Professional Documents
Culture Documents
TAJNA UENJA
SVIH EPOHA
TncikCojjecCijski jrregCecC masonske,
Ciermetike, kakaCistike i
rozenkrojcerske simBoCike fiCozofije
METAPHYSICA
Biblioteka
M enCi T . 3~CoC
TAJNA UENJA
SVIH EPOHA
'EncikCojdeijski pregCecC masonske,
kerm etike, kakaCistike i
rozenkrojcerske simkoCike fiCozofije
u oCfCiku interpretacije tajnifi uenja
sacCranifi u rituafvma, aCegorijama i
m isterijam a svifi epoka
Prevod, napomene i komentari:
M a rio L a m p i
Urednik:
Aleksandar Dramianin
M E T A P H Y S IC A
Beograd
2011
Naslov originala:
THE SECRET TEACHINGS OF ALL AGES
A n E n c v c l o f e d ic O u t l in e o e M a s o n ic , H e r m e t ic , Q a b b a l is t ic
and R o s ic r u c ia n S y m b o l ic a l P h il o s o p h v
aiiira
asanovia
SAN FRANCISCO
PRINTED FOR MANLY P. HALL BY H.S. CROCKER
COMPANY, INCORPORATED 1928
C u i T O R D f l , Cl VLS M U N D I .
TA JNA U E N JA SV IH EPO H A
- D E L O K O JE T R E B A UVATI
D em s D ord Frejzer, Z latna grana, prevod Z ivojin V. Sim i, Ivanievi , Beograd, 2003, str. 27.
Upravo u toj atmosferi, mladi investicioni bankar po imenu Menli Palmer Hol pravi upeatljivo odstupanje od tradicionalnog stava
naunih krugova svoga vremena. Godine 1928, neposredno pred veliku ekonomsku krizu, tek navrivi 27 godina ivota, Hol je, u vlastitom aranmanu, objavio jedno od najpotovanijih i najtemeljnijih
dela koje je ikada na jednom mestu katalogizovalo ezoterijsku mudrost antike: Tajna uenja svih epoha. Holova Tajna uenja postala su
jedinstven kodeks drevnih okultnih i ezoterijskih tradicija sveta. Stotine odrednica objedinjenih u toj knjizi osvetlilo je neke od najfascinantnijih, najuih aspekata mita, religije i filozofije. I anas, blizu
deveeset godina nakon prvog izdanja, materijal koji ta knjiga obrauje jo uvek je zadivljujui: drevne misterije i njihove inicijacije,
Pitagorina matematika, alhemijske formule, hermetika doktrina, kabalizam, geometrija drevnog Egipta, mitovi amerikih Indijanaca, upotreba kriptograma, analiza Tarota, rozenkrojcerski simboli, poreklo
masonerije, ezoterizam u ekspirovim dramama, mistino hrianstvo - samo su neke od Holovih tema.
Kako bi naglasio razliku izmeu svog pristupa i preovlaujueg
raspoloenja, Hol je, ve pri poetku knjige, citirao svog filozofskog
junaka, Frensisa Bekona:
M alo filo zo fije o v ek o v um u sm erav a ka ateizm u , a k ad a se u
filozofiju p o to n e d u b o k o , ov ek o v um dolazi do re lig ije .
Hol, rodom Kanaanin, vei deo svog zrelog doba iveo je i radio u Los Anelesu, a rad na Tajnim uenjima, koji je podrazumevao brojna putovanja u mnoge velike kultume centre u Evropi, Aziji
i Egiptu, najveim delom je obavio u vodeim svetskim kultumim i
obrazovnim citadelama - Britanskom muzeju u Londonu, svom omiljenom mestu za istraivaki rad, i itaonici Njujorke javne biblioteke (New York Public Library), gde je sedeo okruen knjigama o
mitologiji i simbolima. Poput srednjovekovnog monaha, mladi Hol
se detaljno, gotovo natoveanski, udubio u vie stotina velikih dela
antike, izvlaei njihovo ezoterijsko znanje i ugraujui ga u svoju
knjigu. Obim njene bibliografije je izvanredan: obuhvata gotovo
8
1.000 odrednica u rasponu od glavnih dela Platona, Aristotela i Avgustina, preko prevoda gnostike, nikejske i hermetike literature, zatim spisa Paracelzusa, Ptolomeja, Bekona, Bazila Valentina i Komelija Agripe, do raznovrsnih dela o drevnim ezoterijskim filozofijama
- religijskim, mitskim ili metafizikim - koje su se izrazile kroz simbole ili ceremonije.
Prilikom stvaranja svog izvetaja o drevnim misterijama, Hol je,
takoe, pomno odabirao i ilustracije - u knjizi ih je vie od dve stotine - koje pojanjavaju znaenja i ideje ugraene u ovekove najstarije simbole i predstave. Ostvario je i tesnu saradnju sa slikarem
J. Augustom Knapom, koji je stvorio dodatne 54 slike u boji, hrabro
oivljavajui prizore iz prolosti o kojima moemo samo da nagaamo na osnovu spoljanjeg dometa naeg izuavanja.
itaoci koji danas prvi put otkrivaju Tajna uenja svih epoha susree se sa knjigom koja se verovatno razlikuje od bilo ega to su
do sada videli. Ono to Tajna uenja izdvaja je sledee: to je moda
jedini kompendijum te vrste u poslednjih nekoliko stotina godina,
koji svet mitova i simbola prihvata pod njihovim vlastitim uslovima.
Knjige poput Zlatne grane gledaju na drevnu prolost kao to se posmatraju eksponati u muzeju - interesantno je i vredno prouavanja,
ak znaajno, ali nikada se o tome to itamo u drevnim analima, to
pronalazimo u njihovom apatu o delovanju univerzuma i ovekovom mestu u njemu, ne razmilja kao o neemu to moe biti istinito za nas, danas. itamo Tukidida i oduevljavamo se oratorskim
darom Helena, njihovom strategijom, istoriografijom i dramom dogaaja koji su obeleili antiki svet. Pa ipak, tako lako, poput povetarca, preleemo preko onih odlomaka u kojima se govori o tome
kako je veliki dravmk otputovao u Delfe da konsultuje proroite.
Savremeni itaoci retko naine stanku da primete takve dogaaje nisu ni ohrabreni da to uine - poto se na takve epizode gleda samo kao na interludije izmeu istinskih poruka dela. Za Menlija Hola,
meutim, nema takvih povremenih zaobilaznica. Dovoljno je proitati njegovo majstorko poglavlje naslovljeno Cuda antike pa da se
9
- bar onoliko koliko je to mogue - naui neto o tome kakva su bila iskustva tokom konsultovanja proroita.
Hol je uvideo, moda dublje nego bilo koji drugi uenjak njegovog vremena, da su drevni posedovali izvanrednu mo zapaanja naine razumevanja korespondencija izmeu spoljanjeg, prirodnog
sveta i ovekovog unutranjeg stanja - koji su jednako moni i
jednako vredni prouavanja. Dela ezoterijske kulture Hol je posmatrao sa istom strau i strahopotovanjem koji se mogu pronai kod
istoriara koji su bili savremenici velikih istorijskih dogaaja o kojim a su pisali.
Knjiga koja je rezultat takvog Holovog pristupa, njegove ogromne ljubavi prema tematici koju je prouavao i prihvatanja materije
kao celine, bez predrasuda koje nameu duh vremena i poznati autoriteti i uprkos osudi ili podsmehu koje takav manir moe izazvati,
rezultat njegovog stava da je modemoj materijalistikoj dogmi neophodno suprotstaviti sveto, tako planski i dugo zapostavljeno, predstavlja delo koje nadilazi bledilo materijalistike teo!ogije . Tokom
osam decenija, od kada je prvi put objavljena, knjiga je potvrdila
opravdanost Holove zabrinutosti i hitnosti reavanja problema koji
je stvarao neobuzdani rast materijalizma, te je postala jedan od klasika ezoterine knjievnosti i na razliite naine uticala na mnoge.
Da li je realno oekivati od nae TV-intemet- Youtube-Facehook generacije da uzme ovo delo i sa zanimanjem ita o kabirskim misterijama sa Samotrake? To i nije mnogo verovatno. Pa ipak, moda su
Tajna uenja ve dovoljno uticala, a uticae i ubudue, na prave Ijude, da jo neto od svetoga otrgnu od nipodatavanja i zaborava i uine vlastite priloge omau duhovne batine.
Da bi se nekome na prikladan nain predstavio kratak sadraj Tajnih uenja bilo bi potrebno napisati novu knjigu. Ono to se ovde moe ponuditi je tvrdnja da e Tajna uenja svih epoha itaoca pouiti
o drevnim misterijama, tajnim dmtvima, filozofiji, mitologiji i religiji. Poglavlja o Hermesu Trismegistosu, rozenkrojcerima, alhemiji,
kabali, razapetim spasiteljima, tarotu, zodijaku... ostavie itaoca ne
10
samo prosvetljenog, ve moda ak i iniciranog. Ipak, mada ova knjiga naizgled nosi sva obeleja Biblije mistinog, ona nije Boja nepogreiva re. To je strahopotovanja vredan spis nezadovoljnog
mladog oveka, dovoljno mudrog da u predgovom svog dela kae;
,,N e tv rd im d a su sve tv rd n je o v d e izn ete bez g rek e i o rig in alne. P ro u av ao sam fra g m en te d rev n ih sp isa d o v o ljn o d a sag led am
kako je dogm atsko shvatanje njihovih doktrina vie nego bezum no.
Onaj ko ivi ivot spoznae Doktrinu. Meu ostalim temama koje obrauje, ta knjiica daje strasno i detaljno izlaganje o egipatskim
obredima, arturijanskim mitovima i tajnama alhemije. Kada ovek
oseti mo i jednostavnost na njenim stranicama, gotovo da moe da
oseti i seme veliine koje je poelo da klija u Holovom razumevanju
ezoterijskih tema. Drugi jedan faktor koji stoji iza roenja Tajnih
uenja mogla bi biti reakcija mladog Hola na vreme u kojem je ivco burne dvaesete. Materijalizam tog vremena, na koji je iz prve
ruke nailazio u svojoj kratkoj brokerskoj karijeri na Vol Stritu, neposredno pre kraha berze i Velike depresije, u Holu, sklonom spoznavanju duhovnih vrednosti, pozvonio je na uzbunu.
Jedan od aspekta Tajnih uenja koji najvie osveava jc objektivno izlaganje. Dok veina savremenih autora koristi drevne tradicije
da opravda svoje line teorije, Hol nastupa iz sasvim drugog ugla.
Tajna uenja .svih epoha pisana su sa namerom da budu kodeks mistine filozofije - razumljiv vodi neofitu kroz esto fragmentarne
spise drevnih mudraca i misterijskih kola. Hol kae:
P o to nem am ncki poseb an sopstveni izam koji bih ob zn an io ,
nisam p o k u av ao da iskrivim o rig in aln e spise k ak o bi ili u p rilo g
un ap red zauzetim stavovim a, niti sam izo b liav ao d o k trin e u bilo
kakvom naporu da izm irim n epom irljive razlik e koje p o sto je u razliitim sistem im a relig ijsk o -filo zo fsk e m isli.
ita v a z a m is a o o v e k n jig e d ija m e tra ln o j e s u p ro tn a sa v re m e nom m etodu m iljenja, je r se bavi tem am a ko je su sofisti X IX veka otvoreno ism evali. Jedina svrha jo j je da svest itaoca upozna sa
h ip o te zo m o ivoj celo v ito sti koja postoji iza m aterija listik e teologije, filozofije ili n au k e .
PR E D G O V O R PRVOM IZDA N JU
Napisane su brojne knjige sa komentarima o tajnim sistemima filozofije drevnog sveta, ali su bezvremene istine o ivotu mnogih
najveih mislilaca obino bile ogrnute otrcanim ruhom. Ovaj rad je
pokuaj da se napravi knjiga dostojna tih vizionara i mudraca; njihove misli ine suptancu ovih stranica. Ovakvo stapanje Lepote i
Istine pokazalo se preskupim, ali verujem da e dobijeni rezultat uticati na svest itaoca i to e vie nego opravdati trokove.
Rad na ovoj knjizi zapoet je 1. januara 1926. godine i, gotovo bez
prekida, trajao je preko dve godine. Najvei deo istraivakog posla,
meutim, obavljen je pre no to je pisanje rukopisa zapoeto. Skupljanje referentnih materijala otpoelo je 1921. godine, a planovi za
knjigu su svoj finalni oblik dobili tri godine kasnije. U cilju jasnoe,
izbaene su sve fusnote, a brojni citati i reference o njihovim autorima ubaeni su u sam tekst po loginom redosledu. Bibliografija je
dodata prvenstveno da pomogne onima koji su zainteresovani za pravljenje izbora za budue prouavanje najautoritativnijih i najvanijih
dela koja se bave filozofijom i simbolizmom. Indeks je dodat kako
bi se lake pristupilo informacijama sadranim u knjizi.
Ne tvrdim da su sve tvrdnje ovde iznete bez greke i originalne.
Prouavao sam fragmente drevnih spisa dovoljno da sagledam kako je
dogmatsko shvatanje njihovih doktrina vie nego bezumno. Pravac
moderne filozofije, prvenstveno u evropskim kolama, je tradicionalizam. Mada se mnogi od stavova u ovoj raspravi mogu na prvi
pogled uiniti kao potpuno fantastini, iskreno sam nastojao da se
uzdrim od nasuminih metafizikih spekulacija i da materijal predstavim to je mogue vie u duhu originalnih autora. Prihvatajui
odgovornost jedino za greke koje se u tome mogu pojaviti, nadam
se da u izbei optube za plagijat, kakve su bile upuene gotovo
svim autorima koji su pisali o mistikoj filozofiji.
13
Poto nemam neki poseban sopstveni izam koji bih obznanio, nisam pokuavao da iskrivim originalne spise kako bi ili u prilog unapred zauzetim stavovima, niti sam izobliavao doktrine u bilo kakvom
naporu da izmirim nepomirljive razlike koje postoje u razliitim sistemima religijsko-fdozofske misli.
Citava zarmsao ove knjige dijam etralno je suprotna savremenom nainu miljenja, jer se bavi temama koje su sofisti XIX veka otvoreno ismevali. Jedina svrha joj je da svest itaoca upozna
sa hipotezom o ivoj celovitosti koja postoji iza materijalistike
teologije, filozofije ili nauke. Gomila teko razumljivog materijala
koja se nalazi izmeu njenih korica nije prijemiva za savenu organizaciju, pa su, koliko je to bilo mogue, srodne odrednice grupisane zajedno.
Koliko god da je engleski jezik bogat kao sredstvo izraavanja, ozbiljno je manjkav kada treba da izrazi apstraktne fdozofske premise.
Kako bi se shvatila drevna Misterijska Uenja neophodno je kreativno intuitivno ovladavanje dubljim znaenjima sadranim u grupama
neadekvatnih rei.
Mada je veina bibliografskih odrednica iz moje vlastite biblioteke, eleo bih da se iskreno zahvalim na pomoi koju sam dobio u
javnim bibliotekama u San Francisku i Los Anelesu, bibliotekama
Skotskog obreda u San Francisku i Los Anelesu, bibliotekama Kalifomijskog univerziteta u Berkliju i Los Anelesu, Mehanikoj biblioteci u San Francisku i Krotona teozofskoj biblioteci u Odajiu
(Ojai), u Kalifomiji. Posebno priznanje za njihovu pomo izraavam
sledeim osobama; gospoi Maksa Hajndela (Max Heindel)\ gospoi
Alis Palmer Henderson (Alice Palmer Henderson), gospodinu Emestu Dosonu (Ernest Dawson) i saradnicima, gospodinu Donu Hauvelu (John Howelf), gospodinu Polu Elderu (Paul Elder), gospodinu
Filipu Votsonu Heketu (Phillip Watson Hackett) i gospodinu Donu
R. Rakstelu (John R. Ruckstell). Zahvalnost dugujem i dmgim pojedincima i organizacijama koji su mi pozajmili pojedine knjige.
Pitanje prevoda bilo je najvei zadatak koji se pojavio tokom pripremanja ove knjige. Neophodne prevode sa nemakog, koji su trajali blizu tri godine, obavio je gospodin Alfred Beri (Alj'redBeri),
1
14
A ugusta Fos H ajndel (Augusta Foss Heindel). Videti napom enu 8 na strani
212. (Nap. prev.)
UVOD
Menli P. Hol
Los Aneles, Kalifornija
28. maj 1928.
John Bunyan (1628 1688) - engleski svetenik i pisac rom ske nacionalnosti, autor ela The Pilgrim 's Progress (u srpskom prevodu Put H rianina,
a u hrvatskom H odoasnikovo postojanje), jed n e od najpoznatijih alegorija u istoriji hrianstva i najprevoenijeg hrianskog dela posle Biblije;
knjiga je izala u L ondonu u dva dela, prvi, 1678, a drugi 1684. godine.
(Nap. prev.)
Citat iz dela The Pilgrim's Progress, iz autorove apologije za prvu knjigu:
Ip e n n e d
II down, until at last it cam e to be,
F or length a nd breadth, the bigness which yo u see.
(Nap. prev.)
16
Sir William H am ilton (1788-1 856) kotski metafiziar. N ajpoznatije delo mu je filo zo jija neuslovljenoga (Philosophy o j the Unconditioned), razvoj
postavke da za ovekovu ogranienu svest ne moe biti spoznaje beskonanog. (Nap. prev.)
17
Da bi zadovoljio tu uobiajenu potrebu, ovekov intelekt je istraio krajnosti zamislivog prostora, bez da je istraio krajnosti zamislive unutranjosti sopstva, tragajui za uspostavljanjem odnosa iz2
18
llv o d
Uvod
nog uma. Pitagorejstvo se moe sumirati kao sistem metafizikih spekulacija o odnosima izmeu brojeva i uzronih agenasa postojanja.
Takoe, ta kola je prva ustanovila teoriju o nebeskoj harmoniji ili
muzici sfera. Johan Rojhlinje za Pitagoru rekao da svoje uenike
nije pouavao ni o emu dok ih nije nauio disciplini tiine, jer je tiina prvi rudiment kontemplacije. U svome Sofisti, Aristotel Empedoklu pridaje zaslugu za otkrie retorike. I Pitagora i Empedokle su
prihvatali teoriju transmigracije, a Empedokle je rekao: Bio sam deak, zatim postao devojka; biljka, ptica, riba i u ogromnom moru plivao. Arhiti se pripisuje pronalazak zavrtnja i dizalice. Zadovoljstvo
je proglasio za napast, jer je ono suprotstavljeno odmerenosti uma;
oveka koji ne vara smatrao je retkou poput ribe bez kostiju.
Elejsku kolu osnovao je Ksenofan (570-480. g.p.n.e.), koji se istakao svojim napadima na kosmogonijske i teogonijske bajke Homera i Hesioda. Ksenofan je objavio da je Bog jedan i bestelesan, u
sutini i po obliku okrugao, ni po emi slian oveku; On je sav vid
i sluh, ali ne die; On predstavlja sve stvari, um i mudrost, nestvoren je, ve vean, neprolazan, nepromenljiv i razuman. Ksenofan jc
verovao da su sve postojee stvari vene, da je svet bez poetka ili
kraja i da je sve to je stvoreno podlono kvarenju. Doiveo je duboku starost i reeno je da je svoje sinove sahranio sopstvenim rukama.
Parmenid je uio kod Ksenofana, ali nikada nije u potpunosti prihvatio njegovu doktrinu. Parmenid je smatrao da su ula nesiguma i
d aje razum jedini kriterijum istine. Prvi je tvrdio d aje Zemlja okrugla i podelio njenu povrinu na topla i hladna podmja.
Melis, koji se ubraja u elejsku kolu, imao je mnoge zajednike stavove sa Parmenidom. Tvrdio je daje univerzum nepokretan, jer, poto
zauzima sav prostor, nema mesta na koje bi mogao da se pomeri. Odbacio je teoriju o vakuumu u prostom. Zenon iz Eleje takoe je tvrdio da vakuum ne moe da postoji. Odbacujui teoriju o krctanju,
izjavioje da postoji samojedan Bog, koji je bezgranino, nestvoreno
Bie. Poput Ksenofana, smatrao je da je boanstvo loptastog oblika.
Leukip je smatrao da se Univerzum sastoji od dva ela: jedan pun i
dmgi vakuum. Iz Beskraja mnotvo malenih delova tela pada u vakuum, gde se, kroz stalno meanje, organizuju u lopte supstance.
3
Joharm Reuchlin (1455-1522) - nem aki hum anist i znalac grkog i hcbrejskog. Vei deo ivota predstavljao je centar ukupnog uenja grkog t hcbrejskog u N em akoj. (Nap. prev.)
21
U vod
Veliki Demokrit je, do odreenog stepena, razvio Leukipovu atomistiku teoriju. Demokrit je objavio da su dva principa u osnovi
svih stvari: atomi i vakuum. I jedno i drugo, tvrdio je, beskrajni su
- atomi u broju, vakuum u veliini. Stoga sva tela moraju biti sastavljena od atoma i vakuuma. Atomi imaju dva svojstva, oblik i
veliinu, oba u bezgraninoj raznolikosti. Dua je prema Demokritu
takoe atomska po struktruri i podlona rastvaranju u telu. Za um je
verovao da je sastavljen od spritualnih atoma. Aristotel nagovetava
da je Demokrit svoju atomistiku teoriju preuzeo iz pitagorejske
doktrine o Monadi. U elejce se ubrajaju i Protagora i Anaksarh.
BABITOV ATOIM
Iz Babbitt,
Principtes o fL ig h t an d Color
4
5
bit stvorio ovaj oblik atom a, ve je sm islio i metod na koji te estice m ogu da
se grupiu na pravilan nain i tako dovedu do form iranja tela m olekula.
Edvard Z eler (E duard G ottlob Z eller, 1814-1908) - nem aki filo zo f i teolog T ibingenske kole teologije. N jegovo veliko delo je Filozofija Grka
[Philosophie d er G riechen (1844-52)]. (Nap. prev.)
23
22
TAJNA U EN JA SVIH E P OH A
je postao njegov odani uenik. Platon se tako visoko divio Fedonovom mentalitetu da je jedan od svojih najuvenijih dijaloga naslovio Fedon. Fedona je u njegovoj koli nasledio Plisten, a za njim
je sledio Menedem. O doktrinama elidske kole se malo zna. Za Menedema se pretpostavlja da je bio naklonjen uenjima Stilpona i
megarske kole. Kada su od Menedema traena miljenja, on je odgovarao da je slobodan, time aludirajui da su svi Ijudi robovi svojih miljenja. Menedem je oigledno bio ratobome naravi i esto se
sa svojih predavanja vraao u ozbiljnim modricama. Najuvenija od
njegovih izjava je sledea: Ono to nije isto, razliito je od onoga
sa ime nije isto. Kada je ova tvrdnja prihvaena, Menedem je nastavio: Korist nije isto to i dobro, znai dobro ne donosi korist.
Posle Menedema elidska kola postaje poznata kao eretrijanska. Njeni
predstavnici optuili su sve negativne tvrdnje i sve sloene i apstraktne teorije, objavljujui da samo afirmativne i jednostavne doktrine mogu biti istinite.
Megarsku kolu osnovao je Euklid iz Megare (ne proslavljeni matematiar), veliki potovalac Sokrata. Atinjani su doneli zakon koji
je pretio smrtnom kaznom svakom graaninu Megare koji se zatekne u Atini. Nezastraen, Euklid je oblaio ensku odeu i dolazio
nou da ui sa Sokratom. Posle surove smrti njihovog uitelja, Sokratovi uenici, plaei se sline subine, pobegoe u Megam, gde
ih je Euklid ugostio sa velikim poastima. Megarska kola usvojila
je sokratovsku doktrinu da je vrlina mudrost, dodajui tome elejski
koncept da je dobrota apsolutno jedinstvo, a sve promene iluzija ula. Euklid je podravao stav da dobro nema svoju suprotnost i da,
stoga, zlo ne postoji. Kada su ga upitali o prirodi bogova, odgovorio
je da o tome ne zna nita, osim da bogovi mrze radoznale osobe.
Megarijance ponekad ubrajaju meu dijalektike filozofe. Euklida (koji je umro 374? g.p.n.e.) je u njegovoj koli nasledio fmbuli,
meu ijim uenicima su bili Aleksin i Apolonije Kron. Eufant, koji
je doiveo duboku starost i napisao mnoge tragedije, bio je meu
najuvenijim Eubulidovim sledbenicima. Diodor se obino svrstava
u megarsku koli, poto je sluao Eubulidova predavanja. Prema legendi, Diodor je umro od alosti jer nije uspeo odmah da odgovori
na neka pitanja koja mu je postavio Stilpon, jedno vrcme poglavar
megarske kole. Diodor je smatrao da nita ne moe biti pomereno,
jer, da bi bilo pomereno, ono mora biti izmeteno sa mesta na kome
24
U vod
M etroon (gr. Mr|xpo)ov) ime koje je u antikoj Grkoj davano graevinama posveenim Boginji Majci (od gr. ja.rj'rrip - majka), Kibeli, Reji ili Demetri. U ovom sluaju, re je o K ibelinom svetilitu u A tini, na zapadnoj
strani Agore. (Nap. prev.)
25
U vod
26
PLATON
Iz Thom assir. Recuil des Figures, Groupes,
Therrnes, Fontaines, Vases et autres Ornaments
27
Aristotel je filozoftju zamiljao kao dvostruku: praktinu i teorijsku; praktina filozofija obuhvata etiku i politiku, a teorijska ftlozofija fiziku i logiku. Metafiziku je smatrao za nauku o supstanci
kojoj je inherentan princip kretanja i mirovanja. Dua je za Aristotela ono ime ovek ivi, osea i razume. Stoga on dui pripisuje tri
sposobnosti: nutritivnu, senzitivnu i intelektualnu. Dalje, on duu vidi
kao dvostruku - racionalnu i iracionalnu - a u nekim delovima
uzdie oseaj percepcrje iznad uma. Mudrost Aristotel deftnie kao
nauku prvog uzroka. Cetiri glavna dela njegove filozofije su dijalektika, fizika, etika i metafizika. Bog se definie kao Prvi Pokreta,
Najbolji od svih bla, nepokretna Sutina, odvojena od opipljivih stvari, osloboena telesnosti, bez delova i nedeljiva. Platonizam je zasno9
28
Uvod
van na a priori rasuivanju, aristotelianizam na a posteriori rasuivanju. Aristotel je svog uenika, Aleksandra Velikog, poduavao da
oseti kako onoga dana kada ne bi uinio dobro delo nije vladao. Medu njegovim sledbenicima bili su Teofrast, Straton, Likon, Aristo,
Kritolaj i Diodor.
Skepticizam su uspostavili Piron iz Eleje (365-275. g.p.n.e.) i
Timon. Sekst Empirik je rekao da oni koji tragaju moraju ili nai ili
porei da su nali ili mogli da nau, i moraju istrajati u traganju.
Oni koji pretpostavljaju da su pronali istinu nazivaju se dogmatici;
oni koji smatraju da je ona neshvatljiva su akademici; oni koji jo
uvek tragaju su skeptici. Odnos skepticizma prema spoznatljivom
Sckst Empirik sumirao je sledeim reima:
Glavni osnov skepticizma je u tome to svaki razlog ima suprotan, ekvivalentan razlog, a to nas navodi da se uzdrimo od dogmatizovanja.
Skeptici su se otro suprotstavljali dogmaticima i bili agnostini
jer su se pridravali teorije da je boanstvo samo po sebi kontradiktomo i nedokazivo. ,,Kako, pitao je skeptik, moemo imati nesumnjivo znanje o Bogu, poznavati Njegovu sutinu, oblik ili mesto,
kad se filozoft nepomirljivo razilaze u svojim gleditima i njihovi
se zakljuci ne mogu smatrati nesumnjivo istinitim? Poto su apsolutno znanje smatrali nedostinim , skeptici su krajnju instancu
svoje discipline videli u: Svojevoljnosti, neremeenju, impulsivnosli, osrednjosti, nespokojstvu, nedoumici.
Stoiku kolu osnovao je Zenon (340-265. g.p.n.e.), Kitionac, kop je uio kod kinika Kratesa, od kojega stoika kola vodi poreklo.
/en o n a su nasledili Kleant, Hrizip, Zenon iz Tarza, Diogen, Antipater, Panetije i Posejdonije. Najpoznatiji od rimskih stoika su Epiklet i Marko Aurelije. Stoici su u sutini panteisti, poto su tvrdili
da ne postoji nita bolje od sveta, svet je Bog. Zenon je izjavio da je
razum sveta rasut naokolo kao seme. Stoicizam je materijalistika
lilozofija koja je zahtevala dobrovoljno pokoravanje zakonima priinde. Hrizip je tvrdio da su dobro i zlo, mada suprotstavljeni, oboje
ncophodni, jer jedno drugo odravaju. Za duu je smatrano da je
iclo koje je proeto kroz fiziki oblik i da se raspada zajedno s
iiIim. Mada su neki stoci smatrali da mudrost produava postojanje
29
Uvod
Kirher potom procenjuje da se pedeset objekata moe organizovati u 1.273.726.
838.815.420.339.851.343.083.767.005.515.293.749.454.795.408.000.000.000.
000 kombinacija. Iz ovoga se vidi da je m ogua beskrajna raznolikost, je r bezbrojni delovi univerzuma mogu biti meusobno povezani na neizraunljiv broj
naina, a kroz razne kom binacije ovih bezgraninih potpodela bia, nem inovan rezultat je beskonana p ojedinanost i beskonana raznovrsnost. N a taj
nain je jo jednom dokazano da ivot nikada ne m oe postati monoton ili istroiti m ogunosti raznolikosti.
PR O B L E M R A Z N O L IK O S T I
Iz Kircher. Ars Magrui Scicndi
U gom jem dijagram u K.irheru) postavlja osam naest objekata u dve vertikalne
kolone, a zatim utvruje broj odnosa u kojim a oni mogu da budu. Na isti nain
10
30
A tanasije K irher (Athanasius Kircher, 1601 1680) (poneka pogreno izgovaran kao K irhner) - nem aki jezu itsk i uenjak iz XVII veka, koji je
objavio oko 40 radova, najznaajnijih u oblasti orijentalnih studija, geologije i m eicine. (Nap. prev.)
(1) O seaj nik ad a ne vara; stoga, sv ak o o sean jc i sv ak a percep cija p o jav n o g a su tani. (2) M iljcn je prati oseaj i n ad o g rad n ja
je o se a ja , a m o e b iti is tin ito ili p o g re n o . (3 ) S v ak o m i lje n je
koje je p o tv r en o o seajem ili m u nijc k o n trad ik to m o , istinito je.
(4) M iljen je koje je k o n trad ik to m o o seaju ili nije p o tv r en o dok azo m o seaja, p og ren o j e .
Eklekticizam jedva da se moe smatrati filozofski ili logiki dubokim, poto su pojeinane kole do svojih zakljuaka dolazile na
razliite naine, pa filozofski proizvod nastao iz fragmenata uzetih
iz tih kola nuno rnora biti izgraen na temelju konfhktnih premisa.
Shodno tome, eklekticizam je bio obeleen kao laika kola. U Rimskom carstvu je malo misli bilo posveeno filozofskoj teoriji, pa su
stoga veina mislilaca bili eklektici. Ciceron je izuzetan primer ranog eklekticizma, jer su njegovi spisi pravi potpuri neprocenjivih
fragmenata iz ranijih kola miljenja. Izgleda da je eklekticizam nastao u trenutku kada su ljudi po prvi put poeli da sumnjaju u mogunost otkrivanja krajnje istine. Sagleavajui takozvano znanje u
najboljem sluaju samo kao stav, oni manje studiozni su zakljuili
kako je mudrije da prihvate ono to se ini najrazumnije u uenjima
bilo koje kole ili pojedinca. Iz ove prakse, meutim, uzdigla se
pseudo-slobodoumnost liena elementa preciznosti koji nalazimo u
pravoj logici i filozofiji.
Neopitagorejska kola cvetala je u Aleksandriji tokom prvog veka hrianske ere. U vezi nje istiu se samo dva imena - Apolonije
iz Tijane i Moderat iz Gadesa". Neopitagoreizam je bio spona izmeu starijih paganskih filozofija i neoplatonizma. Kao i neoplatonizam, sadravao je mnotvo egzaktnih elemenata misli izvedenih od
Pitagore i Platona; naglaavao je metafiziku spekulaciju i asketske
navike. Nekoliko autora primetilo je upadljivu slinost izmeu neopitagoreizma i doktrine esena. Poseban akcenat bio je postavljen na
misteriju brojeva, a mogue je da su neopitagorejci imali mnogo ire znanje o originalnim Pitagoriniin uenjima nego to je ono danas
dostupno. ak i u I veku Pitagora je smatran vie za boga nego za
oveka i oivljavanju njegove filozofije se pribeglo s nadom da e
njegovo ime podstai intcres za dublje sisteme uenja. Ali grka filozofija prola je zenit svog sjaja; oveanstvo je postajalo svesno
znaaja fizikog ivota i fizikih fenomena. Naglasak na zemaljskim
pitanjima, koji je kasnije poeo da se afirmie, ostigao je zrelost
svoga izraza u materijalizmu i komercijalizmu XX veka, mada se
neoplatonizam uplitao i prolo je mnogo vekova dok taj znaaj nije
dobio svoj definitivni oblik.
11
32
Latinski naziv za panski grad Kadiz, ije je prvobitno fenieansko ime bilo
Gadir, a kasnije je bio poznat po hclenskom imena Gadeira. (Nap. prev.)
Uvoil
E NEJA PR ED D VE R IM A PAKLA
Iz Vergilijcve Hncide (Dridenov prcvod)
34
U vod
Shvatano je da materijalna tela religije i filozofije imaju relativno malu vrednost u odnosu na ezoterine, duhovne istine koje sadre. Slino tome, vanost nije pridavana ni naukama o materijalnom svetu.
Termin patristika oznaava filozofiju otaca rane hrianske crkve. Patristika ftlozoftja podeljena je u dvc opte epohe: ante-nikejsku i post-nikejsku epohu. Ante-nikejski period uglavnom je bio
posveen napadima na paganizam i opravdavanjima i odbrani hrianstva. Napadnuta je celokupna struktura paganske filozofije, a diktat vere uzdignut je iznad razuma. U nekim skluajevima pravljeni
su napori da se potvrene istine paganizma pomire sa hrianskim
otkrivenjem. Meu ante-nikejskim ocima bili su sv. Irinej, Kliment
Aleksandrijski i Justin Filozof. U post-nikejskom periodu vei akcenat stavljen je na objanjavanje hrianske filozofije u odnosu na platonizam i neoplatonizam, to je rezultiralo pojavom brojnih neobinih
dokumenata, dugih, preopimih i vosmislenih, veinom filozofski
slabih. U post-nikejske filozofe ubrajaju se Atanasije, Grigorije Niski i Kiril Aleksandrijski. Patristika kola znaajna je zbog naglaavanja supremacije oveka u univerzumu. Covek je shvatan kao
posebna i boanska tvorevina - krunsko dostignue Boanstva i izuzetak od vrhovne vlasti prirodnog zakona. Za patristike je bilo nezamislivo da moe postojati neko drugo stvorenje tako plemenito, tako
sreno, ili tako mono kao ovek, zbog ije koristi i prosveivanja
su sva kraljevstva prirode na prvom mestu i stvorena.
Patristika filozofija je svoj vrhunac imala u avgustinijanizmu,
koji se najbolje moe definisati kao hrianski platonizam. Nasuprot
jielakoj doktrini po kojoj je ovek tvorac vlastitog spasenja, avgustinijanizam je crkvu i njene dogme uzdigao na poziciju apsolutne nepogreivosti - poloaj koji je uspeno zadrala sve do reformacije.
Gnosticizam, sistem emanacionizma, koji je hrianstvo tumaio kroz
odnos sa grkom, egipatskom i persijskom metaftzikom, pojavio se
krajem I veka hrianske ere. Praktino sve postojee informacije o
gnosticima i njihovim doktrinama, koje su ante-nikejski crkveni oci
igosali kao jeres, potiu iz optubi koje su protiv njih podignute, posebno iz spisa sv. Irineja. U III veku pojavio se maniheizam, dualistiki sistem persijskog porekla, koji je shvatao da su Dobro i Zlo u
vcitoj borbi za univerzalnu prevlast. Prema manihejcima, Hrist je
zaet da bi bio princip ispunjenja Dobra, nasuprot oveku Isusu, koga su smatrali za zlu linost.
35
U vod
Smrt Boetijea u VI veku, oznaava kraj antiko-grke kole filozofije. U IX veku dolo je do uzdizanja nove kole, sholastike, koja jc teila tome da izmiri filozofiju i teologiju. Glavni ogranci sholastike
kole bili su eklekticizam Jovana od Solsberija (John o f Salisburv),
misticizam Bernara od Klervoa (Bernard o f Clairvaia) i sv. Bonaventure (Bonaventura), racionalizam PjeraAbelara (Pierre Abelard)
i panteistiki misticizam Majstora Ekharta (Meister Eckhart). Meu
arapskim aristotelovcima bili su Avicena i Averoes. Vrhunac sholastike dostignut je sa pojavom Alberta Velikog (Alhertus Magnus) i
njegovog uvenog uenika, sv. Tome Akvinskog ( Thomas Aquinas).
Tomizam (filozofija sv. Tome Akvinskog, koga su ponekad nazivali
hrianski Aristotel) nastojao je da pomiri razne sholastike frakcije.
U svojoj osnovi tomizam je aristotelizam, uz dodatak koncepta prema kojem je vera projekcija uma.
Nauprot tomizmu, skotizam, ili doktrina voluntarizima, koju je
objavio Jovan Duns Skot (Joannes Duns Scotus), franjevaki sholastik, naglaava mo i delovanje individualne volje. Naroita karakteristika sholastike bio je oajniki napor da se celokupna evropska
misao stavi u aristotelovski kalup. Na kraju su se uenjaci spustili
do nivoa obinih trgovaca frazama koji su uzimali Aristotelove rei
toliko oiene, da od njegove filozofije nije ostalo nita sem kostura. To je bila ona dekadentna kola besmislenog praznoslovlja
protiv koje je ser Frensis Bekon uperio svoju gorku ironiju i kojuje
prognao na otpad odbaenih ideja.
Bekonovski, ili induktivni, sistem miljenja (gde se podaci prikupljaju kroz proces posmatranja, a potvruju kroz eksperimente)
prokrio je put modemim naukama. Bekona je sledio Tomas Hobs
( Thomas Hohhes) (jedno vreme i njegov sekretar), koji je matematiku smatrao jedinom egzaktnom naukom, a misao, u sutini, matematikim procesom. Hobs je materiju proglasio zajedinu realnost,
pa stoga nauna istraivanja, po njemu, treba da budu ograniena
na prouavanje tela, pojava koje su povezane sa svojim verovatnim
uzrocima i posledica koje iz njih proizlaze u svim moguim okolnostima. Poseban akcenat Hobs je stavljao na znaenje rei, tvrdei
da je razumevanje sposobnost sagledavanja odnosa izmeu rei i objekata koje one oznaavaju.
Otcepivi se od sholastikih i teolokih kola,post-reformacijska,
ili modema filozofija, doivela je veliki razvoj u raznim pravcima.
36
O dnosi se na tridesete godine XX veka. O vu napotnenu vie neem o ponavljati, a italac je mora imati u vidu kad god autor u knjizi daje neku vrem esku odrenicu u odnosu na vrem e u kojem pie. (Nap. prev.)
37
entiteta koji se spontano odvijaju kroz objektifikaciju uroenih aktivnih kvaliteta. Sve stvari su shvaene kao da se sastoje od pojedinanih monada razliitih magnituda ili agregacija tela, koje mogu
postojati kao fizike, emocionalne, mentalne ili duhovne supstance.
Bog je prva i najvea monada; duh oveka je probuena monada,
za razliku od niih kraljevstava kojima upravljaju monadike sile
koje su u poluuspavanom stanju.
P T O L O M E JS K A EM A L N IV E R Z L M A
Iz starog tampanog materijala, ljubaznou Karla Oskara Borga (Cari Oscar Borg)
38
Uvod
ko oveka tako i univerzum a. Ptolom ejeva em a u n iv erzu m aje prosto presek
univerzalne aure, planeta i elem enata koji nem aju nikakve veze sa onim a koje
priznaju savrem eni astronom i.
15
Viljem Dejms Djurant ( William Jam es D urant, 18 8 5 -1 9 8 1) - ameriki pisac, istoriar i filozof. (Nap. prev.)
39
sistema. Dok je Fihte za Apsolut smatrao sopstvo, eling je kao sveproimajui uzrok postavio beskonani um. Realizacija Apsoluta
postala je mogua intelektualnom intuicijom koja je, kao vii ili duhovni oseaj, sposobna da se ogradi kako od subjekta tako i od objekta. Kantove kategorije prostora i vremena eling je smatrao, prvu
kao pozitivnu, a drugu kao negativnu, a materijalno postojanje kao
rezultat reciprone akcije ta dva izraza. eling je takoe smatrao da
apsolut u procesu samorazvoja dejstvuje u skladu sa zakonom ili ritmom koji se sastoji od tri pokreta. Prvi, reflektivni pokret, predstavlja pokuaj da se beskonano otelotvori u konanom. Drugi, pokret
obuhvatanja, pokuaj je da se apsolut vrati u beskonano, poto se
umeao u konano. Trei, pokret razuma, predstavlja neutralnu taku u kojoj su prva dva pokreta pomeana.
Georg Vilhelm Fridrih Hegel ( Georg Wilhelm Friedrich Hegel)
smatrao je elingovu intelektualnu intuiciju filozofski nesigumom i
zato je svoju panju usmerio na uspostavljanje filozofskog sistema
zasnovanog na istoj logici. Za Hegela je reeno da je poeo ni od
ega i logikom preciznou pokazao da sve, sledei logiki poredak,
polazi od tog niega. Hegel je uzdigao logiknu na poziciju vrhunske
vanosti, zapravo, kao kvalitet samog apsoluta. Boga je smatrao procesom razvijanja koji nikada ne dostie stanje razvijenosti. Na slian nain, miljenje nema ni poetak ni kraj. Hegel je verovao i da sve
stvari za svoje postojanje mogu da zahvale svojim suprotnostima, a da
su sve suprotnosti, zapravo, identine. Na taj nain, jedino postojanje je meusobni odnos suprotnosti, kroz ije kombinacije nastaju
novi elementi. Poto je Boanski um shvatao kao veiti proces miljenja koji se nikada ne dovrava, Hegel je napao same temelje teizma,
a njegova filozofija ograniila je besmrtnost samo na veno napredujue Boanstvo. Evolucija je, prema tome, neprestano isticanje
Boanske svesti iz same sebe; svo stvaranje, mada je u stalnom pokretu, nikad ne dostie nijedno stanje osim neprekidnog protoka.
Filozofija Johana Fridriha Herbarta (Johcmn Friedrich Herhart)
bila je realistika reakcija na idelizam Fihtea i elinga. Pravu osnovu filozofije za Herbarta je predstavljalo veliko mnotvo pojava
koje se neprestano kreu kroz ovekom um. Ispitivanje pojava, meutim, pokazuje da je njihova velika veina nerealna, ili bar nije u
stanju da um snabde stvarnom istinom. Kako bi se ispravili lani
utisci koje pojave izazivaju i otkrila stvamost, Herbart je verovao da
40
Uvod
Uvod
Viljem D ilard Hort (W illiam Jilla rd H ort) - engleski svetenik; 1794 95.
godine nastavnik u John Prior E stlin School, St. M ich a el H ill, Bristol.
Pored pom enute knjige o mitologiji autor je vie knjiga o vaspitanju i obrazovanju, engleskom jeziku i knjievnosti. (Nap. prev.)
43
Meu francuskim filozofskim kolama su i tradicionalizam (naziv koji se esto primenjuje za hrianstvo), koji potuje tradiciju i
smatra jc pravom osnovom za filozofiju, socioloka kola, koja se
prema oveanstvu odnosi kao prema ogromnom drutvenom organizmu, enciklopedisti, iji su napori da se znanje klasifikuje prema
Bekonovom sistemu revolucionarizovali evropsku misao, volterizam,
koji je napao boansko poreklo hrianske vere i usvojio stav krajnjeg skepticizma prema svinr pitanjima koja se odnose na teologiju
i neokriticizam, francuska revizija doktrine Imanuela Kanta.
Anri Bergson (Henri Bergson), intuicionalist, nesumnjivo najvei ivi francuski filozof, predstavlja teoriju mistinog antiintelektualizma, utemeljenu na pretpostavci krcativne evolucijc. Brz rast
njegove populamosti posledica je njegovog pozivanja na finija oseanja u ljudskoj prirodi, koja se opim beznadenosti i bespomonosti materijalistike nauke i realistike fdozofije. Bergson Boga vidi
kao ivot koji se neprestano bori protiv ogranienja materije. On ak
prihvata mogunost pobede ivota nad materijom i, s vremenom, ponitenja smrti.
Primenivi bekonovski metod na um, Don Lok (John Locke),
veliki engleski filozof, izjavio je da sve to prolazi kroz um predstavlja legitimni predmet mentalne filozofije, a da su te mentalne pojave realne i ispravne poput predmeta bilo koje druge nauke. U svojim
istraivanjima porekla pojava, Lok je odstupio od bekonovskog zahteva da je prvo neophodno sainiti prirodni istorijat injenica. Lok
je smatrao da je um prazan pre no to se u njemu ne ispie iskustvo.
Stoga je um izgraen od primljemh utisaka i razmiljanja o njima.
Dua, verovao je Lok, nije sposobna da shvati Boanstvo, a ovekovo ostvarenje ili spoznavanje Boga sanro jc zakljuak izveden iz
mogunosti razmiljanja. Od svih Lokovih uenika, Dejvid Hjum
(.DavidHume) bio je sa najvie entuzijazma i najmoniji.
Napadajui Lokov senzacionalizam17, biskup Dord Berkli (George Berkeley) zamenio ga je filozofijom zasnovanom na Lokovim
fundamentalnim premisama, koje je, meutim, razvio kao idealisti17
44
A utor pod ovim pojm om nc podrazum eva znaenje koje ova re ima u naem vrem enu, kada se uglavnom odnosi tia senzacionalistiki nain izvetavanja u m asovnim m edijim a, ve misli na em piristiki nain miljenja,
izvodei term in iz engleske rei sensation oset ili oseaj. (Nap. prev.)
U vod
ki sistem. Berkli je smatrao da su ideje realni objekti saznanja. Izjavio je kako je nemogue izneti dokaz da su oseti posledice materijalnih predmeta; takoe je pokuao da dokae da materija ne postoji.
Berklianizam smatra da je univerzum proet umom i da ovaj njime
upravlja. Stoga je verovanje u postojanje materije samo mentalno
stanje, a sami objekti mogu biti i konstrukcija uma. Istovremeno,
Berkli je smatrao gorim od ludila sumnju u tanost opaanja, jer ukoliko se mo opaanja dovede u pitanje, ovek se svodi na kreaturu
nesposobnu da saznaje, procenjuje ili bilo ta shvati.
U asocijacionalizmu Hartlija (D avidH artlev) i Hjuma nalazila
se napredna teorija da asocijacija (povezivanje) ideja predstavlja
fundamentalni princip psihologije i objanjenje svih mentalnih fenomena. Hartli je smatrao da se, ukoliko se oseaj ponovi nekoliko puta,
javlja tendencije da se on spontano ponavlja, a do nje moe doi usled asocijacije izazvane nekom drugom idejom, ak i ako objekat
koji izaziva originalnu reakciju nije prisutan. Uti/itarizam Deremija
Bentama (Jeremy Bentham), arhiakona Pejlija (William Paley) i
Dejmsa (James) i Dona Stjuarta Mila (John Stuart Mill) kae da je
najvee dobro ono to je najkorisnije za najvei broj. Don Stjuart
Mil je verovao da je putem oseta mogue obezbediti znanje o svojstvima stvari, a da je putem vieg stanja u m a - to jest, intuicijom ili
razumom - mogue dostii i znanje o istinskoj sutini stvari.
Darvinizam je doktrina prirodne selekcije i ftzike evolucije. Za
Carlsa Roberta Darvina (Charles Rohert Darwin) kae se da je odluio da potpuno protera duh iz univerzuma, a beskrajni i sveprisutni
Um postavi kao sinonim za sveproim ajue sile bezline prirode.
Agnosticizam i neohegelijanizam su takoe panje vredni proizvodi
ovog perioda filozofske misli; prvi je verovanje d a je priroda krajnosti nespoznatljiva, a drugi predstavlja englesko i ameriko oivljavanje Hegelovog idealizma.
Dr V. D. Djurant tvrdi da je veliko delo Herberta Spensera (Herhert Spencer), Prvi principi (First Principles), od njega gotovo u trenu
nainilo najuvenijeg filozofa njegovog vremena. Spenserijanizam
je filozofski pozitivizam koji opisuje evoluciju kao veito rastuu
sloenost sa ravnoteom kao njenim najviim moguim stanjem. Prema Spenseru, ivot je neprekidan proces iz homogenosti u heterogenost i nazad, iz heterogenosti u homogenost. Zivot takoe ukljuuje
i kontinuirano prilagoavanje unutranjih odnosa spoljnim odnosima.
