Osnivanje Osmanskog carstva razvoj nauke i kulture

Poetak 14.st. u Anadoliji je sa stanovnitva politikog i drutvenog ivota je bio vrlo buran to se odrazilo na
knjievnost i kulturu. Na mjestu selduke drave irom Anadolije nicale su kneevine. U periodu vladavine
Selduka tieni su i pomagani uenjaci i pjesnici. Takva je praksa nastavljena i po osnivanju Begluka. Samo
to su turkmenski Begovi traili da im se prevode djela sa arapskog i perzijskog jezika. Na ovaj nain uinili su
pristupanim, klasina arapska i perzijska djela te dali veliku vanost turskom jeziku dovodei ga na razinu
slubenog jezika. Ovo je takoe utjecalo na opredjeljenje turskih pjesnika da ponu pisati na turskom jeziku.
Posebno se njegovalo stvaralatvo u masnevi stihovima i to sa vrlo raznovrsnom tematikom. U prvom redu bile
su to mesnevije sa vjerskom, tesavufskom, epskom, moralistikom, ali i nekoliko djela sa ljubavnom
tematikom. Pored mesnevija koje su imale vjersku i tesavufsku tematiku u 14.st nastala je i Gl ehrijeva
Mantku'l-tair (1317) koja ima priblino 12000bejtova. Ovo djelo je prijevod na turski jezik istoimene mesnevije
perzijskog pjesnika Attara (1019-1193), proiren prijevod u koji su uvrtene i neke prie iz Rumijeve mesnevije
pa iz tog razloga Mantku't tar ima posebnu umjetniku vrijednost. Knjievni razvoj zapoet u 13st.nastavlja se
i u 14.st. Neki turski prinevi koji nisu imali uvida u arapsku i perzijsku kulturu podsticali su pisanje dijela na
turskom jeziku. S vremena vladavine dinastije Aydn Oular (1307-1403) sauvano je djelo Kssas'l- enbiy
(prie o poslanicima) iji se primjerak nalazi u biblioteci Ulu dzamije u Bursi. U biblioteci Veliyudin Efendi
postoji jedan prijevod ivotopisa dobrih ljudi posveen Mehmed Beyu begluka Aydn Oular. Iz perioda
vladavine dinastije Mentee Olar (1300-1425) poznato je djelo Bazname. Osmanska drava mogla je
relativno brzo napredovati i u sistemu kolstva, jer je uspijeno funkcionisalo jo od vremena uspostave
medrese, od osnivanja prve osmanske medrese iji je osniva bio Sultan Orhan Gazi ( 1330-1331) pa sve do
vremena Sultana Mehmeda Fatiha osnovane se 82 medrese. U periodu vladavine Mehmeda Fatiha broj ovih
kola naglo se poveava, tako da se javlja potreba da se nastava u njima stepenuje, pa se tako otvaraju
medrese sa razliitom namjerom. U periodu Osmanlija u 14.st. nastala su brojna znaajna knjievna i nauna
djela. Nova otkria rukopisa koji su pronaeni u 20.st. uveliko su promijenila saznanja o knjievnosti Anadolije u
14.st. ali i stoljea koja su slijedila sve do pojave tampe u Osmanskom carstvu 1726.g.Meu brojnim djelima
religioznog karaktera iz ovog perioda najee nailazimo na knjige biografije (siyer) Muhammeda a.s. odnosno
djela koja se odnose na Fatimu, tragediju kod Kerbele te knjige Mevluda. Na dvorovima egipatskih turaka i
njihovih prineva postojali su ljudi posebno zadueni za itanje Poslanikove biografije. Autori djela ove vrste bili
