VRSTOA

12 TEORIJE VRSTOE

NAPREGNUTO STANJE
Pri analizi unutarnjih sila koje se pojavljuju u kosom presjeku tapa
optereenog na vlak ili tlak, pri jednoosnom napregnutom stanju, u
tim presjecima istodobno nastaju normalna i tangencijalna
naprezanja, i odgovarajue deformacije.
3
2
1

1
1

2
1

2
a)

b)

3
c)

NAPREGNUTO STANJE
I u najjednostavnijem sluaju napregnutog stanja pri aksijalnom
rastezanju tapa uzrokom pojave opasnog stanja materijala
mogu biti kako normalna, tako i tangencijalna naprezanja. Zato
je vano znati koje je od tih naprezanja odluujue u lomu
materijala, tj. u odnosu na koje od njih treba izvriti provjeravanje
vrstoe materijala. Kod jednoosnog napregnutog stanja (a), npr. pri
aksijalnom rastezanju, kada su glavna naprezanja:

P
1
F

2 0

provjeravanje vrstoe vri se prema uvjetu:

1 d

3 0

NAPREGNUTO STANJE
Ako dva od glavnih naprezanja nisu jednaka nuli (b), a to
je ravninsko ili dvoosno napregnuto stanje ili kada sva tri
glavna naprezanja imaju vrijednosti razliite od nule
troosno ili prostorno napregnuto stanje (c) pojava
opasnog napregnutog stanja moe biti izazvana raznim
kombinacijama vrijednosti glavnih naprezanja 1, 2 i 3.
Pri raznim odnosima naprezanja nastajat e nova
posebna opasna stanja materijala.

NAPREGNUTO STANJE
Na osnovu teorije, laboratorijskih pokusa i prakse moe se
pretpostaviti nekoliko uzroka koji izazivaju lom materijala. Uzmemo li
sloen rad elementa konstrukcije i postavimo pitanje, to moe biti
uzrok poputanju odnosno lomu materijala, moe se dati niz
odgovora, odnosno hipoteza, kao:
a) poputanje materijala moe nastati ako naprezanje u napregnutom
stanju postigne vrijednost najveih normalnih naprezanja, koja je
jednaka granici razvlaenja ,
b) poputanje se moe pojaviti kada deformacija postigne odreenu
vrijednost najveeg produljenja tapa,
c) poputanje je mogue pri pojavi odreene veliine tangencijalnih
naprezanja itd.
To su hipoteze poputanja ili teorije vrstoe.

NAPREGNUTO STANJE

Pri jednoosnom napregnutom stanju materijala rezultati koje

dobivamo provjeravanjem vrstoe jednaki su neovisno o teoriji po
kojoj je izvreno provjeravanje, jer jednoosno napregnuto stanje je
ona mjera (etalon) s pomou koje se ocjenjuje rezultat prorauna za
sve teorije. Pri dvoosnom odnosno troosnom napregnutom stanju
uvjeti vrstoe bit e razliiti u zavisnosti od teorije po kojoj je
provedeno provjeravanje vrstoe.

Prema tome, teorije vrstoe imaju zadatak da objasne uzroke loma

materijala koji se nalazi u sloenom napregnutom stanju i da na
osnovu zadanih mehanikih karakteristika materijala, dobivenih pri
aksijalnom rastezanju ili sabijanju, postuliraju formule za proraun.

Kao kriterij za opasno stanje plastinih materijala uzima se pojava

razvlaenja ili poputanja (pojava velikih permanentnih deformacija),
a za krhke materijale raskid (pojava naprslina).

TEORIJA NAJVEIH NORMALNIH NAPREZANJA

Prema prvoj teoriji vrstoe, teoriji najveih normalnih naprezanja,
koju je prvi postavio Galilei, opasno stanje materijala nastaje u
trenutku kada najvea normalna naprezanja postiu opasne
vrijednosti.
Teorija najveih normalnih naprezanja pretpostavlja da i u opem
sluaju, kada su 1, 2 i 3 razliiti od nule, treba uzeti u obzir samo
veliinu najveeg naprezanja na rastezanje ili najveeg naprezanja
na sabijanje i da druga dva glavna naprezanja uope ne utjeu na
vrstoa materijala. Odatle slijedi da u toj teoriji nema razlike
izmeu provjeravanja vrstoe pri jednoosnom i troosnom
napregnutom stanju.
Uvjet vrstoe po Teoriji najveih normalnih naprezanja izraen je
nejednakou:

1 d

TEORIJA NAJVEIH JEDNOOSNIH DEFORMACIJA

Teorija najveih jednoosnih deformacija pretpostavlja da opasno
stanje materijala nastaje zbog najveih jednoosnih deformacija, kao
posljedica najveeg relativnog produljenja.
Prema toj teoriji koja se naziva i hipotezom najvee dilatacije
opasna relativna deformacija ne smije biti vea od doputene
relativne deformacije pri jednoosnom rastezanju ili sabijanju:

max d

d
d
E

TEORIJA NAJVEIH JEDNOOSNIH

DEFORMACIJA
Za odreivanje relativnih jednoosnih deformacija pri
dvoosnom napregnutom stanju vrijede relacije:
1
2
1

E
E

2
1
2

E
E

TEORIJA NAJVEIH JEDNOOSNIH

DEFORMACIJA
Ako uvjet vrstoe za dvoosno napregnuto stanje
izrazimo s pomou naprezanja:

2 d
E
E
E

uvjeti vrstoe glase:

1 2 d

2 1 d

TEORIJA NAJVEIH JEDNOOSNIH

DEFORMACIJA
Za troosno napregnuto stanje umjesto formula:
1
1 1 2
E

1
2 2 1
E

3 1 2
E

Treba primijeniti formule:

ekv 1 2 d

ekv 2 1 d

ekv 1 ( 2 3 ) d

TEORIJA NAJVEIH JEDNOOSNIH

DEFORMACIJA

ekv
naziva ekvivalentno ili reducirano naprezanje. S pomou tog
naprezanja moe se proizvoljno napregnuto stanje svesti na
aksijalno rastezanje ili sabijanje, pri emu se moe izostaviti
izraunavanje relativnih deformacija, i uvjete vrstoe izraziti s
pomou normalnih naprezanja.
Iako teorija uzima u obzir utjecaj svih naprezanja, rezultati
provjeravanja po njoj nisu uvijek u skladu s eksperimentalnim
rezultatima za plastine materijale. Osim toga, ona se slae s
eksperimentalnim ispitivanjima za troosno jednoliko sabijanje samo
kada je = 0,5. Teorija se ponekad primjenjuje na krhke materijale.

TEORIJA NAJVEIH TANGENCIJALNIH

NAPREZANJA
Teorija najveih tangencijalnih naprezanja zasniva se na hipotezi da
opasno stanje materijala nastaje uslijed djelovanja najveih
tangencijalnih naprezanja. Materijal se smatra otpornim ako pri
sloenom napregnutom stanju najvee tangencijalno naprezanje
nije vee od doputenog tangencijalnog naprezanja pri jednoosnom
napregnutom stanju.
Prema tome, uvjet vrstoe po toj teoriji glasi:

max d

TEORIJA NAJVEIH TANGENCIJALNIH

NAPREZANJA
Pri jednoosnom rastezanju doputeno normalno
naprezanje, i najvee tangencijalno naprezanje prema
odreena su relacijom:

max

1
d
2

i usmjerena su u ravnini koja s pravcem vlane sile

zatvara kut od 45.

TEORIJA NAJVEIH TANGENCIJALNIH

NAPREZANJA
Ako veliine tangencijalnih naprezanja izrazimo s pomou normalnih
naprezanja i uzimajui u obzir da za dvoosno napregnuto stanje
vrijedi relacija:

max

1 2

moemo uvjet vrstoe za taj sluaj izraziti u obliku:

max

1 2 d

2
2

1 2

TEORIJA NAJVEIH TANGENCIJALNIH

NAPREZANJA

1 2

je ekvivalentno naprezanje i zato se uvjet vrstoe

moe napisati u obliku:

ekv 1 2 d

TEORIJA NAJVEIH TANGENCIJALNIH

NAPREZANJA
Za troosno napregnuto stanje moe se analogno s tom
formulom uvjet vrstoe izraziti u obliku:

ekv 1 3 d
Ova se teorija u veini sluajeva poklapa s
eksperimentalnim rezultatima, naroito za plastine
materijale. Ona je u skladu s rezultatima pokusa i pri
svestranom sabijanju materijala. Za krhke materijale ova
teorija ne daje zadovoljavajue rezultate.

ENERGETSKE TEORIJE VRSTOE

Teorija najveih normalnih naprezanja, teorija najveih jednoosnih

deformacija i teorija najveih tangencijalnih naprezanja nazivaju se
elementarne teorije vrstoe i imaju niz nedostataka.

Krajem 19. stoljea Beltrami (1885) postavio hipotezu da prijelaz u

plastino stanje zavisi od granine vrijednosti energije elastine
deformacije na jedinicu volumena pri aksijalnom optereenju, te lom
nastupiti kada specifina energija deformacije dostigne vrijednost
specifinog deformacionog rada.

Ta se hipoteza naziva hipotezom najveeg deformacionog rada.

Hipotezu je kasnije razradio i dopunio Haigh (1919), ali ona nije
potvrena eksperimentalno, te se rijetko primjenjuje.

ENERGETSKE TEORIJE VRSTOE

Huber je (1904) postavio hipotezu najveeg
deformacionog rada utroenog na promjenu oblika.
Prema toj teoriji lom nastupa kada je energija elastine
deformacije akumulirana pri promjeni oblika jednaka
deformacionom radu pri promjeni oblika kod zamiljenog
aksijalnog optereenja.
Tu su hipotezu kasnije dopunili von Mises (1913) i
Hencky (1924). Zato je ta hipoteza poznata i pod
oznakom HMH hipoteza (prema inicijalima imena
njezinih autora). Ta je hipoteza dobila iroku primjenu u
praksi.

ENERGETSKE TEORIJE VRSTOE

U sluaju jednoosnog rastezanja specifini deformacioni rad je
odreen relacijom:

2
A sp

2E
2
Pri dvoosnom napregnutom stanju, ako orijentiramo bridove kocke u
ravninama u kojima djeluju naprezanja 1 i 2, dobivamo:

11 2 2
A sp

2
2

1
2
2
A sp

1
2 21 2
2E

ENERGETSKE TEORIJE VRSTOE

Uvjet vrstoe za dvoosno napregnuto stanje po HMH
teoriji moe se odrediti prema relaciji:

ekv 12 2 2 1 2 d
Uvjet vrstoe za troosno napregnuto stanje po HMH
teoriji moe se odrediti prema relaciji:

ekv 12 2 2 32 1 2 2 3 13 d