45
Uvod
H RIA N SK O T R O JS T V O
Iz Ilone 19 Ancient Mvsteries Descrihed
Da bi se unapredio prikladan oblik hrianske doktrine trojstva, bilo je neophodno osm isliti slliku u kojoj su tri osobe - Otac, Sin i Sveti Duh - razdvojeni,
a ipak jedno. U razliitim delovim a Evrope rnogu se pronai slikc sline gornjoj, gde su tri lica sjedinjena n ajed n o j glavi. To je legitim an nain da oni koji su za to sposobni shvate sveti znaaj trostruke glave i da im se otkrije velika
tajna. Ipak, u prisustvu takve primene sim bologije u hrianskoj umetnosti, jedva da je ispravno smatrati da filozofi drugih vera zaostaju, poput Hindusa, koji
imaju Bramu sa tri lica, ili, poput rim skog Janusa sa dva lica.
19
Viljem Houn ( Viiliarn H one, 1780-1842) - engleski pisac, satiriar i knjiar. (Nap. prev.)
47
Najvaniji od savremenih italijanskih ftlozofa je Benedeto Kroe (Benedetto Croce), hegelijanski idealist. Kroe smatra da je ideja
jedina realnost. Njegovo stanovite je antiteoloko, poto ne veruje u
besmrtnost due i tei da religiju zameni etikom i estetikom. Meu
ograncima italijanske filozofije trebalo bi pomenuti sensizam (senzacionalizam)2, koji ulna opaanja postavlja kao jedine kanale primanja znanja, kriticizam , ili filozofiju ispravnog prosuivanja, i
neosholastiku, koja, podstaknuta od strane rimokatolike crkve, predstavlja oivljavanje tomizma.
Dve izuzetne kole amerike filozofije su transcendentalizam i
pragmatizam. Transcendentalizam, izloen u spisima Ralfa Valdo Emersona (Ralph Waldo Emerson), naglaava mo transcendentalnog nad
fizikim. Mnogi Emersonovi spisi pokazuju izraen orijentalni uticaj,
posebno njegov ogledi o Nad-dui i Zakonu kompenzacije. Teorija
pragmatizma, mada nije nastala sa profesorom Viljemom Dejmsom
(William James), njegovim zalaganjem stekla je iroku popularnost
kao filozofsko miljenje. Pragmatizam se moe definisati kao doktrina po kojoj znaenje i prirodu stvari treba otkrivati kroz razmatranje njihovih posledica. Istina je, prema Dejmsu, samo ono to je
korisno za nae razmiljanje, upravo kao to je ispravno samo ono to
je korisno za nae ponaanje (pogledati njegov Pragmatizam). Dona
Djuia (John Dewey), instrumentalistu, koji primenjuje eksperimentalni pristup na sva pitanja ivota, trebalo bi shvatiti kao Dejmsovog
komentatora. Za Djuia, rast i promene su neogranieni, a krajnosti nisu postulirane. Dug boravak Dorda Santajane (George Santayana) u
Americi opravdava uvrtavanje ovog velikog Spanca meu amerike
filozofe. Branei se titom skepticizma podjednako protiv iluzija ula i kumulativnih greaka epoha, Santajana je teio da povede oveanstvo u jo neizvesnije stanje koje je nazvao ivot razhoritosti.
(Kao dodatak dosada navedenim izvorima, u pripremi prethodnog saetka glavnih ogranaka fdozofske misli, autor je koristio i
Stenlijevu 21 Istorijufilozofije (History o f Philosophv), Morelov22 Isto-
Uvod
Edgar A rtur Singer, mlai (Edgar A rthur Singer, Jr, 1873-1954) - ameriki filozof, profesor na Pensilvanijskom univerzitetu od 1909. do 1943.
godine. (Nap. prev.)
24
25
20
21
26
22
Don Danijel Morel (John D aniel M orell, 1816 1891) - britanski prosvetitelj, teolog i filozof, pastor K.ongrcgacione srkve u G osportu. (Nap. prev.)
27
Ser Viljem H am ilton (Sir William H am ilton, 1788-1856) - kotski metafiziar. (Nap. prev.)
48
49
Uvod
koje je osmislio ovek kao neodgovarajue i nedostojne za ovekoveenje boanskih ideja, Misterije su odabrale simbolizam kao daleko
umniji i savreniji metod ouvanja njihovog transcendentalnog znanja. U jednoj slici simbol moe i razotkriti i prikriti, jer mudrimaje
znaenje simbola oigledno, dok neupuenima slika ostaje zagonetna. Dakle, onaj koji tei da razotkrije drevnu tajnu doktrinu mora
tragati za tom doktrinom ne meu stranicama knjiga, koje mogu
dopasti i u bezvredne ruke, ve na mestu na kojem je ona prvobitno
skrivena.
Drevni inicijati bili su dalekovidi. Shvatili su da narodi dolaze i
odlaze, da se carstva uzdiu i propadaju i da za zlatnim epohama
umetnosti, nauke i idealizma slede tamne epohc sujeverja. Imajui
pre svega u vidu potrebe potomstva, mudraci iz starina otili su u
neshvatljive krajnosti kako bi osigurali da njihovo znanje budc sauvano. Ugravirali su ga na licima planina i skrili ga unutar slika
kolosalnih dimenzija, od kojih je svaka bila geometrijsko udo. Svojc
znanje hemije i matcmatike sakrili su u mitologijama, koje e neupueni ovekoveiti, ili u gredama i lukovima svojih hramova, koje
vreme nije u potpunosti unitilo. Pisali su znakovima koje ni ljudski
vandalizam ni bezobzimost elemenata nisu mogli potpuno izbrisati.
Danas ljudi gledaju uz naklon i sa strahopotovanjem na mone Memnone kako usamljeni stoje na egipatskom pesku, ili na udne terasaste piramide u Palenki. Svedoanstva izgubljene antike umetnosti
i nauke su nema, a ta mudrost mora ostati skrivena sve dok naa rasa ne naui da ita univerzalan jezik - SIMBOLIZAM.
Knjiga iji je ovo uvod posveena je tvrdnji da je unutar drevnih
simbolinih slika, alegorija i rituala skrivena tajna doktrina o unutranjim misterijama ivota, doktrina koja je sauvana in toto2Xkod
male dmine iniciranih umova jo od poetka sveta. Odlazei, ti prosvetljeni filozofi ostavljali su svoje formule drugima koji su mogli
da ih shvate. Meutim, kako ti tajni procesi ne bi pali u nekulturne
ruke i bili izopaeni, Veliki A rkanum 29 je uvek ostajao skriven u
simbolu ili alegoriji, a oni koji danas mogu da otkriju njegove izgubljene kljueve moi e njima da otvore kuu punu blaga filozofskih, naunih i religijskih istina.
28
29
Tajna nad tajnam a (od lat. arcanus - tajni lek, tajno sredstvo). (Nap. prev.)
51
Kada su suoeni sa problemom upotrebe sposobnosti rasuivanja, osobe jakog intelekta zadravaju pribranost i tee da postignu
reenje izvoenjem injenica koje utiu na istraivanje. Oni mentalno nezreli, s druge strane, u slinoj situaciji su nadvladani. Dok
prvi mogu biti sposobni da ree zagonetku vlastite sudbine, ove druge se mora voditi kao stado ovaca i poduavati jednostavnim jezikom. Oni gotovo u potpunosti zavise od pomoi pastira. Apostol
Pavle je rekao da ti maleni moraju biti hranjeni mlekom, a da je hrana jakog oveka meso. Nepromiljenost je maltene sinonim detinjastosti, dok je promiljenost sinonim zrelosti.
Postoji, meutim, neto zrelih umova u svetu i stoga su filozofsko-religiozne doktrine pagana podeljene da zadovolje potrebe dve
osnovne grupe ljudskih intelekta - jene filozofske, druge nesposobne da cene dublje tajne ivota. Nekolicini otroumnih otkrivene su
ezoterika, ili duhovna uenja, dok je nekvalifikovano mnotvo primilo samo bukvalna, ili egzoterika tumaenja. Da bi se pojednostavile velike tajne prirode i apstraktni principi prirodnog zakona,
vitalne snage univerzuma su personifikovane i postale bogovi i boginje drevnih mitologija. Dok je neupuenc mnotvo prinosilo rtve
na oltare Prijapa i Pana (boanstava koja predstavljaju energije plo52
pr vi
ni o
dnosti), mudri su u tim mermemim statuama prepoznavali samo simbolike konkretizacijc velikih apstraktnih istina.
U svim gradovima antikog sveta postojali su hramovi za javna
bogosluenja i ponude. U svakoj zajednici bili su, takoe, i fliozofi
i mistici, duboko upueni u nauku prirode. Ti pojedinci su se obino
povezivali i stvarali odvojenc filozofske i verske kole. Vanije od
ovih gmpa bile su poznate kao Misterije. Mnogi od velikih umova
antike su u ta tajna bratstva bili inicirani kroz udne i tajnovite obrede, od kojih su neki bili krajnje okrutni. Aleksandar Vajlder' Misterije definie kao:
Svcte dram e kojc su izvocne u utvreno vrem e. N ajvie su svctk o v an e M isterije Izide, S ab azija, K ibele i E leusinske M isterije.
A lesa n d er Wilder (1 8 2 3-1908) - am eriki lckar, novinar, filozof neoplatonist; bio je inicirani rozenkrojcer i jedan od prvih potpredsednika Teozofskog drutva (1878). (Nap. prev.)
R ohert M acoy (1815-1895) - istaknuti ameriki mason irskog porekla, jedan od osnivaa Reda Istone zvezde i Reda Amaranta, kao i osniva verovatno najvee danas aktivne m asonske izavake kue - M acov Puhlishing
a n d M asonic Supplv Co. Inc. (Nap. prev.)
53
54
pr vi d eo
lopove, obijae, arobnjake, sv ctogrnike i pljakae grobova? Kojim bi im enom d m g i n azvali o b ja v ite lja koji p o ziv a razb o jn ik e da
se o k u p e?
To to je Cels napadao nije bila istinska vera ranih hrianskih mistika, ve lani oblici koji su puzali i tokom njegovih dana. Ideali ranog hrianstva bili su zasnovani na visokim moralnim standardima
paganskih Misterija i prvi hriani, koji su se sastajali ispod grada Rima, za svoja mesta oboavanja koristili su podzemne hramove Mitre, iz ijeg kulta su pozajmili vei deo sakerdotalizma3 savremene
crkve.
Antiki ftlozoft su verovali da niko ko nema osnovna znanja o
prirodi i njenim zakonima ne moe da vodi inteligentan ivot. Pre
no to moe da poslua, ovek mora da shvati, a Misterije su bile
posveene tome da upute oveka u odvijanje boanskog zakona u
zemaljskoj sferi. Mali broj ranih kultova je zapravo oboavao antropomorfna boanstva, mada njihov simbolizam moe nekoga zavesti
da poveruje kako jesu. Oni su pre bili moralistiki, nego religiozni;
pre filozofski, nego teoloki. Poduavali su oveka da inteligentnije
koristi svoje sposobnosti, da bude strpljiv kada se suoi sa nedaom,
da bude hrabar kada se suprotstavlja opasnosti, da bude iskren kada
padne u iskuenje i, iznad svega, da dostojan ivot vidi kao najprihvatljiviju rtvu Bogu, a svoje telo kao oltar posveen Boanstvu.
Oboavanje sunca odigralo je znaajnu ulogu u gotovo svim ranim paganskim Misterijama. To ukazuje na verovatnou njihovog
atlantianskog porckla, jer stanovnici Atlantide su oboavali sunce.
Solarno boanstvo je obino personifikovano u obliku lepe, mlade
osobe, sa dugom zlatnom kosom kao simbolom zraka sunca. Tog
zlatnog Boga Sunca pogubile su porone siledije, koje personifikuju zle principe univerzuma. Putem odreenih rituala i ceremonija, koji simboliu proienje i regeneraciju, ovaj divni Bog Dobra
3
Od lat. sacerdos, svetenik doslovno, onaj koji prinosi svete ponude. Sakerdotalizam je ideja da um ilostivljujuu rtvu za greh m oraju prinositi
pripanici reda svetenstva. Prema rimokatolikoj crkvi, sakerdotalizam je
uenje koje kae da se kroz slubu svetenika duhovna rtva vem ika dovodi u savreno jedinstvo sa (krajnjom ) rtvom Hrista, to je, drugim reima,
naglaavanje m oi svetenika kao esencijalnih posredm ka izm eu Boga
i oveanstva. (Nap. prev.)
55
Ova ilustracija prikazuje Kibelu, ovde nazvanu Sirijska Boginja, u odedi hijcrofanta. M onfokon 4 lik opisuje sledcim
reima:
,,Na glavi joj je episkopska m itra, na
donjem delu ukraena kulam a i iljcima; nad kapijom grada je polum esec,
a ispod kruga zidova kruna od zraka.
Boginja je obuena u neku vrstu albe5,
upravo poput albe svetenika ili biskupa, preko koje je tunika koja pada
do stopala, a preko svega je episkopska mantija, sa dvanaest znakova Zodijaka izveenih po rubovim a. S obe
strane lika su lavovi, a u svojoj levoj
aci dri timpan, sistrum, preslicu, kaducej i jo jedan instrum ent. U desnoj aci srednjim prstom dri munju,
a na istoj mci joj se nalaze ivotinje. insekti i, bar kako moemo da pretpostavim o, cvee, voe, luk, tobolac, baklja i kosa."
Poreklo k ip a je nepoznato, a kopija koju je reprodukovao M ontokon uraena je
na osnovu crtea Pira L igorija6.
U drevnom svetu su skoro sva tajna drutva bila filozofska i religijska. Tokom srednjeg veka bila su uglavnom religijska i politika,
iako je ostalo nekoliko filozofskih kola. U modemim vremenima,
tajna dmtva u zapadnim zemljama su uglavnom politika ili bratska, mada u nekima od njih, kao to je masonerija, drevni religijski
i filozofski principi i dalje opstaju.
Prostor nam ne omoguava detaljniju diskusiju o tajnim kolama.
One su doslovno bile rezultat drevnih kultova, sa ograncima u svim
delovima istonog i zapadnog sveta. Neke, poput pitagorejaca i hermetiara, pokazuju izrazit istonjaki uticaj, dok su rozenkrojceri, u
skladu sa sopstvenim proklamacijama, vei deo svoje mudrosti dobili od arapskih mistika. lako su kole Misterija obino povezane sa
civilizacijom, ima dokaza da ih je poznavao i vei deo necivilizovanih naroda u preistorijskim vremenima. Domoroci dalekih ostrva,
mnogi na nivou najnieg oblika divljatva, poseduju mistine rituale
i tajnu praksu koji, mada primitivni, imaju izrazite masonske osobenosti.
Prvobitni i prim itivni stanovnici Britanije, u nekom davnom vrem enu, oiveli su i refo n n isali svoje narodne institucije. N jihov svetenik, ili p o u a v alac , d o ta d j e bio je d n o sta v n o naziv an G w ydd,
ali se p o ja v ila n eo p h o n o st po d ele o ve d u n o sti izm eu n arodnog,
v rh o v n o g , sv eten ik a i d ru g o g iji [bi] utieaj bio o g ran ien iji. O d
ta d a je prvi p o sta o D er-W y d d (d ru id ), ili u zv ien i p o u a v a la c , a
[drugi] G o -W y d ili 0 -V y d d (o v ejt), p o d re en i p o u av alac, a obojic a su bili n aziv an i B eirdd (b ard o v i), ili uitelji m udrosti. K ako je
56
Od lat. albus, beo - alba oznaava dugu belu haljinu od lanenog platna koju
nose svetenici tokom liturgijskih funkcija, a vodi poreklo od grko-rim skih donjih tunika. A lbe su esto ukraene trakam a u bojam a i protkane
ipkom koja se na starijim modelima iri od pasa do glenja. Ti ukrasi, meutim , ne sm eju naruiti jednostav n o st i enost liturgijske odee, koja
sim bolizuje istotu srca. (Nap. prev.)
p r vi d eo
Pirro Ligorio (c. 1510-1583) - italijanski arhitekta, slikar, antikvar i dizajner vrtova. (Nap. prev.)
57
Poreklo rei druidje diskutabilno. Maks M ile veruje da ona, poput irske rei drui, znai ljudi od hrasta. On dalje panju usmerava
na injenicu da su grki umski bogovi i boanstva drvea nazivani
driade. Neki veruju da je re tevtonskog porekla; drugi je pripisuju
Velanima. Neki je povezuju sa gelskim druidh, to znai ,,mudrac
ili ,,arobnjak . Na sanskritu re dru znai ,,deblo .
U vreme rimskog osvajanja, druidi su bili potpuno odomaeni u
Britaniji i Galiji. Njihova mo nad ljudima bila je neosporna i bilo
je sluajeva da vojske koje se spremaju da jedna drugu napadnu
vrate svoje maeve u korice kada bi to naredio u belo odeveni druid.
Nije bilo znaajnijeg poduhvata bez pomoi ovih patrijarha koji su
stajali kao posrednici izmeu bogova i ljudi. Druidskom redu se
opravdano odaje priznanje zbog posedovanja dubokog razumevanja
prirode i njenih zakona. Enciklopedija Britanika navodi da su omiljene oblasti njihovog prouavanja bili geografija, fizike nauke,
prirodna teologija i astrologija. Druidi su imali osnovna znanja iz
oblasti medicine, naroito o upotrebi lekovitog bilja. Stara rasprava
o britanskoj medicini kae da se od svakog praktikanta oekivalo
da ima vrt ili dvorite za uzgoj odreenih lekovitih biljaka neophodnih za njegov rad. Elifas Levi9, proslavljeni transcendentalist, daje
sledeu znaajnu izjavu:
7
Ser Sem juel Ra M ejrik (Sir Sam uel Rush M eyrick, 1783-1848) - engleski
kolekcionar koji je uspostavio sistem atsko prouavanje oruja i oklopa.
Potpukovnik arls Hamilton Smit (Charles Hamilton Sm ith, 1776-1859) engleski umetnik, prirodnjak, antikvar, ilustrator, vojnik i pijun. (Nap. prev.)
E liphas Levi - pseudonim A lfonsa Luja Konstana (A lphonse Louis Constant, 1810-1875) - francuskog okultiste i maga; im e Elifas Levi bio je
njegov pokuaj da svoje im e A lfons Luj prevede ili transliterie n a hebrejski, m ada nije bio Jevrejin. (Nap. prev.)
58
p r vi d eo
11
59
Indijskim antikvitetima (Indian Anticpiities), nairoko govori o fenianskim, kartaginjanskim i grkim ekspedicijama na britanska ostrva u cilju nabavke kalaja. Drugi smatraju da su Misterije koje su
proslavljali druidi istonjakog porekla, mogue budistikog.
Blizina britanskih ostrva izgubljenoj Atlantidi moe biti razlog
oboavanja sunca, koje igra vanu uiogu u ritualima druidizma. Prema Artemidorusu, na ostrvu u blizini Britanije potovane su Cerera i
Persefona i to obredima i ceremonijama slinim onima sa Samotrake.
Nema nikakve sumnje da je u druidskom panteonu bio veliki broj grkih i rimskih boanstava. To je veoma zadivilo Cezara tokom njegovog
osvajanja Britanije i Galije pa je priznao kako ova plemena oboavaju Merkura, Apolona, Marsa i Jupitera i to na nain slian onome
u latinskim zemljama. Gotovo je sigurno da poreklo druidskih Misterija nije vezano za Britaniju i Galiju, ve da su putem migracije
stigle iz jedne ili vie drevnih civilizacija.
Skola druida bila je podeljena u tri razliita dela, a tajna uenja
otelotvorena u njima su praktino ista kao i tajne skrivene iza alegorija masonske Plave loe. Najnii od tri dela pripadao je ovejtima
(Ovydd). To je bio poasni status koji nije zahtevao proienje ili
pripremu. Ovejti su bili odeveni u zeleno, druidsku boju uenja, i
od njih se oekivalo da znaju neto o medicini, astronomiji, ako je
mogue o poeziji i, ponekad, muzici. Ovejt je bio pojedinac koga je
druidski red prihvatio zbog njegovih optih istaknutih osobina i vrhunskog znanja o problemima ivota.
Drugi deo kole druida inili su bardi (Beirdd). Nosili su nebesko
plave odore, kako bi reprezentovali harmoniju i istinu, a doeljen im
je bio rad na pamenju, barem deliminom, dvadeset hiljada stihova
druidske poezije. Na slikama su obino prikazivani sa primitivnom
britanskom ili irskom harfom - instrumentom sa strunama od Ijudske kose, s onoliko struna koliko je rebara s jedne strane Ijudskog
tela. Ovi bardovi su esto uzimani za uitelje kandidata koji su eleli da uu u druidske Misterije. Neofiti su nosili prugaste odore, plavo-zeleno-bele, to su bile svete boje druidskog reda.
Trei deo pripadao je druidima (Derwyddon). Njihovo posebno
zaduenje bilo je da slue verskim potrebama naroda. Kako bi stekli
ovo dostojanstvo, kandidati su prvo morali da postanu Bard Braint.
Druidi su uvek bili obueni u belo - simbol njihove istote i boja
koja je koriena da simbolizuje sunce.
60
p r vi d eo
Da bi dostigao uzvieni poloaj arhidaiida, ili duhovne glave organizacije, svetenik je morao da proe kroz est sukcesivnih stupnjeva druidskog reda. (Oni koji su bili na razliitim stupnjevima
razlikovali su se po boji earpi, jer su svi nosili bele odore.) Neki
autori smatraju da je titula arhidruida bila nasledna i da je prelazila
sa oca na sina, ali verovatnije je da je poast dodeljivana glasanjem.
Primaoc titule je, zbog njegovih vrlina i integriteta, biran veinom
glasova uenih lanova viih druiskih stupnjeva.
A RH ID RU ID U SV O JO J
C E R E M O N I J A L N O J O D O RI
Iz Wellcome l2.
Ancient Cvmric Mcdicine
Ser Henri Solom on Velkam (Sir H enrv Solom on Wellcome, 1853 -1936) am eriko-britanski farm aceutski preuzetnik, mason i strastveni kolekcionar m edicinskih artefakata. (Nap. prev.)
13
61
strani svoga pojasa arhidm id je nosio liath m eisicith magini bro, ili kopu u
ijem centru se nalazio veliki beli kamen. Pripisivana mu je mo da, na svetenikovu komandu, od bogova s neba izvlai vatru. Taj specijalno seeni kam en bio
je soivo kojim su sunevi zraci koncentrisani da upale oltarske vatre. Druidi su
imali i drugu sim bolinu oprem u, kao to je naroito oblikovan zlatni srp kojim
su sekli imelu sa hrasta, i conum , ili skiptar, u obliku polum eseca, simbol estog
dana rastueg meseca, kao i N ojeve barke. Rani inicijati ruidskih M isterija smatrali su da se prijem na njihove ponone ceremonije stie posredstvom staklenog
broda, nazivanog Cwrwg Gwvclrin. Taj brod sim bolizovao je mesec, koji, plutajui na vodam a beskraja, uva sem e ivih stvorenja u polum esecu oblika broda.
62
p r v i d eo
Velki: Trioedd Ynys P rydein - oslovno, T rijae britanskog o strv a grupa srodnih tekstova u srenjovekovnim m anuskriptim a; u grupam a od
po tri, ti tekstovi sadre fragm ente velkog folklora, m itologije i traicionalne istorije. (Nap. prev.)
63
Godfri Higins navodi d aje Hu, Moni, koji je smatran prvim naseljenikom Britanije, doao sa mesta koje velke Trijade nazivaju
Letnja zemlja, to prestavlja lokaciju dananjeg Konstantinopolja.
17
64
britan-
p r v i
tu.o
TLOCRT
ST O L N IIE N D A
Iz Maurice,
Indian Antiquitics
Druidski hramovi ili mesta religijskog oboavanja oduarali su od pravila koja su vaila
kod drugih naroda. Veina njihovih cerem onija obavljana
je nou, bilo u gustim hrastovim um am a, bilo oko oltara
na otvorenom , izgraenih od
neotesanog kam cnja. Kako su
te m asivne sten e p om erane
nije objanjeno na zadovoljavajui nain. N ajuveniji od
njihovih oltara, veliki kam eni prsten sainjen od stena, je S tounhend, u ju goistonoj Engleskoj. Ta graevina, udo antike, postavijena po astronom skom
obrascu, jo uvek stoji.
Dord Stenli Faber (George Stan/ev h'aher, 1773 1854) - anglikanski teolog, autor veeg broja knjiga o teolokim tem am a. (Nap. prev.)
65
bredi po sv een i
it r i
Aleksanar Vajlder u knjizi Zaratustrina filozofija i etika (Philosophv and Ethics o fth e Zoroasters) navodi da je Mitra zendski naziv
za sunce, a zamiljan je kako boravi unutar te sjajne kugle. Mitra je
imao muki i enski aspekt, mada sam nije bio androgin. Mitra je
20
arls Viljem King (Charles William King, 1818-1 888) - britanski viktorijanski pisac i kolekcionar dragog kainenja. (Nap. prev.)
21
K olokvijalni na/.iv za H adrijanov zid (lat. Valhtm A elium ) - zid dug 117
kilom etara koji su Rimljani podigli poetkom II veka nae ere; prostire se
pravcem istok -zapad i eli britansko ostrvo na pola. (Nap. prev.)
22
Bat (engl. Bath) grad u U jedinjenom K raljevstvu, sm eten u regionu Som erset na jugoistoku Engleske. (Nap. prev.)
66
p r vi
tmo
p r ii
m:o
Za takozvanu stolicu sv. Petra u Rimu verovalo se da je koriena u jednoj od paganskih Misterija, mogue Misterijama posveenim
Mitri, u ijim podzemnim peinama su se sastajali sledbenici hrianskih Misterija u ranim danima njihove vere. U Anakalipsi (Anacalypsis), Godfri Higins pie da je 1662. godine, dok je iena ta sveta
Napoznatije skulpture i reljefi tog prototokosa25 prikazuju Mitru kako klei nad
velikim leeim bikom i zariva mu ma u grlo. U bijanjc bika oznaava da su
zraci sunca, sim bolizovani m aem , oslobodili na prolenu ravnodnevicu vitalne esencije zem lje - krv bika - koja lije iz rane k o ju je nainio Bog Sunca i
oploava sem enje ivih stvari. Psi su u M itrinom kultu smatrani svetim jer su
sim bol iskrenosti i pouzdanosti. M itraisti su koristili zm iju kao arnblem Ahrim ana, Duha Zla, a posveeni su mu bili vodeni pacovi. Bik je, ezoterijski posmatrano, sazvee Bika, zmija, njegova suprotnost u zodijaku, korpija; sunce,
23
24
25
68
Don Peterson Landi (John Patterson Lundv, 1823 1892) - am eriki prezviterijanski svetenik i poznavalac hrianskih starina, autor vie knjiga
sa religijskom tem atikom . (Nap. prev.)
69
p r vi d eo
R O E N JE M IT R E
Iz Montfaucon, Antic/uities
Don O Nil27 osporava teoriju da je Mitra trebalo da bude solarno boanstvo. U delu No hogova (The Night o f the Gods) on pie:
26
arl Fransoa Djupi (Charles Frant^ois D upuis, 1742-1809) - francuski naunik, profesor retorike na pariskom College de L isie ia ; izuavao je astronom iju i njenu povezanost sa m itologijom ; u delu Poreklo svih kultova, ili
univerzalna religija (O rigine des tous les cultes: ou, R eligion universetle,
1795), pisao je o slinosti izm eu hrianstva i m itraizm a i predloio astronom sku m terpretaciju m itraistike ikonografije. (Nap. prev.)
71
28
72
Gnostike Misterije * Simon Mag i Vasilid # Abraksas, gnostiki koncept boanstva # Misterije Serapisa # Simbolizam
lavirinta # Odinistike, ili gotike, Misterije
SM R T SIM ON A MAGA
Iz Nitremberg Chronicle
Nema sumnje u to da je Simon bio ftlozof, jer gde god su njegove rei tano sauvanje, njegove sintetike i transcendentne misli su
predivno izraene. Dobar opis principa gnosticizma dao je u sledeoj
verhatim1 izjavi, za koju se pretpostavlja da ju je sauvao Hipolit;
l
74
d ru g i d eo
K aem vam , zato, ja g o v o rim to g o v o rim i piem ono to piem . A p i e m sledee. M eu u n iv erzaln im E o n im a [p erio d im a, niv o im a , ili c ik lu s im a s tv a ra la k o g i stv o re n o g iv o ta 11 su tin i i
p ro sto ru , n eb esk im stv o ren jim a] p o sto je dv a izdanka, bez p o etk a
ili k raja, k o ja rastu iz istog k o ren a, n ev id ljiv e sile, n esh v atljiv e tiine [B itos], Jed an od o vih iz d an ak a m an ifestu je se o d o zg o , to je
V elika M o, U n iv erz aln i U m k o ji n a re u je sve stv a ri, m u k o , a
d ru g i [se m a n ifestu je] o d o z d o , V elika M isao , e n sk o , p ro izv o d e i
sve stv ari. K ad a se u p are je d n o s d ru g im , oni se sje d in e i m an ifestu ju m e u p ro sto r, n e s h v a tljiv i V azduh, b ez p o e tk a ili k raja. U
n je m u j e O tac k o ji o d ra a v a sv e stv a ri i n e g u je o n e stv a ri k o je
im aju p o etak i k raj.
(V ideti G. R. S. M e a d 2, S im o n M agus)
Po ovome moemo shvatiti da je manifestacija rezultat pozitivnog i negativnog principa, koji utiu jedan na drugog, i ona se odigrava u meuprostoru, ili taki ravnotee, koja se naziva pleroma.
Ta pleroma je naroita supstanca nastala meanjem duhovnih i materijalnih eona. Izplerome se individualizovao Demijurg, besmrtni
smrtnik, koji je odgovoran za nae fiziko postojanje i patnje kroz
koje zbog njega moramo da proemo. U gnostikom sistemu, tri
para suprotnosti, zvana Sizigije, emanirala su iz Veitog Jednog. Zajedno sa njim, one ine zbir sedam. est (tri para) eona (ivih, boanskih principa) Simon je opisao u delu Philosophumena na sledei
nain: Prvo dvoje bili su Svest (Nus) i Misao (Epinoja). Zatim dolaze Glas (Fon) i njegova suprotnost, Ime (Onoma) i, konano, Razum (Logizmos) i Odraz (Entumeza). Iz ovih prim ordijalnih est,
sjedinjenih sa Veitim Plamenom, izali su Eoni (Aneli), koji su, po
uputstvima Demijurga, stvorili nie svetove. (Videti radove H. P. Blavacke.-) Mora se razmotriti kako su ovaj prvi gnosticizam Simona
2
D ord Robert Stouv Mid (G eorge Roheri Stow e M ead, 18 6 3-1933) autor, urednik, prevodilac, ezoterik i uticajan lan Teozofskog drutva, kao i
osniva Q uest Societj. (Nap. prev.)
75
Maga i njegovog uenika Menandera pristalice kulta kasnije uveliavale i esto iskrivljavale.
Gnostika kola podelila se na dva glavna dela, obino nazivana
sirijski kult i aleksandrijski kult. Ove kole su se slagale u osnovama, ali prva je naginjala vie ka panteizmu, a druga je bila dualistina. Dok je sirijski kult uglavnom bio simonijanski, aleksanrijska
kola je bila izdanak filozofskog zalaganja pametnog egipatskog hrianina po imenu Vasilid, koji je tvrdio da je nauk primio od apostola Mateja. Kao i Simon Mag, on je bio emanacionist, sa sklonou
ka neoplatonizmu. Zapravo, itava gnostika Misterija bazirana je
na hipotezi o emanacijama kao loginoj vezi izmeu nespoznatljivih
suprotnosti Apsolutnog Duha i Apsolutne Sutine, za koje su gnostici verovali da koegzistiraju u venosti. Neki tvrde da je Vasilid bio
istinski osniva gnosticizma, meutim, ima mnogo dokaza koji ukazuju na to da je Simon Mag u prethodnom veku postavio fundamentalne principe doktrine.
Aleksandrijac Vasilid preneo je svojim sledbenicim a egipatski
hermetizam, orijentalni okultizam, haldejsku astrologiju i persijsku
fdozofiju, a u svojim doktrinama pokusava da ujedini rane hrianske kole sa drevnim paganskim Misterijama. Pripisuje mu se form ulacija naroitog koncepta Boanstva koje se zove Abraksas.
Razmatrajui originalno znaenje te rei, Godfri Higins je, u svojim
Keltskim druidima (Celtic D ruids), pokazao da zbir numerolokih
vrednosti slova rei Abraksas iznosi 365. Isti autor takoe belei da
ime Mitra, kada se obradi na slian nain, ima istu numeriku vrednost. Vasilid je smatrao da su sile univerzuma podeljene na 365
eona, ili duhovnih ciklusa, a da je zbir svih njih Vrhovni Otac, kojem je dao kabalistiki naziv Abraksas, kao simboliku, numeroloku
oznaku Njegovih boanskih moi, atributa i emanacija. Abraksas jc
obino predstavljan kao sloena figura sa telom oveka i glavom petla i sa nogama koje se zavravaju kao zmije. . V. King u svom delu
Gnostici i ono to je od njih preostalo (Gnostics and Their Remains)
dajc sledei saet opis Vasilidove gnostike filozofije, citirajui iz
spisa ranog hrianskog biskupa i muenika, sv. Irineja:
76
d ru g i d eo
77
Gnostiko gledite o Hristu vredno je razmatranja. Taj red tvrdio je za sebe da jedini poseduje stvarne slike Boanskog Sirijca.
Mada su to, po svoj prilici, bile idealistike koncepcije Spasitelja
zasnovane na postojeim skulpturama i slikama paganskih bogova
sunca, bile su sve to je hrianstvo imalo. Za gnostike, Hrist je bio
personifikacija N usa, Boanske Svesti, i emaniran je iz viih duhovnih Eona. On se spustio u telo Isusa prilikom krtenja i napustio
ga pre raspea. Gnostici su objavili da Hrist nije razapet, poto taj
Boanski Nus ne moe umreti, ve da je Simon Kirinejac ponudio
svoj ivot umesto njega i da je Nus, upotrebivi svoje moi, omoguio Simonu da zameni Isusa. Irinej daje sledeu izjavu po pitanju
Hristove kosmike rtve:
K ad a je nestv o ren i, n eim cnovani otac vid eo isk v aren o st ovean stv a, O n p o sla S vog prv o ro en o g , N us, u svet, u o b lik u H rista,
zbog iskupljenja svih koji u N jega vem ju, proisteklog iz m oi onih
koji su naprav ili svet (D em iju rg i njeg o v ih est sinova, p la n eta m ih
genija). O n se pojavi m eu ljudim a kao ovek Isus i izvri udesa.
(V ideti K ing, G no stici i ono t o j e o d n jih p re o sta lo )
Gnostici su ljudski rod delili na tri dela: one koji, poput divljaka,
potuju samo vidljivu Prirodu, one koji, poput Jevreja, oboavaju
Demijurga i, konano, same sebe, ili druge u slinim kultovima, ukljuujui i neke hrianske sekte, koji oboavaju Nus (Hrista) i istinsku duhovnu svctlost viih Eona.
Posle Vasilidove smrti, vodea inspiracija gnostikog pokreta posato je Valentin. O n je jo vie zakom plikovao sistem gnostike
filozofije, bcskonanim dodavanjem do detalja. Poveao je broj emanacija iz Velikog Jednog (Ambisa) na petnaest parova i posvetio veu panju Devici Sofiji, ili Mudrosti. U Knjigama Spasiteljevim, iji
deo je obino poznat kao Pistis Sophia, moe se pronai mnotvo
materijala o ovoj udnoj doktrini o Eonuna i njihovim udnim stanovnicima. Dejms Frimen Klark, govorei o gnostikim doktrinama, kae:
,,Te doktrine, m ada nam sc ine tako udnim , im ale su irok uticaj na hrian sk u c rk v u .
78
d ru g i d eo
Mnoge od teorija drevnih gnostika, posebno one koje se tiu naunih prem cta, savrem ena istraivanja su potvrdila. Nekoliko
ogranaka sekte, kao to su valentinijanci, ofiti (oboavaoci zmije) i
adamiti, odvojilo se od glavne struje gnosticizma. Nakon III veka
njihova mo je opala i gnostici su praktino nestali iz filozofskog
sveta. Tokom srednjeg veka uinjen je napor da se vaskrsnu principi
gnosticizma, ali zbog unitavanja njihovih zapisa nije bio dostupan
neophodan materijal. Cak i danas ima dokaza o gnostikoj filozofiji
u savremenom svetu, ali koriste se druga imena i niko ne sumnja u
njihovo pravo poreklo. Mnogi od gnostikih koncepata su zapravo
ukljueni u dogme hrianske crkve, a novije interpretacije hrianstva esto se kreu du linija gnostikog emanacionizma.
M is t e r ije
, A s a r - H a p ija
Identitet grko-egipatskog Serapisa (Grcima poznatog kao Serapis, a Egipanima kao Asar-Hapi) zaodenuta je neprobojnim velom
misterije. Mada je ovo boanstvo bilo poznata figura meu simbolima tajnih egipatskih inicijacijskih obreda, njegova volebna priroda
otkrivana je samo onima koji su ispunili zahteve Serapisovog kulta.
Zbog toga, po svoj prilici, izuzimajui inicirane svetenike, ni sanri
Egipani nisu nita znali o njegovom pravom karakteru. Koliko je za
sada poznato, ne postoji autentian izvetaj o obredima posveenim
Serapisu, ali analiza boanstva i njegovih prateih simbola otkriva
njihove istaknute take. U predskazanju kralju Kipra, Serapis sebe
opisuje kao:
B o g j a sam , kao to ti p o k azu jem ,
zv e zd a n a n eb esa su m oja g lav a, m o je telo m ore,
z e m lja o b lik u je m oje no g e, m oje ui za lih e v azduha,
su n ev i d alek o m etn i, sjajni zraci, m o je o i.
Uinjeno je nekoliko nezadovoljavajuih pokuaja da se etimoiogizuje re Serapis. Godfri Higins belei da jc Soros bio naziv koji
su Egipani dali kamenom sarkofagu, a Apis je bio Oziris ovaploen
79
Na hcbrejskom, Serapis je Saraph, to znai ,,bljesnuti, ili ,,planuti. Zato su Jevreji jednu od svojih hijerarhija duhovnih bia nazvali Serafim.
d r v c i d eo
C.
V. King veruje da je Serapis boanstvo bramanskog porekla, pri
cmu je njegovo ime helenizovani oblik od Ser-adah ili Sri-pa, dve
titule pripisane Jami, hinduistikom bogu smrti. Ovo izgleda razumno, pogotovo jer postoji legenda d aje Serapisa, u obliku bika, Bah
doveo iz Indije u Egipat. Priroritet hinduistikih Misterija e kasnije
potkrepiti ovu teoriju.
Meu ostalim ponuenim znaenjima za re Serapis su: Sveti
bik, Sunce u Biku, Ozirisova dua, Sveta zmija i Povlaenje bika. Poslednji naziv odnosi se na ceremoniju utapanja svetog
Apisa u vodama Nila svakih dvadeset pet godina.
Postoji znaajan dokaz da je uveni kip Serapisa u Serapeutnu5 u
Aleksandriji prvobitno bio oboavan pod dmgim imenom u Sinopi, iz koje je doneen u Aleksandriju. Postoji i legenda koja kae
da je Serapis bio vrlo rani kralj Egipana, koji je postavio temelje
njihove filozofske i naune moi. Posle smrti, taj kralj je uzdignut u
status boga. Filarh je izjavio da re Serapis znai mo kojaje smestila univerzum u njegov sadanji divni poredak.
U delu Izida i Oziris, Plutarh daje sledcu ocenu o poreklu velianstvenog kipa Serapisa koji je stajao u Serapeumu u Aleksandriji:
D ok je bio faraon E gipta, Ptolem ej S o ter je usnio ud an san u
k o m e j e p o sm a trao o g ro m an kip, koji je o iv eo i nared io faraonu
d a g a o d n ese u A lek san riju n ajb re to m oe. P tolem ej Soter, ne
znajui gd e se kip nalazi, bio j e k rajn je zb u n jen k ako da ga pronae. D ok se faraon bav io sv o jim snom , p o jav io se veliki p u tn ik po
im en u S o sib ije i izjavio d a j e u S inopi v ideo takav kip. F araon je
o d m ah p o slao S o telesa i D io n iz ija d a p reg o v araju o p rem etan ju
k ip a u A lek san d riju . Tri g o d in e je p ro tek lo pre n ego to j e kip kon an o uzet, tako to su ga faraonovi p red stav n ici ukrali, p rik riv aju i sv o je delo iren jem pric d a je kip oiv eo , sp u stio se niz ulicu
koja je v o d ila od h ram a i u krcao na b ro d sp rem an d a isplovi za
A lek san riju . P risp cv i u E gipat, k ip je o n esen p red d va egipatska inicijata F.um olpida T im oteja i M anetona Sebenita koji odm ah rek o e da se radi o S erapisu. S v eten ici su zatim izjavili da je
on iste sn ag e kao Pluton. To je bio m ajsto rsk i p o tez, j e r su u Serapisu G rci i E gipani p ronali z a je n ik o b o an stv o i tako je poelo da se p rak tik u je versk o je d in stv o d v a n aro d a .
Latinizirani oblik grkog Serapeion (Eepajuuov), naziva za hram ili neku
drugu religioznu instituciju posveenu bogu Serapisu. (Nap. prev.)
81
82
Delo (Am sterdam, 1700) Viljema G erea ( Willem G ocree, 1635 1711) holandskog tam para i knjiara, autora nekoltko naunih radova o jevrejskim
starinam a, kao i prirunika za slikanje, crtanje i bojenje, te radova iz oblasti istorije i arhitekture. (Nap. prev.)
d ru g i d eo
knama na grudi i ramena. Lice, osim guste brade, takoe je bilo izrazito enstveno. Figura Serapisa je obino bila od glave do pete
odenuta u teke draperije, za koje su inicijati verovali da skrivaju
injenicu da je njegovo telo androgino.
Razliiti materijali korieeni su za izradu statua Serapisa. Neke
su, nesumnjivo, bile isklesane od kamena ili mermera, druge su mogle biti izlivene od neplemenitih ili plemenitih metala. Jedan kolosalni Serapis sastavljen je od uklopljenih ploa razliitih metala. U
lavirintu posveenom Serapisu stajala je njegova trinaest stopa visoka statua poznata po tome da je izraena od jednog smaragda. Savremeni pisci, u raspravi o tom kipu, tvrde da je bio napravljen od
zelenog stakla nalivenog u kalup. Prema Egipanima, meutim, statua je prola sve provere utvrivanja originalnosti smaragda.
Kliment Aleksandrijski opisuje figuru Serapisa sastavljenu od sledeih elemenata: prvo, plombi od zlata, srebra, olova i kalaja i drugo,
svih vrsta egipatskog kamenja, ukljuujui safire, hematite, smaragde
i topaze; sve to bilo je ugraeno i pomeano sa bojama preteklim od
sahrane Ozirisa i Apisa. Rezultat je bila retka i udesna figura boje
indiga. Neki od kipova Serapisa mora da su bili napravljeni od ekstremno tvrdih materijala, jer, kada je hrianski vojnik, sledei Teodosijev edikt, udario aleksandrijskog Serapisa svojom sekirom, ona
se raspala u delie, a pred njim se razletee varnice. Takoe je sasvim verovatno da su Serapisa oboavali u obliku zrnije, koji je bio
zajedniki mnogim viim boanstvima egipatskog i grkog panteona.
Serapis je nazivan Theon Heptagrammaton, ili bog sa imenom od
sedam slova. Ime Serapis (kao i Abraksas i Mitra) sadri sedam slova7. U svojim himnama Serapisu svetenici su pojali sedam samoglasnika. Povremeno je Serapis slikan sa rogovima ili vencem od sedam
zraka. Oni su oito predstavljali sedam boanskih inteligencija koje
se manifestuju kroz solamu svetlost. Enciklopedija Britanika navodi
da je najranije autentino pominjanje Serapisa povezano sa smru
Aleksandra. Ugled Serapisa je bio takav da su se samo njemu, od svih
bogova, obratili u ime kralja na umoru.
Egipatska tajna filozofska kola bila je podeljena na Manje i Vee Misterije, pri emu su prve bile posveene Izidi, a druge Serapisu
/
gr.
83
i Ozirisu. Vilkinsonx smatra da je samo svetenicima bilo dozvoljeno da uu u Vee Misterije. ak i naslednik prestola nije na to imao
pravo dok ne bi bio krunisani faraon, kada je, na osnovu svog kraljevskog dostojanstva, automatski postajao svetenik i privremeni poglavar
dravne religije. [Videti Vilkinson, Naini i obiaji Egipana (Manners and Customs ofthe Egyptians).] Ogranien broj priman je u Vee Misterije: to je obezbedilo da njihove tajne ne budu naruene.
Veina informacija o ritualima vieg stepena u egipatskim Misterijama sakupljena je ispitivanjem komora i prolaza u kojima su
obavljane inicijacije. Ispo hrama Serapisa, koji je unitio Teodosije,
pronaeni su udni mehaniki izumi koje su konstruisali svetenici
u podzemnim kriptama i peinama u kojima su proslavljani noni
obredi inicijacije. Ove maine ukazuju na ozbiljne provere moralne
i fizike hrabrosti kojima su podvrgavani kandidati. Nakon prolaska
ovim izvitoperenim putevima, neofiti koji su preiveli ispitivanja najavljivani su u prisustvu Serapisa, plemenite figure koja uliva strahopotovanje, obasjana skrivenim svetlima.
S IM B O L I K I
LAVIRINT
Iz Montfaucon, Antiquitics
84
Ser Don G ardner Vilkinson (Sir .John G ardner W ilkinson, 1797 -1875) poznati engleski putnik, pisac i pionir u oblasti egiptologije u XIX veku;
esto je nazivan ocem britanske egiptologije . (Nap. prev.)
d r l / g i i >i : o
Lavirinti su takoe bili upeatljiva karakteristika obreda posveenih Serapisu i E. A. Volis Bad', u svojim Bogovima Egipana
(Gods o f the Egvptians), opisuje Serapisa (poput Minotaura) sa telom oveka i glavom bika. Lavirinti su bili simbol uplitanja i varki
nieg sveta kojim luta ovekova dua u potrazi za istinom. U lavirintu boravi nii animalni ovek sa glavom bika koji nastoji da uniti duu zalutalu u zamrene staze svetovnog neznanja. U tom smislu,
Serapis postaje Iskuava ili Neprijatelj koji testira due onih koji tragaju za sjedinjenjem sa Besmrtnicima. Takoe, lavirint je nesumnjivo
korien da predstavi solarni sistem, pri emu je ovek-bik predstavljao sunce nastanjeno u mistinom lavirintu svojih planeta, meseca i
asteroida.
Gnostike Misterije su bile upoznate sa arkanskim znaenjem Serapisa i kroz gnosticizam je taj bog postao neraskidivo povezan sa
ranim hrianstvom. U stvari, car Hadrijan je, tokom putovanja u
Egipat, 24. godine, u pismu Servianiju izjavio da su potovaoci Serapisa bili hriani i da mu se crkveni biskupi takoe klanjaju u njegovom svetilitu. On je ak izjavio d aje i sam patrijarh, kadaje bio
u Egiptu, bio primoran da oboava Serapisa kao i Hrista. [Videti Parsonsovu10 Novu svetlost nad Velikom piramidom (New Light on the
Great Pyrami).]
Pomalo sumnjiv znaaj Serapisa kao prototipa Hrista najbolje se
moe prihvatiti posle razmatranja sledeeg izvoda iz knjige C. V.
Kinga, Gnostici i ono to je od njih preostalo:
N e m o e biti n ik ak v e su m n je u to d a je g lav a S erapisa, upadIjiva zbog d o stojanstvenosti i zam iljen e velianstvenosti lica, pods ta k la p rv e id e je k o n v e n c io n a ln ih p o rtre ta S p a site lja . Je v re js k e
p red rasu e p rem a p rv im p reo b ra en ic im a bile su toliko m o n e da
m o em o biti sig u rn i u to k ako n ije bilo p o k u aja da se N jegov lik
o slik a sve dok n ije p ro m in u lo n ek o lik o g en e racija p oslc svih onih
koji su g a videli na ze m lji.
9
Ser E m est A lfred Tomson Volis Bad (Sir E rnest A lfred Thompson Wal/is
B udge, 1857-1934) -- engleski egiptolog, orijentalist i filolog koji je radio
za B ritan sk i m uzej i o b jav io b ro jn e radove o an tikom B liskom istoku.
(Nap. prev.)
10
Albert Ros Parsons (A lbert Ross Parsons, 1847-1933) - am eriki kom pozitor i araner; am ater egiptolog. (Nap. prev.)
