ODRZIVI RAZVOJ I NOVE TENDENCIJE
U URBANISTICKOM PLANIRANJU.
uvop
Osamdesete i devedesete godine su period u kome dolazi do znagajnih pomeranja po mnogim pitanjima
planiranja urbanog i prostornog razvoja. OdrZivi razvoj, Agenda 21, Habitat agenda, lokalne incijative, akteri
Tokalni akcioni planovi, isl, su deo novog vokabulara struke na kraju dvadesetog veka. Po nekim misljenjima
pomaci su u tesnoj vezi sa opStim promenama u svetu i rezultat pokreta koji zagovara globalizaciju pa se kao
fakav odra?ava na sve aspekte razvoja druitva, posledino i na oblast prostomog razvoja i planiranja, po
drugima u pitanju je samo odgovor nia nemo¢ prethodne prakse i pokuSaj da se na neodgovorena i stalno
tvorena pitanja reaguje na ne&to drugadiji natin i ponudi potencijalno efikasniji nagin razreSavanja problema.
Pomeranja o kojima je ret deSavaju se u mnogim zemljama. Interesantno je primetiti da nisu pokrenutiniti su
rezultat sistemskog pristupa pitanjima razvoja odnosno planiranja. Okvir im daju medunazodne institucije a
recimecuju se kroz makro regionalne inicijative i pojedinatma nastojanja najéeSce u okvira projekata koji se
iniciraju i ealizuju na lokalnom nivou. Zapravo, mo%e se govoritio specifiénom inkrementalnom preobraaju
discipline, gde svaki novi uspeSan plan, projekat ‘ili realizacija donosi pomak. Tako se odigrava “tihi prelaz”
ka novim oblicima delovanja u pitanjima prostomog razvoja odnosno menja se ukupna planerska praksa.
Situacija nije vezana samo za jednu zernlj
dolazilo do znagajnih unapredivany bili skoro iskjudivo vezivani za SAD,
Englesku i joe nekoliko zemalja Evrope, dok su ih druge drZeci ih za uzor sledili i dopunjavali, danas je
slobalna slika razvoja discipline znatajao drugatija. Interesantai i podsticajai primeri dolaze kako iz
jenih tako i iz zemalja u razvoju, na sceni je razmena iskustava i miljenja koje do sada nismo imali
prilike da iskusimo. S druge strane, uticaj koje medunarodne institucije i medunarodna regionalna
ppovcezivanja imaju komparativno je vedi i znaéajniji nego ito je to ranije bio sla}.
Zaokupljeni sopstvenim problemima u zemlji, medutim, nismo u situaciji da ove promene pratimo i da u
njima uéestvujemo na odgovarajuct nagin. Cak je i uloga posmatraéa znamo oteZana te naga struéna javnost
uglavniom nema odgovarajuéih informacija ili su saznanja o “zbivanjima” samo eho stvarnih dogadaja’ U tora
smislu, éini se Korisnim da se da jedan pregled 0 ve¢ postignutim promenama struke danas u svetu, Namera
nije da se pojedinatna pitanja razmatraju i pretresaju detalino vec da se skiciraju glavni pravei promena i
uukaie na znatajnije pomke, Namera nije ni da se povlati paralela sa naom praksom nti da se na ovaj nagia
nao) profesionalnoj javnosti nude novi obrasci ili uzori. Ukazivanje na 2bivanja u drugim sredinama ima za
cil} pre svega da informise, a potom i da doprinese tekucoj raspravi o mogucim promenama kod nas.
ODRZIVI RAZVOJ KAO NOVA DOKTRINA
Saznanje 0 konfliktima i problemima koji nastaju iz suprotstavljeno postavijenih zahteva i ciljeva
ekonomskog razvoja i odrZanja kvaliteta Zivotne sredine, i narodito, eksploatacije neobnovijivih resursa jeizrodilo ideju o moguéem drugaéijem pristupu koje bi teZilo sinhronizaciji i meduzavisnosti: razvoj se ne
moze odvijati u okruéenju koje propada, nti biti baziran na opadajucim i sve teze dostupnim resirsima. Ideja
‘0 odrZivosti je, zapravo i zateta u veri sa koriSenjem obnovljivih resursa, ito u znazenju da je neka aktivnost
odrdiva ukoliko se moze odvijati u nedogled; ukoliko se obnovijivi resurs eksploatise i koristi bréz nego Sto
mode da se obnovi (regeneriSe) resurs Ge se verovatno smanjivati i njegovo koriScenje onda nije odréivo.
