ironijom".
Nije bila poznata nijednom drugom grkom tragiaru, i tek e se Plaut njome
obilno koristiti
u svojim komedijama.
Euripid je predstavnik vremena u duhu izreke "mjera svih stvari je ovjek."
Dok je Eshilova dramaturgija najvie zasnovana na sukobu principa kojima su
ljudski likovi
samo dramski i scenski simboli, a Sofoklovi junaci istina, potpune linosti
koje niu iz
dramske radnje i sukoba, za Euripida je sam ovjek lik, izvor, osnova, kraj i
poetak svega.
Iz ovjeka kod Euripida proizlaze i principi i dramska radnja sa svojim
sukobima, i zapravo
cjelokupna drama. Euripidovi junaci su heroji sa tragikom pogrekom.
Razlike, odnosno distinkcije, ovih pisaca lee u kretanju izmeu dvije take:
1. Fatalizam moj ivot je boja volja
2. Transcendentalnost moj ivot je moja volja
Eshilovo stajalite je u prvoj taki, on eli da intervenira u religiji. Euripid je
potpuno
obrnutog miljenja prvo moje htijenje, a onda boja volja. Sofoklo grabi oba
sistemai
dovodi tragediju do vrhunaca - za njega sutina zapravo lei izmeu te dvije
take.
Aristofan u svojim komedijama tematizira tadanju svakodnevicu i kritizira
politiku.
U svojim je djelima bio neposredan i otar kritiar suvremenih dogaaja i
poznatih osoba.
Radnja njegovih komedija je esto apsurdna, nevjerovatna, smijena, ali u
isto vrijeme

proeta realnou. Njegove likove, lakrdijae i karikature, pokreu pravi

osjeaji pohlepe i
ambicije. Satirizirao je i ironizirao, izlagao je drutvo podsmijehu. Prazno
dokazivanje
sofizmu, neznanje, lakoumnost, izdaja, ovinizam itd. po njegovoj mudroj
procjeni uistinu
na kraju Atenu dovode do propasti. Aristofan je bio protiv rata, smatrao je da
se prava
demokracija moe razviti samo u miru.
U komediji "abe" prikazao je Eshila i Euripida u nadmetanju za najboljeg
tragiara.
Komedija je prvi put izvedena 405.g. prije nove ere. Aristofan kritizira
Euripida kao loeg
pjesnika istovremeno dajui prvu obrazloenu i detaljnu kritiku; zato ga se
smatra i
svojevrsnim zaetnikom knjievne kritike.
"Sam naslov parodira sofistiko nadgovaranje, odnosno aristokratskooligarhijsko
intelektualno blebetanje i demokratsko-demagoko glasno kreketanje."
(Wikipedija)
Aristofan je komediograf, koji se obraao svojoj publici i koji je kroz komediju
saoptavao
razliite aktualne misli (svoje i tue). Atinska pozorita su u to vrijeme bila
vrlo vana
dravna stvar. Predstave su u odreenim periodima godine, u doba festivala,
posebno vanih
kolektivnih svetosti, svetonosnih praznika, bivale dio velike proslave u kojoj
uestvuje itav polis(grad-drava). Iz tih razloga, naravno, drava je imala
veliki udio u tome kako su se pozorita organizovala jer je plaala jednim
dijelom taj poduhvat. Svi atinski graani su mogli da gledaju predstave,
siromanima je drava plaala karte, na taj nain elei da svi njeni graani
prisustvuju ovim dogaajima,a potom su se tekstovi birali kroz takmienja.
Pjesnici su se nadmetali za to ije e se predstave izvoditi. Iz svih ovih
podataka moemo da
zakljuimo da su Aristofanove komedije, drame, budui da je pobjeivao na
nizu ovih
takmienja, izvoene i da ovi stavovi koje on iznosi i koji su suprotni dravnoj
politici Atine
nisu bili usamljeni.
U prologu komedije "abe" predstavljen je glavni junak Dionis i njegov rob
Ksantije.
Dionis se uputi u Had da svijetu vrati jednog istinski velikog pesnika Euripida.
Motiv
silaska u donji svijet sree se u mitologiji, kao to korjen svake tragedije
moemo da

iupamo barem iz najmanjeg dijela nekog mita. Slika donjeg svijeta koju
Aristofan
prikazuje: Aheruzijsko jezero, mjesto sa zastraujuim betijama i orfika
oblast koja ima
dio za ispatanje grenika i gaj blaenih. Kasnije nastupa hor ... U toku
parodosa radnja
napreduje. Dionis i njegov rob Ksantije nalaze se pred ulazom u Had. Na
vratima Hada
dolazi do zamjene identiteta. Dionis podstie Ksantija da se predstavi kao
bog, a zatim se
predomilja. Eak, uvar, batinama provjerava ko je bog od dvojice
posjetilaca. Poto ne
moe da utvrdi ko je od njih dvojice Dionis, svi zajedno odlaze Plutonu da
razrijei zabunu.
Hor zatim komentarie aktualne politike dogaaje. Trai oprotaj za
pripadnike oligarhijske
stranke, naglaava krivicu voe oligarha Friniha, a ostale smatra zavedenim,
trai da se
njima omogui javno suenje na koje imaju pravo i ostali Atinjani, da im se
vrate politika
prava, ismijava Kleofonta, demagoga ekstremnih demokrata, protivnika mira.
Zakljuuje
kako se u Atini cijene nevaljalci i pogani, a odbaeni su asni i plemeniti
graani. Zatim
imamo burleskni uvod u pjesniki agon, tzv. drugi prolog. Razgovaraju
Ksantije i Plutonov
rob koji najavljuje Plutonovu namjeru da organizuje takmienje izmeu Eshila
i Euripida
koji polae pravo na prvo mjesto u tragediji i poasti u donjem svijetu. Sudija
e biti Dionis.
Nastupa pjesniki agon u kome je kontrastno prikazivanje jednog i drugog
pjesnika
sprovedeno do kraja.