85
Serapis je postepeno uzurpirao pozicije koje su drali drugi egipatski i grki bogovi i postao je vrhovno boanstvo u obe religije.
Njegova mo je jaala do IV veka hrianske ere. Godine 385. Teodosije, koji e postati istrebljiva paganske filozofije, izdao je nezaboravan edikt De Idolo Serapidis D iruendo". Kada su hrianski
vojnici, potujui to nareenje, uli u Serapeum u Aleksandriji da
unite Serapisov kip koji je tamo vekovima stajao, toliko je veliko
bilo njihovo potovanje prema tom bogu da se nisu usudili da dodirnu njegov lik kako se ne bi otvorila zemlja pod njihovim nogama i
progutala ih. Na posletku, savladavi strah, unitili su statuu, opljakali zgradu i, konano, dostigavi vrhunac svoga ogreenja, spalili
velianstvenu biblioteku koja je bila smetena u viim odajama Serapeuma. Nekoliko pisaca zabeleilo je izuzetnu injenicu da su hrianski simboli pronaeni u ruevinam a tem elja tog paganskog
hrama. Sokrat, crkveni istoriar iz V veka, izjavio je da je, nakon
to su poboni hriani razorili Serapeum u Aleksandriji i rasturili
demone koji su prerueni u bogove boravili ispod njega, meu temeljima pronaen Hristov monogram.
Dva citata e jo vie rasvetliti odnos koji postoji izmeu Misterija Serapisa i Misterija drugih drevnih naroda. Prvi je iz knjige Riarda Pejna N ajta12, Simboliki je zik antike umetnosti i mitologije
(Svmbolical Language o f Ancient Art and Mythology)\
T ako V aron [u D e L in g u a L a tin a '] k ae da su Coelum i T erral4,
to je st, univcrzaln i um i p ro d u k tiv n o telo, bili Veliki Bogovi sam otrakih M isterija, isto kao S erapis i Izida u kasn ijim eg ip atsk im ,
T aautos i A starta u fenian sk im i S aturn i O pa u latin sk im A
R ichardP ayne K night (1750 -1824) - klasini uenjak, najpoznadji po svojim teorijam a o pitoresknoj lepoti i interesovanju za antike falike prikaze. (Nap. prev.)
13
14
86
d ru g i deo
p ersijsk im o b red im a ti si M itra, u F rigiji, A tis; u L ibiji ti se k lanjaju kao A m o n u , a u fen ian sk o m B ib lo su kao A do n isu ; tako te ceo
svet o b o av a p o d razliitim im e n im a .
O d in is t i k e M is t e r ije
u kojoj je, prema legendi, kralj Odin sahranjen jo uvek se moe videti u blizini lokacije njegovog velikog hrama u Upsali.
Dvanaest drotara, koji su upravljali odinistikim Misterijama, oigledno su personifikovali dvanaest svetih i neizrecivih Odinovih imena. Rituali odinistikih Misterija bili su veoma slini onima kod Grka,
Persijanaca i bramina, ije su obrasce sledili. Drotari, koji su simbolizovali znake zodijaka, starali su se o vetinama i znanjima, a otkrivali su ih onima koji su uspeno proli iskuenja inicijacije. Kao
i mnoge druge paganske kultove, odinistike Misterije, kao instituciju, unitilo je hrianstvo, ali dublji razlog njihovog pada bila je
iskvarenost svetenstva.
Mitologija je skoro uvek ritual i simbolizam Misterijske kole.
Kratko reeno, sveta drama u temelju odinistikih Misterija bila je u
sledeem:
Vrhovni, nevidljivi Stvoritelj svih stvari nazivan je Sve-otac. Njegov namesniki vladar u Prirodi bio je Odin, jednooki bog. Poput
Kecalkoatla, Odin je uzdignut do dostojanstva Vrhovnog Boanstva.
Prema dotarima, univerzum je oblikovan od tela Imira, dina inja.
Imir je nastao od m aglenih oblaka koji su se uzdizali iz Ginungagapa, velike praznine u haosu u koju su dinovi mraza i dinovi
plamena bacali sneg i vatru. Tri boga - Odin, Vili i Ve - ubili su
Imira i od njega oblikovali svet. Od raznih delova Imirovog tela oblikovani su razni delovi Prirode.
Poto je Odin uspostavio red, naloio je da se predivan dvor, nazvan Asgard, izgradi na vrhu planine i tu je dvanaest Asira (bogova
- vEsir) ivelo zajedno, daleko iznad ogranienja smrtnih ljudi. Na
planini je bila i Valhala, palata ubijenih, u kojoj su se svakodnevno
borili i gostili oni koji su umrli herojskom smru.
Balder Divni - skaninavski Hrist - bio je Odinov voljeni sin.
Balder nije bio ratoboran; njegov ljubazni i divni duh doneo je mir i
radost u srca bogova i svi su ga voleli, osim jednog. Kao to je Isus
imao Judu meu Njegovih dvanaest uenika, tako je i jedan od dvanaest bogova bio laan - Loki, personifikacija zla. Loki je naveo
Hoda (Hothr), slepog boga sudbine, da pogodi Baldera strelom od
imeline grane. S Balderovom smru svetlost i radost nestali su iz
ivota ostalih bogova. Slomljenog srca, bogovi su se okupili da pronau nain kojim bi uskrsnuli taj duh veitog ivota i mladosti. Rezultat je bio osnivanje Misterija.
88
D E V E IS V E T O V A
ODIN IS I IKIH
MIS I E RIJA
Najpoznatije od drevnih religijskih Misterija su Eleusinske, iji obredi su odravani svakih pet godina u gradu Eleusini u ast boginje
Cerere' (Demetre, Reje ili Izide) i njene erke, Persefone. Inicijati eleusinske kole bili su uveni irom Grke po lepoti svojih filozotskih
koncepata i visokim moralnim standardima koje su praktikovali u
svom svakodnevnom ivotu. Zbog svoje izuzetnosti, ove Misterije
proirile su se u Rim i Britaniju i kasnije su inicijacije odravane u
obe te zemlje. Obino se veruje da je Eleusinske Misterije, nazvane
po zajednici u Atici gde su svete drame prvi put predstavljene, osnovao Eumolp oko hiljadu etristo godina pre Hristovog roenja i da su
putem platonistikog fdozofskog sistema njihovi principi sauvani do
modernih vremena.
Eleusinski obredi, sa svojim mistinim tumaenjima najdragocenijih tajni prirode, zasenili su civilizacije svoga vremena i postepeno apsorbovali mnoge manje kole, ukljuujui u svoj sistem svaku
vrednu informaciju koju su te manje institucije posedovale. Heketom vidi u Misterijama Cerere i Baha metamorfozu obreda posveenih Izidi i O zirisu, a ima puno razloga da verujemo kako su sve
l
90
U veini sluajeva autor, M enli Hol, i za grka i za rim ska boanstva koristi latinska im ena, to j e inae esta praksa na Zapadu. Prevod je ostao
veran o rig in aln o m au to ro v o m tekstu. (Nap. prev.)
91
tr e i d eo
SILOVANJE P E R S E F O N E
Iz Thomassin, Recucil des Figures.
Groupes. Themes, Fontaines.
Vases et autres Ornements
93
TAJNA U EN JA SVIH EP OH A
M eursijevu3 verziju zbivanja tokom devet dana potrebnih za odravanje Velikih eleusinskih rituala. Prvi dan je bila skuptina, tokom koje su oni koji su
trebali da budu inicirani ispitivani u vezi njihove podobnosti. Drugog dana je
provoen u p rocesijam a na m oru, verovatno zbog potapanja lika predsedavaju e boginje. Trei dan je zapoinjan rtvom cipla. etvrtog d a n a je m istina
korpa sa nekim svetim sim bolim a donoena u Elcusinu, praena brojnim poklonicam a koje su nosile m anje korpe. U vce petog dana odravana je trka s
bakljam a, estog procesija na ijem elu je bio kip Jakhoa, a sedm og, atletska
takmienja. O sm i dan bio je posveen ponavljanju cerem onije za dobrobit svih
koji su bili spreeni da stignu ranije. Deveti, poslednji dan, bio je posveen najdubljim filozofskim pitanjim a Eleusinije i tada je um a ili lonac - sim bol Baha
- izlagana kao am blem od vrhunskog znaaja.
Turobnost i potitenost Malih Misterija predstavlja agoniju duhovne due nesposobne da se izrazi, zato to je prihvatila ogranienja i iluzije ovekovog okruenja. Sr eleusinskog argumenta bio je u tome
da ovek nije ni bolji ni loiji posle smrti nego za ivota. Ukoliko se
tokom svog boravka ovde ne uzdigne iznad neznanja, ovek posle
smrti odlazi u venost da zauvek luta i pravi iste greke koje je pravio
i ovde. Ako ovde ne preraste elju za materijalnim posedovanjem,
ponee je i u nevidljivi svet gde e, poto nikada ne moe da zadovolji elju, nastaviti beskrajnu agoniju. Danteov Pakao simboliki
opisuje patnje onih koji nikada nisu oslobodili svoje duhovne prirode
od elja, navika, stanovita i ogranienja njihove plutonske linosti.
Oni koji nisu uloili napor da se poboljaju (ije due su spavale) tokom svog fizikog ivota, prelaze posle smrti u Had, gde, dok lee u
redovima, spavaju kroz itavu venost, kao to su spavali kroz ivot.
Za eleusinske filozofe je roenje u fizikom svetu predstavljalo
smrt u punom znaenju te rei, a jedino pravo roenje bilo je roenje duhovne due oveka koji se uzdie iz utrobe vlastite telesne
prirode. Dua je smrt koja drema, kae Longfelou4 i tako naglaava kljunu notu Eleusinskih Misterija. Ba kao to Narcis, zurei
u svoj lik u vodi (drevni narodi koristili su taj pokretljivi element
3
Henri V odsvort Longfelou (H enry Wadsworih L ongfel/ow , 1807-1882) am eriki vaspita i pesnik. Prvi A m erikanac koji je preveo Danteovu Boanstvenu kom ediju. (Nap. prev.)
94
tre i d eo
CERERA,
P O K R O V IT E L J K A
M IS T E R IJA
P rem a m u ralu u P o m p ejim a
Grci su verovali da je Persefona bila manifestacija solarne energije, koja u zimskim mesecima ivi pod zemljom sa Plutonom, a u
leto se ponovo vraa sa boginjom plodnosti. Postoji legenda da je
96
tr e i d eo
cvee volelo Persefonu i da su svake godine, kada je odlazila u mrano Plutonovo carstvo, biljke i bunje umirali od tuge. Dok su profani
i neupueni imali svoje miljenje o ovim temama, istine ove grke
alegorije ostale su bezbedno skrivene od strane svetenika, koji su jedini prepoznali uzvienost tih velikih filozofskih i verskih parabola.
Tomas Tejlor saima doktrine Velikih Misterija u sledeoj izjavi:
V elike (M iste rije) su m istin im i v elian stv en im v izijam a opsk u rn o o b z n a n jiv a le b la e n stv o d u e , k ak o o v d e ta k o i n a d a lje ,
k ad a se pro isti od zag a en o sti m a terijaln o m p riro d o m i za stalno
u zd ig n e u stv arn o st in telek tu aln e (d u h o v n e) v iz ije .
Ba kao to su Male Misterije raspravljale o prenatalnoj epohi oveka, kada se svest u svojih devet dana (embrioloki, meseci) sputala u domen iluzija i preuzimala veo nestvarnosti, tako su Velike
Misterije raspravljale o principima duhovne regeneracije i otkrivale
inicijatima ne samo najjednostavniji nego i najneposredniji i najkompletniji metod oslobaanja njihovih viih priroda od okova materijalnog neznanja. Poput Prometeja okovanog na vrhu planine Kavkaz,
ovekova via priroda okovana je za njegovu neprilagodenu linost.
Devet dana inicijacije takoe su simbolizovali i devet sfera kroz koje se ljudska dua sputa tokom procesa preuzimanja zemaljskog
oblika. Nisu poznate tajne vebe za duhovno razvijanje koje su davane uenicima vieg stupnja, ali ima mnogo razloga za verovanje
da su bile sline bramanikim Misterijama, poto je poznato da se
eleusinske ceremonije bivale zatvarane sanskritskim reima:Konks
()m PaksT
Deo alegorije koji se odnosi na dva estomesena perioda od kojih tokom jednog Persefona mora da ostane sa Plutonom, dok tokom
drugog moe da se vrati u gornji svet, nudi materijal za dublje razinatranje. Verovatno je da su Elelusinci shvatali da dua naputa telo tokom sna, ili da je bar za to sposobna uz posebnu obuku koju su
oni bez sumnje mogli da prue. Stoga bi Persefona ostajala kraljica
Plutonove oblasti tokom budnih sati, ali bi se uspinjala u duhovne
svetove tokom perioda sna. Inicijat je poduavan kako da posreduje
kod Plutona da dozvoli Persefoni (inicijatovoj dui) da se uspne iz
mraka njegove materijalne prirode u svetlost razumevanja. Kada se
lako oslobodio glinenih okova i iskristalizovao koncepte, inicijat je bio
97
osloboen ne samo za vreme svog ivota, ve i za venost, jer nikada nakon toga vie nee biti lien duevnih kvaliteta koji e posle
smrti biti njegovi nosioci ka manifestaciji i izrazu u takozvanom nebeskom svetu.
Nasuprot ideji Hada, kao stanju mraka u dubini, za bogove se govorilo da nastanjuju vrhove planina, za ta je dobar primer Olimp,
gde se za dvanaest bogova grkog panteona govorilo da zajedno
borave. U svojim inicijacijskim lutanjima, stoga, neofit je ulazio u
odaje stalno rastueg sjaja kako bi oslikale uspon duha iz niih svetova u oblasti blaenstva. Vrhunac tih lutanja predstavljao je njegov
ulazak u veliku zasvoenu sobu u ijem centru je stajala bljetavo
osvetljena statua boginje Cerere. Tu, u prisustvu hijerofanta i okruen svetenicima u velianstvenim odorama, dobijao je uputstva o
najviim tajnama Misterija Eleusine. Na kraju ceremonije slavljen je
kao Epopt, to znai onaj ko je gleao ili video direktno. Zbog toga
se i inicijacija nazivala autopsija. Epopt je tada dobijao odreene tajne knjige, pisane verovatno ifriranim pismom, zajedno sa kamenim
ploama na kojima su bila urezana tajna uputstva.
U knjizi Obelisk u slobodnom zidarstvu (The Obelisk in Freemasonrv), Don A. Vajs5 kae da su slubu u Eleusinskim Misterijama
obavljali muki i enski hijerofant, koji su usmeravali inicijacije, muki i enski bakljonoa, muki najavljiva i muki i enski posluilac
oltara. On navodi da, prema Porfiriju, hijerofant predstavlja Platonovog Demijurga, ili Stvoritelja sveta, bakljonoa- Sunce, posluilac
oltara Mesec, najavljiva - Hermesa, ili Merkura, a ostali uesnici
u slubi - manje zvezde.
Na osnovu dostupnih zapisa, dosta udnih i naizgled natprirodnih
pojava pratilo je rituale. Mnogi inicijati tvrde da su zaista videli ive bogove. Da li se radi o religijskoj ekstazi ili o stvarnoj saradnji
nevidljivih sila sa vidljivim svetenicima, ostaje tajna. U delu Metamorfoze, ili Zlatni magarac, Apulej tako opisuje ono to najverovatnije predstavlja njegovu inicijacija u Eleusinske Misterije:
P ribliih se g ranici izm eu iv o ta i srnrti; p re o h p rag Prozerpim n i, poto sam p reao kroz sve elem ente, p o n o v o se vratih; vi5
98
t r e i d ic o
U Eleusinske Misterije primani su i ene i deca, pa je u jednom trenutku bilo bukvalno na hiljade inicijata. Poto to ogromno mnotvo
nije bilo pripremljeno za najvie duhovne i mistine doktrine, moralo je doi do poele unutar samog drutva. Via uenja davana su
samo ogranienom broju inicijata koji su, zbog svog superiornog
inentaliteta, pokazali duboko shvatanje njihovih osnovnih filozofskih
koncepata. Sokrat je odbio da bude iniciran u Eleusinske Misterije
jer, znajui njihove principe iako nije bio lan reda, shvatio je da e
mu lanstvo zapeatiti jezik. To da su Misterije Eleusine bile zasnovane na velikim i veitim istinama osvedoeno je potovanjem koje
su im ukazivali veliki umovi antikog sveta. M. Uvarov7 pita;
,,D a li bi Pindar, P laton, C icero n , E p ik tet go v o rili o n jim a sa takv im d iv ljen jem d a jc h ijero fan tu b ilo d o v o ljn o to da g lasn o prok la m u je sv o je lino ili m iljen je p rip ad n ik a red a?
Halje u kojima su kandidati inicirani uvane su vie godina i verovalo se da imaju gotovo sveta svojstva. Kao to dua ne moe irnati pokriva da sauva mudrost i vrlinu, tako su i kandidati - jo uvek
bez pravog znanja - uvoeni u Misterije nagi, prvo skidajui ivolinjsku kou, a potom posveujui odoru da simboiizuje fllozofska
uenja koja je inicijat primio. Tokom procesa inicijacije kandidat je
prolazio kroz dve kapije. Prva je vodila nadole u donje svetove i simbolizovala njegovo roenje u neznanju. Druga je vodila nagore u sobu blistavo osvetljenu skrivenim lampama, u kojoj se nalazila statua
Cerere, koja je simbolizovala gomje svetove, ili prebivalite Svetlosti i Istine. Strabon navodi da je veliki hram u Eleusini mogao da
h
Apulej, Zlatni m agarac, fototipsko izanje, Dereta, Beograd, 1991, str. 243.
Prevod s latinskog dr Albin Vilhar. (Nap. prev.)
99
primi izmeu dvadeset i trideset hiljada ljudi. Peina posveena Zaratustri takoe je imala ovih dvoja vrata, koja simbolizuju pristupc
roenju i smrti.
Sledei Porfirijev pasus daje prilino adekvatnu koncepciju eleusinskog simbolizma:
B og, koji je svetlosni p rincip, n astanjen u sred n ajsu p tiln ije vatre, zauvek ostaje nevidljiv za oi onih koji se ne uzdignu iznad m ate rija ln o g iv o ta : sh o d n o to m e , p riz o r p ro v id n ih te la , k ao to j e
kristal, parski m erm er, pa ak i slo n o v aa, ev o cira ideju b o an sk e
svetlosti; kao to p rizo r zlata p o b u u je ideju o n jegovoj isto ti, jc r
se zlato ne m oe zaprljati. N eki su m islili da cm i kam en o zn aav a
nevidljivost boanske sutine. D a bi se izrazio vrhunski razum , boanstvo je prestavljano u ljudskom obliku - i lepo, je r B og je izvor
lepote, u razliitim u zrastim a i p o lo ajim a, kako sei i u sp rav ljen o ,
je d n o g ili d ru g o g pola, kao d ev ica ili m ladi, m u ili n ev esta, kako bi sve nijan se i g rad a cije bile obcleen e. Sve to je sv etlo odm ah je p rip isiv an o b ogovim a; sfera i sve to je sferno, u n iv erzu m u ,
suncu i m esecu - ponekad Srei ili N adi. K rug i svi kru n i likovi,
venosti - nebeskim kretanjim a; ciklusim a i oblastim a ncbesa. Dco
kruga, fazam a m eseca, a p iram id e i obelisci, o g n jen o m p rin cip u i,
kroz njega, neb esk im b ogovim a. K upa izraav a su n ce, v aljak zem lju, falus i tro u g ao (sim bol m aterice) ozn aav aju stv a ra n je .
[Iz M. U varov, E sej o E leu sin skim M isterija m a
(E ssa y on the M ysteries o f E leu sis j]
100
r itr i d eo
O r f i k e M is t e r ije
Orfej, traki bard, veliki inicijator Grka, prestao jc da bude poznat kao ovek i slavljen je kao boanstvo nekoliko vckova prc hrianske ere. Tomas Tejlor pie:
S to se sam o g O rfeja tie (...) jed v a da se trag n jeg o v o g ivota
m o e p ro n ai m e u o g ro m n im ru e v in a m a vrenrena. Jcr, da li jc
ik a d a n ek o m o g a o sa sig u m o u d a p o tv rd i b ilo ta o n jeg o v o m
p o re k lu , sta ro s ti, ze m lji ili p o lo a ju ? M o d a to z a v isi, u o p te n o
g le d an o , o d to g a to je ran ije iv e la o so b a sa im en o m O rfej, koja
je b ila o sn iv a teo lo g ije m eu G rcim a, u stan o v ljiv a iv o ta i m orala, p rvi od p ro ro k a i p rin c p e sn ik a , sam p o to m a k M uze; koji je
p o d u a v ao G rk e njih o v im sv etim o b rcd im a i M isterijam a i iz ije
m u d ro sti su, kao iz v en c i b o g ate fo n tan e, isticali U om erovo boan sk o n ad ah n ie i u zv ien a te o lo g ija P itag o re i P lato n a.
[V ideti M istin e O rfejeve h im ne
( The M vstica l H ym n s o f O rpheus)]
da e ona odlutati od njega bio je tako velik da je okrenuo glavu, a Euridika, uz vapaj slomljenog srca, bec gumuta nazad u zemlju mrtvih.
Orfej je neko vreme neutean tumarao zemljom i postoji nekoliko oprenih pria o nainu na koji je umro. Neki izjavljuju da ga je
ubila munja, dmgi, da je zbog neuspenog spasavanja Euridike izvrio samoubistvo. Uglavnom prihvaena verzija njegove smrti, meutim, je ona po kojoj su ga rastrgle kikonijske ene koje je prezreo.
U desetoj knjizi Platonove Drave se kae da je, zbog njegove tune
sudbine stavljene u mke ena, dua koja je nekada bila Orfej, poto
je upuena u novi ivot u fizikom svetu, izabrala radije da se vrati
u obliku labuda, nego da bude roena kao ena. Orfejeva glava, poto je otrgnuta od tela, baena je zajedno sa njegovom lirom u reku
Hebar, niz koju je otplutala do mora, gde je, zaglavljena u pukotini
u steni, mnogo godina davala proroanstva. Lim su, poto je ukradena iz svetilita i izazvala unitenje lopova, uzeli bogovi i postavili
je kao sazvee.
O R F I K O JA J E
Iz Brvanfi,
An Analvsis o f Ancient Mythology
102
D ejkob B rajant (Ja c o h B rva n t, 1 7 1 5 -1 8 0 4 ) - b ritan sk i u en jak i m itograf. Pun naslov navedenog dela, u kojem autor pokuava da povee svetske m itologije sa priam a zabeleenim u P ostanju, je A N ew System o f
Analvsis o f Ancient M ythology (177476) - Novi sistem analize antike mitologije. (Nap. prev.)
tr e i d eo
Orfej je odavno opevan kao pokrovitelj muzike. Na svojoj liri sa sedam struna svirao je tako savrene harmonije da su i sami bogovi
morali da priznaju njegovu mo. Kada bi dotakao stmne svoga instrumenta, ptice i zveri bi se okupile oko njega, a dok je lutao kroz
ume, njegove oaravajue melodije navodile su drevno drvee da uz
ogroman napor iupa svoje vomovato korenje iz zemlje i prati ga.
Orfej je jedan od mnogih besmrtnika koji su se rtvovali kako bi
oveanstvo zaobilo murost bogova. Kroz simbolizam svoje muzike saoptavao je oveanstvu boanske tajne, a nekoliko autoraje
izjavilo da su bogovi, mada su ga voleli, uplaeni da e on smiti njihovo kraljevstvo, nevoljno izazvali njegovo unitenje.
Kako je vreme proticalo, istorijski Orfej postao je beznadeno
pomean sa doktrinom koju predstavlja i konano je postao simbol
grke kole drevne mudrosti. Tako je Orfej proglaen za sina Apolona, boanske i savrene istine, i Kaliope, Muze harmonije i ritma.
Dmgim reima, Orfej je tajna doktrina (Apolon) otkrivena kroz muziku (Kaliopa). Euridika je oveanstvo ubijeno aokom zmije lanog znanja, zarobljeno u podzemnom svetu neznanja. U toj alegoriji
Orfej oznaava teologiju, koja uspeva da se izbori sa kraljem mrtvih, ali ne uspeva da ostvari vaskrsenje jer pogreno procenjuje i
nema poverenje u uroeno razumevanje unutar Ijudske due. Kikonijske ene koje su rastrgle Orfeja, ud po ud, simboliu razne sukobljene teoloke frakcije koje unitavaju telo Istine. One, meutim,
to ne mogu da postignu sve dok njihovi neskladni krici ne udave
harmoniju poteklu iz Orfejeve magine lire. Orfejeva glava oznaava ezoterine doktrine njegovog kulta. Te doktrine nastavljaju da
ive i govore ak i poto je uniteno njegovo telo (kult). Lira je tajno Orfejevo uenje; sedam stmna su sedam boanskih istina koje su
klju univerzalnog znanja. Razliiti izvetaji o njegovoj smrti predstavljaju razliita sredstva koja su koriena da se unite tajna uenja: mudrost moe umreti na vie naina u isto vreme. Alegorija
Orfejeve inkamacije u obliku belog labuda samo oznaava to da e
duhovne istine koje je on proglasio opstati i da e im biti podueni
prosvetljeni inicijati svih buduih vekova. Labud je simbol inicijata
u Misterije; takoe je i simbol boanske moi koja je praotac sveta.
#
103
B A H O V S K I I D IO N IZ IJ S K I O B R E D I
tre i d eo
tre i d eo
nje samo oznaava ekstrakciju ili ispetljavanje raznih delova bahovskog ustrojstva iz titanikog ustrojstva sveta. To je sim bolizovano dim om ili au koji se
diu iz spaljenih tela Titana. Dua je sim bolizovana dim om je r je izvuena vatrom M isterija. Dim oznaava uzlaenje due, je r evolucija je proces uzdizanja
due, poput lima, iz boanski potroenog materijalnog mnotva. U poetku su
bahovski obredi bili od visokog reda, a kasnije su znatno degradirani. Bahanalije, ili Bahove orgije, uvene su u literaturi.
P O V O R K A B A H OV SKIH O BR EDA
Iz Ovidijevih Metamorfoza
U inicijaciji u bahovske M istcrije ulogu Baha igrao je kandiat koji je, poto
bi ga svetenici maskirali u oblik Titana, bivao ubijen i konano, usred velike
raosti, vraen u ivot. B ahovske M isterije odravane su svake tree godine i,
poput Eleusinskih M isterija, bile podeljene na dva stupnja. Inicijati su bili ovenani m irtom i brljanom , biljkam a koje su bile posveene Bahu.
U A nakalipsi (A nacalvpsis), G odfri Higins odluno predstavlja Baha (Dionisa)
kao jedan od ranih paganskih oblika mita o Hristu:
Obredi posveeni Dionisu bili se veoma slini onima posveenim Bahu i mnogi ova dva boga smatraju za jednog. Statue Dionisa
su noene u Eleusinskim Misterijama, naroito nieg stepena. Bah,
koji predstavlja duu svetovne sfere, bio je sposoban za beskonanu
raznovrsnost oblika i obeleja. Dionis je oigledno bio njegov solarni aspekt.
Dionizijski Arhitekti konstituisali su drevno tajno drutvo na principima i doktrinama vcoma slinim savremenom redu slobodnih zidara, Bili su organizacija graditelja meusobno povezanih tajnim
znanjem o odnosima izmeu zem aljske i boanske nauke arhitekture. Njih je, navodno, zaposlio kralj Solomon za podizanje svoga
hrama, mada nisu bili Jevreji, niti su oboavali jevrejskog Boga, ve
su bili sledbenici Baha i Dionisa. Dionizijski Arhitekti podigli su mnoge od velikih spomenika antike. Posedovali su tajni jezik i sistem
obeleavanja svojih kamenova. Imali su godinje sazive i tajne praznike. Tana priroda njihove doktrine nije poznata. Veruje se da je
Hiram A bif bio inicijat ovog drutva.
106
107
A T L A N T ID A I B O G O V I DAVNINA
Platonova Atlantida u svetlu savremene nauke # Mit o Umiruem Bogu * Obred posveen Tamuzu i Itar # Misterije
Atisa i Adonisa * Obredi posveeni Sabaziju # Kabirske Misterije sa Samotrake
Atlantida je predmet kratkog ali znaajnog lanka koji se pojavljuje u Godinjem izvetaju upravnog odbora Snritsonovskog instituta' za godinu koja se zavrava 30. juna 1915. godine. Autor, M.
Pjer Termije2, lan Akademije nauka i direktor Slube geoloke kartografije Francuske, odrao je 1912. godme predavanje o hipotezi
Atlantide pred Okeanografskim institutom; u smitsonovskom izvetaju objavljene su prevedene zabeleke sa ovog izuzetnog predavanja.
M. Termije pie:
P osle du g o g p erio d a n ad m ene rav n o d u n o sti, p o g led ajte kako
se u p o sled n jih nek o lik o g o dina nau k a v raa p ro u av an ju A tlanti1
108
de. K.oliko p riro d n jak a, g eo lo g a, zo o lo g a ili b o ta n ia ra d an as pitaju jed an dru g o g nije li nam Platon, uz m alo preuveliavanja, preneo
stran icu iz stv a m e isto rije o v ean stv a. Jo uvek n em a p rih v atljiv e
p o tv rd e, ali se ini sve ev id cn tn ijim da je velika o b last, k o n tin en talna ili sa stav ljen a od v elik ih ostrv a, p ro p ala zap ad n o od H erkulovih stu b o v a, koji se d ru g a ije n aziv aju G ib raltarsk i m o reu z, i da
se ta propast d o g o d ila u ne tak o davnoj prolosti. U sv ak o m sluaju, p itan je A tlan tid e p o n o v o je p o stav ljen o p red Ijude od nauke
i, poto verujem da ono b ez pom oi o k eanografije nikada n ee m oi da b ude reeno, sm atrao sam p riro d n im d a o njem u d isk u tu jem
ov d e, u h ram u n au k e o m oru, i d a na taj p ro b lem , zad u g o prezren,
ali sa d a o iv lje n , sk re n e m p a n ju o k e a n o g ra fa , k ao i o n ih k o ji,
m ad a zaro n jen i u g rad sk u v rcvu, o k reu uvo ka ud aljen o m a m o m
m o ra.
luku dolazile su lae svih pomorskih naroda. Oblasti su bile tako gusto nastanjene da je zvuk ljudskih glasova uvek bio u vazuhu.
Deo Atlantide okrenut prema mom opisan je kao visok i strm, ali
oko centralnog grada bila je ravnica zaklonjena planinama poznatim
po svojoj veliini, broju i lepoti. Ravnica je davala dva useva godinje,
zimi navodnjavana kiom, a leti ogromnim kanalima za navodnjavanje, koji su korieni i za transport. Ravnica je bila podeljena na delove, a u vreme rata svaki deo davao je svoju kvotu ratnika i kola.
Deset vlada razlikovalo se meusobno u detaljima vezanim za vojne potrebe. Svaki od kraljeva Atlantide imao je potpunu kontrolu nad
svojim kraljevstvom, ali njihovim meusobnim odnosima upravljao
je kodeks koji su prvih deset kraljeva ugravirali na stubu od orikalka, koji je stajao u Posejdonovom hramu. U naizmeninim intervalima od pet i est godina obavljano je hodoae u taj hram kako bi
se jednaka ast mogla dodeliti i nepamim i pamim brojevima. Tu
je, uz odgovarajue rtve, svaki kralj obnavljao svoju zakletvu na
lojalnost svetim natpisima. Kraljevi su tu, takoe, oblaili azurne
odore i sedeli na sudu. U zoru su upisivali presude na zlatnu tablicu
i odlagali ih sa svojim odorama kao spomenike. Glavni zakoni atlantianskih kraljeva glasili su da oni ne mogu podii oruje jedan
protiv drugoga i da moraju pritei u pomo svakome od njih koji
bude napadnut. U pitanjima rata i kljunim momentima konana odluka bila je u rukama direktnih potomaka iz Atlantovc porodice. Nijedan kralj nijc imao mo nad ivotom i smru svojih sunarodnika
bez saglasnosti veine od desetorice.
Platon zavrava svoj opis izjavljujui da je to veliko carstvo bilo
ono koje je napalo helenske drave. Do toga, meutim, nije dolo
sve dok njihova mo i slava nisu doveli atlantianske kraljeve u iskuenje i zaveli ih sa puta mudrosti i vrline. Ispunjeni lanom ambicijom, vladari Atlantide odluili su da pokore itav svet. Zevs je,
videvi slabost Atlantiana, okupio bogove u svom svetom prebivalitu i obratio im se. Na tom mestu Platonova pria dolazi do naglog
kraja, jer Kritija nije nikada zavren. U Timaju se nalazi dalji opis
Atlantide, koji je navodno Solon dobio od egipatskih svetenika, a
zavrava se ovako:
K asn ije, usled strah o v itih p o tresa i potopa, u toku je d n o g je d in o g d an a i sle d e e p o g u b n e n o i, u to n u u ze m lju sv a v aa b o jn a
U uvodu u svoj prevod Timaja, Tornas Tejlor daje citat iz Marselinove Istorije Etiopije, gde se nalaze sledea obavetenja o Atlantidi:
Jer oni izvetavaju da je u n jih o v o v rem e b ilo sed am o strv a u
A tlantskom m oru posveenih P rozerpini, a pored njih, jo tri, ogrom ne veliine, je d n o posveeno P lutonu, drugo A m onu, a tree, koje je bilo u sredini i dugo hiljad u sta d ija 4, N ep tu n u .
Komentariui Platona, Krantor je tvrdio da su egipatski svetenici objavili priu o Atlantidi da bi bila zapisana na stubovima koji
su jo uvek bili ouvani oko 300. godine pre Hrista. [Videti Poeci ili
letimino sagledavanje nestalih eivilizacija (Beginnings or Glimpses
oj'Vanished Civilizations)5.] Ignjacijus Doneli6, koji se detaljno bavio
temom Atlantide, verovao je da su Atlantiani prvi pripitomili konje
i da su te ivotinje zbog toga uvek bile smatrane posebno posveenim Posejdonu. [Videti Atlantida (Atlantis)7]
Iz paljivog razmatranja Platonovog opisa Atlantide evidentno je
da priu ne bi trebalo posmatrati kao potpuno istorijsku, ve pre kao
i alegorijsku i istorijsku. Origen, Porftrije, Proklo, Jamblih i Sirijano
shvatili su da pria skriva duboku filozofsku tajnu, ali se nisu sloili
u njenoj interpretaciji. Platonova Atlantida simbolizuje trostruku prirodu kako univerzuma tako i ljuskog tela. Deset kraljeva Atlantide
su tetraktis, ili brojevi, koji su roeni kao pet parova suprotnosti. (Za
3
Antika grka m era za duinu (gr. aia iov) - prem a H erodotu - 600 stopa. (Nap. prev.)
Delo (1911) irske autorke, M erion M ekm urou Malhol (M arion McMurrough M ulhal!, ? 1922). (Nap. prcv.)
Ignjacijus Lojola Doneli (Ignatius Loyola D onnelly, 1831-1901) - am eriki kongresm en, populistiki pisac i pseudo-istoriar, poznat prvenstveno
po svojim teorijam a o istoriji A tlantide. (Nap. prev.)
112
Sukcesivnim uspinjanjem kroz vatrenu sferu Hada, sferu vode, Zem lju, i vazduha, kroz nebesa m eseca, dostie se ntvo M erkura. Iznad M erkura su nivoi
s
I 13
114
Od Atlantiana svet je primio ne samo naslee umetnosti i zanata, ftlozoftje i nauke, etike i religije, ve i naslee mrnje, razdora i
izopaenosti. Atlantiani su izazvali prvi rat i reeno je da su svi
kasniji ratovi voeni u bezuspenim naporima da se opravda taj prvi
i ispravi teta koju je naneo. Pre no to je Atlantida potonula, njeni
duhovno prosvetljeni inicijati, koji su shvatili da im je zemlja osuena jer je skrenula sa Puta Svetlosti, povukli su se sa zlokobnog
kontinenta. Nosei sa sobom svete i tajne doktrine, ti Atlantiani naselili su se u Egiptu, gde su postali njegovi prvi ,,boanski vladari.
Skoro svi veliki kosmoloki mitovi koji obrazuju bazu raznih svetih
knjiga sveta zasnovani su na atlantianskim misterijskim ritualima.
it o u m ir u e m
bogu
Sedmi M anu, M anu nae kalpe; naziva se jo i Vaivasvata M anu ili Sradhadeva Manu. (Nap. prev.)
11
kapija donjeg sveta. Poput mnogih drugih bogova-spasitelja, obraali su mu se kao ,,pastiru ili gospodaru boravita pastira. Tamuz
zauzim a izuzetno mesto sina ili mua Itar, vavilonske i asirske
Majke-boginje. Itar - kojoj je bila posveena planeta Venera - bila je naire potovano boanstvo vavilonskog i asirskog panteona.
Verovatno je bila isto to i Asterot, Astarta i Afrodita. Pria o njenom silasku u podzemni svet u potrazi, po svoj prilici, za tajnim
eliksirom koji jc jedini mogao da oivi Tamuza, predstavlja klju
rituala njenih Misterija. Tamuz, ija je godinja svetkovina padala
ba pred letnji solsticij, umro je sredinom leta u drevnom mesecu
koji je nosio njegovo ime i oplakivan je kroz sloene ceremonije.
Nain na koji je umro nije poznat, ali neke od optubi koje je Izdubar (Nimrod) uputio Itar, mogle bi da ukau kako je ona, u najmanju ruku posredno, doprinela njegovoj smrti. Vaskrsenje Tamuza
bilo je povod za veliku radost i tada je slavljen kao ,,iskupitelj svoga naroda.
Rairenih krila, Itar, erka Sina (Meseca), sunula je nadole do
kapija smrti. Kua tame - boravite boga Irkale - opisana je kao ,,mesto bez povratka. Bez svetlosti je; oni koji tamo borave jedu prainu i njihova hrana je blato. Po rezama vrata Irkaline kue napadala
je praina, a uvari kue prekriveni su perjem, kao ptice. Itar zahteva da uvari otvore kapije, izjavljujui da e ona, ako to ne uine, slomiti dovratak, izvaliti arke i podii mrtve prodirae ivih.
Cuvari kapija mole je da bude strpljiva dok oni odu do kraljice Hada od koje dobijaju dozvolu da prime Itar, ali samo na isti nain
kao i sve ostale koji dolaze u tu sumornu kuu. Itar se odmah zatim
sputa kroz sedam kapija koje vode nadole do dubina podzemnog
sveta. Na prvoj kapiji skinuta je kruna sa njene glave, na drugoj kapiji minue sa njenih uiju, na treoj kapiji ogrlica sa njenog vrata,
na etvrtoj kapiji nakit sa njenih grudi, na petoj kapiji pojas sa njenog struka, na estoj kapiji namkvice sa njenih mku i nogu, a na sedmoj kapiji plat koji je prekrivao njcno telo. Itar protestuje svaki
put kad bi joj deo odee bio oduzet, ali straar joj kae da to iskuavaju svi koji ulaze u tmumi domen smrti. Besna to vidi Itar, Gospodarica Hada zasipa je svakojakim bolestima i baca je u tamnicu
u podzemnom svetu.
Poto Itar predstavlja duh plodnosti, tako njen nestanak spreava zrenje useva i razvoj svekolikog ivota na zemlji. U tom po118
13
Za oblije divljeg vepra se kae da je bilo postavljeno u ast Adonisa na jednoj od kapija Jerusalima, a njegovi obredi proslavljani su
u Peini Roenja u Vitlejemu. Adonis kao ,,proboden (ili ,,bog) ovek predstavlja jedan od kljueva za ser Frensis Bekonovu upotrebu
rei divlji vepar u njegovom tajnom simbolizmu.
Adonis je izvomo bio androgino boanstvo i predstavljao je solamu energiju koju je tokom zime unitavao zli princip hladnoe vepar. Nakon tri dana (meseca) u grobu, Adonis se 25. marta pobedonosno uzdizao, okmem uzvicima svetenika i svojih sledbenika:
Vaskrsao je ! Adonis je roen iz drveta izmirne. Izmirna, simbol
smrti, zbog njene povezanosti sa procesom balsamovanja, bila je jedan od poklona koje su tri maga doneli do Isusovih jasli.
U Frigiji je postojala izuzetna kola religijske ftlozofije usredsreena na ivot i preranu smrt drugog jednog Boga-Spasitelja, poznatog kao Atis, to mnogi smatraju sinonimom za Adonis. To boanstvo
roeno je u pono 24. decembra. Postoje dve verzije o njegovoj smrti. Po jednoj, bio je na smrt proboden, poput Adonisa, a po dmgoj,
sam je sebe kastrirao pod stablom bora i umro. Velika Majka (Kibela) odnela je njegovo telo u peinu, gde je vekovima ostalo a da nije
propalo. Obredima posveenim Atisu savremeni svet duguje simbo14 S ir J a m e s G eorge F ra zer (1 8 5 4 -1 9 4 1 ) kotski an tro p o lo g i fo lk lo rist
veom a uticajan u ranim fazam a prou av an ja m ito lo g ije i ko m p arativ n e
religije. N ajpoznatije delo mu je Zlatna grana ( The G olden Bough, 1922),
koja dokum entuje i razm atra slinosti m agijskih i religijskih verovanja irom sveta. (Nap. prev.)
120
Atisove Misterije ukljuivale su i sveti obrok tokom kojeg je neofit jeo iz bubnja i pio iz cimbala. Poto bi bio oien krvlju bika,
novi inicijat se hranio samo mlekom, kako bi simboliki pokazao
da je filozofski jo uvek dete koje je tek roeno iz materijalne sfere.
(Videti Frejzerovu Zlanu granu.) Da li je mogua veza izmeu te
mlene ishrane koju je propisivao Atisov obred i aluzije sv. Pavla o
hrani za duhovne bebe? Salustije Krisp daje klju za ezoterijsku interpretaciju Atisovih rituala. Kibela, Velika Majka, oznaava ivotvorne sile univerzuma, a Atis onaj aspekat duhovnog intelekta koji je
zadran izmeu boanske i animalne sfere. Majka bogova, iz Ijubavi
prema Atisu, dala mu je zvezani eir, koji oznaava nebeske sile, ali
Atis (oveanstvo), zaljubivi se u nimfu (simbol nie animalne sklonosti), biva lien svoje boanstvenosti i gubi svoje tvorake moi. Tako
postaje evidentno da Atis predstavlja ljudsku svest, a da se njegove
Misterije bave ponovnim zadobijanjem zvezdanog eira. [Videti Salustije o bogovima i svetu (Sallust on the Gods and the World).]
Obredi posveeni Sabaziju bili su veoma slini Bahovim obredima i generalno se veruje da su ta dva boanstva identina. Bah je
roen u Sabaziju, ili Sabaotu, i ta imena se esto sa njim povezuju.
Sabazijske Misterije obavljane su nou, a ritual je ukljuivao prevlaenje ive zmije preko grudi kandidata. Kliment Aleksandrijski pie:
Zlatna zmija bila je simbol Sabazija, jer je to boanstvo predstavljalo godinje obnavljanje sveta putem solame energije. Jevreji su
pozajmili ime Sabaot iz tih Misterija i usvojili ga kao jedno od imena svog vrhovnog Boga. Tokom vremena, Sabazijske Misterije su pro15
122
D elo Sem juela Fejlsa D anlopa (SamMe/ Fales Durtlap, 1825-1905), am erikog pravnika, istoriara i pisca. (Nap. prev.)
16
123
Kliment za Misterije Kabira kae da su to svete Misterije o bratu kojeg su ubila njegova braa, a kabirska sm rf bio je jedan od
svetih simbola antike. Tako se alegorija o ubistvu Sopstva od strane
nesopstva ponavljala kroz religijski misticizam svih naroda. Filozofska smrt i filozofsko vaskrsenje su Male, odnosno, Velike Misterije.
Neobian detalj mita o umirnem bogu je Obeeni Covek. Najvaniji primer ove osobene koncepcije nalazi se u odinskim ritualima
gde se Odin vea na grane Svetskog Drveta gde visi devct noi, a
istorn prilikom probada sopstveno bedro svetim kopljem. Kao rezultat ove velike rtve, Odin, dok je obeen nad dubinama Niflhajma,
meditiranjem otkriva rune ili alfabet kojim e kasnije biti sauvani
zapisi njegovog naroda. Zbog ovog izvanrednog dogaaja, Odin je ponekad prikazan kako sedi na drvetu za veanje i postao je boanstvo
zatitnik svih onih koji su umrli od ome. Ezoterijski posmatrano, Obeeni ovek je ljudski duh koji visi sa neba na jednoj niti. Mudrost,
a ne smrt, je nagrada za to dobrovoljno rtvovanje tokom kojeg je ljudska dua, obeena nad svetom iluzija u mediticiji o njegovoj nestvarnosti, nagraena postizanjem samoostvarenja.
Iz razmatranja svih ovih drevnih i tajnih rituala postaje oigledno
da je tajna umirueg boga bila univerzalna meu prosvetljenim i
poklonikim kolama svetih uenja. Ta tajna ovekoveena je u hrianstvu u raspeu i smrti Bogooveka, Isusa Hrista. Tajni smisao
ove svetske tragedije i Univerzalnog Muenika mora biti ponovo otkriven ako hrianstvo eli da dosegne visine koje su dostigli pagani
u danirna svoje filozofske nadmoi. Mit o umiruem bogu je klju
kako za univerzalno tako i za pojedinano iskupljenje i obnavljanje,
a oni koji ne shvataju pravu prirodu ove vrhovne alegorije nemaju
privilegiju da se smatraju bilo mudrim bilo istinski religioznim.
124
Albcrt Cjalatin Mcki (Albert Gallatin M ackev, 1807 1881) - am eriki lekar
i mason, poznat kao autor vie knjiga i lanaka o slobodnom zidarstvu, naroito m asonskim zem ljinim oznakam a. (Nap. prev.)
125
IV O T I U E N JA
TOTA H E R M E S A T R IS M E G IS T O S A
Pretpostavke o Hermesovom identitetu * Izvitopereni hermetiki fragm enti # Totova knjiga * Poimander, Hermesova Vizija # Tajna Univerzalnog Uma # Sedam Upravitelja
Sveta
P retpostavke o
H e r m e s o v o m id e n t it e t u
127
128
Edvar Von I lajd Kinili (E d w a n l Vdughan ftv d e K enealv, 1819-1880) - irski advokat i pisac. N ajpoznatiji je po teolokom elu iz 1866. godine, Knjiga Boja: A p oka lipsa A dam a-O anesa ( The B ook o fG o d : the A pocalvpse
o f A dam -O annes). Njegovo delo Enoh, drugi B oji g lasnik (Enoch, the second m essenger o fG o d ) objavljeno je 1872. godine. (Nap. prev.)
'I'O'I', PSOGLAVI
Iz l.enoir4,
La Franche-Maconnerie
129
Iz Historia Deorum
I z v i t o p f .r e n i
Fatidicorum1
h e r m e t i k i fr a g m e n t i
James Camphell Bnnvn (1843 1910) - britanski hemiar, profesor opte hemije na Livcrpulskom univerzitetu. Pun naslov citiranog dela iz 1913. godine
je Istorija hemije: od najranijih vremena do danas (A Historv ofChemistrv:
From the Farliest Times Till the Fresent l)ay). (Nap. prev.)
130
Veoma retka knjiga iz 1675. godine, delo Pjera M usara (Pierre M ussanl ,
1627-1686), protestantskog propovednika rodenog u enevi, a preminulog u Londonu, koji je dokazivao d a je rim okatolika crkva izvedena iz paganizm a. (Nap. prev.)
131
Gr. <jToA.icrn)i; stolist, nazivan i tEp6aioX.O(; jerostol svetenika dunost koja se obino prevodi uvar stole (gr. aToX.rj, lat. stola) - trake
koju svetenici nose preko odede oko vrata (odgovara oraru ili epitrahilju
pravoslavnih svetenika), ili kao Onaj koji je iznad odorc . Ovo znaenje
je, meutim, strano sadraju Hermesovih knjiga koje su mu pripisane; on
je oigleno bio organizator cerem onija, naroito procesije. (Nap. prev.)
132
T o t o v a K N JIG A
vekovima su mudraci svih naroda i svih vera posredstvom tog ,,Puta, koji je, zarad iskupljenja oveanstva, usred mraka ustanovio
Hermes, dostizali besmrtnost.
IBISOGLAVI T O T
Iz Wilkinson,
Manners & Customs o f
the Ancient Egvptians
Nije sigumo da je boanstvo koje su Egipani zvali Tot bilo prvobitno Hermes, ali
su te dve linosti izm eane u jedno i sada ih je nem ogue razdvojiti. Tot je nazivan Gospodar Boanskih knjiga i Pisar
druine B ogova . O bino je prikazivan
sa telom oveka i glavom ibisa. Egzaktno sim boliko znaenje te ptice nikada
nije ustanovljeno. Paljiva analiza neobinog oblika ibisa - posebno njegove
glave i kljuna - trebalo bi da doncse prosvetljenje.