su obuzeti snanom ideom vjere i oni ih nisu pisali da bi od uglednika dobili nagradu, ve su se neposredno
obraali narodu, samo zato to su oekivali nagradu na drugom svijetu. Pisali su jednostavnim
nepretencioznim jezikom kojeg je narod mogao razumjeti i zavoljeti a esto ak nisu smatrali potrebnim da
spominju svoja imena. Osim djela vjerskog karaktera pojavljuju se i nauni radovi iz oblasti astronomije i
astrologije, medicine, historije, a pojavljuju se i enciklopedijska djela. Sve vie na scenu stupa turski jezik.
Narodna knjievnost tog jezika sastojala se od epova ili kraih epskih pjesama koje su govorile o osvajanjima
Anadolije, o junatvima i raznim ivotnim avanturama poznatih junaka. Lirske vrste narodne poezije su
ljubavnog, rodoljibljivog karaktera. Divanska knjievnost vie je imala umjetni i drugi karakter, pjesnici
mesnevija koristili su ih u razliite svrhe od stvaranja vjersko-didaktikih spojeva, ljubavnih poema, tesavufskih
pouavanja do mesnevija koje su ljetopisnog ili hroniarskog karaktera. Proza islamskog perioda turske
knjievnosti vrlo je bogata i sastoji se od komentara, ljetopisa, putopisa, hronika, hikaja i anegdota. Posebna
panja pridavala se poeziji osobito onoj pisanoj za visoke krugove to je tako zvana divanska knjievnost. U
ovom sluaju zbornik poezije pisane po strogim pravilima arapske metrike unaprijed odreene tematike. Tokom
trajanja Osmanskog carstva registrovano je preko 3,500 divana, a pretpostavlja se da ih je bilo vie od 5000.
Pjesnici 14.st
Jedan od najznaajnijih knjievnih androva, koje su Turci preuzeli od Perzijanaca, su pjesme u Mesnevi formi.
Mesnevije su u prvo vrijeme bili slobodni prijevodi ili preradbe poznatih mesnevija klasine perzijske
knjievnosti.
Gulehrijeva mesnevija Mantk-u tar (govor ptica) dovrena je 1317-1318. slobodan je prijevod Attareve
istoimene mesnevije spjevane ak u istom metru. Mesnevija govori o tome kako su se okupile razne ptice i
odluile da trae Gospodara, meu pticama je bio i pupavac, koji je bio glasnik o Bogu i koji je znao tajnu
stvaranj, a druei se sa poslanikom Sulejmanom upoznao je cijeli svijet. Drutvo kree sa pupavcem, ali na
putu zbog umora ele odustati i ako ih on vodi do Simurga (feniksa) preko planine Kaf. Pupavac ih bodri i tjei,
obeavajui im da e stii do Simurga i usput im pokazuje dolinu elja (istek), ljubavi (ak), spoznaje (m'rifet),
zadovoljstva ( stna), jednosti (tevhid), divljenja (hajret), te siromatva i prolaznosti (fakru- fena). Neke ptice
odustaju od puta, neke trae hranu, neke umiru od gladi i iznemoglosti, a samo njih 30 nalazi mjesto gdje ivi
kralj ptica, kada su dole do dvora vidjele su da zapravo tu nema nikoga osim njih samih, te su na taj nain
spoznale sebe, svoju duu, te shvatile da su one upravo taj Simurg (pr.30 ptica).
U mesneviji ovog vremena svakako treba ubrojati i Bahrul Hakayik pjesnika Hatiboula koje predstavlja
stihovanu verziju djela Makalat-i sufijane. Koju je na arapskom jeziku sastavio osniva bektaijskog reda Hac

