Professional Documents
Culture Documents
Levica I Desnica Pokusaj Teorijskog Odre
Levica I Desnica Pokusaj Teorijskog Odre
Filozofski fakultet
Univerzitet u Beogradu
jovobakic@gmail.com
Ovaj rad je nastao u okviru istraivanja Izazovi i akteri nove drutvene transformacije u Srbiji:
koncepti i akteri, pod brojem 179035, koje podrava Ministarstvo prosvete i nauke Republike
Srbije.
Jovo Baki: Levica i desnica: pokuaj teorijskog odreenja i iskustvene primene na sluaju Srbije
47
theoretical and empirical. There are two basic approaches in studying Left and Right:
formalistic, which is ideologically hegemonic and related with political-procedural
form, and structural that is ideological underdog related with ideological and
social content of the political processes. The first one is strongly empirical, neglects
all other dimensions, and considers Left and Right not as concepts, but only as a
classification Left-Right, while the second one takes into account all dimensions.
The author points out significance of ideological contents: Left is fighting for
social equality, and it is necessarily anti-capitalistic (and anti all previous socioeconomic systems), while Right considers various social hierarchies indispensable
for proper function of a society, and it is either pro-capitalist or supports some
of previously existing socio-economic systems; Left does not recognize authority of
religious dogma or any of churches, while Right needs it; Left is strongly futureoriented, and Right is oriented towards past or present; Left looks for alternatives to
existing reality, while Right demands continuation of holy traditions; Left supports
multiculturalism, practicing of different life-styles and ways of thinking, while Right
prefers national or racial homogeneity, conventional family patterns and sexual
behaviour. After theoretical considerations, the paper discusses Left and Right in
Serbia in 19902014 period, which is divided into three sub-periods: 19902000;
20002012; and the aftermath of the 2012 elections.
KEY WORDS left, right, ideology, form, content, capitalism, equality, freedom.
Uvod
U ovom lanku je re o razliitim teorijskim poimanjima i empirijskim
istraivanjima levice i desnice. Izloene su razliite dimenzije levice i desnice:
antropoloka, tj. prostorno-saznajna; ideoloka; saznajno-socioloka; teorijska
i empirijska. U literaturi o ovom problemu razlikuju se dva osnovna poimanja
levice i desnice: sadrinsko i formalistiko. Prvo uzima u obzir sve prethodno
navedene dimenzije dvaju pojmova, dok drugo i ne smatra da se radi o
pojmovima ve o dihotomiji levica-desnica. Nakon ovog teorijskog razmatranja,
raspravlja se o levici i desnici u Srbiji u periodu 19902014, koji je podeljen na
tri razdoblja: 19902000; 20002012; i period nakon 2012. godine. Razmotrena
su poimanja domaih autora o pripadnosti razliitih stranaka levici i desnici.
Naposletku se obrazlae vlastito sadrinsko stanovite.
48
Ukoliko je kineska civilizacija uticala okolne narode, npr. na Japan, utoliko je ova simbolika
preneta i tamo (Lytton, 1989: 288289).
Na ruskom pravo znai i pravo i desno, a je istina. Izgleda da to vai i za veinu
slovenskih jezika, npr. poljski i eki, ali ne i za srpskohrvatski, slovenaki, bugarski i
makedonski, pa su Juni Sloveni izuzetak od pravila.
Iako u srpskohrvatskom jeziku re desno nema veze s pravom i vrlinama, ipak se levakom
katkad naziva neki nesposobnjakovi, nespretnjakovi ili neznalica. Za onoga koji nije vian
fudbalu veli se da ima dve leve noge. Ovo upuuje i na organsku asimetriju, jer veina ljudi
spada u denjake (Ignazi, 2006: 7).
Nije sluajno to se Luj XIV nazivao Kralj Sunce, bez obzira to se prvobitni smisao
odnosi prevashodno na sjaj, jer sunce odozgo obasjava ivot onima dole. tavie, Stiven Luks
(Stephen Lukes) tvrdi da je ova vertikalna dimenzija bila dominantnija od horizontalne u
predrevolucionarnoj Evropi (Luks, 2006, http://www.republika.co.rs/372373/15.html,
pristupljeno 22. I 2014).