134
Naziv za skulpturu, koja se sastoji od glave, ponekad zajedno s torzom, smetenu na jednostavno, ali izdueno, esto pravougaono postolje, na kom e
su ponekad urezane m uke genitalije. Taj oblik skulpture se razvio u antikoj G rkoj, preuzeli su ga Rim ljani, a kasnije je obnovljen u doba renesanse. Prvobitno je herm a bila poprsje H erm esa, a potom i drugih bogova
i znam enitih ljudi. Herme su postavljane na vrata hram ova i kua, po raskrsnicam a, trgovim a i ulicam a. Videti ilustraciju P r i m e r i h e r m i , na strani
421, u okviru poglavlja K a m e n j f . , m e t a l i i d r a g u l j i . (Nap. prev.)
B oanski Pim ander, pod naslovom B oanski pastir, kod nas je objavljen u
prevodu sa engleskog jezik a Z vonim ira Baretia (M etaphysica, Beograd,
2006; edicija Svetionik). Poto M enli Hol re Pim ander u svom delu pie
na dva naina - kao P ym ander, kada govori o naslovu herm etikog spisa, a
kao P oim ander, kada se radi o drugoj knjizi tog spisa, odnosno, o imenu
Zm aja koji inicira Herm esa, ispotovali sm o autora i prim enili isti princip.
(Nap. prev.)
135
mlja i voda ostadoe ispod, nepokretni. Tako se vode Svetlosti odelie od voda tame, tc se od voda Svetlosti formirae gornji svetovi,
a od voda tame uobliie se donji svetovi. Zemlja i voda se potom
pomeae, postajui nerazdvojni, a Duhovna Re, koja se naziva Razum, premesti se na njihovu povrinu, uzrokujui beskrajan nemir.
Tada se ponovo zau glas Poimandera, ali se njegov oblik ne otkri: ,,Ja, Tvoj Bog, Svetlost sam i Um, koji behu pre no to je materija odvojena od duha i tama od Svetlosti. A Re koja se pojavi iz
tame poput plamenog stuba je Sin Boji, roen iz tajne Uma. Ime te
Rei je Razum. Razum je potomak Misli i Razum e odeliti Svetlost
od tame i uspostaviti Istinu usred voda. Shvati, o Hermese, i meditiraj duboko o tajni. To to u sebi vidi i uje nije od zemlje, ve
je Re ovaploenog Boga. Dakle, reeno je da Boanska Svetlost
boravi usred smrtne tame i da ih neznanje ne moe odeliti. Jeinstvo
Rei i Uma stvara tu misteriju zvanu ivot. Kao to se tama bez tebe ponovo sama deli, tako se slino deli i tama unutar tebe. Svetlost
i vatra koji se uzdiu su boanski ovek, koji se uspinje stazom Rei, a onaj koji ne uspeva da se uzdigne je smrtni ovek, koji ne moe
da uestvuje u besmrtnosti. Duboko ui o Umu i njegovoj misteriji,
jer tu lei tajna besmrtnosti.
Zmaj ponovo otkri svoj oblik Hermesu i dugo su jedan drugog
vrsto gledali, oi u oi, tako da Hermes uzdrhta pred pogledom Poimandera. Na Zmajevu Re nebesa se otvorie i nebrojene Svetlosne
Sile se prikazae, jedrei kroz Kosmos na krilima kuljajue vatre.
Hermes uglea duhove zvezda, nebesnike koji kontroliu univerzum
i sve Sile koje sijaju sjajem Jene Vatre - velianstvenosti Najvieg
Uma. Hermes je shvatio da mu je prizor koji je posmatrao otkriven
samo zato to je Poimander izgovorio Re. Re je bila Razum, a kroz
Razuni Rei prikazale su se nevidljive stvari. Boanski Um - Zmaj
-n astav i svoj govor:
Pre no to je oblikovan viljivi univerzum, uoblien je njegov
model. Taj rnodel je nazvan Arhetip i taj Arhetip bio je Vrhovni Um
davno pre no to je proces stvaranja otpoeo. Posmatrajui Arhetipove, Vrhovni Um posta zaljubljen u vlastite misli; tako je On,
uzevi Re kao moni malj, izdubio peine u prvobitnom prostoru i
uobliio sfere u arhetipskom kalupu, istovremeno sejui u novooblikovanim telima seme ivih stvari. Donja tama, primajui udarce
malja Rei, uobliena je u sreen univerzum. Elementi su podeljeni
137
na slojeve, a svaki proizvede iva stvorenja. Vrhovno Bie - Um muko i ensko, rodi Re; a Re, obeenu izmeu Svetlosti i tame,
dostavio je drugi jedan Um, nazvan Radnik, Majstor-Graditelj, ili
lzraiva Stvari.
Na taj nain je to ostvareno, o Hermese: Re, kreui se kao dah
kroz prostor, trenjem svog kretanja izazva Vatru. Vatra se, akle, zove Sin Stremljenja. Radnik je poput vihora proao kroz svemir, uzrokujui materiju da vibrira i sjaji od trenja. Sin Stremljenja je tako
oblikovao Sedam Upravitelja, Duhove Planeta, ije orbite ograniie
svet; Sedam upravitelja kontrolisali su svet tajanstvenom silom zvanom Sudbina, koju im je dao Ognjeni Radnik. Kada je Drugi Um
(Radnik) organizovao Haos, Re Boja odmah se uzignu iz svog
tamnovanja u materiji, ostavljajui elemente bez Razuma, smesti se
u sredini svemira i pokrenu tokove Nebeskih Sila. To e se nastaviti od beskrajnog poetka do beskrajnog svretka, jer poetak i svretak su na istom mestu i u istom stanju.
Potom, nadole okrenuti, nerazumni elementi rodie stvorenja bez
razuma. Materija ne moe da podari razum, jer razum se iz nje uzneo. Vazduh proizvede letee stvari, a voda one koje plivaju. Zemlja
zae udne etvoronoge i gmiue zveri, zmajeve, meovite demone
i groteskne monstrume. Tada Otac - Vrhovni Um - poto je Svetlost
i Zivot, po svom liku oblikova velianstvenog Univerzalnog oveka, ne zemaljskog oveka, ve nebeskog oveka, koji prebiva u Svetlosti Boga. Vrhovni Um voleo je oveka kojega je oblikovao i dade
mu kontrolu nad kreacijama i delima.
ovek, u elji da radi, podie Svoje boravite u sferu stvaranja i
primeti dela Svog brata - Drugog oveka - koji sedee na Vatrenom
Prstenu. Videvi postignua Ognjenog Radnika, On takoe poele
da pravi stvari, a Njegov Otac mu to dopusti. Sedam Upravitelja, u
ijim moima je uestvovao, obradovae se i svaki dade oveku deo
svoje sopstvene prirode.
ovek je eleo da prozre obim kruga i shvati tajnu Onoga koji
sedee na Venoj Vatri. Ve posedujui svu Mo, On se nagnu i proviri kroz sedam Harmonija i, probivi snagu krugova, lino naini
manifest za Prirodu koja se dole protezala. Gledajui u dubine, ovek se osmehnu, jer On vide senku nad zemljom i slinost ogledanu u vodama, a senka i slinost behu Njegovi odrazi. ovek se zaljubi u Svoju sopstvenu senku i poele da se u nju spusti. Istovremeno
138
G R K t O BI.IK
IIER M E S A
Iz Brvant, Mythology
Im c H crm cs j c izv ed en o iz
,,H erm , oblika rei CHiram,
Personifikovani U niverzalni
Z iv o tn i P rin c ip , g e n e ra ln o
predstavljan vatrom. Skandinavci su H erm esa oboavali
pod im enom Odin, T evtonci
kao Votana, a neki od orijentalnih naro d a kao B u du, ili
Foa. Postojc dve teorije o njegovoj sm rti. Prva tvrdi da je
H em ies preveden poput Enoha i onesen, a da nije umro,
pred Boga; druga kae da je
sahranjen u dolini Ebron i da
je ogrom no blago poloeno u
n jegov grob ne blago u obliku zlata, ve blago u obliku
knjiga i svetih uenja.
Egipani su oveanstvo porcdili sa stadom ovaca. Vrhovni i Nezamislivi Otac
bio je Pastir, a Herm es je bio ovarski pas. Poreklo ovarskog tapa sc u religijskom sim bolizm u m oe pratiti do egipatskih rituala. Pastirski tap je jedan
od tri skiptra Egipta i sim bolizuje to da su inicirani faraoni, na osnovu moi
koja lei u tom sim bolinom tapu, upravljali sudbinom svog naroda.
Otac svih stvari sastoji od ivota i Svetlosti, od ega jc ovek napravljend Ako, dakle, ovek spozna i razume prirodu ivota i Svetlosti, onda e prei u venost ivota i Svetlosti.
Hermes zatim upita o putu kojim mudri dostiu veni ivot, a Poimander nastavi: Neka se ovek zaodene oznakom Uma, razmisli i
spozna sebe, i snagom svog Uma neka se odvoji od svog ne-sopstva
i postane sluga Stvamosti.
Hermes zapita da li su svi Ijudi bili bez Uma, a Veliki Zmaj odvrati: Pazi ta govori, jer ja sam Um - Veiti uitelj. Ja sam Otac
Rei - Spasitelj svih ljudi - i u prirodi mudrih Re se otelovljuje.
Pomou Rei svet je spasen. Ja, Misao (Tot)n - Otac Rei, Um - priao sam samo ljudima koji su sveti i dobri, isti i milosrdni, i koji
ive pobono i u veri, i moje prisustvo im je nadahnue i pomo, jer
kada doem oni istog trena znaju sve stvari i oboavaju Oca Univerzuma. Pre no to takvi mudri i puni fdozofske misli umru, oni
naue da se odreknu svojih ula, spoznajui da su ona neprijatelji
njihove besmrtne due.
Neu dozvoliti zlim ulima da kontroliu tela onih koji me vole,
niti u dopustiti zlim emocijama i zlim mislima da u njih uu. Stojim kao portir ili uvar i odbijam zlo, titei mudre od njihove sopstvene nie prirode. Ali zlima, zavidnima i lakomima ja ne dolazim,
jer takvi ne mogu da shvate tajne Uma, te im, stoga, nisam dobrodoao. Ostavljam ih demonu osvete kojega prave u sopstvenim duama, jer zlo se svakodnevno poveava i mui oveka sve otrije, a
svako zlodelo dodaje se preanjim zlim delima sve dok, konano,
zlo ne uniti samo sebe. Kazna za elju je agonija neostvarenja.
Hermes je sagnuo glavu iz zahvalnosti Velikom Zmaju, koji ga
je tako mnogo pouio, i molio je da uje jo o naelu ljudske due.
Tako Poimander nastavi: ,,U trenutku smrti materijalno telo oveka
vraa se elementima iz kojih je dolo, a nevidljivi boanski ovek
se vraa izvoru iz kojeg je doao, odnosno u Osmu Sferu. Zlo prelazi u prebivalite demona, a ula, oseanja, cljc i telesne strasti se
vraaju svome izvoru, odnosno Sedmorici upravitelja, ije prirode
u niem oveku unitavaju, dok u nevidljivom, duhovnom oveku
daju ivot.
13
Na engleskom jeziku re misao (eng. thought) i ime Tot ( Thoth) isto se izgovaraju. (Nap. prev.)
140
141
ovim oprotajnim reima, Poimander, zraei nebeskim svetlom, nestade, pomeavi se s nebeskim silama. Podigavi oi ka nebesima,
Hermes blagoslovi Oca Svih Stvari i posveti svoj ivot slubi Velikoj Svetlosti.
Ovako je propovedao Hermes: 0 , ljudi na zemlji, Ijudi roeni i
spravljeni od elemenata, ali sa duhom Boanskog Coveka unutar
sebe, probudite se iz sna neznanja! Budite trezveni i promiijeni.
Shvatite da va dom nije na zemlji ve u Svetlosti. Zato se predajete smrti, kada imate mo da budete deo besmrtnosti? Pokajte se i
promenite svoj um. Napustite tamno svetlo i zauvek se odreknite pokvarenosti. Pripremite se za uspon kroz Sedam Prstenova i za spajanje vae due sa venom Svetlou.
Neki koji su ga uli ismejae ga, porugae se i odoe svojim putem, predajui se Drugoj Smrti od koje nema spasa. Ali dmgi, poloivi se pred Hermesovim stopalima, zamolie ga da ih naui Putu
Zivota. On ih podie neno, ne prihvatajui pohvale za sebe, i, sa
palicom u mci, krenu da poduava i vodi oveanstvo i da Ijudima
pokazuje kako mogu da se spasu. U svetovima ljudi, Hermes je posejao seme mudrosti i negovao je to seme Besmrtnim Vodama. I, na
kraju, doe vee njegovog ivota i, kako je bistrina zemaljske svetlosti poela da gasne, Hermes naredi svojim uenicima da sauvaju
njegovu doktrinu neoskmavljenu kroz sve vekove. Viziju Poimandera smestio je u spis u kojem svi ljudi koji ele besmrtnost mogu
pronai svoj put.
Na kraju svog izlaganja Vizije, Hermes je napisao:
S p av an je tela je trezv en a b u d n o st U m a i zatv aran je m ojih oiju o tk riv a istin sk u S v etlost. M o je u tan jc je isp u n jen o bujaju im
iv o to m i nad o m i p u n o jc b lag o stan ja. M oje rei su cvetovi plod o v a sa d rv eta m o je due. To je isk ren o o b jan jen je o n o g a to sam
p rim io od sv o g istin sk o g U m a, k o ji je P o im an d e r, V eliki Z m a j,
G o sp o d R ei, kroz k o jeg a m e jc B og n ad ah n u o Istinom . O d toga
d an a moj Um je uvek bio sa m nom i 11 m ojoj vlastitoj dui rodio je
R e; Re R azum a, a R azum m e iskupio. Z b o g toga, svom svojom
d u o m i svom sv o jo m sn ag o m h v alim B oga i b lag o siljam O ca, Ziv ot i S v etlo st, i B esk rajn o D obro.
Sveti je Bog, O tac svih stvari, Onaj koji je ste pre Prvog Poetka.
Sveti je B og, ija se v o lja o b a v lja i o stv a ru je N jeg o v im linim
M o im a, koje j e iz sam o g S ebe rodio.
143
Najvee rneu udima antike, neprevazieno dostignuima kasnijih arhitekata i graditelja, Velika piramida u Ciizi nemi je svedok
nepoznate civilizacije koja je, zavrivi svoj predodreeni vek, otila u zaborav. Reita u svojoj tiini, inspirativna u svojoj velianstvenosti, boanska u svojoj jednostavnosti, Velika piramida je zaista
propoved u kamenu. Njena veliina prevazilazi slabaan senzibilitet
oveka. U ivom pesku vremena ona stoji kao odgovarajui simbol
same venosti. Ko su bili prosvetljeni matematiari koji su isplanirali njene delove i dimenzije, majstori-zanatlije koji su nadgledali njenu izgradnju, veti um enici koji su uklopili njene kamene
blokove?
Najraniji i najpoznatiji izvetaj o gradnji Velike piramide dao je
veoma potovan, ali pomalo matovit istoriar, Herodot.
O va piram ida je sagraena kao stepenice, koje neki zovu i skaline ili b asam ci. K ad su izgradili prvi basam ak , dizali su sa zem lje
ostalo k am en je p o m o u je d n e sprave, n ain jen e od istesan ih kratkih greda, na step en icu iznad ovog. K ad su p o d ig li kam en na prvu
step en icu , stav ljali su ga na rtigu spravu, koja je stajala na prvoj
stepenici, i vukli ga na d ru g u step en ieu , pa o p et n a d m g u spravu, i
tak o red o m ; b ilo je o n o lik o s p ra v a k o lik o i ste p e n ic a . A b ila je i
144
145
Mada je njegov izvetaj krajnje koloristian, otac istorije je oigledno, mislivi da za to ima dovoljno razloga, smislio varljivu priu
kako bi prikrio pravo poreklo i svrhu Velike piramide. To je samo
jedno od nekoliko mesta u njegovim spisima koje promiljenog itaoca navodi da posumnja kako je i sam Herodot bio inicijat tajnih
kola i zbog toga duan da tajne drevnih redova ouva nenaruene.
Teorija koju je razvio Herodot, a kojaje danas opte prihvaena, da
je Velika piramida grobnica faraona Keopsa, nedokaziva je. Zapravo, ni Maneton, ni Eratosten, ni Diodor Sikul se ne slau sa Herodotom - kao ni meusobno - po pitanju imena graditelja ove vrhunske
graevine. Pogrebna zasvoena odaja, koja je, prema Lepsijusovom2
zakonu o konstrukciji Piramide, trebalo da bude gotova u isto vreme
kad i monument, ako ne ranijc, nikada nije zavrena. Nema okaza
da su graevinu poigli Egipani, jer u potpunosti nedostaju detaljne rezbarije kojima su pogrebne odaje egipatskih kraljeva gotovo
bez izuzetka ukraene, a nema ni bilo kog od elemenata njihove arhitekture ili dekoracije, kao to su natpisi, kipovi, kartui, slike i druge osobene odlike dinastike pogrebne umetnosti. Jedini hijeroglifi
1
146
koji se mogu pronai unutar Piramide su nekoliko znakova graditelja zapeaenih u odajama izgradnje, koje je prvi otvorio Hauard
Vajz3. Oni su oigledno prvo bili naslikani na kamenu, pa zatim postavljeni na svoje mesto, na ta ukazuju brojni sluajevi u kojinia
su oznake obmute ili izobliene usled povezivanja blokova. Iako su
egiptolozi pokuali da identifikuju grube mrlje boje kao kartue Keopsa, gotovo je nezamislivo da bi ovaj ambiciozni vladar dopustio
da njegovo kraljevsko ime pretrpi takve uvrede. Kao to najeminentniji autoriteti za ovu temu jo uvek nisu sigurni koje je pravo
znaenje tih sirovih oznaka, ma kakav dokaz da postoji o tome da
je graevina podignuta tokom etvrte dinastije sigurno je prekriven
morskim koljkama u osnovi Piramide, to gospodin Blebetalo
smatra dokazom da je ona podignuta pre potopa - teorija koju je
potvrdila mnogo zloupotrebljavana arapska tradicija. Jedan arapski
istoriar izjavio je da su Piramidu izgradili egipatski mudraci kao
sklonite od poplave, dok ju je drugi proglasio za riznicu monog
prepotopskog kralja Sedada Ben Ada. Tabla sa hijeroglifima nad
ulazom, za koju sluajni posmatra moe pomisliti da nudi reenje
misterije, naalost ne see dalje od 1843. godine, kada ju je isklesao dr Lepsijus u ast pmskog kralja.
Kalif A1 Mamun, uveni potomak Proroka, nadahnut priama o
ogromnom blagu zapeaenom u njenim dubinama, otputovao jc sa
velikom silom radnika 820. godine u Kairo da otvori monu Piramidu.
Kada je kalif A1 Mamun prvi put pristupio podnoju Stene vekova
i zagledao se u njenu glatku, blistavu povrinu, mete emocija je,
bez sumnje, ophrvao njegovu duu. Oblono kamenje mora da je u
vreme njegove posete bilo na svom mestu, jer kalif nije mogao da
pronae bilo kakvu naznaku ulaza - suprotstavile su mu se etiri savreno glatke povrine. Sledei maglovite glasine, uputio je svoje
pratioce da rade na sevemoj strani Piramide, rekavi im da seku i kleu dok neto ne pronau. Za muslimane, sa njihovim prostim omima i siretom, bio je herkulijanski poduhvat da naprave tunel od
itavih stotinu stopa4 kroz krenjak. Mnogo puta bili su na korak od
Herodotova istorija I, M atica srpska, Novi Sa, 1980, str. 169. Prevod sa
starogrkog M ilan A rseni. (Nap. prev.)
Karl Rihard Lepsijus [Karl ( Carl) Richard Lepsiits, 1810 -1884] - pruski
egiptolog (jedan od osnivaa egiptologije) i lingvist, pionir savrem ene arheologije. (Nap. prcv.)
General-major ser Riard Viljem Hauvard Vajz (Sir Richard William Hovvard
Vyse, 1784-1853) - britanski general-m ajor, antropolog, arhcolog i egiptolog, istraiva Velike piram ide u Gizi.
TAJNA U E N J A S V I H EPOHA
pobune, ali kalifova re bila je zakon, a nada da e stei veliko bogatstvo ih je ohrabrivala.
Najzad, ba pre no to je prevladalo obeshrabrenje, sudbina im je
pritekla u pomo. Unutar zida, u blizini zaposlenih i nezadovoljnih
Arapa, zau se kako pada veliki kamen. Gurajui sa obnovljenim
entuzijazmom u pravcu zvuka, oni konano provalie u prolaz koji
se sputao u podzemnu odaju. Potom su isklesali put oko velike kamene reetke, koja je pala u takav poloaj da im je onemoguavala
prolaz, i napadali su i uklanjali, jedan za drugim, granitne zapuae
koji ve neko vreme behu nastavljali da klize niz prolaz to je vodio
iz gomje Kraljiine odaje.
Konano vie nije bilo blokova koji se sputaju i put je bio ist za
Prorokove sledbenike. Ali gde je bilo blago? Raspomamljeni radnici
hitali su iz sobe u sobu uzalud tragajui za plenom. Nezadovoljstvo
muslimana dostiglo je tako visok nivo da je kalif A1 Mamun - koji
bee nasledio mnogo od mudrosti svog slavnog oca, kalifa A1 Raida - poslao u Bagdada po novac i organizovao da on bude tajno zakopan blizu ulaza u Piramidu. Zatim je naredio svojim ljudima da
kopaju na tom mestu i ogromna je bila njihova radost kada su otkrili
blago, pri emu su bili duboko impresionirani mudrou prepotopskog vladara koji je paljivo proraunao njihove plate i osmislio da
u njihovu korist bude zakopan taan iznos!
K alif se onda vratio u grad svojih otaca, a Velika piramida ostavljena je na miiost i nemilost nastupajuih generacija. U devetom
veku su sunani zraci koji su udarali u visoko uglaane povrine prvobitnog oblonog kamenja inili da svaka strana Piramide izgleda
kao bljetavi trougao svetlosti. Od tog vremena, svi osim dva od tih
oblonih kamenova su nestali. Nakon istrage su pronaeni, ali prekrojeni i sa preraenom povrinom, u ziovima muhamedanskih damija i palata u raznim delovima Kaira i okoline.
P O B L E M I S P IR A M I D O M
Vreme jo moe dokazati da su gomje odaje Piramide bile zapeaena tajna pre no to je osnovano egipatsko carstvo. U podzemnim
odajama, meutim, nalaze se oznake koje ukazuju na to da su tamo
bili primljeni Rimljani. U svetlu tajne filozofije egipatskih inicijata,
V. V. Harmon (W. W. Harmon), serijom krajnje sloenih, pa ipak egzaktnih matematikih prorauna, odreuje da je prva ceremonija Piramide izvedena pre 68.890 godina; povod je bio prvi zrak koji je
zvezda Vega poslala niz sputajui prolaz u ponor. Stvama izgradnja
Piramide izvedena je u periodu od deset do petnaest godina neposredno pre tog datuma.
Iako e ovakve cifre bez sumnje izazvati posmeh savremenih
egiptologa, one su zasnovane na iscrpnoj studiji o principima sideralne mehanike koju su inicirani graditelji Piramide uneli u njenu
struktum. Ako je oblono kamenje bilo postavljeno poetkom devetog veka, takozvane erozivne oznake na povrini nisu nastale od vode. I teorija da je so na unutranjem kamenju Piramide dokaz o tome
da je graevinu nekad potopilo more, takoe je oslabljena naunom
injenicom da je ta vrsta kamenja podlona izluivanju soli. Mada
je mogue da je graevina, tokom vie hiljada godina od kada je podignuta, bila potopljena, barem delom, izvedeni dokazi u ovom momentu o tome ne pruaju konaan odgovor.
itava Velika piramida izgraena je od krenjaka i granita, dve vrste stena koje su kombinovane na jedinstven i izrazit nain. Kamenje je uklopljeno sa najveom preciznou, a cement koji je korien
5
148
149
VER T IK A L N I PR E S E K
V E L IK E PIR A M ID E
Iz Smvth. Life and W'ork at the Great Pvramid
Velika piram ida nalazi se na krenjakoj visoravni ije je podnoje, prema drevnoj istoriji, nekada plavio Nil, obezbeujui tako nain da se veliki blokovi
upotrebe u njegovoj izgradnji. Pod pretpostavkom da se zavrni kam en nalazi
151
152
Postoji izuzetna nia u sevemom zidu Kraljiine odaje, koju muhamedanski vodii slatkoreivo proglaavaju za svetilite. Opti oblik ove nie, meutim, sa zidovima koji se meusobno pribliavaju
nizom preklapanja, poput onih u Velikoj galeriji, ukazuju da je prvobitno bila namenjena za prolaz. Napori da se istrai ova nia bili
su neploni, ali gospoin Dipre veruje da postoji ulaz kroz koji su
- ako bunar nije postojao u to vreme radnici izali iz Piramide poto su ispustili kamene epove u uzlaznu galeriju.
Biblijski uenjaci su dodali brojne najneverovatnije koncepcije o
Velikoj piramidi. Ovo drevno zdanje poistoveivali su sa Josifovim
ambarom (uprkos beznadeno neodgovarajueg kapaciteta), sa grobom pripremljenim za nesrenog faraona iz Knjige izlaska, koji tamo nije mogao biti sahranjen jer njegovo telo nikada nije izvaeno
iz Crvenog mora i, konano, sa venom potvrdom nepogreivosti brojnih proroanstva iz Autorizovane verzije!
S fin g a
Iako je Velika piramida, kako je pokazao Ignjacijus Doneli, nainjena na osnovu prepotopskog tipa arhitekture iji primeri se mogu
pronai u gotovo svakom delu sveta, Sfinga (Hu) je tipino egipatska. Stela izmeu njenih apa formulie Sfingu kao prikaz Boga Sunca, Harmakisa, koji je oigledno napravljen nalik na faraona tokom
153
ije vladavine je isklesan. Statuu je obnovio i potpuno iskopao Tutmes IV, kao rezultat vizije u kojoj mu se bog prikazao i predstavio
pritisnut teinom peska oko svog tela. Slomljena brada Sfinge pronaena je tokom iskopavanja izmeu prednjih apa. Stepenice koje
vode do Sftnge, kao i hram i oltar izmeu apa, mnogo su kasniji dodaci, verovamo rimski, jer je poznato da su Rimljani rekonstruisali
mnoge egipatske antikvitete. Plitko ulegnue na vrhu glave, za koje
se nekad mislilo da je kraj zatvorenog prolaza koji vodi od Sfinge
do Velike piramide, bilo je namenjeno samo da dri eir koji sada
nedostaje.
E D I P I SFIN GA
Iz Levi, Les Mysteres de la Kahatle
154
Pol Kristijan (pseudonim ana Batiste Pitoa) [Paitl Christian (Jean Baptiste
Pitois ), 1811 1877] - francuski n ovinar i pisac, prouavalac okultizm a;
je d an od n ajv eih au to riteta za tarot. G lav n o delo mu je Istorija magije
(Histoire de la Magie). (Nap. prcv.)
Misli se na arla Fransoa Djupia (videti napom enu 23 na strani 71) i odeljak
Traite des Mvsteres u delu Poreklo svih kultova. ili univerzalna religija
155
relativno neznatni, kao i oni unutar tela objekta, koji zauzimaju manje od hiljadu estotog dela zapremine Piramide.
Sftnga je, bez sumnje, na podstrek svetenstva, bila podignuta u
simboiine svrhe. Teorije da je ureus na njenom elu prvobitno bio
kazaljka ogromnog sunanog sata i da su i Piramida i Sfinga korieni za merenje vremena, godinjih doba i precesije ravnodnevica
su genijalne, aii nedovoljno ubedljive. Ako je ovo veliko stvorenje
podignuto da bi se unitio drevni prolaz u podzemni hratn ispod Piramide, njegov simbolizam bi bio najprikladniji. U poreenju sa poraavajuom veliinom i dostojanstvenou Velike piramide, Sfinga
je gotovo beznaajna. Njeno oteeno lice, na kojem se jo uvek mogu videti tragovi crvene boje kojom je figura prvobitno bila obojena,
unakaeno je do neprepoznavanja. Nos joj je odlomio fanatini muhamedanac, kako sledbenici Proroka ne bi bili zavedeni u idolatriju.
Sama priroda njene konstrukcije i sadanje popravke neophodne da
bi se spreilo otpadanje glave, ukazuju na to da ona ne bi mogla preiveti velike periode vremena protekle od podizanja Piramide.
Za Egipane je Sfinga bila simbol snage i inteligencije. Predstavljena je kao androgina kako bi oznaila da su oni za inicijate i bogove smatrali da uestvuju kako u pozitivnim tako i u negativnim
stvaralakim silama. Derald M esi12 pie:
O v o je tajna Sfinge. O rto o k sn a eg ip atsk a sfinga je m uko nap red , a e n sk o p o zad i. T akva je i slik a S eta -T ifo n a, m o d el ro g a i
repa, m u k o nap red , en sk o p ozadi. F araoni, koji su pozadi nosili
lavlji ili kravlji rep, bili su m uko naprcd, ensko pozai. Poput Bogova, ukljuili su d v o jn u u k u p n o st B ia u je d n u osobu, ro en u od
M ajke, ali kao D ete v o p o ln u .
(Origine des tous les cultes: ou, Religion universelle, 1795), a ne na autora dela Traite des Mvsteres, sv. Ilarija Piktavijskog (Hilarius Pictaviensis ,
c. 315 -367), teologa i crkvenog uitelja, episkopa u Piktaviji u Galiji (danas P oatje u F rancuskoj), koji se ponekad naziva i A rijevski eki (lat.
Malleus Arianontm) ili Zapadni A tanasije (Athanasius). (Prim. prev.)
10 Rohert Ballard (1839 1912) britanski elezniki inenjer, sa irokim poljem interesovanja van svoje struke. U Njujorku i Londonu objavio je knjigu
Veina istraivaa ismevala je Sfingu, a da se ak nije ni udostojila da istrai velikog diva, i usmerila je svoju panju na neodoljiviju
mistcriju Piramide.
156
12
157
M lS T E R IJ E PlR A M ID E
Uobiajeno je da se re piramida izvodi od Ttup, vatra, ime se oznaava da je ona simboliko predstavljanje Jednog Boanstvenog Plamena, ivota svakog stvorenja. Don Tejlor veruje da re piramida
znai mera penice, dok D. Pjaci Smit favorizuje koptsko znaenje podela na deset. Inicijati starina prihvatili su oblik piramide
kao idealan simbol kako za tajnu doktrinu tako i za institucije ustanovljene za njeno irenje. I piram ida i humke su arhetipovi Svete
Planine, ili Bojeg Visokog Mesta, za koje se verovalo da se nalazi
u ,,sreditu zemlje. Don P. Landi dovodi Veliku piramidu u vezu
sa fabuloznim Olimpom i pretpostavlja da njeni podzemni prolazi
odgovaraju vijugavim sporednim putevima Hada.
Kvadratna osnova piramide je stalni posetnik da je Kua Mudrosti vrsto osnovana na Prirodi i njenim nepromenljivim zakonima.
Albert Pajk pie:
G nostici su tvrdili da itava graevina njihove nauke lei na kvadratu iji uglovi su bili Uiyri, tiina, BoOo;, dubina, Nor>;, inteligencija, i AA.r|0eia, istin a.
(V ideti M oral i dogm a)
Strane Velike piramide okrenute su ka etiri glavna ugla, koji, prema Elifasu Leviju, oznaavaju ekstreme toplote i hladnoe (juga i severa) i ekstreme svetla i tame (istoka i zapada). Dalje, osnova Piramide
predstavlja etiri materijalna elementa ili supstance ijom kombinacijom je formirano etvorostruko telo oveka. Sa svake stranice kvadrata uzdie se trougao, simbolizujui trostruko boansko bie ustolieno unutar svakog etvorstva materijalne prirode. Ako se svaka
osnovna linija uzme kao kvadrat iz kojeg se uzdie trostruka duhovna mo, onda zbir linija sve etiri strane (12) i etiri hipotetika kvadrata (16), koji konstituiu osnovu, iznosi 28, to je sveti broj nieg
sveta. Ako se tome dodaju tri sedmerostrukosti koje konstituiu sunce (21), dobija se 49, to je 7 na kvadrat i broj univerzuma.
Dvanaest znakova zodijaka, kao Upravitelji donjih svetova, simbolizovani su sa dvanaest stranica etiri trougla - lica Piramide. U
158
160
Lat. (ponekad opus m agnum ) - veliko delo, termin koji se koristi u hermeti/.mu i alhem iji, pa otuda i u nekim okultistikim tradicijam a i religijam a,
kao to je Telema. Tcrmin je poreklom iz srednjovekovne evropske alhe-
mijske tradicije i odnosi sc na uspeno dovrcnje transm utacije baznc supstance u zlato, ili na stvaranje kam ena mudrosti. K oricn jc kao m etafora
za spiritualnu transm utaciju u herm etikoj tradiciji. (Nap. prev.)
161
TAJNAUENJASVIH
epoha
propast, tugu, sebinost, poudu i gramzivost, a jedna tajna daje ivot, svetlost i istinu. Doi e vreme kada e tajna mudrost ponovo
biti dominantna religijska i filozofska tenja sveta. Taj dan e nastupiti kada se oglasi propast dogme. Velika teoloka vavilonska kula,
sa svojom zbrkom meu jezicima, izgraena je od cigala od blata i s
malterom od mulja. Iz hladnog pepela beivotnih vera, meutim, uzdii
e se, poput feniksa, drevne Misterije. Nijedna dmga institucija nije
tako potpuno zaovoljila religijske aspiracije oveanstva, jer od kad
su razorene Misterije nikada nije bilo religijskog propisa sa kojim bi
se Platon saglasio. Razotkrivanje ovekove duhovne prirode egzaktna je nauka koliko i astronomija, medicina ili jurisprudencija. Da bi
se to postiglo religije su prvobitno i ustanovljene, a iz religija su nastale nauka, filozofija i logika, kao metodi pomou kojih taj boanski
cilj moe biti ostvaren.
Umimi Bog ponovo e ustati! Tajna soba u Kui skrivenih mesta bie opet otkrivena. Piramida e ponovo stajati kao idealan simbol jednodunosti, nadahnua, aspiracije, vaskrsenja i regeneracije.
Kako pesak vremena bude zatrpavao civilizaciju za civilizacijom, Piramida e ostati Vidljivi zavet izmeu Vene Mudrosti i sveta. Moda
e doi vreme kada e se pojanje prosvetljenih ponovo uti u drevnim prolazima, a Uitelj iz Tajne Kue ekae na Nemom Mestu
dolazak oveka koji e, odbacujui zablude dogme i principa, tragati samo za Istinom i nee se zadovoljiti ni njenom zamenom ni falsifikatom.
162
IZIDA, D E V IC A SVETA
Posebno je odgovarajue da se studija hermetike simbolike zapone raspravom o simbolima i atributima saiske Izide. Izida iz Saisa
poznata je po natpisu koji se pojavio na proelju njenog hrama u tom
gradu: ,,Ja, Izida, sve sam to je hilo, to jeste i to e biti; nijedan smrtni Covek nikada me nije razotkrio.
Plutarh tvrdi da su mnogi antiki autori verovali kako je ta boginja bila Hermesova erka; drugi su miljenja da je bila Prometejevo
dete. Oba ova poluboga bili su poznati po svojoj boanskoj mudrosti. Nije neverovatno da je njena slinost sa njima samo alegorijska.
Po Plutarhu lme Izida u prevodu znai mudrost. Godfri Higins, u
svojoj Anakalipsi, izvodi ime Izida iz hebrejskog 37U/\ Iso, i grkog
^ooco, sauvati. Neki autoriteti, meutim, na primer Riard Pejn Najt
(kao to navodi u delu Simboliki je zik antike umetnosti i mitologije), veruje da je ta re sevemjakog porekla, mogue skandinavska
ili gotska. U tim jezicim a se to ime izgovara Isa, i znai led, ili vodu u najpasivnijem, kristalizovanom, negativnom stanju.
Ovo egipatsko boanstvo se pod mnogo imena pojavljuje kao princip prirodne plodnosti kod skoro svih religija drevnog sveta. Bila je
poznata kao boginja sa deset hiljada imena, a hrianstvo ju je metamorfoziralo u Devicu Mariju, je rje Izida, prema legenamim izvetajima, iako je rodila sva iva bia - meu kojima je glavno Sunce
- i dalje ostala devica.
163
Apulej, u jedanaestoj knjizi Zlatnog magarca, boginji, u vezi njenih moi i atributa, pripisuje sledeu izjavu:
E vo, (...) d irn u ta tvojim m o litv am a dolazim ti ja , m ajk a itave
prirode, v lad ark a svih clem en ata, poetak i prvo stv o rcn je vekova,
n a jv ia od b o g in ja , k ra ljic a M ana, p rv a od n eb e sk ih b o g o v a, i u
m eni su sjedinjeni likovi svih b o g o v a i boginja. Ja sv o jo m voljom
upravljam sjajnim vrhovim a neba, blagotvom im dahom m ora i oajnom tiinom podzem lja. Ja sam je d in o b o an stv o i itav m e svet
o b o a v a na m n o g e n a in e , raz n im o b re d im a i p o d ra z n im im enim a. F rig ijci, koji su od svih Ijudi prvi bili ro en i, n a z iv a ju m e
M ajkom bo g o v a, bog in jo m P esinunta; starose eo ci A tinjani im enu ju m e K ck ro p sk o m M inervom ; stanovnici K ipra koji se k u p a u
m oru zo v u m e pafskom V enerom ; K riani koji nose strelc, diktinsk o m D ija n o m ; S ic ilija n c i sa tri je z ik a , stig ijsk o m P ro z e rp in o m ;
stan o v n ici stare F.lcuzine zovu m e A ktejskom C ercro m ; neki m e
zo v u Ju n o n o m , neki B elonom , je d n i H ekatom , drugi R am n u zijo m .
A E tiopljani k oje sunce o sv e tlja v a svojim prv im p lo d o n o sn im zracim a pri ra an ju , a p o slednjim zracim a kad se n ag in je ka zapadu,
i E gipani koji se istiu svojom drev n o m nauk o m , o b o av aju m e
u z o b red e k oji mi n ajv ie p rip a d a ju i n az iv a ju m c m o jim p rav im
im enom , IzidaA '
Le Plonon2 veruje da je egipatski mit o Izidi imao istorijsku osnovu meu Majama u Centralnoj Americi, gde je ta boginja bila poznata kao kraljica Moo. U princu Kohu isti autor pronalazi parnjaka
Ozirisu, Izidinom bratu-muu. Prema Le Plononovoj teoriji civilizacija Maja bila je daleko drevnija od egipatske. Posle smrti princa
Koha, njegova udovica, kraljica Moo, beei da bi izbegla gnev njegovih ubica, zatraila je utoite meu majanskim kolonistima u Egiptu, gde je prihvaena kao njihova kraljica i dobila ime Izida. Mada
je Le Plonon moda u pravu, mogua istorijska kraljica tone u nevanost u poreenju sa alegorijskom, simbolikom Svetskom Devicom,
1
O gist Le Plonon (Augustus Le Plongeon , 18251908) francusko-britansko-ameriki pisac, okultist, lekar, fotograf, arheolog-amater, jedan od pionira
u prouavanju pretkolum bovskih civilizacija Amerike, naroito civilizacije
M aja na severu poluostrva Jukatan. (Nap. prev.)
164
IZIDA, NEBESKA K R A I J I C A
Iz Mosaize Historie
der Hehreetm se Kerke
Prema Sekstu Empiriku, Trojanski rat je voen zbog statue boginje meseca. Za tu lunamu Jelenu, a ne za enu, Grci i Trojanci borili
su se pred kapijama Troje.
Nekoliko autora pokualo je da dokae da su Izida, Oziris, Tifon,
Neftis i Aroueris (Tot, ili Merkur) bili unuad velikog jevrejskog patrijarha Noja, po njegovom sinu Hamu. Meutim, poto je pria o
Noju i njegovoj arki kosmika alegorija o ponovnom naseljavanju
planeta na poetku svakog perioda sveta, to samo ini manje verovatnim da se radi o istorijskim linostima. Prema Robertu Fladu,
3
165
166
168
otelovljeni su u Sfingi, koja je sauvala svoje tajne od stotinu generacija tragalaca. Misterije hermetizma, velike duhovne istine od sveta skrivene ncukou sveta i kljueve tajne doktrine drevnih filozofa
simbolizovala je Devica Izida. Prekrivena velom od glave do pete,
otkrivala je svoju mudrost samo proverenoj i iniciranoj nekolieini,
koja je zasluila pravo da stupi u njeno sveto prisustvo, strgne sa
velom pokrivene figure Prirode njen pokrov nejasnosti i stane licem
u lice sa Boanskom Stvarnou.
Objanjenja simbola data na ovim stranicama, naroito za Devicu Izidu, zasnivaju se (osim ako nije drugaijc naznaeno) na izboru
iz slobodnog prevoda etvrte knjige Bihlioteke hermetikih filozofa
(Bihtiotec/ue des l /u/osophes Hermetitjues), naslovljene Hennetiko
znaenje simho/a i atrihuta Izii/e ( Ihe Hermetical Signification of
the Svmhols a n d . \ttnhutes oflsis), uz interpolacije sastavljaa, kako
bi se leksl naglasio i ra/jasnio.
Slaiue l/ide bile su ukraene suncem, mesecom i zvezdama, kao i
bii)11n111 simbolima koji se odnose na zemlju, nad kojima se verovalo
da l/ida upravlja (kao personifikovani duh uvar Prirode). Pronaeno )c nekoliko slika boginje na kojima su obeleja njenog dostojanstva i poloaja jo uvek ostali netaknuti. Prema drevnim filozofima,
ona je oliavala Univerzalnu Prirodu, majku svega stvorenog. Boanstvo je uglavnom bilo predstavljano kao polunaga ena, esto trudna, ponekad delimino pokrivena tunikom zelene ili crne boje, ili
proaranom u etiri razliite nijanse - crnoj, beloj utoj i crvenoj.
Ovako je opisuje Apulej:
B u jn a i d u g a k a kosa sp u tala se u b lag im k o v rd am a niz boanski v rat i b lago lep rala o k o n jega. N a tem en u je stajao nepravilan venac isplcten od m n o g o b ro jn o g cvea. Iznad ela, u sredini,
bila je okrugla ploa nalik na oglealo, ili, boljc rei, na m escc i ona
je irila neku bledu svetlost, a sa obe stranc vile su se dve zm ije uzd ig n u tih g lav a, dok se iznad njih, k ao kod C ererc, sav ijalo klasje.
N jcna tunika, koja se prelivala u m nogim bojam a, bila je od najfinijeg platn a; as je bila bela kao dan, as u ta kao afran o v evet,
as crvena kao plam en. Ali to je iznad svega zasenjivalo m oje oi,
b io je crni o g rta koji se b listao u sv o jc in crn ilu : on je o b av ijao
itavo telo i ispod dcsne rukc p re la z io je preko levog ram ena. Tu je
njegov kraj padao slobodno, stvarajui jedan vor, pa se u n aborim a
sp u tao do zcm lje, a rese na kraju d iv n o su se leprale n a vetm .
169
170
Zmija koja grize vlastiti rep, upletena u maslinovo lie na njenoj glavi, oznaava da je pozlaena sladunjavost ukaljana otrovom
zemaljske iskvarenosti koja je okruuje i da je na sedam planetamih
171
cirkulacija ili proienja, nazvanih letei orlovi (alhemijska terminologija), obaveza da je suzbiju i proiste, ne bi li je uinili lekovitim srestvonr za obnovu zdravlja. (Ovde se emanacije sunca
prepoznaju kao lek za Ijudske bolesti.) Sedam planetarnih cirkulacija
predstavljeno je ophodom u masonskoj loi, obilaskom jevrejskih
svetenika sedam puta oko zidina Jerihona i muslimanskih svetenika sedam puta oko Kabe u Meki. Iz zlatne krune tre tri roga izobiIja, oznaavajui obilje darova Prirode proisteklih iz jednog korena
koji je nebeskog porekla (Izidina glava).
U ovom liku su paganski prirodnjaci predstavili vitalne sile tri
kraljevstva i porodice prirodnih minerala, biljaka i ivotinja ovoga
sveta (pri emu je ovek smatran za ivotinju). Na jednom uvu bio
joj je mesec, a na drugom sunce, da bi se ukazalo kako su ovo dvoje
ujedno izvrioci dela i oni na kojima jc delo izvreno, ili oinski i
majinski principi svih prirodnih objekata, a da Izida, ili Priroda, koristi ova dva svetlea tela da prenese svoje moi itavom carstvu ivotinja, biljaka i minerala. Na poledini njenog vrata bili su simboli
planeta i zodijaki znaci koji pomau planetama 11 njihovim funkcijama. To je znailo da su nebeski uticaji usmeravaii naela i seme
svih stvari, jer su bili upravitelji svih ovosvetskih tela, koja su preoblikovali u male svetove nainjene po ugledu na vei univerzum.
Izida u desnoj ruci dri mali jedrenjak kojem jc jarbol vreteno
preslice. Sa vrha jarbola tri vr za vodu s drkom u obliku zmije
nadute od otrova. To ukazuje da Izida usmerava lau ivota, punu
nevolja i patnji, po burnom okeanu Vremena. Vreteno simbolizuje injcnicu da ona obre i prcseca nit ivota. Ti simboli daljc znae da
Izida obiluje vlanou, pomou koje neguje sva prirodna tela i titi
ih od vreline sunca, vlaei ih hranljivom vlagom iz atmosfere. Vlaga podrava vegetaciju, ali ova suptilna vlanost (eter ivota) uvek je
manje-vie okuena nekim otrovom proisteklim iz kvarenja ili truIjenja. Ona se mora proistiti dovoenjem u dodir sa nevidljivom,
proiujuom vatrom Prirode. Ta vatra je rastvara, usavrava i revitalizira, kako bi vlanost mogla postati univerzalni lek koji lei i
obnavlja sva tela u Prirodi.
Zmija zbacuje svoju kou jednom godinje i tako se obnavlja (simbol vaskrsenja duhovnog ivota iz materijalne prirode). Ta obnova
zemlje odvija se svakog prolea, kada se ivotvorni duh sunca vraa
u zemlje severne hemistere.
172
173
koja je ovekoveena u sazveu Virgo, gde je Svetska Majka smetena sa zmijom pod svojim stopalom i sa krunom zvezda na glavi. U rukama nosi snop ita, a ponekad i mladog Boga Sunca.
Statua Izide bila je smetena na postolje od tamnog kamena, ukraeno ovnujskim glavama. Njena stopala gazila su mnotvo otrovnih
gmizavaca. To ukazuje da Priroda ima mo da svu ru oslobodi kiseline i slanosti i da prevlada sve neistoe iz zemaljske iskvarenosti
koja je prionula uz tela. Ovnujske glave ukazuju da je najpovoljnije vreme za stvaranje ivota tokom perioda u kojem sunce prolazi
kroz znak Arijes. Zmije pod njenim stopalom ukazuju da je Priroda
sklona da zatiti ivot i da izlei bolest izbacivanjem neistoa i iskvarenosti.
U tom smislu su potvreni aksiomi poznati antikim fdozofima,
i to:
Priroda sadri Prirou,
Priroda se raduje po sopstvenoj prirodi,
Priroda savladava Prirodu,
Prirode ne moe hiti izmenjena, osim u sopstvenoj prirodi.
Dakle, u kontemplaciji o Izidinoj statui ne smemo izgubiti iz vida okultni smisao njenih alegorija; u suprotnom Devica ostaje neobjanjiva enigma.
Od zlatnog prstena na njenoj levoj ruci sputa se uzica na ijem
kraju je obeena duboka kutija napunjena plamteim eravicama i
tamjanom. Izida, ili personifikovana Priroda, nosi sa sobom svetu
vatru, koju su, u posebnom hramu, pune vere, uvale i odravale
joj plamen vestalske device. Ta vatra je istinska, besmrtna vatra Prirode - eterina, esencijalna, tvorac ivota. Neistrono ulje, balsam
ivota, koji su toliko hvalili mudraci i tako esto spominjali u spisima, u mnogo sluajeva je simbolizovan kao gorivo te besmrtne
vatre.
Sa desne mke lika takoe se sputa nit, a na njenom kraju privrene su terazije, da oznae tanost merila i mera Prirode. Izida je esto predstavljana kao simbol Pravde, jer je Priroda veno dosledna.
Devica Sveta je ponekad prikazana kako stoji izmeu dva velika
stuba - Jahina i Voasa slobodnog zidarstva - simboliui injenicu
da Priroda produktivnost postie pomou polariteta. Kao personifi174
I ( , Il'ATSKA B O G O R O D IC A
1/
l/itla je prikazana sa sinom Horusom u namju. O km njenaje lunarnom sterom ukraenom ovnujskim
i b ikovskim rogovim a. O rus, ili
I lorus, kako je opte poznat, bio je
s i i i l/ i d c i O z ir is a . B io j e b o g
vrcm ena, sati, dana i ovog uskog
la sp o n a iv o ta k o ji zn a m o kao
sim ino postojanje. etiri Horusova sina, po svoj prilici, predstavl)a|u e tiri k ra lje v stv a p riro d e.
