RIZO DAFI

NOVIJE JUNOSLAVENSKE KNJIEVNOSTI

( S K R I P T A)

Biha, 2009.

NOVIJE JUNOSLOVENSK KNJIEVNOSTI

NASTAVNI PLAN I PROGRAM
Semestar
(V)
(VI)

Predavanja
2
2

Seminari Vjebe
-

Ukupno godinje
30 + 30 + -

Realizam u Evropi
Realizam u junoslavenskim knjievnostima
Srpski realizam - drutveno-politike i kulturne prilike
Svetozar Markovi - Pevanje i miljenje; Realnost u poeziji
Milovan Glii: Pripovijetke - Prva brazda, Glava eera (izbor)
Laza Lazarevi: Pripovijetke (izbor)
Janko Veselinovi: Hajduk Stanko
Stevan Sremac: Pop ira i pop Spira
Simo Matavulj: Bakonja fra Brne
Radoje Domanovi: Danga, Voa, Stradija (izbor)
Vojislav Ili: Poezija
Bora Stankovi: Neista krv, Kotana
Hrvatski realizam
Eugen Kumii: Pripovijetke
Ante Kovai: U registraturi
Ksaver andor alski: Pripovijetke
Josip Kozarac: Pripovijetke
Vjenceslav Novak: Iz velegradskog podzemlja
Silvije Strahimir Kranjevi: Poezija: Gospodskom Kastoru
Slovenski realizam
Realizam u knjievnosti Bosne i Hercegovine
Naturalizam
XX stoljee: modernizam u svijetu i na naim prostorima
Hrvatska moderna
Antun Gustav Mato: Poezija
Vladimir Vidri: Poezija
Vladimir Nazor: Poezija; pripovijetke
Dinko imunovi: Duga
Ivana Brli Maurani: Prie
Tin Ujevi: Poezija
Antun Branko imi: Poezija (Pjesnici)
2

Srpska moderna
Milan Raki: Poezija (Dolap i dr.)
Vladislav Petkovi Dis: Poezija
Petar Koi: Jazavac pred sudom, Jablan, Vukov gaj
Aleksa anti: Poezija: Ostajte ovdje, Emina, Vee na kolju
Svetozar orovi: Pripovijetke (U noi)
Modernizam u Sloveniji
Oton upani: Poezija
Bosanskohercegovaka knjievnost moderne
Makedonska knjievnost moderne
Knjievnost izmeu dva svjetska rata
Knjievnost junoslavenskih naroda izmeu dva svjetska rata
Od moderne prema savremenoj knjievnosti
Hrvatska knjievnost izmeu dva sv. rata
Slavko Kolar: Breza
Tin Ujevi: Poezija
Gustav Krklec: Poezija
Dobria Cesari: Poezija (Voka poslije kie)
Miroslav Krlea: Poezija, Hrvatski bog Mars (izbor)
Od moderne prema savremenoj knjievnosti
Bosanskohercegovaka knjievnost izmeu dva svjetska rata
Novak Simi: Pripovijetke
Nikola op: Poezija
Isak Samokovlija: Od proljea do proljea (izbor)
Ivo Andri: Pripovijetke, romani, poezija (izbor)
Srpska knjievnost izmeu dva svjetska rata
Duan Vasiljev: Poezija
Branimir osi: Proza (izbor)
Veljko Petrovi: Proza (izbor)
Desanka Maksimovi: Poezija (izbor)
Oskar Davio: Proza, poezija (izbor)
Slovenaka knjievnost izmeu dva sv. rata :
Tone Selikar: Proza (izbor)
Makedonska knjievnost izmeu dva sv. rata
Kosta Racin: Beli mugri (izbor)
Poslijeratna knjievnost junoslavenskih naroda
Vesna Parun: Poezija (izbor)
Dragutin Tadijanovi: Poezija (izbor)
Milo Crnjanski: Proza (izbor)
Savremena knjievnost
Mea Selimovi: Dervi i smrt; Tvrava (izbor)
Srpska savremena knjievnost
Branko opi: Proza, poezija (izbor)
3

Slovenaka savremena knjievnost

Makedonska savremena knjievnost
Hrvatska savremena knjievnost
Ivan G. Kovai
Bosanskohercegovaka savremena knjievnost
Postmodernizam u svijetu
Postmodernizam u knjievnost junoslavenskih naroda

NOVIJE JUNOSLOVENSK KNJIEVNOSTI

T E M E - PREDAVANJA
1. Realizam u Evropi; Realizam u junoslavenskim knjievnostima
2. Srpski realizam - drutveno-politike i kulturne prilike: Svetozar
Markovi: Pevanje i miljenje
3. Jakov Ignjatovi: Veiti mladoenja;
4. Milovan Glii: Prva brazda, Glava eera
5. Laza Lazarevi: Prvi put s ocem na jutrenje; Sve e to narod
pozlatiti
6. Janko Veselinovi: Hajduk Stanko
7. Stevan Sremac: Pop ira i pop Spira
8. Simo Matavulj: Bakonja fra Brne
9. Radoje Domanovi: Danga, Voa, Stradija
10. Vojislav Ili: Poezija
11. Bora Stankovi: Neista krv, Kotana
12. Hrvatski realizam : Eugen Kumii
13. Ante Kovai: U registraturi
14. Ksaver andor alski,
15. Josip Kozarac,
16. Vjenceslav Novak
17. Silvije Strahimir Kranjevi: Poezija: Gospodskom kastoru
18. Slovenski realizam
19. Realizam u knjievnosti Bosne i Hercegovine
20. Naturalizam
21. XX stoljee: modernizam u svijetu i na naim prostorima
22. Hrvatska moderna
23. Antun Gustav Mato: Poezija
24. Vladimir Vidri: Poezija
25. Vladimir Nazor: Poezija, pripovijetke
26. Dinko imunovi: Duga
27. Ivana Brli Maurani: Prie
28. Tin Ujevi: Poezija
29. Antun Branko imi: Poezija (Pjesnici)
30. Srpska knjievnost moderne
31. Milan Raki: Poezija (Dolap i dr.)
32. Vladislav Petkovi Dis: Poezija
33. Petar Koi: Jazavac pred sudom, Jablan, Vukov gaj
34. Aleksa anti: Poezija: Ostajte ovdje, Emina, Vee na kolju
35. Svetozar orovi: Pripovijetke (U noi)
36. Modernizam u Sloveniji: Oton upani: Poezija
37. Bosanskohercegovaka knjievnost moderne
5

38. Makedonska knjievnost moderne

39. Knjievnost izmeu dva sv. rata; Knjievnost junoslavenskih
naroda izmeu dva svjetska rata
40. Od moderne prema savremenoj knjievnosti Hrvatska
knjievnost izmeu dva sv. rata
41. Slavko Kolar: Breza
42. Tin Ujevi: Poezija
43. Gustav Krklec: Poezija
44. Dobria Cesari: Poezija (Voka poslije kie)
45. Miroslav Krlea: Poezija, Hrvatski bog Mars i dr.)
46. Od moderne prema savremenoj knjievnosti
Bosanskohercegovaka knjievnost izmeu dva svjetska rata:
Novak Simi, Nikola op,
47.Isak Samokovlija:Od proljea do proljea(Kako je Rafael postajao
ovjek
48. Ivo Andri: Put Alije erzeleza, Aska i vuk
49. Od moderne prema savremenoj knjievnosti Srpska knjievnost
izmeu dva svjetska rata: Duan Vasiljev, Branimir osi, Veljko
Petrovi, Desanka Maksimovi, Oskar Davio
50. Od moderne prema savremenoj knjievnostiSlovenaka
knjievnost izmeu dva sv. rata : 60. France Bevk, Sreko
Kosovel, Tone Selikar,
51. Od moderne prema savremenoj knjievnostiMakedonska
knjievnost izmeu dva sv. rata: Kosta Racin
52. Poslijeratna knjievnost junoslavenskih naroda;Vesna Parun;
DragutiN Tadijanovi; Milo Crnjanski
53. Savremena knjievnost: Mea Selimovi: Dervi i smrt; Tvrava
54. Srpska savremena knjievnost: Branko opi
55. Slovenaka savremena knjievnost
56. Makedonska savremena knjievnost
57. Hrvatska savremena knjievnost: Ivan G. Kovai
58. Bosanskohercegovaka savremena knjievnost
59. Postmodernizam u svijetu
60. Postmodernizam u knjievnost junoslavenskih naroda

REALIZAM

REALIZAM U EVROPI I U KNJIEVNOSTI

JUNOSLAVENSKIH NARODA

1.definicija
Realizam je pravac u
knjievnosti i umjetnosti koji
tei da reprodukuje stvarnost onako kako se ona
realno vidi i pojavljuje.

Teoretiari i pisci su smatrali da objektivno posmatranje i reflektovanje likova onakvih

kakvi jesu u ivotu, predstavlja osnovni cilj umjetnosti;
U 19. st. realizam dobiva i teorijsko odreenje i umjetniku potvrdu u mnogim djelima
koja su od tada do danas nastala.
Realizam se javio, uslovno uzevi, I pol. 19. st., u vrijeme kad je romantizam ve
doivio svoj vrhunac. Klima vremena je bila takva da je zahtijevala sve veu preciznost i
tanost u posmatranju pojava to je bilo doba uspona graanstva koje je u temelju svoje
filozofije,a u skladu sa razvojem prirodnih nauka, stavilo u prvi plan pozitivistiko posmatranje
i analiziranje injenica. Naglo razvijanje graanskog drutva je sve tee moglo da se izrazi
kroz sanjarenje, romantiara.Imperativ vremena je da i umjetnost postane vjerna slika
drutvenih odnosa, sukoba i napredovanja.
2. teoretiari
Francuz amfleri, ruski teoretiar
Bjelinski, engleski Robert Owen
(ovjek je rezultat svoje sredine i
odgoja)

Teoretiari ovog pravca su

Francuz amfleri koji je formulirao neke
teze o
objektivnom odnosu literature prema stvarnosti, zatim rusko kritiar Bjelinski koji je bio
najvatreniji pristalica realizma i napisao niz kritika koje su i danas pravo obrasci o
realistikom nainu pisanja. Takoe su i mnogui stvaraoci dali znaajna djela.
3.pisci
Balzak, Gogolj, Dikens, Flober, Stendal, Tolstoj, Dostojevski, ehov
Meu njima se izdvajaju osobito prozni pisci to je i razumljivo s obzirom
na tenju realista da to dublje zahvate ivotnu stvarnost vremena. Poznati
su Onore de Balzak(1799-1850) ciklusom Ljudska komedije gdje analizira
drutvene odnose, zatim kod Engleza Viljem Tekeri i arls Dikens (1812-

1870), najvei realistiki pisac engleske knjievnosti. Djela: Oliver Tvist,

David Koperfild, Velika Oekivanja, Mala Dorit i dr. Stendal i Flober, kod
Rusa Nikolaj Vasiljevi Gogolj(1809-1852)(Mrtve due, Taras Buljba,
Revizor) i Lav Nikolajevi Tolstoj(1828-1910) koji je svojim djelima Rat i
mir, Ana Karenjina, postigao vrhunce realistike proze .
REALIZAM I U KNJIEVNOSTI
JUNOSLAVENSKIH NARODA
Najava realizma koji je bio vladajui pravac u Evropi. Svijet se poinje posmatrati bez
rimantiarskog zanosa i nacionalnog naboja romantiarskih pisaca.
1. REALIZAM U KNJIEVNOSTI
JUNOSLAVENSKIH NARODA
POECI:
- U Bosni i Hercegovini Ahmet Muratbegovi
- U Srbiji: Jovan Sterija Popovi
U Hrvatskoj: Antun Nemi, Ante Kovai
Tragove realizma nalazimo u grai, tehnici, tendenciji i stilu nalazimo kod
junoslavenskih pisaca ve u i pol. 19. st. (J.St. POPOVI kod Srba, Antun Nemi kod
Hrvata, Ahmet Muratbegovi kod Bonjaka. Zbog razliitih uslova razvijao se u raznim
krajevima razliito.
2. DRUTVENE I POLITIKE PRILIKE
KOD JUNOSAVENSKIH NARODA
- Bosna i Hercegovina - dolazak Austrougarske
- Srbija oslobaa se od tur.vlasti
- Makedonija bune i ustanci pod Turcima
- Crna Gora borba za samostalnost
- Hrvatska - maarska vlast K-Hedervari
- Slovenija - germanizacija, utjecaj Nijemaca
3. PREDSTAVNICI
- Bosna i Hercegovina - A.
Muratbegovi; E. Mulabdi,
Safvet beg Baagi
- Srbija- Svetozar Markovi,
Milovan
Glii,
Laza
lazarevi, Branislav Nui,
Stevan Sremac
- Makedonija - Crna Gora - Hrvatska August enoa,
Silvije Strahimir Kranjevi,
Vjenceslav
novak,
Josip
Kozarac
- Slovenija Fran Levstk, Ivan

Tavar, Anton Akerc

Junoslavenski narodi u 19.st. ulaze u nov period svog drutvenog i kulturnog razvitka.
I pol. tog vijeka je protekla u njihovom nacionalnom buenju, a u II pol. narodi nastavljaju
borbu za nacionalnu samostalnost.
Bosna i Hercegovina je 1878. odlukom Berlinskog kongresa pala pod vlast Austrougarske
Srbija se u to vrijeme oslobaa od Turaka, pa se razvija kultura na novim osnovama,
ureuje dravna organizacija, vojska i policija.
Makedonija je i dalje bila pod turskom vlau, ali se narod budi i buni protiv tuina, a
pisci okreu narodnoj kulturi i tradiciji.
Crna Gora je pokuavala da se formira kao samostalna drava, ali je proces dravnog
ustroja iao sporo zbog plemenske tradicije.
Hrvatska u to vrijeme doivljava slom ilirskih ideala koji su se definitivno ugasili, a
Maari odluno rade na razbijanju nacionalnog jedinstva Hrvata za vladavine
Kuena_Hedervarija.
Slovenija je bila pod direktnom vlau Bea i razjedinjena u nekoliko pokrajina, pa je
u njoj snaan bio njemaki utjecaj.
4. LISTOVI I ASOPISI:
Otadbina, Delo, Matica i dr.
xxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxx
Realizam kao dominantan knjievni pravac u junoslavenskim knjievnostima
obuhvata vrijeme zadnje decenije 19. st. mada njegove tragove moemo nai jo polovinom
ovog stoljea: u Sterijinim komedijama i njegovoj stihozbirci Davorije, u romanima Jakova
Ignjatovia i njegovom lanku Pogled na knjievnost (1857).
U slovenakoj knjievnosti znaajna je pojava Frana Levstika i njegovih programskih
lanaka Putovanje od Litije do atea i pripovijeci Martin Krpan s Vrha (1858),
U hrvatskoj knjievnosti zaetnik realizma je August enoa kako svojim programskim
lankom Naa knjievnost (1865), tako i proznim djelima (Prosjak Luka, Branka i dr.). enoini
zahtjevi da se knjievnost priblii narodu utirali su put realizmu u hrvatskoj knjievnosti, ali
realizam kao knjievni pravac u hrvatskoj knjievnosti poinje negdje oko 1880. godine, dakle
poslije enoine smrti i traje do 1885. godine.Na hrvatsku knjievnu scenu stupa negdje oko
dvadesetak novih knjievnih imena koji e otvoreno govoriti o pitanjima narodnog ivota i
koji se oslanjaju na knjievno djelo Ante Kovaia. Na tu knjievnosti osobito utiu Turgenjev
i Zola. Izlaze asopisi Vijenac i Hrvatska vila(1882), a u knjievnost ulaze i pisci iz svih
krajeva Hrvatske (Primorja, zagorja, Slavonije) mahom siromanog porijekla(osim alskog).
U djelima iznose probleme svojih stalea i svoje sredine, otkri-vaju rak-rane drutva,
osvjetljavaju uzroke kriza, drutvene, ekonomske i psiholoke prirode.
U srpskoj knjievnosti epoha realizma obuhvata zadnje tri decenije 19.st.. Godine
1870. S.Markovi(1846-1875) objavljuje nekoliko lanaka kojima poinje srpski realizam
(Pevanje i miljenje i Realnost u poeziji). On daje uzorke pisanja koje su prihvatili pisci
njegovog doba. Uzorak takvih djela koja se usmjeravaju prema socijalnoj tematici pronalazi u
romanima Jakova Ignjatovia, poeziji ure Jakia i Zmaja. Ugledaju se na Dikensa, Igoa i
Gogolja. Markovi je o realizmu rekao: One linosti u narodu koje su dublje i silnije osjetile
sve patnje to tite ceo narod i koje su kadre da iskau ta osjeanja u umjetnikoj formito su

pravi pjesnici, to su probueni dijelovi naroda, narodna svijest o sebi samima" (Realnost u
poeziji).
Krajem romantizma javljaju se u Srbiji pisci koji poinju realno opisivati stvarnost.
Srpski vlastodrci su pokuavali da zemlju urede po evropskim uzorima, ali je bio velik
raskorak izmeu elja i mogunosti, jer je Srbija mahom bila poljoprivredna zemlja. . U to
vrijeme je aktivna Ujedinjena omaldina srpska koja ima svij i knjievni i politiki program, a
jedan od glavnih nosilaca novih ideja je bio Svetozar MARKOVI(1846-1875). Njegov rad je
bio obiman: teoretski, ideoloki, politiki i knjievni. Pokretao novine i asopise, pisao o
potrebi obrazovanja, borio se protiv zaostalosti. Poznato djelo Srbija na istoku gdje analizira
poloaj Srbije svoga doba. To su u neku vrstu socijalistike ideje o potrebi jednakosti svih
ljudi, zajednikom ivotu i slobodi. O knjievnosti je napisao dva znaajna lanka Pjevanje i
miljenje i Realnost u poeziji kojim je uticao na svoje savremenike. Oborio se na lanost,
plitkost i beivotnost srpske romantiar-ske poezije, a od pisaca traio da opisuju ivot onakav
kakav jest, bez imalo uljepavanja. Priznavao samo Zmaja i Jakia, a za ostale pisce tvrdio da
nemaju neku veliki vrijednost.
Krajem 19. st. znaajno je i to da Beograd postaje knjievno i kulturno sredite Srbije,a
ne sjeverni njeni dijelovi to su bili pod austrougarskom, mada su jo na sjeveru izlazili listovi
Ljetopis matice srpske i Brankovo kolo.
Dok je srpski romantizam njegovao liriku, realizam njeguje prozu i to pripovijetku i
roman kao glavni nain izraavanja. Opisuju ivot na selu i u gradu,a u prvom planu je
socijalna dimenzija. Srpski realizam je dao nekoliko znaajnih pisaca meu kojima se izdvajaju
oni najznaajniji:
Neki kritiari smatraju da realizam u Srbiji poinje djelima Svetozara Markovia
Pevanje i miljenje(1868) i realnost u poeziji(1870). Pisao je djela publicistike naravi, iznosio
svoja vienja knjievnosti i umjetnosti uopte, ukazivao da je znaaj i misija literature da
slika istinski narodni ivot, ustaje protiv romantiarske lirike za koju smatra da je puna epigona
i fraza. Markovi pomjera akcenat u knjievnosti sa problema lijepog na problem istinitog,
tei da umjetnost spoji sa naukom i pomoe akcenat sa problema knjievnosti na problem
sociologije, a smatra da su pjesnici probueni dijelovi naroda, svijest naroda o sebi samima.
Pisci uzimaju za primjer djela ernievskog, Dobroljubova, Gogolja, Balzaka, Flobera,
Mopasana, Zole i dr. Svoj knjievni i drutveni rad vezali su za asopise koji su u to vrijeme
izlazili: Otadbina, Delo, Vragolan, Vrzino kolo, Srpski pogled, Javor, Strailovo i Matica
srpska.
Posljednje tri decenije 19. st. u Srbiji obiljeavaju znaajne promje-ne u drutvenopolitikom i ekonomskom ivotu. To je vrijeme kad se Srbija naglo urbanizira, u gradovima
jaa administracija, drava se moder-nizuje po zapadnoevropskom uzoru,a poslije Berlinskog
kongresa Srbiji su pripojeni novi okruzi(niki, vranjski, pirotski i topliki). U gradovima se
stvara mlada buroazija,a vladaju Obrenovii, prvo Mihajlo(1868-1872), a zatim knez Milan
(1872-1889), pa njegov sin Aleksandar koji je ubijen 1903., a na njegovo mjesto dolazi Petar I
Karaorevi..

10

SRPSKI REALIZAM
Epoha realizma u srpskoj knjievnosti obuhvata zadnje tri decenije 19.st.. Godine
1870. S.Markovi(1846-1875) objavljuje nekoliko lanaka kojima poinje srpski realizam
(Pevanje i miljenje i Realnost u poeziji). On daje uzorke pisanja koje su prihvatili pisci
njegovog doba. Uzorak takvih djela koja se usmjeravaju prema socijalnoj tematici pronalazi u
romanima Jakova Ignjatovia, poeziji ure Jakia i Zmaja. Ugledaju se na Dikensa, Igoa i
Gogolja. Markovi je o realizmu rekao: One linosti u narodu koje su dublje i silnije osjetile
sve patnje to tite ceo narod i koje su kadre da iskau ta osjeanja u umjetnikoj formi-to su
pravi pjesnici, to su probueni dijelovi naroda, narodna svijest o sebi samima" (Realnost u
poeziji).
Krajem romantizma javljaju se u Srbiji pisci koji poinju realno opisivati stvarnost.
Srpski vlastodrci su pokuavali da zemlju urede po evropskim uzorima, ali je bio velik
raskorak izmeu elja i mogunosti, jer je Srbija mahom bila poljoprivredna zemlja. . U to
vrijeme je aktivna Ujedinjena omaldina srpska koja ima svij i knjievni i politiki program, a
jedan od glavnih nosilaca novih ideja je bio Svetozar MARKOVI(1846-1875). Njegov rad je
bio obiman: teoretski, ideoloki, politiki i knjievni. Pokretao novine i asopise, pisao o
potrebi obrazovanja, borio se protiv zaostalosti. Poznato djelo Srbija na istoku gdje analizira
poloaj Srbije svoga doba. To su u neku vrstu socijalistike ideje o potrebi jednakosti svih
ljudi, zajednikom ivotu i slobodi. O knjievnosti je napisao dva znaajna lanka Pjevanje i
miljenje i Realnost u poeziji kojim je uticao na svoje savremenike. Oborio se na lanost,
plitkost i beivotnost srpske romantiar-ske poezije, a od pisaca traio da opisuju ivot onakav
kakav jest, bez imalo uljepavanja. Priznavao samo Zmaja i Jakia, a za ostale pisce tvrdio da
nemaju neku veliki vrijednost.
Krajem 19. st. znaajno je i to da beograd postaje knjievno i kulturno sredite Srbije,a
ne sjeverni njeni dijelovi to su bili pod austrougarskom, mada su jo na sjeveru izlazili listovi
Ljetopis matice srpske i Brankovo kolo.
Dok je srpski romantizam njegovao liriku, realizam njeguje prozu i to pripovijetku i
roman kao glavni nain izraavanja. Opisuju ivot na selu i u gradu,a u prvom planu je
socijalna dimenzija. Srpski realizam je dao nekoliko znaajnih pisaca meu kojima se izdvajaju
oni najznaajniji:
Neki kritiari smatraju da realizam u Srbiji poinje djelima Svetozara Markovia
Pevanje i miljenje(1868) i realnost u poeziji(1870). Pisao je djela publicistike naravi, iznosio
svoja vienja knjievnosti i umjetnosti uopte, ukazivao da je znaaj i misija literature da
slika istinski narodni ivot, ustaje protiv romantiarske lirike za koju smatra da je puna epigona
i fraza. Markovi pomjera akcenat u knjievnosti sa problema lijepog na problem istinitog,
tei da umjetnost spoji sa naukom i pomoe akcenat sa problema knjievnosti na problem
sociologije, a smatra da su pjesnici probueni dijelovi naroda, svijest naroda o sebi samima.
Pisci uzimaju za primjer djela ernievskog, Dobroljubova, Gogolja, Balzaka, Flobera,
Mopasana, Zole i dr. Svoj knjievni i drutveni rad vezali su za asopise koji su u to vrijeme
izlazili: Otadbina, Delo, Vragolan, Vrzino kolo, Srpski pogled, Javor, Strailovo i Matica
srpska.
Posljednje tri decenije 19. st. u Srbiji obiljeavaju znaajne promje-ne u drutvenopolitikom i ekonomskom ivotu. To je vrijeme kad se Srbija naglo urbanizira, u gradovima
jaa administracija, drava se moder-nizuje po zapadnoevropskom uzoru,a poslije Berlinskog
kongresa Srbiji su pripojeni novi okruzi(niki, vranjski, pirotski i topliki). U gradovima se
stvara mlada buroazija,a vladaju Obrenovii, prvo Mihajlo(1868-1872), a zatim knez Milan
(1872-1889), pa njegov sin Aleksandar koji je ubijen 1903., a na njegovo mjesto dolazi Petar I
Karaorevi..

11

SVETOZAR MARKOVI, Pevanje i miljenje, Realnost u poeziji

Svetozar Markovi (18461875), publicista, socijalista i politiar druge polovine XIX
veka.Gimnaziju je uio u Kragujevcu i u Beogradu, godine 1863. U Beogradu je zapoeo
studije tehnike, koje je kasnije nastavio u Petrogradu kao stipendista srpske vlade, a docnije je
preao da studira u Cirih. U Petrogradu je bio ukljuen u rad ruskih revolucionarnih kruoka, a
u vajcarskoj je poeo da prouava nauni socijalizam.Kao veoma mlad je poeo da se bavi
publicistikom. Zbog lanka Srpske obmane, objavljenog u novosadskoj Zastavi izgubio je
stipendiju, poto je u ovom napisu napao ceo dravni sistem u Srbiji, a posebno birokratiju.
Ostavi bez sredstava, vratio se u Srbiju gde je poeo da izdaje list Radenik, (1871 - 1872), a
potom je 1873. u Kragujevcu izdavao list Javnost.Svetozar Markovi bio je prvi pobornik
realistikog pravca u knjievnosti i socijalistiki teoretiar. Svu svoju delatnost usmerio je u
pravcu reavanja politikih problema i pripreme masa za ostvarivanje graanskih prava
revolucionarnim putem. Njegovo glavno delo, Srbija na istoku, raspravlja o drutvenim,
ekonomskim i politikim problemima Srbije sa socijalistikih pozicija. Vrlo rano je pokazao
interesovanje i za knjievne probleme, obrazujui se pod uticajem ernievskog, Hercena i
Dobroljubova.
U jeku procvata romantizma u srpskoj knjievnosti, objavio lanak je Pevanje i miljenje, i
potom raspravu Realni pravac u nauci i ivotu, (1871 - 1872), kojima je pokuao da izazove
preokret u srpskoj knjievnosti. Po Markoviu, pesnici su bili krivi za rav ukus publike,
sujeverje naroda i odsustvo jasnih socijalnih i kulturnih perspektiva tadanjeg srpskog drutva.
On pritom nije tedeo ni najvee pesnike naeg romantizma, Lazu Kostia i uru Jakia, dok
je prema Jovanu Jovanoviu Zmaju imao vie obzira.Uz kritiku tadanjeg pesnitva, Markovi
je otro kritikovao i ondanju proznu knjievnost, pri emu je njegov lanak Realni pravac u
nauci i knjievnosti bio iroko zasnovana i utemeljena rasprava, zasnovana na naunom
socijalizmu, o istorijskim zakonitostima u drutvu i o drutvenim procesima koji su doveli do
trijumfa naunog gledanja na te zakonitosti i procese. Po njemu ti nauni zakoni i procesi vae
i za umetnost, pa prema tome i za poeziju. Njegovi lanci imali su veoma veliki uticaj na dalji
tok razvoja srpske knjievnosti, a posebno na stvaralatvo mlade generacije knjievnika.ura
Jaki je poeo da pie pesme sa socijalnom sadrinom. Zmaj, koji je u svojoj politikoj poeziji
imao mnogo elemenata realizma u je u potpunosti podravao pokret nove omladine, a od
Markovieve pojave na knjievnoj sceni sve manje su se javljali pesnici, a sve vie prozni
pisci, gotovo uvek sa vrlo kritikim stavom prema savremenim drutvenim zbivanjima.Zbog
napada na vlast, godine 1874. osuen je na devet meseci zatvora, iz kojeg je izaao teko
naruenog zdravlja. Ubrzo ga je, u dvadeset devetoj godini pokosila tuberkuloza. Preminuo je
1875. godine u Trstu.
Xxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxx
Radikalni socijalista Srbin evropskog ugleda, istaknuti agent - korespodent Prve internacionale
za Srbiju, teoretiar, nacionalista i federalista, politiar aktivista (zaverenik, buntovnik,
partijski organizator - jednom reju praktini revolucionar), osniva radikalnog socijalistikog
pokreta u Srbiji - najveeg javnog pokreta u Srbiji XIX veka
Svetozar Markovi roen je u selu Rogotini kod Zajeara 1846. godine u slubenikoj
porodici. Odrastao je i kolovao se po mestima oevog slubovanja (osnovnu kolu je pohaao
u Rekovcu i Jagodini, niu gimnaziju u Kragujevcu, Tehniki fakultet Vie kole u Beogradu).
Kao dravni pitomac upuen je u Rusiju na nastavak tehnikih studija, gde je proveo neto
manje od tri godine (1866-1869), ukljuivi se u revolucionarni pokret studenata i ruskih
12

revolucionarnih demokrata. Zbog svojih politikih aktivnosti morao je da napusti Rusiju,

odakle je preao u Cirih (vajcarska) i upisao se na Politehniki fakultet. Tu je se pribliio
teoretiarima socijalizma, na prvom mestu Karlu Marksu. Kompletno se predavi politikoj i
revolucionarnoj delatnosti, zanemario je studije. Ubrzo je postao lan Ruske sekcije Prve
internacionale i njen konsultant za srpska pitanja. Zbog svoje delatnosti i brojnih kritikih
lanaka protiv reima u Srbiji (lanci u Zastavi o politici namesnitva u Srbiji) izgubio je
dravnu stipendiju i 1870. godine se vratio u Beograd.
Po povratku u Beograd zapoeo je veoma dinaminu publicistiku i praktinu politiku
delatnost. Pisao je u brojnim asopisima, objavljivao knjige, uestvovao u radu Prve
internacionale kao njen korespodent za Srbiju, predvodio brojne politike akcije protiv reima,
ali i akcije na nacionalnom planu za osloboenje i ujedinjenje srpskih zemalja. U junu 1871.
godine pokrenuo je prvi socijalistiki list na Balkanu "Radenik". Sbog svojih slobodoumnih,
ali i radikalnih ideja i politike antireimske aktivnosti esto je proganjan i hapen, a 1872.
godine je bio primoran da emigrira u susednu Austrougarsku, gde je iste godine u Novom Sadu
napisao svoje najpoznatije delo "Srbija na Istoku".
U aprilu 1873. godine Svetozar se vratio u Srbiju i nastavio sa svojom teorijskom i praktinom
politikom delatnou. U novembru 1873. godine pokrenuo je list "Javnost". Zbog svog rada i
politike aktivnosti i dalje je proganjan i hapen. Poslednji put je uhapen pod optubom da je
teko prekrio zakon o tampi, provevi devet meseci u poarevakom zatvoru. Nakon izlaska
iz zatvora, teko naruenog zdravlja, poetkom 1875. godine pokrenuo je jo jedan list "Osloboenje". Napredovanje opake bolesti (tuberkuloze) onemoguilo je svaki dalji
Svetozarev rad. Predloivi za svog naslednika u socijalistikom radikalnom pokretu Nikolu
Paia ili Peru Todorovia, prekinuo je svaku dalju aktivnost i krenuo u Primorje u potrazi za
lekom. Umro je u Trstu 10. marta 1875. godine u 29. godini ivota. Poslednje zabeleene rei
su mu bile: "Zadri suze i radi za svoj narod".
U kratkom periodu svog ivota Svetozar Markovi je ostvario neverovatno obiman teorijski
opus, sadran u 14 tomova, uz vrlo aktivan politiki rad na terenu. Svojim radovima Pevanje i
miljenje, Realni pravac u nauci i ivotu, Realnost u poeziji i dr. postao je osniva realizma u
srpskoj knjievnosti i jedan od osnivaa kritikog pravca u srpskoj knjievnosti. U domenu
teorije politike ostvario je zapaene radove o konceptu federalizma, nacionalnog pitanja,
drave, partije itd. Iz veoma obimnog teorijskog rada o konceptu partije istiemo neke
principe, koji su optevaei za sve partije, a ne samo socijalistike:
- U svakoj zemlji vlada jedna partija
- Ako je ta partija dola na vladu voljom narodnom to samo znai da narod ima vere da e ga
partija odvesti k celji
- Ta vera traje samo dotle dok se narod injenicama ne uveri u protivnosti. Inae ne bi postojale
ni bune ni revolucije
Ovim zadnjim principom Svetozar Markovi se svrstava u retke teoretiare socijalizma koji su
isticali mogunost buna i revolucija naroda i protiv socijalistike partije. Po njemu, interes
naroda je iznad interesa partije (vie o tome: Simeunovi, dr Dragan. Novovekovne politike
ideje u Srba, Beograd, Istorijski arhiv, 2000, str. 370).
Teorijska veliina Svetozara Markovia je "u osmiljavanju originalnog i etinog srpskog
komunizma, potpune slobode i nezavisnosti, a na temeljima narodne samouprave"
(Simeunovi, dr Dragan. Novovekovne politike ideje u Srba, Beograd, Istorijski arhiv, 2000,
str. 370). Njegove programske ideje, uz nuna redefinisanja, je preuzela Narodna radikalna
stranka Nikole Paia, a dosledno im ostala odana, razraujui ih u smislu naunog
socijalizma, Srpska socijal-demokratska partija Dimitrija Tucovia.

13

JAKOV IGNJATOVI(1822-1889) "Vjeiti mladoenja"

Ignjatovi se rodio u Sent-Andreji. Osnovnu kolu je uio u mestu roenja, a gimnaziju u Vacu,
Ostrogonu i Peti. Prava je sluao u Peti, ali je zbog sukoba sa profesorima napustio
univerzitet i dobrovoljno otiao u husare. Kasnije je zavrio prava u Kekemetu, kao husar.
Kratko vreme je bio advokat, i im je izbila Maarska revolucija (1848), uzeo je uee na
strani Maara protiv Bea, zbog ega je, posle maarske kapitulacije, morao prebei u
Beograd. U Beogradu je iveo kao novinar do 1850, a zatim je putovao po svetu. Pojavljuje se
posle tri godine i otada vidno uestvuje u javnom ivotu vojvoanskih Srba. Bio je urednik
Letopisa Matice srpske u periodu 1854-1856, zatim narodni sekretar u Karlovcima i veliki
belenik u Novom Sadu. U periodu od 1863. do 1869. iveo je u Dalju, gde je radio kao
advokat i slubenik patrijarijskog imanja mitropolije Gornjokarlovake. Svoju privatnu
biblioteku zavetao je Srpskoj itaonici u Dalju.
Kad je narodna stranka Svetozara Miletia povela zajedniku politiku borbu sa Maarima
protiv Bea, Ignjatovi je aktivno uestvovao u toj borbi i dva puta je biran za poslanika. Kad
je narodna stranka napustila Maare, Ignjatovi, suprotno ogromnoj veini Srba u Vojvodini,
ostaje dosledan prijatelj Maara i pobornik srpsko-maarskog sporazuma. Zbog toga je
napadan kao maaron i bio prinuen da ivi odvojeno od srpskog drutva, sve do smrti. To je
ravo uticalo na njegov glas kao knjievnika. Izabran je za dopisnog lana Srpske kraljevske
akademije 23. januara 1888. Umro je u Novom Sadu 1889. godine.
Spisak knjievnih radova [uredi]
Ignjatovi je svoju knjievnu delatnost razvio kad je doao za urednika Letopisa, On je
napisao vie patriotsko-istorijskih romana i pripovedaka, koji su se sviali ondanjoj srpskoj
publici, ali koji prema kritiarima nemaju prave knjievne vrednosti. Takvi su romani: ura
Brankovi, Kraljevska snaha i nedovreni Deli - Baki; pripovetke: Krv za rod i
Manzor i Demila. Mnogo je obimniji i znatniji njegov rad na socijalnom romanu. On je
tvorac realistikog drutvenog romana kod Srba. Najbolji su mu romani: udan svet, Vasa
Repekt, Veiti mladoenja, Stari i novi majstori i poslednji i najobimniji Patnica. I u
ostalim svojim romanima i pripovetkama Ignjatovi slika savremeni ivot srpskog druta u
Vojvodini, ali u njima, pored realistikog prikazivanja, prevlauje humoristiki i avanturistiki
elemenat, osobito u romanima Trideset godina iz ivota Milana Narandia i Trpen spasen
(nedovren, u Srbadiji, a preraen u dramu Adam i berberin).
Sofra je najbogatiji od trojice. (jer je sve svoje crne banke-potroio prije njihovog
ukidanja).On vodi prodavnicu i kafanu.Krear, ama i On odlue da otputuju u
Krakov(Poljska) na vaar gdje e koliko je novca potroio dok ga nije bilo.Lenka
se udaje za sudca,umjesto za Nestora amia(kojeg su iz dobrih razloga zvali
"Profit").I ona se otuuje od porodice.Soka ubrzo umire jer se nikako nije
mogla oporaviti od s

14

mrti Pelagije,Katici umire zarunik pa ona odbija da se uda,Sofra je izgubljen odao

MILOVAN GLII(1847-1908) "Glava eera"

Roen je 6. januara 1847. u selu Gracu, kraj Valjeva. Roditelji mu nisu mogli obezbediti
redovno kolovanje poto u selu nije bilo kole, ali su ga osposobljavali za ivot onim to je
bilo najbolje u njima. Otac guslar i majka darovit usmeni pripoveda nauili su ga pisanju
orlovim perom. Tako pripremljen, mladi Milovan bio je u Valjevu odmah primljen u drugi
razred osnovne kole. Bio je ve napunio sedamnaest godina kad je stupio u prvi razred
gimnazije. To je bilo 1864, u Beogradskoj nioj gimnaziji, "terazijskoj". Neobezbeen, mladi
Glii se morao oslanjati samo na vlastito snalaenje. Kad mu je ve idue godine, 1865, umro
otac i u rodnoj kui ostala majka udovica sa dvoje mlae dece, ugasila se svaka nada i na onu
tanku pomo koja bi vredela kao podsticaj i ohrabrenje. Ostavljen sebi, Glii se nije libio
nikakvih poslova. "Bio je i ak i sluga. Posluivao je po imunijim kuama, prao sudove, iao
po vodu, trkarao po varoi, ponekad je zabavljao decu - radio je sve to se trailo od njega,
samo da bi imao hleba i krova nad glavom" (Uro Doni). Mada mu je "posluivanje"
oduzimalo dosta vremena, Milovan je ipak bio dobar ak. Njegovo interesovanje nije se
svodilo samo na kolske predmete; itao je mnogo, bez reda, sve to mu je dolazilo do ruku.
Pored toga uio je i strane jezike: ruski, francuski, nemaki.
Po zavrenoj gimnaziji (1870), Glii je najpre poeo da studira tehniku. Tada je uao u javni
ivot dublje i vidnije, kao urednik satirinog lista Vragolan i agilan lan pokreta Svetozara
Markovia. Obeleen od vlasti, kao protivnik poretka, "crveni komunac", "usijana glava",
Glii je bio uhapen kad je 1872. sa dva svoja druga preneo iz Zemuna nekoliko primeraka
Markovieve Srbije na Istoku. Zbog materijalne nematine, on je te godine napustio tehniki i
preao na filoloko-istorijski odsek Velike kole. Studije su tekle uspeno i nizali se ispiti, ali
jedan neuspeh sve je naglo i zauvek prekinuo. Glii je bio uveren da je neuspeh posledica
nepravde i u ogorenju napustio je studije 1875. bez zavrne diplome.
Poetak njegove karijere oznaava sluba pomonika urednika Srpskih novina. U 1875. je i
poetak njegova knjievnog rada: ugledni knjievni list Otadbina tampa mu prve pripovetke.
Uskoro, za vreme srpsko-turskih ratova 1876-1878, njegovo znanje stranih jezika pokazae se
kao dragoceno na radu u Presbirou. Posle smrti ure Jakia, Glii je, 1878, postavljen za
korektora Dravne tamparije. Godine 1881. postae dramaturg Narodnog pozorita u
Beogradu, 1898. bie penzionisan, a 1900. vraen u dravnu slubu kao pomonik upravnika
Narodne biblioteke. To je bio najvii poloaj koji je postigao; na njemu e i umreti, 20. januara
1908, u Dubrovniku, kud je otiao radi leenja. Tri godine pre smrti doiveo je istinsko i veliko
zadovoljstvo kad ga je Jovan Skerli, sa visine vrhunskog kritiarskog autoriteta. svojom
impresivnom, znalakom i ubedljivom studijom rehabilitovao kao pripovedaa, utvrdio mu
rang i odredio istorijski znaaj.
Najznaajniji deo Gliieva knjievnog rada predstavljaju satire. Njima je on, polazei od
bitnih osobina realistikog metoda, izvajao plastiku celog niza likova, ocrtao znaajne
drutvene pojave i procese, osvetlio neke oznake epohe, bez kojih bi ona ostala nedovoljno
uobliena, pa i osiromaena, i uhvatio boje presudne za prodorniju strukturalnu analizu i
celovitiju sliku sredine. Preteno je u tim satirama re o selu, ali su se odnosi i pojave, uzroci i
posledice, tako i toliko isprepleli i usloili da se palanka i selo esto nalaze u istom ivotnom
ramu, vezani neraskidivim koncima meusobnih srodnosti i naklonosti, ali jo i vie
razjedinjeni antagonizmima surove borbe oko novane moi. Svoje satire Glii je stvarao na
motivima koji su bili prirodni odjeci drutvene stvarnosti. istota pobuda u ovom sluaju je
nepogreivo vodila do dejstvene kritike. Karakteristino je za Gliiev metod to je on zelenaa
15

Pupavca sreo, drugovao s njim, prouavao radi vernijeg prenoenja mentalnih, telesnih,
govornih pojedinosti, ali je za knjievno-istorijski znaaj Gliievog dela pretenije ubedljivo
uoavanje korena i unutranjih pogonskih snaga socijalne pojave. Jer zelenaenje, birokratski
sistem, kulturna zaostalost, primitivizam, parazitski nain ivota popova i uitelja, gusta
ogrezlost u sujeverje, raznovrsni i mnogovrsni poroci u ljudima i u njihovim odnosima,
protkali su Gliiev tekst gorinom istinoljubivog svedoanstva i odredili njegovu sutastvenu
knjievnu prirodu.
Meu satirama, pripovetka Zloslutni broj i komedija Podvala i svoju fabulu i svoje tematsko
obeleje zasnivaju na istom liku. Istina, u pripoveci to je Mojsilo Pupavac, a u komediji Vule
Pupavac, u pripoveci je dogaaj smeten u Smederevo, a u komediji u neimenovanu varo; ima
i drugih sitnijih razlika u imenima i broju linosti, ali proirena dramska prerada nije u bitnosti
izmenila ono to je osnovno u prirodi lika, ono to je karakteristino za uslovljenost takve
drutvene pojave. Pupavac je vrsta seoskog zelenaa, nemilostivog pauka u malenoj radnji; sve
njegove sposobnosti svode se na jedan jedini vid; njegovo ivotno kretanje poznaje samo jednu
stazu: onu kojom se moe "interesirati", na kojoj se, dakle, stiu sve vrste i sve mogunosti
"pekulacija" od primitivnih i sitnih prevara do estokog i razornog kamatnjatva, tu maijski
privlanu stazu na kojoj se ostvaruju intimni snovi kapitalisanja. Vladarski siguran u svojoj
seoskoj radnji, Pupavac je, meutim, sasvim izmenjen u gradskoj sredini: telesno neugledan,
ruan, on u novoj sredini gubi svoju snalaljivost, naivan je, neuk, nespretan, lakoveran do
neverovatnosti. I u pripoveci i u komediji njega e u palanci snalaziti samo nevolje: sad je on
onaj koga bezduno varaju, kome uzimaju novac, kome se podsmevaju, komina rtva vlastite
nezajaljivosti i lakovernosti. Pisac ga neprestano i dosledno kanjava; to kanjavanje je
odmazda za njegova ranija zlodela, ali je prenaglaeno, pa i promaeno u efektu. U pripoveci je
nametena slutnja o broju 25; motivisanost je slaba i neubedljiva, pa je u komediji pisac sveo
pominjanje broja na pogodniji opseg. Meutim, u komediji ima neodrivih naivnosti. I pored
svega, svih tih vidnih slabosti i grubih konstrukcija, u srpskoj literaturi ostaje dograen i izrazit
lik Pupavca, sa osobenim zvukom i sugestivnim reljefom.
Po irini i prostranstvu tematskog obuhvatanja znaajnija je pripovetka Glava eera.
Kompoziciono je nejedinstvena, jer sadri vie odelitih tema i vie pripovedakih motiva,
sastavljajui svoju celinu od ovla povezanih, ponekad tonom i duhom razliitih epizoda, ali je
sinteza onih osobina kojima e Glii najbolje odraziti drutveno-ekonomska i moralna
previranja, grenja i posrtanja jedne sredine i jednog vremena. Od ironine bezazlenosti do
satirine jetkosti, od suvog realistikog podatka do unog karakterolokog uoptavanja, Glava
eera je istovremeno anegdotski snimak jednog lukavog postupka, ali i procesa raslojavanja
sela, istorija propadanja seljaka Radana i bogaenja kapetana Maksima Sarmaevia, slika
udruenog delovanja birokratske vlasti i seoskih "interedija", pa time prodire u slojevitost
tadanjih odnosa. Cela pripovetka je u rasponu dveju krajnosti: jedna je kako seljaci govore o
kaznama na nebu, u venosti, koje e stii kaiare i zelenae, a govore to radi svoje utehe, radi
vlastitog olakanja, jer pravde na zemlji nema, a druga je ona huna i buna slava seoskog ate
Davida Uzlovia, sa skupom parazita i nasilnika. Izmeu ta dva krajnja ruba svoje pripovetke
Glii je smestio likove i dogaaje, jednu neveselu fabulu i jednu potresnu optubu. U portretu
kapetana Sarmaevia ironija se rascvetala do raskoi, zazvuala je finijim akcentima privida
jedne stvarnosti. Pod uglaenom spoljanou kapetanovom, pod prividom uljuenog
ponaanja - to bi trebalo da predstavlja napredak - krije se opak i gramziv duh birokrate. Taj
duh e pronai nov nain globljenja seljaka, rafiniran u formalnoj ispravnosti, gledanoj spolja, i
u unutranjoj igri, tvrdoj i surovoj, kojom se iskrivljuje zakon, izopaavaju odnosi i
zloupotrebljuje poloaj. Tu je ironija prea u satiru, gorku i prodornu, a pisac je ostvario
impresivne trenutke svoje proze.

16

Druge Gliieve satire nemaju taj znaaj. Neke od njih su zanimljive po motivu. Pripovetka
Svira ima takvu zanimljivost. Ona nosi naslov o svirau Sretenu, ali je u njoj, zapravo, vidniji
lik gazda-Miluna, pohlepnog raundije i neobuzdanog zelenaa. Time se ne iscrpljuje satira
Milovana Gliia. Nje ima i u drugim pripovetkama, iji karakter je preteno humoristian ili
fantastian. Ovaj krug zavrava se, meutim, nekolikim manjim pripovetkama, gotovo
crticama. Takva je etnja posle smrti. Pisac je bio na tragu i pri dodiru jedne dobre satirine
teme o formalistikom shvatanju dunosti: zamren spor i luda pometnja oko nadlenosti ko je
duan da se brine za sahranu samohrana oveka izokree prirodan red stvari. Glii je ostao,
meutim, samo na zamisli, ne razvijajui temu podrobnije, u njenim obuhvatnijim oblicima, i
zadovoljavajui se tek nagovetajem. Takva je i crtica Molepstvo: ta "ala iz natmurene 1885.
godine" intonirala je prizvuk satirine aoke nad praznim molitvanjem. Srodna aoka pojavila
se i u Sigurnoj veini. Dananji italac e se zauditi kad u tekstu Milovana Gliia nae
elemente atmosfere iz satira Radoja Domanovia: ovaj Gliiev ministar, sa svojim snom o
zemlji bez opozicije, sa izvesnou o sigurnom izboru i o sigurnom opstanku na vlasti, to je
ve prethodnik ministara iz Stradije. Krug se, ipak, ne moe ovde zavriti. Jer Glii je, slino
Stevanu Sremcu, imao i jedan protivrean trenutak, onaj kad je u Novom Mesiji strele svoje
satire uperio protiv Vase Pelagia; te su strele bile zatupljene, ali odapete. "Izbrani guan",
Polagui je prevremen fanatik, apsolutni u svojim idejama, nestvaran i fantast. Pisac mu nije
oprostio te mane.
Kao i njegov uzor Gogolj, Glii je imao razvijen humoristiki nerv, u gradaciji od ironije do
parodije. Elemenat humora prisutan je skoro u svima njegovim pripovetkama, ali jedan deo
njih gradi svoje efekte iskljuivo na humoristikoj potki. Ti efekti se najuspenije izvlae iz
obrnutog reda stvari, iz "ila za ognjilo", iz prepredeno zamiljene i veto izvedene podvale, iz
obrauna za neki raniji odnos. Dosetka, duhovita podvala, spretna obmana, to su uzronici i
inioci drutvene atmosfere u kojoj se grlato smeje i vedrinom vidaju rane. Potka je iroka i
njene niti su sirovost i neukost, sujeverica i lakovernost, hvalisavost i uobraenost. U njenom
prostranstvu su neradni uitelji i zaostali popovi, sitne inovnike duice i vetrenjasti seoski
napasnici, praznoverni lovci i straljivi trgovci, dovitljivi seljaci i edne seljanke. Gradska
sredina i selo susreu se tu na spojnim granicama istovetnih i istovrsnih mana, ukrtajui svoje
mentalne karakteristike i osobenosti u zajednike uskosti duhovnih vidika. Slika se ipak
zaustavlja na razini smenoga.
Za Gliiev metod i za splet pripovedakih osobina vrlo je karakteristina pripovetka Brata
Mata. Sujeverica nije ovde ni teak ostatak ni stvarna pojava, nego podloga za vetu alu i
uspelo postavljenu zamku. U dvema pripovetkama, Ni oko ta i Uitelj, pojavljuju se dve vrste,
dve kategorije uitelja u punoj suprotnosti osobina, shvatanja i delovanja. Humoristika intriga
i zaplet izmeu uitelja Grujice i popa Vujice izbili su odista "ni oko ta", zbog ispunjene
buljine, ali je lik uitelja svetao i prijatan, sa oznakama modernog oveka temeljnije
obrazovanog i metodski pripremljenog. Antipod mu je lakomi i licemerni pop Vujica,
oblaporan na tue jelo a krt, sujetan na svoje znanje, a nesposoban. Glii je komiku hvatao na
perifernim popovim osobinama, na njegovim uzreicama, na njegovu plitkom raunu da
uitelja zatekne uvek pri jelu, a teite humoristikog efekta bacio na povreenu popovu sujetu
zbog nedobijanja ispunjene buljine. Iz toga e se posle izroditi neizmirljiva svaa, ali ta tanka
humorna okosnica nije presudan inilac nosivosti u pripoveci. Vie je to ona nespojivost
njihovih shvatanja, prirodna nesaglasnost naprednog uitelja i zaostalog popa, slikovita
nesrazmera dveju uloga. Za selo Gliievog vremena takav pop i takav uitelj su slika ive i
nabujale stvarnosti.

17

Ta slika ima i svoju suprotnost. U Uitelju pop Marko i uitelj Milan uskladili su svoje odnose
i svoje uloge do saveznitva u odbrani vlastitih interesa. Glavna briga toga uitelja, neradnika,
svodi se na to kako e obmanuti izaslanika. Njegov drug u svakidanjim razonodama, pop
Marko, tu mu je od dragocene pomoi. Slika te dvojice - uitelja kako obuen lei u krevetu i
pravi se teko bolestan, i popa koji je natakao epitrahilj pa ita molitve za uiteljevo
ozdravljenje - komina je kao zamisao, ali tuna kao podatak mentaliteta i prilika. Seoski ivot
bruji i drukijim zvucima i odbleskuje se i u drugim uglovima. Humoreska ilo za ognjilo je
slika odmazde seljaka nad trgovcem ir-Trpkom, vetim i pohlepnim prevarantom na kantaru.
Odmazda je omoguena promenom situacije: sad je trgovac lakoveran, a seljaci veti, i u tom
obrtu humor postaje dejstven. ilo za ognjilo kao postupak, kao komad, ponovie se i u
bezazlenoj dvostrukosti dogovora u Drumskoj mehani, a vie i jae u Rogi, jednoj od
Gliievih pripovedaka uspelijih po kompoziciji, opet sa varijantom jedne pravedne odmazde.
Nadmudruju se meusobno i dva uvena lovca, Neko Srnda i Stojan uk (Dva lovca),
nadmudruju se vrnjaci Kia i Mia u komediji Dva cvancika sa iarkom umesto oraha i
mahovinom umesto vune. Ako je u tom predelu lake ale i kominog zapleta Vujina prosidba u
celini svedena na skicu gotovo neverovatnog susreta lepe i zdrave devojke sa tunjavim
prosiocem, koji ima neizleivu strast za ritama i spavanjem u pohabanom odelu, pripovetka
Redak zver prelazi okvir i sliku susreta lovca Radoa sa majmunom, ulazei u ire i prodornije
obeleavanje sredine. U humoristinoj crtici ist vazduh na nian podsmeha doli su palanani.
Njihovo prvobitno oduevljenje, koje ih vodi iz pranjave palanke, iz monotonije
svakodnevnog ivota, u zelenilom zasieno prostranstvo seoskog vidika, na ist vazduh, u
sveinu odmorita, utopilo se u rakijskoj izmaglici vlane, smradne, zaguljive seoske mehane.
Drukiji je karakter pripovetke Raspis; ona je spoj nekolikih osobina, meajui humor i satiru
do nedeljivosti.
U pripovedakom delu Milovana Gliia postoji cela jedna manja oblast koja bi se teko mogla
oekivati od pisca izrazito realistikog metoda. To je oblast fantastinih pria, oblast sa duhom
i tonom narodne pripovetke, sa karakterom gatke, sa folklornim motivima. Sva je prilika da je
tu naklonost Glii primio od Gogolja, pisca onih udesnih Veeri na salau kraj Dikanjke. U
pripovetkama iz te oblasti Glii je iscrpeo sve to je sujeverje iznitilo oko vampira,
anatemnjaka, dinova, sablasti, oko pojava kojima je mata priprostog seljaka naselila zagrobni
svet. Ponekad se takav motiv probije i u pripovetku sa stvarnom ivotnom podlogom: u Glavi
eera jedna epizoda je posveena opisu Radanove borbe sa neastivom silom. I u drugim
pripovetkama ima meanja elemenata. No na mostu, pored opisa jedne stravine noi, ima jo
i dva pokuaja objanjenja promena na selu: jedan o nestanku prijateljstva, drugi o uzroku
nerada. Kao Gogolj, i Glii je ponekad sujevericama davao ton ubedljivosti. Prizvuk leerne
ironinosti i narodskog humora dejstven je u prii Posle devedeset godina. Pria je graena na
legendarnim slojevima humora, na kojima su u narodnoj pripoveci nastajali oso i Ero, sa
svima karakteristikama i u svima situacijama bujnog izmiljanja. A gde smo, u kome razdoblju
Srbije, kad se pria deava? Ljudi jo nose perine, Strahinja je "propalio" duvan, a jo je
momak, kmet na sastanku lei potrbuke pod orahom "pa se nogata najlak", sastanci se
zavravaju prepirkama, a prepirke tunjavama, seljaci se meusobno plae jezivim priama o
prokletoj vodenici, caruju vampiri. Glii je i ovde pomeao dve teme: jedna je o prelivanju
vampira vodom adijazmom, a druga o ljubavi dvoje mladih, Strahinje i Radojke, sa
uobiajenim nesporazumom izmeu roditelja i dece. On je sa zadovoljstvom izvlaio i iz
takvih situacija ono to je ljudsko, ljudski toplo i meko, oseanja simpatije i prijateljstva, sloge
i saradnje.
Odstupanje od toga tona i prihvatanje fatalistikog pritiska ilo je na tetu knjievne vrednosti
Gliievih pripovedaka. Realnost pojave neastivog u pripoveci Nagraisao ustupak je seoskoj

18

neprosveenosti. U takvom sklopu mistika se nije mogla izbei. Zadunice su pole od dobrog
trenutka plemenite majinske ljubavi prema jedinetu, ali su se utopile u sujevernim talasima
neobjanjenih pojava.
U Gliievim pripovetkama nema mnogo enskih likova. Meutim, dva enska lika, udovica
Miona i starica Desa, izdvajaju se svojom izrazitou u srpskoj prozi toga vremena. U Prvoj
brazdi je lik Mione, u Tetka Desi Dese, sa punim i vrstim reljefom kod prve, sa manje
celovitosti kod duge. Metodski su pripovetke zanimljive, iako se razlikuju. U Prvoj brazdi
ljudske sudbine i istorije svode se na hitre, saete, gotovo posloviki kratke izraze: "Pokojni
Sibin Dami poginuo je u drugome ratu, iza Jankove klisure." "Seosku kuu ne moe zadesiti
gra nesrea nego kad ostane bez muke glave." "Mnoga udovica alila je i prealila svoga
domaina." Sad pisac nema vremena za podrobnije analizovanje situacije ni za prikupljanje
argumenata; on hita isturenoj meti svoje zamisli: da otelotvori jednu enju, da zavri jednu
slutnju, da nagradi jednu hrabrost. U toj hitnji on je i ceo proces snalaenja udovice u
neoekivanoj situaciji sveo na trenutak odluke: "Otresita i vredna ena prihvati u svoje ruke i
teke ratarske poslove..." Od toga trenutka Miona e postati borac u dvostrukom smislu: u
jednom da ouva ime porodice, duh porodine zajednice, lozu i snagu, neprikosnoveni kuni
temelj i obasjan ljudski ponos; u drugom da unapredi ivot svoje dece kolovanjem. Prva
brazda koju je uzorao Ognjan nije simbol, nego neposredan, uzbudljiv, neporean dokaz da je
stasao domain, da je pobeeno razdoblje odricanja i strepnje, da je ivot otvorio iroka i svetla
vrata sree. Toj pobedi majinske hrabrosti, tome moralno zasluenom i stokratno opravdanom
trijumfu upornog ljudskog otpora prema iskuenjima i bedama, Glii nije priao kao
posmatra, ve kao pesnik, i njegova pripovetka, obojena toplinom i naklonou, podignuta u
tonu, nadahnuta optimizmom. i ostvarena emocijom, izdvaja se iz prostora iju prirodu i
granicu odreuju humor, satira i fantastika. I lik kooperne starice Dese ozaren je idilinim
sjajem i izdvojen ljudskom vrlinom. Za njegovu manju uspelost krivo je pievo meanje
elemenata. U uvodu oni su delovi reportae: "Ja sam prvi put video tetku Desu preklane na
saboru u Dreni. Drena je vrlo zanimljivo selo. Selo usred upskih vinograda. Tu je golema
pivnica, tu je crkva seoska, sudnica optinska i groblje." I pored tih podataka linog karaktera,
slika nema ni ivosti ni plastike. Izraz je uopten. Koje selo nema pivnicu, sudnicu, groblje?
Pievo interesovanje je, oevidno, usmereno na ljudsku izuzetnost tetka-Desinu: sama, ona
zrai oko sebe sjajem istinite ljubavi; sama, ona je predana slubi za sreu drugih; sama, ona je
stub sigurnosti za osamljene sirotane. Iako, dakle, i u Tetka-Desi ima svetlucanja ljudske
topline, ovde je to samo plamiak, pa pripovetka ne premaa okvire reportanog trenutka.
Po svome metodu Milovan Glii je pisac koji se oslanja samo na "poeziju injenica", na
podatke i pojave koje moe da uoi njegov vid i klasifikuje vlastito iskustvo. Vei deo likova u
njegovim pripovetkama preslikan je sa ivih linosti. Taj metod pogodovao je za obradu onih
drutvenih pojava koje su bile pod udarom kritike Svetozara Markovia. Birokratija i
zelenatvo, rasprostranjena drutvena zla toga vremena, ine se u Gliievim pripovetkama kao
ilustracija Markovievih ideja. Svetozar Markovi pie u Srbiji na Istoku: "Mrnja na
inovnike, koja se kod naroda pokazala u svim bunama to u ono doba potresoe nau
otadbinu, u samoj stvari pokazivae nezadovoljstvo i mrnju naroda na birokratsku sistemu
dravnu, na ovo novo ugnjetavanje naroda koje se vrilo po propisima i zakonima." Glava
eera, Raspis, Svira, osvetljuju to "novo ugnjetavanje po propisima i zakonima"; osvetljuju
ga iz raznih uglova, kominih i traginih, ironinih i satirinih, ali mu daju svedoanstvo i
peat istine. Sa zelenatvom je to jo oiglednije.
Iz takvog odnosa prema stvarnosti proizlazi Gliiev metod. Njemu je bila potrebna ili
anegdota ili stvarna linost; anegdota kao fabularno tkivo, linost kao obrazac. Time se

19

obeleavaju i glavne pripovedake osobine Milovana Gliia. Karakter njegovog prianja svodi
se prvenstveno na fabulu, na razvijenost radnje, na dijaloku tenost, na pojedinosti koje celom
toku daju manje ili vie reljefa. Unutranji ivot njegovog junaka gotovo nam je sasvim
nepoznat. Glii nije imao snage za psiholoku analizu, za bojenje i ispitivanje dubljih i
skrivenijih pojava ovekovog bia. Njegovi opisi linosti zaustavljaju se na uoptavanju kojim
se ne prelazi mnogo narodni govor i postupak. Svedena na dogaaj, na odnose, na likove, na
situacije, ta proza je siromana svim onim to je umetnika dra teksta. Njene figure su do
podudaranja u duhu i izrazu svakidanjeg govornog saobraaja. Ono to je najbolje kao
pripovedaka osobina ove proze, to je esto upeatljiva plastika likova. Oni stvaraju atmosferu,
oni nose radnju, oni obeleavaju odnose. Neki od njih i danas dre pun zvuk zanimljivosti i
verodostojnosti. Takvi su naroito kapetan Maksim Sarmaevi, zelena Vule Pupavac, seljak
Radan, lovac Rado, udovica Miona. Celovitou njihovih uloga i ubedljivou njihovih slika
Milovan Glii je prethodnik onih pisaca koji e kao socijalni hroniari ili istoriari obeleavati
drugo vreme, ali likovima koji ve imaju svoje uzore. Ne samo gazda Jova iz Pauka Iva ipika
no svi docniji pauci, svi kaiari i kamatnici, imaju svoj prototip u Gliievu Pupavcu.
Jezik je jedna od onih osobina koje se ne mogu mimoii kad je re o prozi Milovana Gliia.
To vai i za prevodilaki vid njegove aktivnosti. Kao prevodilac sa ruskog i francuskog Glii
je razvio plodnu i znaajnu delatnost. Ostaje van sumnje injenica da su njegovi prevodi
Tolstojeva Rata i mira i Krajcerove sonate, Gogoljevih Mrtvih dua i Tarasa Buljbe,
Ljeljkinovih Polkanovih memoara, Gonarovljeva Oblomova, pored veeg broja drugih,
znatno uticali na poznavanje ruske knjievnosti meu srpskom italakom publikom. Preko
Gliia poeo je plodan uticaj Gogolja na nae pisce, meu kojima su i Stevan Sremac,
Svetozar orovi, Branislav Nui. Glii je, odista, vrstan poznavalac jezika, izvornog,
jezgrovitog po duhu i pravilnog u oblicima.
Posle Gliia doi e mnogi vei umetnici, srpska pripovetka razudie svoje tokove i u irinu i
u dubinu, razvie se do nadmonog roda, ostvarie briljantne rezultate, ali u njenim skromnim
poecima, u njenim prvim pokuajima da nae svoj put i svoje granice, udeo Milovana Gliia
je vidan i nesumnjiv.
Boko Novakovi

20

LAZA LAZAREVI ( 1851-1890): Pripovijetke (izbor( Prvi put s

ocem na jutrenje,vabica, Sve e to narod pozlatiti)
Ima pisaca kod kojih proces sazrevanja traje dugo a putanja njihova razvoja pokazuje
krivudavu liniju uspona i padova pre no to postignu rezultate koji im donose glas dobrih
pisaca. Takvih pisaca nije malo, i veina je tako poela. Ali ima i onih drugih, kod kojih proces
sazrevanja nije vidljiv, iji se rast ne obavlja pred itaocima nego u njihovoj radnoj sobi i koji
svojim prvim radovima ostaju u knjievnosti. Laza Lazarevi pripada ovoj drugoj grupi pisaca;
on je poeo bez poetnitva. Njegova prva objavljena pripovetka Prvi put s ocem na jutrenje
ujedno je i jedna od njegovih najboljih pripovedaka. Iz te pripovetke mogla bi se sagledati
Lazarevieva opredeljenja, sklonosti i nain miljenja, odnosno primanja utisaka iz spoljanjeg
sveta i izraavanja tih utisaka.
Roen u apcu 1851. godine u trgovakoj porodici, Lazarevi je uio gimnaziju u svome
rodnom gradu i u Beogradu, gde se i upisao na tadanji Pravni odsek Velike skole. Kad je
doao na Veliku kolu, pokret meu omladincima izazvan idejom i delovanjem Svetozara
Markovia bio je u punom jeku. I Lazarevi prilazi tom pokretu. Ui ruski jezik da bi mogao
da ita i neprevedene spise ruskih revolucionarnih demokrata, dri popularna predavanja iz
prirodnih nauka, prevodi krae lanke arlsa Darvina i Majkla Faradeja. Lazarevi poinje da
prevodi i poznat roman ernievskoga ta da se radi koji, kako sam kae, "svojim itaocima
pokazuje put kojim se dolazi do drutvenoga blagostanja". On je i sekretar, ili kako se to onda
zvalo: pisar, studentskog drutva "Pobratimstvo", ija je uprava u rukama studenata-socijalista.
Ali se ovaj novi uticaj sukobljava sa jednim drugim uticajem koji se vremenom pokazao jaim.
Pod uticajem vaspitanja koje je dobio u porodici od majke, izuzetno jake ene, koji nikada nije
mogao a ni eleo da prevazie, Lazarevi se postupno i postepeno odvaja od "novih" ljudi i od
"nove" nauke i, kao to to obino biva, postaje njihov protivnik. Po povratku iz Berlina, gde je
kao dravni stipendist studirao medicinu, odvojivi se od beogradske duhovne i politike
klime, taj raskid postaje potpun. Radio je kao praktiar, civilni i vojni lekar, i uz put se bavio
knjievnim radom. Napisao je nekoliko napisa iz oblasti medicinske nauke i bio prvi srpski
lekar i naunik koji je u svome radu upotrebljavao mikroskop. U istoriji medicine u Srbiji
ostae isto tako poznat po primeni novih metoda u leenju nekih bolesti.
Kad je Lazarevi poeo da pie, srbijanska stvarnost nije pruala nimalo ruiastu sliku.
Osamdesete godine prologa veka ostae u istoriji napisane kao razdoblje vladalake
samovolje i policijskog nasilja; jedna u krvi uguena buna i jedan, protivno nacionalnim
interesima voen i nesreno izgubljen rat, jesu najpoznatiji, ali ne i jedini tragini dogaaji
toga doba. Ekonomske prilike u zemlji su se ozbiljno pogoravale. Proces raspadanja starih
porodinih zadruga, u koje je Svetozar Markovi polagao velike nade i pripisivao im
odluujuu ulogu u srpskom drutvenom preobraaju, bio je ve odavno zavren. Proces
propadanja seljaka i dalje se nesmetano razvijao tako da se velikom broju materijalno
upropaenih seljaka pridruio ne tako mali broj materijalno posrnulih ili sasvim propalih
malih trgovaca i sitnih zanatlija. oveku kao to je bio Lazarevi takav svet nije mogao da
bude po ukusu, ali on nije mogao ni da veruje u neki drutveni napredak i u izmenu toga
nepodnoljivog stanja. Vaspitan u patrijarhalnom duhu, s vrlo ivim i razvijenim oseanjem
porodice i za porodicu, nosei u sebi otpor prema "novim" ljudima kojima je i sam nekada
pripadao i "novoj" nauci koju je nekad i sam ispovedao, Lazarevi se okrenuo prolosti. Svet
njegova detinjstva i prvih saznanja o ivotu inio mu se kao najpravinije ustrojen svet, kao
svet dobrih ljudi, poslovinog potenja i primerne radljivosti i on je eleo da ga ovekovei i,
posredno, stavi nasuprot svetu u kome ivi.

21

Ali, kao to to esto biva (redovno kod darovitog pisca koji kritikuje svet u kome ivi s
konzervativnih pozicija} pisac govori jedno a kae drugo. I Lazarevi je nehotice otkrio taj
svoj patrijarhalni svet i prikazao ga drukijim no to je eleo da ga prikae. U tome svetu ivot
se razvijao po jednom odreenom redu koji je za sve ljude obavezan i nepromenljiv. "Bolje da
propadne selo nego u selu adet" glasi jedna narodna poslovica koja bi mogla da poslui i kao
odlian putovoa na putu kroz taj svet. Postoji porodica i postoji pojedinac; pojedinac je lan
porodice, ali nikako ne i samostalna linost. Ako doe do nesporazuma meu njima, pojedinac
ima da se prikloni porodici. Mogunost da porodica nije u pravu ni kao teorijska pretpostavka
ne moe se primiti u tom svetu. Lazarevi je u tom svetu video svet sree i spokojstva; ono to
je u stvari prikazao bilo je "mrano carstvo", kako je rusku patrijarhalnu porodicu nazvao
Dobroljubov. U njegovoj pripoveci vabica Mia Marii eli da se oeni devojkom koja bi mu
po svemu odgovarala. Ali, ona je strankinja i njegova porodica ne bi mogla da je kao takvu
prihvati. Shvatanju porodice on rtvuje svoju linu sreu, na ta, moda, ima pravo, ali i sreu
devojke koju voli, na ta nema pravo. Mitar u pripoveci Prvi put s ocem na jutrenje na kocki
gubi celo svoje imanje i dovodi do prosjakog tapa celu svoju porodicu, ali njemu nema niko
da se suprotstavi jer je on despot, glava porodice. I kad naopako radi, on radi najbolje to
moe. Jer on zna sve i moe da ini to hoe. U kolskoj ikoni pop e zapretiti da e za inat
prodati svinje u bescenje i njemu niko nee moi da se suprotstavi. On e pokuati da sprei
svoju ker da poslua glas svoga srca i kad se ona njegovoj odluci suprotstavi, ona za njega
vie nee postojati. Kao to se vidi, Lazareviev patrijarhalni svet, u svojoj osnovi, daleko je od
toga da bude idealno sazdan, ak i onda kad se posmatra ulepan i s njegove najidealnije
strane.
Lazarevi je bio jedan od prvih srpskih pripovedaa koji je obratio panju na unutranji svet
linosti koje prikazuje i na psiholoku analizu. Kod Milovana Gliia i Janka Veselinovia
psiholoke analize u nekom dubljem smislu te rei gotovo i nema. Kod Jakova Ignjatovia ona
je svedena na najmanju moguu meru. Sremac se ograniava na opis spoljanjih manifestacija
unutranjih lomova, i to vie kao humorist nego kao psiholog. A Lazarevia ba psihologija
interesuje. On upravo najvie slika prelome u oveku, onaj trenutak kad posle pretrpljenog
poraza u oveku nastaje moralni preobraaj: Mitra kad oborene glave priznaje svoj poraz i sa
suzama u oima trazi podrku i utehu, Anoku (Na bunaru) u trenutku saznanja da je najvea
srea u poslunosti, a jedina prava sloboda u pokornosti, Maru (kolska ikona) kad se vraa
kao pokajnica i sva u suzama trai od oca oprotaj. Te prelome i preokrete Lazarevi daje
zanimljivo sa zavidnom vetinom i sa odlinim poznavanjem psihologije. Slikajui poneki put,
kao kod Mitra i Anoke, samo spoljanja izraavanja unutranjih nemira, on izvrsno doarava
svu veliinu i jainu unutranjih potresa i celokupnu dramu koja se u linostima zbiva, dok je u
vabici Mia Marii predmet prilino precizne i savesne psiholoke analize.
A ta je uzrok duevnim lomovima i krizama u tome svetu koji je, za Lazarevia, najbolji od
svih moguih svetova i jedini mogui svet? Jer ako u tome svetu ima ozbiljnih potresa, onda taj
svet ili nije tako valjan kao to bi to Lazarevi hteo da pokae ili odnose u tom svetu neko sa
strane muti. Na ova pitanja mogu da budu dva potvrdna ili dva odrina odgovora. Lazarevi,
meutim, odrino odgovara na prvo a potvrdno na drugo pitanje. On oglaava za krivca novo
vreme koje kuca na vrata starog sveta i novog oveka koji je nosilac tog novog vremena u onoj
istoj meri u kojoj je to novo vreme stvorilo njega. Oko toga ko je upravo taj novi ovek u
Lazarevievim pripovetkama postoji kod nas jedan mali, u osnovi prividan spor. Jovan Skerli
vidi u njemu uenika Svetozara Markovia, a Miroslav orevi radikale koji su Svetozarevo
uenje izneverili. U vreme kad je Lazarevi pisao, onovremene razlike izmeu radikala i
uenika Svetozara Markovia nisu se viale onako jasno kao to se vide danas; za sav svet oni
su bili jedno isto ili gotovo jedno isto. "Novi" ovek bi, dakle, zvao se radikal ili Svetozarev

22

uenik, bio pristalica uenja Svetozara Markovia. Uostalom, ovde je mnogo zanimljivije
kakav je Lazareviev odnos prema tome novom oveku od toga ko je upravo taj Lazareviev
"novi" ovek. I ta je ovoga nagonilo da se tako odredi prema svojim nekadanjim
istomiljenicima.
"Novim" ovekom bavila su se trojica naih realista: Glii, Lazarevi i Sremac. Odnos sve
trojice prema novom oveku je slian: negativan. Bivi "crkvenjak" Glii obraunavao se u
Novom Mesiji sa svojom socijalistikom mladou na nimalo simpatian nain i sa otrinom
jednog renegata ili biveg vernika: "novi" ovek prikazan je kao maloumnik. Sremcu je novi
ovek svuda na meti i redovno predmet podsmeha: od ia Jordana do prve glave Zone
Zamfirove, od Srete uitelja do Zlog podanika. Lazarevi novom oveku prilazi drukije. On
nema simpatija ni za njega ni sa ideje koje on propoveda, ali to odsustvo simpatija je na
jednom mnogo viem intelektualnom nivou no to je kod Gliia i Sremca. To je otpor jednog
konzervativnog profesora a ne mrnja jednog politikog agitatora. "Novi" ovek subjektivno
nije rav, ali objektivno ima tetnu i ravu ulogu. Njegove ideje po sebi nisu nepametne, ali su
one neprimenljive u naoj sredini i pokuaj njihove primene redovno izaziva haos. Jer, po
starom dobrom redu, sve u svoje vreme i sve na svome mestu; Lazareviev "novi" ovek se
pojavio u nedoba i na pogrenom mestu.
Kritikom "novog" oveka Lazarevi prelazi sa slikanja idilinog sveta prolosti na plan
savremene drutvene kritike. A tamo gde govori o starom patrijarhalnom drutvu on ukazuje na
razorni uticaj ljudi koji su se od toga drutva otpadili. Takav je uitelj u kolskoj ikoni i takav
je Pera Zelemba, glavni krivac Mitrove materijalne i moralne propasti. Pa ipak, ta drutvena
kritika najotrije je izraena u dvema pripovetkama: u Sekciji i u najpoznatijoj Lazarevievoj
pripoveci Sve e to narod pozlatiti, uz Prvi put s ocem na jutrenje. U Sekciji Lazarevi polazi
od jedne tane injenice iz koje izvlai pogrene zakljuke. Primena jednog zakonskog propisa
u sredini koja nije sposobna da ga prihvati, jer ono to zakon propisuje u suprotnosti s njenim
okotalim i okamenjenim navikama i ovetalim tradicijama, donosi mnoge tragine i neeljene
posledice. Lazarevi ne daje nikakav konaan zakljuak, jer njega u ovoj pripoveci vie
zanimaju moralni i psiholoki problemi. Ali itava pripovetka je tako intonirana da se iz nje
izvlai zakljuak da takvu zakonsku meru nije trebalo primeniti. Dodue, to nije sasvim u
skladu s patrijarhalnim naelom po kome je bolje da "propadne selo nego u selu adet", ali je
zato pojava koja se igoe, sekciranje mrtvaca, u suprotnosti sa patrijarhalnim adetom. Mnogo
je dublja, stvarnija i sutastvenija kritika u Sve e to narod pozlatiti. Invalid, heroj iz rata, prosi.
"Ljudi dobra srca inili su mu donekle poklone. Ali na sve se na svetu ogugla. Sve izbledi: i
oduevljenje, i ljubav, i dunost, i saaljenje! I ne moe ga vie poznati kao ni Topuzovog
vranca koji je nekad dobijao svaku trku, a sada okree suvau." Okruen ravnodunou
ljudskom, pred tuim bolom i nebrigom drave koja mu daje izdravanje toliko da moe da
prosi, Blagojev sin ostaje kao ivi, trajni protest protiv svega toga. Najpre protiv drave, koja
se, kad trai rtve, javlja kao domovina, a kad vraa dugove, pojavljuje se kao organizacija
jedne klase za zatitu njenih interesa, a zatim i protiv ljudske ravnodunosti i otupelosti i svega
onoga to doprinosi da "sve izbledi". Moda je u najveoj meri ta kritika uperena ba toj
osobini ljudskoj, ali jaina drutvene kritike potiskuje sve ostalo u drugi plan. A ono to toj
kritici daje svu otrinu i svu gorinu jeste kraj pripovetke i nain na koji je taj kraj saopten:
"Blagoje je jo donekle govorio "Sve e to narod pozlatiti!" Posle je okrenuo na: "Sve e to
tebi bog platiti". Naposletku se propije, i tu skoro umre. A njegov sin prima izdranje od
invalidskog fonda i - prosi.
Moete mu, ako ete, udeliti.

23

Ovo je moj prilog."

I nijedne suvine rei, nijedne neposredne intervencije. Kao da pisac svojim prividnim mirom
hoe da pokae da je sudbina Blagojeva sina sasvim normalna pojava u svetu u kome su,
Blagojev sin i on, osueni da ive.
Pripovetka Sve e to narod pozlatiti zanimljiva je jo iz jednog razloga; to je jedina pripovetka
u kojoj je Lazarevi otvoreno posumnjao u ljudsku dobrotu. Inae, kod Lazarevia sve se
dobro zavrava. Taj njegov optimizam Skerliu je toliko smetao da je bio sklon da tvrdi da
Lazarevi u jednom dubljem smislu i nije realist. I doista, Mitar i Marica se mire, pop oprata
svojoj jedinici, Anokin preobraaj doivljava se kao praznik i izaziva beskrajnu radost po kui
enadia, neprijateljstvo brata prema sestrinom jaranu prerasta u urakovo oboavanje zeta (U
dobri as hajduci), Janko uvia da je besmislena njegova ljubav prema udatoj eni i dolazi k
sebi (Verter), a Mia Marii raskida svoju vezu sa vabicom. Zabludeli se uvek vraaju na
pravi put i uvek ih njihovi najblii doekuju rairenih ruku, daju im ponovo svu toplinu
porodinog ognjita, a vrst zagrljaj kojim ih steu nije samo znak oprotaja nego i znak
budue neraskidive veze. Ne raduju se samo ljudi nego i priroda, nebo je plavo i vedro, a jutro
svee, sunce blago greje, pa se ljudima ini da se na njih osmehuje. Ali, uvek je i mnogo suza
radosnica pri takvim susretima, tako da se itaocu u jednom krajiku svesti, uprkos svoj lepoti
pomirenja, javlja nedoumica da moda u tim suzama radosnicama nema pomalo i bola zbog
poraza koji su ljudi doiveli, zbog ponienja koje su kao pokajnici morali da pretrpe, nije li to u
jednom smislu i na jedan nain i pla koji ih, posle pomirenja i pokajanja, podsea na ivot koji
je sad pred njima.
Laza Lazarevi je najbolji stilist naeg realizma i svakako najbolji pripoveda toga razdoblja.
Njegova reenica ima gipkosti i elegancije, njegova poreenja su zanimljiva, esto pomalo
neobina i duhovita. Ma gde pronali neki njegov odlomak, odmah emo ga poznati po nekim
stilskim osobinama koje su samo njegove u itavoj naoj literaturi. Nekad su ga zbog dobrog
pisanja nazivali "srpskim Turgenjevim". To poreenje, ma koliko bilo preterano, nije u isti mah
i besmisleno. Uz to, on ima dragocena oseanja za humor i onda kad ne eli da da maha tome
svom oseanju, ono ponekad preovlauje. Cela pripovetka Verter protkana je blagom ironijom.
Ta blaga ironija doprinosi da prema jednom, po patrijarhalnom shvatanju, prestupniku imamo
sve simpatije. Skerli mu je zamerio da je u njemu moralist pobedio realista i da je Lazarevi u
ime nekih moralnih naela koja su problematina, izneveravao umetniku istinu. Njegova
moralna naela su dosta problematina, ali ni Skerlievo miljenje o izneveravanju umetnike
istine nije nita manje problematino. I mimo svoje volje, Lazarevi je o svetu koji je voleo
izrekao neprijatne istine. Po neprijatnosti tih istina i po teini optube koja iz njih proistie
Lazarevieve pripovetke se mogu meriti, u njemu savremenoj knjievnosti, samo sa, inae
slabim, romanima Janka Veselinovia Jedan junak naega doba i Borci.
Kad je Laza Lazarevi izmuen tuberkulozom umro krajem. 1890. godine, bio je oaljen kao
najbolji srpski pripoveda. U napisima nastalim neposredno posle njegove smrti o
Lazarevievim delima pisalo se, ne tako retko, bolje no to su ona zasluivala. Takvo pisanje
moralo je da izazove reakciju i ona se javila. O njegovom delu poelo je da se i drukije sudi.
Ljubomir Nedi mu je zamerao da je imao vie vetine nego pravog knjievnog talenta i time
stvorio ne malu zabunu. Naime, Nedi nije jasno odredio ta u ovom sluaju podrazumeva pod
vetinom a ta smatra knjievnim talentom. Skerli je otiao dalje i negirajui, sasvim
opravdano, ispravnost njegovih nazadnih shvatanja bio sklon da umanji i umetniku vrednost
njegovih pripovedaka. Takvo Skerlievo pisanje nije ostalo bez odjeka. Bilo je u pitanju
nepovoljno miljenje kritiara u iji se sud veruje o piscu koji je nesumnjivo bio omiljen. I

24

zato, sve to se posle Skerlia pisalo svodilo se ili na pokuaj obaranja njegova suda ili na
pokuaj odbrane Skerlievih stavova. U tim rasprama stvorilo se sasvim prirodno i jedno tree
stanovite: da je istina negde na sredini. Lazarevi doista nije onako veliki pisac kao to su
mislili njegovi savremenici, ali je svakako jedan od najboljih naih pripovedaa. Ono po emu
on ostaje jeste knjievni nain pisanja, smisao za psihologiju, podjednako razvijena mo
zapaanja i imaginacije, a iznad svega, on ostaje nadahnuti pesnik i spontani kritiar jednog
davnog, u nepovrat iezlog sveta. (Predrag Proti)

25

STEVAN SREMAC(1855-1906): Pop ira i pop Spira

Stevan Sremac rodjen je u Senti, u Backoj,1855. godine, gdje je proveo rano djetinjstvo.
Posto je ostao bez roditelja, ujak Jovan Djordjevic dovodi ga u Beograd na dalje skolovanje.
Stevan Sremac se opredjeljuje za studije istorije na Vejikoj skoli u Beogradu i za pripadnost
Liberalnoj stranci. Svoj radni vijek proveo je kao profesor u gimnazijama u Nisu, Pirotu i
Beogradu. Umro je 1906.goine u Sokobanji.
Poceo je da pise relativno kasno.U trideset i trecoj godini zivota, 1888. godine, poceo je da
objavljuje prozne hronike o licnostima i dogadjajima iz srpske proslosti, koje ce se pojaviti kao
knjiga 1903. godine pod naslovom "IZ KNIGA STAROSTAVNIH". To je bilo piscevo
oduzivanje duga profesiji istoricara, ljubavi prema nacionalnoj prolosti i snu o velikoj Srbiji.
Realisticku prozu pocinje da pise tek posle dolaska u Beograd. Dugogodisnji zivot u Nisu bio
je period stvaralacke inkubacije. Prvu realisticku pripovjetku objavio je 1893. godine pod
naslovom "BOZICNA PECENICA",a potom slijede IVKOVA SLAVA(1895),
VUKADIN(1903), LIMUNACIJA NA SELU(1896), POP CIRA I POP SPIRA(1898), jedan o
najboljih humoristickih romana u nasoj knjizevnosti i ZONA ZAMFIROVA(1906) najbolje
komponovano Sremcevo djelo.
Rodjen u Backoj , gdje je san o velikoj Srbiji bilo osnovno duhovno obiljezje, brzo je
prisao Liberalnoj stranci koja se zanosila romanticnom prosloscu a u praksi bila potpora rezimu
Obrenovica. To ce ga okrenuti protiv svega sto je novo i sto je doslo sa strane, iz Evrope. To ce
ga okrenuti i protiv Svetozara Markovica i njegovih pristalica, pa ce do kraja zivota ostati
okorjeli konzervativac- okrenut proslosti, protivnik svake promjene. Sremac je na strani gazda,
birokratije, vlasti i vladara; on je protiv seoske sirotinje i slobooumnih ucitelja. U
LUMINACIJI NA SELU i VUKADINU progovorio je Sremac liberal, ogorcen na politicke
protivnike i netrpeljiv.
U Sremcevom djelu sukobljavaju se dvije strane njegove licnosti: Sremac gradjanin i
politicar i Sremac pisac. Kao gradjanin, Sremac je na strani starog, patrijarhalnog i
starovremenskog u ljudima i zivotu, na strani onoga sto polako cili i nestaje. Njegov zivot u
palanci je zivot u ambijentu koji voli, koji mu "lezi". Kao politicar je na strani konzervativnih
ideja, na strani onih koji imaju i vladaju. Sremac pisac nadvladava Sremca politiara i tada
nastaju pripovjetke i romani trajne umjetnicke vrijednosti.
Stevan Sremac je rasni realista. Obdaren sposobnostima posmatranja i zapazanja
pronicanja u sustinu pojava i dogadjanja- Sremac je uvijek polazio od stvarnih cinjenica i
podataka, od onoga sto je vidio, provjerio i zabiljezio.

26

SIMO MATAVULJ (1852.-1908.): Bakonja fra Brne

1852. 31. avgusta roden je u ibeniku, u porodici koja se naselila u ovaj grad jo krajem 17.
vijeka "odnekud iz Bosne". Po enskoj lozi bila je to jedna od najstarijih srpskih porodica u
gradu. Otac Stevan, koji je bio stocni trgovac, i majka Simeuna izrodili su petoro pjece. Poslije
rane muevljeve smrti 1860. godine, Simeuna je osnovala i uspjeno vodila radionicu narodnog
odijela.1859-1862. Zavrava u ibeniku osnovnu kolu naporedo na srpskom i italijanskom
jeziku.1862-1864. Zavrava u ibeniku prvi i drugi razred gimnazije.1864-1868. Zbog slabijeg
ucenja zakratko je 1864. godine bio u trgovackoj radnji, a zatim odlazi u manastir Krupa kod
strica igumana Serafima, gdje se je pripremao za kaludera i privatno ucio bogosloviju. Godine
1868. naputa manastir i odlazi u Zadar, gije upisuje uciteljsku kolu.1868-1871. Zavrava u
Zadru uciteljsku kolu.1871-1872. Radi kao ucitelj u evrskama i u Bukovici.1872-1874.
Uciteljuje u Islamu kod Zadra, gdje se upoznaje i drui sa kontom Ilijom Jankovicem,
potomkom znamenitog epskog junaka Stojana Jankovica. Ujesen 1874. godine provodi dva
mjeseca na vojnoj vjebi u Puli.1873. Objavljuje prvi knjievni rad, pjesmu Noc uoci Ivanja, u
zadarskom Narodnom listu.1874-1881. ivi u Herceg-Novom i radi kao ucitelj italijanskog
jezika u pomorskom zavodu "Srbina", u periodu 1880-1881. godine bio je i privremeni
upravnik tog zavoda. Za vrijeme Nevesinjskog ustanka 1875. godine kratko vrijeme u avgustu
boravi kao dobrovoljac u ceti Mice Ljubibratica. Godine 1877, na raspustu, bio je dobrovoljni
bolnicar u ruskoj bolnici u osvojenom Nikicu.
1881. Umijean je u drugi Bokeljski ustanak, zbog cega je bio prinuden da prebjegne u Crnu
Goru, na Cetinje. Objavljuje prvi prozni rad, pod naslovom Nai prosjaci, u zadarskom
Narodnom
lisu.
1882-1887. ivi i radi na Cetinju, najprije kao nastavnik francuskog jezika u gimnaziji, potom
kao nadzornik osnovnih kola i kao nastavnik prestolonaslednika Danila. Godine 1882. vodi
crnogorske dake u Pariz na kolovanje u francuskim dravnim akademijama.
1883. Objavljuje prvu pripovijetku u Glasu Crnogorca na Cetinju.1885. Zapocinje
objavljivanje romana Uskok Janko, u definitivnoj verziji Uskok, u listu Crnogorka na
Cetinju.1887. Prelazi u Srbiju i radi dva mjeseca kao "ucitelj II klase" u gimnaziji u Zajecaru.
1887-1889. Vraca se u Crnu Goru na Cetinje, gdje je bio ucitelj prestolonaslednika kneza
Mirka.1888. Zapocinje objavljivati u listu Strailovo u Novom Sadu prvu verziju romana
Bakonja fra-Brne pod naslovom Kako je Pjevalica izlijvcio fra-Brnu. Objavljuje u Novom
Sadu prvu zbirku pripovjedaka pod naslovom iz Crne Gore i Primorja I.
1889. U septembru prelazi u Beograd i zapoljava se kao ucitelj I klase u Nioj (Terazijskoj)
gimnaziji, u kojoj radi sve do 1892. godine kad je razrijeen dunosti zbog slaboga zdravlja.
Objavljuje na Cetinju zbirku Iz Crne Gore i Primorja 1890. Srpska kraljevska akademija
objavljuje mu pripovijetku Novo oruje, zajedno sa pripovijetkom Laze K. Lazarevica On zna
sve. U Zagrebu objavljuje zbirku Pripovjedaka Iz primorskog ivota.
1891. Objavljuje u Beogradu dvije zbirke pripovjedaka Sa Jadrana i Iz beogradskog ivoa.
1892. Oenio se Milicom Stepanovic, uciteljicom vie djevojacke kole, koja je umrla 1893.
godine. Objavljuje u Beogradu romane Bakonja fra-Brne i Uskok.1893-1895. Radi kao ef
Presbiroa pri Ministarstvu inostranih dela. Poslije toga radi kao slubenik Presbiroa i obavlja u
ministarstvu specijalne zadatke i predvodi povjerljive misije. Centralno djelo knjnizevnog
stvaralastva Sime Matavulja, roman Bakonjna fra Brne, pojavio se u zasebnom izdanju 1892.
godine. Ovaj roman primljen je odmah kao jedno od kapitalnih djela realizma jugoslovenske
knjizevnosti. Svojstva koja je Matavulj ispoljio u pripovjetkama sa motivima iz primorskog
zivota, ono zivo, neposredno osjecanje stvarnosti i ljudi, ona teznja da se zivot, bez
dotjerivanja i ukrasavanja, prikaze onakav kakav je, ona velika Matavuljeva stvaralacka

27

sposobnost u slikanju umjetnickih portreta, ta svojstva dosla su do punog izrazaja u ovom

epohalnom djelu. Zivot Primorja ocrtavao se u ostroj, gruboj istini ispod humora koji se zasijao
vedrinom i zivahnom dobrodusnoscu. Ispod tog humora koji nije imao satiricne tendencije ipak
se ocrtava manastir kao nezajazljivo cudoviste koje prozdire sveze snage naroda. U romanu
Bakonja fra Brne na jednoj strani je ubogo primorsko selo koje sahranjuje svoju djecu u
manastir kao u zivu grobnicu, na drugoj je izobilje i bogatstvo manastira, u kome gnjili i trune
zivot. Matavulj ne idealizuje selo, od ovog kontrasta bogatstva i gladi ne stvara nikakvu
drustvenu tezu.

28

SVETOLIK RANKOVI( 1863-1899): Gorski car ili Seoska uiteljica

Svetolik Rankovi Velika Motanica,[1] 7. decembar 1863. Beograd, 18. mart 1899. bio je
srpski pisac iz perioda realizma. Njegov otac Pavle u vreme roenja Svetolika bio je uitelj u
Motanici, a postao je svetenik nakon to se porodica preselila u Garai, selo u kragujevakom
okrugu. Niu gimnaziju i bogosloviju Rankovi je zavrio 1884. u Beogradu, a potom je otiao
u Kijev i tamo svrio Duhovnu akademiju. U Kijevu se Rankovi upoznao sa bogoslovskofilozofskim naukama i istorijom ruske i svetske literature, a najvei uticaj na njega ostavila su
dela Tolstoja, Gogolja, Gonarova, Koroljenka i drugih ruskih pisaca.
Dok je Rankovi bio na letnjem raspustu 1886, razbojnici su napali porodinu kuu i ubili oca
Pavla, a majku i ostale muili. Rankovi je uspeo da pobegne i dovede pomo pod okolnostima
slinim onima koje su opisane u njegovom delu Gorski car kada govori o hajdukoj pohari
gazda ora.
Spisateljski rad [uredi]
Godine 1892.objavio je pripovetku Jesenje slike u asopisu Otadbina. Od tuberkuloze je
oboleo 1897. Oporavljao se u Garaima. Roman Gorski car pisan neto ranije u Niu je
objavljen kao 38. knjiga "Kola" Srpske knjievne zadruge. Spas od tuberkuloze je 1898.
potraio u manastiru Bukovo, gde je pisao svoj drugi roman Seoska uiteljica. U jesen odlazi u
Herceg-Novi na leenje i tamo je dovrio svoju najbolju pripovetku Stari vruskavac i
zapoeo svoj trei roman Porueni ideali. Matica srpska je nagradila Seosku uiteljicu, a
Kolareva zadubina je nagrauje i uzima za tampu.
Nakon smrti najmlaeg sina 1899. preao je u Beograd, gde je umro u 36. godini ivota. Srpska
knjievna zadruga 1900. je kao 62. knjigu Kola objavila rukopis Poruenih ideala koji je
Rankovi zavrio poslednjih nedelja ivota u samrtnoj postelji.
Knjievni uticaji i uzori [uredi]
U ranijim kritikama, novine koje je donela Rankovieva proza najee su se dovodile u vezu
sa uticajem ruskih pisaca. Sam Rankovi je, po povratku sa kijevske Bogoslovske akademije,
pisao da ruski jezik zna perfektno zajedno sa istorijom ruske literature, a od njega su ostali i
prevodi Tolstojeve Opsade Sevastopolja u Delu, Koroljenkovih tekstova i nekih manjih pisaca.
Meutim, tadanja kritika je zanemarivala slinosti Rankovieve proze sa ostvarenjima
zapadnoevropskih pisaca, kao to su Balzak i Flober, i sa domaom knjievnom tradicijom.
Orijentisanost na ruske uzore nije bila odlika samo Rankovia, ve cele knjievne epohe kojoj
je pripadao. Specifinost njegova je u smenjivanju jednog modela uzora (Gogolj, Turgenjev,
Saltikov-edrin) drugim (Tolstoj, Dostojevski). Uticaj Tolstoja i Dostojevskog je posebno
primetan u Rankovievim romanima i odnosi se, pre svega, na izbor teme i junaka, slikanje
unutranjeg ivota, humanistiki odnos prema oveku zapalom u bespomoan poloaj, prirodu
sporednih lica kao prikrivenih komentara pojedinih junakovih osobina, kompoziciju. Paralelno
sa slinostima kritika je pisala i o razlikama u odnosu na ruske obrasce, koji su teili
sveobuhvatnosti, antroplokom optimizmu, preobraaju junaka kroz patnju, razvijenoj tehnici
opisa psiholokih stanja, dok kod Rankovia imamo segmentaciju sveta, pesimizam, odsustvo
preobraaja (katarze) i neuspeli pokuaj razvijanja toka svesti.

29

Kasnija tumaenja osvetlila su i uticaje domae knjievne tradicije. U pripovetkama

Rankovievim oevidan je uticaj poetskih realista (Vojislav Ili) koji se ogleda u lirski
intoniranim jesenjim slikama, zatim uticaj Milovana Gliia (duhovite prie u folklornom
maniru), Laze Lazarevia (psiholoke pripovetke), Radoja Domanovia (satirian odnos prema
palanakom drutvu i seoskoj birokratiji). Znatan je i uticaj simbolistikih pripovedaka Sime
Matavulja na pripovedni rad Rankovia.
Bibliografija [uredi]
Gorski car, Beograd 1897;
Porueni ideali, Beograd 1900;
Slike iz ivota, Beograd 1904;
Celokupna dela I, II, III Srpski pisci, Beograd, 1928;
Sabrana dela I, II, Beograd 1952,
Izbori iz dela i romani pojedinano vie puta

30

VOJISLAV ILI (1862-1894): Poezija

Vojislav Ili (Beograd, 14. april 1862. Beograd, 21. januar 1894), pesnik, Beograanin, sin
pesnika Jovana Ilia, Vojislav je proiveo kratak i teak ivot. Boleljiv jo od detinjstva, on je
slabo mario za uenje. kolu je napustio posle treeg razreda gimnazije zbog slabog uspeha.
Kasnije je na svoju ruku pohaao predavanja u Velikoj koli, aktivno uestvovao u knjievnom
i politikom ivotu studentske omladine, ali ispite nije polagao. Njegovom obrazovanju je
pomoglo to mu je dom bio stecite knjievnika i pesnika. Tu je upoznao uru Jakia, te se
kasnije i oenio jednom od Jakievih keri. Uestvovao je kao dobrovoljac u bugarskom ratu
1885. godine, 1887. stupa u slubu kao korektor Dravne tamparije, a 1892. nameten je za
uitelja u srpskoj koli u Turn Severinu. Iste godine postaje pisar ministarstva unutranjih dela,
a 1893. vicekonzul u Pritini, po njegovoj elji da ide na Kosovo. Meutim, njegovo slabo
zdravlje ga primorava da se vrati u Beograd gde uskoro i umire.

Vojislav Ili
U ivotu u mnogome je delio sudbinu drugih pisaca svog vremena: esto je menjao nametenja
u Beogradu i unutranjosti, iveo u oskudici, veliki deo vremena provodio u kafani i
neurednim, boemskim ivotom jo vie pogorao svoje ionako slabo zdravlje, zbog politikih
uverenja bivao proganjan od vlasti, i umro mlad. Iako je pisao kratko vreme, svega petnaestak
godina, ostavio je obimno i raznovrsno delo. Za ivota je objavio tri zbirke pesama (1887,
1889, 1892), kojima treba dodati veliki broj pesama rasutih po asopisima i zaostalih u
rukopisu. Nekoliko slabih proznih pokuaja pokazuju da je Vojislav, slino Branku i Zmaju, bio
prvenstveno pesnik, da je umeo dobro pisati samo u stihu.
Po Jovanu Deretiu Ili je u srpskom pesnitvu izvrio ono to je desetak godina ranije
zahtevao S. Markovi: odluan raskid s romantizmom. Meutim, njegove knjievne tenje
samo se delimino poklapaju s Markovievim programom i s realistikom poetikom. U nekim
pesmama on je bio glasnik naprednih ideja svog doba, otar kritiar drutvenih i politikih
izopaenosti. Ali, njegova poezija, gledana u celini, suprotna je duhu tendenciozne,
pragmatine knjievnosti za koju se zalagao programski realizam. Svojim estetizomom i
formalizmom Ili je otvorio put drukijoj poeziji, poeziji kojoj je podjednako strana
orijentacija realista na obinu stvarnost i zahtevi ideologa za ukljuivanje knjievnosti u

31

drutvene i politike borbe, poeziji u kojoj je najvaniji momenat briga za samu sebe, za svoje
vlastito umetniko bie.

32

RADOJE DOMANOVI: Satire (Danga, Voa, Stradija, Mrtvo more i dr.)

Vojislav Ili (Beograd, 14. april 1862. Beograd, 21. januar 1894), pesnik, Beograanin, sin
pesnika Jovana Ilia, Vojislav je proiveo kratak i teak ivot. Boleljiv jo od detinjstva, on je
slabo mario za uenje. kolu je napustio posle treeg razreda gimnazije zbog slabog uspeha.
Kasnije je na svoju ruku pohaao predavanja u Velikoj koli, aktivno uestvovao u knjievnom
i politikom ivotu studentske omladine, ali ispite nije polagao. Njegovom obrazovanju je
pomoglo to mu je dom bio stecite knjievnika i pesnika. Tu je upoznao uru Jakia, te se
kasnije i oenio jednom od Jakievih keri. Uestvovao je kao dobrovoljac u bugarskom ratu
1885. godine, 1887. stupa u slubu kao korektor Dravne tamparije, a 1892. nameten je za
uitelja u srpskoj koli u Turn Severinu. Iste godine postaje pisar ministarstva unutranjih dela,
a 1893. vicekonzul u Pritini, po njegovoj elji da ide na Kosovo. Meutim, njegovo slabo
zdravlje ga primorava da se vrati u Beograd gde uskoro i umire.

Vojislav Ili
U ivotu u mnogome je delio sudbinu drugih pisaca svog vremena: esto je menjao nametenja
u Beogradu i unutranjosti, iveo u oskudici, veliki deo vremena provodio u kafani i
neurednim, boemskim ivotom jo vie pogorao svoje ionako slabo zdravlje, zbog politikih
uverenja bivao proganjan od vlasti, i umro mlad. Iako je pisao kratko vreme, svega petnaestak
godina, ostavio je obimno i raznovrsno delo. Za ivota je objavio tri zbirke pesama (1887,
1889, 1892), kojima treba dodati veliki broj pesama rasutih po asopisima i zaostalih u
rukopisu. Nekoliko slabih proznih pokuaja pokazuju da je Vojislav, slino Branku i Zmaju, bio
prvenstveno pesnik, da je umeo dobro pisati samo u stihu.
Po Jovanu Deretiu Ili je u srpskom pesnitvu izvrio ono to je desetak godina ranije
zahtevao S. Markovi: odluan raskid s romantizmom. Meutim, njegove knjievne tenje
samo se delimino poklapaju s Markovievim programom i s realistikom poetikom. U nekim
pesmama on je bio glasnik naprednih ideja svog doba, otar kritiar drutvenih i politikih
izopaenosti. Ali, njegova poezija, gledana u celini, suprotna je duhu tendenciozne,
pragmatine knjievnosti za koju se zalagao programski realizam. Svojim estetizomom i
formalizmom Ili je otvorio put drukijoj poeziji, poeziji kojoj je podjednako strana
orijentacija realista na obinu stvarnost i zahtevi ideologa za ukljuivanje knjievnosti u
drutvene i politike borbe, poeziji u kojoj je najvaniji momenat briga za samu sebe, za svoje
vlastito umetniko bie.
33


[ : , , , 1983.]
.
, .
, ,
, , ,
.
,
. : ,
.
, ,
,
.
[...] (1873-1908) , -
, .
, ,
,
. , ,
, 1898. 1903.
, ,
,
, , ,
, .
(1903), ,
, ,
( -
""), . , , , 35.

.
- ,
( , ,
.), - (
, ),
- ,
( , , , , .).
. ,
, , , ,
, ,
. .
, ,
, , ,
().
.
,
, ,
().
, ,
. , ,
, ,

34

 ( , ).
. "
" , ,
,

.
,
, .
, ,
,
.
VOA
zbor stanovnika u nekome neplodnom kraju, nema hrane, svi skapavaju, odlucili su da se sele,
da
trae
bolju
zemlju
poto niko ne zna put, a i niko nikoga ne slua, odlucili su da za vou izaberu nekoga putnika
to je tu sluajno i to ih je utke sluao i sedeo sa strane (zakljuili su da je vrlo pametan), i
desetorica odabranih odoe kod putnika da ga pitaju da li e im biti voa, putnik ne pomerajui
se,
pristade
ogormna masa se skupila, ono malo to su imali, sa sobom su poneli; voa i dalje nita ne
govori, ako nekud ne mogu da produ, voa samo tapom pokae, a ljudi mu raskre put
mnogi su umorni, gladni, izgrebani, imaju trnje, neki ia je nogu uganuo, neka ena se po oku
ogrebala, a voi nita, jer njega uvaju i potuju, zbog njegove mudrosti
kada su stali, jedan govornik ih je hrabrio na dalji put, a voa jo uvek ni rei
proe jo nekoliko dana u putu, mnogi ruke, noge polomie, starci poumirali, deca od gladi
popadae,
dronjci
na
svima
vise,
a
govornik
ih
stalno
hrabri
jednoga dana su doli do neke grozne jaruge (ambisa), pa je pola njih popadalo, a voi jo uvek
nita,
ni
ogrebotine
nema
od onih silnih ljudi ostalo ih je 20, svakoga dana jedan manje, kao nakaze svi izgledaju onako
izranjavani
kad izaoe iz jaruge, osta ih trojica, a onaj govornik poeo da prekoreva vou kuda ih vodi i
zar ne vidi koliko ih je ostalo, a voa mu ree da nita ne vidi, jer je slep, takav se rodio

35

BRANISLAV NUI: Komedije (Sumnjivo lice, Pokojnik,

Narodni poslanik, Autobiografija
BRANISLAV NUI( 1864-1938)
Meu piscima novije srpske knjievnosti se izdvaja komediograf branislav Nui ija djela ni
danas nisu izgubila svoju aktuelnosti. Roen u Beogradu, gdje se i kolovao, pa je dobro
poznavao tu sredinu i reagovao na sve negativne pojave koje je u njoj zapaao. Njegov talent
naroito je doao do izraaja u komedijama Narodni poslanik i Sumnjivo lice, Protekcija,
Obian ovjek, Pokojnik, Put oko svijeta, Gospoa ministarka, Beograd nekad i sad,
Oaloena porodica, Dr. i druge; satirini spjev Dva roba gdje se narugao reimu Milana
Obrenovia, pa bio u zatvoru. Bio u doplomatskoj slubi reima kog je do tada napadao. Kad je
rije o djelima i knjievnim strujanjima, Nui dijeli sudbinu ostalih pisaca koji stvaraju na
prijelazi iz 19. u 20. stoljee, pa se osjeaju te razlike u pristupu i obradi teme.
Komedije Branislava Nuia su snana slika jednog vremena i ljudi koji ive u fazi razvoja
demokratije i promjene drutvenih odnosa. Bio je zadovoljan nekim ekonomskim odnosima u
Srbiji, pa u djelima nema veih satirinih mjesta kao u drugih komediografa. Veinom se sve
svodi na humor i alu. Kasnije je pokuao da se posveti drami, ali sa manje uspjeha.
Branislav Nui

roen:

8. oktobar 1864.
Beograd, Srbija

preminuo:

19. januar 1938.

Beograd, Srbija

Branislav Nui (8. oktobar 1864. Beograd, Srbija 19. januar 1938.), srpski knjievnik.
Utemeljitelj je moderne retorike u Srbiji. Radio je i kao novinar i diplomat.
Nui je roen kao Alkibijad Nua. Njegov otac bio je ugledni trgovac, ali je ubrzo po
Nuievom roenju izgubio svoje bogatstvo. Obitelj se seli u Smederevo, gdje Nui provodi
djetinjstvo, zavrava osnovnu kolu i prva dva razreda gimnazije. Zatim se seli u Beograd gdje
i maturira. Diplomira na Pravnom fakultetu u Beogradu 1884. godine. Tokom studija provodi
jednu godinu u Grazu, Austrija.
U vrijeme odsluenja vojnog roka Nui je bio uesnik u srpsko-bugarskom ratu koji je
zapoeo 1885. godine. Nakon rata objavljuje kontraverznu poemu Dva raba u Dnevnom listu,
36

zbog koje biva osuen na dvije godine zatvora. Poema je ismijavala srpsku monarhiju, posebno
kralja Milana Obrenovia.
Prvobitno je osuen na dva mjeseca zatvora, ali kralj Milan je uvjerio sudije da produe kaznu.
Uvjeti u zatvoru su bili loi, ali to Nuia ne sprjeava u pisanju komedije Protekcija. Kada je
prvi put od zatvorskog upravnika Iliju Vlaha zatraio dozvolu za pisanje, ovaj je odbio zahtjev
govorei da ga je upravo pisanje dovelo u zatvor.
Znajui da upravnik ita njegovu potu, Nui je napisao kratko pismo drugom suprugu svoje
tetke (koji je bio roak prvom suprugu), a koji je radio u Ministarstvu pravosua. Nui je
Geria oslovio s ujae i poruio mu kako bi za njega bilo mnogo lake da ostane u zatvoru
dvije godine ako bi mu bilo dozvoljeno da pie. Naglasio je kako nije zainteresovan da pie
nikakve politike tekstove. Pismo je potpisao s tvoj neak. Kasnije, Vlah je Nuiu dao
doputenje da pie.
Godine 1889. Nui se zapoljava u dravnoj slubi. Kao dravni slubenik Ministarstva
vanjskih poslova radi u konzulatu u Bitolji, gdje se 1893. godine i eni. U junoj Srbiji i
Makedoniji provodi desetljee. Posljednje mjesto na kojem je radio u ovom podruju bilo je
mjesto vice-konzula u Pritini.
Godine 1900. Nui je postavljen na mjesto sekretara Ministarstva obrazovanja, a ubrzo nakon
toga postaje dramaturgom Narodnog pozorita u Beogradu. Godine 1904. postavljen je za
upravnika Srpskog narodnog pozorlita u Novom Sadu. Na tom mjestu ostaje tek godinu dana.
Seli u Beograd kako bi radio kao novinar.
Godine 1912. Nui se vraa u Bitolju kao dravni slubenik. Godine 1913. osniva pozorite u
Skoplju, u kojem ivi do 1915. Tokom Prvog svjetskog rata Nui ivi u Italiji, vicarskoj i
Francuskoj.
Nakon rata upravnik je Umjetnikog odsjeka Ministarstva obrazovanja. Na toj poziciji ostaje
do 1923. Nakon toga upravnik je Narodnog pozorita u Sarajevu. Godine 1927. vraa se u
Beograd.
Nui je osebujan pisac, uven po svom neponovljivom smislu za humor. Nui je pisao satiru.
Izvod iz bibliografije [uredi]
Drame
Gospoa ministarka
Narodni poslanik
Oaloena porodica
Pokojnik
" Sumnjivo lice"
Romani
Autobiografija
Opinsko dijete
Hajduci
Pripovijetke
Politiki protivnik
Posmrtno slovo
Klasa

37

 :
.
, ,
.
,
.
, .
,
, .
. , 1864,
1938) . ,
, , ,
. , ,
,
.
,
, ,
.
. , ,
, ,
.

( )
. ,
, .
. , ,
,
.
, , ,
.
, , ( ),

.
, , ,
,
,
-
.
, ,
: , ,
, - .

.
, , (1883)
, .

, ,
!
, ,

38

 , .
, , ,
,
,
.
. .
,
. ( ,
), - .
,
, -

. ,
1887. ,
,

- .
,
. ,

.
, ,
. , ,
, . , ,
,
.
,
- -

. , ,
, , .
, , ,
,
.
, ,
.
, , ,
, ,
(
, )
. ,
,
. .
, ,

.
, ,
,

. - ,

39

 ,
. ,
, ,
,
. , ,
, ( )
. :

; ;

.
.
-
!
, , , ,
, , .
, . ,
,
. ,
, , .
,
. ,
.
, ,
,
, .
. ,
, ...
, , ...
,
. , , 1887. ,

()
.

. ,
, .
.
- , .
. , , ,
. ,

. , , .
,
.
, ( )
, ( , )
. ,
, -
. .

40


( ).
,
. , ,
, ,
. .
1899. ( ,
)
. ,
,
. 1902,
( ),
. (1905)
, , , :
. 1903,

. . ,
-
,
, ,
. ,
,
-. ,
,
,
, . ( . , .
, .).
,
,
.
-, , ,
. , ,
.
,
. .
, .
- .
. (
)
.
(, ) ,
.

.
, , 1924.
, , -,
, . ,
, ,
, .

41


.

. 1929,
,
, .
. ,
-
-
-, , ,
( ) .


. ,
, .
, ,
. ,
, .
,

, .

, ,
.
( ),
( ),
(-, -).
, ,

. ()
,
.
.
( )
, , ,
.

:

. ,
, ,, , , ,

.
, , .
, ,
,
.
, , ,
, ,

42

 , ,
,
. ,
,
.
, ,
.
, ,
. ,
. , . ,
, , ,


.
- ,
.
,
, .
,
, .
,
,
. .
, ,
, ,
.


.
. : , .
,

, , , , .
,
.
,
.
. , ,
,
.
.
,
,
, ,
. ,
,
, ,
, .
,
,

43

 , . ,

.

, .
.
,
.
, ,
.
.
.
.
,
.
,
.
,
, .
, , , , , ,
, . ,
. ,
, , , , ,
.
. ,
.
, . , , , ,
,
. , ,
,
,
.
. ,
.
, - ,
. ,
, , , ,
, .
,

. ,
. , ,
, .
, ,
.

,
.
, , .