Bekta Veli, Hatibolu je djelo zavrio 1409-1410.g. i posvetio ga vladaru Maraa i Elbistana djelo sadri
1359beytova i podjeljeno je u 8 pjevanja. U:
1. Pjevanju se govori o etiri osnovna elementa: zemlja, voda, zrak i vatra, te o etiri kategorije ljudi:
poboni (abid), isposniku (zahid), onom ko je spoznao istinu (arif) i privreniku Bogu (muhib).
2. Govori se o Boijem robu (kult)
3. Govori se o pokajanju (tevbe)
4. Spoznaji
5. O saznanju vlastite manjkavosti
6. O srcu
7. O ejtanu koji gospodari srcem
8. O ne postojanju.
Izmeu pjevanja su razni svjeti i pouke esto potkrepljeni ajetima i hadisima. I Attareva mesnevija
Mushabetname, doivjela je svoju tursku varijantu u prijevodu Pir Muhameda (15.st) pod naslovom
Tarikatname, sastoji se od 4930bejtova i objanjava neke tesavufske postavke, koje nisu sasvim u skladu sa
Vahdet-i vucut (jedinstvom bitka). U ovoj mesneviji govori se o tome kako sljedbenici tesavufa trae Allaha u
svemiru, ali Ga nalaze u sebi, i ovo djelo je potkrepljeno mnotvom pounih pria.
U okviru mesnevija sa vjerskim sadrajem posebno mjesto zauzimaju one koje govore o pogibiji Hasana i
Husejna (unuka Muhammeda a.s.). Ove mesnevije sadre poseban anr tzv. maktela. Prvi primjer takve
mesnevije je Maktel-i Huseyn, spjevao je azi iz Kostamonije u 14.st. Djelo sadri 3313bejt i podjeljeno je u
10pjevanja. Mjestimino je protkan gazelima.
Sadraja mesnevije Suheyli Nevbahar
Padia po imenu Bah, ali to nema sina. Nakon to je usliana molitva njegovih sljedbenika, on dobija sina
kojem daje ime Suheyl, te ga proglaava svojim nasljednikom. Jednog dana Suheyl ulazi u jednu od odaja
oeve zgrade, i ugleda odraz jedne djevojke, zaljubljuje se u nju, trai slikara koji je napravio tu sliku, slikar mu
govori da je to ki kineskog cara. Suheyl kree sa slikarom na put da pronae djevojku i dolazi u Kinu.
Podsredstvom slikara Suheyl poziva kineskog cara i njegove ljude na gozbu. itav grad ostaje zapanjen
plemenitou i lijepim odgojem Suheyla iz Yemena. A Nevbahar ki kineskog cara sanja da se s neba na njene
grudi spustio soko, kandama zgrabio njeno srce i odletio. Ona se u strahu budi i pria svojoj dadilji o tome, te
joj ona tumai san. Kako je neki vladar lijepe udi, dareljiv, plemenit je vidio i zaljubio se u nju, te je trai.
Kineski car dozvoljava Suheylu da u tom gradu sagradi dvorac, te da se njih dvoje u dvorcu mogu sastajati,
jedan umjetnik napravio je dvorac za 10 dana, na bazen tog dvorca pada sjena Nevbaharinog balkona. Kada
Nevbahar izae na balkon Suheyl moe vidjeti odraz njenog lika na vodi. Ona se nekoliko puta pojavljivala na
balkonu, meutim Suheyl upozoren od slikara nije podizao glavu niti je gledao. Naizad mu Nevbahar poalje
jednu od slukinja, da ga obavijesti da se eli sa njim nai. Jedne veeri Suheyl doe u predvorje Nevbaharinog
dvorca, a ona spusti dvije pletenice, koje Suheyl omota oko pasa i tako se popne. Kako bi se lake i bez
opasnosti viali, spojili su svoje sobe jednim tajnim podzemnim prolazom. Neko vrijeme su se ovako sastajali,
jedne noi Suheyl joj ree da se eli vratiti u svoju zemlju. Nevbahar eli da i nju povede, posredstvom slikara
Suheyl trai carevo doputenje. Iz poetka car ne pristaje, ali na Suheylovo insistiranje doputa pod uslovom
da tu ostanu jo mjesec. Jedne noi kada je car pripremio gozbu Nevbahar uz pomo jemenskih sluga opija oca
i dvojcu brae, a Suheylu daje znak da pripremi dva konja i da eka iznad grada. On prihvata ovaj prijedlog, ali
kada je dosao na livadu iznad grada od umora je zaspao. Neprijatelj kineskog cara Saluka, koji je pratio
Suheyla i radoznalo isekivao da vidi za koga je drugi konj. Dok je Suheyl spavao on se popne na njegovog
konja, a kada je dola Nevbahar budui da je bila no, uzjahala je drugog konja i utke krenula za pratiocem.
Tek ujutro je saznala o emu se radi. Od Saluka je saznala da je Suheyl iv, ali ga je nagovorila da ga ode ubiti
jer e on obavjestiti cara o njenom naumu, a on e poslati za njim vojsku. Suheyl se u meuvremenu probudi i
shvati da je sam. Pretpostavlja da su konji pobjegli, vraa se u grad, pretrai sve ali ne nae ni konje ni
Nevbahar. Te razmiljajui o njenoj sudbini, uplakan i alostan odlazi u brda. U meuvremenu Saluk ode da
potrai Suheyla i vraa se, ne zatie Nevbahar. Car i sinovi dolaze sebi, kada vide da nema Suheyla i Nevbahar
alju vojsku za njima. Slikar koji je sa Suheylovom vojskom otiao sree carevu vojsku i sukobljavaju se.
Slikareva vojska bude poraena, a slikar odveden pred cara. Slikar caru ispria kako se Suheyl zaljubio u
njegovu kerku te da je zbog toga doao u Kinu. Car se mnogo razalosti i kae kako bi dao svoju kerku za
Suheyla da je sve to znao, slikar biva osloboen, te sa nekoliko carevih sluga kree u potragu za Suheylom.
Nevbahar koja se oslobodila tumara brdima i dolazi do morske obale, nakon 10dana provedenih na obali, tu
dolazi idovska laa. Poto je bila prekrivenog lica, predstavi se kao sin kineskog cara, te mu ispria kako se na
njega car naljutio i da je on nakon svae otiao u brda. Zajedno sa tim trgovcem ide na plovidbu i nakon
jednog mjeseca dolaze do otoka Talisa koji je nosio ime po vladaru, vladar je imao sina Kajtasa koji se odmah
zaljubio u Nevbahar. Te trai od oca da poduzme sve to treba da je oslobodi od idova. ido je bio spreman
prodati je, ali mu Nevbahar predloi da pobjegnu. U meuvremenu se i idov udvara Nevbahar, te trai od nje