I lorus je bio taj koji je napokon
osvetio ubistvo svoga oca, O zirisa, koga je ubio Tifon, duh Zla.
175
skih boanstva. Svetenici Izide postajali su adepti korienjem nevidIjivih sila Prirode. Oni su razumeli hipnotizam, mesmerizam i sline prakse mnogo pre no to je savremeni svet sanjao o njihovom postojanju.
Plutarh opisuje pribor sledbenika Izide na sledei nain:
Jer, kao to duina brade, ili o g m b elo st navika nije ono to ini
filozofa, tako ni esto brijanje, ili prosto noenje lanenc odede ne
ine poklonika Izide, ve je pravi sluga ili sledbenik ove boginje onaj
koji, nakon to je uo i na odgovarajui nain bio upoznat s istorijom
delovanja tih B ogova, traga za skrivenim istinam a koje su pohranjene
ispod njih i ispituje celinu po za p o sv e stim a razu m a i filo zo fije.
G de god j e p ro lazila linija obale bilo je iv o ta i taj iv o t sc odvijao u vodi i s vodom kao svojim dom om , svojom sreinom i svojo m osno v n o m p o treb o m .
Stari narodi verovali su da je univerzalno seme proisteklo iz toplc pare, vlane, ali vatrene. Izia pokrivena velom, pri emu njeni
prekrivai predstavljaju paru, simbol je te vlanosti, kojaje nosilac
ili prenosno sredstvo semena ivota sunca, predstavljenog detetom u
njenom naruju. Zato to se u ovoj postavci ini kao da sunce, mesec i zvezde tonu u more i zbog toga to voda u sebe prima njihove
zrake, verovalo se da je more rasplodni teren semena ivih bia. To
seme stvoreno je iz kombinacije uticaja nebeskih tela, pa je Izida,
sto^a, ponekad predstavljana kao trudna.
esto je uz Izidinu statuu bio i lik belog ili crnog bika. Bik predstavlja ili Ozirisa, kao Taurusa, zodijakog bika, ili Apisa, ivotinju
posveenu Ozirisu zbog svojih karakteristinih obeleja i boje. Za
Egipane je bik bio tovama ivotinja. Zato je prisustvo te ivotinje
bilo podsetnik na strpljivi rad koji Priroda obavlja da bi se za sva
stvorenja obezbedili ivot i zdravlje. Harpokrat, Bog utanja, s prstom na ustima, esto je uz Izidinu statuu. On sve upozorava da uvaju tajne mudrih od onih koji su ncdostojni da ih znaju.
Druidi Britanije i Galije posedovali su duboko znanje o Misterijam a Izide i klanjali su joj se kao simbolu meseca. Godfri Higins
smatra da je pogreno Izidu uzimati kao sinonim za mesec. Mesec
je izabran kao oblije Izide zbog njene vlasti nad vodom. Druidi su
smatrali da je sunce otac, a mesec majka svih stvari. Pomou tih simbola iskazivali su potovanje Univerzalnoj Prirodi.
Lik Izide ponekad je korien za predstavljanje okultnog i magijskog
umca, kao to su nekromantija, invokacija, arobnjatvo i udotvorstvo. U jednom od mitova o Izidi reeno je da je ona prizivala nepobedivog Boga Venosti, Ra, da joj kae svoju tajnu i sveto ime, to je on i
uinio. Ovo ime je ekvivalent Izgubljenoj Rei masonerije. Pomou
ove Rei arobnjak moe zahtevati pokomost od nevidljivih i vrhun176
Tmbaduri centralne Evrope su tokom srednjeg veka u pesmi sauvali legende o ovoj egipatskoj boginji. Sastavljali su sonete najlepoj eni na svetu. lako je malo njih ikada otkrilo njen identitet, bila
je to Sofija, Devica Mudrosti, kojoj su se udvarali svi ftlozoft sveta.
Izida predstavlja misteriju majinstva, koju su stari narodi prepoznali kao najvei oigledan dokaz sveznajue mudrosti Prirode i Boje
zatitnike moi. Za savremenog tragaoca ona jc ovaploenjc Velikog Nepoznatog, a samo oni koji je razotkriju moi e da ree tajne
ivota, smrti, stvaranja i obnavljanja.
Dejms Kaules Priard (James Cowles Prichard, 1786 1848) - englcski lekar i etnolog; u svojim uticajnim istraivanjima fizike istorije oveanstva
dotakao je temu evolucije. (Nap. prev.)
177
T A JN A U E N JA SV IH E P O H A
O ZIRIS,
K R A L J O O N JE G SVETA
Oziris je esto prestavljen s donjim dclom tela zatvorenim u mumijin sanduk ili umotanim u pogrebne zavoje. ovekov duh se sastoji od tri razliita deia, od
kojih se samo jedan inkamira u tizikom obliku. Ljudsko telo je sm atrano grobom ili poivalitem tog inkam iranog uha. Zato je O ziris, sim bol inkam iranog
ega, prikazivan s m um ificiranom donjom polovinom
tela, im e jc ukazivano da je on bio ivi duh oveka
zatvorenog u m ater/jalnom obliku sim b o lizo va n o m
m um ijinim sandukom.
Postojala je rom ansa izm eu aktivnog principa Boga i pasivnog principa Prirode. Iz sjedinjenja ova dva
principa nastalo je racionalno stvaranje. ovek je sloeno stvorenje. Od svog oca (aktivnog principa) on
nasleuje Boanski Duh, vatm tenje - onaj besmrtni deo sebe koji se pobedniki uzie iz slom ljene
gline sm rtnosti: deo koji preostaje nakon to se raspadnu ili preporode prirodni organizmi. Od svoje majke (pasivnog principa) on nasleuje telo - onaj deo
koji kontroliu zakoni Prirodc: svoju ovenost, svoju smrtnu linost, svoje apetite, svoje oseaje i svoje
emocije. Takoe, Egipani su verovali da je Oziris bio
reka Nil, a da je Izia (njegova sestra-supruga) bila okolna zem lja, koja je, kada bi je reka poplavila, raala voem i etvam a. Vcrovalo se da je m utna voda
N ila uzrok crnila O zirisa. koji je generalno prestavljan u boji ebonosa.
Ne postoji potpuna arhiva koja daje uvid u tajnu doktrinu Egipana o odnosu izmeu duha, ili svesti, i tela koje je nastanjeno. U nekoj meri je pouzdano, meutim, da je Pitagora, koji je bio iniciran u
egipatskim hramovima, kada je objavio doktrinu metempsihoze, preformulisao, barem delom, uenja egipatskih inicijata. Populama pretpostavka da su Egipani mumificirali svoje mrtve kako bi sauvali
oblik za fiziko vaskrsenje neodriva je u svetlu savremenih saznanja o njihovoj filozoftji smrti. U etvrtoj knjizi Apstinencije odstone
hrune (De abstinentia ah esu animalium), Porfirije opisuje egipatski
obiaj proiavanja mrtvih uklanjanjem sadraja stomane duplje,
koje su smetali u odvojene kutije. On zatim prenosi sledei govor
koji je sa egipatskog preveo Eufant:
178
IJ originalu stoji ,,on, je r autoru, M enliju Holu, kao najverovatnije i veini njegovih savrem enika, nije bilo poznato ko se krije iza pseudonim a
S. S. D. D. (videti prethodnu napom enu). (Nap. prev.)
179
periodu kada se poelo sa mumiflkacijom, ono je bilo ogranieno na Faraona i druge osobe kraljevskog ranga, verovatno kao
obeleje atributa velikog Ozirisa, boanskog, mumificiranog kralja
egipatskog Donjeg Sveta.
U
SU N C E, U N IV E R Z A L N O B O Z A N ST V O
Oboavanje sunca bilo je jedan od najranijih i najprirodnijih oblika religioznog izraza. Sloene savremene teologije samo su ukljuivanja i pojaavanja ovog jednostavnog domorodakog verovanja.
Primitivna svest, prepoznajui blagotvornu mo solame kugle, oboavala ju je kao zastupnika Vrhovnog Boanstva. Po pitanju porekla
oboavanja sunca, u svom delu Moral i dogma Albert Pajk daje sledeu saetu izjavu:
,,Za njih [dom orodake narode] ono [Sunce] jc bilo uroena vatra tela, vatra P rirode, T v o rac Z iv o ta, to p lo ta i paljcn jc, ono je za
n jih b ilo d elo tv o ra n u zro k sv eg stv a ra n ja , jc r b ez n je g a n ije b ilo
kretanja, ni postojanja, ni oblika. Z a njih j e ono bilo n eizm em o , ned eljiv o , n cu n itiv o i sv u d a p risutno. P otrebu za sv etlo u i njegovom stv a ra la k o m en e rg ijo m o setili su svi ljudi i za njih n ije bilo
niega stravinijeg od njegove odsutnosti. N jegovi b lagotvom i uticaji bili su razlo g n jeg o v o g p o isto v e iv an ja sa P rin cip o m D o b ra,
a B R A M A kod H indusa, M IT R A kod Persijanaca, A TU M , A M O N ,
PTA H i O Z IR IS k o d E g ip an a, B E L k o d H ald cjaca, A D O N A J
kod Feniana i A D O N IS i A P O L O N kod G rka, postali su sam o perso n ifik acije S u n ca, reg cn erativ n o g P rin cip a, slik e one p lo d o n o sn o sti k o ja o d rav a i p o d m la u je p o sto jan je sv eta."
Meu svim narodima antike, oltari, humke i hramovi bili su posveeni oboavanju sfere dana. Ruevine ovih svetih mesta jo postoje, a
180
181
meu njima se istiu piramide Jukatana i Egipta, zmijske humke amerikih Indijanaca, zigurati Vavilona i Haldeje, irske okmgle kule i masivni
prstenovi od neklesanog kamena u Britaniji i Normandiji. Vavilonska
kula, koja je, prema Spisima, bila izgraena s ciljem da omogui oveku da dosegne Boga, verovatno je bila astronomska opservatorija.
Mnogi rani svetenici i proroci, kako paganski tako i hrianski,
bili su poznavaoci astronomije i astrologije; njihovi spisi se najbolje
shvataju kad se itaju u svetlu tih drevnih nauka. S porastom ovekovog poznavanja sastava i periodinosti nebeskih tela, astronomski
principi i terminologija uvedeni su u njegove religijske sisteme. Bogovi staratelji dobili su planetame tronove, a nebeska tela nazvana
su po boanstvima koja su im dodeljena. Nepokretne zvezde su podeljene u sazvea, a preko tih sazvea lutali su sunce i planete,
potonje u dmtvu svojih satelita.
SOLARNO T R O JST V O
182
Jakob Beme, ili Bemen (Jakoh B ohm e, ili Behm en, c. 1575 -1624) - nem aki hrianski m istik i teolog; sm atra se originalnim m isliocem Iuteranske
tradicije. (Nap. prev.)
Poreklo Trojstva oigledno je svakome ko posmatra dnevne manifestacije sunca. Ta lopta, kao simbol sve Svetlosti, ima tri razliite
faze; izlazak, podne i zalazak. Filozofi su, stoga, podelili ivot svih
stvari na tri dela: rast, zrelost i raspadanje. Izmeu sumraka zore i sumraka veeri je podne blistavog sjaja. Bog Otac, Stvoritelj sveta, simbolizovan je zorom. Njegova boja je plava, jer sunce je ujutru, kada
izlazi, prekriveno velom plave sumaglice. Bog Sin, Prosvetljeni, poslat da svedoi o Svom Ocu pred svim svetovima, nebeski je globus
u podne, blistav i velianstven, grivasti Judin lav, Zlatokosi Spasitelj
Sveta. uto je Njegova boja, a Njegova mo je beskrajna. Bog Sveti
Duh je faza zalaska sunca, kada sfera dana, odevena u plamtee crvenilo, odmara za trenutak nad linijom horizonta, a zatim nestaje u
tamu noi da luta niim svetovima i kasnije se ponovo pobedonosno
uzdigne iz zagrljaja mraka.
Za Egipaneje sunce bilo simbol besmrtnosti, jer, mada je umiralo svake noi, ono je vaskrsavalo sa svakim nastupanjem zore. Sunce ne samo da obavlja ovu svakodnevnu aktivnost, ve ima, takoe,
i svoje godinje hodoae, tokom kojega sukcesivno prolazi kroz
dvanaest nebeskih kua, ostajui u svakoj po trideset dana. Uz to, ima
i treu stazu putovanja, koja se zove precesija ekvinocija, u kojoj se
oko zodijaka kree retrogradno, prolazei kroz dvanaest znakova po
stopi od jednog stepena svakih sedamdeset dve godine.
Sto se tie godinjeg prolaska sunca kroz dvanaest kua nebesa,
Robert Hjuit Braun, 32, izjavljuje sledee:
S u n ce je, dok jc sled ilo svoj p u t m e u tim ivim stv o re n jim a
zodijaka, reeno je alegorijskim jezik o m , ili preuzim alo prirodu znak a u koji je u lazilo , ili ga p o b e iv alo . S unce je , tako, p o stalo bik u
T aurusu, i kao takvo su ga poto v ali E gipani pod im enom A pis, a
A sirci kao B ela, B aala ili Bula. U zn ak u L eo sunce je L av-ubica,
H erkul, a Strelac je u S agitarijusu. U znaku Pisces, Ribe, ono je rib a - D agon, ili V inu, rib a-b o g F ilistejaca i H in d u sa.
Paljiva analiza religijskih sistema paganizma otkriva puno dokaza o tome da su njegovi svetenici sluili solamoj energiji i da je njihovo Vrhovno Boanstvo u svakom sluaju bilo ova personifikovana
Boanska Svetlost. Godfri Higins, nakon trideset godina ispitivanja
porekla religijskih uverenja, ima sledee miljenje:
183
SUNCEV L,AV
Iz Mintrice,
Indian Antiquilies
S o j . o r m t J r r / t/c?Au>
J . E O X lS
Egipatski svetenici su u mnogim od svojih ceremonija nosili koe lavova, koji su bili simbol solame sfere, zbog injenice da je sunce uzvieno, ostojanstveno i najsrenije smeteno u sazveu Leo,
kojim vlada lav i koje je u jednom trenutku bilo kamen temeljac nebeskog luka. Opet, Herkul je Solarno Boanstvo, jer kao to taj mo2
184
Prisustvo. Shekhirtah (heb. n r s - stan, naseliti) - re koja oznaava mesto stanovanja ili boravka Boga, naroito u Hramu u Jerusalim u. Prisustvo
Boga. (Nap. prev.)
KRILATI EGIPATSKI G L O B L S
U masoneriji sunce ima mnogo simbola. Jedan izraz solame energije je Solomon, ije ime SOL-OM-ON je naziv za Vrhovnu Svetlost u tri razliita jezika. Hiram Abif, CHiram (Hiram) Haldejaca, takoe je solarno boanstvo, a solamo tumaenje prie o tome kako
su ga napale i ubile siledije nai e se u poglavlju Legenda o Hiramit (strana 311). Upadljiv primer vane uloge koju sunce ima u simbolima i ritualima slobodnog zidarstva dao je Dord Oliver, D.D.4,
u svom Reniku sim holike masonerije (Dictionary ofSym holical
Masonry):
S u n ee izlazi n a istoku, a n a istoku j e m esto za P o tovanog M ajstora. K ao to j e sunce iz v o r sve svetlosti i toplote, tak o bi trcb alo
d a P otovani M a jsto r oivi i za g reje b ra u za njih o v rad. Z a drevne E gipane S unce j e b ilo sim bol b o an sk o g p ro v i en ja.
Hijerofanti Misterija bili su ukraeni mnogim amblemskim insignijama solarne energije. Bljetavilo pozlaenog veza na poleini
odede katolikog svetenstva oznaava da je svetenik takoe izaslanik i predstavnik Nepobedivog Sunca (Sol lnvictus).
186
George Oliver. D. D .( 1782-1867) - jedan od najuglednijih i najuenijih eng leskih m asona, au to r dela kako sa m asonskim tako i sa ek leziastik im
tem am a; sm atra se osnivaem pravca koji se danas naziva literarna kola
slobodnog zidarstva. (Nap. prev.)
r i a n s t v o
I S lnce
Hroniari Isusovog ivota i dela su, iz razloga koje su nesumnjivo smatrali dovoljnim, zakljuili da je uputno preobraziti ga u solamo boanstvo. Istorijski Isus je zaboravljen; gotovo svi istaknuti
dogaaji u etiri Jevanelja imaju svoje korelacije u pokretima, fazama ili funkcijama nebeskih tela.
Meu alegorijama iz paganske antike koje je hrianstvo pozajmilo je i pria o prekrasnom, plavookom Bogu Sunca, sa zlatnom
kosom koja mu pada na ramena, od glave do pete odevenom u besprekorno belo, sa Jagnjetom Bojim u naruju, kao simbolom prolene ravnodnevice. Ovaj zgodan mladi je sastavljen od Apolona,
Ozirisa, Orfeja, Mitre i Baha, je r ima odreene zajednike karakteristike sa svakim od tih paganskih boanstava.
Grki i egipatski filozofi delili su godinji ivot sunca na etiri dela i zato su Solamog oveka simbolizovali sa etiri razliite figure.
U vreme Njegovog roenja, na zimsku kratkodnevicu, Bog Sunca je
bio simbolizovan kao zavisno dete koje je na neki misteriozan nain
uspelo da pobegne od Sila Tame to su ga, dok je jo bio u kolevci
zime, traile da ga pogube. Sunce, koje je slabo u to doba godine,
nije imalo zlatne zrake (ili pramenove kose), pa je opstanak svetlosti
u tami zime bio simbolizovan malenom dlakom koja je usamljena
krasila glavu Nebeskog Deteta. (Poto se roenje sunca desilo u Kaprikornu, esto je prikazivano kako ga doji koza.)
Na prolenu ravnodnevicu, sunce je narastalo do prelepog mladia. Njegova zlatna kosa padala mu je u uvojcima na ramena, a njegovu svetlost, kako je to rekao Siler (Schi/ler), proirila se na sve
delove beskonanosti. Na letnju dugodnevicu, sunce je postajalo jak,
bradati ovek u jeku zrelosti, koji simbolie injenicu da je Priroda u
tom periodu godine najjaa i najplodonosnija. Na jesenju ravnodnevicu, sunce je prikazivano kao starac s pognutim leima i osedelom
kosom, koji vue noge u zaborav zimske tame. Dakle, dvanaest meseci bilo je dodeljeno suncu kao duina njegovog ivota. Tokom tog
perioda ono je u velianstvenom pobednikom maru pravilo krug
kroz dvanaest znakova zodijaka. Kada bi stigla jesen, ono je ulazilo,
poput Samsona, u kuu Dalile (Virgo), gde su mu prekidani zraci i
187
gubilo je svoju snagu. Okrutne zimske rnesece u masoneriji simbolizuju tri ubice koji su nastojali da unite Boga Svetlosti i Istine.
Dolazak sunca pozdravljan je s radou; vreme njegovog odsustva
shvatano je kao period odvojen na stranu za tugu i nesreu. Ta slavna, blistava sfera dana, istinska svetlost ,,to osvetljava svakog oveka koji dolazi na svet, vrhovni dobroinitelj koji je podigao sve
stvari iz mrtvih, kojije hranio mnotvo gladnih, koji je umirivao oluju,
koji je posle smrti ponovo podizao i vraao u ivot sva bia - taj Vrhovni Duh humanosti i filantropije poznat je hrianstvu kao Hrist,
Spasitelj svetova, Jedinoroeni od Oca, Otclovljena Re i Nada Slave.
n o v o m suncu, k ac d a je, isp rav n o g o v o rei, sunce novo 8. ja n u arske k alende - to je 25. decem bar. U vrem e Lea I (Leo, Serm . X X I,
De Nativ. Dotrt. str. 148), neki crkveni oci rekli su da je ono to je
d o n elo p razn ik (B o ia) o sto jn ih pre p o v ratak i, kako su to nazvali, novo roenje sunca, nego roenjc Isusa H rista. Bilo je to na
isti dan k ad je u R im u slav ljcn o R o en je N ep o d ev o g S unca ( Natulis solis invieti), to se m o e vidcti u rim sk im k alen d a ritn a objavljenim u vrem e vladavinc K onstantina i Julijana (H im na Suncu, str.
155). Taj ep itet, N e p o b e d iv o , id en tian je onom koji su P ersijanci d ali to m isto m b o g u , k o g a su o b o a v a li p o d im en o m M itra , a
ije ro en jc su sm etali u p ein u (Justin. D ial. cum T rips. str 305),
ba kao to su h ria n i p re sta v lja li d a je , pod im enom H rist, roen u sta ji.
R o e n d a n S lJN C A
,,Po istcku osatrt m eseci, kada sunce-bog, poto je uveano, prelazi osm i znak, ono ap so rb u je n eb esk u D evicu u svoj vatrcni tok i
on a nestaje usred svetlosnih zraka i velianstvenosti svoga sina. Taj
fen o m en , koji se o d ig rav a sv a k e g o d in e o k o sred in e av g u sta, izncd rio je p razn ik koji jo u vek p o sto ji, a u kojem se p retp o stav lja da
se H risto v a m ajk a, o stav iv i svoj zem aljsk i ivot, p o v ezala sa slav o m sv o g a sin a , te j e n a n e b e sim a p o sta v lje n a s n je g o v e stran e .
K o lu m elin rim sk i k alen d ar (C ol 1. II. kapu. II. str. 429) obeleav a
sm rt ili n estan ak sazv e a V irgo u o vom periodu. Sunce, kae on,
prelazi u Virgo trinaestog dana pre septem barskih kalendi. To je datum kada katolici o beleavaju U znesenje B ogorodiino, ili ponovno
sje d in je n je D ev ice sa sv o jim Sinom . Taj prazn ik j e ran ije nazivan
p razn ik D ev iin o g p ro lask a (B eau so b re, tom I, str. 350). a u Bihlioteci Otac.a1 (B ibl. Part. tom II. deo II. str. 212) im am o izvetaj o
pro lazu B laene D evice. A n tik i G rci i R itnljani p o stav ili su u taj
dan u zn esen je A straje, koja je tak o e ista ta D cv ica.
188
Od vrem ena kada je Menli Uol pisao ovu knjigu, identitet pom enutog autora je otkriven. Radi se o A rturu Djotu Tom sonu (Arthur Dvott Thomson ,
1822- ?), ali se o njegovim biografskim podaeim a ne zna m nogo. Pored
navedenog ela, autor je i brojnih drugih naslova s religijskom tem atikom .
(Nap. prev.)
ni dctprinos istorijskim i teolokim prouavanjtma, a imala je uticaj i van uskih crkvenih krugova. (Nap. prev.)
Biblioteka Otaca, ili pravilnije, Bihliotcka otaca svetc katolikc crkvc: pre
podele istoka izapada, sastojala se od oko 50 tomova i predstavljala glav-
189
Tako je paganska ezoterija utelovljena u hrianstvo, mada su njeni kljuevi izgubljeni. Hrianska crkva slepo sledi drevne obiaje, a
kad joj se postavi pitanje zato to ini daje povrna i nezadovoljavajua objanjenja, zaboravljajui ili ignorui neospornu injenicu da
se svaka religija temelji na tajnim doktrinama svojih prethodnika.
prenosilac manifestacije Boga Svetog Duha. ovekovu prirodu mistici su podelili na tri razliita dela: duh, duu i telo. Njegovo fiziko
telo razvilo je i oivelo materijano sunce; njegovu duhovnu priroda
obasjalo je duhovno sunce, a njegovu intelektualnu prirodu spasila
je istinska svetlot milosti - duevno sunce. Usklaivanje ta tri globusa na nebesima bilo je jedno od ponuenih objanjenja neobine
injenice da su orbite planeta eliptine, a ne kmne.
Paganski svetenici su solami sistem uvek smatrali za Velikog Coveka i povlaili svoju analogiju o ta tri centra aktivnosti od tri glavna
centra ivota u Ijudskom telu: mozga, srca i generativnog sistema.
Isusovo Preobraenje opisuje tri tabemakla8, od kojih je najvei u
centru (srce), a manji su sa svake strane po jedan (mozak i generativni sistem). Mogue je da se filozofska hipoteza o postojanju tri
Sunca temelji na naroitom prirodnom fenomenu koji se pojavio mnogo puta u istoriji. Pedeset prve godine nakon Hrista, tri sunca su videna odjednom na nebu, a takoe i ezdeset este godine. Sezdeset
devete godine, dva
sunca su viena zajedno. Prema Viljemu Liliju9, izmeu
I 156. 1 1648. godine zabeleeno je
dvadeset slinih pojava.
TRI SUNCA
Iz Lillv, Astrological
Predictions fo r 164ti,
1649, and 1650.
T r i SUNCA
Tabem akl (lat. tahernuculum ator) - kod starih Jevreja ator, paviljon,
senica sa Zavetnim kovegom (videti tzlazak 25-40); danas se ovaj termin,
naroito u katolikoj crkvi, koristi za koveg u kojem se uva posua za
moti sa posveenom hostijom . Tabernakl se naziva i zatitni krov za kipove, oltare, grobove i sl. (Nap. prev.)
'>
Viljem Lili (jVilliam Lillv, 1602-1681) - uvcni engleski astrolog, autor vie knjiga iz oblasti astrologije i proricanja sudbine. (Nap. prcv.)
191
11
Parheli j (lat. parhelion , pl. parhelia ili parhellii - od gr. napa - pogreka,
prom aaj, zabluda, i rjkio;
sunce) - zadivljujua pojava na nebu koja
nastaje kada su refraktujue ivice kristala lea norm alne na na horizont.
Parhelij je otro ograniena svetla pega na nebu od koje nam se ini da predstavlja jo jedno sunce. U nekim leksikonim a i enciklopedijam a um esto
parhelij koristi se orednica lano sunce. N ajee se vide dva lana sunca
i to, kada je Sunce na horizontu, ona se nalaze u halou od 22 (ali ponekad
se halo ne vidi) (halo je opti naziv za grupu optikih pojava koje nastaju
refrakcijom i refleksijom svetlosti na ledenim kristalim a u oblacim a; obino su u obliku estougaone prizrne, a od njihove orijentacije u prostoru
zavisi kakav halo m oem o videti). O va lana sunca haloa od 22 su crvena prem a Suncu, a dalje od njcga boja im se m enja kao i kod haloa. to je
Sunce vie nad horrzontom, lana sunca su na veem rastojanju, a kada Sunce dostigne visinu od 60 45', lana sunca iezavaju. Ponekad se mogu
videti i lana sunca haloa od 46. I njihovo rastojanje raste sa visinom Sunca nad horizontom. Ona su svetla i neobojena. Zabeleena su i lana sunca
na 90, 120 i 180 od Sunea. Ovo poslenje lano sunce (na 180) zove se
antisunce ili antihelij. To je sjajno bleda taka suprotno od pravog Sunca.
(Nap. prev.)
192
Priznajui sunce za vrhovnog dobrotvora materijalnog sveta, hernretiari su verovali da je postojalo duhovno sunce koje je sluilo
potrebama nevidljivog i boanskog dela Prirode ljudske i univer/alne. Veliki Paracelzus je povodom toga napisao:
Postoji zem aljsko sunce, kojc je uzrok sve toplote, i svi koji su
u stanju da g led aju m ogu vidcti sunce, a oni koji su slepi i ne m ogu d a g a vide lnogu osetiti n jeg o v u toplotu. P ostoji V eno Sunce,
k o je je izvor svih m u d ro sti, i oni ija su d u h o v n a ula pro b u en a
za ivot videe to sunce i bie svesni N jcgovog postojanja, ali i oni
koji nisu postigli duhovnu svcst, unutranjom sposobnou koja se
n aziv a intuicija, ipak m ogu d a o sete N jeg o v u m o .
Franz Hartniann (1838 1912) nem aki lekar. teozof, okultista, geom ant
i astrolog, autor vie ezoterijskih dela. N apisao je biogratije i ezoterijske
studije o Jakobu Bemeu i Paracelzusu; preveo je BhagavaJ Gilu na nemaki i bio urednik asopisa Lotosov cvet (Lotusb/iiten). Jedno vreme bio
je saradnik Helene Blavacke u Adjaru. G odine 1896. osnovao je nem ako
Teozofsko drutvo, a podravao je i G uido fon List drutvo (Guido-vonUst-Gcscllschaji). Zajeno sa Karlom Kelnerom (Carl Keltner) i Teodorotn
Rojsom (Theodor Reitss) bio je suosniva Reda istonjakog hrama ili Reda istonjakih templara (Ordo Tetnpli Orientis). Tapti sitnholi rozcnkrojcera
(Geheime Figuren der Rosenkreuzer))c delo objavljeno u Altoni, u Nemakoj,
1785. godine, a Hartman je je d a n njegov deo preveo na engleski. (Nap. prev.)
193
da ima uee na zemlji, njegova boanska priroda na nebu, a njegova ljudska priroda uestvuje u posrednitvu.
194
N e b e s k i st a n o v n ic i S u n c a
Vnl je sila koju poseuje fantastina podzem na rasa opisana u romanu Vril:
Mo nastupajue rase ( Vril: The Power o fth e Cotning Race ) ( 1871 ), Pdvarda Bulvera Litona (Edward Bulwer-Lytton , 1803-1873). Mnogi itaoci
verovali su da opisana podzemna rasa i energetski obrazac nazvan ,,vril zaisia postoje, pa su neki teozofi knjigu prihvatili kao istinitu. O snovano je
i Drutvo Vril ili Luminous Lodge, k o je je bilo kom binacija politikih ideala Reda iluminata, hindu mistike, teozofije i kabale. To je bila prva nemacka nacionalistika grupa koja je koristila svastiku kao simbol povezivanja
islonog i zapadnog okultizm a. Drutvo Vril predstavilo je ideju o podzemuoj, m atrijarhalnoj, socijalistikoj utopiji, kojom su vladala superiom a
luca koja su ovladala tajanstvenom energijom to se naziva sila vrila. Od
1960. godine aktu eln a je tcorija zavere p o vezana sa delovanjetn D rutva
Vril. Rom an Bulvera Litona, Vrii: Mo nastupajue rase , kod nas je objavljen u prevodu A leksandra D ram ianina (M etaphysica, edicija Androgin,
Ueograd, 2006). (Nap. prev.)
195
Hinduski panteon
(Hindu Pantheon)\
Neke tajni redovi su uili da je sunce bilo nastanjeno rasom stvorenja s telima nainjenim od blistavog, duhovnog etra, koja su u
svojoj konstituciji bila slina stvamoj uarenoj lopti samog sunca.
Suneva vrelina nije ih povreivala, jer su im organizmi bili ovoljno proieni i osetljivi da se usklade sa sunevim ogromnim vibracionim tempom. Ova bia lie na minijaturna sunca i prenika rnalo
veeg od tanjira, mada se smatra da su neki od snanijih predstavnika vrste znatno vei. Njihova boja je zlatno bela svetlost sunca, a
iz njih istiu etiri trake Vrila. Ove trake su esto veoma dugake i
15
196
S U N C E U A L H E M I J S K O J S IM B O L O G IJI
197
PONONO SUNCE
Ponono Sunce takoe je bilo deo misterije alhemije. Simbolizovalo je duh u oveku koji sjaji kroz tamu njegovog Ijudskog organizama. Ono upuuje i na duhovno sunce u solamom sistemu, koje
mistik moe videti kako u podne tako i u pono, a materijalna zemlja
je nemona u opstrukciji zrakova te Boanske sfere. Za tajanstvena
svetla koja su tokom nonih sati osvetljavala hramove egipatskih Misterija neki su govorili da su odrazi duhovnog sunca prikupljeni magijskim moima svetenika. Cudna svetlost koju je deset milja ispod
povrine zemlje video JA-SAM-COVEK u izvanrednoj masonskoj
alegoriji Etidorhpa [Atrodita (Aphrodite) napisano unatrag] moe lako
da se odnosi na tajanstveno ponono sunce iz drevnih obreda.16
16
Re je o naunoj alegoriji, ili nauno-fantastinom romanu Dona Urija Lojda (John Uri Lloyd, 1 8 4 9 - 1 9 3 6 ) , am erikog farm akloga i farm aceutskog
proizvoaa iz Sinsinatija, a pun naslov dela je Eticiorhpa, ili, na kraju ze-
198
S O L A R N E BOJE
199
spektra pomou prizme. Helmholc17 je utvrdio da se takozvane sekundame boje spektra ne mogu prelomiti na njihove pretpostavljene
primarne boje. Tako se narandasta boja u spektru, ako proe kroz
drugu prizmu, ne prelama u crvenu i utu, ve ostaje narandasta.
Svest, inteligenciju i snagu na odgovarajui nain simboliu plava, uta i crvena boja. Terapijski efekti boja, tavie, u skladu su sa
tim konceptom, jer plavo je fina, umirujua, elektrina boja, uto je
boja oivljavanja i preiavanja, a crveno je podsticajna boja koja
daje toplotu. Takoe je pokazano da minerali i biljke utiu na ljudsku
konstituciju u skladu sa svojim bojama. Tako uti cvet generalno daje lek koji na konstituciju utie na slian nain kao uto svetlo ili
muziki ton mi. Narandasti cvet e uticati na nain slian kao narandasto svetlo, koje, poto je jedna od takozvanih sekundamih boja, odgovara tonu re, ili akordu tonova do i mi.
Stari narodi su zamiljali da duh oveka korespondira s plavom
bojom, um sa utom, a telo sa crvenom. Nebo je, dakle, plavo, zemlja uta, a pakao - ili donji svet - crven. Vatreno stanje pakla samo simbolizuje prirodu sfere ili nivoa sile od koje je sastavljen. U
grkim Misterijama je iracionalna sfera oduvek smatrana kao crvena, jer predstavlja stanje u kojem svest postaje rob udnjama i strastima nie prirode. U Iniji su neki bogovi - obino atributi Vinua
- prikazani s plavom koom, da bi se oznailo njihovo boansko i nadzemaljsko ustrojstvo. Prema ezoterinoj filozofiji, plavo je istinita i
sveta boja sunca. Oigledna narandasto-uta nijansa ove sfere je rezultat uranjena njenih zrakova u supstance iluzomog sveta.
U prvobitnom simbolizmu hrianske crkve, boje su bile na prvom mestu po vanosti i njihova upotrcba bila je ureena u skladu s
paljivo priprcmljenim pravilima. Od srednjeg veka, meutim, nemar s kojim se baratalo bojama rezultirao je gubitkom njihovog dubljeg simbolinog znaenja. U svom prim arnom aspektu, belo ili
srebrno je oznaavalo ivot, istou, nevinost, radost i svetlost; crvcno, patnje i smrt Hrista i Njegovih svetaca, ali i boansku ljubav,
krv i ratovanje ili patnju; plavo, nebesku sferu i stanje pobonosti i
kontemplacije; uto ili zlatno, slavu, plodnost i dobrotu; zeleno, plo17
200
donosnost, mladost i prosperitet; Ijubiasto, pomznost, duboku naklonjenost i tugu; crno, smrt, unitenje i ponienje. IJ ranoj crkvenoj
umetnosti, boje odora i ukrasa takoe su pokazale i da li je svetac bio
muen, kao i karakter dela kojeje uinio da zastui kanonizaciju.
Pored boja spektra postoji l veliki broj vibracionih talasa boje, jednih preniskih, a drugih previsokih da bi ih registrovao ljudski optiki aparat. Uasno je posmatrati ovekovo kolosalno neznanje po
pitanju tih vidika apstraktnog prostora. K.ao to je ovek u prolosti
istraivao nepoznate kontinente, tako e u budunosti, naoruan udnim oruima nainjenim u tu svrhu, istraivati te malo poznate tvrave svetlosti, boje, zvuka i svesti.
SO I.ARN O LIC'E
I/. M ont/oiicon. Anticjitities
Simev;i korona je o v d e prika/a n a u oblikn lavlje grive. To je
M i p i i l i n p o d s e ln ik n a i n j e n i c u
iti m - ii je d n o m tren utku letnja
cliii'odiieviea deava u znaku Leo,
N eb e sk o g Lava.
201
Z O D IJA K I N JE G O V I ZNACI
U nae vreme je teko pravilno proceniti dubinu uinka prouavanja planeta, prirodnih izvora svetlosti i sazvea na religije, filozofije i nauke u antici. Persijski magi nisu bez adekvatnog razloga
nazivani Zvezdoatci. Ako su bili vini raunanju snage i kretanja
nebeskih tela i njihovog uticaja na sudbine naroda i pojedinaca, Egipani su bili poaeni posebnim nazivom.
Ruevine primitivnih astronomskih opservatorija otkrivene su u
svim delovima sveta, iako u mnogim sluajevima savremeni arheolozi nisu svesni prave svrhe za koju su te graevine bile podignute.
Mada nisu znali za teleskop, antiki astronomi su napravili izvanredne proraune pomou instrumenata isklesanih iz granitnih blokova
ili iskovanih od tuanih i bakamih ploa. U Indiji su takvi instrumenti jo uvek u upotrebi i imaju visok stepen tanosti. U Daipum, u
Radputani2, u Indiji, jo uvek je u funkciji opservatorija koja se sastoji uglavnom od ogromnog kamenog sunanog sata. Poznata kineska
opservatorija na pekinkom zidu sastoji se od ogromnih bronzanih
instrumenata, ukljuujui i teleskop u obliku uplje cevi bez soiva.
( iivi su, a kasnije i dmgi narodi pod uticajem njihove kulture, podrlili zodijaki obru na dvanaest odeljaka, od kojih je svaki bio e.n.ic[ sicpeni irok i trideset stepeni dugaak. Ti delovi su nazvani
kucc /odijaka. Sunce tokom svog godinjeg hodoaa prolazi redom kioz svaku od njih. U zvezdanim gmpama, omeenim tim pravougaonicima, prepoznata su imaginama bia, a poto su veina njih
po obliku bila ivotinje - ili delom ivotinje - kasnije su postala po/naia kao sazvea, ili Zodijaki Znaci.
Posioji populama teorija o poreklu zodijakih stvorenja u smislu
d.i su ona bila proizvodi mate pastira, koji su, uvajui nou svoja
siada, okupirali svoje misli praenjem oblika ivotinja i ptica na nebu.
( >va lcorija je neodriva, osim ako se ,,pastiri ne shvate kao pastirski
Rajputana, takoe nazivana i Radvar (R ajw ar) - do 1949. godine ime dananje indijske drave Radastan (Rajasthdn). (Nap. prev.)
'
202
203
,,balans u taki ravnotee izmeu uzlaznih severnih i silaznih junih znakova. [Videti Rozenkrojceri, njihovi ohredi i tajne (The Rosicrucians, Their Rites and Mvsteries), Hargrejva Deningsa4.]
Na tu temu Isak Majer5 izjavljuje:
S m atram o da je prvo bilo eset sazvea Z odijaka i d a su predstav ljala n c i/m e rn o g an d ro g in o g o v ek a ili b o an stv o ; zatim je to
p ro m en jen o , to je rczu ltiralo sazv e em S ko rp io i V irgo, te ih je
bilo je an aest; n ak o n toga je iz sazv e a S k o rp io uzeta Libra, Vaga, i nastalo je sad an jih d v an a est.
S im b o lin o zn aenje dato nekim iv o tin ja m a bilo je sam o generalizovano posebno svojstvo, pa bi sc, stoga, ono lako m oglo pronai ili o tk riti p riro d n im fu n k eio n ira n jcm um a. ali zb irk e zv e zd a
nazvanih po odrccnin ivotinjam a nem aju nikakvc slinosti sa tim
iv o tin ja m a i one su, dakle, sam o znakovi usvojene k o n v en cije da
bi se razlikovali odreeni delovi neba, koji su v ero v atn o bili posveeni onini n aro ito p crso n ifik o v an im atrib u tim a koje on e p onaosob p red sta v lja ju .
EMA ODNOSA
I.JU D S K O G T E L A I
S P O L J A N JE G
UNIVER7AJMA
Iz Kirchei:
(Kdipus ,gvptiacus
I Ikrasni pervaz sadri gmpe
iiiK-iia ivotinja, m inerala i
bilpika. N jihov odnos prei i k i odgovarajuim delovinia Ijutlskog tela pokazuju
lakaste linije. Rei napisai k ' vclikim slovim a na takasiim linijam a ukazuju sa
kojim je dclom tela, orgam m i ili b o le u , tra v a ili
diiiga supstanca povezana.
Iovoljne pozicije u odnosu
n,i doba godine prikazane
.11 /n ak o v im a zodijaka, pri
t i'iiin je kua svakog znaka
i
Sunce svake godine potpuno obie oko zodijaka i vraa se u taku iz koje je krenulo - proleni ekvinocij - i svake godine mu malo
neostaje da u predvienom roku napravi kompletan krug na nebu.
Kao rezultat toga, ono u zodijakom znaku prelazi ekvator malo iza
mesta na kojem je prolo prethodne godine. Svaki zodijaki znak
sastoji se od trideset stepeni i, kako sunce gubi oko jedan stepen na
svakih sedamdeset dve godine, ono se vraa kroz celo jedno sazvee (ili znak) za priblino 2.160 godina, a kroz celi zodijak za oko
25.920 godina. (Autoriteti se ne slau u vezi ovih brojki.) To retrogradno kretanje nazvano je precesija ekvinocija. To znai da u toku
od oko 25.920 godina, to ini jednu Veliku Solarnu ili Platonsku
Godinu, svako od dvanaest sazvea zauzima poziciju na prolenom
ekvinociju gotovo 2.160 godina, a onda mesto preputa prethodnom
znaku.
llanclc, i/.natl glavc, u tliaguljinia i zlalu, i to jc tak o e b io zodi|ak Simi c sc pojav lpv alo i/ia n ]a |ii i i/. Ica T au ru sa.
I i sa/vc/tlii Itika sc ino/c pronai i Sedam Sestara - svete PleI.hIc pii/nalc slohodiiom zidarstvu kao Sedam Zvezda na gomjem
l.i.i)ii Svflili Mcrtlcvina.
I l di cv iiom I giplu je u tom periodu - kada je proleni ekvinocij
I'io ii /n.iku Taurus Bik, Apis, bio posveen Bogu Sunca, oboav.inom kroz ivotinjski ekvivalent nebeskog znaka koji je, u vreme
t>r, prclaska u severnu hemisferu, bio ispunjen njegovim prisuivom l o jc znaenje drevne izreke da je nebeski Bik razbio jaje
i'oilinc svojim rogovima".
Samson Arnold Meki6, u svom delu Demonstracija mitoloke asinmomije drevnih naroda (The Mythological Astronomy oftheA ncii nis Demonstrated), belei dve vrlo zanimljive poente u vezi bika u
op.ipalskom simbolizmu. Gospodin Meki smatra da je kretanje zernI|c. koje poznajemo kao alternaciju polova, rezultiralo velikom pronicnoiii relativne pozicije ekvatora i zodijakog obrua. On veruje
d.i |c i/vorno obru zodijaka bio pod pravim uglom sa ekvatorom,
s.i /nakom Kancer nasuprot sevemom polu, a znakom Kaprikom nanpioi ju/nom polu. Mogue je da orfiki simbol zmije uvijene oko
l11ci.i pokuava da pokae kretanje sunca u odnosu na zemlju pod
'
'Jini.a jc Jagnje Boje titula data suncu, za koje se kae da se svaI c po.lme u severnoj hemisferi ponovo raa u znaku Ovna, iako se
ono, s olv.irom na postojei raskorak izmeu zodijakih znakova i
Kuimli zvoz.danih grupacija, zapravo uzdie u znaku Pisces.
/ a lctnji solsticij se smatra da se dogaa u sazveu Kancer (Rak),
I o|c sii Lgipani nazivali skarabej - buba izporodice Lame/licornes,
laiesma kraljevstva insekata, za Egipane sveta kao situbol venog
icntu Oigledno je da je sazvee Raka bilo predstavljeno ovim ne1>1>ic111m stvorenjem jer sunce, nakon prolaska kroz tu kuu, nastavlja
d a i d e unazag, ili da se sputa niz zodijaki luk. Kancer je simbol
sKaianja. jerje to kua Meseca, velike Majke svih stvari i zatitnice
1\ "iiic snage prirode. Dijana, grka boginja meseca, nazivanaje
Ma|ka Sveta. O oboavanju enskog ili majinskog principa, Riard
Popi Nujl pie:
,,/l'og privlaenja ili dizanja vode okeana, ona je, naravno, izgleilala kao vladarka vlage, a zbog toga to se inilo da tako mono
dclii|c na konstituciju ena, isto tako je izgledala i kao zatitnica i
20 9
210
<111:1 k:
Z a v r e m e E re P is c e s , R ib a j e b ila s im b o l b o a n s tv e n o s ti, a B o g
S u n c a n a h r a n io j e m n o tv o s d v e m a le rib e . N a s lo v n a s tr a n a In m a n o v o g 9 d e la Antike vere (Ancient Faiths) p o k a z u je b o g in ju Iz id u sa
rib o m n a e lu , a in d ijsk i B o g S p a s ite lj, K ri n a , u je d n o j o d sv o jih ink a r n a c ija iz b a e n j e iz u s ta rib e .
N e s a m o d a j e Isu s e s to n a z iv a n R i b a r L ju d i, v e , k a o to p i e
D o n P. L a n d i;
Razdoblje od 2.160 godina potrebnih za regresiju sunca kroz jedno zoijaku sazvee esto se naziva era. Prema tom sistemu, era
svoje ime dobija od znaka kroz koji sunce prolazi iz godine u godinu dok prelazi ekvator na proleni ekvinocij. Iz tog aranmana izvedeni su termini Taurijska E ra, Arijanska Era, Pisceanska Era,
Akvarijanska Era.1 Tokom tih perioda, ili era, religijsko oboavanje poprima oblik odgovarajueg nebeskog znaka - onoga za koji se
kae da sunce preuzima kao svoju linost, na isti nain na koji duh
preuzima telo. Tih dvanaest znakova su dragulji njegovog grudnog
oklopa i njegova svetlost blista iz njih, jednog za drugim.
Razmatranjem ovog sistema lako je shvatiti zato su odreeni
verski simboli usvojeni tokom razliitih epoha Zemljine istorije, jcr
kae se da je Solamo Boanstvo, tokom 2.160 godina koje je sunce
provelo u sazveu Taurus, preuzelo telo Apisa, a Bik je postao posveen Ozirisu. [Za detalje o odnosu astrolokih era i biblijske simbolike, videti Poruka zvezcia (The Message o f the Stars), Maksa i
Auguste Fos Hajndel.8] Tokom Arijanske ere Jagnje je smatrano svetim i svetenici su nazivani pastiri. Ovce i koze su rtvovane na oltarima, a rtveni jarac je odreen da nosi grehe Izraela.
Era Bika, Lra O vna, Era Riba, Era Vodolije. (Nap. prev.)
212
(Momtmentaino hrianslvo)
M iio g i lu is c a m o b c le a v a ju p e ta k , k o ji j e p o s v e e n D e v ic i (V ela k o io lo g d a n a je d u r ib u , a n e m e s o . Z n a k rib e b io j e je d a n
o d iia jsla rijih s im b o la h ri a n s tv a , a k a d j e b io n a c rta n n a p e s k u to j e
b ilo o b a v e te n je je d n o m h ri a n in u d a j e d m g i iste v e re b io u b liz in i.
A k v ai ijus se mvAv&znak Vodolije, ili o v e k s v r e m v o d e n a ra m e iiii k o p se p o m in je u Novom zavetuw. P o n e k a d j e p r ik a z a n k a o a n e o sk i lik, n a v o d n o a n d ro g in , k o ji ili lije v o d u iz u m e ili n o si p o s u d u n a
sv o m ra m e n u . M e u o rije n ta ln im n a ro d im a k o risti se sa m o p o s u d a za
vodu. E d v a rd A p h a m " , u s v o m d e lu Istorija i doktrina hudizma (Historv tind Doctrine o f Budhism), o p is u ju i A k v a r iju s k a e d a j e b io :
i i c i i ),
214
Fridrih Vilhelm Herel (Frieclrich Wilhclm H erschel, 1738- 1 822) - nernaki astronom , tehniki strunjak i kom pozitor, poznat i po angliciziranom
imenu ser Frederik Viljem Herel (Sir Frederick William Herschel). Najpoznatiji je po otkriu planete Uran, kao i nekoliko njenih veih satelita, poput
Titanije i O berona; takoe je otkrio i infracrveno zraenje. (Nap. prev.)
opisanom sluaju Bik, mudri su duboko potovali kuu stvamog sunevog boravita, a to je ovde korpija, ili Zmija, simbol skrivene duhovne tajne. Ovaj znak ima tri razliita simbola. Najei je korpija, koju su drevni nazivali ogovara, jer je bila simbol prevare i
izopaenosti; dmgi (i manje uobiajen) oblik znaka je Zmija, koju su
drevni esto koristili kao simbol mudrosti.