S tim u vezi, uputno je da sociolozi govore o irim drutvenim slojevima a ne o niim. Ovo
iri upuuje vie na brojnost negoli na hijerarhijsku poziciju. Ipak, ovo pravilo ne treba
da preraste u politiki korektnu zapovest, jer ako je drutvena stvarnost takva da pripadnici
irih drutvenih slojeva u stvarnosti zauzimaju nie poloaje u drutvenoj hijerarhiji, onda to
Jovo Baki: Levica i desnica: pokuaj teorijskog odreenja i iskustvene primene na sluaju Srbije
49
razliita upotreba jezika nee izmeniti, pa ak moe i ideoloki maskirati istinski nepovoljan
poloaj pripadnika irih drutvenih slojeva.
Prostorna podela ispred-iza povezana je, dakle, sa vremenskom podelom prolost-budunost,
jer ispred se odnosi na ono to se nalazi u budunosti, a iza na ono to je ostalo u prolosti.
50
U Francuskoj e ene dobiti birako pravo tek 1944, dok su najdemokratiniji u ovom
pogledu bili: Novi Zeland (1893, tada britanska kolonija), Finska (1907, tada u okviru
Rusije), Norveka (1913), SSSR (1917) (Jone Johnson Lewis (2015). International Woman
Suffrage Timeline: Winning the Vote for Women Around the World, http://womenshistory.
about.com/od/suffrage/a/intl_timeline.htm, pristupljeno 16. II 2015).
Jovo Baki: Levica i desnica: pokuaj teorijskog odreenja i iskustvene primene na sluaju Srbije
51
Nakon sloma evropskog socijalizma, nekad leve stranke sve vie prihvataju
kapitalistiko ustrojstvo a leviarski intelektualci trina naela i logiku profita,
ak dovodei u pitanje naelo preraspodele i socijalnog transfera (Luks, 2006),
pravdajui to navodnom zastarelou dihotomne ideoloke sheme (Giddens,
1994). Najee oni prelaze u leve liberale, to je socijalna demokratija gotovo
u potpunosti uinila10, gde Gidens i Habermas, kao savetnici Blera odnosno
redera, predstavljaju najvanije primere, iako ima i onih koji prave drastiniji
rez i prilaze konzervativcima (Baki, 2011: 527592). Sem pomenutog razloga
vezanog za intelektualce, podela na levicu i desnicu, naglaava Sreko Mihailovi,
nebitna je za apolitine, kao i za one koji politici pristupaju na utilitaran nain11
(Mihailovi, 2006: 129).12
Pa ipak, sadanje nezadovoljstvo podelom na levicu i desnicu nije nita
novo. Uistinu, skoro otkad se pojavilo ideoloko razlikovanje levice i desnice
osporavao se njen teorijski znaaj. Tako je ve u francuskom Dictionaire du
politique (Renik politike) iz 1842. godine tvreno da su ove drevne podele
izgubile mnogo od njihove vrednosti (Crapez, 1998: 44, cit. pr. Ignazi, 2006: 4).
Otuda se moe pretpostaviti za povremena rairena osporavanja podele na levicu
i desnicu da se pre radi o prolaznim intelektualnim modama, koje se javljaju
najee u trenucima kada se itav ideoloko-politiki spektar pomera udesno, tj.
kada desnica ubedljivo namee ideoloku hegemoniju usled posebnih istorijskih
10
11
12
52
14
15
Pjero Ignaci (Piero Ignazi) smatra da je ovo shvatanje preteno politikoloko, budui da se
odnosi na vezu politikog sistema i sutinski nominalistikog odreenja pojmova levice i
desnice, a ne na povezanost ideolokog usmerenja i objektivno utvrdivog interesa drutvenih
grupa (Ignazi, 2006), dok Donatan Uajt (Johnathan White) misli da je ovakav pristup levici
i desnici karakteristian za drutvenu empirijsku nauku uopte, a ne samo za politikologiju
(White, 2010: 2). Vladimir Ili je, pak, verovatno neopravdano suzio kritiku na domau
politikologiju zbog empirizma ispranjenog od teorijskog sadraja (Ili, 1998: 5597), poto
je rairenost empirizma u razmatranju problema levice i desnice opta pojava u savremenoj
stranoj i domaoj drutvenoj nauci.