da mu se pokori, ona pristaje ali kad dou na kopno. Dolaze do kopna, ona izlazi pod izgovorom da ide
nahraniti konja, to iskoristi kao priliku za bijeg. Nakon tri dana na putu susree Kajtasovu sestru, od nje
saznaje put za Kinu i odlazi. U gradu Tufan je umro vladar i stanovnici su odluili za novog vladara izabrati
prvog ko naie. Sudbina je htjela da to bude Nevbahar, vladala je dvije godine i neprestalno mislila na Suheyla.
U taj grad dolazi Saluk kojeg ona baca u tamnicu, a od ovijeka od povjerenja saznaje da je Suheyl iv. Traei
nevbahar u Tufan dolazi Kajtas a kasnije i Suheyl. Nakon toga Suheyl postaje vladar Tufana, slikar vezir, Saluku
odsjecaju glavu, idovu 200 batina, a Kajtasu poruuju da se vrati ocu. Te godine Suheyl i Nevbahar dobijaju
sina po imenu Umam, Suheyl se vraa sa Nevbahat u Jemen, a prijestolje Tufana ostavljaju sinu koji je
odrastao.

Mesnevije ljubavnog sadraja

Turska knjievnost na anru mesnevija do polovine 14st nastavlja obraivati vjersko tesavufske i epsko/junake
teme. Druga polovina 14.st.bila je vrijeme u kojem je nastalo mnogo mesnevija sa ljubavnom tematikom. Jedan
od prvih i najistaknutijih pjesnika je Hoda Mesud sa djelom Suheyl'u Nevbahar. Ovo djelo predstavlja
adaptirani prijevod istoimenog djela sa perzijskog jezika: susret, sastanak sa voljenom osobom kao idea vodilja
pjesnika u mesneviji je pokazana kao ovozemaljska ljudska ljubav. Ova mesnevija nije prva takve vrste. Takve
teme susreu se i u 13.st kod pjesnika eyada Hamze i Suli Fakiha, u njihovim istoimenim djelima Jusuf i
Zulejha. Kako su ti pjesnici govorili o ljubavi Boijeg Poslanika, njihov opis ljubavnih osjeanja ipak je morao biti
suzdran. ejad Hamza dok opisuje ljubav Jusufa citira ajete i daje njihova objanjenja, tako da djelo poprima
vjerski karakter. Ovosvjetska ljubav koja je tema u djelu Suheyl'u Nevbahar, Huridnami eyholu Mustafe pa
donekle i u Ahmedijevoj Skendernami proizvest e od tada nepoznat stil u knjievnosti odnosno stil ljubavne
mesnevije. U 14.st koriste se prie preuzete iz iranske knjievnosti. Takvi su prozni prijevodi Kelile i Dimne u
kojem se nalaze i neki dijelobi u stihu. Meutim stihovana pria Suheylu Nevbahar nadilazi knjievne
vrijednosti pomenutog djela.
Romantinu ljubavnu priu Suheyl'u Nevbahar s perzijskog je preveo Hoca Mesud i njegov neak Izzedin
Ahmed. Hoca Mesud u knjizi objasnjava da je 1000 stihova ovog djela preveo Izzedin, a ostale je Mesud.
Suheyl'u Nevbahar je napisana u metru mutekaribu. Naslovi poglavlja su na perzijskom jeziku. U ovoj mesneviji
nalazi se 14gazela. Specifinost ovog djela je u tome to Suheyl dok pjeva dri kopuz u ruci.
eyholu Mustafa je svoju mesneviju pod imenom Huridnama zavrio 1387-1388.g. bio je pripadnik
plemena German. Pored ovog djela u mecmuama, nalaze se i druge njegove pjesme. Takodjer je autor djela
Kenzl Kbera gdje se navodi da ima 62god.napisano je 1400-1401.g. iz ega se zakljucuje da je roen 13401341.g. Huridnama sadri 7400beytova i svrtava se u mesnevije ljubavnog sadraja. Naslovi su na
perzijskom jeziku, a u tekstu se nalazi i 19 gazela.
Ahmedi- autor je vie klasinih djela u masnevi stihovima, a najpoznatije meu njima je Skendernama.
Ahmedi se rodio u Sivasu. Odlazi na studije u Kairo. A u povratku sluo je Sulejman begu, sve do Timurovog
osvajanja Anadolije, kada prelazi u njegovu slubu, ali i u slubu drugih vladara. Autor je 9 djela koje se
smatraju istinskim klasicima turske knjievnosti. Na prvom mjestu tu je Divan sauvan u vie rukopisnih
primjera. Od kojih je najopseniji preko 800pjesama. Spjevao je veliki broj kasida posveenih vladarima kod
kojih je sluio ali i koje oslikavaju samu atmosferu vremena u kojem je ivjeo. Njegovo djelo Iskendernama je
njegova najvea i najpoznatija mesnevija., govori o Aleksandru Velikom i prua niz zanimljivih razmiljanja o
vjeri, tesavufu, moralu, filozofiji, historiji, geografiji, astronomiji, medicini, politici idr. temama. Mesneviju
Cenir-u Huri zavrio je 1403.g.i posvetio je vladaru Sulejmanu. Ostala njegova djela Tervih'ul- ervh, tematika
djela je medicina, spjevana je u mesnevi formi. Esramname je prijevod Attarevog istoimenog djela, a tematika
je vjersko-moralna. Najvanije njegovo djelo je Iskendernama, sauvani su razni rukopisi izmeu kojih postoje
velike razlike, on se smatra hroniarem koji je na turskom jeziku pisao hroniku Osmanlija.
Zajednike karakteristike ljubavnih mesnevija:
U koliko se analiziraju mesnevije 14.st.mogue je uoiti brojne zajednike karakteristike:

1.Tematika ovih mesnevija odnosi se na ljubav, ali one takoe sadre vjersko-moralna gledita i savjete kao i
didaktiku funkciju, nije im jedini cilj opisati ljubavnu avanturu nego iz tih dogaaja izvui i odreenu pouku.
2.Mesnevije 14st pisane su tako da je autor imao perzijski orginal koji je proirivao i razraivao.
3.Budui da se ove mesnevije temelje na perzijskim uzorima u njima ima vrlo malo podataka o turskom
drutvu i dvorskom ivotu u periodu Bejluka.
4.u ovim mesnevijama nastavljena je tradicija formalnog ureenja klasinih mesnevija. Tj.sadre tehvid,
munacad, naat, miraca pohvale etvorice halifa, pohvale osobi kojoj se posveuju, aaz- destan i zavretak.
5.Pisane su u razliitim oblicima metra, pa iako neki od njih nisu metriki savreni kao Suheyl'u Nevbahar moe
se rei da im je metar pravilno upotrebljen.
6.U mesnevije su ubaeni gazeli i u njima se osjea snaan utjecaj perzijskih pjesnika, posebno u opisu
godinjih doba, dana i noi.
7.Postoji nekoliko zajednikih motiva u ovim mesnevijama meu kojima se jedan posebno izdvojio i esto se
ponavlja a to je Vidjeti na slici i zaljubiti se