Verovatno najrei oblik sazvea Skorpio je oblik Orla. Raspored
zvezda u sazveu ima mnogo slinosti sa pticom u letu, kao i sa korpijom. Poto je Skorpio znak okultne inicijacije, orao u letu - kralj
ptica - predstavlja najvii i najduhovniji tip korpije, u kom ona
transcendira otrovnog zemaljskog insekta. Poto su Skorpio i Taurus
jedno nasuprot drugom u zodijaku, njihov simbolizam csto je tesno
pomean. Potovana E. M. Planket'1, u Antikim kalendarima i sazveima (Ancient Calendars and Constellations), kae:
k o rp ija (saz v e e S k o rp io Z o d ija k a , n a su p ro t T au ru su ) prid ru u je se M itri u n jeg o v o m n ap ad u na B ika, a G eniji p ro len o g i
je s e n je g e k v in o c ija u v ek su p risu tn i u rad o sn o m i a lo sn o m polo aju .
Egipani, Asirci i Vavilonjani koji su sunce znali kao Bika, nazivali su zodijak niz brazda, kroz koje je veliki nebeski Vo vukao ralo
sunca. Zbog toga je stanovnitvo prinosilo na rtvu i kroz ulice vodilo velianstvene mlade volove, okiene cveem i okruene svetenicima, mladim igraicama iz hrama i muziarima. Filozofski izabranici
nisu uestvovali u tim idolopoklonikim ceremojama, ali su ih zagovarali kao najpogodnije za tipove uma koji su inili masu stanovnitva. Njih nekoliko posedovalo je daleko dublje razumevanje, o emu
svcdoi Zmija iz sazvea Skorpio - Ureus na njihovim elima.
Sunce je esto simbolizovano njegovim zracima u obliku rutave
grive. O masonskom znaenju sazvea Leo, Robert Hjuit Braun,
12, je napisao:
ii
ma hiljada godina; okultizam, u desetinama miliona. Postoji stara izreka da je Majka Zemlja stresla mnogc civilizacije sa svojih lea,
i nije nerazumno smatrati da su se naela astrologije i astronomije
razvijala milionima godina pre no to se pojavio prvi beli ovek.
M IK R O K O S M O S
Iz Schotus,
Margaritu
Philosophica14
Pagani su verovali
da zodijak form irala
teloV elikog'oveka
1Jniverzum a. To telo, koje su nazvali
M akrokosm os (Veliki Svet), bilo je podeljeno na dvanacst
tJ a v n ih d elo v a, od
k o jih je sv a k i b io
pod n azorom nebeskih sila sm eten ih u je d n o m od
sa /v e a zodijaka.
Verujui da je celi
sistem univerzum a
luo ovaploen u ovekovom telu, kojc
su nazivali M ikrokosmos (Mali Svet), sada poznat lik raseenog oveka iz godinjaka oni su razvili dodcljujui /.odijaki znak svakom od dvanaest glavnili delova Ijudskog tela.
ii
M argarita P hilosophica (h'ilozofski h ise ij je predivno ilustrovana enciklopedija iroko koriena kao univerzitetski ubcnik u ranom XVI veku, naroito u Nemakoj. Njen autor, Ciregor Raj (Ciivgor Rcisch, c. 1467 1525),
bio je kartuzijanski monah i prijatelj mnogih od najuvenijih humanista svoga doba. Hol knjigu naziva otovom po uvenom strazburskom tam pam
Johanu otu (Johann Scho/t, ili, u latinskoj transkripciji, Joannes Schotus,
c. 1477 -1548), koji jn je objavio 1503. godine. (Nap. prev.)
217
Okultisti antikog sveta imali su veoma izuzetno shvatanje principa evolucije. Smatrali su da se svekoliki ivot nalazi u razliitim
fazama postajanja. Verovali su da su zrnca peska bila u procesu postajanja oveka u svesti, ali ne nuno u obliku, da su ljudska bia
bila u procesu postajanja planeta, da su planete bile u procesu postajanja solamih sistema, a da su solami sistemi bili u procesu postajanja
kosmikih lanaca, i tako dalje ad infinitnm. Jedna od etapa izmeu
solamog sistema i kosmikog lanca nazvana je zodijak; zbog toga
su uili da se solami sistem u odreeno vreme razbija u zodijak. Kua zodijaka premetnula se u prestole za dvanaest Nebeskih Hijerarhija, ili, kako su to neki od drevnih kazali, deset Boanskih Redova.
Pitagora je pouavao d aje 10, odnosno jedinica decimalnog sistema,
bio najsavreniji od svih brojeva i simboliki je broj deset prikazivao manjim tetraktisom, rasporedom deset taakau obliku uspravnog
trougla.
Rani zvezdoatci su, nakon podele zodijaka u njegove kue, odredili po tri najsjajnije zvezde u svakom sazveu da budu zajedniki vladari te kue. Zatim su podelili kuu na tri dela od po deset
stepeni, koje su nazvali dekanti. Ovi su, pak, bili podeljeni na pola,
to je rezultiralo razbijanjem zodijaka na sedamdeset dva duodekanta od po pet stepeni. Nad svakim od tih duodekanata Hebreji su postavili nebesku inteligenciju, ili anela, a iz tog sistema nastao je
kabalistiki raspored sedamdesetdva sveta imena, koja korespondiraju sa sedamdesetdva cveta, kvrge i badema na sedmokrakom Svenjaku u Tabemaklu i sa sedamdeset dva oveka koji su izabrani iz
Dvanaest Plemena da predstavljaju Izrael.
Jedina dva znaka koja jo nisu pomenuta su Gemini i Sagitarijus.
Sazvee Gemini se obino prikazuje kao dvoje male dece, koji su,
prema drevnima, roeni iz jajeta, mogue onoga koje je Bik razbio
svojim rogovima. Prie o Kastoru i Poluksu i Romulu i Remu moda su rezultat jaanja mitova o tim nebeskim Blizancima. Simboli
sazvea Gemini proli su kroz mnoge promene. Arapi su koristili
pauna. Dve vane zvezde u sazveu Gemini jo uvek nose imena
Kastor i Poluks. Za znak Gemini se pretpostavlja da je bio zatitnik
falikog oboavanja, a dva obeliska, ili stuba, pred hramovima i crkvama nose istu simboliku kao Blizanci.
Znak Sagitarijus se sastoji od onoga to su stari Grci nazivali kentaur - sloeno stvorenje, ija je donja polovina tela bila u obliku ko-
Alhcrt Churchward (1852-1925) britanski hirurg, lekar i geolog; autor visc dela; pun naslov gore pom enute knjige iz 1910. godine je Znakovi i simholi p rvohitnog oveka kao ohjanjenje evolucije religijskih doktrina od
cshatologije drevnih Egipana (The Signs a n d S vm h o ls o f Prim ordial Man.
h eing an exp la n a tio n o f the E vo h itio n o f R elig io u s D o ctrin es fr o m the
E schatologv o f the A ncient Egvptians). (Nap. prev.)
219
obruu. Za duhovnu prirodu je zato reeno da je otelovljena u obliku simbolikog stvorenja kojc su stvorili Magi zvezdoatci da predstavlja razliita sazvea zodijaka. Ako je duh bio otelovljen kroz
znak Arijes, govorilo se da je roen u telu ovna, ako kroz znak Taurus, onda u telu nebeskog bika. Sva ljudska bia su na taj nain bila
simbolizovana sa dvanaest tajanstvenih stvorenja kroz prirode u kojima su bili u stanju da se otelove u materijalnom svetu. Teorija transmigracije nije se odnosila na vidljivo, matenjalno tclo oveka, nego
na nevidljivi, nematerijalni duh, koji luta stazom zvezda i u toku evolucije sekvencijalno poprima oblike svetih ivotinja zodijaka.
Sedam dobi oveka su pod kontrolom planeta po sleeem redosledu: u dobi odojeta kontrolie ga mesec, u detinjstvu, Merkur, u
adolescentnom uzrastu, Venera, u zreloj dobi, sunce, u srednjoj dobi, Mars, u poodmakloj dobi, Jupiter, a u dobi oronulosti i rastvaran ja, Satum.
B E M B IN S K A IZ ID IN A PLO A
Platonova inicijacija u Velikoj piram idi # Istorija Bembinske Ploe # Platonistia teorija o idejama * Meudejstvo tri
filozofska zodijaka # Haldejska filo zo fija trijada * Orj'iko jaje
222
Lat. M ensa tsiaca - Izijaka Ploa, ili Izidina Ploa bronzana ploa sa
umecim a od em ajla i srebra, verovatno rimska kopija egipatskog stila; naziva se i Bem binska Ploa, po Pjetru Bembu (Pietro B em bo, 1470 -I 547),
venecijanskom uenjaku, pesniku, tcoretiaru knjievnosti, kardinalu i uvenom antikvaru, koji je doao u njen posed 1527. godine, posle pljake
Rima. (Nap. prev.)
> icurgikom ili m agijskom sm islu u kojem su egipatski sveteniei na Bemlun.skoj Izidinoj ploi izloili filozofiju rtvovanja, obreda i cerem onija kroz
i'.iciii okultnih sim bola, A tanasije K.irher pie:
223
224
Italv), Karl Baedeker3 navodi da je Mensa Isiaca bila u sreditu Galerije 2, u Muzeju starina u Torinu.
Vernu kopiju originalne Ploe napravio je 1559. godine uveni
Eneja Vikus (/Eneas Vicus) iz Panne, a kopija gravure data je kancelaru bavarskog vojvode u Muzej hijeroglifa. Atanasije Kirher Plou
opisuje kao ,,pet dlanova dugu i etiri iroku. V. Vin Vestkot4 kae
da su njene mere bile 50 puta 30 ina. Bila je izraena od bronze i
ukraena cnkaustikom, ili emajlom obojenim smaltom i sa srebmim
umecima. Fosbrouk5 dodaje:
L ikovi su urezani veom a plitko, a konture v ein e njih su o k m ene nitim a srebra. O snova na kojoj su likovi sedeli ili se na nju naslanjali, k oja je na o tiscim a o sta v lja la p raznin u , bila jc od sreb ra i
o d lo m ljen a je .
[V ideti E n ciklo p e d iju sta rin a (F,ncyclopcedia o f A n tiq u ities)\
Oni koji su upoznati sa temeljnim principima hermetike filozofije, u Mensa Isiaca e prepoznati klju haldejske, egipatske i grke
teologije. U svojim Starinama (Antiquities), ueni benediktinac, otac
Monfokon, priznaje svoju nesposobnost da se nosi sa zamrenou
njene simbolike. On stoga sumnja da simboli na Ploi poseduju bilo
kakvo znaenje vredno razmatranja i ismeva Kirhera, izjavljujui da
je on tamniji i od same Ploe. Laurencijc Pinjorijus6je reprodukovao
Plou na osnovu opisnog eseja iz 1605. godine, ali su njegova bojaljivo napredna objanjenja pokazala njegovu neukost u stvarnoj interpretaciji likova.
3
4
farl Baedeker (1801 1859) nem aki izava ijaje kom panija ,,Baedeker
postavila standard autoritativnih tampanih turistikih vodia. (Nap. prev.)
Williarn Wynn Westcott (1848-1925) - engleski lekar, mrtvozornik, ceremonijalni mag i m ason; bio je Suprem e M agus (poglavar) S.R.I.A (Societas
R osicruciana in A nglia - R ozenkrojcerskog drutva Engleske) i jedan od
osivaa Hermetikog reda Zlatne Zore (The Ilerm etic Order o f the Golden
Dawn). (Nap. prev.)
Tomas Dali Fosbrouk (Thom as D udlev Fosbroke. 1770 1842) - engleski
antikvar, izabrani lan Londonskog drutva antikvara (The Societv o fA n tiquaries o fL o n d o n - SA L), prvog svetskog uenog d ru tv a o nasleu.
(Nap. prev.)
Laureritius Pignorius (1571-1631) - italijanski umetnik i hum anist iz Padove, poznat po svojim ilustracijam a egipatskih starina. (Nap. prev.)
226
Levijev nagovetaj moe se protumaiti u smislu da dvadeset jedna figura u centralnom delu Ploe predstavlja dvadeset i jedan veliki adut Tarot kartata. Ako je tako, zar nula nije karta, uzrok toliko
kontroverzi, bezimena kruna Vrhovnog Uma, koja kao kruna simbolizuje skrivenu trijadu u gornjem delu prestola u sreditu Ploe? Zar
ne moe prva emanacija ovog Vrhovnog Uma biti dobro simbolizovana onglerom ili magom, sa simbolima etiri nia sveta rairenim
na stolu pred njim: tapom, maem, peharom i dinarom? Tako uzeta
i i obzir, nulta karta nema svoje mesto nigde meu ostalima, ve je,
zapravo, etvrta dimenziona taka iz koje su sve emanirane i time
jc razbijena na dvadeset jednu kartu (slova), koje, kada se skupe zaicdno, proizvode nulu. Cifra koja se pojavljuje na toj karti e potkrepiti
227
ovu interpretaciju, jer nula, ili krug, je simbol vrhunske sfere iz koje
izlaze nii svetovi, moi i slova.
T o I Q O
A ^
/ a\
/
o o O 0 0 <s\ 0
Q
AM M O M
//
O M fw r *
MOMPHTA
rn
\ y
o f i$
An$
M EPHTA
* 0 /A
L r* /P L $ # * P tS
A fifS B L A M C
L T fi/fiie *C A T
H d tu e s
i
1
M 0*0
\/
*
fM H D O C H U S
O C C /D H T
THOTM
Vestkot je paljivo sakupio sve isuvie slabe teorije raznih autoriteta i 1887. godine objavio je svoju sada vrlo retku knjigu, koja
sadri jedini detaljan opis Izijake Ploe objavljen na engleskom jeziku od Hamfrisovog7 prevoda Monfokonovog bezvrednog opisa iz
1721. godine. Izrazivi svoju rezerviranost da otkrije ono to je Levi
oigledno smatrao da je bolje da bude ostavljeno skriveno, Vestkot na
sledei nain sumira svoje tumaenje Ploe:
N a L evijevom dijagram u, kojim on o bjanjava tajnu Ploe, gornji deo prikazan je poeljen na etiri godinja doba, svaki sa tri znaka Z odijaka, a on je dodao etvoroslovno sveto ime, T etragram aton,
d o d e lju ju i Jo d A k v ariju su , koji je K an o p u s, H e T au ru su , koji je
A pis, Vau Leu, koji je M om fta, i He, konano, Tifonu. Z apazite heruvim sku paralelu ovek, Bik, Lav i Orao. etvrti o b lik je zasnovan b ilo kao k orpija, b ilo kao O rao, zav isn o od o k u ltn e d o b re ili
zle nam ere: u d em o tin o m Z o d ijak u , Z m ija zain en ju je korpiju.
N ii deo on p rip isu je grupi od Avnaesi jech io sta vn ih hebrejskib
slova, povezujui ih s etiri etvrtine horizonta. U porediti S efer Jecira , V p o g lav lje, 1. pasus.
C entralni deo on pripisuje S olarnim silam a i planetam a. U sredini, g ore vid im o S unce, o zn aen o O p s, a ispod njcga je S o lo m o n o v
Peat iznad krsta; dvostruki tro u g ao H eksaples, jc d an iznad drugog
svetli i tam ni tro u g ao , ija celin a fo rm ira sv o jcv rstan sloeni sim bol V enere. Ib im o rfu on d aje tri ta m n e p la n ete , V eneru, M e rk u r i
M ars, sm etene oko tam nog uspravnog trougla, koji oznaava Vatru.
A iU ^ fiU S
Izijaka Ploa je, pie Levi, klju za drevnu Totovu knjigu, koji je do
neke m ere preiveo protok vekova i pokazuje nam se u jo uvek relativno drevnom pilu Tarocchi karata. Za njega je Totova knjiga bila
resum e ezoterijskog uenja Egipana; nakon dekadencije njihove civilizacije, ova nauka se iskristalizovala u hijeroglifskom obliku kao Tarot.
Taj Tarot je delom ili u potpunosti zaboravljen ili pogreno shvaen, njegovi naslikani sim boli pali su u ruke lanih vidovnjaka i onih koji su
kroz igre kartama prireivali javne zabave. Savremeni Tarot, ili Tamcchi
pil karata, sastoji se od 78 karata, od kojih je 22 form ira posebnu
grupu aduta ukraenih slikama; preostalih 56 karata se sastoje se od etiri dela od po 10 brojeva i etiri dvorske karte, Kralja, K raljice, Viteza i Zandara ili Sobara; boje su M aevi (Vojnitvo), Pehari (Svetenstvo), Trefovi ili Stapovi (Poljoprivreda) i Sekeli ili Dinari (Trgovina),
i istim redosledont odgovaraju naim bojama Piku, Hercu, Trcfu i Karou. Nas interesuju 22 aduta koji formiraju posebne karakteristike pila
i direktni su potomci H ijeroglifa Tarota. O ve 22 karte odgovoraju slovim a hebrejskog i drugih svetih alfabeta, koji, naravno. spadaju u tri
228
Heksapla (gr. 'L,7td estostruka) termin koji se koristi za izdanje Bihlije u est verzija; posebno sc prim cnjujc za izdanje Starog zaveta kojc jc
priredio Origcn iz Aleksandrije, u kojem su jedno uz drugo stavljeni hebrejska verzija, transliteracija hebrejskog u grka slova, verzija Akile iz Sinope,
verzija Sintaha Lbionita, recenzija Septuaginte, sa um ecim a iz Teodosijevog teksta i Teodosijeva verzija. (Nap. prev.)
229
MtNDCS
Z %
?
3 $
230
S O
* ^
V.
ACT/VE
/Y N X
NOfiTH
A S r GAT
Tfi/AO
ga
re
jv
i,
j.
* f
MAEP/S
OS/fi/S
fi
V
70/Ao
QF
AASS/VE
S fi* fitS
# S r CAT
t L U fiU S
r tto r n
! *
r M /* tfi
SOUTH GATE
fiANDO CHU S
HCfiUS
Ai/rU M ff
J i:
Ofi
HEPHTHA
OfiN/ON/AH
MASCUL/tV
L M A
CEUTfiAL
or
t
I I
OMPHTA
T fi/A O
Of
hCa
T fitA O
'S 'S
* * 1
* > U
to ki
*
*
S *
^
$U*Mfi
MOMfiHTA
Sfifi/M G
/B tM O R fiH O S
Zaratustra je izjavio da broj tri sija irom sveta. O vo je objavljeno na Bembinskoj Ploi nizom trijada koje predstavljaju kreativne impulsc. O Izijakoj Ploi A leksandar Lenoar pie:
Izijaka Ploa nije naroito znaajna kao umetniko elo. O na nije nita drugo do kompozicija, prilino hladna i beznaajna, ije figure, saeto nacrtane i metodiki postavljene jedna blizu druge, odaju malo utiska
ivotnosti. Ali, nasuprot tom e, ako nakon ispitivanja shvatim o autorovu nameru, uskoro postajem o uvereni da je Izijaka Ploa slika nebeske
sfere podeljene u m ale delove, verovatno nam enjena za optu nastavu.
Prem a toj idcji, m oem o zakljuiti da je Izijaka Ploa prvobitno bila
uvod u zbirku koju su sledile Izidine Misterije. Bila je ugravirana u bakru, kako bi se koristila u cerem onijalnoj inicijaciji.
[Videti Novi esej o Izijakoj P loi (New Essav on the Isiac Table)]
sk a
10
1
j
- $
r/>/AO
Esej koji je na francuskom objavio Aleksandar Lenoar 1809. godine, mada zanimljiv i originalan, sadri malo stvarnih informacija
o Ploi, za koju autor nastoji da dokae da je egipatski kalendar ili
astroloki graftkon. Kako su i Monfokon i Lenoar u stvari, svi pisci o ovoj temi od 1651. godine - svoj rad temeljili na radu Kirhera,
ili su znatno bili pod njegovim uticajem, uraen je paljiv prevod
njegovog originalnog rada (osamdeset stranica na latinskom jeziku
korienom u osamnaestom veku). Prikaz Bembinske Ploe na poetku ovog poglavlja10 predstavlja vernu reprodukciju koju je napravio Kirher na osnovu gravure iz Muzeja hijeroglifa. Mala slova i
brojeve, koji su korieni za oznaavanje figura, on je dodao da pojasni svoj komentar, a u istu svrhu e biti koriena i u ovom radu.
9
1 1
1
s I
fi
AP'S
G
AMMOH
W/VT/t
11
Kao i gotovo svi ostali religijski i filozofski antikviteti, BembinIzidina Ploa je predmet mnogih kontroverzi. A. E. Vejt" - ne
Artur Eidvard Vejt (Arthur Edw ard Waite, 18571942) m istik-naunik koji je mnogo pisao o okultnim i ezoterikim tem am a i bio jedan od koautora
231
mogavi da napravi razliku izmeu istinske i tobonje prirode ili porekla Ploe - u fusnoti ponavlja oseanja J. D. Vilkinsona, jo jednog
uglenog egzoteriste; ,,Original[-na Ploa] je veoma kasna i grubo
se naziva falsifikat." S druge strane, Eduard Vinkelman12, dubokouevan ovek, brani originalnost i starost Ploe. Iskreno razmatranje
Mensa Isiaca otkriva jednu injenicu od izuzetnog znaaja: mada onaj
ko je nainio Plou nije nuno bio Egipaanin, bio je inicijat najvieg reda, upoznat s veinom najtajnijih naela hermetikog ezoterizma.
SlMBOLIZAM BEMBINSKE P
l OE
su se u zavisnosti od srodnog dostojanstva boanstava. Ploe posvecne Jupiteru i Apolonu bile su od zlata, one posveene Dijani, Veneri i Junoni, bile su od srebra, a one posveene ostalim vrhovnim
hogovima, od mermera; one koje su bile posveene tnanjim boanstvima, pravljene su od drveta. Ploe su takoe izraivane od metala
koji odgovaraju planetama kojima upravljaju razni nebesnici. Kao
to se hrana za telo postavlja na trpezu, tako su na tim svetim oltamna hili postavljeni simboli koji, kada se shvate, hrane nevidljivu
prirou oveka.
IJ svom uvodnom izlaganju o Ploi, Kirherna sledei nain rezimira njen simboli/am:
,,()n.i poun v;i, na prvom m estu, o itav o m u stro jstv u tro stru k o g
at liel ipskom , m lelek tu aln o m i razum norn. V rhovno B o /a n s i v o |c pi ik a /a n o kako se kree od cen tra do pcriferije u n iv e r/u m a
sn stav ljen o g od o p ip ljiv ih i n eiv ih stvari, koje sve pok ree i uzhurkava vrh o v n a m o k o ju oni n aziv aju Otac Um i p re stav ljaju
ti'ostrukim sim bolom . O vde su takoe prikazane i tri trijade Vrhovnog Jed n o g , od kojih sv ak a isp o ljav a po je d a n atrib u t prv o g Trojstva. Te trijade se n aziv aju Temelj. ili o sn o v a svega. N a Ploi je
lakoc dat aran m an i rasp o red o nih b o an sk ih b ia koja pom au
Ocu Umu u kontroli sv etn ira. Tu se [na gornjoj ploi] m ogu videti
U p rav itelji sv eto v a, svaki sa svojint v atren im , eterin im i m aterijalnim o b elejim a. Tu [na donjoj ploi] su tak o e Oevi Izvora,
ija du n o st je d a se brinu o n a elim a svih stvari i n jihovotn ouvanju i d a o d re n ep o v re d iv e za k o n e Prirode. Tu su bogovi sfera i
o n l, ta k o e , k o ji lu ta ju od m e s ta do m e sta , te k o rad e i sa svim
su p s ta n c a m a i o b lic im a (Z onia i A zonia), g ru p isa n i z a je d n o kao
ftgure oba pola, s licim a o k rcn u tim ka n jih o v o m n ad re cn o m boa n stv u T
svctn
232
Mensa Isiaca, koja je vodoravno podeljena na tri komore ili ploe, moe predstavljati tlocrt odaje u kojoj su odravane Izidine Misterije. Centralna ploa je podeljena na sedam delova ili manjih
prostorija, a donja se sastoji od dve kapije, po jedna na svakom kraju. Cela Ploa sadri etrdeset pet likova prve vanosti i vie manjih
simbola. etrdeset pet glavnih likova grupisanoje u petnaest trijada,
od kojih su etiri na gomjoj ploi, sedam na centralnoj, a etiri na donjoj. Prema Kirheru i Leviju, trijade su podeljene na sledei nain:
233
U gornjem delu
1. P, S, V
2. X, Z, A
3. B, C, D
4. F, G, H
Mendezijanska Trijada.
Amonijanska Trijada.
Momftijanska Trijada.
Omftijanska Trijada.
U centralnom delu
1.G, 1, K
2. L, M, N
3. O, Q, R
4. V, S, W
5. X, Y, Z
6. j, r|, 0
7. y, 8 (nije
- Izijaka Trijada.
- Hekatinska Trijada.
- Ibimorfna Trijada.
- Ofionika Trijada.
- Neftijanska Trijada.
- Serapijanska Trijada.
prikazana), e - Ozirijanska Trijada.
U donjem delu
1. X, M, N
2. O, X
3. T, O, X
4. T, F, H
Horijanska Trijada.
Pandokijanska Trijada.
Taustika Trijada.
Eluristika Trijada.
Hebr. niTSt? - Sefirot (sephiroth) je m noina od rei Sefira (sephircth) HTSO, ije osnovno znaenje je broj kao naelo ili etapa. U klasinoj kabali Sefira je naziv za em anaciju ili sferu kroz koju se m anifestuje Bog.
Re Sefirot stoga, ako se ve opredelim o da koristim o obaj oblik plurala,
nije uputno menjati po naim padeim a. (Nap. prev.)
235
dapi svako prema svom uzorku, ali svi zavise od jednog oploujueg
principa koji postoji u Vrhovnom Umu. Plodonosna mo, iako sama
po sebi jedinstvena, manifestuje se na razliite naine u razliitim
supstancama, jer u mineralu ona doprinosi materijalnom postojanju,
u biljci se manifestuje kao ivotvomost, a u ivotinji kao osetljivost.
Ona unosi kretanje u nebeska tcla, misao n due Ijudi, intelektualnost u anele, a nadsutastvenost u Boga. Stoga je vidljivo da su svi
oblici nainjeni od jedne supstance i sav ivot potie od jedne sile,
a oni koegzistiraju u prirodi Vrhovnog Jednog.
Ovu doktrinu prvi je izneo Platon. Njegov uenik, Aristotel, izlo.io ju je sledeim reima:
Kaemo da jc ovaj Opipljivi Svet slika nekog drugog; stoga,
poto je ovaj svet snaan ili iv, koliko vie onda mora da je ivotan taj drugi. (...) Tamo, dakle, iznad zvezanih vrlina, stoje druga
nebesa koja trcba dosegnuti, poput nebesa ovog sveta; iza njih, jer
su ona od vie vrste, svetlija i vca; niti su udaljcna jcdna od drugih kao to jc ovo, jer ona su bcstelesna. Tamo, takoe, postoji zemlja, ne od ncivc materije, ve iva sa ivotinjskim svetom i svim
prirodnim zcmaljskim pojavama, kao to ih ima i ova, ali drugc vrstc i savrenstva. Postojc tamo biljke, takoe, i vrtovi, i tekua voda;
ima vodenih ivotinja, ali plcmcnitije vrste. Tamo sc nalazi vazduh
i ivot koji mu odgovara, sav bcsmrtan. I prcmda jc tamonji ivot
analogan nacm, ipak je plemenitiji, jer uvia dajc intelektualan,
vean i nepromenjiv. Ako iko prigovori i upita, kako u gornjem svctu biljke i ostalo napred navedeno nalaze uporite, trebalo bi odgovoriti da nemaju objektivno postojanje, jer ih je prvobitni Autor
stvorio u apsolutnom stanju i bcz spoljanjeg oblika. Oni su, dakle,
u istom stanju kao i razum i dua; nisu poloni manama, kao to
su razaranje i kvarenje, jer tamonja bia su puna energije, snage i
radosti, poto ive uzvien ivot i rezultat su jednog izvora i jednog kvaliteta, sloeni od stvari kao to su slatki ukusi, neni mirisi, harmonina boja i zvuk i ostala savrcnstva. Niti se nasiino
kreu, niti mcusobno ukrtaju, niti ugroavaju jedno drugog, ve
svako savreno zadrava svoj vlastiti bitni karaktcr; oni su jednostavni i ne umnoavaju se, kao to to ine telesna bia.
U sredini Ploe je veliki natkriven presto u kojem sedi enska ftgura koja predstavlja Izidu, ali je ovde nazvana Pantomorfno IYNX.
237
pokretni zodijak plua, a subzodijaki svetovi telo. Duhovnu atmosfeiii, koja sadri ivotvomu energiju dvanaest boanskih sila velikog fiksnog zodijaka, udiu kosmika plua-pokretni zodijak - i rasporeuju
|c kroz sklop od dvanaest svetih ivotinja koje su elovi i lanovi
materijalnog univerzuma. Funkcionalni ciklus je zavren kada otrovna isparenja niih svetova, koja je prikupio pokretni zodijak, bivaju
i/dahnuta u veliki fiksni zodijak, da tamo budu proiena prolazei
kroz boanske prirode njegovih dvanaest venih hijerarhija.
Ploa u celini je podlona mnogim interpretacijama. Ako se pervaz Ploe sa njegovim hijeroglifskim figurama prihvati kao duhovni
i/vor, onda presto u centru predstavlja fiziko telo u kojem je ustolicena ljudska priroda. Iz ove take gledita cela Ploa postaje simbol
aurikog tela oveka, s pervazom kao spoljanjim ekstremitetom, ili
Ijuskom aurikog jajeta. Ako se presto prihvati kao simbol duhovne
sl'cre, pervaz simbolizuje elemente, a delovi oko centralnog dela poslaju simboli svetova ili planovi koji emaniraju iz jednog boanskog
izvora. Ako se Ploa posmatra na isto fizikoj osnovi, presto posta|c simbol generativnog sistema, a Ploa otkriva tajne procese embriologije primenjene na formiranje materijalnih svetova. Ukoliko se eli
cisto fizioloka i anatomska interpretacija, centralni presto postaje
srce, Ibimorfna Trijada um, Neftijanska Trijada generativni sistem, a
okolni hijeroglifi razliiti delovi i udovi Ijudskog tela. Sa stanovita evolucije, centralna kapija postaje taka kako ulaza tako i izlaza.
( )vde je, takoe, izloen i proces inicijacije, 11 kojem je kandidat, nakon uspenog prolaska kroz razliita iskuenja, napokon doveden u
pnsustvo vlastite due, koju je jedino on sposoban da razotkrije.
Ako se za predmet razmatranja uzme kosmogonija, centralni deo
predstavlja duhovne svetove, gornji deo intelcktualne svetove, a doi i j i deo materijalne svetove. Centralni deo moe takoc simbolizovati
i dcvet nevidljivih svetova i stvorenje oznaeno sa T, fiziku prirodu
podnoje Izide, Duh Univerzalnog ivota. Ako se razmatra u svellu alhemije, centralni deo sadri metale, a pervaz alhemijske proi cse. Figura koja sedi na prestolu je Univerzalni Merkur - kamen
mudraca, plamtei baldahin iznad prestola jc Boanski Sumpor, a
kocka zemlje ispod je elementarna so.
Tri trijade - ili Oinski Temelj - na centranom delu predstavljaju
Ncme Posmatrae, tri nevidljiva dela prirode oveka; dva dela sa obe
sli ane su kvartari nie prirode oveka. Na ventralnom delu je 21 figura.
241
The Bodleian Lihrarv - glavna istraivaka biblioteka O ksfordskog univerzitcta ( Universitv o f Oxford ), kolokvijalno poznata kao ,,Bodli (,,Bodle y ), ili jenostavno ,,Bod (,,the Bod"), nazvana po svom osnivau, ser
Tornasu B oliju (Thomas Bodley , 1 5 4 5-1613 ), en g lesk o m d iplom ati i
uenjaku. Jedna je od najstarijih biblioteka u Evropi, a druga je po veliini u Velikoj B ritaniji, odrnah iza B ritanske b ib lio tek e (British Librarv).
(Nap. prev.)
15
Prema Proklu, Platon je proao trinaestogodinju inicijaciju u M isterije l ota-Hermesa u koje su ga uveli pomenuti uveni memfiski ntagovi, a nakon
toga se pojavio sa onim to je danas poznato kao platonistika doktrina .
(Nap. prev.)
16
17
242
I lesiodova Teogonija daje najpotpuniji izvetaj o grkom kosmor.onijskom mitu. Orfika kosmogonija ostavila je utisak na razne
oblike filozofije i religije - grku, egipatsku i sirijsku - sa kojima je
Mla u dodiru. Glavni meu orfikim simbolima bilo je mundano jaje
1/ kojeg se Fanes raao u svetlost. Tomas Tejlor smatra da je orfiko
|aje sinonim za meavinu ogranienosti i beskonanosti, koju porniii|e Platon u Filebu. Jaje je, nadalje, trea Razumljiva Trijada i odgovarajtii simbol za Demijurga, ije je auriko telo jaje nieg univerzuma.
Pozivajui se na Porfirijev autoritet, Euzebije je izjavio da su Egipl ani priznavali jednog intelektualnog Autora ili Stvoritelja sveta pod
nnenom K n ef \ da su ga oboavali u obliku kipa Ijudskog oblika i
lamno plavog tena, koji dri u ruci pojas i skiptar, na glavi nosi krahevsko pero, a iz usta izbacuje jaje. (Videti Analizu egipatske mitolof'.ije.) M adaje Bembinska Ploa pravougaonog oblika, ona filozofski
o/naava orfiko jaje univerzuma sa njegovim sadrajem. U ezoterijskim doktrinama vrhovno ostignue pojedinca je lomljenje orfikog
jajcta, to je ekvivalent povratku duha u Nirvanu - apsolutno stanje
orijentalnih mistika.
I ) Novompanteonu (The New Pantheon) Semjuela Bojsalx nalaze
se Iri ilustracije koje prikazuju razne delove Bembinske Ploe. Aulot, meutim, ne daje bitan doprinos saznanjima o ovoj temi. U Istoujskim objanjenima mitologije i bajki starih naroda (Mythologie et
la jahle expliques par l histoire), opat Banije'9 posveuje poglavlje
ta/.matranju Mense Isiaca. Nakon pregleda zakljuaka Monfokona,
Kirhera i Pinjorijusa, on dodaje:
Moje miljenje je da je to bio zavetni sto koji je neki princ ili
privatno lice posvetio Izidi, kao priznanje zbog neke koristi za koju je verovao da mu je ona dodelila."
ix
Sanntel Boyse (1708 -1749) irski pesnik i pisac; pun naziv pomenutog dela iz 1753. g o d in e je Novi panteon ili fahulozna istorija paganskih bogova (The New Pantheon: or the Fabiilous Historv o f the Heathen Gods).
(Nap. prev.)
O pat A ntoan Banij e (Abbe Antoine Banier, 1673 1741) francuski svetenik i lan Academie des Inscriptions et Beiles-Lettres od 1713. godine,
istoriar i prevodilac, ija je racionalizujua interpretacija grke m itologije
bila iroko prihvaena do sredine X IX veka. (Nap. prev.)
243
Cuda antike
U D A A N T IK E
Uvek-goree lampe # Delfsko proroite # Dodonsko proroite # Trofonijevo proroite # Inicirani arhitekti # Sedam svetskih uda
N ije m alo tih uvek-goreih lam pi bilo postavljeno da buu oru a av o la, (...) S m atram da su sve lam pe p ro n a en e u g ro b o v im a
P agana, p o sv een e o b o av an ju n ckih b o g o v a, bile te vrste, ne zato
to su g o rele, ili su izvetaji rekli d a gore, v en im p lam en o m , ve
zato to ih je v ero v atn o av o tam o p o stav io , zlo n am ern o elei da
na taj n ain d o b ije sv eu v eru za lano klan jan jeA
Nakon to je priznao da pouzdani autoriteti brane postojanje uvek-goreih lampi i da se ak i sam avo uputa u njihovu izradu, sledee to Kirher izjavljuje je da je itava teorija oajna i nemogua,
lc da je treba svrstati sa venim kretanjem i Kamenom Mudraca. Poslo je na svoje zadovoljstvo jednom ve reio problem, Kirher ga reava ponovo - ali drugaije - sledeim reima:
244
U E giptu postoje bogate naslage asfalta i nafte. O no to su ti pam etni m o m ci [svetenici] u in ili, d ak le, n ije n ita dru g o do poveziv an ja n aslag a ulja tajnim k an a lim a sa je d n o m ili vie lam pi, koje
su im ale fitilje od azbesta! K ako tak v e lam pe m ogu pom oi neprestan o m g o ren ju ? (...) Po m om m iljen ju , to je reen jc zag o n etk e o
n atprirodnoj n eistro iv o sti tih an tik ih la m p i.
Monfokon se, u svojim Starinama, uglavnom slae sa kasnijim Kirherovim dedukcijama, verujui da su basnoslovne vene svjetiljke iz
hramova bile lukave mehanike majstorije. On dalje dodaje da je verovanje da lampe u grobnicama gore na neodreeno vreme bilo rezultat panje vredne injenice da se u nekim sluajevima para slina
dimu izvijala iz ulaza u novootvorene grobnice. Grupe koje su u njih
ulazile i otkrivale lampe razasute po podu pretpostavljale su da su one
hile izvor dima.
245
uda antike
Postoji nekoliko zanimljivih pria o otkriima uvek-goreih lampi u raznim delovima sveta. U grobu na Apijskom putu ( Via Appia),
koji je otvoren u vreme papinstva Pavla III, pronaena je gorua svetiljka, koja je ostala upaljena u hermetiki zapeaenoj podzemnoj
odaji gotovo 1.600 godina. Prema izvetaju koji je napisao savremenik, telo - mlade i lepe devojka sa dugom, zlatnom kosom - pronaeno je kako pluta u nepoznatoj, providnoj tenosti tako ouvano kao
da je smrt nastupila nekoliko sati ranije. U unutranjosti odaje bilo je
vie znaajnih objekata, meu kojima t nekoliko lampi, a jedna od
njih je bila upaljena. Oni koji su uli u grobnicu izjavili su d aje promaja izazvana otvaranjem vrata ugasila svetlo i da lampa nije mogla
ponovo da se upali. Kirher reprodukuje epitaf, TULLIOLAE FILIAE
MEAE ', navodno pronaen u grobu, ali za njega Monfokon izjavIjuje da nikada nije postojao i dodaje da se za telo uglavnom veruje,
mada za to nije pronaen uverljiv dokaz, da je pripadalo Tulioli, Ciceronovoj erki.
Uvek-goree lampe otkrivene su u svim delovima sveta. Ne samo u mediteranskim zemljama, ve i u Indiji, Tibetu, Kini i Junoj
Americi zabeleena su svetla koja su bez goriva neprestano gorela.
Primeri koji slede su odabrani nasumice sa impozantne liste uvek-goreih lampi pronaenih u razliitim epohama.
Plutarh je pisao o lampi koja je gorela iznad vrata hrama Jupitera
Amona; svetenici su izjavljivali da je ostala upaljena vekovima bez
goriva.
Sv. Avgustin je opisao venu svetiljku, uvanu u egipatskom hramu posveenom Veneri, koju ni vetar ni voda nisu mogli da ugase.
On je verovao da je to delo avola.
Uvek-gorea lampa naena je u Edesi, ili Antiohiji, u vreme vladavine cara Justinijana. Bila je u nii iznad gradskih vrata, detaljno
zatvorena kako bi bila zatiena od vremenskih uslova. Datum na njoj
je dokazivao da je gorela vie od 500 godina. Unitili su je vojnici.
Tokom ranog srednjeg veka u Engleskoj pronaena je lampa koja je gorela od treeg veka posle Hrista. Veruje se da je spomenik u
kojem se nalazila bio grob oca Konstantina Velikog.
Palantova lantema je otkrivena u blizini Rima 1401. godine. Pronaena je u grobu Palanta, Euandrovog sin, kojega je Vergilije uinio
I
246
a da je gorivo bilo jedan od proizvoda alhemijskih istraivanja. Kirher je pokuavao da ckstrahuje ulje iz azbesta, jer je bio uveren da
bi ulje, dobijeno iz supstance koju vatra nije mogla da uniti, ako se
stavi u lampu kao gorivo takoe bilo neunitivo. Nakon to je proveo dve godine u neplodnom eksperimentalnom radu, zakljuio je da
je taj zadatak nemogue izvriti.
Sauvano je nekoliko formula za izradu goriva za lampe. U Razotkrivenoj Izidi, H. P. Blavacka prenosi dve od tih formula od ranih
autora - Tritenhajma3 i Bartolomea Komdorfa. Jedna je dovoljna da
prui opte razumevanje procesa:
Sumpor. Stipsa ust. f iv.; su b lim irajte ih u prah n a f ij, ko jem
d o d ajte k rista liz o v a n o g v e n e c ija n sk o g b o ra k sa (u p rah u ) f j.; po
n jim a polijte visoko preien vinski alk o h o l i rastv o rite ih, zatim
sa m ite i p o sp ite na nov; p o n o v ite o v o to lik o p u ta d o k se su m p o r
topi p o p u t v o sk a b ez d im a, na v reloj tu an o j ploi: to j e z a pahulum 4, a fitilj priprem ite na ovaj nain: skupite niti ili rese Lapis ash esto s \ do e b ljin e sv o g sre d n je g i d u in e sv o g m a lo g p rsta , a
zatim ih stavite u v en ecijan sk o stak lo i p o k rijte s n av ed en im proien im su m p o ro m ili hranom ; p o stav ite stak lo u p esak n a dvadeset i etiri sata, tako v m e da su m p o r m oe da k lju a sve vrem e.
Fitilj tim e p rem azan i p o m azan treb a staviti u au p o p u t lju tu re
koljke, tak o da neki deo m oe da lei iznad m ase p rip rcm ljen o g
sum pora; zatim , dok p o stav ljate ovo staklo na v ru p esak , m orate
rastopiti sum por, tako da se m oe uhvatiti za fitilj, i, k ad a se ovaj
upali, goree ven im p lam en o m , a vi tu sv etiljk u m o ete postaviti
gde vam d rag o .
248
uda antike
rka
PR O R O I T A
Potovanje Apolona ukljuivalo je uspostavljanje i odravanje proroita putem kojih bi bogovi mogli da komuniciraju sa ljudima i otkriju budunost onima to su zasluili blagodat. Rana istorija Grke
obiluje izvetajima o drveu, rekama i kipovima koji govorc i peinama koje su nimfe, drijade ili demoni uzimali za svoja boravita i
iz njih davali proroanstva. Mada su hrianski autori nastojali da
dokau kako je proroanske objave davao avo, ne bi li zaveo oveanstvo, ipak se nisu usudili da napadnu teoriju proroanstva, jer
se ona ponavljala i u njihovim svetim spisima. Ako je kamenje oniksa na ramenima izraelskog velikog svetenika postalo poznato po
svojim porukama volje Jahvea, onda je cmi golub, privremeno obdaien sposobnou govora, svakako mogao izrei proroanstva u hramu
Jupitera Amona. Ako je endorska vraara mogla prizvati Samuilovu
sen, a ova je zauzvrat dao proroanstva Saulu, zar nije Apolonova
svetenica mogla prizvati sablast njoj odanu da predvidi sudbinu
( irke?
Najuvenija proroita antike bila su Delfsko, Dodonsko, Trofonijevo i Latonino, od kojih su priajua hrastova stabla u Dodoni
bila najstarija. lako je nemogue propratiti razvoj teorije o porukama
dobijenim iz proroita, poznato je da su mnoge peine i raseline,
koje su Grci izdvojili kao proroita, bile svete davno pre uspona grke kulture.
Apolonovo proroite u Delfima ostaje jedna od nereenih mistei ija antike. Aleksandar Vajlder ime Delfi izvoi iz delfos, materica.
To ime su Grci izabrali zbog oblika peine i otvora koji vodi u dubine zemlje. Prvobitni naziv proroita bio je Pito, a tako je nazvano
jer je u njegovim odajama prebivala velika zmija Piton, strahovito
stvorenje koje je lzgmizalo iz mulja ostalog nakon povlaenja potopa koji je unitio sva ljudska bia osim Deukaliona i Pire. Apolon
je, dok se penjao uz obronak planine Parnas, nakon due borbe ubio
zmiju i bacio njeno telo u raspuklinu proroita. Od tada je Bog Sunca, dobivi nadimak Pitijski Apolon, proricao iz te jame. On je sa
Dionisom delio ast da bude bog zatitnik Delfa.
249
uda antike
Nakon to je Apolon pobedio Pitona, njegov duh je ostao u Delftma kao predstavnik svog osvajaa i uz pomo njegovih isparenja
svetenica je mogla da postane en rappor sa Bogom. Za pare koje
su se uzizale iz raseline proroita verovalo se da dolaze iz Pitonovog tela koje se raspadalo. Ime Pitones, ili Pitija, dato enskom
hijerofantu u prorootu, doslovno znai onaj koji je bio baen u re6
250
ligijsko besnilo udisanjem pare to se uzdie iz raspadajue materije. Zanimljivo je dodati i to da su Grci verovali da je proroite u
Delfima pupak Zemlje, ime se dokazuje da su planetu smatrali ogromnim ljudskim biem. Veza izmeu naela prorokog otkrivenja i
okultnog znaenja pupka je vana tajna koju su posedovale drevne
Misterije.
Proroite je, meutim, mnogo starije nego to kazuju prethodni
izvetaji. Priu ove vrste verovatno su izmislili svetenici kako bi objasnili fenomene znatieljnicima koje nisu smatrali dostojnim prosvetljenja o istinskoj ezoterikoj prirodi proroita. Neki veruju da
je delfsku raselinu otkrio hiperborejski svetenik, jer jo od vremena
od kad postoji pisana istorija ta peina bila je sveta, a ljudi su dolazili iz svih krajeva Grke i okolnih zemalja da postave pitanja demonu koji je iveo u otvom nalik na dimnjak. Svetenici i svetenice
su je paljivo uvali i sluili duha koji je u njoj iveo i koji je prosvetljavao oveanstvo darom prorokovanja.
Pria o originalnom otkriu proroita je priblino sledea: pastin su, uvajui svoja stada na padinama planine Pamas, bili zaprepa.eni udnim ludovanjem koza koje su tumarale u blizini velikog
ponora na jugozapadnom obronku planine. Zivotinje su skakale naokolo kao da su pokuavale da igraju i isputale udne krike razlit ite od bilo ega to je iko pre toga uo. Konano, jedan od pastira,
z.natieljan da sazna uzrok te pojave, priao je otvom iz kojeg su kuIjale kodljive pare. Istog trena zapao je u proroku ekstazu; igrao je
u divljoj razuzdanosti, pevao, mrmljao neartikulisane zvukove i prorekao budue dogaaje. Isti rezultat bio je i sa ostalima koji su prili
u blizinu procepa. Glas o mestu se proirio i mnogi su doli da saznaju budunost udisanjem smrdljivih isparenja, koji su ih razveseIjavali do ivice delirijuma.
Neki od onih koji su doli, nesposobni da se kontroliu, a privremeno dobivi snagu ludaka, otimali su se od onih koji su hteli da
ilt obuzdaju i ginuli skakajui u otvor. Kako bi se drugi spreili da
uine neto slino, podignut je zid oko raseline i postavljena je proroica da bude posrednik izmeu proroita i onih koji su dolazili
tla mu postave pitanje. Prema kasnijim autoritetima, nad rascepom
je postavljen tronoac ukraen izrezbarenim Apolonom u obliku Pitona, velike zmije, i na njemu je bilo ureeno posebno pripremljeno
sedite, tako konstmisano da osoba koja bi u njemu sedela nije mogla
251
s njega da padne dok je bila pod uticajem proroanskih isparenja. Neposredno pre tog vremena, kruila je pria da isparenja u proroitu
nastaju od raspadanja tela Pitona. Mogue je da je proroite razotkrilo sopstveno poreklo.
Kroz mnoge vekove tokom njegove rane istorije, nevine devojke
su posveivane sluenju u proroitu. Nazivane su Febade, ili Pitije,
i sainjavale su uveni red danas poznat kao pitijsko svetenstvo. Zene su birane da preuzmu proroite verovatno zato to je njihova ulna i emocionalna priroda bre i potpunije reagovala na isparenja
oduevljenja. Tri dana pre vremena odreenog za primanje saoptenja od Apolona, devica svetenica poinjala je ceremoniju proiavanja. Kupala se u izvoru Kastalija, suzdrala se od uzimanja hrane,
pila samo iz Kasotidinog izvora, koji je skrivenim cevima sproveden
u hram, a neposredno pre no to bi se popela na tronoac, vakala je
nekoliko listova sa svetog lovorovog stabla. Ciovorilo se da je voda
bila drogirana kako bi donela iskrivljene vizije, ili da su delfski svetenici mogli da naprave stimuliui opojnu gas, koji su provodili
podzemnim kanalima i putali u okno proroita nekoliko metara ispod povrine. Nijedna od ovih teorija nije dokazana, niti na bilo koji nain objanjava tanost predvianja.