Politiki filosof po obrazovanju, Sartori je usled tadanjeg nepostojanja institucionalizovane
politikologije na italijanskim univerzitetima bio prvobitno redovni profesor sociologije,
a onda se tokom druge polovine 1960-ih izborio za institucionalizaciju politikih nauka
na Univerzitetu u Firenci. Imajui u vidu usklaenost njegove politikoloke misli sa
ideolokom hegemonijom, ne udi injenica da se u drugoj polovini 1970-ih preselio u
centar hegemone hladnoratovske politike misli, tj. SAD, prvo na Stenford (Stanford) a
zatim na Kolambia (Columbia) univerzitet, na kojem je, trenutno, dok se blii devedestim,
profesor emeritus. Ne iznenauje ni to to je Sartori pobornik formalistikog i elitistikog
umpeter (Schumpeter)-Dalovog (Dahl) odreenja demokratije, ba kao to nimalo ne
udi da se radi o stalnom saradniku konzervativnog italijanskog dnevnika Corriere della
Sera (Pasquino, 2005: http://www.palgrave-journals.com/eps/journal/v4/n1/full/2210003a.
html, pristupljeno 24. II 2014).
U Srbiji su zastupnici formalistikog poimanja levice i desnice: Srbobran Brankovi (2003;
1998; 1996; 1995; 1993); Sreko Mihailovi (2006); Aleksandar Molnar (1998); Slobodan
Miladinovi (1998); Milo Kneevi (1998).
Jovo Baki: Levica i desnica: pokuaj teorijskog odreenja i iskustvene primene na sluaju Srbije
53
17
18
Razume se, ima i sociologa, najee empiriara, koji zastupaju formalistiki pristup levici
i desnici (npr. Klingeman ili Sreko Mihailovi i Slobodan Miladinovi u Srbiji), iako je u
ovom shvatanju zapostavljena veza ideologije s objektivno postojeim interesom drutvenih
grupa, na emu sociolozi, ipak, najee s pravom insistiraju. Ovu vezu ideologija s interesima
pojedinih drutvenih grupa osporio je u okviru sopstvene mikrosociologije i interakcionih
rituala unutar kojih se posebno naglaava znaaj oseanja, meusobnog optenja i
usaglaavanja, te razliitih opaaja grupnih interesa i ugledni profesor sociologije na
Univerzitetu Pensilvenija Rendal Kolins (Randall Collins). On izriito tvrdi da su materijalni
interesi dvosmisleni motivi, te da usredsreivanje na interakcioni ritual bolje predvia
politiko ponaanje, The Sociological Eye, http://sociological-eye.blogspot.com/2012/10/
material-interests-are-ambiguous_770.html, pristupljeno 26. II 2014).
To je i objanjenje injenice da Sartori, koji smatra da ideologija vie ne postoji, ipak, smatra
korisnom podelu na levicu i desnicu, to je inae zaudilo Sreka Mihailovia (Mihailovi,
2006: 117). Srbobran Brankovi, pak, navodi da se i ne radi o pojmovima levice i desnice, ve
o klasifikaciji, tj. dihotomiji levica-desnica (Brankovi, 1998: 16).
Ovo istraivanje, iako veim delom formalistiko, odlikuje se, blagodarei stvaralakoj primeni
pojma drutvene predstave (social represantation), zanimljivim istraivakim reenjima koja,
barem u perspektivi, mogu premostiti jaz izmeu formalizma i strukturalizma.