44

 , ,
,
.
( , , ,
, , 1965, 249-253)

45

HRVATSKI REALIZAM
Realizam kao razdoblje hrvatske knjievnosti obuhvaa posljednja dva decenija 19.st.
Poznati historiar hrvatske knjievnosti Antun Barac (1894-1955) uzima kao poetnu godinu
hrvatskog realizma 1881., godinu enoine smrti i pojavu nove genereacije pisaca( Kumiia,
Kovaia, Vojinovia). A nasuprot tome, neki smatraju da je teorijski zastupnik hrvatskog
realizma bio je August enoa, ali realizam kao pravac zavladao je tek poslije njegove smrti i
vladao do kraja stoljea.
Na osnovu razliitim kriterija moe se ustvrditi da je u hrvatsku knjievnost
osamdesetih godina 19. st. ula nova knjievna generacija koja je obiljeila epohu realizma.
Primijenimo li stilski kriterij u odreivanju perioda, poetak realizma u Hrvatskoj
knjievnosti pomie se u 60-te godine 19.st. Pripovjedai tog doba unose u djela tematiku i
postupke koji e doivjeti punu afirmaciju u zreloj fazi realizma(80-tih godina) Prijelaz u
realizam je obiljeio enoa svojim priama i novelama, te programskim lankom Naa
knjievnost (1865). Zavretak realizma kao epohe vezuje se uz nastupanje mlade knjievne
generacije koja je u knjievni i politiki ivot ula 90-tih godina 19. st. dok je jo hrvatska
bila u sklopu Austro-ugarske, a maarski grof i ban Kuen Hedervari pokuavao skriti
nacionalni duh hrvatskog naroda.
To je vrijeme propadanja plemstva, raslojavanja sela, raspadanja zadruga, i pojave
proletarijata u gradovima. Narod se seli u Ameriku. Sve je to uslovilo novine i u knjievnosti i
u kulturi. Teorija novele i romana kao vodeih vrsta realistikog razdoblja polazi od enoinih
postavki i obogauje se elementima ruske i francuske teorije realistike proze, posebno
romana. U razdoblju realizma objavljeno je nekoliko rasprava i djela koja su te teoretske
postavke potvrdile na konkretnim primjerima. Roman je prikladan knjievni oblik izraavanja
aktuelnih drutvenih pojava. Pri izboru grae romanopisac ima na unu naelo aktuelnosti i
tipinosti. Psiholoka i etika interpretacija odabrane teme mora odgovarati zahtjevima
istinitosti i znanstvene utemeljenosti.Osnovno oruje romanopisaca je otrina zapaanja pojava
u svakodnevnom svijetu. Realistiki pisac izbjegava tehniku okiranja, neobine zaplete,
tajanstvene doivljaje i dogaaje, udesa i mitska bia,a u prvi plan stavlja spoznaju i socijalne
probleme. Pisci se oslanjaju na djela Turgenjeva Bjelinskog, Gogolja, Tena i Zole.
Ima vie definicija romana,a najea je slijedea Jake edomila: "Pod ovim se
pojmom oznauje priroda sebi povraena, ivot spaen od sredovjene bolesti, umjetnost u
sklad dovedena sa znanou i koja iz znanosti izvire".
Realisti naroito u svojim teorijama naglaavaju znaaj lika: lik je predstavnik
odreene socijalne sredine i nosilac ideje. Ideje moraju biti napredne, moralne, opeljudske.
Teorija realizma uvodi pojam tipa.
Zanimljivo je da su pisci realizma kritiki raspoloeni prema narodnoj tradiciji
osobito su estoki napadi na enou koji je mnoge realistike pisce uveo u knjievnosti, pa
napadi imaju vie politiku, nego knjievnu pozadinu. U djelima je najizrazitija socijalna
tendencija.
Bez obzira na raskorak izmeu enoe i mladih pripovjedaa, postoji meu njima dosta
zajednikih crta, tematska podudarnost i druge slinosti(uspon graanskog stalea, prijelaz
seoskog djeteta u gradsku sredinu, raslojavanje sela i sl.).
To je vrijeme kad je hrvatska bila pod Austrougarskom, a ivot naroda bio sve tei.
Maari su htjeli uvrstiti svoju vlast u hrvatskoj. Na vlasti je bio grog Kuen-Hedervari kad su
vladali progoni, cenzura i pokuaji da se od hrvatske napravi maarska pokrajina. Razbio je
jake hrvatske stranke, zavadio hrvate i Srbi, a u takvim prilikama najradikalniji hrvati su prili
Stranci prava koja se borila za samostalnost svoje drave. . Nakon 1848. godine dolazi do
brojnih drutvenih preobraaja u Hrvatskoj, malo plemstvo propada, graanstvo jaa, a korist
od privrede imali su najvie stranci. Seljatvo je sve vie propadalo, narod je selio u Ameriku.
46

Bolje poslove imali su stranci,a domaini su siromaili. Sve je to uslovilo da se krajem 19. st.u
hrvatskoj jaa socijalistiki pokret. Pisci su pisali realistiki,a neki su ili do naturalizma po
ugledu na Zolu.
Francuski naturalizam pokuao je u hrvatsku prenijeti Eugen Kumii. Protiv tog
realizma bili su oni koji su prihvatili realizam ruskog tipa, ili talijanski verizam(do
naturalistike vjernosti predstavljanje svako-dnevnog ivota). Izlaze asopisi Hrvatska vila i
Balkan u kojima su tampana djela sa naturalistikim obiljejima.
To je vrijeme kad se javio veliki broj dobrih pripovjedaa koji su slikali ivot onakav
kakav jeste,a znaajna vrsta je bio i roman. Teme su bile iz hrvatskog graanstva i
malograanstva, dok je srpski realizam imao razvijenu seosku novelu. Razvija se i hrvatska
knjievna kritika koju su pisali Janko IBLER i Jaka EDOMIL. Veliki broj pisaca napisali
su u to doba znaajna djela.

EVGEN KUMII ( 1850-1904)

Pisac koji je buno unio ovaj pravac u knjievnost. Porijeklom iz Istre, kolovao se u
Beu i Parizu, upoznao evropsku kulturu i knjievnost. Radi u zagrebu kao novinar, smatran
najznaajnijim piscem hrvatskog realizma. Napisao veliki broj djela meu kojima se izdvajaju
romani Olga i Lina(napisan pod uticajem Zolinog naturalizma),, Zaueni svatovi, Gospoa
Sabina,, ratna sjeanja Pod pukom, historijske romane Urota zrinsko-frankopanska, Kraljica
Lepa, novele, drame i dr. U djelima ukazivao na neprijatelje hrvatstva, a grau je izimao iz
prolosti. Kritiko-vao je vlast i tuine, hrabrio narod, podizao ih u borbu za slobodu, govorio
o potrebi jedinstva. Romani mu imaju napete fabule i aktuelnu tendenciju.Osnovna
karakteristika njegovog djela je osciliranje izmeu enoe i Zole, izmeu svijesti o potrebi
literature da na narod djeluje aktivistiki i elje da se to djelovanje postigne to modernijim
sredstvima. Zlokobna je uloga stranaca u ivotu Hrvata to njihovo pogrebno djelovanje
Kumii je iskazao u svojim romanima, kako onim iz gradskog ivota, tako i u historijskim.

EUGEN KUMII (Jenio Sisolski) rodio se 11.1.1850. godine u Brseu, u Istri. Bio je
najmlai od desetero djece oca Tome, veleposjednika i trgovca, ranije pomorca na tuem
trabakulu.Osnovnu puku kolu, normalku, zavrio je u Brseu, privatno, uei kod tamonjeg
upnika koji je okupljao hrvatsku djecu i pripremao u poetnim znanjima. Tada nije bilo ni
dravne ni pokrajinske kole. Da bi se mogao upisati u gimnaziju morao je prethodno pred
zvaninim kolskim organima u Kastvu polagati zavrni ispit, nakon ega je stekao pravo upisa
u Rijeku hrvatsku gimnaziju. U koli je bio izvrstan, a uitelji su osobito hvalili nain i snagu
u izricanju.Nakon zavrene gimnazije u Rijeci, zapoeo je studirati medicinu u Pragu, a zatim
nastavio povijest, zemljopis i filozofiju u Beu.Radio je na gimnaziji u Splitu i Zadru, gdje se
poeo baviti knjievnim radom. Dvije je godine proveo u Parizu i est mjeseci u Veneciji,
pripremajui profesorski ispit iz francuskog i talijanskog jezika, koje zatim predaje na
zagrebakoj realki (1879.-1883.). Tada se svojevoljno odrekao slube te se posvetio

47

knjievnom i politikom radu kao Stareviev sljedbenik. Bio je voa tzv. iste stranke
prava, te njezin potpredsjednik. Niz godina bio je zastupnik u Hrvatskom saboru, gdje se
istaknuo kao govornik i protivnik madaronske politike. Ureivao je pravake listove
Hrvatska vila (1882.-1883.) i Hrvatska (1887.-1888.), u kojima je tiskao mnoge knjievne
i politike lanke.Za Kumiievo formiranje kao pisca odluno je prije svega njegovo seljako
podrijetlo, mjesto roenja, a zatim i pripadnost pravakom pokretu, koja se ogleda u
neprikrivenoj tendencioznosti njegova knjievnog djela. Zbog eseja O romanu koji je
napisao pod utjecajem Emila Zole, u svoje doba slovio je kao zaetnik naturalizma u hrvatskoj
knjievnosti.Pisao je romane, novele, drame, lanke i eseje. Njegovi romani i novele obino se
svrstavaju u tri skupine:U prvu skupinu spadaju romani i pripovijetke (Jelkin bosiljak,
Zaueni svatovi, Sirota i dr.) u kojima na preteno romantian nain opisuje istarske ljude, u
prvom redu ribare, pomorce i seljake.Drugoj skupini pripadaju tzv. gradski romani (Olga i
Lina, gospoa Sabina) u kojima se naroito primjeuje utjecaj naturalizma.U treoj su skupini
povijesni romani (Urota Zrinsko-Frankopanska i kraljica Lepa).

48

ANTE KOVAI(1854-1889)
Ante Kovai (Oplaznik iznad Sutle, 6. lipnja 1854. Glina/Zagreb, 10. prosinca 1889),
hrvatski romanopisac i novelist, pjesnik
Muan i naporan ivot proivio je kroz kole i kao advokatski pripravnik (kod Josipa Franka u
Zagrebu od 1875 do 1880), a poloivi doktorat bio je koncipijent (u pisarnama dr. Banjavia
u Karlovcu, dr. Goldmana i dr. rama u Zagrebu). Istaknut pristaa Stranke prava. Vlastitu
advokatsku kancelariju vodio u Glini, siromanom kraju, gdje je esto strankama od vlastitoga
novca plaao biljege. Par dana prije selidbe u urevac, doivljava valjda slom ivaca - jer
otpremaju ga (konjskim) kolima iz Gline u Stenjevac u Zagrebu, na kojem putu zaradi upalu
plua i umre malo nakon toga v. prikaz Ivana Krnica u sarajevskoj Nadi iz god. 1902).
Prvi je veliki Kovaiev prozni tekst Baruniina ljubav, 1877., roman na razmeu
romantizma i realizma, nastao na uzorima Eugena Suea i Balzaca: mjeavina dinamine i
poesto nevjerojatne radnje i jezinoga vatrometa u emu se Kovai pokazao, uz enou,
jednim od glavnih hrvatskih devetnaestostoljetnih jezikotvoraca, po stupnju utjecaja daleko
vaniji od mnogih akademskih filologa. Roman obiluje likovima fatalnih ena (Sofija
Greftajn), preljubima, incestom i samoubojstvima, a kompozicijski je inovativan, i u
europskim izmjerama. Sljedee godine izlazi Smrt babe engikinje, travestija koja s
pravakih nacionalnih pozicija ismijava ilirsku i jugoslavensku ideologiju, karikirajui kultno
Mauranievo djelo. Kovai je i autor vie znaajnih pripovijesti, meu kojima se izdvajaju
Ladanjska sekta i Zagorski udak. U sljedeem velikom romanu Fikal, 1881., autor
ponavlja svoje sredinje teme i stileme: realistiki pristup koji granii s fantastikom i nerijetko
se pretvara u grotesku, likove fatalnih ena, porugljivu, pa i otrovnu satiru stranaca (Nijemaca,
Maara) i junoslavenske ideologije, estoki napadaj na obamrlost hrvatskoga plemstva i
borokratski mentalitet, raspad osobnosti glavnih protagonista u ludilu ili samoubojstvu. Prije
svoga magnuma opusa, romana U registraturi, pisac je objavio i nedovreni roman Meu
abari, ubojitu satiru na onodobne politike monike koji su se prepali u aktu prepoznavanja i
sprijeili daljnje izlaenje (tekst je izlazio u podlistcima).

Spomenik ispred knjinice "Ante Kovai" u Zapreiu

U glavnom djelu, ''U registraturi'' (1888), Kovai obilno koristi autobiografski materijal. Ta
osobna nota stvorit e u ovom djelu stranice proete s mnogo topline, neposrednog lirizma i
usrdnijeg odnosa prema likovima, osobito u prikazu i opisu djetinstva Ivice Kimanovia,
glavnog lika u djelu. Iako svrstavan u klasike hrvatskoga realizma, Kovaiev je veliki roman
torzo koji u sebe upija oprjene svjetonazore i poetike: u njemu nalazimo spektar situacija i
motiva koji obuhvaaju kanonska pravila i romantizma, realizma i naturalizma. Nastao u
ognjici, nedotjeran i rastrgan, Kovaiev je magnum opus najimpresivnije djelo hrvatske
narativne proze druge polovice 19. stoljea.Roman "U registraturi" izlazi 1888 u vijencu u
nastavcma, a 1911 u knjizi kao roman. Neki su ga nazivali senzacionalnim romanom a neki su
ga pak autoritetom svog poloaja ocijenili negativno i to zbog fatalne ene Laure. O romanu se

49

nije pisalo punih 10 godina (bio je zabranjen knjiga u bunkeru). utnju su razbili Milan
Marjanovi i A.G. Mato. Mladi su pisci u Kovaiu otkrili beskompromisnog zastupnika
teorije o slobodi umjetnikog stvaranja.
Ovaj roman je primjer umjetnine koja ne moe imati samo jednu dimenziju s obzirom na
sadraj, temu i ideju pa ni stil izraza. Ovo je djelo puno raznovrsnih tonova isto onako kako je i
ivot. Ideja romana je: duhovna biografija druge polovice 19. st. viena okom pravaa koji u
pravednom ogorenju s plemenitom namjerom pretjeruje kada u hr vidi samo zaostalost,
servilnost i pokvarenost. To je podloga z njegovu satiru u to se uklapa i biografija
Kimanovia od 1-3 djela kada nam se ini da je Kovai vizionarski antipicirao svoje vlastito
duevno stanje odnosno organsku psihozu.
Cijelo djelo Ante Kovaia najjai je ostvaraj hrvatskoga realizma, i to u obliku
karakteristinom za hrvatsku knjievnost u kojoj nema previe tekstova koji slave i posveuju
obinost i svakodnevnost: romani su to posveeni suvremenoj tematici (za razliku od enoe,
iji je opus najvema uronjen u povijesnu problematiku), udna mjeavina romantizma,
realizma i brutalnoga naturalizma nabijena razornom satirom i oajem nad stanjem hrvatskoga
drutva; kultom fatalne ene ukorijenjenoga u romantizmu; burnim zapletima i velikim
strastima, te propau glavnih likova u zloinu, ubojstvu, ludilu i samoubojstvu. Raspet izmeu
romantizma i naturalizma, Kovai je senzibilitetom predasnik velike tradcije hrvatskoga
romana egzistencijalistike i politiko-satirike usmjerbe.
Ostala djela:
Stihovi (1949)
Feljtoni i lanci (1952)
Djela, I-II (1950)

50

KSAVER ANDOR ALSKI(1854-1935), Pod starim krovovima

alski se zvao Ljubomir Babi. Zavrio pravne nauke, bio inivnik, pozvavao jstrane
jezike i knjievnost. Kao znak saradnje sa Srbima svoja neka djela objavio u Beogradu u
vrijeme Austrougarske.
alski je pisao o svim oblastima ivota, prouavao klasinu literaturu. Poznata novela
Ilistrisimus Batori, zatim zbirke Bijedne prie, Na roenoj grudi i dr. Pripadao plemstvu i o
njemu najvie pisao, o njegovom osipanju i propadanju. Za razliku od ostalih pisaca realizma
slikao ih je sa simpatijom kao i druge ljude, sa svim vrlinama i slabostima. Istovremeno je
kritiki zahvatao ivot u Hrvatskoj svoga vremena, slikao propast kulturnih radnika u
graanskoj i malograanskoj sredini(urica Agieva), te dva romana Osvit i Za materinsku
rije. ivot, problemi i propadanje lemstva glavna su teme njegovog knjievnog opusa. Uviao
je nemino-vnost propadanja plemstva, ali je eleginim tonom branio svoj san o prolosti. O
tome svjedoe njegova djela. Najbolja djela je napisao evocirajui prolo vrijeme. Sam je
kazao da je najvie smisla imao za onu silnu i zamamnu poeziju to je prolost uvijek uva.
Zbirka Pod starim krovovima je komponovana u stilu eherzadinih pria iz 1001. noi.
Pod starim krovovima
Djelo Podstarim krovovima zaokruen je novelistiki ciklus. Tu je primjenjena tehnika
pripovjedanja koja jednostavno neku zanimljivu priu. U novelama nema razgranate fabule.
Umjesto toga teita radnje preneseno je na karakterizaciju likova, na analizu njihovih
psihikih i fizikih osobina te su i svi ostali elementi fabule posebno, opisi pejzaa i ambijenta,
podreeni njima. Upravo zato, moemo rei da je ovaj ciklus sainjen od novela karaktera. U
njima se oivljavaju obiaji i likovi plemia iji se svijet poinje ruiti, a oni sami ne snalaze se
dobro u novom dobu i promjenama koje ono donosi. Plemiki stale alski opisuje s jednom
naglaenom sentimentalnou jer je i on sam odrastao u plemikoj obitelji u staroj zagorskoj
kuriji. Pisac ocrtava specifinu drutvenu sredinu u kojoj je proveo svoje djetinjstvo jer kako
sam kae je morao progovoriti o ivotu uz koji je bio toliko vrsto vezan, o orginalnosti
hrvatskih kurija i doarati zagorski kraj i hrvatsku duu. Kao realista alski se je pokazao kroz
detaljiziranje raznih interjera i uzimajui motive iz sredine koju je vrlo dobro poznavao dok je
opisom pejzaa i ambijenta pokazao svoju impresionistiku crtu.
Kompozicijska shema veine pripovjedaka je:
a) oznaka mjesta i vremena radnje
b) upoznavanje junaka i njegove pretpripovjesti
c) karakterizacijajunaka kojije smjeten u atmosferu mjesta i vremena radnje
d) zavretak koji je isprian kao piev komentar
Odmah uz pisca, glavni lika ovih novela je Batori. On spada medu najbolje portretirane likove
u djelu. Mnogi smatraju da je u njemu alski osvario lik svog oca te su zato karakteristike
ovog lika predstavljene lirski. Lik nije postavljen u situacije gdje se mogu otkriti njegove sitne
slabosti, nesnalaenje ili uzbudenja. Drugi najbolje ostvareni lik u galeriji likova je Cintek. On
je sinteza svih ostalih portreta. Ostvaren je tako da raste pred naim oima od opih nejasnih
kontura do punog uoavanja njegove linosti sa svim detaljima. Nejprije mu se ocrtavaju
osnovne konture odijela, zatim uoavamo njegove kretnje, njegov odnos prema konjima,
51

ujemo njegov govor te na temelju toga zakljuujemo i neke njegove karakterne osobine.
Novela o Cinteku predstavlja viziju jednog znaajnog drutvenog trenutka propasti plemstva.
alski ovdje nije rjeavao probleme on ih je samo predstavio i ocrtao itateljima.
Citati
OPIS ZAGORSKE KURIJE:
"Kao skrita od svijeta, u uzdahnu jarku, medu dosta visokim bregovima, stajala je drvena kua,
a tamnoj joj prilici toliko je pristajala gusta dubrava dugovjenih dubova, to se je odmah za
njom irila u bregove, podavajui joj u jedan mah i neto od idile i neto od onih davnih pria
koje smo za mladih dana tako rado sluali. Tik do samog dvorca, bila je drvena, niska crkvica,
posveena sv. Kriu, a umah neto dalje sterao se vrt, onakav veliki vrt naih baba s uskim
puteljcima, ogromnim lipama, visokim vokama, a u sredini s gustim grabarjem, prirezanim
prema ukusu osamnaestoga vijeka; zatim nepregledno dvorite s mnogim drugim zgradama,
slamom pokritima, koje su sve na okupu neuredno stajale i bile odijeljene od kuice za kuhinju,
jedine od sviju zidane. Sve je to podavalo vjernu sliku nekadanjega ivota; sve je to ostalo iz
davnih vremena. Kada se jo spomenem onih tmurnih, crvotonih stijena stare kurije, sivog joj
drvenoga krova, tamnih soba s neravnim, istroenim podom; crnih svinutih ve tramova, pak
tomu jo pocrnjelih od starosti portreta nepameno dugo ve pokojnih ljudi, naslikanih u
odorama pradavna, neobina kroja - tada shvaam onu zamamnu otajstvenost kojom bi me
uvijek savladala starodnevna Brezovica. Usred svega toga - gdje mi se svagdje javljala prolost
i sve odisalo njenim tajanstvenim dahom, a treptjele sjene ivota, ve i na groblju zaboravljena
- bilo mi je svaki put kao da sam zaao u kakav daleki bajni svijet, i kao da sam pristupio ne
vie djedovima ve pradjedovima, pa mi je stoga na srcu bilo uvijek nekako udnovato
nesigurno, nejasno, dapae i tjeskobno, ali i neiskazano ugodno."
OPIS CINTEKA - dio
"I ujedared u toj svijetloj glui podigne se ondje na poetku ceste silan oblak praine, a onda
zaori uspavanim zrakom teki lomot kola, najprije nejasan kao grmljavina preko brda, a onda
sve razgovjetnije, da se najposlije raspoznavala grlata i mona vika koijaa, gonina - koga li.
Iz polja, s poniknulih batava kukuruza, iz gajia odgovara jeka, pa nosi po dva puta istu buku.
Od praha se nije moglo raspoznati kakva su kola i koliko ih je. Po uzvitlanoj praini, po silnoj
graji sudili smo: bit e sva sila, i ve se pobojavasmo da e nam kirijai pokvariti na asoviti
buon retiro. Istom kad se primaklo malo blie, izie jedna jedincata prilika, duga, na ljestve
napravljena kola, kakva se uzimlju za sijeno. Nakrcana su bila visoko - visoko gajbama,
vreama, bavama - eh tko bi znao to sve nije bilo na njima natovareno! Upregnuta bijahu
pred njih tri konja, dva uporedo, a trei naprijed. Na najgornjoj gajbi ukoila se dva seljaka
poderana momia, a na prvom konju jahao je mator ovjek koji je silno mahao i pucketao
dugim biem, pa kletvama sokolio konje. Taj jahalac izgledao je udno. U prvi mah mi bude
kao da se primie kakva pojava iz nekih dalekih strana. isto sam se milju zaletio nekud u
bokaru ili kivu. Glavu jahaevu pokrivala u silnoj onoj ezi kuma - kapa od crna krzna,
natjerana visoko u ilj. Kaputa nije imao na sebi, ve mu je zdepasto tijelo pokrivala razgaljena
koulja, pocrnjela od znoja i praine. Osim toga imao je na sebi uske sive hlae od debela
sukna i narodnog kroja. Na peticama visokih izama, od praine sasvim pobjeljelih, usaene su
bile duge ostruge s ogromnim otrim zvjezdicama. No - naudnije bijae to mu je uz bok
visila duga i irok starinska sablja, zavjeena o oblaku za prosti konopac koji se opet vezao za
debeli remen oko pasa."

52

UGOAJ
"I sada se u niski prostor zalije sa zapada jesensko sunce, nisko u gustom dolu, i pozlati svaki
kuti svojim svjetlom i nadahne zrak njenim svojim arom. Izvana dolijetahu pele, ose
muice i jo koji od posljednjih leptiria. Neprekidni zuj njihov tamburao je sitno i tanko nad
naim glavama i nad sredinom stola. Iza klijeti sa strane hlada ulo se vakanje mirnih volova,
a s druge strane dolazilo cviljenje i tropotanje pree i zvonko kapanje mladog vina u badanj. U
vinogradu se berai primakli gredi kod klijeti, i ulo se njihovo utanje medu liem i koljem.
Do nas uborio je njihov razgovor i njihovo smijanje. Na istavljena vrata gledasmo u oganj oko
ranjeva na kojima se pekli odojci i purani. U svjetlu zraka plamenovi su izgledali blijedo i
srebrnasto, a dim se tek razabirao i bio kao razvuene, svilene niti. I stari pognuti seljak, neko
kod Cintekova oca pandur, a sada Cintekov ovjek za sve, neprekidno se pomie od jednoga
ranja do drugoga, vrti pomno i jo pomnije zalijeva peenje uljem, dok ga dvoje ili troje djece
pozorno motri i u svakom kretu ivo prati. Od zadivljenosti ili od uitka mlade su im mile oi
silno razgoraene i od ugljena zaprljana ljubazna lica isto nategnuta od uzbuenosti. A mi u
slatkoj tromosti sjedimo oko stola i vuemo u se teni vonj "varmedijske juhe", ove za berbu
apsolutno propisane orbe, koju Cintek u kutu do vrata vadi iz ogromna lonca u koari, pa
gotovo s vjetinom kakva fratarskoga kuhtia grabi u tanjure. I kad se blagovanje poelo, prvi
asovi prolaze u potpunoj tiini koju samo prekida glasno srkanje Laciino. Tek kad je Cintek
dignuo au i nazdravio gostima, prestala je utnja i zapoee razgovori. A zdravice zaredae
pod vjetim stoloravnateljstvom Kuntekovim marljivo i bezbrojno. Kod peenke bijae ve
trei put da se pije za vrijednu kuedomaicu koja tako izvrsno kuha. Sveopa veselost
postajalaje svakim mahom vea i ivlja.

53

JOSIP KOZARAC (1858-1906)

Pisac iz Vinkovaca, zavrio umarstvo u Beu i radio po slavonskim umama odakle je i
uzimao teme za svoja djela. U romanu Mrtvi kapitali pisanom sa tezom, pa prema tome i
tendencioznom, on je poput Kovaia izrazio suprotnost selo-grad afirmirajui jednostavni
ivot na selu prema besmislenom i raskonom ivotu u gradu. Ostanak na zemlji i njena
pravilna eksploatacija jeste otklon mrtvih kapitala. Mrtvi kapitali, zemlja, lee pred nama, a mi
je preputamo strancima (Nijemcima i Maarima). Hrvatska inteligencija treba da se
ekonomski osnai i osamostali i da ne zavisi o dravnom aparatu koji je tuinski.
Kozarac je u poetku pisao stihove i pripovijetke sa elementima romantizma,a kasnije
realistike prie i romane. Pripovijetke su Tena, Slavonska uma, Tri dana kod sina, Rodu u
pohode,, Tri ljubavi, a romani Mrtvi kapitali i Meu svijetlom i tminom.
Opisao zaviaj u vrijeme dolaska kapitalizma, dolazak stranaca, eksploata-ciju hrvatskog
bogatstva. Sa starim stablima ruio se stari moral, pa je nekad bio vie ekonom i sociolog, nego
umjetnik
JOSIP KOZARAC
TENA
Josip Kozarac, hrvatski je pripovjeda i romanopisac koji je ivio u Slavoniji i o njoj pisao.
itav je ivot posvetio slavonskoj zemlji, umama i oranicama, opisujui u svojim djelima
gospodarske, socijalne, politike, kao i kulturne prilike svog zaviaja. U svojim pripovijetkama
i romanima obrauje tematiku slavonskog sela, opisujui prisno i toplo, ali i vrlo kritiki, ljude
i prostore kojima je poklonio svu svoju strunu i stvaralaku snagu. Radei kao vrstan
umarski strunjak u malim slavonskim selima uvidao je pogubnost tadanjih ekonomskih i
politikih previranja za opstanak slavonskog sela i seljaka - bio je svjedokom raslojavanja sela,
umiranja starih tradicija, materijalne i moralne propasti onih koji se nisu uspjeli snai u novom
ekonomskom poretku. Shvaao je pogubnost naputanja zemlje, tog "mrtvog kapitala". To je
zaokupljalo Kozarca i tjeralo da kroz svoju knjievnost uporno ponavlja poruku o njenoj
neprocjenjivoj vrijednosti - u materijalnom i etikom smislu.
Kozarac je bio prosvjetitelj. Uio je svoje itatelje: "Sretan je onaj koji uspije biti gospodar
svoje ene i sluga svoje zemlje." Posljedica prosvjetiteljskih Kozarevih namjera je i crnobijelo slikanje grada i sela. Pri tome je gradski ivot izvor svih nedaa, moralnih posrnua i
zastranjenja od prirodnog i dostojnog ivota, a seoski je idealiziran. Ipak, pisac istie potrebu
modernizacije poljoprivrede i uvoenje suvremenih metoda obrade zemlje koja bi privukla
mlade, obrazovane ljude.
Najbolje stranice Kozarevih djela su portreti likova koji su, izgubivi se u novom vremenu,
potroili ivot u uzaludnom traenju svoga mjesta i smisla ivljenja. Osobito su uspjeno
ostvarene suptilne, psiholoke analize enskih likova, esto nesvakidanjih slavonskih
ljepotica. Impresivni su i opisi pejzaa kojima Kozarac zna opiniti itatelja. Mnogi tvrde da je
Josip Kozarac jedan od najiskrenijih hrvatskih pisaca. On nita ne uljepava, skicira samo
stvarnost i objanjava to ne valja i kako bi trebalo raditi da Hrvatska, a na primjeru njegove
rodne Slavonije, bude i bogatija za svoje stanovnike, i korisnija, kada je ve sama po sebi i
lijepa i bogata.

54

Djela Josipa Kozarca: Krelii nee ljepote (1888), Slavonska uma(1888), Mrtvi
kapitali(1889), Meu svjetlom i tminom(1891), Dona Ines (1890), Tena(1894), Tri
ljubavi(1894), Mira Kodolieva (1895), Tri dana kod sina( 1897), Oprava( 1899).
TENA
SADRAJ
Nakon majine smrti Tena je ostala sama. Iako je imala oca, on nije bio sposoban brinuti se o
njoj. U selu su se razmjestile austro-ugarske snage i Teni
se poeo udvarati mladi vodnik Jaroslav. Po prvi put Tena je osjetila pravu ljubav koja je
svakim danom u njenom, ali u vodnikovom, srcu postajala sve jaa. No, vodnik je morao otii,
a Tena je ponovo ostala sama sa beskorisnim ocem. Siromatvo je sve vie prodiralo u njihovu
kuu i ona je bila primorana otii Leonu, bogatau koji se divio njenoj ljepoti i ugaao joj.
Tena vie nije mislila o vodniku, ve se prepustila raskoi odriui se polako svog dostojanstva
i nevinosti. Izgubivi i Leona, dijelila je sebe izmeu Joze, biveg zarunika, sad ve oenjena
ovjeka i ure, ciganina i seoskog sviraa. Njegova ena mrzila je Tenu i odluila roditi uri
sina koji i nije bio njegov. Ciganke se dogovorie da zaraze Tenu vodenim kozicama i ona
oboli. uro i Jozo, sada ve ponosni oevi, ugledavi Tenu onako unakaenu napustili su je i
odbacili. Ba u to vrijeme u selu se pojavio vojnik bez ruke i kupio zemlju na kojoj je jednom
ivjela njegova prva ljubav. Ugledavi Tenu on je vidio drugi lik, ali ona njezina ljepota bila je
jo uvijek u njegovom srcu. Rune godine koje su Tena i vodnik proveli odvojeno izgubile su
se i ostali su samo nada i ljubav.
LIK TENE
Prelijepa slavonska djevojka Tena, radi siromatva, ali i straha od usamljenosti preputa se
razbludnom i raskonom ivotu. Svojim "junonskim stasom i boanskim tijelom" opinjavala
je svakoga. Bila je sa Leonom, sa urom, a onda sa Jozom, izazivajui jal i prezir njihovih
ena. Onako prostoduna i dobra nije uvidjela da su je one eljele, a na kraju i uspjele unititi.
Ali, stradala je samo njezina ljepota. Kozarac nije dozvolio da njegov lik bude tragian.
Dolaskom vodnika i njihovim ponovnim susretom njezin ivot postaje ispunjen, a svi njezini
grijesi su oproteni i zaboravljeni.
O DJELU
U Teni je ocrtan portret i karakter mlade djevojke koja je ne znajui bolje izgubila ast i moral
prepustivi se strasti i pohoti da bi se spasila od dosade, koje se toliko bojala, i siromatva koje
je bilo sve vee. Otac joj nije mogao pomoi jer nije ni znao kako. Propau zadruge on
prestaje biti svinjar i prisiljen je obraivati zemlju. Kako ga to nitko nije nauio, a on sam nije
bio dovoljno hrabar da pokua, nalazi utjehu u piu. Kroz njega pisac prikazuje nagli utjecaj
novog gospodarskog poretka inesnalaenje seoskog ovjeka u njemu. Za pad morala kod Tene
okrivljuje strance koji iskoritavaju slavonske ume. Iako osuuje Tenino ponaanje i sredinu
ipak voli svoje Slavonce koje pokazuje prvenstveno kao obine ljude.
CITATI
TENA

55

"U esnaestoj svojoj godini bila je uzrasla i tanka kao da je iz vode iskoila, i inilo se da e
biti i preve visoka, pa su joj drugarice ve poele priivati kojekakova nelijepa imena. Lice joj
bilo poneto mrko, s onom neizrazitom bojom kadano se jo nije moglo znati hoe li biti
blijeda crnka ili rumenobijela. Takova nerazvijena, nije se u prvi as nikomu osobito sviala;
no tko ju je pomnije promotrio, vidio je da joj je lice pravilno u svakom potezu, nos ravan i
sitan, elo slino srpu, istom se poelo u gornjoj polovici bjelasati, donji dio lica pruio se
poneto u duljinu i tek se poeo zaobljivati, ni jedna kost, ni jedna crta nije mutila njenog,
pravilnog sklada cijelog oblija. No lice samo jo mrtvo, bez oivljujuega daha; samo mrke
sjajne oi kao da su prerano sazorile, poput mirisa u poluzelene voke, te odavale da e one
pravilne crte dok se ispune, dok se izravnaju i oive bojom prve mladosti, stvoriti ljepotu
kakvom narav zna uresiti samo rijetke ene. Tko juj e vidio zaarenu od ege ili posla, taj je
bez dugog razmiljanja rekao da e biti ljepotica; a tko ju je opet zatekao ozeblu i pomodrelu,
taj ju je saalnim okom pogledao kao da gleda teku bolesnicu. Nije bila od onih preranih
ljepota nego od onih koje se pokasno razvijaju ali tim savrenije."
TENINA LJUBA VPREMA VODNIKU:
"Ona ga je sluala, ali nju nije smisao njegovih rijei ni najmanje zanimao; ona je ivjela o
zvuku njegova glasa, o mirisu njegova bia, o pogledu njegova oka. Za sve ostalo bila je ona i
slijepa i gluha. to e njoj budunosti kada je on i sada i uvijek uza nju? Zar ima kakove
prolosti, kakove budunosti, zar nije sav taj ivot samo jedan jedini slatki as? to je to
budunost, to je to vjenati se, to je to biti mu i ena? emu sve to kada je on i tako
vjekovito u njezinim oima, kada nju neto vee uza nj to je ljepe i trajnije negoli ikoje
vjenanje; kada ona ivo osjea da je jedan dio njegova ivota?...! Oh, to su bili divni i sretni
dani! Ili duvao sjever, ili mlatila kia - svega toga ona nije opaala, njoj je uvijek sjalo ono
slatko sunce!"
PROPAST TENINOG MORALA
"Ona, visoka, ohola, kao jelen uzrujana i rumena, odiui ruinim mirisom, samo bi asimice
sjekla okom po Leonu da vidi koju on najvie motri. Njoj je bio Leon kao i orde, jer ona vie
nije znala to je ljubav. Ona je bila u onom sretnom raspoloenju te je osjeala da joj se svatko
divi, da je svatko ljubi, a ona da ne mora nikoga. Prije, dok je ljubila, uivala je svu slast i
sreu ljubavi, ali i sve one boli i muke ljubeega srca; sada je bilo ono prvo, ali nije bilo ovoga
drugoga. Bila je samoj sebi lagana kao ptica; nije marila to toliki eznu za njom, to joj Leon
vie puta ljubomorno zaviri u oi, to je ore napustio i kuu i enu te kao lud mahnita za
njom."
" 'Budite svi bogati kao Leon pa u onda biti i vaa!' Takovo neto odzvanjalo je u dubini njene
due kad god je opazila da je muko oko pudno promatra. Kao to negda nije htjela da uje za
ikoga osim vodnika, tako ju je sada sve izvjesnije obvladavalo uvstvo da ona ne pripada samo
jednomu ovjeku, i ta misao bivala joj svaki dan pitomija."
ODNOS TENE I LEONA
"On je dobro znao da ona ljubi njegov novac, njegove lijepe sobe i onaj burni raskalaeni ivot
u tim sobama, ali to njega nije ni peklo ni snudivalo; on je znao da nije ni traio samotnu
ljubicu koju e presaditi u svoj vrt nego ruu koju e si zadjeti za prsa da mu mirie i ugaa jedan dan. On je nju volio toliko koliko i zemlju u kojoj je sada ivio; on nije doao u
Slavoniju da ostane uvijek u njoj, da bude lanom te zemlje, da s njom de i uzdie; ne, on je
56

doao da se okoristi onim to je u njoj lijepo i vrijedno, on je doao da se obogati u toj zernlji, a
kada se obogati, onda da rekne: 'Zbogom ostaj, lijepa zemljo, ja te vie ne trebam, ja idem u
svoj kraj, u svoj rod, da potroim ono to sam u tebi ubrao!' To isto je njemu i Tena bila..."
KRAJ - IPAK POSTOJI NADA ZA BOLJU BUDUNOST - LJUBAV POBJEUJE SVE
"Govoriti nijesu mogli; mjesto jezika govorile su oi, a te oi vidjele su njezino izrovano,
tamnocrveno lice kojej e poelo prelaziti u bjelinu bez sjaja i izraza; te oi vidjele su visei
rukav koji se je tresao, podrhtavao, kao da neto to bi je rado ogrlilo, pomilovalo, ali taj
zagrljaj se zaustavio, ukoio, a mjesto njega rukav samo bolno zatreperio... To su vidjele
njihove oi, a to su vidjele, njije bilo lijepo; ali dok je to dolo do srca, pretvorilo se u ono
aneosko milosre iz kojega se rodio biser - suza na njihovim oima, suza iz koje je prosijavala
sjajna traka ljepe budunosti - budunosti, koja e kuu Jerka Pavletia iznova podii,
zapustijela polja iznova pomladiti, novomu pokoljenju ljepi put utrti..."

57

VJENCESLAV NOVAK (1859-1905)

Pisac za kog se smatra da je iza alskog najplodniji hrvatski realista. Dijete
malograanske porodice iz Senja, uio kole u Pragu i radio u Zagrebu kao uitelj muzike gdje
je i umro. U poetku pisao romantine prie,a zatim realistiko-socijalne prie o patnji sirotinje
u svakodnevnoj borbi za egzistenciju. Pisao je decenijama prie i tampao knjigu za knjigom.
Meu njima se izdvajaju Pavao egota, Pod Nehajem, Posljednji Stipanii,Dva svijeta i
posmrtni roman Tito Dori. RomanPosljednji Stipanii biljei propadanje aristokratije na
primjeru jedne senjske porodice i uspon graanske klase, pa je uz to to je to socijalni roman,
ujedno i porodini roman kao Manovi Budenbrokovi ili Neista krv Bore Stankovia.
Ekonomsko osiromaenje Senja i njegovo zamiranje u prvim decenijama 19. st.
izgradnjom eljeznice Peta-Rijeka uzrokovalo je gaenje senjske tradicije i snage. Roman
donosi iroku panoramu tih problema kroz socijalnu, te nacionalno - politiku viziju pievu.
Glavni junaci su roditelji Ante i Valpurga Stipani i njihova djeca Juraj i Lucija. Svaki od
likova je vrsto zaokruen, umjetniki motiviran i izgraen karakter. Njihov moralni i
psiholoki portret je rezultat dvostrukih odnosa: vanjskih, objektivnih prilika u Senju i
unutranjih specifinosti u jednoj sredini i vremenu. Svaki od njih je tragian lik, ali je Juraj,
koji se iz kari-jeristikih razloga pomaario, potpuno moralno deformisan lik, ruitelj porodice
i tradicije. U studeni patrijarhalnog doma je paljivo profilirao enske likove i pokazao
negativan uticaj patrijarhalnog ivotas na njihovo formiranje i tragiku podreenosti ene
autokratiji mua. To su problemi ovjekovog otuenja i nemoi, po emu je roman aktuelan i
danas. Pisao djela iz svoga najueg zaviaja, naslikao male trgovce, domaice, svete-nike,
ake. Boravio u Pragu i Zagrebu i naslikao ivot tih sredina gotovo sa faktografskom
vjernou.
Za njega kau da je slikar hrvatskog malograanstva, njegov pjesnik i kritiar. Ili. Kako
kau, pjesnik sirotinje. U svojim novelama i crticama je prikazivao gradske siromahe,
manuelni i intelektualni proletarijat, ljude sa periferija, iz zagrebakih podruma.
Njegov knjievni rad kritiari dijele na tri stvaralake faze: zaka-njeli romantizam,
zreli realizam i modernizam. Saraivao u Vijencu i drugim asopisima, objavio veliki broj
pripovijedaka i novela. Poput kranjevia, imao razvijeno socijalno ulo u hrvatskoj
knjievnosti,a pokretao je i moralno-etika pitanja. .
Vjenceslav Novak (Senj, 11. rujna 1859. - Zagreb, 20. rujna 1905.), hrvatski romanopisac,
novelist i publicist.
Roen je u doseljenikoj ekoj obitelji, gdje je majka Senjanka iz doseljene bavarske
obitelji
Bio je najugledniji pisac hrvatskog realizma, te su ga zvali hrvatskim Balzacom. Osnovnu i
srednju kolu je zavrio u Senju i Gospiu. Poslije zavrene preparandije u Zagrebu radi neko
vrijeme
kao
uitelj
u
Senju.
U knjievnost ulazi 1881. godine pripovijetkom Maca. Napisao je sedam romana. Objavio je
tridesetak pripovjedaka, a osim pripovjedne proze pie pjesme, feljtone, dramske pokuaje,
recenzije,
kritike
i
rasprave
iz
muzikologije
i
muzike
pedagogije.
Imao je brojnu obitelj, bolovao od tuberkuloze, borio se s neimatinom, te se moe rei da je u
tom segmentu bio sasvim prosjean pisac tog doba. Bio je romanopisac, pripovjeda, kritiar i
prevoditelj, te je stvarao sve do 1905. godine. Zapoeo je romantinom pripovijetkom, a
zavrio je kao pisac moderne psiholoke proze s okultnim motivima.

58

U svom proznom stvaralatvu (ponajprije kao pripovjeda) prikazivao je sve slojeve hrvatskog
drutva. Otkrivao je moralnu i psiholoku stranu ljudskog ivota, bavio se psihologijom
ljubavi, roditeljstva, braka. Ponirao je u duu umjetnika i intelektualaca. Preteito je slikao
traginu stranu ivota, s naglaenom osjeajem za ljudske nevolje te mu se djela odlikuju
humanou i samilou.
Novak eli obratiti panju da su Senjani uvijek branili svoju domovinu, te je za te bitke trebalo
mnogo hrabrosti i elje za pobjedom, da se uspiju oduprijeti svim velikim silama. Citat. "U
stara vremena stalno se ratovalo, sad s Turcima, sad s Mleanima, a Senjani su bili junaci na
glasu."
Djela
"Pavao egota"
Posljednji Stipanii"
"Dva svijeta"
"Tito Dori"
"Pod Nehajem"
"Nikola Bareti"

59

SILVIJE STRAHIMIR KRANJEVI( 1865-1908), Poezija

Kult proze, a posebno romana kao njenog knjievnog anra, dominantan je u hrvatskoj
knjievnosti u ovom periodu, ali ga je kasnije prekinuo svojom poezijom Silvije Strahimir
Kranjevi. Kranjevi se kao i Novak rodio u Senju u porodici malog inovnika gdje je
zavrio gimnaziju. kole uio u Rimu, a zatim se razoaran vraa u zagreb i zabrava
uiteljski teaj i radio kao uitelj u mnogim mjestima u Bosni u vrijeme Kalajevog reima.
Radio u Mostaru, Livnu i Bijeljini,a zatim dolazi u Sarajevo 1893. godine gdje je ostao do
smrti. U Sarajevu je bio urednik asopisa Nada(1895-1903), pisao poeziju, kritike osvrte,
biljeke i druge tekstove u kojima razvija svoju poetiku i poetiku svoga vremena. Prva mu je
zbirka pjesma Bugarkinje u kojoj u prvi plan stavlja socijalne probleme svoga doba. Za ivota
su mu izale jo dvije zbirke Izabrane pjesme(1898) i Trzaji(1902).
Saraivao u hrvatskoj u mnogim listovima i aospisima, bio buntovan, unosio u djela
filozofske teme o ovjekovoj misiji u svijetu u kom ivi. Pisao o poloaju radnika i njihovoj
borbi protiv tlaitelja, pa se kae da je u prvom redu bio pjesnik slobode: narodne, sovijalne i
kulturne. Pjevao o bijedi siromanih i bezobzirnosti jakih. Od kritike ljudskih odnosa uzdizao
se do kritike svemirskih odnosa. Pjesme mu pune bola i sarkazma.
U njegovoj poeziji ima rodoljublja jednog enoe, Kovaievog socijalnog bunta,
Preradovieve refleksivnosti, lirizma Stanka vraza, svijesti o ulozi svoga naroda kao u
Maurania,a ipak je ostao svoj i originalan. Uslovno reeno, pjesme mu se mogu klasificirati
u rodoljubive, socijalno-satirine i refleksivno-kosmike pjesme. U tom odnosu ovjek-svemir
iskazao je pro-metejski ovjekov poloaj na zemlji. Neki ga svrstavaju u romantiarske,a neki
u realistike pjesnike, ali on je i tu svoj i originalan, sa elementima svih pravaca i struja.
Kranjevi je pjesnik iji je osnovni izazov i inspiracija tenja za slobodom. Koju izvan
poezije nije spoznao. ivio u mranim prostorima tragajui za svjetlom, prorok svemirske
sree koju nije doekao. Zato mu je poezija aktuelna i danas.
Kranjevi je unio novine u hrvatsku poeziju koja je progovorila iz jednog misaonog raspea.
Iznosi tragina iskuenja u tom svom traganju za slobodom. Bez veeg napora na njegovoj
pjesnikoj mapi moemo prepoznati prvog hrvatskog pjesnika moderne senzibilnosti. Iako je
pripa-dao zakanjeloj fazi hrvatske romantike, Kranjevi je udesno nervoznim stihom, koji
je stalno prkosio ustaljenim metrikim emama, ispisao novu historiju. Jednom rjeju, bio je
prvi trubadur hrvatskog realizma.
Saimajui u svom stihu iskustva narodne tradicije i modernog kazivanja stvorio je pjesniku
sintezu koja i nije suvie revolucionarna.
Najvea Kranjevieva strast je bila sloboda. I on je bio luonoa slobode u svom vremenu.
Poezija oscilira izmeu boga i ovjeka, neba i zemlje. Govorio je o mnogim ljubavima,
osobito o ljubavi prema domovini. Govori o veliini hrvatskoh naroda, o slavi njene historije,
o propalom kraljevstvu. On svoju zemlju vidi u irim dimenzijama nego to ona jeste. U
poeziji se osjea pjesnikov duevni dinamizam u kom imai prometejstva i romantikog revolta
i melanholije. Svojim nepomirljivim individualizmom nastoji da ukine vlastitu otuenost i
usamljenotvo u Bosni, dok u altruizmu nastoji da ostvari linu vjeru u ljudski rod, etiku i
pravinost ivota.
Premda je stvaralatvo S. S. Kranjevia vrlo slojevito, mnogi se njegovi analitiari slau kako
se njegov razvojni put shodno objavljenim zbirkama moe do stanovita stupnja ipak
shematizirati.
Prva njegova zbirka, mladenake Bugarkinje (1884) u bitnom se naslanja na tradiciju iz koje
je Silvije izrastao. Ipak, neosporno je da se ve u tim ranim stihovima jasno moe nazrijeti ona
titanska snaga Silvijeva stiha oitovana u sredinjoj zbirci Izabrane pjesme (1898).
Ta je zbirka sasvim sigurno najjai argument Silvijeve pjesnike snage i prodornosti, stihovi u
kojima je on, nakon prve zbirke, dorastao do sebe sama.
60

Simbolini naslov tree zbirke Trzaji (1902) govori da on u tim stihovima nema vie nutarnje
titanske snage, i da je zapravo na zalazu. Premda je do njegove smrti od tada preostalo jo est
godina, bila je to posljednja zbirka to ju je objavio za ivota.
Posljednja zbirka nazvana jednostavno Pjesme (1909) izila je nakon njegove smrti.
Radniku
Amo ruku, bijednie, podaj sada,
Amo ruku, uljeve da ti mune
Moja usna drhtava pri tom vidu
Poljubi srno!
Izjav suda, kojim nas nebo kivno
Za grijeh prvi u raju...
Iza sputenijeh trepavica
Nikada ljepe, neg kad ovako
Naslonim glavu lagano, meko,
A negdje uka granata lipa
I veselo cvri vrapije jato
U mladom liu...
Divno je, divno
Sklopiti oi, a tamo,...

61

SLOVENSKI REALIZAM
Realizam u Slovenaca se razvijao uglavnom paralelno sa istim pokretom u Srba i
Hrvata. Uzori su bili ruski i francuski realisti i teoretiari na ijim teorijama su gradili svoja
djela. Slovenija je cijelu II pol. 19.st. proivjela kao austrijska pokrajina razjedinjena na
brojne manje autonomije: Koruku, Kranjsku, tajersku i Istru. Kapitalistiki razvitak u
Austriji uticao je i na Sloveniju gdje je vrena germanizacija naroda,a u zvaninoj upotrebi je
bio njemaki jezik Poseban je teak ivot bio seljatva, pa se diu bune,ali ih vlast
nemilosrdno gui.
Krajem 19. st. dolazi u Sloveniji do burnog nacionalnog i politikog previranja ,a u
kulturni se bore mladoslovenci i starslovenci od kojih jedni ostaju na tragu Stritara i
levstika,a drugi trae nove puteve u razvoju knji-evnosti i kulture u zemlji. Pokreu se novi
listovi i asopisi Naprej, Pav-liha i Ljubljanski zvon u kojima s eintelektualci bore protiv
politikog, ekonomskog i nacionalnog porobljavanja Slovenije. Oni su i glasnici nove
realistike struje kakva vlada u Evropi. Najizrazitiji predstavnici su Fran levec, Fran
Govekar, Janko Koresnik, Ivan Tavar i Anton Akerc.
Za razliku od ostalih, slovenski narod je bio razjedinjen na nekoliko pokrajina:
Kranjska, tajerska, Koruka, Primorje i Istra, a sredite uprave je bilo u Beu. U njima su
njemake i talijanske manjine imale svu vlast, jezik je bio njemaki, a slovenski jezik se uio
samo kao jedan od ostalih predmeta. Narod sa sela nije imao nikakva prava. Kranjska je bila
najrazvijenija i u njoj se razvijala industrija u kojoj su radili slabo plaeni slovenski radnici.
Osamdesetih se poveava broj intelektualaca iz slovenske sredine. Meu graanstvom se
poveavao broj italaca, sve vie je bilo i tampanih knjiga. Pisci nastavljaju Stritareve i
Levstikove napore, pa su liberalni Sloveni pokrenuli Ljubljanski zvon (1881), te asopis Dom i
svijet (1888).
Naime, s obzirom na razvojne linije koje se mogu uoiti, slovenaki realizam se dijeli
na 2 faze: prva faza je faza tzv. romantikog realizma ( poinje krajem bahovog apsolutizma i
traje do 80-tih godina 19.st., a druga faza predstavlja pojavu pravog realizma, a rije je o
poetskom realizmu koji poinje pokretanjem asopisa Ljubljanski zvon i traje do Preerna i
upania, tj. do poetka 20. st.
Druga faza slovenskog realizma zapoinje 80-tih godina kad se oko asopisa
Ljubljanski zvon (1881) okupljaju mladi pisci koji vode borbu za afirmaciju realizma. Teoriju
realizma razvijali su fran celestin i Fran Levec koji su slovensku kulturu upoznali sa novim
kretanjima u ruskoj i evropskoj knjievnosti. Razdoblje realizma see do kraja stoljea, tj. do
pojave sjesnikih zbirki Otona upania(aa opojnosti) i Cankareve Erotike. Koje su
objavljene 1899. godine.
U II pol. 19.st. u Sloveniji se odvija nacionalna i politika borba i izrazito socijalna
diferencijacija izazvana naletom kapitalizma, to dovodi do jaanja proletarijata. Devedesetih
godina razvija se u Sloveniji radniki pokret koji mijenja limu i u knjievnosti i kulturi tog
naroda. Dolazi do socijalne diferencijacije,a na vrhu socijalne ljestvice je buro-azija i
plemstvo, dok je ostali dio stanovnitva osiromaeno seljatvo, malograani i proletarijat.
Pisci piu djela sa gradskom i seoskom tema-tikom, socijalnu bijedu vezanu za zemlju i druge
probleme sa kojima se narod susree.
FRAN LEVEC(1840-1916)
Spada u grupu istaknutih slovenakih realistikih pisaca u II pol. 19.st. Ureivao
asopis Ljubljanski zvon i u njemu iznosio svoje ideje. Pisao knjievnohistorijske tekstove,a
najznaajniji su o Preernu, Vodniku, opu, Levstiku i drugima.
FRAN GOVEKAR (1871-1949)

62

Javio se u vrijeme prevladavanja realistikih metoda pisanja i bio pod snanim

uticajem francuskog naturalizma. Zavrio medicinske nauke, naglaeno slika mrane, crne i
bolesne strane drutvenog ivota i ovjekove linosti, njegovu podsvijest i reakcije na svijet u
kom ivi. Poznata su mu djela romani U krvi i Svitanje, te brojne novele (Olga, Ljubav i
rodoljublje).
JANKO KERSNIK(1852-1897)
Kersnik je bio sin imunog vlastelina. Po zanimanju notar. Pravne nauke uio u Beu i
Gracu gdje je proirio svoje knjievno obrazovanje. Pisao novele realistikog tipa, saraivao u
Ljubljanskom zvonu objavio nekoliko romana: Ciklame, Agitator i Jara gospoda, te zbirke
novela Kmetske slike i dr.
Slikao plemstvo, graanstvo i seljatvo svoga doba i dogaaje koji su se deavali pred
njegovim oima. Likovi su mu u dilemi da li da ostanu uz narod iz kog potiu, ili da prihvate
vlast onakva kakva jeste. Imao je dar zapaanja, sposobnost analize i smjelost da ivot prikae
onako kako ga je vidio. U osnovi realist, on je prozu proeo lirsko-eleginim tonom.
Kersnik je obiljeio zrelu fazu realizma u slovenskoj knjievnosti. Pie djela inspirisana
svakodnevnim ivotom, a tehniku fabuliranja postiskuje u drugi plan i istie karakter lika kao
bitnu komponentu u stvaralakom postupku.
ANTON AKERC 1856-1912)
Siromani seljaki sin iz blizine Rimskih Toplica. Po zvanju svetenik, saraivao u
Ljubljanskom zvonu. Zbog sukoba sa aktuelnom vlau rano penzioniran i ostatak ivota
proveo kao slubenik gradskog arhiva u Ljubljani. Izdao zbirku Balade i romanse i po idejama
se pribliio mladoslovencima., branio vjersku slobodu i toleranciju, te ustao protiv dogmatskog
katolicizma koji je u Sloveniji jo uvijek bio jak. U knjievnost uao lirskim pjesmama koje su
bile snane, bujne i borbene i bio najglasniji tuma slovenskog graanskog liberalizma 19.
stoljea. Djela Lirske i epske pjesme, Nove pjesme, Zbornik poezije, primo trubar, Muenik,
Junaci i dr.
U prvoj fazi stvaranja javio se erotskim pjesmama, ali je morao svoja ljubavna
osjeanja prikriveno iznositi. Pisao i meditativne i satirine pjesme.
Najvie je pisao balade i romanse, lirsko-epske pjesme i izgradio poseban poetski stil
koji ima lirsko-narativni karakter. Poznata mu je zbirka Balade i romanse , a objavio je i
nekoliko drama i djela svih drugih anrova.
IVAN TAVAR (1851-1923)
Bio plodan pisac slovenskog realizma. Porijeklom iz siromane seoske porodice, bio
kasnije ugledni odvjetnik i politiar. Nastavlja i voa Mladoslovenskog pokreta koji je bio
stranka liberalnog graanstva. Osim poltikig, bavio se i knjievnim radom. Pisao poeziju i
novele. Djela: Meu gorama, Dona Klara, Antonio Gleevi, Cvijee u jesen, Visoka
hronika(gdje prikazuje teko stanje u vrijeme 35-godinjeg rata, izrabljivanje seljaka,
naputanje imanja i odlazak u najamniku vojsku) i dr. Djelo mu izraava duboku povezanost
sa slovenskim selom.
Knjievni kritiari njegovo stvaralatvo dijele na tri dijela: period do slovenake
moderne (1871-1894), period od 1905. do 1908 i period od 1916. do 1919. godine. Tavar je
napisao etiri romana i etrdesetak pripovijedaka i novela i po njima se svrstao u znaajne
slovenake realistike pisce.

63

REALIZAM U KNJIEVNOSTI BOSNE I HERCEGOVINE

U periodu realizma djeluje i nekoliko knjievnika koji reprezentuju Bosni i
Hercegovinu i iznose njezine probleme. Meu njima kritiari izdvajaju Edhema Mulabdia
(1862-1954) pisac pripovijedaka i romana u kojima obrauje propadanje muslimanskog
svijeta pod naletom zapadnoevropske civilizacije. Albert Kuzmanovi (1863-1911), puki
pisac igrokaza, pjesama i propivjedaka; Ivan Milievi (1868-1950) pjesnik koji je s
prijateljem Osmanom Hadiem pod zajednikim pseudonimom Osman-Aziz pisao
pripovijetke o problemu sukoba starog i novog drutva u Bosni; Safvet-beg Redepai
Baagi (1870-1934) s pseudonimom Mirza Safvet, pjesnik i pripovjeda, i drugi.
U etiristoljetnom prisustvu Osmanlija u Bosni i Hercegovini bonjaka knjievnost je imala vlastiti historijski kontinuitet: nastajala je u jedinstvenom
orijentalno-islamskom kulturnom krugu, a uz punu svijest o bosanskom zaviajnom tlu, bilo da
je pisana na perzijskom, turskom, arapskom, ili bosanskom jeziku, bilo da je pisana arebicom
ili bosanskim pismom i uvijek je bila u doticaju sa srpskom ili hrvatskom knjievnou. Stoga
za bonjaku knjievnosti godina 1878. je bila prelomna. Dolazak Austrougarske u BiH znailo
je za Bonjake prelazak iz jedinstvenog islamskog civilizacijskog kruga
u drugi,
zapadnoevropski. Sasvim je razumljivo da u prvim godinama austrougarske uprave u BiH
dolazi do zatija u knjievnom stvaranju Bonjaka. Ali, ve krajem 80-tih godina i po. 90-tih
javlja se prva generacija bonjakih pisaca na narodnom jeziku i zapadnom pismu. Mehmed
beg Kapetanovi Ljubuak prvi je Bonjak koji je prihvatio nove prilike i pokrenuo asopis
"Bonjak"(1891).
Iz redova saradnika Bonjaka izrasli su kasniji nosioci kulturnog prepo-rodnog pokreta
Safvet-beg Baagi, Osman iki, Avdo Karabegovi, Edhem Mulabdi, Osman_Aziz, Musa
azim ati Fadil Kurtagi, Nafija Sarajli, Abdulrezak Hifzi Bjelevec i dr. Piui o
razvojnim tokovima bonjake knjievnosti s kraja 19. i po. 20. st. Midhat Begi je kazao:
"Veoma je karakteristino da bonjaka knjievnost 19. i 20. st., otkako se stala evropeizirati,
prolazi genetikim fazama svojstvenim evropskim knjie-vnostima, od racionalizma MehmedbegA Kapetanovia Ljubuaka, do romantizma Mirze Safveta, atievog impresionizma i
Humina ekspresionizma".
A Enes Durakovi, podrazumijevajui ovu Begievu tvrdnju, podcr-tava: "S druge
strane, i pored velikog kulturno-civilizacijskog preobraaja u stvaralatvu Bonjaka s kraja 19.
i po. 20. st., to ga nespre-tno i nesretno imenujemo pojmom evropeizacije, u novijoj
bonjakoj knjievnosti ta duhovna tradicija, naravno, u bitno preobraenom vidu, nastavlja se
kao jedinstven duh i stvaralaki senzibilitet, oznaka njene autentinosti i posebnosti".
Zajednika je karakteristika svih tih pisaca da piu tekstove preteno rodoljubivog karaktera ili
s naglaenom socijalnom tendencijom.

64

NATURALIZAM
One struje evropske misli koje su imale tako snaan uticaj na knjievnost 19.v. dobije su novi,
jasniju boju na kraju tog vijeka. Radniki pokret jaa, u nauci prevladava darvinizam (Darvin:
Porijelo vrsta) gdje u prvi plan razvoja vrsta stavlja borbu za opstanak u kojoj opstaju jai i
snaniji. Isto tako Marks i Engels nude nove vizije ivota utemeljene historijskom
materijalizmu sa tezom: da bi ivio, ovjek mora sda proizvodi, to su prihvatili radnici
svijeta. Sve to znai da je realistiki pravac bio povezan sa razvojem prirodnih nauka i
socijalnih interesa. U II pol. 19.st. realizam prelazi u naturalizam, teei na sve mogue
naine egzaktnim znanjima kao motodama umjetnikog stvaralatva. Jedan od najznaajnijih
predstavnika naturalizma je Emil Zola (1840-1902) autor Rugon Makarovih koji sebe smatra
Balzakovim nasljednikom. I on i Balzak su bili profesionalni pisci, pisci-zanatlije koje su se
kao predstavnici graanskog drutva obogatili na temelju svoga rada. Zola bio turoban i
zatvoren, izbjegavao poznanstva i prijateljstva i mnogo itao. kolu nije zavrio, pa je radio
razliite poslove borei se za opstanak. Upoznao rano dno ivota i opisao ga u svojim djelima. ,
a tokom 22 godine rada objavio 20 romana.
Naturalizam (naturalis-prirodan) se kao pravac u knjievnosti javio u
vremenu od 70-tih do 90-tih godina 19. st. Tenja njegovih zagovornika je da se u djelima
prikau i najtamnije, najrunije strane ivota, pa neki kau da naturalizam proklamira "estetiku
runoe".
Teoretiar naturalizma je bio francuski pisac Emil Zola(Emile Zola)(1840-1902). U tekstu
Eksperimentalni roman(1880) i brojnim lancima je pisao da pisac u svom radu mora
primjenjivati iste naune postupke kao naunik i da mora biti "umjetnik istraiva".
Naturalizam pronalazi uporite u pozitivizmu koji istie iskustvo kao bitnu odrednicu
spoznaje. Prema shvaanju naturalista ovjek je odreen drutvenom sredinom i nasljednim
osobinama. Teoriju sredine razvija Hipolit Ten koji u prvi plan stavlja rasu i trenutak. "Rasom
se nazivaju one uroene i naslijeene okolnosti koje ovjek donosi na svijet raanjem i koje su
obino zdruene s razlikama u naravi i sklopu tijela. Kad se utvrdi sklop rase, treba utvrditi
okolnosti u kojima ovjek ivi.
Meutim, postoji i trei red uzroka; jer pored vanjskih i unutranjih
sila postoji djelo koje su one ve stvorile zajedniki, pa i samo to djelo sudjeluje u stvaranju
novog djela i sl. Kad nacionalne i druge prilike djeluju, one ne djeluju na prazan list, nego na
list ve djelimino obiljeen. Zato je i konaan rezultat drugaiji.
Naturalistika se teorija osniva na fiziologiji, na klinikom istraivanju fiziolokih procesa. O tome govori Zola u predgovoru romana Tereza Raken da mu je cilj
prvenstveno nauan da prikaem dodir izmeu zdrave i oboljele osobe, da to istrai i naslika.
Ja sam to istraio na ivim tijelima kao to hirurg istrauje na leevima. Zola je kritikovao
realiste, osobito Stendala i Balzaka smatrajui da stvaraju uzviene likove i usmjerava pisce na
slikanje mase, kolektiva, a ne pojedinaca.
U teoriji naturalizma prisutna su dva bitna momenta: fotofrafsko snimanje stvarnosti i bioloka motivacija, pa je tako naturalizam iznevjeravao umjetnost kao
samostalnu, posebnu stvarnost. Bioloka odreenost linosti vodila je u jednostavnost. Isticanje
krajnje objektivnosti i odvajanje pisca od ivotne grae (pisac je skriveni reiser ivotne
drame) oduzimalo je naturalizmu vaan element u shvaanju stvaralakog postupka, tj.
oduzimalo je piev subjektivni odnos prema svijetu o kojeme govori. Umjetnika vizija
stvarnosti sadri u sebi i subjektivno shvaanje.
Osim Zole, principe naturalizma su prihvatili Mopasan (1850-1893), novelista i
romanopisac, zatim braa Gonkur,a u dramskoj knjievnosti Gergard Hauptman(1862-1846).
U talijanskoj knjievnost je poznati naturalista ovani Verga(1840-1922), a u ruskoj Nikolaj
Vasiljevi Gogolj (1809-1852).
65

****

JUZNA

2XX

STOLJEE

ZAOKRET

PREMA

EVROPI

MODERNIZAM
U SVIJETU I EVROPSKIM KNJIEVNOSTIMA
Sredinom 19.st. dolazi u svijetu do velikih drutveno-ekonomskih i politikih promjena
to je dovelo do graanskog rata u Americi i revolucije proletarijata u francuskoj. Amerika se
iri po svijetu pokuavajui svuda gdje moe zauzeti svoje pozicije i tako ekonomski jaa.
Meutim, neke junoamerike zemlje se ele izdvojiti iz takvog okruenja, pa 1861- dolazi do
graanskog rata koji je trajao oko 4 godine i zavrio pobjedom Sjevera, podjelom zemlje
farmerima i oslobaanjem robova.
U isto vrijeme promjene se deavaju i u Evropi. Dolazi do konfron-tacije meu proletarijata i
buroazije i do buna od kojih je najznaajnija parika buna radnike klase 1871. i
uspostavljanje Pariske komune koja je trajala 72 dana, zavrena pobjedom buroazije i
nevienog progona radnika.
Sve je to izazvalo dekedansu u ivotu i knjievnosti kad intelektualci postaju maloduni i
puiu djela koja ne odraavaju stvarnost. Umorni i razoarani dogaajima imaju malo vjere i
nade u budunost, pa mataju o nekom boljem, imaginarnom svijetu, a svoje misli izraavaju
simbolima. Kraj 19.st.(den d'sjekl) obiljeen je traganjem za novim mogunostima
izraavanja. Piu teogil Gotje, arl Bodler i dr.
Pisci tragaju za viim pojmovima ljepote,a manifestacija tog principa je u oduevljenju i
zanosu due. Ti pisci se zovu dekadentime prema fr. rijei dekadanse opadanje, raspadanje.
U evropskoj se knjievnosti izmeu 1899 i 1918. pod ijim je uticajem niknula slovenska
moderna i njezini savremenici, uporedo razvijalo nekoliko pravaca. U drami i pripovjednoj
prozi prevladava realizam i naturalizam s elementima neoromantizma. Poznati predstavnici su
Maksim Gorki(1868-1936) (Mati, Makar udra, Starica Izergil, te autobiografski radovi
Moji univerzitet, Djetinjstvo i Meu ljudima), Fjodor Mihajlovi Dostojevski (1821-1881)
Tomas Man, Bernard o, Dek London, Don Golsvordi(1867-1933) (Saga o Forsajtima),
Tomas Man(1875-1955)(Budenbrokovi, arobni brijeg), Dek London(1876-1916)(Ljudi sa
dna, Bijeli onjak, Gvozdena peta, Morski vuk i r.) kao predstavnici realizma i to objektivnog
realizma, socijalno-kritikog, poetikog i psiholokog realizma. Inovacije u realizam i to
elemente dekadence i simbolizma unose Marsel Prust, Andre id, Dems Dojs i Franc
Kafka.
U Francuskoj se javlja kubizam(Gijom Apoliner),
u Italiji i Rusiji
futurizam(Vladimir Majakovski), u vicarskoj i francuskoj Dadaizam, u njemakoj
ekspresionizam, u Engleskon neoromantizam Volt Vitmen, Pol Valeri). Piu i Rainer Mria
Rilke, Aleksandar Blok i dr. Ti pravci se meusobno prepliu, pa ih je teko dijeliti i kod
istog autora, ipak se moe ustvrditi da uprozi toga doba prevladava realizam i naturalizam, a u
poeziji i drami simbolizam.
To je vrijeme kad stvaraju i parnasovci. Kao to je poznato, Parnas je naziv planine u Grkoj
gdje je, prema legendi, ivio Apolon., bog umjetnosti sa svojim muzama to su titile pojedine
grane umjetnosti. Ovaj mit o Parnasu bio je inspiracija grupi francuskih pjesnika da formiraju
pjesniki krug nazvan parnasovci. Cilj je tragati za kultom iste i apsolutne ljepote, pjesnik se
nije smio preputati osjeanjima, nego je morao biti suzdran i odmjeren. I tako su se direktno
suprotstavili romantizmu i sentimentalizmu.
Parnasovci su pisali za odabran, uzak krug ljudi i njihova umjetnosti je bila nepristupana
irim masama. Isticali su da umjetnost ne smije posluiti ni jednom politikom, drutvenom ni
moralnom cilju, ve samo sebi. Taj pravac se zove larpurlartizam(umjetnost radi umjetnosti)
gdj se pjesnici zalau za stilsku, formalnu i estetsku vrijednost djela. Predstavnici su Gotije i
Bodler.
Simbolizam se javio kao reakcija parnasu i njegovom idealu umjetnosti kao mirnoj, hladnoj
neuzbudljivosti i suprotstavljaju mu umjetnost koja je rezultat preplitanja raznih ulnih utisaka.
66

Simbolisti su se javili 20 godina poslije parnasovaca, 1886. kad je izaao njihov Manifest u
kom su u prvi plan stavili svijet koji stoji naspram okrutnog ivota i koji je u sukobu sa
drutvenom nepravdom. Tako su ustali protiv larpurlartistike orijentacije parnasovaca, jer su
naglasili znaaj idejne sadrine, vanost etiko-moralnih pitanja i vrijednosti spostvenog
uvstvenog raspoloenja. Simbolisti njeguju izrazitu vrijednost rijei kao simbola i kao smjer
je potpuno intelektualan. Za njih osjetilni utisci nisu konani, ve se daju dalje reducirati. Oni
prekidaju veze sa dotadanjom knjievnom tradicijom. Predstavnici Stefan malarme i Pol
verlen.
Impresionizam je kao umjetniki pokret dobio naziv prema lat. Rijei impresio-utisak, dojam.
Javio se prvo u slikarstvu i prenio u knjie-vnost. Pisci iznose svoje line utiske o svijetu.
Prihvatili ga ehov, Mato i Cankar na ovim prostorima kao metoda odslikavanja stvarnosti
bez diskri-minacije lijepo-runo. Prevladava stav da svi motivi nisu jednako releva-ntni za
obradu i da pisci u djelima treba da prikazuju ivot u njegovim odabranim trenucima koji su
na njih ostavili snaniji utisak. Biraju one motive kojima najlake mogu kazati svoja zapaanja
o svijetu u kom ive. .
Poetkom 90-tih godina prolog stoljea (1990) u svim veim evropskim knjievnostima,
posebno u francuskoj, dolaze do izraaja nove literarne tendencije kao reakcija na
tradicionalno stvaralatvo. Osnovne uzroke tih pojava ne treba traiti samo u zasienosti
dotadanjom realistikom i naturalistikom knjievnou i njenom tematikom, nego i novim
ideolokim i filozofskim strujanjima tog vremena. Izrazito pozitivi-stiko gledanje s
dominacijom razuma, empirije i eksperimenta, podrei-vanje individualnosti kolektivu ili
istraivanje samo fiziolokog ivota ovjeka, formiranje materijalistikih pogleda na svijet
sve to nije donijelo eljenih rjeenja graanskoj klasi koja u to vrijeme poinje doivljavati
svoju dekadansu. Umjesto filozofije materijalizma jaa nova filozofija, izrazito idealistika i
metafizika. Na tim temeljima su izrasle i osnovne struje idealistikog gledanja na svijet,
aktuelne i u osamdesetim godinama: misticizam, spiritizam i neokatolicizam.
Francuska knjievnost je reagirala meu prvima prihvatila modernizam i to na temelju ruskih
djela i pisaca skandinavske knjievnosti (Henrik Ibzen(1826-1906) (Nora), Moris Meterlink,
Anton Pavlovi ehov (1860-1904) i dr. U proznom stvaralatvu znaajan je Marcel Prust,
francuski romanopisac koji je, uz Dostojevskog, presudno uticao na moderno knjievno
stvaralatvo u evropskim knjievnostima. Najpoznatiji je njegov ciklus romana U traenju za
izgubljenim vremenom.
Zajedniko svim piscima modernizma, mada su oni snane indivi-dualnosti, je pokuaj
promatranja ovjeka i kao duhovnog, spiritualnog i intelektualnog bia s vlastitim unutranjim
sukobima i svjetovima. . Gledajui sa stanovita literarnih tokova, simbolizam se manifestuje
kroz poetsku rije, nastaje prvo kao reakcija na metode tadanje naturalistike knjievnosti.
Predstavnik je Teofil Gotje (Gospoica Maupin) koji se pribliava larpurlartizmu. Pisebno
insistiraju na poeziji filigranskih slika i harmoninosti boja ostvarujui tako impersonalnu
poeziju, pa je grupa nazvana o parnasovcima iji je zaetnik Lekont de Lil. Osobina
parnasovaca je objektivizam iz kojega proistie dojam svojevrsne pjesnike uzdranosti i
osmjerenosti.Javivi se i prijeparnasovaca, radio je u to doba najvei pisac modernizma arl
Bodler (Charles Baudlaire 1821-1867) koji je pretea simbolizma i modernizma,a njegova
zbirka Cvjetovi zla sadri sve elemente kasnije simbolistike poezije.
Poezija simbolizma odbacuje poetski objektivizam i odreenu egzaktnost kakvu su gajili
parnasovci. U njoj ima nagovjetaja i evokacije,a malo poetske deskripcije. Najizrazitiji
predstavnik je Pol Verlen (Paul Verlaine 1844-1894) i tefan Malarme (Stephane Mallarme
1842-1898).Simbolizam se pojavio kao reakcija na neka ranija poetska kretanja i pokuava
obuhvatiti ovjeka u njegovom spiritualnom smislu. Ona je odraz totalnog otuenja ovjeka
graanske klase, odraz njegovog sukoba sa drutvenim normama, slika demoralizacije i

67

istovremeno svojevrstan bunt protiv svega to je u graanskom drutvenom poretku znailo

konvenciju, bilo moralnu ili socijalnu.

MODERNA KNJIEVNOST JUNOSLEVANSKIH NARODA

Poetak 20.st. je po mnogo emu znaio nastavljanje ve zapoetih kretanja u drutvenopolitikom ivotu junoslavenskih naroda. Kod nekih, kao kod Srba, to je bilo definitivno
nadvladavanje kapitalistikih odnosa, svrgnuta je dinastija Obrenovia; kod Hrvata i
Slovenaca situacija je slina hrvatska se oslobodila vlasti zloglasnog naba Kuena
Hedervarija, ali sve to podsvie osvajake aspiracije Maara prema hrvatskoj, pa hrvatsko
graanstvo, mada je jaalo, nije se moglo osloboditi brojnih spletki Pete i Bea. Buroazija
nemona da se ekonomski osamostali, praktino pristaje na sve kompromise sa tuinom, pa je
u takvoj situaciji hrvatska doekala i i sv. rat i potom ujedinjenje u kraljevinu Jugoslaviju
1918. godine. U Sloveniji se po 20. st. nastavlja borba za samostalnost. Jaa slovenako
graanstvo koje zauzima istaknute poloaje i u kulturnom i politikom ivotu zemlje to je
samo tetilo interesu slovenakih masa. Na njihovoj strani su bili intelektualci koji su se borili
za svoj nacionalni identitet, jezik i pravopis.
U Makedoniji se pribliavaju godine osloboenja od Turske vlasti, a u Bosu i Hercegovinu
krajem 19. st. ulazi Austrougarska vojska i okupira ove krajeve. Kapitalistiki odnosi razbijaju
tradiciju i stare patrijarhalne odnose i uvruju svoju mo i vladavinu.
Ali u prvim decenijama 20. st. dolazi do novih dogaaja koji utiu na situaciju na ovim
prostorima. To je vrijeme balkanskih ratova (1912. I 1914.), te i sv. rat. Takva situacija je
izazvala kod svih junoslavenskih naroda elju za jedinstvom kako bi lake rjeavali neke
zajednike probleme to je rezultirali formiranjem kraljevine SKS 1918. godine. Meutim,
nadanja nisu iostvarena,a narod nije dobio nikakva prava, pa ak ni brojni narodi koji su bili u
sklopu stare Jugoslavije, to je izazivali stalne nemire i sukobe na svim nivoima i u svim
oblastima.
Ve krajem 19.st. u kulturni i knjievni ivot naih naroda prodiru ideje zapada koje snano
mijenjaju dotadanje knjievne tokove . U Sloveniji. Hrvatskoj i Srbiji se javljaju pisci koji su
se preteno kolovali na zapadum, pa su na povratku u zemlju pisali djela pod uticajem
zapadnih knjievnih strujanja. U Srbiji se razvija uticaj modernista u formi francuskog
simbolizma, javljaju se prvi simbolisti, parnasovci i impresionisti. U Hrvatskoj i Sloveniji je,
pored francuskog, jak uticaj imao i njemaki i italijanski modernistiki pokret, kao i poljska i
eka literatura. U Makedoniji nije bilo mnogo pisaca modernizma,a u Bosni i Hercegovini
pisci su pisali pod uticajem hrvatskih i srpskih modernista. Javljaju se i asopisi koji afirmiu
nova knjievna kretanja: Srpski pregled, Srpski knjuievni glasnik, Hrvatska misao, Glas,
ivot, Ljubljanski zvon, Dom i Svijet, Behar, Bonjak, Behar, Biser i Gajret i dr. U njima se
najee vode otre ivatrene polemike oko raznih knjievnoteorijskih i knjievnohistorijskih
pitanja. Klasina realistika knjievnost 19. st. je sve vie ustupala mjesto modernim
kretanjima koja su se irila u svim zemljama Evrope i tako se stvarala nova, moderna i
slobodna literatura . U spletu tih novih pokuaja, shvatanja i htijenja, oito se probija otra
tenja ka sve veoj slobodi u pjesnikom stvaranju, tenja za novim i smjelijim izrazom i
potpunom individualnou. Tome je posebno doprinosila i knjievna kritika koja je
usmjeravala ta knjievna kretanja. (Sent Bev, Kroe). Ta nova moderna knjievnost je
vremenom na ovim prostorima uspjela da zauzme znaajno mjesto u kulturi junoslavenskih
naroda. Mada je primala uticaje i obiljeja sa strane, ona je u svojim pozitivnim i naprednim
ostvarenjima zadrala samo ono to je doprinosilo njenom napretku i razvitku. . To znai da je
jo vie radila na razvijanju svoje nacionalne obojenosti i osobenosti, da je i dalje ostala
zainteresovana za socijalna i ekonomska zbivanja u sredinama u kojima su pisci ivjeli. Tako
je ta literatura o starim problemima progovorila na nov nain, novim jezikom i novim
nainom izraavanja.
68

XX STOLJEE: HRVATSKA MODERNA I NJENI PREDSTAVNICI

U razdoblju hrvatske moderne(1892-1916) aktivno stvara nekoliko generacija pisaca, to je
uzrok razliitosti tematskih preokupacija, stilskog izraza, strukture knjievnih vrsta i sl.
Raznorodnost i bogatstvo literarnih strujanja osnovna je karakteristika toga knjievnog
razdoblja. To je vrijeme kad se zavrava epoha realizma,a mnogi pisci daju najbolja djela iz te
objasti (Kranjevi, Novak, Kumii, alski) ostajui vjerni irokim fabulativnim zahvatima u
historijske i drutvene teme. Propadanje plemstva, problem gradskog ivota, naroito niih
drutvenih slojeva, slike iz ivota malih ljudi s naglaenom socijalnom motivacijom, najei
su motivi tih realista na prijelazu stoljea.
Iako se javlja neto kasnije, toj grupi realista se moe priduiti i Viktor Car Emin (180-1961)
ije je knjievno djelo gotovo u cjelini vezano za more, odnosno Istru (Na uzburkanom moru).
U isto vrijeme i predstavnici mlae generacije, uglavnom pisci koji nisu bili izvan domovine i
nisu dolazili u didir sa stranim knjievnostima, ve su se izgraivali na domaoj knjievnoj
batini, nastavljasju tradiciju njegujui seosku pripovijetku. Svi polaze od realistike fakture u
prozi, ali unose i elemente modernizma. .
Knjievni pokret izmeu 19. i 20. st nazvao se u Hrvatskoj Moder-na, prema njemakom Die
Moderne. Zahvatio je i literaturu i itav knjie-vni, kulturni, politiki i javni ivot te zemlje.
Krajem 19. st. u hrvatskoj je postojala buroazija po ugledu na evropsku buroaziju, a
finansijska sredita su bila izvan zemlje, u rukama tuina. Vladali su tuini, a hrvatske strane
su bile u manjini i u opoziciji. U knjievnosti su pisci maglovito pjevali o slobodi i domovini.
Poetkom 20. st. mladi zahtijevaju da se knjievnost priblii stvarnosti. kolovali su se vani i
prihvatili nove ideje i pokrete. Politiki pokreti su obuhvatali znaajnije pojedince koji su i u
djelima izraavali svoje politike stavove. Najglasniji su bili oni koji su traili da knjievnost
ostavi stari nain pisanja i da se priblii modernim evropskim strujanjima. Te ideje su u svojim
djelima realizovali neki pisci moderne hrvatske knjievnosti. Dok je realizam njegovao roman,
u modernoj je kao glavna vrsta njegovana lirika.
Kao to smo vidjeli, kao odjek srednjoevropskih umjetnikih kretanja, a posebno beke
secesije, odnosno moderne (od koje i preuzima terminoloku oznaku), moderna je u Hrvatskoj
bila shvaena na isti nain kao i u ostalim literaturama Bez obzira na razliite nazive kojima
su se nova strujanja oznaavala kao to su dekadansa, simbolizam, impresionizam,
neoromantizam i sl. bitna je novost nasuprot tradicional-nim shvaanjima umjetnosti bila u
spoznaju da se knjievnost ne moe svoditi samo na nacionalnu i socijanu funkciju, ve joj
treba priznati i specifinu autonomni karakter. Jasnije reeno, poeo se naglaavati estetski
smisao literarnog djela kao bitnog obiljeja umjetnosti rijei i izricanje ljepote kao dijela
ljudskog bia. Umjesto tradicionalnog opisivanja ovjeka kao samo drutveno
determinirajueg bia koje koje moe potpuno ovladati vlastitim ivotnim putovima i biti
pokreta zbivanja,a u prvi se plan nameu motivi tajnovitih, ljudskom umu nedostupnih i
posve individualnih unutranjih ovjekovih psihikih senzibiliteta koji - racionalno
nespoznatljivi - ravnaju njime i usmjeravaju puteve njegove sudbine.
Takva nova slika i tematska traenja, uoljiva u sve veem broju ostvarenja hrvatskih pisaca
po. 90-tih godina (alski, Leskovar), navela su na zakljuak da se poetak moderne smatra
1892. godina kad Mato objavljuje svoju prvu pripovijetku Mo savjesti, bizarnu po temi, a
grote-skno-simbolinu po stilskim obiljejima: oito je da su procesi raspadanja realistike
stilske formacije i nazonost modernistikih stiskih obiljeja u tom trenutku ve potpuno
evidentni i prava su realnost tadanjeg literarnog trenutka.
Shvaena kao stilsko razdoblje, moderna je vrlo heterogen period u kom egzistira paralelno
nekoliko razliitih stilskih kompleksa, pa stoga moemo kod modernizma govoriti o
svojevrsnom stilskom pluralizmu kao karakteristici te epohe-dok se veina pjesnika u svojim
poetskim tekstovima izraava impresionistikim izrazom u kom do izraaja dolazi i faza
69

zrelog realizma,a ima i elemenata ekspresionistikih stilova (Mato, Glovi, Janko Poli
Kamov). Ima i elemenata naturalistikog stilskog obiljeja kao odjeci njemakog naturalizma
(Gerhart Hauptman).
Izravnom dodiru s novim modernistikim strujanjima u evropskim, posebno srednjoevropskim
knjievnostima zasigurno je pridonio i odlazak mnogih zagrebakih studenata na studije u
Prag i Be (odatle i naziv praka i beka grupa modernista) . Mladi intelektualci u vrijeme
maarske vladavine 1895. godine spalili maarsku zastavu demonstrirajui tako protiv
maariza-cije hrvata to je vrila vlada Kuena Hedervarija.
Cjelokupno beletristiko i kritiarsko stvaralatvo knjievno-stilskog razdoblja moderne u
svojim se procesima razvija u dvije relativno cjelovite faze: prva je karakteristina po tome
to se unutar nje odvija i zavrava pokret hrvatske moderne (od 1897-do 1903) po
kritiarskom djelovanju modernista i utemeljenju programa djelovanja. Druga faza je pisanje
djela na temelju tih teorija i uputstava.
Pokret je imao generacijski karakter koja je teila izvriti evro-peizaciju hrvatske knjievnosti
i u tome je uspjela.
Isto tako je znaajno u ovom periodu naglasiti da su se razmatrala pitanja jezika i pravopisa u
hrvatskoj knjievnosti i ta je tema bila ektuelna posebno meu lingvistikim znalcima.
Poetkom 80.-tih nekako u isto vrijeme kad na bansku stolicu sjeda Kuen Hedervari
dozrijeva novi narataj jezikih strunjaka i filologa, meu kojima su jaistaknutiji Ivan Broz,
Tomo Mareti i Franjo Ivekovi. Oni su oznaili i sumrak dotadanje prevladavajue VeberTkalieve zagrebake filoloke kole koja se zala-gala ne samo za knjievni jezik tokavskog
ijekavskog govora, nego je i za prihvaanje elemenata kajkavskog i akavskog govora u
knjievni jezik, kao i za etimoloki pravopis (etimologija - odreivanje porijekla rijei). Broz
pie Hrvatski pravopis(1892), Mareti Gramatiku i stilistiku hrvatskog ili srpskog
jezika(1899), a Broz-Ivekovi Rjenik hrvatskog jezika((1901) .
Beletristiko stvaralatvo poinje 1903., pa dalje, kad su objavljena znaajna knjievna djela.
To je vrijeme kad Vidri objavljuje izvanrednu zbirku Pjesme, a zatim i Dragutin Domjani,
Mato tampa zbirku Umorne prie, Nehajev roman Bijeg, a imunovi pripovijetku Mrkodol.
Novim knjigama javljaju se kasnije Milan Begovi(Vrelo), Vladimir Nazor (Lirika), imunovi
(Tuinac),a u lirici Vladimir nazor (Slavenske legende).
Modernisti sarauju u asopisu Suvremenik, zatim ivot i Vijenac.
Promatrajui u cijelosti razvojne procese u knjievnosti razdoblja
moderne, njezina idejna i stilska obiljeja, vano je utvrditi kako tenja za modernom,
isticanje individualizma, naglaavanje mosterije "due" i sl. nije rezultat samo evropskog
uticaja, nego i prilika u Hrvatskoj toga doba. Zato i knjievnost ima neke specifinosti. Iz
evropske knjievnosti je preuzeta naglaena senzibilnost, osjeaj za nijansu, udubljivanje u
ovjekov unutranji ivot, svjesno odbacivanje nacionalne tradicije i naglaena nota pesimizma
kako je to uglavnom sluaj na Zapadu. U Hrvatskoj jo nije bilo izgraeno kapitalistiko
drutvo, jo uvijek su se uporno zadravali feudalni odnosi, a Austrija i Maarska spreavali
bri razvoj industrije koja je cvjetala u Evropi, pa je i knjievnost imala svoje specifinosti
zbog teke ekonomske situacije u zemlji.
U takvoj atmosferi i u redovima hrvatskih intelektualaca je dolazilo
do opeg klonua, pesimizma i osjeaja bezizlaznosti i takvo stanje duha se potpuno
podudaralo sa situacijom kakva je u to vrijeme vladala. Zato su se mladi pisci povezali sa
pokretom modernizma u Evropi, te prihvatili misticizam i pesimizam, jer je ope klonue
najbolje odgovaralo njihovom duhu. Ta sinteza stranog se osjea i u poeziji i prozi i kritici i
filozofiji tog doba gdje se sve vie uz traenje snanog literarnog izraza i naglaenog
individualnog stila pisci koriste i izraajnim sredstvima drugih umjetnosti: bojom i zvukom
kao sastavnim dijelovima umjetnosti rijei, pa je sinestezija bila jedna od najeih
metaforikim pojava u lirici i prozi moderne.

70

Hrvatska je poezija u razdoblju moderne doivljavala temeljite promjene i vrsto

urezivala nove putove poetskoj rijei i izrazu u 20. st. Doao je do izraza nov, moderan
senzibilitet, a element subjektivnog nametnuo se na prvo mjesto, zamjenivi dosadanje lirsko
stvaralatvo koje je veim dijelom bilo i programatske prirode, obilno zasieno folklornim
elementima i svedeno na dvije-tri teme od kojih je najznaajnija bila ona rodoljubiva. Slobodni
stih, simbolika, vanjski svijet samo kao okvir za izraavanje vlastitih subjektivnih stanja i
osjeanja - karakteristika je zapadnoevropske knjievnosti na prelazu stoljea - sve se to moe
u to vrijeme nai i u hrvatskih pjesnika. Pesimizam, nostalgija, ulnost, ljubav uopte u svim
formama, te pejza nove su tematske opsesije pjesnika. Koliko god to u tim prilikama raalo
odreene dekadentne situacije, u biti bjeanje od ivotne stvarnosti, imala je ta poezija i
pozitivnih strana: otkrivena je muzikalna vrijednost nae rijei, usavren je stih, osvjeena
metaforika, uoene dotad nesluene mogunosti pjesnikog izraza i sl.
Kad je rije o prozi na prijelazu stoljea, takoe se u hrvatskoj knjievnosti osjeaju tendencije
ka novome. Ne samo u tematskom smislu, nego i u kompoziciji proznih tekstova, u
fabuliranju, u traenju novih izraajnih mogunosti i na ovom podruju literarnog stvaralatva
dolazi do stanovitih kidanja s tradicijom iako manje nego u lirici.
Druga pol. 20. st., do poetka i sv. rata, znaajna je po tome to se ekstremna miljenja posve
ublauju, a ideja nacionalnog jedinstva junoslavenskih naroda izbija u prvi plan. To je ujedno
znaio i kraj moderne.

71

ANTUN GUSTAV MATO (1873-1914), Poezija

Najbolje poznavao evropsku knjievnost i te sve uticaje prenio u svoja djela. Sin uitelja iz
Tovarnika (Srijem) rano doao na kolovanje u Zagreb i ukljuio se u knjievne i kulturne
krugove grada. Radio kao novinar, muziar, pisac, boemObjavio po zagrebakim i
beogradskim listovima veliki broj pjesama i pria, knjievnih kritika i studija. Za ivota
objavio novele Iverje, Novo iverje, Umorne prie, eseje i feljtone Ogledi, Vidici i putovi, Nai
ljudi i krajevi. I danas mu najvie djela rasuto po listovima i asopisima.
Po svojim shvatanjima bio artist, tvrdei da ne postoji drugi kriterij za djelo osim estetskog.
Cijenio umjetnost i tvrdio da samo ona moe ivotu pruiti smisao i zadovoljstvo. Najblii su
mu bili dekadenti i dimbolisti Bodler (Baudelaire) i Verlen (Verlaine), a kasnije Stendal
(Stendhal). Vjerovao je da sam spoj energije iz prolosti i dogaaji iz sadanjosti mogu dati
snage za narodnu egzistenciju. Zato je njegovo knjievno djelo prela-zilo granice knjievnosti
i zato su ga smatrali literarnim i nacionalnim uiteljem.
Zauzimao je posebno mjesto u knjievnosti hrvatske moderne ne samo svojim shvaanjem
literature i umjetnosti uopte, nego i kriterijima koje je imao prilikom ocjenjivanja knjievnih
djela. Pisao poeziju i prozu, kritike, eseje i lanke i u njima nudio teorije moderne
knjievnosti. Poznate su mu knjige Ogledi(1905), Vidici i putovi(1907), Nai ljudi i
krajevi(1910), u tim kritiko-esejistikim osvrtima polazi od stajalita da je umjetnost
sinonim za lijepo, pa se smatra da je on najdosljedniji primjenitelj estetskog kriterija u kritici.
Njegova kritika je impresionistika u kojoj naglaava da je bitan stil koji e pisci njegovati,a
kritiki uzor mu je bio Sent-Bev. Iako je imao u vidu evropska kritika mjerila uvijek je
polazio od nacionalne tradicije i naglaena tenja da se ovlada ljepotom kao vrhunskim
dometom.
Te stavove je potvrdio i u svojim pripovijetkama (Iverje, Novo iverje, Umorne prie) gdje
polazi od realnosti ivota i obino kree od neke anegdote, a junaci su mu gotovo uvijek
karikaturalni. Slui se i tehnikom simbola(Cvijet sa raskra). Naroito su mu u priama
snani pejzai koji su dominantni i u poeziji i prozi i prvi pejza obrauje kao samostalnu
literarnu temu. Najiem, pejza mu slui da razvije svoje razmiljanje o nekom problemu. Svim
pejzau odreuje smisao i namjenu, a deava se i obratno: pejza gjeluje na njega i inspirie ga
na stvaralatvo.
Hrvatski knjievnik Antun Gustav Mato roen je 13. lipnja 1873. u selu
Tovarnik u zapadnom Srijemu u braku Augusta i Marije roene Schams.
Matoev otac bio je uitelj, podrijeklom iz sela Plavna u Bakoj, a majka je bila
roena Naianka. Kada je malom Matou bilo dvije godine seli se s
roditeljima u Zagreb gdje je njegov otac radio kao uitelj, a neto kasnije je bio
i orgulja u crkvi Sv. Marka. U Zagrebu je pohaao puku kolu, a nakon
zavreke puke kole upisuje se u Gornjogradsku gimanziju. Zanimljivo je
spomenuti da je u gimnaziji pao sedmi razred i to iz ak tri predmeta - propedeutike, fizike i
hrvatskog jezika. Cijelo vrijeme kolovanje glazbeno se obrazuje i ui svirati violonelo.
Nakon zavrene gimnazije u Beu se upisuje na Vojni veterinarski fakultet 1891. Za studij nee
odve mariti te e zbog loih rezultata izgubiti vladinu novanu potporu za kolovanje i biti
primoran napustiti studij i vratiti se u Zagreb. U hrvatskoj prijestolnici (1892.) u asopisu
Vienac objavljuje svoju novelu Mo savjesti. Knjievni rad ipak mora prekinuti jer je 1893.
unovaen i poslan u Kutjevo na odsluenje vojnog roka. Godinu dana kasnije (1894.)
premjeten je u Zagreb u vojnu kolu, ali nakon dva mjeseca provedena u vojnoj koli dezertira
jer ne podnosi vojnu stegu. Mjesec dana luta po Hrvatskoj da bi ga austro-ugarske vlasti
konano uhvatile u Srijemskoj Mitrovici i provele u zatvor na Petrovaradinskoj tvravi u
Novom Sadu. Odluan da ne ostane ni po koju cijenu zatoen bjei iz zatvora u abac (Srbija).
Ubrzo iz apca odlazi u Beograd gdje e provesti naredne tri godine. U Beogradu ivi boemski,
72

svira u kazalinom orkestru kao elist, pie za novine knjievne kritike i bavi se knjievnim
radom. U srbijanskoj prijestolnici zapoinje svoju feljtonistiku, esejistiki i kritiarsku
djelatnost. Poetkom 1898. naputa Beograd jer je objavio nepovoljnu kritiku o jednom
romanu srbijanskog pisca Janka Veselinovia i time izazvao negativnu reakciju srbijanskih
kulturnih krugova.
Nakon Beograda i kraeg zadravanja u Mnchenu i Beu odlazi u enevu. U enevi je
primoran prodati svoje violonelo. To je glazbalo neobino volio kao samo glazbalo, ali i kao
svojevrstan alat kojim je zaraivao za ivot. Iz eneve putuje u Pariz poetkom kolovoza 1899.
i tamo ostaje sve do 1904. U Francusku je uao koristei se bratovljevom putovnicom, a u
francuskoj prijestolnici ivi na rubu bijede. Kako nije redovito plaao stanarinu stanodavac mu
je skrivao cipele kako bi ga time natjerao platiti ono to je duan. Pariz ga je privukao jer u to
doba je sredite europskog kulturnog ivota. Tu se susree s knjievnim djelima i piscima koji
e utjecati na njegov rad. Upoznati e se s djelima Poa, Baoudelairea i Gautiera. Piui iz
Pariza jednom e se prilikom bolno iskreno osvrnuti na ranu koja ga je duboko pekla - prodaju
violonela. Nazoiti e koncertu Edvarda Griegaija u jednom trenu iz orekstra e se zauti
violonelo kako plae i jadukuje te e kroz svoju svirku poruiti, kako je to Mato opisao: "...
Ah, zato si me u enevi prodao? Kao Juda Krista si me prodao, nesretnie! A bijah ti jedini
prijatelj, hranitelj i tjeitelj. Grijao sam ti hladne sobe, prikraivao sam ti dugake dane..."
Poslije pet godina vraa se u Beograd (1904.), a ve naredne godine (1905.) potajice boravi u
Zagrebu i potom se ponovno vraa u Beograd. Austro-Ugarske vlasti odluile su ga pomilovati
1908. te se on iste godine vraa u Zagreb. Po povratku polae ispite za uitelja Vie puke
kole, ali nigdje ne uspijeva dobiti stalan posao. Ubrzo otkriva da nije dobrodoao.
Nakladnike kue odbijaju tiskati njegova djela, a novinske redakcije ne objavljuju njegove
rukopise. Svjestan svoje situacije zapisao je: "Zbog proklete te kritike ima me ve u nosu tri
etvrtine Zagreba, i ja u nastojati da se posvaam i s ostatkom..."
Prvi znaci raka grla pojavljuju se 1913., a Mato u nadi da e promjena klime pozitivno utjecati
na njegovo zdravlje putuje u Italiju iste godine. No, taj potez nije poluio pozitivan uinak na
njegovo zdravlje. Vraa se u Zagreb (1913.) i 27. prosinca hospitalizran je u zagrebakoj
bolnici Sestara milosrdnica. U Zagrebu i umire 17. oujka 1914. Sahranjen je na zagrebakom
groblju Mirogoj. Danas po njemu u Hrvatskoj mnoge kole nose njegovo ime ba kao i ulice, a
postoji i nekoliko kulturnih drutava s Matoevim imenom. U Zagrebu mu je podignut i
spomenik u obliku klupe na kojoj sjedi Mato i gleda u Zagreb.
Djela:Iverje,Novo iverje, Ogledi,Vidici i putovi,Umorne prie,Nai ljudi i krajevi,Tri
humoreske,Moralist i druge satire,ivot za milijune,Pealba
Antun Gustav Mato
PJESME
1909
Na vjealima. Suha kao prut.
Na uznikome zidu. Zidu srama.
Pod njome crna zloinaka jama,
Ubijstva mjesto, tamno kao blud.
Ja vidjeh negdje ladanjski taj skut,
Jer takvo lice ima moja mama,
A sline oi neka krasna dama:
Na lijepo mjesto zaveo me put!
I mjesto nje u kobnu rupu skoih
I krvavim si njenim znojem smoih
Moj drski obraz kao suzama.
Jer Hrvatsku mi moju objesie,

73

Ko lopova, dok njeno ime brie,

Za volju ne znam kome, bir u uzama!
SERENADA
Ja te volim, jer si fantasta
Ko uta Luna i stara gitara,
Ko slatka njenost slavujeve pjesme,
to majsko vee bojom tuge ara.
Ja te volim, jer si ko zvijezda:
Visokosama, i suze jer tvoje,
to kriom plae, ko kajanje truju
I more budne, mune noi moje.
Ja te volim, jer si ljubav Zemlje
Iz koje niknuh, Hrvatice draga:
Ko Bogomajka na Kamenih vratih
to duom sija kada preko praga
Grikog bruji mrani Angelus.
Ja te ljubim! Zato? Ne znam.Jer si
Mi draga, duo, ko nada to vara,
Ko sjetne pjesme i sjene to veze
Ta uta Luna i gitara stara.
JESENJE VEE
Olovne i teke snove snivaju
Oblaci nad tamnim gorskim stranama;
Monotone sjene rijekom plivaju,
utom rijekom meu golim granama.
Iza mokrih njiva magle skrivaju
Kuice i toranj; sunce u ranama
Mre i motri kako mrke bivaju
Vrbe, crnei se crnim vranama.
Sve je mrano, hladno; u prvom sutonu
Tek se slute ceste, dok ne utonu
U daljine slijepe ljudskih nemira.
Samo gordi jablan lisjem suhijem
ape o ivotu mrakom gluhijem,
Kao da je samac usred svemira.
MAUHICA
Oskaru Durru
Crna kao pono, zlatna kao dan,
Mauhica uti ispod rosne vaze,
U kadifi bajne boje joj se maze,
Misli: usred jave procvjetao san!
Zato je i zovu njeno "no-i-dan"
Nae gospoice kada preko staze
Starog parka ljetne sjene sjetno gaze
Ispod vrelog neba, modrog kao lan.
Kao samrt tamna, kao ivot sjajna
Maehica cvate, ali ne mirie
Ko ni njezin susjed, kico tulipan.
No u hladnoj nevi udan ivot die,

74

Zagonetan, dubok, aroban ko san,

A kroz barun drhti jedne due tajna.
UTJEHA KOSE
Gledao sam te sino. U snu. Tunu. Mrtvu.
U dvorani kobnoj, u idili cvijea,
Na visokom odru, u agoniji svijea,
Gotov da ti predam ivot kao rtvu.
Nisam plako. Nisam. Zapanjen sam stao
U dvorani kobnoj, punoj smrti krasne,
Sumnjajui da su tamne oi jasne
Odakle mi nekad bolji ivot sjao.
Sve ba, sve je mrtvo: oi, dah i ruke,
Sve to oajanjem htjedoh da oivim
U slijepoj stravi i u strasti muke,
U dvorani kobnoj, mislima u sivim.
Samo kosa tvoja jo je bila iva,
Pa mi ree: Miruj! U smrti se sniva.
ZVONO
Ovo zvono to ko titan stenje
Pod tuim nebom, mene sjea sada
Drugog zvona, kad u psalmu kobi
Nad mizerijom roenog mi grada.
Tuguj, srodno zvono! Daruj bolu,
to sad s tobom trpi, crna jedra!
Udari me klatnom usred grudi,
Nek pukne srce, neka prsnu njedra!
TihoZvono utiMisli deru
O, kako titi kajanje u vee!
TamaSam samSamac u tuini!
Na elu, ljubo, tvoj me cjelov pee
Glupost! Slabi ivci! Pregni, miso,
I digni snagom uma volju bonu,
Budi vihor, bura, truba, buna
I orluj s gromovima, slina zvonu!
NOTTURNO
Mlana no; u selu lave; kasan
uk il netopir;
Ljubav cvijeamiris jak i strasan
Slavi tajni pir.
Sitni cvrak sjetno cvri, jasan
Kao srebren vir;
Teke oi sklapaju se na san,
S neba rosi mir.
S mrkog tornja bat
Broji pospan sat,
Blaga svjetlost sipi sa visina;
Kroz samou, muk,
Sve je tii huk:
eljeznicu guta ve daljina.

75

VLADIMIR VIDRI(1875-1909), Poezija

Po temperamentu i karakteru knjievnog rada svrstavaju ga u ekspresioniste. Sin imunog
zagrebakog odvjetnika, imao solidno obrazovanje, poznavao evropsku knjievnost i pisao
svoju poeziju. Nije mnogo napisao,ali su sve vrhunske umjetnike vrijednosti. Poznata mu
zbirka Pjesme(1907).U njima iznosi slike i prizore najee iz prolosti, slavenske mitologije,
ali i iz zagrebakog ivota. To je poezija duboko lina,a istovremeno povezana sa pitanjima
hrvatskog socijalnog i politikog ivota. U poeziji je izrazio golem nesklad izmeu stvarnosti i
elja, bogatih i siromanihIzraajna obiljeja njegove poezije su jednostavnost, plasti-nost
izraza, slikovitost i druge osobine.
Vidri pie poeziju koja ivi sama za sebe kao pasolutna autonomna cjelina u kojoj autor
posredno uope gotovo i ne postoji kao suodnos pjesnik.djelo. Lirika je ta koja se namee
kao izravni, vlastiti identitet pjesnikov, izvan svih kategorija vremena i prostora; ona je
opeljudska i univerzalna.
Vidrieva je poezija vrijedna po tome to je nuno doivljavamo u nekoliko slojeva, pri
emu je poetska tema-bilo da je pejza ili klasini (grko-rimski ili slavenski) motiv - samo
sredstvo, tj. onaj vanjski sloj koji nas uvodi u doivljaj djela. Govorei o tom prvom sloju
Vidrievih pjesama uoavaju se naroito njihove vizuelne, odnosno slikarske komponente, a
pejza je jedan od najeih njihovih motiva.
Vidri je izraziti liriar hrvatske knjievnosti i predstavnik onih njenih strujanja i zahtjeva koji
su se, teei za novom i subjektivnom pjesnikom rijei, najodlunije suprotstavljali miru i
objektivizmu dotadanje realistike kole. Njegova impulsivna i u osnovi optimistika
priroda najee je uzimala motive iz antike starine, iz ivota istonih naroda, iz srednjeg
vijeka ili slavenske mitologije.
Potjee iz imune graanske obitelji (otac, odvjetnik Lovro Vidri, bio je slovenskog
podrijetla). Bio je jedan od voa prosvjedne skupine koja je prigodom posjeta cara Franje
Josipa Zagrebu 1895. godine spalila maarsku zastavu na Trgu bana Jelaia. Studirao je pravo
u Pragu, Grazu i Beu. Doktorirao je 1903. godine, ali se posvetio odvjetnitvu, a ne
sveuilinoj karijeri. Pjesme je poeo pisati jo kao gimnazijalac, ali pravim knjievnim
poetkom moe se smatrati pjesma "Boni mores", objavljena 1897. godine u "Viencu". Opus
mu je nevelik: broji 40-ak pjesama, od kojih je veina uvrtena u njegovu zbirku "Pjesme",
koju je sam izdao 1907. godine.
Bio je na glasu zbog svog burnog ivota, nevjerojatne inteligencije i fotografskog pamenja
(provodio je cijele veeri recitirajui stihove impresioniranim prijateljima; u koli uvijek bio
meu najboljim uenicima) i pripadnosti kontroverznom naprednjakom politikom krugu.
Vidrievi pjesniki ugoaji su u pravilu uklopljeni u objektivni okvir, pjesniki subjekt se gubi
ili skriva u kakvom mitskom liku. Njegove slike poganskog, klasinog i mitolokog svijeta
zapravo su svojim sadrajem izrazito osobne. Vidri je bio impresionist s izrazitim osjeajem
za likovni segment. Njegove pjesme (npr. "Jutro", dva "Pejzaa", "Adieu", "Ex Pannonia",
"Dva levita" itd.) danas su nezaobilazan dio svake ozbiljnije antologije hrvatskog pjesnitva.
Suvremenici, npr. A. G. Mato, prigovarali su mu tehniku nesavrenost, pogrene akcente u
rimama i stilsku neizbruenost. Meutim, tome je uzrok krajnje moderna struktura njegovih
pjesama, gdje se ritam ne zasniva na slogu, nego na glavnim akcentima. Moda najbolji opis
Vidrieve poezije dao je Ivo Frange: "Svijet Vidriev djeluje kao krhotina drevnih antikih
vaza, gdje injenica da je sauvani prizor jo i manji, zbog ulomljenosti, zapravo pojaava
dojam. Svijet je to minijaturan, ali do bola ist, s nekom udesnom treom dimenzijom, koja
viestruko premauje nae uobiajeno poimanje irine i dubine."
Umro je 1909. godine pod nerazjanjenim okolnostima u psihijatrijskoj bolnici u Vrapu.
Pjesme
76

Vladimir Vidri se sa svojom zbirkom pjesama Pjesme predstavlja kao pjesnik s

izuzetnim osjeajem za boju. Neka pritajna bol i enja za idealnim doivljajem ljepote
osnovna je karakteristika ovog naeg vrhunskog pjesnika
U Vidrievim pjesmama dolazi do izraaja nov , moderan senzibilitet, a element
subjektivnog namee se na prvo mjesto, zamjenivi tako dotadanje lirsko stvaralatvo koje je
bilo programatske prirode, obilno zasieno folklornim elementima i uglavnom svedeno na
dvije, tri teme od kojih je najznaajnija bila rodoljubljle.
Slobodan stih, simbolika, vanjski svijet slue Vidriu kao okvir za izraavanje
subjektivnih stanja i osjenja Vidri je u svojim pjesmama obsjednut pesimizmom,
nostalgijom, unnosu i svim formama ljubavi, otkriva muzikalnu vrijednost rijei, usavrava
stih, osvjeava metaforiku.
Tematiku Vidrieve poezije ine aktualni prblemi njegova vremena, a zanimljivo je da
bilo koji problem iznio, uvijek njime izraava svoju linost.
esta tema pjesama jesu robovi, obespravljeni ljudi lieni slobode i ljudskog ponosa.
------------------------------------------------------------------------------------ Ogromna, crna. Na svijetloj provi
Vrzu se sapeti ljude i ene
I lamaju ruke i nijemo plau
A kose im lete raspletene.
Stitu prsti i gre ruke,
Okovane pruaju k nebosklonu,
Sa tala se diu i kau i kau,
Gdje sunce tone na stranu onu.
( Roblje )
------------------------------------------------Vidri je takoer pjevao o ljudskim odnosima.
------------------------------------------------Da, svetac je halje skupio,
I poao je uza stube,
I nije se ni osvrnuo
Na jecaj zemaljske ljube.
Al se anel ganuo
i rekao: -Preasni, stani,
I koji su mnogo ljubili,
I oni su Bogu zvani
( Gonzaga )
------------------------------------------------U pjesmi Mrtvac javlja se Vidri pesimist, svjestan nemoi nemoi ovjeka prema
zakonima prirode.
------------------------------------------------ Ubila ga ruka silna,
Vjeno jaka, vjeno iva,
to ivote rasipava
I ivote utrunjava.
( Mrtvac )
------------------------------------------------Zbog spoznaje eda je ovjek nemoan, u njegovim pjesmama stalno je prisutna bol, bol
koju pjesnik sakriva u svojim pjesmama, ali bol koja se ipak osjea.