Kada bi mlada proroica zavrila proces ienja, odevana je u
posveenu odeu i odvoena do tronoca na koji je sedala, okruena
kodljivim isparenjima to su se izvijala iz zjapee raseline. Postepeno, kako je udisala paru, ona se menjala. Kao da je drugi duh ulazio u njeno telo. Borila se, derala svoju odeu i isputala neartikulisane krike. Nakon nekog vremena njena borba je prestajala. Kada
bi se smirila, zaposelo bi je ogromno velianstvo i, s oima uprtim
u prazno i ukoenim telom, ona bi izricala proroanske rei. Predvianja su obino bila u obliku heksametarskog stiha, ali su rei esto
bile dvosmislene, a ponekad i nerazumljivc. Svaki zvuk koji bi napravila, svaki pokret njenog tela, paljivo je beleilo pet I losija, ili
svetih Ijudi, koji su postavljeni kao pisari radi ouvanja najsitnijih
detalja svakog proricanja. Hosiji su bili imenovani doivotno i birani su izmeu direktnih potomaka Deukaliona.
Nakon to je proroanstvo dato, Pitija je poinjala ponovo da se
bori i duh ju je oslobaao. Tada je odnoena, ili joj je pomagano da
ode, u odaju za odmor, gde je ostajala sve dok ncrvna ekstaza ne bi
uminula.
252
uda antike
Medu poznatima koji su posetili proroite u Deltlma bili su besmrtni Apolonije iz Tijane i njegov uenik Damis. Apolonije je princo rtvu i, poto je okrunjen lovorovim vencem i dobio granu iste
biljke d aje nosi u ruci, proao je iza Apolonovog kipa koji je stajao
prcd ulazom u peinu i siao na sveto mesto proroita. Svetenica
|c takoe bila okrunjena lovorom, a glava joj je bila ovijena uzicom
od bele vune. Apolonije je pitao proroite hoe li budue generacije
pamtiti njegovo ime. Pitija je odgovorila potvrdno, ali jc izjavila da
cc ono uvek biti klevetano. Apolonije je ljutito napustio odaju, ali
vrcme je potvrdilo tanost predvianja, jer su rani crkveni oci ovekovcili Apolonijevo ime kao Antihrista. (Za detalje prie videti Histoire de la Magie.)
Poruke koje je davala devica proroica predavane su filozofima
proroita, ija je dunost bila da ih tumae i primenjuju. Saoptenja
n i i zatim dostavljana pesnicima, koji su ih odmah prevodili u ode i
slihove, izlaui u finom obliku izjave koje je navodno dao Apolon
i cmei ih dostupnim stanovnitvu.
Zmije su mnogo prikazivane u proroitu u Delfima. Osnova tronoca na kojem je sedela Pitija bila je formirana od upletenih tela tri
divovske zmije. Prema nekim autoritetima, jedan od procesa koricnih za postizanje proroke ekstaze bio je da se mlada svetenica
253
prisili da pogleda u oi zmije. Opinjena i hipnotisana, ona je tada govorila glasom boga.
uda antike
koncepcija razlikuje se od onoga to je iroko prihvaeno, ali otkriva vrednu
analogiju izmeu jevrejskog i grkog sim bolizm a.
OSNOVA D E L F S K O G T R O N O S C A
Iz Montfaucon, Antiquities
O B N O V L JE N
D EL FSK l T R O N O A C
Don Bomon (John B eaum oni, e. 1650- 1731) engleski lekar i geolog, autor nekoliko knjiga o geologiji, antici i m agijskoj praksi. (Nap. prev.)
U originalu - Mercv-Seat - oslovno stolica/sedite blagodati seditc blagodati izm eu dva heruvim a (Izlazak 25, 2 1). To nije prevod na engleski
254
N jegovi odgovori obelodanili su m noge tirane i prorekli im sudbinu. N jeg o v im elo v an jem su m n o g a n esre n a b ia sp aen a od
u n iten ja i m nogi zb u n jen i sm rtn ici izvedeni n a pravi put. K orisno
jc h rab rio in stitu cije i p o m ag ao n ap re d ak k o risn ih otkria. N jegov
m oralni uticaj bio je na strani vrline, a njcgov politiki uticaj u korist u n ap re en ja g ra an sk ih slo b o d a.
[Videti Vera sv e ta (T h e F a ith s o fT h e World)]
Proroitem u Dodoni predsedavao je Jupite, koji je izricao proroanstva kroz hrastove, ptice i tuane vaze. Mnogi pisci su primetili
ni hebrejskog nnss kaporet - deo izrnirenja, ni grkog irjZocaTripiov
hilasterion - pom ircnje, pom irilite, ve prevod V iljema Tindejla ( William
Tvndale) nem akog pojma gnadenstuhl, iz prevoda Biblije na nemaki Martina Lutera (M artin Luther), koji oslovno znai sedite milosti, u smislu
Inkacije m ilosti. U D aniievom prevodu Starog Z aveta - ,,zaklopac
poklopac Zavetnog kovega. (Nap. prev.)
'i
Autor umesto grkog imena boga - Zevs, koristi ime njegovog rimskog pandana; videti napom enu 1 na strani 95. (Nap. prev.)
255
uda antike
J u p ite r je b io n az v an
D oonski po gradu Dodona u Epirn. U blizini
ovog grada bilo je brdo
gusto obraslo hrastovim
drveem, koje je od najstarijih vremena bilo posveeno Jupiteru. Pored
toga, gaj je potovan jer
se verovalo da u njegovim dubinam a ive drtjade, fauni, satiri i nimfe.
Sa drevnih hrastova i bukvi visili su mnogi lanci od malenih bronzanih
zvonia koja su zvonila danju i noi, kako
je v e ta r lju ljao grane.
Neki tvrde da je uvena
proroanska golubica iz
Dodone zapravo bila e256
Najudnije u proroitu u Dodoni bile su ,,priajue vaze, ili kotlovi. Bile su od tua i tako paljivo oblikovane da su, kad bi se u njih
udarilo, odavale zvuk koji je trajao satima. Neki pisci su opisali red
tih vaza i tzjavili da, ako bi jedna od njih bila udarena, svoje vibracije prenosila je na sve ostale i usledila bi zastraujua buka. Drugi
autori opisuju samo jednu veliku vazu smetenu na stubu u ijoj blizini je stajao dmgi stub, podravajui kip deteta koje dri bi. Na kraju bia bilo je vie njiuih uzica kojc su zavravale malim metalnim
kuglama a vetar, koji jc neprekidno duvao kroz otvorenu graevinu,
terao je kuglice da udaraju u vazu. Broj i intenzitet udaraca i odjeci
vaze paljivo su beleeni, a svetenici su, u skladu s njima, davali svoja proroanstva.
Kada su prvobitni dodonski svetenici - Seloji - misteriozno
nestali, u proroitu su vie vekova sluile tri svetenice, koje su tumaile vaze i u pono ispitivale sveta stabla. Od pokrovitelja proroita se oekivalo da donose poklone i daju priloge.
Jo jedno izvanredno proroite bilo je Trofonijeva peina, smetena na padini brda, sa ulazom tako malim da se inilo nemoguim
da ovek u nju ue. Kada bi onaj koji trai savet prineo svoju ponudu pred Trofonijev kip i obukao posveenu odeu, penjao se na brdo
do peine, nosei u jednoj ruci kola od meda. Sevi na ivicu otvora, sputao je nogc u peinu. Odmah zatim njegovo itavo telo bivalo
je uvueno u peinu, koju su oni to su u nju uli opisali kao ne veu
od prosene pei. Kada bi proroite zavrilo svoju objavu, posetilac,
obino bunovan, bivao jc, s nogama napred, silovito izbaen iz peine.
Nedaleko od peine proroita kljuala su iz zemlje dva izvora,
udaljena jedan od drugoga nekoliko stopa. Oni koji su se spremali
da uu u peinu prvo su pili sa tih izvora, ija voda kao da je imala
naroita okultna svojstva. Prvi je sadravao vodu zaborava i svi koji
bi je pili zaboravili bi svoje zemaljske tuge. Iz drugog izvora tekla
je sveta Mnemozinina voda, ili voda seanja, da bi omoguila onima koji se njome poslue da kasnije zapamte svoja iskustva steena
u peini.
257
C'iida antike
T R O F O N IJ E VL
L E B A D E JE
Iz Historia D eom m
Fatidieorum
Iako je ulaz bio je obeleen sa dva tuana obeliska, pcina, okruena zidom od belog kamenja i skrivena u srcu umarka svetih stabala,
nije predstavljala impozantnu pojavu. Nema sumnje da su oni koji su
u nju ulazili prolazili kroz udna iskustva, jer su bili duni da u susednom hramu podnesu potpun izvetaj o onome ta su videli i uli
dok su bili u proroitu. Proroanstva su davana u obliku snova i vizija i praena su tekim glavoboljama; neki se nikada nisu u potpuno258
ii oporavili od naknadnih posledica svoga bunila. Svetenici su zbutic izlaganje njihovih iskustava tumaili na osnovu pitanja na
l.<>|c su ovi traili odgovor. Mada su svetenici verovatno koristili neku ncpoznatu biljku da izazovu snove ili vizije u peini, njihova ve.11ii.i u tumaenju tih snova i vizija graniila se sa natprirodnim. Pre
iio sto bi se konsultovalo proroite, bilo je neophodno demonu peii i c ponuditi ovna, a svetenik bi gledanjem n dlan odluivao da li je odalnano vreme bilo odgovarajue i da li je rtva bila zadovoljavajua.
111111
S e d a m s v e t s k ih u d a
Mnogi od vajara i arhitekata antikog sveta bili su inicirani u Mi.lcnjc, naroito u eleusinske obrede. Od poetka vremena, kamenoresi i i lesari ustanovili su boanski zatienu kastu. Kako se civilizacija
polako irila zemljom, gradovi su graeni i naputani, podizani su spoiiu-mci sada nepoznatim herojima, bogovima su graeni hramovi, koji
ada le/.e porueni u praini naroda koje su nadahnjivali. Istraivanje
|e pokazalo ne samo da su graditelji tih gradova i spomenika i vajari
ko 11 su isklesali nedokuiva lica bogova bili majstori svojih zanata,
v c da im danas u svetu nema ravnih. Duboko poznavanje matemahkc i astronomije ugraeno u antiku arhitekturu i jednako duboko
po/navanje anatomije koje pokazuje grko vajarstvo, okazuju da su
Ivorci i jednih i drugih bili veliki umovi, duboko prosveeni mudro. c i i koja ini arkanu Misterija. Tako je uspostavljena Gilda Graditelja,
prcdaka savremenih Slobodnih zidara. K.ada bi bili angaovani da izi'iade palate, hramove ili grobnice, ili da isteu statue za bogatae, ti
micirani arhitekti i umetnici su u svojim delima skrivali tajnu doktrii i i i , lako da danas, dugo nakon to su njihove kosti vraenc u prainu,
vcl shvata da su te prvc zanatlije bile zaista valjano inicirane i do.lojne da prime plate Majstora Zidara.
Sedam svetskih uda, mada oigledno izraeno iz razliitih razlo)'.a, stvamo su bili spomenici podignuti da produe arkanu Misterija.
liilc su to simbolike graevine, smetene na naroitim mestima, a
piavu svrha njihovog podizanja moe osetiti samo onaj ko je iniciran.
I 11las Levi je uoio znaajnu korespondenciju izmeu tih Sedam uda
259
tida antike
IV O T I F IL O Z O F IJA PITAGORE
Pitagora i krotonska kola # Osnove pitagorejstva * Simetrina tela # Pitagorini simboliki aforizmi # Pitagorejska
astronomija # Keplerova teorija svemira
Dok je Mnesarh, Pitagorin otac, bio u gradu Delfi u vezi sa svojim trgovakim poslovima, on i njegova supruga, Partenida, odluili
su da konsultuju delfsko proroite da li Mojre podravaju njihov
povratak u Siriju. Kada je Pitonesa (Apolonova proroica) sela na
zlatni tronoac iznad zjapeeg otvora proroita, nije odgovorila na
pitanje koje su postavili, ve je Mnesarhu rekla da je njegova supruga trudna i da e roditi sina kojem je sueno da nadmai sve mukarce
u lepoti i mudrosti i koji e svojim ivotom puno pridoneti dobrobiti
oveanstva. Mnesarh je bio tako duboko impresioniran proroanstvom da je promenio ime svoje supruge u Pitazida, u ast pitijske
svetenice. Kada je dete roeno u Sidonu u Fenikiji, bio je to sin kao to je proroite reklo. Mnesarh i Pitazida su dete nazvali Pitagora, jer su verovali da je bio predodreen od strane proroita.
Mnoge udne legende su sauvane u vezi Pitagorinog roenja.
Neki su tvrdili da on nije bio smrtnik; da je bio jedan od bogova koji je uzeo ljudsko telo kako bi doao na svet i pouio ljusku rasu.
Pitagora je bio jedan od mnogih mudraca i spasitelja antike za koje
se tvrdi da su roeni bezgrenim zaeem. U svom elu Anakalipsa,
Godfri Higins pie:
P rva u p ad ljiv a o k o ln o st u kojoj se istorija P itag o re p o k la p a sa
isto rijo m Isu sa j e d a su oni bili ro en i u g o to v o istoj ze m lji; prvi
se rodio u Sidonu, dm gi u V itlejem u, oba u Siriji. Pitagorin otac, kao
262
264
(J originalu stoji sages - m udraci", od starofranc. sage (XI v.), od galo-rom anskog sahius. od lat. sapius. od sapere imati ukus, imati dobar ukus,
biti m udar". Poto sc prvobitno prim enjivalo kao Seven Sages za sedam
grkih mudraca, opredelili smo se da na ovom mestu koristim o grku re
sofoi (oo<poi) iz grkog naziva za te m udrace
hoi hepta sofoi (oi 7rxd
oo<poi). N a d rugim m estim a u knjizi re sa g e je p rev o e n a sa m udrac.
(Nap. prev.)
P II A G O R A ,
PRVI F IL O Z O F
Iz Historia Deorttm
FatiJicorum
Njegovi preiveli uenici pokuali su da ovekovee njegove doktrine, ali su svuda bili progonjeni i danas je ostalo vrlo malo toga to
bi svedoilo o veliini ovog fdozofa. Za Pitagorine uenike je reeno da mu se nikad nisu obratili ili ga nazvali njegovim imenom, ve
su ga uvek nazivali Uitelj ili Taj ovek. To je moda zbog toga lo
se za ime Pitagora verovalo da je sastavljeno od odreenog broja
posebno rasporeenih velikih slova sa velikim svetim znaajem. U asopisu Re (The Wor) objavljen je lanak T. R. Pratera ('/.' R. Prater)
u kojem se pokazuje da je Pitagora inicirao svoje kandidate putem
odreene formule skrivene meu slovima njegovog imena. To bi moglo da objasni zato je re Pitagora bila tako visoko cenjena.
Posle Pitagorine smrti njegova kola se postepeno raspala, ali
su oni koji su imali koristi od njenih uenja duboko potovali uspomenu na velikog filozofa, kao to su za vreme njegovog ivota
potovali njega lino. Kako je vreme prolazilo, Pitagoru su poeli
smatrati bogom, a ne ovekom, a njegovi rasuti uenici bili su meusobno povezani svojim zajednikim divljenjem transcendentnom
geniju njihovog uitelja. Eduard ire2, u svom Pitagori i delfskim
Misterijama (Pythagoras and the Delphic Mysteries), navodi sledei dogaaj kao ilustraciju drugarskih veza koje su ujedinjavale lanove Pitagorejske kole:
Jed n o g o d njih, koji b ee klo n u o od bolesti i zap ao u siro m atvo, p rih v atio je neki gostioniar. Pre neg o to e um reti, on j e na
vratim a gostionice nacrtao neke tajanstvene znake (pentagram , bez
su m nje) i rek ao d om ainu: B uite spokojni! Jed an od m o je b rae
nam irie moj d u g . G odinu dana nakon toga, neki stranac je , dok je
prolazio pored te gostionice, video znake na vratim a i rekao dom ainu: Ja sam pitag o rejac; je d a n od m oje b rae je o v d e um ro; recite m i k o lik o vam u njeg o v o im e d u g u je m .
O s n o v e PIT A GO REJSTV A
266
Prouavanje geometrije, muzike i astronomije smatrano je sutinskim za racionalno razumevanje Boga, oveka, ili prirode, i niko ko
nije bio detaljno upoznat sa tim naukama nije mogao kao uenik
pratiti Pitagoru. Mnogi su doli traei prijem u njegovu kolu. Svaki
kandidat bio je testiran iz ova tri predmeta i, ako bi bila ustanovljena
njegova neukost, odbijan je po prekom postupku.
267
danas nije poznato. Pitagora je otkrio da muzika ima veliku terapijsku mo i pripremao je posebne akorde za razliite bolesti. Takoe
je, navodno, eksperimentisao sa bojom i postigao znatan uspeh. Jedan od njegovth jedinstvenih lekovitih procesa nastao je iz njegovog
otkria lekovite vrednosti odreenih stihova iz Homerovih spevova
llijada i Odiseja. Nalagao je da se itaju osobama koje pate od odreenih bolesti. Protivio se hirurgiji u svim njenim oblicima, a prigovarao je i kauterizaciji. Nije odobravao unakaenje ljudskog tela,
jer je ono, po njegovom miljenju, bilo svetogre protiv prebivalita
bogova.
Pitagora je pouavao da je prijateljstvo najiskreniji odnos i najblii savrenom od svih drugih odnosa. Izjavio je da u Prirodi postoji
prijateljstvo svih sa svima, bogova sa Ijudima, jedne doktrine sa drugom, due sa telom, racionalnog dela sa iracionalnim delom, filozollje sa njenim teorijama, ljudi jednih sa drugima, sunarodnika jednih
sa drugima; da prijateljstvo takoe postoji i izmeu stranaca, izmedu oveka i njegove supruge, njegove dece i njegovih slugu. Sve veze bez prijateljstva smatrao je okovima i da nema vrline u njihovom
odravanju. Pitagora je verovao da su odnosi u sutini pre mentalni
nego fiziki i da mu je blii stranac saoseajnog intelekta nego krvni srodnik ije je stanovite u suprotnosti sa njegovim. Pitagora definie znanje kao plod mentalne akumulacije. Verovao je da se ono
moe stei na razne naine, ali uglavnom kroz posmatranje. Mudrost je za njega bila razumevanje izvora ili uzroka svih stvari, a ono
se moe osigurati samo podizanjem intelekta do take na kojoj on intuitivno spoznaje nevidljivo, koje se prema spolja manifestuje kroz
vidljivo, te na taj nain postaje sposoban da se postavi en rapport s
duhom stvari, a ne sa njihovim oblicima. Krajnji izvor koji mudrost
moe spoznati je Monada, tajanstveni stalni atom pitagorejaca.
Pitagora je pouavao da su i ovek i svemir stvoreni na sliku Boju, da su i jedno i drugo napravljeni po istoj slici i da shvatanje jednog predstavlja osnovu spoznavanja rugog. Jo je uio i da postoji
stalno uzajamno dejstvo izmeu Velikog Coveka (svemira) i oveka
(malog svemira).
3
Nlat. eauterisatio - u mcdicini - sagorcvanje rane u cilju sprcavanja daljeg procesa; vetako otvaranje rane pom ou nagriznih (ili razjednih) hem ijskih sredstava, usijanog m etala i sl. (Nap. prev.)
269
Pitagora je verovao da su sva zvezdana tela iva i da su oblici planeta i zvezda samo tela koja oblau due, umove i duhove, na isti
nain na koji vidljivi ljudski oblik nije nita drugo do prenosnik koji
oblae nevidljivi duhovni organizam, zapravo, svesnog pojedinca.
Pitagora je planete smatrao za velianstvena boanstava, dostojna ovekovog klanjanja i potovanja. Sva ta boanstva, meutim, smatrao
je podreenim jednom Prvom Uzroku u kojem su sva privremeno
postojala, kao to smrtnost postoji usred besmrtnosti.
uveno pitagorejsko Y 4 oznaavalo je mo izbora i korieno je
u Misterijama kao sirnbol Ravanja Puteva. Sredinje stablo razdvajalo se na dva dela, jedan koji se grana u desno i drugi u levo. Desni
ogranak nazivan je Boanska M udrost, a levi Zemaljska Mudrost.
Mlaost, personifikovana kandidatom, hoda Stazom Zivota, koju simbolizuje sredinje stablo slova Y , i dostie taku na kojoj se Staza
rava. Neofit tada mora izabrati hoe li poi levim putem i, sledei
naloge svoje nie prirode, ui u domen ludosti i nepromiljenosti
koji e neizbeno rezultirati njegovom propau, ili e poi desnim
putem i, kroz integritet, marljivost i iskrenost, konano se ponovo
sjediniti sa besmrtnicima u viim sferama.
Pitagora je svoj koncept znaka Y verovatno primio od Egipana,
koji su u neke od svojih obreda inicijacije ukljuivali prizor u kojem
je kandidat bio suoen sa dva enska lika. Jedan od njih, prikriven
belom haljinom hrama, pozivao je neofita da ue u dvorane uenja,
a drugi, ukraen draguljima, koji simbolizuju zemaljska blaga, i s tacnom punom groa (simbolom lane svetlosti) u rukama, pokuavao je da ga namami u odaje raspusnosti. Ovaj simbol je jo uvek
sauvan meu Tarot kartama, gde se naziva i Ravanje Puteva. Ravasti tap bio je simbol ivota kod mnogih naroda i bio je postavljan u pustinji da ukae na prisustvo vode.
to se tie teorije transmigracije u obliku u kojcm ju je irio Pitagora, postoje razlike u miljenjima. Prema jednom stanovitu, on je
uio da se smrtnici, koji su tokom svog zemaljskog postojanja zbog
svog ponaanja postali slini odreenim ivotinjama, na zemlju ponovno vraaju u obliku ivotinjc na koju su poeli da lie. Dakle, stidljiva osoba vratie se u obliku zeca ili jelena, okrutna osoba u obliku
4
270
vuka ili neke druge surove ivotinje, a lukava osoba u vidu lisice. Ovaj
koncept, meutim, ne uklapa se u optu pitagorejski emu i mnogo je
verovatnije da je dat pre u alegorijskom nego u doslovnom smislu.
Namera je bila da se prenese ideja da Ijudska bia postaju bestijalna
kada sebi dozvoljavaju da nad njima dominiraju njihove nie elje i destruktivne tendencije. Verovatno bi pojam trasmigracija trebalo shvatiti
kao ono to se obino naziva reinkarnacija, doktrina s kojom Pitagora mora da je imao dodira, direktno ili indirektno, u Indiji i Egiptu.
injenicu da je Pitagora prihvatio teoriju sukcesivnih ponovnih
pojavljivanja duhovne prirode u Ijudskom obliku nalazimo u fusnoti
I .evi jeve Istorije magije:
,,O n je bio vaan p o b o m ik o n o g a to n aziv an o d o k trin a m etem psih o ze, sh v aen e kao tran sm ig racija d u e u su k cesiv n a tela. On
sam bio je (a) E talid, M erk u ro v sin; (b) E uforb, P antojev sin, koji
je po g in u o od M en clajev e ruke u T ro jan sk o m ratu, (c) H erm otim ,
pro ro k iz K lazo m en e, g rad a u Jo n iji, (d) skrom ni rib ar i, konano,
(e) filo z o f sa S am o sa.
B RO JE V I POVEZANI S A O B L IK O M
Pitagora je pouavao da taka sim bolizuje m o broja 1, linija mo broja 2, povrina mo broja 3, a geom etrijsko telo mo broja 4.
P itag o ra i grki m islioci nakon njega sm atrali su d a su sim etrina geom etrijska tela od najvee vanosti. D a bi bilo savreno sim etrino ili pravilno, geo m etrijsk o telo m o ra im ati je d n a k broj strana
koje se susreu na svakom od njeg o v ih uglov a, a te stran e m oraju
biti je n ak i pravilni p oligoni, tj, figure ije su svc strane i svi uglovi jednaki. P itagori se, m o d a, m oe p rip isa ti velik o o tk ri e da
postoji sam o pet takvih g eo m etrijsk ih tela.(...)
D akle, G rci su verovah da se svet [m aterijalni svem ir] sastoji od
etiri elem en ta - zem lje, v azduha, vatre, vode - i za grki um bio
je neizbean zak lju ak da su oblici elem en tarn ih estica bili pra272
S IM L T R I N A G E O M E T R I JS K A l'LLA
( irupi od pet sim etrinih geom etrijskih tela antike o ataje lopta ( I ), najsavreiii11 od svih stvorenih oblika. Pet pitagorejskih geom etrijskih tela su: tetraedar
(. ) sa etiri jednakostranina trougla kao stranam a; kocka (3) sa est kvadrata
1lerbert Stenli Redgrouv (Herheri Slanlev Rec/grove, 1887 - 1943) - engleski hem iar koji je pom ogao u osnivanju A lhem ijskog drutva (Alchemical
Society) u Londonu. Pored Prolih verovanja , autor je vie ela, meu kojima su O izraunavanju termo-hemijskih konstanti (On the Calculation o f
Thermo-Chemical Constants) ( 1 909), Alhemija: drevna i savremena (Alche-
my: Ancient and Modern) ( 1 9 1 1 ) , Matematika teorija duha (A Mathemalical Theory ofSpirit) (1912) i dm ga. (Nap. prev.)
273
Gospodin Redgrouv nije spomenuo peti element antikih Misterija, koji bi analogiju izmeu simetrinih geometrijskih tela i elemenata uinio potpunom. Ovaj peti element, ili eter, Hindusi su nazivali
akaa. Bio je tesno povezan sa hipotetikim etrom savremene nauke
i proimajua supstanca koja protkiva sve ostale elemente i deluje
kao njihov zajedniki rastvara i zajedniki imenitelj. Uz to, dvanaestostrano geometrijsko telo suptilno upuuje na Dvanaest Besmrtnika koji su se pojavili u svemiru, ali i na dvanaest vijuga ljudskog
mozga - prenosioce tih Besmrtnika u prirodu oveka.
Mada je Pitagora, kao i ostali njegovi savremenici, praktikovao
proricanje (mogue aritmomantiju), ne postoje precizni podaci o metodama koje je koristio. Veruje se d a je posedovao izvanredan toak
pomou kojeg je mogao predvideti budue dogaaje i da je od Egipana nauio hidrom antiju. On je verovao da tu ima proroanska
svojstva jer, ak i kada je vladala savrena tiina, u tuanim inijama
se i dalje uo tutnjajui zvuk. Jenom je uputio molitvu duhu reke i
iz vode se zauo glas: Pitagora, pozdravljam te. Za njega se tvrdi
da je mogao da natera demone da uu u vodu i uzburkaju njenu povrinu, a na osnovu te uzburkanosti predviane su odreene stvari.
Nakon to je jednog dana pio iz nekog izvora, jedan od Pitagorinih Uitelja je objavio da je duh vode upravo predvideo da e sledeeg dana doi do velikog zemljotresa - i to proroanstvo se ispunilo.
V rloje verovatno a je Pitagora imao hipnotiku mo, ne samo nad
ljudima nego i nad ivotinjama. Vebanjem mentalnih uticaja prouzrokovao je da ptica promeni pravac svoga leta, da medved prekine
pustoenje zajednice i da bik izmeni svoj nain ishrane. Bio je, takoe, obdaren i vidovitou, te je mogao da vidi stvari na aleko i
tano opie dogaaje koji se jo nisu desili.
Ova izreka upozorava oveka da njegove rei, umesto da ga pokazuju onakvim kakav jeste, predstavljaju ga pogreno, i da bi ovek, kada je u nedoumici ta da kae, uvek trebalo da uti.
III. Vetar duva, ohoavaj zvuk.
Pitagora ovde podsea svoje uenike da se Boja naredba uje kroz
glasove elemenata i da se sve stvari u prirodi ispoljavaju kroz harmoniju, ritam, red ili postupak atributa Boanstva.
IV. Pomozi oveku u podizanju tereta, a ne pomai mu kada ga
sputa.
Uenik je upuen da pomogne marljivima, a da nikad ne pomae
onima koji ele da izbegnu svoje odgovomosti, jer je veliki grch ohrabrivati lenjost.
V. Ne govori o pitagorejskim stvarima bez svetla.
Svet je ovde upozoren da ne bi trebalo da pokuava da protumai
Boje tajne i tajne nauke bez duhovnog i intelektualnog prosvetljenja.
274
275
Kad naputa svoju kuu, ne osvri se,jer Furije e biti tvoj i pratioci.
prolazi on za sobom ne ostavlja oblik koji e drugi, manje inteligentni, videti i koristiti kao kalup za livenje idola.
Pitagora ovde upozorava svoje sledbenike da e silno patiti svako ko pone potragu za istinom i, nakon to je saznao deo tajne,
obeshrabrem pokua da se vrati svojim bivim putevima poroka i
neznanja, jer je bolje ne znati nita o Boanstvu nego nauiti malo,
a zatim stati pre no to se naui sve.
Najpoznatiji pitagorejski fragmenti su Zlatni stihovi, koji se pripisuju samom Pitagori, ali postoji doza sumnje po pitanju autorstva.
Zlatni stihovi sadre kratak pregled itavog fdozofskog sistema koji
ini osnovu obrazovne doktrine Krotona, ili, kao to je obino poznato, Italijanske kole. Ovi stihovi poinju savetom itaocu da voli
Boga, potuje velike junake i uvaava demone i stanovnike elemenata. Zatim oni pozivaju oveka da paljivo misii i marljivo se odnosi prema svakodnevnom ivotu, te da prednost daje blagu uma i
due, a ne prikupljanju zemaljskih dobara. Stihovi takoe obeavaju
oveku da e, ako se uzdigne iznad svoje nie materijalne prirode i
razvije samokontrolu, na posletku biti prihvatljiv u oima bogova, ponovo se sjediniti s njima i uzeti uee u njihovoj besmrtnosti. (Veoma je znaajno napomenuti da je Platon platio veliku cenu za neke
Pitagorine rukopise koji su spaeni prilikom razaranja Krotona. Videti Historia Deorum Fatidicorum, Zeneva, 1675.)
VI.
Pitagora upuuje svoje uenike koji su se probudili iz sna neznanja u budno stanje inteligencije da uklone iz svojih seanja sve
uspomene njihove preanje duhovne tame, jer kada mudar ovek
276
P l T A C O R E J S K A A S T R O N O M IJA
Prema Pitagori, poloaj svakog tela u svemiru odreen je sutinskim ostojanstvom toga tela. U njegovo vreme je bio popularan
koncept da zemlja zauzima sredite solamog sistema, da se planete,
ukljuujui i sunce i mesec, kreu u odnosu na zemlju, a da je sama
zemlja ravna i etvrtasta. Pitagora je, nasuprot ovom konceptu i bez
obzira na kritike, izjavio da je vatra najvaniji od svih elemenata, da
je centar najvaniji deo svakog tela i da je, ba kao to je vestalska
vatra bila u sreditu svakog doma, tako i u sredini svemira plamena
sfera nebeske blistavosti. Taj centralni globus on je nazivao Jupiterov Toranj, Globus Jedinstva, Velika Monada i Vestin Oltar. Poto
je sveti broj 10 simbolizovao zbir svih delova i potpunost svih stvari, bilo je sasvim prirodno da Pitagora svemir podeli u deset sfera,
koje je simbolizovalo deset koncentrinih krugova. Ti kmgovi su u
centm poinjali sa globusom Boanske Vatre, a zatim je dolazilo seam
277
Pitagorini uenici su visoko cenili i planetu Veneru, jer je to jedina planeta dovoljno svetla da baci senku. Kao jutamja zvezda, Venera je vidljiva pre izlaska sunca, a kao veemja zvezda blista odmah
nakon zalaska sunca. Zbog tih osobina drevni narodi su joj dali mnogo imena. Poto je vidljiva na nebu u vreme zalaska sunca, nazivana
je veernje zvono, a poto se uzdizala pre sunca, nazivana je lana
svetlost, jutarnja zvezda, ili Lucifer, to znai svetlonoa. Zbog svog
odnosa sa suncem, planeta je takoe nazivana i Venera, Astarta, Afrodita, Izida i M ajka Bogova. Mogue je da je u nekim godinjim
dobima, na odreenim geografskim irinama, Venera i bez upotrebe
teleskopa mogla da se vidi u obliku polumeseca. To bi objasnilo polumesec koji se esto vidi povezan s antikim boginjama, mada se
prie o njima ne poklapaju sa fazama meseca. Precizno znanje o astronomiji koje je Pitagora posedovao bez sumnje je stekao u egipatskim hramovima, je r su tamonji svetenici shvatali pravi odnos
nebeskih tela hiljadama godina pre no to je to znanje otkriveno neiniciranom svetu. Cinjenica da mu je znanje steeno u hramovima
omoguilo da iznosi tvrdnje koje su zahtevale da protekne dve hiljade godina kako bi mogle biti proverene dokazuje zato su Platon
i Aristotel tako visoko cenili dubinu antikih Misterija. U sredini
komparativnog naunog neznanja i bez pomoi bilo kog savremenog
instrumenta, svetenici-filozofi su otkrili istinske osnove univerzalne
dinamike.
278
Platonistika astronomija se nije bavila materijalnom konstitucijom ili rasporedom nebeskih tela, ve je zvezde i planete smatrala
prvenstveno kao fokusne take Boanske inteligencije. Fizika astronomija je smatrana naukom o ,,senkama, a filozotska astronomija
naukom o ,,stvarnosti.
279
Teorija brojeva # Numerika vrenost slova # Metod obezheivanja numerike Moi rei # Uvod u pitagorejsku teoriju
brojeva # Eratostenovo sito # Znaenja deset brojeva
(Izida i O ziris )
IE T R A K T I S
Bilo je mnogo spekulacija o tajnom znaenju brojeva. Iako je uinjeno mnogo zanimljivih otkria, sa sigurnou se moe rei da je
sa smru Pitagore izgubljen veliki klju ove nauke. Gotovo 2.500 godina filozofi svih naroda pokuavali su da raspletu pitagorejsku preu, ali oigledno nijedan nije bio uspean. Bez obzira na pokuaje
da se unititi sva arhiva o Pitagorinom uenju, sauvani su fragmenti
koji daju klju za neke od jednostavnijih delova njegove filozofije.
Glavne tajne nikada nisu zapisivane, ve su saoptavane usmeno nekolicini odabranih uenika. Oni svoje tajne oigledno nisu otkrili
profanima, a rezultat toga je da je arkana, kada je smrt zapeatila njihove usne, umrla sa njima.
Neke od dananjih tajnih kola u svetu su produeci drevnih Misterija i, mada je sasvim mogue da poseduju neke od originalnih
numerikih formula, o njima nema okaza u obimnim spisima koje
su ove grupe izdale tokom poslednjih petsto godina. Ti spisi, mada
esto raspravljaju o Pitagori, ne daju indikaciju znanja o njegovoj
zapetljanoj doktrini koje bi bilo potpunije od onog to su imali post-pitagorejski grki spekulanti, koji su puno govorili, malo napisali,
jo manje znali, a svoje neznanje prikrivali nizom tajanstvenih nagovetaja i obeanjima. Tu i tamo se u literamim delima ranih pisaca
mogu pronai zagonetne izjave koje se oni nisu potrudili da protumae. Sledei primer je citiran od Plutarha:
280
Teon iz Sm irne izavljuje da je deset taaka, ili P itagorin tetrak tis, bio sim bol od
najvee vanosti, je r je pronicljivom umu
otkrivao tajnu univerzalne prirode. Pitag o rejci su se v eziv ali sled eo m zak lctvom: Tako mi O noga koji je naoj dui
dao tetraktis, u kojem su izvor i koren veno nicajue prirode.
K O C K A I Z.VEZDA
Povezivanjem eset taaka tetraktisa form ira se devet trouglova. Sest od njih je
ukljueno u form iranje kocke. Isti trouglovi, kada se izm eu njih pravilno povuku linije, otkrivaju takoe i estokraku
zvezdu sa takom u centru. Samo seam
taaka je iskorieno za form iranje kocke
i zvezde. Prem a kabali. tri neiskoriene
ugaone take predstavljaju trostruku, nevidljivu, uzronu prirodu svemira, dok su
sedam taaka ukljuenih u kocku i zvezdu Elohim - D uhova sedam kreativnih
mvHnhlia 811601 ;! ili sedmi dan. ie sredinia taka.
281
Piutarh se nije pretvarao da pokuava da objasni unutranje znaenje simbola, ve je verovao d aje odnos koji je Pitagora uspostavio
izmeu geometrijskih tela i bogova bio rezultat slika koje je veliki
mudrac video u egipatskim hramovima.
Albert Pajk, veliki masonski simbolista, priznao je da je bilo mnogo toga o emu nije uspeo da osigura pouzdane podatke. U svom
Simbolizmu (Symbolism)xje, za 32 i 33, napisao:
,,N e s h v a ta m z a to bi 7 tr e b a lo n a z iv a ti M in e rv a , ili k o c k u ,
N ep tu n .
U nastavku je dodao:
N e su m n jiv o je da su sam a im ena k o ja su pitag o rejci dali razliitim brojevim a bila enigm atska i sim bolina i postoji m alo sum nje
d a su u P lu tarh o v o v rem e sk riv en a z n a e n ja tih im ena izgubljena.
P itag o ra je isu v ie d o b ro u sp e o da sv o je sim b o le p re k rije velom
koji j e od p o e tk a b io n e p ro b o ja n b ez n je g o v o g u sm e n o g ob jan je n ja (...).
Ova nesigumost, koju su delili svi pravi prouavaoci te teme, konano dokazuje da nije mudro davati definitivne izjave zasnovane na
neodreenin i fragmentamin podacima koji su dostupni o pitagorejskom sistemu matematike filozofije. Materijal koji sledi predstavlja
napor da se prikupi nekoliko glavnih poenti iz rasprenih podataka
koje su sauvali Pitagorini uenici i ostali koji su doli u dodir sa njegovom fdozofijom.
M e t o d o b e z b e iv a n ja n u m e r i k e M o i r e i
1
282
Pun naziv dela je Predavanje o masonskom simbolizmu (Lecture On Masonic Symbolism ) (1874). (Nap. prev.)
Aleph
Beth
Gimel
Dalcth
Ile
Vau
Zain
Heth
Teth
ft
i
1
t
2
3
4
5
A a
r
n
D
5
8
9
10
Jod
Caph
Lained
Mem
Nun
Samech
Oin
Pe
a 2
2 b
a O
* 3
A D
V Jt
3 D
70
80
Tzadi
Koph
m V
p
?
90
100
100
20 0
200
Resh
20
30
40
50
B0
r y
A S
E (
F
Z (
Hv
ea
r
Kx
A\
Mp,
N v
60
O 0
II ir
Aipha
Beta
Gamma
Delta
Epsilon
Digamma
Zeta
Eta
Theta
Iota
Kappa
Lambda
Mu
Nu
Xi
Omicron
A
B
G
D
E
Pi
I
C
L
M
N
Episemonbau
R
X <r
Sigma
T r
Tau
400
Tu
Upsilon
500
600
700
800
900
4>
Shin
<u
30 0
Tau
rt
400
N AIOM ENA: Kada se koristi na kraju rei, hebrejsko slovo Tau ima numerii ku vrcilnost 440, K a f (u tabeli C aph) 500, Mem 600, Nun 700, P e 800, CacJi
( i i labeli i'zacii) 900. Alfa (u tabeli Alpha) sa takom i A lef (u tabeli Aleph) sa
c iloni imaju vrenost 1000.
JTKT'jp.OV au
Rho
3 00
Phi
C lu
Q o)
fb
Psi
Omega
Sanpi
N U M E R I K E V REDNOSTI H E B R E JS K O G ,
G R K O G I SAM A RIA N SK O G ALEABE I A
Fv
: Kolona
Slova ispod svakog od brojeva imaju vrednost cifre na vrhu stupca. Tako u rei Man (ovek), M = 4, A = \, N = 5: ukupno 10. Vrednosti brojeva su praktino iste onima koje su date u pitagorejskom
sistemu.
Pitagoraje uputio svoje uenike da jc nauka matematike podeIjena na dva glavna dela. Prvi se bavi mnotvom (multitudom), ili sastavnim delovima stvari, a drugi veliinom (magnitudom), odnosno
relativnom veliinom ili gustinom stvari.
Veliina je podeljcna na dva dela - na stacionarnu veliinu i veliinu u pokretu, pri emu stacionami, ili nepokretni deo ima prioritet. Mnotvo je takoe podeljeno na dva dela, jer se odnosi kako
na samog sebe tako i na druge stvari, pri emu prvi odnos ima prioritet. Pitagora je aritmetiku nauku dodelio mnotvu koje se odnosi
na samog sebe, a umetnost i muziku mnotvu koje se odnosi na drugc stvari. Geometrija je, na slian nain, dodeljena stacionarnoj veliini, a sfema geometrija (koriena elom u smislu astronomije),
pokretnoj veliini. I mnotvo i vcliina su ogranieni opsegom uma.
Teorija atoma je dokazala da je veliina rezultat broja, jer je masa
sastavljena od siunih jedinica, mada je oni koji nisu obaveteni
pogreno smatraju jedinstvenom, prostom supstancom.
Zbog fragmentamosti postojee pitagorejske arhivske grade, teko je doi do tanih definicija pojmova. Meutim, pre no to bi se
tcma mogla daljc razviti, malo svetla mora se baciti na znaenja reci broj, monada i jedan.
Monada oznaava (a) sveobuhvatno JEDNO. Pitagorcjci su nronadu nazivali plemeniti broj, Predak Bogova i ljudi. Monada takode oznaava i (b) zbir bilo koje kombinacije brojeva koji se smatraju
celim. Prema tome, svemir je smatran monadom, ali su i pojedini delovi svemira (kao to su planete i elementi) monade u odnosu na
delove od kojih su sami sainjeni, iako su, s druge strane, deo vee
monade formirane od njihovog zbira. Monada moe takode biti uporeena sa (c) semenom drveta koje, kad izraste, ima mnogo grana
(hrojeva). Drugim reima, brojevi su za monadu ono to su grane
slabla za seme drveta. Lajbnic je iz prouavanja misterioznih pitagorejskih monada razvio svoju velianstvenu tcoriju o svetu atoma
teoriju koja je u savrenom skladu sa drevnim uenjima Misterija,
jer je i sam Lajbnic bio inicijat tajne kole. Neki pitagorejci su smatrali da je monada takoe i (d) sinonim za jedan.
Broj je izraz primenjen za sve brojeve i njihove kombinacije. (Pojedini pitagorejci su pri striktnom tumaenju pojma broj iskljuivali 1
i 2.) Pitagora definie broj kao proirenjc i energiju semenih razloga
287
retee.
t J t~*
O t f j ,
1f c j !3i
77 - Ku fO tStkm S*.
u/rire, naai.rU
7
Par* L\j jtrtt i u n j i ' u
-J\-y ta J tA
irj I . o r jt ij to
fAt tki*J
5 ottotgmj U f, u/
Htra
n .U n .,< j0 1 lt la rL r,
*'t ratasittti Sj 3
s aot
to J. 1'"t ik lt i
>
Jf
" j
77- i.tvt
if
O JJ
1 /
J trJm j U 7. a r j J , k * rtit.
Jf
L,
is
< tf
71
a n i nkst u
tKmltr,
/v .'/ k,ik ,a ti.J . kt j.+ r t i.iu tfu
E.aUrtktrt* tpp'on 00j yrXf+rtj
fram,t
.1 tk . cr.rrpt l,.V
ra tti Jrtm fAt lietm f.uU w nitrt. JUjf a
vAu/i it tufrft/t jr .r ., tkat -AitA ,i Janat .n A j r . i t
E R A T O S 'T E N O V O S I T O
Prccrtano iz Tavlor ', Theorctic A rithm etic
Ovo sito je matematiki izum koji potie od Eratostena, oko 230. g.p.n.e, a osmiljeno je u svrhu odvajanja sloenih i prostih nepamih brojeva. Nakon to se
tcorija jednom savlada, njegova upotreba je krajnje jenostavna. Svi neparni
brojevi se prvo rasporede po njihovom prirodnom poretku, k a k o je prikazano
na d ijag ram u u drugom redu o ozdo, o znaenom sa N ep a rn i B rojevi ( O dd
Numhers). Videe se da je svaki treei broj (poevi od 3) deljiv sa 3, a je svaki
peti broj (poevi od 5) deljiv sa 5, da je svaki sedm i broj (poevi od 7)
deljiv sa 7, da je svaki deveti broj (poevi od 9) djeljiv sa 9, da je svaki jedanaesti broj (poevi od 11) djeljiv sa 11, i tako dalje do u beskonanost. Ovaj
sistem konano prosejava ono to su pitagorejci nazivali prosti'1 brojevi, odnosno one brojeve koji su eljivi samo sami sobom i jedinstvom . Oni se nalaze u
donjem redu oznaeni kao O snovni i Prosti Brojevi (Prim arv a n d Incom posite
Num hers). U svojoj Istoriji m atem atike (H istorv oj'M athem atics), Dejvid Judin Sm it4 navodi da je Eratosten bio jedan od najveih naunika u A leksandriji i da su ga njegovi poklonici zvali drugi Platon". Hratosten je obrazovan
u Atini, a poznat je ne santo po svom situ, ve i po tome to je izraunao, na vrlo
dom iljat nain, obim i prenik zem lje. N jegova procena zem ljinog prenika
b ila je za sam o 50 milja m anja od polarnog prenika koji prihvataju savrem eni
3
Tomas Tejlor videti napom enu 9 na strani 28. Pom enuto delo, Teorijska
aritm etika, je iz 1810. godine. (Nap. prev.)
D avid Eugene Smith, Ph.D.. LL.D., 1860 1944) am eriki m atem atiar i
predava, urednik Biltena A m erikog m atem atikog drutva (Bulletin o fth c
Am erican M athem atical Societv), autor brojnih knjiga o brojevima. aritmetici, geom etriji i istoriji m atem atike. (Nap. prev.)
289
Sloeni brojevi su oni koji su deljivi ne samo sami sobom i jedinstvom, ve i nekim drugim brojem; takvi su 9, 15, 21, 25, 27, 33,
39, 45, 51. 57, i tako dalje. Na primer, 21 je deljivo ne samo samim
sobom i jedinstvom, ve i sa 3 i 7.
Prosto-sloeni brojevi su oni koji nemaju zajednikog delioca,
mada svaki ponaosob moe biti podeljen; takvi su 9 i 25. Na primer,
9 je deljivo sa 3, a 25 sa 5, ali nijedan od njih nije deljiv deliocem
onog drugog, pa tako nemaju zajednikog delioca. Budui da imaju
po jednog delioca, nazivaju se sloeni, aii poto nemaju zajenikog
delioca, nazivaju se prosti. Prema tome, pojam prosto-sloeni stvoren je da opie njihova svojstva.
Parni brojevi su poeljeni u tri klase: parno-parni, parno-neparni
i neparno-neparni.
Parno-parni brojevi su svi koji su u dvostrukom odnosu sa jedinstvom, daklc: 1, 2, 4, 8, 16, 32, 64, 128, 256, 512 i 1.024. Dokaz
perfekcije parno-parnog broja je da moe biti prepolovljen, njegova
polovina takode, i tako unazad sve do jedinstva, kao, na primer, Z od
64 = 32; Z od 32 = 16; / od 16 = 8; Z od 8 = 4, Z od 4 = 2; / od 2
= 1; nemogue je ii dalje od jedinstva.
Parno-parni brojevi poseduju odreena jedinstvena svojstva. Ako
se ovakvi brojevi redom sabiraju, njihov zbir jc uvek jednak sledeem broju u nizu, umanjenom za jedan. Na primer: zbir prvog i drugog broja koji ispunjavaju ove uslove (1 + 2), jednak jc treem broju
koji ispunjava te uslove (4), umanjenom zajedan; ili, zbirprvog, drugog, treeg i etvrtog broja ( 1 + 2 + 4 + 8), jednak je petom (16),
umanjenom za jedan.
U nizu parno-parnih brojeva, prvi pomnoen sa poslednjim jednak je poslednjem, drugi pomnoen sa drugim od pozadi jednak je
290
poslednjetn, i tako dalje sve dok u neparnom nizu ne ostane jedan hroj,
koji je pomnoen sam sa sobom jednak poslednjem broju u nizu, odnosno, u parnom nizu ne ostanu dva broja, koji pomnoeni meusobno daju poslednji broj u nizu. Na primer: 1, 2, 4, 8, 16 je neparan
mz. Prvi broj (1) pomnoen sa poslednjim brojem (16) jednak je poslednjem broju (16). Drugi broj (2) pomnoen sa drugim od pozadi
(8) jednak je poslednjem broju (16). Budui da se radi o nepamom
nizu, broj 4 je preostao u ccntru i on pomnoen sam sa sobom takode daje poslednji broj (16).
Parno-neparni brojevi su oni koji, kada se prepolove, dalje vie ne
mogu da se dele na pola. Oni nastaju kada se uzastopni neparni brojcvi pomnoe sa 2. Tim procesom neparni brojevi 1, 3, 5, 7, 9, 11
proizvode pame brojeve, 2, 6, 10, 14, 18, 22. Dakle, svaki etvrti broj
|e parno-neparni. Svaki odparno-neparnih brojeva moe se podeliti
na pola samo jednom, kao to 2 deobom postaje dva broja 1 i ne moze se dalje podeliti, ili kao to 6 deobom postaje dva broja 3 i ne moc sc dalje poeliti.