54
274, cit. pr. White, 2012: 200).19 tavie, argumentuje se da je u SAD i Japanu
podela na liberale i konzervativce funkcionalni ekvivalent podele na levicu i
desnicu (Kroh, 2005: 1), ime se prazne od sadraja ne samo levica i desnica, ve
i liberalizam i konzervatizam, a to po sebi ima jasnu konzervativnu funkciju.
ini se, meutim, da dvostranaki sistemi tee marginalizovanju ideolokih
razlika, jer stranke najee tee da se oslone na to iru drutvenu bazu u centru
izmeu desnice i levice, tj. postoji tenja za irenjem centra izmeu desnog i levog
kraja politikog spektra. Pa ipak, ozbiljnije krize vode produbljivanju drutvenih
odnosno ideolokih razlika, npr. Velika ekonomska kriza 1929. ili Vijetnamski
rat i pojava Nove levice, tj. do izotravanja suprotstavljenosti razliitih drutvenih
interesa, pa je razlikovanje desnice i levice bitno i za dvostranake politike
sisteme, to se zorno vidi iz pisanja najveih autoriteta za ameriku istoriju
(Foner, 1998: 287299; Hofstadter, 1960: 334, 338). Problem je, meutim, to
formalistiki pristup politici u njoj vidi samo politiko-proceduralne oblike a
nikako ne i drutvenu sadrinu koja je u njih umotana.
Problem sa ovakvim poimanjem levice i desnice, izmeu ostalog, jeste da je
nemogue praviti istinska uporedno-istorijska istraivanja, jer ako se znaenje
pojmova bitno menja od zemlje do zemlje i od perioda do perioda, onda su
poreenja ne samo trivijalna i formalne prirode, ve i sutinski bespredmetna.
Ako se, pak, ne moe stii ni do kakvih optih saznanja, onda su i sama empirijska
formalistika istraivanja levice i desnice nepotrebna.
Formalistiko miljenje ovog tipa, iako verovatno svestan strukturnih znaajki levice i
desnice, brani i Sreko Mihailovi (2006: 129).
U srpskoj drutvenoj nauci je sadrinsko poimanje levice i desnice, oslanjajui se na radove
Vojina Milia (1970), Ljubomira Tadia (1972) i Todora Kuljia (1983), kao i Norberta
Bobija (1996), sistematski razvio Vladimir Ili (1998). Osim nabrojanih autora, sadrinsko
poimanje levice i desnice zagovaraju Mira Bogdanovi (1997) i Mia urkovi (1998), koji
se, takoe, oslanja na Bobija. Treba primetiti da je jedino urkovi po ideolokom usmerenju
konzervativac, dok su svi ostali leviari, iako su kod Ilia primetna povremena idejna
vrludanja. Po obrazovanju i strunim preokupacijama su: filosof Mili, koji je igrao vanu
Jovo Baki: Levica i desnica: pokuaj teorijskog odreenja i iskustvene primene na sluaju Srbije
55
21
22
23
56
25
26
August Bebel je, primerice, strahovao da problem moe nastupiti u onom trenu kada
proletarijat osvoji vlast posredstvom izbora (u ta 1905. zbog irenja prava glasa, rastue
brojnosti proletarijata trenda koji je zaustavljen jo polovinom XX veka u razvijenim
evropskim zemljama [Przeworski, 1985: 23-24, 26] i sve boljih izbornih ishoda u razliitim
evropskim zemljama nije nimalo sumnjao), jer buroazija moe osporiti tu pobedu; tada
bi revolucionarno nasilje predstavljalo jedini nain prelaska iz kapitalizma u socijalizam
(Przeworski, 1985: 9, 18-19, cit. pr. Schorske, 1955: 43).
Prema Prevorskom, prepiska Branta, Palmea i Krajskog, objavljena 1976, pokazuje da su
socijalni demokrati, naroito Brant, prestali da budu reformisti, koji se nadaju kumulativnom
efektu reformi u budunosti s ciljem konanog preobraaja kapitalistikog u socijalistiko
drutvo, jo 1970-ih, pre neoliberalne ofanzive Taerove i Regana (Przeworski, 1985: 40), pa
su ve tada u stvari postali socijalni liberali.