"Ala e sad da pobjesni u srcu svom

gromovnik pjesnik,166
samo kad ugleda toga zajedljivca
zube gdje otri, 815
vidjeti e svi njegov gnjev, kada uz stravian
sijev zakoluta oima.
Tresti e se kacige sjajne i perjanice od rijei,
iverje svud e da leti kad onome stane
da pjesme brusi taj otra. A on stvaralac,
rijei mu sve 820
plemenit nositi e at.
Zatresti e sopstvenom grivom, to snanim

talasa se vratom,
skupiti e obrve mrke, s uraganskim urlikom
on e rijei taj prikovan spoj - sam da iupa
iz svog
daha ispolinskog. 825
Al' taj vodeniki toak, taj trebilac rijei,
taj jezik
gladak i sladak, oh, taj e ve pustiti zavisti
uzde,
sjeckati e rijei, a crn humor mu sruiti e sav
pjesnikov nadahnut trud."
(Aristofan - abe, 2011. Scribd 28.str.)
Euripid zamjera Eshilu statinost, sporo razvijanje dramske radnje,
ostavljanje glumca bez teksta na sceni, preduge horske partije,
visokoparan stil. Euripid u svom stvaralatvu istie: uvoenje govornog
jezika, potpuno predstavljanje svojih junaka u prologu, prikazivanje
svakodnevnog ivota, navika, uvoenje likova iz svakodnevice koji
govore jezikom obinih ljudi, vladanje zdravim razumom. Eshil zamjera
Euripidu to je zanemario osnovnu funkciju dramskog pjesnitva da
ljude ui moralu, razvija svijest I razum. Eshilu je ideal junatvo.
On zamjera Euripidu upotrebu uvijek istog metrikog kliea u prologu,
estu upotrebu
deminutiva (umanjenica), disparatnost ideje i slike, muzike inovacije
(tona na istom slogu), obraivanje trivijalnih tema patetinim stilom,
besmisleno povezivanje pojmova, patetino podvostruavanje rijei,
izbor tema i motiva koje loe utiu na graane.
Pjesniki agon je nerjeen. Na kraju Dionis trai savjet za Atinu. Euripid
trai da se oligarsi vrate na vlast, protiv Alkibijada. Eshil predlae da se
napadne Sparta sa mora, da se flota obnovi i da se na to troe
sredstva. Zavrava se pobjedom Eshila i komosom (veselom
zapjevanom povorkom).
Moj subjektivni dojam o Aristofanovoj komediji "abe" je prvenstveno
jako zanimljiv zbog izbora koristenja i mrenja sarkazma, cinizma i
ironije. Iako bih se kao glumac trebao baviti iracionalnim i strastvenim,
mislim da koristiti intelekt (kao izvor njegovog pisanja) na strastven
nain nije pogubno za glumca. Pisac doslovno ne prestaje da se
poigrava stilskim sredstvima, to glumcu moe dati apsolutni poticaj i
ogromno polje mogunosti igranja. Naravno on to sve ini iz vrste
poruke o graanskoj situaciji, koja je danas sve izraenija i ini se
nimalo drugaija nego tada. Gazde ostaju iste robovi se mijenjaju.
(quote by me) Aristofan sputa boga na zemlju, u ljudske okolnosti i on

ispada smijean.- Parodiranje- Od samog poetka sve djeluje naivno:

Dionis na magarcu nosi tovar, pita za Had kao da trai ponudu za
ljetovanje Time pisac postie komian efekat. Na Heraklu je lavlja
koa i dri toljagu u ruci to je ismijavanje karakteristike heroja. U
sutini se radi o traginoj temi ali je iznesena kroz smijeh.
Tragikomedija bi za glumca predstavljala jedan od najveih izazova;
neto kroz ta se postie vei efekat, rezultat i reakcija. Prava komedija
je kad se publika zapravo smije sama sebi, kada prepoznaje stvarni
ivot. Najlake je dobiti neto sreom izazvan. esto sa sreom veemo
smijeh pa komedija moe da stane na to mjesto. Smijeh i pla se
razlikuju samo u suzama lice je u potpuno istom gru, mada i to zna da
prevari. Aristotel je tvrdio da komedija ima manju vrijednost od
tragedije, ali ne moramo u svemu posluati Aristotela. Mada s obzirom
na vrijeme kada piem ovaj seminarski moram biti iskren da koristei
se Aristofanom shvatam da nije uopte lako izazvati smijeh ili koristiti
se njime u klasinoj grkoj tragediji, pa ak i kada se ini apsolutan
prostor za to, znam se prevariti. Ali dok igra uspjeti odagnati od sebe
dio traginoga- BORITI SE SA SAMIM SOBOM- biti na svojoj strani i
vjerovati je sigurno jedna od stvari koje Aristofan zagovara i koji
zasigurno pomau pri igri i odlukama.

Izvori:
-www.scribd.com
-www.wikipedija.com
-Predavanja i skripte napravljene tokom semestra
-Lino iskustvo