Drutvena uslovljenost Divanske knjievnosti

Drutveni milje u kome se pojavila divanska knjievnost je Osmansko carstvo. Divanska knjievnost formirala
se u osnovama stare turske divanske knjievnosti pod snanim utjecajem islamske kulture i ve formirane
klasine, perzijske knjievnosti. Poticaj u razvoju ove literature, dao je bogat i raskoan ivot na dvoru,
dovedeni perzijski pjesnici tog vremena koje su postepeno zamjenjivali domai pjesnici. Oponaajui nain
pjevanja perzijskih pjesnika. U ranijim stoljeima najvei utjecaj na Osmansku poeziju vrili su: A'di, Firdevsi,
Attar, Rumi i Hafiz, a u 16.st na formiranje poetskog ukusa na divansku knjievnost posebno su utjecali
perzijski pjesnici Dimi i agatarski Nevaji. Damijeva djela su prevoena na turski. A posebno su njegove
mesnevije sluile kao uzor turskim pjesnicima mesnevija. Snanom utjecaju perzijske litereture na Osmansku
doprinose u 16st.komentatori perzijskih klasika, meu kojima se istiu Surufi iz Galipolja, ev'i iz Prizrena,
Ahmed iz ajnia, ovaj drugi talas utjecaja iz kulture, posebno se odrazio na pjesnike iz naeg tla, koji prvi talas
nisu ni osjetili. Nai pjesnici izuzev Sabita Uianina i Muhameda Mevkezije, te donekle Mezakije i Bajazadagi
nisu se vinuli do visina Bakija, Uzulija, Zatija ili Nedima. Djela veine naih pjesnika su rasuta po zbirkama
razliitog knjievnog sadraja tzv.mecmuama, a neka od njih su nepovratno nastala. Termin divanska
knjievnost nastao je kasno tek poslije 1900.g.dok je divanska knjievnost kao takva nastala u Anadoliji u 14st.
Historiari turske knjievnosti redupliciranog perioda pod divanskom literaturom smatraju islamsko tursku
knjievnost. Knjievnost visoko drutvenih slojeva, klasinu knjievnost, pa upotrebljavaju ove termine kao
sinonime za nju. Utjecaj arapske i perzijske knjievnosti na formiranje divanske turske knjievnosti ne moe se
objasniti samo formalnim utjecajima Arapski jezik, kao jezik Kur'anam Boije rijei, jezik religije, visoke kulture
islamskog svijeta, u koju su se Turci ukljuili, bio je jezik teologije, filologije, filozofije, prava i drugih nauka.
Ulaskom u krug nove civilizacije poeli pisati djela na arapskom jeziku. Veliki znaaj za razvoj turske
knjievnosti imala je i Iranska kultura. Sama rije divan ula je u jezik islamskog naroda iz perzijskog jezika u
osnovnom znaenju, skup odnosno zbir. Rije divan je oznaavala u poetku sabrana djela jednog autora,
najee u jednoj knjizi u turskoj literaturi prvi put je upotrebljena u tom znaenju u naslovu Divanu'l Lugati
Trk, djela koje je u 11st.sastavio Mahmut Kagari i ija je osnovna namjena da bude rjenik, ali koje sadi i
izuzetno vane podatke o staroj turskoj historiji, turskim plemenima, turskoj tradiciji. Kasnije je ova rije
oznaavala uglavnom zbornik poezije jednog autora, dok nije dobila znaenje zbornika poezije pisane po
uzorima i estetskim mjerilima klasinih perzijskih pjesnika tj.poezije visokih dugova. Klasini divani su imali
strogo odreenu formu. Jedan konpletan sreen divan morao je imati na poetku tevhid, tehlil,
munacat, naat, kaside, posveenje vjerskim i svjetovnim velikanima, kaside sa terihima, roenja,
postavljanje na vane pozicije, smrti, kaside koje su oznaavale gradnje uvenih objekata, slavne
pobjede, zatim zbirke gazela poredane po alfabetu, k'te, rubajije, murebbe, muhadese,
musadese,tujuge, arkije, terc-i bentove, terkib-i bentove, mesnevije i pojedinane stihove
mufrede. Naravno svaki divan nije sadrao sve sve nabrojane pjesnike vrste, ali kaside i gazeli su
nezaobilazni. Divanska knjievnost nema tu karakteristiku da se uputa u savremene probleme. Takoe se ne
moe rei da je divanska knjievnost drutvena knjievnost, ona je naprotiv vrlo individualna i