Za dijalektiko miljenje nema iznenaenja ako reforma sistema u cilju njegove konane
promene zapravo doprinese njegovom jaanju i odlaganju sistemskih promena (Wallerstein,
1990: 73-74), ba kao to i naizgled stabilni drutveno-ekonomski sistem moe propasti u
nedostatku veih izazova koji bi zahtevali dalekosene reforme. Naime, tek opasni izazovi
Jovo Baki: Levica i desnica: pokuaj teorijskog odreenja i iskustvene primene na sluaju Srbije
57
No, nakon pada Berlinskog zida, strah od levice je nestao, krajnji (anarhisti i
razliite komunistike grupe) i radikalni leviari (razliiti antikapitalistiki pokreti
i stranke) su politiki marginalizovani i fragmentisani (Ruica, 2014: 16)27, a
evropski socijalisti i socijalni demokrati ideoloki su se, po pravilu, izgubivi volju
za bilo kakvim dalekosenijim drutvenim eksperimentima u cilju oslobaanja
graana od drutvenih hijerarhija (Pavievi, 2014: 36), poistovetili s socijalnim
liberalima, emu je znaajno doprinelo i relativno smanjenje uea radnitva
u strukturi post-industrijskog drutva, pa se tzv. levi centar zajedno s punom
zaposlenou i drugim tekovinama drave socijalnog staranja sasvim izgubio,
a ceo ideoloko-politiki spektar snano pomerio udesno. Ovome naroito
doprinosi injenica da su odbranu tekovina drave socijalnog staranja preuzeli
radikalni desniari, primenjujui tzv. welfare chauvinism taktiku kombinovanja
ekonomski levih pozicija28 s autoritarnim i iskljuivim ksenofobinim stavom
prema pravu graanstva rasno, religijski, etniki drugaijih (Kitschelt, 1995: 22), ili
prema pravima seksualno devijantnih (Ivaldi, 2012: 10). Sa stanovita odranja
kapitalizma, to je veoma funkcionalno, jer zamagljuje istovetnost interesa radnitva
u svetskom kapitalistikom sistemu (Wallerstein, 1990: 83), ba kao to doprinosi
unoenju zameateljstva u pojmovno odreenje levice i desnice.29
Treba napomenuti da vera u potrebu drutvene jednakosti ljudi nije
istovremeno i egalitarizam, tj. doktrina koja propisuje da su ljudi u svemu
jednaki ili da u svemu treba da budu jednaki. Naime, kako Bobio s pravom
naglaava, razboriti leviar se bori za to dalekosenije umanjenje drutvenih
nejednakosti i ublaavanje posledica prirodnih nejednakosti, dok se vulgarni
egalitarci zalau za jednakost svakoga u svemu (Bobbio, 1996: 63). No, uprkos
ovoj razlici, kako prvi tako drugi spadaju u leviare, bez obzira na nain na koji
e ih neko vrednovati.
27
28
29
58
Jovo Baki: Levica i desnica: pokuaj teorijskog odreenja i iskustvene primene na sluaju Srbije
59
Dakako, pojedinci su mogli privatno biti desniari, ba kao to su u teoriji mogli zagovarati
i disidentske oblike levice (npr. anarhisti, luksemburgisti); mogli su, ak, i teoretisati s
neleviarskih pozicija (npr. Mihailo uri i Stania Novakovi), ali im nije bilo dozvoljeno
praktino politiko organizovanje.
60
Jovo Baki: Levica i desnica: pokuaj teorijskog odreenja i iskustvene primene na sluaju Srbije
61
radikala33 (Mihailovi et. all, 2005: 9; Ili, 1998: 76; Mihailovi, 1996: 8687).
Ovome je svakako doprinosila smesa socijalne i nacionalne demagogije kojoj su
obe pomenute stranke pribegavale usled rairenosti egalitarno-nacionalistikog
sindroma u irokim drutvenim slojevima.