77

Vidrieva poezija primarno je poezija bola, bilo da je to bol roba koji pati za svojom
domovinom dok hladi bezbrinu gospodaricu,
------------------------------------------------A kad bi se nala dobra dua,
Da i roba pita i saslua,
Taj bi rekao: Od tuge pogibam,
Moje srce leti k libijskim kolibam
( Pomona )
------------------------------------------------ili da je to bola koja noas zbliavapatricija i roba u pjesmi Ex Pannonia.
------------------------------------------------A kad se on sagnu k robu
I nemono poe da gleda
Idimo! anu mi ona,
I trznu i - posta blijeda.
A mene, da pravo kaem,
Kosnu se suza njina:
Idimo, rekoh, a njemu
Podajte krag niva.
( Ex Pannonia )
------------------------------------------------Vidrievo glavno izraajno sredstvo je slika. Imao je istanan osjeaj za boje. Vidri je
u svojim pjesmama oslikavao predivan pejza.
------------------------------------------------A svitae jutro. rosa je pala,
Pa se u krupnih kapljah blista.
Sja jutarnja zvijezda. Dre i trepeti
Jasika irokog lista
( Jutro )
-------------------------------------------------Zvijezde se roje visoko
I dasi e sad da krenu,
U zrku se kupa mjesec
I sipa svijetli i sjenu.
A krasna se ena budi
I grud joj otajno die
I svilne vjee obara
I no je i - biva tie.
( Notturno )
------------------------------------------------Najznaajnija i najzanimljivija pjesnikova ostvarenja zasigurno jesu Pejza I i Pejza II,
u kojima je on prikazao stvaran ivot.
U Pejzau I sve vrvi od ivota.
------------------------------------------------ U travi se ute cvjetovi
I zuje zlaane pele
Za sjenatim onim stablima
Krupni se oblaci bijele.
( Pejza I )
-------------------------------------------------

78

Dok pjesnik U Pejzau I upotrebljava glagole kako bi to vjernije opisao krajolik u

Pejsau II upotrebljava glagole kako bi prikazao radnju.
------------------------------------------------Nebeski putnik mjesec
Lako je odskakivao
Nad svijetlim oblanim rubom
I opet u nebu plivao.
I kad sam otvorio prozor...
( Pejza II )
------------------------------------------------Vidriev stil, a i stih u kojem je ispjevao svoje pjesme, bili su u to vrijeme novi. Budui
da je svoje pjesme deklamirao morao ih je to vie skratiti, svesti jezini izraaj na najmanju
moguu mjeru. Vizualnost bila je jedna od najveih pjesnikovih vrlina, stoga nije ni udno da
mu je slika bila glavno izraajno sredstvo. U nekim svojim pjesmama Vidri daje samo
impresionistike sliice.
------------------------------------------------ Plahe su sjene dole iz tame
I plesat stale u zelenoj travi.
Bile su dvije plavojke Nymphe
S bijelimi vjenci na glavi...
( Jutro )
------------------------------------------------ I vjenav se liem vinjage bujne
Buku podiu divlju.
Kucaju srca. S ljpkog se gaja
Bijele nimpfe ozivlju.
( Pompejanska sliica )
------------------------------------------------U drugim pak pjesmama Vidri pravi doivljaj potise u pozadinu i u prvi plan dovodi
slike koje poput zrcala reflektiraju taj dogaaj.
------------------------------------------------ U omrkom parku jablani
Bunar okruuju bijeli,
Gdje smo ja i gospoja
Kao saneni sjeli,
Dok tavni - ume i tuguju
Gordi i neveseli.
( Kipovi )
------------------------------------------------Ja vidim grijeh. Gle! gola, divlja hrid
I oblak tavan, vihrom raskidan,
A s hridi zublja. Krvav joj je ar
I pada u no i u ocean.
( Grijeh )
------------------------------------------------Posljednji nain pjesnikova slikovna izraavanja, koji je vjerovatno i njabolji je taj u
kojemu sama misao obuhvaa sliku, slikovna i misaona komponenta zdrueni su u jedno.
-------------------------------------------------

79

 S kamena po crnoj zemlji

Val se dima povijava.
Ukraj rtve utrnute
Oboreni starac spava
( Mrtvac )
------------------------------------------------Vidri se pred kraj svoga ivota razbolio i zavrio je u ludnici to je ostavilo mnoge
tragove u njegovu daljnjem stvaralatvu. U njegovim pjesmama poinju se javljati demoni i
sablasti, a dogaaji bivahu zahvaeni povrno bez neka opipljiva sadraja. Pjesnik je za
vrijeme svoje bolesti nasluivao smrt i prikazivao u svojim posljednjim pjesmama.
------------------------------------------------Adieu
O moja je lea lagano
Krcnula mandolina
I moj se kaput raskrio.
Purpurna pomrina
moje je vjee prekrila
Os sunca, vjetra i vina.
A moja se ruka ganula
Koja pjesmice sklada,
Svijetlu je suza utrla
to mi sa zjena pada.
-Tako silazim, gospojo,
Stubama tvojega grada.
DRAGUTIN DOMJANI (1875-1933)
Pisac koji se kolovao u Zagrebu i u njemu radio kao sudija. Povuen,
osjetljiv i boleljiv, pisao je djela u kojima su nala odraz savremena zbivanja. U njima
potvrdio vlastitu individualnost. U poeziji i prozi je opisivao stare dvorce, prirodu i njeno
umiranje, parkove i ljude. Poznata zbirka Pjesme.
Domjani je objavio tu zbirku na tokavskom, a sve ostale na kajkavskom i akavskom
dijalektu). (Kipci i popevke, V suncu i senci, Po dragome kraju). U njegovoj poeziji je
naglaena svijest o prolaznosti koja je temelj njegove poezije i njegovih unutranjih nemira.
To je poezija koja govori o nunosti nestajanja, pa evocira prolost kao zatitu od prolaznosti i
dokaz trajnosti. Osim toga, njegov je ideal skladnost ivota i vjeito traganje hipersenzibilnog
ovjeka za tim skladom kao najviom ljudskom vrednotom.
Priroda, ugoaj jutra i veeri, slikoviti krajevi nametnuli su se pjesniku kao najidealniji oblik
realno mogueg sklada u ivotu, i zato su ti motivi omiljeni u njegovoj kajkavskoj poeziji, jer
ih je mogao uskladiti sa svojim imaginarnim svijetom. Motive je oivljavao neposredno u
dodiru sa onim to mu je najblie, th. Sa pejzaom zaviaja i jezikom rodnog kraja.
MILIVOJ DEMAN IVANOV(1873-1940)
Pokreta i urednik mnogih listova u kojima su saraivali htrvatski pisci moderne. Glavna teza
mu je da svaki stvaralac mora izgraditi svoju individualnost,a nepovoditi se za pravcima i
uzorima. Novele Protiv struje i drama Kneginja Jelena.

80

BRANIMIR LIVADI ((1871-1949)

Livadi je isto tako branio teoriju potpuno slobodnog stvaranja . Umjetnost treba da
obuhvati sve pojave ivota, pa i seksualne. Vodio politiku i knjievnu borbu protiv reima.
Poznata zbirka Novele.
MILAN MARJANOVI(1879-1955)
Bio najplodniji kritiar svoga pokoljenje i prvi glasnik modernistikog pokreta. U kritici se
zalagao za strane uzore i u knjievnosti i kritici kao to su Sent-Bev, Hipolit Ten i dr. U
poetku preferirao estetike kriterije,a kasnije praktine da knjievnost treba biti oruje u
borbi za slobodu. Smatra se da je glavni ideolog moderne, katkad nedoreen i kontradiktoran
polemiar. Smatra da je artizam prazna forma koja bez realistikog sadraja na vrijedi nita, pa
je bio prihvatljiv i nekim starijim piscima. Pozdravio pojavu Nazora, hvalio Antu Kovaia,
pisao o enoi. Pisao i poeziju (Mi budale), drame (Svagdanjost, Iviina karijera), roman
Kariera i dr.
MILUTIN CIHLAR NEHAJEV (1880-1931).
Jedan od najznaajnijih pisaca i najboljih poznavalaca evropske literature. Osobine djela
depresija, umor, razoarenje. To je vrijeme
dekadencije,a kasnije ukazuje na dunost pisaca prema svojoj zemlji.
Pisao uglavnom eseje.
Pisac modernizma slikao je u svojim djelima fausta svoga doba,
ovjeka koji je prodao duu avolu i koga razdiru mnogi problemi i dileme. Pisao prvo
dramske jednoinke (Prijelom, Svjeice), mladalake novele Poloneza, Veliki grad i dr. Uvijek
je u sdjelima slijedio svoju misao da je umjetnost izraz due, pa je time blizak modernistikim
strujama.
MILAN BEGOVI( 1876-1948).
Roen u malom dalmatinskom mjestu Vrlici Begovi se smatra najplodnijim hrvatskim dramatiarem. Napisao je nekoliko drama meu kojima Svadbeni let,
Pustolov pred vratima i Trei ovjek. Drame mu se odlikuju tehnikom spretnou i ivou
dijaloga. Pisao je isto tako eseje, novele i romane (Dunja u kovegu, Kvartet, Puste elje) i
pokazao se kao znaajan pisac hrvatskog graanskog drutva. Begovi je pjesnik koji u
poeziji izraava hedonistika osjeanja u duhu tradicionalne renesansne poezije. Naglaava
ljepotu ovozemaljskog uitka, a pjevao je i o antikim i kranskim mitolokim biima dajui
im osobina stvarnih, ivih ljudi. Erotski motivi i vrlo slobodne ljubavne igre osnovna su
pjesnikova opsesija i lirika mu je protkana takvim temama.
Begovi je Nazorov kolski drug iz splitske gimnazije i njegov suvremenik. Malo je pisao,ali
su mu sva djela vrhunske umjetnike vrijednosti. Junaci bjee u svjetske ideje, ideje novog
vijeka.
IVO VOJINOVI (1857-1929)
Po godinama vrnjak hrvatskih realista, ali modernista po djelu. Blizak piscima moderne i po
temama i nainu izraza i njihovoj obradi. Porijeklom iz Dubrovnika, pisao je u prolosti svoga
naroda. Nakon II sv. Rata ivio povueno i umro u Beogradu.

81

Vojinovi je pisao novele, romane i drame. Djela su mu:novela Geranium, drama Ekvinocij, te
Dubrovaka trilogija, tri aktivne o propa-danju starog gospodarskog Dubrovnika.
Dramski pisac koji je jo u svojim prvim pripovijetkama pokazao izrazit smisao za dramsku
radnju,a istovremeno u njoj ima i lirskih elemenata. To pokazuje zbirka novela Perom i
olovkom, te soneti Lapadski soneti. Smisao za dramsko e naroito doi do izraaja u
njegovoj drugoj stvaralakoj fazi koja je iskljuivo dramska i moe se grupirati u tri skupine:
jednu ine drame ija se radnja dogaa u Dubrovniku (Ekvinocij, Dubro-vaka trilogija(1903),
drugu drame kozmopolitskog, pomalo ekspe-rimen-talnog karaktera(Gospoa sa suncokretom,
Psihe), a trei drame nacional-no-politikih koncepcija pisane prema motivima narodne pjesme
((Smrt maj-ke Jugovia, Lazarevo vaskrsenje) gdje je ostao na povrini lane patetike.
Najvei umjetniki domet je dostigao u dramama iz dubrovakog ivota u kojima daje likove
to na pozornici ive punim ivtom i govore istim autentinim jezikom puka svakodnevnim
dubrovakim govorom. To su ibzenovske drame o jednom drutvu na umoru sa izvanredno
naglaenim specifinostima dubrovake sredine i situacije na prelazu stoljea. Tako se
Vojinovi nametnuo kao zaetnik moderne hrvatske drame, a Dubrovaka trilogija je njegovo
vrhunsko djelo. Ima sve odlike historijsko-simboline drame u kojoj autor potpuno iskazuje
svoju vezanost za Dubrovnik kao vlastitu sudbinu. U osnovi pjesnik nostalgije i umiranja,
Vojinovi se ovdje javlja kao pjesnik ivota razvijajui svoja raspoloenja od sentimentalnointimnih do simbolikih vizija rodnog grada i sudbina njegovih ljudi. Suptilni osjeaj za
dramsko i dramatino, te suvereno vladanje scenskim jezikom predstavilo je Vojinovia kao
stvarnog tvorca suvremenog hrvatskog dramskog iskaza. Pritom je uspio izbjei opasnu
granicu idealizacije i patetike prevladavajui tako svoja subjektivno-intimna osjeanja.
JANKO LESKOVAR (1861-1949)
Uvod u prozu sa modernistikim tendencijama zapoeo je Janko Leskovar. Javio se sa desetak
kraih pripovijedaka u zbirci Pripovijesti (1917.) i sa dva vea prozna rada Propali dvori i
Sjene ljubavi. Leskovar negira klasinu strukturu realistike proze u kojoj akcija i dogaaji
imaju primarnu vrijednost i afirmie tip proze sa izrazito unutranjom psiholokom
motivacijom pri emu fabula ostaje samo sporedni detalj drugorazredne vanosti.
Glavni su mu junaci slini likovima koje je slikao Turgenjev: rastrzani, bezvoljni i promaeni
ljudi, intelektualci okrenuti prolosti nesposobni da se ukljue u stvarnost u kojoj se kreu.
Pisac je uoio i nove, socijalistike ideje koje su bile na pomolu, pa ih je najavljivao u svojim
djelima razvijajui istovremeno i neka moralno-filozofska pitanja svoga doba. Tako
knjievnost realizma povezuje sa modernim tendencijama. . Osobina njegoveproze, smatraju
kritiari, je psiholoki lirizam to je osvjeilo tu literaturu, ali nije dostiglo vee umjetnike
domete.
MILAN OGRIZOVI(1877-1923)
Pisao drame sa graom iz narodne pjesme. Historije i ivota (Prokletstvo, Hasanaginica,
Vuina).
JOSIP KOSOR (1879-1950?)
Pisac samouk koji je imao izvrstan duh zapaanja to je pokazao u svojim djelima. Naslikao
svijet potlaenih(Cri glasovi, Optuba), a kasnije slikao teko ekonomsko stanje u Hrvatskoj i
borbu za vlast(Poar strasti, ena).

82

VLADIMIR NAZOR (1876-1949), Poezija

ivio dugo i radio na knjievnosti preko 50 godina, pa je ostavio obimno knjievno djelo.
Roen u Postirama na otoku Brau, kolovao se u Gracu, upoznao stranu knjievnost i
prenosio je u svoja djela. Uesnik II svjetskog rata, bavio se politikim i knjievnim radom.
Bio vrnjak i prijatelj velikog broja hrvatskih modernista koji su pred hrvatske knjievnike
postavljali nove zahtjeve. Poznavao strane knjievnosti i njene motive unosio u svoja djela. U
prvom planu djela mu je uvijek bio dodir s prirodom koji ovjeku daje snagu i pomae mu u
borbi za egzistenciju.
Objavio je veliki broj djela svih anrova: epske pjesme Slavenske legende, ivana, Medvjed
Brundo, Utva zlatokrila,. lirske pjesme Lirika, Intima, ove pjesme, prie i romani Veli Joe,
Istarske prie, Stoimena, Prie iz djetinjstva, Prie sa ostrva, iz grada i sa planine, arko,
Zagrebake novele, te roman Pastir Loda. Po izrazu i grai djela su mu razliita. U nekim
razdobljima za temu uzima stari paganski svijet, kasnije pie istu realistiku prozu, a onda
modernistika djela i djela za djecu. Najbitnije crte njegovog stvaranja su snana mata i
naglaene emocije, poruka da treba biti uporan kako bi ostvario svoje snove.
Nazor je pisao razne anrove,a osnovna karakteristika njegove poezije je bezgranino
doivljavanje ivota, bogatstvo boja i zvukova, potpuno predavanje ivotnim radostima, to je
bilo u suprotnosti sa dotadanjom hrvatskom lirikom. Njegova zbirka Slavenske legende
oznaava novinu u hrvatskoj knjievnosti, puna je optimizma, snage i vjerovanja u vlastitu
mo. Stihovi u kojima se mijea hehsametar i pentametar su osvjeenje u toj knjievnosti, date
su snane slike antikih likova i prisutna je nezapamena melodioznost to sve oznaava novi
i originalan poetski put ovog pjesnika. esto uzima motive iz staroslavenske mitologije i pjeva
o starim slavenskim bogovima: Perunu, Dabogu, Zori, Momiru, Grozdani, o vilama Sunanici i
Rusalki i drugim likovima. Prihvata legendu kao svijet svojih vizija i na njenim temeljima
gradi stvarnost, vlastiti doivljaj svijeta. Uvijek su u djelu antiteze: svjetlost-mrak, dobro-zlo,
ljubav mrnja i sl.
Nazor pie poeziju u kojoj naglaava vie motiva:
- nacionalnu problematiku kroz alegorino-simboline prie(Veli Joe, Medvjed Brundo i dr.)
- intimno-refleksivnu liriku gdje se uvlai u sebe i traga za novim motivima (Intima, 1915).
Najradije slika iroka prostranstva u prirodi.
Uestvovao u ratu i pisao poeziju sa ratnom tematikom.
Nazor je u djela unosio himnini ton. Pripada novom narataju hrvatske moderne, pjesnik
modernog, skladnog senzibiliteta. Zanimljive su mu mitoloke legende o slavenskim
bogovima i junacima ( Slavenske legende, ivana, Hrvatski kraljevi).
Prozna djela do i sv. rata nose obiljeja nacionalne angairanosti. Iz tog perioda je znaajna
pria Veli Joe (1908) i poeziju o istarskim gradovima. Jedan od najplodnijih hrvatskih pisaca,
Nazor je svojim djelom, kao lukom, povezao 4 razdoblja hrvatske knjievnosti:
doba prve moderne,
razdoblje ekspresionizma,
period modernog objektivizma i
vrijeme socijalistikog utilitarizma.
U djelima je od poetka mijeao hrvatstvo i slavenstvo, slavenstvo i jugoslavenstvo i iz te
neizdiferencirane nacionalne svijesti nije se nikada oslobodio. Slavio je stvaranje Kraljevine
Jugoslavije, uestvovao u stvaranju Socijalistike Jugoslavije i tako zanemarivao temeljna
nacionalna osjeanja i podreivao ih globalnim interesima.
Vladimir Nazor
Izvor: Wikipedija
Skoi na: orijentacija, trai
Vladimir Nazor
83

Vladimir Nazor, djelo Zvonka Cara u Crikvenici.

1. Predsjednik NR Hrvatske
Predsjednik Prezidija Sabora NRH
U slubi
25. kolovoza 1945. 19. lipnja 1949.
Prethodnik

Dunost uspostavljena

Nasljednik

Karlo-Gapar Mrazovi

Predsjednik ZAVNOH-a
U slubi
13. lipnja 1943. 25. kolovoza 1945.
Prethodnik

Dunost uspostavljena

Nasljednik

Dunost ukinuta

Roenje

30. svibnja 1876.

Postira (Bra), Dalmacija, AustroUgarska

Smrt

19. lipnja 1949.

Zagreb, SR Hrvatska, SFR Jugoslavija

Politika stranka Komunistika partija Jugoslavije (KPJ)

Vladimir Nazor (Postira, 30. svibnja 1876. - Zagreb, 19. lipnja 1949.), hrvatski komunistiki
politiar, pjesnik, prozaist i prevoditelj. Predsjednik ZAVNOH-a, i prvi predsjednik Narodne
Republike Hrvatske.
[uredi] ivotni put
Puku kolu je zavrio na otoku Brau a gimnaziju u Splitu. Studirao je prirodne znanosti,
matematiku i fiziku u Grazu i Zagrebu. Diplomirao je 1902. Predavao je Hrvatskoj gimnaziji u
Zadru, a od 1903. do 1918. godine u Istri gdje je ujedno i proveo najvie svog ivota.
Umirovljen je 1933. godine u Zagrebu kao upravitelj djejeg doma. Prvo djelo mu je bilo
Slavenske legende (1900.)

84

Godine 1904. u Zadru je objavljeno njegovo djelo Knjiga o hrvatskim kraljevima, a u to

vrijeme poinje pisati i Istarske prie. Koju godinu kasnije objavljuje Velog Jou (1908.) djelo po kojemu e se prepoznati Nazorova proza, a koje je on sam smatrao neuspjelim.
Godine 1916. objavio je nekoliko knjiga: Utva zlatokrila, Medvjed Brundo, Stoimena.
Na izborima 1934. Nazor se krivim politikim potezom izjasnio za takozvanu Jevtievu listu,
te su mu neko vrijeme zatvoreni stupci svih novina, asopisa i vrata svih izdavaa. Nedugo
poslije toga, 1939., objavljuje Pastira Lodu i Dedeka Kajbumaka.

Vladimir Nazor tijekom Bitke na Sutjesci.

Godine 1942. s pjesnikom Ivanom Goranom Kovaiem preko Kupe odlazi u partizane, o
emu je izvijestio ak i Radio London. Nazor poinje voditi dnevnik S partizanima. Poslije rata
objavio je i Pjesme partizanske. U ratu Nazor je predsjednik Izvrnog odbora ZAVNOH-a, a
nakon rata i prvi predsjednik hrvatskog Sabora. Kao novoprimljeni akademik 1949. godine je
imao i svoj posljednji javni nastup na kojem je itao ulomke iz svoje nedovrene zbirke U
zaviaju. U pedeset godina plodnog rada Nazor je pisao pjesme, pripovijetke, prie za djecu,
putopise, romane, dnevnike, rasprave i prevodio talijanske i njemake pjesnike.
Njegovim imenom je nazvana najvea nagrada u Republici Hrvatskoj "Nagrada Vladimir
Nazor" koja se dodjeljuje za najbolja umjetnika ostvarenja na podruju knjievnosti, glazbe,
filma, likovnih i primijenjenih umjetnosti, kazaline umjetnosti te arhitekture i urbanizma.
[uredi] Kritika
Nazor je jedan od najplodnijih pisaca u hrvatskoj knjievnosti, autor golemoga djela
sastavljenoga od razliitih anrova: pjesama, epova, novela, romana, dnevnikih zapisa,
putopisa, eseja, lanaka, pria i igrokaza za djecu.
Prvih dvadesetak godina njegova stvaralatva uglavnom se poklapaju s razdobljem hrvatske
moderne i u tom vremenu Nazor prelazi put od diletantskog pjesnika u traenju vlastitog puta,
preko nacionalno angairanog poetskoga tribuna- ponesenog mitoloko-legendarnim i
povijesnim hrvatskim i ire slavenskim motivima (Slavenske legende, 1900.; ivana, 1900.;
Knjiga o kraljevima hrvatskijem, 1904.) te potrebom za osvjeivanjem i prosvjeivanjem
istarskog puka (poema Krvava koulja, 1905) - preko pjesnika dionizijske ivotne radosti i
panteistikog zanosa prirodom koji se napaja na vrelu poganskoga klasicizma te starozavjetnih
biblijskih tekstova (Lirika, 1910.; Nove pjesme, 1913.), do sebi okrenuta refleksivnog lirika to
se poinje zatvarati u svoj nutarnji svijet (Intima, 1915). Nazorova ditirampski raspjevana
lirika, puna poleta i optimizma, razlikovala se od prevladavajuih pesimistikih, sumornih
raspoloenja u poeziji hrvatske moderne, ali po svojoj okrenutosti mitu i legendi, pa i kultu
snage, ona se ipak uklapala u slina neo-romantiarska strujanja europske moderne. Njegovi
prozni radovi iz modernistike faze s jedne strane naslanjaju se na prolostoljetnu nacionalnoprosvjetiteljsku tradiciju (roman Krvavi dani, 1908.), ali s druge strane u njima su vidljivi i
utjecaji novih, modernistikih stilova. U svojim Istarskim priama,1913. Nazor je ostvario
sretan kompromis izmeu odraivanja nacionalnog duga i uklapanja u tijekove moderne
85

knjievnosti. U njima je snano istaknuta autorova nacionalna i socijalna angairanost, ali je

ona iskazana na nov, moderniji nain, specifinim nazorovskim mijeanjem realnog i
fantastinog, dok se upletanje folklornih motiva (u Velom Joi, Bokarini i Diviinu gradu)
podudaralo s neoromantinim okretanjem folklornoj batini i mitu. Njemu je odgovarala forma
poetske alegorijske prie, vrlo bliske artistikoj bajci Oscara Wildea i Mauricea Maeterlincka,
a njezina lirinost, sklonost prema simbolu i umjetna dekorativnost idealno su se poklapale s
njegovim umjetnikim nagnuima, pa je svojim Istarskim priama, posebno onima uvrtenima
u prvo izdanje zbirke Halugica, Albus kralj,.... - potpuno zakoraio u svijet bajkovite
modernistike secesionistike prie.

Grob Vladimira Nazora na Mirogoju, djelo Ive Lozice

Poevi od pjesnikih zbirki Intima i Pjesni ljuvene,1915., Nazor se sve vie zatvara u svoj
unutarnji svijet; u njegovu stvaralatvu postaju dominantne teme unutarnjeg proienja,
samoprijegorne rtve i uzviene osamljenosti, a sklonost k alegorijskom iskazu sve je oitija
(ep Utva zlatokrila, 1916.; zbirka pria Stoimena, 1916; Legenda o svetom Hristoforu, 1922.;
Pjesme o etiri arhanela, 1927.). Kroz Nazorovo stvaralatvo moemo pratiti motivskotematsku i stilsku povezanost pojedinih djela koja organski izrastaju jedna iz drugih, a ipak su
ona raznolika, jer je kod njega zamjetna stalna tenja za promjenom. Tako u vremenu kad u
hrvatskoj knjievnosti postaju sve dominantniji avangardni stilovi, posebice ekspresionizam,
Nazor je traei nov izraz i nove motive pokuao slijediti poratni senzibilitet (novela
Crveni tank, 1922), ali nove kvalitetne domete u svojem stvaralatvu on je ostvario na drugom
podruju okrenuvi se svojim vlastitim inspiracijama (sjeanju na djetinjstvo na otoku i
mladost) i jednostavnijem umjetnikom iskazu. Artistika dekorativnost i izvjetaenost, koja
je karakterizirala dobar dio novela iz njegove modernistike faze, ustupila je mjesto kazivanju
koje ne zazire od imenovanja i oblikovanja lica, stvari i pojava te odnosa medu njima. Kao
rezultat novih nadahnua i novih umjetnikih usmjerenja nastala je knjiga poezije Niza od
koralja,1922 te dvije zbirke autobiografske novelistike Prie iz djetinjstva,1924 i Prie s
ostrva, iz grada i sa planine,1927. Crikvenike proze (Tri pripovijetke iz jednog djejeg doma,
1929.; roman arko, 1930.) tematski i kronoloki znae nastavak njegova prianja o samome
sebi. Pokuavajui progovoriti o sebi sada i ovdje" Nazor, meutim, zbog nekih svojih
unutarnjih koenja, a sigurno i zbog preduge izoliranosti i samotarske udaljenosti od obinih
ljudi, nije uspio oblikovati kvalitetna knjievna ostvarenja. Zato se on ponovno okree
motivima izvan sebe, pa tridesetih i etrdesetih godina u njegovoj literaturi prevladavaju
socijalne teme (Pjesme o bratu Gavanu i seki Siromatini, 1931.; ciklus feljtonistikim stilom
pisanih novela o sirotinji sa zagrebake periferije Zagrebake novele, 1942), a na podruju

86

stiha dosta eksperimentira, varira razne ritmove i strofe (Deseterci, 1930.; Topuske elegije,
1933.). Usto poinje pisati dnevnike zapise, putopise, studije i eseje o domaim i stranim
autorima, o problemima versifikacije (O hrvatskom jedanaestercu 1838.-1900., 1935.), bavi se
prevodilatvom, prepravlja stara djela, s velikim ambicijama pie roman o viemilenijskoj
povijesti rodnog mu otoka (Pastir Loda, 1938., 1939.), ali njegove kreativne mogunosti kao
da su dokraja bile iscrpljene. No, prikljuivi se partizanima, Nazor je revitalizirao kreativni
opus, unosei nove teme i intonaciju (Pjesme partizanke, 1944., ivopisni dnevnik S
partizanima, 1945.). Istina, tu ima i podosta patetinih stihova koji ne mogu odoljeti ozbiljnijoj
kritici, no valja rei da je i to izljev Nazorova bujnog mediteranskoga temperamenta i
vitalistikoga zanosa, a ne programatsko piskaranje po narudbama komunistikih vlastodraca
meu koje je stari pjesnik upao kao Poncije u Credo. Treba napomenuti da je to razdoblje u
kojem je Nazor dao i neke od svojih najboljih stihova nacionalne tematike (Hrvatski jezik,
1944.) , ne upavi u melodramatski patos. Vladimir Nazor se istaknuo i kao prevoditelj s
nekoliko jezika (Dante Alighieri, Shakespeare, Heine, Carducci,..).

87

DINKO IMUNOVI (1873-1933)

Najznaajniji pripovjeda to ga je dalo vrijeme hrvatske moderne. To je pisac koji se razvijao
sam, u dodiru sa narodnom pjesmom i svijetom meu kojim je ivio. Roen u Kninu kao
uiteljski sin, i sam je bio uitelj. Umro u Zagrebu. Napisao veliki broj knjiga meu kojima
zbirke pria Mrkodol, erdan, Sa krke i sa cetine, romane Tuinac, Porodica Vini i
autobiografski zapisi Mladi dani.
imunovi se u knjievnosti vraa onom podruju koje je Matavulj ve obraivao, ivot u
dalmatinskoj zagori, pa su kritiari uglavnom traili paralele izmeu ta dva pisca. Meutim,
od prve pripovijetke Mrkodol u kojoj daje turobnu subjektivnu viziju stvarnosti, pa do
posljednjeg djela , imunovi vri objektivizaciju svoje sredine, unosi biografske i
autobiografske crte. U prvom planu njegovih svih djela su ljubav i smrt vjeite ljudske teme.
On manje slika likove,a vie stanje njihove psihe. Svi likovi nose u sebi neku traginu notu,
neke unutranje sukobe i traume, to govori o modernosti njegove proze.
Traenje i otkrivanje tog "neeto" u likovima tipino je za modernu prozu. imunovi je to
inio na poseban nain: registrujui umjetniki sprcifino nacionalno(ak i regionalno) u
svojoj prozi, istodobno je proble-matiku dizao na nivo univerzalnog, opteljudskog, lutajui po
bespuima ljudske due svojih junaka vrlo slinih njegovoj psihi. U nekim tekstovima on je
pokuao ostvariti i ire teme drutvenog karaktera, kao u romanu Porodica Vini, gdje u
sukobu sela i grada jasno naglaava svoju opredje-ljenost za patrijarhalno.
Ako je polazna toka veine pisaca bila u nastojanju da se ponajprije uoe i literarno oblikuju
osnovni senzibiliteti ovjekova unutranjeg bia, onda se ne moramo uditi injenici da se
ljubav i smrt javljaju kao najei motivi u prozi, jer se na njima najjasnije oituju emocionalni
ljudski stre-sovi. Motiv erotike provlai se kao nit vodilja kroz svu prozu nae moderne
knjievnosti i kree se od lirskih, poetskih preljeva i apstraktnih doivljaja do bioloke
nastranosti i patolokih ekscesa. U vezi s tom injenivom i lik se modernog ovjeka, kako ga
knjievni stvaraoci doivljavaju, manifestira se na prilino istovjetan nain. Zajednika crta
veine literarnih junaka, predstavnika modernog intelektualca, je labilnost, naglaena
senzibilnost i gubljenje osnovne ivotne orijentacije.
Duga
Odozdo rijeka Glibua a odozgo klisure zarobile malu varo ardake na strmu obronku.
Gore na klisurama poivala stara zaputena tvrava sredinom se penjali zbijeni i ukoeni
ardaci u nepominu usijanu zraku posljednjih ljetnih dana, a dolje modra i tiha Glibua pokraj
livada i trstike: sve pritisnuto vidljivim sivkastim uzduhom i snom.
Ali malo dalje, u breuljastu polju, veselo tekli bistri Glibuini pritoci, pa u vlanu i toplu
zraku umio bujan ivot krepka raa, ivotinja i zaposlenih seljaka.
To je polje Lug zvano, sa utim i tamnozelenim plohama kasnog kukuruza i trstike, sivkastim
strnitima i srebrnkastim sjajem ovdje - ondje razlite Glibuine vode.
Toga je ljeta sunce neobino dugo i arko sipalo sjaj i toplinu na ardake i Lug, na Glibuu i
njezine pritoke. No to je silno sunce vie razvijalo obilja i sree u Lugu, to su ardaci pod
njegovim boanskim zrakama postajali sve ukoeniji i tii: varoani su se posakrili u svoje
kamene kue usjeene u hrid da prospavaju to arko ljeto. A sparan i teak uzduh cijedio im
mrtve kapi znoja koje nije pilo arko sunce ve bi natapale klonula tjelesa i uspavljivale zadnje
sile u njima.
Tako su ardaani svakoga ljeta probavljali masne objede te ekali veeru i ve mislei da s
njima sva priroda pod suncem sputa klonula uda.
Samo njihovi djeaci, mali ardaani, smjeli su se priti na suncu i hladiti u mlakoj Glibuinoj
vodi ne ekajui veer kao njihove sestre.
88

One su morale ekati zalaz nemilog sunca da s majkama proeu po jedinoj ardakoj ulici i
tako pokau nove i svijetle opravice. A dotada su morale leati da im lica ostanu njena i
bijela kakva moraju da budu u gospodskih djevojica. Ali je dugo, dugo to ljetno popodne u
ardacima, a tiina i mrtvilo ini asove jo duljima - i onima to se valjaju u teku i nemirnu
snu, kao i djevojicama to na gdjekojem otvorenom prozoru, goloruke, prislukuju dalekom
umu u Lugu.
Tako je i Serdarova kerka Srna svakog popodneva, oslonjena glavicom na ruke, stajala na
prozoru najvee kue u ardacima.
Sa prozora na kom bijae Srna, vidio se velik komad polja u tankoj maglici kroz koju je ona
gledala svijetlim i rairenim zjenicama.
U istoj su sobi spavali Serdar Janko i gospoa mu Emilija, dok je njihova jedinica Srna gledala
sa prozora arko ljeto udiui stotine mirisa i sluajui tisue glasova to su dopirali kroz
nepomini uzduh.
Nije ba da joj je bilo ime Srna, ve Brunhilda, no tako su je odmila prozvali ardaani ne
nalazei u njezinu krsnom imenu onoliko ara koliko majka Emilija. I lijepa bijae Srna, vitka i
visoka, a kose do ramena kao ugaeno zlato, pa vlane i meke ba kao svila na kukuruzima u
Lugu.
Pa koliko je bila vitka, tako je hitro i skakala, da bi svak, im je vidi, pomislio na srnu makar i
ne znajui kako je zovu. arke joj oi tako su se sjale te bi mislio da su za sve prije nego za
san. A bilo je samo deset godina toj Srni.
Kad su joj roditelji zaspali, digla se tiho i oprezno kao maka pa se naslonila na prozor da
gleda, mirie i prislukuje raskono ljeto.
Znala je da kasnije mora dugo s majkom moliti, pak obui jednu od svojih laganih ali tijesnih
opravica i poi na etnju meu majkom i ocem kroz dugu i pranu ulicu na dnu ardaka. A iz
te se ulice nije vidio ni Lug ni Glibua sa svojim pritocima.
Zato je Srna i voljela to arko popodne nego veer, pa je sa enjom sluala veseli amor
djeaka dolje u Lugu meu rakitom.
Neka joj silna radost podie prsa, a usta joj se kao cvijet na suncu otvorie da zapjeva, ali se
obazre u sobu i uzdahne.
Znala je da mora mirovati, ekati molitvu i veernju etnju pranom ulicom, pak opet molitvu,
pred slikama, svijeama i umjetnim cvijeem.
Ipak je Srna bila ee vesela nego tuna, pa je mnogo put nad mirnim ardacima zatreptjela
njezina zvonka pjesma. A pjesma je njezina bila tako mila i slatka da bi sva ostala djeca
zautjela kad bi ona pjevala.
Nije da bi ona pjevala to drugo nego i ostali u ardacima. Ali je njezin glas bio taki da bi se
uzduh napunio zdravljem, mladou i ljepotom od njezine pjesme.
Pa bi se i Srna obveselila svom glasu i zapjevala jo slae, a radost i srea rasla sve vie u njoj i
oko nje. Tada bi potrala k roditeljima da pogleda je li i do njih doprla ta srea. No radost bi i
pjesma u Srninim prsima zamukla im bi ih vidjela.
Serdar i Serdarovica mislili su da se ne pristoji njihovoj keri kad mu drago pjevati i koju god
pjesmu, zato to je bila ensko i zato to jo nijesu kupili glasovira.
A radi toga to je bila ensko, kratili su joj mnotvo stvari, pa i stoga to su bili bogatiji od
drugih.
Majka i u polusnu opazi na prozoru djevojicu.
- Brunhilda!
- Brunhilda! - ponovi za njom kao jeka otac.
- Past e sa prozora, Brunhilda!
- Pa jo si goloruka! Je li te ko vidio, Brunhilda? Kakva si to ti djevojica!
- A je li na tebi sunce? Boe sveti, brzo unutra, Brunhilda.
I tako je Srna sluala svaki dan bezbrojne opomene za svoju lakoumnost, osobito kad bi htjela

89

da uini neto to se doputa samo djeacima.

Srna ne samo to je lijepa ve je i zdrava kao zdrav dan. Sve je iskrilo i vrelo u njoj. Ipak je
ona morala svako jutro i svaku veer gutati kojekakve trave i ljekarije, a gospoa Emilija
govorae: "I moja je baba i mati pila, a ja ih i sad pijem. Valja da uva zdravlje jer ti nijesi
nikakav djeak. Njima ne moe nita biti. Ti valja da se uva... i Bogu da se moli", zavrila bi
uzdiui.
Pa uza sve te trave i ljekarije Srna nije oboljela, samo bi joj se grstilo kadgod.
Ali i jesti nijesu joj nikada do sita davali: "Djeaci mogu derati koliko hoe. Oni treba da
budu veliki i jaki, a ti mora biti tanka i vitka." - "I ne smije trati jer se to djevojici ne
pristoji." - "A mogla bi pasti i nagrditi lice", govorili su naizmjence Serdar i Serdarovica.
Srna skoi s prozora i stane onako goloruka i slabo odjevena nasred sobe. Opojena mirisom i
glasovima daleke prirode, utjela je u svojim tankim miicama kako struji radost i snaga, ali
odmah spusti svoje gole ruice da uje kiu opomena i prijekora. I u kui je silno mirisalo, no
to bijae miris ljekarija, tamjana, znoja i uljenih svjetiljaka to su gorjele pred ikonama. I taj je
miris bio opojan i jak, no sjeao je na bolest, starost i smrt, a miris iz Luga gdje su pjevali
djeaci, budio je radost i ivot.
Srna je sve to u svojoj djejoj dui utjela, ali mislila nije nita. Tako je njoj bilo u roditeljskoj
kui svaki dan i ne samo ljeti.
I ovaj put navrijee Srni na oi krupne suze, a cijelo joj vitko tijelo drhtalo.
Pa nije ona ni bila kao druge djevojice to su, pae ni kao djeaci. Svaki je to znao i nijesu joj
proricali dobra.
Bila je Srna kao vatra iva i govorila katkad udne rijei koje se od druge djece ardake nikad
ne uju, niti su ostale djevojice imale njezinih elja. Ona je htjela da se na jablan penje, da
prepliva Glibuu, da tri na konju, da se potue s djeacima - i stotinu drugih udnovatih i
stranih stvari. Jedan put se pae doepala i oeve stare puke, pa ko zna to bi se dogodilo da
joj ne oduzee. I zato su roditelji strogo pazili na nju pa joj ne putali ni onoga to su druge
djevojice smjele. "to e svijet rei" i "mlada se ibica savija", govorila su mrko-tuna lica
Serdara Janka i gospoe Emilije.
Serdar Janko bijae najbogatiji ardaanin, a Srna jedinica i najbogatija batinica u ardacima.
Ali, kakva bila da bila ta Srna, ljubila je svoje roditelje i bijae joj drago da se o njoj dobro
misli.
Zato sada i stajae nepomino nasred sobe, jer da je progovorila ili se makla, bojala se da bi
time roditelje rasrdila jo vie.
Iza obinih prijekora i opomena obukoe joj kune haljine, i svi se spreme na popodnevnu
molitvu gdje je Srna dugo ponavljala sve iste rijei.
Molei, mislila je na djeake koji su jo i sada skakali dolje po livadama meu vrbama i
rakitom. Zatim je gledala bez svijesti na oltari to ga je sama nakitila, svraajui oi sad na
plamenove malih svjeica a sad na mrtvo cvijee meu njima.
Ritmino moljenje ugodno joj uspavalo sav onaj nemir i elje to joj ih arki ljetni dan
ustalasao u dui.
A iza svjeica i umjetnog cvijea napokon se ukau Srninim oima malene ravne livadice, a na
njima povaljani djeaci sa dugim i lisnatim jablanovim pruem u rukama. Oko njih su umili
Glibuini pritoci kao molitva iz stotinu djejih grla, pa je sva ta slika postajala sve udnija i
ljepa. A Srna je i dalje ustima izgovarala svete rijei glasom zvonkim jer drugog nije ni imala.
Napokon su je, dok se kolebala na utrnulim noicama utegli u ukastu odjeicu, namirisali i
poveli meu sobom u etnju kroz pranu ardaku ulicu.
Tuda su polako prolazila varoka gospoda i gospoe klimajui jedno drugome glavom na
pozdrav.
U toj je ulici jednako zagujivo i sparno kao i u onim sobicama gore pod bedemima, samo to
se tuda mjesto mirisa uljenih lampica irio obilan vonj mosta.

90

"Klanjam se!" - "Moj naklon!"

"Sluga pokoran!" - "Dobar veer!"
I tako su jedno mimo drugo prolazili tiho i polako izmjenjujui gdjekoju rije i vukui za ruke
svoje djevojice. Gospoda su katkad skidala eire, a gospoe naklanjale glavu drei rubac na
ustima i nosu da ne udiu prainu.
A u neko doba vragoljasti djeaci, vraajui se s livada k veeri, stali su dizati silnu prainu
jablanovim i vrbovim granjem. Zaas je sve oivjelo od usklika i pitanja, a zatim se nastavi
etnja jednomjerna i ozbiljna.
Kad je mjesec zavirio u duboku ulicu, znailo je da je ve proao deseti sat, pa se stadoe
pomalo i lagano razilaziti kao to su i doli.
*
A mjesec je ve odavna punom svojom svjetlosti obasjao cio Lug nad kojim je sa brda pirio
hladan vjetri blaei opojni miris zrelih kukuruza i livadnih trava.
Djevojke i nevjestice u bijelim kouljama, zavrnutih rukava, istom su dolazile da po hladovini
anju dozrele kukuruze, i zapoinjale s pjesmom na ustima blijeskati srebrnim, na mjeseini,
srpovima. Jedri su momci trpali na kola ponjevene trstike s tekim klipovima, a drugi hvatali
volove po livadama da ih ujarme. Tu i tamo pucketale vesele vatrice na kojima su hrpe
bjeloglave djece pekle sone klipove.
Pjesma, dozivanje pa zvek jasnih bronca i um vode slijevali se u jednu pjesmu jednolinu ali
arobnu kao i mjeseina sama.
I to su sjene breuljaka po njivama i livadama postajale krae, razvijala je ljetna no u Lugu
sve vie svoj ar budei u prostim duama mlade eljadi nejasne elje.
II.
Dani postajali sve krai, a obilni i kratki pljusci kie rashladili zemlju. Nastajala arena jesen
kad Lug opusti, a breuljci njegovi oive veseljem i vikom. Tada se Glibua razlije po njivama
i livadama, dok se humci zakite utim i rumenkastim liem loze meu kojim proviruju puni
grozdovi.
Ljudi ne pamte tako obilne i rodne jeseni. Pa i u svemu drugom bila ta jesen udna.
Golema zvijezda repaa svake noi krasila juni dio neba, pa mjesto da donese rat, glad i kugu,
donijela svako obilje u bijela selaca oko Luga.
A jo se neto te jeseni dogodilo udno: jedne ljetne veeri nebo se rastvorilo vie stare
tvrave! To bijae tako rumenilo i taki sjaj, da se ni kazati ne moe. Ukazali se rajski dvori, ali
samo dok bi nekoliko puta trenuo okom.
A kad se nebo rastvori, dosta je onaj as zapitati u Boga to mu drago, a ve ima. Samo treba
rei brzo i da ti pane na pamet upitati zgodnu stvar.
Tako su pripovijedali da je ki kovaa Mie kad se nebo rastvorilo, htjela zapitati veliku sreu,
no u brzini viknula:
"Daj mi, Boe, veliku vreu!" - a vrea - bub! - s neba preda nju. Kau da vee vree nigdje
nema.
A poljar Sinovko sa Buline glavice zaelio veliko blago pa zapitao veliku glavu - i glava mu
buknula ka var'ak. Nita ga ne boli, ali glava postala vea nego iija u selu.
Vie ih pitalo ovako i onako, no nikomu da je polo za rukom upitati pravu stvar.
Isto kao u lukim selima, tako se i u ardacima govorilo o tim udesima mnogo, a nije bilo
uda u koje se ne bi vjerovalo. Ta starci i starice pripovijedahu i udnijih stvari, i samo ono to
su svojim oima vidjeli, pa to bijae nekad, moglo bi i sada.
Kiice uestale, a sunce iza njih veselo sjalo i oivljavalo jo ljepe one tisue boja na liu

91

vinograda i vonjaka.
Trganje ve je dovrivalo, a selima se irio opojan miris zgnjeena groa. Sve nekako od
obilja nabujalo, pa se i ljudima inilo da im je u miice prispjela neka nova snaga i mo.
Jednoga takog jasnog sunanog dana odluie Serdar i Serdarovica da e sa Srnom u vinograde
na Marinkovoj glavici gdje se najkasnije trgalo samo bijelo groe.
Ta je Marinkova glavica uru od ardaka, po dnu obrasla starim vinogradima a po vrhu
mladom umom. A ta je umica bila puna siromanih kuica najsiromanijih u svemu Lugu.
Gdje jedna, gdje vie njih puile se kroz evarate krovove punei svu umicu otrim ali
ugodnim mirisom vlana dima. Vidjelo se odmah da gospodari tih kuica nijesu bili gospodari i
tih starih vinograda s bijelim groem.
Marinkovi su bili siromani ljudi koji su se hranili sa nekoliko siromanih njivica za
glavicom, a vinogradi su bili ardakih trgovaca ako i ne od davnine.
Ti su Marinkovi bili na glasu radi kljaste Save koja nije ni jedne imala ruke, a bila taka
vezilja, da je nema gdje se god uje naega svijeta.
U ardakoj su krajini ene i djevojke na glasu sa sitna i lijepa veza, ali ni jedna, ni izdaleka,
ne veze tako krasno kao ta bezruka Sava.
Nije ba bila bez ruku do ramena, nego bez prstiju i dlana sve do zaaktica, a to je za vezenje
kao da ih i nema.
Dok je bila mlada, lijepa je cura bila ta Sava. Moe biti da nije ljepe bilo ni u svem Lugu, i
mnogi je momak poalio njezinu sudbinu. I pametnica je bila, da te u udo natjera kad govori,
ali eto ruku nije imala, a siromana da ne moe siromanija.
Ona i ne zna kad je izgubila ruke: odgrizla joj ih svinja dok je jo u kolijevci bila i dok je
njezina majka trgala bijelo groe ardakim trgovcima.
A Sava je ostala iva i ivi eto otada ve dvadeset i petu godinu.
Kad je dola na razum, zamukla je Sava, a prije bijae tako vesela i brbljava. Samo je gledala
kako joj drugarice iju i vezu, te plakala i onda kad joj se ne bi rugale. No bila je u nje neka
strina, dobra dua, pa je tjeila i pomagala joj u sitnim poslima.
Ne zna se kako, te Sava kad joj bilo esnaest godina, stala iti pak i vesti. Prve su njezine
radnje bile kao u djeteta od tri godine, ali u dvadesetoj godini stala vesti tako da su i gospoe iz
ardaka dolazile gledati to udo.
Tako je Bog nadario!
Pune etiri godine muila se Sava svojim batacima i zubima s poslom pa ga suzama zalijevala.
I po noi ustane pa kod uljenice veze i veze. Sva se zgrila vezui, a mlado joj lice dolo
ozbiljno i mrko.
No kad je stala sluati oko sebe pohvale i uenje, razvedrila se, i tamne joj oi stale opet
sijevati milinom i dobrotom. Neke je zime nestalo i za cijelu je godinu nije bilo.
A tada se povratila s djetetom u naruju, te sada ne veze nego sve njeguje i ljubi svoje dijete.
Ne plae, ali je tunija i mrkija nego prije, a na licu joj se vidi da suza u nje vie i nema.
Govorilo se i govorilo i to i ono, ali prave istine nije niko znao. A Sava mui, pa mue i njezini
stari - bit e da su i oni emu krivi.
Sad Sava bjei od svijeta, zakloni se sa svojim djetetom gdje god u grmlje pa mu pjeva i
razgovara se s njim. A njezino je dijete tako lijepo da bi ga svako grlio i ljubio, no ona ga ne da
iz svojih kljastih ruku.
I tako je Marinkova glavica izila na glas i dalje od ardake krajine.
Ba na tu se glavicu uputie Serdar i Serdarovica sa svojom Srnom da kupe bijeloga groa od
koga je Serdar mislio da uini bijelo vino jer je u drugih ardaana bilo samo crvenoga i
crnoga.
Bilo je vrijeme prvih jesenskih kia kad se mutni i tuni dani izmjenjuju s vedrim i veselim i
kad nas sve okolo sjea proljea to zlatnim i jasnomodrim bojama ara obzorje, a njenim
zelenilom brda i polja.

92

I ba je taki zlatan dan bio kad su oni poli.

Ili su i ili poljskim putima meu brijestima i jablanjem a s njima i debela udovica Klara,
gospodarica onih vinograda gdje se trgalo samo bijelo groe.
Ta je Klara bila dobra i mila ena, nimalo slina gospoama ardakim, pa iz ardaka nije ni
bila. Mu joj je davno umro, te s ono vinograda gojila dva sina negdje u kolama. Ljubila
svakoga bez razlike, a naduvati se nije znala.
Tako je dobra bila, pa sretne li prosjaka ili vidi bolesnika, malo to ne zaplae. A i nju su svi
ljubili: pogleda je, pa ti je ve srcu prirasla.
Idu oni i idu, a Srni se sve iskri od radosti pred oima. Udovica namolila Serdarovicu i Serdara
da taj dan puste naskakati se Srni: ionako je niko nee vidjeti.
Molila i molila ona, a Srna trala i trala sad pred njima a sad iza njih i zavirivala u svaki grm i
pod svaki kamen, pa joj se inilo da i nije na ovom svijetu.
Prije je mislila da je ona jedno a ardaci drugo, a sad je utjela da je i ona i sve ostalo oko nje
jedno te isto.
Htjela je da zagrli i jablan i potok i kamen na kojem je poinula, i da se zarije u vlanu zemlju.
Ali nije imala kad ve je neprestano trala da sve vidi, i stajala svaki as da prislukuje.
No kad se jedno zadihana povratila k roditeljima, ula je udovicu da im govori: "Grehota to
vam nije sin!"
Srna u taj par nije razumjela tih rijei, ve je iznova poskoila pred njima u taktu: - Gre- ho - ta
- to - vam - nije - sin! - Gre - ho - ta - to - vam - nije - sin!
Ali se ujedanput zamislila i stala mirno hoditi drei udovicu za ruku.
Jo su malo hodili i popeli se kroz vinograde na Marinkovu glavicu. Tu se Srna i groa
nazobala.
Krasno je bilo gledati pod tom mladom umicom vie vinograda u kojima se ovdje - ondje
viali trgai: djevojke i djeca.
Serdar i Serdarovica odoe u vinograde trgaima da izabiraju groe, a udovica sa Srnom stade
traiti kljastu Savu ne bi li joj pokazala svoj vez i svoje dijete.
Dugo su je traili dok je naoe na maloj ledinici okruenoj grmljem jorgovana i zovine.
Krasno je tu moralo biti u proljee.
Kod nje je, blizu, bilo jo nekakve dvoje djece i njezino malo dijete u naruju, zdravo i
nasmijano.
Kad se udovica javila, die se Sava i stade nijemo gledati zemlju.
Imala je zagasito, duguljasto lice, jo svjee i u taj as mirno i spokojno, pa bi ga mogao dugo i
dugo gledati i bivalo bi ti sve milije.
Sava podigne svoje duge i mrke trepavice te mirno i bistro pogleda u gospou Klaru koja je
oima punim suza gledala sad njezino dijete a sad njezine kljaste ruke. Kad im se pogledi
sretoe, obadvije se kroz suze nasmijae jedna drugoj i sjedoe muke na vlanu ledinu. A Srna
sva uzbuena i blijeda nije svraala oiju sa Savina lica. Ono se Srni priinjalo tako plemenito i
aneosko kakvo jo nikad nije vidjela.
Bilo je neto malo iza podneva, i sunce je u obilju sipalo sjaja i topline na luke breuljke
obrasle vinogradima i mladom umom.
Veliki, no rijetki oblaci stajali mirno, obrubljeni modrinom, zlatom i jarkim rumenilom, pa
cijelo nebo bilo ba onako kao to ga slikaju oko glava svetakih.
Otale se vidio i velik dio polja skupa s rijekama Glibuom i njezinim mnogobrojnim pritocima
to se gdjegdje pretvarali u evarate bare, ljeti pune aba i visoke trstike a zimi srebrnih,
ledenih ploa ili beskrajne vode.
Sva ta ledinica na kojoj su sjedile, bila pokrivena laganim modrim dimom to se dizao iz hrpe
vlana granja i lia i to ga ono dvoje djece nabacalo na neto erave u kutu te sakrivene
ledinice.
Pa i na vie mjesta bilo malih, okruglih crno-utih prostora, sve nedavna ognjita Marinkove

93

djece to su se tu grijala i pekla kukuruze te lijepe, pozlaene jeseni.

I nije prolo mnogo vremena, a Savi se srce pred udovicom rasplakalo, pa sve kazuje i kazuje
kako nikome dosad onako nije kazivala.
III.
U mog je ae bilo, a i sada je, osmero djece, a ja sam najstarija osim Marte to se udala davno.
Imamo u svemu dva dana oranja i neto ovica, pa siromatvo veliko - i da aa togod na
nadnicu ne izbije, od gladi bismo umrli.
A meni, gospojo moja, evo vidi... odgrizla prasica ruke pa nijesam mogla nita. Svi se mue i
trude, a ja samo jedem i sjedim, i srce mi pucalo.
Dokle u ja to samo ovako sjediti? Znala sam da se nikad udati neu... ta ta e kome eljade
bez ijedne ruke!
Moj aa bio ovjek zdrav i jak, i radio bez oduka i tedio to se moglo vie, ali kruha u kui
nikad dosta.
Nae bi ga njivice neto dale, a njegove nadnice i trostruko, ali osam rvanja mljelo od svanua
do noi to bi on skupio.
A ne bi li mogla i ja barem togod pokuati - mislila sam.
I moja pokojna strina, Bog joj dao dui, stala me pomagati i tjeiti, pa pomalo, kroz nekoliko
godina, stala i ja iti, vesti, isto kao i moje druge to su ruke imale.
Iz poetka se pomagala svakako, a kasnije mi lako ilo da ne znam ni sama kako sam to
nauila.
Evo, i ovu sam koulju ja vezla... Rekoe mi da se ovakoga veza nee nai u svoj crkvi.
Pogledajte slobodno... Ali sada ne vezem vie, a da je koja srea, da nijesam nikada ni izuila
veza - od njega sva moja nesrea!
Udovica i Srna samo sjede i sluaju, a malo dalje, u valovima plavoga dima, leala potrbuke
ona dva djeaka, oba debela i bjeloglava.
Stariji je kadikad okruglim obrazima duvao u nevidljivu eravu diui pahuljice sivkasta luga
to im opet padale po kosama kutravim i utim.
Bila su to braa Savina.
"Sad ete uti, gospojo, kakvu mi je nesreu donio moj vez!
Iz poetka bilo dobro, i ja sam zaraivala, pa bilo u kui svima bolje. Cure i nevjeste donosile
rada i iz drugih sela, a s radom i ita i brana i vune - kako je koja imala.
Pa ostanu neke i po vas dan da gledaju kako to ja bez ruku radim: samim ovim dvama batacima
i zubima!"
I Sava se nasmije, a udovica i Srna samo su zadivljeno gledale njezino milo lice i sluale tihi,
meki glas kao da potoi tee kroz rakitu.
"Sve je dobro bilo dok jednog dana ne doe na pop, pa nikad da se naudi mom vezenju.
Gleda i gleda kako ja vezem i nikad se nagledati.
- Da ti poe u grad, erce - veli - dolo bi svijeta gledati ka mravi... pa da svak dade banicu ko
vidi, bilo bi novaca kao pijeska.
Dobro je on govorio, ali se meni ne da. Ja okrenula u pla, a on sve jednu te istu.
Stao govoriti i mojim starima sve o nekim pustim novcima, a oni kao ludi, navalili na me: - U
grad, pa u grad! - kako im je nevolja i potreba bila dodijala.
Ja se otimala dok sam mogla, no najposlije odem.
aa me namjestio u neke gospoje - Lukra se zvala - a imala dvije sobice pri zemlji i veliku
avliju. To je bilo dolje u gradu a blizu mora.
Svaki mi dan uzimala deset banovaca, a meni priticalo dvaput toliko, tako je mnogo svijeta
dolazilo gledati kako ja vezem.
A svak je banovac davao drage volje, samo da vidi.

94

I ono to bih navezla, prodavala sam skupo, sve se otimali da ko ta kupi iz moje ruke. A vezla
sam svata to je god gospojama sluilo. U nas se i ne veze onakih stvari.
Skupila ja novaca dosta, a moj aa govori: - Kupi, kupi jo, neka stoje u tebe. Kuu emo
nainiti pa kupiti zemlje i blaga."
Ali je drukije htjela moja nesrea. Stao dolaziti u gospoje Lukre neki momak, roak njezin, a
meni se inio dobar i... a ja nijesam slutila nita zato je on vazdan kod mene.
On i Lukra sve se neto dogovaraju, no meni nita ne govore, ve sa mnom kako ne bi ni sa
keri ni sa sestrom.
Kasnije sam saznala.
Sjedi on tako kod mene svaki dan i svaku veer, a sve me oima prodire.
Stao mi pripovijedati da duan nekakav ima i da bi se enio kad bi imao dobru i dragu curu...
Sluam ja, a pred oima mi se magli.
Ne znam to u, ni koga bih pitala, a svi to k meni dolaze, nagovaraju me da poem za nj. Ja
na ruke svoje nijesam vie ni mislila.
I on odraa meni, neu vam kriti, lijep je i kran momak bio, i ja poruim ai da doe.
- Tako i tako - velim ja njemu.
- Poi - govori mi i on - mi emo se proi kako mu drago, neka je samo tebi dobro. Bit e
gospoja... Bog uzeo ruke, a dao sreu - veli.
I mi se vjenamo, a ja mu dadem, Marku mome, sve ta sam skupila. Drukije nije htio, a bilo
je mnogo novaca tada u mene. Samo to sam kriomice ai dala aku banica kad je odlazio..."
Neto kriknu, i svi se obazree naokolo, ali nigdje nikoga, samo to jato ptiica, njiui se,
proleti kraj ledinice pa ieznu u ve otrganom vinogradu.
"A sada... okrenu naopako za me. Moj Marko se nastani kod te svoje rodice Lukre, moje
gospodarice.
Duana u njega nije ni bilo, pa i nita drugo. Sama ne znam ime se onako lijepo oblaio, bio
je uvijek ka slika.
Dok je novaca u nas teklo, hajde, hajde, no kasnije ni spavati nijesam smjela ve sve vezi i
vezi, dan i no.
Sve mu se inilo malo koliko dobijem, pa sad veli: - Ne radi! - a sad da ai novce aljem.
A sam radio nije nita ve se koji put i nasmije gledajui kako ja ovim jadnim rukama vezem i
prihvaam iglu.
- Zato te je i uzeo da mu radi - veli Lukra, rodica njegova - ta ti si kljasta vlahinja!
A kljastom vlahinjom svi su me zvali u gradu.
Ja sam ga samo grlila i ljubila plaui, i nudila mu sve to je bilo, no on se otimlje i gadi na
moje kljaste ruke. Pa nijesam mu ni davala, sam je uzimao kako je htio, meni nijesu ni sluili ti
novci.
U jesen se rodi ova mala, a kasnije ga nijesam ni viala ve bi mu Lukra dodavala to bi mu
sluilo.
Tada sam dobivala malo jer bi se zabavila oko male, kad eto ti ga jednu veer strano vesela.
- Zbogom - veli mi - ja sam naao slubu u dobra gospodara. Radi kako zna, a mene ne trai!
Ja ciknem i pokaem mu dijete, a on meni: - Lijepa li djeteta! enskomu se ni Bog ne veseli.
Eto je samo tebi... - i ta ja znam to je govorio. Nije se sigurno bojao Boga".
Plakala sam i plakala nekoliko dana zasebice, a kad sam oboljela... nekaka bolest dola na
me.... skupim svoje stvarice i evo me opet ovdje na Marinkovoj glavici.
Sad ne vezem, pravo mi se gadi na taj vez!"
U polju se zau um, mukao i dalek.
To je zamah jesenskog vjetra zautio kroz jablanje i vrbe u polju.
Udovica je sjedila kao kamen, a Srna se digla sva uzbuena, blijeda i zaarenih oiju gledajui
u Savu i njezino dijete.
- A ljubila sam ga - ree opet Sava - da i sad kad mi na pamet doe, zaplaem. Sve mi se ini

95

da e doi otkuda k meni.

Klara joj prihvati malu i stade je grliti kao da e je braniti od koga:
- Tako je Bog dosudio nama enskima - ree joj valja da trpimo zlo koje nam poalje.
- A da nijesam bila ensko, pa sve to nemam ruku, ne bih bila ovoliko isplakala, niti bi mi
ivjeti ovako omrznulo. Vidjela sam kako se nebo rastvorilo, pa isto nijesam nita upitala. Sve
kad bih znala da bi mi Bog dao, ne bi ni ruku vie zaeljela. to e mi sad i ruke? Moja je srea
svrila davno!
- Nijesi je nikad ni imala, kerce, dok si se ensko rodila. I ja sam se dosta napatila i kao ena i
kao djevojka, a o sada i ne govorim!
Mukao grom zatutnji po nebu, ali zato sunce zasja jo veselije i ivlje po Lugu i selacima oko
njega. Samo se nad njima poeli sputati plavi pramovi kie, iz oblaka ve tamnijih i niih, ali
jednako obasjanih suncem sa zapada.
Sava se zagleda u polje i uzdahne.
- Pogledajte lijepe duge, kolika je! - ree. - U nas svi govore, da kad koja curica protri ispod
duge, pretvori se u muko. Tako sam jo od djetinjstva sluala. Samo ne znam moe li se i
protrati ispod nje.
- Ja mislim da moe - ree udovica. - Zato se ne bi moglo protrati? Ali ne znam bi li se u
muko pretvorila sve kad bi i protrala. Bit e da se tako govori.
- Samo se male curice mogu u muko pretvoriti kad ispod duge protre. Ja sam to znala, ali isto
nijesam nikad trala. Pogledajte samo, onolike duge nijesam jo nikad vidjela!
uanj je vjetra prestao, pa je opet postalo toplo i ugodno pod arkim zrakama rujanskog sunca
i od mirisa zemlje nasiene prvim jesenskim kiama.
Svi su gledali krasnu dugu, to se savila preko svega Luga tako jasno i otro, pa bi rekao da je
moe dohvatiti rukom.
Lijepa je bila ta duga, kao i sve ostalo te zlatne jeseni. Nadvila se sredinom Luga s jarkim
bojama i mirna, pa se inila tako postojana i tvrda kao da bi se moglo hodati po njoj i kao da je
nikad nestati nee.
Sava i udovica gledale dugu zamiljene i mirne kao da duga donosi mir i pokoj ardacima i
tim rasijanim lukim selima, siromanim i bogatim.
Ali Srna koja je prvi put vidjela taku dugu, izobliena u licu mjerila zaarenim oima luko
polje.
Ona je ve vidjela sebe kao krasna i jaka djeaka kako se ispod duge vraa k roditeljima... a oni
je grle i plau od radosti, a ona...
Studen i vlaan vjetar zastruji preko ledinice, a Sava se i udovica stresoe pa stisnue jedna uz
drugu pod velikim grmom starog jorgovana.
- Nama je pop kazivao - zapoe Sava tiho - da su ljudi u stari zeman bili strano zli, i Bog
poalje kiu da ih potopi. Padala i padala kia ravnih etrdeset dana, pa najvie planine jedva
provirivale iz vode. Niko se nije spasao osim staroga Nojema i njegovih ukuana. Pa onda stari
Nojem pone moliti Boga da vie ne alje potopa. Bog mu obea da nee, i zato naini dugu
preko neba neka se zna... No, ta ja vami luda pripovijedam, vi ete sve ovo bolje znati nego ja.
Obje se digoe, i mala se Savina probudi te zaplae.
- Pa ta ti sada govore tvoji stari?
A Sava stade pripovijedati.
*
- A gdje je Srna? Sad je ovdje bila, Savo?
- Srno, Sr-no! oj!
- Brunhilda, gdje... si... ej!
- Protrala je davno dolje kroz vinograde! Protrala je davno! - viknue bjeloglavi djeaci,

96

braa Savina.
- Eno je ve daleko u polju, onamo prema dugi tri - ree jedan.
- Eno je, eno, jo se malo vidi... pala je, pala!
- Nije pala, uvalila se, ondje je movara!
- Onuda se ne moe proi, i konj se Jain udavio ondje!
Udovica i Sava kriknue i potre k vinogradu.
Ali se Srna izvukla iz movare i sve gleda u dugu koja joj se inila tako bliza: treba samo jo
malo potrati pa si ispod nje. U Srni se razigrala mlada krv i pritajena se snaga razbuktjela u
mladom tijelu.
Ona je mislila da je tako stoga to se ve dosta primakla k dugi.
- Jo malo pa u biti sin - pomisli Srna.
I posve se inilo da za njom vie Sava: - Jo malo, Srno! Samo jo malo! - Pa i sva daleka vika
iz vinograda kao da je sokoli i kao da se divi njezinu junatvu.
Srna potri bre preko livade k dugi, no pred njom se ukaza polje od gusta evara meu kojim
se gdjegdje iskrila voda.
Potrala desno, ali se evar produljio daleko, daleko, sve tamo do nekog Glibuina potoka.
Potra i lijevo, ali tamo je opet bio evar i razlivena voda same Glibue.
Ali to evarato polje inilo se da nije odve iroko, pa iza njega kao da je opet bila suha livada.
Srna stade asak, ali pogleda dugu i odlui pregaziti evarato poljice.
Krv joj umila u uima, prsa se nadimala, i oi se zalie suzama ogorenja. Samo ovo malo
evara, pa eto opet suhe livade, a iza nje duga!
- Tu su evaratu movaru Luani zvali "Mrtvo jezero", jer se pripovijedalo da je to jezero jo
davno zaraslo evarom i sad se ne vidi.
obani su pomnjivo uvali svoju stoku od toga Mrtvog jezera jer se u njemu udavilo ve vie
goveda i konja. A i dvoje obanadi, to ljudi pamte, zaglavilo ondje: tako je prevarljivo bilo to
jezero to je u evar zaraslo.
Srna sakupi sve sile, pa to je bolje mogla zatri se u movaru.
Zau se u tiini prasak evara, pa klokotanje vode i blata te samo jedan oajan i drhtav doziv
sred pustoga polja i Mrtvog jezera...
Isti as crn, velik oblak, dotjeran hladnim jesenskim vjetrom, poklopi sunce, i duge, one sjajne
i lijepe duge, nestade.
Jak udarac vjetra pomijea one krasne oblake to su bili obrubljeni zlatom i rumenilom, pa sada
postadoe samo jedan oblak, mrk i siv. A zatim stade sipiti i rijetka kia, pak sve gua i gua.
*
I cijele te vjetrovite i kine jesenske noi hodalo mnogo crnih sjena oko Mrtvog jezera. Pustim
Lugom kroz mrak i vjetar uli se isprekidani glasovi i pla, no najjasnije se ulo zvonko i
drhtavo dozivanje kljaste Save.
No Srne nijesu dozvali. Nali su je i izvukli seljaci istom peti dan.
IV.
Minule etiri nedjelje od smrti Srnine, a dvadeset dana otkad se Serdar i Serdarovica preselie
iz ardaka u staru, pustu tvravu vie njih.
Sve otada sunce nije nikad zasjalo, pa se ardaani ne micali iz svojih zaduljivih soba, i nitko
nije ni slutio kako stari Serdar sa enom ivi gore meu zidinama.
A strana je ta jesen za njih bila.
Jugovina, oblaci i kia svravali su jo ranije kratki jesenji dan.
Mukli udarci, pa um i pljusak ba kao na obali oceana. A more bijae tako daleko, jo mnogo

97

dalje od onih surih planina pritisnutih maglom i vodom. Ali su zato oblaci s juga bili isto tako
neizmjerni kao i valovi mora s kojeg dolaahu. Vjetar je slapovima kie i otkinuta lia buio i
umio kroz mrke bedeme stare tvrave kao da bi krio kamenu umu.
Pa i kad bi odahnuo trenom silni taj vjetar, umila bi voda niz strme, ljebaste obronke, meu
kuicama i bedemima nad njima, a visoko u brzim oblacima sve jednako bi huilo.
Zatim bi se sve to opet uskovitlalo, pa bi jedan jedini val od oblaka, vode i lia poduio veliku
pustu tvravu i varoi ardake pod njom.
esto su tako vjekovi drmali vjetrom i plakali kiom te ozbiljne bedeme, ali bi uvijek junaka
pokoljenja iznova pritvrdila to bi oni rastresli.
No sada ve nije bilo tih junakih pokoljenja, pa je stara velika tvrava bila zaputena i pusta.
Mnogobrojni dugaki bedemi bili su tamo i amo provaljeni i pokriveni krljavim brljanom, a
opkopi puni ogoljele kupine.
Kroz goleme stanove bez ikakvih vratnica na otvorima strano urlikala jugovina i lamala golim
ograncima malih, divljih stabala to su narasla u njima.
Gnjili mostovi vie dubokih i tamnih prokopa preko kojih su nekad ponosno stupale hrabre
ete, tresli se i kripali pod udarcima vjetra i pljuskom kie.
U kuetinama bez krova, okolo njih, po opkopima i svuda crnile se hrpe kamenja, klaka i
zaraloga gvoa. Sve mokro, mrko, meu divljim grmljem, s mirisom stareine i smrti.
A strani je vjetar s milijunima kapljica sad otro sad muklo hujao kroz velike i male otvore na
nepominim bedemima otkuda su nekad veselo grmjeli topovi i puke u sjajnu okolicu punu
arenih eta. Sad su ti prazni otvori, kao oi stare lubanje, gledali u tamnu okolicu punu magle
i vode.
Iz dubokih kutova tvrave i iz prokopa sve se vie podizao mrak te punio velike i puste
prostore. A i Lug se ve nije mogao razabrati pod valovima tmine, kie i magle. Reklo bi se da
e svega nestati u praznini i nitavilu, da nije strani vjetar sve eim udarcima budio tu veliku
grobnicu to se ogrnula mrakom i vodom.
Okolo podnoja tvrave, ispod strmih klisura i ispod ardaka, valjala se mutna Glibua pa
jednolino i muklo umila.
Na zapadu kud je Glibua zakretala kroz golemu i duboku provaliju, tiskala se meu visokim
stijenama bunije i divlje prema dalekom moru to joj je slalo toliku novu vodu.
Gore visoko, visoko na bedemima, nije se nita razabiralo u tom ponoru u koji je, nekad davno,
skoio mlad momak, vojnik na strai.
Ba je bila taka tamna no, puna kie i urlikanja vjetra kad je taj mladi momak stajao s pukom
do noge na bedemu vie te okomite strmine. Prsi mu se ugodno nadimale pod udarcima svjeeg
vjetra, a praznina pod njim i neizmjernost mutnoga obzorja okolo njega opajala ga uvstvom
da je i on to i jedna od tih neizbrojnih kapljica koje su letjele kroz no.
Rijeka je dolje u dubinama uvijek jednako umila kao da prolaze vjekovi kroz tu provaliju, a za
njim je golema crna tvrava svejednako jecala pod udarcima vjetra.
I najednom je taj lijepi, mladi vojnik outio arobni zagrljaj vjenosti, pa ga je obuzela neka
udna radost i silna elja da se u njoj raspline sasvim.
Taj neprestani i jednaki um, pa neizmjerna praznina oko njega opojie ga tako da se krikom
neke udne elje baci u arobnu prazninu pod sobom punu uma i tmine.
Na mjestu gdje se nali ostaci njegova mladog tijela, vidi se i sad kameni spomenik. Samo
dvije rijei i nekolike brojke na kamenu stupu, sva su povijest toga sastanka pjesnike due sa
arobnom neizmjernosti.
A tvrava je zbilja, otkad je ostala pusta, prestraenom i zauenom oku kazivala toliko stvari
kao i daleka uzburkana puina.
Priala je o davnim pokoljenjima, o borbi, o prolaznosti i putu u neizmjernost.
Sad se tmina poela sputati s niska neba, napunjena samo jednim neizmjernim oblakom i
dalekom hukom, i spajati s tminom zemlje u no svud jednako stranu i crnu.

98

Dolje se ardaci potapali u moru kie i tmine, a svjetla nije bilo nigdje vidjeti. Svi su se prozori
jo rano zatvorili da ne bi ta sila vjetra prodrla u njihove kamene domove na brijegu pod
bedemima.
Tek je nastala no, i ve su ardaani muke sjedili oko ognjita ili za stolovima i prislukivali
zavijanju i pljusku jeseni.
Znali su da e njihove kamene kuice usjeene u hrid odoljeti snazi vjetra, no ipak su bili
zamiljeni i sjetni.
U ardacima bilo je toliko stanovnika da bi svi nali mjesta u ono golemih tridesetak pustih
kua u tvravi samo da bi se napravile, ali su se ardaani plaili i proetati po onoj prostranoj
pustoi to je davila strahom i tjeskobom.
Pa i onda kad ne bi onim praznim prostorima urlikala bura zimi, ni duile jugovine jeseni i
proljeem - i u samom bi ljetu, po danu, plaila mrtva tiina u kojoj se, samo kadikad, uo
uanj gutera i zmija. Po noi pak mukli i neizvjesni glasovi meu razvalinama i tajnim
zavojima velike tvrave, pak let imia i sova kroz razvaljene prozore i pukarnice.
A i kad bi zasjala mjeseina nad tim vijugavim i dubokim prolazima, bili bi oni ipak puni
mranih i gibljivih sjena, a sami bi vrhovi bedema i kula zasjali u srebrnom svjetlu. Tada bi
neka udna tuga poklopila duu, dah bi stao, a klopot bi srca odjekivao u uima kao da pod tim
praznim ulicama koraaju dusi poginulih ratnika.
A sada, u toj mrkloj jesenskoj noi, kad je buio silni jug preko bedema kroz duboke prokope,
uli su se jo i poklii, dozivanja, pa jauk, hripanje i uzdasi mrtvih bojovnika.
Novi i ei pljusci, pa sve ei udarci vjetra slili bi sve te glasove u jedan silni i neprekidni
um, a opet je tu bila mrtva pusto po kojoj je harala priroda da brie patnje i napore prolih,
junakih pokoljenja.
Nad jednim od donjih opkopa tvrave koila se u mraku crna i visoka kua, sa dva ukasto
rasvijetljena prozora, kao golema divlja maka na plijenu. Goli su ogranci, drmani estokim
vjetrom, udarali otro po zidu ispod prozora kao da bi htjeli dozvati ona dva iva kostura za
njima da uju prianje stare tvrave.
Ali su u njihovoj dui teke i mutne misli ponavljale priu jo tuniju i bliu.
U velikoj sobi gore, s uljenom svjetiljkom na stropu, bilo je mnogo stara pokustva po tamnim
kutima. A meu tim mrkim i nijemim stvarima sjedili su Serdar i Serdarovica nepomini i sa
stisnutim suhim ustima ba kao dvije stare ikone iza kandila u manastirskoj crkvi.
Njihova su lica bila mrka i udna, sa sjajnim i nepominim oima koje nijesu vidjele nita pred
sobom.
Ali duboko unutra, meu valovima oajnih misli, vidjeli su svoju malu Srnu ba onaku kaku je
izvukoe iz Mrtvog jezera.
Ta im se slika urezala duboko u duu i ondje postojano treptjela ne dajui mjesta ni drugim
mislima, ni zaboravi, ni snu.
Dvadeset je dana prolo to su se zaklonili u te puste prostore, ali im nije uspjelo zakloniti se
od te slike i lijepe i strane, jer nije bila pred njihovim oima ve duboko unutra u njihovu
biu.
I zbilja njihove misli to se kupile oko te slike, bijahu tako udne da, iako su u njima samima
nastajale, nijesu ih razumijevali sasvim.
Srnina im smrt otkrila novi svijet duevni: misli i elje nikad neouene i sasvim razline nego
to su u njih prije bivale.
Pojmili su da sve due nijesu iste niti svaki ivot kao njihov; da ima neto u ljudskim duama
izvan briga za novcem i hranjenjem, te da to - neto - moe biti jae od straha smrti.
Kroz njihove se uzburkane uspomene provlaili traci nekoga novog svjetla, a meu njima su
vidjeli blijedo i mokro Srnino lice kao da mirno spava. Mlade i njene prsi, pokrivene bijelom
kouljicom, tiho se nadizale, a tanka ruica podrhtavala u zlatnoj kosi.
Dugo su gledale njihove duevne oi to izmueno lice na novom krasnom svjetlu, pa su vidjeli

99

i to kako je postajalo sve milije i blae.

Najednom vidjee kako se po tom dragom djetinjem licu rasplinu divna srea, a ustanca
zatreptae od radosna smijeka.
- To je Srna sanjala da je postala sin! - pomislie oni.
I ta kamena lica zadrhtae askom kao da e se i na njima pojaviti smijeak sree, ali novi crni
oblak oaja i straha podie se iz dubina i poplavi svu njihovu duu.
Sjetili se kako su gojili svoju jedinicu brino nastojei da je otmu prirodi i radostima ivota za
im je njezina mlada dua toliko eznula, i razumjee svu onu borbu to se morala biti u njoj.
Znali su da njezinu duu drahu za neto drugo to je bila ensko, pa njezine misli i elje nijesu
za njih imale nikakva smisla.
Naslutili su koje je znaenje imala duga njihovoj keri a kad su se sjetili i Save, naslutili su
koje znaenje imaju vjene elje cijeloga ljudstva i vjenost duge to se savija pred njim.
Sjetie se da nekad davno, davno u njihovoj mladosti bijae i u njima neko svjetlo to ih eglo i
dizalo, ali ga oni malo-pomalo gasili, jer su mislili da toga svjetla ne treba jer ga ni drugi nijesu
imali.
A sada je njihova dua bila to i ta stara zaputena tvrava u tmini po kojoj je rovala jugovina i
kia - i sve te misli bijahu uzaludne na izmaku ivota bez smisla.
No stranija od svega bijae udnovata duina vremena u kojem su ivjeli. asovi i sati njima
se inili dani i mjeseci, a svrha toga besmislenog ivota neizmjerno daleka.
Sve prazna i beskrajna sadanjost, uvijek jednaka sama sebi, i nije bilo nade da e se dovriti
skoro.
udno bijae i to da su oboje jedno utjeli i znali za to a da nije trebalo te misli iskazati
rijeima: kako su jednako mislili tijekom dugoga zajednikoga ivota, tako i na njegovu koncu.
Mnogo je uasnih dana i noi prolo iza kako su se povratili s Marinkove glavice, ali ni jedna
ne bijae tako grozna kao ova.
Pa kad je strahota oluje postigla svoj vrhunac, prenue se i oni pa stadoe prislukivati. Lica im
se strano iscerila, a u oima svijetlila luaka vatra.
U neko se doba zgledae kao da izmjenjuju neku misao. Gledali su se nekoliko asaka i
napokon se zgrabie za ruke te pooe niz kamene stepenice pa kroz tvravu posrui i
padajui preko izrovane zemlje i ruevina.
Dugo i dugo su tako hodali drei se vrsto za ruke. Kose im vijorile na silnom vjetru koji je
krupnim kapljama kie udarao po njima, sve dok ne dooe na bedem s kojega se onaj mladi
straar strovalio u bezdan.
Tada se vjetar utiao, kao od onoga blijedog svjetla to je s istoka stalo prodirati mutno
obzorje.
asak su stajali crni i prignute glave na visokom bedemu nad provalijom kao da jo neto
promiljaju, a zatim ih nestade u dubini.
ardaani nijesu jo nikad upamtili tako strane noi pa su nagaali o uzrocima te silne oluje.
No kad saznae da je nestalo Serdara i Serdarovice, znali su zato bijae tako strana ona no.
FRANJO HORVAT(1876-1924)
Pisao novele ( zbirke enioci, Nasmijani udesi) u kojima sugestivno i sjetno prikazuje ivotne
puteve intelektualnog i seoskog proletarijata.

100

IVANA BRLI-MAURANI (1874-1938).

Unuka pjesnika Ivana Maurania napisala dvije knjige za djecu: Prie iz davnine(1916) i
roman udnovate zgode egrta Hlapia. U njima pie o vilama, patuljcima, likovima iz
slavenskih legendi. Jezik je jednostava, stil igraen, reenica duboka i misaona,a istovremeno
prilago-ena uzrastu djeteta. Uvijek je na strani malih i nezatienih junaka koji se bore za
pravdu i istinu. Napisala i slian roman Jaa Dalmatin.
Mada najistaknutija spisateljica za djecu Ivana Brli Maurani je u svim djelima, pa i za
djecu, znala ui u psihu ovjeka i naslikati njegova intimna preivljavanja. Taj ulazak u ljudsku
intimu je osobina modernizma kod ove pjesnikinje koju odlikuje dinamina radnja puna
fantastinih elemenata, naglaena slavenska mitologija i narodna tradicija, te snane etike
poruke.

Ivana Brli-Maurani

Spomenik Ivani Brli-Maurani u Slavonskom Brodu.

Roenje
Smrt

18. travnja 1874.

Ogulin
21. rujna 1938.
Zagreb

Zanimanje

Knjievnica

Period pisanja

1902.-1937.

Knjievne vrste

poezija, esej, dnevnik (knjievnost)

Suprug/zi

Vatroslav Brli

Vanija djela

Ivana Brli-Maurani (Ogulin, 18. travnja 1874. - Zagreb, 21. rujna 1938.) hrvatska je
knjievnica koja je priznata u Hrvatskoj i u svijetu kao jedna od najznaajnijih spisateljica za
djecu.
101

Potjee iz poznate intelektualne graanske obitelji Maurania. Otac Vladimir Maurani bio
je pisac, odvjetnik i povjesniar. Djed joj je bio slavni politiar, hrvatski ban i pjesnik Ivan
Maurani, a baka Aleksandra Maurani, sestra jezikoslovca Dimitrija Demetra. kolovala se
privatno i stekla izvrsnu naobrazbu, izmeu ostalog i u poznavanju stranih jezika, pa su joj i
neki od prvih knjievnih pokuaja na francuskome. S obitelji se iz Ogulina prvo preselila u
Karlovac, potom u Jastrebarsko, i konano u Zagreb.
Kada se 1892. udala za odvjetnika i politiara Vatroslava Brlia, Ivana seli u Brod na Savi
(danas Slavonski Brod), gdje je ivjela veinu ivota koji je posvetila svojoj obitelji,
obrazovanju i knjievnom radu. Kao majka sedmero djece, imala je priliku upoznati se s
djejom psihom, i tako razumijeti istou i naivnost njihova svijeta. Odgojena u narodnome
duhu, uz supruga Vatroslava ukljuuje se u javni ivot u krugovima prvaka narodnoga pokreta.
Biskup Josip Juraj Strossmayer dodijelio joj je zlatnu medalju za protumaaronska nastojanja.

Stvaralatvo
Kua u kojoj je ivjela i radila Ivana Brli Maurani u Slavonskom Brodu.
Ivana Brli-Maurani poela je pisati poeziju, eseje i dnevnike vrlo rano, ali su joj prvi radovi
objavljeni tek poetkom dvadesetog stoljea. Zbirku pripovjedaka i pjesama za djecu Valjani i
nevaljani izdala je 1902. u vlastitoj nakladi. Prie i tekstovi poput serije obrazovnih lanaka
naslovljenih kola i praznici objavljivani su redovito od 1903. nadalje. Pravu pozornost
knjievne publike skree 1913. romanom za djecu udnovate zgode i nezgode egrta Hlapia.
U ovoj napetoj prii siromani egrt Hlapi bjei od svoga gazde, a zgode na kraju prevladaju
nezgode. Napisala je pjesniku zbirku Slike (1912.), pedagoki intoniranu Knjigu omladini
(1923.), zapise o obiteljskome rodoslovlju (Obzor, 1933-34.), koje objedinjuje u trima
knjigama (1934., 1935.), povijesno-pustolovni omladinski roman Jaa Dalmatin potkralj
Guderata (1937.) te prevodila s njemakoga i francuskoga.
Njenim krunskim djelom kritiari smatraju zbirku pripovjedaka Prie iz davnine, objavljenu
1916., djelo koje sadri motive mitoloke mudrosti obinoga svijeta, inspirirane slavenskom
mitologijom. Ova knjiga kroz bajku ponovo vraa u ivot izgubljeni svijet pretkranskih
vjerovanja Hrvata. Likovi poput Kosjenke i Regoa, Stribora, Jaglenca, Rutvice, Palunka,
Vjesta, Potjeha, Malika Tintilinia, Svaroia i Bjesomara utjelovljenja su ljudskih moralnih
osobina i osjeaja, kako vjernosti, ljubavi i dobrostivosti, tako i nestalnosti i slabosti. elja za
bogatstvom i enja za dalekim svjetovima kao simboli ljudske udnje za istinom i znanjem
esto se pojavljuju u njenim priama.
Akademija dva ju je puta (1931., 1938.) predlagala za Nobelovu nagradu, primivi je 1937. za
svoga (dopisnoga) lana, kao prvu enu kojoj je dodijeljena takva ast. Kritika je njezinu prozu
drala jedinstvenom sintezom ivotnoga idealizma, naravnosti izraza i delikatnosti rijetkoga
humora (A. G. Mato) pa su je, premda je pisala za djecu, hvalili kolege (A. B. imi, D.
Domjani) i knjievni povjesniari (A. Barac). kolska knjiga, d.d. ustanovila je knjievnu
nagradu Ivana Brli-Maurani 1971. radi promicanja knjievnoga stvaralatva za djecu i
mlade.
esto nazivana hrvatskim Andersenom (radi njene virtuoznosti kao pripovjedaa za djecu) i
hrvatskim Tolkienom (radi posezanja u fantastini svijet mitologije), Ivana Brli-Maurani
svojom originalnou i svjeinom ravnopravno stoji rame uz rame s velikanima djeje
knjievnosti. Djela su joj prevedena na sve vanije svjetske jezike.

102

Djela

Valjani i nevaljani - Pripovijetke i pjesme za djeake. Vlastita naklada, Zagreb, 1902.

kola i praznici - Zbirka pjesama i pripovjedaka za djecu. Hrvatski pedagoki knjievni
zbor, Zagreb, 1905.
Slike. Pjesme - Tiskara C. Albrechta, Zagreb 1912.
udnovate zgode i nezgode egrta Hlapia - Roman za djecu. Hrvatski pedagoki
knjievni zbor, Zagreb, 1913.
Prie iz davnine - Bajke. Matica Hrvatska, 1916.
Knjiga o omladini - Crtice. Vlastita naklada, Zagreb, 1923.
Iz arhive obitelji Brli u Brodu na Savi - Tisak Tipografija D.D., Zagreb , 1934-35.
Jaa Dalmatin, potkralj Guderata - Roman. Knjiara Vasi, Zagreb, 1937.
Srce od licitara - Pripovijetke i pjesme za mlade. Zagreb, 1939.
Basne i bajke - HIBZ, Zagreb, 1943.

uma Striborova - Ivana Brli Maurani - poslala Mare_OS

Zaao neki momak u umu Striborovu, a nije znao da je ono uma zaarana i da se u njoj
svakojaka uda zbivaju. Zbivala se u njoj uda dobra, ali i naopaka - svakome po zasluzi.
Morala je pak ta uma ostati zaarana, doklegod u nju ne stupi onaj, kojemu je milija njegova
nevolja, nego sva srea ovoga svijeta.
Nasjekao dakle onaj momak drva i sjeo na panj, da poine, jer bijae lijep zimski dan. Ali iz
panja izie pred njega zmija i stade se umiljavati oko njega. Ono pak ne bijae prava zmija,
nego bijae ljudska dua, radi grijeha i zlobe ukleta, a mogao je osloboditi samo onaj, koji bi se
s njom vjenao. Bljeskala se zmija kao srebro na suncu i gledala momku upravo u oi.
Lijepe li gujice, Boe moj! Gotovo da bih je i kui ponio, - progovori momak od ale.
Evo budalaste glave, koja e me osloboditi na svoju nesreu, - pomisli grjena dua u guji,
pouri se i pretvori se odmah od guje u ljepotu djevojku, te stade pred momka. Rukavci joj
bijeli i vezeni kao krila leptirova, a sitne noice kao u banice. Ali kako bijae zlobno pomislila,
onako joj ostade u ustima gujin jezik.
Evo me! Vodi me kui i vjenaj se sa mnom! - ree guja-djevojka momku.
Sad da je ono bio siguran i dosjetljiv momak, pak da bre mahnuo uicom od sjekire na nju i da
je viknuo: Nisam ba ja mislio, da se sa umskim udom vjenam, postala bi djevojka opet
gujom, utekla bi u panj i nikomu nita.
Ali ono je bio neki dobriina, plaljiv i stidljiv mladi, pak ga bilo stid da joj ne ispuni elje,
kad se ve radi njega pretvorila. A ba mu se i svidjela, jer je bila ljepolika, a on, neuputan, nije
mogao znati, to joj je ostalo u ustima. Uze on djevojku za ruku i povede je kui. A ivio je taj
momak sa svojom starom majkom i pazio majku kao ikonu.
Evo, majko, snahe, - ree momak, kad stigoe on i djevojka kui.
Hvala Bogu, sinko, - odvrati majka i pogleda ljepotu djevojku. Ali je majka bila stara i
mudra i odmah spozna, to imade snaha u ustima. Ode snaha da se preobue, a mati ree sinu:
Lijepu si mladu izabrao, samo pazi, sine, nije li ono guja! Sin se malo ne skamenio od uda:
otkud njegova mati znade, da je ono bila guja? Razljuti se u srcu i pomisli: Moja majka mora
da je vjetica. I odmah zamrzi na majku.
Poelo njih troje ivjeti zajedno, ali ono zlo i naopako. Snaha jeziljiva, nazlobna, prodrljiva i

103

goropadna.
Bila je tamo litica visoka do oblaka, te snaha zapovjedi jednog dana starici, neka joj donese
snijega sa vrha litice, da se umije.
Nema puta na onu visinu, - ree starica.
Uzmi kozu, neka te vodi. Kuda ona gore, tuda ti naglavce dolje, - ree snaha.
Tamo bio i sin, pa se nasmijao na te rijei, samo da ugodi svojoj eni.
To se tako raalilo majci, da odmah poe na liticu po snijeg, jer joj nije bilo ao ivota. Idui
putem, htjela se pomoliti Bogu za pomo, ali se predomisli govorei: Opazio bi Bog, da mi
sin ne valja. No Bog joj ipak osta na pomoi, i ona sretno donese snasi snijega s litice ispod
oblaka.
Drugog dana zapovjedi snaha baki:
Idi tamo na jezero zamrznuto. Usred jezera ima rupa. Uhvati mi na rupi arana za ruak.
Provalit e se led poda mnom, propast u u jezero, - odvrati baka.
Radovat e se aran, propadne li s njime, ree snaha.
I opet se sin nasmijao, a baka se tako raalostila, da odmah ode na jezero. Pucketa led pod
bakom, plae ona, da joj se suze po licu mrznu. Ali jo ne e da se Bogu moli, taji pred Bogom,
da joj je sin grjean. I bolje da poginem, pomisli baka i ide po ledu. Ali jo nije dolo
vrijeme, da baka umre. Zato preletje nad njom galeb, nosei ribu. Omakne se riba galebu i
padne upravo pred baku. Baka uze ribu i donese sreno snasi.
Treeg dana sjela baka uz ognjite i uze sinovu koulju, da je okrpa. Kad to vidje snaha, poletje
do nje, istre joj koulju iz ruku i viknu:
Ostavi to, sljepice stara, nisu to tvoji poslovi.
I ne dade majci, da okrpa sinovu koulju. Sad se starici posve rastui srce, te ona ode pred
kuu, sjedne na onoj cii zimi na klupu i pomoli se Bogu:
Boe moj, pomozi mi!
Uto vidje ona, kako k njoj ide neko ubogo djevoje, na njemu samo izderana rubina, a rame
pomodrilo od studeni, jer joj se rukav iskinuo. Ali se svejedno djevoje nasmijava jer je umilne
udi. Pod pazuhom joj sveanj trijea.
Hoete li, bako, kupiti lui? pita djevoje.
Nemam novaca, kerce, nego ako hoe da ti okrpam taj rukavi, - ree tuna baka, koja je
jo drala u rukama iglu i konac za sinovu koulju. Baka okrpa djevojici rukav, a djevojka joj
dade sveanj lui, zahvali joj milo i ode dalje, radosna, to joj rame ne zebe.
U vee ree snaha baki: Mi emo poi u goste kumi, a ti da si ugrijala vode, dok se vratim.
Bila snaha prodrljiva i uvijek gledala, gdje da se ugosti.
Kad oni odoe, osta baka sama, pa uze onog trijea, to joj ga prodalo djevoje, i potpali oganj
na ognjitu, a onda ode u komoru po drva. Dok je ona u komori traila drva, zauje, kako u
kuhinji neto pucka, neto kucka: kuc! kuc!
Tko je boji? - upita baka iz komore.
Domai! Domai! - ozovu se iz kuhinje neki sitni glasovi, kao da vrgolje vrepci pod
strehom.
Dalo se baki na udo, to je ovo ovako u noi, i ona ude u kuhinju. Kad ona tamo, ali ono se na
ognjitu istom rasplamsale lui, a oko plamena zaigrali kolo Domai, sve sami muii od
jedva po lakta. Na njima kousi, kapice i opanii crveni kao plamenovi, kosa i brada sive kao
104

pepeo, a oi arke kao ivi ugljen. Izlazi njih sve vie i vie iz plamena, svaka lu po jednog
daje. Kako izlaze, tako se smiju i vrite, prebacuju se po ognjitu, ciku od veselja i hvataju se
u kolo.
Pa zaigra kolo: po ognjitu, po pepelu, pod policu, na stolicu, po upu, na klupu! Igraj! Igraj!
Brzo! Bre! Ciku, vrite, guraju se i krevelje. Sol prosue, kvas prolie, brano rastepoe - sve
od velike radosti. Vatra na ognjitu plamsa i sjaji, pucka i grije; a baka gleda i gleda. Nije joj
ao ni soli ni kvasca, nego se raduje veselju, to joj ga Bog alje na utjehu.
ini se baki, da se pomladila - nasmije se kao grlica, poskoi kao curica, hvata se u kolo sa
Domaima pa zaigra. Ali joj ipak ostalo jo emera u srcu, a to bijae tako teko, te kolo odmah
stade.
Boja brao, - ree onda baka Domaima, biste li vi meni znali pomoi, da ugledam jezik
svoje snahe, pa kad kaem momu sinu, to sam na svoje oi vidjela, moda se opameti? !
Baka stane pripovijedati Domaima sve, kako je bilo. Domai posjedali uokolo po rubu
ognjita, noice ovjesili niz ognjite, nanizali se kao iak do ika i sluaju baku; pa sve
klimaju glavama od uda. Kako klimaju glavama, onako im se are crvene kapice: mislio bi
tko, ono sama vatra na ognjitu plaminja.
Kad je baka svrila pripovijedanje, viknu jedan od Domaih, po imenu Malik Tintilini: Ja u
ti pomoi! Idem u sunanu zemlju i donijet u ti svrajih jaja. Podmetnut emo ih pod koko,
pa kad se izlegu svraii, prevarit e se snaha: polakomit e se kao svaka umska guja za
svraiima i isplazit e jezik.
Svi Domai ciknue od radosti, to se Malik Tintilini tako dobro dosjetio. Jo oni najbolje
vrite, ali ide snaha iz gostiju i nosi sebi kola. Nasrne snaha ljutito na vrata, da vidi, tko to u
kuhinji vriti. Ali kad ona raskrili vrata, a ono: top! - prasne plamen, skoie Domai, topnue
svi u jedan mah noicama o ognjite, ponesoe se nad plamen, poletjee pod krov - kvrcnue
daice na krovu i nestade Domaih. Samo Malik Tintilini ne utee, nego se sakrije u pepelu.
Kako je plamen iznenada prsnuo u vis, a vrata udarila o vratnicu, onako se uplaila snaha i od
straha sjela na zemlju kao vrea. Rastepe joj se kola u rukama, raspadnu joj se kose i eljevi,
bulji oi i vie od jeda:
to je ovo bilo, nesreo stara!
Vjetar podigao plamen, kad si otvorila vrata, - ree baka i mudro se dri.
A to je ono u pepelu? - opet e snaha, jer je iz pepela virila crvena peta opania Malika
Tintilinia.
Ono je eravica, - odvraa baka.
Ali snaha ne vjeruje, nego ustane onako raspletena i ide da vidi iz bliega to je na ognjitu.
Prikuila se licem do pepela, ali se Malik Tintilini hitro baci noicom i kvrcne petom snahu po
nosu. Vie snaha kao da se u moru topi, sva je garava po licu, a pepeo joj posuo raupane
kose.
to je ovo, nesreo stara? - piti snaha.
Poprskao te kesten iz eravice, - odvraa baka, a Malik Tintilini u pepelu puca od smijeha.
Kad je snaha otila da se umije, pokae baka Maliku Tintiliniu, gdje je u komori snaha
nasadila koko, da bude malih pilia za Boi. Jo iste noi donese Malik svrajih jaja i
podmetne ih pod koko umjesto kokojih.
105

Zapovjedila snaha baki, da dobro pazi na koko, pa kad se izlegu pilii, neka joj javi. Pozvat e
snaha itavo selo, da vidi, kako ona ima pilia na Boi, kad ih nitko nema.
Dolo vrijeme, izlegli se svraii. Javi baka snasi, da su pilii izali, a snaha pozove selo. Dole
kume i susjede, malo i veliko, a bio tamo i sin bakin. Snaha zapovjedi baki, da donese gnijezdo
u trijem. Donese baka gnijezdo, podigoe koko, a ono u gnijezdu neto zakrijeti: iskoie goli
svraii, pa skok! skok! po trijemu.
Kad je snaha-guja opazila ovako iznenada svraie, prevari se, polakomi se u njoj zmijina ud,
poletje snaha po trijemu za svraiima i isplazi za njima svoj tanki i iljasti jezik kao u umi.
Vrisnue i prekrstie se kume i susjede, te povedoe svoju djecu kui, jer upoznae, da je ono
zaista umska guja.
Majka pak radosno poe do sina govorei: Otpremi je, sine, otkud si je doveo, sad si na svoje
oi vidio, koga u kui hrani. I mati htjede da ogrli sinka.
Ali sin je bio ba posve budalast ovjek, pa se jo vie usprkosio i suprot sela i suprot majke i
suprot istih svojih oiju. Nee da sudi eni-guji nego jo vikne na majku:
Otkud tebi svraii u to doba, vjetice stara? Nosi mi se iz kue!
E, sad je mati vidjela, da pomoi nema. Zacvili kao ljuta godina i samo umoli, da je bar ne tjera
iz kue, dok je dan, da ne vidi selo, kakvog je sina othranila.
Sin privoli, da mati ostane do veera jo u kui. Kad je dola veer, uze baka u torbu neto
kruha i neto onih lui, to joj ih je dalo ubogo djevoje. A onda ode kukajui iz kue sinove.
im je mati prela preko praga, utrne se vatra na ognjitu i pade raspelo sa stijene. Ostadoe sin
i snaha u mranoj izbi - i sada sin osjeti, kako je poinio veliku grehotu na majci, i pokaje se
jako. Ali ne smije da eni o tom govori, jer je plaljiv, nego joj kae:
Hajdemo za materom, da vidimo, kako e poginuti od studeni.
Skoi veselo zlorada snaha, nae im kouhe, obukoe se i odoe iz daleka za staricom. A baka
alosna ide po snijegu, u po noi, preko polja. Kad je dola na jedno veliko strnite, uhvati je
takova studen, da nije mogla dalje. Zato izvadi iz torbe one lui, razgrne snijeg i potpali vatru,
da se malo ugrije.
Jedva se lui rasplamsale, ali ono udo! Eto iz njih izlaze Domai, upravo kao da je na kunom
ognjitu! Iskakuju iz vatre sve uokolo u snijeg, a za njima iskre frcaju na sve strane u tamnu
no.
Milo je baki, gotovo bi proplakala od milinja, to je ne ostavie samu na putu. A oni se kupe
oko nje, smiju se i zvide.
Boja brao, - ree baka, - nije meni do radosti, nego mi hajde pomozite u nesrei.
Pripovjedi baka Domaima, kako se budalasti sin jo vie pozlobio na nju, otkad se i on i selo
uvjerili, da je u snahe zaista gujin jezik.
Izagnao me, a vi pomozite, ako znate. Malo ute Domai, malo tepu snijeg s opania i ne
znaju baki savjeta. Ali onda Malik Tintilini ree: Hajdemo do Stribora, starjeine naega. On
svaemu savjeta znade.
I odmah se Malik popne na glogov grm, zviznu u prste, a ono iz mraka preko strnita dokasa k
njima jelen i dvanaest vjeverica. Posadie baku na jelena, a Domai posjedae na vjeverice i
pooe put ume Striborove.
Jau oni kroz no - na jelenu rogovi i paroii, a na svakom paroiu zvjezdica. Sjaji se jelen
i kazuje put, a za njim juri dvanaest vjeverica, a u svake vjeverice dva oka kao dva draga
106

kamena. Jure oni i ure, a za njima izdaleka tri snaha i sin, sve im nestaje sape. Tako stigoe
do ume Striborove, i ponese jelen baku kroz umu.
Spozna snaha sve u mraku, da je ono uma Striborova, gdje je ona ve jednom radi grijeha
ukleta bila, ali od velike zlobe ne moe se ni sjetiti svojih novih grijeha, ni pobojati se za njih,
nego se jo vie raduje govorei: Propast e neuka baka u ovoj umi sred tolikih arolija - i
poletje jo bre za jelenom.
Donese dakle jelen baku pred Stribora. Stribor pak bijae umski starjeina. Sjedio je sred
ume, u dubu tako velikom, da je u njem bilo sedam zlatnih dvorova i osmo selo, srebrnom
ogradicom ograeno. Pred najljepim dvorom sjedi Stribor na stolici, u crvenoj kabanici.
Pomozi baki, propala je od snahe-guje, rekoe Domai Striboru, kad mu se bijahu poklonili i
oni i baka. Pripovjede oni sve, kako je bilo. A snaha i sin douljali se do duba, pa kroz crvoto
gledaju i sluaju to e biti.
Kad su Domai svrili svoju pripovijest, ree Stribor baki:
Ne boj se starice! Ostavi snahu, neka ivi u zlobi, dok je zloba ne dovede opet onamo, otkuda
se prerano oslobodila. A tebi u lako pomoi. Gledaj tamo ono selo, srebrom ograeno!
Pogleda baka, a ono njezino rodno selo, u kojemu je mladovala, a u selu protenje i veselje.
Zvona zvone, gusle gude, zastave se viju, a pjesme podcikuju.
Unii kroz ogradicu, pljesni rukama i pomladit e se odmah. Ostat e u selu svome, da
mladuje i da se raduje, kao pred pedesetak godina! - ree Stribor.
Razveseli se baka kao nikada, poletje odmah do ogradice, uhvatila se ve rukom za srebrna
vrataca, ali se uto jo neega sjetila, pa upita Stribora:
A to e biti od mog sina?
Ne budali, bako! - odgovori Stribor: - Otkud bi ti za svoga sina znala? On e ostati u ovom
vremenu, a ti e se vratiti u mladost svoju! Ni znati ne e za kakvog sina!
Kad je baka ovo ula, zamisli se teko. A onda se polako vrati od gredice, doe natrag pred
Stribora, nakloni se duboko i ree:
Hvala ti, dobri gospodaru, na svemu dobru, to mi ga daje. Ali ja volim ostati u svojoj
nesrei, a znati, da imam sina, negoli da mi dade sve blago i sve dobro ovoga svijeta, a da
moram zaboraviti sina!
Kad je baka ovo izrekla, strahovito jeknu cijela dubrava, prestadoe ari u umi Striborovoj, jer
je baki bila draa njezina nevolja, nego sva srea ovog svijeta.
Zanjie se itava uma, provali se zemlja, propade u zemlju ogromni dub sa dvorovima i sa
selom srebrom ograenim, nestade Stribora i Domaih, - ciknu snaha iza duba, pretvori se u
guju - utee u rupu - a majka i sin naoe se nasred ume sami, jedno uz drugo.
Pade sin pred majku na koljena, ljubi joj skute i rukave, a onda je podie na svoje ruke i nosi
kui, kuda sretno do zore stigoe. Moli sin Boga i majku, da mu oproste. Bog mu oprosti, a
majka mu nije ni zamjerila bila.
Momak se poslije vjenao s onim ubogim i milim djevojetom, to im bijae dovela Domae u
kuu.
Jo i sad sretno ive svi zajedno, pak im Malik Tintilini u zimnje veeri rado na ognjite
dohodi.

107

FRAN GALOVI (1887-1914)

Pjesnik koji je ostavio nedovren ciklus kajkavskih stihova Z mojih bregov kojim se predstavio
ne samo kao originalan pjesnik, ve i kao stvaralac koji je pokazao kako se kajkavskim
jezikim medijem mogu poetski kreirati i najdublji emocionalni intenziteti.
Galovi je svoj ciklus komponovao u etiri godinja doba vraajui se iskonskim izvorima
ivota, tj. poistovjeujui se sa rodnim krajem (Podravinom). Iskazao se kao autohtoni pjesnik
ija poezija progovara samo njegovim glasom, njegovim osjeanjima i traumama. Elegina u
svojoj osnovi, sva u nekim zloslutnim osjeanjima straha, tjeskobe i smrti, , on govorei o
odlasku zapravo stalno pjeva o povratku. U poeziji je prisutan doivljaj ljepote rodnog
pejzaa, vjetra, sunca i oblaka, a opet priroda je samo dekoracija koja pojaava njegove
unutranje emocije i doivljaje. Galoviev pejza je integralni dio pjesnika i nekom
magnetskom snagom ga stalno vue da mu se vrati, bar u poeziji i mislima.
JANKO POLI KAMOV (1886-1910)
Bio je najizrazitiji avangardist u tom razdoblju, pjesnik, pripovjeda, dramatiar i polemiar.
Kamov je napisao prvu zbirku Psovka(1907) koja je za publiku bila pravi ok. Bila je to
sablazan za licemjerno graansko drutvo koje nije prihvatalo takve teme i takav nain
komuniciranja pjesnika sa itaocima. Taj stil je nastavio i u zbirci Itipana hartija koja je, kao
i prva, u totalnoj suprotsnost sa svim novirma i pravilima ritma i rime, pa predstavlja zanimljiv
tip simboliko-impresionistike poezije. Umjesto poezija sklada i ljepote, pie poeziju pobune,
krik ovjeka koji trai neogranienu i nesputanu slobodu duha i linosti. Kao kranjevi i
Galovi, slui se biblijskom terminologijom, udarao po svetinjama drutva, po dogmama koje
niko nije smio ruiti. Tako je napisao slino biblijskoj temi svoju Pjesmu nad pjesmama koja
je potpuno obrnuta od one napisane u Bibliji, jer hvali strast, blud, preljub i sve druge
nezakonite radnje koje Biblija kritikuje. Takav je bio i u prozi i dramskom stvaralatvu.

108

TIN UJEVI (1891-1955)

Za njega kau da je klasik hrvatskog modernizma i jedan od najznaajnijih njegovih
predstavnika. Roen u dalmatinskom mjestu Vrgorcu u inovnikoj porodici,umro u
Zagrebu.ivio u Zagrebu, Beogradu, Sarajevu i Splitu i ve prvim svojim radovima (1909)
privukao panju knjievne kritike. Napisao mnogo djela,a neka zbog boemskog naina ivota
su nestala i upropatena. Pisao pjesme i eseje. Poznata su mu djela Lelek sebra, Kolajna, Auto
na korzu, Ojaeno zvono, edan kamen na studencu i dr,eseji Ljudi na vratima gostionice,
Skalpel kaosa, Nedjela maloljetnih i dr.
Ujevi je introvertni pjesnik sa snanim podtekstom, drug i supatnik malih ljudi, patnik,
novinar, lutalica, poznavalac i orijentalne i zapadno-evropske knjievnosti i filozofije. Za njega
kau da je klasik naeg moder-nizma koji je stvorio heterogeno djelo u kom su dana bogata
ivotna iskustva.
Ujevi je pripadnik mladog buntovnog narataja hrvatskih intelektualaca i u jednoj fazi rada,
osobito za vrijeme emigracije u Parizu, isticao se antiaustrijskim lancima i vatrenim govorima
o slobodi domovine. Polemizirao i sa Matoem i svim onima koji su popustili u svojoj ljubavi i
aru prema slobodi, ovjeku i domovini. Na njega je uticao Bodler (Baudelaire) i Rembo.
Prve dvije zbirke pjesama (Lelek sebra(1920) i Kolajna(1926)) napisao je kao jednu knjigu, ali
ih je izdava razdvojio i tampao u Beogradu i to irilicom i ekavski. Do II sv. rata objavio je
jo Auto na korzu i izbor Ojaeno zvono. Jedno vrijeme zabranjeno mu je tampanje djela od
strane komunizma,a kasnije je dozboljeno, pa objavljuje Rukovet i edan kamen na studencu.
Poezija Tina Ujevia, kad se pojavila u javnosti, predstavljala je pravo otkrie za itaoce i
kritiare. Hrvatsku poeziju nekoliko stoljea nakon renesanse, ponovo je svojim obrazovanjem
vezao za Evropu. Zato u njegovom pjesnitvu ima i renesansne razigranosti i neobarokne
kienosti.
Ujevi je u poeziji naglasio akcente vlastite tragike (Svakidanja jadikovka) i izrazio duboke
tajne spiritualne, netjelesne ljubavi. Stvorio je pjesniki pluralizam vidljiv u svakoj njegovoj
pjesmi.
Za Ujevia kau da je pjesnik "psalmske jezgrovitosti i slikovisosti", "intenzivan liriar moan
u izrazu" i predstavlja pjesnike nove, revolucionarne estetike. Neki kau da je Hajneovac, neki
bodlerovac, neki vitmenovac,ali je uvijek svoj i originalan. On je pesimista, ali taj pesimizam
nije pesimizam nemonika, ve monika. Posmatrano egzistencijalistiki, Ujevi je bio pjesnik
baen u crnu jamu. On se odrie poze, uvijek je iskren i prirodan. Slika kako je ovjek malen u
odnosu na vrijeme u kom ivi, u osnosu na vasionu. Veinu ovjeanstva ine boemi, bekrije,
propalice, pa-ranoici, leevi, a i mi emo uskoro biti dio tog blata u kom se jedinka zau-vijek
gubi. On je svjestan da stoji pred Tajnom koju ne moe odgonetnuti. Pjesnik je i utvara i tajna
i sudbina i mora izgoriti za svoje ideale.

Tin Ujevi
Puno ime

Augustin Josip Ujevi

Roenje

5. srpnja 1891.
Vrgorac, Hrvatska

Smrt

12. studenog 1955.

Zagreb, Hrvatska

Knjievne vrste

poezija

Knjievni period

hrvatska avangarda

109

Vanija djela

Potpis

Tin Ujevi (Vrgorac, 5. srpnja 1891. - Zagreb, 12. studenog 1955.), hrvatski pjesnik.

Podrijetlo i djetinjstvo
Tin Ujevi se rodio u Dizdara kuli u Vrgorcu. Njegovo puno ime bilo je Augustin Josip Ujevi,
po starom obiaju upe imotskih Poljica, gdje su svoj pokrtenoj djeci davana dva imena.
Njegov otac, Ivan Ujevi, bio je uitelj rodom iz Krivodola u Imotskoj krajini, dok mu je
majka Braanka, iz mjesta Milne. Tin je roen kao jedno od petero djece od kojih su dvoje
umrli jo u djetinjstvu.S oeve strane je mogao naslijediti odreen knjievni talent, poto je on
kao uitelj bio sklon knjievnosti te i sam pisao. Tin je prva tri razreda osnovne kole polazio u
Imotskom, kada seli u Makarsku gdje zavrava osnovnokolsko obrazovanje. 1902. odlazi u
Split gdje se upisuje u klasinu gimnaziju i ivi u nadbiskupijskom sjemenitu. U svojoj
trinaestoj godini poinje pisati pjesme od kojih nita nije sauvano (po njemu je njegovo prvo
djelo kratak tekst "Voda" koji je zavrio u kou za smee nekog urednika). 1909. godine Tin
maturira u Splitu s odlinim uspjehom, odrie se mogunosti zareenja te odlazi u Zagreb
upisujui studij hrvatskog jezika i knjievnosti, klasine filologije, filozofije i estetike na
Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Te iste godine objavio je svoj prvi sonet "Za novim
vidicima" u asopisu "Mlada Hrvatska".
Tin Ujevi, oko 1940.