U prvo vreme se odrdivost poistovecivala sa pokretom zastite i unapredenja Zivotne sredine, ili tumavila kao
jedan od oblika delovanja pokreta environmentalista ili ekologa. Medutim, iako bliski_ u nekim domenima i
po mnogim. pitanjima u évrstoj vezi, vrlo brzo se pokazalo da se radi, zapravo, o nezavisnim i samosvojninn
Konceptima. Pre svega u osnovnom tumagenju koje u shiaju ocraivog razvoja podrazumeva primenu principa
i pravila odrZivosti u mnogim sferama Ijudskog delovanja, dok je u slu¢aju environmentalsta.polje
interesovanja omedeno parametrima prirodnog okruzenja. Odréivost je zatno Siri pojam, sveobuhatniji i
slozeniji. Danas se zapravo govori o kompleksnim vezama izmedu kulture jecinog drustva i fizickog okruzenja
kao novom okviru. Tako su jednako relevantni i socijalna odrZivost, ekonomska odrZivost ili institucionalna
odrZivost. Odréivi razvoj seu tom kontekstu definige kao proces soci ukojoj se sve vitalne
funkeije zajednice odrZavaju u nedogled i bez, ugorzavanja osnove na kojoj baziraja, i to u domenu: (I)
instinucija zajednice (2) sredstava za proizvodnju (3) infrastrukture (4) prirodnih resursa (5) humanih resursa,
(6) Zivotne sredine. U tom smislu se pravi i razlika izmedu rasta i razvoja. Rast podrazimeva stalno povecanje
potroinje i ne mode biti odrZavano u nedogled u okruZenju konaénih resursa. Razvoj, s druge strane, donosi
poboljanje u kvalitetu Zivoljenja nezavisno od povecanja potroSnje, i kao takav moze biti odrZi.
Ziveti odréivo znazi razumeti i prihvatati konsekvence pripadanja jednoj vecoj zajednici Zivota, i postati vide
svestan efekata sopstveaih akcija na budude generacije i na druge vrste sa kojima delimo Zivot na ovo} planet.
Buduéi da je koncept odrZivosti relativao nov i da je esto u suprotnosti sa postojecim paradigmama
socijalnog i ekonomskog Zivota, obezbedivanje da “odrZivost bude odrZiva” zapravo zahteva novu etikuy
2ivijenja. Uslov da se u tim namerama uspe je da odrdivost postane novi obrazac funkcionisanja svih sektora i
nivoa drutva- pojedinaca, organizacija i zajednica. OdrZivost se moZe postidi bez odbacivanja mnogih Koristi
i prednosti koje je razvoj tehnologije doneo savremenoj civilizaciji, pod uslovom da i tehnologija postuje
granice koje koncept postavlja (UNEP, 1995).
Na mnogim mestima se Koncept odrZivog razvoja vezuje za poznati Brutland izveStaj i rad Svetske komisi
za Fivotnn sredinu i razvo}. Medutim, koreni seZu u daleke sedamdesete i UN Konferenciju o Zivotnoj sredini,
odriane Stokholmu, na kojoj se okupilo 113 predstaynika zemalja sveta da razmotre posledice rastuée krize
Yivotne sredine, odnosno prirodnog okruzenja uopite. Konferencija je rezaltirala dokumentom-
Stokholmskom deklaracijom, kao osnovom za dalju medunarodnu saradnju na ovome plant. Na sastanku
Svetske Komisije za Zivotnu sredinu i razvoj, 1987 godine, odrZivi razvoj je definisan kao “razvo} koji je u
skladu sa potrebama sedaSnjih_generacija a koji istovremeno ne ugrozZava mogucnosti buducih generacija da
zadovolje svoje vlastite potrebe”.
Poseban znagaj 22 globalizaciju koncepta je imao Svetski samit u Rio de Zaneira 1992 koji je podertao sa
Jjedne strane postojece probleme razvoja a sa druge ukazao na mogucnost da se na njih deluje sa ciljem da se
“uspostavi novo i pravednije globaino partnerstvo kroz uspostavijanje novih nivoa kooperacije medu