No, SPS je uistinu predstavljao i jemca socijalne sigurnosti za one grupacije
stanovnitva koje su najugroenije privrednom krizom i siromatvom (Baevi,
1994: 10, cit. pr. Ili, 1998: 78). S tim u vezi je Ilievo zapaanje o produetku
koalicije vladajue komunistike elite, uprkos njenom sve jaem zatvaranju za
ire drutvene slojeve (Cveji, 2006: 135), i najveeg dela radnitva iz perioda
jednostranakog socijalizma, o emu su ranije pisali Josip upanov (1983) i Silvano
Boli (1994), i tokom 1990-ih, jer radnicima je odgovaralo da imaju obezbeeno
radno mesto i malu platu nezavisno od koliine i kvaliteta uloenog rada (Ili,
1998: 89), to je naroitu teinu dobijalo u svetlu injenice o znaajnom udelu sive
ekonomije, u kojoj su formalno zaposleni i zdravstveno osigurani radnici masovno
uestvovali, i nemaloj zastupljenosti polutana, tj. seljaka-radnika u drutvenoj
strukturi tokom poslednje decenije XX veka (Cveji, 2006: 138). Radilo se, prema
tome, o vidu konzervativnog socijalizma SPS-a (Tadi, 1996: 542543).
Drugo, Brankovi tvrdi da su prava radnika bila znaajno suena, s ime se slae
i Bogdanovieva (Bogdanovi, 1997), iako ovde predoena argumentacija tako neto
prilino relativizuje. Naposletku, Brankovi posebno istie da je SPS jo tee smatrati
levicom ako se imaju u vidu obeleja savremene levice: etnika tolerancija, prava
manjinskih i marginalnih grupa, demokratija (Brankovi, 2003).34
No, poznati su spojevi nacionalizma i levice, od Staljina i Mao Ce Tunga, preko
Andrije Hebranga, Envera Hode, Ho i Mina, do Fidela Kastra i Uga avesa.
tavie, u eri kapitalistikog imperijalizma, socijalistiki nacionalizam malih nacija
ni najmanje ne udi. Osnovno je pitanje da li je socijalizam sutinski sastojak neke
ideologije ili je to nacionalizam. Ako je re o socijalizmu, onda je nacionalizam
tek taktiko sredstvo, pa iako moe biti veoma naglaen u kriznim trenucima
(naroito ratovima) za dravu ili naciju; ali ako je re o nacionalizmu, kao to je,
po pravilu, sluaj s krajnjom desnicom, onda je socijalistika retorika, nekada i
veoma naglaena (npr. u kriznim trenucima za kapitalizam), tek taktiko sredstvo.
No, strateki posmatrano, u uslovima globalizacije i vladavine transnacionalne
kapitalistike klase, levica ima imperativ odbacivanja nacionalizma i stvaranja
meunarodnih organizacija, jer socijalizam u jednoj zemlji ili ak u jednom delu
sveta ne moe biti uspean na dugi rok (Vuleti, 2014: 29).
33
34
62
36
37
Jovo Baki: Levica i desnica: pokuaj teorijskog odreenja i iskustvene primene na sluaju Srbije
63
39
40
Danas je taj procenat jo manji, pa je tek treina graana Srbije kadra da prepozna svoju
desniarsku odnosno leviarsku usmerenost (Stojiljkovi, Mladenovi, 2014: 9). Razlog tome
treba traiti u injenici da su sve stranke patronanog tipa, te u nepostojanju leve politike
stranke u Srbiji.
Ruku na srce, ovo je, uz sve nacionalne osobenosti, bio evropski post-socijalistiki proces.
Ovaj odeljak oslanja se na ranije objavljen lanak u kojem su stranke klasifikovane na osnovu
njihovih partijskih programa i idejno-politike profilisanosti njihovih pristalica (Baki, 2006b).
Ovde se u obzir uzimaju i posledice njihovog praktino-politikog delanja dok su na vlasti.
64
42
43
44
45
Aleksandar Molnar je, pak, predloio kriterij odnosa prema socijalistikom reimu (koji je
formalno uporedio sa starim stalekim reimom predrevolucionarne Francuske) i prema
demokratski osvemoenoj vlasti. Ishod primene ovakvog kriterija, takoe, teko moe
zadovoljiti, jer za ovog autora je JUL ekstremno desniarska partija, a SPS neto umerenija
desniarska partija, dok su preostale dve desniarske partije u Srbiji Demokratska partija
Kosova Ibrahima Rugove i SRS. Naposletku, leviarskom je oznaena prokapitalistika
koalicija Zajedno (SPO, DS i GSS) (Molnar, 1998: 77-78).