Tin Ujevi izlazi iz bifea "Tip-top" u Zagrebu U poetku vjerni oboavatelj Matoa, javno se
odrekao Rabbia (lanci Cezar na samrti; Barres i Oinobarres, 1911.) i zametnuo polemiku s
njim, jedinu polemiku koju je Mato elio izbjei, pa je na grube Ujevieve napade odgovarao
iznenaujuom mlakou. Oito, bio mu je drag ovaj Discipulus, moda i zato jer je osjeao
njegov talent; a ni Ujevi se nikada nije uspio do kraja rastati i udaljiti od Matoa, koliko god
ga se odricao. Meu njima je zauvijek ostala neka udesna iracionalna veza. Poao je dakle od
110

Matoa i doao do Baudelairea, otkrivajui ga i prihvaajui matoevskim iskustvima i

poticajima. Ali, odrekavi se Uitelja, komu se mladi Ujevi i mogao okrenuti ako ne
Baudelaireu, osnivau modernoga europskog pjesnitva? "Bio je moda u meni jedan
Baudelaire prije nego jedan Ujevi." Napisao je tu reenicu u eseju Muenitvo ivota i raj u
afionu. Smisao je jasan: Baudelaire nije njegov uzor, on je njegov dvojnik. Baudelaireovski
ponor doivljavao je u sebi kao najdublju poetsku opsesiju ("Ponore! more povrh moje glave"),
ali je tom ponoru suprotstavio visine, let prema suncu, prema zvijezdama, prema apsolutnom
(Visoki jablani: egzemplarno simbolina pjesma filozofske vedrine). Tako je Ujevi iao
tragom Baudelairea: opirui mu se. Isti odnos imao je i prema Rimbaudu. Njegov dramatini
Ispit savjesti (u "Savremeniku" 1923.) otkriva rimbaudovske dileme, koje konano rjeava
antirimbaudovski: nije se odrekao umjetnosti i vratio urednom graanskom ivotu kao
Rimbaud, nego se odrekao urednoga graanskog ivota da bi se sav posvetio svojoj sumnji, to
jest umjetnosti, u koju je moda upravo zato toliko sumnjao jer je toliko vjerovao u nju.Prve
dvije zbirke pjesama, Lelek sebra (1920.) i Kolajna (1926.), dva neopetrarkistika ljubavna
brevijara, napisao je tijekom rata u Parizu kao jedinstvenu zbirku; samovoljom nakladnika
razdvojene su i tiskane u Beogradu, i to irilicom i ekavski, premda su napisane izvorno
hrvatskim jezikom. Izlazak druge zbirke doekao je s iznenaenjem i nezadovoljstvom ("Zato
me je i otampanje Kolajne, u ovim prilikama i sa takvim zadocnjenjem, toliko "contrarie",
oneraspoloilo. No, uostalom, S.B.C., kojemu to ne odobravam nikako, i otro prosvjedujem,
jer nisam htio da nita izdajem na tzv. srpskoj irilici...", pisao je tada Krklecu.) Do Drugoga
svjetskog rata objavio je jo zbirku Auto na korzu (1932.) i reprezentativni izbor svoga
pjesnitva Ojaeno zvono (1933.). Komunistike vlasti zabranile su mu 1945. javno
djelovanje, pa je nekoliko godina ivio kao anonimni prevodilac. Tek izabranim pjesmama
Rukovet (1950.), zaslugom Jure Katelana, koji ju je i priredio, Ujevi se otkriva novom
narataju itatelja, da bi posljednjom zbirkom edan kamen na studencu (1954.) potvrdio
vodee mjesto u hrvatskom pjesnitvu. Osobenjakim nainom ivota skrivao je tajnu svoje
intimnosti, pa je godinama bio u sreditu pozornosti posjetilaca boemskih kavana i gostionica u
Beogradu, Sarajevu, Splitu i Zagrebu, gdje je, tim redom, proveo sve godine ivota od povratka
iz Pariza 1919. do smrti.im se objavila u svojoj veliini, Ujevieva poezija predstavila se kao
izazov: i itateljstvu i naoj knjievnoj, pjesnikoj tradiciji. I to dvostruki izazov, s dva
suprotna predznaka. Jednu od njih prihvaa, ali ne zato da joj se pokori nego da se nadmee s
njom. Drugu otklanja i pobija. Hrvatska renesansna i barokna pjesnika rije bila je glas
europskoga kulturnog podneblja. S tim podnebljem Ujevia veu i odgoj i naobrazba. To je
dakle tradicija kojoj se obraa i kojoj eli pripadati. Zato u njegovu pjesnitvu ima i renesansne
razigranosti i neobarokne kienosti. S preporodom u XIX. stoljeu poinje nae nesretno
zaostajanje. Hrvatski pjesnici kao da su u tom trenutku posumnjali u svoje pravo na estetsku
autonomiju; svjesni teine povijesnog trenutka u kome se tada nalazio hrvatski narod, oni su
preuzeli na se krupne nacionalne zadatke, podredivi im i svoje umjetnike elje. Nastaje oblik
hibridne knjievnosti, koja u slubi nacionalnih ciljeva zadovoljava politike i drutvene
potrebe, ali zanemaruje umjetnost. To pjesniko nasljee Ujevi ne prihvaa i pobija.injenica
da se pjesniki oglasio 1909. u pravakoj "Mladoj Hrvatskoj", u drutvu mladih koji su tvorili
Matoev krug, ne pobija nego potvruje tu tvrdnju. Jer Mato je poslije mnogih godina bio prvi
dosljedni Europljanin u hrvatskoj knjievnosti, prvi koji se opet zagledao preko mea svoje
male domovine, i ako je iim privukao pozornost i pribavio odanost tadanjih mladih literata,
pribavio ju je tom znaajkom svoje pojave. Do Ujevieva najprije osobnog udaljavanja od
Matoa, a zatim i knjievnog raskida s njim, doi ce u trenutku kad je mladi, samouvjereni
Discipulus pomislio, da Rabbiev raskid s naom zaostalom pjesnikom prolou patetinog
rodoljublja nije ni dostatno jasan ni dostatno iskren. Dakle ni dostatno odluan.Doba
matoevskih soneta kao to su Mrtva domovina ili Nae vile ostalo je trajno za njim.Ujevi
je u pjesmama ostvario snane akcente osobne tragike (Svakidanja jadikovka), izrazio duboke

111

tajne spiritualne, netjelesne ljubavi (u Kolajni), ispjevao himnike psalmodije radu i

ljudskom bratstvu (Pobratimstvo lica u svemiru; in sputanih ruku), skladao sloene filozofske
refleksivne orkestracije (Riokosi Mesije), razvijao simboline vizije svemirskih zvjezdanih
prostranstava i enje za visinama (Visoki jablani), zanosio se raskonom ditirambinou
(Svetkovina rua) i predavao zreloj, mudroj starakoj skruenosti i sladogorkom pomirenju sa
ivotom takvim kakav jest (Molitva za koru kruha i zdjelu lee; Ganutljive opaske; Hymnodia
to mou somati). Piui poeziju sad u rigorozno zatvorenoj formi, sad u nesputanoj otvorenosti
slobodnog stiha, proetu uvijek blistavim sjajem svjee imaginacije modernog intelektualca i
erudita, Ujevi je, kao nedostini arobnjak rijei, ostao dosljedno izvan svih knjievnih kola i
struja, blizak svima a istodobno razliit od svih, pa i kad je iskustvom nadrealistikih
nastojanja prodirao u zaumlje, ili kad je proputao u svoj stih zrnca ekspresionizma i dadaizma
koje tee razaranju oblika. I kutrava asocijativnost u nevezanom stihu i u pjesnikoj prozi, i
retoriko-patetiki nacionalni i drutveni aktivizam u raspjevanom himnikom tonu: sve to
tvori Ujeviev "pjesniki pluralizam", vidljiv ve u njegovim prvim pjesnikim radovima
(pjesma Veliki poetak, 1913.).Na neizgovoreno pritajeno pitanje: kako je mogua ovolika
razliitost u jedinstvenom pjesnikom djelu? Sam je odgovorio naslovom pjesnike
proze:"Jedna sam osoba sloena od vie drugih". Da mu nije bilo osobito stalo do te tvrdnje,
ne bi je ponovio u prvoj strofi svoje velike pjesme Vasionac:"Sto glasova iz stotine grla, iz
dubina stostruke mi svijesti [...]".Jedan je dakle Ujevi koji pjeva Molitvu Bogomajci za rabu
boju Doru Remebot, drugi koji himnikim stihovima slavi tijelo iako je ono kua grijeha, a
neki sasvim trei je onaj koji, pomiren sa svim zlima svijeta, skrueno i mudro moli:"Daj
pravdu nama i neprijatelju, dvije mrlje ulja u istome zelju".Upravo ovaj stih je dobar povod da
se upozori na mediteransko podrijetlo njegova djela. Ne samo poezija nego i sva njegova
proza, i ne samo tematikom nego i onim to moemo nazvati ivotnim i ivotvornim prostorom
djela, odie jugom, junim ozrajem, junjakom aromom i svjedoi o mediteranskom duhu
pjesnikovu. (Nije sluajno napisao studiju Kreta, matica sredozemnitva, 1944.) Od onoga
ve citiranog stiha iz Kolajne ("More! ponore [...]" etc.), preko brojnih metafora kao to su
"nebo mora", "more kamena" do klasinih izvora njegove inspiracije (kao to je ona velebna
pjesma tijelu), znae privrenost mediteranskom podneblju i klasinim temeljima antike
kulture, koji su tu sauvani.Od Dioklecijana do Markantuna Dominisa i od Luke Botia do
splitskog ribara i tipinog dalmatinskog "oriinala" Danila orka, s kojim se dnevno
dopisivao, kroz Ujeviev opus mimohode batinici drevne kulture Grka i Latina, koji na naim
obalama ostavie tragove svoga negdanjeg svijeta i neumrlog duha. Prizivajui sjeanje na
Marka Marulia, pjesnika "U versih harvacki" sloene velike pjesme Judite, Ujevi pie
klasini Oprotaj (u Hrvatskoj mladoj lirici) klesanim jezikom i manirom naih
staroakavskih pukih zainjavaca Marulieva vremena, budei uspomenu i na slavnu hrvatsku
"bainu" i na te klasine antike temelje, na kojima su niknuli hrvatska kultura i hrvatska
umjetnost. Davno je upozoreno, i to s punim pravom, da je taj sonet zapravo Ujeviev intimni,
nacionalni i pjesniki program, po znaenju srodan Matoevu sonetu Mlada Hrvatska; a
upozoreno je i na to, takoer s razlogom, da ona "mlada plafca" koja se "usrid luke" sprema na
novu plovidbu, podrazumijeva i Baudelaireov Voyage, baudelaireovsko putovanje za eljama
koje su sline oblacima i nedostine kao oni. Tako se Oprotaj javlja kao kljuna karika u
zlatnom lancu Ujevievih pjesama: spona koja ih trajno vee s antikom i s Mediteranom, s
"bainom" i s modernitetom, s Hrvatskom i s Europom.Bogatstvo duha, dubinu misaonih
podviga, enciklopedijsku irinu tematskih interesa i solidnu obavijetenost o problemima
kulture i umjetnosti: sve te osebine svoga intelekta obilno je rasuo i na nekoliko tisua stranica
knjievnokritike i teorijske, esejistike, polemike, feljtonistike, znanstveno-popularne i
politikopublicistike proze, razbacane u stotinama publikacija, a reprezentativni izbor
njegovih knjievnih studija i eseja uao je u knjige Ljudi za vratima gostionice i Skalpel
kaosa (obje 1938.). U njima se na specifini ujevievski nain sretno proimlju osobne

112

ispovijesti autobiografskog karaktera i bizarnost vlastitih stajalita o mnogim naelnim i

praktinim pitanjima umjetnosti, egzaktna povijesno-biografijska dokumentacija i lucidnost
individualnog poniranja u stilskom jedinstvu pjesnike rijei. itajui njegovu poeziju,
prizivamo u sjeanje dijelove njegovih eseja; a teko bismo mogli govoriti o njegovim esejima
a da ne potraimo oslonac u njegovoj poeziji.Iako u iroj javnosti po tome nije prepoznat,
Ujevi je napisao obujmom ne preveliku, ali vrlo vrijednu pjesniku prozu, s izvornom
stvaralakom snagom. Neke od tih pjesama u prozi su neto poznatije, kao "Uspavanka iz
Krivodola", dok je mnogima nepoznata ostala pjesnika proza istinske veliine i znaaja poput
"Predigra bure", "Pjesma o biseru", "Utjeha", "ivci" i "Priznanje" - pjesma u prozi ijim je
prijevodom Tin predstavljen na pjesnikoj veeri u New Yorku 2007. godine. Svjesni
nepravedne zapostavljenosti Tinove pjesnike proze, Drutvo hrvatskih knjievnika objavilo je
2000. godine kao posebnu knjigu Tina Ujevia "Pjesme u prozi".

Veliki pjesnik u svom elementu.

Tin Ujevi je kao nijedan hrvatski knjievnik poznat po brojnim zgodama i anegdotama. Ovdje
navodimo samo neke:- Jednom, dok je spavao na klupi u parku, Tina je probudio lokalni
policajac. No, im je vidio da je rije o tada ve slavnom knjievniku, poeo se urno
ispriavati. "Ma ne morate mi se ispriavati", rekao je Tin, "iako bi bio red da ste prvo
probudili podstanara", aludirajui na beskunika koji je spavao pod klupom.- Tin nije volio
sudjelovati u razgovorima, za vrijeme brijanja u brijanici. Svejednako, brija mu je esto
dosaivao forsiranim razgovorima. Jednom ga brija upita: "Kako hoete da vas obrijem?". "Bez rijei" - odgovori mu mirno Tin.- Ujevia, koji je ostao neenja do kraja ivota, neki
prijatelji upitae, zato se ne eni. "Ljudi se trebaju eniti, bogovi mogu, a pjesnici ne smiju" odgovori im Ujevi.- Kako je Tin bio iznimno domiljat i lucidan dobro prikazuje sljedea
anegdota. Jedan veseljak iz njegovog drutva, vidjevi ga kako s praznom aom stoji u
gostionici, priao mu je i rekao: "Slai neto na brzinu i platit u ti pricer." Tin ga i ne pogleda
i ve mu preko ramena dobaci: "Ne, prijatelju, rekao si dva!". Kako je upravo trenutano
slagao, ovaj aljivdija mu je morao platiti pie.
Notturno
Nocas se moje celo zari,
nocas se moje vijedje pote:
i moje misli san ozari,

113

umrijet cu nocas od ljepote.

Dusa je strasna u dubini,
Ona je zublja u dnu noci:
Placimo, placimo u tisini,
Umrimo, umrimo u samoci.

Uhapsen u svojoj magli

Uhapsen u svojoj magli,
zakopcan u svojem mraku,
svako svojoj zvijezdi nagli,
svojoj ruzi, svojem maku.
I svak zudi svetkovine
djetinjastih blagostanja,
sretne mrene i dubine
nevinosti i neznanja.
I na oblak koji tisti,
i na munju koja prijeti,
nasa blaga Nada vristi:
biti cisti. Biti sveti.
I kad nema Naseg duha
medju nama jednog sveca,
treba i bez bijela ruha
biti djeca, biti djeca.
Igracka vjetrova
Pati bez suze, zivi bez psovke,
i budi mirno nesretan.
Taste su suze, a jadikovke
ublazit nece gorki san.
Podaj se pjanom vjetru zivota,
pa nek te vije bilo kud;
pusti ko listak nek te mota
u ludi polet vihor lud.
Leti ko lisce sto vir ga vije
za let si, duso, stvorena.
Za zemlju nije, za pokoj nije
cvijet sto nema korijena.

114

DOMINACIJA EKSPRESIONIZMA U HRVATSKOJ

1918. godine, kad je ujedinjena Hrvatska sa Srbijom, dolazi do potresa unutar hrvatskog bia
to se odrazilo i u knjievnim djelima. Nesposobnost vodeih hrvatskih politiara uveden je
hrvatski narod nakon austrougarske tamnice u drugu, jugoslavensku u kojoj e provesti skoro
jedno stoljee. Dio hrvatskih pisaca bio je sklon ideji jedinstva Junih Slavena, pa su
nastupali kao zagovornoci ugoslavenstva (alski, Vojnovi, Nazor, Andri), dok su drugi pisci
pisali djela koja su tijesno vezana uz svoj narod. To je vrijeme "nove knjievnosti" koju
najavljuju asopisi Kokot(1916) i Vijavica(1917) koju ureuje Antun Branko imi, te
Plamen(1919) koji ureuje Miroslav Krlea. Hrvatska prihvata uticaje srednjoevropskog
duhovnog prostora gdje u to doba vlada poetika ekspresionizma kao pogled na svijet i
umjetniki stil ija je deviza: ui u predmete, stvari i pojave, izraavati ono to je u njima,
iznutra, ne slikati, ili opisivati, ve doivljavati i izraavati, ne fotografirati, nego razvijati
svoje vizije i privienja, a u prvom planu afirmisati teme kao to su bolest, smrt, zloin, rat,
nesree, poari, poplave, bogotraenje, erotika. Slikati psihopatoloke likove, ljude sa dna,
talog ivota u kojima ima mnogo vie moralnih vrijednosti, nego u uglednih prvaka to je
poetika ekspresionizma. Na toj osnovi ekspre-sionizam se razvio u knjievni pokret neomeen
tematskim granicama i nesputan estetskim konvencijama. Zagledan u rune stvari ivota, u
njegovo nalije, u vrijeme krize duha u Evropi izazvane naglim irenjem industrije,
prihvaena je ta tematika kao izraz autentinih potreba jednog vremena.
Neki kau da se ekspresionizam javlja kao oblik pobune unutarnjeg ovjeka protiv vanjskog
svijeta u kome mu je ivjeti.
U Hrvatskoj se javio prvih godina formiranja jugoslavenske drave, pa su djela bila izraz
nesklada izmeu stvarnosti i ovjekovog bia U novoj dravi vlada potpuni haos svih moralnih
i drugih vrijednosti ivota, to izaziva sve vei otpor hrvatskog puka koji se suprotstavlja
nabusitosti i primitivizmu srbijanskih andara koji su preko noi preplavili Hrvatsku.
Knjievnost odraava vrijeme pljake, korupcije, otimaine i terora na koji hrvatski narod nije
navikao. Vrhunac je dostignut 1928. kad je u beogradskoj Narodnoj skuptini velikosrpski
etniki komita Punia rai ubio hrvatske zastupnike Pavla radia i uru basarieka, a smrtno
ranio Stjepana Radia, priznatog vou hrvatskog naroda.
U takvim uslovima ekspresionizam u Hrvatskoj je afirmisao moralnu obnovu ovjeka i
ovjeanstva uopte, postao dominantan stil izraavanja koji su prihvatila prva hrvatska pera
meu kojima se osobito izdvaja.
Hrvatska knjievnost izmeu dva rata je njegovala dva kljuna stila:
- razdoblje ekspresionistikih stilova koje traje do 30.tih godina 20. st.
- i razdoblje realistikih stilskih tendencija, ali s novom literarnom autentinou u kojoj je
u prvom planu socijalna literatura koja traje do 50-tih i 60-tih godina prolog stoljea.
Tako u hrvatskoj knjievnosti do 50-tih godina djeluju tri generacije pisaca: prva, koja
znaajnija djela poinje pisati 1917. (A.B.imi, M.Krlea, T. Ujevi, A.Cesarec, G.Krklec); a
svi pisci aktivno stvaraju i u toku II sv. rata; drugi generaciju ine pjesnici 30-tih godina koje
predvodi Dobria Cesari,a slijede ga D. Tadijanovi i I.G.Kovai, Novak Simi, Ivan
Donevi, V.Kaleb, a treu mlai pisci koji piu odmah poslije rata (J.Katelan, V.Parun, Jure
F.Ploar, M.Boi i dr.

115

Antun Branko imi

(Drinovci kod Gruda, 18. studenog 1898. - Zagreb, 2. svibnja 1925.), hrvatski pjesnik i esejist.
imi bijae pjesnikom izrazite tenje da zgusnutim, krtim stihom intenzivira doivljaj svijeta.
Takav je bio i kao esejist i kritik: volio je strogi red, uvao se razlivenosti i praznine. Roen u
Hercegovini (Drinovci), zapoeo je pjesmama koje oponaaju A. G. Matoa, ali je naglo izveo
dramatski zaokret, napustio sedmi razred zagrebake gimnazije, pokrenuo asopis, primio
ekavski izgovor (u emu e ga ubrzo kratkotrajno slijediti i mnogi drugi hrvatski pisci) i
nastupio kao novi pjesnik i kritiar, nadahnut bekim ekspresionistikim asopisom "Der
Sturm", pa je slijedio i njegov program s uporitem u posvemanjem negiranju tradicije i
osporavanju bilo kakve sveze izmedu knjievnosti i stvarnosti u kojoj ona nastaje. Prvim
svojim asopisom ("Vijavica", 1917.), a zatim i drugim ("Juri", 1919.), saeto je oznaavao
svoj knjievni smjer sadran u (ekspresionistikom) uvjerenju, da je umjetnost najintenzivniji
doivljaj svijeta i da zato ne smije, pa i ne moe biti angairana u slubi bilo koje tendencije.
Ako to u ono doba i nisu vie bile nove misli, jer su ih ve zagovarali i hrvatski modernisti, one
su sada bile izgovarane nainom koji do tada u nas nije bio poznat.Donadini je uzvikivao
"dolje estetike i dolje ukus", a imi, kao da nastavlja na te uzvike, zahtijeva da pisci odbace
svu dekorativnost i otmjenost, da skinu, kako on kae, i odijelo sa sebe, i "kragne, manete,
kravate, alove i sve ono drugo, da bacimo iz sebe sve trope, figure, metonimije, aliteracije,
asonance, klimakse, sve ono to je ukus, to je retorika i 'lepota', to e rei sve ono to je
suvino - i da govorimo istinu". Iako je polemiki intoniranom, matoevski britkom i
neumoljivom kritikom znatno utjecao na knjievna zbivanja i uope na razmiljanja o
knjievnosti, najdublji trag ostavio je kao pjesnik. Prvi je u nas, poslije kratkotrajnog
poetnitva, naelno otklonio vezani stih i rimu pa progovorio pregnantnim, esto i grafiki
simetrinim slobodnim stihom, te stvorio uzor poezije kreirane "iznutra", kao najintenzivnijeg
doivljaja svijeta. Pjesnik tijela, grada i siromaha, nije svoje teme vidio u socijalnom nego
iskljuivo u individualno-psiholokom znaenju. Pjesnik ljubavi i smrti, osjeao je trajnu
tjeskobu i duhovni nemir, ali i svijest da je pred kljunim pitanjima ivota i svemira nemoan
kao ovjek, a kao pjesnik moe ga samo spoznavati. Reskou svoga stiha prodirao je kao
otricom noa u dubine ljudskoga bia, u njegovu egzistencijalnu samou. Zato njegove
pjesme, naoko tako hladne i esto svedene na gole konstatacije u izravnom iskazu, blistaju
dalekim astralnim sjajem.
U tako kratko vrijeme, koje ne ispunjava ni puno desetljee, preavi put od matoevskowiesnerovskog impresionizma do osloboenog a formalno stijenjenog ekspresionizma, postao
je virtuoz koji s malo rijei otvara bezdane prostore misli i ivotnog smisla. Znao je graditi
pjesmu, zgunjavati stih, birati pravu rije: esto jednostavnoj i obinoj, znao je udahnuti punu
izraajnost. Bolujui od rane mladosti, nosio je u sebi smrt i bio svjestan da ona u njemu raste
te da e ga jednoga skorog dana posve ispuniti - i prerasti. Moda je i zato naglo sazrijevao, to
116

dokazuje i trei njegov asopis "Knjievnik" (1923-1925). Objavio je tek jednu knjigu
pjesama, Preobraenja (1920), ali ona je postala legendarna: kamen temeljac modernog
hrvatskog pjesnitva. A.B.imiu u ast pokrenuta je, u vrijeme Hrvatskoga proljea, kulturna
manifestacija imievi susreti, prvi put odrana 30. i 31. svibnja 1970., u Grudama i
Drinovcima. Matica hrvatska u Mostaru postavila je spomenik Antunu Branku imiu ispred
svoje zgrade 2005. godine. Autor spomenika je hrvatski kipar Josip Ivanovi.
Antun Branko imi

vru

Knjievnici razdoblja 1857. - 1952.

Moderna - Parnasovstvo - Simbolizam Impresionizam
Secesija - Beka moderna Larpurlartizam

Leconte de Lisle - Stphane Mallarm Arthur Rimbaud - Paul Verlaine - Charles

Baudelaire - Sully Prudhomme - Hermann
Bahr - Karl Kraus - Stefan Zweig - Arthur
Schnitzler - Hugo von Hofmannsthal Henrik Ibsen - Anton Pavlovi ehov

Avangarda - Futurizam - Ekspresionizam

Dadaizam - Nadrealizam

Vladimir Majakovski - Georg Trakl - Franz

Werfel - Georg Heym - Tristan Tzara Andre Breton - Sergej Jesenjin - Federico
Garca Lorca - Pablo Neruda - Marcel
Proust - Franz Kafka - Luigi Pirandello Ernest Hemingway

Strana knjievnost 1929. - 1952.

William Faulkner - James Joyce - Hermann

Hesse - Albert Camus - Jean-Paul Sartre Andre Malraux - Bertolt Brecht - Samuel
Beckett - Eugene Ionesco - Mea Selimovi

Hrvatska moderna: 1892. - 1916.

Praka skupina - Beka skupina

Janko Leskovar - Ivan Kozarac - Antun

Gustav Mato - Milan Begovi - Dinko
imunovi - Janko Poli Kamov - Ivo
Vojnovi - Fran Galovi - Dragutin
Domjani - Vladimir Vidri - Vladimir
Nazor - Milutin Cihlar Nehajev

Hrvatski knjievnici avangarde

(20. stoljee)

Ivan Goran Kovai - Nikola Pavi - Mate

Balota - Drago Gervais - ime Vueti Marin Franievi - Tin Ujevi - Dobria
Cesari - Dragutin Tadijanovi - Ivo Andri
- Miroslav Krlea - Antun Branko imi Ivana Brli-Maurani - Ivan Slamnig Marija Juri Zagorka - Ranko Marinkovi Slavko Mihali - Slobodan Novak - Vesna
Parun - Ivan Aralica

117

SRPSKA KNJIEVNOST MODERNE

Dok je u hrvatskoj knjievnosti smjena literarnih narataja krajem 19.st. bila popraena
sukobima izmeu "starih" i "mladih", te manifestima i programima modernista koji su se otro
razraunali sa tradicionalizmom u knjievnosti, ta se smjena u srpskoj knjievnosti dogaala
mirnije, bez veih sukoba generacija. Takvoj situaciji su doprinijeli uslovi u kojima se
razvijala. Bilo je to vrijeme nakon pada Aleksandra Obrenovia, izrazitog apsolutiste kad uje u
Srbiji zavladao parlamentarni ustavni sistem i kad vladaju jake nacionalne stranke.
Bilo je to vrijeme otvaranja malih naroda prema Evropi gdje u poeziji vlada simbolizam i kad
mladi pisci tragaju za svojim uzorima. Prva moderna shvatanja javila su se u knjievnoj kritici
i estetici, pa su kritiari najzasluniji za razvoj i afirmaciju moderne u Srbiji.
BOGDAN POPOVI( 1863-1944)
Istaknuti profesor beogradskog univerziteta i knjievni teoretiar izvrio je snaan uticaj na
moderne pisce svoga doba. U esejima (Ogledi o knjievnosti i umjetnosti, lanci i predavanja,
Antologija novije srpske lirike i sl.) razvija teoriju moderne knjievnosti i tezu da djelu treba
prii sa isto estetskim stavovima i zahtjevima. Analiza kompozicije, stila, rijei i njihovih
najtananijih nijansi, njihovog estetskog sklada je uvijek u centru njegovog interesovanja.
JOVAN SKERLI (1977-1914)
Knjievni i kulturni ivot srpskih pisaca na po. 20. st. je najdirektnije vezan za knjievnog
kritiara Jovana Skerlia. kolovao se u parizu odakle je donio nove ideje i strujanja i unosio ih
u svoje kritike zahtjeve Pisao knjievne kritike, studije i eseje koji su imali snaan uticaj na
pisvce njegovog doba. Poznato djelo Historija nmovije srpske knjievnosti.
Promjene je prvo najavila knjievna kritika kad je Ljubomir Nedi (1858-1902) naglasio da je
u knjievnom djelu bitan kako sadraj tako i njegova forma to predstavlja korak naprijed u
odnosu na dotadanju kritiku. Pojavom asopisa "Srpski knjievni glasnik" (1901-1914) utie
se na pisce poetkom 20. st.,a pie i jedan od najznaajnijih historiara knjievnosti Bogdan
Popovi(1863-1944) jedan od urednika Glasnika. U svojim lancima naglaava znaenje
estetske kritike i s tog estetskog stajalita pristupa analizi savremene srpske knjievnosti.
Znaajan je i Pavle Popovi koji forsira savremenu historijsko-socioloku metodu.
Inovacije u srpskoj modernoj su se prvo osjetile u poeziji, jer su srpski pjesnici i direktno i
indirektno dolazili u dodir sa savremenim evrop-skim kretanjima. Javljaju se elementi
parnasovske poezije i simbolizma koji grade kult forme i istiu muzikalnost rijei, te artistiku
perfekciju. Tu poeziju odlikuje subjektivnost, artizam, plastinost, palidarnost, muzikalnost i
dr. Na prvom mjestu je slikanje pejzaa, ima i ljubavnih i egzotinih motiva. Kao to smo
vidjeli, moderne tendencije novih estetsko-knjievnih strujanja nalazimo ve u djelima srpskih
pisaca tzv. realistike epohe krajem 19.st., pa srpska moderna, ili kako je zovu "zlatno doba
srpske knjievnosti", vremenski obuhvata razdoblja: kraj prolog stoljea - kraj I sv. rata. To
nije neki novi knjievno-estetski pokret, pa nije bilo ni stranih strujanja, ni sukoba izmeu
starih i mladih pisaca kao u knjievnostima susjednih naroda.
Karakteristine odlike moderne nalazimo ve kod Vojislava Ilia, antia, Petra Koia i
Branislava Nuia. U njihovim djelima knjievni kritiar i jedan od protagonista modernog
talasa donio je osjeanje nostalgije, intenzivno proivljenog ivota, mnogo strasti i
senzualnosti. Ili je smjelo zakoraio u modernistika strujanja i taj pravac je obiljeen
njegovom kulturnom pojavom. Modernizam se afirmisao i u asopisima Srpski knjievni
glasnik, Srpska knjievna zadruga i Slovenski jug. Srpski pisci su prihvatili utjecaje iz Evrope
gdje se naglaava potovanje estetskih kriterija.
118

Zapadnoevropski knjievni i umjetniki pokreti koji su se javljali krajem 19. st. imali su oblik
neoromantizma, neoidealizma, simbolizma, dekadencije, moderne i sl. Na naim prostorima
sve se ee dolazilo do zakljuka da ove narode na Balkanu treba ujediniti i kna knjievnom i
politikom i ekonomskom planu. Radilo se na jaanju sloge i jedinstva svih junoslavenskih
naroda i to se odrazilo u knjievnim djelima, u saradnji pisaca u svim asopisima,
meusobnim kontaktima i zbliavanju.
Do kraja 19. st. u Srbiji se zavrio ekonomsko-drutveni proces to ga je predvodio Svetozar
Markovi. Kapitalizam rui staro ureenje, razvija se industrija i trgovina, jaa buroazija.
Srbija se razvijala u pravcu kapitalistikog ureenja po zapadnoevropskim uzorima. Nakon
smrti posljednjeg Obrenovia (1903) dolazi na vlast dinastija Karaorevia s kraljom Petrom,
Vladalo je tmurno pesimistiko raspoloenje intelektua-laca izraeno u poeziji Vojislava Ilia.
U kulturnom ivotu Srba od kraja 19. st. opaao se znatan polet. Beogradska Velika kola je
pretvorena u univerzitet, kolovalo se mnogo mladih ljudi koji su prenosili svoje ideje i
zapadnoevropske poglede. Mladi se koluju u Francuskoj i Engleskoj. Situacija je utoliko tea
bila to je Auastrougarska okupirala Bosnu i Hercegovinu i dijelove Srbije i drala ih pod
vlau sve do I svjetskog rata. U Bosni i Herceogini Srbi pokreu svoje listove i asopise kao
Zora u Mostaru, Bosanska vila u Sarajevu,a Srbi na elu sa Petrom Koiem su se svim
sredstvima borili protiv austrougarske vlasti. Bonjaci su u to doba bili podijeljeni na srpsku,
hrvatsku i bonjaku stranu.
Znaajna djela poeli su pisati intelektualci koji su se kolovali na zapadu. Pokreu se
asopisi Srpski pregled, Srpski knjievni glasnik, koji je pokrenuo Bogdan Popovi i drugi.
Uzori nisu vie bile epske pjesme i drugi oblici narodnog stvaralatva ve francuski pisci.
Njegovali su liriku i novelu, te knjievnu kritiku i teoriju koja je pratila taj nain pisanja.
Dva su pjesnika u srpskoj poeziji na prijelazu stoljea svojim poetskim opusima najbolje
izrazila nove sadraje i oblike: Jovan Dui i Milan Raki.

119

JOVAN DUI(1871-1943)
Smatra se da je roen 15.7.1872.god. u Trebinju. Pjesnikov otac Andrija bio je trgovac i
poginuo je ustanku 1875.god. a majka Jovanka pored Jovana i Milene imala je dvoje djece iz
prvog braka. Osnovnu kolu Dui zavrava u Trebinju i kad se porodica preselila u Mostar.
Jovan upisuje trgovaku kolu kod svog polubrata poto u Mostaru nije bilo
gimnazije.kolovanje nastavlja u Sarajevu 1890.-1891.u uiteljskoj koli, a zatim u Somboru,
gdje zavrava 1893. Jedno vrijeme je bio uitelj u Bijeljini, odakle su ga protjerale vlasti zbog
patriotskih pjesama, pa je bio prinuen da radi u manastirskoj koli u itomisliu. Diplomatsku
karijeru Dui zapoinje 1907. U Ministarstvu inostranih djela Srbije. Radio je u Carigradu,
Sofiji, Rimu i Madridu. U Kairu je bio 1926-1927.god. a potom je privremeno penzionisan.
1937. God. je postavljen za prvog jugoslovenskog diplomatu u rangu ambasadora u Bukuretu.
Jovan Dui je umro u Americi 7.4.1943.god. . ivot u tuini mu je budio nostalgiju za
zaviajem koja se odraava i u njegovim pjesmama. 22. oktobra 2000. godine, pjesnikovi
posmrtni ostaci su, po njegovoj elji, preneseni u Trebinje.
Moderna srpsdka knjievnost s po. 20.st. imala je snanog predstavnika rodom iz
Trebinja, BiH Jovana Duia. Bio uitelj u Mostaru, saraivao u asopisima Zora i Gusle,
kolovao se u vicarskoj i Francuskoj, izgradio se kao pisac na literaturi francuskih modernista
i simbolista. Bio diplomatski predstavnik u Rimu, Peti, Atini, Sofiji, Carigradu, Madridu i
Kairu. On je usvojim zbirkama pjesama (Pjesme, Pesme i Pesme) se pokazao kao izvanredan
stilist. Poznata i zbirka putopisa Gradovi i himere, te zbirku filozofsko-lirskih meditacija
Blago cara radovana. Polazei od ruske romantiarske poezije, izgradio je originalan poetski
svijet gajei kult ljepote kao vrhunski smisao lirskog kazivanja. Na estim motivima pejzaa
pokazao istanan osjeaj za doivljaj vizuelnog,a u prvom planu su mu uvijek dvije poetske
teme: priroda i ljubav. Dui govori o vjeitim ljudskim nemirima, slutnjama i patnjama zbog
neharmoninosti svijeta. Uz sva djela on je prvenstveno pjesnik. Tematika u poeziji je ljubav,
bol, srea, smrt, samoa i prolaznost. Ljubav je uvijek elegina, nesretna i melanhiolina. U
poeziji mu se sluti snaan podtekst i duboke misli. Kritiari izdvajaju pjesme Zamor, Zalazak
sunca, jablanovi, Vee, Sat, Morska vrba, i dr.
U jesen 1893.godine na balu u tek sagraenom hotelu "Drina" maldi i ambiciozni uitelj Dui
susree tek svrenu uenicu Trgovake kole Magdalenu Nikoli. Sa njom se tajno vjerio petog
novembra 1893. godine, a njihova prepiska e se nastaviti i nakon Duievog odlaska iz
Bijeljine I prelaska u Mostar na uiteljovanje od 1895.-1899.god. "Jedan dio te korespodencije
je sauvan, kao I pismo koje je Duiev prijatelj I pjesnik Aleksa anti uputio Magdaleni
6.4.1901.god. molei je da pomogne u prikupljanju pretplate za svoje "Pesme". Ljiljana Luki
profesor u penziji, uva u linom vlasnitvu prepisku izmeu Duia i Magdalene.
Duiev odlazak iz Bijeljine bio je u stvari, progon od strane austrougarske vlasti po nalogu
kotarskog prestojnika Cernija, nakon to su u premetaini njegovog stana prona|ene dve pjesme
inkriminisanog sadraja:"Otadbina" (Ne trza te uas bjede, nit te trza uas rana/Mirno
spava, mila majko, tekim sankom uspavana") i "Oj Bosno". Zbog njih Dui biva stavljen
pod istragu, a zatim, u maju 1894. god.,vlasti ga protjeruju iz grada. Odmah nakon progonstva,
pjesnik nije mogao nai uteljsku slubu gotovo nigdje, pa se upoljava u manastirskoj koli u
itomisliu
Profesorica Luki navodi da je Dui kratko stanovao u kui Magdalene Nikoli koja je
stanovala sa sestrom. A poslije raskida sa Duiem Magdalena se zarekla da nikad vie nee
izai iz kue. "Kao kakva romaneska heroina ivjela je od uspomena i jedine srene trenutke
nalazila je u itanju pisama i pjesama ovjeka koga je voljela", zakljuuje profesorica Luki.
Duieva tajna vjerenica u amanet je ostavila da joj nakon smrti na spomenik ukleu sljedee

120

rijei, koje i dan danas stoje uklesane na bijeljinskom groblju:Maga Nikoli-ivanovi, 18741957,sama pjesnik i pjesnika Jove Duia prvo nadahnue".
A dvadeset god. prije Magdalenine smrti, Duiu je, dok je bio opunomoeni ministar
Kraljevine Jugoslavije, stigla molba koja prema kazivanju mr Luki, svjedoi o dubokom tragu
koji je Dui ostavio u Bijeljini.Pjevako drutvo "Srbadija" traila od ministra pomo za
izgradnju doma za potrebe drutva. "Na prvom mjestu, u ovome idealnom poslu, drutvo je
slobodno da Vam saopti da bi elilo i da bi bilo sretno, ako vidi da va dom "Srbadije" bude
sazidan i nazvan-Zadubina pjesnika Jovana Duia-Srbadija", stoji izmeu ostalog u pismu
poslatom 1937.upuenog ministru Duiu. Na margini pisma stoji stoji Duiev rukopis:
"Poslao 6.12.1937.god prilog od 1000din. Molio da neizostavno nazovu svoj dom imenom
velikog pjesnika Filipa Vinjia njihovog najblieg zemljaka".

De profundis
Ti utehu eka. Ne, utehe nema:
to utehom zovu, zovi zaboravom;
Jad istinski dubok nikad ne zadrema.
Rastrzana tako meu snom i javom,
Gledajui kako nepomino bdije
Taj Aneo Stradanja nad tunom ti glavom.
Ti eli i eka. I ne zna da nije
Ni sad ispijena ta emerna aa,
I svirepi otrov jedne ironije;
I da e nas veno strasna prolost naa
U nemirne noi da trgne i seti,
Kao zveket lanca starog robijaa.
Surovi e dani doi i uzeti
Svaki po svoj deo od srca to bunca,
to eli, to moli; a ti e se peti;
Peti neprekidno, do kobnog vrhunca,
Golom stopom, bleda, smrzla, jadno dete
Pruajui ruke i vapiju: Sunca
I tako ti dani bez sree i mete,
Odnose svoj deo stradanja i suza,
Kao gavrani e kraj nas da prolete,
I ne pokidavi ni jednu od ua
to nas veu i sad za prolost, to stoji,
Za nama i gleda na nas ko Meduza.
Hajdmo, o Muzo Amo milu ruku,
Mladosti moje to uzglavlje meko
Dugo nam ima do u tihu luku,
Ostrvo mira i sad je daleko.
Katarke stoje gordo na toj vodi
to znai ivot... Mi hitamo urno;
Nejasno nebo nad nama se svodi,
Pod nama more nemirno i burno.
I zaman hita nae slabo oko
Kule tog mora da pozna i spazi;
121

Istina mora da lei duboko Mi nad njom gremo po neznanoj stazi.

Pitanja naa um nejasni sreta,
I udnom duhu odgovara nije;
Gde je poetak? Gde li udna meta?
U neprovidnim maglama se krije.
Brod mnogi ovud minu s mnogo muke,
Istine blago trae u dubini;
I ne spazie svetiljke iz luke A gle po vodi razvalina njini...
Ne s tekom kotvom ne srljaj duboko,
Ranjeno srce drukije nam zbori
Niti u pusto pustaj udno oko,
Da te nespokoj za saznanjem mori.
Spokojan pogled po povrju baci,
Sladosnog mira tu e samo stei. O, Muzo, tuda samo trepte zraci,
I val se pjeni slatko uborei.
I snivaj samo Bie manje suza
I vie svjetlih i spokojnih noci...
Svikni na odmor pod teretom ua
Istina jedna i sama e doi
Zovi se ljubav I nas samo pjevaj,
I nau mladost bezbrino i tio:
U jednom srcu cio svemir ima,
U jednoj suzi ima ivot cio
Ne pitaj nikad: zvuke naih dana
Hoce li vjetri da raznesu umom,
Ko bjeli behar sa procvalih grana,
Il cvjee nekad nad naijem humom;
Il e da ive... Niti pitaj, mlada,
Da li se rodi odjek tvome glasu,
I da l ga nae gluho doba sada
Vjencima svojim il kamenjem zasu, Budi ko ptica sa sjevernih mora,
Stanovnik magle i ostrva leda,
to pjeva udno izme lednih gora,
Ne pitajui da l je kogod gleda,
I da l je slua; i sred mrtvog dola
Cjeloga vjeka zvonku pjesmu vije
I najzad umre - bez imalo bola
to joj pjesmu nikad niko uo nije

Jablanovi
Zato noas tako ume jablanovi,
Tako strano, udno? Zato tako ume?
122

uti mesec sporo zalazi za hume,

Daleke i crne, ko slutnje; i snovi.
U toj mrtvoj noi pali su na vodu,
Ko olovo mirnu i suvu, u mraku.
Jablanovi samo visoko u zraku
ume, ume, cudno, i drhu u svodu.
Sam, kraj mutne vode, u noi, ja stojim
Ko potonji ovek. Zemljom prema meni,
Lei moja senka. Ja se noas bojim,
Sebe, i ja strepim sam od svoje seni.

Ljubavne pesme

Pesma eni
Ti si moj trenutak i moj sen
i sjajna moja re u umu
moj korak i bludnja
i samo si lepota koliko si tajna
i samo istina koliko si udnja.
Ostaj nedostina, nema i daleka
jer je san o srei vie nego srea.
Budi bespovratna, kao mladost.
Neka tvoja sen i eho budu sve to sea.
Srce ima povest u suzi to leva,
u velikom bolu ljubav svoju metu.
Istina je samo to dua prosneva.
Poljubac je susret najlepi na svetu.
Od mog privienja ti si cela tkana,
tvoj plat sunani od mog sna ispreden.
Ti bee misao moja oarana,
simbol svih tatina, porazan i leden.
A ti ne postoji, nit' si postojala.
Roena u mojoj tiini i ami,
na Suncu mog srca ti si samo sjala
jer sve to ljubimo - stvorili smo sami.

123

Podne
Nad ostrvom punim cempresa i bora,
Mlado, krupno sunce pri, puno plama;
I trepti nad umom i nad obalama
Slan i modar miris proletnjega mora.
Ljubicaste gore, granitne, do svoda,
Zrcale se u dnu; mirno i bez pene,
Povrina uti i celiva stene;
Svod se svetli topal, staklen, iznad voda.
Prah suncani trepti nad ispranim peskom,
I srebrni galeb ponekad se vidi,
Svetluca nad vodom. I mirisu hridi
Mirisom od riba i modrijem vreskom.
Sve je tako tiho. I u mojoj dui
Produeno vidim ovo mirno more:
ume oleandra, ljubicaste gore,
I bled obzor to se protee i pui.
Nemo stoje u njoj srebrnaste, rodne
Obale i vrti; i svetli i pali
Mlado, krupno sunce; i ne ute vali,Galeb jos svetluca. Mir. Svuda je podne.
Pored vode
Put mesecev srebrn niz more se vidi,
Lei beskonacan vrh zaspalih vala.
Mir. Zadnji je talas doao do hridi,
Zapljusno setno i umro kraj ala.
Noc mirie tuno cempresovom smolom.
Nebo pepeljasto. I kopno i voda
Ko da nocas diu nekim cudnom bolom,
Tiha tuga veje sa dalekog svoda...
Sto srca nocas kucaju u meni,
I celo mi bice budi se i die
Casom nekoj zvezdi, a cas kakvoj eni.
Sve kipi u meni, ko plima kad stie:
Kao sad da postah Dokle zvezde brode
Jedne bezimene noci, pored vode.

124

Vee
Mre potonja svetlost i postaje smea,
Oktobarsko sunce gasne iza huma...
A tvoja je dua puna bolnog uma,
Teka suza stala u dnu tamnih vea.
Dok u tvome vrtu dan oajno tinja;
U tamnoj se senci rasplakale esme;
umi gora, kao rosa da rominja,
A u tebi huje rime moje pesme...
Huje tamne rime, ko mistino vrelo,
Kroz lie, i zvezde, i sen to jo pada:
U svakome stihu ima suza jada,
U svaku je strofu leglo srce celo.

125

MILAN RAKI (1876-1938)

Pesnik srpske moderne, slian Duiu, potie iz ugledne porodice intelektualaca.
koluje se u Parizu, gde se upoznao sa delima francuskih simbolista i parnasovcima, do kraja
ivota radi kao diplomata. Za razliku od Duia malo je pisao, ali se ve u svojoj prvoj zbirci
Pesme 1903. javlja se kao formiran pesnik.
U ljubavnoj pesmi M.R. je melanholian, oivljava duh prohujalih vremena kao u
svojoj Ljubavnoj pesmi i Serenadi . U ovim pesmama govori o ljubavi kao o lepoti enji,
galantnom udvaranju, ali se u njima osea tuga zbog zbog prolaznosti ljubavi, to vie nema
starinskih vitezova i bokora jorgovana koji ume u noi.
U drugim ljubavnim pesmama otkriva nam dvostruko lice ljubavi gde je ona samo
udnja za telesnim jedinjenjem, nagonom, sasvim obicna stvarnost ivota udvoje. Ovakvo
razmisljanje o ljubavi izraava u svojoj Obinoj pesmi i Iskrenoj pesmi. Pesnik govori
surovao o nepostojanju iskrenih oseanja, dogaaju iz ivota potiskuju oseanja ljubavi koje
nastaje u svakodnevnici zivota. U svakodnevnom ivotu pesnik kae da se ljubav svodi na
jedan trenutak zanosa bez neke stvarne iskrenosti, on sumlja u ljubav i zaklinje se u trajnost
ljubavi i kaze da je istinito samo predavanje strasti, a posle nje slede zasienost i ravnodusnost.
U pesmi Dolap na alegorian nain govori o ovekovom ivotu na zemlji, prikazuje
ga u sudbini iznemoglog vranca koji je jednolino okrenut dolapu za navodnjavanje, trpi glad i
e i trpi fijukanje gospode. Slikovito prikazuje sivi jednoliki besmislen ljudski ivot gde se
sve okree u jednom te istome krugu. ivot je nesrean, teak i u njemu se gase svi snovi
stvarnosti. Jedini izlaz vidi u smrti koje ista za sve, posle nje se vie ne moe dalje. Pesnik peva
o besperspektivnosti ivota koja mu zatvara sve vidike i sva nadanja. Ceo ivot na zemlji je zao
udes ispunjen radom. Svi dani su isti, lieni lepote. Pesnik ironino kae na kraju pesme da nas
za mukotrpan rad u naem ivotu eka silna nagrada, a to je mrana dobra raka i veiti mir.
Savremenik Duiev, napajao se na izvorima francuskog simbolizma. Napisao Pesme,
Nove pesme. esto obrauje temu ljubavi i za razliku od Duia koji njeguje kult apstraktne
ene, Rakieva je ljubavna poezija stvarna, konkretna, erotska. On je meditativan pjesnik,
poezija mu je intelektualizirana i kree se motivski oko spoznaja o ivotu i svijetu.
Raki je rodom iz ugledne beogradske porodice koja mu je dala sve potrebno obrazovanje.
kolovao se u velikim kulturnim centrima (Pariz) gdje je upoznao modernu knjievnost. ,
naroito simboliste i parnasovce. To je prenosio u svoja djela. Radio kao inovnik u
diplomatskoj slubi u Beogradu, Pritini, Skadar, tokholmu, Sofiji, Rimu i dr. mjestima i
pisao djela. Napisao je veliki broj nadahnutih pjesama, od kojih kritiari osobito izdvajaju
rodoljubivu poeziju. Nije puno napisao, ali su mu pjesme snane, iskrene i misaone. est
motiv je ljubav i rodoljubivi motiv. Poznate pjesme Ljubavna pjesma, Iskrena Pjesma, elja, ,
Misao, Dolap i dr.
Pesnik srpske moderne, slian Duiu, potie iz ugledne porodice intelektualaca. koluje se u
Parizu, gde se upoznao sa delima francuskih simbolista i parnasovcima, do kraja ivota radi
kao diplomata. Za razliku od Duia malo je pisao, ali se ve u svojoj prvoj zbirci Pesme
1903. javlja se kao formiran pesnik.
U ljubavnoj pesmi M.R. je melanholian, oivljava duh prohujalih vremena kao u svojoj
Ljubavnoj pesmi i Serenadi . U ovim pesmama govori o ljubavi kao o lepoti enji,
galantnom udvaranju, ali se u njima osea tuga zbog zbog prolaznosti ljubavi, to vie nema
starinskih vitezova i bokora jorgovana koji ume u noi.
U drugim ljubavnim pesmama otkriva nam dvostruko lice ljubavi gde je ona samo udnja za
telesnim jedinjenjem, nagonom, sasvim obicna stvarnost ivota udvoje. Ovakvo razmisljanje o
ljubavi izraava u svojoj Obinoj pesmi i Iskrenoj pesmi. Pesnik govori surovao o
nepostojanju iskrenih oseanja, dogaaju iz ivota potiskuju oseanja ljubavi koje nastaje u
126

svakodnevnici zivota. U svakodnevnom ivotu pesnik kae da se ljubav svodi na jedan

trenutak zanosa bez neke stvarne iskrenosti, on sumlja u ljubav i zaklinje se u trajnost ljubavi i
kaze da je istinito samo predavanje strasti, a posle nje slede zasienost i ravnodusnost.
U pesmi Dolap na alegorian nain govori o ovekovom ivotu na zemlji, prikazuje ga u
sudbini iznemoglog vranca koji je jednolino okrenut dolapu za navodnjavanje, trpi glad i e i
trpi fijukanje gospode. Slikovito prikazuje sivi jednoliki besmislen ljudski ivot gde se sve
okree u jednom te istome krugu. ivot je nesrean, teak i u njemu se gase svi snovi
stvarnosti. Jedini izlaz vidi u smrti koje ista za sve, posle nje se vie ne moe dalje. Pesnik peva
o besperspektivnosti ivota koja mu zatvara sve vidike i sva nadanja. Ceo ivot na zemlji je zao
udes ispunjen radom. Svi dani su isti, lieni lepote. Pesnik ironino kae na kraju pesme da nas
za mukotrpan rad u naem ivotu eka silna nagrada, a to je mrana dobra raka i veiti mir.
Njegove malobrojne pesme odlikuju se najviim umetnikim osobinama i predstavljaju
vrhunac u izraaju one pesnike kole koju je osnovao Vojislav Ili. Pored antia i Duia,
Raki je trei veliki srpski pesnik dananjice. I on je pesniku vetinu uio na francuskim
uzorima, ali ih nije podraavao, ve je ostao nacionalan i individualan. On ne peva renesansne
motive i blede princeze, ve pravoslavne i narodne svetinje: Jefimiju, Simonidu (Simonida),
naputenu crkvu kraj Pei, Gazimestan (Na Gazimestanu) itd. On nije frivolno duhovit;
savrenstvo njegova izraza nije sjajan verbalizam, ve vetina savladana do kraja, vetina u
obliku kad postaje prisna i spontana. On se naroito istie kao versifikator. Usavrio je
jedanaesterac upotrebom bogatih, zvunih i nesluenih slikova, davi mu irok besedniki ton,
svean i otmen, buran katkada, a miran i prisan najee. Njegov jezik je besprekorno ist i
krepak, reenica kristalno jasna, stil bez emfaze i bleska, umeren i lapida-ran. U pogledu
tehnike, kazao je Skerli, to je poslednja re umetnikog savrenstva u srpskoj poeziji.
Sa antiem, Raki je najuspelije obnovio nau rodoljubivu poeziju, na sasvim originalan
nain, bez poze i ovinizma. Njegovo je rodoljublje otmeno i plemenito, proeto diskretnou i
smerovima modernog mislioca.
Raki ne peva radi lepote kao Dui, ve radi misli; on nije poklonik renesanse i Zapada, ve
bola i naslade u patnji. Uticaj francuskog simbolizma i dekadanse osea se u njegovoj lirici
samo u izraaju. I on se slui simbolima za iskazivanje svojih dubokih misli, kao to se slui
simbolikom i u svojim rodoljubivim pesmama, ali je njegova filozofija ivota izraz nae rase,
potpuno samonikla. Njegove misaone pesme su jasne iako duboke, jednostavne i pored
reitosti, prisne, tople i utene iako proete najsnanijim pesimizmom. To su najbolje, najlepe
pesme u srpskoj misaonoj lirici.
ENJA
Danas cu ti dati, kada vece padne,
U svetlosti skromnoj kandila I sveca,
U cistoti duse moje, nekad jadne,
Citavu bujicu proletnjega cveca.
U sobi ce biti sumrak, blag ko tvoje
Srce, sumrak stvoren da se dugo sanja.
Na oknima svetlim zabljestace boje
U taj svezi trenut prvoga saznanja...
Sve ce biti lepse, sve draze I vise,
Noc koja se spusta, svet sto mirno spava,
Dugo mrtvo polje na kome mirise
Krzljava I retka u busenu trava.

127

I tako kraj cveca ostacemo sami...

- Prolice se tada, kao bujne kise,
Stidljivi sapati u blazenoj tami,
I reci iz kojih prolece mirise...
DOLAP
Ja znam jedan dolap. Crn, glomazan, truo,
Stoji kao spomen iz prastarih dana.
Njegovu sam skripu kao dete cuo.
Stara gruba sprava davno mi je znana.
Jedan mali vranac okrece ga tromo,
Malaksao davno od teskoga truda.
Vuce bedno kljuse sipljivo I romo,
Bic ga bije, ular steze, zulji ruda.
Vrance, ti si bio pun snage I volje,
I dolap si stari okretao zivo.
Tesila te nada da ce biti bolje;
Mlad I snazan, ti si slatke snove sniv'o.
Al' je proslo vreme preko tvoje glave,
Iznemoglo telo, malaksale moci;
Poznao si zivot I nevolje prave,
I julijske zege I studene noci.
O kako te zalim!- gle, suze me guse,Olicena sudbo svih zivota redom,
Tebe, bracu ljude, I sve zive duse,
Jednake pred opstom neminovnom bedom.
Podne. Ti bi vode. Ko ce ti je dati?
Tu kraj tvojih nogu zuboreci tece.
Ali bic fijukne...Napred, nemoj stati,
Dok ne padne spasonosno vece.
Podne. Ti si gladan. Ti bi trave hteo,
Svuda oko tebe buja trava gusta,
I mirise njene cuv donosi vreo.
Ali bic fijukne. Zbogom, nado pusta!
Ti si, kao I ja ,od mladosti rane
Osetio opstu sudbu sto nas gazi,
I gladan I zedan provodio dane
Sve u istom krugu, sve na istoj stazi.
Ti si, kao I ja, na julijskoj zezi,
Dok zubori voda kraj tebe u viru,

128

Sanjao o sreci, nagradi, I nezi,

Sanjao o dobrom, zasluzenom miru.
O, ko zmija ljuta kosuljicu svoju,
Ostaviti bedu, nesrecnu I zlobu,
I udarce bica stecene u znoju,
I svemocnu podlost I opstu gnusobu!
Pusti snovi! Napred, vrance, nemoj stati,
Ne mirisi travu, ne osecaj vir;
Nagradu za trude nebo ce ti dati:
Mracnu, dobru raku, I veciti mir!

129

VLADISLAV PETKOVI-DIS (1880-1917)

(10. 1880, - 16. 1917, ),
. . .
. ,
, ,
.
.
,
" " .
. ,
, : -
. , .
. ...
, , , .
, .
,
, 37 " ".
10. , ,
" ". " " ,
. ""
19 , .
" " :
" ";

.
. , ,
, .
. , ,
, .
, ,
. , .
, ,
, , .
,
. , ,
. , .
. .
.
, ,
,
. ,
,
.
. ,
, ,
"",

130

 . ,
, .
, :
, ,
, .
[]
,
. . , ,
:
- ? , , .
, ,
. , ,
...
, , :
- , , .
, , ,
, ...
[]
, .
, .
, . ,
,
,
.
" " 1911. . ,
,
, " ".
" " , , .
, ,
. ,
.
" " 1913. .
" ".
. , ,
, , .
: "",
"".
1964. [[
]] , .

,
. ,
,
.
.
, . 2007. .
160.000
" " 2007. 44. 2008.

131

 2009.

Pjesnik intime, li razoaran u ivot i ljude, pa pie poeziju natopljenu pesimizmom. U vrijeme
bal-kanskih ratova pisao rodoljubivu poeziju. Odlikuje se svjeim i novim izrazom.Roen u
okolini aka, prelazi u Beograd gdje pie poeziju. ivi kao boem, za razliku od prethodnika
pie po vlastitim ubjeenjima i osjeanjima, jer nema veih kontakata sa zapadnoevropskom
literaturom. Ipak, napisao je pjesme koje kritiari svrstavaju u vrhunce srpske moderne. Za
ivota izdao zbirku Mi ekamo cara u kojoj ispoljava originalan i elementaran pjesniki
talent.Poznate su pjesme Tamnica i utopljene due. U poeziji je uvijek neka trule, mutni i
daleki vidici, iluzije i lini sarkazam. U tu grupu spadaju i pjesnici Sima Pandurovi, Stevan
Lukovi i Milutin Boji.

132

133

TAMNICA

To je onaj zivot, gde sam pao i ja

S nevinih daljina, sa ocima zvezda
I sa suzom mojom sto nesvesno sija
I zali, k`o tica oborena gnezda.
To je onaj zivot, gde sam pao i ja
Sa nimalo znanja i bez moje volje,
Nepoznat govoru i nevolji ruznoj.
I ja plakah tada.Ne bese mi bolje.
I ostadoh tako u kolevci tuznoj
Sa nimalo znanja i bez moje volje.
I ne znadoh da mi krv struji i tece,
I da nosim oblik sto se mirno menja,
I da nosim oblik, san lepote, vece
I tisinu blagu k`o dah otkrovenja.
I ne znadoh da mi krv struji i tece,
I da beze zvezde iz mojih ociju,
Da se stvara nebo i svod ovaj sada
I prostor, trajanje za red stvarni sviju,
I da moja glava radja sav svet jada,
I da beze zvezde iz mojih ociju.
Al` begaju zvezde, ostavljaju boje
Mesta i daljinei i viziju jave,
I sad tako zive kao bice moje,
Nevino vezane za san moje glave.
Al` begaju zvezde, ostavljaju boje.
Pri beganju zvezda zemlja je ostala
Za hod mojih nogu iza zivot reci,
I tako je snaga u meni postala,
Snaga koja boli, snaga koja leci.
Pri beganju zvezda zemlja je ostala.
I tu zemlju danas poznao sam i ja
Sa nevinim srcem, al` bez mojih zvezda,
I sa suzom mojom, sto mi i sad sija
I zali k`o tica oborena gnezda.
I tu zemlju danas poznao sam i ja.
Kao stara tajna ja poceh da zivim,
Zakovan za zemlju sto zivotu sluzi,
Da okrecem oci daljinama sivim.
Dok mi venac snova moju glavu kruzi.
Kao stara tajna ja poceh da zivim,
Da osecam sebe u pogledu trava
I noci, i voda, i da slusam bice

134

I duh moj u svemu kako mocno spava

K`o jedina pesma, jedino otkrice,
Da osecam sebe u pogledu trava
I ociju sto ih vidi moja snaga,
Ociju sto zovu kao glas tisina,
Kao govor suma, kao divna draga
Izgubljenih snova, zaspalih visina.
I ociju sto ih vidi moja snaga
NIRVANA
Nocas su me pohodili mrtvi,
Nova groblja i vekovi stari,
Prilazili k meni kao zrtvi,
Kao boji prolaznosti stvari.
Nocas su me pohodila mora,
Sva usahla, bez vala i pene,
Mrtav vetar duvao je s gora,
Trudio se svemir da pokrene.
Nocas me je pohodila sreca
Mrtvih dusa, i san mrtve ruze,
Nocas bila sva mrtva proleca,
I mirisi mrtvi svuda kruze.
Nocas ljubav dolazila k meni,
Mrtva ljubav iz sviju vremena,
Zaljubljeni, smrcu zagrljeni
Pod poljupcem mrtvih uspomena.
I sve sto je postajalo ikad,
Svoju senku sve sto imadjase,
Sve sto vise javiti se nikad,
Nikad nece k meni dohodjase.
To su bili umrli oblaci,
Mrtvo vreme s istorijom dana,
Tu su bili poginuli zraci,
Svu selenu pritisnu nirvana.
I nirvana imala je tada
Pogled koji nema ljudsko oko,
Bez oblaka, bez srece, bez jada,
Pogled mrtav i prazan duboko.
I taj pogled, k`o kam da je neki,
Padao je na mene i snove,
Na buducnost, na prostor daleki,
Na ideje, i sve misli nove.

135

Nocas su me pohodili mrtvi,

Nova groblja i vekovi stari,
Prilazili k meni kao zrtvi,
Kao boji prolaznosti stvari.
SIMA PANDUROVI (1883-1960)
Pripada krugu bliskih Disovih prijatelja. Pisao poeziju u kojoj nastavlja tradiciju srpske
moderne knjievnosti. To je poezija punog i doivljenog pesimizma koja govori o
pjesnikovom razoarenju u svijet u kom ivi. To najbolje potvruju i naslovi u ciklusima
njegovih pjesama: U nemirnim sjenkama, Iluzije sjeanja i nada, Posmrtne poasti, Tamne
ispovijesti i dr. U svim pjesmaa, pa i onima napisanim poslije rata osjea se pjesnikova
rezignacija i umor.
Kad je rije o prozi, u srpskoj moderni na prelazu stoljea treba ukazati na pisce koji tragaju
za novim nainom kazivanja. Najoitije promjene se osjeaju u samom izboru tematike
naputa se tema sela i raspadanje patrijarhalnog ivota, a obrauje suvremeni srpski drutveni
ivot, nacionalna i socijalna problematika,. To je vrijeme kad stvaraocu nastoje da u prvi plan
stave likove, odnosno karaktere i njihov razvoj. Junaci su ujedno nosioci ideja,a postupci im
vie nisu socijalno motivirani. Pisci ulaze u njihovu psihologiju i slika ih sa njihovim
unutranjim sukobima i dilemama. Poznati prozni pisci tog doba su Bora Stankovi (Neista
krv, Milutin Uskokovi (Doljaci), Ivo ipiko, Svetozar orovi i dr. U kazalinom ivotu je
znaajan Branislav Nui.

136

BORISAV STANKOVI( 1876-1927)

Pisac za kod kritiari kau da je slikar Vranja koji je elegino, ali i realistiki vjerno naslikao
ivot starog Vranja s kraja 19.st. Do osloboenja od Turaka(1875) Vranje je bila orijentalna
kasaba u kojoj su se sukobljavali orijent i zapad, vjere i obiaji, bogati i siromani, staro i
novo. Odlaskom Turaka propadali su i mnogi dotadanji odnosi, pa i nekada bogate porodice
poele su da siromae,a drugi su poeli da se bogate. Stankovi je taj ivotni nesklad u jednoj
sredini znao snano naslikati. Stankovi u djelu evocira stara vremena, govori o onome to je
bilo dobru, pa se u djelima osjea enja za prolou i jaanje novog, graanskog drutva. On
evocira prolost, ali za nekim detaljima iz starih dana i o tome pie sentimentalne reenice.
Pie o starim patrijarhalnim obiajima. Pripovijetke: Iz starog jevanelja, Stari dani, Boji
ljudi, Pokojnikova ena, romani:Neista krv(1911),Gazda Mladen,drame Kotana, Taana i
Jova.
Neista krv je roman koji tematski slika drutvene odnose u Vranju nakon ossloboenja od
turske vlasti. Opisao je jaanje graanske klase koja se regrutovala od bogatijih seljaka iz
okoline, propadanje feudalne aristokratije. Opisao orbadije (tur. Gazde)i njihovo propadanje,
pa se snalaze na razne naine, ili idu za turskom u nove zavieje, a u prvom planu je lik gazda
Mite, ovjeka iz bogate orbadijske porodice koja naglo propada, a najbolji predstavnik je on
sam, ovjek bez odreenog lika i ivotnog cilja, bez moralnog i fizikog zdravlja. Nasuprot
njemu je. Opisuje i njegovu ljepu kerku Sofku koja se silom prilika udaje za maloljetnog
sina bogatog seljaka marka kako bi spasila porodicu od propasti.
Iako je porijeklom i linim sklonostima bio vezan za umornu istroenu aristokratiju zaviaja,
Stankovi je bio objektivan slikar ljudskih sudnbina jednog doba. On je slikar traginih
sudbina siromanih djevojaka i mladia, unesreenih gazdinskih sinova i keri, bogatih dertlija
i siromanih sevdalija i uvijek je bio na strani onih koji su rtve takvog poretka i poremeenih
odnosa. Modernista je po umjetnikom postupku, jer je prvi poeo da vri snanu psiholoku
analizu svojih likova, unosi erotinost i senzualnost. Opisao plamen ljudskih ula i strasti,a
pritom nikad nije padao u vulgarnost i naturalizam. ulna izgaranja u ovjeku je slikao kao
izraz duevnih kriza i kao odsjej psiholokih preokupacija. Posebna vrijesnost njegovog djela
pe poetski izraz i lirizam.

Borisav Stankovi
Izvor: Wikipedija
Skoi na: orijentacija, trai

137

Borisav Stankovi
Borisav "Bora" Stankovi (Vranje, 31. oujka 1876. - Beograd, 22. listopada 1927.), srpski
knjievnik, najznaajniji srpski romanopisac na prijelazu iz 19. u 20. stoljee.
Rodio se u Vranju, gdje je zavrio osnovnu kolu i maturu u tamonjoj gimnaziji. Godine 1902.
zavrava Pravni fakultet u Beogradu i eni se Beograankom Angelinom Milutinovi. Poslije
jednogodinjega boravka u Parizu, 1904. poinje slubovanje kao carinik; bio je zatim
poreznik, kontrolor dravne troarine u Bajlonijevoj pivari, a pred Prvi svjetski rat postao je
inovnik Crkvenog odjela Ministarstva prosvjete. Ratne 1915. povlai se iz Beograda,
listopada ostavlja porodicu u Kraljevu i odlazi u Ni, te u Crnu Goru, gdje je u Podgorici
zarobljen; odatle su ga Austrijanci internirali u Derventu, odakle je puten kui u Beograd. U
poratnom razdoblju Stankovi je 1920. inovnik Umjetnikog odjela Ministarstva prosvjete
Kraljevine SHS. Godine 1927. umire u Beogradu.
Knjievno djelo
Borisav Stankovi najznaajniji je srpski romanopisac prije 1. svjetskoga rata. Dok je srpska
narativna knjievnost u 19. stoljeu najvee dosege ostvarila u tzv. malim formama (tj.
pripovijetkama), Stankovi je najizrazitiji primjer pisca moderne koji je po svom habitusu
usmjeren ostvarajima na sloenijim pripovijednim strukturama kakve egzemplificira roman.
Ovdje valja navesti nekoliko povijesnih napomena: srpski je roman poeo relativno rano, u
doba jezinokulturnih reformi Vuka Karadia. Najistaknutiji protagonist te, slavenosrpskim
jezikom pisane literature, bijae sada zaboravljeni Milovan Vidakovi, iji kvazipovijesni
romani obiluju nevjerojatnim obratima i bizarnostima. No, od sredine 19. stoljea primat u
srpskoj prozi, pisanoj standardnim srpskim jezikom koji su oblikovali Karadi i uro Danii,
preuzima pripovijetka (s uglednim predstavnicima kao to su Milovan Glii, Laza Lazarevi),
to je na prijelazu stoljea kulminiralo u duljim pripovijestima Stevana Sremca i Sime
Matavulja. U toj plejadi nalazimo i imena pisaca koji su sada predmet interesa skoro iskljuivo
knjievnih povjesniara (Jakov Ignjatovi, Svetolik Rankovi, Janko Veselinovi, Milutin
Uskokovi). Strunjaci nabrajaju vie razloga zato srpska knjievnost nije u 19. stoljeu
uspjela ostaviti znaajnija ostvarenja na polju povijesnoga romana (i openito tzv. veih formi),
no, nesporno je da je tradicija realistike pripovijetke, od Lazarevia do Sremca, postavila
temelj za opsenije djelo kakvo je na poetku 20. stoljea stvorio Borisav Stankovi. Stankovi
je kulminacija srpske realistike naracije, jer se u razdoblju izmeu dva rata ve javlja raspad
realizma i afirmacija novijih strujanja modernizma, poetskoga subjektivizma i formalnoga
eksperimentatorstva (Rastko Petrovi, Milo Crnjanski).
Stankovi je u svojim najboljim djelima ("Neista krv", "Kotana", dio pripovijedaka)
nadrastao kanone dotadanje srpske pripovjedne knjievnosti. U njegovim se tekstovima, na
paradoksalan nain, spajaju prikaz drutvenoga rasapa poslijeturske Srbije (protkan eleginim
tonom aljenja za poneto idealiziranim statinim patrijarhalnim ivotom "srpskog orijenta") i
psiholoka problematika gledana kroz optiku naturalista Zoline kole. Naglasak je u
Stankovievim ponajboljim pripovjetkama i romanima na prenadraenom erotizmu, bioloki
uvjetovanim i teko kontroliranim strastima te grabeljivoj naravi nadiruega kapitalizma
balkanske provenijencije. Piev je stav prema prolosti protuslovan: zamjetna je nota
nostalgije za nestajuim svijetom, no, jo je snaniji Stankoviev naglasak na
dehumanizirajuim vidovima orijentalnoga patrijarhata (kupoprodaja ena, promiskuitet,
tjelesno zlostavljanje). Dok je Lazarevieva, a i Sremeva slika prolosti idealiziranaStankovi daje dojmljiv opis drutva u kojem dominiraju neobuzdani nagoni i koje se savija
pod mjeavinom socijalnih i gospodarskih napetosti. Pored pripovijesti i romana okuao se i
kao dramski pisac. Beogradske prilike za 1. svjetskog rata opisao je u memoarskom djelu "Pod
okupacijom".
Borisav Stankovi je pisac iji opus ini vrhunac klasinoga realizma, i to biolokonaturalistike provenijencije. Autori koji su stasali u doba Kraljevine Jugoslavije, a pogotovo

138

kasniji narataji, nisu slijedili njegov realistiko-naturalistiki prosede. Meu rijetkim srpskim
piscima za koje moemo rei da su nasljedovali Stankovievu kombinaciju orijentalnoga
senzualizma i psihopatolokih raskola u ljudskim odnosima nalazi se Ivo Andri.
Bibliografija - Knjige
"Majka na grobu svoga jedinca", prvi objavljeni rad, pjesma. "Golub", 1. XI. 1894.
"Iz starog jevanelja", Beograd, 1899.
"Kotana". "Komad iz vranjskog ivota u etiri ina s pevanjem", Beograd, 1902
"Boji ljudi", Novi Sad, 1902.
"Stari dani", Beograd, 1902.
"Kotana". Dramske prie, Sremski Karlovci, 1905.
"Pokojnikova ena", Beograd, 1907.
"Neista krv", Beograd, 1910.
"Njegova Belka", Beograd, 1921.
"Kotana". "Komad iz vranjskog ivota s pevanjem", Beograd, 1924.
"Drame". (Kotana. - Taana. - Jova. - Dramatizacija "Neiste krvi"), Beograd, 1928.
"Pod okupacijom", Beograd, 1929.
"Sabrana dela", I-II, Beograd, "Prosveta", 1956.
Pripovijetke* * * (1902), * * * (1902) ,* * * (1902) ."Baba Stana" (1907), "Beke"
(1901) ,"Biljarica" (1902), "Copa" (1902) ,"'a Mihailo" (1902), "urevdan"
(1898) ,"Jovan" (1902) ,"Jova" (1901) ,"Jovo-to" (1909), "Ludi Stevan" (1902), "Ljuba i
Naza" (1902), ''Mace" (1902), "Manasije" (1902), "Marko" (1902) ,"Menko" (1902) ,''Mitka"
(1902) ,"Moj zemljak" (1909), "Na Boi" (1900) ,"Nuka" (1899) ,"Njegova Belka" (1920),
"Oni" (1901) ,"Paraputa" (1902), "Pokojnikova ena" (1902), "Rista krijumar"
(1905) ,"Stanko 'isto brano'" (1902), "Stanoja" (1898) ,"Stari dani" (1900), "Stari Vasilije"
(1906), "Stevan uklja" (1906), "Taja" (1901), "Tetka Zlata" (1909), "U noi" (1899), "Uvela
rua (iz dnevnika)" (1899), "U vinogradima" (1899) ,"Zadunica" (1902),

139

PETAR KOI (1877-1916).

Hronologija ivota i rada Petra Koia
1877. Roen 29. juna u zmijanjskom selu Striii kod Banje Luke u razgranatoj seoskoj
porodici. Otac Jovan Gerasim bio je svetenik, a zatim kaluer u manastiru Gomionici;
majka Mara potie iz porodice Vulina, jednog od starijih rodova u tom kraju.
1887. Poinje kolovanje u manastiru Gomionici.
1891. Zavrava osnovnu kolu u Banjoj Luci i upisuje se u sarajevsku gimnaziju.
1895. U IV razredu, pred sam kraj kolske godine, biva iskljuen iz sarajevske gimnazije.
Prelazi u Beograd i nastavlja kolovanje u tadanjoj I gimnaziji.
1898. Objavljuje prve pjesme.
1899. U junu mjesecu te godine maturira, ljeto provodi u zaviaju kod oca, a u jesen se upisuje
na Filozofski fakultet bekog univerziteta.
1901. U Novoj Iskri i Bosanskoj vili objavljuje prve pripovijetke.
1902. Izlazi mu prva zbirka S planine i ispod planine.
1904. Zavrava studije i vraa se u domovinu. U Zagrebu mu izlazi II knjiga S planine i ispod
planine.
1905. Slubuje kao nastavnik jezika i knjievnosti na gimnaziji i uiteljskoj koli u Skoplju, ali
dolazi u sukob s vlastima i biva premjeten u Bitolj. Naputa slubu i dolazi u Beograd . Te
godine mu izlazi i III knjiga S planine i ispod planine.
1906. Dolazi u Sarajevo . Postaje sekretar srpskog kulturnog drutva Prosvjeta. Uestvuje u
radnikom trajku. Te godine boravio i u Budimpeti, kao gost srpske omladine, i u Sofiji, na
kongresu jugoslovenskih pisaca i novinara. Krajem te godine biva protjeran u Banju Luku.
1907. Pokree list Otadbina u Banjoj Luci. Srpska knjievna zadruga objavljuje izbor
njegovih pripovijedaka pod naslovom S planine i ispod planine.
1908. Tamnii u zatvorima u Banjoj Luci i Tuzli.
1910. Pokree u Banjoj Luci asopis Razvitak. Postaje poslanik u bosanskom Saboru. Prelazi
u Sarajevo . Objavljuje Jauke sa Zmijanja.
1911. Pokree sarajevsko izdanje Otadbine.
1912. Krajem te godine poinje pobolijevati i duhovno se gasiti.
1914. Na poetku te godine prelazi u Srbiju i biva smjeten u beogradsku duevnu bolnicu.
1916. Umire 29. avgusta i biva sahranjen na beogradskom groblju.
Petar Kocic je rodjen 1873. godine u Stricicima, Bosanska Krajina. Knjizevnik iz vremena
Austrije u Bosni, koji se u prvi mah pojavio sa vise patriotizma, nego literature; i sa vise
namjera, nego inspiracije. Izgledao je vise kao bosanski ustanik, nego bosanski pisac; i covjek
za megdana, a ne za meditacije; i jaci na kuburi nego na peru . Niko nije ocekivao da ce
jednoga dana Kocic napraviti prevrat u srpskoj noveli, nego da ce pobuniti ljude u Bosanskoj
Krajini, i popaliti turske cardake. Cijela muska pojava Kocica, odavala je borca i kavgadziju.
Njegov visok stas bio je pun nevjestih pokreta, kao u covjeka koji dobro sjedi u sedlu, ali ne
umije da koraca po trotoaru. Njegove su ruke bile dugacke kao u zvonara, aoci siroke i
unezvjerene, kao u lovca na lavove, a ne na zeceve ili jarebice. Imao je glas koji je vise trubio,
nego izgovarao ljudske rijeci. Petar Kocic je bio pisac buntovnik kakvih u nasoj knjizevnosti
nije uopste bilo prije njega, nesto nalik na ruske pisce revolucionare koji su pisali po
kazamatima.
Gimnaziju je ucio u Sarajevu pa u Beogradu. Slavistiku je apsolvirao u Becu; sluzbovao
je u Srbiji i Skoplju, a po povratku u Bosnu dugo je bio bez posla. Osudjivan je i tamnovao je u
Banjoj Luci i Tuzli. U Banjoj Luci pokrenuo je list "Otadzbina" koji je cesto zabranjivan.
Poceo je pjesmama, ali ubrzo prelazi na prozu. Glavna djela su: satire "Jazavac pred sudom",
140

"Sudanija"; pripovijetke "Jazavac pred sudom","Megdan Simeuna Djaka", "Zulum Simeuna

Djaka", "Pravi megdan Simeuna Djaka", "Mracajski proto", "Jure Piligran" i "Jablan".
Petar Kocic je umro mlad, 1916. godine, satrven jednom strasnom bolescu ( umro je u
dusevnoj bolnici u Beogradu ). Stoga je za nase knjizevno pokolenje ovaj gubitak bio
prelomljen mac i zamukli glas pobjede, i nasa izgubljena bitka.
Pisac u ijem djelu je progovorio obespravljeni bosanski ovjek kao nemona rtva i kazao
svoje patnje i stradanja, naglaavaui ideale slobode, pravde i jednakosti. Knjievno djelo Petra
Koia je nadahnuta pria o Bosni i slobodi, o ivotu bez tereta tuinske vlasti. Ono je san o
ljepem sutra u kom e svi ljudi biti ravnopravni. To je naglaavao i u priama i komedijama i
poetskoproznim medaljonima i drugim djelima u kojima je pokazao smisao za psiholoko
nijansiranje ljudske due u prelomnim ivotnim situacijama. itaoci su primali te pieve
informacije u vidu podraaja koje prepoznaje, pohranjivao ih je i po potrebi ponovo prizivao i
upotrebljavao, pa su neke Koieve sugestije s poetka prolog stoljea aktuelne u njego-vom
nacionalnom korpusu i do dananjih dana. Uz sve to, Koi je dao djela koja su rezultat
refistrovanja i prijenosa dogaaja iz njegovog doba i biranje onih jedinica koje e lake
prihvatiti, pohraniti i pamtiti njegovi itaoci.
Roen u selu Striii na Zmijanju 1877. izmeu dva znaajna dogaaja u Bosni i Hercegovini:
narodnog ustanka 1975 76., i austrijske okupacije Bosne i Hercegovine 1878. godine. U
rodnom selu je proveo djetinjstvo gdje napajao ljepotama prirode i oduevljavao priama o
hajducima i uskocima. Ti dogaaji su ostavili snaan utjecaj i na njegovu linost i knjievno
djelo. Duboko e imati ukorijenjen osjeaj mrnje prema okupatoru i svakom obliku
porobljavanja.
Prva slova nauio u manastiru Gomionici, a zatim se koluje u Banjoj Luci i Sarajevu.
U Sarajevu jo kao uenik dolazi u sukob sa predstavnicima austrougarske vlasti, pa prelazi na
kolovanje u Beograd gdje je poeo da se bavi knjievnim radom, a zatim u Be gdje studira
slavistiku i gdje je napisao najvei broj svojih djela. Radio u Skopju, zatim se u Sarajevu, da bi
se vratio u Banja Luku gdje je njegov narod proivljavao teke godine ivota. Jedno vrijeme je
boravio u Sarajevu gdje je bio politiki veoma aktivan, a zatim dolazi u Banjaluku gdje
pokree asopis Otadbinu u kom pie tekstove. Dolazi u sukob sa austro-ugarskim vlastima,
pa je proganjan i zatvaran zbog propagandnih letaka i tekstova. U to vrijeme je otputan sa
posla, premjetan, osuivan, proganjan. Po dolasku iz zatvora aktivno se bavi politikom i bori
se za bolji poloaj obespravljenih seljaka. Austrijske vlasti pokreu protiv njega sudsku istragu
i nakon proganjanja i zatvaranja umro je u Beogradu u duevnoj bolnici. Napisao je:
S planine i ispod planine, pripovijetke, Sarajevo,1902, 1904. i 1905..
Jauci sa Zmijanja, pripovijetke, Beograd 1910.
Jazavac pred sudom, pripovijetke, Beograd 1904.
Koiev ivot je po mnogo emu simbolian: roen je 1877. - godinu uoi Berlinskog
kongresa na kom e Bosnu i Hercegovinu dati na upravu Austriji, ivio u vrijeme kad je Bosna
vodila najodlu-niju bitku za slobodu, a umro 1916. u okupiranom Beogradu. Piui o svom
ivotu naglaavao je da djelo pisca nikad nije zavreno, da se uvijek italac sa njim susree i
sagledava ga u novom obliku, da se fizikom smru pisca ne zavrava njegov duhovni ivot.
Koiev odnos prema svijetu i sklonost ka literaturi je obiljeila sredina u kojoj je odrastao, a
koja je imala bogatu tradiciju. Rano je ostao bez roditelja, pa je proao ivotnu kolu kroz koju
ga je vodila baba-Vida koja mu je priala o prolosti. Prva slova nauio je u manastiru.
kolovanje u Sarajevu i Beogradu formiralo ga je u ovjeka karakteristinih ivotnih poglede
koje je unosio u djela i davao im simbolina znaenja.
U to vrijeme upravitelj u Bosni i Hercegovini je bio Benjamin Kalaj koji vlada dvadesetak
godina. Njegovom vladavinom nisu bili zadovoljni ni katolici, ni pravoslavni ni muslimani, jer
je svaki narod smatrao da im je poloaj najtei. Srbi su se osjetili odvojenim od matice Srbije,

141

Hrvati da e biti ugroene njihove slobode, a muslimani su osjeali da se zbivaju dogaaji

dalekoseni za njihov opstanak.
Poeo se baviti knjievnim radom veoma rano. Godine 1902. objavio je zbirku pripovijedaka
"S planine i ispod planine" u kojoj su prie urini zapisi, Jablan, Grob Slatke Due, Istiniti
zulum Simeuna aka, Mrguda i Kod Markanovog toka. U njoj je ne samo svjedok, nego i
uesnik dogaaja koji predstavljaju prelomne godine u historiji krajikog naroda. To su godine
kad ljude treba zatititi i pokazati koji put trebaju slijediti. Njegov svijet je utemeljen na
realnosti, a naslikao ju je umjetnikom snagom, ljepotom i bogat-stvom poetskih slika. Da bi
to postigao povezivao je psihemske narativne figure sa sociemskim figurama vlastitog etnosa
vjeto ih sueljavajui kao "figure protivnika" prema figurama tzv. "mi-taboru", odnosno
suprotstavlja vlast-narod. U tom konfrontiranju ide u sfere poredbi i refleksija koje vode do
poetinog romantizma.
"Pria se da je jedan Koiev predak sa Zmijanja u stara i prastara turska vremena, u
vremena borbe protiv ukmeivanja, stajao bez glave kao u zemlju ukopan dok mu je iz vratnih
ila ibala krv u vrelim mlazovima i prskala po begovskom ardaku. U tom istinitom dogaaju
ima neke udne simbolike, poetske, krvave, gorostasne, bujne, dinamine i legendarne."
Koi, opsjednut apsolutom tradicije vlastitog naroda, u prozi traga za analognim ivotnim
predodbama koje e naglasiti njegov odnos prema prolosti. Djetinjstvo je proveo u postojbini
prie, pa je tako tradicionalnim nainom pripovijedanja u kom likovi svojom dobrodunou
postaju bliski i savremenom itaoci. Zato njegovo djelo osim realistikih pasaa nosi udesnost
i mitologinost iz poeti-kog svojstva usmene knjievnosti. Ponikavi u rustikalnoj sredini i
napajajui se sa vrela narodnog pripovjedaa, Koi je znalaki naslikao najtananije niti koje
spajaju ljude i predjele. Tragao je za njihovim unutranjim sjajem due koji nikad ne gasne, ni
kad je muka prevelika, kad prekorai svaku mjeru trpljenja.
Druga zbirka pod istim naslovom tampana je 1904. i u njoj su prie Jelike i omorike, Kroz
maglu, Kroz svjetlost, Mraajski proto i Jazavac pred sudom. Trea istoimena knjiga
tampana je 1905. U njoj su prie Mejdan Simenuna aka, Iz starostavne knjige Simeuna
aka, Rakijo, majko, Pjesma mladosti, sa zbora i Jance.
U njima je dao je brojne sociemske figure koje su neposredno sukobljene (bogati-siromani,
krajinici-tuinci, dobro-zlo, eksploata-tori-eksploatisani) i na njima zasnivao fabularnu
tenziju. Koristei te figure gradi sociemski niz u kom moemo prepoznati raznovrsne detalje iz
svijeta u kom je ivio. Zato njegova djela imaju naglaenu rodoljubivu tematiku, predstavljaju
krik protiv ugnjetavanja, nepravde, socijalne nejednakosti i zla, a jezik se odlikuje leksikom
kojom je obogatio bosanskohercegovaku knjievnosti. U njegovom djelu ovjek se stalno sa
nekim sukobljava: sa okolinom, sa vlau i sa prirodom. ovjek i priroda nose suprotnosti u
sebi i predstavljaju samo za sebe veliku tajnu kreui se izmeu etikih krajnosti.
Godine 1910. je izdao zbirku Jauci sa Zmijanja (Molitva, Kroz meavu, Vukov gaj,
Zmijanje). Poznate su mu i pjesme u prozi Kmeti, Slobodi i Teak u kojima na duboko topao
lirski nain govori o svom o emocionalnom odnosu prema svijetu u kom ivi:
"Mnogi su vijekovi, mnoga pokoljenja i pjesnici slavili Tebe. . Mnoga se svjea krv lija
za Te i u ime Tvoje.
Sa tvojih kao krv crvenih usana, vjeito struje i ume slatke opojne rijei koje vijekovima iz
temelja potresaju, koje pregaeno roblje do uzdrhtalog zanosa ushiuju".
Tema Koievog knjievnog djela je ivot bosanskog seljaka na razmei starog i novog,
prolosti i sadanjosti, elja i mogunosti. Pisac vodi itaoce u prostore svoje utopijske,
mitske i fantastine svijesti koja je opreka stvarnosti i nalazi u njima zadovoljenje nacionalnog
sna. Prie su mu pune razliitih pjesnikih slika i dogaaja, a ispod tekstualne vizure se krije
ozbiljnost ivota. On je angairan pisac, uronjen u vrijeme koje je slikao, a sklonost lirskom
slikanju i dramatici je obiljeje cjelokupnog knjievnog djela. Stvorio je veliki broj neobinih
likova, galeriju krajiko-srpskog folklora u kojoj se nalaze udaci, smetenjaci, ljudi uronjeni u

142

prolost, ali i plemeniti heroji koji se bore za bolje sutra. Meu likovima se izdvajaju lukavi
David trbac, aljivi, hvalisavi i tragini Simeun ak, surovi i mrani mraajski Proto,
zaneseni Relja Kneevi, poetini Mijo izgubljen u vremenu i prostoru, primitivni i ogranieni
Jure Piligrap, tragina Mrguda, djeak Lujo i drugi koji defiluju pred itaocima i ostavljaju u
njima dubok trag. Koieva umjetnost poiva na vornatim gorta-cima koje slika kao sastavni
dio prirode. Kao i oni, i priroda u kojoj su odrasli je tvrda, gruba i surova, puna tajni i
nepoznanica. Ona je neobuzdana snaga sa kojom se ovjek bori za opstanak i u toj borbi se
prekaljuje u junaka. Priroda se sa ovjekom sliva u stvaralaki poriv, pa su i linosti i dogaaji
sliveni sa zemljom i prirodom:
"Sa istog, blistavog neba, prosipa se iva, treperava, vesela svjetlost.
Mirie drijemovac, to rano, drjemovno, planinsko cvijee. Po vlanim proplancima, zeleni se
zadovoljni, kooperasti kukurjek, a sa suhih prisojnih kamenjaka izmeu sprene, trule bujadi
poinju se plaviti miriljave ljubiice.
Ptice slaano i skladno cvrkuu i drui u njenom, razdraganom uzbuenju, prelijeu, s
grane na granu. Kroz aave komjenove tihano umi dim, i veselo, lagano se povija kroz tanki,
bljedunjavo svijetli proljetni vazduh, gubei se u tunoj, ledenoj modrini jelove ume, to se
ponosito nadnijela nad selom".

Jelike moje i omorike, i ja se vie niemu ne nadam; i moj je ivot kao i va pun njene, duboke
enje; ali srce piti, niko ga ne uje; suze teku, niko ih ne vidi.
Vae otre, piljaste bodlje, to su sleene suze dobro ja to znam! a njihova zelena boja, tu je
enja, duboka, njena enja za vjeito zelenim proljeem koje nam nee nikada doi!.
Srca piti, niko ih ne uje; suze teku, niko ih ne vidi."(Jelike i omorike).
Ono to takoe moramo naglasiti je vrsno poznavanje krajikog folklora i slavenske mitologije.
To je matrica na kojoj treba dijalogizirati sa Koievim djelom. Zato je njegovo djelo
predstavlja i sliku vremena i naroda, kompilaciju poezije i proze, vapaj za prolou i jasna
vizija budunosti.
"Petar Koi je daleko od nas po onome protiv ega se borio, a blizak nam je po onome kako
se borio. On je u mnogo emu sinteza naeg tempera-menta, naih strasti, vere, zabluda,
bolova, nae nedovrenosti i najzad- nagovetaja svega onoga to je u nama plemenito. O
Koiu se esto mislilo i govorilo, a to se ini i danas, da je gorostas sa raspuknutim srcem
izmeu politike i literature. Meutim, on je po prevashodstvu borac, patriota, puls nae
vekovne borbe, njen plemeniti gr i napor da se krene napred. Otuda je on isti i kad vodi
politiku i kad pie literaturu, i kad sneva o budunosti, i kad misli o prolosti kada jedno i
drugi duboko spaja u sebi. On je pesnik u svakom svom poslu, sa zanosom i strau ini sve
to treba: poetski je nadahnut u najveim politikim okrajima, uvek duboko uveren da svrava
veliki historijski posao, da ispunjava zavetanje predaka i da zaduuje budua pokolenja".
Vrijednost je u slikama duha i mentaliteta Krajinika, ovjeka iskrenog, otvorenog, zanesenog i
zagledanog u nacionalno bie, pre-predenog, lukavog i uvijek spremnog na humor i satiru,
spremnost da se podsmjehne sebi i drugima. Koi je imao smisla za psiholoko nijansiranje
likova, pa je naslikao ovjeka opreznog prema tuinu koji je naslagao vjekovno iskustvo iz kog
crpi zakljuke. esto se sluio metodom simbolizacije zbilje i hiperbolizacijom dogaaja, pa
je tu stvaralaku invenciju koristio da progovori osloboenim glasom svoga bia. U djelu je
naslikao jedinku koja se suprotstavlja predsta-vnicima zakona i snagu prirode iz koje crpi
snagu. Takav je Vuk u Vukovom gaju, MijoSlatka dua u prii Grob Slatke due, David u
komediji Jazavac pred sudom. Snano je naslikao snagu mladih ljudi, njihove elje i enje,
viziju ljepeg ivota i svijeta u kom bi ivjeli, zdravlje i elementarnost njihove strasti. Takve su
pripovijetke Tuba i Mrguda. U Tubi je opisana idilina ljubav seoskog mladia i djevojke, a u
Mrgudi ljubav u realistikom okruenju. Bio je svestran pisac u ijem djelu nalazimo i emocije

143

i toplinu i prirodu i ovjeka i prolost i sadanjost. Ta heterogenost tematike je temeljna

odrednica knjievnog djela.
"Koi je s jednakim arom i zanosom pisao knjievnoumjetnika djela, politike
pamflete i publicistike radove, govorio o kmetovskom pitanju u Bosanskom saboru, bio
zaokupljen etnografskim, sociologijskim i povijesnim pitanjima svoga zaviaja, vrsto i
beskompromisno zastupao odreena etika, literarna i politika gledita u privatnoj i
slubenoj korespondenciji, na javnim mjestima i u privatnom ivotu. U takvom rvnju stalne
drutveno politike i kulturnoprosvjetne angairanosti, i neprekidne borbe za socijalna i
nacionalna prava svoga naroda, u vjeitom strahu od proganjanja i zatvaranja, teko je bilo
biti u toku knjievnih zbivanja, odrati se na razini modernog literata, udovoljiti zahtjevima
suvremene knjievne znanosti: kritike i knjievne teorije, a opet ostati svoj: izvoran i
angairan."
Likovi su sloeni, a u dubini italac nalazi zanesenjake koji su iz postojbine Kraljevia Marka i
Budaline Tala, zalutali u vremenu, imaju svoje snove i pokuavaju da ih ostvare. Motivi su i
osipanje porodica, ruenje tradicije i dolazak novog emu se nije radovao. Selo i seljaci nisu
izloba folklornog i prazninog ruha i bogatstva, niti samo opis paenika u mreama bogatih to je iroka slika tekog nacionalnog poloaja i statusa, pa prie imaju cilj da mobiliziraju
narod, odgojno utiu i pripremaju za otpor. Da bi to postigao bira tipske pojedinanosti i
semantiki ih oblikuje. Najbolji primjer je pria Jablan u kojoj je pokazao svoju punu zrelost i
sposobnost u nijansiranju osjeanja kroz dirljivu priu o djetinjoj ljubavi prema biku Jablanu,
strah pred borbu s carskim Rudonjom, snovi i nade i najzad, radost nakon pobjede. Sve faze je
slikao metodom gradacije drei itaoce vezane za djela i vodei ih kroz zanimljive fabularne
tokove:
"Odavno se uhvatio sumrak.
Na strnjitu ispod sela u jednoj zabrdici skupio se Lujo sav pod haljinicu. Samo mu viri
pjegavo lice s krupnim, grahorastim oima i nekoliko pramiaka ukaste kose, rasute po
elu. Pred njim na nekoliko koraka pase Jablan"
Koi je bio satiriar, a te je sklonosti pokazao u komediji Jazavac pred sudom. Satira
je sluila kao oruje kojim se obra-unavao sa tuinskom vlau u Bosni, mogunost da prui
narodu moralnu podrku ukazujui na njegovu etiku superiornost.
"ibajui perfidnu politiku austrijske carevine i okupatorsku birokratiju, Koi se svetio za
sramotu poniavajueg ropstva i budio nacionalnu i politiku svijest svoga naroda. Njegove
satire Jazavac pred sudom i Sudanija izvrile su u doba austrijske okupacije i krupnu
drutvenu funkciju, agitirajui protiv okupatora koji je porobio bosanski narod.
U proljee 1913. je nervno obolio. Smjestili su ga u duevnu bolnicu u Beogradu gdje je iz
dana u dan kopnio, nestajao i iezavao. "i niim se nije njegovo telo razlikovalo od ostalih u
mrtvanici, sem po vojnikoj ajkai na glavi, kojom su rodoljubivi bolniari obeleili da je
umro borac i veliki ovek Petar Koi".
Znaaj Koievog djela je i u tome to je promijenio diskurs promatranja: do njegove pojave
likovi su bili imaginarni, uljepani, zadovoljni ivotom, uvijek na nekim proslavama i
svadbama, uvijek sretni i zadovoljni. Pisac koji je obiljeio jedno vrijeme i sjedinio ivot i
borbu za prava svoga naroda u Bosni u vrijeme austrougarske vlasti. Pisao je o ljudskom bolu
i patnji, pobuni i otporu, pa se smatra utemeljiteljem krajike borbene literature. kolujui se u
Beu, Koi je, vie od ostalih, batinio sve to je vrijedno iz najfinijih tokova nae tradicije i
evropske knjievnosti, pa je snaga njegovog djela i izbor umjetnikog postupka sasvim
prirodan i oekivan u njegovoj knjievnoj alhemiji. On je uveo realne likove sa naglaenom
socijalnom dimenzijom koji probleme rjeavaju u duhu svoje logike, a opet nose peat snane
stvaralake pjesnikove linosti.
Nasi realisti XIX vijeka dali su srbijanskog seljaka dosta povrsnog, cesto i idealizovanog.
Jedini pisci koji su u nasoj prici XIX vijeka dali pravog seljaka, bili su, osim donekle Laze

144

Lazarevica, samo ljudi na samom kraju tog stoljeca: Petar Kocic, becki student, koji je imao
srecu da bude rodjen u Zmijanju, gdje je tip srpskog seljaka ostao jos nepokvaren politickim
agitacijama i citanjem novina, i Ivo Cipiko, dalmatinski plemic i trogirski gradjanin. Kocicevi i
Cipikovi seljaci bili su vecinom ljudi iz onih naselja velikog srpskog zaledja od Une ka moru, a
kod Cipika zastupljeni su ljudi sa ostrva i morske obale. Ma koliko razliciti po moralnim i
psihickim odlikama, ovi seljaci imaju nesto neosporno zajednicko i blisko; grad nije doveo
zbrku u njihove navike, niti im je nametnuo crte koje deformisu njihovo prvobitno oblicje, sto
znaci da nije iskvario i izoblicio ono sto nas najvise interesuje. Tako oni ostaju seljaci i kad se
nadmudruju, na nacin varoskih mudraca ili sereta. Sa pripovijetkama Kocica i Cipika pocela je
prava novela o nasem pravom seoskom covjeku.
Sa svojim pripovijetkama Kocic samo dokazujen koliko je njegov duh bio pronicljiv i
njegov stil spontan i savrsen, njegova ironija neodoljiva i plemenita. Naravno, na tako malo
stranica Kocicev seljak nije uspio da bude u potpunosti izrazen pa je stoga ostao dosta
uproscen i ogranicen. Tek bi u jednom romanu Kocic uspio dati cijelu dramu bosanskog
covjeka vezanog za tlo i za zivotinje, za suse i nerodice, za namete i dugove. Kocic je bio sav
sagradjen da nam da jedan roman te vrste. On je razumio mracnu ljubav covjeka za zemlju
koju zaliva znojem i krvlju, i koja je silnija od svake druge covjekove ljubavi na svijetu.
Svako delo, na poseban i svoj nain, sadri u sebi taj nacionalni kolorit" - premda se ova
sintagma ne mora uiniti ni dovoljno jasnom, niti govorljivom - pa stoga treba odmah rei da
stupanj te koloritnosti ne zavisi samo od originala, ve i od udaljenosti (geografske,
kulturoloke, tradicijske) tog originala od itaoca koji taj original prima.
Tokom godinu dana analizirao sam s grupom studenata (Pariz, Sorbona) pripovetke Petra
Koia. Nijedan od studenata nikada ranije nije bio uo za ime ovog pisca (to me nije ni
iznenadilo, ni uzbudilo). Prevoda, na francuski, nema, ili ih ja nisam naao. Ubrzo smo, posle
nekoliko prvih razgovora, shvatili zato tih prevoda nema. Jer pred nama se, iz reenice u
reenicu, ukazala jedna jezika umetnost tako sloena, tako smiljeno primenjena na jedan
odreen krug tema, da smo ostajali nemoni pred itavim pasusima kad bismo pokuali da ih
uobliimo do onog to se naziva knjievni prevod. Ima vie vrsta itanja i vremena, kad
primamo pojedina umetnika dela. Ovo itanje Koia sa studentima bilo je za mene tree,
najtee itanje, ali i najbitnije: ono to je u prvim itanjima promicalo, sad je zaustavljalo
panju, menjalo gotovo sav prethodni utisak!
O Koievom jeziku dosta je pisano, od Isidore i Andria i sve naovamo, ali uvek u osnovnoj
nameri: da se ukae na Koievu vrstu povezanost s jezikom rodnoga tla i, prirodno, na
konanu lepotu i uinak tog jezika proputenog kroz pero velikog narodnog sina. Malo je
uinjeno na tome da se pokae Koiev postupak i da se nae ona sutinska granica koja tog
pisca svrstava u red naih najveih pripovedaa. Trebalo bi objasniti tu gotovo tajanstvenu
meru" u prianju, jer bismo tako dobili neke od bitnih elemenata koji njegovu umetnost
uzdiu daleko iznad tla njegovog zaviaja i potke njegovog rodnog jezika. Zna se, naime, da su
Bosanci velike prialice - Koiev Simeun uz kotao, iz noi u no, pria, i u razliitim
verzijama - dok su Koieve pripovetke redovno kratke, modeli saetosti, i gotovo munjevito
odraavaju splet dogaaja i raspoloenja.
Moglo bi se, zbog svega, toga, nadugo govoriti (i to na vie planova) o tekoama koje bi pred
svakog prevodioca postavila svaka Koieva pripovetka. Tu su, najvidljiviji, i za stranca kao
bauci, turcizmi. Postoji zatim jedna dobra pregrt posebnih rei ije znaenje ni renici ne
mogu sasvim jasno i tano da prevedu i protumae. Zatim, narodni upravni govor koji Koi
uzima u njegovoj iskrivljenoj, dokumentarnoj formi. Nailazimo, takoe, usred pojedinih pasusa
na reenice izgraene u ritmu narodnih pesama, tako da s lakoom prepoznajemo osmerce,
deseterce, dvanaesterce... U lirskom zapisu Jelike i omorike, prisustvo osmerca i deseterca je
oigledno, jer ve u prvoj reenici itamo: Sa istog, blistavog neba / prosipa se iva,
treperava... da bi sve kulminiralo u reenici koja je kao neka vrsta baladnog refrena: srce piti,

145

niko ga ne uje / suze teku, niko ih ne vidi. Susreemo se zatim s nizovima najvetije izvedenih
aliteracija i najraznovrsnijih zvunih utisaka koji bi u poeziji kakvog simboliste bili prouavani
kao udo, dok ih kod Koia primamo kao neto prirodno, odnosno ne traimo uzrok utiska
koji takve kombinacije slova i rei stvaraju u naim uima, i dalje: u duhovima - kao da se sve
to desilo samo od sebe. Posluajte, u tom smislu, ovu reenicu iz Mrgude: Kad se izu, zbaci sa
sebe zobun, zabaci ostraga pregau, uzgrnu koulju do iznad koljena, pa zae u vodu.
Sve su to tekoe, oigledne, ali i neprohodne, jer ih svaki tekst, na ovaj ili onaj nain, nosi sa
sobom i postavlja neumoljivo pred prevodioca. Ali, turcizmi se mogu s prilino lakoe, i uz
itaoevo uee, objasniti. Zatim e veti prevodilac nai odgovarajui govor koji e na
njegovom jeziku zameniti govor Koievih seljaka; uspee isto tako, da povremeno u autorove
reenice uvue ritam narodnih pesama i da ostvari raznolikost utisaka, i to ne sluajno, nego
najee na onim mestima gde to zahteva original. Prevodilac, prevodei istovremeno najmanje
dva jezika - jezik svakog pojedinog junaka i jezik pripovedaa - treba da tako ostvari to
posebno dejstvo koje nalazimo u originalu: preobraaj i stalno kombinovanje jednog
iskrivljenog, ali tako nepogreivog narodnog govora, s apstraktnim i apsolutnim stilom samog
pripovedaa. Upravo izmeu tih jezikih krajnosti: iskrivljenosti i apstraktnosti oscilira
Koiev stvaralaki postupak i, posmatrajui to osciliranje, moemo samo da se udimo i
pitamo: kakva je to magija, kakvo je udo uinilo da se to osciliranje izvede s toliko jasnoe,
glatkoe, nepogreivosti, doslednosti?
Ipak, povodom jednoga, plaim se za svakog mogunog prevodioca Koievih pripovedaka na
bilo koji jezik. To je Koievo posebno tretiranje slova, te najmanje ali sutinske jezike
estice. Koi se u tim trenucima ponaa kao muziar koji barata notama od kojih svaka za
njega ima samo jednu vrednost, tako jedinstvenu da bi ak promena instrumenta (a ne visine,
ili trajanja) znaila izneveravanje tog posebnog zvuka koji je hteo da izazove i prenese u nae
ui. To tretiranje slova (i ire, posledino: jezika) ide u vie pravaca, i retko se ponavlja. Na
jednom mestu itamo reenicu: Proodo se gore do mlina - u kojoj je prva re (proodo) itavo
jedno zvukovno vorite ije je znaenje jasno, ali je sam izgled nemoguno oponaati. U
drugom sluaju, koji nalazimo u Mrgudi, posmatramo kako Koi dosledno razvija tu umetnost
tretiranja slova. U reenici: "Lani nas ubi klja, ove godine obi grad", on sauvava A u reima
klja i grad i tako postie efektnu asonancu, dok s druge strane, napada" U iz glagola ubiti, da
bi dobio drugi, obiti. I tako kod Koia iz stranice u stranicu.
Zato je Koi veoma povoljna prilika da se, polazei od osnovnih odlika njegovog dela
(tematika, linosti, prostor), pokae kako knjievna tehnika moe te poetne predstave i
pretpostavke uzvisiti do konanih stanja i stepeni istoga stvaralatva. To itaocu, u pojedinim
razdobljima itanja, moe promai; prevodilac, bi meutim, upravo o tome morao da vodi
veliku brigu, i da nikada ne poremeti savrenu ravnoteu Koievog dela: izmeu
rustikalnog/naivnog i univerzalnog.

146

ALEKSA ANTI(1868-1924): Poezija

Poznati mostarski liriar koji je pokazao snanu poetsku linost i individualnost. Mostar je
junoslavenskim knjievnostima dao tri snane knjievne linosti: Jovana Duia, Aleksu
antia i Svetozara orovia. Mostar je bio grad antieve mladosti i on ga je snano naslikao
u svom njegovim nijansama. U poeziji slika vrijeme u kom je ivio, ekonomske odnose,
odnose prema tuinu i guenje nacionalne svijesti od strane tuina. Saraivali su u
mostarskom asopisu "Zora" koji su ureivala sve tri navedena pisca.
anti se kao pjesnik formirao pod snanim uticajem narodne poezije koja se osjea i u
njegovom jeziku i stilu i metrici i raspoloenjima. Uz to, daje svakoj temi snaan vlastiti
peat u kom je u prvom planu vjeita povezanost ovjeka sa rodnom grudom i narodnim
ivotom. Opjevao je o gorini ivota u tuini, o pustim naputenim poljima koje je tuin
opljakao, o potrebi ovjeka da ne odlazi iz svoga zaviaja (Ostajte ovdje). anti je tako
stvorio impresivnu sliku mostarskog kolorita i specifinosti ivota svog rodnog grada na
prelazu iz 19. u 20. st. U njegovoj poeziji se osjea toplina sunanog podneblja, orijentalni dah
staronskog sevdaha i intenzivan ivot poletke mostarske omladine.
anti je pisao poeziju i drame. U poeziji mu se izdvaja ljubavna lirika u koju je utkao svoja
najintimnija emocionalna osjeanja, slutnje i nemire. To su pjesme Proljee, Moja kominica,
Pahulje, , Ne vjeruj i Emina. U njima anti pokazuje snaan osjeaj za realizam i iskazivanje
linih ljubavnih nemira. Stvorio je u toj poeziji ivopisnu sliku starog Mostara sa batama i
edrvanima i ljubavnim jadima mladih. Meu eleginim pjesmama se izdvajaju Na grobu
mile sestre, Na oevom grobu, Majci, Harfo moja i Pretprazniko vee. U njima je opjevao
skrivene unutranje krize i traginu usamljenost linog ivota. Sve te pjesme su inspirisane
stvarnom dogaajima. Poznate rodoljubive pjesme su O zemljo moja, Sloboda, Mi znamo
sudbu, Ostajte ovdje. U njima vjerno izraava vrijeme u kom ivi, teku socijalnu situaciju i
tragian poloaj naroda u novim drutveno-ekonomskim i politikim odnosima. Oivljava
likove iz herojske prolosti svoga naroda. Meu socijalnim pjesmama se izdvajaju O klasje
moje, Pjesma invalida, Kova. To su pjesme koje govore o surovim odnosima u vrijeme
tuinske vlasti i poniene ljude koji se mole bogu za golu egzistenciju. te drame Pod
maglom, Hasanaginica, Anelija i dr.
Posmatrana u cjelini njegova poezija je puna kontrasta i protivrjenosti, naglih obrta i
zaokreta. Ono to je znaajno je da je njegovo pjesniko djelo do danas sauvalo svoju
umjetniku snagu i aktuelnost, snanu rodoljubivu i socijalnu obojenost. To je poezija koja i
danas ima svoje uporite i smisao, moderna u svakom vremenu i zanimljiva za svako
podneblje. . Nju odlikuje realizam i modernizam, pjesnikova iskrenost i gotovo dramatian
doivljaj onoga o emu govori. U nju pjesnik unosi svoju linost, kazuje svoje intimne
nemire, strepnje i strahove, pa je to poezija koja udovoljava kritiarima svakog vremena.
Iako u pogledu forme nije predstavljala neku vei novinu u knjievnosti tog doba, ta poezija
je oplemenila nau tradicionalnu pjesniku rije i najbolja je potvrda kako se na temelju
narodne tradicije moe izgraditi stih sa aktuelnim temama i dogaajima. Zbog svih tih osobina
anti je izvrio snaan uticaj na pjesnike svoga doba i naredne pjesnike generacije u
bosanskoherce-govakoj knjievnosti.

Aleksa anti
Sa Wikipedije, slobodne enciklopedije

Idi na: navigacija, trai

Aleksa anti

147

roen:

27. maj 1868.

Mostar, Bosna i Hercegovina

preminuo: 2. februar 1924.

Mostar, Bosna i Hercegovina

Aleksa anti (27. maj 1868 - 2. februar 1924) je bio bosanskohercegovaki pjesnik srpskog
porijekla i jedan od najpoznatijih predstavnika novije lirike u BiH.
Najvei dio svog ivota je proveo u rodnom Mostaru. Nakon to mu je otac umro, staranje je
preuzeo strogi stric. Imao je dva brata, Peru i Jakova, te sestru Radojku koja se udala za
njegovog prijatelja Svetozara orovia. ivio je u trgovakoj porodici u kojoj nisu imali
razumijevanja za njegov talenat. Poslije zavretka trgovake kole u Trstu i Ljubljani vratio se
u rodni Mostar.
Bio je i jedan od osnivaa kulturnog lista Zora kao i predsjednik Srpskog pjevakog drutva
Gusle u Mostaru. Tu je upoznao i druio se sa poznatim pjesnicima tog doba: Svetozarom
oroviem, Jovanom Duiem, Osmanom ikiem i drugima.
Njegov ivot je posluio kao osnova za romantiziranu filmsku biografiju Moj brat Aleksa, u
kojoj je glavnu ulogu tumaio beogradski glumac Branislav Lei. Muziku za film
komponovao je sarajevski dirigent i kompozitor Ranko Rihtman, a pjesme je otpjevao Dragan
Stojni, dijelom uz podrku okteta Collegium Artisticum iz Sarajeva.

Stvaralatvo
U njegovom pjesnikom stasavanju najvie udjela su imali pjesnici Vojislav Ili i Jovan
Jovanovi-Zmaj, a od stranih pjesnika najvaniji uticaj je imao Heinrich Heine, koga je i
prevodio s njemakog jezika. Svoju najveu pjesniku zrelost anti dostie izmeu 1905. i
1910. godine kada su i nastale njegove najljepe pjesme. To je vrijeme burnih drutvenih
promjena u Bosni i Hercegovini, u kojima anti aktivno uestvuje.
antieva poezija puna je snanih emocija i ljubavne tuge. Ona pokazuju pjesnika snane
emocije, eleginog tona i melodinog izraza, koji je ostvario niz pjesama duboke inspiracije i
doivljenog tona. Ljubavna poezija Alekse antia razvila se pod jakim uticajem bonjake
148

ljubavne pjesme, sevdalinke, tako da otud dolazi i ambijent njegovih ljubavnih pjesama, koji je
smjeten u bosanske bate pune behara, hamama, adrvana. enski likovi koji se pojavljuju u
antievim pjesmama okieni su erdanima i izazovne su, ali ipak skrivene ljepote. Takva je i
pjesma Emina, koja je ula u narod i pjeva se kao sevdalinka. U ljubavnim pjesmama
najei motiv je enja. antieveva poezija je bazirana na vjerodostojnom iskusutvu u
stvarnom ivotu. anti se vrlo mlad zaljubljuje najprije u Slavonku Anku Tomlinovi, kerku
siromanog fotografa, doljaka, koju na kraju ostavlja pod pritiskom svoje pravoslavne
porodice. Neto kasnije pomalo rezignirani anti upoznaje i Zorku olinu, mladu i bogatu
Mostarku, koja zbog interesa svoje pragmatine porodice naputa pjesnika, ostavljajui mu jo
jednu ranu na srcu.
Druga pjesnika tema imala je rodoljubni karakter. U nekim od svojih najpotresnijih pjesama
anti pjeva o patnji onih koji zauvijek naputaju domovinu i odlaze u tui svijet (Ostajte
ovdje, Hljeb), dok u drugim pjesmama naglaava patnju kao vaan historijski moment (Mi
znamo sudbu).
Izabrane pjesme
EMINA
Sino, kad se vratih iz topla hamama,
Prooh pokraj bate staroga imama;
Kad tamo, u bati, u hladu jasmina,
S ibrikom u ruci stajae Emina.
Ja kakva je, pusta! Tako mi imana,
Stid je ne bi bilo da je kod sultana!
Pa jo kada ee i pleima kree...
- Ni hodin mi zapis vie pomo nee!
Ja joj nazvah selam al' moga mi dina
Ne e ni da uje lijepa Emina,
No u srebren ibrik zahitila vode
Pa po bati dule zalivati ode;
S grana vjetar duhnu pa niz plei puste
Rasplete joj one pletenice guste,
Zamirisa kosa ko zumbuli plavi,
A meni se krenu bururet u glavi!
Malo ne posrnuh, mojega mi dina,
No meni ne doe lijepa Emina.
Samo me je jednom pogledala mrko,
Niti haje, alak, to za njom crko'!...
Aleksa anti, 1903
OSTAJTE OVDJE
Ostajte ovdje!... Sunce tueg neba
Nee vas grijat ko to ovo grije;
Grki su tamo zalogaji hljeba
Gdje svoga nema i gdje brata nije.
Od svoje majke ko e nai bolju?!
A majka vaa zemlja vam je ova;

149

Bacite pogled po kru i polju,

Svuda su groblja vaih pradjedova.
Za ovu zemlju oni behu divi,
Uzori svijetli, to je branit znae,
U ovoj zemlji ostanite i vi,
I za nju dajte vrelo krvi vae.
Ko pusta grana, kad jesenja krila
Trgnu joj lisje i pokose ledom,
Bez vas bi majka domovina bila;
A majka plae za svojijem edom.
Ne dajte suzi da joj s oka leti,
Vrat'te se njojzi u naruja sveta;
ivite zato da moete mrijeti
Na nijemom polju gdje vas slava sreta!
Ovde vas svako poznaje i voli,
A tamo niko poznati vas nee;
Bolji su svoji krevi i goli
No cvijetna polja kud se tuin kree.
Ovdje vam svako bratski ruku stee U tuem svijetu za vas pelen cvjeta;
Za ove kre sve vas, sve vas vee:
Ime i jezik, bratstvo, i krv sveta.
Ostajte ovdje!... Sunce tueg neba
Nee vas grijat ko to ovo grije, Grki su tamo zalogaji hljeba
Gdje svoga nema i gdje brata nije...