odraava osjeaje samog pjesnika. Ljubav kao tematika u divanskoj poeziji nije nikad prirodna,
ljudska, ona je ili nadprirodna ili mistina- tasavufska. Ne postoji ni sloboda stvaralatva u divanskoj
knjievnosti. Ona je okovana kanonima kojima je strogo pododreena pa neki pjesnici poput Sabita Uianina,
koji je u svoje pjesme unosi poslovice iz narodnog ivota, pa ak poneki narodni izraz, kod estetskih istunica
izaziva sablast i gnuanje. Po nekim miljenjima u toku postojanja osmanskog carstva djelovalo je preko
5000pjesnika divana, ali su historijske knjige i biografije zabiljeile preko 3000. Treba imati na umu da je svaka
pjesma divanske knjievnosti morala biti spjevana po metrikim mjerama arapske metrike. Po veini filologa
osmanskog perioda nauka o poeziji obuhvata nauku o metru (aruz) i nauku o rimi (kafil). U osnovi se svaki stih
sastoji od rijei, a rijei od slogova koji imaju duge ili kratke vokale. Osniva arapske metrike je gramatiar
Halil, on je utvrdio 16osnovnih metara, od kojih svaki ima i svoje skraene i proirene varijante. Turci su po
primanju Islama, stoljeima uvali svoje stare knjige i tradicije. Posjedovali su vrlo razvijenu narodnu poeziju,
koja se oslanjala na nacionalnu metriku, formiranu prije vie stoljea kao ilustrovan primjer turske narodne
metrike 10 i 11st. moe nam posluiti Divanu'l Lugati Trk. I nakon primanja islama turci su uporedo sa
metrikom primljenom od perzijanaca njegovali i dalje pjevanu u metrici tzv.hecevezi. u poetku su vie
prevodili klasine perzijske pjesnike nego to su sami stvarali orginalnu poeziju. Njihov dotadanji nain
pjevanja i metar prilagodnjen pravilima turskog jezika, koji se bazirao samo na broj slogova s obzirom da u
pravim turskim rjeima nema dugih vokala, ustupio je mjesto razvijenoj vrsti poezije koja je bogatim
pjesnikim vokabularom sastavljena od arapskih i perzijskih rijei. Ova promijena se smatra velikim uspijehom,
ali na ovaj nain turski jezik je gubio svoju harmoniju, te je poprimio izgled lijepog ali vjetakog jezika. Struja
jednostavnog turskog jezika koju su propagirali pjesnici Mahremi i Nazmi nije imala sljedbenike. U 11st.Jusuf
Hashadib je napisao djela od 7000stihova sa arapskim metrom mutekarib. Jednim od 16osnovnih metara
arapske metrike. U najranijoj fazi prilagoavanja turske knjievnosti arapskoj i perzijskoj dosta esto se mogla
susresti pjesma Mulemma. To je takva vrsta pjesme u kojoj se smjenjuju arapski, perzijski i turski stihovi,
spjevani po istom metru i rimi, u kojoj autor nastoji da oponaanjem stiha na arapskom i perzijskom jeziku
stvori i turski stih po istim formalno stilskim i estetskim mjerilima. Slina pojava e se dogoditi i kod nas,
nekoliko pjesnika 16 i 17.st.pjevali su vie jezine Mulemme dodajui arapskim, perzijskim i turskim stihovima
jedan stih na maternjem jeziku koji su uvijek nazivali bosanskim ili bonjakim.

Glavne pjesnike vrste divanske knievnosti

Divan je uvijek poinjao sa jednom ili vie munacata, oda Bogu u kojima pjesnik pored zahvale Bogu
govori i o opeljudskim vrijednostima, svome mjestu i ulozi u svijetu, te o poetskoj orijentaciji.
Obino se tu pjesnik ili hvali ili kudi. Dok govori o svojoj pjesnikoj sposobnosti, usput izjavljuje da je i pored
svega nemoan da dovoljno uvjerljivo i dostojno izrazi zahvalnost Bogu i da od Njega trai pomo. Munacat je
obino pjevan u formi mesnevije ili kaside, a rijee u formi gazela. Ako je pjesma upuena Bogu govori
o Boijem jedinstvu Tehlil ili Tevhid, sastoji se od beytova. Koji je osnovna pjesnika jedinica
divanske poezije. Dakle beyt je osnova pjesme i u sadrajnom smislu jer predstavlja zaokruenu
misaonu cjelinu koja se prenosi na drugi stih. Ako pak beyt predstavlja sasvim zaokruenu cjelinu,
poruku, misao i spjevan je sam za sebe bez konteksta za druge beytove, on se tad pojavljuje kao
misaona pjesnika vrsta i naziva se mufred. U divanima naih pjesnika ne moemo spomenuti gotovo ni
jedno pjesniko ime koje nema zbirku mufreda. Sam beyt je sastavljen iz prvog polustiha koji se zove
sadr i drugog koji se zove adzuz, polustih moe imati metar ali ne i rimu. Najzastupljenija forma
divanske knievnosti je gazel koji se sastoji od 5-15bejtova. Gazel je namjenjen za iskazivanje
odreenih tema kao to su ljubav, ljepota ivotna radost, vino, patnja ili bol. Prvi stih gazela je
matla, a najljepi stih je beytul gazel, pjesnikovo ime je sadrano u pretposljednjem stihu koji je
mahlas beyti. esto se deava da razliiti pjesnici koriste isti mahlas. U sluaju da se poezija nalazi zapisana
u rukopisnim zbirkama mecmuamma to je najei sluaj i u koliko se naie na pjesme bez naslova i
drugih podataka jedino po emu se moe indentificirati autor jeste mahlas, bez kojeg bi pjesme najee gazeli
specifini po identifinosti forme i slinih tema i motiva mogli biti pripisani pogrenom autoru. Ako se pak
radi o zbirci samo jednog autora njegovom divanu, onda su gazeli skupljeni u jedan odjeljak divangazelijjat. Kod Nidahija Kasumovia umro 1387 i nema drugih pjesama u divanu osim gazela, u rukopisnim
kodeksima prepisivai ponekad nastavljaju gazel telimom gufte, to znaio pjesnika rije. Varijanta
gazela, vie po sadraju nego po formi je mustezad. U mustezadu je prvi polustih dui, a ziadet je
krai. Gazelu najslinija forma divanske poezije je nazm, manzum ili manzume, kao knjievni
termin znai poredati rijei u stigh koji ima metar i rimu. U njoj nedostaje pseudomim i esto