Osnovna vrednost u tadanjem programu bila je sloboda, dok su jednakost i socijalna pravda
imale drugorazrednu ulogu (Baki, 2006b), a tako je i danas (Vreme je za novi program,
http://www.ds.org.rs/dokumenti/ds-program.pdf., pristupljeno 25. IV 2014).
Jedan od razloga pometnje u ideoloko-politikom prosuivanju graana Srbije tokom 1990-ih
bio je upravo u injenici da je odnos prema nacionalizmu (etnikoj istovrsnosti), a ne prema
kapitalizmu (socijalnoj jednakosti), postao osnovna osa ideolokog prosuivanja neijeg
ideoloko-politikog poloaja, emu je znaajno doprinela pomenuta ideoloka nepostojanost
SPS-a. Problem je, meutim, kada istraivai politike u Srbiji slede stranke i javnost u njihovim
nedoslednostima umesto da se dre relativno postojanih teorijskih kriterija.
Ovde treba dodati i levo liberalnu stranku Rasima Ljajia SDPS, u ijem programu i
praktinom delanju se, uprkos insistiranju na jednakosti, socijalnoj pravdi, solidarnosti i
dravnom intervencionizmu, izriito navodi da SDPS ne namerava da odstupi od osnovnog
modela kapitalistikog privreivanja (Program SDPS, http://www.sdpsrbije.org.rs/programsocijaldemokratske-partije-srbije/, pristupljeno 25. IV 2014).
Nestao sa politike scene (jedan deo vostva i lanstva otiao je u DS, a drugi u LDP).
Jovo Baki: Levica i desnica: pokuaj teorijskog odreenja i iskustvene primene na sluaju Srbije
65
Zakljuak
Podela ideoloko-politikog prostora na levicu i desnicu nesumnjivo ima
antropoloko, istorijsko, ideoloko, teorijsko i empirijsko znaenje i znaaj.
U antropolokom smislu, radi se o jednoj od osnovnih prostorno-saznajnih
struktura. U istorijskom smislu, od Francuske revolucije se moe pratiti upotreba
pojmova levica i desnica. U ideolokom smislu, ovi pojmovi obuhvataju
razliite posebne ideologije. Desnica se odnosi na krajnju i radikalnu desnicu,
konzervatizam i liberalizam; socijalna demokratija je zauzimala levi centar,
dok se nije pretopila u socijalni liberalizam; a levica se odnosi na radikalno
socijalistike, komunistike i anarhistike struje. U saznajno-sociolokom smislu,
mogue je prepoznati ideoloke sadraje levice i desnice, u osnovi kojih lei
idejno-teorijska zamisao drutvene strukture, vizija poeljnog drutva i shvatanje
drutvenih promena odnosno razvoja, te shvatanje neprijatelja. Razume se, ovi
idejni sadraji povezani su s interesima i vladajuim vrednostima razliitih
46
47
66
Jovo Baki: Levica i desnica: pokuaj teorijskog odreenja i iskustvene primene na sluaju Srbije
67
Literatura
Aldrich, John, H. (1983). Left and Right: The Topography of Political
Perceptions. By J. A. Laponce (Review Article). Journal of Politics, Vol. 45/
No. 4, pp. 10441045.
Baevi, Ljiljana (1994). Izborna opredeljenja medijska naspram psiholoke i
socioloke uslovljenosti, Socioloki pregled, Vol. 28/No. 1, str. 313.
Baki, Jovo (2013). Populizam ili demagogija u politikom ivotu Srbije? U:
(ur) Mladen Lazi i Slobodan Cveji Promene osnovnih struktura drutva
Srbije u periodu ubrzane transformacije, Beograd: ISIFF i igoja.
Baki, Jovo (2011). Jugoslavija: razaranje i njegovi tumai. Beograd: Slubeni
glasnik i Filozofski fakultet Univerziteta u Beogradu.
Baki, Jovo (2007). Radikalne ideoloko-politike krajnosti savremene Srbije.
Hereticus, Vol. V / No. 2, pp. 3166.