150

SLOVENAKA KNJIEVNOST MODERNE

Kada se nakon 1890. u Austriji i Njemakoj udomaio pojam moderna koji je oznaavao prekid sa starijim knjievnim pravcima i nastup njemakog naturalizma,
dekadence i simbolizma, u slovenskoj je knjievno-sti nazvano moderno razdoblje izmeu
1899 i 1918. godine, do kraja i sv. rata. Predstavnici slovenske moderne poinju se okupljati
oko listova i asopisa koji afirmiu tu knjievnosti. Slovensku modernu moemo oznaiti kao
reakciju na prevladavanje onoga to je u tu knjievnost unio epigonski romantizam, realizam
i naturalizam. Slovenska se moderna pribliava evropskoj, ali samo do neke granice - ona trai
obnovu knjievnosti na tematskoj i strukturnoj razini, njezini predstavnici naglaavaju
individualnu obojenost knjievne tvorevine, istupaju protiv formalizma u poeziji kakvoga je
unio Stritar te piu slobodnim stihom, ali ne zanemaruju ni drutveno-politike pojave svoga
vremena. Pjesnici odbijaju ideoloku estetiku, svjesno se oslobaaju pjesnikog dogmatizma.
Unato preplitanju raznih struja prevladava subjektivizam,a naroito je prisutan naturalizam i
neoromantizam.
Kao i u ostalim evropskim zemljama, tako se i u Sloveniji nakon
realizma osjetio uticaj moderne knjievnosti i njenih podvrsta. ivot u Sloveniji je ipak bio
specifian, jer se jo uvijek vodila borba i na politikom i ekonomskom planu i na planu
ujedinjavanja naroda. Pokreu se knjievni listovi (Ljubljanski zvon), ali i brzo gase. To je
vrijeme prodora kapitalizma koji donosi nove ekonomske, drutvene, pa i politike odnose,
nove zahtjeve u knjievnosti i umjetnosti. Jak uticaj su imali svetenici koji su obrazovali
narod i ekonomski im pomagali. Zajednika je tenja slovenske moderne u tome da slovenski
knjievnici prihvate sve sadrajne i formalne oznake evropske literature, sa dekadencom,
individualizmom, impresionizmom i simbolizmom gdje je jo uz to naglaen pesimizam,
klonulost i erotika. U to vrijeme se u slovenakoj knjievnosti moe zapaziti vie knjievnoestetskih pokreta, od tradicionalne romantike koja se oslanja na narodnu poeziju, slobodan
stih, ritam i melodiju, do zagovornika neoromantike koji odbacuju realistiko i naturalistiko
prikazivanje ivota., likova i dogaaja. U kolopletu tih strujanja dominiraju dva osnovna
pravca: prvi, koji se naslanja na romantiarsku tradiciju i narodno stvaralatvo i drugi - koji se
sve vie okree u pravcu dekadencije, simbolizma, impresionizma i ekspresionizma.
Mada je u Evropi modernizam bio na vrhuncu, u Sloveniji modernisti jo uvijek nisu imali izgraene svoje idejne i literarne stavove. Moder-nistika je krilatica
bila usmjerena na individualizam i slobodu stvaranja to su mladi prihvatili. Iz Evrope su
prihvatili mnogo poticaja i izraajnih sredstava i prenosili na svoje tlo. Mada su voje stavove
temeljili na poetici Preerna i Levstika i tako od njih otili korak dalje u individualizaciji
poezije. Te svoje ideje su realizovali u asopisu Dom i svijet.
Nakon razdoblja realizma u slovenskoj knjievnosti, u kome je prevladavala uglavnom seoska
tematika (posebno u prozi), nova literarna generacija koju ine prije svega poznati poetski
etverolist: Josip Murn-Dragotin Kette, Ivan Cankar, Oton upani. Oni trae nove
putove u knjievnom stvaralatvu razbijajui postojee poetske ablone i pronalazei nove
teme, nove, dotad nedodirnute poetske motive i nova izraajna sredstva.
DRAGOTIN KETE (1876-1899)
Predstavnik slovenske moderne je ovjek irokih pogleda. Pisao pjesme, pripovijetke i basne
za djecu. Saraivao u Ljubljanskom zvonu. Djela: Na oevom grobu(soneti), Na trgu,
Zatvoreni su njezini prozori i dr.
Kete pie djela puna sklada, razuma, emocija i mate. Iako po knjievnoj orijentaciji
tradicionalist, u djelima se osjea unutranja vrstoa, sumjetnika snaga i kompoziciona
doreenost. Uz sav tradicionalizam njegovo stvaralatvo ima neke tematske i stilske oznake
151

dekadence, simbo-lizma i impresionizma. On naputa pravilnost vanjskog formalizma i stih

obogauje izraajnim mogunostima savremenih pravaca.
Sin seoskog uitelja zavrio gimnaziju, pozvan u vojsku gdje se rabvolio i umro. Kete je
poznavao ebropske pjesnike i izgradio svoje modernistike stavove u kojima je naglaavao
povezanost ovjeka sa svo-jom rodnom grudom. Pisao pjesme i oblavio zbirku
Poezija.objavljena je poslije smrti.
Pisao intimnu, ispovijednu liriku koja je bliska narodnoj poeziji. Njegove osnovne poetske
preokupacije se svode na doivljaje mladalake ljubavi, to su sjetna, ali i vedra raspoloenja, u
punom smislu rijei puna emocionalnih ugoaja. To je autobiografska poezija u kojoj
nalazimo sintezu izmeu emocija i konkretnog ivotnog iskustva. Znaajan je i po tome to je
upotrebljavao razliite poetske forme: od gazele i soneta, do balade i romanse,a napisao je i
neto prigodnica.
JOSIP MURN (1879-1901)
Pjesnik roen na selu. Zavrio gimnaziju i poeo kolovanje u Beu, ali nije zavrio. Umro
mlad kao i Kete. Pisao poeziju u kojoj je vladalo neto mutno i tmurno. Ta poezija je snana i
neposredna i u njoj je naglaena slutnja smrti. Poznata mu knjiga Pjesme i romanse. Ima
slinosti sa Keteom, ali se u nekim pogledima i razlikuju. U poeziji se predstavio kao pjesnik
naglaene osjeajnosti.
Murn nije za ivota doekao svoje zbirke pjesama,ali su kasnije izvrile snaan uticaj na
slovenaku poeziju. U poeziji su osnovne teme ovjek, ivot i ljubav prema vlastitoj zemlji.
To je suptilna poezija koja ide u gradaciji od impresionistike obojenosti do snanih i dubokih
intelektualnih razmiljanja.
IVAN PRIJATELJ( (1875-1937)
Seljaki sin zavrio slavistiku u Beu,upoznao modernu knjievnost. Mnogo putovao i pisao,
bio profesor slavenskih knjievnosti po osnovanju univerziteta u Ljubljani. Radio u znaajnom
periodu kad su Slovenci gradili svoju samobitnost. Djela: Janko Kersnik i njegovo doba,
Slovensko prosvjetiteljstvo.
FRANCE KIDRI(1880-1950)
Nauno se bavio slovenskom knjievnou, osobito modernom. Pisao o slovenskim piscima od
Preerna do svoga doba. Poznat kao teoretiar knjievnosti.
PREIHOV VORANC (1893-1950)
Zvao se u stvari Lovro Kuhar sin siromanog seljaka. kolovao se u Beu, kasnije bjeao pred
vlastima, ivio u raznim zemljama i upoznao knjievnost Evrope. Napisao zbirku novela
Povijesti, a zatim knjige roman Doberdob, - po mjestu gdje su se vodile teke borbe izmeu
Austrije i Italije, Suzice i dr.
U romanima, pripovijetkama i zapisima slika svoj ui zaviaj. Djela imaju uglavnom
dokumentarno znaenje.
U djelima slikao razvijanje svijesti ljudi do onog nivoa kad poinje samostalno donositi odluke
i zakljuke. Osobine djela su apsolutna objentivnost prema ljudima i pojavama.

152

IVAN CANKAR (1876-1918), Pripovijetke

Ivan Cankar roen je 10. maja 1876. godine na klancu na Vrhniki, Slovenija, kao osmo dijete
obrtnike porodice. Njegov otac je prehranjivao svoju porodicu radei kao kroja. Nakon
nekog vremena, nakon gubitka posla zbog nedostatka klijentelije, seli se u Bosnu gdje
zapoinje raditi u svojoj struci.Godine 1882. godine upisuje se u osnovnu kolu na Vrhnikeom
hribu. Sa odlinim uspjehom je 1888. zavrio kolu i upisao ljubljansku realku. ivio je kod
oevog bratia imuna, pa se kasnije odselio kada je naao svoj vlastiti stan.
Poslije mature godine 1896., otiao je u Be studirati tehniku. Ubrzo se predomislio i prepisao
na studij slavistike. Po odlasku iz Bea preselio se u Sarajevo, te se kasnije preselio u
Ljubljanu. Ivan Cankar je djelovao u razdoblju moderne i, po miljenu mnogih, najbolji je
slovenski pisac svih vremena. Umro je 11. decembra 1918. u Ljubljani, Slovenija.
Knjievno djelovanje te generacije zapravo je reakcija na knjievnost prethodnika.
Drutvene prilike u to vrijeme u Sloveniji u to su doba bile vrlo teke. Na jednoj su strani
konzervativci koji se bore za vlast, a na drugij socijaldemokrati koji u prvi plan stavljaju
socijalnu situaciju u zemlji. To je odraavalo politiku nesnalaljivost i besperspektivnost to
se odraavalo i na slovenakoj inteligenciji.
U takvoj situaciji se u Sloveniji javlja nova literatura koja ima estetsko mjerilo kao jedini
kriterij ocjenjivanja vrijednosti djela. Uz sve to, slovenski pisci su se uspjeli prikljuiti
modernim kretanjima evropske literature. Slovenska moderna je poela dvjema zbirkama
pjesama: Cankarevom Erotikom(1899) i upanievom aom opojnosti(1899) koje ve
naslo-vima govore o tematskim namjerama slovenske moderne poezije. Iako su samo dva
pjesnika, Murn i Kette bili modernisti u pravom smislu rijei.
Kad je rije o stilskim obiljeja slovenakog modernizma znaajno je naglasiti tenju ka
obnavljanju romantiarske tradicije i istovremeno uspjeno
izvreno pribliavanje
savremenim tokovima drutvenog ivota. To je sve dovelo do oivotvorenja bitno
nacionalnog, specifinog, razliitog od onog to se njeguje u to vrijeme u evropskoj
knjievnosti. Osobine slovenakog
simbolizma i bitne karakteristike su nacionalni
tradicionalizam utemeljen na slovenakoj narodnoj knjievnosti, emocionalna komponenta i
impresionistiki stil u stvaranju jeziko-knjievnog izraza.
Smatraju da je najizrazitiji pisac slovenske moderne knjievnosti. Iz poridice siromanih
obrtnika, odrastao uz majku, kolovao se u Ljubljani i Beu, ali ih nije zavrio jer se posvetio i
ivio od knjievnosti. Poznavao pravce moderne, dekadencu i simbolizam i unosio u svoja
djela. Brzo je u knjievnosti naao svoj put lian i cankarski.
Cankar je u poetku pisao lirske crtice i lirske pjesme. Prva knjiga Erotika je napad na
konzervativna shvatanja Slovenaca, a kasnije pie ctrti-ce i novele: Vinjete, Knjiga za
lakomislene ljude, Sluga Jernej i njegovo pra-vo, Moj ivot, romani Tuinci,Kua Marije
Pomonice, Kralj Betajnove i dr.
Grau za djela uzimao iz slovenskog malograanskog i seljakog svijeta, iz ivota
proletarijata i slovenske inteligencije. U djelima zahvatio proces koji je trajao u Sloveniji
krajem 19. I u 20. stoljeu. To su promjene u kulturnom, ekonomskom i politikom ivotu.
ivei u radnikom dijelu grada upoznao svijet radnika, ukljuio se u politiku i istupao kao
njihov predstavnik i socijalistiki kandidat.
U knjievnom radu se mijenjao: bio je i dekadent, i simbolist i realista i artista, pristalica
tendenciozne umjetnosti. Ipak, uvijek kod njega izbija tenja da slovenska knjievnost bude
slobodan izraz ovjeka i njegovog vremena.
Cankar je znao prikazati psihologiju malih ljudi, njihove svakodne-vne patnje i stradanja,
bespomonost i nesposobnost da se odupru neda-ama. Sa autobiografskom vjernou slikao je
deavanja u dui djeteta, njegove psihike lomove i traume, nepravdu koja im se ini,
poniavanje u djetinjstvu i traume koje nakon toga ostaju.
153

Sva djela imaju prenaglaenu osjetljivost, pa svojim nejakim likovima sve prata, a
istovremeno udara na licemjerje svoga doba koji patriotizam koriste za vlastite ciljeve i
interese.
Piui novele, drame i romane, Cankar je uvijek bio liriar. Ikada prema predmetu nije stajao
objektivistiki, ve ga gleda iz vlastitih uglova i sa naglaenim emocijama. Najsnaniji anr su
njegove kratke crtice u kojima ima autobiografskih podataka.

154

OTON UPANI (1878-1949)

Oton upani (Vinica, 23. sijenja 1878. - Ljubljana, 11.

lipnja 1949.), slovenski pjesnik.Krae vrijeme suplent u Ljubljani, a zatim ivio u Parizu, Beu
i nekim njemakim gradovima. 1910. vratio se u Ljubljanu, gdje je postao dramaturg
Zemaljskoga kazalita, zatim gradski arhivar. 1914. ureuje asopis Slovan, a 1917. - 1920.
Ljubljanski zvon. Izmeu dva rata upani je dramaturg i upravnik Slovenskog narodnog
gledalia. Blistavim pjesnikim nastupom zasjenjuje generaciju realista i naturalista, udarajui
s Ivanom Cankarom temelje slovenske Moderne. U liriku uvodi izdiferencirane mogunosti
poetskog izraza: melodiozni ivi ritam i bogatstvo alegorija, naglaavajui osjeaj osobne
uzvienosti i izdiui izuzetno znaenje pjesnikog poziva do individualnog patosa (aa
opojnosti, 1890.). Kasnije proiruje tematiku patriotskim i socijalnim motivima, sublimirajui
sve vie svoj poetski nain (ez plan, 1904.). Raskriljujui lirsku misao u dva dijametralno
oprena smjera: jedan prema misaonoj i vizionarnoj poeziji, a drugi prema stvarnoj socijalnoj
problematici, zahvaa osobito pitanje slovenske ekonomske emigracije (Samogovori, 1908.).
upani je i tvorac djeje poezije u slovenskoj knjievnosti (Pisanice, 1900., Lahkih nog
naokrog, 1913., Sto ugank, 1915. i Ciciban in e kaj, 1951.). Zbirka V zarje Vidove (1920.)
sadri snanu ratnu liriku. Poslije 1920. posveuje se vie kazalitu (lirska tragedija Veronika
Desenika, 1924., normiranje izgovora slovenskog jezika na sceni) i prevoenju. Preveo je
mnogo poznatih djela iz razliitih europskih knjievnosti. U posljednjem razdoblju njegova
poezija, nadahnuta Narodno-oslobodilakom borbom, proeta je borenim patriotizmom,
humanou i slobodoljubivou.
Dobavljeno iz "http://hr.wikipedia.org/wiki/Oton_%C5%BDupan%C4%8Di%C4%8D"
Najznaajniji slovenski modernista koji se jedini potpuno razvio u vrsnog pisca visokih
umjetnikih vrijednosti. Proao sve promjene koje su slovenci proli u 19. i 20. stoljeu,
upoznao evropsku literaturu, doekao politiko i ekonomsko osloboenje svoga naroda poslije
II svjetskog rata. Roen u Vinici na hrvatsko-slovenskoj granici, zavrio kole u Beu i mnogo
pisao. Djela: aa opojnosti, Pjesme, Samogovori, Ciciban, drama Verinika Desanika i
druga djela.
Svojom prvom knjigom upani se najavio kao znaajan modernista i interpretator svoga
doba. U poeziji ima kozmopolitizma, erotika, gorine, usamljenosti, patnje, ali i optimizma i
vjere u budunost svoga naroda. Pokazao je sposobnost sda lako upotrijebi slovensku rije u
razliitim situacijama, da pokae kako se na narodnom jeziku mogu pisati vrsna umjetnika
djela. U djelima izrazio svoj intimni svijet, naglasio svoje emocije, a ima i seoske idile,
optimizma i vedrine.

155

U poeziji za djecu pokazao je zapanjujue poznavanje djeije psihe i sve to obraivao

modernim i misaonim stihom.
Njegovo znaenje za slovensku knjievnost je golemo i nakon preerna dao je najvei
doprinos afirmaciji te knjievnosti. Iako dosljedan individualist uspio je ukazati na univerzalna
znaenja ovjeka i njegovog mjesta u svijetu u kom ivi.
upani poinje pisati pod uticajem modernizma i poeziji ostaje vjeran do kraja za razliku od
Cankara. Zapoeo je ljubavnom lirikom koja je bila izrazito emocionalna,a zatim unosi nove
dimenzije u novim zbirkama i snanu misaonu komponentu(ez plan, Samogovori). Kasnije
sve vie obrauje socijalne teme da bi svoje pisanje zavrio temema iz NOB-e.
Posebnu panju pridaje izgradnji stiha, uspjena je njegova metaforika i poredbe,a iznad svega
dolazi do izraaja njegov osjeaj za boju i zvuk.
Pisao i drame (Veronika Desenika), prevodio ekspira i evropske pisce.

156

BOSANSKOHERCEGOVAKA KNJIEVNOST MODERNE

Knjievno razdoblje moderne u Bosni i Hercegovini odvija se u vrijeme kad Austrija,
nakon okupacije (1878), a zatim aneksije(1908) pokuava BiH, a posebno u doba Kuena
Hedervarija (1882-1903) izolirati od ostalih jugoslavenskih naroda. Deavaju se krupni
ekonomski, drutveni i kulturni procesi izmeu tri vjersko-nacionalne grupe (Bonjaci, Hrvati,
Srbi), a to je i vrijeme sve izraenijeg formiranja graanskog drutva. Knjievnost toga
razdoblja najbolje se vidi u knjievnim asopisima Bosanska vila(1885-1914), Nada (18951903), u kojoj je jedno vrijeme urednik bio Silvije Strahimir kranjevi i mostarska Zora
(1896-1901). Pisali su Safvet-beg Baagi, i pretea moderne Musa azim ati koji je u
svojoj poeziji reflektovao iskustva Ilia, Harambaia, Matoa, Vidria i drugih.
Preporodna bonjaka knjievnost iz austrougarskog perioda do pojave modernizma koji
predstavlja lirika Muse azima atia, Fadila Kurtagia, Avde Karabegovia Hasanbegova i
proza Abdurezaka Hifzi Bjelevca u zreloj fazi njihovog rada, prola je kroz nekoliko bitnih
etapa, koje svjedoe o njenom postepenom, kontinuiranom i prirodnom razvitku.
Spori razvoj i izvjesno kanjenje te knjievnosti za evropskim kretanjima uslovljeno je
nepovoljnim historijskim tokovima i tekim egzistencijalnim uslovima u kojima su ivjeli
bonjaki pisci. Uprkos tekoama oni su uporno izgraivali vlastiti knjievni izraz i struklturu
djela na temelju kolektivnog muslimanskog narodnog stvaralatva, alhamijado-knjievnosti i
knjievnosti na orijentalnim jezicima, u duhu religije i tradicije bosansko-hercegovakih
muslimana. U tom razvoju polazei od odabira i primjene knjievnih postupaka, mogue je
zapaziti nekoliko bitnih etapa:
U prvu spada Mehmed-beg Kapetanovi Ljubuak koji stvara na prijelazi izmeu
prosvjetiteljstva i romantizma. U drugu Riza-beg Kapetanovi, Safvet-beg Baagi i Osman
iki koje kritiari smatraju romantiarima osim Baagia koji ima elemenata realizma.
Njegovu poetiku slijede emsudin Sarajli i Hamid ahinovi koji u djela unose elemente
simbolizma. Romantizam se moe prepoznati i u pripovijetkama Osmana Nuri Hadia, a
drama se stvara na istinim i evropskim motivima. Realistikog knjievnog postupka u prozi
dre se u osnovi i Osman Aziz, Edhem Mulabdi, emsudin Sarajli, Hamid ahinovi i
Hamdija Muli, ali svaki od njih ima svoje specifinosti: Osman-Aziz i Hamid ahinovi
naginju prema naturali-stikom potcrtavanju likova i zbivanja, emsudin Sarajli prema
romanti-arsko-sentimentalnom iskazu, Hamdija Muli prema isto odgojnim efektima, a
najvie simbolizma nalazimo u poeziji atia i fadila Kurtagia, te Avde Karabegovia
Hasanbegova, dok Bjelevec u prozi otvara puteve impresionizma i sloenijih psiholokih
stanja.
Sa atiem je uao novi stih u bogatu bonjaku liriku koji je po motivima, ugoaju,
atmosferi i raspoloenju potpuno nov u odnosu na svoje bonjake savremenike. Poeo je po
ugledu na Baagia sa narodnom tradicijom koju je uzimao za teme,a se okrenuo prema
Zapadu i unosi dekadentnu melanholiju, punou vlastitog doivljaja i emotivnu profinjenost.
Aleksa anti (1868-1924) jedan je od generacije pisaca Mlade Bosne koji je ivio u
specifinom poloaju u BiH nego njegove kolege u Srbiji. Poezija mu je zato bliska
tradicionalnoj narodnoj poeziji iz razdoblja romantike i realizma: stihovi su mu uglavnom
rodoljubivog, socijalnog i ljubavnog karaktera koja istovremeno odie eleginom dimenzijom.
Petar Koi (1877-1916) u svom knjievnom stvaralatvu je najvie panje obratio
pripovijeci kao anru. Napisao tri zbirke pripovijedaka u kojima, kao i u drugim tekstovima,
pie o patnji i siromatvu bosanskih seljaka pod austrijskom okupacijom. Osnovna crta
stvaralatva je rodoljubivo-socijalna i toj je ideji podreivao sve elemente svoje proze. U njom
ima i lino-lirskih raspoloenja i otre satire i tragike i humora. To je u punom smislu
angairana proza u kojoj je uvijek naen sklad izmeu tendencije i poruke.

157

Koi je napisao i nekoliko pria sa temama o ljubavi. Sa posebnim emocijama i povezanou

sa bosanskim pejzaom, on slika dogaaje i u njih unosi svoje emocije.
Jednom rjeju, i bosanskohercegovaka knjievnost kao i ostale junosla-venske
knjievnosti na prijelazu stoljea i tematskom preokupa-cijom i stilskim karakteristikama se
pribliava slinim literarnim procesima to se u tom trenutku odvijaju i na irim evropskim
prostorima, a poznati su pod najirim nazivom moderna i simbolizam.
Uz specifino tursko kazalite Karaoz (slino lutkarskom teatru), tokom 19. st.
kazalini ivot u BiH svodi se uglavnom na amaterske i kolske predstave i gostvanja kazalita
iz susjednih zemalja.

158

MAKEDONSKA KNJIEVNOST MODERNE

Makedonska knjievnost moderne se razvijala poetkom prolog stoljea u specifinim
uslovima. Makedonija je dugo bila pod turskom vlau, pa nije imala samostalan razvoj, ali su
pisci pisali prvo po ugledu na narodnu tradiciju, a onda su poeli da se ugledaju na knjievno
djelo evropskih pisaca. To je vrijeme kad je u Makedoniji radilo nekoliko pisaca, kritiara i
prevodilaca koji su u listovima i asopisima afirmisali novi nain stvaranja u kom je
ovjekova intima i podsvijest u prvom planu,a ne realistiki svijet u kom ive.
U Makedoniji se javlja nekoliko pisaca za koje se smatra da su prihvatili ideje ekspresionizma
i impresionizma, te predstavnici futurizma, mada te struje nisu imale svoju umjetniku snagu
kao u evropskih naroda. Rije je uglavnom o mladim intelektualcima s poetka 20. st. koji su
svojim djelom htjeli pokazati ljepotu i snagu makedonskog narodnog jezika.
Osnovna tenja u makedonskog naroda, kao i kod drugih, bila je tenja za junoslavenskim
jedinstvom koja je ostvarena stvaranjem Kraljevine SHS, ali narod nije dobio ono to je elio
i o emu je matao. I dalje
je vladao progon mladih i naprednih ljudi, guile su se
slobodarske ideje, a zabranjivana djela koja nisu udovoljavala kriterijima politikih struja.
Osobine:
-

Rodoljubiva dimenzija
Tradicionalna tematika
Prve naznake modernistike literature

Utjecaji:
-

Savremena evropska literatura

Narodna tradicija
Orijentalna knjievnost

159

KNJIEVNOST IZMEU DVA RATA

Meuratna evropske knjievnost razvijala se pod uticajem i u
sjenci nekoliko krupnih historijskih dogaaja: zavretak i sv. rata, pobjeda Oktobarske
revolucije, stvaranje kraljevine Jugoslavije, a zatim 30-tih godina pojava faizma i njegove
surove nacionalistike ideologije. U takvom periodu stvara veliki broj pisaca koji pokazuju
svoj odnos prema tim dogaajima i sudbinu svoga naroda ili svijeta uopte u drutvenim i
ideolokim protivrjenostima poratkog i meuratnog ivota. Jedan od znaajnijih je
Sergej Jesenjin (1895-1925) je jedan od znaajnijih pjesnika tog perioda koji koji je nosio u
sebi njenu duu i melanholiju, vjeitu tugu prema selu. Razapet izmeu seljake nostalgije.
Razapinjen izmeu stvarnosti i intime izvrio je samoubistvo i napisao svoju oprotaju pjesmu
Dovienja, drue, dovienja. Djela Ispovijest mangupa, Pjesma o Rusiji i revoluciji, Pismo
majci, Ana Snjegina, Crni ovjek i dr.
Vladimir Vladimirovi Majakovski (1893-1930) predsdstavlja originalnu pjesniku pojavu
izraslu na istim zakonitostima nakojima se javila i oktobarska revolucija u carskoj Rusiji.
Beskompromisan borac i pjesnik sugestivne snage i pojave sa snanim slikarskim darom to je
jedan od najznaajnijih angaovanih pjesnika svoga doba. Poezija nosi u sebi besmislenost
ratnog krvoprolia, slobodan i razuzdan stih, neobinu i novu metriku i misaonu dubinu.
Djela: Oblak u pantalonama, Flauta-kima, Rat i mir i ovjek.
Franc Kafka ((1883-1924) pisac jevrejskog porijekla predsdstavlja jednu od najzagonetnijih
pojava 20. st.. Roen i odrastao u parizu, za ivota objavio malo djela i to samo pripovijetke
((Razmiljanja, Prevaspitanja, Osuda, Seoski ljekar i Umjetnik u gladovanju). Kasnije su izali
njegovi romani Proces(1925), Zamak, Amerika i dr.
Viljem Fokner(1897-1962) - jedan od najveih amerikih pisaca vaspitan u duhu snane
tradicije koja se osjea i u njegovim djelima. Uesnik i sv. rata, doivio mnogo trauma i
nesrea, pa je u djelima nagla-en sumor kao osnovno ivotno osjeanje. Smatra da je sve
vrijedno ne-stalo u ratu,a ostale kukavice i mediokriteti. Djela: Vojnikova plata, Komarci, Krik
i bijes, Leei na umoru, Utoite, Svjetlost u avgustu, Rekvijem za kaluericu i dr.
Alber Kami (1915-1960) - ulazi u red najangaovanijih pisaca dananjice uvijek u nastojanju
da izbori svoju linu i drutvenu slobodu. Jedno vrijeme radio u Aliru kao administrativni
radnik. Bogato ivotno iskustvo opisao je u svojim slavnim dromanima: Stranac(1942),Kuga,
Pad, u dramama Nesporazumi, Kaligula, Opsadno stanje i dr. Znaaj Kamijevog knjievnog
djela je u tome to je snano naslikao vrijeme u kom ivi i sve strane ljudske linosti. Za svoj
knjievni rad dobio je Nobelovu nagradu za knjievnost. Osnovno uvjerenje u njegovim
djelima je da je ovjek samo mehaniki automat otuen od svijeta i svoje ljudske prirode.
KNJIEVNOST JUNOSLAVENSKIH NARODA IZMEU DVA RATA(od 1918-1945)
Meuratna knjievnost, danas nama susjednih naroda i drava, srpska, hrvatska,
slovenaka i makedonska, razvijala se u okvirima jedne dravne zajednice, tzv. versajske,
monarhistike Jugoslavije, tzv, kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca. Bili su to uslovi totalne
dominacije i velikih sloboda za one najmnogoljudnije narode (Srbe i Hrvate), nacionalne
obespravljenosti i neslobode za ostale koji nisu bili nosioci dravotvornosti (Muslimani,
Makedonci, Crnogorci). To je vrijeme eksploatacije i estih trvenja, teke ekonomske situacije
i nacionalne bijede.
Pored ovih, rekli bismo, unutranjih prilika i neprilika u zemlji, na njen razvoj i budui
karakter bitno su utjecala ira drutveno-ekonomska i politika zbivanja u svijetu i Evropi. To
je vrijeme pred i svjetski rat, vrije-me i svjetskog rata, izmeu dva rata i II svjetski rat, odnosno
od 1918. do 1945. godine.

160

U periodu izmeu dva svjetska rata od stvaranja versajske Jugoslavije do njenog sloma,
literatura naih naroda se kretala veoma sloenim razvojnim putem. U tom periodu u njoj
djeluju snage i tendencije koje su se zaele jo na po. 20.st. Stara Jugoslavije nastala na
ruevinama austrougarskog carstva nije ostvarila oekivanja naroda, ve je uveden teror i
politiki reim. Na jednoj strani je zabiljeen nagli kapitalistiki razvoj, a na drugoj
siromaenje sela. U takvoj situaciji veina pisaca je bila uglavnom jugoslavenski ili
junoslavenski orijentisano i nastojali su ostati izvan nacionalnih trvenja i suprotnosti. Jedna
grupa pisaca bila je tradicionalna,a druga napredna. Tradicionalisti su svoja djela vezali na
nacionalne ideale svoga naroda traei smisao ivotas u krajnjem subjektivizmu. Druga grupa
pisaca su bile one snage koje su radile na ujedinjenju svih naroda.
Koliko god je i sv. rat paralizirao knjievni i kulturni rad, ipak je poslije 1914. godine bilo
neke aktivnosti. Formirana su neka drutva, pokrenuti listovi, objavljene knjige. To je vrijeme
kad izlazi poznati hrvatski asopis "Suvremenik" i Hrvatska prosvjeta, a izlaze i nove knjige
hrvatskih pisaca, uglavnom u izdanju Drutva hrvatskih knjievnika.
Hrvatski ekspresionizam se javio i razvijao kao i u Evropi. Ve po. 20. st. dok je vladala
poetika moderne, u djelima nekih pisaca se osjete razmi-moilaenja sa dominantnim
knjievnim kanonima,a u djelima nekih pisaca (Kosir) osjeaju se tendencije savremene
evropske knjievnosti.
Modernizam gubi na snazi u kod junoslavenskih naroda u periodu
izmeu dva rata. Meu njima se raaju suprotnosti koje su do izraaja dole pred I, a osobito
pred II svjetski rat.
Najrazvijeniji je bio knjievni ivot u Srbiji jer je nestankom Austrougarske poela da se naglo
razvija i na knjievnom i ekonomskom i politikom planu.
U hrvatskim i slovenskim krajevima jaa elja za slobodnim razvo-jem i poinje borba protiv
tuinske vlasti koja se teko i sporo povlaila. Knjievnost postaje odraz novog stanja. Vido se
borba za novu, nacionalnu i savremenu knjievnost, osnivaju se knjievni listovi i asopisi u
kojima sarauju mladi pjesnici i pripovjedai i to srpski i u srpskim i hrvatskim i bosanskim i
obrnuto.
Junoslovenski narodi su imali tendenciju meusobnog zbliavanja, a susjedne zemlje su na
sve naine to spreavale. Najvei protivnik je bila Austrougarska, pa je zapoela napade na
Srbiju to je oznailo poetak i svjetskog rata. U nekim krajevima se uvodi diktatura sa
brojnim zabra-nama, progonima i zatvaranjem istaknutih intelektualaca,a pred II svjetski rad u
nekim krajevima na ovim prostorima javile su se i tendencije faizma koje su dopirale iz
Njemake. Pisali su pisci o ivotu seljaka, radnika i graanstva, o klasnim sukobima i
razliitim reimima.
Prekinuto i ometeno ratom knjievno stvaralatvo se nalo na raskrsnici, posebno kad je rije u
prihvatanju knjievnih struja i oblikova-nju knjievnih djela. Ve u posljednjim decenijama
19. st. mnogi umjetnici su u svom knjievnom stvaranju poeli da naputaju metoda kritikog (objektivnog) realizma, smatrajui da se pomou njega ne mogu iskazati sva raznolika
unutranja stanja i nemiri. U takvoj drutvanoj situaciji i duhovnoj klimi uoi i sv. rata i poslije
njega, razvije su se razne umjetnike struje kao to su ekspresionizam (Miroslav Krlea,
August Cesarec, Gustav Krklec, Tone Selikar, Duan Vasiljev i dr.; nadrealizam (zalau se za
diktat misli u odsustvu svake kontrole razuma; u nadrealistiku grupu spadaju pjesnici Duan
Mati, Marko Risti, Alek-sandar Vuo, Milo Crnjanski, Rastko Petrovi, Oskar davio i dr.
impresionizam (Krlea, Davio, Selikar)) i socijalna literatura (Krlea, Cesarec,Slavko Kolar,
Dobria Cesari, Preihov Voranc, Branimir osi, Miko Kranjec, Kosta Racin, Esad Mekuli i
dr.

161

OD MODERNE PREMA SAVREMENOJ KNJIEVNOSTI

HRVATSKA KNJIEVNOST IZMEU DVA SV. RATA
Smru Matoa 1914. zavrava se razdoblje moderne, odnosno slabi prevlast
secesionistiko-impresionistikih stilskih karakteristika u djelima hrvatskih pisaca. Ve u toku
prvog desesetljea 20. st., a posebno prije po. I sv. rata bilo je jasno da moderna sa svojim
kultom muzike, rijei i forme nema mjesta u vremenima koja se zbivaju, niti za pejza ni
ugodnu tematiku, ve se postavlja potreba angaovane literature to se poinje pokazivati u
asopisima Sutla, Grabancija i Gri. Zato poslije knjige Hrvatska mlada lirika(1914.) dolazi u
hrvatskoj knjievnosti do izvjesnog zatija.
Nasuprot toj grupi pisaca, prvenstveno pjesnika, naglaava uoi balkanskih ratova nacionalnu
ideju i iznose je u asopisu Vihor(1914.) koji je pokrenuo pjesnik Vladimir erina. Osim toga
izlazi asopis suvremenik (1906-1921) znaajan je ne zbog svojih ideja, nego zbog novih
imena koja su se u njemu javila.
Poetak novih tendencija nastaje krajem 1916. kad se javlja grupa pisaca oko asopisa Kokot
i Vijavica kog ureuje mladi pjesnik i najznaajnija linost tog perioda Antun Branko
imi(1898-1925). Taj pjesnik i teoretiari u tom asopisu i asopisu Juri(1919), otvoreno
zalae za ekspresionizam u knjievnosti Svoj rad zapoinje totalnim
negiranjem
tradicionalnog stvaralatva,a pod uticajem njemakog ekspresionizma. August Cesarec (18931941) - pripada onoj meuratnoj generaciji koja se u knjievnom, publicistikom i poltikom
radu rukovodila marksistikim idejama. Roen u Zagrebu, u siromanoj porodici i mlad
uoio nepravdu i surovost ivota. Sarauje u omladinskim asopisma socijalistiki
orijentisanim, bio proganjan od strane reima i zatvaran, uesnik i sv. rata kao austrijski vojnik,
izmeu dva rata lan KPJ, sa Krleom pokrenuo asopis "Plamen". Pisao pjesme, novele,
drame, romane, putopise, eseje i rasprave. Djela: poezija Stihovi, noveleSudite me, Za novim
putem, Tonkina jedina ljubav, drame Sin domovine, romani Careva kraljevina, Zlatni mladi,
Bjegunci i dr.
Pisao pod uticajem Matoa i Vidria i pie poeziju u kojoj se odsli-kavaju ekspresionistiki
motivi. U prvom planu su i larpurlartistike tendencije,a te i ekspresionistike tendencije su
kasnije prihvatili i lijevo orijentisani pisci Krlea i Cesarec smatrajui to najboljim nainom u
borbi protiv svega okamenjenog i zastarjelog u naoj literarnoj tradiciji. Zahvaljujui njihovom
angaovanju tih pisaca ekspresionizam u nas dobiva i neke specifine karakteristike: ne prelazi,
uglavnom, u krajnosti, ve na prilino naglaenom socijalnom stavu pokuava ui u duu
ovjeka i kroz vlastitu viziju ostvariti nove svjetove. Lirika, drama i proza kraeg daha, crtica i
novela, najee su knjievne vrste u to vrijeme, jer se kroz njih najpogodnije moglo i izraziti
ba to doba, buno, nervozno i anarhi-no, pomalo ekstremno, i to upravo na specifian
ekspresionistiki nain.
Ekspresionistike tendencije u hrvatskoj knjievnosti smiruju se oko 1925. kad je umro imi.
Istodobno , do 1930. sve znaajniju i presudniju ulogu, imaju dva asopisa Miroslava Krlee
Plamen(1919) i Knjievna republika (1923-19279.
Ne samo zbog izuzetnog literarnog talenta Krlee, nego i stavova, radikalnog obrauna sa
literarnom tradicijom, prije svega romantiarsko-nacionalnim iluzionizmom i ispraznim
artizmom, te zahtjeva da literatura mora biti drutveno angairana, ali uvijek na potrebnoj
umjetnikoj visini, ti su asopisi odbijali svaku literaturu koja se nije uklapala u te zahtjeve, pa
literatura postaje vie socijalno usmjerena sve do dolaska nove generacije 30-tih godina 20. st.
Poetkom 30-tih godina zamiru tragovi ekspresionistikih stilova u hrvatskoj knjievnosti,
umiru Donaldini i imi, nestaje ekspresionizam i dadaizam,a na elo pisaca staje Krlea koji
je tih godina doivio svoju kuliminaciju i apsolutno dominira u treoj i 4 deceniji 20.st. ,a
njegova veliina je takva da se mora posmatrati van granica hrvatske knjievnosti. .

162

To je vrijeme kad se jo uvijek uje rije pisaca graanske orijentacije i kad se osjea katoliki
uticaj. Izlazi Hrvatska smotra (1933-1945) i Hrvatska prosvjeta(1914-1940), te graanski
orijentisan asopis Hrvatska revija (1928-1945) i Suvremenik. Lijevo socijalno orijentisana
hrvatska inteligencija zapoinje 1928. prodor u knjievnost s potpuno izgraenim programom:
da se stvori tzv. socijalna literatura, dakle knjievnost koja nee biti ni kompromisna, ni
eklektika, ni introvertna, ve jasno usmjerena na rjeavanje vitalnih drutvenih problema.
Rije je o piscima koji se nazivaju predstavnicima "socijalne literature" oko spomenutih
asopisa-to su se dalje razvijale i razraivale-poele su sve vie dobivati jednostran i
utilitaristiki karakter, a samo shvaanje umjetnosti
pomalo se vulgariziralo i
pojednostavnjivalo, pa se esto, ili sve vie, nisu uzimali u obzir nikakvi estetski kriteriji kao
mjerila vrijednosti knjievnih djela.
Krlea je ulazio u polemike sa grupom pisaca predstavnika tzv. socijalne literature (kasnije, od
1939. nazvana novi realizam), zbog njezinog jednostranog, izrazito utilitaristikog i
pragmatikog shvatanja smisla umjetnosti. Oni su umjetnost shvatali kao sredstvo potpuno
podreeno svakodnevnoj politikoj potrebi, pa nije teko zakljuiti da su se zagovornici takve
estetike opredijelili iskljuivo za sadraj i ideju u knjievnom djelu. Na taj nain pisci
ostvaruju odreenu sintezu izmeu tradicionalnih i modernih stilskih obiljeja, svojevrstan
sintetiki realizam u smislu stilske formacije s jasnom spoznajom da je literatura u prvom redu
umjetnost. I mogunost da se njome izrazi totalno, dakle i subje-ktivno-osjeajno, a ne samo
ovjekovo drutveno bie.
Taj period najbolje je objasnio knjievni kritiar i historiar Antun Barac: "Javni ivot u
Jugoslaviji od 1918. do 1941. vodili su uglavnom ljudi koji su svoje poglede na svijet, svoja
iskustva i svoje metode rada stekli prije 1914. godine. U novu dravu su unijeli svoje navike,
prijateljstva, mrnje i emocije i njihova djela su nastavak onoga to se do 1914. deavalo u
Srbiji, Hrvatskoj i Sloveniji".
Tu tragediju najbolje je izrazio Ivan Goran Kovai koji je napisao: Obezglavljenost naeg
doba sili umjetnika na bezbrojne obraune: na obraune sa okolinom, s dogaajima, idejama i
ideologijama, sa snima i sa stvarnou,a najvie sa samim sobom. Ovo je doba tragedije
intelektualaca. To je vrijeme dalo mnogo znaajnih pisaca.
SLAVKO KOLAR(1891-1963), Breza
Blizak djelima tradicionalne realistike proze, pa ga knjievna kritika zove nasljednikom Ante
Kovaia. Napisao je zbirke pripovijedaka Ili jesmo-ili nismo(1933) i "Mi smo za pravicu u
kojima donosi slike seoske i malograanske sredine 20-tih godina. Poslije rata je pisao o ratnoj
i poslijeratnoj tematici (Glano je da je kapa na glavi).
GUSTAV KRKLEC (1899 - ..) - pjesnik koji se predstavio kao izraziti liriar. Djela
Srebrna cesta , Lirika, Ljubav ptica, Izlet u nebo, darovi za bezimenu, Tamnica vremena,
ubor ivota, TE ZBIRKA ZA DJECU Telegrafske basne. Njegova poezija se odlikuje
slikovitou i muzikalnou. U lirici je u poetku slikao selo i njegovu raskonu ljepotu sa
snano naglaenim pejzaima i u tim poetskim vizijama nema smrti, patnje i ljudskog
stradanja. Kasnija ljudska kataklizma mijenja i orijentaciju njegove poezije. Bune ratovi,
sorimatvo i bijeda stvorile su od njega misaonog pjesnika on sa tugom pjeva o zaviaju u
kome nema svijetlih boja, ni cvrkuta ptica, ni pjesme etelica, u kome rijeke nose leeve.
DOBRIA CESARI (1902 - ) pjesnik iz Slavonije koji je imao zanimljiv ivotni put.
Objavio je zbirke pjesama Lirika, Spasena svjetla, Osvijetljeni put, Goli asovi, i dr. U poeziji
koristi jednostavna pjesnika sredstva, ritminost i muzikalnost kojima postie snane
misaone i emotivne efekte. Njegove antologijske pjesme Oblak, Voka poslije kie, turak,
jesen, Pjesma mrtvog pjesnika i dr. govore o njegovom odnosu prema ivotu.

163

VJEKOSLAV MAJER (1900-1976) je drugi predstavnik te literatuire osobito u romanima

Pepi u vremenu i prostoru i ivot pua, te IVAN DONEVI(1909-1982) romanima
Horvatova ki i Biser i svinje.
To je vrijeme kad se njeguje jo jedan tip proze koja se naziva realistiko-lirskom U njemu se
ve nasluuju zaeci moderne pripovjedake umjetnosti,a unoenjem lirskih digresija
zapoinje proces defabularizacije proznih struktura. U taj krug spadaju pisci Ivan Goran
Kovai(1913-1943) zbirkom pripovijedaka Dani gnjeva, Novak Simi(1906-1981) zbirkom
Novele, Ivo Kozaranin i dr. Kao trei tip proze javlja se realistiko-konstruktivistiki
stvaralaki postupak koji najbolje prezentira Vjekoslav Kaleb(1905) zbirkom Na kamenju.
Izrazito kritiko-realistiki odnos prema drutvenoj stvarnosti u svojim djelima ima i Hasan
Kiki (Provincija u pozadini).
U tridesetim godinama javljaju se takoe i istaknute linosti u poeziji Dobria Cesari(19021980) koji pie poeziju satkanu od niza malih mozaika i sitnih detalja (Lirika), i Dragutin
Tadijanovi ((1905-) koji je izgradio poetski svijet u kom se potpuno ogleda on sam, piui
svojevrsnu autobiografiju u stihovima(Lirika, Sunce u oranicama, Blagdan etve, Prsten i dr) a
poetske mu se teme kreu od djeakih doivljaja rodnog Rastuja u Slavoniji do konfliktnih
situacija kao rezultata sukoba sela i grada.
Osim tih vrsta lirike i njenih predstavnika kritiari izdvajaju i dija-lekatsku liriku koju su
pisali akavci Mate Balota(1898-1962)(Dragi kamen) i kajkavsko-meumurski pjesnik Nikola
Pavi (1898-1976) (Popevke).

164

SLAVKO KOLAR(1891-1963), Breza

Slavko Kolar (pravim imenom Vjekoslav Alojzije Kolar) roen je
1.XII.1891. u Paleniku kod Garenice.
Otac mu Stjepan bio je po profesiji uitelj i zbog potreba slube esto je
mijenjao mjesto boravka. Tako je i mali Slavko prvih par godina proivio
u Paleniku, da bi zatim preselio u Garenicu gdje je zavrio prvi razred
puke kole. 1902. godine Kolarovi preseljavaju u azmu pa Slavko tamo
zavrava puku kolu. azmu je napustio 1902. da bi upisao bjelovarsku
gimnaziju.
Nije bio osobit uenik tako da je trebao devet godina da bi zavrio
gimnaziju. Obiao je vie gimnazija: bjelovarsku, zagrebaku
Slavko Kolar
Gornjogradsku, poeku te nadbiskupski licej s kojeg je iao na
Gornjogradsku gimnaziju polagati maturu. Poslije gimnazije upisuje se na
upisuje se na Vie gospodarsko uilite u Krievcima koje zavrava 1913. godine.
Kao agronom slubovao je u Bojakovini i Petrinji. Od 1915. do 1919. bio je vjebenik kod
Kraljevske zemaljske vlade u Zagrebu, a zatim je upuen u Francusku na specijalizaciju u
voarstvu i vinogradarstvu. Izmeu dva rata slubuje u Krievcima, azmi, Gornjem
Hruevcu, Petrinji, Slavonskom Brodu, Poegi i Bojakovini.
Za vrijeme Banovine Hrvatske (od 1939. do 1941.), slubuje kao Odjelni predstojnik za
seljako gospodarstvo u Zagrebu. Od 1941. do 1944. godine upravitelj je Dravnog
poljoprivrednog dobra u Bojakovini, kada zajedno s obitelji bjei u partizane.
Nakon rata, sve do umirovljenja 1948. godine, rukovoditelj je Dravnog dobra u Bojakovini.
Nakon umirovljenja ivi u Zagrebu i radi kao profesionalni knjievnik.
Umro je 15.IX.1963. godine u bolnici Rebro u Zagrebu. Motive za svoje pripovijetke i
dramske tekstove nalazio je u drutvenom ivotu raznih sredina u kojima je radio. Opisuje
uglavnom seljake ambijente, graanske i malograanske slojeve, inteligenciju i
poluinteligenciju, a i politiare raznih profila i ideolokih opredijeljenosti.
Vanija su mu djela: Nasmijane pripovijesti (1917), Ili jesmo - ili nismo (1933), Mi smo za
pravicu (1936), Svoga tijela gospodar (1942), Natrag u naftalin (1946), Glavno da je kapa na
glavi (1956).
Radio je kao koscenarist na filmu "Opsada" 1956. godine, a za film "Svoga tela gospodar"
napisao je scenarij 1957. godine. 1967. godine reiser Ante Babaja ekranizirao je Kolarovu
pripovjetku "Breza".
Za brckovljanski kraj ne vee ga samo to to je jedan dio ivota ivio i radio u Bojakovini
nego su i teme nekih njegovih knjievnih djela vezane za ovo podruje u vrijeme drugog
svjetskog rata. Poto je bio partizanski simpatizer i dounik (imao je ifru "Susjed") ne udi to
su teme djela iz ratnog razdoblja vezane iskljuivo za neke partizanske uspjehe i
dogodovtine.
Tako je u djelu "Povratak u naftalin" opisao dogaaj koji se desio u Branjevini, na putu izmeu
Lupoglava i Preeca, gdje su partizani zarobili i opljakali ustaku i njemaku kolonu, koje su
ile u Ivani-Grad na sajam i imale velike koliine novca za kupnju konja.
U pripovijesti Veseljak opisao je dogodovtinu domobranskog oficira koji je doao u posjet
svojoj ljubavnici u Leprovicu 1942. godine, a partizani su ga razoruali i skinuli mu uniformu.
U dramskom tekstu Sedmorica u podrumu govori o sedmorici partizana koji su se nekoliko
dana skrivali u podrumu u Bojakovini.
Slavko Kolar (Palenik pokraj Garenice, 1. prosinca 1891. - Zagreb, 15. rujna 1963.) hrvatski
knjievnik i filmski scenarist

165

Blizak djelima tradicionalne realistike proze, pa ga knjievna kritika zove nasljednikom Ante
Kovaia. Napisao je zbirke pripovijedaka Ili jesmo-ili nismo(1933) i "Mi smo za pravicu u
kojima donosi slike seoske i malograanske sredine 20-tih godina. Poslije rata je pisao o ratnoj
i poslijeratnoj tematici (Glano je da je kapa na glavi).
U hrvatskoj je knjievnosti bilo realtivno malo pisaca koji su u svoja knjievna djela unosili
elemente humora i satire kao jednog posebnog vidnog ugla sagledavanja odreenih drutvenih
zbivanja. U 19. stoljeu bilo ih je svega nekoliko: Stanko Vraz, Ante Kovai i Silvije
Strahimir Kranjevi napisali nekoliko uspjelih satirinih ostvarenja, dok humoristikih
elemenata nalazimo povremeno u djelima Janka Jurkovia, Vilima Korajca, Augusta enoe i
Josipa Eugena Tomia. I to je sve. Zapravo, sve do pojave Slavka Kolara (1891-1963) i ne
moemo govoriti o nekom piscu ije bi cjelokupno knjievno djelo bilo proeto iskljuivo
kategorijama humora i satire. A upravo po toj osobini Kolar se u hrvatskoj meunarodnoj
knjievnosti izdvaja kao posve originalna literarna pojava: iako se tematika njegovih
pripovijedaka u potpunosti uklapa u one najznaajnije tokove hrvatske knjievnosti tridesetih
godina kada je primarnu preokupaciju pisaca zaokupila problematika sela ili provincije s
nagleenim socijalnim akcentom, Kolar se od ostalih svojih suvremenika razlikuje upravo po
tom svom specifinom pristupu toj istoj tematici.
Breza
Osnovna misao: Ako je netko koga volimo neizljeivo bolestan, treba mu posvetiti malo vie
panje kako poslije ne bi osijeali krivicu ako nam voljena osoba umre.
Lica: Janica, Marko, Mika, Kata, Jaga
Sadraj prie:
Nekoliko dana poslije poroda Janicu, enu Marka Labudana, svekar Mika i svekrva
Kata, potjerali su na pau. Padala je tuna jesen i rominjala kia, a Janica se u cik zore morala
ustajati. Postajala je sve blijea i svakim danom sve bolesnija dok jednog jutra dva mjeseca
nakon poroda, nije pala u nesvijest. U meuvremenu joj je umrlo dijete, a sve je to poelo
kad se udala za Marka. U kui su je svi tjerali na posao, poevi od Mike i Kate, Marka, do
ogorice Jage. Teko je ona to podnosila, ali sve iz ljubavi prema Marko . Nije bila kao ostale
snae, ve se za nju moglo rei da je gospodarska ki.
Tako je jednog jutra stari Mika krenuo u obilazak sela u potrazi za ljenikom. Na pola
puta predomislio se i vratio kui. Poeo je razmiljati o organizaciji Janiinog pokopa jer je
znao da joj nema spasa.
Otkad se Janica razboljela, Mikina je kua bilapuna ljudi Koji su oblilazili Janicu. A
ona je samo eljela vidjeti Marka, okji s njom nije ni rijei progovorio otkad se razboljela. No
sve su mlade ene veinom dolazile zbog Marka, a Janici sus e dodvoravale lanom
ljubaznou. kad je Janica vidjela da Marko ne eli doi, silno se rastuila. U tom trenutku
njezine zjenice su se proirile i ona je izdahnula. . U kui je nastala panika jer je Janica umrla
bez svijee. Sutradan je uprilien skroman pokop.
Osam dana nakon sprovoda , Marko je bio pozvan na svadbu kod ugeia u susjedno
selo. Marko je bio opinski lugar i samim time uvaena osoba. No, na svadbi Marko se napio i
bio otjeran iz svatova. . U elji za osvetom krenuo je kui po puku. Na putu je imao
privienje. U liku breze vidio je Janicu i jako se uplaio.
Sutradan je elio posjei drvo, no nije imao hrabrosti. Potedio je brezu koja ga je
kasnije uvije podsjeivala na sramotan odnos prema Janici za vrijeme njezine bolesti , ali i na
sretne trenutke pune ljubavi koje je proveo s njom.

166

GUSTAV KRKLEC (1899 - 1977)

Gustav Krklec (Udbinja kraj Karlovca, 23. lipnja 1899. - Zagreb 30. listopada 1977.), hrvatski
knjievnik , prevoditelj s ruskog, ekog i njemakog.
Djetinjstvo je proveo u Maruevcu, u Hrvatskom zagorju, to je ostavilo trajan trag u njegovu
poetskom opusu. Gimnaziju je polazio u Varadinu, Zagrebu i na Suaku, a u Zagrebu je
studirao filozofiju. Najvaniji dio Krklecova knjievnoga djela ine stihovi. Njegovo
antologijsko pjesnitvo konciznog, neposrednog i jasnog izraza oituje vedrinu i ivotnu
radost, ali i metafiziku tjeskobu. Pisao je i eseje, kritike, putopise, feljtone i aforizme. Mnogo
je prevodio, najvie s ruskoga, njemakog, ali i sa slovenskoga i ekoga jezika. Krklec se
bavio i takozvanom dnevnom kritikom. Posebno se istiu njegovi prijevodi Pukina, Preerna i
Brechta. Pod pseudonimom Martin Lipnjak napisao je niz kritikih zapisa i eseja.
Jedno vrijeme je ivio i stvarao Zemunu, a nakon sukoba s vlastima u drugom svjetskom ratu,
pobjegao je u nedaleki Slankamen.
Pjesnik koji se predstavio kao izraziti liriar. Djela Srebrna cesta , Lirika, Ljubav ptica, Izlet u
nebo, darovi za bezimenu, Tamnica vremena, ubor ivota, TE ZBIRKA ZA DJECU
Telegrafske basne. Njegova poezija se odlikuje slikovitou i muzikalnou. U lirici je u
poetku slikao selo i njegovu raskonu ljepotu sa snano naglaenim pejzaima i u tim
poetskim vizijama nema smrti, patnje i ljudskog stradanja. Kasnija ljudska kataklizma mijenja i
orijentaciju njegove poezije. Bune ratovi, sorimatvo i bijeda stvorile su od njega misaonog
pjesnika on sa tugom pjeva o zaviaju u kome nema svijetlih boja, ni cvrkuta ptica, ni pjesme
etelica, u kome rijeke nose leeve.
CITAT: "Za ivota nema ak ni stan, a kad umre dadnu ti i ulicu."
Gustav Krklec: Poezija
Jesenji motiv
Jesen u Zagreb posve tiho doeta
u papuama bez peta.
Tek okom trepne, a ve su njeni puti
zasuti liem to uti.
ilim se rujni pred njom podatno prua
satkan od uvelih rua.
I tko je sretne, namah traiti stane
mahnito minule dane.
I ja ih tako u liu traim i item
pred utim sveuilitem.
Pado sam i ja tu, da bjee milota,
na ispitima ivota.
Pa ipak zvidim aku ariju lijepu
s rukom u praznome depu.
Jer negdje u suncu, teka, jo neobrana
167

i moja se svija grana.

Tamnica vremena - Susret
O Bezimena, mi emo se sresti
jedanput negdje na dalekoj cesti,
bjegunci bijedni, beskunici, raja,
bez praga rodnog i bez zaviaja.
I nae oi, nekad ive vatre,
kruit e tuim krajem ko da snatre.
Na susret bit e samo ruku stisak.
Trenutak utnje. Pozdrav. Ili vrisak?
Krvavi vrisak, to su proli dani
i to smo na tom stranom putu strani.
Srebrna cesta
1
Ja ne znam tko si? uj me, dobri drue,
kad padne vee ponad tvoga krova,
kroz mrak se javi uk i hukne sova,
a oblaci ko jata ptica krue
nad tornjevima sela i gradova izai u no... idi... Divlje rue
opijat e te putem. Trn e cvasti,
otvorit oi lopoi na vodi.
Izai... idi... Srebrn plat e pasti
dalekom cestom, kud te srce vodi.
2
Ti znade i sam da svjetove nosi
u samom sebi, i da na dnu due
sja jato zvijezda, ponori se rue
i - ako hoe - oluji prkosi
olujom, koja u tvom bilu huji.
Izai u no. Pjevat e slavuji
u crnom grmlju. uborit e vrutak.
Nad glavom e ti bijela zvijezda sjati.
I ako hoe, ti e za trenutak
vidjeti boga to te cestom prati.
3

168

Ne vjeruj noi, ovjeku, ni buri

to kida greben tvoje volje. Gazi
na putu zmiju, gutera na stazi,
i budi kao putnik to se uri
dalekom stepom zelenoj oazi.
Izai u no... idi... Divlje rue
opijat e te putem. Trn e cvasti,
otvorit oi lopoi na vodi.
Izai, drue... Srebrn plat e pasti
dalekom cestom kud te srce vodi.
Prolaznost
Smrtniku nisu dana mnoga ljeta
da se po svijetu arenome eta,
da gleda lae, trgove, zvonike,
izloge tue, ene, stare slike.
Sve naglo proe, sve se brzo stia,
i doe jesen u srce i kia.
Koljena klonu, oi trnu, plua
gasnu ko sanje, kao nadahnua.
I trudan putnik padne pokraj plota
sluaju ubor stotine ivota.

169

DOBRIA CESARI (1902 1980)

Dobria Cesari (Slavonska Poega, 10. sijenja 1902. - Zagreb, 18. prosinca
1980.) hrvatski pjesnik. Dobria Cesari je roen u Slavonskoj Poegi 10. sijenja
1902.godine. Djetinjstvo provodi u Osijeku gdje zavrava osnovnu kolu i etiri nia razreda
gimnazije. U jeku Prvog svjetskog rata dolazi 1912. godine u Zagreb gdje zavrava gimnaziju,
a poslije mature 1920. godine upisuje filozofiju.
Kratko vrijeme radi u zagrebakom kazalitu, a zatim dugo godina kao knjiniar u
Higijenskom zavodu, da bi poslije Drugog svjetskog rata radio kao urednik u izdavakom
poduzeu Zora. Umro je u Zagrebu 18. prosinca 1980. godine. Bio je lan Jugoslavenske
akademije nauka i umjetnosti.
U knjievnosti se prvi put, kao etrnaestogodinjak, pojavio 1916.godine pjesmom "I ja
ljubim". Prvu zbirku pjesama "Lirika" objavljuje 1931. godine i za nju dobiva nagradu
Jugoslavenske akademije. Surauje u mnogim knjievnim asopisima - Knjievnoj republici,
Savremeniku, Kritici, Hrvatskoj reviji...- objavljuje knjievne prikaze, prevodi sa njemakog i
ruskog jezika. Objavio je sljedee knjige: Lirika, Spasena svijetla; Izabrani stihovi; Pjesme;
Knjiga prepjeva; Osvijetljeni put; Goli asovi; Izabrane pjesme, a izala mu je i zbirka
prijevoda svjetskih pjesnika, Knjiga prepjeva. Pjesniko djelo Dobrie Cesaria sadri 10-ak
knjiga pjesama te vei broj knjiga iz njegove poezije i prepjeva.
Njegove pjesme su izraz izvornog doivljaja, nisu nastale nekim verbalnim oponaanjem
unaprijed postavljene stereotipne forme. Njegove pjesme prirodno teku. Pa ak i kad, naoko,
izgledaju "sklepane", iza njih stoji misao, ideja, nisu slijed sluajnosti ve unutranjih misaonih
slika, izljev iskrenih emocija.
Na kraju, treba rei i o jo jednoj sadrajnoj osobini koja je prisutna u lirici ovog pjesnika, a
koja se ini ne samo rijetkom nego i usamljenom u poeziji prolog stoljea na naim
prostorima. To su povremeni, ali veoma uvjerljivi pjesnikovi pokuaji da se ponovo oivi
radost i u sferi umjetnosti iz koje je, kao neki nedostojni motiv, odavno potisnuta.
Karakteristino je da se ovakve ideje obino pojavljuju u pjesnikovim motivima predveerja i
noi - u ambijentima u kojima je kod drugih pjesnika stvarana najtamnija poezija. Mnoge
Cesarieve strofe iz zamraenog pejzaa velegrada niu pred naim oima kao neki
flouroscentni cvjetovi (U suton, Slavlje veeri..).
A ipak... Meu velikim hrvatskim liriarima, Cesari je jedan od onih koji je vjerovatno
napisao i najmanje. Za vie od pola vijeka napisao je svega stotinjak pjesama od kojih rijetko
koja prelazi na sljedeu stranicu. Svi su izgledi da je mnogo "suza i rijei" ostalo sakriveno u
Cesariu, sakriveno od ostalog svijeta, da je pjesma Sakriveni bol pjesma o njemu samom
Pjesnik iz Slavonije koji je imao zanimljiv ivotni put. Objavio je zbirke pjesama Lirika,
Spasena svjetla, Osvijetljeni put, Goli asovi, i dr. U poeziji koristi jednostavna pjesnika
sredstva, ritminost i muzikalnost kojima postie snane misaone i emotivne efekte. Njegove
antologijske pjesme Oblak, Voka poslije kie, turak, jesen, Pjesma mrtvog pjesnika i dr.
govore o njegovom odnosu prema ivotu.

Povratak
Ko zna (ah niko, niko nita ne zna.
Krhko je znanje!)

170

Moda je pao trak istine u me,

A moda su sanje.
Jo bi nam mogla desiti se ljubav,
Desiti - velim,
Ali ja ne znam, da li da je elim,
ili ne elim.
U moru ivota, to vjeito kipi,
to vjeito hlapi,
Stvaraju se opet, sastaju se opet
Moda iste kapi I kad proe vjenost zvjezdanijem putem,
Jedna vjenost pusta,
Mogla bi se opet u poljupcu nai
Neka ista usta.
Moda e se jednom uvee pojavit
Prekrasna u plavom,
Ne slutei, da si svoju svjetlost lila
Mojom davnom javom,
I ja, koji piem srcem punim tebe
Ove udne rime,
Oh, ja neu znati, enjo moje biti,
Niti tvoje ime!
Pa ako i dua u tome trenutku
Svoje uho napne,
Sigurnim e glasom zagluiti razum
Sve, to slutnja apne;
Kod veernjih lampa mi emo se kradom
Pogldat ko stranci,
Bez imalo svijesti, koliko nas veu
Neki stari lanci.
No vrijeme se kree, no vrijeme se kree
Ko sunce u krugu,
I nosi nam opet ono, to je bilo;
I radost, i tugu.
I sinut e oi, nai e se ruke,
A srca se dii I slijepi za stope bivega ivota
Njima emo ii.
_____________________
_____________________

171

Ko zna (ah, niko, niko nita ne zna.

Krhko je znanje!)
Moda je pao trak istine u me,
A moda su sanje.
Jo bi nam mogla desiti se ljubav,
Desiti - velim,
Ali ja ne znam, da li da je elim,
Ili ne elim.

Slap
Tee i tee, tee jedan slap;
to u njem' znai moja mala kap?
Gle, jedna duga u vodi se stvara
i sja i dre u hiljadu ara.
Taj san u slapu da bi mogo ' sjati,
i moja kaplja pomae ga tkati!
VOKA POSLIJE KIE
Gle malu voku poslije kie:
Puna je kapi, pa ih njie.
I blijeti, suncem obasjana,
udesna rasko njenih grana.
Al nek se sunce malko skrije,
Nestane sve te arolije.
Ona je opet, kao prvo,
Obino, malo, jadno drvo

172

MIROSLAV KRLEA(1893 1981): Hrvatski bog Mars,

Povratak Filipa Latinovia
Predvodnik tog doba je bio Miroslav Krlea (1893-1981), pisac koji nastupa kao ruitelj
tradicije i zagovornik nove poetike koja se uveliko podudara sa ekspresionistikom, iako se
on, kao ni druga dvojica, nikad nisu zvali ekspresionistima. Ureivao asopis Plamen(1919) i
upozornio na komunistiko-lenjinistiku obojenost ekspresionizma. Knjievna vrenja tih
godina najbolje slika njegova Hrvatska rapsodija, dijalogizirana novela, novela - dramolet o
pomahnitalom vlaku koji je, krenuvi u nepoznato, sudario se sa drugim vlakovima
natovarenim benzinom, sjurio sa tranica kao plamena buktinja, preletio preko polja, uma i
rijeka ruei sve pred sobom: sakedrale, kasarne, palae, dvorove i dr. Dramske vizije u
Legenda-ma i simfonija Pan potvruju njegovu ekspresionistiku orijentaciju.
Krlea je ostavio najvie djela u hrvatskoj knjievnosti do danas. U 88 godina ivota i 66
godina rada napisao je pedesetak knjiga pjesama, novela, drama, romana, eseja i polemika.
Od svih pisaca treba izdvojiti znaaj i uticaj Miroslava KRLEE, jednog od najplodnijih i
najuticajnihij hrvatskih pisaca naeg doba.
Roen u Zagrebu 1893. zavrio vojnu akademiju u Budimpeti, uestvovao u I sv. Ratu kao
obian vojnik,a lposlije rata ivio kao slobodan knjievnik. Za vrijeme rata progonile ga
ustake vlasti,a poslije rata bio direktor leksikografskog zavoda hrvatske.
Krlea je uao u knjievnost pred I sv. Rat crticom o Kristu Legenda, zatim je pisao poeziju
Pan, Tri simfonije, pa prie, romane, eseje, polemike. Pokretao asopise i saraivao u njima:
Plamen, Knjievna republika, Danas, Peat.
Glavna djela: lirika: Lirika, Knjiga lirike, Pjesme u tmini, rame: Golgota, Vuijak, U agoniji,
Gospoda Glembajevi, Leda, novele i romani: Hrvatska rapsodija, Hrvatski bog mars, Novele,
Povratak Filipa Latinovia, Na rubu pameti, Banket u Blitvi, Zastave, polemike, eseji i dr. U
njima je pokazao snanu individualnost, unio ivot i svjeinu sa snanim hrvatskim izrazom
koji je progovorio u njegovim djelima svojim prirodnim ritmom. Pokazao je odvanost da
zahvati novu grau, da je obuhvati svojim linim gledanjem, da joj da vlastito miljenje i peat,
to ga je razli-kovalo od ostalih prosjenih hrvatskih pisaca i intelektualaca.
U djelima je prikazao hrvatskog malog ovjeka, najvie seljaka, u vrtlogu rata kad je stradao ne
znajui ni za koga ni protiv koga se bori. Zahvatao je psihologiju hrvatskog malograanskog
intelektualca u njegovoj nemoi da se snae u vremenu u kom ivi, svijet feudalaca i visoke
buroazije koji se osipa i propada i sl. Otrim darom mislioca uoavao je svu bijedu i
nakaznost hrvatskih malograanskih prilika, ali je znao i da istakne pozitivne hrvatske linosti.
Kao slikar nije nastupao jednolinijski, ve je razvijao radnju u vie pravaca, a djela su mu
proeta sumnjama, kolebanjem, nesnalaenjem i u sve je unosio toliko tempera-menta da je
uvijek u svim djelima ostavljao snaan utisak.
Rat je prva i najopsesivnija njegova tema kojom se bavi i u poeziji i priama i dramama i
romanima. U prvom planu su motivi Golgote. Meutim, nekad prenosi i jeku ruskog oktobra
1918. godine, ideje lenjina i nasluuje novo to dolazi. Govori o tragediji hrvata koji uvijek
ginu za tueg kralja i domovinu,koji idu u rat, a ne znaju ni kuda idu ni protiv koga ratuju.
Znaajno mu je djelo i Balade Petrice Kerempuha u kom nalazimo rekon-struisan stari
kajkavski jezik prema kom je pokazivao trajnu nostalgiju. U dvadesetak pjesama ove zbirke
odvija se pria o tragici hrvatskog kajkav-skog ovjeka kroz stoljea.
Iako nije bio matoevac, nastavlja Matoevim tragom. Grmio je protiv gluposti kao i Mato
koju je prepoznavao i u novim drutvenim okolnostima, ali je njegova retorika bila pritom
bitno drugaija, nervoznija od Matoeve. To su dvadesete i tridesete godine kad se deavaju
brojne promjene, rue se graanski poredak i nastupa mlada inteligencija koja trai druge
ivotne i kulturne vrijednosti.

173

Kritiari izdvajaju njegova djela Legende (Kraljevo, Kristofor Kolumbo, Mikelanelo

Bonaroti), dramu Vuijak, novele Hrvatski bog Mars, tri drame: Gospoda Glembajevi, U
agoniji i Leda u kojima slijedi ibzenovsku graansku dramaturgiju. Glembajevi nisu pisani na
temelju istinite porodice, nego iskazuju piev stav prema jednoj klasi. Tako je i u romanu
Povratak Filipa Latinovia gdje prustovskim stilom govori o tragediji umjetnika u vremenu u
kom je pisac ivio. Roman Na rubu pameti jo vie razvija tu tezu.
Krlea je bio svestrana linost u hrvatskoj knjievnosti. Pisao u opem sumraku vremena, u
vrijeme svjetskih ratova, Oktobarske revolucije, lenjinovog uticaja na politiku, knjievnost,
kulturu i filozofiju. U takvim situacijama borio se za slobodu stvaralakog ina unato tome to
afirmie tezu o drutvenoj ovisnosti knjievnosti.
Krlea je bio na elu anavgarde koja se suprotstavila tradicionalnoj literaturi.
Uestvovao u i sv. ratu odakle je ponio tragina iskustva i iskazao u svojim djelima. Pisati
poeo u i sv. ratu i u djela unosi romantiku, simbiliku i revolucionarno-ekspresionistike
slike, osobito u liriku,a kasnije se posveuje prozi.
Hrvatski bog Mars
To je Krleina zbirka novela iz i sv. rata u kojima je opisao tragiku hrvatskog naroda
koji se bori za tuu zemlju i tue ciljeve. Pisao ezopovskim jezikom i metaforikim slikama
koje se mogu deifrovati samo ako se znaju srutveno-ekonomske i politike prilike tog doba.
U njoj je poznata novela Bitka kod Bistrice Lesne u kojoj je opisao smrt ljudi iz obinog
naroda koji ne zna za uzroke svoga stradanja..
Povratak Filipa Latinovia
To je roman koji kritiari svrstavaju u sami vrh hrvatske knjievnosti. Govori o slikaru Filipu
latinoviu i njegovim ivotnim traumama koga panonska drutvena magla razjeda kao vlaga
gvoe. Pod teretom munog kompleksa svog porijekla, ovaj nezakoniti sin jedne bludnice
proveo je svu mladost u bjeanju od feudalne zaostalosti i moralnih posrtanja svoje sredine, u
grevitom naporu da bar neto od svog unutranjeg ivota prenese na slikarsko platno.
Krlea prati Latinovia od trenutka kad se kao treo ovjek vraa u Kostanjevac u kome ivi
njegova mati i koristei tu situaciju, pisac je u ekspresivnim evokacijama prikazao
najznaajnije trenutke njegovog djeatva i rane mladosti, da bi njima motivisao psiholoe
varijacije njegovog kompleksa. Dovodei ga u raznovrsne dodire sa okolinom, krlea je
portretisao jo nekoliko zanimljivih likova kao to su nimfomanka Boboka, fatalna ena
glembajevske krvi i zakonita suproga degenerisanog neurastenika Baloanskog; zatim
sladostrasnik Lipih, mogui Filipov otac, mati Rozina i pustolov Karijales. To je drutvena
movara koja e trovati neotpornog Filipa sve do onog trenutka kad degenerisani Baloanski
zakolje bludnicu Boboku.
Filip se vratio u zaviaj sa eljom da svoju bolesnu duu osvjei u neposrednom dodiru sa
prirodom i ljudima svoga zaviaja. Ali, moralna posrnulost ljudi u ijoj se sredini kree i koji
promiu kroz dom njegove majke izazivau njemu nove nemire i jo dublje duevne potrese. U
tom procesu Filipove dezorijentacije koja se zasniva na erotskim morbidnostima njegove
prirode, fatalnu ulogu e odigrati moralno posrnula Boboka ije je tijelo puno dubokih strasti.
Krlea je tako prikazao u romanu jedan svijet koji se raspada i trune u grevitom naporu da
obezbijedi smisao i egzistenciju svome ivotu.
Roen u Zagrebu u graanskoj obitelji nie-srednjega socijalnoga statusa (razdoblje opisano u
dojmljivoj prozi "Djetinjstvo u Agramu"), Krlea pohaa vojnu kadetsku kolu u Peuhu, te
neposredno uoi 1. svjetskoga rata, u doba Balkanskih ratova, pod utjecajem jugoslavenske
integralistike ideologije bjei u Srbiju. Godine 1913. prekida vojni studij u petanskoj
Ludovicejskoj akademiji. Preko Pariza i Soluna dolazi u Srbiju s nakanom da bude dobrovoljac
u srpskoj vojsci. Osumnjien je kao pijun i srbijanske ga vlasti protjeruju. Vraa se u AustroUgarsku i u Zemunu biva uhien na osnovi tjeralice Ludoviceuma. Godine 1915. mobiliziran je
kao domobran i poslan na bojinicu u istonoj Europi (Galicija) gdje doivljuje Brusilovljevu

174

ofanzivu. Na bojitu je kratko vrijeme, a ostatak rata provodi po vojnim bolnicama i toplicama
zbog slaboga zdravstvenoga stanja, a i objavljuje prve knjievne i novinske tekstove.
Po stvaranju Kraljevine SHS Krlea se, fasciniran Lenjinom i sovjetskom revolucijom,
angaira u komunistikom pokretu novonastale drave i razvija snanu spisateljsku djelatnost:
u to je doba, gotovo do Radieva ubojstva, pisao srpskom ekavicom kao i niz drugih,
jugounitarizmom opijenih hrvatskih pisaca (imi, Ujevi, Cesarec, Majer, Cesari, Donadini,
Andri..). Ve je potkraj dvadesetih godina prolog stoljea dominantan lik u knjievnom
ivotu jugoslavenske drave, a neka od najsnanijih ostvarenja na svim poljima (poezija,
roman, drama, esej, memoarska proza, polemike i publicistika, novelistika) ubjavljuje u
tridesetima, u vrijeme jaanja desnih i lijevih totalitarizama.
Pribliavanjem II. svjetskoga rata Krleina vjera u komunizam slabi i opada: pojava dijelom
povezana s averzijom prema kanonima socrealizma koji su postali obvezatnima u razdoblju
zreloga staljinizma, a jo vie istkama u kojima je Staljin iskorijenio veinu stare boljevike
garde, a i sve Krleine prijatelje koji su zavrili kao prognanici u komunistikoj obeanoj
zemlji. Zgaen nad svim opcijama koje su bile na politiko-ideolokom meniju od liberalnoimperijalnih demokracija koje su mu bile odbojne zbog protuhrvatskih makinacija sila Antante,
kasnijih geopolitikih manipulatora u Versaillesu, preko nacistikog i faistikog totalitarizma
kojeg je dobro procijenio kao slijepu ulicu civilizacije do komunistike diktature (poetni
entuzijazam o planiranom drutvu socijalne i nacionalne pravde splasnuo je u srazu sa
stvarnou realsocijalizma), Krlea je 2. svjetski rat doekao praktiki usamljen i posvaan s
prijanjim sudruzima iz komunistike partije.
Nova ustaka vlast ga je dijelom vabila na suradnju (osobito Mile Budak), jer su procijenili da
bi im njegov svjetski ugled mogao pomoi da se na cijelu tvorevinu gleda manje
neodobravajui. No, on se pasivizirao i odbio vezu s reimom NDH. Nakon komunistike
pobjede u ratu i likvidacije Krleina zatitnika pred ustakim slobodnim strijelcima, ministra
zdravstva i lijenika Kreimira Vraneia, orkestrirane od ilasa , ivot samoga pisca visio je o
niti, no spasilo ga je prijeratno prijateljstvo s Titom.
Neko vrijeme na ledu u doba poraa, reafirmirao ga je i reaktivirao prekid veza Jugoslavije i
Kominforma, poslijeratne inaice Kominterne. U klimi kakve-takve liberalizacije pokree
1950. Jugoslavenski leksikografski zavod, dananji Leksikografski zavod Miroslav Krlea,
praktiki jedinu "jugoslavensku" instituciju sa sreditem u Hrvatskoj, te istupima i referatima
djeluje kao poticatelj umjetnike slobode i oslobaanja od stega socrealizma. Godine 1967.
potpisuje "Deklaraciju o nazivu i poloaju hrvatskoga knjievnog jezika" (vidi Hrvatski jezik),
to je dovelo do njegove ostavke u Centralnom komitetu SKH nakon jugokomunistike hajke
na "nacionalizam" izraen, navodno, u tom dokumentu. U doba Hrvatskoga proljea
simpatizirao je zahtjeve proljeara, no povukao se kad je postalo oito da je Tito odluio
slomiti hrvatski nacionalni pokret (jedina Krleina uspjena intervencija smanjivanje zatvorske
kazne Tumanu). Do kraja ivota djeluje u Leksikografskom zavodu, a zadnje godine provodi
naruenoga zdravlja i poluparaliziran. To je razdoblje Krleina ivota iscrpno prikazano u
nekonvencionalnim viesvezanim monografijama njegova Eckermanna, Enesa engia.
[uredi] Djelo
Krlea je ostvario golem opus (po razliitim brojanjima, njegova sabrana djela obuhvaaju
izmeu 50 i 80 svezaka) koji pokriva kako sredinje knjievnoumjetnike anrove, tako i
atipine ili marginalne zapise (enciklopedijske natuknice, prepiska o raznim temama,
putopisi, ....). Rani utjecaji obuhvaaju skandinavske dramatike kao Ibsena i Strindberga i
pjesnika-filozofa Nietzschea, kojima su se kasnije pridruili prozni i pjesniki uradci Krausa,
Rilkea i romaneskno djelo Prousta. Iako je esto iskazivao averziju i prijezir prema
Dostojevskom, u grozniavim dijalozima Krleinih romana i drama vidljiv je trag ruskoga
pisca, kao i impresionizma i ekspresionizma koji su dominirali njemakim govornim
podrujem prva dva desetljea 20. stoljea.

175

Iako je pokrenuto ak nekoliko edicija, jo ne postoji niti jedna koja bi obuhvaala cijeli
Krlein opus. Dodatno takav eventualni pokuaj oteava i injenica da je sam autor neprekidno
intervenirao u svoja ve objavljena djela.
[uredi] Poezija
Krlein je pjesniki opus bjelodan izuzetak od vlastite izreke: "Tko je propao na svim ivotnim
poljima, preostaje mu jo bavljenje poezijom i politikom". Istina, poeo je glagoljivim,
whitmanovskim i verhaerenovskim panteistiko-egzaltiranim "simfonijama" ("Pan", 1917.,
"Tri simfonije", 1917.), nabujaloga verbalnoga vatrometa koji je trebao ostaviti dojam
ekstatine ivotne radosti u kojoj se pojedinac gubi u, za njega oslobaajuim, ritmovima
kozmosa. No, rezulatat je bio daleko od oekivanoga (kao to su ustanovili i drugi vitalistiki
panteisti koji su u to doba harali literarnom Europom): razlomljena sintaksa, mnotvo bizarnih
asocijacija i epava ritmika naveli su srpskog pjesnika i kritika Simu Pandurovia na ironian
komentar o jednom Krleinom stihu u kojem ovaj, u karakteristino groteskno-hiperbolinoj
maniri najavljuje razaranje vlastitoga mozga: "Ne sumnjamo da e g. Krlea uspeti u svojim
namerama!"
Nakon te faze uslijedila su zrelija ostvarenja, objavljena u etvorim zbirkama 1918., 1918., te u
lirskim djelima poetka 30.-ih. Za te se ostvaraje moe konstatirati da pokazuju utjecaj
srednjoeuropske proturatne lirike i ekspresionistike poetike. Dominantni senzibilitet je
paradoksalna mjeavina otupjele otuenosti i suuti; najbolje pjesme su nabijene pregnantnim
slikama drutvene bijede i u njima teku asocijativne struje koje vrtloe vie disparatnih
mislenih i osjeajnih uzlova u uvirno sredite pjesnike slike. Opi je dojam toga dijela
Krleina pjesnikog djela zrelost u kojoj je hipernadraeni senzibilitet mladca s kompleksom
nacionalnoliterarnoga profeta iz rane faze pretoen u snani i dojmljivi lirski korpus
modernistikog uklona korpus u kojemu su asimilirani i integrirani utjecaji raznih "izama"
poglavito francuske i njemake provenijencije (dadaizam, nadrealizam, formalizam,
ekspresionizam,..).
No, nedvojbeno najvei Krlein poetski ostvaraj vizionarni je pjesniki kompendij "Balade
Petrice Kerempuha", 1936. Za taj se rad autor dobro pripremao: glavnom mu lektirom bijae
Belostenev monumentalni "Gazofilacij", kao i niz hrvatskih spisatelja koji su pisali na
kajkavtini, ukljuujui Vramca, Pergoia, Habdelia i Brezovakog. Krlea je u "Baladama"
stvorio vlastiti jezik, jezik kojim se nikad i nigdje nije govorilo ni pisalo; savreni hibridni
instrument temeljno kajkavskoga idioma u koji su utkani, virtuozno i funkcionalno, latinski,
madarski, njemaki, hrvatski tokavski, talijanski i ini leksemi i stilemi. Sva se kompozicija
ne moe okarakterizirati ni kao spjev, ni pjesnika drama, ni bilo na koji konvencionalan nain.
U tom djelu dominira, najveim brojem pjesama, glas i vizura hrvatskoga plebejskoga
"proroka" Petrice Kerempuha, u autorovoj svijesti utjelovljenja socijalno i nacionalno
gaenoga pukoga hrvatstva; tematika je raznovrsna, no prevladavaju slike krvi, muenja,
razaranja..., kao i motivi izdaje, prodaje, veleizdaje, odnaroenja.., dok je summa djela
"Planetarijom", odulja pjesma u kojoj su saeti svi glavni hrvatski mitovi i likovi posljednjih
500 godina, od bitaka s Turcima do Starevia i Supila, od Kriania i Gundulia do
Strossmayera. Pri pozornijem itanju vidljiva je izonost suvremenijih pojava (npr. Radia),
kao i nepostojanje zahvata u predtursku prolost. No, to je moda objanjivo i time to
"Balade" nisu kanile obuhvatiti svehrvatsko povijesno iskustvo, nego su se uglavnom
ograniile (to je i logino, uzme li se idiom kojim su pisane) na duboko proivljen i
emocijama prezasien prikaz sjevernohrvatskoga kompleksa i njegovu socijalnonacionalnu
golgotu. Neprevodive na hrvatski standardni jezik, a teko pretakane u strane jezike, "Balade"
su istodobno korjenito nacionalna i univerzalna knjiga: mitografija traginoga ljudskoga
kozmosa, inkarniranoga ovaj puta ne u dogodovtinama kraljeva i velmoa, nego u
viestoljetnome iskustvu gaenoga hrvatskoga pukog kolektiva.
[uredi] Drame

176

Miroslav Krlea je izuzetnu tvoraku energiju posvetio dramskomu anru injenica koja ne
zauuje uzme li se u obzir njegova adolescentska fascinacija dramskom literaturom (poglavito
skandinavskom), kao i angaman (drutveni ivot, brak, poznanstva) u kazalinome miljeu koji
ga je neprestance privlaio.
Iako postoje razliite periodizacije Krleina dramskoga spisateljstva, vidljivo je da u ranijoj
fazi ("Kraljevo", 1918, "Kristofor Kolumbo", 1918, "Michelangelo Buonarrotti", 1919.)
prevladava prometejsko-titanski svjetonazor izraen u likovima herojskih vitalista, ali i
groteskne karnevalske sotije u masovkama. Sam je scenski rukopis na tragu prvih
ekspresionista, njemakih, ak im i prethodi. "Kraljevo" je moda prva ekspresionistika drama
u Europi. U tim je dramama dakle pod jasnim utjecajem ekspresionizma i eksperimentalnih
kazalinih strujanja (poigravanje sa zvucima, rasvjetom, jurnjava i tunjava po pozornici,
retorika likova koja je vie nalik na deklamatorske politike proglase); ukratko, to su
eksperimentalni komadi koji, iako prikazuju povijesne linosti iz renesansnoga miljea, jasno
izraavaju pievu vjeru u budunost koju je pobudila komunistika revolucija u Rusiji
(uostalom, prilino estom pojavom u Europi neposredno poslije 1. svjetskoga rata bijae
kombinacija kazalinoga eksperimentiranja i lijeve radikalne ideologije).
U drugom dijelu stvaralatva Krlea pie radnjom i energijom nabijene dramske komade u
kojima se koriste neki ekspresionistiki postupci, no u funkciji realistikoga prikaza socijalnih i
nacionalnih previranja posljednjih dana Austro-Ugarske i nastanka nove drave ("Galicija",
1922., "Golgota", 1922., "Vujak", 1923.).
Trei dio pieva dramskoga opusa ujedno je i najpoznatiji: u ciklusu o Glembajevima, autor se
vratio skandinavskim naturalistiko-simbolistikim uzorima svoje adolescencije. U prikazu
pada i rasapa magnatske obitelji Glemabajevih, te drugih osobnosti iz stalea visokoga
graanstva, Krlea je, uzme li se u obzir energija i sustavnost koje je uloio u tu trilogiju ("U
agoniji", 1928., "Gospoda Glembajevi", 1928., "Leda", 1932.), stvorio pomalo neobian
korpus. Posve sigurno snani ostvaraj psiholokoga naturalizma, piev najpoznatiji dramski
ciklus je stilski anakron: u doba radikalne eksperimentalne poetike, koja se protee od
Pirandella preko Brechta do poslijeratnih Ionesca i Becketta, Krlea je ignorirao kazalino
inovatorstvo i vratio se predehovljevskim uzorima. Motivi za to ostaju nejasni, no vjerojatno
su u vezi s pievim pribliavanjem graanskim slojevima, kojima je lake bilo apsorbirati
konvencionalniju dramaturku poetiku. Ili, jasnije, Krlea se, vjerojatno zbog pritiska okoline,
nakon mladenakog uzleta vratio u provincijske razmjere. Bitno je i naglasiti da je to jedini dio
Krleina stvaralatva u kojem on, nakon dojmljivog poetnog uzleta, tematski i stilski zaostaje
za glavnim strujanjima svoga vremena (to se nikako ne bi moglo rei za poeziju, novelistiku,
roman, esej i memoarsku publicistiku).
Poslijeratni autorov opus tvori nekoliko drama od kojih su najpoznatije "Aretej", 1959. i
"Saloma", 1963., dramske fantazije izvan realistikoga miljea (mijeaju se prostorni i
vremenski planovi, situacije i likovi) koje problematiziraju politiku, rat i povijest
pokuavajui u ponavljanju obrazaca ljudskog ponaanja kroz povijest otkriti smisao ljudskog
ivota. Iako zahtjevni za izvoenje "Aretej" je u reiji Georgija Para jedna od najznaajnijih
predstava Dubrovakih ljetnih igara.
[uredi] Novele i pripovijesti
Krlein novelistiki korpus ostaje, uz Marinkoviev i Andriev, dominantnim u hrvatskoj
knjievnosti, a po snazi i univerzalnosti ostvaraja ravnim poznatijim novelistikim ciklusima
Thomasa Manna ili Alberta Camusa.
Piev se novelistiki opus dijeli, uglavnom, u tri tematska ciklusa. Prvi ini jedna od
ponajboljih proturatnih proza, zbirka pripovijesti "Hrvatski bog Mars", kompletirana 1947.
(iako je veina izala jo u ranim dvadesetima). Tema je besmisleno stradanje hrvatskih
domobrana poslanih na klaonicu istonoga bojita (Galicija), a stil je karakteristian Krlein
spoj impresionizma i ekspresionizma, poviene retorike i melankolinih meditacija.

177

Dominiraju naturalistiki opisi vojnikoga ivota i smrti, a sve je uronjeno u ozraje

implicitnoga komentara koji bismo mogli oznaiti gnjevnim i nepomirljivim. Ve je tu vidljiva
Krleina lijeva orijentacija i nada da e komunistika revolucija jednom zasvagda rijeiti
probleme tlaenja i imperijalnih osvajanja to je jedna od glavnih razlunica spram ratne i
poratne proze npr. francuskih ili amerikih autora, koju karakteriziraju beznae i besmisaonpr. kod Hemingwaya. Kuriozum je i da je u "Hrvatskom bogu Marsu" sauvano hrvatsko
vojno nazivlje koje je ponovo ulo u uporabu s ostvarenjem suverene hrvatske drave.
Drugi ciklus tvore tzv. novele malograanskoga kruga, meu kojima se istiu "In extremis",
"Veliki metar sviju hulja" i "Smrt bludnice Marije". Taj je ciklus od 11 ili 12 novela
kompletiran 1948., a napisan je veim dijelom takoer u 1920-im. Sreditene su najee oko
sukoba neurotinoga hrvatskoga intelektualca, idealistiko-prevratnike ideologije, i
malograanske buroaske okoline (tako se moe rei da u minijaturi predstavljaju neke od
opsesivnih tema kasnijih romana). Trei dio Krleinoga novelistikoga opusa obuhvaa 11
novela, i tematizira glembajevtinu ili financijski uspon i moralni pad i slom pripadnika
visoke buroazije. Srodne sa slinim pripovijestima europskih naturalista na prijelazu stoljea
(no, stilski modernistiki usmjerene i samosvojne), te novele pripadaju ponajboljoj europskoj
novelistici toga doba, a suvremenomu su itatelju jamano najintrigantniji i najzanimljiviji dio
Krleina novelistikoga opusa.
[uredi] Romani
Krleini su romani pisani bujnim, "baroknim" stilom i jezikom koji vrvi novotvorenicama i
sloenicama, bogati esejistikim odlomcima u tradiciji srednjoeuropskoga intelektualistikoga
romana (Robert Musil, Rainer Maria Rilke), no i ruskoga romana ideja karakteristinog za
Dostojevskoga, nabijeni su radnjom i dramskim scenama koje se isprepliu s kontemplativnim
pasaima o naravi ljudskoga postojanja, umjetnosti, politici i povijesti. Dominira
egzistencijalistika vizija ljudske sudbine, izreena povienom retorikom, esto
prenepregnutim i isprekidanim dijalozima, te bujicom slika, zvukova i asocijacija u kojima se
mijeaju glasovi likova i autorov implicitni komentar. Kao esejistiki romani ideja, Krleina su
djela bliska romanesknoj struji modernizma prevladavajuoj u knjievnosti njemakoga jezika
(Thomas Mann, Robert Musil), no odvajaju se od njih dramatinou radnje i silovitim
vrtlogom politikih zbivanja koji ne doputa detairano intelektualiziranje, po emu je Krlea
sliniji Arthuru Koestleru ili Malrauxu.
Uz poneto zanemarene romane "Tri kavalira frajle Melanije" i "Vraji otok", za Krleinu
romanesknu umjetnost reprezentativna su etiri djela: "Povratak Filipa Latinovicza", "Na rubu
pameti", "Banket u Blitvi" i "Zastave".
Povratak Filipa Latinovicza roman je o umjetniku, esto dovoen u vezu s proustovskim
ciklusom (Krlea je Prousta izuzetno cijenio), no blii je istini sud da je posrijedi
protoegzstencijalistiko djelo senzibiliteta stranoga francuskom romanopiscu: dominiraju
otuenje i munina, incestuozni seksualni porivi i frustracije, ideoloko-politiki dijalozi
voeni na rubu histerije, rastakanje svijesti izraeno u gongoristiki iskrivljenim reenicama
koje nerijetko kre pravila konvencionalne sintakse. To je jo vidljivije u satiriko-politikim
romanima. "Na rubu pameti" jo je dinaminiji spoj dramske radnje izraene u groteskno
hipertrofiranim scenama i dijalokim dvobojima, lirsko-metafizikim solilokvijima i naglom
upadu kajkavskog vernakulara kao moralnoga suca sve te kafkijanske more kojoj je tema
najotpornija ljudska osobina: glupost.
Sljedei je u nizu velikih romana nastalih uoi 2. svjetskoga rata (iako mu je posljednja knjiga
dovrena poslije rata) Banket u Blitvi, smjeten u imaginarnoj baltikoj dravi i usredotoen na
temu totalitarizma i borbe protiv njega. Ta, kako su ju neki nazvali, "poema o politici", nije
samo izuzetan politiki roman, nego i sadri bitne autorove uvide i nazore o determinizmu i
slobodi u tkanju ljudskoga ivota i sudbine, prikazanim u nezaboravnoj sceni marioneta
lutkarskoga kazalita, jo jedan dug piev srednjovjekovnoj i renesansnoj plebejskoj kulturi.

178

etvrti, najopseniji od istaknutih Krleinih romana, "Zastave", istodobno je i najhrvatskiji i

najtei za prevoenje, te najtee uspostavlja komunikaciju s potencijalnim inozemnim
itateljem. Taj hrvatski "Rat i mir" ili "summa krleiana" (kako su ga kritiari nazvali),
panorama je hrvatskoga drutva uoi i poslije 1. svjetskoga rata, te daje konanu autorovu
presudu o zanosima i zabludama mladosti: ponajvie o raspadu Austro-Ugarske, hrvatskom
nacionalnom pitanju, stvaranju i odrivosti Jugoslavije, a sadri i Krleinu filozofiju povijesti.
Dok prethodni romani ne zahtijevaju od itatelja uranjanje u ideoloko-povijesni okvir iz
kojega je nastala jugoslavenska drava, a po svom su ostvaraju univerzalniji i svjesno
inovativne modernistike strukture, "Zastave" su pisane kao golem solilokvij u kojemu pisac
vie uope ne haje za anrovske konvencije ni za efekte privlanosti itateljstvu. Taj posljednji
veliki roman je Krlein obraun, ali sa samim sobom. Kao bujica tee radnja koja poinje
arhetipskim sukobom oca i sina Emerikih, i koja u svom toku guta konvencije, anrove i
stilove - sve s ciljem to plastinijega prikaza jugoslavenske ideologije i hrvatske sudbine u
presudnim momentima prva dva desetljea 20. stoljea.
Krleu su esto (naravno, dok je imao status dravnoga pisca u SFRJ, potajice) prozivali to se
nije javno distancirao od komunistikoga totalitarizma i to se stalno vraa na "austro-ugarske
teme". Ta je ocjena nepravedna i povrna. Autor se obraunao s totalitarizmom, bilo koje boje,
u politikim romanima. Njegov uvid da je za hrvatsku nacionalnu sudbinu vanija Jugoslavija
(kao ideja) od komunizma (kao ideje) nedavna je prolost vie nego dostatno potvrdila. U
"Zastavama" je bilo kakva ideja jugoslavenstva temeljito razorena, pa su nagrade koje je taj
roman dobio u doba SFRJ samo znak pieva statusa nedodirljive veliine, a i, valja rei,
mjeavine plitkosti i nezainteresiranosti jugoslavenske politike i kulturne elite, koja vjerojatno
nije ni primijetila svu subverzivnu snagu "Zastava". Nabijene politikom povijeu,
nezaboravnim likovima i situacijama, problematiziranjem hrvatske, srpske, makedonske i
albanske nacionalne sudbine, "Zastave" su istovremeno i nadgrobni spomenik jugoslavenstvu i
promiljanje usuda naroda koji su tvorili tu zajednicu.
[uredi] Eseji
Krlein esejistiki opus golem je (obuhvaa moda izmeu 30% i 50% njegova djela), izuzetno
raznovrstan i bogat, te sredinji po znaaju za autora. Nasljednik i protagonist srednjoeuropske
tradicije intelektualiziranoga esejizma (kakvu nalazimo, npr., kod Krausa i Rilkea, pisaca koji
su snano utjecali na Krleu), pisac je u esejiziranju cijeloga svoga proznoga spisateljstva
nerijetko izbrisao granice meu anrovima: tako se misaono-esejistiki pasai pojavljuju u
romanima i novelama, a posebno u dnevnicima i putopisima. Osoba izuzetno irokih interesa,
Krlea je u svom esejistikom spisateljstvu obuhvatio politiku, glazbu, knjievnost, likovnu
umjetnost, drutvene pojave i velike linosti europske kulture, povijest, medicinu, filozofiju i
druga podruja humanistike i drutvenih znanosti. Neka izdanja pievih djela u esejistiku
ubrajaju golem korpus Krleinih zabiljeaka o leksikografskim pitanjima (dok je bio
ravnateljem Leksikografskog zavoda), izaao pod nazivom "Marginalia lexicographica", te niz
opservacija o svemu i svaemu, tiskanom kao viesvezana "Panorama pogleda, pojava i
pojmova". Eseji su izdavani bilo kao posebne knjige ("Evropa danas", 1935, "Deset krvavih
godina", 1937, "Eppur si muove", 1938, "Knjiga studija i putopisa", 1939, te polemiki
"Dijalektiki antibarbarus" i "Moj obraun s njima", 1939, 1940), a nemali dio ostalih tekstova
izaao je u izdanjima naslovljenima samo kao "Eseji".
U tako bogatu, upravo golemu opusu, razvidne su sljedee znaajke: stil je karakteristian
Krlein, bujan i gongoristiki, esto pretovaren neologizmima i bljeskovitim asocijacijama;
enciklopedijska inteligencija pieva suvereno barata nizom disparatnih pojmova i dovodi ih u
asocijativne sveze; nemali broj eseja pripada mijeanom anru jer se u njima pojavljuju
dramski i poetski fragmenti. U tekstovima posveenim glazbenicima, piscima, slikarima,
povijesnim linostima (Chopin, Petar Dobrovi, Proust, Erazmo Rotterdamski, Paracelsus,..),
Krlea je dao sjajne portrete osobnosti smjetene u kontekst vremena i dominantne kulture.

179

Tekstovi su prezasieni estetskim senzibilitetom, ak i kad se pie o relativno prozainim

pojavama. Autorovi eseji o politici i povijesti su problematiniji: studije o hrvatskom
nacionalnom usudu, o linostima Supila i Radia maestralni su, i po vrijednosti rasvjetljavaju
mnoga vorita nacionalne prolosti i problematike bolje nego struna historiografska djela.
Tekstovi pak o svjetskoj politici, skandalima (afera Stavisky) i ideologijama (Brest-Litovsk,
Lenjin, polemike o socijalno angairanoj umjetnosti) osciliraju: nerijetko protkani briljantnim
uvidima, bitno su oslabljeni Krleinom fiksacijom na lenjinizam i komunistiku ideologiju.
Pisac nije nigdje problematizirao marksistiku ideologiju niti sovjetsku totalitarnu praksu, pa
se stoga za taj dio njegova opusa moe rei da je uvelike zastario, a u mnogim vidovima
upravo smijean kao primjer politike kratkovidnosti, pristranosti i dogmatizma. Istina je da je
Krlea napadao domatizam komunistike partije u umjetnikim pitanjima, no nikada nije
ozbiljnije doveo u pitanje totalitarizam komunistikoga svjetonazora.
Krleini eseji pripadaju vrhunskim djelima toga anra u svjetskoj knjievnosti. Najbolji su u
onim dijelovima u kojima autor daje oduka svomu estetskomu senzibilitetu i stvara dojmljive,
nekad kvazidramske, nekad pak impresionistike studije iz podruja hrvatske nacionalne
problematike, umjetnosti i europske kulture. Vidljivo slabija su djela filozofskih, ekonomskih i
analitikih pretenzija u kojima autor pokuava secirati razne idejne probleme (psihoanaliza,
razni metafiziki sustavi). Iako veoma naitan i informiran, Krlea je bio poglavito umjetniki,
a ne filozofsko-analitiki intelekt, pa su ti radovi bitno inferiorniji u usporedbi sa studijama
njegova uzora Krausa. Glede pieve politike esejistike posveene svjetskoj politici, jo je
vidljivija dihotomija izmeu sjajnih uvida u politike makinacije meuraa i apologetike
komunistike ideologije. Krlein esejistiki opus sadri istodobno izuzetne vrjednote, poglavito
o umjetnikim, kulturolokim i nacionalnim temama, kao i dobar dio drugorazrednoga
spisateljstva, ponajvie o politiko-ideolokoj i religijsko-metafizikoj problematici.
[uredi] Dnevnici, zapisi i memoarska proza
Krleini memoarski zapisi i dnevnici idu u red najvrjednije svjetske literature toga anra.
Hrvatski je pisac ostavio impresivan korpus u ovom, za knjievnost pomalo marginaliziranom i
slabije vrjednovanom anru: Krlea je dnevnik vodio od 1914. do 1977., a tekstovi su
objavljeni 1977. u pet knjiga. Godine 1988. tiskani su "Zapisi s Tria", dnevniko-memoarski
zapisi u nekoliko knjiga. U taj korpus spadaju i jasno izdvojeni tekstovi poput "Djetinjstva
1902.-1903." (u kojem Krlea opisuje proces odrastanja i dozrijevanja tekst je tiskan 1952.).
Posebna, i vjerojatno najbolja Krleina intimna knjiga, jedan od vrhova moderne europske
misaone i ispovjedne knjievnosti su "Davni dani", spoj dnevnika, memoaristike i kasnijih
autorovih redaktura (velik dio proznoga uratka potjee iz razdoblja 1. svjetskoga rata, no pisac
ga je pedesetih godina dosta radikalno revidirao). Tematski veoma raznorodna, Krleina
memoarska esejistika i dnevniki zapisi su sklop pievih zapaanja o svakodnevnosti
ivljenja, asocijacija i reminiscenicija na prijatelje (i neprijatelje), razmiljanja o filozofskim,
etikim, politikim, umjetnikim, knjievnim i inim problemima, zabiljeke snova,
promiljanje prolosti i djetinjstva, razraivanje enciklopedijskih natuknica koje su pobudile
autorovu znatielju. Po kakvoi ostvaraja, dnevnici i memoarska proza pripadaju vrhunskim
djelima zapadne knjievnosti te vrste.
[uredi] Zakljuak

180

Grob Bele i Miroslava Krlee na zagrebakom Mirogoju.

Jedno od pitanja koje se esto namee poznavateljima pievog djela je: zato Krlea nije u
svijetu poznatiji i priznatiji? Odgovor na to pitanje je istodobno i odgovor na pitanje o, od
mnogih percipiranoj, podcijenjenosti Krleina cijeloga opusa: u recepciji Krleinoga djela je
konvergiralo nekoliko negativnih initelja iji zbrojni efekt bijae nedovoljna afirmacija
hrvatskoga pisca. Glavni je ujedno i najoevidniji "rubnost" i nevelik utjecaj hrvatskoga
jezika, to je, indirektno zasvjedoeno i primjerima poput Andria i raznih skandinavskih,
japanskih ili poljskih pisaca koji su dobili Nobelovu nagradu, no to im svejedno nije pomoglo
da uu u opeprihvaeni kanon svjetski itanih klasika. Drugi vani initelj je situiranost u tzv.
"Zwischeneuropi", ili srednjoj i jugoistonoj Europi podruju u kojem i veliki pisci koji piu
na "velikom jeziku" poput njemakog (npr. Karl Kraus ili Hermann Broch) teko dolaze do
univerzalnoga priznanja i ostaju, u najbolju ruku, ogranieni na specijalistike studije. Ne
nalazei se ni u sreditu "zapada" (Francuska, Engleska, Sjedinjene Amerike Drave), niti
dovoljno "egzotini" (Rusija, Latinska Amerika), pisci od Austrije do Poljske, glavna znaajka
kojih je intelektualizirani esejizam u svim formama proznoga spisateljstva, ostaju dijelom zbog
sivila i munine tematike, a jo vie zbog zahtjevnosti obradbe nedovoljno prihvaeni i poznati.
Piev politiki angaman je do sada uglavnom negativno utjecao na vrjednovanje njegova
djela jer je u prvi plan stavljao socijalnu dimenziju i samostvoreni "image" Krlee kao
ikonoklasta i revolucionarne figure. No, kako je vrijeme pokopalo komunistiku ideologiju i
Krleine iluzije utkane u nju, tako je i njegov opus u dobroj mjeri ostao u sjeni politizacije, i
tek u novije doba dobija realniju procjenu koja se postupno oslobaa od ideologizacije
Po vie kriterija, Krlea je zasigurno jedan od najveih europskih i zapadnih pisaca 20.
stoljea, poglavito u anrovima poezije ("Balade Petrice Kerempuha"), romana ("Na rubu
pameti"), eseja ("Eseji") i dnevniko-memoarske proze ("Davni dani"). Do toga zakljuka nije
teko doi usporedi li se umjetniki doseg njegova spisateljstva s onim daleko priznatijih
suvremenika, Thomasa Manna, Virginije Woolf, Alberta Camusa, Williama Faulknera ili
Aleksandra Solenjicina.
Na koncu valja spomenuti i izuzetno vaan Krlein rad na enciklopedistici, gdje je u suradnji s
Matom Ujeviem i na njegovu tragu ustrojio Leksikografski zavod koji sada nosi Krleino ime,
a koji je po kvaliteti izdanja ravan najvrednijim svjetskim enciklopedijskim institutima, te ini,
uz Maticu, Akademiju i Sveuilite, jednu od tri ili etiri glavne kulturne institucije hrvatskoga
naroda
Djela
Poezija i prozaPjesme I i II, (1918.), Pjesme III, (1919.) ,Hrvatski bog Mars (1922.;
potpuna i konana varijanta 1933.) ,Pjesme u tmini (1937.) ,Novele (1924.) ,Hiljadu i
jedna smrt (1932.), Povratak Filipa Latinovicza (1932.), Novele (1937.) ,Balade Petrice
Kerempuha (1936.), Na rubu pameti (1938.) ,Banket u Blitvi (1938.), (1939.), (1962.),
Zastave (1969.)
Drame: Kraljevo (1915.) , Kristofor Kolumbo (1917.) ,Michelangelo Buonarroti
(1918.), U logoru (1920.) ,"Adam i Eva" (1922.), "Galicija" (1922.) ,"Golgota" (1922.) ,
Vujak (1924.) ,"Gospoda Glembajevi" (1929.), "U agoniji", (1928.) Leda, (1930.)
Aretej, (1959.) "Deset krvavih godina", (1937.)

181

OD MODERNE PREMA SAVREMENOJ KNJIEVNOSTI

BOSANSKOHERCEGOVAKA KNJIEVNOST IZMEU DVA RATA
Bosanskohercegovaka knjievnosti ili knjievnost naroda Bosne i Hercegovine je u periodu
1918-1945. dala veliki broj istaknutih stvaralaca pjesnika, pripovjedaa, novelista,
romansijera, dramskih pisaca, knjievnih kritiara i esejista. Meu njima se izdvajaju Ivo
Andri, Hamza Humo, Antun Branko imi, Ahmed Muratbegovi, Nikola op, Isak
Samokovlija, Zvonimir ubi, Alija Nametak, Hifzi Bjelevec, Hasan Kiki, Enver olakovi,
Salih Ali, Zija Dizdarevi, Branko opi, Ilija Grbi, Husnija engi, Hamid Dizdar, Jovan
Kri i drugi.
Veina njih, u enji za linom afirmacijom na polju knjievnosti, zbog zaposlenja ili
kolovanja, zbog nerazumijevanja u njihovoj sredini za objavljivanje knjiga, odlazi u druge
sredine gdje su postali znaajna imena i gdje ih ti narodi smatraju svojim piscima: olakovi u
Budimpetu, Muratbegovi u Dubrovnik, , Andri, Z.Dizdarevi, Kiki, Humo, op,
Murtbegovi, Ali, olakovi i imi na zapad i sl. Potreba za stvarala-tvom i stalnom
komunikacijom sa istomiljenicima u tim sredinama ui-nili su ove centre njihovim stalnim
boravkom, jer kulturni centri u BiH Sa-rajevo, Mostar, Banja Luka i Tuzla nisu mogli
zadovoljiti njihove potrebe.
Vremenom, situacija se izmijenila, pa u sarajevu ive i stvaraju;
Salih Ali, Ahmet Muratbegovi, Nikola op, Alija Nametak, Hifzi Bjele-vec, Hamza Humo,
Vladimir orovi, Jovan Kri i drugi. U periodu poslije rata javljaju se brojni knjievni
listovi meu kojima se izdvajaju Slavenski jug, Novo djelo, idovska svijest, Jugoslavenski
list, Prosvjeta, Srpska rije, Novi vijek, Nada, Napredak, Gajret, Behar, Novi behar, Knjievna
kritika, Knjievne pregled, Male novine i dr. U Mostaru izlaze Zora i Biser, u Tuzli Sredina i
Pogled, u Banjoj Luci Glas. Neki od ovih listova su kratkog vijeka,a neki su ostali do danas sa
ciljem da njeguju nacionalnu svijest i identitet svoga naroda u nacionalno heterogenoj sredini
kakva je Bosna i Hercegovina. Kulturnohistorijski kontinuitet u izlaenju imali su kalendar i
asopis Prosvjeta, Napredak, Gajret, idovska svijest i jevrejski ivot.
Prosvjeta je asopis pokrenut 1907. od strane srpskog kulturnog
drutva Prosvjeta i ima nacionalno-knjievnu orijentaciju. Djeluje u vie perioda sa prekidima:
1907., 1919., 1930 i 1937., tampan irilicom i ijekavskim izgovorom, a saraivali su Aleksa
anti, Svetozar orovi, Borivoje jefti i dr.
Napredak je knjievni list hrvatskog naroda u Bosni i Hercegovini
koji su se borili za opstojnost i identitet. Osjetila se potreba odgoja i obra-zovanja mladih na
nacionalnim osnovama, pa se pokree list u kom mladi pisci iz Bosne i Hercegovine
objavljuju svoja prva djela latinicom i na hrvatskom jeziku.
idovska svijest je list koji je imao cilj da njeguje identitet jevreja u
Bosni i Hercegovini. Pisao o jevrejskoj tradiciji, historiji i obiajima i obogatio ovaj prostor
novim djelima mladih pisaca Urednik je bio isak Altarac.
Gajret je bio list Muslimana sa svojim prosvjetiteljsko-odgojim
programom i ciljem da ostvari historijsko-kulturni kontinuitet bonjakog naroda. Svoju punu
afirmaciju dostigao je u periodu od 1924. do 1030, kad ga ureuju i sarauju hamza Humo,
Hamid Dizdar, Safvet-beg baagi, Osman Nuri Hadi, Muratbegovi i dr. Od 1930. do 1937.
sarauju i Borivoje Jefti, Jovan kri, Jaka Kuan i dr.
Novi behar je znaajan po tome to je pokrenut kao pandan
Gajretu koji je radio na srpskom nacionalizovanju muslimana. Cilj je bio ukazati na identitet
naeg naroda i predstavlja protivteu i simpatije prema Hrvatima. Najvei uspjeh doivio je u
vrijeme kad ga je ureivao i u njemu saraivao Demaludin ef. uevi, zatim Baagi,
Mulabdi i drugi.