dostie vei broj stihova od gazela. esto je pjesma slobodne poruke. Kasida je preuzeta iz stare
predislamske arapske poezije. U to vrijeme odravala su se pjesnika nadmetanja u kojima bi pjesnik najljepe
kaside bio hvaljen i slavljen, a njegova bi kasida bila objeena na zid Kabe pa je s toga i prozvana Mullapaobjeena. Kasida je pretrpljela odreenu transformaciju, ali je zadrala glavne karakteristike te knjievno
pjesnike vrste. U arapskom jeziku kasida znai ono to se ima za cilj. Sadri najmanje 30beytova,
ali nisu rijetke kaside sa vie stotina beytova. Najee poinju opisom proljea, ljeta, jeseni,
Ramazana, Bajrama ili se u njenom poetku hvali neki Sultan, vezir itd. po tim svojim poetcima
kaside nose nazive pa bi:
Bahrija bila pjesma o proljeu, Iydiye ili iydiye bajramske pjesme, Ramazije pjesme o ramazanu, taniye
pjesme o zimi itd. s tog aspekta najzanimljivije su Nevruzije kaside spjevane povodom perzijeske nove godine,
koja pada na prvi dan proljea. Kasida je pjesma koja se pjevala s odreenim ciljem. esto je njen autor traio
namjetenje ili neku drugu uslugu od onoga kome posveuje pjesmu. Nisu rijetke ni kaside posveene
nekom dogaaju, a one na kraju sadre i tarih, tog dogaaja kome su posveene. Ovu vrstu kasida
nazivamo prigodnicom. Nerijetko kasida sadri odjeljak u kojem pjesnik hvali sam sebe, a taj dio
naziva se fahrije. Dio kaside gdje pjesnik hvali onoga kome posveuje pjesmu zove se methije.
Ponekad i itava kasida ima karakter fahrije ili methije, pa se tako nazuiva npr.Mathija pjesnika Sabita
Uianina veziru Mehmet Pai. Obino se kadisa zavrava dijelom dua . U kojem moli za zdravlje,
dug ivot, sreu, bogatstvo onoga kome se posveuje. Odreeni pjesnici su smatrali da je samo Poslanik
dostojan te pjesnike vrste. Ipak kasidu treba prihvatiti kao umjetniko djelo, bez obzira na njen krajnji cilj koji
u sutini moe biti vrlo razliit, u pogledu formalnih zahtijeva, kasida se kao i gazel isto rimuje, a koristi se
metrom koji je najzastupljeniji i u gazelu. Problemi koji su pjesnici kaside imali za razliku od pjesnika gazela je u
tome to u kasidi koja esto sadri i preko 100beytova nije lako drati se rime, a ne ponavljati rijei. Veliki
pjesnici su izbjegavali ponavljanje istih rijei u rimi stihova, a kad bi ipak pribjegli, trudili su se da izmeu
stihova koji se zavravaju istom rijeju ubace 15-20 stihova sa istom rimom a razliitim zavretkom. U 16 i
poetkom 17st ivjeli su i stvarali najvei pjesnici kasida Nac Bey, Hayal, Fazuli, Ishak Celebi, Nepi idr. Nep'ija
mnogi smatraju utemeljiteljem kaside u osmanskoj turskoj knjievnosti, njegove pjesme te vrste nadmauju
sve kaside u divanskoj knjievnosti, on sve dijelove kaside povezuje na tako skladan nain, da se to doima kao
jedna cjelina. Posebno su upeatljive njegove kaside u kojima pjeva o ratu. Dosta rairenih pjesnikih vrsta
koliko u divanskoj poeziji toliko i iznad nje jeste mesnevija. Znatan broj divana sadri i poneku mesneviju.
Mesnevije u divanu rijetko prelaze duinu od 100beytova. Dok izvan divana kao samostalne
pjesme su esto itave knjige. Po tematici to su najee pjesme koje se dijele na prijevode sura iz
Kur'ana, hadisa, ilmihala, mevluda idr. jedna posebna grupa mesnevija obrauje avanture
poznatih junaka iz islamske ahname. Mesnevije sa ljubavnom tematikom u koje spadaju brojne poeme o
Jusufu i Zulejhi, Lejli i Medmu,. Mesnevija je pjesma ije se dvije polovice bejta rimuju. Prvi zaetnici
ove vrste su Perzijanci. Najpoznatija mesnevija je ona koju je spjevao Rumi , uveni pjesnik, mistik i filozof koji
je najvei dio ivota proveo u Konji. Sljedbenici njegovog uvenog djela Masnevi Manevi, napajajui se
njegovim ne prolaznim djelom i uzimajui ga kao osnovu svog uenja, osnovali su tesavufski pravac nazvan
Memlevi. U 16.st.Dervi Paa Bajezdagi spjevao je naziru na mesneviju Rumija, a i svoje djelo Muraname
tekoe je spjevao u toj formi. uveni mistik Abdulah Bonjak komentarisao je 360 distiha Rumijeve mesnevije,
svojim stihovima na turskom jeziku, tako da ta njegova stihovana knjiga sadri oko 400 rukopisnih strana.

Sabit Alauddin Uianin

Je pjesnik koji je ivjeo krajem 17. i poetkom 18.st. Roen u Uicu pretpostavlja se 1650.g. Sabit se najprije
kolovao kod Halit- efendije, a zatim kolovanje nastavio u Carigradu. Pjesnik je traio sebi mecenu, trudei se
da stekne naklonost raznim kasidama koje je nudio, pod svoje okrilje ga je prihvatio eyadi Zde Mehmedpaa. U kasidi Zafernma spjevanoj u ime Selima Girija, saznajemo da je vrijeme do sredine 1687.g. proveo
kao pripravnik u Ederniu i da je bio daleko od porodice, te moli za mjesto kadije u Kefi na Krimu. to mu je
udovoljeno ali ne dugo. Gotovo svi historiari turske knjievnosti smatraju ovo remek dijelom cijele epohe. U
tom spjevu se susree slikovito ocrtavanje prirode i rata. Dolazi do punog izraaja bujna mata i pjesnikov
zanos. Imenovan je kadijom Tekirdaga i profesorom nie medrese. Ovje je proveo osam godina i tu je nastao
najvei dio njegovog Divana. Pod njegovim nadzorom u tom gradu razvio se i poznati pisac ehri. Nakon toga
postavljen je za mullu Sarajeva u junu 1700.g. Za vrijeme svoje slube u Sarajevu ostavio je nekoliko
dokumenata o svom boravku kao i jednu pjesmu u ast bosanskog namjesnika Halil-pae. Koliko je Sabit bio
ve tada poznat i cijenjen u obrazovnim krugovima, govori podatak da je prilikom njegovog dolazka u Sarajevo,
glavni sekretar namjesnika Mehmed- efendija spjevao hronogram u njegovu ast, a pjesnik Muhamed Reid mu