Baki, Jovo (2006a). Teorijsko-istraivaki pristupi etnikoj vezanosti (ethnicity),
nacionalizmu i naciji, Sociologija, Vol. XLVIII/No. 3, str. 231264.
Baki, Jovo (2006b). Politike stranke umerene i krajnje desnice u Srbiji. Nova
srpska politika misao, Vol. 11/No. 14, str. 2143.
Begovi, Boris, ivkovi, Boko, Mijatovi, Boko (2000). Novi model privatizacije
u Srbiji. Beograd: CLDS.
Bobbio, Norberto (1996). Left and Right: The Significance of a Political Distinction.
Chicago & Cambridge: The University of Chicago Press & Polity Press.
68
Jovo Baki: Levica i desnica: pokuaj teorijskog odreenja i iskustvene primene na sluaju Srbije
69
A09_remarques_sur_le_taoisme/trois_etudes_sociologiques.pdf, pristupljeno
24. VII 2014.
Gunther, R., & Montero, J. R. (2001). The anchors of partisanship: A comparative
analysis of voting behavior in four southern European countries. In P. N.
Diamandouros & R. Gunther (Eds.), Parties, politics, and democracy in new
southern Europe. Baltimore, MD: Johns Hopkins University Press.
Hofstadter, Richard (1960). The American Political Tradition: And the Men Who
Made It. New York: Vintage Books.
Ignazi, Piero (2006). Extreme Right Parties in Western Europe. Oxford/New York:
Oxford University Press.
Ili, Vladimir (1998). Empirizam, u: Oblici kritike socijalizma. Zrenjanin: GNB
arko Zrenjanin, str. 5597.
Ili, Vladimir (1995a). Desnica u dananjoj Srbiji. Srpska politika misao, Vol.
2/No. 4, str. 89100.
Ili, Vladimir (1995b). Prilog raspravi o politikoj levici i desnici. Sociologija,
Vol. XXXVII/No. 3, str. 399405.
Ili, Vladimir (1995c). Neki pojmovni problemi u naoj sociologiji politike.
Sociologija, Vol. XXXVII/No. 1, str. 6170.
Inglehart, R. (1985). New perspectives on value change: Response to Lafferty
and Knutsen, Savage, and Bltken and Jagodzinski. Comparative Political
Studies, 17(4), 485532.
Ivaldi, Gilles (2012). The Successful Welfare-Chauvinist Party? The Front
Nacional in the 2012 elections in France, European Sociological Associations
Research Network on Political Sociology, http://halshs.archives-ouvertes.fr/
docs/00/76/54/28/PDF/Paper_Ivaldi_ESA_RN32_Milano_2012.pdf, pristupljeno 4.
V 2014.
Kitschelt, Herbert (1995). The Radical Right in Western Europe: A Comparative
Analysis. Ann Arbor: University of Michigan Press.
Klingemann, H. D., Volkens, A., Bara, J. L., Budge, I., & McDonald, M. D. (2006).
Mapping policy preferences II. Estimates for parties, electors, and governments
in Eastern Europe, European Union, and OECD 19902003. Oxford: Oxford
University Press.
Klingemann, Hans-Dieter (1995). Party Positions and Voter Orientations, in
Klingemann, H-D. and Fuchs, D. (eds.) Citizens and the State. Oxford: Oxford
University Press, 183205.
Kneevi, Milo (1998). Politiki krtinjak tegobnog pluralizma. Nova srpska
politika misao, Vol. V/No. 1, str. 4968.
Kroh, Martin (2005). Surveying the Left-Right Dimension: The Choice of a
Response Format, DIW Berlin German Institute for Economic Research
Socio-Economic Panel Study (SOEP), http://www.diw.de/documents/
publikationen/73/diw_01.c.43287.de/dp491.pdf, pristupljeno 20. IV 2014.
Kulji, Todor (2013). Anatomija desnice: Izbor iz publicistikih radova 19782013.
Beograd: igoja.
70
Jovo Baki: Levica i desnica: pokuaj teorijskog odreenja i iskustvene primene na sluaju Srbije
71