182

Pregled je bio jedan od znaajnih asopisa tog doba na prostorima

Bosne i Harcegovine. Ostvario je svoj kulturni i knjievni kontinuitet kao slobodnas tribina za
slobodoumne jugoslavenske pisce. Pokrenut u januaru 1927. u njemu su saraivali
Kranjevi, B. Jefti, Jaka Kuan, Isak Samokovlija, Hamza Humo, Jovan Kri i dr. Od
1936. do 1941. ureuje ga ovan Kri kad poinju svoju saradnju Petra Koi, Branko opi,
Zija Dizdarevi, Preihov Voranc. Hasan Kiki i drugi "ljeviari" pred rat.
To je vrijeme kad bosanskohercegovaki pisci ine krupan podvig i
svojim djelima sustiu pisce svih ostalih naroda mada su radili u mnogo teim i drukijim
uslovima. Zahvaljujui tom trudu, napisan je veliki broj djela regionalnog znaaja i preen je
za kratko vrijeme put od romantiarske i usko nacionalne knjievnosti (A Nametak, E.
olakovi, Z. ubi), preko francuske realistike kole(A.Nametak), lirizma, sociolokog
realizma i simbolizma (I. Samokovlija, N. op, A. Nametak, H. Humo), do impresionizma
(A.B.imi) i ekspresionizma (imi, Humo, Muratbegovi), do tendenciozne aktivistiki
angairane, esto po zadatku pisane literature, socijalistikog realizma (H.Kiki, Z.
Dizdarevi). Naroito je ostvaren napredak u pojedinim knjievnim vrstama i to poeziji(Hamid
Dizdar, Mak Dizdar, Husnija engi te znaajno djelo knjiga drugova(1929), pripovijeci i
romanu (Humo:Grozdanin kikot, Kiki: Ho-ruk)..
KNJIEVNOST MLADE BOSNE
Neposredno pred i sv.rat iz redova srednjokolske omladine, preteno hrvatske i srpske
nacionalnosti, regrutuje se u Bosni i Hercegovini grupa mladih knjievnika zadojena idejama
nacionalnog osloboenja. Nju, prevashodno, ine lanovi pokreta bosanske revolucionarne
omladine koja djeluje u sastavu tajne terosistike organizacije pod nazivom Mlada Bosna.
lanovi organizacije su imali za cilj da negodovanjem, buntom i svim ostalim moguim i
nemoguim sredstvima dokau da je Austrija nasiljem dola u Bosnu i Hercegovinu da vri
nasilje i da je trebaju protjerati. Gainovi, kao i ostali, najvie su govorili o tekom poloaju
naroda i o tome da Bosnu treba ujediniti sa Srbijom poto-poto. Piu knjige i broure sa tom
tematikom.
Pod nazivom Mladobosanaca djelovala je u grupa pisaca Dimitrije
Mitrovi, Petar Slijepevi, Jovo Varagi i Vladimir Gainovi,a u toj grupi su bili i Mihajlo
Puara i Jovan ivanovi, pjesnik, )uhvaen u II svjetskom ratu na Drini kao etnik).
Duhovne voe su bili dr. Vladimir orovi i Dimitrije Mitranovi.
Objavljivali su djela u Bosanskoj vili i Pregledu, a pokrenuli su i listove Mlada Bosna, Srpska
re, Srpski knjievni glasnik, Srpska omladina, Otadbina i dr.
Knjievnost Mlade Bosne je bila buntovna i borbena,ali nije
ostavila dubljeg traga na bosanskohercegovaku knjievnost. Bila je isuvie opta i patetina.
NOVAK SIMI
Roen u Vareu 1906. po zanimanju bio ekonomist,ali je djelovao sa Jovanom
Popoviem u stvaranju Knjige drugova. Pripadao je krugu lijevo orijentisanih pisaca i pristalica
socijalne literature i urednik asopisa republika. Pisao pjesme, pripovijetke, novele, romane i
putopise. Poznata mu je zbirka pjesama Ogledalo vremena, zbirke pripovijedaka Nepoznata
Bosna, Suton Talihana, Ognjevi, romane Braa i kumiri i dr.
NIKOLA OP
Nikola op se rodio u jajcu, a roditelji mu iz Like. kolovao se u

183

Jajcu, Banjoj Luci,a 1921. ide u beograd i upisuje Prvu muku gimnaziju u kojoj predaje i
pjesnik Momilo Nastasijevi. Studira na Filolokom fakultetu i kree se u krugu poznatih
knjievnika Isidora Sekuli, Momilo nastasijevi, Jovan Dui, Ivo Andri i dr. Jedno vrijeme
ivio u Zemunu, pa seli u Zagreb gdje radi u Izdavakoj kui Zora.
Pisao poeziju, poetsku prozu i drame. Djela: Pjesme siromanog sina, Noktirno, Isus i moja
sjena, Ranjeni golub; poeme Pohodi, Nedohod i drame Pompejanska balada, Bosanska
trilogija i dr. U njegovoj poeziji je prisutno i zaviajno i kosmiko i nebesko i
pastoralne slike. U njima prepoznajemo i jajce i bosanske pejzae. Njegova poezija je itava
jedna mitologija i eshatologija (religiozno uenje o ivotu poslije smrti, smak svijeta,
kataklizma) judejsko-krianske orijentacije i to je dao na tako zanimljiv i umjetniki nain
kakav se ne pamti u naoj savremenoj poeziji. op je pjesnik tog ukrtanja vie svjetova,
slika susret tajanstvenog i nebeskog, profanog i svetog, meditacija o stvarnom i kosmikom.
Nikola op je pjesnik samoe, otuenosti i ljudske iaenosti iz
svijeta u kom ivi. Svoju duhovnost naslanja na svoju lektiru i pisce koje je ranije poznavao
meu kojima se izdvajaju francuski pjesnici. .
Za tu poeziju kritiari kau da je puna umjetnike snage i blagosti,
poezija toplog zajednitva ovjeka i svih svjetova. Radosno uenje u bivstvovanju preko
ljubavi u temelju je svake njegove teme.
To je poezija u kojoj je naglaena poetska mata koja ide dalje od
praktino-moralnog stava vjernika i uzdie se na nivo filozofije. opova poezija posjeduje
svojstvo sveobuhvatne sakralizacije postojanja i sveobuhvatnog oduevljenja predmeta i bia.
U tamu unosi svjetlost, u susretu ivotinje i ovjeka trai mjesta koja ih spajaju i razdvajaju, i
tako ui ovjeka neemu to je u njemu davno zgaslo i nestalo.

184

ISAK SAMOKOVLIJA (1889-1955), Od proljea do proljea

Isak Samokovlija
roen:

3.
decembar
Gorade, Austro-Ugarska

1889.

preminuo: 15.
januar
1955.
Sarajevo, Jugoslavija
Isak Samokovlija (Gorade, 3. decembar 1889 - Sarajevo, 15. januar 1955) je poznati
bosanskohercegovaki knjievnik, autor djela sa bosansko-jevrejskom tematikom. Po
zanimanju je bio ljekar. ivio je u Goradu, Fojnici i Sarajevu.
Biografija
Isak Samokovlija je roen u Goradu, tada dijelu Austro-Ugarskog carstva, 3. decembra 1889
u obitelji sefardskih (panskih) jevreja. Njegova obitelj se doselila iz Samokova u Bugarskoj,
po emu su dobili prezime Samokovlija. Nakon djetinjstva provedenog u Goradu, odlazi u
Sarajevo i zavrava Prvu gimnaziju, te studira medicinu u Beu. Nakon studija, radio je kao
lijenik u Goradu, Fojnici i Sarajevu. Svoju prvu pripovjetku "Rafina avlija" objavljuje 1927.
a dvije godine kasnije izlazi i prva zbirka pripovijetki "Od proljea do proljea" u izdanju
Grupe sarajevskih knjievnika.
Poetak Drugog svjetskog rata doekuje u bolnici Koevo u Sarajevu gdje je bio ef jednog
odjeljenja. Ubrzo dobija otkaz i biva prinuen nositi utu traku s Davidovom zvijezdom, kojom
su nacisti obiljeavali sve Jevreje. Nakon proglaenja NDH zatvoren je od strane ustaa, te
kasnije prebaen u izbjegliki logor na Alipainom mostu u Sarajevu. U proljee 1945.
uspijeva pobjei od ustaa koji su ga prinudno vodili sa sobom, te se krio sve do osloboenja
zemlje.
Po zavretku Drugog svjetskog rata dri razne pozicije u bosanskohercegovakim i
jugoslavenskim knjievnim krugovima. Ureivao je knjievni asopis "Brazda" od 1948. do
1951, a poslije toga je sve do smrti bio urednik u Izdavakom preduzeu "Svjetlost".
Na njegovo knjievno djelo mnogo je utjecalo odrastanje uz rijeku Drinu u Goradu. Ivo
Andri ga je nazvao jednim od najboljih pisaca koje je Bosna i Hercegovina dala, a Mea
Selimovi je rekao kako je Samokovlija, izuzmemo li Andria, najbolji bosanski pripovijeda
poslije Koia.
Umro je 15. januara 1955. u Sarajevu. Sahranjen je na starom jevrejskom groblju na strmoj
padini Trebevia.
Roen u Goradu, u Sarajevu zavrio gimnaziju i poinje suraivati u Zori. U i sv. ratu
bio medicinar na frontu,a zatim kao ljekar u Goradu, Fojnici i sarajevu gdje je i umro.
Samokovlija je jedno vrijeme bio predsjednik Udruenja knjievnika
BiH i urednik asopisa brazda. Napisao je mnoga djela sa temom iz jevrejskog ivota i
pribliio itaocima ljude specifinog duha i mentaliteta, vjere i obiaja. Poznate su mu zbirke
pripovijedaka Od proljea do proljea, Sosa Samuel, Tragom ivota, Izabrane pripovijetke,
Solomonovo slovo, drama Hanka, Plava Jevrejka i dr.
U asopisu jevrejski ivot za samokovliju su kritiari napisali da je dragocjena pojava u
bosanskohercegovakoj knjievnosti i jedini jevrejski pjesnik ove zemlje. Pisao o tekom
ivotu Jevreja, o njihovim obiajima, ljubavi. Naglaavaju njegov ulni doivljaj. U prie unosi
irinu ljudske slobode, beskraj ljepote, sunca i prirode. naglaena je socijalna dimenzija,a po
mnogim osobinama pripada bosanskohercegovakoj modernoj knjievnosti. Naslikao je malu
zatvorenu zajednicu u kojoj je bilo i bogataa, ali i sirotinje, a koja se i duhovno i fiziki
rastakala zbog zaostalosti, to je bila sudbina i drugih naroda u Bosni i zbog uslova ivota.

185

Ipak, u svakoj prii je snana elja za egzistencijom i napretkom. Osobine pria su realizam,
lirika i simbolika.

Isak Samokovlija
bosanskohercegovaki knjievnik

Roenje
3. decembar 1889.
Gorade, Bosna i Hercegovina
Smrt
15. januar 1955.
Sarajevo, Bosna i Hercegovina
"Drina je za me jedan od najdubljih doivljaja. Zanosila me je kao neko ivo, boanstveno
bie." (Sunce nad Drinom)
"to me se tiu vai snovi i rijei
vaih smjelih elja?
Osjeanja moja isprela su konce
i satkala veo;
da na suncu bijelom postanem dijelak
ovoga svijeta
i svijet ovaj cio." (Bijela nirvana)
"Vremena nisam imao mnogo, jer sam bio zauzet kao 1jekar. Radio sam u ambulanti i poslije
podne vodio privatnu ordinaciju. Zato sam uglavnom najvie pisao nou. Kad bih zavrio
medicinske poslove, bacio bih se na knjievnost. A to je za mene bilo najvee uivanje. Volio
sam da piem i volio sam stvari koje piem, doivljavao ih. Ali drao sam ih suvie dugo u
ladici i nije mi bilo stalo da ih tampam. Ja sam imao teme, imao sam ljude, pa sam htio da
dam te ljude, da kaem neto o njima u pripovijetci."
[uredi] Drugi o Samokovliji
Enver olakovi
"Ja ne znam zato Isak Samokovlija nije najtipiniji bosanski pisac." (intervju s Enesom
engiem, Svijet, Sarajevo, 26. februar 1971)
Ivo Andri
"Srena je okolnost (okolnost koja pokazuje vanost i znaaj umjetnosti, u ovom sluaju
knjievnosti) da je sefardska zajednica Bosne i Hercegovine dala naoj knjievnosti jednog
pisca od vrijednosti i tako se u njegovom djelu sauvala sa svim svojim bitnim osobinama."

186

kerka Rikica Najdanovi

"Mi, djeca, nismo voljeli to njegovo pisanje. Zatvorio bi se u radnu sobu, pisao. Mnogo je
precrtavao i ispravljao a poslije bi mati to prepisivala na mainu. Sjeam se te slike. Radna
soba, u koju nismo smjeli mnogo ulaziti, tiina, otac pie, mati kuca. Uvijek je imao mnogo
rjenika po stolu, traio je odgovarajue rijei. Mi smo bili skoro ljubomorni na toliko vrijeme
koje je posveivao pisanju. A mama nam je uvijek govorila da se ne bunimo jer je ono to tata
pie jako vano. Ljubomora je nestala nakon prvog izvoenja drame Hanka u Narodnom
pozoritu. Cijela porodica sjedila je u loi u dupke punoj sali. Tada sam prvi put doivjela oca
kao knjievnika. Kada se predstava zavrila publika je ustala i poela skandirati: Autora na
scenu! Ja tada nisam dobro ni znala ta je autor, ali sam bila jako ponosna. (...)
Dvije stvari koje nam je uvijek govorio bilo je kako moramo dobro uiti, te voljeti sve ljude
bez obzira na vjeru. Meni je u ivotu vodilja esto bila poruka koju mi je napisao u spomenaru
a govori o njegovom shvatanju ivota. Napisao mi je:
ta da ti napiem u tvoju knjigu uspomena? Da si moja radost, to zna. Ui i sabiri znanje to
vie moe jer u znanju je mudrost. itaj dobre knjige pa e upoznati ivot i ljude. Voli
prirodu, uivaj u zlatnoruiastim zalascima sunca, tu e imati mnogo lijepih asova. I voli
ljude, ne gledajui njihov imovinski status, njihovo obrazovanje, njihovu religiju i
nacionalnost. Ima toliko dobrih ljudi. I ostani moja radost. Tata.
Ja danas vie ne vidim itati, ali ove rijei pamtim kao svoje najvee bogatstvo."
KNJIEVNOKRITIKI ASPEKTI:
NAI DANI
Doktor nae knjievnosti
U svojevrsnom predgovoru za slovenako izdanje izabranih pria Isaka Samokovlije,
Ivo Andri je, meu ostalim, kazao: "Srena je okolnost (okolnost koja pokazuje vanost i
znaaj umetnosti, u ovom sluaju knjievnosti) da je sefardska zajednica Bosne i Hercegovine
dala naoj knjievnosti jednog pisca od vrednosti i tako se u njegovom delu sauvala sa svim
svojim bitnim osobinama."
Isak Samokovlija jedan je od malog broja bosanskih Jevreja koji su preivjeli
nezapamenu kataklizmu holokausta, a njegove prie su najljepi, najtaniji i najtrajniji
umjetniki dokument o ivotu bosanskih sefarda, te - kako ree Andri u istom tekstu - krvniki
unitene zajednice. Samokovlijine su prie knjievno maestralne, a posebno osjeanje gorine slino onom koje izbija sa nekih Kiovih stranica - prisutno je zbog injenice da one zapravo
govore o jednom izgubljenom svijetu i jednoj iezloj kulturi, jednom svijetu izbrisanom s lica
zemlje poput Atlantide.
Gorade - Fojnica - Sarajevo Isak Samokovlija je roen treeg decembra 1889. godine u
Goradu. Odrastanje na obalama Drine snano ga je obiljeilo. U tekstu Sunce nad Drinom
Samokovlija ovu rijeku naziva divnom i plahovitom, prisjea se njezine arobno zelene boje
pune sunca te veli: "Drina je za me jedan od najdubljih doivljaja. Zanosila me je kao neko
ivo, boanstveno bie."
Odrastanje u istonobosanskoj varoici prekinuto je - slino kao kod Ive Andria odlaskom na kolovanje u Sarajevo. I Samokovlija i Andri zavrili su istu srednju kolu
(dananju Prvu gimnaziju), samo to je Samokovlija bio dva razreda ispred budueg
nobelovca. U kratkom dirljivom tekstu Letnji dan Andri e se nakon Samokovlijine smrti
prisjetiti jednog njihovog davnog ljetnjeg susreta u velikom sarajevskom parku.
Nakon gimnazijske mature Samokovlija odlazi u Be studirati medicinu. Po zavretku fakulteta
najprije radi kao lijenik u rodnom gradu, a nekoliko godina kasnije seli u Fojnicu. Ipak, ve
od 1925. godine Samokovlija ivi i radi u Sarajevu. Dvije godine kasnije objavit e svoju prvu

187

priu (u asopisu Jevrejski ivot), a prva njegova knjiga (pod naslovom Od proljea do
proljea) publicirana je u Sarajevu 1929. godine.
U narednih dvanaest godina Samokovlija radi kao lijenik i pie: osim pria (u Beogradu e mu
1936. godine izii nova zbirka) tu su i drame, od kojih je najpoznatija Hanka. A onda dolaze rat
i holokaust.
Odmah po proglaenju NDH ustae su zatvorile Samokovliju. Kasnije je prebaen u izbjegliki
logor u Alipainom mostu. Samokovlija je, sreom, uspio preivjeti rat, kao i njegova djeca.
Jednu svoju poslijeratnu priu Samokovlija je posvetio svojoj pokojnoj majci Sari, a u toj
posveti - za koju Mea Selimovi veli da je najgora za koju zna - Isak Samokovlija veli da je
sretan to mu je mati umrla prije rata.
Poslije rata Samokovlija je objavio jo nekoliko knjiga (od kojih je najpoznatija ona iz 1946.
godine - Nosa Samuel). Sve do svoje smrti (petnaestog januara 1955. godine), Samokovlija je
radio kao urednik u Svjetlosti. Sahranjen je na starom sarajevskom jevrejskom groblju.
Lijeiti i pisati Isak Samokovlija spada u onu znaajnu skupinu svjetskih pisaca koji su bili i
ljekari. Ne samo zbog te biografske podudarnosti, moe se Samokovlija usporediti sa
ehovom. I ehov i Samokovlija su maestralni pripovjedai, obojica se slue naoko
jednostavnim prosedeom i postiu s njim vanredne umjetnike rezultate. Njihova vjetina i
suosjeanje u slikanju malih ljudi su neprevazieni; ima u tome, ini se, i neke profesionalne
deformacije. Zar nema u ovom memoarsko-autopoetikom iskazu Samokovlijinom i neeg
ehovljevskog: "Vremena nisam imao mnogo, jer sam bio zauzet kao 1jekar. Radio sam u
ambulanti i poslije podne vodio privatnu ordinaciju. Zato sam uglavnom najvie pisao nou.
Kad bih zavrio medicinske poslove, bacio bih se na knjievnost. A to je za mene bilo najvee
uivanje. Volio sam da piem i volio sam stvari koje piem, doivljavao ih. Ali drao sam ih
suvie dugo u ladici i nije mi bilo stalo da ih tampam. Ja sam imao teme, imao sam ljude, pa
sam htio da dam te ljude, da kaem neto o njima u pripovijetci."
Protagonisti ehovljevih i Samokovlijinih pria djeluju ivo i ogoljeno poput ljudi u ljekarskoj
ordinaciji, a pisac im prilazi sa simpatijom i razumijevanjem poput dobrog lijenika. ak im je
i anrovska ljubav spram prie i drame zajednika: ni Samokovlija ni ehov nisu bili
zainteresirani za poeziju ili roman.
Bosanski pisac Nemojmo zaboraviti ni da se Samokovlija neizbrisivo upisao u povijest naeg
filma. U godini smrti Samokovlijine snimljen je film Hanka reisera Slavka Vorkapicha
baziran na Samokovlijinom literarnom predloku. (Kad smo ve kod filma, vrijedi spomenuti i
TV ostvarenja inspirisana Samokovlijinim djelima: Plava Jevrejka Jovana Koljovia, Simha
Vesne Ljubi te Ratni hljebovi Duana Szaboa.)
Karakteristino je za Isaka Samokovliju da je vrijednost njegovog knjievnog djela brzo
prepoznata. Ivo Andri ga naziva jednim od najboljih pisaca koje je Bosna i Hercegovina dala,
a Mea Selimovi veli kako je Samokovlija, izuzmemo li Andria, najbolji bosanski
pripovijeda poslije Koia.
Malo kojem piscu ovaj atribut bosanski stoji tako dobro kao Isaku Samokovliji. Gotovo svi
znaajniji bosanskohercegovaki pisci u dananjim su kolskim programima najee obraeni
tek kao pisci pojedinih nacionalnih knjievnosti, s tim to se oko posjedovanja nekih (obino
onih najpoznatijih) vodi i svojevrstan specijalni rat. Samokovlija, meutim, ak i u takvim
prepucavanjima moe biti jedino bosanski pisac, a Bosna se takvim piscem stvarno moe
ponositi. U ratu se, ini mi se, znala esto ponavljati usporedba o Bosni kao hljebu u kojem su
takozvani konstitutivni narodi voda, brano i kvasac. U takvoj su jednaini Jevreji bili sol sastojak naoko tek neznatno prisutan, no bez kojeg je konaan produkt bljutav. Ne ulazei u
politiki smisao ovog poreenja, moemo kazati da se ono moe mutatis mutandis primijeniti
na Isaka Samokovliju i bosansku knjievnost.
Samokovlijno je djelo zapravo sol bosanske knjievnosti. Najbolje njegove prie (poput,
recimo, Mirjamine kose) izvrsne su i relevantne i u svjetskom kontekstu. Nosa Samuel je

188

zbirka ponajboljih Samokovlijinih pria, saet izbor iz njegovog djela koje je kao svetao i
neprolazan trag iza sebe ostavio ovaj pisac, harmonini i duboko oveni (rijei su Andrieve)
Isak Samokovlija

189

IVO ANDRI(1892-1975): Pripovijetke, romani, poezija

Ivo Andri, pripovjeda, romansijer, esejisti pjesnik, roen je u Dolcu kraj Travnika,
1892. godine. U mladosti pie pjesme i meditativnu lirsku prozu (Ex Ponto, 1918, Nemiri,
1920). Tu sklonost njegovao je trajno, o emu svjedoi posmrtno objavljena knjiga zapisa
Znakovi pored puta. No, univerzalnu knjievnu veliinu i svjetsku priznatost Andri je ostvario
svojim proznim opusom, kojemu na poetku stoji pripovijetka Put Alije erzeleza (1920).
Nastavlja se nizom pripovjedakih zbirki, te romanima Travnika hronika (1945), Na Drini
uprija (1945), Gospoica (1945), Prokleta avlija (1954), Omer-paa Latas (1976, posmrtno).
Prokletom avlijom, djelom nenadmane pripovjedake ljepote i mudrosti, teko odredljiva
knjievnoga anra, Andri je dostigao vrhunac knjievnoga umijea i sublimirao svoju
osebujnu filozofiju povijesti i ljudske egzistencije.
Svijet Andrievih proza usudno je povezan s Bosnom. Sve moje je iz Bosne tom preciznom
ispovjednom reenicom Andri je sam najbolje objasnio nain na koji je Bosna, zemlja mrke
ljepote, u sreditu njegova knjievnog mikrokozmosa. A, poput drevnih zadubinara, o kojima
je pisao u svojim priama, on je svoju vezanost za Bosnu pokazivao i na drugi nain. Polaui
osobito na razvoj italake kulture, on je cjelokupni iznos Nobelove nagrade za knjievnost,
koju je dobio 1961. godine, poklonio Bosni i Hercegovini, namijenivi taj ogromni novac za
unapreenje narodnih biblioteka na podruju Bosne i Hercegovine
Umro je u Beogradu 1975. godine.
Knjievnim djelom Ive Andria knjievnost junoslavenskih naroda
je dostigla najvii umjetniku vrhunac i doivjela najvea svjetska priznanja, meu kojima je
i Nobelova nagrada za knjievnost koja mu je dodijeljena 1961. godine. Roen u Dolcu kod
Travnika, studirao slavistiku u Zagrebu i Beu, bio lan Mlade Bosne, proganjan i zatvaran, a
kasnije se bavio i diplomatijom to mu je omoguilo visoko obrazovanje, iroka kultura i
snano naglaeno rodoljublje. Proveo vie godina u konzulatima i poslanstvima u Rimu,
Madridu, Budimpeti i enevi.
Bio pisac i lan Mlade Bosne, pa je bio hapen i proganjan zbog
svojih ideja i leao u zatvorima (Split, Maribor. Njegovo knjievno djelo predstavlja plodan
nastavak predrastne generacije mladobosanaca. U eseju Naa knjievnost je rat pisao je o
svojim idejama, a u djelima razvijao svoje teze o Bosni i Bosancima, Turcima, Austrougarskoj
i drugim a koji su vladali u Bosni i Hercegovini. Napisao je veliki broj djela. Mada je
prevashodno prozni pisac, poeo poezijom (Ex ponto i Nemiri), objavljene 1918. gdje govori
o svojim nemirima, pesimizmu i usamljenosti u atmosferi u kojoj je ivio. U njoj ima
revolucionarnog naboja i ideje za nacionalnim osloboenjem.
Te ideje su privukle veliku panju i italaca i pisaca, pa je o Eks
Pontu u asopisu Knjievni jug pisao Milo Crnjanski koji je poredi sa najljepom ruskom
muzikom, za koju kae da iza itanja u ovjeku ostaje neto gorko zbog ropstva i ponienja
ovjeka. imi tu zbirku nije cijenio i smatrao je da je u njoj mnogo toga nejasno i
izvjetaeno. Kasnije u djelima za temu uzima mislimanski svijet i napisao je veliki broj djela iz tog ivota koji je kritika razliito ocijenila. Neki smatraju da se radi o
vrhunskim djelima, a neki o plagijatima prolosti, faksifikacijama ivota bonjake nacije,
mistifikaciji i blaenju nekih njenih vjerskih, duhovnih i kulturnih vrijednosti. Pria Put Alije
erzeleza je doekana laskavim ocjenama, a knjievni lik ovog junaka postao je model na
osnovu kog e on raditi i svoja druga djela. Ostala su mu djela Travnika hronika i Na Drini
uprija. Travnika hronika govori o konzulskim vremenima u Travniku, o jednom vremenu i
ljudima u njemu, susretu istoka i zapada, brojnim sudbi-nama i okolnostima u kojima se
dogaaji deavaju. Andri je dao iroku panoramu ljudi i vremena jednog doba i to znao
snano prenijeti na papir.
190

Kritiari su pisali o optem i univerzalnom u Andrievom djelu, a

zapostavljala ono to je u njemu pojedinano, odreeno i klasno., odnosno nacionalno. Ipak,
kad se gleda sa nacionalne strane, rije je o piscu koji je malo dobrog i lijepog napisao za
Bonjake, koji ne ispituje stvarnost i injenice nego koristi legende i prie, a u nedostatku njih
izmilja dogaaje i tako stvara svoja djela. Kritiar Nikola Miloevi je jo davno uoio da je
"Andri kao ovjek sa snanim i dubokim potrebama da skriva, cijelog ivota na licu je nosio
neku vrstu maske i bezrezervno radio u korist srpske nacionalne ideologije jugoslavenstva.
Andri je imao neobian ivot od roenja do smrti. ivio u inozemstvu, u Sarajevu, Beogradu i
Zagrebu. Umro u Beogradu. II sv. rat je proveo povueno,a poslije rata je bio predsjednik
Saveza knjievnika Jugoslavije. Ustrajavao je na jugoslavenstvu zbog vjernosti mladalakim
idealima, ili zbog karijere, ili neeg treeg to nikad niko nije saznao. Pobjegao je od
hrvatstva prema jugoslavenstvu to je bilo jednako srpstvu,ali hrvatstvo nikada nije prebolio.
Kao da se trudio da takvih tajni i nejasnoa u njegovom ivotu bude to vie.
Prokleta avlija je neveliki roman koji pripada kasnijem periodu Andrievog stvaralatva. Cilj
pisca je da motiv ovjekove tragike i izgubljenosti prenese u znatno vre geografske prostore
i ivotna trajanja. Na prvi pogled to je samo obina pria o jednoj nezgodi katolikog fratra
franjevca, koji se nikriv ni duan naao u carigradskoj tamnici "prokletoj avliji".
Meutim, iz slike u sliku, dobija sve vie u smislu i zna-enju, pa od prie o fra-Petrovoj
nezgodi postepeno prerasta u udesni mozaik sa najrazliitijim ljudskim mentalitetima i
sudbinama da bi se na kraju uzdigla do simbolinog kazivanja o smislu ovjekovog
bitisanja uopte.
Prokleta avlija nema ni stotinjak stranica,ali je u djelu snano naslikan veliki broj likova i
dogaaja kroz romanesknu tehniku. injenica da je pisac u
relativno uskom
pripovijedakom obimu ostvario dimenzije romana jo vie istie osobinu i ljepotu ovog
djela. Prilikom pisanja koristio je svojevrsnu "mozaik-tehniku" gradei svoju priu od niza
novelistikih ili psiholokih studija. Fabula romana je jednostavna i u sutini vrlo tipina za
svijet koji je predmet pieve obrade fra Petar je otputovao iz Bosne u carigrad nekim
slubenim poslom i ba tada je carigradska policija uhvatila neko anonimno pismo u kome
se izvjetava o progonima hriana u Albaniji. Sumnja je pala na fra-Petra i tako poinje
njegova golgota. iva i pronicljiva duha, sa darom dobrog posmatraa, neduni fratar
zapaa mnotvo razliitih karaktera, upoznaje mnoge zatvorenike, a sa nekima sklapa
prijateljstvo koje je potrebno ovjeku meu hladnim tamnikim zidovima. Fratar je najzad
puten iz tamnice i vraa se u svoju manastirsku tiinu Na tako jednostavnoj fabuli pisac
je izgradio snanu knjievnu tvorevinu koja lii na sliku iji je okvir snjeni dan i bjelina
koja brie razliku izmeu neba i zemlje i u toj pustoi dominiraju samo dva detalja: svjea
humka na manastirskom groblju i na drugij strani gvozdene reetke na prozoru
manastirske elije. Prie imaju nekoliko krugova, u prvi ide fra Petrova pria, zatim se javlja
Haim koji pria dio amilove sudbine, trea pria je sam amil koji svoju sudbinu poredi sa
sudbinom nesretnog sultana Dema. Likovi su snano opisani: Petar je dobroudni
bosanski fratar, ovjek iroke due koja uvijek ima razumijevanja za ljudsku patnju.
Pripadnost jednoj religiji ovom ovjeku ne smeta da u amilu, sapatniku koji pripada
drugoj religiji, osjeti ono to je ljudsko i da mu se iskreno priblii.
Prokleta avlija je slika silne turske carevine koja je poela da se uruavam, a to se vidi ma
svakom njenom dijelu, pa i u tamnici. To je vrijeme kad vlast prestaje da razlikuje ko je kriv,
a ko nije, a mnogi detalji su aluzije i alegorije na svijet u kom pisac ivi.
"Na Drini uprija"
Andrieva Na Drini uprija nije roman u klasinom smislu. Glavni junak je kameni most na
Drini (1516.-1914.). Vreme u romanu se deli na 2 perioda: turska i austrijska vladavina. Turska
okupacija je 3,5 veka, od odvoenja srpske dece u danku u krvi pa do ulaska austrijske vojske
1878.god.

191

Period austrijske okupacije traje samo 3,5 decenije, ali to u romanu izgleda drugaije : 1/3
romana opisuje tursku vladavinu, a preostale 2/3 romana su austrijska okupacija. Graa romana
je podeljena u 24 glave, a ve u 9. glavi je opisan ulazak austrijske vojske u Viegrad.
Andri prati iz veka u vek raznovrsne promene u kasabi (mali grad) i istorijske dogaaje
(turska vladavina, austrijska vladavina i osvitak I svetskog rata).Sudbine pojedinaca su
karakteristine za odreene istorijske trenutke i po tome ih je pisac birao (Fatima, Lotika,
Milan Glasinanin, Ali Hoda Muteveli). Sam most nastaje iz mnogostruke patnje ljudi iz
ovog kraja, iz bolnih uspomena velikog vezira Mehmed pae Sokolovia (Baja)(koga turci
odvode kao 10-godinjaka 1516. god. u danku u krvi) i iz tekog i mukotrpnog ivota naih
ljudi koji su pod neuvenim terorom podizali ovaj most. 10-god. deak je u tuem svetu
promenio ime i veru, postao uven vojskovoa, carev zet proirene granice turske imperije, ali
je itav ivot nosio u sebi jedan otar bol koji ga je esto presecao u grudima kao strano
seanje na onu skelu kada je u danku u krvi prvi put preao Drinu praen lelekom majke. Veliki
vezir je odluio da na nekadanjoj skeli podigne most verujui da e se tako osloboditi tog
nejasnog bola u grudima koji ga titi i pomoi svojim zemljacima.
U opisu izgradnje mosta utkane su slike gorkog rada raje (naroda), svirepost turskih okupatora
kao to je glavni nadzornik Abidaga i posle slike turske vlasti u prvih 9 glava dolazi AustroUgarska vlast do kraja romana. Za vreme turske vlasti most esto postaje krvavo gubilite, ali
se za njega vezuju i intimne tragedije,kao to je tragedija Lepe Fatime. Pisac kae: Izmeu
ivota ljudi u kasabi i ovoga mosta postoji prisna vekovna veza, njihove su sudbine tako
isprepletane da se odvojeno ne daju zamisliti i stoga je pria o postojanju i sudbini mosta,
istovremeno pria o ivotu kasabe, prepliu se istorijsko i legendarno iz narataja u narataj
isto kao to se i kroz sva prianja o kasabi provlai linija kamenog mosta sa 11 lukova. Reka
Drina je metafora prolaznosti: most, tesani kamen je simbol trajnog, ovekovog..
Interesantan je Alihoda Muteveli koji je predstavnik nekadanjeg sloja-feudalnog koji
izumire, mudar i oprezan, ali pored saznanja da je tursko prolo, on ne prihvata nove promene
gde ne moe da vlada samo jedan turski vazal.
U delu ima dosta pojedinanih pria i svaka je zasebna umetnika celina: Buntovnik Radisav
(tip srpskog slobodarskog seljatva). Abidaga (simbol turske svireposti), pria o Fatimi, kockar
Milan Glasinganin, pria o jevrejki Lotiki koja vodi kafanu kraj mosta. Pojedinane sudbine
ljudi povezane su sa legendama neistorijskim dogaajima. Most ili saraj grade osvajai, ali on
je istovremeno i humana uspomena na nezaboravnog vezira. Pored mosta prolaze ljudi ,
generacije, a on ostaje postojan i nepromenjiv . Za njega se vezuju istoriska hronika i legende,
zabave, dokoni, lokalne atrakcije kao orkan, tragedije vojnika Peduna ,da bi se zavrio sa
misaonim Alihodom, koji doivljava da austrijska mina poetkom I sv. rata rui jedan luk na
mostu to je toliko potreslo Alihodu u duanu krenuo kui i usput pao mrtav.
itava kompozicija romana je u stvari linija samog mosta koji simbolino povezuje renesansni
zapad i zaostali istok. Simbolino spaja dve nesigurne obale , samo ta uprija i taj kamen stoje
kao utljivi spomenik prohujalih vremena. Isto vremeno ovaj most kao i onaj na epi
predstavlja ostvarenje vezira koji je realizovo majstor Antonije, njegovu elju za veitim
traganjem za lepotom.
U delu se prepliu teme iz prolosti i sadanjosti trenutka to ga ini romanom - hronikom
(istorijografski postupak u grai dela, nema prave romaneksne fabule). Istoricizam u delu nije
upadljiv, jer se prikazuju kolektivne i pojedinane sudbine u odreenim istorijskim razmacima.
Prikazuju se sudbine velikih, znaajnih ljudi, ali i malih i beznaajnih linosti. Sa sudbinom 4
veka mosta tako su vezane mnogobrojne i sudbine i mate i narodna verovanja i sujeverja.

192

OD MODERNE PREMA SAVREMENOJ KNJIEVNOSTI

SRPSKA KNJIEVNOST IZMEU DVA RATA
Odjeci najznaajnijih tendencija modernih literarnih strujanja i pokreta to su se u
evropskim knjievnostima javili uglavnom poetkom 20.st. (futurizam,ekspresionizam), u
srpskoj knjievnosti se javljaju sa zakanjenjem;u odnosu na hrvatsku i slovensku knjievnost.
Osnovni je razlog tome to se Srbija jo 1915. nala pod okupacijom Austrije i proivljava
teke dane u kojima ni stvaraoci nisu imali gotovo nikakvih dodira sa kulturnim dogaajima
van zemlje. Tako se o pojavi prvih djela s modernim, u najirem smislu ekspresionistikim,
obiljejima u srpskoj knjievnosti moe govoriti tek krajem 1919. godine i to u pisaca koji su u
vrijeme rata ivjeli vani.
DUAN VASILJEV (1900-1924) u poeziji pisanoj slobodnim stihom snano su izraena
antiratna raspoloenja, traume i psihika neuravnoteenost pjesnikova prouzrokovane
strahotama ratnih zbivanja. U njegovoj poeziji se sluti tragika njegove generacije koja je stoga
grozniava, iskidana i revoltirana.ivio je kratko, uestvovao u ratu, , imao teak ivot u miru i
umro mlad. Lirika mu je zato krajnje lina, buntovna i ispovijedna, a istovremeno to je
poezija rezignacije i oaja: Pjesme: Drugu, Narataji, ovjek pjeva poslije rata.
BRANIMIR OSI (1903-1934) - pripada generaciji koja je dozrela izmeu dva rata i
shvatao tragiku svoga naroda. Bolestan od mladosti, pa je prekinuo kolovanje i bavio se
raznim poslovima i umro mlad,ali je ostao znaajno knjievno djelo. Pisao prozu. Zbirke pria
Prie o Bokoviu i Egipanki, Kao protekle vode, romani Vrzino kolo, Dva carstva, Pokoeno
polje, knjievno-kritiki i esejistiki radovi.
VELJKO PETROVI (1884-1967) spada u red najuglednijih pisaca starije generacije.
Obrazovao se u nekoliko kola (Beograd, Budimpeta), bio ratni dopisnik u i sv. ratu, a
izmeu dva rata istaknut radnik u oblasti knjievnosti i kulture. Poeo knjievni rad kao snaan
rodoljubivi phjesnik (Rodoljubive pjesme na pragu, nevidljivi izvodi), kas-nije izdao zbirke
pripovijedaka Varljivo proljee, Pomjerene svijesti, Iz-danci iz opaljena grma, Prepelica u
ruci, te knjievne kritike, studije i dr.
DESANKA MAKSIMOVI (1898- ) izrasla iz naih domaih knjievnih tradicija, ivi i
djeluje u periodu izmeu dva rata i poslije II sc. Rata. Studirala u beogradu i Parizu, poznavala
evropsku knjievnost i dala znaajnu poeziju kojom je uticala na svoje savremenike. Pjesnike
zbirke: Pjesme, Vrt djetinjstva, Zeleni vitez, Miris zemlje i dr. U poeziji se osjea ljubav prema
ivotu,a u temelju je snaan i intiman liriar kome nisu strani ni sentimentalnost ni boleivost.
U poeziji je snaan doivljaj prirode.
ISIDORA SEKULI (1877-1958) U knjievnosti se javlja krajem i decenije naeg vijeka
20. st. zbirkom ispovijednih pripovijedaka Saputnici u kojoj je pokazala rasko svoga
talenta. . kolovala se u Novom Sadu, Maarskoj i Njemakoj, upoznala zapadnoevropsku
literaturu i nastojala da je unese u srpsku knjievnost. Djela: pripovijetke Saputnici, Hronika
palanakog groblja, zapisi o mome narodu, putopisi Pisma iz Norveke, eseji Analitiki trenuci
i teme, Mir i nemir i dr. Cjelokupno djelo joj je linog, izrazito subjektivnog karaktera i ima
preteno memoarski karakter i obiljeja.
MILAN DEDINAC( (1926)
nadrealizma.

pie poemu Javna ptica

193

koja jeu neku ruku manifesta

ALEKSANDAR VUO - ima nekoliko nadrealistikih tekstova (Krov nad prozorom, Koren
Vida i Humor zaspalo.
MARKO RISTI(Od sree i od sna)

194

MILO CRNJANSKI (1893-1977), Pripovijetke, romani, poezija

Crnjanski je umjetniki najkompe-tentnija linost tree decenije 20. st. u srpskoj
knjievnosti. Od novinara se digao do snanog umjetnika, pjesnika i romansijera najvieg reda
i time obiljeio itav jedan period srpske knjievnosti. Uestvovao u i sv. ratu koji je odnio 30
miliona mladih nedunih ljudi to je nalo odraza u njegovom knjievnom djelu. Poezija
Lirika Itake(1918), Odabrani stihovi, Lament nad Beogradom, pripovijetke Prie o mukom, i
romani Dnevnik o arnojeviu, Seobe, drame Maske, Konak, Nikola tesla i dr. Tim djelima se
nametnuo kao predstavnik one generacije koja je iz rata izala sa nihilistikim raspoloenjima i
pomalo fantastinim doivljajem ivota, te najavom novih izraajnih mogunosti u poetskom i
proznom stvaralatvu. Znaajan roman Seobe u kom na tematskoj pozadini opisa ivota Srba
u Austrijskoj Vojvodini sr. 18. st. postavlja problem ovjeka kao individualne linosti u
traganja za vlastitim smislom postojanja. Nakon 30-tih se uglavnom posveuje publicistikom
i politikom radu zbog ega je emigrirao u London odakle se vraa 1965. godine.
U periodu izmeu 1919. i 1925. stvarali su Milo Crnjanski i Stanislav Vinaver (18911955), Rastko Petrovi(1898-1949), Rade Drainac (1899-1943) i dr. Pokreu se asopisi u
kojima se razvijaju te ideje: Srpski knjievni glasnik, Putevi, Misao i Svjedoanstva. Nosilac
novih ideja je Crnjanski koji ih je izlagao u svojim Komentarima Sumatre gdje govori o novoj
knjievnosti i poetici koja vlada u evropskim knjievnostima.
Nosioci modernizma je, znai, grupa umjetnika,ali ne po zajedni-kim osobinama, nego po
tome to unose neto novo, a u centru je ovjek sa svojim problemima sa kojima se nosi
poslije i sv. rata. Taj modernizam je imao i elemente revolucionarnog i traumatinog i
modernih i klasinog. Ubrzo jedna grupa mladih pisaca koja je svoje stvaralatvo zapoela jo
u okrilju modernistikih i ekspresionistikih tendencija, se opredjeljuje za koncepciju
nadrealiozma i ine zanimljivu nadrealistiku grupu na ijem elu su bili Duan Mati (18981980), , Marko Risti (1902), Milan Dedinac(1902-1966), Aleksandar Vuo(1897-1085),
ore Jovanovi (1909-1943), Oskar Davio(1909) i dr. Po ugledu na Bretona u nadrealizmu
tragaju za sutinom ljudske podsvijesti, neracionalne i neodreene, pa odatle i zahtjev za
tehnikom automatizacije u stvaralakom procesu. Svoje ideje iskazuju u asopisima
Nemogue, Tragovi, Putevi i nadrealizam danas. Beogradski nadrealisti su objavili tri
znaajna teorijska teksta (Koa Popovi i Marko Risti) kojima su usmjerili mlade generacije
u tom pravcu naglaavajui da pjesnik svojim djelima revolucionizira stvarnost i da
nadresalistika umjetnost ima u osnovi drutvenu finkciju.
Uglavnom u djelima kritikuju graansko drutvo s pozicija filozofskog materijalizma
uvaavajui racionalno u ovjeku. Povezuju filozofiju hemela i Marxa i psihoanalizu Frojda,
daju djela zanimljiva i sa filozofskog i umjetnikog aspekta. Ima ih mnogo.
Roen je i odrastao u ongradu u Maarskoj, do poetka Drugog svetskog rata iveo u
Beogradu, a kasnije u emigraciji u Londonu i taj period svog ivota ovekoveio je u svom delu
"Roman o Londonu". Posle dvadeset godina izgnanstva vraa se u Beograd 1968. godine.
Javlja se kao veoma snaan liriar u posleratnoj modernistikoj generaciji pesnika. Njegova
prva zbirka pesama "Lirika Itake" 1921 god. Ovde je prisutan protest protiv rata, slobodan stih,
doivljava pesniko stvaralatvo u kosmikim dimenzijama to je i osnova pravca koji je
osnovao=sumatraizam. Dalje pie: roman "Dnevnik o arnojeviu" (1921), prva knjiga
"Seobe" (1939), druga knjiga "Seobe" (1962), putopis "Ljubav u Toskani" (1930), eseje,
kritike.
Pojava njegove pesme "Sumatra" znai presedanje u pesnikom stvaralatvu kod nas. Sama
pesma i njeno objanjenje javljaju se u Srpskom knjievnom glasniku (1920). Objanjenje se
smatra manifestom naeg srpskog ekspresionizma nazvanog prema pesmi sumatraizam. U
objanjenju on staje na stranu moderne poezije, protiv onih koji je nazivaju nerazumljivom.
Uas Prvog svetskog rata, leeve, spaljena ognjita svet je doiveo kao oluju, pa tako i pesnici
195

u svojim stihovima iznose nemir i prevrat u pesnikom izrazu, pie slobodnim stihom, izraava
snove, kosmike forme (geografski pojmovi, korali, Ural, Indijski okean). Oni koji su hodali
meu leevima izgubili su radost i njegov povratak iz Prvog svetskog rata vozom preko
Zagreba, Fruke gore, do Novog Sada prikazuje ljude, potitenost, opte mrtvilo u tom trenutku
nastala je ideja za Sumatru koja je umetniki odraz nemira Prvog svetskog rata.
Sam naziv oznaava Sumatru kao ostrvo koje simbolie daljinu, mir, spokoj. Ona nosi u sebi
ekspresionistiko znaenje S-UMA-TRAS (sili s uma). U tom smislu pesnik je povezao stvari
i pojmove koji su nam na prvi pogled u vezi jedna sa drugom, tvrdei da se sve preliva jedno u
drugo i proima: beli vrhovi Urala - bledi lik ene koju je nekad voleo, rumeno vee-mir
plavog mora, crvene trenje- crveni korali. To su te kosmike forme o kojima pevaju
sumatraisti, govorei da se nita u ivotu ne deava bez veze jedno sa drugim, tj. da su svi
dogaaji u ivotu povezani. U pesmi se ne pominje re rat, ali se on nasluuje po razoarenju i
psiholokom stanju junaka. Iz toga proizilazi njegova ravnodunost prema dogaajima iz
okoline jer osnova sumatraistikog shvatanja sveta jeste izmirenje sa svetom i svim onim to se
oko njega deava.
Pie tri poeme: "Serbia", "Strailovo", "Lament(pla) nad Beogradom" koje ine jednu
tematsku celinu jer im je zajedniki motiv=vezanost za zaviaj pesnika lutalice, putnik
izgubljen u tuem svetu.
Svojevrstan naslov poeme "Strailovo" asocira na Fruku Goru i Brankov grob, reka Arno na
Dunav, mesto Fiezole na Sremske Karlovce i teke misli u tuini koje su morile Branka u Beu
sada more Crnjanskog. Javljaju se brankovska raspoloenja: opijenost ivotom, radostima
ivota (to simbolino prikazuje crvenim trenjama koje ga mame iz zasede), uto lie (kao
nagovetaj skore smrti) i tiina i opti dubok mir (smrt) koji e na kraju pokoriti i samog
pesnika. Sumatraistiki je povezao odreene kosmike pojmove koji naizgled nemaju vrstu
vezu jedan sa drugim: udaljena mesta i predeli meusobno se pribliavaju i spajaju da bi na
kraju sve pokrio pa i samog pesnika veiti mir tj. smrt. Poema je graena na kontrastnim
temama: preterana ivotna radost, opijen dragom, ljubavlju, sebe prikazuje kao mitskog lovca
koji ide u ivot sa srebrnim lukom lovei zadovoljstva i pribliavanje skore smrti u vidu runog
kalja utog lia. S jedne strane istie ivotnu radost koje kao crvene trenje mame mlade
ljude, a s druge strane javlja se oseaj nemoi pred smrt. U njegovom sumatraistikom mirenju
sa svetom vidimo kakav je pesnikov odnos prema prolosti - kad govori o zaviaju,
sadanjosti- toskanski predeo i prema budunosti - prema smrti.

196

OSLKAR DAVIO, Proza, Poezija

Oskar Davio (abac, 18. sijenja 1909.- Beograd, 30. rujna 1989.), srpski pjesnik,
romanopisac i esejist.
[uredi] ivot
Roen je u inovnikoj porodici. Osnovnu kolu pohaao je u apcu, gimnaziju u Beogradu
(Prva muka), gdje je maturirao 1926. Studirao je romanistiku u Parizu, na Sorbonni (19261928) i na Filozofskom fakultetu u Beogradu, gdje je i diplomirao 1930. Radio je kao
srednjokolski nastavnik u ibeniku, Beogradu i Bihau.
U Bihau je 1932. uhien kao sekretar mjesnog komiteta KPJ. Sud za zatitu drave osudio ga
je na pet godina robije. Po izdranoj kazni u Mitrovici ivio je najprije u Beogradu, gdje je
ponovo uhien 1938., zatim u Zagrebu. Iz KPJ iskljuen 1940., po odluci Agitpropa (ilas,
Zogovi), zbog suradnje u Krleinu Peatu (gdje je objavio Hanu i odlomke iz kasnije nestalog
romana).
Po izbijanju Drugog svjetskog rata, ilegalno je radio u Splitu, gdje je uhien 1941. i interniran
prvo na Korulu, zatim u Borgo Val di Taro u Italiji.
Pobjegao iz Lombardije 1943., i preko Monte Gargana stigao do Dalmacije. Stupio u Prvu
proletersku diviziju i s tom vojnom jedinicom preao Bosnu, Crnu Goru, Sandak, Taru,
Durmitor. Odatle je prebaen na Vis, gdje je krae vrijeme radio u Presbirou. Zatim je s
brigadom, preko Valjeva, Aranelovca, stigao u listopadu 1944. do Beograda, sudjelujui u
borbama za njegovo osloboenje.
Odmah nakon osloboenja ukljuen je u grupu koja je osnovala Tanjug, a 1945. preao je u
Borbu, zatim u Glas. Izvjeivao je sa suenja ratnim zloincima u Nrnbergu, a zatim boravio
kod Markosovih partizana u Grkoj, o emu je 1947. objavio knjigu Meu Markosovim
partizanima. Poslije toga prestao je s novinarstvom i ivio iskljuivo od knjievnog rada.
Bio je jedan od urednika Nove misli (1953-1954.), a 1955. jedan od osnivaa i zatim
dugogodinji urednik asopisa Delo. Osamdesetih, u Sarajevu, osnovao je i ureivao asopis
Dalje.
Kritiari su ukazivali da se u razmatranju razvoja nadrealizma mora pratiti period tridesetih
godina 20. st. kad su udareni i njegovi teorijski temelji. U temelju je bila socijalna osnova
stvaralatva.
Raspadom nadrealizma prihvataju se drugi pravci i pokreti i stvara se socijalno angairana
literatura sa odreenim ciljem i znaenjem. Pisali su je Jovan Popovi (1905-1952), edomir
Minderovi(1921-1966), crnogorski pisci Janko onovi (1909), Mirko Banjevi i Radovan
Zogovi.
Uporedo sa knjievnim djelovanjem beogradskih nadrealista i pisaca okupljenih oko pokreta
socijalne literature u srpskoj knjievnosti, od 20-tih do 50-tih godina stvara jo nekoliko
znaajnih knjievnika koji u sebi ujedinjuju i tradiciju realistikog postupka i modernistike
koncepcije.
Djela
Knjievnim radom poeo se baviti jo u gimnaziji. Poetkom tridesetih ukljuio se u
nadrealistiki pokret.
1930. - poetski tekstovi Anatomija ,1932. - Poloaj nadrealizma u drutvenom procesu, 1938. Pesme (Detinjstvo; Mladost; Brodolom; Ljubav; Nemir) ,1947. - putopis Meu Markosovim
partizanima ,1949. - poema Zrenjanin ,1950. - zbirka pjesama Vinja za zidom, 1951.(?) pjesme Hana ,1952. - roman Pesma i esej Poezija i otpori, 1953. - poema ovekov ovek,1954.
- zbirka pjesama Nastanjene oi, 1955. - zbirka pjesama Flora i roman Beton i svici, 1958. 197

roman Radni naslov beskraja ,1959. - stihovi Kairos i Tropi, 1960. - eseji Pre podne, 1962. putopisi Crno na belo i roman Generalbas, 1963. - romani utnje i Gladi, pjesme Snimci ,
1964. - roman Tajne ,1966. - roman Bekstva, 1968. - poema Trg Em, 1971. - roman Zaviaji i
esej Rituali umiranja jezika, 1972. - pjesme Proitani jezik ,1973. - Strip stop (s Predragom
Nekoviem), 1975. - pjesme Telo telu ,1976. - Veverice-leptiri ili nadopis obojenog buna,
1977. - Rei na delu ,1979. - Misterija dana i knjievno-kritiki tekstovi Pod-tekst, 1980. roman Gospodar zaborava, 1981. - polemiki i kritiki tekstovi Pod-seanja, 1982. - pjesme
Trema smrti ,1983. - pjesme Gladni Stoliv i polemike Procesi, 1986. - pripovjetke Nene prie i
pjesme Mali oglasi smrti, 1987. - Dvojezina no i Svetlaci neslini sebi, 1988. - Pjesme A
diftong se obesio i Ridaji nad sudbinom u magli i romansirana autobiografija Po zanimanju
samoubica, 1999. - postumno: pjesme Prva ruka,
POEZIJA: IZBOR
elija
elija smradna, elija gadna.
Majko, majice draga,
Tvoja draganja, nenog majkanja
eljan sam. Izdaje snaga.
O, majko, muke. Ako me ruke
Tvoje mrtvoga prime
Hoe li suze, pasti na uze,
Hoe li rei: Sine?
- Sine, kuni me. Skote ivote,
Uze mi sve moje drago.
Moda je krao, moda je klao,
Ipak, moje je blago.
Ne, nisam krao, ja nisam klao,
Za slobodu ja sam bio,
Za slobodu veu, za ljudsku sreu
Za ivot o kom sam snio.
Za ivot mio o kom sam snio
U borbi ja sam pao,
Za bolji ivot crni se ivot,
Za ivot, ivot sam dao.
Hana
1.
Ja, sin mutnoga lovca, i vidra i ovca,
zavoleo sam u gradu kolonijalnu Hanu,
ker tunoga trgovca, jevreja udovca,
kraj groblja to je drao bakalnicu i mehanu.
Probudila me ko umu blistavi kreket raketa
i sad slep sam za vas, zrikavi atrovci.
Ljubav je tako sama i tako puna sveta.
Ljubav je svetionik i spaseni pomorci.
Od nje mi gore oi - arulje sred rulje,
od nje zru more i mree, ribe i ribolovci,

198

konopcem vodopada puu sa njom jegulje

i cvrkuu zlikovci ko vrapci i osnovci.
O, ta sve nisam snio i ta sve nisam bio
sa oravom orom u drutvu Bogoslovca.
I ono to nisam pio, to nisam razbio,
plao sam od svoga detinjastog novca.
No sad volim i kad volim, volim od neba do ruke
c kojom mi ljubav s dna mora izvlai brodolomca
i nadima strojeve, oivljuje sanduke
i kida reetke da elom ruim dvorce,
da tragam pokrovce, otkrivam letnjikovce
i nebo s kog sam prstom tanjir sunca skino,
kad sam sunce i kosti, grobara i rovca
poslo u krmu da piju devojako vino.
3.
Hano, barko moja, zaplovimo put tropa
u praume me pume, zatigrimo se u leta
Neka ljubav u sunce tvog trbuha zakopa
moju snenu planinu prstima suncokreta.
Nek korak te noge i ruke, najeen zaveslaj trireme
bes mora osedla ponovo i rastavi,
iskapi i progutaj, izabrana, vreme
to se ko beli medved me zubima tvojim kravi,
da iz vra rujna, sva biljna, sva bujna
ikne i osvei jedra iznemogla.
O, biljko, ti svetiljko, burna i olujna,
ti si mi dah pronala i srcem pomogla.
12.
Nek tvoje bude sve, daj meni sunovrate,
odrpane prevrate i ljute koprive.
iveu ko peine, ko zveri to pate,
ko svi ije su oi uvek alostive,
jer ne znaju jo sve, ta ljubav moe znati,
a ele sve spoznati, grliti grljive
golje, to sakati, zebu golovrati
i znaju ar dati za snove nasrtljive,
da u miru umru, iz petnih ila da ive
i pevaju pesme kao grom grlate,
do kapi da iskape devojke pohotljive,
do kraja da sagore usnice mesnate:
da se ne povrate iz koatih daljina
na zemlju, ko zloinci, na mesto zloina.
Nesigurnost
Moda je u aci senka. Moda je.
Ja sam jedno vrlo rano prolee u tunelu perunika
I jedan hrast to gleda kroz kljuaonicu
Kako ljampavo maemo suncu neodvojeni od visibaba,
Leptirei pred izlozima za kojima ive, ive, ive
ivotinje s duom od pilovine.
Moda je u mrvi noi. Moda je.

199

Pogledam li u staklene oi ptica to se mrgode,

raire se vrhovi ioda, pocrvenim:
Zaboden ve
U dve leve zenice zagluene lutanjem van prolosti,
I dve desne najeene disanjem bez vazduha.
Moda je u kapima straha. Moda je.
Ja sam jedno perje razvedeno od krila.
Ja ne znam da budem to sanjam da jesam,
Ja ne znam da budem iskustvo, ja padam
Kroz prozor u krilo to me ljubi...
Odjednom znam nenaenom usnom, ini mi se,
U usta da poljubim usnu nepronaenu. ini mi se.
Kaem smrt a ljubim
Kaem - smrt, a ljubim usnom kao predeo.
Smrt uti, ja zvonim od starosti budue.
Pod tobom ja vidim grad mlad, uzavreo
i nae smejanje s okna svake kue.
O, nikada takve strasti bilo nije
ko poljem te noi na ivici groba.
Ja nisam ljubio nikada silnije
tu rosu i tebe no u ono doba
kad su nam svrdlali meci i vrtlozi,
bol to je iz rana loptio na sve,
kad je brat prohodo na drvenoj nozi,
kad su nam vezali i oi i sne.
Tiinom? Ne. Pesmom srce moje vrije.
Ljubav je ker iji je sin imao sina
da odagna stravu iz zemlje Srbije
i ljubi devojke u kucaj malina.
Dim za ar, mir za bol, muk za re - ja neu.
Ja pucam da ljubim tvoja vita rebra.
I ranjen ja traim, ko sloboda - sreu,
ko dan - taj smeh pod prokislim krovom neba.
Raduj se, o raduj, radujte se svi
prkosu to cveta na otrici more,
toplome zrnu to pod enskim rebrom zri,
morima to okom devojke njonjore.
Reknem li - smrt, ljubim ko usnom - predeo.
Reknem li - kraj - zvonim od strasti budue.
Pod tobom ja vidim grad mlad, uzavreo
i nae smejanje s okna svake kue.
Ljubav
Da li sestro, rasla na livadi
s vetrom koji se mlad zamrsi u cvee
pa ti je lice kao da ga gladi

200

krilom senke leptir sto usnu prolee.

Da li sestro rasla kraj zala
pa su ti oi sumne kao more,
pa su ti dojke kao dva vala
to igranja ne umore.
Ili si dola iz topih ruda
iz bakarnih ica, iz tamne lave
pa ti je glas tunel pun uda
a suza tela, nemir poplave.
Ili si rasla me peskom zlata,
na dnu reke, u korenju vode
pa su ti ruke oko mog vrata,
dva mala izvora edna slobode.
Neznanka
Krui nad rekom naom
neznano nezvana.
Brsti nad naom
paom
crna i zadihana.
estari iznad sela
nevieno neuta.
Leti kao bela
strela
ilama puta.
A noi mrtve padaju
bez mirisa, bez boje.
Zato psi tuno laju?
ta znaju?
to se boje?
Nemir
Skoro e doi, skoro e proi,
skoro e prestati, skoro e stati.
Skoro e bednom, skoro e ednom,
dovoljno vode dati.
Skoro e biti svi ljudi siti,
skoro e, skoro e ljudi
imati kue, zaklon od tue,
od kie i od studi.
Skoro e nestati, skoro e prestati
da se od straha ludi,
skoro e biti sve sto u sniti,
sve to mi elja zaudi.
O, tada e, tada e
svud biti palae,
svud bie kikota, smeha,

201

sanjae, pevae ljubav i prolee

s cvrkutom ispod streha.
Na rastanku
Prataj mi, dragano, so i hleb nenosti,
senka robovanja pala mi na rame.
Ako se ne vratim, devojko, oprosti
krvi to e tei da ne bude tame.
Bunom bukte polja i dime se luke.
Grad je crn od bola to sve vie boli.
Cela moja zemlja bei u hajduke
i gine da ljubi, juria da voli.
S njom ja loptim vreo, pod krvlju iezo
i pred zadnjom senkom krim kosti gnevne
lancu, to nam zemlji ruke nae vezo,
svetle ruke rada, prste tako drevne.
Da ne dragam vie? Da te ne milujem
ljubavlju to vri slobodi na kratere?
Prataj! Na rastanku nju ti posveujem zvezde i mog tela krvave ivere.
Nesigurnost
Moda je u aci senka. Moda je.
Ja sam jedno vrlo rano prolee u tunelu perunika
I jedan hrast to gleda kroz kljuaonicu
Kako ljampavo maemo suncu neodvojeni od visibaba,
Leptirei pred izlozima za kojima ive, ive, ive
ivotinje s duom od pilovine.
Moda je u mrvi noi. Moda je.
Pogledam li u staklene oi ptica to se mrgode,
raire se vrhovi ioda, pocrvenim:
Zaboden ve
U dve leve zenice zagluene lutanjem van prolosti,
I dve desne najeene disanjem bez vazduha.
Moda je u kapima straha. Moda je.
Ja sam jedno perje razvedeno od krila.
Ja ne znam da budem to sanjam da jesam,
Ja ne znam da budem iskustvo, ja padam
Kroz prozor u krilo to me ljubi...
Odjednom znam nenaenom usnom, ini mi se,
U usta da poljubim usnu nepronaenu. ini mi se.
Obiaji sna
im probudim sneg pod travom,
pregazi me zob. U snu je tako.
Nita ne moe uenjem.
Raduje se izgrebenih oiju. Samo voli.

202

Nikad ne bih umela da naloim vatru

da me on ne obasja pre no to teturajui se
upadam u bazen zore
koja me produuje jatima svega. U snu je tako.
Jos tee je donositi odluke protivne danu.
Kad ljubavi drugoj razapne zamke, one su od pree
u koju me predui upreda. U snu je tako:
kad volim, ni budnoj mi nita
beskraj ne moe.
Oseam tu no
Oseam tu no
koja nadolazi
i plavi
proletnu dolinu dragih stvari,
kao vojnik
ranu staru
koja iznova
krvari.
Poznajem tu dugaku no
koja e da nas
u dvojne redove svrsta,
tu padaviarku,
koja e zariti
kljun svog gvozdenog prsta
u srca puna glasova,
u grla puna krvi.
O, poznajem tu staru no
koja e da podivlja
tek
kada se ostrvi.
Pau prvi.
A ona e
iz brae,
iz voa,
iz pesama,
iz stada
iscediti suzu
veu no ikada.
Pijanstvo
Pio sam mleko, na dim je mirisalo,
na rublje plavo, na stope po ledini,
na razliak i zrak koji je disalo
nebo i kim i ovek u dolini.
Bilo je snaan jablan. U njemu su dahtale jele
oznojene. Mirisalo je belo na ptice pevaice,

203

na sneg u vrtaama kog nisu odnele

ni kie, ni beli vetar, ni lude kresnice.
Bilo je toplo kao sunce, kao disanje, kao krilo...
Puno sam se smejao kad sam ga pio.
Seo sam na kamen i tako mi je bilo...
ni da sam se od mleka do zemlje opio.
Slian umu
Ko stoji tu kraj mene, slua, pije i prima
sve to u utanje uvre, sve to u tamu kane,
i list pao na oko i ispuene dane
i um slian umu reke nad oblacima?
Ko baca mree vida i bleskom oka snima
jata sardela i tele pri sisanju?
Kad zaspim, ko otvara u gustim snovima
tekim okom bika vratnice nadanju?
Ti si jo dete
Ti si jo dete, o, nasmejana,
i tako puna ptiijih ala,
igraku grla si mi dala
i ljive oka mokre od grana.
Sviralo iva, tako si ista
i ena, ena uzdrhtala...
Na usni si mi ugledala,
mesto poljupca, dva vrela lista.
Tragovi
Tragao sam tragom groa to zri od tvoje vreline
za igrama grudi koje su moje bile,
kroz okna ulazio u tamu planine
i dizao prostirke senki koje su te krile.
Ne gledaj me crnog od bola, crnjeg od katrana
to kaplje preko lea dana i nedelja.
Ui mi u zenicu, ona je maglom protkana.
Dve godine se tu beli tvoja prazna postelja.
Ui, rasporio sam lisicu, u njoj sam zbunio pticu.
U ptici sam zaklao smrt u trbuhu pauka.
U pauku ujeo vuka, uplaio bauka
i skrio mu nogom rogatu desnicu.
I krv pitao: Gde je, gde je, gde je
ta neman, ta neman to smrt seje.

204

OD MODERNE PREMA SAVREMENOJ KNJIEVNOSTI

SLOVENAKA KNJIEVNOST IZMEU DVA SVJETSKA RATA
U evropskoj knjievnosti nakon moderne jo su uvijek prisutni stariji knjievni pravci
(realizam, naturalizam). Uz njih nastaju i novi, od kojih neki imaju oznake avangardnosti i
revolucionarnosti. Razvoj knjievnosti u to doba nekako je mirniji od onog zaleta koji se
osjeao pred i sv. rat, u vrijeme moderne. Javljaju se neki pisci koji su u estetskom pogledu
vie konzervativni nego inovatori. Slovenska je knjievnost otvorena onome to se dogaa u
evropskoj knjievnosti i to u skladu s potrebama vlastitog knjievnog razvoja koji je soriji i
zaostaje za evropskim, pa su joj od savremenih tokova u evropskoj knjievnosti bili blii oni
koji su se prilagoavali konzervativnijima. Posebno su za slovenake pisce privlani
evropski i ruski pisci realizma, naturalizma, simbolizma i drugih strujanja meu kojima je
najsnaniji bio ekspresio-nizam. Ekspresionizam, koji je u evropskoj knjievnosti nastao kao
plod duhovne krize, prije prvog svjetskog rata (oko 1910), doivljava vrhunac za vrijeme rata,
a nakon 1920. polako poinje zalaziti. Nakon i sv. rata u Francuskoj se javlja nadrealizam, a
cilj tog modernistikog pravca je otkrivanje spontane stvarnosti koja je skrivena u ovjekovoj
podsvijesti. Da bi se to ostvarilo knjievnost se mora temeljiti na halucinacijama, nevezanim
asocijacijama i snovima. U evropskoj knjievnosti predstavnici su Rembo, Prust Dojs,
Kafka, Gorki i dr, a u Sloveniji je bilo nekoliko pisaca moderne.
ALOJZ GRADNIK (1882-1967) pjesnik ija djela nose sve odlike evropskomg
modernizma. Zbirke pjesama: Zvijezde koje padaju, Put bola, Vjeni studenci, Zlatne ljestve i
dr.
IVAN PREGELJ(1883-1960) - pisao u razdoblju slovenskog ekspresionizma,a poeo se
formirati u vrijeme moderne i kao knjievni teoretiar i pisac bio vrlo skeptian prema pojavi
ekspresionizma. U djelima mu se osjea tenja prema mistinosti u izrazu ipak su odlike
ekspresionizma. Pisao historijske romaneKmetovi, Zadnji buntovnik, novele Matkova Tina u
kojoj ima ekspresionizma i baroka. Pisao kritike, eseje i udbenike iz teorije
knjievnosti(Osnovne crte iz knjievne teorije, Historija knjievnosti Slovenaca, Hrvata i
Srba) i dr.
FRANCE BEVK(1890-1970) - pisao pjesme, romane, novele, drame, prijevode i crtice. Bio
pod uticajem ranijih knjievnih pravaca realizma i naturalizma, te moderne i ekspresionizma.
Romani : Znakovi na nebu, ovjek protiv ovjeka, Kapelan martin edermac, prie za djecu
Jagoda i Lukica trai oca.
JU KOZAK (1892-1964) - stvara pod uticajem slovenske moder-ne. Pisao crtice, novele i
romane(Vaga, entpeter), saraivao u Ljubljan-skom zvonu, novele (Maske), eseje(elija) i dr.
Meu knjievnike izmeu moderne i ekspresionizma spadaju i Anton Novaan(1887-1951),
Pavel Golia(1887-1959) i dr. Oni su nosioci moderne knjievnosti koja e se javiti u Sloveniji
krajem prolog stoljea i traje do danas.
EKSPRESIONIZAM U SLOVENIJI
Slovenski ekspresionizam postie vrhunac sredinom 20-tih godina naputajui zanimanje za
vanjski svijet i ve se u poecima vee za njemaki ekspresionizam. Najznaajnija ostvarenja
su dali Sreko Kosovel, Miran Jarc, Anton Vodnik, Slavko Gruma i Tone Selikar.

205

Budui da ekspresionizam ne zanima vanjski svijet, ve odjeci toga svijeta u umjetnikovoj

dui, on zanemaruje promatranje i analiziranje stvarnosti i usmjeren je na iznoenje
sintetikog doivljavanja realnosti. Slovenski ekspresionizam u tom postupku pokazuje niz
jednakih oznaka kao i ekspresionizam u Njemakoj, Austriji i ekoj. Poput ekspresionizma u
tim zemljama slovenski ekspresionizam eli iznositi ovjekovu krizu, unutranju podvijenost,
tjeskove, otpor civilizaciji i kapitalistikom drutvu. Za to trai i stilske i formalne promjene,
upotrebljava posebna stilska sredstva vizije, biblijski stil, zanos i simbole,a uz slobodni stih
najee isputa znakove interpunkcije. Te ideje je afirmirao i Ljubljanski zvon. Ima mnogo
znaajnih predstavnika.
SREKO KOSOVEL (1904-1926)
Predstavnik ekspresionizma u kom je naglaena sjeta, tuga i prisustvo smrti. U djelima
su elementi i kozmikog i proletersko-socijalnog i relogioznog ekspresionizma. Poznate
pjesme Balada, Slutnja, Prdedsmrtnica, Vozio sam se, O ta smrti, Jedro Tragedija nad
okeanom i dr.U slovenakoj knjievnosti je bio est sluaj da prerana smrt odnesa talentovane
umjetnike koji se nisu potpuno razvili u velike pisce. Jedan od tih talenata je i Sreko
Kosovel koji je sa 22 godine ivota dao neke temeljne vrijednosti slovenakoj knjievnosti i
kulturi. Na njegovo formiranje uticao cankar, ali se on kasnije razvio u samosvojnog pjesnika
koji govori o svojim suoenjima sa uasima i sv. rata. Teak ivot u njegovoj podijeljenoj
domovini su uzrok njegovih poetskih nemira. On je pjesnik prisne vezanosti za svoje
zaviajno podneblje.
MIRAN JARC (1900-1942)
Pisao poeziju, prozu i drame. Djela: ovjek i no, Novo mjesto, Novembarske pjesme.
ANTON VODNIK( (1901-1965)
Pripada generaciji koja je proivjela tragediju I sv. rata, pa izlaz iz duevne krize trai u
religioznom misticizmu. Djela: pjesme Hodoasnika crkva, alosne ruke, Sveta cecilija, Sveti
franjo Asiki, Virgilije i dr.
TONE SELIKAR(1900-1969)
Predstavnik proletersko-socijal-nog ekspresionizma gdje opisuje bijedu i nesreu
rudarskog i gradskog proletarijata. Pripada grupi pisaca koji su poeli kao socijalni liriari,a
zatim preli na prozno stvaralatvo. Uesnik II sv. rata, a poslije rata bio istaknuti kulturni
radnik. Pjesme-zbirka Trbovlje, Dijete nee spavati, U naruju domovine, roman Nasukani
brod, pripovijetke Kua bez okana i Ruke Andreja Podlipnikai dr. Pisao i za djecu (
Rudi,Janko i Metka, Drugovi, Mule, Djed Som, Posada bez lae, Druina Sinjeg galeba i dr.)
U poeziji je tipino socijalistiki pjesnik, ali u prozi ima snanih umjetnikih uzleta.
MILE KLOPI (1905- 1984)
Pjesnik koji pripada srednjoj negeraciji slovenakih pisaca. Pisao i prije i sv. rata i
izmeu dva rata i poslije II sv. rata. kolovao se u Ljubljani, bio proganjan i zatvaran zbog
revolucionarnih ideja. Bavio se novinarstvom i poezijom, uestzvovao u II sv. ratu. On je
pjesnik prkosa i revolta eksploatisanih radnika. To je soci-jalna poezija u kojoj izraavanade i

206

tenje malog slovenakog ovjeka. Zbirke Jednostavne pjesme, Lovimo vjetrove i dr.
Poznavao evropsku literaturu i u njegovoj poeziji se osjeaju uticaji Hajnea i Ljermontova.
MIKO KRANJEC (1908 - 1983)
Jedan od najplodnijih pisaca slovenake knjievnosti. Javio se 30-tih godina 20. st.
Jedno vrijeme studirao, a onda se posvetio knjievnom radu. Ureivao listove i asopise,
pisao snanu poeziju, bio aktivan u kulturnom i politikom ivotu zemlje. Objavio veliki broj
knjiga novela, pripovijedaka, romana, drama, publicistikih spisa i umjetnikih reportaa.
Novele: Srea na selu, Nekad je bilo ljepe, pripovijetke Seljaci, ivot, Pjesma ceste, romani
Centar ivota, Prostor na suncu, Do zadnjih granica, Historija dobrih ljudi i dr. .
Predstavnici ekspresionizma su i Slavko Grum(1901-1949), Anton Podbevek(18981981)Edvard Kocbek (1904-1981), a Preihov Voranc, Ciril Kosma. Matej Bor i dr. su
predstavnici socijalnog realizma.

207

OD MODERNE PREMA SAVREMENOJ KNJIEVNOSTI

MAKEDONSKA KNJIEVNOST IZMEU DVA SVJETSKA RATA
Poslije poraza Turaka u balkanskim ratovima dolazi do aspiracija Srbije, Crne Gore i
Grke, s a jedne i Bugarske sa druge strane oko Makedonije.
U I sv. ratu Makedonija je bila mamac i Njemakoj i Austro-Ugarskoj. Kako bi Bugare dobili
na svoju stranu obeali su im Makedoniju ,a i sile Antante (Francuska, Engleska) su
Bugaraskoj nudili isto rjeenje. Za sve to vrijeme makedonski narod je svim silama branio
svoju slobodu,a makedonski intelektualci su radili na njegovanju narodnog jezika, pisma i
identiteta.
U vrijeme kraljevine SHS Makedonci nisu imali nikakva nacionalna prava i sve do kraja II sv.
rata ova zemlja je dijeljena izmeu susjeda. Uz sve to vladala je u zemlji ekonomska kriza
koja je oteavala borbu za samostalnost. Poslije osloboenja avljaju se listovi Iskra i
Socijalistika zora u kojima se pokree makedonski nacionalno pitanje,a KPJ je imala
pozitivan stav u odnosu na zahtjeve makedonskih intelektualaca. Make-donci su ostvarili
nacionalnu slobodu i poeli njegovati kulturu i knjie-vnost na vlastitom narodnom jeziku.
Javljaju se pjesnici koji su svojim djelima pokazali da se na narodnom jeziku mogu pisati djela
visoke umjetnike vrijednosti. Meu njima se izdvajaju Vasil Iljiski svojim dramskim
tekstovima, Anton Panova, Risto Krle, Koa Racin, Kole Nedelkovski i dr. koji su se
samo najavili u periodu izmeu dva rata da bi se kasnije razvili u afirmisane pisce.
VASIL ILJOSKI (1902- 1995)
Makedonski pisac koji je pet decenija ostao angairan u dramskom stvaralatvu,
ispisavi zanimljivo poglavlje u historiji makedonske knjievnosti. kolovao se u
makedonskim gradovima, studirao na Filozofskom fakultetu u Skopju. Napisao drame Poslije
mature, Bura zbog elektrike, Bjegunica i dr. Zabranjivan zbog toga to je pisao na
makedonskom jeziku.
Drama Bjegunica govori o dogaaju iz i pol. 20. st. kad je Makedonija jo bila pod turskom
vlau. U njoj je mnogo narodnih elemenata, folklornih detalja, obiaja, pjesama i pria iz
narodne tradicije. Osnovni motiv je zabranjena ljubav izmeu siromanog mladia Boka i
djevojke iz bogate hadijske obitelji Leneta. Likovi su naslikani realistikim postupkom.
Prije II sv. rata napisao je jo drame Nagazio ovjek, koja se danas zove Gazda Teodis i Biro
za nezaposlene.
ANTON PANOV (1906-1967)
Pisao po ugledu na narodnu pjesmu koja je naroito snano obradila motiv pealbe,
socijalnog ili politikog iseljavanja u druge krajeve. U toj poeziji je puno elegije i lirizma.
Panov je te motive ugraivao u svoje drame od kojih je najpoznatija drama Pealbari. Za
razliku od ostalih pisaca on slika likove pealbara-buntovnika koji se suprotstavljaju obiajima
i tradiciji. U temelju tematike njegovih djela je socijalna nejednakost.
RISTO KRLE (1900-1975)
Trei predstavnik dramskih pisava makedonije. Roen u Strugi, bavio se raznim
zanatima (obuar9 i knjievnim radom. Poznata mu je drama Novac je ubojstvo. Govori o
traginom dogaaju kad je ovjek doao iz pealbe sa mnogo novaca i porodica, ne poznavi
ga, ubila ga je jedne noi. Napisao je i drame Milijun muenika i Antica u kojoj govori o
208

zaslijepljenim pojedincima koji su pali pod uticaj tuina i njihova lana obeanja. Tema je iz
19. st.
KOLE NEDELKOVSKI (1912-1941)
Pjesnik koji se borio protiv bugarskog faizma,a za slobodu makedonskog naroda, pa je
mlad stradao poetkom rata. Sin zemljo-radnika iz okoline Velesa, obrazovao se i priao
oslobodilakom make-donskom pokretu, proganjan i zatvaran. Pisao poeziju i tampao u listu
Ilustracija Ilinden, a poznata mu je pjesma Munje.
Pratio stranu knjievnost i prihvatio napredne ideje zapadnoevropske literature. 1941.
tampao je zbirku Pjeice svijetom . Poolicija je sumnjala da u stanu dri propagandni
materijal i upala u stan,ali je on nakon krae borbe skoio kroz prozor sa estog sprata jedne
sofijske viekatnice.
U poeziji mu se problae motivi rodoljubljwe, socijalna bijeda, ljubav prema voljenoj osobi,
teak osjeaj ropstva i dr. Poznate su mu pjesme Unitena mladost, Privienje, Ranjeno srce i
dr.

209

KOO RACIN(1908-1943), Bijeli mugri

Jedini knjievnik koji se izmeu dva rata usudio pisati makedon-skim jezikom. Jedno
vrijeme se bavio lonarskim zanatom, proganjan i zatvaran. Poginuo u borbi 1943. godine. U
Zagrebu tampao zbirku Bijeli mugri (Bijela svitanja) gdje govori novim vremenima koja
dolaze.
Koo (Kosta Solev) Racin je roen u velesu Otac mu je bio grnar i pjesnik je upoznao
sve tekoe ivota. Iz spoznaja o ivotu radnika proistekla je njegova misao o tome da nita
nemaju jedino oni ljudi koji zaista rade u zanatstvu, poljima, kamenolomima i dr, a imaju oni
koji ne rade i koji koriste njihovu muku.
Prva djela su mu kratka proza Rezultat i pjesma Sinovi gladi. Od tada, pa do prerane smrti,
poezija je bila njegovo najbolje oruje u borbi protiv nepravde, zla, okupatora, neradnika,
bogataa i svih onih koji su koristili narodnu muku da bi bolje ivjeli. Mlad je priao KPJ i
vrlo mlad, 1928. godine je bio delegat kongresa KPJ u Drezdenu. Kasnije se ukljuio u NOBu kao partizan i u borbama je poginuo.
Racin je bio vrlo obrazovan, poznavao Hegelovu filozofiju i zapadnoevropsku
literaturu. To obrazovanje se vidi u njegovim raspravama (Dragovitski bogumili), novimskim
tekstovima i knjievnim kritikama. Pisao je i novele i roman Opijum koji je izgubljen, a u
zagrebakoj Literaturi objavljeni su neki odlomci njegovog romana.
U prozi se ponavljaju neki motivi i teme iz njegove poezije. Takva je sarkastino-ironina
novela UU kamenolomu koja je nagraena na knjievnom natjeaju to ga je raspisao
zahgrebaki asopis Literatura. Novela je napisana na hrvatskom jeziku, a u njoj se izraava
protest protiv lanog rodoljublja. Meutim, najsnanija je njegova poezija meu kojom se
izdvaja ciklus Na Strugi duan da imam. U kom ali za svim onim to je nestalo.
Meutim, Racin je ostao do danas zapamen uglavnom po poeziji, odnosno zbirci pjesama
Beli mugri(Bijele zore, svitanja) koja je tampana ilegalno u Samoboru 1939. godine.U njoj
je veliki broj pjesama koje su pune bunta i otpora, pobune protiv neljudskih odnosa prema
siromanim i gladnim, iskorita-vanju radnika i sl. To su pjesme Sinovi gladi, U predveerje,
Iz fabrike, elinom stroju, Vatromet. Zbirka je inspirisana narodnom poezijom i u njoj se
osjea narodni melos, metrika, leksika i dr. Sadraj pjesama gradi na kontrastima bijelo-crno,
dobro-zlo, bogatstvo-siromatvo, pravda-nepravda i sl. Pjesnik vjeruje u ljudsko srce, u
ovjekovu ljubav koja jednog dana mora pobijediti i tu ljubav prema malom ovjeku naroito
je sdnano izrazio u pjesmama Tuga, Berau duhana, Seljaka muka i dr. One su pune
eleginih tonova, a versifikacija je preuzeta iz makedonske narodne pjesme. To su najee
osmerci i deseterci. Racin govori o pealbi, o patnji u tuini, govori da je velik i nepoznat grad
pun podmuklih stupica i da u njemu ovjek lahko propadne.
Kritiari u zbirci Bijela svitanja ukazuju na jo nekoliko antologij-skih pjesama, posebno u
ciklusu Na Strugi duan da imam.
Koa Racin se smatra utemeljiteljem savremene makedonske poezije koji je izgradio svoju
individualnu pjesniku linost. .

210

POSLIJERATNA KNJIEVNOST JUNOSLAVENSKIH NARODA

HRVATSKA POSLIJERATNA KNJIEVNOST
Hrvatska knjievnost izmeu dva rata nije dala veliki broj znaajnih pisaca,ali oni koji
su napisali svoje djela dali su znaajan doprinos afirmaciji hrvatske knjievnosti.
Meu te pjesnike kritiari su uvrstili Vladu Vlaisavljevia (1900-1043) pjesnik nostalginih
raspoloenja i bolnih osjeanja (Kruha i srca, 1938). Tu je i Nikola Poli (1890-1960) sa
reprezentativnim zbornikom poezija Jueranji grad, 1936); Olinko Delorko (1910), lirik u
prozi (Zgode poremeene sree). On je jedan od pjesnika u zbirci Lirika estorice (1931) u
kojoj su svoju poeziju objavili jo Dragutin Tadijanovi, Marin Matijaevi, Vladimir
Kovaevi, Ivo Frolo i Branko Petrovi. Poznate su mu i zbirke Rastuena Euterpa(1937),
Razigrani vodoskoci(1940) i dr. Pjesnik hrvatske knjievnosti izmeu dva rata je i Antun
Nizeteo (1913) ija je poezija dala nove tonove savremenoj hrvatskoj knjievnosti (Lirika,
1935), Prevodio sa eseje sa talijanskog i francuskog jezika.
Marko ovi(1915-1983) je prozni pisac koji je objavio mladalaki roman Doktor
filozofije(1937) i zbirka novela ito zove (1941), Mate Orekovi (1901-1945), objavio je
samo jedan roman (Mejrina krv (1939) o likom popu Marku Mesiu, ustaniku protiv Turaka
za koji je grau naao u bekim i petanskim arhivima.
Jure Pavii (1906-1946), Lianin koji je ostato do danas poznat zbirkom novela
Krevina, 1940. Tu je i Zlatko Milkovi (1911-1946) koji je napisao roman Zrinjevac, 1933, a
a zatim je netragom nestao u Parizu. Ivan Triplata (1911-1965) je napisao roman Krug, 1943
u kom slika llikove iz zagrebakog predgraa, siromane umirovljenike, nezaposlene radnike i
male inovnike.
Jure Franievi Ploar (1918-1994), pjesnik i romanopisac, samonikla knjievna
veliina koji je u nekim trenucima dokumentarno-anegdotski pjesnik , nekad aktuelan i
angaovan u duhu vremena, nekad deskriptivan, nekad elegian. Poznate su mu zbirke Oganj
zemlje (1946), , poema Sunana(1952, , Konjik na proplanku i dr.
Grigor Vitez (1911-19669 da nije napisao Epitaf vojniku koji je pao u asu
potpisivanja primirja(u zbirci Naoruane rue, 1955) bi ostao epizidno-angaovani
sentimentalni pjesnik partizanskih uspavanki (San boraca u zoru, 1948), i epigon Cesaria i
Pukina kojega je prevodio. Poznatiji mu je ciklus pjesama za djecu Kad bi drvee hodalo
kojim je pokrenuo val obnovljene o osvjeene matovite poezije za najmlae koja duhovitim
igrama rijei i efektnim poetskim obratima u zavrnici pjesme postie zavidne estetske
vrijednosti.
Vesna Parun (1922) je najznaajnija je pojava u hrvatskoj lirici prvih poslijeratnih
godina. Napisala je vrlo znaajne zibirke kojima je uticala na svoje savremenike. Poznate su joj
knjige pjesama Zore i vihoti (1947), koja je razbila monotoniju tadanje hrvatske poslijeratne
poezije, a zatim i ostale knjige Vrna maslina (1955), Vidrama vjerna(1957), , Ukleti dad,
1969), Sto sineta(1972) i dr.
Ivan Donevi (1909-1982) je bio ve i prije II rata uticajan pjesnik hrvatske
knjievnosti i imao je odreen tematski i stilski krug. Napisao je vie knjiga pripovijedaka od
kojih kritiari izdvajaju Ljudi iz unjare (1933), te zbirke pjesama (Haganjske prie, 1935),

211

romane Horvatova ki, 1935, Biser i svinje, 1938 i drama Kazna (1948), te poznata
partizanska pria Pismo majci u Zagorje.
Joa Horvat(1915) je mladi pisac koji je objavio jedan mladalaki roman iz ake
sredine (Sedmi be, 1939), a kasnije brojne zbirke pripovijedaka i romane ( Crvena lisica,
1958), Ni san ni java, 1959), Maak pod ljemom, 1962) sa likom svojevrsnog partizanskog
vejka, humoristiko- satirini roman Ciguli-miguli i dr.
Drago Ivanievi (1907-1981) je pjesnik, novelist, dramatiar i prevodilac(preveo
Lorku). Poznate zbirke Zemlja pod nogama(1940), dramu Ljubav u koroti (1958), neku vrstu
hrvatske Antigone, zbirku Poezija (1963) i dr.
Jure Katelan (1919-1990) je izrastao kao pjesnik u ozraju nadrealizm, a bliskost s
Lorkom potvrena je u njegovoj prvoj zbirci Crveni konji (1940). Poznate su mu knjige
Pijetao na krovu, drame Pijesan i pjena(1858), fantastine novele udo i smrt(1961), brojne
studije o Matou, imiu i dr. hrvatskim pjesnicima.
Gustav Krklec (1899-1977) iako se javio u knjievnosti odmah poslije i sv. rata
(Lirika, 1919., Srebrna cesta, 1921., drama Grobnica, 1919. i roman Beskunici 1921., zatim
zbirka elefija Darovi za bezimenu, Izabrane pjesme, ubor ivota i za djecu je napisao zbirku
Telegrafske basne.) afirmaciju je stekao tek poslije II svjetskog rata. Bio je pobornik
ekspresionizma i drugih pravaca tog doba.
Ranko Marinkovi (1913-2001) pjesnik koji je uao u poeziju u vrijeme Krlee.
Smatraju ga kroniarem rodnog Visa. Napisao djela Proze, 1948 i Ruke, 1953), roman Kiklop
1965). Marinkovi ivot gleda kroz prizmu kritiara i koristi bizarne i sitne detalje danaslika
vrijeme poremeenih odnosa. Stvarajui unutar realnog svijeta svoju malu ljudsku komediju.
Poznate su mu drame Albatsros, 1939), Glorija, 1956, knjievne kritike i studije i dr.
Vladan Desnica (1905-1967) je pisao i u periodu prije i izmeu dva rata i poslije
rata. Prvo mu je djelo roman pod paradoksalnim nazivom Zimasko ljetovanje(1950). Bio jedan
od najboljih pripovjedaa realistiko-naturalistikog tipa. Poznate su mu knjige pripovijedaka
Olupine na suncu 1952, Tu, odmah pored nas, 1956 i i roman Proljea Ivana galeba 1957.
Vjekoslav Kaleb (1905-1996) se ve prvom knjigom novela Na kamenju predstavio
kao zreo pisac.Iznenadio je ljepotom, snagom i vrstinom kompozicije svoga djela, izraajnopsiholokim dimenzijama i snanim slikama iz ivota dalmatinskog ovjeka. Poznata mu i
novelistika zbirka Izvan stvari, te romani Divota praine i Bijeli kamen.
Mato Lovrak (1899-19739 stekao slavu kao pisac za mlade. Djela Vlak u snijegu i
Druina Pere Kvrice i dr.
Ivo Kozaranin (1911-1941) pisac izuzetnog dara, pjesnik, novelista i romanopisac,
esejista i kritiar. Ostavio je zbirke pripovijedaka Mati eka i Tihi putovi, zbirke lirike Sviram
u sviralu i Mrtve oi, romani Tua ena, Sam ovjek i dr.
Bio izuzetno plodan i nadaren i da nije tragino ubijen, dao bi veliki broj djela hrvatskoj
knjievnosti.
Kozaranin je pjesnik mranih raspoloenja u kojima se nataloila u kojima se nataloila sva
nesrea to ju je obespravljena Hrvatska proivljabvala u karaorevievskoj Jugoslaviji.

212

Kritiati ukazuju na ljepotu i snagu njegove reenice u kojoj se uje poezija tmurnih jesenskih
kia koje podsjeaju na krleu i Hamsuna. Pie o usamljenosti hrvatskih intelektualaca.
Ivan Goran Kovai (1913-1943) pjesnik, pripovjeda i kritiar. U sebi je nosio
slutnju skore smrti kao i Kozaranin. Stvorio je opus koji opsegom zaostaje za
Kozaraninovim. Za ivota je objavio zbirku Lirika i knjigu novela Dani gnjeva Vie
neposrednosti i svjeine pokazao je u zbirci napisanoj na lukovdolskoj kajkavtini Ognji i
roe, a svjetsku slavu doivio poemom Jama koju je napisao nakon odlaska u partizane 1942.
godine. To je protestna pjesma koja osuuje zloin i koja ima komplikovanu strukturu i
konstrukciju. Ne zna se je li ona inspirisana etnikim pokoljima Hrvata u Hercegovini prvih
dana NDH, ili nekim drugim, sli mu je donijela glas i slavu antifaistikog pjesnika.Odlikovao
se velikom poetskom imaginacijom i jo veom stvaralakom disciplinom.
Dobria Cesari (1902-1980) je pjesnik koji je gradio svoje djelo sporo i promiljeno,
pa se moe rei da da, izuzev Vidrieva, ni jedno pjesnitvo nije tako harmonino, skladno i
uravnoteeno, zaokrueno i dovreno. Od prve zbirke (Lirika), osvaja itatelje mekoom i
toplinom rijei, diskretnou motiva, oslobaanjem zatvorene forme i sposobnou da obinim
jezikom kae duboke i viesmislene misli i izazove neoekivane poetske senzacije (Voka
poslije kie). Objavio je petnaestak knjiga (Spasena svjetla, Izabrani stihovi, Osvijetljeni put,
Slap), ali kao da je uvijek pisao jednu zbirku u koju je utkivao svoju ivotnu filozofiju.
Kritiari kau da je on u stvari autor jedne knjige pjesama bez koje bi hrvatska savremena
knjievnost danas bila mnogo siromanija.
Dragutin Tadijanovi(1905) od
mladalakih poetaka kao gimnazijalac do
prepoznatljive poezije nedostinog majstora, gradio je postiju skoro jedno stoljee.
Nenadmani arhitekt pjesme (Goran) poeo je koristiti tehniku slobodnog stiha i doveo je do
savrenstva, ali se mora govoriti o njegovom specifinom slobodnom stihu koji ima svoju
unutranju arhitekturu. Veliki dio poezije govori o prolaznosti ivota, o prolosti i
sadanjosti,a sav svijet je uronjen u pjesnikovu imaginaciju. U toj poeziji susreemo priguenu
erotiku, nostalgiju, zadivljewnost i nemo pred prirodom, te drutveno-satirike akcente
(Lirika, Sunce nad oranicama, Pepeo srca, Dani djetinjstva, Tuga zemlje i dr).

213

SRPSKA POSLJERATNA KNJIEVNOST

Uvod
Rat je zavren, revolucija pobedila. itava knjievnost bila je zaokupljena dogaajima
koje je proivljavala zemlja. Oni su postali ne samo njen predmet nego i osnovno merilo njene
vrednosti. Tih godina esto je ponavljano miljenje da knjievnost "zaostaje za naom
savremenom stvarnou", pa pisci nisu ispunili svoj dug prema revolucionarnoj borbi i prema
socijalistikoj izgradnji. Savremena stvarnost postala je imperativ knjievnosti. Iz tematskih i
ideolokih ogranienja proizilazila su i druga to su se ticala pristupa, tehnike, stila, forme.
Stvarnost je zahtevala istinit, veran, realistian odraz, koji ipak nije smeo biti neutralan,
objektivan, nego borbeno angaovan. Predratni stavovi socijalne literature dovode se do
krajnjih konsekvenci. Istovremeno govori se o potrebi obnove "tradicije nae borbene i
realistike knjievnosti" prologa veka, a odbojnost se pokazuje prema predratnim
avangardnim, modernistikim istraivanjima.
Kretanje koje je postepeno dovelo do promene nije se zaelo u samoj knjievnosti, nego
u onoj oblasti u kojoj je modelirano i postojee stanje, u politici. S laganim poputanjem
ideolokih i politikih stega, naroito posle sukoba s Kominformom 1948, dolo je do
kravljenja leda i u umetnikoj sferi. Knjievna sloga do koje je dolo pod uplivom spoljanjih
inilaca nije dugo trajala. im su ideoloke smetnje oslabile, im se otrica politike borbe
pomerila na drugo podruje, knjievni rat poeo je svom estinom. U knjievnosti se obrazuju
dve nepromenljive stranke: jedna se zalae za tradicionalni model knjievnosti, a druga, u
poetku obazrivo, zatim sve otvorenije, tei k obnovi predratne knjievne avangarde. Njihovi
pripadnici popularno su nazivani "realistima" i "modernistima". Glavna poprita bitaka bila su
knjievna glasila. Polemike su se vodile najpre izmeu "Knjievnih novina" (izlaze od 1948.
do danas) kao zastupnika realistikih i "Mladost" (1945-1952) kao nosioca modernistikih
tendencija, zatim izmeu "Knjievnih novina" i "Svedoanstava" (1952) i, na kraju, najdue,
izmeu "Savremenika" i "Dela" (oba od 1955. do danas), dok su obnovljeni "Letopis Matice
srpske" i najdugotrajniji posleratni asopis "Knjievnost" (od 1946. do danas) zauzeli
uglavnom neutralan stav. U tim borbama i nezavisno od njih postepeno se menja itava
knjievnost, i to ne samo ona koja je na svojim polazitima bila "modernistika" nego i ona
koja je po svojem opredeljenju bila "realistika". Izgrauje se nov model knjievnosti, suprotan
onom iz prethodnog razdoblja. Njegova su osnovna obeleja: estetizam, formalizam i
avangardizam, uzori su mu u meuratnom ekspresionizmu i nadrealizmu, te u stranim
modernim piscima. Sveta Luki je u novom pravcu video suprotnost ali i pandan
socijalistikom realizmu i nazvao ga socijalistikim estetizmom Naa varijanta estetizma,
nastala izmeu 1950. i 1955, ostaje vladajui stil sve do sredine 60-ih godina, kada izbijaju na
videlo nove, suprotne tendencije, koje se potkraj tog desetlea uobliavaju kao drugi stil. On
obeleava savremenu epohu. I jedno i drugo razdoblje odlikuje dinamiku knjievnog razvitka i
znaajni stvaralaki rezultati. Napredak se osetio naroito u prozi i poeziji, znaajni rezultati
postignuti su takoe u knjievnoj kritici, dok je drama tek u nae dane doivela izvestan polet.
Proza
Najobimniji razvitak imala je proza, posebno roman. Prve godine posle osloboenja
bile su tradicionalno obeleene pripovetkom i memoarskom prozom, dok su pokuaji romana,
ako se izuzmu tri velika Andrieva ostvarenja, dosta retki. Roman je i dalje pokazivao znake
tradicionalnog zaostajanja. Meutim, poetkom 50-ih godina poinje ekspanzija romana koja
traje sve do danas. Do tada je pripovetka nesumnjivo bila glavna narativna vrsta, a onda je to
214

mesto zauzeo roman i zadrao ga i u narednim decenijama.Vesnici preporoda srpskog romana

jesu Mihailo Lali s romanom Svadba (1950) i Dobrica osi s romanom Daleko je sunce
(1951). Prekretnika godina bila je 1952, kada su se pojavila dva velika romana, Pesma Oskara
Davia i Prolom Branka opia. Iako se meusobno razlikuju po postupku i izrazu, ta etiri
romana imaju zajedniko tematsko ishodite. U njima su prikazani razliiti vidovi nae
oslobodilake borbe i revolucije. Roman s temom iz NOB-a zauzima sredinje mesto u
romansijerskoj produkciji 50-ih godina, a etiri spomenuta pisca njegovi su glavni
predstavnici. Dok su Davio i opi u romanu potvrdili ono to su ranije postigli u poeziji
odnosno u pripoveci, Lali i osi ostvarili su se prvenstveno kao romansijeri.
Mihailo Lali (1914), kao i veina crnogorskih pisaca, njegovih savremenika, razvio se i
stvarao u beogradskom knjievnom krugu, ali i on je, u jo veoj meri nego oni, tematski vezan
za stvarnost Crne Gore i kao pisac ponikao je s njenoga duhovnog tla. Prve radove, pesme i
pripovetke, poeo je objavljivati 1935, ali je zapaen tek posle rata. Do sada je tampao
nekoliko knjiga pripovedaka i deset romana. Pripovetke su mu, i pored nesumnjivih vrednosti,
ostale u senci romana. U prvom romanu, Svadba, prikazan je jedan detalj ratne drame na
severu Crne Gore: ivot u kolainskom zatvoru, beg grupe odvanih na slobodu. Vrednosti dela
su tradicionalne: epska jednostavnost, izvorno pripovedanje, upeatljivost likova i situacija,
dramska napetost radnje. Nakon Svadbe usledio je ciklus od pet ratnih romana. Radnja se i u
njima zbiva preteno iza vatrenih linija, u pozadini, ilegalnosti, u zatvorima i logorima.
Umetniki je postupak, meutim, bitno razliit. Dok je Svadba klasino realistiko delo, ostali
su moderno koncipirani psiholoki romani dati tehnikom unutranjeg monologa a neki, uz to,
ispripovedani u prvom licu. Nova orijentacija dobila je najpotpuniju potvrdu u najboljem
Lalievu romanu Lelejska gora (1957; druga, konana verzija 1962). Polazei od jednog naoko
nevanog detalja, sluajnog odvajanja glavnog junaka od partizanske grupe s kojom se skrivao
na okupiranoj teritoriji, taj roman je izrastao u modernu poemu o oveku, protkanu
dramatinim okrajima, lirikom slika i oseanja, introspektivnim analizama i misaonom
uznemirenou ljudskom sudbinom. Drugi veliki Laliev roman Hajka (1960) neposredan je
nastavak prethodnoga. U njemu je prikazana krvava etnika i italijanska hajka na desetkovane
ostatke partizana. Tom dogaaju dato je univerzalno znaenje. Tu se sve zaverilo protiv
oveka: i priroda, i institucije ljudskog drutva, i nevidljive sile u oveku, i one izvan njega. U
postupku se stapaju epsko i lirsko, psiholoko i socioloko, realistiko o moderno. Tim
sintetikim tenjama Hajka se otvara prema novom ciklusu sastavljenom od etiri romana
meu kojima je najbolji prvi Ratna srea (1973). U njima je data epski iroko zasnovana
romansirana istorija moderne Crne Gore, od vremena kralja Nikole do narodne revolucije.
Dobrica osi (1921) razvijao se na slian nain kao i Lali. Njegov prvi roman
Daleko je Sunce (1951) doneo je nov, nekonvencionalan, problemski pristup tematici NOB-a.
U njemu je data sudbina jednog partizanskog odreda u Srbiji, koji je ostao iza glavnine vojske
da vodi gerilski rat. Okruen sa svih strana neprijateljem, odred se naao pred sudbonosnom
dilemom: da li nastaviti borbu ili se rasformirati kako bi se izbeglo unitenje. To je uzbudljiv
akcioni roman, ostvaren tradicionalnim realistikim postupkom, jednostavan i itljiv, tako da je
vrlo brzo postao omiljen u najirim slojevima italaca. U drugom romanu, Koreni (1954),
osi se vraa u prolost Srbije, u sumrak obrenovievske epohe. Okosnicu radnje ini
porodina hronika, istorija raslojavanja bogate seoske porodice, sukob oeva i sinova, njeno
grevito nastojanje da dobije naslednika u situaciji kada bioloke snage sahnu.
Poetkom 50-ih godina u prvi red naih prozaista izbija Vladan Desnica (1905-1967),
srpski pisac iz Hrvatske. Nastavljake tradicije dalmatinske proze, moderni sledbenik
Matavulja, on se karakterom svog dela i svojim delovanjem uklapa i u srpsku i u hrvatsku
knjievnost. Kao pisac razvijao se sporo: prvi rad objavio je 1933, a prvu knjigu, roman
Zimsko ljetovanje, objavio je 1950. Pisao je romane i pripovetke, eseje iz nae kulturne istorije
ili s optim temama, prevodio je s italijanskog. U poetku kod njega preovlauje deskriptivni

215

postupak, regionalizam, anegdotizam, slikanje pojavnih vidova stvarnosti. Kasnije se njegov

realizam sve vie modernizuje, socioloka komponenta upotpunjuje se psiholokom i
meditativnom. Realni geografski prostor prepoznatljiv je, ali su neki momenti u njemu
prenaglaeni tako da dobijaju simboliko znaenje. U romanu Zimsko ljetovanje grupa
graana, pobegavi iz razorenog Zadra u susedno selo Smiljevac, kao da ulazi u sasvim nov
svet, geografski blizak, ali sasvim nepoznat i zastraujui. Taj roman, mozaiki komponovan,
statinih detalja i okamenjenih predela, jeziki ostvaren zrelim, intelektualizovanim izrazom,
nema niega zajednikog s drugim romanima s poetka 50-ih godina. U njemu nema ni trunka
ideologije, ni revolucionarne patetike, ni ogorenosti na okupatora, nego samo surova,
groteskna slika ivota. U nekim delima, naroito kasnijim, regionalna obeleja sasvim se gube,
a umesto socijalnih prvenstvo dobijaju egzistencijalne teme. U postupku se, uz realizam i
psihologiju, javljaju i novi elementi, poetizam i esejizam. Fabula se reducira, dogaaji gube
znaaj, pripovedanje se zamenjuje intelektualnom analizom. Tim postupkom, uz vie
pripovedaka, izgraeno je i njegovo najznaajnije delo, esejistiko-poetski i filosofski roman
Proljee Ivana Galeba (1957), povest o sudbini umetnika, muziara, satkana od njegovih
seanja i samoanaliza, razmiljanja i slika, snano sintetiko delo, jedan od najboljih
jugoslovenskih posleratnih romana.
Uz Desnicu treba spomenuti jo neke srpske pisce iz Hrvatske, pesnika Vladimira Popovia
(1910), autora jedne od najboljih poema iz NOB-a Oi; pesnika za decu Gligora Viteza (19111966); prozaika Vojina Jelia (1921), koji je u svojim romanima i pripovetkama dao sliku
seoskog ivota u dalmatinskoj Zagori; hroniara revolucije Milana Noinia (1921); pesnika i
novelistu Milana Lentia (1920); pesnika, pripovedaa i romansijera Dragana Boia (1931),
knjievnog kritiara Stanka Koraa (1929) a od mlaih pesnika Jordan Jeli (1942) i Zdravko
Krstanovi (1950). Svi su oni izmeu dve knjievnosti. Za veinu se moe rei isto to i za
Desnicu: da su postali hrvatski ne prestajui da budu srpski pisci.
U pripoveci je najznaajniji novator Antonije Isakovi (1923). Njegova prva knjiga Velika deca
(1953), ciklus od deset pripovedaka o ivotu jednog partizanskog odreda, donela je isto to i
tadanji romani NOB-a: nekonvencionalan pristup ratnoj temi, zaokret od spoljanjeg k
unutranjem, od realistikog k psiholokom, moderan izraz. I naredne dve knjige pripovedaka,
Paprat i vatra (1962) i Prazni bregovi (1969), ostale su u istim tematskim, anrovskim i
stilskim okvirima. Novinu donosi etvrta i do sada najopsenija Isakovieva knjiga, Tren (I,
1976; II, 1982), ciklus od deset kazivanja biveg borca o svojim ratnim i poratnim
doivljajima, od kojih deseto kazivanje, o godini 1948, i Golom otoku, ima obim romana.
Isakovi je ipak izrazit pripoveda, o emu posredno svedoi i ova knjiga. Veina je njegovih
pripovedaka monotematska: iznosi se obino jedan dogaaj s ogranienim brojem linosti iz
jedne osobene perspektive. Tenja k redukciji ispoljava se na svim planovima pripovetke, od
predmetne osnove do izraza. Osnovna obeleja Isakovieva stila jesu: suzdranost, svedenost
izraajnih sredstava na najnunije, saetost. Reenice su obino kratke, odsene, esto
epigramatine, u dijalozima se replike smenjuju ubrzano, ponekad bez identifikacije
govorilaca; opisi su jezgroviti, prianje u iskidanom ritmu, s dubinskim nemirima, ali na
povrini stiano, bez emocionalnih izliva, naizgled ravnoduno. Pokadto taj stil prelazi u
svojevrsni manirizam.
Isakoviu je suprotan neobuzdani i temperamentni Miodrag Bulatovi (1930), pisac
neobine imaginativne snage, sklon mranim, demonskim vizijama. Pojava prve njegove
knjige, zbirke pripovedaka avoli dolaze (1955), pretvorila se u pravu knjievnu sablazan.
"Zadah trulei, bolesti, niskosti, prljavtine ulazi na sva vrata ove knjige"napisano je o njoj. Tu
je data slika beogradskog podzemlja, svet pijanica, propalica, bludnica. Jedino je u pripoveci
Crn, najboljoj u knjizi, tema zaviajna i ratna: uhvaen je jedan okupacijski trenutak u nekoj
varoici u crnogorskom Sandaku. Taj prostor bie poprite zbivanja i u njegovim sledeim
knjigama: u ciklusu pripovedaka Vuk i zvono (1958), u romanu Crveni petao leti prema nebu

216

(1959), njegovom najpopularnijem i najvie prevoenom delu, u ratnim romanima Heroj na

magarcu (1967) i Rat je bio bolji (1969). U etvrtom romanu Ljudi sa etiri prsta (1975)
Bulatovi nas ponovo uvodi u svet podzemlja, samo to to vie nisu beogradske kafane nego
emigrantska stecita u zapadnoj Evropi, mesta gde se snuju zlo i nesrea naim ljudima. O
fenomenu zla u njegovim savremenim, apokaliptikim vidovima govori i poslednji Bulatoviev
roman Gullo gullo (1983). Bez obzira na prostorno-vremenske okvire radnje, bilo bi pogreno
u delima ovog pisca traiti realno prepoznatljive opise i zbivanja. Njegova slika sveta
pomerana je prema mranom i morbidnom, a likovi su mu groteskni i tragini istovremeno. To
je fascinantni realizam srodan fantastinom realizmu savremenih junoamerikih pisaca, ali u
njemu nalazimo i mnoge druge elemente: tragove uticaja starozavetnih spisa, novozavetne
poruke o grehu, iskupljenju i sveoptoj ljubavi, plaevnu sentimentalnost slovenskih pisaca.
Bulatoviev okrutni svet prepun je suza i kajanja. O svemu tome Bulatovi pria snano,
temperamentno, s blistavom reitou, u jarkim slikama, ali bez smisla za samokontrolu.
itava naa proza 50-ih godina kree se izmeu dva pola, tradicionalnog i modernog,
realistikog i avangardnog. Napetost meu njima bila je u poetku otro izraena, a zatim je
poela postepeno poputati d abi se na kraju skoro sasvim izgubila. Osnovna razvojna
tendencija ila je od prvog ka drugom polu, od tradicionalno realistikog k modernom proznom
izrazu. Glavni peat tom pravcu dali su bivi nadrealisti, u prvom redu Oskar Davio, naroito
svojim prvim romanima Pesma, zatim Aleksandar Vuo i Duan Mati. Njima su se pridruili,
svaki na svoj nain, Dobrica osi i Mihailo Lali, i jedan i drugi posle svojih prvih romana
napisanih u realistikom maniru. Moderni eksperimentalni roman postao je sredinji prozni
model u knjievnosti 50-ih godina, prema kojem su se upravljali i stari i novi pisci, i
"modernisti" i "realisti", i romanopisci i pripovedai. U eksperimentisanju s modernom
romanesknom formom najdalje je otiao Radomir Konstantinovi (1928), to se ispoljilo ve u
prvom njegovom romanu Daj nam danas (1954), s temom iz NOB-a. Okupacijske prilike u
Beogradu u prvoj ratnoj godini ine pozadinu radnje, samoubistvo jednog beogradskog Nemca,
koji je odbio poslunost okupatoru, jedini je dogaaj u romanu ali i on se zbio pre poetka
radnje. U stvari, itav roman ostvaren je bujicom ideja, filosofskih razmiljanja i rasprava, u
kojima se sudaraju razliita misaona strujanja, te u poetskom doaravanju atmosfere. Od
kasnijih Kostantinovievih romana izdvaja se Izlazak (1960), u kojem je dato moderno,
esejistiko-romaneskno tumaenje prie o Judinom izdajstvu. Drukiju vrstu eksperimentalne
proze, deskriptivnu, narativnu, analitiku i istraivaku, dao je Pavle Ugrinov (1926) u nizu od
desetak knjiga romana i pripovedaka, meu kojima se izdvajaju nekolike s karakteristinim
naslovom ili podnaslovom Elementi. U poslednjim romanima on se umnogome vraa
tradicionalnom anru razvojnog, autobiografskog romana. Njemu je slian Bora osi (1932).
U itavoj njegovoj prozi primetna je tenja ka humornom, satirinom i parodijskom. Od
njegovih dela izdvajaju se Prie o zanatima (1966), kratki roman Uloga moje porodice u
svetskoj revoluciji (1969), u kojem je data duhovita i dirljivo tragikomina slika prvih
posleratnih godina, i veliki roman Tutori (1978), gde je postupak ovog pisca, koji je on sam
nazvao "sistematinost u konstruisanju rastrojstva", doveden do tehnike virtuoznosti.
Za prozaiste tradicionalno-realistike orijentacije karakteristina je postepena
modernizacija prozne strukture, koja je ila uporedo s njihovim umetnikim sazrevanjem, tako
da je veina ovih pisaca stvaralaku zrelost dostigla kasnije, u 60-im i 70-im godinama.
Pripadnik narataja Lalia i opia, Erih Ko (1913), zapoeo je suvoparnim ratnim hronikama
a svoje umetnike sklonosti najvie je ispoljio u dva anra, u psiholokom romanu i satiri.
Njegove satirine povesti ili krai romani, od kojih se izdvaja Veliki mak (1956), zatim
alegorijsko-satirini roman Sneg i led (1961) te opseni filosofsko-istorijski roman U potrazi
za mesijom (1978), pisani skrupulozno, jednolino, bez poezije i humora, sadre dobro uoene
pojave politikih i moralnih iaenja u modernom vremenu. Plodni prozaik Jara Ribnikar
(1912) sporo se oslobaala shematizma socijalne proze da bi tek u biografskom, razvojnom

217

romanu, Jan Nepomucki (1969), o sudbini umetnika, muziara, dala znaajno delo. Njen
vrnjak Veljko Kovaevi (1912), partizanski komandant, umetniki je uobliio svoja ratna
iskustva u romanima Kapelski kresovi (1961), Gavrijada (1971) i dr. Plodni i raznovrsni Boko
Petrovi (1915) ogledao se u poeziji, pripoveci, umetnikoj esejistici, putopisima i prevodima
ali je pun izraz dostigao tek u poznim delima, posebno u opsenom romanu-diptihu Peva
(1980), u kojem je na originalan nain povezao dva vremena, prvi ustanak u Srbiji i savremenu
epohu. Petrovi je nastavlja tradicije vojvoanske proze. Atmosferu ravniarske gradske i
seoske sredine, skrupulozan odnos prema detalju, analitinost, sklonost k meditaciji nalazimo i
kod drugih pisaca s ovog podruja: Aleksandra Time (1924), Momila Milankova (19241979), Mladena Markova (1934) i dr. U vie knjiga pripovedaka i romana Tima prikazuje
slabe i nezadovoljne ljude koje je ivot pregazio i zloupotrebio. Njegovo najznaajnije delo,
roman sloene strukture Upotreba oveka (1976), spada u najvee domete nae proze 70-ih
godina. Taj sivi, sumorni svet prozaine svakodnevnice, ali s manjim unutarnjim rasponom,
nalazimo i kod Milankova. Njegov poneto suvoparni, monotoni realizam u nekim delima se
dograuje i bogati elementima groteske i alegorije. Zapoevi sredinom 50-ih godina
hroniarsko-reporterskim romanima, Markov je tek u zbirkama pripovedaka iz 70-ih godina i u
opsenim romanima Smutnoe vreme (I, 1976; II, 1978) i Isterivanje boga (I, 1984; II, 1985)
prvi je istorijski, o sudbini srpskog naroda u Ugarskoj u 16. veku, a drugi savremeni, o
banatskom selu u prvim posleratnim godinama dao snanu, zgusnutu, vieznanu realistiku
prozu. Za razliku od vojvoanskih, bosanski pripovedai pokazuju manje sklonosti za analizu a
vie spontanog pripovedakog dara. Iz mnotva imena moemo izdvojiti samo neka. Mladen
Oljaa (1926) uvie romana i pripovedaka, meu kojima se izdvaja epski iroko zasnovana
Kozara (1966), dao je sliku ratnih pustoenja i stradanja naroda u Bosanskoj Krajini.
Prikazivao je i posleratni ivot, Risto Trifkovi (1924), iz istone Bosne, posle prvih ratnih
pripovedaka, konvencionalno pisanih, okrenuo se modernim vidovima ivota i dao
naturalistike slike s elementima grotesknog i fantastinog. Vojislav Lubarda (1930) izbio je u
prvi red meu piscima svog narataja poslednjim romanom Preobraenja (1980), u kojem je
prikazao pakao bratoubilakog rata u istonoj Bosni. Pripovedai iz Srbije vie od ostalih
duguju tradiciji nae realistike proze, posebno Bori Stankoviu. Njihov sumorni realizam u
prikazivanju seoskih i palanakih naravi protkan je slikama sirovih strasti i elementarnih
nagona. Najvaniji su: Slobodan Duni (1921), pripoveda iz jugoistone Srbije, tematski
vezan za selo; pesnik i romanopisac Branko V. Radievi (1926), koji je izrazio erotske udnje,
neposrednost doivljaja prirode i iskonske bioloke i duhovne snage naroda; ika Lazi (1932),
tematski vezan za zaviajno Pomoravlje u vie knjiga lirski obojene proze, autor niza romana
iz istorije Srbije 19. stolea. Regionalne razlike neutraliu se kod beogradskih pripovedaa,
meu kojima se izdvajaju: Miodrag urevi (1920), Svetlana Velmar-Jankovi (1932), Voja
olanovi (1922) i Grozdana Oluji-Lei (1934).
U proznom stvaranju 60-ih godina javljaju se dve generacije pisaca umnogome
meusobno suprotne ali i komplementarne: prva se iskazala sredinom 60-ih a duga na prelazu
60-ih i 70-ih godina. Pisci prve generacije nastavili su osnovni pravac proznog stvaranja
prethodne decenije. Njihove su glavne odlike: tenja ka univerzalnim temama, zatim estetizam,
formalizam, konstruktivizam, visoko kultivisani izraz. "Zaokuplja me veni problem forme",
rekao je Danilo Ki (1934), vodei pisac u ovom narataju. Njegovi romani i pripovetke
meu kojima su neki prevedeni na vie jezika (Bata, pepeo, 1965; Peanik, 1972), dok je
ciklus pripovedaka Grobnica za Borisa Davidovia (1976) doiveo internacionalni uspeh
ostvareni gustom simbolikom i suzdranim kazivanjem, u kojem se poetsko preplie s
esejistikim, izrazili su prustovsku nostalgiju za minulim vremenima. Blizak Bulatoviu, ali
smireniji i ujednaeniji od njega, Mirko Kova (1938) slike srama i rasula prenosi s nacionalne
na porodinu ravan i u vie knjiga, meu kojima se zrelou izdvajaju zbirka pripovedaka Rane
Luke Metrevia (1971) i roman Vrata od utrobe (1978), iznosi razliite verzije porodine

218

hronike, u kojima je rat samo pozadina data esto s ironinom distancom. Najstariji pripadnik
ovog narataja Borislav Peki (1930), javio se poslednji, ali je dosada viestruko nadoknadio
proputeno, objavivi osam romana, preko etrdeset drama i radio-drama, zatim veliki broj
eseja, dnevnikih zapisa, publicistikih tekstova. Od romana posebnu panju zasluuju
magistralno Zlatno runo (do sada izilo pet tomova izmeu 1977. i 1982), o odiseji jedne
cincarske porodice od poznog srednjeg veka do drugog svetskog rata, i "anr-roman" Besnilo
(1983) s elementima trilera, naune fantastike i negativne utopije. Ostali pisci ovog pravca
jesu: Radomir Smiljani (1934), meu ijim se knjigama izdvaja trilogija romana o
samozvanom filosofu i spasitelju sveta Hegelu Miloradoviu; Branimir epanovi (1937),
poznat naroito po kratkim romanima Usta puna zemlje (1974) i Smrt gospodina Golue
(1977), zatim, neto mlai od njih, Filip David (1940), pripoveda i dramski pisac, s oseanjem
za nestvarno i mistino, i Boko Ivkov (1942), analitian, kontemplativan, okrenut zaviajnom
panonskom ambijentu.
Pisci sledeeg narataja donose prozu novog tipa. Oni prihvataju izvesna poetika
reenja svojih prethodnika, ali su dosledno privreni konkretnoj stvarnosti (u prepoznatljivosti
istorijskih i geografskih okvira prie). U tom smislu oivljava interesovanje za regionalnu
tematiku, za karakteristinu fabulu i lokalnu anegdotu, za svet drutvene periferije i podzemlja,
za runo i nisko. Korene te "stvarnosne proze" ili "proze novog stila" ili "obnovljenog
realizma", kako se ona u kritici naziva, nalazimo ve kod nekih pisaca 50-ih godina, posebno
kod Bulatovia, donekle kod Isakovia. ivojin Pavlovi (1933), poznat ne samo kao
pripoveda i romanopisac nego i kao jedan od najboljih jugoslovenskih sineasta, Slobodan
Seleni (1933) i Vladimir Stojin (1935), po godinama pripadnici prethodnog narataja,
razlikuju se od svojih vrnjaka time to odbacuju svaku artificijelnost, nastojei da to vernije
izraze grubu stvarnost ivota. "Novostilisti" hoe, meutim, i vie od toga: ne samo da prue
vrnu sliku savremenog ivota nego i da tu sliku pronau u oblicima ivog govora, koji najee
naglaeno odudaraju od normiranoga knjievnog jezika, ali doprinose izgradnji obuhvatnih
poetskih simbola. Jedan od nagovetaja proze novog stila moe se nai u knjizi Mome Dimia
(1944), iveo ivot Tola Manojlovi (1966), gde je ivot jednog seljaka, stvarno postojeeg,
iskazan njegovim neposrednim govorom, sa svim lokalnim obelejima. Ali ve kod Dragoslava
Mihailovia (1930), koji je svojim dvema knjigama kratkim romanom Kad su cvetale tikve
(1968), o ivotu bokserskog ampiona i traginog prestupnika, i novelistikim romanom
Petrijin venac (1975), o ivotnom putu jedne seljanke izbio u prvi red savremenih pisaca,
korienje gradskog argoa i dijalekatskog govora ima dublju i osmiljeniju funkciju:
preobraavanje "niskog" i "vulgarnog" u potresne poetske simbole. Njemu je blizak po
temama, iako u izrazu sasvim razliit, Vidosav Stevanovi (1942). Vie od ostalih on je
zagledao u dno ivota i prikazao svakojake prljavtine i nakaze jezikom koji je silovit,
neodoljiv, vieslojan. Meu njegovim delima izdvajaju se zbirke pripovedaka Refuz mrtvak
(1969), Periferijski zmajevi (1978) i Carski rez (1984) te roman Nii (1971), hronika
propadanja jedne palanake porodice, s bogatom unutarnjom morfologijom. Slian ambijent,
ali mnogo jednostavnijim izrazom, otkriva u svojim pripovetkama i romanima Milisav Savi
(1946), ambijent palanakog podzemlja s likovima prostitutki, skitnica, ulinih junaka. Za
razliku od Stevanovia i Savia, pripovedaa elementarne snage, Miroslav Josi Vinji (1946)
odlikuje se leernou pripovedanja i istananim izrazom svojevrsnim naim vojvoanskim
prozaistima. Slavko Lebedinski (1939) uneo je u ovu prozu iskustva ruske pripovetke i romana
20-ih godina ovog veka. "Stvarnosni" model preovlauje i u prozi 70-ih godina, o emu
svedoe ne samo nova dela ve afirmisanih "novostilista" nego i pojava niza novih pisaca, kao
to su Ratko Adamovi (1942), Radoslav Brati (1948) i Jovan Radulovi (1951). Mnogo ta u
ovoj prozi podsea na na klasini realizam: regionalizam (obuhvaena je ne samo unutranjost
Srbije nego i drugi krajevi iz kojih dolaze ovi pisci: Hercegovina, Bosna, Dalmacija,
Vojvodina), orijentacija na seoski i malogradski ivot, dijalektizmi, oivljavanje pripovetke.

