Povijest mobilnih generacija

Prva generacija
Mobilna telefonija je zapoela s pojavom prve generacije beinih mobilnih
telekomunikacijskih sustava 1980ih godina. Prva generacija je koristila analognu
transmisijsku tehniku za prijenos podataka, koji je bio iskljuivo glasovni promet.
Kao i to danas u mobilnoj tehnologiji ne postoji jedinstveni standard i tada ih je
bilo nekoliko. Najpoznatiji standardi su bili Nordic Mobile Telephone (NMT) koje se
je koriten u skandinavskim zemljama a kasnije i u vicarskoj, Nizozemskoj, Rusiji
i zemljama Istone Europe, Advance Mobile Phone System (AMPS) koji je koriten
u Sjevernoj Americi i Australiji, Total Access Communications System (TACS)
koriten u Ujedinjenom Kraljevstvu.
Prva generacija je i danas u upotrebi u nekim zemljama, dok se u veini zemalja s
naprednijom telekomunikacijskom infrastrukturom gasi.
Druga generacija
Druga generacija mobilnih sustava koristi digitalnu radio transmisiju pri prijenosu
to je i jedna od veih razlika naspram prve generacije. Pojavom druge generacije
pojavili su se i SMS poruke koje su bile digitalno enkrptirane dozvoljavajui
prijenos podataka na nain da samo primatelj moe primiti i proitati poruku. On
se i dan danas koristi ali uglavnom samo za prijenos glasa i SMS-a zbog njegove
male brzine prijenosa podataka koja je oko 16Kbps. Postoje etiri glavna
standarda za 2G sustave, a to su: Global System for Mobile (GSM), digital AMPS
(D-AMPS), codedvision multiple access (CDMA), IS-95 i personal digital cellular
(PDC). GSM je najuspjeniji i najraireniji koriteni 2G standard. Originalno je bio
dizajniran kao paneuropski standard, ali je vrlo brzo bio prihvaen diljem svijeta
osim u Americi. IS-95 je jedini 2G CDMA standard koji se upotrebljava u Americi i
mnogi azijskim zemljama. PDC je Japanski 2G standard koji se upotrebljava samo
u Japanu. Neuspjeh ovog standarda izvan Japana i veliki uspjeh u Japanu
potaknuo je velike Japanske proizvoae telekomunikacijske opreme u namjeri da
uspiju s 3G.
Trea generacija
Evolucija mobilnih mrea od 2G prema 3G karakterizira revolucionarna promjena
fokusa sa iskljuivo glasovnih na multimedijalne mobilne usluge. Sustavi tree
generacije omoguavaju vee brzine prijenosa podataka i na taj nain postavlja
temelj mnogo irem spektru usluga. Razvoj #G mobilnih mrea zapoeo je davne
1986 godine kada je ITU (International Telecomunication Union) definirao viziju
3G mobilnih mrea pod nazivom Future Public Land Mobile Telecomunication
System. Kasnije je preimenovan u International Mobile Telecomunications 2000
(ITU-2000). Razliite inicijative su pokuavale ujediniti razliite prijedloge
predloene ITU-u od strane telekomunikacijskih udruga iz Europe (ETSI for
Europe), Japana (TTC) i SAD-a (American National Standard Institute ANSI).
Godine 1996 je u Europi kreiran i UMTA forum da bi ubrzao proces definiranja
standarda.
etvrta generacija
etvrta generacija mobilne telekomunikacijske mree je nasljednik 3G mree. U
odnosu na 3G, 4G donosi bolju kvalitetu usluga, ukljuujui bri mobilni Internet.
Teoretske brzine iznose i do 150MB/s. Trenutno postoje dva standarda za 4G

mreu. Prvi je Mobile WiMAX standard koji je prvi koriten u Junoj Koreji 2007.
godine dok je drugi Long Term Evolution (LTE) koji je koriten prvi puta u
Norvekoj i vedskoj 2009 godine. Prvi ureaji koji su se mogli pristupiti tim
mreama su bili beini USB modemi. Prvi pametni mobiteli sa WiMAX-om su bili
dostupni tek 2010, dok za LTE 2011 godine. U Hrvatskoj 23. Oujka 2012. je
Hrvatski Telekom prvi uveo 4G mreu koja je LTE standarda.