je spjevao panegirik od 70 stihova. I u Sarajevu je Sabit utjecao na formiranje pojedinih pjesnika i na njihov
nain pjevanja. Meu kojima je i Mehmed Reid ija hagiografija- Miradija podsjea na Sabitovu. Poslije mulle
u Sarajevu za Sabita poinju dani ne zaposlenosti te pie kaside i jedan arzulah, predstavku u stihu od 9distiha
koji je u divanskoj knjievnosti, ostao jedinstven primjer pjesme kojom autor opisuje vlastito stanje. Sabit se
vraa u Istanbul, ve u poodmaklim godinama, obraa se Ahmedu III i Velikom Veziru Baltadi Mehmed-pai
pjesmama koje je spjevao u njihovu ast, nastojei da ih obavijesti o stanju u kojem se nalazi, da ne uvaava
nikakav poloaj i da ivi na rubu egzistencije. Nije doekao vladavinu Ahmeda III, umro je 5.9.1712.g. mezar
mu je u Istanbulu u Topkapi kvartu. Sabit je ivjeo u vremenu u kojem je sam vladao turskom poezijom. Ono to
je Sabitu osiguralo posebnu slavu i mjesto u divanskoj knjievnosti je injenica da je stvorio sebi svojstven stil,
time to je do tada na nevien nain u poeziju pretakao slavenske poslovice, predanja, naroito termine i
izraze koristei se govornim turskim jezikom. Ovime je Sabit osvjeio jezik divanske knjievnosti koji je teio
ekskluzivnou i davao mu je jednu karakteristiku snanim povezivanjem s lokalnim i aktuelnim ivotom. Mada
ima miljenja da je Sabitova poezija jedinstvena, malo je pjesnika pisalo paralelno na njegove stihove. On u
sasvim ogranienoj mjeri koristi vokabular arapskog i perzijskog jezika, a u turskom bira rijei ne uobiajena u
divanskoj poeziji. Kod njega je jezik samo sredstvo kojim eli privui panju i izazvati divljenje. Neki savremeni
orijentalisti ne razumiju Sabitove stihove, pa piu da Sabit u pjesmi Miradija koja ima preko 200stihova, prvi
puta u muslimanskoj literaturi s humoristikim tonovima pjeva o Muhammedu u 7 nebeskih sfera. Pet distiha u
kojima se opisuje nebo u noi uzleta Muhammedova to je bila tema mnogih pjesnika na orijentu, prije
pokazuju bogatu pjesniku matu i savren izbor rijei kojima se pretae eljena misao. Sabit ne izraava svoju
osobenost kao osjeajan pjesnik ljubavi, vie uspijeha pokazuje piui opirne pjesme iz domena kaside, terc-i
benda i mesnevije. Meu kasidama su mu najznaajnije mesnevije pod imenom Miradija, Ramazanija i
Zafernma, one se ubrajaju u vrhunska ostvarenja svog vremena. Sabitova vrijednost i izuzetnost je u
sposobnosti da u pjesmama odrava savremeni ivot. Pjesnikova o dzamiji arlulu Ali- pae sadrava
najdetaljniji arhitektonski opis u divanskoj poeziji. Konpletn Sabitov divan obuhvatao bi 618pjesama. Meutim
ni u jednom prepisu nema ovoliko pjesama jer je svaki prepisiva izostavljao neke, odnosno pravio je izbor po
svom ukusu. Pjesme su posveene velikodosljednima njegova vremena od kojih je obino traio da ga postave
na mjesto kadije. Divan je sauvan u velikom broju primjeraka. Zafernama je epska pjesma, prigodnica od 426
stihova, koja opisuje ceremoniju susreta u Ederni bana Selima Girija, njegov razgovor sa Sulejmanom II i
njegovu pobjedu kod Prekopa protiv ruske i poljeske vojske. Na polju epske poezije u klasinoj knjievnosti na
turskom ovo djelo ima izuzetno mjesto po izuzetnim scenama koje opisuje, po nainu satire i novu osjeajnost.
Djelo je izdato dva puta na turskom jeziku. Postoji nekoliko primjeraka njegovog ljubavnog spjeva koji ni jedan
nije kompletan. Naslov mu je Edhemu-Huma. Primjerci ovog spjeva nalaze se u Istanbulu i Vatikanu. Jo i
Berbernama i Derenama su djela u kojima pripovjeda o alama i ludorijama zanatlijske mladei, ali ova dva
djela se nalaze u sklopu nekih primjeraka Divana pa ih ne uzimamo kao zasebna djela. Izvan Divana je djelo o
tradiciji koje je pisano djelimono u prozi, a djelimino u stihu i neposredno pred pjesnikovu smrt Ahmedu III.