219

Gotovo svi "novostilisti" su pripovedai, i njihovi romani neretko nose izrazita novelistika
obeleja.
"Stvarnosna proza" jeste glavni ali ne i jedini prozni stil 70-ih i prve polovine 80-ih
godina. Uporedo se javljaju i duge orijentacije. Dolazi do obnove istorijskog romana s temom
iz nacionalne prolosti, gde se, uz dela ve afirmisanih pisaca (D. osia, B. Petrovia, M.
Markova), javljaju i sasvim nova imena; Dobrilo Nenadi (1940), Petar Sari (1937), Miroslav
Savievi (1934). Prozu borhesovskog tipa, s naglaskom na fantastino, groteskno, parodijsko,
neguju, izmeu ostalih, Danilo Ki, u svojim poslednjim knjigama, i Milorad Pavi, koji je
njen glavni predstavnik. Proza modernog gradskog senzibiliteta, beogradska ili univerzalna u
tematskom smislu, suprotna je "provincijskoj prozi" novostilista. Njeni su predstavnici Momo
Kapor (1937) u nizu romana pisanih tehnikom jeans-proze, lakih, itljivih i veoma popularnih
kod mladih italaca, Milan Oklopdi (1948), Svetozar Vlajkovi (1938) i dr. Programsku
alternativu "novostilistima" dao je David Albahari (1948) u knjigama koje su nastajale uporedo
s njihovima ali na drukijim pretpostavkama. Glavne odlike njegova stila jesu: naputanje
konvencija realistikog pripovedanja, pomeranje teita dela s radnje na in stvaranja,
parodiranje, tenja k saimanju, fragmentizacija, otvorenost za uticaje svih medija od filma do
rok-en-rola. Taj model prihvata najmlaa generacija srpskih prozaista. Oni su se javili svojim
prvim knjigama krajem 70-ih i poetkom 80-ih godina a imali su i nekoliko zajednikih
predstavljanja: Najnovija beogradska pria, 1981; Nova proza novosadski krug, "Polja", 278273/1981; Gospodar pria "Republika", br. za 1984). I ovi najnoviji prozaisti, kako i njihovi
neposredni prethodnici, nastavljaju da s velikom panjom neguju pripovetku, insistirajui
posebno na onim njenim svojstvima kojima se ona najvie razlikuje od romana. "Iskuenje
saetosti", "minimalizam" to su neke poetike formule ove nae najmlae pripovetke
lansirane u krugu njenih predstavnika i kritiara.
Oivljavanje pripovetke nije ugrozilo supremaciju romana. On je i u prvoj polovini 80ih godina, kao i u prethodnim decenijama, u snanoj ekspanziji. Stvaraju ga pisci svih
narataja, od najstarijih do najmlaih, i svih knjievnih opredeljenja. Nekoliko naslova koji su
se pojavili u poslednje dve godine (1984. i 1985) pokazuju koliko su veliki rasponi u svim
ravnima, tematskoj, anrovskoj, stilskoj, koji odreuju sadanji trenutak srpskog romana:
Milorad Pavi, Hazarski renik, spoj fantastike i erudicije, roman u obliku renika; Borislav
Peki, 1999, antropoloka povest", orvelovska antiutopija; Milovan Danojli, Kao divlja zver,
nihilistiki roman ironijsko-parodijske stilizacije; Miroslav Popovi, Sudbine, hronika jednog
grada, s nekoliko isprepletenih individualnih povesti, ostvarena kontemplativnim psiholokim
realizmom; Danko Popovi, Knjiga o Milutinu, biografija jednog seljaka njim samim ispriana
i njegovim jezikom oblikovana; Radoslav Petkovi, Senke na zidu, delo sloene strukture i
neobine stilske perfekcije, s elementima pikarske fabule, borhesovske fantastike i tehnike
drugih medija. Poslednja tri pisca s ovog spiska do sada nismo spominjali. Miroslav Popovi
(1926-1985) javljao se pripovetkama u periodici i bio sasvim nezapaen pisac, Sudbine (1984),
njegova prva i jedina za ivota objavljena knjiga, odmah je shvaena kao izvanredno delo,
jedan od najboljih naih posleratnih romana. Danko Popovi (1928) objavio je nekoliko knjiga
pripovedaka i romana, malo primeenih i kod italaca i od kritike. Panju javnosti privukla je
njegova istorijska drama Karaoreva smrt, igrana na televiziji 1984, ali je tek s Knjigom o
Milutinu (1985) stekao najiru popularnost. To je u ovom trenutku jedna od najitanijih naih
romana. Radoslav Petkovi (1953) predstavnik je generacije koja dolazi. Senke na vodi (1985),
kao i dva prethodna romana ovog pisca, pokazuju, osim njegova neospornog dara, sigurnost
vladanja sloenim tehnikama savremenog romana i usavrenost knjievnog zanata. A to nisu
samo njegove vrline, to su, umnogome, obeleja sadanjeg trenutka u razvoju srpskog romana.
Poezija

220

Poezija u prvim posleratnim godinama izravno se nastavlja na ratnu i predratnu

naprednu poeziju. Ona je, budui neposrednije od proze zahvaena zbivanjima na istorijskoj i
politikoj sceni, ostala vie pod uticajem trenutnih prilika i raspoloenja. Bila je to poezija
borbenog zanosa, poezija "ratnika i prugaa", pragmatina, utilitarna, narodska, sva u tenji da
bude na razini zahteva stvarnosti.
Razvoj nae posleratne poezije poinje suprotstavljanjem tom nainu pevanja. Prvi
oblik suprotstavljanja bio je tradicionalan: pesnici se okreu linim emocijama, ispovedaju se,
otkrivaju trenutku svoje intime. Poezija subjektivnog lirizma u poetku je negovana gotovo
skriveno, polulegalno, a zatim je postepeno preplavila listove i asopise. Nasuprot
programiranome kolektivnom optimizmu javila se, esto kod istih pesnika, kad preu s
kolektivnog na lino, eleginost, melanholija, bolna rezignacija, potreba za alkoholiarskim
zanosom, boemstvo. U tom rasponu sazrevala je prva generacija posleratnih pesnika, u koju
spadaju: Risto Toovi (1923-1986), pesnik borac, u poetku jedan od ideologa mladih, kasnije
dao poeziju intimnih ispovesti, ustreptalu pred prirodom, melanholinu i romantinu; Slavko
Vukosavljevi (1927), autor jedne od najpoznatijih naih revolucionarnih poema, Kadinjaa
(1950), Mira Alekovi (1924), pesnik omladinskog zanosa, popularna naroito u dejoj
poeziji; Svetislav Mandi (1921), prisutan poetkom 50-ih godina lirikom mekih i blagih
raspoloenja, sanjalakom i eleginom; Branko V. Radievi (1926), plodan podjednako u
poeziji i prozi; Dragoslav Grbi (1926-1983) koji je, uz liriku intimnog, preteno kamernog
karaktera, pisao i pripovetke, romane, drame; zatim neto mlai, Laza Lazi (1929), pesnik
Intima (1956); Florika Stefan (1930), dvojeziki, srpski i rumunski, pesnik velike plodnosti,
uronjen u zaviajni, ravniarski ambijent; Miroslav Anti (1932-1986), boemski raspevan, sa
irokim rasponom, od prisnog lirizma do estradne poezije, izvanredan u dejoj lirici. Krugu
prvih posleratnih pesnika pripada i Slobodan Markovi (1928), slian svojim vrnjacima, ali
svestraniji i istrajniji u svojim pesnikim tenjama, boem, sledbenik Rake Drainca, srpski
Jesenjin, "tuni pesnik malih stvari ... i velikih pijanstava, romantinih uzleta i begova, velikih
jadikovki". Starinskom melodijom, pomalo setnom, nostalginom, jednostavnim i spontanim
izrazom, koji se povremeno teko opire padanju u banalnost i sentimentalnost, on je izrazio
nemir pesnika u modernom svetu, njegovu raspoluenost izmeu udnje za punoom ivota i
bolne praznine nastale iz oseanja vlastite otuenosti i naputenosti u svetu.
Njegov vrnjak Stevan Raikovi (1928) glavni je predstavnik poezije subjektivnog
lirizma u naoj posleratnoj poeziji. On se uklapa u onu liniju srpskog pesnitva koju ine nai
najizrazitiji lirici: Branko, Dis, Crnjanski, Desanka, Dedinac, ali ne toliko po uticajima koje je
pretrpeo koliko po osnovnim tenjama to su ga pokretale u stvaranju. Slino njima, i on je sav
okrenut svetu prirode, liu i travama, plavom nebu, reci. U svojim pesnikim zbirkama,
naroito onima iz ranog i srednjeg razdoblja u svom stvaranju (Detinjstva, 1950), Pesma tiine,
1952; Balada o predveerju, 1955; Kasno leto, 1958; Tisa, 1961), on je izrazio oseanje
spokojstva u nedrima prirode, jedinstvo s biljem, radost u povratku reci detinjstva. Grad je u
njima prisutan iskljuivo po svojim negativnim odreenjima, kao mesto otuenosti,
usamljenosti i izgubljenosti ovekove. Okretanje prirodi oblik je bega iz grada, iz civilizacije,
nain da se uspostavi narueno jedinstvo pesnika i sveta. U kasnijim knjigama Raikoviev
"misaoni lirizam" proima se traginim doivljajem prolaznosti i smrti (Kamena uspavanka,
1963; Prolazi rekom laa, 1967), Zapisi o crnom Vladimiru, 1971, i dr.). U pesnikoj tehnici i
izrazu on je privrenik tradicionalnih oblika i vezanog sloga, a svoj najvei domet dao je u
strogoj
formi
soneta.
Ve godinama naa knjievnost ivi u znaku uporne mistifikacije sa pojmom
oseajnosti. Pod dirljivim geslom: od srca k srcu... nudi jedan standardizovani (u
meunarodnim razmerama) malograanski sentimentalizam", napisao je Zoran Mii u lanku
Pevanje i miljenje, objanjenom u knjizi Re i vreme 1953, iste godine kada se pojavila i
jedna od najznaajnijih posleratnih naih pesnikih knjiga, Kora Vaska Pope, a godinu dana

221

posle pojave 87 pesama Miodraga Pavlovia. Te tri knjige, prva u kritiko-teorijskoj a druge
dve u stvaralakoj ravni, odluno raskidaju s poezijom "mekog i nenog timunga" i
obeleavaju poetak novog pravca koji e dati peat pesnikom stvaranju 50-ih i 60-ih godina.
Pesnici izrazito antiromantiarske orijentacije Vasko Popa i Miodrag Pavlovi razline su
pesnike individualnosti, s razliitim odnosom prema tradicionalnom i modernom. Vasko Popa
(1922) dunik je predratnih nadrealista ali i njihovog antipoda Momila Nastasijevia.
Nadrealistima je blizak aloginou svojih slika i sintagmatskih spojeva, naroito u prvim
knjigama, dok ga s Nastasijeviem vezuje tenja k stegnutom izrazu, zatim traenje pesnikih
izvora na domaem tlu, u narodnoj poeziji, folklornim predstavama i srednjovekovnoj
knjievnosti. Popina poezija ne moe se ipak svesti ni na jedan od tih uzora. Za razliku od
nadrealista, Popa ne prihvata iracionalno kao ishodite poezije. Pesma se ne gradi po diktatu
podsvesti, ona je plod racionalnog cilja, izraz klasicistike svesti o formi. Iako mu je s
Nastasijeviem, uz ostalo, zajedniko i to graditeljsko svojstvo, on se od njega odvaja time to
iz svoje poezije sasvim iskljuuje religioznu i folklornu mistiku. Premda svoje slike ispreda od
mitske grae, njegova bitna odlika nije uranjanje u mitsko, nestajanje u arhainom, nego,
naprotiv, savladanost mitskog i arhainog i okrenutost modernome. Kao ni kod Nastasijevia,
ni kod Pope pesma se ne javlja sama za se, ve se uklapa u vee celine, krugove, knjige, opus,
pa tek u tom sklopu ona dobija pun smisao. U osam njegovih do sada objavljenih knjiga moe
se pratiti postepeno izgraivanje jednoga pesnikog kosmosa. Prve dve, Kora (1953) i
Nepoin-polje (1956), u simbolikim antropomorfnim slikama predela, predmeta i radnji,
doaravaju predstavu sveta kao venog sukobita, nepoin-polja, na kojem se ovek rve s
neprijateljskim silama, olienim u mitskim udovitima. Od te slike pesnik se okree srpskoj
paganskoj mitologiji, iz ije grae stvara moderni kosmogonijski mit (Sporedno nebo, 1968),
ispreda priu o mitskim precima srpskog naroda (Vuja so, 1976), ili u spoju mitskog i
istorijskog otkriva dublje slojeve smisla linosti, dogaaja i graevina iz srpske prolosti
(Uspravna zemlja, 1972) ili iz savremenosti i blie prolosti nae zemlje i sveta (Kua nasred
druma, 1976). Posle istorijskih i mitolokih traganja pesnik se vraa svakodnevnom ivotu,
oblikujui niz sasvim obinih situacija, sliica iz svakodnevne stvarnosti, s neim idilinim u
sebi, u kojima se i sam esto javlja kao junak (ivo meso, 1976; Rez, 1981). Posmatrano u
celini, Popino pesniko delo nastalo je u spoju sakralnog i profanog, mitskog i istorijskog,
arhainog
i
modernog,
tragike
i
humora.
Slinu pokretljivost, istraivaki nemir i dinamizam u razvoju pokazuje Miodrag
Pavlovi (1928). U njegovoj poeziji spaja se poetika modernog s klasinim estetskim idealima,
nespokojstvo savremenog sveta s dalekim istorijskim seanjima. U prvim knjigama (87
pesama, 1952; Stub seanja, 1953) on je odluan pobornik modernog, izazovan u odnosu na
vladajui ukus i stil. U iskidanim reenicama izrazio je uas pred razaranjem sveta, dao slike
masovnih klanja, razorenih gradova, leeva na ulicama, apokaliptine vizije atomskog
unitenja sveta. Iz te more pesnik trai mogunosti izlaza: on se okree prirodi kao moguem
utoitu (Oktave, 1957), a zatim uranja u prolost nae civilizacije. U pet meusobno
povezanih knjiga (Mleko iskoni, 1963; Velika Skitija, 1968; Nova Skitija, 1970; Hododarje,
1971; Svetli i tamni praznici, 1971) Pavlovi je pesnik istorije i kulture, koji u minulom trai
korene savremenosti. Pesnikim govorom, u kojem se prepliu razlini elementi, klasini i
srednjovekovni, folklorni i moderni, opevao je propast antikog sveta, pojavu Slovena, uspon
Srba, opisao znaajna mesta i predele, tragao za kljunim simbolima savremene civilizacije. U
kasnijim knjigama (Zavetine, 1976; Karike, 1977; Pevanje na viru, 1977; Bekstvo po Srbiji,
1979; Vidovnica, 1979; Divno udo, 1982) njegovo duhovno obzorje jo se vie iri, rasponi
poveavaju, muzi istorije stie u pomo muza arheologije. Istovremeno u njegove pesme
prodiru predmeti i ustanove savremene potroake civilizacije. Sudbina ljudskog drutva data
je u napetosti izmeu dva suprotna pola, neolita i modernog velegrada, od kojih je prvi simbol
izgubljene vedrine i spokojstva, a drugi rastrojstva i dehumanizacije savremenog sveta. U

222

pesnikom pristupu pojavljuju se elementi humora, satire i parodije, izraz se zgunjava a u

pojedinim
pesmama
on
tei
saetosti
poslovikog
kazivanja.
Nov narataj pesnika, koji se afirmie u drugoj polovini 50-ih godina, doao je na
pripremljen teren i ve na samom poetku pokazao niz prednosti to su im omoguile brz
prodor u knjievnost: znatnu knjievnu kulturu, poznavanje stranih jezika i svetske poezije,
negovanost izraza, ovladanost raznim pesnikim tehnikama, preuranjenu zrelost. U tom
narataju javlja se nekoliko orijentacija. Najizrazitija je neosimbolika. Njoj pripada glavni
pesnik ovog pokolenja Branko Miljkovi (1934-1961). On je prekratio ivot u dvadesetsedmoj
godini i tim inom snano obeleio svoju poeziju, koja je od poetka bila zaokupljena motivom
smrti. Ostavio je iza sebe zbirke Uzalud je budim (1957), Poreklo nade i Vatra i nita (obe
1960), i knjigu rodoljubivih pesama Smru protiv smrti (1959), koju je napisao zajedno s
crnogorskim pesnikom Blaom epanoviem (1934-1966). Pisao je takoe eseje i kritike,
prevodio poeziju s ruskog i francuskog. U celom tom opsenom radu pokazao je neumornost i
urbu ali i umetniku disciplinu i samosvest. Miljkovi je pesnik intelektualac, uveren da je
pesma izraz patetike uma, a ne srca, da se ona dostie umom" i da izraava "stanja uma", a ne
duevna raspoloenja. Po obrazovanju filosof, on je verovao da se mogu prepevati filosofski
sistemi. Zato se vraao prvim grkim filosofima, naroito Heraklitu, dovodei u vezu njihovo
uenje o praelementima s modernom filosofijom bia. U pesnikom izrazu teio je da spoji
moderna istraivanja s klasinim zahtevima, zalagao se za savrenstvo kao najvei ideal
pesme, smatrao da "nema velike poezije bez stroge i odreene forme", bio vrstan versifikator i
jedan od obnovitelja soneta u naoj posleratnoj poeziji. Odbojan prema tradicionalnoj
subjektivnoj lirici, on je na drugoj strani pokazao otvorenost prema nekim drugim
tradicionalnim vrednostima: negovao je socijalnu i rodoljubivu poeziju, nadahnjivao se
motivima i simbolima iz nae narodne pesme.
Neosimbolisti su, pored ostalih, Borislav Radovi (1935) i Velimir Luki (1935). Slino
Miljkoviu, Radovi je zaokupljen idejom o istoj, "savrenoj" poeziji. Njegove su pesme do
sri ispunjene sveu o sebi, one su kao to je primeeno, poetocentrine i pesmocentrine. U
njima nalazimo barokno obilje slika, sklonost k neuobiajenom, izuzetnom, negovanost izraza i
oblika, inovacije u leksici i sintaksi, umetnost rei to podsea na vetinu rezbara. Sline
sklonosti ispoljio je V. Luki u pesmama skladno graenim, oienim od svakodnevnog i
obinog, satkanim "od krhkog tkiva vizija i sanjarija". Iskazao se potpunije u drami.
Neosimbolistima su bliski neoklasicisti. I jedni i drugi su s naglaenim esejistikim i
intelektualnim sklonostima. Ali za razliku od neosimbolista, neoklasicisti nisu okrenuti prirodi
nego istoriji, koja je za njih vrhovna uiteljica ivota, skrovite iskustva i mudrosti. Ta
orijentacija primetna je kod M. Pavlovia, posle tree njegove knjige, Oktave. Meu ostalim
sledbenicima te orijentacije izdvaja se Ivan V. Lali (1931), pesnik a artistikim sklonostima i
klasinim estetskim idealima. Objavio je vie od deset knjiga pesama, meu kojima se
izdvajaju: Melisa, (1959), Argonauti i druge pesme (1961), Smetnje na vezama (1975) i dr.
Lali se bavi i kritikom, dramom i prevoenjem. Iako kontinentalac, Beograanin, on je, slino
Duiu, po duhu Mediteranac. Njegovi su stihovi ispunjeni vedrinom primorskih pejzaa,
dahom leta i trepetom mora. Ali njegov Mediteran nije, kao Duiev, renesansni i romanski,
nego helenski i vizantijski. Vizantija privlai Lalia, kao i mnoge druge savremen srpske
pesnike i istraivae, neodoljivom snagom. Njoj se prilazi s oseanjem srodnosti, s tenjom za
otkrivanjem vlastitih duhovnih kontinuiteta, svog mesta u optoj kulturi. Laliu je blizak Jovan
Hristi (1933), pesnik, dramski pisac i esejista, u poeziji kontemplativan, diskursivan,
retorian, s prizvukom blage nostalgije. I njega privlai helenski svet, ali ne Vizantija nego
Aleksandrija.
Posebnu skupinu, suprotnu i neosimbolistima i neoklasicistima, ine pesnici
neoromantiarske orijentacije. Oni su nastavljai poezije subjektivnog lirizma iji je glavni
predstavnik u prethodnom narataju Raikovi. Najistrajniji je u tom opredeljenju Boidar

223

Timotijevi (1932), izrazit lirik, neposredan, izvoran, gipka, melodina stiha, kojim je izrazio
oseanje blagosti, vedrine, stiane melanholije. Folklornu sveinu i istotu oseanja uneo je u
svoju poeziju Dragan Kolundija (1938), rustikalan, idilian slikar zaviajnih predela. Vezanost
za rodno tlo i smisao za pejzae, ali mnogo temperamentnije, emocionalno razuzdanije, ispoljio
je Milovan Danojli (1937), naroito u svojoj prvoj knjizi pesama Uroeniki psalmi (1957).
Razvio se viestrano, u poeziji, dejoj poeziji, esejistici, a u poslednje vreme, naroito, u prozi.
Tradicionalno polazite ove poezije postepeno se menja pod uplivom vladajue modernistike
struje ali i u individualnim istraivanjima, u nastojanju svakog pesnika da otkrije neko svoje
privilegovano podruje, gde e najvie biti kod svoje kue. Vuk Krnjevi (1935) posegnuo je
za melodijom i stilskim formulama starinske pesme, posebno bugartice, i za znakovima i
simbolima na stecima i u drvenim legendama i predanjima. Ljubomir Simovi (1935), posle
nekoliko knjiga vedre mladalake lirike, romantino intonirane, dao je u tzv. vojnikim
pesmama nadahnutu poeziju rodnog tla, u kojoj je progovorila Srbija ratnika i seljaka
(lemovi, 1967; Vidik na dve vode, 1980; Istonice, 1984; Hleb i so, 1985. i dr.). U njoj se
istorijsko iskustvo naroda iskazuje govornim jezikom, patetika istorije razbija se ironijom,
humorom i parodijom, strahote iz prolosti pojaavaju se apokaliptikom vizijom budunosti.
Simovi takoe pie drame i eseje o starim i novim srpskim pesnicima. U preorijentaciji srpske
poezije prema selu i narodu, koja je dola posle zamora od apstraktnosti i univerzalizma
modernista, znaajno mesto ima poezija sela. "Seljaci-pesnici" javili su se irom Srbije a
najvie po gruanskim selima, kolektivno su nastupili u antologijama Orfej meu ljivama
(1963) i Cvetnik (1967), a zatim su se okupili oko asopisa za knjievnost i kulturu sela
"Raskovnik" (pokrenut 1968). Iz mnotva imena, pripadnika raznih generacija, moemo
izdvojiti samo nekoliko: Momila Teia (1911), od starijih, a od mlaih Srboljuba Mitia
(1932), Dobricu Eria (1936) i Milenu Jovovi (1931). Toj rustikalnoj struji suprotna je
moderna urbana poezija. Pripadnik sarajevskog kruga Duko Trifunovi (1933) otkriva
razliite vidove savremenog ivota jezikom estradnim, ironinim, u koji prodire govor ulice, a
Dara Sekuli (1931) reske evokacije poratnog detinjstva, s elementima folklornog i mitskog.
Slian pokuaj ini Mirjana Stefanovi (1939) u pesmama pisanim argonom beogradske
omladine.
Poetkom 60-ih godina javlja se reakcija na neoklasicistiku orijentaciju prethodnog
narataja. Ta reakcija je u osnovi neoromantiarska, samo to njoj nije u osnovi bio
tradicionalni subjektivni lirizam, kao kod pesnika 50-ih godina nego senzualno-humorna
poezija meuratnih pesnika, Rastka Petrovia, Rade Drainca i ranog Davia. Najodluniji u
poricanju tekog, hermetinog intelektualizovanog pesnitva Branislav Petrovi (1937) dao je
estradnu, ulnu poeziju stvarnosti, proetu rablezijanskim smehom kao izrazom radosnog
otkrivanja sveta. U njegovom pesnikom govoru prepliu se neobine slike i metafore s
prozaizmima, konverzacijskim jezikom i raznim vrstama argona. Drugi vid pribliavanja
poezije ivotu ostvario je Matija Bekovi (1939). Njegov je dar lirski i satirini, a njegov
razvoj ide od vedre ljubavne lirike preko estradne poezije, izazivake, narcisoidne, podrugljive
do angaovane satirine poezije u poemama Ree mi jedan oek (1970), Mea Vuka manitoga
(1976) i Lele i kuku (1978), ostvarenim u dosad nesluenom jezikom bogatstvu jednoga
gotovo izumrlog govora iz crnogorskih brda. Nove vidove pesnikog aktivizma i
angaovanosti ostvarili su Boidar ujica (1936) i Vito Markovi (1935), prvi emotivan, esto
patetian, sledbenik nadrealista i futurista, drugi misaon i humoran, okrenut folklornim
izvorima.
Potkraj 60-ih godina javlja se nov narataj pesnika koji donosi poeziju analognu
stvarnosnoj prozi. Taj pravac nastavlja se i u narednoj deceniji, kada dobija svoju konanu
fizionomiju, a traje sve do danas. Uporedo s tim osnovnim, matinim tokom savremenog
pesnitva, javlja se i velik broj drugih, naporednih ili sporednih. Svi se oni meusobno
dopunjuju i prepliu tako da je panorama savremene poezije puna unutarnje napetosti i

224

dinamizma. Tradiciju subjektivnog lirizma, veoma plodnu u srpskoj poeziji, nastavljaju:

Slobodan Rakiti (1940), blizak Raikoviu, s oseanjem za istorijsku perspektivu pesnikog
razvoja, Dragan Dragojlovi (1941), zatim Dragomir Brajkovi (1947), Darinka Jevri (1947),
Radomir Andri (1944). Oseanje za tradiciju ali drukijeg smera ispoljio je i Alek
Vukadinovi (1938), sledbenik Nastasijevia, Vinavera, Kodera, Vukadinovieve pesme,
tradicionalnog stiha (osmerac, deseterac i dr.) i strofe (kvarta, sekstina itd.), s obaveznim
rimama, ostvarene su gustom, tamnom i poneto apstraktnom simbolikom. Neosimbolistike
tenje karakteristine su i za Boidara Milidragovia (1939), koji, uz pesme, pie i pripovetke i
romane, a donekle i za Milana Miliia ((1941), Dubrovanina koji se afirmisao u
beogradskom pesnikom krugu. Neki pesnici na skrupulozan nain odnose se prema formi i
stihu. Rajko Petrov Nogo (1945) povezuje doivljaje svakodnevnog i banalnog sa strogou
forme, buntovnost gortaka s izvornim oseanjem jezika. Ijekavac po zaviaju i obrazovanju,
Nogo spada u one srpske pesnike koji svoje stihove piu s oba srpska knjievna izgovora,
ijekavtinom i ekavtinom. Istorijska tradicija, folklor, nacionalni i opti mitovi to su stara
pesnika vrela to nisu presuila. U savremenoj poeziji preovlauje ironino-parodijska
interpretacija mitskog i folklornog, kojom se mit razara, desakralizuje. Uz M. Bekovia, koji
je zapoeo ovu liniju, tu spadaju: Boko Bogeti (1940), pesnik istorijskog, oslonjen na
Njegoa; Gojko ogo (1940), folklorno izvoran, parodian i polemian; Milorad Pavi,
predstavnik eruditne poezije, Zvonimir Kosti (1950). Poezija "novog stila" pak sva je
okrenuta stvarnosti, uvek spremna da izie u susret zahtevima i oekivanjima italaca. Zato
naputa visoko kultivisani stil i progovara neizbruenim oporim jezikom, aritmikim stihom i
izrazom u kojem su sve naglaeniji racionalni elementi, prozaizmi i narativni postupci. U nju
prodiru i niski, prizemni, banalni vidovi ivota. Istovremeno, ta poezija je otvorena i prema tzv.
viim ili specijalnim sferama, od mita i istorije do politike i savremenih mas-medija. Jedan od
glavnih predstavnika te orijentacije Raa Livada (1948) povezuje "svakodnevno pozorite"
ivota s mitskom slikom sveta. Njegova poezija je ironina, buntovna, protestna, proeta
gorkim saznanjima o sadanjosti i prolosti. U znaku tog novog verizma stvara itav niz
pesnika. Milan Komneni (1940), znaajan i kao esejista i kritiar, Stevan Tonti (1948),
Simon Simonovi (1946), Vujica Rein Tuci (1941), Mirko Magaraevi (1946), Ivan
Gaanski (1937), Miroslav Maksimovi (1946), Milan Nenadi (1947) i dr. Slika sveta koju
oni grade nije ni neutralna ni objektivna, a najmanje je afirmativna, ona je negativna, kritika,
data s ironinom distancom, liena svake patetike i sentimentalnosti. Ponekad je ta slika data iz
humornog rakursa. Da je humor, koji je nekada bio povlaeno podruje proze, preselio u
poeziju pokazuje vie savremenih pesnika: Aleksandar Sekuli (1937), Ibrahim Hadi (1944),
Ivan Rastegorac (1940), Jovan Zivlak (1947), Duko Novakovi (1949), Radmila Lazi (1949),
i dr. Njihov je humor bez blagosti i vedrine, crno je obojen, razoran, sav u znaku
razobliavanja i demaskiranja. Pa ipak on ne ide nikad do kraja u negaciji a u izvesnim
sluajevima postaje afirmativan, oslobaajui. Takav humor, karakteristian naroito za neto
starijeg B. Petrovia, nalazimo i kod Adama Puslojia (1943), pesnika velike verbalne energije
i plodnosti. U njegovoj poeziji spaja se humorni avangardizam i antipoetizam s apsolutizacijom
aktivizma shvaenog u egzistencijalnom smislu. Pusloji je s grupom istomiljenika
proklamovao nov pesniki pokret, klokotrizam, koji svojim antitradicionalizmom i
antinstitucionalizmom, zatim svojom tenjom za osloboenjem poezije od svih stega,
predstavlja novu varijantu nadrealizma. Na nadrealistika iskustva naslanja se i druga jedna
struja, suprotna humornoj poeziji, koju ini poezija surovosti. Iako polazi od u zbilji
prepoznatljivog sveta, ona nosi obeleja demonskog, dijabolinog, egzorcistikog, to
pokazuju, naroito, Milutin Petrovi (1941), pesnik eliptian, iskidane sintakse, "koja pulsira
kao pod dejstvom elektrinih okova", i birane ali stilistiki funkcionalizovane interpunkcije, te
Novica Tadi (1949), hermetian, oskudan u izrazu, ali estoke imaginativne snage, iji je svet
pun bezoblinih i bezlinih udovita to nasru odasvud. Na drugom kraju ove iroke lepeze,

225

tano nasuprot tradicionalnom subjektivnom lirizmu, nalazi se eksperimentalna signalistika

poezija iji stvaraoci najznaajniji meu njima su Vladan Radovanovi (1932) i Miroljub
Todorovi (1940) kombinuju verbalne s vizuelnim, zvunim i gestualnim elementima.
Todorovi je svoj koncept poezije proglasio za nov pesniki pravac, signalizam.
Krajem 70-ih i poetkom 80-ih godina pojavljuje se nov pesniki narataj. On jo nije
izgradio svoju fizionomiju niti su njegovi predstavnici kritiki vrednovani (za razliku od
najmlae proze, koja je pobudila ivo zanimanje kritike). Oigledno je njihov dug prethodnoj
generaciji, naroito onim njenim predstavnicima koji su se najvie udaljili od ranijeg naina
pevanja. Svoje prve knjige, kao i najmlai prozaisti, objavili su u dvema omladinskim
bibliotekama, "Pegaz" (Beograd) i "Prva knjiga" (Novi Sad), a u dva maha zajedniki,
panoramski predstavljeni (u asopisu "Knjievnost", br. 7-8, za 1985. i u listu "Zora", u
Svilajncu, br. 11, mart 1984).
Drama i Satira
Posleratna srpska drama pokazala je najsporiji napredak. Opti pravac njenog razvitka,
istovetan kao i u poeziji i prozi, ide od propagandnih tekstova do modernih umetnikih formi.
Za vreme rata i neposredno posle osloboenja nastalo je mnotvo skeeva s temama iz borbe i
obnove, koji su bili "namenjeni ostvarivanju dnevnih propagandnih zadataka". S obnovom
pozorita, obnavlja se i rad na drami. Na scenama se izvode preteno prevedena i domaa
klasina dela, ali ima i po koji nov dramski komad. Broj tih komada u prvih deset godina
nakon zavretka rata nije velik: desetak jednoinki i otprilike isti broj komedija i drama. Njih
piu poznati psici, predstavnici socijalne i ratne literature (S. Kulenovi, . Minderovi, B.
opi, O. Bihalji-Merin i dr.), ili pojedini glumci (npr. Jovan Gec i Dragutin Dobrianin, ija je
komedija Zajedniki stan doivela velik uspeh na sceni). Javlja se i nekoliko pisaca za koje
drama predstavlja glavno podruje knjievnog stvaranja. Milan okovi (1908), poznat jo od
pre rata kao dramski pisac, vraa se ponovo drami. Njegov dramaturki postupak je
tradicionalan, konflikti se u njegovim dramama zasnivaju na starovremenski shvaenom
moralu, pa opet one su izazvale dopadanje kod gledalaca. Na komediji je radio ak Konfino
(1892-1975). Moderniji vid drame negovao je Josip Kulundi (1899-1970), poznati reiser i
profesor Pozorine akademije. Za njegove drame reeno je da su "pirandelovske s
antipirandelovskim zakljucima". One su veoma scenine, sigurne u korienju elemenata
pozorinog jezika, ali nedovoljno motivisane, iskonstruisane, proizvoljne u postavci radnje i
karaktera. Realistiku psiholoku dramu neguje Miodrag urevi (1920), poznat i kao
pripoveda i romanopisac. Napisao je tridesetak radijskih i televizijskih drama i nekoliko
pozorinih
komada.
Najvaniji dogaaj u razvoju posleratne drame bila je pojava komada Nebeski odred
(1956), iji su autori ore Lebovi (1928) i Aleksandar Obrenovi (1928). Iako je tema ratna,
delo nema nieg zajednikog s dotadanjim dramama o ratu. Ono spada u drame "filosofskog
senzibiliteta": linosti su dovedene u graninu situaciju, pred lice smrti, u njihovim reima
postavljaju se osnovna pitanja egzistencije. Oba pisca nastavila su da piu drame, bilo zajedno
bilo svaki za sebe. Od njihovih kasnijih komada izdvajaju se: Haleluja (1964) . Lebovia, gde
su, kao i u Nebeskom odredu, tema koncentracioni logori i gasne komore, i Varijacije (1958) A.
Obrenovia, etiri lirski intonirane jednoinke o sudbini malih ljudi. Njihove drame kreu se
izmeu realizma i simbolizma. Istom tipu gravitiraju i drugi pisci: Ivan Studen (1929), poznat
naroito po drami Vod (1968), o sukobu Karaora i kneza Miloa, Vuk Vuo (1937), koji, uz
drame,
pie
i
romane.
Drugi vid drame predstavlja mitsko-poetska drama. Njen nagovetaj nalazimo u drami
O. Bihalji-Merina Nevidljiva kapija (1956), koja sadri priu o Antigoni prenesenu u okolnosti
pokreta otpora. Glavni predstavnici ove drame jesu pesnici Miodrag Pavlovi, Jovan Hristi i

226

Velimir Luki te kritiar Borislav Mihajlovi-Mihiz. Pavlovi neguje intelektualnu i filosofsku

dramu blisku pozoritu apsurda. Hristi prihvata mitske i sakralne teme, preteno iz grke
mitologije, ali im prilazi s druge strane, na apokrifan nain (etiri apokrifa, 1970). Najplodniji
u dramskom stvaranju jeste V. Luki. On pie politike tragikomine farse, u kojima je tema
totalitarna vlast. Meu njima je najpoznatija farsa Dugi ivot kralja Osvalda (1963). Odlike
njegovog stila jesu: groteskna alegorinost, fantastika, komika apsurda. B. Mihajlovi-Mihiz
ima druga polazita: motive iz nae narodne poezije istorije. Njegove drame odlikuju se
ivou radnje, duhovitim dijalozima, sklonou paradoksima i intelektualnim raspravama.
Najbolja
mu
je
drama
Banovi
Strahinja
(1963).
U drugoj polovini 60-ih godina u drami se dogaa neto slino to i u poeziji i prozi:
zaokret od apstraktnog univerzalizma k materijalnoj konkretnosti, od mita ka ivotu, od
prolosti ili savremenosti k sadanjosti. Meu dramskim vrstama izbija u prvi plan ona kojoj
srpska drama duguje svoje najznaajnije rezultate, komedija. Njen obnovitelj jeste Aleksandar
Popovi (1929), koji je jedno vreme skoro neogranieno vladao na naoj sceni. U njegovim
dramama nema fabule, nema vrsto ocrtanih karaktera; glavni konstituent dramske radnje jeste
jezik, u kojem se projektuju odlomci ljudskih odnosa, izranjaju likovi i situacije. Postupci
kojima Popovi gradi svoje igre izrazito su moderni, bliski savremenom teatru apsurda, ali je
svet to se u njima otkriva domai, proizvod nae tradicije i naih mentaliteta. Od etrdesetak
pozorinih komada, te veeg broja radijskih i televizijskih drama i drama za decu, izdvajaju se:
arapa od sto petlji (1965), Sablja dimiskija (1965), Krmei kas (1966), Razvojni put Bore
najdera (1967), Kape dole (1968), Druga vrata levo (1969) i dr. I romansijer Borislav Peki
razvio se i kao dramski pisac, napisavi velik broj dramskih groteski i sotija, meu kojima se
izdvaja dramolet Generalni ili srodstvo po oruju (1970), duhovita persiflaa rata i militarizma.
Pesnik Ljubomir Simovi dao je modernu, ironinu interpretaciju tradicije i istorije. Njegova
poetska drama Hasanaginica (1974), na temu poznate narodne balade, u belom stihu, i
komedija udo u arganu (1975), bliska po duhu njegovim vojnikim pesmama, spadaju u
najvie izvoena savremena dramska dela na jugoslovenskim scenama. Suprotan odnos prema
tradiciji ima arko Komanin (1934), patetian, s naglaskom na sudbinsko i tragino, u
dramskoj trilogiji (Prorok, 1970); Pelinovo, 1972; Ognjite, 1973), tematski vezanoj za
zaviajni, crnogorski prostor. U istim okvirima i na istim pretpostavkama nastali su i njegovi
romani. Komedija ima i dalje vodee mesto. Sedamdesetih godina u toj vrsti javlja se novo
ime, Duan Kovaevi (1948), kojeg su gledaoci i kritika pozdravili kao dostojna nastavljaa
srpske komediografske tradicije. U svojim komedijama dao je izokrenutu, grotesknu sliku
palanakog, balkanskog mentaliteta i naih naravi (Maratonci tre poasni krug, 1973;
Balkanski pijun, 1983, i dr.). Smisao za komino i satirino, savremenost tematike, kritinost,
zaokupljenost raznim vidovima naih mentaliteta karakteriu i dramsko stvaranje najmlaih
pisaca, koje je u kvantitativno i kvalitativno u stalnom usponu i stalno praeno i podsticano
radoznalou
i
nepodeljenim
simpatijama
zahvalnih
gledalaca.
Satirino se javlja ne samo u drami nego i u svim drugim vrstama. U ovom trenutku
ono je jedna od glavnih komponenti itave knjievnosti. Iako nije bila tako izraena kao danas,
satira je ivela i u prethodnim fazama posleratne literature. Njen je obnovitelj B. opi, s
uvenom svojom Jeretikom priom iz 1950. S tom i s nekoliko dugih satirinih pripovedaka
on je postao jedan od vodeih pisaca posleratne srpske satire. Ko je satiru uneo u roman, A.
Popovi u komediju, Bekovi u poeziju... Ali satira nije samo gost u tim vodeim vrstama,
uljez koji u poetku zauzima sasvim skromno mesto a zatim se sve vie i vie iri. Postoje i
naroite vrste koje su specifine za humor i satiru. To su, po pravilu, sitne i najsitnije forme
koje nastaju i ive u meuprostoru knjievnosti i publicistike: zapis, feljton, crtica, satirina
pesma, basna, aforizam. U poetku one se neguju gotovo iskljuivo u humoristikom listu
"Je", a zatim postepeno prodiru i u ozbiljnu tampu, u knjievne i neknjievne listove, u
dnevnu tampu, na radio i televiziju, ak i u glasilo SKJ "Komunist". Ima vie pisaca koji su se

227

specijalizovali za novinsku satiru. U satirinom feljtonu, izvesno vreme sredinjoj satirinoj

vrsti, istakli su se Ljubia Manojlovi (1913), Vasa Popovi (1923), pesnik Matija Bekovi i,
naroito, Vladimir Bulatovi Vib (1931), novinar "Politike", 60-ih godina vodee pero nae
satire. Satirine pesme piu mnogi, od Mileta Stankovia (1911), kao najstarijeg, do mlaih i
najmlaih, meu kojima se izdvaja Milovan Vitezovi (1944). U satirinoj basni ostali su
usamljeni pokuaji rano umrlog ivka Stojia (1941-1977). Najburniji razvoj doivljava
satirini aforizam. On se javlja u drugoj polovini 60-ih godina pod uticajem poljskog satiriara
Stanislava Jirija Leca ali se oslanja i na bogatu usmenu tradiciju politikog vica i anegdote.
Prve impulse dali su mu Branislav Crnevi (1933) svojom zbirkom aforizama Govori kao to
uti (1966) i Pavle Kovaevi (1940) zbirkom Do sarkazma i natrag (1967). Kasnije se
aforizma prihvataju i mnogi drugi pisci, kako oni koji su stekli ime u drugim satirinim
vrstama tako i sasvim novi pisci. Kao satiriar stekao je veliku popularnost Duan Radovi
(1922-1984). Njegovi aforizmi, koje je pod naslovom Beograde, dobro jutro itao na radiju,
godinama su budili Beograane. Nov polet aforizmu donosi najmlaa generacija satiriara, koji
poinju objavljivati svoje priloge u listu "Student" 1979. a zatim i drugde. Kolektivno su
predstavljeni u omladinskom literarnom glasilu "Knjievna re" (u vie brojeva 1984. i 1985).
"Sve njih", kao to je primeeno, "pored zavidnog talenta, krasi vanredna upornost u otkrivanju
znaenjskog potencijala rabljenih sintaksikih obrazaca, precizna jezika kombinatorika i
smelost
angamana
u
aktuelnim
prividno
dnevnim,
politikim
temama."
Neki od spomenutih satiriara stvaraju u jo jednoj oblasti, u knjievnosti za decu:
Branko opi, Duan Radovi, Aleksandar Popovi, Branislav Crnevi, Milovan Vitezovi.
Ta simbioza satirinog i dejeg, na prvi pogled neoekivana, nije nimalo neobina. Otkrivamo
je i u drugim epohama. Zmaj je bio i satirini i deji pesnik. Jedna od najboljih satira u svetskoj
knjievnosti, Sviftova Guliverova putovanja, danas se ita kao roman za decu i omladinu. Ovo
je prilika da se spomenu jo neki vaniji nai pisci za decu, kao to su: pesnici Dragan Luki
(1929) i Ljubivoje Rumovi (1939), poslednji pie i drame za decu te prozaisti Arsen
Dikli (1923), Voja Cari (1922) i Borislav Kosijer (1930). Poeziju za decu stvaraju i mnogi
drugi pesnici. Uz starije, Desanku Maksimovi, Gvidu Tartalju i Aleksandra Vua, takvi su
Mira Alekovi, Miroslav Anti, Milovan Danojli i drugi.
Knjizevna kritika i isorija knjizevnosti
Knjievna kritika u svom posleratnom razvoju prola je kroz dve glavne etape; u prvoj,
zaokupljena pre svega stvaralakim problemima, angaovana u knjievnim borbama, bila je
veoma vaan inilac u procesima transformacije literature, a u drugoj se okrenula sama sebi, u
tenji
da
se
i
sama
metodoloki
i
teorijski
modernizuje.
U knjievnim borbama s poetka 50-ih godina dolo je do polarizacije i u knjievnoj
kritici oko shvatanja knjievnosti: na jednoj strani bili su pobornici modernog a na drugoj
pristalice tradicionalnog, realistikog. Kasnije se ova polarizacija poela postepeno ublaavati
ili
je
bivala
zamenjena
drugim
i
drukijim.
Glavni pobornik nove poezije meu mlaim kritiarima jeste Zoran Mii (1921-1976).
Bio je protivnik tradicionalnog lirizma, pseudoromantiarske oseajnosti, lirike "meka i blaga
timunga", ali je isto tako odbacivao i povrinsku modernost. Moderna poezija nije plod
vetine i znanja, prihvatanja gotovog, ve je plod istraivanja, tenje da se izrazi moderni
senzibilitet, pa treba da bude sinteza misli i emocije, racionalnog i iracionalnog, tradicije i
inovacije. Miieva kritika je kritika optih naela, kritika pevanja i miljenja, dok su mu
pojedinana dela bila pre svega povod za ta opta razmatranja. Njemu je suprotan Borislav
Mihajlovi-Mihiz (1922), izrazit primer dnevnog kritiara. Njegovi kritiki prikazi, duhovito
pisani, pronicljivi, ali bez sistematske analize, delovali su izvanredno u vremenu kad su se
pojavili. To je poletna kritino-urnalistika re nadahnuta trenutkom i ograniena njime. U

228

kritikom vrednovanju odbacivao je iz vanknjievna, pragmatina merila i oslanjao se na

vlastito estetsko oseanje. Pobornik novog i modernog, on je pokazivao oseanje za vrednosti
knjievne tradicije. Njegova kritika re vladala je u prvoj polovini 50-tih godina. Zatim je
Mihajlovi uglavnom prestao pisati kritiku i jedno se vreme posvetio drami. na istoj liniji
kritikog angaovanja u borbi za moderno u knjievnosti razvili su se i mnogi dugi kritiari:
Petar Dadi (1929), Milosav Mirkovi (1932), Muharem Pervi (1934), Drako Reep
(1935), Miroslav Egeri (1933) i dr. Neki od njih su uspeno prevladali ogranienja tekue
kritike i pisali ire, studioznije, o raznim knjievnim temama: Dadi je autor knjiga o
Andriu, Crnjanskom i Miljkoviu, Pervi je s najvie panje prouavao pripovedaku
umetnost naih savremenih prozaista a bavio se jedno vreme i pozorinom kritikom, Egeri je
pisao
oglede
i
studije
o
najvanijim
srpskim
knjievnim
kritiarima.
Slian raspon izmeu dnevne kritike i kritikog ogleda ili naune studije pokazuju i
kritiari koji su u poetku bili pobornici tradicionalnog u literaturi: Dragan Jeremi (1929),
Zoran Gavrilovi (1926), Predrag Palavestra (1930), Milo Bandi (1930), Pavle Zori (1934),
Bogdan A. Popovi (1936) i dr. Svi su se oni s veom ili manjom istrajnou bavili novinskom
i asopisnom kritikom, pratei tekuu knjievnu produkciju, ali istovremeno veina od njih
teila je da svoj rad upotpuni sistematskim prouavanjem knjievnosti. Palavestra i Bandi
gravitiraju prema istoriji knjievnosti. Od njih imamo vie monografija, tematskih knjiga
ogleda i studija, knjievno-istorijskih pregleda. U svom radu nastoje da poveu
impresionistiki pristup delu s pozitivistikim metodom. Njima su slini sarajevski kritiari i
knjievni istoriari Radovan Vukovi (1935) i Branko Milanovi (1930), prvi svestrani
prouavalac srpske i hrvatske knjievnosti 20. stolea, a drugi okrenut preteno knjievnom
nasleu prologa veka. Jeremi i Gavrilovi, filosofi po struci, naginju analitikoj kritici. Uz
kritike prikaze, s uspehom neguju onu vrstu ogleda iji je predmet itavi knjievni opus
jednog pisca, a ogledali su se i u radovima teorijskog karaktera. Njima je blizak sarajevski
kritiar Slavko Leovac (1929), vrstan interpretator, autor velikog broja ogleda-portreta i
kritikih
monografija
iz
nae
knjievnosti
19.
i
20.
stolea.
Posebnu vrstu analitike kritike neguje Miodrag Pavlovi, plodan podjednako u
esejistici kao i u poeziji. Izdvajaju se dva kruga njegovih kritikih istraivanja: prvi obuhvata
probleme moderne pesnike strukture, a drugi nae pesnitvo od srednjovekovnih usputnih
pesnika, preko narodne poezije, do pesnika 19. i 20. stolea. Pavlovi nastoji da zahvati pisca
celovito, da ga shvati i oceni kako samog za sebe tako i u uem i irem kontekstu. On pie
odmereno, precizno ali ne i suvoparno. Njemu je blizak Jovan Hristi, pesnik i ramski pisac,
koji se i u kritici bavi preteno ovim vrstama. Intelektualnu esejistiku slinu njihovoj neguju
univerzitetski nastavnici Svetozar Brki (1917), Svetozar Koljevi (1930) i Nikola Koljevi
(1936), sva trojica upueni na iskustvo moderne engleske i amerike kritike. Sasvim osobeno
mesto zauzima Sreten Mari (1903) svojim poznim esejima na teme iz francuske i engleske
knjievnosti.
Od ove kritike, koja tei celovitosti pristupa i ne insistira na nekom strogo odreenom
metodu, razlikuje se redukcionistika kritika, koja se bavi samo pojedinim aspektima
knjievnih dela ili knjievnih procesa, opredeljujui se pri tome za odreene metode. Znaaj
ove vrste kritike jeste pre svega u tome to doprinosi vlastitom razvoju, razvoju kritike kao
posebne intelektualne delatnosti, uveavanju kritikog iskustva. Jedan od glavnih nosilaca te
orijentacije jeste Radomir Konstantinovi, uesnik u posleratnim knjievnim bitkama, apologet
modernog. Kasnije se razavio u dva pravca, kao romanopisac i kao esejista, od kojih je na kraju
drugi sasvim preovladao. Od esejistikih radova najznaajniji su mu: antropoloka studija
Filosofija palanke (1970= i veliki zbornik Bie i jezik (1983), u osam knjiga, sa preko stotinu
eseja o modernim srpskim pesnicima, od Laze Kostia do Oskara Davia. Filosofske,
metodoloke i stilistike pretpostavke njegovih kritikih istraivanja nalazimo u
fenomenolokoj kritici. U svojim radovima on nastoji da otkrije bit pesnika, da stvori njegov

229

duhovni portret. I drugi metodi postepeno prodiru u nau kritiku. Zoran Gluevi (1926) tei k
primeni psihoanalitikog metoda, to nije toliko dolo do izraza u njegovoj dnevnoj kritici
koliko u opsenim radovima iz nemake i srpske knjievnosti. Nikola Miloevi (1929) kree
se u svojim analizama knjievnih dela izmeu psiholoko-antropolokog pristupa i osobene
vrste strukturalizma. Preteno se bavi znaenjskim aspektima dela. Sveta Luki (1931), kao i
Miloevi filosof po obrazovanju, istrauje estetike i socioloke pretpostavke knjievnog
stvaranja u socijalizmu. Kod njega se spaja estetiki sa sociolokim metodom, teorija s
istorijom
knjievnosti.
Znaajan
je
i
kao
prozni
pisac.
Krajem 60-ih godina u nau kritiku poinju polako prodirati moderni instrumentalistiki
metodi. Putevi modernizacije razliiti su, tako da u naoj savremenoj kritici imamo pluralizam
metoda. Meu kritiarima koji su se afirmisali u novije vreme bilo u tekuoj kritici bilo u
sistematskom prouavanju knjievnosti izdvajaju se: Aleksandar Petrov (1938), koji je povezao
tekovine ruskog formalizma s iskustvima modernih kritikih metoda na Zapadu, a u poslednje
vreme afirmisao se i kao pesnik, zatim Novica Petkovi (1941), Ljubia Jeremi (1940),
Branko Popovi (1927), Milica Nikoli (1925), Petar Milosavljevi (1937), Mirjana
Mioinovi (1935), orije Vukovi (1943), Srba Ignjatovi (1946) i dr.
U svom razvoju naa kritika u posleratnom periodu sve se vie pribliavala nauci.
Najvei broj njenih predstavnika, naroito onih koji su se istakli od 60-ih godina do danas,
povezuju u svom radu bavljenje tekuom kritikom s knjievno-teorijskim i knjievnoistorijskim prouavanjem literarnih pojava i problema. S druge strane, klasina nauka o
knjievnosti, posebno knjievna istorija, oslobaajui se postepeno svojih tradicionalnih
ogranienja, teila je da za se to vie prisvoji ono to se smatralo prvenstvenim zadatkom
kritike, knjievnu analizu i vrednosni sud. U njoj su zadugo vladali pozitivistiki istorizam i
biografizam, nasleeni iz predratne akademske kritike. Njima se u prvim posleratnim
godinama pridruio sociologizam zasnovan na pojednostavljeno shvaenom marksizmu. Kao i
pre rata knjievni istoriari meusobno se diferenciraju i po epohama koje prouavaju.
Istoriari starijih perioda, meu kojima se izdvajaju Dimitrije Bogdanovi (1922-1986) i
ore Trifunovi (19349, za staru knjievnost, Vladan Nedi (1920-1975), za usmeno
stvaralatvo, i Miroslav Panti (1926), za dubrovako-dalmatinsku knjievnost spojili su
skrupulozan odnos prema detalju s tenjom k filolokoj egzaktnosti, koju su umnogome
zapostavili prouavaoci novije knjievnosti. Broj ovih poslednjih veoma je velik: ivojin
Bokov (1909), ivan Milisavac (1915), Vojislav uri (1912), Dragia ivkovi (1914),
orijentisan preteno na komparativna istraivanja, Dimitrije Vuenov (1911), Miodrag Popovi
(1920), najznaajniji srpski posleratni istoriar knjievnosti, Milorad Pavi (1929), koji se u
poslednje vreme afirmisao i kao jedan od vodeih proznih pisaca, zatim Svetozar Petrovi
(1931), znaajan naroito kao teoretiar kritike i prouavalac stiha, Dragia Vitoevi (1935),
Vladimir Jovii (1935), koji u poslednje vreme pie uspele romane i pripovetke, i drugi.
Moderni metodi imanentne analize prodrli su u srpsku nauku o knjievnosti neto kasnije nego
u hrvatsku i slovenaku. Oni umnogome daju peat njenom sadanjem trenutku.

230

BOSANSKOHERCEGOVAKA POSIJERATNA KNJIEVNOST

MEA SELIMOVI

Mehmed Mea Selimovi roen je 26. aprila 1910. godine u Tuzli. U

rodnom gradu zavrio je osnovnu kolu i gimnaziju. 1930. godine upisao se na studijsku grupu
srpskohrvatski jezik i jugoslovenska knjizevnost Filozofskog fakulteta u Beogradu. Diplomirao
je 1934. godine, a od 1935. do 1941. godine radi kao profesor Graanske kole, a potom je
(1936) postavljen za suplenta u Realnoj gimnaziji u Tuzli. Prve dvije godine rata zivi u Tuzli,
gdje ga hapse zbog saradnje sa NOP-om, a u maju 1943. godine prelazi na osloboenu
teritoriju, postaje lan KPJ i lan Agitprop-a za istonu Bosnu, potom je politiki komesar
Tuzlanskog odreda, a 1944. godine prelazi u Beograd i obavlja znaajne politike i kulturne
funkcije. Od 1947. godine ivi u Sarajevu i radi kao profesor Vie pedagoke kole, docent
Filozofskog fakulteta, umjetniki direktor "Bosna-filma", direktor drame Narodnog pozorita,
glavni urednik IP "Izdavako Preduzee Svjetlost". 1971. godine penzioniran je i seli u
Beograd. Bio je redovni lan Srpske akademije nauka i umjetnosti.Biran je za predsjednika
Saveza knjievnika Jugoslavije, bio je poasni doktor Sarajevskog univerziteta (1971), redovni
lan ANUBiH i SANU. Dobitnik je brojnih nagrada od kojih su najznaajnije NIN-ova nagrada
(1967), GORANOVA nagrada (1967), Njegoeva nagrada (1967), potom Dvadesetsedmojulska
SRBiH, nagrada AVNOJ-a, itd.
Umro je 11. jula 1982. godine u Beogradu.
Literarni rad
Mea Selimovi je zasigurno meu najveim bosanskohercegovakim piscima. Ono to nije
sporno je status Selimovia kao velikog pisca ranga europskoga klasika, a taj se status temelji
ponjavie na njegova dva romana, "Dervi i smrt" i "Tvrava". Pisac se poziva na sredinju
evropsku narativnu tradiciju, napose Dostojevskog, kao i na opu struju knjievnog
modernizma 20. vijeka. No, noen temperamentalnim znaajkama i osebujnom stvaralakom
vizijom, Selimovi je stvorio vlastiti izraz koji se ne moe jednoznano svrstati ni u koju
kolniku kategoriju. Po pripovjednim tehnikama, nasljedovao je i proirio roman osobne
ispovijedi, ili realistika djela struje svijesti, najbolji primjeri kojih su kratki romani
Dostojevskog "Krotka" i "Zapisi iz podzemlja". Selimovi je dobro razumio da za upeatljiv
prikaz unutarnjih borbi nisu adekvatne tehnike biljeenja fluktuacija svijesti, kakve nalazimo
kod Jamesa Joycea ili Hermanna Brocha, jer u tim djelima dolazi do rastakanja svijesti
protagonista, koji kao pasivni receptor ne moe biti sudionikom moralne i metafizike drame.
Prvi roman, "Dervi i smrt", pisan ivim stilom u kojemu se mijeaju introspekcija, mudrosni
sudovi o ivotu i ljudska drama dervikog ejha Nuruddina, ostvarenje je univerzalne
vrijednosti koje je privuklo panju inozemne italake publike-dijelom i zbog upravo
magnetinog spoja egzistencijalne drame i opojne rezignacije kojim zrai islamsko-orijentalni
milje. Roman nije realistiki prikaz dervia ili sufizma, islamskog misticizma, jer Nurudinove
dileme postaju besmislene promatramo li ih u kontekstu vrsto ukorijenjene religijske svijesti.
No, to nije kritika vrijednosti djela koje i nije imalo nakanu dokumentaristiki i vjerno
231

prikazati mistine zanose ili sufijski svjetonazor, nego je smjeralo-i uspjelo- opeljudske
dileme i muke postaviti u bosansko-islamski kontekst i locirati univerzalno u lokalnom.
Sljedei veliki roman, "Tvrava", prikaz je Sarajeva nakon Hoimske bitke (koju je opjevao
Gunduli u "Osmanu"), i odlikuje se irom paletom likova i veim brojem lirskih pasaa od
"Dervia", vrsto usredotoenoga na nezaboravni Nurudinov lik. Oba su djela bogata
priguenom emocionalnou, sumranim iskazima o ljudskoj sudbini, atmosferom koju je
teko jednoznano opisati i koja oscilira izmeu smirenosti u prihvaanju sudbine i bunta
protiv neljudskih okolnosti, te referencijama na historijski usud Bonjaka (to se odnosi posebno
na "Tvravu"). Glavni Selimovievi romani velika su djela zreloga autora koji je harmonino
spojio modernistiki diskurs, narativne tradicije "pripovjedake Bosne" i orijentalno islamski
senzibilitet.
Ostala pieva pripovjedna djela, osim u detaljima, ne dosiu vrhunce poput "Tvrave" i
"Dervia". Selimovievi esejistiki i memoarski radovi su zanimljivo tivo, no, takoer, nisu
ostvarenja evropskoga i svjetskoga ranga kao veliki romani. Moda najinteresantnija
Selimovieva nefikcionalna knjiga je "Za i protiv Vuka", u kojoj autor raspravlja o ulozi Vuka
Karadia u reformi srpskog jezika. To je djelo, osim njegove nesporne kritiko-analitike
vrijednosti, zanimljivo jer i svjedoi o, za savremenike i potomke, kontroverznim pievim
nacionalnim opredijeljenjima. Ukratko- "Za i protiv Vuka" knjiga je potpuno uronjena u
problematiku stvaranja modernog srpskog standardnog jezika, s protagonistima Vukom
Karadiem, njegovim protivnicima i mlakim pristaama u vojvoanskim i srpskim
graanskim krugovima, te briljivo prikazanim etapama borbe. Za itatelja sa strane, odmah
upada u oi da to djelo posredno rui mit o "srpskohrvatskom" jeziku, jer je sasvim ograniena
na srpsku situaciju, dok o hrvatskoj proloj, a ni onodobnoj (Ilirski pokret) jezikoj tradiciji
nema ni slova. O bonjakom stvaralatvu na narodnom jeziku (alhamijado knjievnost) nema
ni rijei. Selimovi je u tom dijelu srpskiji povjesniar jezika i od zagrienih velikosrpskih
propagandista, koji se s hrvatskim i ilirskim fantomima bore bez prestanka-dok se oni u
Selimovievom vidokrugu ni ne pojavljuju. Stave li se na stranu nacionalno-politike opaske,
glavno je pievo stanovite utemeljeno: on dri Vuka Karadia za beskompromisnoga
prevratnika koji je potpuno odbacio stariju srpsku jeziku batinu, nanijevi srpskom jeziku
udar time to ga je sveo na ruralni idiom i liio duhovno-intelektualnoga rjenika-no, to je bila
nuna faza koja je ispravljena kasnijim razvitkom srpske knjievnosti. Iste godine kad i Vladan
Desnica objavio je prvu knjigu Mea Selimovi (1910-1982), pripoveda iz istone Bosne.
Njegovo sazrevanje bilo je sporo, jo sporije nego Desniino. Prvu knjigu, zbirku pripovedaka
Prva eta (1950), objavio je u 40-oj, a drugu, roman Tamnica (1961) u 51-oj godini ivota. Obe
je kritika primila s nepoverenjem. Nisu mnogo bolje prole ni sledee njegove knjige, zbirka
pripovedaka Tua zemlja (1962) i kratki poetski roman magla i mjeseina (1965), iako su to
bila ve sasvim zrela ostvarenja. Njihova vrednost uoena je tek kada se pojavio veliki roman
Dervi i smrt (1966), koji je kritika odmah oduevljeno pozdravila kao izuzetno delo. Radnja
romana zbiva se u 18. veku, u Sarajevu; junak je Ahmed Nurudin, dervi; svako poglavlje
poinje nekim citatom iz Kurana kao motom. Meutim, taj istorijski i civilizacijski sloj
predstavlja samo jednu, i to manje vanu, stranu ovog dela. Po gledanju na oveka i
razumevanju njegova odnosa prema drutvenim institucijama ono je izrazito moderno i posve
savremeno. Roman snane misaone koncentracije, pisan u ispovednom tonu, monoloki, s
izvanrednim nadahnuem, Dervi i smrt povezuje drvenu mudrost s modernim misaonim
nemirima. On poinje od religioznih istina kao oblika dogmatskog miljenja da bi doao do
ovekove vene upitanosti pred svetom, do spoznaje patnje i straha kao neizbenih pratilaca
ovekovog ivljenja. Sve te kvalitete Selimovi je ponovio i u sledeem romanu, Tvrava
(1970), koja nas vraa u jo dublju prolost, u 17. vek. Tvrava je tu i stvarnost i simbol, a kao
simbol ona je "svaki ovjek, svaka zajednica, svaka ideologija" zatvorena u samu sebe. Izlazak
iz tvrave istovremeno je ulazak u autentini ivot, poetak individualnog razvitka, otvaranje

232

mogunosti susreta s drugima i upoznavanja istinskih ljudskih vrednosti. Kao i prethodni

roman, Tvrava je ispunjena verom u ljubav, koja je shvaena kao most to spaja ljude bez
obzira na razliitost uverenja, civilizacija i ideologija. Poslednji Selimovievi romani, Ostrvo
(1974) i posthumno objavljeni Krug (1983), oba s temom iz savremenog ivota, nisu dostigli
snagu i upeatljivost prethodnih dvaju. Mea Selimovi je prvi knjievni velikan koji je
potekao iz bosanskohercegovake muslimanske sredine. S njime je muslimanska komponenta,
prisutna vidljivo od poslednjih decenija prolog stolea, doivela punu afirmaciju u srpskohrvatskom i jugoslovenskom knjievnom mozaiku.
Jezik
Kada je ve o jeziku rije, valja neto rei i o jeziku Selimovievih djela. U knjizi o
Vuku, kao i poznijim djelima, autor je preao na srpski ekavski jezik, i ako se sudi jedino po
jezikom kriteriju, ta su ostvarenja iskljuivo srpska (slina je situacija s veim dijelom
Andrieva opusa). U glavnim romanima Selimovi je pisao jezikom koji je najbolje
okarakterizirati kao bosanski protkan veim brojem srbizama. Je li taj jezik ve time srpski,
kao to se moe rei za izraz Petra Koia ili Branka opia ? Za sada je, bez strune
lingvistike analize, teko dati definitivan sud, no vjerovatno je najblia istini konstatacija da
se radi o bosanskom jeziku, uz vei udio srbizama nego to je propisano u bosanskom
standardu. No, taj prigovor otpada i zbog delikatnosti i isprepletenosti nacionalnog i jezinog
na ovim prostorima: Mato je, npr., nesporno hrvatski pisac, no njegov je prozni opus upravo
pretovaren srpskim idiomom kojeg je autor usvojio tokom dugih boravaka u Srbiji; dapae,
djelo legendarnoga AGM je jezino daleko optereenije srbizmima od jezika najboljih
Selimovievih romana. Slini su primjeri i dvojice srpskih pisaca (jednoga porijeklom iz
Hercegovine), Mirka Kovaa i Bore osia, koji su napisali sjajne romane ne samo proarane
kroatizmima, nego i na hrvatskom standardnom jeziku. Sve to ukazuje da jednostrani
jezikoslovni kriteriji nisu dovoljni u pisaca dvojne pripadnosti, meu koje spada i Selimovi.
Djelo Mee Selimovia je utkano u sredite bonjake knjievnosti, kojoj po tematici i iskazu
najvrednijih djela nesumljivo pripada. Takoer, ono je dijelom i srpske knjievnosti, svjesnim
autorovim zahtjevom, kao i uronjenou nemaloga dijela opusa u srpske knjievne i kulturne
teme. eg novembra 1976. godine, Selimovi, u pismu Srpskoj akademiji nauka i
umjetnosti, kae:
"Potiem iz muslimanske porodice iz Bosne, a po nacionalnoj pripadnosti sam Srbin.
Pripadam srpskoj literaturi, dok knjievno stvaralatvo u Bosni i Hercegovini, kome takoe
pripadam, smatram samo zaviajnim knjievnim centrom, a ne posebnom knjievnou
srpskohrvatskog jezika. Jednako potujem svoje porijeklo i svoje opredeljenje, jer sam vezan
za sve ono to je odredilo moju linost i moj rad. Svaki pokuaj da se to razdvaja, u bilo kakve
svrhe, smatrao bih zloupotrebom svog osnovnog prava zagarantovanog Ustavom. Pripadam,
dakle, naciji i knjievnosti Vuka, Matavulja, Stevana Sremca, Borisava Stankovia, Petra
Koia, Ive Andria, a svoje najdublje srodstvo sa njima nemam potrebe da dokazujem. Znali
su to, uostalom, oni lanovi Ureivakog odbora edicije Srpska knjievnost u sto knjiga,
koji su takoe lanovi Srpske akademije nauka i umetnosti i sa mnom su zajedno u Odeljenju
jezika i knjievnosti: Mladen Leskovac, Duan Mati, Vojislav uri, Boko Petrovi.Nije,
zato, sluajno to ovo pismo upuujem Srpskoj akademiji nauka i umetnosti, sa izriitim
zahtjevom da se ono smatra punovanim autobiografskim podatkom."
Paradoks sitaucije je vjerovatno najbolje izrazio Alija Isakovi, koji je primijetio da je ironino
to najvei srpski roman 20. vijeka poinje islamskim vjerskim oitovanjem, Bismillom.
Selimovi ostaje piscem paradoksa: bonjako islamski autor koji nije zbog vjerskocivilizacijske tematike i promiljanja o sudbini muslimana u Bosni mogao biti apsorbiran u
srpski knjievni korpus u cijelosti, i tamo istovremeno "ulja" kao strano tijelo i koristan je kao
sredstvo politiko-nacionalne propagande. U bonjakoj knjievnosti, kojoj vidljivo pripada po

233

najvrednijim djelima, jedan je od glavnih prikazivaa nacionalne sudbine, no njegovo iskreno

srpsko kulturno i nacionalno opredijeljenje ini ga, u dobrom dijelu pisanoga djela, teko
prihvatljivim autorom. Budunost e rei svoje, no, za sada, Selimovi je neosporno veliki
srpski pisac.
Bibliografija

Statue Mee Selimovia i Ismeta Mujezinovia u Tuzli

Uvrijeeni ovjek. Svjetlost. Sarajevo, 1947. Prva eta. Zora. Zagreb, 1950. Tua zemlja.
Radnik. Beograd, 1957; - 2. izd. Veselin Maslea. Sarajevo, 1961; 1962; - 3. izd. Svjetlost.
Sarajevo, 1962; 1965. No i jutra. Knjiga snimanja. (Scenario). Bosna film. Sarajevo, 1958.
Tiine. Svjetlost. Sarajevo, 1961; - Prosveta. Beograd, 1965; - Svjetlost. Sarajevo, 1970; 1971.
Magla i mjeseina. Svjetlost. Sarajevo, 1965; - 1967; - Megla in meseina. Mladinska knjiga.
Ljubljana, 1970. Eseji i ogledi. Veselin Maslea. Sarajevo, 1966. Dervi i smrt. Svjetlost.
Sarajevo, 1966; 1967; 1967; 1968; 1969; 1970; 1971; 1972; 1973; 1974; 1977; 1980; 1982;
1984/85; Dervi i smrt. Progres. Moskva, 1969; Dervi i smrt. Srpska knjievna zadruga.
Beograd, 1969; 1972; - Dervi a smrt. Odeon. Praha, 1969; 1985; - Znanje. Zagreb, 1970; Dervi a smr. Tatran. Bratislava, 1971; - Matica srpska. Novi Sad, 1972; - kolska knjiga.
Zagreb, 1974; - Der Derwisch und der Tod. Volk und Welt. Berlin, 1973; 1975; - Derwi we
mewt. Preveo na arapski Dr. Ahmed Smailovic. Al-Qahira, 1975; Derwisz i mier. Prevela
Halina Kalita. PIW. Warszawa 1969; 2. izdanje 1977; - Dervi i smrt. Srpska knjievna
zadruga. Beograd, 1976; - Veselin Maslea. Sarajevo, 1977; 1981; 1983; 1987; - Dervi in
smrt. Prevedel Janko Moder. Mladinska knjiga. Ljubljana, 1978/79; - Dervi i smrt. Sloboda.
Beograd, 1979; - Nolit. Beograd, 1981; 1982; - kolska knjiga. Zagreb, 1980; Prosveta.
Beograd, 1983; 1988; - Rad. Beograd, 1982; 1985; - Zavod za izdavanje udbenika SR Srbije.
Beograd, 1982; - Der Derwisch und der Tod. (Aus dem serbokroatischen von Werner
Creutzigert). Svjetlost. Sarajevo, 1987; - Dervi i smrt. Svjetlost. Sarajevo, 1988.
Za i protiv Vuka. Matica srpska. Novi Sad, 1967; - Svjetlost. Sarajevo, 1970; 1972; - Sloboda.
Beograd, 1979; 1981.
Pisci, miljenja, razgovori. Svjetlost. Sarajevo, 1970; - Sloboda. Otokar Kerovani. Beograd,
Rijeka, 1975; - Sloboda. Beograd, 1979; 1981.
Tvrava. Svjetlost. Sarajevo, 1970; 1971; 1972; 1974; 1980; 1980; 1984/85; 1985; 1988; 1989;
- Maribor, 1972; - Tvrz. Odeon. Praha, 1974; Twierdza. Prevela Maria Krukowska. Czytelnik.
Warszawa 1976; - Pevnos. Slovensk spisovate. Bratislava, 1976; - Veselin Maslea.
Sarajevo, 1977; 1982; 1987; - Sloboda. Beograd, 1980; - Kultura. Beograd, 1980; - Keshtjella.
Rilindija. Prishtine, 1983. Djevojka crvene kose. Svjetlost. Sarajevo, 1970.
Sabrana djela. Knj. I-VII. Svjetlost. Sarajevo, 1970; 1972; - Sloboda. Otokar Kerovani.
Beograd, Rijeka, 1975, knj. I-IX; 1976; - Sloboda. Beograd, 1979, knj. I-X; 1981; - Beogradski
graficki zavod. Beograd, 1981, knj. I-X; 1983; 1986; 1988. Ostrvo. Prosveta. Beograd, 1974;
1975; - Ostrvo. Prevedel Herman Vogel. Mladinska knjiga. Ljubljana, 1979/80. - Ostrov.
Pravda. Bratislava, 1982; Sjeanja. Sloboda. Beograd, 1976; 1976; 1979; 1981; - Svjetlost.

234

Sarajevo, 1976. Ketten a szigeten. Budapest, 1976. Krug. Beogradski graficki zavod. Beograd,
1983; - Prev. Zagorka Prisaganec-Todorovska. Naa knjiga. Skopje, 1988.

235

BRANKO OPI(1915-1984)
Branko opi je bosanskohercegovaki i srpski knjievnik, roen 1. januara 1915. godine u
selu Haanima u Bosanskoj krajini, (tada Austro-Ugarska). Uiteljsku kolu je zavrio u Banja
Luci, a Filozofski fakultet u Beogradu. Ve kao student opi se afirmie kao pisac od dara,
skree na sebe panju knjievne kritike i dobija zaslueno priznanje dodeljivanjem nagrade
Milana Rakia.
Branko opi

Fotografija Branka opia

roen:

1.
januar
Selo Haani, BiH

1915.

preminuo:

26.
mart
1984.
Beograd, Srbija
Nadahnut i spontan u svom knjievnom radu, dobar opservator i poznavalac ivog
narodnog govora, a uz to vedra duha i sa istananim smislom za humor, opi je lako i brzo
osvojio najire slojeve nae italake publike. On je pisao pripovetke i romane i negovao
pesniko stvaralatvo za decu. Bio je dobar pisac humoristikih pria, a u toku Drugog
svetskog rata i patriotskih pesama.
Uoi Drugog sv. rata nalazio se akom bataljonu u Mariboru. U danima aprilske
katastrofe on je, sa grupom svojih drugova, pokuao da prui otpor neprijatelju kod Mrkonji
grada. Posle toga je otiao u svoj rodni kraj, a kad je planula prva oslobodilaka puka, stupio
je u redove ustanika i meu njima ostao tokom cele narodnooslobodilake borbe. Sve vreme
rata bio je ratni dopisnik zajedno s nerazdvojnim prijateljem i kumom, takoe veoma poznatim
knjievnikom, Skenderom Kulenoviem.Dela su mu prevoena na ruski, engleski, francuski,
nemaki, ukrajinski, poljski, eki, bugarski, slovenaki i maarski jezik.
Celi radni i ivotni vek nakon Drugog svetskog rata Branko opi je proveo u
Beogradu, ali je vrlo esto putovao po Jugoslaviji i drugim evropskim dravama. Mnogi su za
njega govorili da je najvei deiji pisac svih vremena roen na prostorima bive Jugoslavije.
Iako je pripadao narodnooslobodilakom pokretu Branko opi je, kao ovek velikog
obrazovanja, bistrog uma, oseaja za pravdu i pravednost i kritikog posmatranja stvarnosti
koja ga je okruivala veoma rano poeo da iznosi sopstvena miljenja o nekim pojavama.

236

Radio je to ili otvoreno ili u literaturi kao pisac. Kao jedno od najpoznatijih dela bila je
Jeretika pria zbog koje je kasnije trpeo velike udare tadanje komunistike partije na vlasti i
dravnih organa, pa i od samih kolega. Takvih progona je bilo mnogo, pa je knjievni istoriar
Ratko Pekovi to sabrao u knjigu Sudanije Branku opiu iz koje se vidi na kakve je sve
probleme opi nailazio u svom knjievnom i politikom ivotu. Pretpostavlja se da su ti
progoni i glavni razlog samoubistva koji je Branko opi izvrio skoivi s mosta u reku Savu
1984. godine u Beogradu.
Bibliografija
opievo knjievno delo je obimno i raznovrsno. Najpoznatija su mu dela:
Pripovetke: Pod Grmeom (1938), Bojovnici i bjegunci (1939), Planinci (1940), Rosa na
bajonetima (1947), Surova kola (1948), Odabrane ratne pripovjetke (1950), Izabrane
humoristike prie (1952), Dragi likovi (1953), Dovljaji Nikoletine Bursaa (1955) i
Bata sljezove boje (1969);
Romani: Prolom (1952), Gluvi barut (1957), Ne tuguj bronzana strao (1958); Orlovi rano
lete1959
Pesme:Ognjeno raanje domovine (1944), Pjesme (1945) i Patnikovo proljee (1947);
Dela za decu [uredi - ]Prie partizanke (1944), Pjesme pionirke (1945), Vratolomne
prie (1947), Sunana republika (1948), Armija, odbrana tvoja (1949), Prie ispod zmajevih
krila (1950), Pijetao i maka (1952) i romani Orlovi rano lete (1959), Slavno vojevanje (1960)
i Bitka u zlatnoj dolini poznate kao Pionirska trilogija.
Pripoveda
Teren sa koga je opi preteno crpeo grau za svoje pripovedako stvaralatvo bio je
njegov zaviaj, vuaran podgrmeki kraj.opia su doratnim pripovetkama najvie zanimali
siromani seljaci, sanjari i prosjaci, deca, skitnice i nadniari, i on je o svima njima priao
milotom i brinim, zatitnikim razumevanjem. Ti njegovi junaci su svet zaboravljenih,
usamljenih i odbaenih ljudi koji bezglasno tuguju zbog zla kome ne mogu i ne umeju da se
suprostave.
U toku rata opi je sa tim svojim junacima uestvovao u oruanom ustanku i pratio ih
u napornim marevima i ljutim okrajima. Posmatrao je kako se njegovi mrgodni ljudi kale u
vatri ustanka i preobraavaju u revolucionare. Iskreno oduevljen tim junatvom i
pregalatvom, on je postao pesnik i tuma njihovih srdaca. U takvom nadahnuu je nastala
njegova ratna proza, njegova poema o malom oveku koji je srcem krenuo u boj protiv
nepravde i nasilja. U tim lirskim intoniranim pripovetkama opi je prikazivao herojske
podvige i junaka pregaranja, primere muenitva, samopregora i svesnog rtvovanja za ideale
slobode i jednakosti.
Romansijer
Branko opi se sa uspehom ogledao i na romanu, iako su prirodi njegovog talenta vie
odgovarale pripovetke i novele. Romani Prolom i Gluvi barut slikaju uee seljaka Bosanske
krajine u ustanku, a roman Ne tuguj, bronzana strao prilagoavanje kolonista novim uslovima
ivota u Vojvodini.
Humorista
Dobar deo svog stvaralatva u prozi opi je humoristino intonirao. Humor se nalazi u
prirodu i mentalitetu njegovih junaka, koji i u najteim ivotnim trenucima znaju da sauvaju
vedrinu i da se nasmeju ak i vlastitoj nevolju. Sem toga, opi je od onih pisaca ija se
opservacija naroito manifestovala u otkrivanju sitnih ljudskih mana i nedostataka. Tako se i
desilo da je ovaj na vrsni pripoveda o mirnim vremenima pripovedao s tugom, a o ratnim
vedro i nasmejano.

237

Pesnik
Branko opi je preteno epski pisac, i to pisac sa uroenim darom pripovedaa, vetog
pejzaiste i duhovitog humoriste. Ali u njegovoj prirodi je isto tako vidna i jedna lirska ica,
koja se nije pokazivala samo u opisima bosanskih pejzaa ve i u portretisanju ljudskih likova
koji su mu bili bliski i dragi. U burnom vremenu narodnog ustanka iz te lirske niti opievog
talenta potekla je njegova borbena lirska poezija. Sudbonosni dogaaju narodne revolucija
nuno su odredili izraz i sadraj ove lirike, koja zato i nosi naziv Ognjeno raanje domovine.
Deiji pisac
On se sa uspehom ogledao i u stvaralatvu za decu. Sa ivom matom i darom za spretno
uobliavanje svojih inspiracija, a uz to i odlian humorista, on je naoj deijoj knjievnosti dao
vie dragocenih priloga. Preko petnaest knjiga za decu, meu kojima su i dva romana, ivi su
dokaz njegove aktivnosti u ovoj knjievnoj oblasti.
Bosna
Posted by Aida in Branko Copic. Ostavite komentar
Bosna je zemlja prepuna ari,
Trepeta uma i bljeska vode,
Brda joj kite gradovi stari,
Nad njima sinji oblaci brode.
ini se, to je zaaran kraj
Kroz koji vilu progoni zmaj.
Duboke gore sveano ute
U mirnoj sjenci bez ljudskog zova,
Tu medo tapa niz tajne pute,
A obno hue premudra sova.
Na proplancima, sve ti se ini,
Igraju vile na mjeseini.
A vjeverice uz trku mnogu repova trista, hiljadu nogu!Na glavu Bosnu staviti mogu.
I duh rudarski s punom paradom:
S pijukom, lampom i dugom bradom,
U kristal kucka, kamenje para,
Kroz Bosnu trai rudita stara,
Pod zemljom brdo gvozdeno bui,
Uz vreli izvor obojke sui.
U gori stijena trepti ko iva,
Niz nju se voda studena sliva,
Biserom gori najmanja kap.
A ve u klancu, bljetav ko srma,
Potok se rui s kamena strma
I pravi prvi pjenuav slap.
Na kraju gledaj rijeka se vije,
Matica brza sredinom bije
Branko Copic je rodjen 1915. godine u Podgrmecu u selu Hasani nadomak Bosanske Krupe.
Osnovnu skolu zavrsava u rodnom selu nakon cega upusuje ni`u realnu gimnaziju u Bihacu.
Knjiga Magarece godine nastala je po sjecanju na vrijeme provedeno u Prosvjetinom

238

internatu u Bihacu, takozvanom konviktu. setriri godine koje je tu proveo pisac opisuje kao
jedan od najljepsih dijelova svog `ivota. Nakon ni`e gimanzije upisuje uciteljsku skolu u
Banjoj Luci u klasi prof. Vlade Milosevica kod kojeg je i polagao prijemni ispit iz jezika i
muzicke kulture.
Uciteljsku skolu u Banjoj Luci Branko Copic nije zavrsio. Izbacen je iz skole u
cetvrtom razredu zbog citanja napredne literature. Nakon toga upisuje je se u Uciteljskuskolu u
Sarajevu iz koje je, takodje, izbacen. Iz Sarajeva se vraca u Banja Luku, ali skolu je, ipak,
zavrsio u Karlovcu gdje je prabacen uz pomoc nekih profesora.
Po zavrsetku uciteljske skole Branko Copic odlazi u Beograd, upisuje i zavrsava
Filozofski fakultet. Za vrijeme studiranja s vremena na vrijeme objavljivao je price u Politici,
posebno kada je urednik bio zika Milicevic.
Drugi svjetski rat zatekao ga je na odslu`enju vojnog roka u Mariboru u bivsoj vojsci
Kraljevine Jugoslavije. Tu je do`ivio raspad vojske i dr`ave, ali se vec na samom pocetku
povezao s narodnooslodilackim pokretom i od samog pocetka do kraja rata i oslobodjenja bio
pripadnih partizanskih jedinica pod Titovom vodjstvom. Cijelo vrijeme rata bio je ratni
dopisnik zajedno s nerazdvojnim prijateljem i kumom, takodje veoma poznatim knji`evnikom,
Skenderom Kulenovicem.
Drugi svjetski rat podstice ga da napise romane Prolom, Gluvi barut, Ne tuguj
bronzana stra`o i Osma ofanziva, zatim pripovjetke Rosa na bajonetima, Surova skola,
ljubav i smrt, Do`ivljaji Nikoletine Bursaca, Gorki med, Sveti magarac, ljudi s
repom i zbike pjesama Ognjeno racanje domovine i Ratnikovo proljece. Napisao je i
romane za djecu Orlovi rano lete, Slavno vojevanje i Bitka u zlatnoj dolini (poznati su
kao Pionirska trilogija) i Magarece godine, zbirke prica Price partizanke, Vratolomne
price, Price ispod zmajevih krila i Do`ivljaje macka Tose, zbirke pjesama sarobna
suma, Armija odbrana tvoja, Partizanske tu`ne bajke, Vecernje price, Djeda Trisin
mlin i Nestasni djecaci.
Copic je pisao i scenarije za pozoriste i film. Poznat je po komediji Do`ivljaji Vuka
Bubala i komadu za djecu Udarnici i scenrijima za ratne filomove zivjece ovaj narod i
Major Bauk.
Djela su mu prevodjena na ruski, engleski, francuski,njemacki, ukrajinski, poljski,
ceski, bugarski i madjarski jezik.
Cijeli radni i `ivotni vijek nakon drugog svjetskog rata Branko Copic je proveo u
Beogradu, ali je vrlo cesto putovao po Jugoslaviji i drugim evropskim dr`avama. Mnogi su za
njega govorili da je najveci djeciji pisac svih vremena rodjen na prostorima bivse Jugoslavije.
Iako je pripadao narodnooslobodilackom pokretu Branko Copic je, kao covjek velikog
obrazovanja, bistra uma, osjecaja za pravdu i pravednost i kritickog posmatranja stvarnosti
koja ga je okru`ivala veoma rano poceo da iznosi sopstvena misljenja o nekim pojavama.
Radio je to ili otvoreno ili u literaturi kao pisac. Kao jedno od najpoznatijih djela bila je
Jereticka prica zbog koje je kasnije trpio velike udare tadasnje komunisticke partije na vlasti
i dr`avnih organa, pa i od samih kolega. Takvih progona je bilo mnogo, pa je knji`evni istoricar
Ratko Pekovic to sabrao u knjigu Sudanije Branku Copicu iz koje se vidi na kakve je sve
probleme Copic nailazio u svom knji`evnom i politickom `ivotu.
Pretpostavlja se da su ti progoni i glavni razlog samoubistva koji je Branko Copic izvrsio
skocivsi s jednog mosta preko rijeke Save 1984. godine. Od tada se taj most zove Brankov
most, a ulica koja vodi do njega Brankova ulica.
Uopteno o zbirci "Bata sljezove boje"
Knjiga je podeljena u dve celine: "Jutra plavog sljeza" i "Dani crvenog sljeza". Postoje ukupno
54 prie (zanimljivo je primetiti analogiju izmeu broja pria i opievih godina: naime, u
vreme kada je knjiga objavljena on je imao 54 godine). Svaka pria iz zbirke je autonomna, ali

239

ipak sve one ine pripovednu celinu, jer ih vrsto povezuje jedinstvena misao i znaenje, isti
likovi i ambijent, isti narator i njegova reminiscencija. Ovo delo opi je posvetio svom drugu
iz detinjstva i prijatelju iz rata, piscu Ziji Dizdareviu. Posveta ima formu pisma i vrlo je vana
za razumevanje dela jer su u njoj dati povodi s kojima je napisana, kao i poruka samoga dela.
Inspirisan traginim stradanjem svog prijatelja u logoru, opi govori o mranim i razornim
silama koje vladaju u ovom svetu, i da se iz dana u dan jo umnoavaju po svetu "crni konji i
crni konjanici, noni i dnevni vampiri". Pisac se toj zlosutnoj slici sveta suprotstavlja onim
ime moe: pisanom reju i pri&269;ama o ljudskoj dobroti, priom o jednoj bati sljezove
boje, priama o dobrim starcima i zanesenim deacima iz doba svog detinjstva. Takvo
detinjstvo postaje njegovo bekstvo i utoite od nezadovoljstva vremenom u kome ivi i od zla
koje sluti.
Ciklus "Jutra plavog sljeza" posveen je ranom detinjstvu, vremenu kada se mnogo sanja i udi
za nepoznatim i dalekim, kada se ivot ini kao velika tajna i bajka.
U ciklusu "Dani crvenog sljeza", koji veim delom uva raniju opievu vedrinu, javljaju se
tamniji, oporiji, mukliji, razboljeniji tonovi, koji karakteriu opievu kasniju prozu. Ti tonovi,
intenzitetom i kontrastom, postaju vidljiviji. Pogotovo u poslednjoj prii ove zbirke,
"Zatonik", u traginom liku biveg mitraljesca Stevana Batia.
Ove dve boje, plava i crvena, oznaavaju dva perioda ovekovog ivota.

240

MAKEDONSKA POSLIJERATNA KNJIEVNOST

Odmah nakon osloboenja poeo je nagli napredak makedonske knjievnosti, jer su
pisci prvi put poeli stvarati bez straha od tuina koji je zabranjivao koritenje narodnog
jezika. Osnovano je Makedonsko pozorite, poinju se tampati knjige, pokreu se brojne
izdavake kue, muzeji, filmske kue i dr.
Ve u zbirci stihova Krvava niza Slavka Janevskog moemo govo-riti o makedonskom
knjievnom jeziku graenom na temeljima narodnog jezika. Radi se ubrzani na makedonskom
jeziku i pismu mada i dalje Bugari i Grci imaju svoje planove i aspiracije u odnosu prema
Makedoniji.
Jedan od utemeljitelja tog jezika je bio filolog i knjievnik Blae Koneski koji je u
svojim lancima iznio osnovne postavke o jeziku. On je u potpunosti prihvatio ideje Krste
Misirkova koje je ovaj iznio skoro pet decenija prije u lanku O makedonskim pitanjima.
Njihovim radom u knjievnosti je uspostavljen kontinuitet, a konstituiranje jezika je
omoguilo zajedniku komunikaciju pomou normiranih sredstava. Poslije rata izlaze Nova
Makedonija, Mladi borac , Naa hronika, Ilindenski put i Makedonka, organ AF-a, te asopis
Drutva pisaca Makedonije Novi dan, te Horizont, Mlada Literatura, Pogledi (Razgledi),
Razvitak, besjeda i dr. U njima pisci iznose svoje teze za i protiv realizma, o modernoj
knjievnosti, odnosu knjievnosti i jezika, knjievnosti i tradicije i sl.
Javljaju se nova knjievna imena u ijim tekstovima je izraeno oduevljenje pobjedom, tuga
za palim rtvama, novi anrovi i nove teme. To razdoblje historiari makedonske knjievnosti
zovu PRVOM FAZOM u poslijeratnom razvitku makedonske knjievnosti u kojoj dominira
poezija,a piu Slavko Janevski, Aco opov, Blae Koneski, Gogo Ivanovski i najmlai
meu njima Srbo Ivanovski i Gane Todorovski.
Ako se makedonska poezija tog razdoblja oslanjana na narodnu tradiciju makedonska
novelistika i proza uopte se od nje odvaja. Pie Rajko inzifov novelom etnja, zatim
Radoslav Petkovski, Kole aule, Jovan Bokovski i Slavko Janevski. Oko 1952. zavrava
razvitka makedonske knjievnosti to se podudara izlaskom romana Selo iza sedam jasenova
Slavka Janevskog.
U DRUGOJ FAZI je karakteristian razvoj romana u kom se slika ivot makedonskog
seljaka u 19. i 20. stoljeu. To je faza kad u cijeloj jugoslavenskoj knjievnosti dolazi do
novog, modernog izraza i otvaranja prema evropskoj knjievnosti. U njoj svoja djela piu
Slavko janevski, Aco opov, Kole aule, a pjesnici se opredjeljuju za moderna stih i izraz
To je vrijeme obiljeila zbirka pjesama Vezilja Blaa Koneskog.
TREU FAZU razvoja makedonske poratne knjievnosti karakterizira afirmacija
velikog broja mladih makedonskog pjesnika i romansijera koji su u prethodnoj fazi saraivali u
periodici. To je period od 1955. do 1961., a osnovna osobina te poezije je bogata metaforama
i posve nova vienja poetskog svijeta. Objavljena su djela Epsko na glasanje Radovana
Pavlovskog i Bogumila uzela, te jo nekoliko zbirki pjesama.
Na vidiku je i ETVRTA FAZA u poslijeratnom razvoju makedon-ske knjievnosti o
kojoj se jo uvijek teko moe govoriti, jer se njeni nosioci, osim nekih izuzetaka, jo nisu
dovoljno profilirali da bi se mogli istraivati kao umjetnici u svim umjetniko-knjievnim
dimenzijama. Tu spadaju Goran Stefanovski, Jordan Plevne, Eftim Kletnikov i drugi.
Poslijeratna makedonska knjievnost je dala veliki broj pisaca koji su dali znaajan
doprinos afirmaciji makedonske knjievnosti na prostorima bive Jugoslavije. Meu njima se
izdvajaju
STALE POPOV (1899-1955)
(romani: Opasna Pealba, Tole Paa, pripovijetke: Kale Ana i Dilber Stana i dr.);
241

VLADO MALESKI (1919-1984)

( novele: Crvena georgina, Talasanja, romani: Ono to bijae nebo, Razboj i dr.);
SLAVKO JANEVSKI( 1920) najplodniji makedonski pisac.
Pjesme: Krvava niza, Pruga mladost, Pjesme; kovana jabuka; pripovijetke: Ulica,
Klovnovi i ljudi, romani: Selo iza sedam jasenova, Hljeb i kamen, Mjesear, i bol i bijes,
Stabla; Gorinovci, novele: Koveg,putopisi Gorke legende, a autor je i nekoliko knjiga za
djecu.
KOLE AULE( 1921)
Pjesnik i dramski pisac, Novele: Prvi dani, Novele, drame: Drame, Grana na vjetru,
Gradski sat, Partitura za Miron, romani: Stamenost, Nevolje i Vrtoglavica.
BLAE KONESKI (1921)
Pisac, esejist i filolog. Pisao o knjievnosti i jeziku, objavio Gramatiku makedonskog
knjievnog jezika i zbirke pjesama Most (poema), Zemlja i ljubav, Pjesme, vezilja Stare i nove
pjesme i dr.
ACO OPOV(1923-1981)
Liriar i prevodilac. Prevodio sa drugih jezika da pokae kretanja u evropskoj
knjievnosti. Zborke pjesama: Pjesme, Pruga mladosti, Naim rukaa, Stihovi o muci i radosti,
Nepostojanje, zagledan u pepeo, Drvo na brijegu i dr.
SRBO IVANOVSKI (1928)
Pjesnik, prozaista i prevodilac. Poezija: Lirika, elje i mee (poema), Susreti i rastanci,
novele : ena na prozoru, kad je Tetin Kliment etao nad gradom, romani: Martin Nunta,
Leonida tri okrvavljen i dr.
GANE TODOROVSKI (1929)
Pjesnik, knjievni istraiva, prevodilac, kritiar. Poezija: U jutra, Uzbuujui zvuci,
Mirnim korakom, Apoteoza radnom danu, Rijei od zemlje i zlata; novele: romani, studije:
Traktati o zaljubljenima u sunce, Zaaran megdan, Nevolje, nevjerice, nesanice.
MATEJA MATEVSKI (1929)
Pjesnik i pripovjeda. Poezija: Kie, ravnodnevnica, Krug, perunika, Lipa, Raanje
tragedije. Pisao i recenzije i knjievne kritike.
CANE AVDREEVSKI( 1930)
Pjesnik. Poezija: Dobrota, Pjesme, Sveanostim, Predjeli i dr. Priredio i Antologiju
makedonske lirike.

242

ANTE POPOVSKI (1931)

Pjesnik. Poezija: Odsjaji, Vardar, Nepokor, Triptihon, Makovi, Ljubopis, odopis, Plava pjesma
i dr.
PETRE M. ANDREEVSKI (1934)
Pjesnik, novelist i romanopisac. Poezija: vorovi, i na
nebu i na zemlji, Daleki nakovnji; novele: Sedmi dan, Nevjerne godine; romani: Pirika(1980),
Skakavci; i drama: Vrijeme pjevanja.
RADOVAN PAVLOVSKI (1937)
Kritiari ga nazvali princom metafore. Pisao poeziju i prozu. Poezija: Sua, svadba i selidbe,
Korablja, Visoko podne, Sunce za koje zmija ne zna, Pir, Zrna, Klima i lira, Kuga, Kljuevi i
dr.
Meu znaajnije makedonske pisce se ubrajaju i Goran Stefanovski, Boko Smaoski, Todor
alovski, Duko Rodev, Vase manev, Eftim Kletnikov, Jozo T. Bokovski , Danica
Ruigaj, Svetlana Hristova Joci i dr.

243

SAVREMENA KNJIEVNOST EVROPSKIH

I JUNOSLAVENSKIH NARODA
SAVREMENA POEZIJA
U savremenoj evropskoj knjievnosti koja je utjecala na knjievnosti junoslavenskih
naroda poslije II sv. rata nastavlja se ona tendencija zapoeta poetkom stoljea: sve vee
narodanje nauke u literaturu, produbljivanje psiholoke analize ovjeka kao egzistencijalnog
bia i sl. Dolazi do mijeanja knjievnih anrova i razbijanje klasinih knjievnih struktura. To
se posebno osjea kod francuskih pisaca pedesetih godina an Pol Sartra i Alberta Kamija.
U II pol. Stoljea poezija stagnira,a razvija proza i drama,a meu prozaistima se istiu
pisci antiromana Fransoa Sagan i Irac Samuel Beket, te u njemakoj knjievnosti Fridrih
Diremant, Ginter Gras i Hajnrih Bel koji piu o ovjekovoj otuenosti u naem dobu.
Slinu tematiku obrauju Boris Pasternak, Aleksandar Solenjicin i Jevgenij Jevtuenko u
ruskoj knjievnosti.
Druga decenija 20.st. u evropskoj i svjetskoj knjievnosti je obiljeeno promjenama i
shvaanju smisla i funkcije umjentosti uopte, pa i knjievnosti. Kao to su te promjene
uoljive u svim knjievnim anrovima, one su se prirodno, osobito snano oitovale i u lirici.
Poslije uspjelih literarnih ostvarenja s kraja stoljea, koja najee obuhvatamo nazivom
impresionizam ( u smislu stilske formacije ili knjievnog pokreta), javlja se novi pokret
ekspresionizam, odnosno futurizam. Temeljne karakteristike furutizma u obliku programa,
odnosno manifesta u talijanskoj knjievnosti je dao pjesnik Marineti 1909. Futurizam je
naiao na odjek i u ruskoj knjievnosti gdje je glavni nosilac ovog pravca bio Majakovski.
Ekspresionizam je takav stil ili pokret koji u sebi sadri vie od nabrojanih elemenata,
raznovrstan je to sklop esto veoma heterogenih, pa ak i protuuslovnih sastavnih dijelova ija
poetika je neka vrsta ogledala, dakle djelo treba da bude odraz zbilje, pa prema tome mora
potovati zakonezbilje. Pjesnitvo nema nita zajedniko s opisivanjem, priroda je velika
postojea pasivnost svijeta, materijal kojim se pjesnikovi subjekti slue, kojim oni mijese,
reu, pomiu, preobraavaju i mijenjaju.
Nadrealizam nosi u sebi halucijacije utemeljene na stvarnosti u kojoj pjesnik ivi. U
nadrealistikoj teoriji obino se istie snaga stvaralakog ina koji mora da izvire iz dubine
podsvijesti, iz halucinantnih vizija i aloginog svijeta snova, pa se automatsko pisanje,
biljeenje psihograma dovodi u vezu sa psihoanalizom. No, bitno je obiljeje svih tih
knjievnih pojava slika svijeta koja zahtijeva i nov odnos prema jeziku kao estetskom mediju.
Naoko, hrotian vrtlog ojsove proze i "nerazumljivost" je zapravo svjesna
nekomunikativnost imaju osobine nadrealizma, pa se kae da je lirika hermetiki zatvorena sa
osnovnim ciljem: da nova ljudska iskustva savremene epohe i njezine tehnike i civilizacijske
izraze oiste od tradicionalnih predodbi.
U tim dvadesetim godinama javlja se imagizam koji je po svojoj koncepciji suprotan
epkspresionizmu, jer zahtijeva jednostavnost izraza, saeti slikovitost u prije svega jasnou. .
Tridesetih godina poezija se vraa loginim pojmovima. To je vrijeme kad stvaraju Federiko
Garsija Lorka i Evgenij Jevtuenko.
SAVREMENA PROZA
U savremenoj prozi treba ukazati na znaaj Dostojevskog koji se smatra preteom savremene
proze i modernog romana. U njegovim djelima se otkri-vaju novi postupci oblikovanja likova i
romana u cjelini. On je preuzeo fabulu kriminalistikog i bulevarskog romana zbivanja, ali
samo kao nunu konven-ciju koju moe prihvatiti ili kao sredstvo kojim e svoje karaktere
244

dovesti u razliita psihika stanja, odnosno pobuditi ih da izriu svoje misli u etikim i
moralnim pitanjima svoga vremena. Socijalna
motivacija je
postupak njegovih
karaktera(Raskoljnikom), ali je pieva panja usmjerena na njihov psihiki i misaoni svijet.
U amerikoj knjievnosti afirmie se drukiji tip proze koja prua realistiko-naturalistiku i
brutalnu viziju stvarnosti, a predstavnici su Ernest Hemingvej ( I sunce se raa, Zbogom
oruje, Imati i nemati, Starac i more) i Vilijem Fokner (Krik i bijes, Svjetlost u avgustu,
Gospodska kua). Oni obnavljaju naraciju, osamostaljuju likove, uvode
neposredne
reporterske zapise, kratke reenice, esta ponavljanja i objektivne opise, fonografski vjerne
dijaloge, odlomke novinskih vijesti, reklame, odlomke iz politikih govora. Na taj nain
afirmiu dokumentaristiki tip proze.
Put prema modernoj prozi oznaio je Marsel Prust svojim romanesknim ciklusom U
traganju za izgubljenim vremenom. Prust je stvorio posebnu vrstu monoloko-asocijativnog
romana u kom opisuje sve to je bilo u prolosti za razliku od realiste Balzaka koji opisuje sve
to se dogodilo u prolost. Prust je uveo tehniku vremenskog simultaniteta koju preuzimaju i
drugi pisci modernog romana koji slijede Vuirdinija Vulf (Virgini Woolf 1882-1941) i
Deme Dojs (James Joyce (1882-1941) koji stvaraju romane struje svijesti u kojima
naputaju fabulu i uvode pripovjedaa u i licu koji monologizira vlastiti unutra-nji svjet. Oni
ispituju svijest obinog ovjeka obinog dana i donose zakljuke.
Sline poglede na roman ima Andre id ( Andre Gide (1869-1951) koji je stvorio novi
tip romana roman-ideja i, prema njegovom shvatanju, roman treba osloboditi potinjenosti
stvarnosti i roman treba da ue u sve. Najreprezentativniji tip takvog romana dao u svom
romanu Krivotvoritelji vremena
Posebno mjesto u novijoj evropskoj prozi zauzimaju prozna djela Franca Kafke i to
romani Proces(1914), Preobraaj(1916) i Dvorac(1922). an Pol Sartr stvara novi tip
romana u kojem filozofiju odijeva u knjievno ruho. Takav je njegov roman Munina(1938).
Sartr zahtijeva da likovi romana budu slobodni, a roman angairan. Govoriti, kae on, to je
initi: svaka stvar koja se naznauje ve nije potpuno ista, izgubila je svoju nevinost- Ako vi
naznaite nekog pojedinca, vi mu ga otkrivate, on sebe vidi..

245

SAVREMENA SRPSKA KNJIEVNOST

Savremena srpska knji`evnost, kao i savremena knji`evna periodika
u Srbiji, skoro da su pusto polje, neistra`eno sa stanovi{ta ne toliko
utvr|ivanja poeti~ke fizionomije i tendencija vode}ih autora, koliko ispitivanja
ure|iva~kih politika kulturnih ~asopisa i ustanova kulture, pona{
anja esnafskih udru`enja i umetni~kih grupa, odnosa knji`evnosti i
savremenih politi~kih prilika... Dakle, nedostaje nam sociologija knji`evnosti
i kulture, istinska kritika recentne umetni~ke proizvodnje, kao {to
nam nedostaju pobo~ne kriti~ke i knji`evno-teorijske discipline koje pri
~itanju knji`evnih i umetni~kih dela tra`e/istra`uju samo odre|ene njihove
aspekte (svejedno da li je re~ o feminizmu ili dekonstrukciji ideolo{
kih kodova dela/teksta).
U takvoj situaciji svaki pojedina~ni poku{aj stoji umesto institucionalno
organizovanog i sistemati~nog prou~avanja, neminovno ostav{i na
nivou nekakve infantilne `udnje i po`eljne utopije/utopije po`eljnog. Ozbiljno
istra`ivanje moralo bi da podrazumeva stru~ni timski i, po prirodi
stvari, vi{egodi{nji rad, a njegov cilj trebalo bi da bude mapiranje na{e knji`evne i kulturne scene. Pod pojmom mapiranja podrazumevam
uo~avanje i definisanje umetni~kih grupa, grupnih poetika i strategija javnog
nastupa, istra`ivanje kulturnih i esnafskih institucija, ~asopisa i stru~nih publikacija, njihovog esteti~kog, kulturolo{kog i ideolo{kog profila,
S druge strane, uzimanje samo jednog fenomena, makar imali ose}aj da je on kao nov i marginalan bez dubljeg kulturnog uticaja a mo`da
i bez budu}nosti, kakav bi recimo bio Beton1, ima zna~aj po~etnog trasiranja
tog kapitalnog projekta sociologije knji`evnosti kakav je istra`iva~
ki poduhvat mapiranja savremene knji`evne scene u Srbiji. Prednost
govora o Betonu (teme koje pokre}e, reakcije koje izaziva, tipovi diskursa
koje konstitui{e, vrste rubrika i profil saradnika koje neguje), jeste
u tome {to on `eljeno a ipak neo~ekivano otkriva neuralgi~ne ta~ke na{e knji`evne i dru{tvene stvarnosti.
Na prvom mestu svedo~i o zemlji, njenoj intelektualnoj i politi~koj
eliti, jo{ uvek nespremnoj da bez predrasuda i be`anja od li~ne odgovornosti
pristupi analizi raspada SFRJ, karakteru ratova 90-ih i fiksiranju
svake vrste krivice. Drugo, Beton putem rubrike za kritiku otkriva postojanje
novih svetih krava savremene knji`evnosti, odnosno nedodirljivih
autora o kojima niko kriti~ki ne pi{e. Odsustvo negativne kritike
upu}uje na postojanje guste mre`e nepotizma, ignorancije, usluga i interesa,
te na atmosferu oportunizma i konformizma kriti~ara/intelektualne
elite. Na~elno, mogu}u pristrasnost i tendencioznost ovog temata
u Heretikusu (izbor tema, na~in njihove obrade), te propratni pozitivni
marketin{ki efekat za Beton, a koju pristrasnost inspiri{e ~injenica
da o Betonu pi{u njegovi urednici, treba prepustiti ~itaocima da procene
ima li je, da je stave u zagrade kada je prepoznaju, ostavljaju}i izvan zagrada
ono {to vredi.
Na ovaj na~in preko Betona mogu se bar nazreti konture jedne
mape, tlocrt jedne kulturne scene u Srbiji. Tekst Sa{e Ili}a o Neboj{i Vasovi}
u, kao i sudbina tog teksta pripada rubrici Pre Betona, ukazuje
na jedan motivacioni mehanizam nastanka Betona. Ili}ev tekst govori tako|
e o odsustvu hrabrosti da se vodi prava polemika, da se jednoj strani
246

u polemici pru`i mogu}nost da obelodani svoje gledi{te (upravo strani

koja proziva tzv. naci-elite i naci kritiku Ki{a Neboj{e Vasovi}a), te svedo~
i o opasnoj ure|iva~koj politici najve}e srpske izdava~ke ku}e, Narodne
knjige, da se delo jednog od najve}ih pisaca srpske knji`evnosti
druge polovine 20. veka meri ar{inima pau{alnosti, antisemitizma i nacionalizma.
U rubrici Betonski diskursi i osvrti nalaze se tekstovi koji demonstriraju
razli~ite tipove/stilove govora i pristupa koje Beton neguje,
Hereticus, 3-4/2006 Sa{a ]iri}
1 ^etvorostrani~ni dodatak dnevnog lista Danas, koji se prvi put pojavio
tre}eg utorka u mesecu junu 2006. godine, izlazio jednom mese~no do novembra
meseca iste godine kada po~inje dvonedeljno pojavljivanje. U trenutku
pisanja ovog teksta objavljeno je 8 brojeva Betona.
kao i iscrpnu analizu dosada{nje negativne recepcije Betona. Popravljena
i parodirana, notorna poema Matije Be}kovi}a ]era}emo se jo{, u
modifikovanoj verziji Tomislava Markovi}a glasi Jeba}emo se jo{,
izvr}e na komi~ki lascivno nali~je etnokolektivisti~ku poeziju omraze i
prizivanja nasilja. Dnevnici komesara Milo{a @ivanovi}a predstavljaju
odgovor na nesuvisle napade na Beton, reaktiviraju}i stil i duh revolucionarne
proze, ukazuju}i na ironiju, satiru i humor kao mo}na defanzivna
sredstva Betona, kojima se posredno slika igriv, u~en i samoukidaju}
i duh pisanja i namera ovog kulturno-propagandnog kompleta
(dakle, daleko od samrtne ozbiljnosti i revolucionarnog totaliteta koji
se Betonu po~esto imputira).
Na kraju, rubrika ovog temata Polemika, donosi istinsko su~eljavanje
stavova o Betonu i povodom njega izme|u prijatelja, jednog samodeklarisanog
po{tovaoca Betona i jednog od urednika ~etvorostrani~
nog dodatka. Re~ je o realno odigranoj psiho-drami koja je otkrila
prisutne i mogu}e strategije kriti~kog preispitivanja i odbrane.
Pritajene `elje (i skrivene namere) ovog temata ~asopisa Heretikus
mo`da jeste da se vaskrsne duh neke od me|uratnih avangardi,
da se iznova pribavi ozbiljnost ~itanja i ocenjivanja knji`evnosti, podstakne
njeno samopromi{ljaju}e stvaranje i njena nau~na kontekstualizacija
u {ire ideolo{ke i dru{tvene nizove, na na~in na koji su to videli
ruski formalisti. Pored mapa i ovaj temat ima `elju da pokrene obuhvatni
dijalog o knji`evnim i kulturnim prilikama kod nas i u regionu, te da
(sasvim prosvetiteljski, naravno) u~ini da se oni razre{e i prevazi|u.
Od pjesnika srpske knjievnosti iz generacije roene uglavnom izmeu 1920. I 1930.
godine znaajni su pisci: Mira Alekovi (1924), Branko V. Radievi (1925.), Stevan
Raikovi(1928), Miodrag Pavlovi(1928), a svo-jim traenjima posve novih poetskih
rjeenja nameu se Vasko Popa (1922).
U proznom stvaralatvu uz starije pisce Ivu Andria, Branka opia(1915-1984), te
Mihajla lalia(1914) znaajno mjesto zauzimaju Dobrica osi(1921), Borislav Peki
(1930), Aleksandar Tima(1924), Danilo Ki(1934) i dr. Posebno mjesto pripada i
bosanskohercegovakom piscu Mei Selimoviu (1910-1982).

BRANKO MILJKOVI ( 1934-1961)

Roen je u Niu. Godine 1953. se preselio u Beograd, gdje poinje pisati pjesme i boriti se za
njihovo objavljivanje. Njegove pjesme pokazuju utjecaj francuskih simbolista Valerija i
Malarmea, kao i filozofije Heraklita. Pored poezije, pisao je eseje i kritike i bavio se
247

prevoenjem ruskih i francuskih pjesnika. Dobio je Oktobarsku nagradu Beograda 1960. za

zbirku Vatra i nita. Krajem 1960. se preselio u Zagreb. Izvrio je samoubojstvo 1961.
No izmeu 12-tog i 13-tog veljae 1961. godine, nala je tijelo srpskog pjesnika Branka
Miljkovia objeenog o drvo u parku u centru Zagreba, u kojem je ivio due vremena. U
vrijeme smrti imao je 27 godina. Slubeni nalazi govore da je bilo samoubojstvo, dok je u to
vrijeme postojao broj dokaza da postoji mogunost da je ubijen od strane hrvatskih
nacionalista. Do danas, ne postoji konkretan zakljuak o njegovoj smrti.
Uslijed geopolitikih prilika u poslijeratnoj Europi, ime Branka Miljkovia nije poznato irem
auditorijumu zapadne Europe. Branko Miljkovi je roen u Niu 1934. godine. Ni je u vrijeme
Drugog svjetskog rata bio svjedok masovnih pogubljenja, to se odrazilo na mladom
Miljkoviu i njegovoj poeziji koja je slijedila.
Njegov talenat i lakoa s kojom se koristio i igrao rijeima nisu proli neprimjeeni. 1953.
godine s roditeljima se seli u Beograd, u koji Branko stie sa stotinjak ve napisnaih pjesama, i
u kojem provodi narednih 8 godina pokuavajui se istaknuti u poezijskim krugovima. Ubrzo
po dolasku upisuje se na Beogradski univerzitet, na Filozofski fakultet, i stvara prijatelje s
drugim pjesnicima, Vaskom Popa i Ivanom Laliem.
Mladi Miljkovi odbija lanstvo i vezu s partijom, to je rezultiralo neobjavljivanjem njegovog
pjesnitva. Meutim, njegov uspjeh kod mladih je bio oigledan i pet njegovih pjesama je
objavljeno u poznatom asopisu Delo, iji je glavni i odgovorni urednik u to vreme bio niko
drugi do Oskar Davio. Ubrzo potom slijedi njegova prva kolekcija pjesama 1956. godine, pod
nazivom Uzalud je budim, i bila je uspjeh kod publike kao i kod kritiara. Pjesma je postala
klasik, i jedna od najpoznatijih njegovih pjesama. Prema Miljkoviu, on je jednog dana
posjetio svog susjeda u Niu i vidio na zidu sliku njegove preminule sestre. On se zaljubio u
sliku s devojkom, i u njeno ime napisao ovu pesmu, za koju je kasnije govorio da je trijumf
pjesnika i ivota.
esto je vian po kavanama Beograda, u kojem je Branko vodio boemski i bezbrian
ivot. Meutim uslijed stalnog konzumiranja alkohola, umio je pokazati i svoju agresivnu
stranu kada je bio u pijanom stanju, zbog ega je stalno ulazio u tue, koje je skoro uvijek
gubio. Ovakvo ponaanje ga je esto dovodilo u neprilike s reimom koji nije elio tolerirati
takve ispade. Na sreu, imao je puno prijatelja, pisaca, koji su u to vrijeme bili veoma bliski
reimu i koji su ga izbavljali iz raznih neprilika. Kao rezultat ovakvog ponaanja i neprilika u
koje bi upadao, uvijek bi govorio, kunei se, da vie nikad nee pisati. 1958. godine njegova
druga kolekcija pjesama je objavnjena pod nazivom Smru protiv Smrti. 1958. godine JeanPaul Sartre poseuje Beograd kao gost Srpske akademije nauka i umetnosti. Miljkovi prima
posebno priznanje od francuskog filozofa, i njih dvojica su se nakon posjete ubrzo sprijateljili.
U jesen 1960. godine Branko se naao u okruenju lanova partije i neprijateljske
atmosfere. ak i njegove bliske kolege su se okrenuli protiv njega, to je on teko podnosio, i
donio odluku da zauvijek napusti Beograd, i nae novi dom u Zagrebu, u kojem ga je ekao
posao kulturnog urednika Radio Zagreba. Po odlasku alje pismo novinama Duga i odrie se
nagrada koje je dobio. U Zagrebu, Branko je nastavio da pie, ali i da pije. U posljednjnoj noi
njegovog ivota, vien je kako je pio u drutvu nekolicine devojaka. Prema iskazu svedoka, bio
je veseo, uli su ga kako je govorio da je zavrio s uobraenim urednicima, politikim
ulizicima i partijom, i da je spremao objavljivanje nove kolekcije pesama. Ubrzo nakon ponoi,
napustio je prijatelje za stolom, rekavi da se mora sastati s nekim. Sljedei put kada je bio
vien, visio je o drvo u parku.
Neki kau da se sam ubio, jer nije vie mogao podnositi pritisak i ruganje, neki kau da
nije mogao da preali sukob s partijom zbog kojih se odrekao svojih pjesama i to sebi nije
mogao da oprosti, neki kau da je bilo samoubojstvo zbog neuzvraene ljubavi. Postoji broj
svedoka koji su rekli da je bio veoma pijan, i da je nakon naputanja svojih prijatelja otiao u

248

drugu kafanu gde je glasno pjevao srpske pjesme, i da kad su ga okruili hrvatski nacionalisti,
ih je psovao. Ovo nikad nije bilo zvanino uvrteno u uzvjetaj o smrti.
U svojoj kolekciji pjesama Izvor Nade, napisao je epitaf - ubi me prejaka re. Skoro da zvui
proroki
Jedan od najznaajnijih pjesnika savremene hrvatske knjievnosti. Kad je u zagrebu, u
trenucima duboke i tamne intimne krize izvrio samoubistvo u 27. godini ivota, bio je ve
formirana pjesnika linost.
Poezija Branka Miljkovia je sva u nemirima suvremenog intelektualca, ali isto tako i u
traumama koje su u njegovoj senzibilnoj dui ostavili rat i krvavi prizori smrti. Odrastao kod
ele-kule u Niu uvijek se pitao kakvi su povodi ljudskom zlu i nepravdi. Objavio je zbirke
pjesama: Uzalud se budim, Porijeklo nade, Vatra i nita i Krv moja svijeti.

249

SAVREMENA SLOVENAKA KNJIEVNOST

Savremena je knjievnost odraz svih kulturnih, drutvenih, moralnih, politikih i
knjievno-estetskih zbivanja koja su je odredila i oblikovala. Nakon poslijeratnog politikog
zanosa za socijalistiki realizam kada kulturni, knjievni i politiki poticaji dolaze iskljuivo
iz Sovjetskog saveza, pedesetih se godina slovenska kultura i knjievnost ponovo poinju
otvarati i drugim izvorima. Savremena zbivanja u svijetu, industrijalizacija, novi tehnoloki
procesi, rue sklad izmeu pojedinca i zajednice, dovode do egzistencijalnih i moralnih
promjena. Relativnost dobra i zla, u to je ovjeka uvjerio rat, raa strah i nemir. Sve se to
oitovalo u kulturnoj i misaonoj atmosferi Slovenije i postalo inspiracija pisaca koji su poeli
pisati poslije rata, iako su tu atmosferu osjetili i stariji knjievnici, posebno neki socijalni
realisti.
Tradicionalne misaone komponente slovenske knjievnosti o ovjeku i njegovom
poslanstvu u svijetu, sklad zajednice i pojedinca, postaju piscima koji sada ulaze u knjievnost
sve udaljeniji, a njihovo ostvarenje pokazuje se kao uzaludan napor. Izgubljenu ljudskost,
ljepotu, harmoniju ovi pisci poinju traiti u sebi, povlae se u subjektivne stvaralake
pobude-vlastiti svijet doivljavanja, dodira sa prirodom, umjetnost i erotiku. Odgovor na
pitanje to je knjievnost, trae u sebi, u svom unutranjem svijetu.
To je vrijeme kad u Evropi vlada moderna poezija i proza M. Prusta, Kafke, Pirandela i
Brehta, a posebno amerikih knjievnika Hemingveja, Milera, Tenesi Wilijamsa i dr, te
pozorinih pisaca beketa i Joneska. iji se prevodi u slovenskoj knjievnosti javljaju poslije
50-tih godina 20. stoljea. Uporedo sa zanimanjem za knjievnost javlja se i za filozofiju koja
seve vie ulazi u knjievnost.
Svi ti tokovi teku paralelno s oslobaanjem politikih i drutvenih odnosa,pa slovenaka
knjievnost naputa utilitaristiku i patriotsku estetiku i traga za vlastitim putevima. Generacija
pisaca izraava jedinstven pogled na ivot to je rezultiralo, kao i u ostalim krajevima,
tampanjem zajednikih zbirki. Jedna od takvih je Pjesme etvorice iz 1953, a zatim zajednika
zbirka Novele.
ezdesetih godina sve jasnija postaje misao o pojedinanoj i kolektivnoj otuenosti. Nestaju
nekadanje temeljne vrijednosti svijeta i ivota, ivot postaje neka vrsta igre bez utvrenih
pravila, u djelima se javlja tematika nesigurnosti, krivice, smrti i sl. Istina o ivotu trai se u
ovjekovom subjektu, oivljavaju se motivi klasine knjievnosti(Ilijada, Odiseja, Krtenje na
Savici, Lijepa Vida). U mladih pisaca javlja se bunt protiv svega postojeeg.
Kao pravci najee se javlja socijalni realizam, zatim ekspresionizam i simbolizam, pa se u
knjievnosti javljaju postrealistiki, postekspresionistiki i drugi elementi.
Kao posebnost ovog razdoblja valja naglasiti odnos prema jeziku. Rije je opredmeena, nije
vie nosilac znaenja i nije u slubi komunikacije, ve preputa svoje mjesto znaku. Najei
nazivi za ove pojave su avangarda, postmodernizam, ludizam, topografska poezija i dr. U njoj
se otkriva kaotinost,, nedovrenost, dehumanizacija i depersonalizacija.
Meu savremene slovenske pisce knjievni kritiari su uvrstili njih nekoliko najznaajnijih od
kojih neki piu i danas.
CIRIL KOSMA (1910. Slap kod Idrije - .)
Jedan od znaajnijih slovenakih pisaca koji u svom pripovjedakom radu slika ivot sela.
Prve priloge objavio u "Ljubljanskom zvonu" i "Istri". ivio u Parizu, Marselju, Londonu i
paniji, a 1944. se vraa i uestvuje u ratu. Napisao veliki broj djela od kojih su poznate
zbirke novela Srea i kruh, a poslije rata objavio jo Domovina na brdu, Na svojoj zemlji i dr,
te roman Proljetni dan. Pokazao poznavanje seoskog ivota, smisao za psiholoko nijansiranje

250

linosti i bogatstvo izraza najbitnije su odlike njegove novelistike proze. U djelima naglaava
nacionalne i socijalne probleme slovenakog primorskog ivota.
MATEJ BOR (1913. kod Gorice - ).
Matej Bor je umjetniko ime Vladimira Pavia. Studirao slavistiku, uestvovao u ratu i
napisao veliki broj djela sa tom tematikom. Pisao pjesme, pozorine kritike i prikaze,
usmjeravao knjievni i kulturni ivot svoga doba u smjeru savremene literature po ugledu
nazaoadnoevropska knjievna kretanja.
U djelima govori o ivotu i smrti, o patnji i stradanju, razaranju zemlje i ekonomskoj bijedi
naroda. Snanim poetskim slikama je opisao svoj emotivni svijet.
IVAN MINATI(1927)
Pjesnik u ijoj poeziji se osjea osjetljivost na vanjske dogaaje i stalni nemiri. Zbirke
S puta, Nekoga mora imati Bol nedoivljenoga i dr.
LOJZE KRAKAR (1926)
Pjeva o zanosu mladosti u prvoj zbirci U usponu mladosti. Kasnije mu poezija staloena i ima
ire, opeljudsko znaenje:Noi, dulja od nadanja, Negdje tamo isto na rubu, Poruka i dr.
CIRIL ZLOBEC(1925)
Prisutan u savremenoj slovenskoj knjievnosti od prvih poslijeratnih godina. Inspirativni izvori
poezije su eros, rodni kras, prolaznost, djetinjstvo i dr: Pobjeglo djetinjstvo, Ljubav, Naa
oaza i dr.
Meu ostale savremene pjesnike se ubrajaju TONE PAVEK, KAJETAN KOVI, DANE
ZAJC, GREGOR STRNIA, VENO TAUFER, TOMA ALAMUN, NIKO
GRAFENAUER i dr. Savremenu prozu piu BORIS PAHOR, ALOJZ REBULA, JOE
JAVOREK, BENO ZUPANI, VLADIMIR KAVI, PAVLE ZIDAR, BRANKO
HOFMAN, DRAGO JANAR, DIMITRIJ RUPEL i dr.

251

SAVREMENA MAKEDONSKA KNJIEVNOST

U optem razvitku nae savremene literature posebno je znaajna pojava nacionalne
knjievnosti makedonskog naroda, koja je danas, u uslovima izgradnje kulture i ekonomike,
dobila svoj puni razmah. Meutim, nacionalne teme su bile oduvijek prisutne u pisaca, samo
u nekim periodima su dolazile vie,a u nekim manje do izraaja. U godinama doratne i ratne
revolucionarne borbe makedonskog naroda pojavila se i njegova moderna knjievnost, i to
naroito socijalna i revolucionarna pjesma koja je u najveem broju sluajeva bila izraz
oslobodilake borbe makedonskih narodnih masa.
Meu pjesnicima toga perioda svakako je najznaajnije ime Koste Racina ija poezija
predstavlja najvii poetski domet u makedonskoj knjievnosti. Drugi znaajni pjesnik ovoga
naroda, ije se djelo utemeljilo u osnove savremene makedonske knjievnosti bio je Kiril
Nedelkovski (1912-1942), pjesnik-proleter koji se sav ivot posvetio borbi za prava naroda
Lirika mu je ustreptala, borbenih raspoloenja i vjere da "svie dan" i da e se ovjek konano
osloboditi od socijalne bijede.
Meuratna makedonska knjievnost imala je jo nekoliko znaajnih predsdstavnika. Meu
njima se izdvajaju Nikola Jankov Vopicarov (1909-1942), borbeni pjesnik Pirinske
Makedonije koga su bugarski faisti strijeljali. Njegova jedina zbirka stihova Motorne
pjesme, napisana na bugarskom jeziku, prikazuje ga kao izrazito revolucionarnog pjesnika. Iz
tog kraja potie i pjesnik Anton Popov (1915-1942) koji je kao i njegov zemljak Vapcarov
okonao svoj ivotni put pred cijevima bugarskih faista.
U godinama neposredno poslije osloboenja makedonska knjievnost je preteno borbena i
angaovana. Dananji makedonski pjesnici i pisci Blae Koneski, Slavko Janevski, Aco
opov, Srbo i Gogo Ivanovski, Gane Todorovski, Lazo Karovski, Mateja Matevski i
DRUGI. Oni ulau napore da makedonsku knjievnost obogate novim sadrajem i oblicima
kako u stihu, tako i u prozi.
BLAE KONESKi (1921-1993)
Po miljenju knjievnih kritiara Makedonije Koneski predstavlja jednu od najkrupnijih figura
u savremenom knjievnom i kulturnom ivotu Makedonije. Pjesnik i prozaista, slavista i
sakuplja narodnih umotvorina, knjievni historiar i prevodilac i u svom oblastima je postizao
zapaene rezultate.
Pisao o historiji makedonskog jezika uspjene studije (Makedonska knjievnost i makedonski
jezik, O razvitku makedonskog knjievnog jezika, Gramatika makedonskog jezika i dr.),
Iako je osobena i originalna pjesnika individualnost, Koneski je do danas ostao neizuen i
neistraen, pa ni njegovo knjievno i drugo stvaranje nije adekvatno vrednovano. . Objavio i
zbirke pjesama Zemlja i ljubav, Pjesme, Vezilja, poema Most, te zbirku pripovijedaka
Vinograd.
U osnovi svoje prirode Koneski je izrazita individualnost, jaka i stroga u odabiru tema i
poetskom iskazu. Zbog toga je to knjievno djelo koje u sebi nosi snanu misaonu i alegorinu
dimenziju. On opijeva munu prolost svoga naroda, njegov revolucionarni udes u
oslobodilakoj borbi i njegov zanos u obnovi zemlje. Za njegovu poeziju je karakteristino da
su stihovi, bez obzira na motive, uvijek natopljeni dubokom misaonou, jer su to pjesme
dubokog intelektualnog promiljanja,a korijen te poezije je ubijek u nekom poticaju iz realnog
svijeta. Poznata mu je pjesma Tekoto (Tekoa) u kojoj sugestivno govori o svom bolu i
patnji zbog teke prolosti svoga naroda.
U prozi, maloj po obimu, pokazuje ivo interesovanje za malog, obinog ovjeka, za
svagdanje ljude, njihove tekoe i radosti otkrivajui koliko esto ima tragike i u

252

najjednostavnijim ljudskim sudbinama. Ulazi u ljudsku psihu i slika njene lomove u linostima
koje su na izgled pravolinijske, bez dublje unutranje vatre.
SLAVKO JANEVSKI (1920-2000)
Ovaj suvremeni makedonski pisac umjetniki je sazrio u vrijeme rata i prvih godina
osloboenja, pa su mu i djela usmjerena u tom pravcu. Inspirisan ratom, napisao je najvei
broj djela sa tom tematikom. Kritiari ga nazivaju majstorom slobodne makedonske
versifikacije,a u prozi je izrazito moderan psihoanalitiar osloboen klasine deskripcije i
pravolinijske naracije.
Objavio je djela: zbirke pjesama Krvava niza, Pjesme, Egejska barutna bajka, Lirika, Hljeb i
kamen, pripovijetke Ulica, Klovnovi i ljudi, romane Selo iza sedam jasenova, Dvije Marije,
te knjige za djecu Pioniri, pionirke, bube i umske zvijeri, Milion dinova, Marsovci i mievi i
dr.
Njegova poezija je uglavnom satirino-ironina, jer pjesnik gradi takav odnos prema svijetu u
kom ivi. Osnovna karakteristika te poezije je neposredan doivljaj onoga o emu pjesnik pie
i aktivan kontakt sa ljudima i vremenom u kom ivi. U toj poeziji sugestivno doarava ljudske
protivrjenosti.
Kad je rije o prozi, Janevski se interesuje takoe za pojave koje se javljaju bilo kao pratilac,
bilo kao sutina savremenih drutvenih kretanja, obraajui posebnu panju na moralne
preokupacije ovjeka u procesu revolucionarnog preobraaja makedonskog naroda. Iako
pokazuje podjednako ivo interesovanje i za pojave iz gradskog i seoskog ivota, oigledno
je da mu je gradski ovjek poznatiji i bliskiji i da ga zna snanije naslikati. To se naroito
vodi u romanu Selo iza sedam jasenova koji je graen ematskim slikama i po unaprijed
spremljenoj tezi. Obrauje motiv o socijalistikom preobraaju sela. Stilska osobina proze je u
epskom fabuliranju i klasinoj realistikoj deskripciji. Isto tako snano zna naslikati
uskovitlani unutranji ivot svojih linosti i tako slika snano traume i vri psiholoke analize
u lavirintima duevnih trauma suvremenog ovjeka. Naroito slika psihioloke lomove
savremenih intelektualaca i njihove unutranje dileme u situacijama kad treba da se odlue
kojim putem krenuti kad se nau na ivotnim raskrsnicama.
ACO OPOV (1923-1982)
Izraziti makedonski liriar ijim je stvaranjem obiljeena jedna nova faza u razvoju
savremene makedonske knjievnosti. To je faza subjektivne i intimne lirike koja je nastala kao
inspiracija na herojstvo naroda u borbama protiv neprijatelja. Kasnije proiruje teme na druge
oblasti ivota i stvarnosti, mada se uvijek kod njega osjea poetska privrenost velikom
historijskom inu. Kritiari naglaavaju da je pisao poeziju "lirske iskrenosti".
Objavio je zbirke pjesama: Pjesme, Na Glamosu, Naim rukama, Stihovi o bolu i radosti,
Vjetar nosi lijepo vrijeme.
Izbjegavajui epigonsko ponavljanje i deklarativnu privrenost pojedinim knjievnim
kolama i pjesnikim grupama, on je gradio vlastiti put ostvarujui postepeno svoju poetsku i
ljudsku misiju: otkriti sebe do kraja. ist i spontan liriar, sa afinitetom za ljudske nemire i
nespokojstva, on i danas stvara svoju osobenu i senzibilnu liriku.

253

SAVREMENA HRVATSKA KNJIEVNOST

To je vrijeme kad se hrvatska knjievnost oslobaa koncepata socijalistikog realizma
koji knjievnost svodi na utilitaristiko poimanje svijeta, na dogmatiku i
njezinu
ideologiziranu funkciju. Pie se uglavnom socijalna literatura i to u duhu vremena u kom su
pisci ivjeli. U brojnim tekstovima Krlea naglaava da pravi stvaralac mora analizirati prvo
individualnu linost u kojoj se prelamaju sudbonosni historijski dogaaji, pa tek iz tih
individualnih sudbina izvlaiti pouku (tendenciju). Sline teze iznosio i Petar egedin i
upozorio na opasnost od golog pragmatizma kao pozicije s koje se umjetnika problematika
svodi na razumijevanje samo vanjskih dogaaja,a ne ulazi se u unutranja zbivanja. Vlatko
Pavleti se zalae za punu slobodu stvaralatva i na svjetska kretanja u knjievnosti.
To je vrijeme kad u bivoj Jugoslaviji dominiraju pisci koji su pisali i u ratu i piu
tendencioznu knjievnost sa odreenim tezama, ciljevima i namjerom. Glavna tema je
antifaistika borba i snalaenje ovjeka u novoj ivotnoj situaciji.
Savremena knjievnost u Hrvatsko je vie individualna i manje ovisna o stilovima,
pravcima i epohama. Pripovjedai moderne prate ivotne sudbine naih intelektualaca koji
hodoaste po Evropi i u njoj doivljavaju svoje intimne lomove, jer se svojim provincijskm
mentalitetom ne mogu ukljuiti u civilizacijske tokove gradskog ivota.
Najvee interesovanje za urbanu tematiku pokazuje najmlaa generacija pripovjedaa, a
i pisci srednje generacije sve vie zaokreu u to tematsko podruje. Meu pripovjedaima
gradske sredine osobito. Se istiu Ranko Marinkovi, Antun oljan, Ivan Slaming, edo
Prica, Mirko Boi, Zvonimir Majdak, Fea ehovi i dr. U seriji djela, osobito novela i
romana, ti pripovjedai donose arolik svijet afirmirajui nove sadraje istovremeno otkrivaju
i nove izraajne mogunosti. Zaokupljajui se problemom ovjekova pojedinanog postojanja
u konkretnoj povijesnoj situaciji, ponirui u dubine njegova unutranjeg svijeta, , u
podsvjesnom aritu, morali su naputati standardne kalupe psiholoke proze i izgraivati
nove adekvatne forme izraavanja.
Uz naslijeene forme pripovijedanja javlja se mnogo novih oblika, a osobito afirmaciju
doivljavaju subjektivne forme pripovijedanja: pripovije-danje u 1. licu, unutranji monolozi,
tok svijesti i sl. U pojedinim se sluajevima ta potraga za modernim pripovijednim oblicima
pretvarala u isto eksperimentiranje,a uporedo sa procesom prestrukturiranja proznog izraza
odvija se i svojevrsna jeziko-stilska revolucija. Dolazi do prodora svjeeg urbanog ivota,
leksike i sintakse. Prozni se izraz urbanizira,a to se naroito oituje u prozi rankaMarinkovia,
Ivana Slaminga i Antuna oljana.Jedan od znaajnih opisaca savremene hrvatske knjievnosti
je i Vjekoslav Kaleb koji prati reflekse drutvenih kretanja na pojedinanu ljudsku svijest i u
noveli Nagao vjetar to najbolje pokazuje.U sklopu cjelokupnog proznog stvaralatva u
savremenoj hrvatskoj knjievnosti urbana tematika zauzima vano mjesto i knjievnost
obrauje mnoge pojave iz suvremenog gradskog ivota. Njeguje se i tzv. uni-verzalna tematika
koja je u poslijeratnoj hrvatskoj knjievnosti doivjela svoju afirmaciju i obrauju se
univerzalni problemi. Pisci izbjegavaju da dozvole da se knjievnost podredi vremenu i
ideologiji vremena u kom je nastalo, pa obrauju univerzalne teme i opeljudske probleme. To
su problemi sree i nesree, ivota i smrti, ljubavi i mrnje i sl. Jedan od tih pisaca je Vladan
Desnica sa djelom Proljee Ivana Kaleba. To je vrijeme kad cvjeta i dramsko stvaralatvo,a
djela piu anko Marinkovi, Mirko Boi, Ivan Donevi, Vjekoslav Kaleb, Ranko
Marinkovi Fadil Hadi, Pero Budak, Ivan Raos i drugi.
Kako smo rekli, pisci piu ili u duhu vremenua u kom danas ive, ili pokuavaju na sve naine izbjei indoktrinaciju vremena, sistema i politike koja je na njih
vrila raznovrsne pritiske. Zato piu iniverzalne teme u kojima prevladavaju ivot i
smrt, ljubav i mrnja, srea i nesrea i sl. Dok stvaralatvo izmeu tridesetih i pedesetih
254

godina povezuje jedan odreeni aspekt sagledavanja problema , a isto tako i nain
pisanja, stil u irem smislu rijei. To je generacija na koju je izvren utecaj moderne
evropske, amerike i francuske literature,a u koju spadaju imi i Ujevi.
I na kraju, generacija koja sada ulazi u koja sada ulazi u literaturu pokazuje, jednim
svojim dijelom, izvjesnu tendenciju za ponovnim vraanjem irim tematskim zahvatima i
za odbacivanjem pretjerane metaforike i simbolike. Uz poeziju ideja i filozofskih
razmiljanja, valja spomenito generaciju tzv. razlogovaca: Danijela Dragojevia, Dubravka
Horvatia, Zvonimira Mrkonjia, Luku Paljetka, te motivi kod Zvonimira Majdaka, Ivana
Aralice, Nedjeljka Fabria i Ivana Kuana.
Sva literarna zbivanja u hrvatskoj knjievnosti od pedesetih godina, razliitost
knjievnih vrsta te bogatstvo tematskih interesa kao i razliitost shvatanja umjetnosti
dola je du punog izraaja u periodici. Uz centralne asopise Republika i Kolo, izlaze i
asopis mladih Izvor, zatim Literatura, Knjievnost, Forum, Razlog, Mogunosti,
Rijeka revija, Dometi u Rijeci, Zadarska revija, Revija u Osijeku i dr.
Meu knjievnim kritiarima se istiu Ivo Frange, Miroslav icel, Stanko Lasi, Nedjeljko
Mihanovi, Dubravko Jelii, Vlatko Pavleti, Branko Donat i dr.
Dubravko Horvati (1939) je jedan od najmlaih i najizvornijih pjesnika u svom narataju. Javio se nekim inovacijama u poeziji i prozi koje su i ostali hrvatski
pjesnici prihvatili. Prva zbirka pjesama Groznica(1960) koju je kritika prihvatila sa
pohvalama,a zatim je objavio slijedee pjesme i pjesnike proze: Zla vojna, Bedem, Crna
zemlja, Baina.
Meu savremene pjesnike moemo izdvojiti i Zvonimira Baloga (1932) (Razlavljeni lav i
nevidljiva iva), Tomislav Bakari(1940), Branko Belan (1912.1986),a na polju znanstvene
kritike Vlatko Pavleti, Rafo Bogii, Miroslav icel i Branko Heimovi.
RANKO MARINKOVI (1913 - 2001)
Pisac sa ostrva Visa, kolovao se u Zagrebu. Pripada generaciji pisaca koja je proivjela sve
dogaaje u savremenoj knjievnosti, kulturi, drutvenom i politikom ivotu i to zabiljeio u
svojim djelima. Pisao pjesme, novele i pozorine kritike, uticao na savremenu knjievnost i
svojim kritikama i konkretnim djelima. Djela: drame Albatros i Glorija; novele Proza i Ruke i
roman Kiklop.
Grau za djela nalazi u svom zaviajnom podneblju, meu svojim otoanima i svijetu
primorskih gradia u uskim ulicama i otrim mirisom oskudne biljne vegetacije. Ova ostrvska
provincija ivi u njegovom djelu u psiholoki osvijetljenim likovima propalih aristokrata,
servilnih finansa o andara, socijalnih emigranata, vjetih obmanjivaa i neobinih udaka.
Marin-kovi je palanaku drutvenu atmosferu svog zaviajnog otoka oivljavao sitnim
zgodama svakodnevnog ivota, datim esto u humoristikim i grote-sknim scenama,
otkrivajui u ljudima njihov ivotni sumor, beznae i pokole-banu savjest. U njegovim
likovima najee ive dva osjeanja: strah i smrt, koja se kao lajtmotiv provlai kroz itavu
njegovu prozu. Groteskne ivotne situacije podvrgava ironinom podsmijehu, naroito u
scenama koje otkrivaju ovjeka u neskladu izmeu onog to jeste i onoga to eli da bude.
Kao pisac veoma izotrenog dara za komian ivotni detalj, Marinkovi svoje likove esto
slika u karikaturi, ispod koje se, uz ironian podsmijeh zapaa i njegov human stav prema
ljudima i njihovim sudbinama. Marinkovi voli da se nasmije ljud-skim manama, ali je taj
smijeh ubijek uslovljen mjerom ovjenosti prema li-nosti koju prikazuje. Njegova komika je
esto blagonakloni podsmijeh i vedra ala, da bi nekad prerasla u otru ironiju i satiru. Karakter
drutvene satire naroito imaju ona njegova djela u kojima je prikazivao servilne reimske
sluge i katolike fratre, odvojene od ivota ili suprotstavljene njegovim kretanjima i
pojavama.

255

VJEKOSLAV KALEB (1905-1996)

Roen kod ibenike, pa i njegovo djelo ima specifinosti zaviaja. Hrvatski novelista i
romanopisac Kaleb je napisao veliki broj djela. Radio kao uitelj u siromanim dalmatinskim
gradovima,a nakon tampanja zbirke novela Na kamenju(1940) prelazi u Zagreb. Objavio u
Zagrebu i drugi zbirku Izvan stvari, uestvovao u ratu o kom e napisati veliki broj djela:
novele Brigada, Poniene ulice, Divota praine, Bijeli kamen i Smrtni zvuci.
U svojoj zanimljivoj i bogatoj prozi Kaleb najee slika dalmatinski svijet i to uglavnomselo i
seljake koje poznaje dobro i snano poetski tumai. U djelima sa motivima iz narodne
revolucije Kaleb otpisuje borbenost ilegalaca i neizmjernu hrabrost boraca.
Osobine Kalebovog pripovjedakog stila je u izrazito naglaenoj jednostavnosti koja na prvi
pogled moe da ostavi i utisak sirovosti. Prava vrijednost njegovog stvaralakog postupka je
u reljefnim i svestrano osvije-tljenim likovima. Kaleb zna da gradi napete, dramatine
situacije, i to ne spo-ljnim razvojem radnje, nego najee, unutranjim sukovima linosti. U
svo-jim djelima esto pokazuje i smisao za uoavanje kominih pojava u ivotu, unosei u
takve slike uz spontani humor i blage sjenke podsmijeha i ironije.
Divota praine
Meu djelima sa ovom tematikom njegov najvii umjetniki domet predstavlja roman Divota
praine u kom se pojavljuju svega dvije linosti, dva borca politiki komesar ak i banijski
seljak, koji e se nakon napornog probijanja kroz bosansku divljinu i poslije puno peripetija
sretno izbaviti od smrti koja ih je vrebala.
Kaleb je u ovom romanu pokazao smisao za uvjerljivo slikanje unutranjih kriza svojih
junaka koji i u najteim trenucima uspijevaju sauvati svoju duhovnu ravnoteu i postojanost.
IVAN DONEVI (1909 -1982)
Pripada krugu istaknutih pisaca savremene hrvatske knjievnosti. U svom doratnom
knjievnom djelu slika preteno ljude, naravi i odnose u ivotu sela hrvatske Moslavine. Ne
povodei se za modnim strujanjima tadanje literature on je mirno u klasinom realistikom
iskazu slikao hrvatsko selo i njegov svakodnevni ivot. Djela: romani Horvatova ki,
Propast, Biser i svinje. Iako po temama nije predstavljao nikakvu izrazitu novinu i osvjeenje
u tadanjoj hrvatskoj knjievnosti, njegovo djelo je skrenulo na sebe panju darom za
pouzdanu opservaciju i snaan ivotni detalj, a isto tako i uvjerljivim likovima seljaka, seoskih
ena, popova i advokata
MIRKO BOI ((1919-1995)
Pravne nauke zavrio u Zagrebu i Beogradu. U djelima obrauje uglavnom motive iz
rata. Drama Most je zasnovana na sukobu dva brata kojisu se u ratu nala na suprotnim
stranama. Napisao je i drame Devet gomolja, Povlaenje, Skretnica, Djevojka i hrast, zbirku
novela Novele, romane Kurlani i neisplakani i dr.
U njegovoj prozi ivi Dalmatinska zagora sa ivopisnim slikama svoga ivota,
prizorima elementarne snage i grubih ljudskih nagona i strasti. Kao stvaralac, on se
najspontanije kree na terenu seoskog ivotnog ambijenta, i to u vremenu izmeu dva rata,
pokazujui ivo interesovanje za seoske gortake iju elementarnu snagu nije doticala
graanska civilizacija. Radnje njegovioh djela najee se deavaju na kamenitom terenu
njegovog zaviaja. Dvije porodice Kurlana, gornji i donji, bogati i siromani, gloe se oko
posjeda, i u toj iskonskoj seljakoj borbi za komad zemlje eruptivno izbijaju elementarni
ljudski nagoni. Palanka se u djelima pojavljuje u slikama leeva, malograanskih pakosti i
poroka. Kad pie o gospodi, popovima, advokatima, sudijama i pisarima, on to ini sa

256

primjetnom gorinom i jetkou dajui ih u slikama koje prikazuju kako taj gradski svijet
smiljeno i lukavo iskoritava zaostalost i primitivnost seljaka.
Boi zna da sugestivno i zanimljivo pripovijeda, ne povodei se pri tom za hroniarskom
destrukcijom. U kompoziciji njegovih djela, pored epske irine, osjea se i smisao za dramsko
zgunjavanje radnje. Jezik mu je svje i bogat, ali i sa previe folklornih elemenata u leksici.
VLADAN DESNICA (1905-1967)
Ovaj savremeni knjievni slikar Dalmacije dao je snana djela u kojima je na irokom platnu
naslikao jedan specifian ivot i svijet koji je unio u junoslavenske knjievnosti. Rano se javio
u knjievnost, napisao veliki broj knjiga, uglavnom novela ( Olupine pod suncem, Proljee u
Badrovcu, Tu, odmah pored nas) i romana ( Zimsko ljetovanje, Proljee Ivana Galeba).
U obimnoj i zanimljivoj prozi slika vitalno stanovnitvo dalmatinskog kra, sputajui se
najee meu gradske zidine na obalama mora i otkrivajui tamonji palanaki svijet sa
njegovim kominim manama, sitnim strastima i vrlinama.

IVAN GORANNOVAI (1913-1943

van Goran Kovai (Lukovdol, Gorski Kotar, 21. oujka 1913. - okolica Foe, 13.
srpnja 1943.), hrvatski pjesnik, pripovjeda, esejist i kritik. novnu kolu pohaao je u rodnome
mjestu, prve tri godine realne gimnazije zavrava u Karlovcu, odakle prelazi u Zagreb. Po
maturi upisuje slavistiku na zagrebakom Filozofskom fakultetu, ali vrlo brzo prekida studij
intenzivnije se posveujui knjievnom i novinarskom radu. Prvo novinsko namjetenje dobiva
1936. godine i otada se uzdrava bavei se novinarskim poslovima; ureuje kulturne rubrike,
najprije u Hrvatskom dnevniku, potom u Novostima. Kao simpatizer Radieve politike
koncem 1942. zajedno s Vladimirom Nazorom prikljuuje se partizanima, sudjeluje u
napornim marevima po Bosni, ali istodobno intenzivno pie; koncem lipnja i poetkom srpnja
1943. nalazi se u istonobosanskom selu Vrbici skrivajui se od etnika, koji su ga i ubili 13.
srpnja u blizini Foe. Njegov grob ostao je nepoznat, ba onako kako je bio poelio (pjesmaepitaf Moj grob).
Knjievni rad
ko je pjesnikov zemni trag ostao zameten, izgubljen u legendi, njegov umjetniki trag i
te kako je prepoznatljiv u hrvatskoj literaturi. LAE! KNJIGE SU MU ZA NI DRUGO
OSIM HEADBANGAT U ZID. Prve knjievne radove poeo je objavljivati kao gimnazijalac u
raznim listovima za mlade, da bi ve 1931.- napravivi izbor iz dotad objavljenih pjesama zajedno s jo dvojicom mladih pjesnika objavio prvu zbirku: Lirika 1932. Sljedeih nekoliko
godina intenzivno radi na zbirci novela koje e 1936. objaviti pod naslovom Dani gnjeva. U
njima u ideolokom smislu slijedi radievsku politiku okrenutosti selu i seljaku; on je, kako je
sam kazivao Antunu Barcu, preko Radieva seljakog pokreta otkrio hrvatstvo, a pobunu
malenih te ljubav prema slabima, nepravedno progonjenima i iskontavanima, postavlja kao
cilj i smisao vlastitoga socijalnog angamana. Tom zbirkom od sedam novela postigao je pun
uspjeh i u potpunosti se uklopio u tijekove suvremene socijalne literature. Piui o rodnom
Lukovdolu i njegovim malim ljudima, Kovai je s mnogo ljubavi za seljaka i s jasno
izraenim osjeajem za socijalnu pravdu - sluei se tehnikom lirskog realizma - uspio iskazati
idilian sklad izmeu seljaka i prirode, ali i sve ono to naruava taj sklad (nepravda, politike i
gospodarske manipulacije). Lirska komponenta gotovo arkadijskog doivljavanja goranskoga
kraja jo e vie doi do izraaja u njegovim dijalektalnim, kajkavskim (preciznije: kekavskim)
pjesmama Ognji i roe, 1945. Rijetki su pjesnici koji, kao Goran u ovoj posmrtno objavljenoj
zbirci, s toliko gotovo djeje razdraganosti i neposrednosti uspijevaju uroniti u ljepote prirode i
257

preko naizgled jednostavnih kompozicija svoje lirske doivljaje prenijeti i na itatelja (npr.
pjesma Beli most. Vedrinu i sklad postie sretno odabranim poetskim slikama te izvanrednom
ritamskom organizacijom pjesme.
o, Goran je pjesnik i polja svijetlih i polja tamnih. Polja tamna naziru se u njegovu
stvaralatvu ve od prvoga objavljenog rada (Sevina tualjka, 1929.), a tamni motivi smrti, krvi
i jeze javljat e se gotovo konstantno i u njegovoj poeziji i u njegovoj prozi (primjerice u
novelama Smrt u izmama,Sedam zvonara Majke Marije, ili u pjesmama Moj grob, Oi
Stjepana Radia,Leevi putuju), da bi kulminirali u njegovu najzrelijemu knjievnom
ostvarenju - u antiratnoj poemi Jama, 1944., nastaloj po dolasku u partizane gdje e, zajedno s
Vladimirom Nazorom, 1943. napisati i zbirku Hrvatske pjesme partizanke. Duboka etinost te
osjeaj moralne i intelektualne odgovornosti prema hrvatskom narodu tjerala ga je da
progovori o zloinima koji su dolazili iz redova njegova vlastitoga naroda, pa je svoj protest
protiv faistikih zlodjela izrazio u obliku umjetniki izvanredno disciplinirano oblikovane
poeme od deset simetrino rasporeenih pjevanja nejednake duine koji ine skladnu poetsku
cjelinu. Jama je spjevana u jampskim jedanaestercima i njezina formalna dotjeranost i ljepota
pjesnikog izriaja stoje u kontrapunktu sa stravinim motivom o kojem naturalistiki precizno
i s puno dramatike pria lirski subjekt, rtva koja je preivjela zloin. Motiv krvi u toj se poemi
doista u punini ostvaruje kao svjetlo /sklad ljepota umjetnost i tama/zloin. U
Kovaievu knjievnom opusu znaajno mjesto zauzimaju i prijevodi te feljtoni, eseji i kritike
u kojima se iskazuje kao vrlo lucidan ocjenjiva; umio je zapaziti bitne znaajke pojedinih
autora, pa neke njegove ocjene (npr. o Kalebu, Marinkoviu, Krlei, A. B. imiu) svojom
iscrpnou i ozbiljnou analitikog pristupa ni danas ne gube na vrijednosti.
Djela"Lirika" (1932.), "Dani gnjeva" (1936.), "Ognji i roe" (postumno objavljeno), "Sveti
psova" (postumno objavljeno), "Eseji i ocjene" (postumno objavljeno). "Jama"

258

SAVREMENA BOSANSKOGERCEGOVAKA KNJIEVNOST

MEHMEDALIJA MAK DIZDAR, Poezija
Mehmedalija Mak Dizdar (Stolac, 17. oktobar 1917. Sarajevo, 14. juli 1971.) je jedan
od najveih bosanskohercegovakih pjesnika. Njegova djela Kameni spava i Modra rijeka su
snovnu kolu zavrio je u Stocu, potom odlazi u Sarajevo gdje 1936. Stie gimnazijsku
maturu te prvom zbirkom (Vidovpoljska no) ulazi u javni ivot. Njegov je stariji brat Hamid,
pripadnik knjievnoga narataja profiliranoga zbornikom buntovnih stihova Knjiga drugova
(1929) tada urednik sarajevskih novina i asopisa Gajret, za koje i Dizdar poinje pisati.
Nakon rata, dijelom provedenoga u ilegali, prvo ostaje vezan uz novine kao urednik lista
Osloboenje i poduzea Narodna prosvjeta, a onda se profesionalno posveuje knjievnosti
te ureuje asopis ivot (1964-71). Mehmedalija Mak Dizdar (Stolac, 17. oktobar 1917.
Sarajevo, 14. juli 1971.) je jedan od najveih bosanskohercegovakih pjesnika. Njegova djela
Kameni spava i Modra rijeka su vjerovatno najznaajnije bosanskohercegovake
pjesnike kreacije dvadesetog vijeka.Cjelina Dizdareva pjesnitva, pa i njegov razvojni luk,
obino se razmatra iz perspektive zakljune, krunske zbirke Kameni spava (1966).
Premda je od njegova prvoga pravoga pjesnikoga nastupa, sredinom 1950ih, do pojave
te zbirke rije o razmjerno kratkomu razdoblju, proces sazrijevanja, kreativnoga proienja
Dizdarevih preokupacija trajao je oito mnogo dulje. Kritika je dodue gotovo sve do
Kamenoga spavaa dvojila znai li nastojanje da zgunjavanjem forme modernizira svoj
izraz tek povrinsku igru ili korjenite promjene. Pjesnika matrica u kojoj se socijalnim
slikama s natruhama ekspresionistikoga ideograma Dizdar javio bila je ne samo prevladana
nego i socrealistikim pojednostavljenjima posve obezliena. U jednome je kritikom tekstu
(1959) i sam branio motive socijalne lirike koja se stavljala u slubu ovjeka, naglaavajui
pritom kriterij umjetnike istine, a kada je 1956. na pjesnikoj smotri, gotovo usputno,
proitao pjesmu Gorin, u njoj je traio nit koja od problema vodi do utjehe i spokoja.
Pjesma se bavila kanonskom temom socijalistikoga realizma vojnikom, ali na
nekonvencionalan nain i u nepretencioznoj, stilskoj i oblikotvornoj jednostavnosti. U
komentaru uz njezinu skoru antologizaciju pjesnik objanjava kako se osjea, ..opkoljen
zapisima sa margina starih knjiga iji redovi vrite upitnicima apokalipse, pa u spavau ispod
kamena prepoznaje sebe, no jo nije siguran, da je na putu skidanja plata s njegove tajne.
Gorin je tek anticipacija konane autorske sinteze to poiva na krstjanskoj tradiciji, njezinu
jezinome i misaonome sklopu kao kljunome meu bosanskim kulturnim slojevima.
Tragajui za srednjovjekovnom kulturom, od koje je ostalo tek malo vie od legende, Dizdar je
u historijski raspon hrvatskoga knjievnoga izraza vratio njegove davne bosanske aktere u
izvornoj zapitanosti. Drei se njezinim legitimnim batinikom, on pokazuje kako ta kultura, sa
svojim jezikom i civilizacijskim kontekstom, nije izgubila kontinuitet turskim nastupanjem
kada su s historijske pozornice sili bosanski kraljevi i velmoe.
Drugi sloj Dizdareva introspektivnoga poniranja u bosansku tradiciju poiva na
kulturnoj matrici formiranoj u doba turske uprave. U zbirci Koljena za Madonu (1963), koja
razrauje senzualni nacrt poeme Plivaica (1954), izbija poetski izraz panerotizma,
karakteriziran orijentalno, ali generiki zapravo lociran u adamijskome (alhamijado)
kompleksu. (Rije je o knjievnosti pisanoj arabicom i u hrvatskim jezikom, koja datira u
Bosni od XVI. stoljea, a obuhvaala je raznolike anrove: naboni, didaktini, satirini pa do
petrarkistikih suzvuja Hrvatske pjesme nepoznatoga Mehmeda iz 1588.) Stihovi Ahmeda
Vahdetija, koji je u XVI. stoljeu ivio u Visokome i pjevao o dui zaljubljenog kao kaplji
apsolutne ljepote mogli bi se drati motom Dizdarove ljubavne poezije.
Mnogo je vaniji od evidentnoga studijskoga zanimanja bosanskom tradicijom (u
lancima i dnevnikim zapisima; sastavio je i antologije Stari bosanski epitafi, 1961, Stari
259

bosanski tekstovi, 1969) Dizdarov neposredni osjeaj zaviajnika: njegova je poezija moderna
po izvornosti i dubini jezinoga, historijskog pamenja. Koliko god je i sam naglaavao isti
jezik kao toku opstanka nepokorive supstancije koju iz tradicije crpi i u nju smjeta i svoj
pjesniki subjekt, za razumijevanje njezina historijskog ritma morao je konstruirati analognu
sintaksu. Dok je u zbirci Okrutnosti kruga (1960) ispitivao efekte gnomskoga kazivanja i
uinke paradoksa, izraz Kamenoga spavaa umirio je lirskom digresivnou. Zbirka je
podijeljena u etiri ciklusa (Slovo o ovjeku, Slovo o nebu, Slovo o zemlji, Slovo o slovu), to
i kompozicijski korespondira s uporinom kategorijom rijei u krstjanskoj tradiciji, odnosno
njezinom zaokupljenou Ivanovom Apokalipsom. Dizdareva je Bosna definirana stecima, ali
i svojom stigmom, na pitanje o njezinoj biti pjesniki subjekt odgovara: prkosna je od sna
(Zapis o zemlji). Bosni je, kaze pjesnik u komentaru bilo sueno da sanja o pravdi, da radi za
pravdu i da na nju eka, ali da je ne doeka.
Obraujui dakle mudrosti i predodbe o ovjeku, i sam je pjesnik poput svojih starih
povjerenika iz epitafa izmeu nade i sumnje. U epilokoj Poruci on stoga eka onoga to
kako kae mora doi, ispovijedajui da se na njegove pohode davno navikao i
prispodobljujui mu nonu rijeku. Univerzalnu potku njegova pjesnitva, motiv rijeke
pjesma Modra rijeka u iznimnoj recepciji gotovo se stopila s anonimnom tradicijom
povezuje s konkretnim: prolaznost jest neupitna, ali postaje smislena kada je prepoznata.
Pjesnik je velika i time jednostavna pitanja zaodjenuo u ljepotu arhainoga jezika, izvornoga
po sadraju i autorskom obliku, pridavajui mu snagu tajanstvenoga, unutranjega otkria i
osloboenja. U doba kad je to pjesnitvo s krugovakim naratajem obnovilo zanimanje za
batinu, otkrio je neoekivan i produktivan trag.
Bibliografija
1. Vidovopoljska noc. Pjesme. Sarajevo, 1936.2. Plivacica. Poema. Sarajevo, 1954.3.
Povratak. Poema. Vlastita naknada. Sarajevo, 1958.4. Okrutnosti kruga. Pjesme. Sarajevo,
1960.5. Panorama savremene bosansko hercegovacke proze. Sarajevo, 1961.6. Koljena
za madonu. Pjesme. Svjetlost. Sarajevo, 1963.7. Minijature. Pjesme. Bagdala. Krusevac,
1965.8. Ostrva. Pjesme. Svjetlost. Sarajevo, 1966.9. Kameni spavac. Sarajevo, 1966;
Kameni spavac. Drugo prosireno izdanje. Veselin Maslesa. Sarajevo, 1970; 1971; Prva
knjizevna komuna. Mostar, 1973; Veselin Maslesa. Sarajevo, 1973; 1975; Svjetlost.
Sarajevo, 1980; Veselin Maslesa. Sarajevo, 1981; 1984; Svjetlost. Sarajevo, 1984/85;
1988.10. Poezija. Svjetlost. Sarajevo, 1968.11. Modra rijeka. Svjetlost. Sarajevo, 1971;
Modra reka. Drzavna zalozba Slovanije. Ljubljana, 1972; Svjetlost. Sarajevo, 1982.12. Stari
bosanski tekstovi. Svjetlost. Sarajevo, 1969; 1971.13. Pjesme. Zora. Zagreb, 1972.14.
Izabrana djela. Knjiga I-III. Priredio i predgovor napisao Enes Durakovic. Svjetlost. Sarajevo,
1981.
IZBOR IZ POEZIJE
PUTEVI
Ti si nakanio da mene
nema i pod svaku cijenu
Ides prema meni. I u jurisu
Smijuci se i placuci
Pred sobom
Sve cistis
i nistis
Ti si nakanio da me
pod svaku cijenu unistis

260

Ali nikako da nadjes

Istinski put
Do mene
Jer Ti poznajes uklesane i utrte pute
I niti ijedan drugi
(A mali su zapravo i jalovi
Bez obzira koliko su
Za tebe
Oholog i jakog
I preteski
I
Dugi)
Ti poznajes samo [...]
Modra rijeka
Nitko ne zna gdje je ona
malo znamo al je znano
iza gore iza dola
iza sedam iza osam
i jos hudje i jos ludje
preko mornih preko gorkih
preko gloge preko drace
preko zege preko stege
preko slutnje preko sumnje
iza devet iza deset
i jos dublje i jos jace
iza sutnje iza tmace
gdje pijetlovi ne pjevaju
gdje se ne zna za glas roga
i jos hudje [...]
ZAPIS O ZEMLJI
Pitao jednom tako jednoga vrli pitac neki:
A kto je ta ta je ta da prosti
Gdje li je ta
Odakle je
Kuda je
ta
Bosna
Rekti
A zapitani odgovor njemu hitan tad dade:
Bosna da prosti jedna zemlja imade
I posna i bosa da prosti
I hladna i gladna
I k tomu jo
Da prosti
Prkosna
Od
Sna
Bijae dio Ilirije, koji sad Bosna se zove,

261

Divlja zemlja, ali bogata srebrnom rudom.

Tu [...]

262

ABDULAH SIDRAN, Poezija

Meu bosanskohercegovakim piscima naeg doba se istiu Mak Dizdar
(1917-1971), amil Sijari(1913), Izet Sarajli(1930), Anelko Vuleti
19339), Abdulah Sidran(1942) i Nedad Ibriimovi(1940).Abdulah
Sidran,pjesnik, prozaik i filmski scenarist, roen je 1944. godine u Sarajevu.
Osnovnu kolu, gimnaziju i Filozofski fakultet pohaao u Sarajevu. Ureivao
omladinske listove i asopise, predavake tribine, itd. Do aprila 1992., kad je
poela agresija na njegovu domovinu, bio zaposlen na TV Bosne i
Hercegovine, kao vodei dramaturg.
U knjievnosti se javio sredinom sedamdesetih godina, [...]Abdulah
Sidran,pjesnik, prozaik i filmski scenarist, roen je 1944. godine u Sarajevu.
Osnovnu kolu, gimnaziju i Filozofski fakultet pohaao u Sarajevu. Ureivao omladinske
listove i asopise, predavake tribine, itd. Do aprila 1992., kad je poela agresija na njegovu
domovinu, bio zaposlen na TV Bosne i Hercegovine, kao vodei dramaturg.
U knjievnosti se javio sredinom sedamdesetih godina, pjesmama i prozom, u generaciji
mladih knjievnika koju esto nazivaju ezdeset-osmakom. Za svoje pjesnike knjige
nagraivan je najznaajnijim knjievnim i drutvenim priznanjima (estoaprilska nagrada
grada Sarajeva, Godinja nagrada Udruenja knjievnika BiH, Godinja nagrada Izdavakog
preduzea Svjetlost, Zmajeva nagrada, itd.)
U ratu objavljena, knjiga njegove poezije Sarajevski tabut, nagraena je izuzetnim
priznanjem, Nagradom slobode, PEN-centra Francuske. (Prethodni laureati: Solzenjicin,
Saharov, Havel.) Izbori iz njegove poezije, u prevodu na njemaki, francuski, italijanski,
objavljeni u Austriji, Francuskoj, Italiji (Insel bin ich, im Herzen der Welt, Cercueil de
Sarajevo, La bara di Sarajevo). Za italijansko, dvojezino, izdanje, dobio nagradu Premio
letterario 1996 della Fondazione Laboratorio Mediterraneo.
Jedan je od najznaajnijih filmskih autora (scenarista) u eks-jugoslavenskoj kinematografiji
(Sjea li se, Dolly Bell?, Otac na slubenom putu, reditelja Emira Kusturice, Kuduz
Ademira Kenovia, itd.) Kao filmski autor, dobitnik je brojnih nagrada i priznanja.
lan je Akademije nauka i umjetnosti BiH i majstorski kandidat u ahu. ivi i radi u Sarajevu.
Bibliografija
1. ahbaza. Knjizevna grupa Kalibar. Sarajevo, 1970.2. Potukac. Centar za drutvenu
djelatnost omladine. Zagreb, 1971., 3. Kost i meso. Svjetlost. Sarajevo, 1976., 4. Sarajevska
zbirka. Svjetlost. Sarajevo, 1979., 5. Sjeca li se Doli Bel. Svjetlost. Sarajevo, 1982.
6. Prepoznavanje prirode i drutva. Svjetlost. Sarajevo, 1982., 7. Poezija/Sjeca li se Doli Bel.
Savremena knjizevnost naroda i narodnosti BiH u 50 knjiga. Knj. 37. Svjetlost. Sarajevo,
1984/85., 8. Sarajevska zbirka i nove pjesme. (1980 1987). Svjetlost. Sarajevo, 1987.
9. Pjesme. Veselin Maslea. Sarajevo, 1987., 10. Bolest od due. Univerzitetska rijec. Nikic,
1988; 2. izd. 1989., 11. Otac na sluzbenom putu (i drugi scenariji). Yu-film. SKC. Beograd,
1991.12. Planeta Sarajevo. BiH savez i Merhamet u Svedskoj. Stockholm, 1995

263

IZBOR IZ POEZIJE
Prkosa
Jo Ulicom Prkosa
vihori se njena kosa.
Trebalo je, ovog ljeta
da postane ena.
Djevojica, djevojica
iz Ulice Prkosa.
Znao sam te,
uvati od sebe,
djevojice, janje moje.
A ne znadoh
od njih da te spasim,
djevojice, mrtvo moje.
Svakog dana, oko podne,
u Raguzi, ko na moru
Stisak ruke, ispod stola,
kapuino, koka kola.
Trebalo je, do jeseni
da postane ena.
Djevojica, djevojica
iz Ulice Prkosa.
Znao sam te,
uvati od sebe,
djevojice, janje moje.
A [...]
Nastavi itati
17 apr
Zapis o Cudu
Posted by Aida in Abdulah Sidran. Ostavite komentar
Ja nikad nista nisam vidio prvi put!
Ti lijevom rukom sklanjas gust pramen kose sa cela
i ja netom selim u sjecanje taj pokret,
i vec ne vidim kako rukom sklanjas kosu sa cela nego,
se sjecam tog pokreta,
sjecam se: ti lijevom rukom sklanjas
gust pramen kose sa cela.
Ti kazes glasom koji treperi i pomjera plamen svijece
na stolu pred nama:Napolju [...]
Nastavi itati
17 apr
Neko ipak mora
Posted by Aida in Abdulah Sidran. Ostavite komentar
Neko ipak mora ostati u ivotu.
Bi nas mnogo u ovoj pustari, i svakome
na elu, vidno ve, kuna je biljka listala.
Izmiljasmo: uhode nas, izmiljasmo:
naim grlima prinose noeve.
264

I ve smjerasmo ubojstva.
Sad kunemo, upirui ravastim prstima
u dvorove, u natrula lisja, u nebeske arabeske
a ne dogaa se nita. Samo:
negdje, pobjegao iz naih srca,
umjesto nas, neko, dalek p

265

POSTMODERNIZAM
Terminologija i karakteristike
Termin postmodernizam je prvi put uao u upotrebu 1870-ih godina. Tada je izmeu
ostalog Don Votkins apman govorio o postmodernom stilu slikanja[1]. Godine 1917. Rudolf
Panvic je koristio termin da bi opisao filozofski orijentisanu kulturu [2]. 1920-ih godina poinje
da se koristi za nove pravce u umetnosti i muzici, a kasnije i u arhitekturi.
Vode se rasprave o tome kako ovaj pojam treba upotrebljavati kao i o njegovom znaenju.
Ipak, moe se rei da postmodernizam generalno ima sledee karakteristike:
Reakcija je na tenju za napretkom, objektivnou i razumnou koja se javlja u modernizmu
Prihvata tezu da svetom dominiraju mas mediji kojima nedostaje originalnost, to izaziva
satirian nain izraavanja
Prihvata svetsku globalizaciju, decentralizaciju i pluralizam Smatra da je sve relativno i
subjektivno, na primer iskustvo, moral i kultura. Pojam postmodernizam javlja se i kao
pejorativ za stavove i miljenja koja su u trendu.
Filozofija
Postmoderna filozofija je nastala kao reakcija na modernizam. Ona je eklektiki pokret
koji otro kritikuje kontinentalnu filozofiju, negira koncepciju apsolutne istine i zagovarava
alternativni pristup svetu. Pod snanim je uticajem fenomenologije, strukturalizma i
egzistencijalizma.
Postmoderna filozofija se izmeu ostalog bavi kritikom teorijom i dekonstruktivizmom.
Skeptina je kad su u pitanju jednostavne binarne suprotnosti, koje su, pretpostavlja se,
dominirale Zapadnu metafiziku i humanizam, kao to su oekivanja po kojima treba jasno
izolovati saznanje od ignorancije, drutveni napredak od nazadovanja, dominaciju od
potinjenja, ili prezenciju od ausencije[3]. Stvaranje pluralistike sredine esto dolazi do
nastanka paradoksa spojenih sa nekoliko pogleda na datu problematiku i pri tome se ulae trud
da se ree ovi teko reivi paradoksi.
Neki kritiari smatraju postmoderni skepticizam vrlo slinom relativizmu i nihilizmu.
[uredi] Knjievnost
Postmoderna knjievnost po pravilu oznaava literaturu koja je uslovljena sa dobi u
kojoj ivimo, odnosno objanjava izvesne tendencije u knjievnosti posle Drugog svetskog
rata. U to doba slabi hrianska tradicija, menja se ivotni stil koji tei ka pluralizmu misli i
time se dolazi do filozofskih misli postmoderne. Epoha postmoderne literature poela je 1950ih godina, sa delom Lolita Vladimira Nabokova (1955). Neki smatraju da je poetak
postmodernizma oznailo delo ekajui Godoa Semjuela Beketa (1953).
Postmoderna literatura je nastavak eksperimentijalizma i otvorenosti umetnikog dela, ali i
reakcija na ideje o prosvetiteljstvu, koje su prisutne u modernoj literaturi. Postmoderna
literatura, kao i postmodernizam uopte, nije lako definisati. Puno je razliitih stavova u vezi sa
tanim karakteristikama i znaaja postmoderne literature. Dok moderna literatura generalno
traga za smislom u haotinom svetu, postmoderni pisci od toga odustaju, esto na aljiv
nain[4], i knjievna dela postaju parodije na to traganje. Za razliku od moderne, postmoderna
literatura potuje problematine osobenosti individue. Odlika postmoderne literature jeste
stilski pluralizam, koji esto zavrava u miksturi detalja iz razliitih perioda.
Neka postmoderna dela kombinuju postmoderni knjievni stil sa elementima
postmoderne filozofije, na primer Njujorka trilogija Pola Ostera (19851986).
Autori koji se obino smatraju postmodernim piscima, sem pomenutih, su na primer
Rolan Bart, an-Fransoa Liotar, ak Derida, ak Lakan, an Bodrijar, Gi Debor, Julija
Kristeva, Miel Fuko, Dudit Batler, Umberto Eko, Kurt Vonegat, Don Bart, Tomas Pinon,
Josif Brodski, Vilijam Gibson, Orhan Pamuk i drugi.
266

Krajem 20. veka i srpskom knjievnou dominirao je postmodernizam, poev od Hazarskog

renika Milorada Pavia. Neki drugi srpski postmoderni pisci su David Albahari, Nemanja
Mitrovi i Svetislav Basara[5].
Umetnost
Termin postmoderna umetnost koristi se za umetniki pokret koji se suprotstavlja nekim
aspektima modernizma, a koji se iz modernizma razvio[6]. Umetnika instalacija, lend-art,
konceptualna umetnost, performans umetnost i multimedija, odnoso raunarska umetnost
obino se smatraju oblastima postmoderne umetnosti. Smatra se da je postmoderna umetnost
podsektor savremene umetnosti[7]. Neki izrazi koji se veu uz postmodernu umetnost su na
primer kola, pop-art, hepening, fluksus, pasti, magini realizam, aproprijacija i
simplifikacija.
Postmoderna umetnost trudi se da ponudi alternativu modernoj umetnosti i trudi se da ponudi
dela koja nisu usmerena kulturnoj eliti. Ne znai da su dela razumljivija za iru publiku iako se
to umetnici trude da postignu.
[uredi] Arhitektura
Izraz postmoderna arhitektura prvi je upotrebio arhitekta Josef Hundnut u naslovu
svoga lanka Postmoderna kua. Termin je kasnije popularizovao i definisao arls Denks u
svom delu Jezik postmoderne arhitekture, koje je objavljeno 1970-ih godina[8].
Osnovna tenja u arhitekturi je prevazilaenje elitnosti u arhitekturi, preneti je u sferu
razumljivu za laike i kritikovanje puristikih ideala modernistike arhitekure[9].
Postmodernizam se u arhitekturi naroito ogleda u ponovnom okretanju ka detalju,
ornamentu i ugledanju na prolost kao odgovor na krutu jednostavnost meunarodnog stila u
okviru modernistikog pokreta. Preterano funkcionalistiki i uproeni oblici i prostori
modernizma su zamenjeni mnogo bogatijom estetikom: sukob oblika, oblikovanje radi
oblikovanja, naglaavanje boje, novo vienje i ugledanje na ranije stilove u arhitekturi i
bogatstvo prostora.
Postmoderna retrospektivna u arhitekturu uvodi simetriju, stubove, prozore sa lukom,
dekoracije i sl. Postmoderna progresivna se trudi da iskoristi savremene forme i sasvim
drugaije od klasine moderne.
Mnogi su knjievni kritiari i teoretiari pokuali opisati postmodernizam donekle i u
smislu knjievnog pravca ili kao jedno stalno prisutno lice modernizma. Postmodernizam
primjenjuje odreene knjievne postupke s takvom uealou da se moe govoriti o promjeni
vladajue knjievne tehnike u cjelini.U najopijem smislu,postmodernizam tako zastupa dosta
radikalni skepticizam,relativizam i novo shvaanje tradicije. Postmoderna filozofija tako je
uglavnom kritika ustaljenih ideja i uvjerenja,sa svojim prihvaanjem paradoksa prema kojem
ako se nita ne moe znati,onda se ni to ne moe sigurno znati,pa je taj paradoks postupno
ugraeni u knjievnost koja voli do te mjere sve ironizirati da nerijetko pone ironizirati
samu sebe. Postmodernizam ne osporava tradiciju:on ju, zapravo samo eli proiriti; koristi
se njome bez vrijednosnog izbora,doputajui tako da je moe i doslovno slijediti,gotovo
ponavljati,da je moe najdublje uvaavati,ali je takoe moe i ironizirati i tumaiti na posve
osobit vlastiti nain.Za knjievnu tehniku postmodernizma je presudno uvjerenje kako vie
nemaju smisla ne samo razlike meu anrovima nego i razlike izmeu izmeu znanosti ili
filozofije,kao i razlike izmeu visoke i trivijalne knjievnosti.To znai da su knjievnosti sada
otvoreni putovikako prema izravnom ukljuivanju teorijskih rasprava,jer svaka
teorija,znanost i filozofija nisu nita drugo nego u irem smislu knjievnost-tako i prema
omalovaavanim anrovima i postupcima trivijalne knjievnosti-jer se neke visoke umjetnike
vrijednosti vie ni s ime mogu dostatno opravdati.Vano je i to da je postmodernizam pokuao
prekinuti s u modernizmu stalno prisutnim nastojanjem da se originalnost i novina prihvate kao
nesumnjive vrijednosti.

267

Postmodernizam je pristao i na moguu trivijalizaciju,no svojevrstan je paradoks ipak

ostao:uprkos geslu da sve ideprisiljen je na neku,bilo kako shvaenu vrsnu knjievnu
obradu,a to e ga onda i opet voditi do takvih ostvarenja kakva i nisu ba pristupana svakoj
publici.Ipak je injenica da su neka djela tog razdoblja prema opem miljenju kritiara i
povjesniara knjievnosti jedino vrijedna spomena u svjetskoj povijesti knjievnosti.Tako je
postmodernizam gotovo neprimjetno od neega nalik knjievnom pravcu,ili naprosto nekom
shvaanju knjievnosti,postao takvom orijentacijomkakva je prepoznatljiva i kao knjievno
razdoblje,a njegova knjievna tehnika,kao i njegove zamisli o svrsi i funkciji knjievnosti u
kulturi,uglavnom dominiraju u posljednja tri desetljea.I tek kada su se knjievni kritiari i
teoretiari sloili da postoji jedan tip knjievnosti koji se znatno razlikuje od neposredne
prolosti,ubro su naeni i prethodnici,zaetnici i utemeljitelji,a razdoblje je proirenou
vremenu,pa se danas dri da postmodernizam nastupa ve sedamdesetih godina a njegovim
utemeljiteljima se smatraju Borges, Beckett i Nabokov.
Utjecaji te trojice pisaca osjeaju se tijekom cijelog razdoblja postmodernizma,a oni su
ujedno i primjeri proimanja i isprepletanja nacionalnih tradicija.Gabriel Garcia
Marquez(1928),sa kojim poinje prodorpisaca Latinske Amerike u vrhove svjetske
knjievnosti, slavu je stekao romanom Sto godina samoe koje i danas ostaje vrhunskim
djelom svjetske knjievnosti.Znatno drugaiji,ali ipak u okvirima postmodernizma podjednako
reprezentativan,roman je Johna Roberta Fowlesa(1926) enska francuskog porunika. I to
djelo obuhvaa raspon od sto godina,ali je nain obrade drugaiji po tome to pripovjeda iz
sadanjiosti pria priu koja treba upozoriti na jedinstvo i razlike sadanjosti i prolosti.A takvu
tehniku romana kao igre je do krajnjih konzekvencija doveo talijanski knjievnik Italo
Calvino(1923-1985)u romanu Ako jedne zimske noi neki putnik gdje su svi tehniki postupci
pvezani u jednu neobinuironijsku struktururomana koje je sam po sebi sredinja tema te tako
postaje uzorkom takvog tipa postmoderne proze u kakvom tehniko umijee i sveobuhvatna
ironija nadvladava sve ostale znaajke pripovjedne proze.Neto drugaiji tip postmoderne
proze ostvario je Umberto Eco(1932)u popularnom romanu Ime rua.
Postmodernizam se tako razvija u nekoliko usporednih smjerova,a zajedniko im je
uvjerenje da je epoha modernizma u najmanju ruku na izmaku da knjievnost ne mora teiti
pod svaku cijenu novini i da knjievnu tradicijuvalja shvatiti u najirem smislu.U vrlo grubom
uopavanu moe se rei da su neki pisci vie skloni tehnici bliskoj avangardi,dok drugi
naglaavaju znaenje ranije podcjenjivanih anrova trivijalne knjievnosti,pa u tehnici
pokuavaju ukljuiti i takvu tradiciju.razlika prema trivijalnoj knjievnosti ostaje zato jedino u
tenji prema vrsnoj obradi i najee sveobuhvatnoj ironiji:paradoksi koji pri tome nastaju-jer
onaj ko ironizira i samog sebe ili se vraa na poetnu dogmu ili nema smisla da bilo ta kazujeini se pripada nekom gotovo vladajuem raspoloenju naeg doba.Kako je pri tome
postmodernizam podosta uspjeno ukinuo razlike izmeu trivijalne knjievnosti te razlike
izmeu knjievnoumjetnikih i znanstvenih tekstova,postalo je gotovo modom da se
knjievnost ita,prosuuje i prouava usporedno sa znanstvenim i filozofskim tekstovima.Tako
je paradoks ostao jednina opa znaajka posljednjeg razdoblja modernizma.Sinteza
protuuslovnih tenji jo se ne moe niti nazrijeti:povratak tradiciji prolazi podjednako kao i
povratakavangardnim eksperimentima.To se najvie moe primjetiti u poeziji i
drami.Temeljne zamisli i naini oblikovanja tipini za postmodernizam odgovaraju zapravo
jedino prozi,pa je to razdoblje moda ponovo nalik epohi realizma koja je bila obiljeena
prozom,jedino to sada roman nije reprezentativna knjievna vrsta.Sve vrste pripovijedanja
dominiraju knjievnom proizvodnjom.Lirika kao da najvie eksperimentie sa jezikom,a drama
kao da sve vie pozornosti posveuje pozorinim izvedbama,a ne dramskim tekstovima,pa
se,tako,ini da ivimo u doba koje je najvie sklono priama.Utjecaji su beskrajno
isprepleteni,a vrhunski pisci kao da su skloni ujediniti lokalnui univerzalnu

268

tematiku.Primjer za to je eki pisac Milan Kundera (1929)koji se proslavio romanom

ala,gdje je opisao stanje u svojoj domovini kada je bila pod ruskom okupacijom.
Sigurno je samo jedno:suprotnost teina-lakoa najtajnstvenija je i najmnogo
znaajnija od svih suprotnosti.To se moe shvatiti kao neko geslo postmodernizma,i zaista
moemo rei da se knjievnost toga perioda kree izmeu teine i lakoe kako ivota tako i
pisanja,pri emu je sklona odgovornost za zakljuke prepustiti itateljima.Ne radi se samo o
tehnici vie moguih zavretaka,krnjih pria koje se prekidaju umjesto da se zavravaju,i
satlnih ironijskih obrata koji na kraju i sami sebe ponitavaju.Radi se o nekoj vrsti duboke
nedoumice:mora li se knjievnost suoiti sa temeljnim pitanjima opstanka savremene
civilizacije,pa se zbog toga odrei vlastite autonomije ili mora ostati ipak i iskljuivo
knjievnost,jer i ono to se smatra samo zabavom ima u ivotu mnogo veu ulogu nego to su
to ozbiljnedjelatnosti kao znanost,politika i filozofija,sklone prihvatiti?1
Knjievnost ne samo da je bila raznolika nego ona i mora ostati takvom;ona mora govoriti
razliitim jezicima i mora govoriti o iskustvima razliitih naroda,pa i pojedinaca,ili e prestati
postojati kao onakva kakvu jo uvijek jedino poznajemo i cjenimo.Naglaavanje posebnosti
tako je iznimno vano i u razdoblju postmodernizma.Moe li se to uskladiti s vladajuim
skepticizmom,relativizmom i sklonou prema sveopoj ironiji,otvoreno je pitanje

Milivoj Solar Povijes svjetske knjievnosti Zagreb,Golden marketing,2003.god.str.333.

269

POSTMODERNIZAM U KNJIEVNOSTI JUNOSLAVENSKIH

NARODA
HRVATSKA POSTMODERNA
Stanje u Hrvatskoj nakon Karaoreva 1971. godine je bilo poraavajue osobito za
knjievni i kulturni ivot. Organizovani su napadi na nosioce hrvatskog nacionalizma,
zabranjeni mnogi listovi i asopisi(Kritika, Kolo, Hrvatski tjednik) Ograniava se rad temeljne
institucije hrvatske kulture matice hrvatske. U takvoj atmosferi prijetnje i bezakonja slina onoj
staljinistikoj eri od 1945. do 1950. zamro je i knjievni rad. U to vrijeme pie Igor Mandi
(1939) poznati pisac i novinski kritiar koji je odobrio taj progon i zatvaranje hrvatskih pisaca.
Pokree se asopis Oko koji ureuje Goran Babi (1944) koji pokuava okupiti knjievnike
vjerne reimu,ali u tome nije uspio.
To je vrijeme raspada poetike druge moderne koja negira bilo kakvu angairanost.
Pisci se okreu fantastici i nazvani su borhesovcima i blisku si kafki, Bulgakovu, Pou, Markezu
i dr. U poetku piu male forme, slue se metatekstualnou i intertekstualnou, piu kolane
tekstove u kojima ima svih anrova, pozivaju na stvarnu i fiktivnu dokumentarnost.
Te novine u svojim djelima prvi je donio Pavao Pavlii (1946) (Laa od vode, novele, 1972)
gdje je ponudio klju za itanje svojih djela koja e tek kasnije napisati. Upozorio je na novu,
bitnu knjievnu intenciju, a to je - matanje bez granica i obaveza, koje prirodno otvara put u
irealno. Kriminalistika pria s elementima fantastike to je okvir na kom pavlii razvija
svoje romane. Poznata djela Stroj za maglu, Veernji akt, trg slobode, , Eter, Plava rua i dr.
Goran Tribuson(1948) je, uz pavliia, najreprezentativniji fantastiar oji je napisao
petnaestak knjiga. Znaajne su novele Zavjera kartografa, Praka smrt, Raj za pse, Ruski
rulet, Mada in U.S.A, Povijest pornografije i dr.
Stjepan Toma (1947) se smatra postmodernistikim piscem u hrvatskoj knjievnosti.
Djela Sveti bunar, aninska smrt, Smrtna ura, ivot u provinciji nisu ispunjena fantastikom nego
ivotnom zbiljom provincijske malograan-tine, ali se tom realistikom temom bavi na nov
nain, razbijajui lingvostilistike konvencije i tradicionalnu tehniku realistike naracije.
Dubravka Ugrei (1950) priama (Proza za prozu) i romanom tefica Cvek u raljama
ivota je ostvarila zanimljivu varijantu postmodernistikod pripovijedanja, izgraena
kontaminacijom osobnog dnevnika, fikcionalnosti, metatekstualnosti i autobiografizma.
Tu spadaju jo i Hrvoje Hitrec (1943) ( roman Pustinjakov pupak), Dubravko Jelai
Buimski(1948) sa priama Okus mesa, Surove kazaline prie i roman Balkanska mafija,
drama Izloba ptica i dr., Slavenka Drakuli (1949) (Hologrami straha).
Znaajan pisac hrvatske postmodernistike knjievnosti je Veselko Tendera (19421985) koji je napisao veliki broj feljton i eseja o svim aktuelnim temama svoga doba.
Originalni prikaziva tekue knjievnosti. On je tu knjievnost ujedno i usmjeravao svojim
tekstovima u postmodernistikom pravcu i duhu. Za ivota je objavio samo dvije knjige
feljtona Mitting i En passant,a izbor njegovih tekstova je objavljen posthumno u knjizi Zato
volim Zagreb.
Tu je i Ivan Aralica (1930) pripovjeda, romansijer, esejista sa romanimaPsi u
trgovitu, Put bez sna, Due robova, Graditelj svratita, Tajna sarmatskog orla i dr. Ivo
Brean(1936) je pisao drame (Hamlet u Mrdui Donjoj), Slobodan najder (1948)(Kamov,
smrtopis), Petar Gudelj (1933)( tit), Luko Paljetak (1943) postmodernistikom poezijom
Neastivi iz rue, Najblii konac svijeta, a pisao je i poeziju za djecu (Mievi i make
naglavake); , Velimir Viskovi(1951) ( Mlada proza), Slobodan Prosperov Novak( 1951)
koji je dao znaajan soprinos na istraivanju hrvatske, osobito dubrovake knjievnosti.
Hrvatsku knjievnost su istraivali i Zoran Kravar, Viktor mega, Ivo Vidan, Milivoj
Solar i drugi.
270

POSTMODERNIZAM U BIH
ISTRAIVANJA:
SAVREMENA RECEPCIJA KAO OPREKA TRADICIONALNOJ RETORICI
MEHMED EDOVI: Sjena kurjaka
Ako djelo posmatramo kao pitanje nove teorijske projekcije kulture i kao identi-fikaciju
razliitih manifestacija, osjetiemo koliko takav pristup otvara mogunosti za uspostavljanje
novih zakona multikulturnog djelovanja. Teko je danas u bosansko-hercegovakoj
knjievnosti nai djelo sa kojima e se uspostaviti takva, postmoderni-stika komunikacija, jer
se ona (kao i politika, ekonomija i dr.) gui u moru nesporazuma, neznanja i problema. Ipak, u
posljednjih nekoliko godina pojavilo se nekoliko djela koja vraaju nadu da ima pisaca u ijim
djelima moemo nai pretpostavljene teorijske principe. Takvih djela se pojavilo tek nekoliko,
ali su zanimljiva i znaajna po tome to uspijevaju uhvatiti korak sa savremenim svjetskim
kretanjima u knjievnosti i, uz to, uspijevaju dati nov kvalitet savremenoj naoj literaturi.
Jedno od njih je roman Mehmeda edovia (1971. Miljanovci, Kalesija) "Sjena kurjaka". Sa
misaonog aspekta naslov djela zanimljiv je i rjeit sa vie aspekata. Prije svega, to dotie neke
dimenzije iz mitske prolosti kad su kurjaci bili bliski sagovornici, a istovremeno, kod nas u
Bosni, ulijevaju strah i potovanje. Razvijajui tu temu pisac je uspio doarati atmosferu
tajanstvene patine prolosti kakva u ovjeku nastaje u susretu sa dalekim i nepoznatim.
Roman "Sjena kurjaka" poinje neobino, a neobian ima i tok i zavretak. Sve to je
neobino, ima cilj da pojaa ar tajanstva, da vee recipijente za aktante, ulije nadu da je
opstanak mogu u najteim ivotnim trenucima, da za mrnju postoji lijek, a za zloin osveta.
U tom kontekstu treba posmatrati moto knjige:
"Svijet se kotrlja hiljadama godina, a ako ti se ini da sve poinje i prestaje s tobom, znaj da je
to la; slatko i lijepo je u nju vjerovati, ali je ipak samo la kao i sve druge.
I prije tebe su ljudi hodali zemljom, inili zlo i osuivali ga s istom ravnodunou, i
prije tebe su napadali i branili se, vjerovali i izdavali, kurvali se i bili vjerni. Sve to treba da
doivi neko je doivio, put kojim tabana utro, i znao sve to ti tek treba da sazna".
Takav moto koji je u neku ruku aplikacija itavog djela, arhitema knjige, misao vodilja na ijoj
liniji treba pratiti djelo. Nastavlja se detaljima koji asociraju na Sibir kao mjesto ambijentalnog
prostora u ijim prostranstvima se kuju planovi i zavjere koji se reflektuju i u dalekoj Bosni.
Autor nam alje poruku kako se sve to se deava na kugli zemaljskoj reflektuje na sve njene
dijelove, osobito na male i nejake koji otkad je svijeta i vijeka trpe teror monih, jakih, zlobnih
i pokvarenih. U toj funkciji je slika mrane atmosfere u Sibiru i protagonista koji se mislima i
pojavama jedino uklapaju u tu i takvu atmosferu. To su Milutin i Janko, ljudi izgubljenih i u
svijetu i vremenu, mistine linosti koje ive u prostorima mraka, prolosti, mitologije i
zaborava. Pa su, kao takvi, stalna prijetnja sebi i svijetu.
U prvom fabularnom segmentu romana naglasak piev je na jeziku, tekstualnosti,
narativnim strukturama koje omoguavaju knjievnim kritiarima i historiarima knjievnosti
da lociraju djelo u kontekst vremena i na temelju jezika dekodiraju njegova temeljna znaenja,
proiruje njegovu smislenost i dovedu do poklapanja njegovih kategorija: ivota, misli, rijei i
iskustva.
Roman je, uslovno reeno, komponovan od Uvodne prie, te po svemu, razliita ak i
suprotna, dijela ( I i II dio) i Epilog.
Takav dijakronian diskurs je omoguio piscu da na uskom prostoru razvije misli i ponudi
bogatstvo slika i asocijacija kao upozorenje o Bosni, zemlji sa brojnim opasnostima.
Pokuavajui da taj model kazivanja uklopi u zahtjeve postmodernistikog romana i
pozitivistikog pogleda na svijet, edovi je uao u podruje literarne imaginacije otvarajui
271

analitiarima
prostor
za
istraivanje
njegovih
misli
i
jezikih
znakova.
U Prvom dijelu roman se kree poznatim prostorima opisa likova i dogaaja, ljudi i
krajeva Bosne vienih oima stranca Bekira all Ibruna, ovjeka koji je doao u Bosnu iz Bea
sa eljom da proe tragom davnog prethodnika Evlije elebije da se uvjeri u teze koje je naao
u njegovim putopisima. Nosio je u bisagama smotak papira u elji da na njemu ispie svoje
doivljaje. Lutalaka krv predaka ga goni u opasnosti koje su dio ljudske radoznalosti,
genetike, postojanja:
"Ljudi su odvajkada imali potrebu da putuju i u toj potrebi su nastajali putevi. Tei i
laki, blii i i oni to su ili okolo, vijugavi kao zmije kamenjarke i pravi da im kraja nisi
mogao vidjeti. Sigurni i rizini putevi, iji poetak i kraj su bili i daleko i blizu jedan drugom".
Znao je Bekir da ide u zemlju Bosnu, u kojoj se ivi u sadanjosti, a zaziva prolost, u kojoj
ivot zavisi od brojnih okolnosti i da e stalno biti u opasnosti.
"Prije nego to je Bekir All Ibrun preao Drinu, upozoravali su ga da ne ide. Ni iskusni
ratnici bez dobre pratnje ne mogu lahko proi nesigurne, opasne puteve poludivlje i neureene
zemlje u koju je imao namjeru zai. Odmetnici rasuti po umama jedini su gospodari i jedini
zakon, oni postavljaju i kre pravila" - govorili su mu.
Preko Drine prema Zvorniku ga je ispratio Milo kog su preporuili u Beu, a doekao
Mahmut koji se ponudio za vodia. Bekir je bio je stranac, to je dovoljno da ne bude
dobrodoao u ovaj divlji kraj i meu divlji narod:
- Ako ve ide u Zvornik, nai nekoga da te vodi, i ne plaaj mu ni mnogo ni unaprijed, jer e
te, ako vide da ima novaca, zaklati na spavanju - rekli su mu.
Ako se ide dalje u karakterizaciju likova, dolazi se do spoznaja da je Mahmit, zanimljiv, lukav i
prepreden, pun bogatog, uglavnom loeg iskustva sa ljudima, nepovjerljiv i prema onome koga
vodi i s kim razgovara. To lukavstvo e se pokazati kao prednost u samjeravanja etikih
dimenzija sluge i gospodara. Bekir je prihvatio Mahmuta, vjerovao mu i sluao njegove upute
to se pokazalo kobno. Uz aktante, edovi je opisao Bosnu kao tajanstveni prostor u kom se
ovjek lahko izgubi i istraivae koji u lutaju svijetom rtvujui se za svoje ideale. Da ih nema,
svijet bi i danas bio zamka i enigma.
Spajanjem davne, mistine i mitoloke prolosti, sa naim vremenom, pisac je
premostio jaz izmeu prolosti i sadanjosti, forme i sadraja. Ono to se izdvaja u ovom dijelu
romana je slika bosanskog ovjeka i atmosferu Bosne:od tajanstvenih i uma, kaljavih
puteljaka, nepovjerljivih Bosanaca, do zanimljivih opisa ljepote koja svim sjajem blista u svom
tajanstvu, ljepote koja nosi brojne opasnosti. Tako je, slikajui ljude i prostore, u Uvodnom
dijelu pisac suelio stvaran i hipotetian svijet tragajui za njegovim ideologemima
(sastavnicama). Istrauje svoju zemlju eksperime-ntiui sa mogunostima svoga jezika,
pokuava dati njenu autentinu sliku na moderan nain:
"Zamaeni, ugojeni vlasnik hana smjekat e mu se sve dok ima ime platiti ruak i
vodu za kupanje, a jednom, kada vee pretekne dan, ravnoduno e mu prerezati grkljan i
ostaviti ga u oblinjem umarku medvjedima i divljim psima. A ni drugi nisu bolji onaj
trgovac od kog je uzeo duhan, ili kaligraf kod koga se snabdio papirom. Iza svakog osmijeha
traio je razlog, a i najmanja izboina za pojasom njegovih domaina, prolaznika, pa ak i
djece, mogla je skrivati kuburu ili no".
Slikajui Bosnu, dao je i odnose izmeu jedinki, te odnose na relaciji jedinka masa
ostavljajui stalne i stabilne strategije i koncepcije tradicionalnog anra i pokazuje kako
istraivanje nepoznatog sa savremenog aspekta mijenja recepciju na svijet u kom ivimo.
Redefinira granice jezika, a panju recipijenta pomjera sa prostora sveznajueg pripovjedaa,
na prostor uesnika dogaaja. Takvo iitavanje djela nudi adekvatna rjeenja pievih
tekstualnih zagonetki.
Ono to roman ukljuuje u savremene postmodernistike tokove je razbijanje
tradicionalne fabule romana, mijenjanje prostora, radnji i pozicija, nagli zavreci i poeci koji

272

recipijenta dovode u zabunu. edovi teze argumentira formalistiki i kontekstualistiki nudei

u podtekstu "arheologiju znanja" (Fuko) u kojoj istraiva nalazi nove prostore za zadovoljenje
tragalakih nagona. Ono to je zanimljivo kod edovia je tenja da naglasi djelovanje
suprotstavljenih tenji koje su se osobito prelamale na Bosni, te da odrava paralelan odnos
izmeu suprotstavljenih kategorija teksta i konteksta. Postmodernistiki diskurs je i
zanemarivanje hronologije i ulazak u maglovite prostore tajanstvene zemlje, nedostatak
jasnoe i metodologije u realizaciji fabule, naglaavanje neukrotivosti ljudskog duha.
Tako Mahmut umire i ponovo se pojavljuje da bi sa Bekirom naao blago;
Bekir biva uhvaen, pa se na udan nain spaava, da bi ga Mahmut na kraju ubio, bez
ikakvog razumnog cilja i razloga. U tom haosu se kao spasilac i nada za izgubljeni svijet javlja
lik Majevikog Kurjaka, koji dolazi samo u iznimno tekim i sloenim situacijama. Razvijajui
priu na relaciji izmeu jave i fikcije, pisac pojaava postmodernistiki diskurs i ostavlja
mogunost da sam se dograuju misli, reenice i likove. Takav pristup omoguava da se
razbukta mata, stvorea fikcionalni okviri u koje recipijenti smjetaju misli i sudove. Pisac
oslanjao na imaginaciju i uz njenu pomo ponudi rjeenje za bezizlaznu ivotnu situaciju. Tako
nudi postmodernistiku formu datu specifinim verbalnim modusom graenim od zanimljivih
leksikih jedinica ("mada premorene, noge su strpljivo otkidale po komadi puta i nosile
mravog, u prainu zavijenog ovjeka; U prostoriji punoj jakih mirisa drhtala je tiina.
Sparina se lijepila za ispucali plafon).
Kako je postmodernizam danas vladajua knjievna epoha, a sama rije govori da se
radi o neemu poslije modernizma, moemo rei da je rije o neemu to ne znamo ni je li
dolo. Isto tako, postmodernizam teoretiari tumae kao napad na mode-rnistiku
ekskluzivnost, neitljivost i sl. On afirmie misao da sve u ivotu ima svoja dva pola, dva
kraja, dvojnu poetiku i dijalektiku. Pisci nude itaocima mogunost da neto sami razrijee
prema vlastitom dojmu i shvatanju. Nude vie zavretaka, a italac se opredjeljuje za onaj koji
je najzanimljiviji. Tako edovi pria o smrti svojih antijunaka, pa ih oivljava i prati dalje.
Ubistva nisu stvarna ve imaginativna, a pisac nudi da izaberemo kraj koji nam odgovara, koji
udovoljava krijerijima nae osobnosti..
Sa misaonog aspekta, u prvom planu pripovijedanja je etika zemlje u kojoj svi
pokuavaju razbiti njene etike norme. Pisac je uspio naslikati etiku Bonjaka i njihovu
tradiciju, jezik, vjeru i obiaje. Razgovor starog mlinara Orhana i njegove kerke Bejde
najbolje potvruje moralni kodeks koji egzistira u jednoj skupini:
- ta ti uti, ne progovara ni je'ne? - ta u, babo, ako ve nemam ta kazati, bolje je da utim ona e pomirljivo.
- Ima, ima, zna tebe tvoj babo, eri: ovolicnu te je kupao u ovoj istoj rijeci, ba pod ovom
vodenicom. Ima, Bejda, samo nee, ne smije. Otac se nita ne pita, niti se ocu ta pria, je li
tako? - Tako je, babo, kako god ti kae U stvari, stari Orhan, koji se godinama prikrivao u vodenici, prilikom napada hajduka
Harana koji se odmetnuo od harambae, u situaciji kad od zloinaca mora spasiti lijepu Bejdu,
otkriva da je on legendarni Hasan Pori, legendarmi Majeviki Kurjak za kog narod
decenijama pria da je poginuo:
Hajduci zanijemie, a onda udarie u glasan smijeh, svi, i onaj sa isukanim noem. Starac se
isprsio, iba ih pogledom i prkosi smijehu.
- Dobar pokuaj, starkeljo, samo to je Kurjak davno pod zemljom, a zato to si potegao to
asno hajduko ime da bi zatitio svoj bijedni ivot, Isad e te klati tupom stranom noa, onom
nazubljenom, da se koprca i umire do sutra
Haran nije ni zavrio kad se umom razlijee "Allahu ekber", dugo, otegnuto, da se krv u
ilama ledila, a onda divlje zavijanje najkrvolonije majevike zvijeri, kurjaka.

273

Kad Orhan skloni ruke sa usta i kada zov presta, hajduci se zgledae. Samo iz pria su
znali za Kurjaka i uli da se oglaavao tekbirima i vujim zovom kad bi kretao u pohod"
Ono to je snano u romanu je momenat iznenaenja prisutan kao vjeuta kategorija tog
prostora i italac mu se uvijek nada pokuavajui da ga prepozna i preduhitri. U toj funkciji su
i slike ljudi koje nisu obine i svakidanje. Bekir od Zvornika do Tuzle sve vie spoznaje te
osobine,ali ih nikad nije uspio do kraja spoznati:
"uo sam da su ovdje ljudi na svoju ruku, da mnogo ute, a kada i govore, paze ta priaju.
Po tebi vidim da je tako."
"To su samo prie. Svugdje ljudi i govore i ute, to je do ljudi"... ()
Stisnue jedan drugom ruku bez imalo iskrenosti.
Slikajui hajduke pisac razbija epske slike o njima, slika ih i predstavljao kao pljakae,
ubice, otimae, ali uvijek u situacijama kad treba odbraniti egzistenciju.:
- "Momino, ove ljude vani, hajduke, siledije, divljake, zovi ih kako god ti drago, u umu i u
ovakav ivot kakav ive mogla je natjerati samo golema muka. Moda neko ko o sebi ima vrlo
visoko, a o drugom nikakvo miljenje. Rijetki su oni, mada ima i takvih, koji dou zbog toga jer
im se dolazilo".
edovi vjeto slika likove i atmosferu koja objanjava postupke likova. Dovodi
itaoce do spoznaje i utjee na njihov prosudbeni kod:
Kad no pokrije dan, planina oivi drugim, manje poznatim, ivotom. Sjenke se izdue,
zatrepere, sjedine, a boje utope u jednu. Duboko u umi mrak ogua, zaplete se u grane i kao
kapom poklopi vrhove drvea ()
ekanje zna potrajati kad ima posla sa ljudima kojima vrijeme ne znai nita; prvo to se
naui u umi je strpljivost. Strpljivi najdue ive
Recipijenti mogu posmatrati djelo kao anr u kom pisac esto prekorauje iz jednog u
drugo polje nadlenosti (to je teza poetike postmodernizma) vezujui tako fikcionalne
konstrukcije vremenskih razdoblja i historijske sekvence. Ako se polazi od teorije da je svaki
pravac opreka na prethodni, onda se moe tragati u ovom romanu za oprekama koje moemo
markirati kao elemente podsmodernistike strukture. Sve to susreemo u ivotu, knjievnosti i
kulturi je na neki nain opreka neemu. To je kao kad generacije uvijek udaraju na oeve, a
afirmiraju vrijednosti djedova. Sa knjievnog aspekta, opreke su:
ANTIKA

SREDNJI VIJEK
RENESANSA
KLASICIZAM ( i PROSVJETITELJSTVO)
REALIZAM
MODERNIZAM
POSTMODERNIZAM

BAROK
ROMANTIZAM

Teoretiari knjievnosti su ukazivali kako pisci uvijek negiraju kjievni pravac iza sebe,
a oslanjaju se na onaj koji je dalji. Postmodernizam je u stvari ruenje ekskluzivizma, jer da bi
shvatili romane toka struje svijesti kakve je pisao Tomas Man mora ovjek biti prilino
obrazovan kako bi mogao slijediti misaone tokove pisca. Postmodernizam rui ekskluzivizam i
pokuava omoguiti svakom recipijentu da shvati i prihvati djelo, da sam izvue potrebne
zakljuke. Pa mu ak nudi i nekoliko zakljuaka od kojih italac moe izabrati i prihvatiti
jedan.
Renesansa se oslanja na antiku, barok na srednji vijek; klasicizam je opreka baroknoj
razbaruenosti, pa unosi pravila i zakone renesanse Realizam je napad na romantizam i
afirmacija klasicizma, a modernizam je napad na realizam i afirmacija romantizma.
Postmodernizam negira teorije modernizma, a afirmie zakone realizma unosei svoja
shvatanja i objanjenja. To je ponavljanje dijalektike suprotnosti u kom su periodi opreka jedni
drugima. Oslajajui se na tu tezu, uoiemo da suvremeni pisci, pa i edovi, sada toga nije
potpuno ni svjestan, mijenja fokuse posmatranja likova i dogaaja i nudi brojne opreke: Tako

274

prvo slika dogaaje u Sibiru, pa dogaaje u Bosni.

Mijenja lokalitete i uklapa u njih junake dajui im one osobine koje moraju imati da bi
opstali.
Likove uvijek ih, ma kako bili bliski, dovodi u opreke, uvijek jedni za druge predstavljaju
potencijalnu opasnost.
To ih ini budnim i opreznim,
Sibir: Janko
Milutin
Srbija Bekir
Milo,
Bosna: Bekir
Mahmut,
koji se igrom sudbine razdvajaju, pa ponovo susreu, uvijek u neobinim okolnostima,
Zanimljiv su i odnosi
Bekir
gazda Jovo
Mahmut
gazda Jovo
mlinar Orhan ljivi iz
sela
Okrugla
ispod
hajduci
Majevice
Orhan
njegova kerka Bejda,
Bejda
harambaa Hazim Tunji
Hajduci: Arslan
Haran
Haran
Isad
scena klanja
Hajduci: harambaa azim
Haran
Tunji
Orhan = Hasan Pori = morski Majeviki Kurjak
Ponekad iz razdvaja kratko, pa ih ponovo spaja;
(Bekir
Mahmut), nekad ih spaja poslije dueg vremena
( air
Duan
Albanac Spreo
se zauvijek gube u vremenu i prostoru.

Orhan), a nekad

Zanimljive su prie su o Orhanu i Duanu Vuetiu koji su igrom sudbine polubraa. U takvu
atmosferu se uklapa i tajanstveni dervi air Vildi koji nalazi ranjenog Mahmuta.
(air Vildi je usamljen, i ne samo svojom voljom odvojen od ostatka svijetaodabrao pust
drum, umu, lutanje, glad i nesigurnost. Zato, niko ne zna, a on nije mogao birati).
air Vildi

Karlo Suhi,

Ljudi lutaju umom, jedni su progonjene zvijeri, a lovci koji su im na tragu.

Zatim nastavlja razvijati odnose koji u svojoj jednakosti ili oprekama dovode do zavretka
romana:
air Vildi (Gruava)
i razuzdana udovica Sunija.
uma mjesto gdje se hiljadama godina vodi vuija borba za opstanak i pritom se ne biraju
sredstva.
U drugom dijelu opreke se nastavljaju:
andari
Mahmut

seosko stanovnitvo
andari

275

moraju nekoga proglasiti lopovom da bi opravdali svoje postojanje

Pisac prati likove, uklapa u atmosferu, dovodi u vezu
ponovo spojio u neobinim i nesvakidanjim situacijama.

i razdvaja da bi ih

Susret Orhana i Bekira u mranoj klopci u koju su ih ubacili hajduci.

Veza Bejde i glavnog harambae azima Tunjia za koga se pria da je "ubio svog oca, ostavio
u Olovu enu sa dvoje djece.
Bejda
Karlo
air
Bejda
Bejda je umrla,
a rodila se Tima
(kriomice, ista onako kako je njen babo od majevikog kurjaka, od hajduka, postao vodeniar).
Smrt Time Mufti i denaza u Vlasenici. Tajanstvena Tima, kerka Bejde koju je, kao dobri
duh, spasio air Gruava. Pojavljuje se gdje treba i kad treba.
ODNOSI:

Pria o Jusufoviima (stari Salih i sinovi mu, Ibrahim i raid)i njihovom susjedu Karlu Suhom,
podmuklom potkazivau i prelivodi
Jusufovii
Karlo Suhi,
andarmerijski penzioner
Jusufovii
Duan Vueti
i trgovac Drago
kova Stevo Popovi
Popovi i
Duan Vueti
Mahmut Virdi
iz okoline Srebrenice, trgovac, putnik, radnik.
U oprekama su i mjesta sa jedne i druge strane Drine.
Ona pojaavaju epski naboj. Zatim mjesta u Bosni:
vornik
Sprea
Sprea
Vlasenica.
andarmerijska stanica u Sprei
na putu od Zvornika do Tuzle.
Olovo
Srebrenica
U oprekama su ljudi i lokaliteti:
hajduci
selo
andari
uma
uma
rijeka
potok
Drina
air Vildi
Sprea
Te opreke objanjavaju ljude koji imaju vuiju ud:
Bekir poskoi i podie starca na lea.
- ta je kurjak, kakva je to ivotinja? pitao je ubrzavajui korak.
- Vuk, Belijo, vuk, zvijer vrijedna potovanja i straha. Kurjak je opasna i krvolona zvijer,
momino, i ako opor odlui da nas napadne, nema nam spasa.

276

Kako je Orhan priao, tako je Bekir ubrzavao korak prema mjestu koje je u gustom mraku
djelovalo kao svjetlije.
- Jebem ti Bosnu, i hajduke, i kurjake, glavu u izgubiti u ovoj nedoiji gunao je Bekir.
Orhan se osmjehnu: - Svi gubimo glave, ovako ili onako, danas ili sutra, svi, niko ne ostaje"
Vodei itaoca prema kraju, pisac zatvara radnju romana priom o blagu Majevikog Kurjaka u
vodenikom kamenu kod Bekir nalazi. Ali, kako to biva u svakoj prii, blago naeno ili
ukradeno je uvijek prokleto, pa ne donosi dobro ni Bekiru ni Mahmutu: Mahmut ubija Bekira i
uzima blago, pa Bekira, ovjeka iz Bea, trai porodica ne shvatajui da ovjek tako moe da
ode i jednostavno nestane kao da ga nikad nije ni bilo... A krenuo je u Bosnu tragom zapisa
svoga pretka Evlije.
Ubilo je i Mahmuta, mada se obogatio. Mada je bio najbogatiji trgovac na Drini. Pohodilo i
njegove sljedbenike. Jer bogatstvo ne moe skinuti sa ovjeka kletvu
Kruna zavrava kod aira, a Haran i azim i drugi umiru kako je ko zasluio.
U centru prie je zlatna kruna srpskog patrijarha optoena rijetkim dragim kamenjem koja
treba da stigne u Zvornik. Pisac je koristi kao to su drugi pisci koristili teme o mitskoj priu o
eskalibaru, mau kralja Artura, ili o svetom gralu kog su traili vitezovi okruglog stola. Kruna
je i temelj romana i usmjerava sudbine junaka.
Sibir je metafora jednog kraja svijeta i javlja se na poetku romana, a Bosna je metafora drugo
kraja, a javlja se na kraju romana. Metafora je potrebna da pisac pokae perspektivu
posmatranja predmeta i pojava, da naglasi razliku izmeu emitenta i recipijenta, kodova i
podkodova. Danas dekodiramo ovo djelo razliito od onih koji e ga dekodirati u narednim
stoljeima. Historijska distanca ne postoji, pa je u analitikom postupku, kao i prilikom itanja,
prisutna emotivna dimenzija. Ontoloki status romana treba traiti u komunikacijskom maniru.
U tom je kontekstu i epilog koji je u suglasju sa uvodnim dijelom i koji zaokruuje roman u
umjetniku cjelinu: ljudi se trae, ali se nikad ne nalaze. ak i onda kada su skupa, kada
zajedno ive i dijele istu sudbinu.

277

S a d r a j
Strana
Nastavni plan ....................................................................................... 2
Teme Predavanja................................................................................5
Realizam u Evropi; Realizam u junoslavenskim knjievnostima.....7
Srpski realizam - drutveno-politike i kulturne prilike................... 11
Svetozar Markovi: Pevanje i miljenje............................................. 12
Jakov Ignjatovi: Veiti mladoenja........ ........................................ 14
Milovan Glii: Prva brazda, Glava eera .................................... 15
Laza Lazarevi: Sve e to narod pozlatiti....................................... 21
Stevan Sremac: Pop ira i pop Spira............................................ 26
Simo Matavulj: Bakonja fra Brne ............................................... 27
Radoje Domanovi: Danga, Voa, Stradija.................................. 29
Vojislav Ili: Poezija ............................................ ............................ 31
Radoje Domanovi: Danga, Voa, Stradija...................................29
Branislav Nu[i', Komedije...................................................................36
Hrvatski realizam : Eugen Kumii ...................................................46
Ante Kovai: U registraturi ........................................................... 49
Ksaver andor alski, Pod starim krovovima ............................... 51
Josip Kozarac, Tena ................................. ........................................ 54
Vjenceslav Novak, Iz velegradskog podzemlja ............................... 58
Silvije Strahimir Kranjevi: Poezija: Gospodskom kastoru........... 60
Slovenski realizam............................................................................. 62
Realizam u knjievnosti Bosne i Hercegovine.................................. 64
Naturalizam............................................ .......................................... 65
XX stoljee: modernizam u svijetu i na naim prostorima..............68
Hrvatska moderna i njeni predstavnici ............................................ 69
Antun Gustav Mato: Poezija ......................................................... 72
Vladimir Vidri: Poezija.................................................................... 76
Vladimir Nazor: Poezija, pripovijetke .............................................. 83
Dinko imunovi: Duga ................................................................... 89
Ivana Brli Maurani: Prie ....................................................... 101
Tin Ujevi: Poezija...........................................................................109
Ekspresionizam u Hrvatskoj: Antun Branko imi.....................115
Srpska knjievnost moderne ...........................................................118
Jovan Dui, Poezija....................................................................... 120
Milan Raki: Poezija (Dolap i dr.) .................................................125
Vladislav Petkovi Dis: Poezija ...................................................... 130
Borisav Stankovi, Kotana, neista krv......................................... 137
Petar Koi: Jazavac pred sudom, Jablan, Vukov gaj ....................142
Aleksa anti: Poezija: Ostajte ovdje, Emina, Vee na kolju........149
Modernizam u Sloveniji................................................................... 151
Oton upani: Poezija .................................................................. 153
278

Ivan Cankar, Pripovijetke................................................................ 155

Bosanskohercegovaka knjievnost moderne................................. 157
Makedonska knjievnost moderne................................................. 159
Knjievnost izmeu dva sv. rata; Knjievnost junoslavenskih
naroda izmeu dva svjetska rata................................................160
Od moderne prema savremenoj knjievnosti Hrvatska
knjievnost izmeu dva sv. rata ................................................ 163
Slavko Kolar: Breza......................................................................... 166
Gustav Krklec: Poezija......................................................................169
Dobria Cesari: Poezija (Voka poslije kie) ................................ 172
Miroslav Krlea: Poezija, Hrvatski bog Mars i dr.) ........................175
Od moderne prema savremenoj knjievnosti bosanskohercegovaka knjievnost izmeu dva svjetska rat (Knjievnost Mlade
Bosne Novak Simi, Nikola op) .................................................... 183
Isak Samokovlija, Pripovijetke ........................................................186
Ivo Andri: Put Alije erzeleza, Aska i vuk......................................191
Od moderne prema savremenoj knjievnosti Srpska knjievnost
izmeu dva svjetska rata: Duan Vasiljev, Branimir osi,
Velj ko Petrovi, Desanka Maksimovi, Oskar Davio............ 192
Milo Crnjanski, Romani, pripovijetke, poezija.............................. 194
Oskar Davio, Poezija, proza........................................................... 196
Od moderne prema savremenoj knjievnostiSlovenaka
knjievnost izmeu dva sv. rata : 60. France Bevk, Sreko
Kosovel, Tone Selikar...............................................................206
Od moderne prema savremenoj knjievnostiMakedonska
knjievnost izmeu dva sv. rata................................................ 209
Kosta Racin..................................................................................... 211
Poslijeratna knjievnost junoslavenskih naroda-hrvatska
Poslijeratna knjievnost - Srpska poslijeratna knjievnost............ 212
BiH poslijeratna knjievnost:Mea Selimovi.................................232
Branko opi............................................................................-......237
Savremena knjievnost evropskih i junoslavenskih naroda......-...245
Savremena srpska knjievnost....................................................-... 247
Savremena slovenaka knjievnost........................................--...... 251
Savremena makedonska knjievnost ............................................ 253
Hrvatska savremena knjievnost: Ivan G. Kovai .......................255
Bosanskohercegovaka savremena knjievnost, Mak Dizdar...... 259
Abdulah Sidran.............................................................................. 264
Postmodernizam..............................................................................267
Postmodernizam u knjievnost junoslavenskih naroda
Hrvatski postmodernizam............................................................... 271
Postmodernizam u BiH...................................................................272
S a d r a j ...............................................................................279
279