Parno-neparni brojevi su takoe izuzetni i po tome to svaki predslavlja polovinu zbira prethodnog i sledeeg parno-neparnog broja.
Na primer: 10 je polovina zbira brojeva 6 i 14, 18 je polovina zbira
brojeva 14 i 22, a 6 je polovina zbira brojeva 2 i 10.
Neparno-neparni, ili nejednako-nepami brojevi su kompromis izmeu pamo-pamih i pamo-nepamih brojeva. Za razliku od pamo-parmh, oni se ne mogu deliti na pola unazad do jedinstva, a za razliku
od parno-neparnih, sposobni su za vie od jednog delenja na pola.
Neparno-neparni brojevi nastaju mnoenjem parno-parnih brojeva
i/nad broja 2, nepamim brojevima iznad broja jedan. Neparni brojevi
i/nad jedan su 3, 5, 7, 9, 11, i tako dalje. Parno-parni brojevi iznad
2 su 4, 8, 16, 32, 64, i tako dalje. Prvi neparan broj u nizu (3) pomnoen sa 4 (prvim parno-pamim brojem u nizu) daje 12, prvi neparuo-neparni broj. Mnoenjem 5, 7, 9, 11, i tako dalje, sa 4, dobijaju
sc neparno-neparni brojevi. Ostali ncparno-neparni brojevi nastaju,
pak, mnoenjem 3, 5, 7, 9, 11, i tako dalje, sa drugim parno-parnim
brojevima (8, 16, 32, 64, i tako dalje). Primer prepolovljavanja neparno-nepamog broja je sledei: Z od 12 = 6; Z od 6 = 3, koji dalje
ne moe biti prepolovljen jer pitagorejci nisu delili jedinstvo.
Parni brojevi se takoe dele u tri klase: nadsavreni, manjkavi i
savreni brojevi.
292
T a b e l a d e s e t b r o j f . va
(Sledei pregled pitagorejskih brojeva je parafraza spisa Nikomaha, Teona iz Smirne, Prokla, Porfirija, Plutarha, Klimenta Aleksandrijskog, Aristotela i drugih ranih autoriteta.)
Monada - 1 - je tako nazvana jer ostaje uvek u istom stanju odnosno, odvojena od mnotva. Njeni atributi su sledei: naziva se
um, je rje um stabilan i nadmoan; hermafroditska je, jer je i muko
i ensko; nepama je i parna, jer kad se doda parnom ini neparno, a
kad se doda neparnom ini parno; ona je Bog, jer je poetak i kraj
svega, ali sama nema ni poetka ni kraja; ona je dobro, je rje takva
priroda Boga; pribeite je materije, jer proizvodi duadu, koja je u
sutini materijalna.
Pitagorejci su monadu nazivali haos, tama, bezdan, Tartar, Stiks,
ponor, Leta, Atlas, Osovina, Morfo (naziv za Veneru) i Kula ili Jupiterov Presto, zbog velike moi koja prebiva u centm svemira i kontrolie kruno kretanje planeta oko sebe. Monada se takoe naziva i
zaetni razum, jer je izvor svih misli u svemim. Ostala imena koja
su joj dodeljivana su Apolon, zbog njenog odnosa prema suncu,
Prometej, jer je oveku donela svetlost, Piralije, onaj koji se nalazi
293
adaje, meutim, takoe i majka mudrosti, jer neznanje iz same prirode - stalno raa mudrost.
Pitagorejci su duboko potovali monadu, a prezirali duadu, je rje
ona bila simbol polariteta. Snagom duadc stvorcn je bezdan nasuprot nebesima. Bezdan odraava nebesa i postaje simbol iluzije, jer
ono dole je samo odraz onoga gore. To dole nazvano je maja, iluzija, more, Velika Praznina i simbolizovano je persijskim Magima
koji nose ogledala. Iz duade su nastali sporovi i svade, sve dok, stavljajui monadu izmeu duade, ravnoteu nije ponovno uspostavio
Bog-Spasitelj, koji je na sebe preuzeo oblik broja i zbog ljudskih grehova bio razapet izmeu dva razbojnika.
Trijada - 3 - je prvi broj zaista neparan (monada nije uvek smatrana brojem). To je prva ravnotea jedinica; stoga je Pitagora rekao da
je Apolon davao proroanstva sa tronoca i savetovao trostruku rtvu
livenicu. Kljune rei osobene za trijadu su prijateljstvo, mir, pravednost, smotrenost, pobonost, umerenost i ednost. Boanstva koja
poseduju naela trijade su: Satum (vladar vremena), Latona, Komukopija, Ofion (velika zmija), Tetida, Flekata, Polihimnija (Muza), Pluton,
Triton, vladarmora, Tritogeneja, Aheloj i Suaje, Furije i Gracije. Ovaj
broj se naziva mudrost, jer ljudi organizuju sadanjost, predviaju
budunost i imaju korist od iskustava steenih uzdravanjcm. On jc
uzrok mudrosti i razumevanja. Trijada je broj znanja - muzike, geometrije i astronomije, te nauke o nebesnicima i zemljanima. Pitagora
je pouavao da je kvadrat tog broja imao mo meseevog kruga.
Svetost trijade i njen simbol - trougao - izvedeni su iz injenice
da je ona sastavljena od monade i duade. Monada je simbol Boanskog Oca, a duada Velike Majke. Sastavljena od ovo dvojc, trijada
je stoga androgina i simbol je injenice da je Bog rodio Svoje svetove iz Sebe, a u Svom kreativnom aspektu je oduvek simbolizovan
trouglom. Tako je monada koja prelazi u duadu sposobna da postane
roditelj potomstva, jer duada je materica planine Meru, unutar koje
se izlegao svet i unutar koje on jo uvek postoji u embrionu.
Tetradu - 4 - pitagorejci su cenili kao prvorodeni broj, koren svih
stvari, izvor Prirode i najsavreniji broj. Sve tetrade su intelektualne;
one imaju pojavni red i okruuju svet dok Empvreunt prolazi kroz
u vatri, roenje, jer bez nje nijedan broj ne inoe da postoji, supstanca, jer je supstanca primama, uzrok istine i ustrojstvo sklada: sve to
zato toje ona iskonsko jedno.
Monada je jednakost izmeu veeg i manjeg; ona je u sredini izmeu namere i olakanja; srednja je vrednost u mnotvu, a u vremenu prestavlja sadanjost, jer venost ne zna ni za prolost ni za
budunost. Nazivana je Jupiter, jer je on Otac i glava bogova; Vesta,
oganj doma, jer se nalazi u sredini svemira i tu ostaje, ne naginjui
se ni na jednu stranu, kao taka u krugu; oblik, jer ograniava, obuhvata i okonava; ljubav, sloga i pobonost, jer je nedeljiva. Ostala
simbolika imena za monadu su brod, kola, Protej (bog sposoban da
menja oblik), Mnemozina i Polionima (koja ima mnogo imena).
Duada - 2 - je podeljena i predstavlja par, a ne jedno, a kada
postoji dvoje, svako od njih suprotstavljeno je onom drugom, pa su
zbog toga njoj dodeljena sledea simbolika imena: genij, zlo, tama,
nejednakost, ncstabilnost, pokretljivost, bestidnost, hrabrost, otimaina, materija, razliitost, podela izmeu mnotva i monade, mana,
bezoblinost, nedefinisanost, neodreenost, harmonija, tolerancija, koren, obilatost ideja, vrh, Fanes, mnjenje, zabluda, promenjivost, snebivljivost, pobuda, smrt, kretanje, raanje, mutiranje, podela, duina,
poveavanje, sastav, zajednitvo, nesrea, izdravanje, nametanje,
brak, dua i nauka.
U svojoj knjizi Brojevif V. Vin Vestkot kae za duadu:
(...) n az iv a n a je o d v a n o s t, je r je b ila prvi broj koji sc odvojio od B oanskog Jednog, iz A d ito n a od B oga h ran jen e T iin e ,
kako kau haldejska p ro ro an stv a.
294
295
1 +3 + 5 + 7
= 16
2+4+6+ 8
= 20
36
296
298
Meseevi vorovi predstavljaju dve nem aterijalne take na nebu koje su odreene presecim a putanje M cscca oko Z em ljc i ekliptike, koja predstavlja
putanju Zemlje oko Sunca. Uzlazni i silazni vor uvek su jedan naspram drugog, sa Zem ljom izmeu njih. (Nap. prev.)
299
300
Nakon vekova istraivanja, oveuljak-Iutka je postao masa zapetljanih hijeroglifa i simbolikih slika. Svaki dco je imao svoje tajno znaenje. Merenja su formirala osnovni standard pomou kojeg je bilo
mogue meriti sve delove kosmosa. To je bio velianstven, sloen
simbol svih znanja koja su posedovali mudraci i hijerofanti.
Zatim je nastupilo doba idolopoklonstva. Misterije su se raspale
iznutra. Tajne su izgubljene i ntko nije znao identitet tajanstvenog
oveka koji je stajao iznad oltara. Zapameno je samo da je figura bila sveti i velianstveni simbol Univerzalne Moi i konano su ljudi
poeli da je gledaju kao boga - onog Jednog po ijem liku je napravIjen ovek. Nakon to su izgubili znanja o svrsi za kojuje prvobitno
oveuljak konstruisan, svetenici su se klanjali tom liku sve dok na
kraju njihov nedostatak duhovnog razumevanja nije bacio hram u ruevmc oko njihovih glava, a kip sc\ sa civilizacijom koja je zaboravila njegovo znaenje, pretvorio u prah.
Polazei od ove pretpostavke prvih teologa da je ovek zaista oblikovan po Bojem obliju, imcirani umovi prolih vekova podigli
su ogromnu teoloku grau na temelju ljudskog tela. Religiozni svet
dananjice je gotovo potpuno neupuen u injenicu da je biologija
nauka koja je izvor njegovih doktrina i naela. Mnogi od kodova i
/akona za koje savremeni proroci veruju da su direktna otkrivenja
Bo/anstva, zapravo su plodovi vekova strpljivog zadubljivanja u zamrenosti ljudskog organizma i beskonanih uda otkrivenih takvim
prouavanjem.
IJ gotovo svim svetim knjigama sveta mogu se nai anatomske
analogije. To je najoiglednije u njihovim mitovima o stvaranju. Svako ko je upoznat sa embriologijom i akuerstvom nee imati potekoa u prepoznavanju osnove alegorije o Adamu i Evi i Edenskom
vrtu, o devet stupnjeva Eleusinskih Misterija i bramanistikoj legendi o inkarnacijam a Vinua. Pria o Univerzalnom Jajetu, skandinavski mit o Ginungagapu (tamnom rascepu u prostoru u kojem je
posejano seme sveta) i korienje ribe kao amblema oinske generativne vlasti - sve pokazuje pravo poreklo teoloke spekulacijc.
I ilozoft antike su shvatili da je sam ovek bio klju za zagonetku ivota, jer je on bio iva slika Boanskog Plana, a u buduim vekovima oveanstvo e takoe doi do potpunijeg shvatanja sveanog
znaaja onih drevnih rei: Odgovarajue prouavanje oveanstva
je ovek.
303
egzoterinom smislu, kao simbol emotivne prirode. U takvom rasporedu generativni centar predstavlja fiziko telo, srce emocionalno telo,
a mozak mentalno telo. Mozak predstavlja nadreenu sferu, ali nakon
to bi inicijati proli kroz me stupnjeve, upuivani su da je mozak
zastupnik duhovnog plamena koji prebiva u najdubljem kutku srca.
Prouavaoci ezoterije otkrivaju da su veoma davno drevni esto pribegavali raznim paravanima kako bi prikrili prava tumaenja svojih
tajni. Zamena mozga za srce bila je jedan od tih paravana.
TETRAGRAMATON U
LJU D SK O M SRCU
Tri stupnja drevnih Misterija bila su, uz nekoliko izuzetaka, odravana u odajama koje su predstavljale tri velika centra ljudskog i
univerzalnog tela. Sam hram, ako je to bilo mogue, graen je u
obliku ljudskog tela. Kandidat je ulazio izmeu nogu, a najvii stepen
dobijao je na mestu koje je odgovaralo mozgu. Tako je prvi stepen bio
tajna materije, a njegov simbol bio je sistem za razmnoavanje; on je
306
uzdizao kandidata kroz razliite stupnjeve konkretne misli. Drugi stepen odravan je u odaji koja je odgovarala srcu, ali je predstavljao
srednju mo, koja je bila mentalna veza. Tu je kandidat bivao iniciran
u tajne apstraktne misli i podizan je onoliko visoko koliko mu je um
bio sposoban da prodre. Tada je prelazio u treu odaju, koja je, kao
analogna mozgu, zauzimala najviu poziciju u hramu, ali je, ona analogna srcu, bila najdostojanstvenija. U odaji mozga otkrivana je misterija srca. Tu bi inicijat po prvi put uistinu shvatio znaenje onih
besmrtnih rei: Covek je ono to misli u svom srcu. Kao to postoji
sedam srdaca u mozgu, tako postoji i sedam mozgova u srcu, ali je
to stvar nadfizike o kojoj se u ovom trenutku malo rnoc rci.
U prvoj knjizi O Platonovoj teologiji Proklo o ovoj temi pie:
Z aista, S okrat u A lkih ija d u (P rva knjiga) s pravom prim euje da
e d u a k o ja ulazi u sebe videti sve o stale stvari, pa i sam o boanstvo. Jer, graniei se sa svojim vlastitim jed in stv o m i centrom svek o lik o g iv o ta, o s ta v lja ju i na stran u m n o tv o i raz n o lik o st svih
m n o g o stru k ih m oi k o je ono sad ri, on a se penjc na n ajviu ponuenu osm atranicu. I, kao to se u najsvetijim m isterijam a, kako kau, mistici u poetku sreu sa vic oblika i raznolikim rodovim a koji
su baeni p red b o g o v e, ali na u lasku u hram , n cp o k retn i, uvani
m istin im o b red im a, iskreno p rim aju u svoje krilo [srce] b oansko
p ro sv ctljen je i, sk inuvi svoje odore, kao to bi rekli, su d elu ju u
b o an sk o j p riro d i, isto se, kako mi se ini, o d v ija i u sp ek u laeiji o
celini. Jer kad d u a g led a na stvari iza sebc, posm atra senke i slike
bia, ali k ad a se o k ren e ka sebi, o n a razv ija svoju vlastitu su tin u i
ra z lo g e k o je sa d r i. I isp rv a , z a ista , o n a sa m o kao d a p o sm a tra
sebe, ali, kad d u b ljc p ro d re u zn an je o sebi, tu p ronalazi kako intelekt tak o i red o v e bia. K ad, m e u tim , produi u svoje u nutranje
kutke i u ad ito n u kojem je d ua, o n a zatv o rcn im o im a [bez pom oi nieg um a] vidi rod b o gova i jc in stv o bia. Jer sve stvari se u
nam a nalaze psihiki i na taj nain sm o, naravno, sposobni da, pobuivanjem m oi i slika ccline k oju sadrim o, spoznam o sve stvari.
AKA UK RAENA
SLIK A M A
I S L S A H R IS T A ,
D EV IC E M A R IJE I
DVANAESTAPOSTOLA
Iz starog tampanog
materijala, ljubaznou
Karla O skara Borga
309
Telo je u simbolizmu vetikalno podeljeno na pola; desna polovina je smatrana svetlou, a leva polovina tamom. Oni koji ne znaju
pravo znaenje svetlosti i tame, svetlosnu polovinu nazvali su duhovna, a levu polovinu materijalna. Svetlost je simbol objektivnosti,
tama subjektivnosti. Svetlost je manifestacija ivota, pa stoga sledi
ivot. Ono to prethodi svetlosti je tama, u kojoj svetlost postoji privremeno, ali tama stalno. Poto je ivot prethodio svetlosti, njegov
jedini simbol je tama, a tama se smatra velom koji veito mora da
skriva pravu prirodu apstraktnog i neizdiferenciranog Bia.
U davna vremena ljudi su se borili desnom rukom, a vitalne centre branili levom rukom, na kojoj su nosili tit. Desna polovina tela
bila je, dakle, smatrana napadakom, a leva polovina odbrambenom.
Zbog toga je, takoe, desna strana tela smatrana mukom, a leva strana enskom. Nekoliko autoriteta misle da je dananje prevladavanje
desnorukosti rezultat obiaja dranja leve strane u suzdranosti iz
odbrambenih razloga. Dalje, poto se izvor Bia nalazi u prvobitnoj
tami koja je prethodila svetlosti, duhovna priroda oveka je u tamnom delu njegovog bia, je rje srce na levoj strani.
Meu interesantnim zabludama koje proizlaze iz lane prakse povezivanja tame sa zlom je i ona zbog koje je nekoliko drevnih naroda
koristilo desnu ruku za sve konstruktivne poslove, a levu ruku samo
za one stvari koje su nazivane neistim i nedostojnim oiju bogova.
Iz istog razloga je crna magija esto nazivana levim putem, dok se za
nebo govorilo da se nalazi na desnoj strani, a pakao na levoj. Neki filozofi su dalje izjavljivali da postoje dva naina pisanja: jedan, s leva
na desno, koji je smatran egzoterinim metodom, i drugi, s desna na
310
levo, koji je smatran ezoterinim. Egzoterino pisanje bilo je ono koje je injeno izvan, ili daleko od srca, dok je ezoterino pisanje bilo
ono koje je - poput drevnog hebrejskog - bilo usmereno prema srcu.
Tajna doktrina obznanjuje da je svaki deo i ud tela ovaploen u
mozgu, a da je, zauzvrat, sve to je u mozgu ovaploeno u srcu. U
simbolizmu ljudska glava esto predstavlja inteligenciju i samospoznaju. Poto je Ijudsko telo kao celina najsavreniji poznati proizvod
zemaljske evolucije, uzeto je da ono predstavlja Boanstvenost najosetnije stanje ili formu. Umetnici, u pokuaju da prikau Boanstvo, esto prikazuju samo ruku koja izranja iz neprobojnog oblaka.
Oblak oznaava nespoznatljivo Boanstvo skriveno od oveka ljudskim ogranienjima. Ruka oznaava Boansko delovanje, jedini deo
Boga koji je spoznatljiv za nia ula.
Lice se sastoji od prirodnog Trojstva: oi predstavljaju duhovnu
mo koja shvata, nozdrve predstavljaju zatitne i oivljavajue snage, a usta i ui predstavljaju materijalnu, demijurku mo donjeg sveta. Prva sfera je veno postojea i tvoraka, druga sfera se odnosi na
tajnu tvorakog daha, a trea sfera na tvoraku re. Reju Bojom
proizveden je materijalni univerzum, a sedam tvorakih moi, ili vokala - koji su dovedeni u postojanje izgovaranjem Rei - postalo je
sedam Elohim, ili Boanstava, ijom snagom i slubom je organizovan donji svet. Povremeno je Boanstvo simbolizirano okom, uvom,
nosom, ili ustima. Prvim je oznaena Boanska svest, drugim, Boansko uee, treim, Boanska ivotna snaga, a etvrtim, Boanska
zapovest.
Drevni narodi nisu verovali da je duhovnost nainila oveka pravednim ili racionalnim, nego da su pravednost i racionalnost nainili oveka duhovnim. Misterije su uile da se duhovno prosvetljenje
postic samo izdizanjem nie prirode do odreene mere delotvomosti i istote. Misterije su stoga osnivane radi razvijanja ovekove prirode prema odreenim pravilima koja, kada se vemo slee, uveavaju
ljudsku svest do take na kojoj je u stanju spoznavanja sopstvenog
ustrojstva i istinske svrhe postojanja. Znanje o tomc kako se ovek
mnogostmke konstitucijc moe najbre i najpotpunije preporoditi
do take duhovnog prosvetljenja inilo je tajnu, ili ezoterijsku, doktrinu antike. Odreeni, oigledno fiziki, organi i centri su zapravo
velovi ili omotai duhovnih centara. ta su oni i kako se mogu razviti
nikad nije bilo objavljeno nepreporoenima, jer su filozofi uvideli
311
T R O ST R U K I IV O T UN UTRAN JEG O V EK A
P r e c r t a n o iz Gichtel, Theosophia Praetica
Johan G eorg G ihtel', dubok filozof i mistik, najprosvetljeniji od uenika Jakoba B em ea, tajno je irio gornje dijagram e unutar m ale grupe predanih prijatelja i studenata. Gihtel je ponovno objavljivao Bemeove spise, ilustrujui ih
brojnim izvanrednim slikama. Prema Gihtelu, gornji dijagrami predstavljaju anatom iju boanskog (ili unutranjeg) oveka i gratiki izlau uslove u kojim a se
on nalazi za vremc njegovog ljudskog, paklenog, i boanskog stanja. Slike u Be-
312
Johann Georg G ichtel (1638-1710) - nem aki mistik, energini prom oter
Isusovog hrianskog prosvetiteljskog drutva (C hristerhauliche Jesttsgesellschaft). Stekao je sledbenike koji su se nazivali gihtelijanci ili Bratstvo
anela. (Nap. prev.)
JVilliam Law (1686 1761) engleski svetenik i teoloki pisac. Iako najmanje popularna, aleko najzanim ljivija, najoriginalna i najsugestivnija od
svih Louovih dela su ona koja je napisao u svojim poznijim godinama, nakon to se sluajno susreo sa delima Jakoba Bemea, oko 1734. godine, i postao njegov oducvljeni oboavalac (ne uenik). (Nap. prev.)
313
odora rtvovanja i ljubavi, a plava odora altruizma i integriteta. Budui da se za telo govorilo da je odora duha, mentalni ili moralni deformiteti prikazivani su kao deformiteti tela.
(spreda)
(slea)
(LevaJigura) - Drvo, sa svojim korenjem u srcu, uzdie se iz O gleala Boanstva, kroz Sferu R azum evanja, da bi se daije razgranalo u Sfem ula. Korenje i stablo tog d rveta pred stav ljaju boansku priro d u o v ek a i m ogu se
nazvati njegova duhovnost, grane drveta su odvojeni delovi boanskoga ustrojstva i m ogu se povezati sa individualnou, a lie - zbog svoje prolazne
prirode - odgovara linosti, koja nem a uea ni u je d n o m delu postojanosti
njegovog boanskog izvora.
(Desna figura) - Ba kao to dijagram koji predstavlja oveka spreda pokazuje
njegove boanske principe u njihovom preporoenom stanju, tako pogled na
istu figuru slea prikazuje nie, ili ,,nono , stanje sunca. Iz Sfere A stralnog
314
Uma uspinje se linija kroz Sfem razum a u Sferu ula. Sfera A stralnog Uma i
Sfera ula ispunjene su zvezdam a da se oznai nono stanje njihove prirode.
U Sferi razum a, vie i nie su pom ireni. Razum kod sm rtnog oveka odgovara Prosvetljenom Razum evanju kod duhovnog oveka.
S obzirom na ovekovo telo kao memo pravilo univerzuma, filozofi su izjavili da su svc stvari koje slie po ustrojstvu - ako ne
po obliku - ljudsko telo. Grci su, na primer, proglasili Delfe za pupak zemlje, jer je na fiziku planetu gledano kao na gigantsko ljusko bie svijeno u obliku lopte. Za razliku od hrianskog verovanja
da je zemlja neiva stvar, pagani su smatrali ne samo zemlju ve i sva
zvezdana tela kao pojedinana stvorenja koja poseduju individualne
inteligencije. Ili su ak tako aleko da su na razliita kraljevstva
Prirode gledali kao na pojedinane entitete. Na ivotinjsko carstvo,
na primer, gledano je kao na jedno bie - meavinu svih stvorenja
koje sainjavaju to carstvo. Ta prototipska ivotinja bila je mozaiko
otelotvorenje svih ivotinjskih sklonosti i unutar njene prirode postojao je itav ivotinjski svet, kao to ljudska vrsta postoji unutar
ustrojstva prototipskog Adam.
Na isti nain, rase, narodi, plemena, religije, drave, zajednice i
gradovi bili su posmatrani kao sloeni entiteti, svaki sastavljen od
razliitog broja individualnih jedinica. Svaka zajednica poseduje individualnost koja je zbir pojedinanih stavova njenih stanovnika.
Svaka religija je pojedinac ije je telo sastavljeno od hijerarhije i
ogromnog mnotva pojedinanih vernika. Organizacija bilo koje religije predstavlja njeno fiziko telo, a njeni pojedinani lanovi ive
elije koje ine taj organizam. Prema tome, vere, rase i zajednice poput pojedinaca - prolaze kroz ekspirovih Sedam doba5, jer ivot
oveka je standard pomou kojeg se procenjuje venost svih stvari.
3
315
LEGENDA O HIRAMU
Kada se Solomon
od Boga ljubljeni graditelj Veite Kue i
Veliki M ajstor Jerusalim ske Loe - popeo na presto svoga oca,
Davida, posvetio je ivot podizanju Bojeg hrama i palate za kral|eve Izraela. Davidov verni prijatelj, Hiram, kralj Tira, uvi da
|e sin Davidov seo na presto Izraela, posla estitke i ponudi pomo
novom vladaru. U svojim Jevrejskim starinama, Josif Flavije spominje da su u njegovo vreme i u Jerusalimu i u Tiru mogle da se
vide kopije pisama koja su dva kralja razmenila. Uprkos Hiramovom nedostatku zahvalnosti za dvadeset gradova u Galileji koje
mu je Solomon poklonio po zavretku hrama, dva vladara ostali
su najbolji prijatelji. Obojica su bili poznati po svojoj duhovitosti
i mudrosti i, kada su razmenjivali pisma, svaki je smiljao zagonetna pitanja kako bi testirao mentalnu genijalnost onog drugog.
Solomon je sa Hiramom iz Tira sklopio sporazum i obeao mu ogromne koliine jema, penice, kukuruza, vina i ulja, kao i plate za
tirske zidare i tesare, za koje je dogovoreno da pomognu Jevrejima
u podizanju hrama. Hiram je takoer obezbedio kedrovinu i drugu
finu drvnu grau, koja je splavovima prebacivana preko mora u Jopu, odakle su je Solomonovi radnici otpremali u unutranjost kopna do gradilita hrama.
317
Solomonov Hram je, iako je u njegovu izgradnju uloena ogromna koliina rada - po reima Dorda Olivera - ,,bio samo mala
zgrada i vrlo inferioran po pitanju veliine u odnosu na neke od naih crkava . Brojne zgrade oko njega i veliko blago, koje su inili
zlato i drago kamenje iskorieni u njegovoj izgradnji, skoncentrisali
su ogromno bogatstvo u podmju hrama. U sredini hrama stajaja je
Svetinja nad Svetinjama, ponekad nazivana Proroite. Bila je to
pravilna kocka sa svakom stranom dugakom dvadeset lakata i bila
je primer uticaja egipatskog simbolizma. Grupa zgrada koje su sainjavale hram bila je ukraena sa 1.453 velianstveno isklesana stuba
od parskog mermera i 2.906 pilastera okienih kapitelima. Postojao
je iroki trem okrenut prema istoku, a sanctum sanctorum bio je okrenut prema zapadu. Razne zgrae i dvorita su, prema predanju,
mogli da prime ukupno 300.000 osoba. I svetilite i Svetinja nad
Svetinjama bili su u potpunosti obloeni ploama od istog zlata prekrivenim draguljima.
318
Legenda o Hiramu
Kralj Solomon zapoeo je izgradnju hrama u etvrtoj godini svoje vladavine na dan, koji bi prema savremenom raunanju, bio 21.
april, a okonao je 23. oktobra, u jeanaestoj godini svoje vladavine.
Izgradnja hrama zapoeta je 480. godine nakon to su Izraeliani preli Crveno more. Deo rada na izgranji ukljuivao je zidanje vetakog temelja na vrhu brda Morija. Kamenje za hram vaeno je iz
kamenoloma direktno ispod brda Morija i bee istesano pre no to je
vaeno na povrinu. Bronzani i zlatni ukrasi za hram odlivani su u
kalupima u glinenom zemljitu izmeu Sukota i Zereaha, a drveni
delovi su svi bili zavravani pre no to su stizali na gradilite hrama.
Zgrada je, zbog toga, sklapana bez zvuka i bez alatki, jer su se svi njeni delovi tano uklapali, ,,bez ekia svae, sekire podele, ili bilo koje pakosne alatke.
Andersonovo1delo Ustrojstva slobodnih zidara (Constitutions o f
the Free-Masons), predmet mnogih rasprava, objavljeno u Londonu
I 723. godine, a zatim ga je ponovo objavio Bendamin Frenklin
(Benjamin Franklin) u Filadelfiji 1734. godine, ovako opisuje podelu radnika angaovanih u izgradnji Veite Kue:
A li D agonov H ram i najtananije g raevine Tira i S iona ne mogu se p o red iti sa V enim H ram om B ojirn u Jeru salim u (...) tam o
jc bilo u p o slen o ne m anje od 3 .600 P rin ev a, ili M ajso ra-Z id ara,
da obave rad u skladu sa S o lom onovim sm ernicam a, sa 80.000 klesara k am ena u planini, ili K olega Z anatlija, i 70.000 radnika, sve u
sv em u n jih 153.600, p o red o n ih k o je je reg ru to v ao A d o n iram da
rade u libanskim planinam a naizm enino sa Sidoncim a, to je st, njih
jo 3 0 .000, pa je uku p n o b ilo 183.600 rad n ik a."
#
i
319
Legenda o Hiramu
Danijel Sikels2 govori o 3.300 nadglednika, umesto 3.600, i navodi tri zasebna Velika Majstora. Isti autor procenjuje trokove izgradnje hrama na gotovo etiri hiljade miliona dolara.
Masonska legenda o izgradnji Solomonovog Hrama ne podudara
se u svim pojeinostima sa biblijskom verzijom, posebno u onim delovima koji se odnose na Hirama Abifa. Prema kazivanju Biblije,
ovaj Majstor radnik vratio se u svoju zemlju; u masonskoj alegoriji
muki je ubijen. O tome A. E. Vejt u svojoj Novoj enciklopediji slobodnog zidarstva. (New Encvclopcedia o f Freemasonry) daje sledei
pojanjavajui komentar:
Hiram, kao Majstor Graditelja, podelio je svoje radnike u tri grupe, koje su nazvane egrti-poetnici, Kolege-zanatlije i Majstori-zidari' Za svaku grupu odredio je lozinke i znakove po kojima su
njihove osobite odlike mogle biti brzo utvrene. Mada su svi bili klasifikovani prema svojim zaslugama, neki su bili nezadovoljni, jer eleli su uzvieniji poloaj no to su bili sposobni da ostvare. Konano
su tri Kolege-zanatlije, odvaniji od svojih drugova, odluili da silom nateraju Hirama da im otkrije lozinku majstorskog stepena. Poto
su znali da Hiram svakog dana u podne odlazi da se moli u sanctum
sanctorum. te hulje - ija su imena Jubela, Jubelo i Jubelum - namestie mu zasedu, po jedan na svakim od glavnih vrata hrama. Hiram,
koji se upravo spremao da napusti hram na juna vrata, iznenada se
suoi sa Jubelom, naoruanim dvadesetetveroinnim estarom. Nakon to je Hiram odbio da mu otkrije Majstorsku Re, lupe ga je
udario estarom u grlo, a ranjeni Majstor je pourio na zapadna vrata, gde ga je sa istim zahtevom saekao Jubelo, naoruan vinklom.
2
Tri prva m asonska stepena - uenik, pom onik i majstor. (Nap. prev.)
320
M A S O N S K A K E C E L J A SA
S IM B O L I K IM SLIK A M A
Sa rane, runo tampane, m asonske kccelje
Mutki mistini sim bolizam siobodnog zidarstva odreuje da kccclja trcba da bude jedn o stav an kvadrat od bele ja g n je e koe sa odgovarajuim preklopom ,
m asonske k ecelje su esto u kraene udnim i u p eatljiv im slikam a. A lbert
lajk pie:
K ada se nosi svila, pam uk ili lan, sim bolizam je izgubljen. Isto je i
sa svakim odevnim predm ctom koji je um rljan, isfiekan, ili skrnavi
belu povrinu ornam entim a, slikam a, ili bojom bilo koje vrste.
(Videti Sim bolizam )
321
322
Gcorg fon Veling (G eorg von Welling, 1652 1727) - bavarski alhem ijski i
teoloki pisac, poznat po svom dclu iz 1719. godine, Opus m ago-cabalisticum. objavljenom pod pseuonim om Ciregorije A nglus Salvigt (G regorius Anglus Salhvigt). (Nap. prev.)
Legenda o Hiramu
O rig in a ln a re D l'n , C H ira m , u k o ren u se sastoji od tri suglasn ik a m i , tj. H e t, R e i M em . (1 ) n, H e t, o z n a a v a H a m a h
( C h a m a h ), S u n e v u sv e tlo st, tj. U n iv e rza ln u , n e v id ljiv u , h la d n u
vatru P riro d e k oju je p riv u k lo S u n ce, m a n ifesto v an o kroz svetlo st
i p o slato n am a i svim p la n eta m im telim a koja p rip ad aju solarnom
sistem u. (2) n, Re, o zn aav a m n R u ah, tj. D uh, vuzduh, vetar, kao
p rev o zn o sred stv o koje p re n o si i p rik u p lja svetlo st u brojnim aritim a u k o jim a su so lam i zraci sv ctlo sti p o k ren u ti krunim pokretim a i m an ifesto v an i u Toploti i p la m te o j Vatri. (3) 0, ili M em ,
o zn a a v a M ajim , vodu, vlagu, ili pre m a jku vode, o d n o sn o K orensku V lanost, ili o dre en u v rstu ko n d e n zo v a n o g vazduha. To trojc
p re d s ta v lja ju U n iv e rz a ln i A g e n s, ili p o a r P riro d c u je d n o j re i,
BTn, C H iram , ne H iram .
Legenda o Hiramu
se, takoe, identifikuje i sa Hennesom, kroz natpis na Smaragdnoj Ploi. Iz ove veze oigledno je da se Hiram smatra za prototip oveanstva; u stvari, on je Platonova Ideja (arhetip) oveka. Kao to je Adam
nakon pada simbolizovao Ieju ljudske iskvarenosti, tako Hiram svojim vaskrsenjem simbolizuje Ideja ljudske regeneracije.
ak de Mole5, poslednji Veliki Majstor Vitezova Templara, spaljen je 19. marta 1314. godine na lomai podignutoj na onom mestu
na ostrvcu u Seni, u Parizu, gde je kasnije podignut kip kralju Anriju IV. [Videti Indijske religije (The Indian Religions), Hargrejva Deningsa.] Denings pie:
,,U nekim iz v etajim a o sp a ljiv an ju kao p red an je se spo m in je
da je M ole, pre no to je izdahnuo, p ro k leo K lem en ta, p apu koji je
d oneo bu lu o u k id a n ju reda i osu d io V elikog M ajsto ra na lom au,
da se u roku od etrd eset dana pojavi pred V rho v n im V enim sudijo m , i F ilipa [kralja] na isti uasan sud u roku od godinu dana. O ba
p red v i a n ja su se o stv a rila.
Blizak odnos izmeu masonerije i originalnih vitezova templaraj>rouzrokovao je da pria o Hiramu bude povezana sa muenitvom aka
de Molea. Prema ovom tumaenju, tri nitkova koji su okrutno ubili svoga Majstora na vratima hrama jer je odbio da im otkrije tajne svog reda, predstavljaju Papu, kralja i delate. De Mole je umro tvrdei da je
nevin i odbijajui da otkrije filozofsku i magijsku arkanu templara.
Oni koji su nastojali da identifikuju Hirama sa ubijenim kraljem
arlsom I smatrali su da je legendu o Hiramu za tu namenu smislio
Elijas Emol6, mistiki filozof, koji je verovatno bio lan Rozenkroj5
cerskog Bratstva. arls je svrgnut 1647. godine i umro je na gubilitu 1649. godine, ostavivi rojalistiku stranku bez voe. Nainjen
je pokuaj da se pojam Udoviin Sin (naziv esto primjenjivan za
lanove M asonskog reda) povee sa ovim dogaajem iz engleske
istorije, jer je ubistvom njenog kralja Engleska postala Udovica, a
svi Englezi Udoviini Sinovi.
Za hrianskog masona mistika, Hiram predstavlja Hrista koji je
za tri dana (stepena) uzdigao hram Svoga tela iz zemaljskog groba.
Njegove tri ubice bili su Cezarov zastupnik (drava), Sinedrion (crkva)
i nahukani narod (rulja). Tako shvaen, Hiram postaje via priroda
oveka, a ubice su neznanje, praznoverje i strah. ivui Hrist moe
Sebe u ovom svetu izraziti samo kroz ljudske misli, oseanja i delovanja. Ispravno miljenje, ispravno oseanje i ispravno delovanje to su troja vrata kroz koja Hristova mo prelazi u materijalni svet, da
tamo radi na podizanju Hrama Univerzalnog Bratstva. Neznanje, praznoverje i strah su tri hulje posredstvom kojih je ubijen Duh Dobra
i koje kontroliu lano kraljevstvo pogrenim miljenjem, pogrenim
oseanjima i pogrenim delovanjem, uspostavljenim u njegovu korist.
U materijalnom univerzumu zlo se uvek pojavljuje kao pobednik.
Danijel Sikels pie;
,,U to m sm islu , m it o T irian cu se n ep restan o p o n av lja u ljuskoj
istoriji. Orfej je bio ubijen, a njegovo telo baeno je u Hebar, Sokrat
je n ateran d a p o p ije o tro v i, u svim ep o h am a, videli sm o Z lo kako
p riv re m e n o p o b e u je, a v rlin e i istin e b iv ale su o k lev etan e, progan jan c, ra z a p in ja n e i u b ijan e. Ali V cna p ra v d a m a rira sig u m o i
brzo k ro z svet: T ifoni, d cca m rak a, zlo in ak i zav eren ici, svi besk rajn o raz liiti o b lici zla, p o m e ten i su u zab o rav , a Istin a i V rlina
- koji su p rivrem eno gum uti n a dno izlaze, ogm uti boanstvenom
v elia n stv e n o u i k runisani v en im sja je m !
324
Elias Ashm ole (1617 -1692) - uveni engleski antikvar, politiar, oficir, astrolog i prouavalac alhemije. Bio je rani m ason, ali su podaci o njegovom
poloaju i ulozi u rcdu nepoznati. Tokom ivota bio je strastan kolekcionar
retkih i drugih artefakata, a veinu svoje kolekcije, antikvarnu biblioteku
i neprocenjive rakopise donirao je O ksfordskom univerzitetu gde je osno-
Pun naslov Sikelsovog dela iz 1869. godine je Opti Ahiman Rezon i vodi slohodnih zidara (The G eneral A him an Rezon a n d Freem ason's Gitide). Za
325
Legenda o H iram u
Dr. O rville Ward Owen (1854-1924) - am eriki lekar i zagovornik bekonovske teorije o ekspirovom autorstvu. Ovenov toak ifri (cipher wheel)
bio je ureaj za brzo uporeivanje ispisanih stranica iz dela ekspira, Frensisa Bekona i drugih autora, kom binujui olom ke koji imaju neke veze
sa kljunim reim a i frazam a; Oven je to opisao re ifra (w ord cipher).
(Nap. prev.)
Prvi Folio (eng. F irst Folio), ili Veliki Folio (eng. Great F olio) - naziv je
koji savrem eni naunici (prem a folio formatu tam pe) koriste za kolekciju
od 36 komada Viljema ekspira objavljenu 1623. godine pod naslovom Komedije, istorije i tragedije gospodina Viljema ekspira (Mr. William Shakespeares Comedies, Histories, & Tragedies). (Nap. prev.)
326
SIM B O L IC N A
AKA M ISTE R IJA
Iz M ontjaucon. A ntiquities
U jednom starom rukopisu pojavljuje se tvrdnja da su Red slohodnih zidara formirali alhemiari i hermetiki ftlozoft koji su se
udruili kako bi zatitili svoje tajne od zloglasnog metoda to su koristile gramzive osobe da im iznude tajnu spravljanja zlata. Cinjenica da legenda o Hiramu sadri alhemijske formule daje verodostojnost
ovoj prii. Tako izgradnja Solomonovog Hrama predstavlja dovrenje magnum opusa, koji ne bi mogao da se realizuje bez pomoi Hirama, Univerzalnog Izvrioca. Masonske Misterije ue inicijata kako
327
Legenda o Hiramu
metodu kao i orijentalne, jer su tajanstvena znaenja skrivena u uenjima obe kole identina.
Kada se primene na masoneriju, tri probijanja sunevih zraka predstavljaju vrata hrama na kojima je udaren Hiram, jcr na severu nema
nikakvih vrata, poto sunce nikad ne sija iz severnog ugla nebesa.
Sever je simbol telesnog zbog svoje povezanosti sa ledom (kristalizovanom vodom) i sa telom (kristalizovanim duhom). U oveku
svetlost sija prema severu, ali nikad od njega, jer tclo ne poseduje
sopstvenu svetlost, ve sija obleskom sjaja boanskih ivotnih estica sakrivenih unutar fizike supstance. Zbog toga je mesec prihvaen kao simbol ovekove fizike prirode. Hiram je tajanstvena
vatrena, vazduna voda koja se mora uzdii kroz tri velika centra
simbolizovana merdevinam a sa tri preage i cvetovima probijanja
sunevih zraka pomenutim u opisu hinduistike slike. Ona se takoe
mora popeti i merdevinama sa sedam preaga - sedam pleksuza najbliih kimi. Devet segmenata krsne kosti i trtice probijeni su sa deset spojnih puteva, kroz koje prolaze koreni Drveta ivota. Devet je
sveti broj oveka i u simbolici krsne kosti i trtice skrivena je velika
tajna. Taj deo tela, od bubrega prema dole, rani kabalisti su nazvali
Egipatska zemlja u koju su deca Izraela odvedena tokom ropstva. Iz
Egipta je Mojsije (prosvetljeni um, kao to implicira njcgovo ime")
poveo izraelska plemena (dvanaest sposobnosti) uzdizanjem bakame
zmije u pustinji na simbol Tau krsta. Ne samo Hiram, ve i bogoovek skoro svih paganskih misterijskih ntuala, personifikacija su Duhovne Vatre u Ijudskoj kimenoj modini.
Ne sme se prevideti astronomski aspekt legende o Hiramu. Hiramova tragedija se odigrava svake godine tokom prolaska sunca kroz
znakove zodijaka.
Albert Pajk pie:
,,Od putovanja Sunca kroz dvanaest znakova potie legenda o dvan aest H e rk u lo v ih d ela i in k a rn a cija V in u a i B uc. O tu d a p o tie
11
M ojsije (heb. rtttba, savrem eni izgovor Mdce. tiberijski M oeh) ovo ime,
koje je slino egipatskoj rei m ashah, ,,izvui, nadenula inu je taraonova
erka. Neki srednjovekovni jevrejski uenjaci smatrali su d a je M ojsijevo
stvarno im e bilo prevod cgipatskog ,,izvui , koji je uinjen ili od strane
pisaca Bihlije, ili je to uinio lino Mojsije, u svojim starijim godinama. ,,Izvuen m oe biti tum aeno i kao uzdignut ili kao prosvetljen. (Nap. prev.)
329
Legenda o Hiramu
TAJN A U EN J A SVIH EP OH A
legenda o ubistvu Khuruma, predstavnika Sunca, od strane trojice Kolega-zanatlija, simbola zimskih znakova, Kaprikorna, Akvarijusa i Pisces, koji su ga napali na troja vrata raja i ubili ga na
Zimski Solsticij. Otuda potraga za njim koju je preduzelo devct
Kolcga-zanatlija, ostalih devet znakova, njegovo pronalacnje,
sahrana i vaskrsenjeA
(Videti Moral i Dogma)
Dmgi autori smatraju da su Libra, Skorpio i Sagitarijus tri ubice
sunca, budui da je Ozirisa ubio Tifon, kojem je dodeljeno trideset
stepeni u sazveu Skorpio. U hrianskim Misterijama Juda takoe
oznaava Skorpio, a trideset srebmjaka za koje je izdao svoga Gospoda predstavlja broj stepeni toga znaka. Nakon to su ga udarili
Libra (drava), Skorpio (crkva) i Sagitarijus (rulja), Sunce (Hirama)
su Kaprikom, Akvarijus i Pisces potajno navodili kroz tamu i sahranili na vrhu brda (proleni ekvinocij). Kaprikom kao svoj simbol
ima starca sa kosom u mci. To je Otac Vreme - putnik - koji je u masoneriji simbolizovan kako ispravlja uvojke kose mlade devojke. Ako
se Uplakana Devica shvati kao simbol Virgo, a Otac Vreme sa svojom kosom kao simbol Kaprikorna, onda e se uvideti da interval
od devedeset stepeni izmeu ta dva znaka odgovara onome koji zauzimaju tri ubice. Ezoterijski gledano, uma sa Hiramovim pepelom
predstavlja ljudsko srce. Satum, starac koji ivi na sevemom polu i
donosi deci ovekovoj zimzelenu granica (boino drvo), poznat
je malim ljudima pod imenom Deda Mraz, jer on svake zime donosi
dar nove godine.
Jzmueno Sunce otkrio je Arijes, Kolega-zanatlija, a na proleni
ekvinocij poinje proces njegovog uzdizanja. To konano ostvaruje
Judin lav, koji je u davna vremena zauzimao poloaj kamena temeljca u Kraljevskom Luku Nebesa. Precesija ekvinocija uzrokuje da razliiti znaci igraju ulogu ubice sunca tokom razliitih epoha sveta, ali
princip ostaje nepromenjen. Takva je kosmika pria o Hiramu, Univerzalnom Dobroinitelju, Vatrenom Arhitekti Boanske kue, koji
sa sobom u grob nosi onu Izgubljenu Re koja, kada se izgovori, uzdie svaki ivot u mo i sjaj. Prema hrianskom misticizmu, kada se
Izgubljena Re pronae, ona je otkrivena u staji, okruena ivotinjama i obeleena zvezdom.
Robert Hjuit Braun pie:
330
iveli bi neskladne ivote. Misaoni Ijudi starine shvatili su da su njihovi veliki filozofi bili prirodni proizvod estetskih ideala arhitekture,
muzike i umetnosti koji su bili uspostavljeni kao standardi kultumog
sistema toga vremena.
Zamena nesklada fantastinog skladom lepote predstavlja jednu
od velikih tragedija svake civilizacije. Ne samo da su Spasitelji-Bogovi antikog sveta bili lepi, ve je svaki od njih vrio misiju lepote,
elei da, razvijanjem Ijubavi prema lepom u oveku, utie na njegovo ponovno rodenje. Renesansa basnoslovnog zlatnog doba moe se
omoguiti samo uzdizanjem lepote do njenog zasluenog dostojanstva kao sveproimajueg, idealizujueg kvaliteta u religioznom, etikom, sociolokom, naunom i politikom odeljku ivota. Dionizijski
Arhitekti su bili posveeni uzdizanju njihovog M ajstora Duha Kosmike Lepote - iz grobnice materijalnog neznanja i sebinosti,
podizanjem zgrada koje su bile tako savreni primeri simetrije i velianstvenosti da su zaista bile magina formula kojom je prizivan
duh muenog Ulepivaa sahranjenog u materijalnom svetu.
U masonskim Misterijama je trojedan duh oveka (svetlo Delta)
simbolizovan sa tri Velika Majstora Jerusalimske Loe. Kao to je
Bog proimajui princip tri sveta i u svakom od njih se manifestuje
kao aktivni princip, tako i duh oveka, koji uestvuje u prirodi Boga, prebiva na tri nivoa postojanja: u Vrhovnoj, Vioj i Nioj sferi
pitagorejaca. Na vratima Nie sfere (podzemlja, odnosno prebivalita smrtnih stvorenja) stoji uvar Hada, troglavi pas Kerber, koji je
analogan sa trojicom ubica u legendi o Hiramu. Prcma ovorn simbolikom tumaenju trojednog duha, Hiram je trei, ili otelovljeni
deo - Majstor Graditelj koji kroz sve epohe uzdie ive hramove od
krvi i mesa kao svetilita Svevinjega. Hiram nie kao cvet, ali biva
poseen; on umire na vratima materije, sahranjen je u elementima
stvaranja, ali - poput Tora zamahuje svojim silnim ekicm kroz
polja prostora, pokree praiskonske atome i uspostavlja red iz haosa. Kao potencijalnost kosmike moi koja je u svakoj Ijudskoj
dui, Hiram lei ekajui da ovek razradenim ritualizmom ivota
preobrazi potencijalnost u boansku potentnost. Kako, meutim, ulne percepcije pojedinaca rastu, ovek stie sve veu kontrolu nad svojim raznim delovima i unutranji duh ivota postepeno se oslobaa.
Tri ubice predstavljaju zakone Nieg sveta roenje, rast i propadanje - sve ono to osujeuje plan Graditelja. Za prosenog pojedinca,
332
Legenda o Hiramu
liziko roenje zapravo oznaava Hiramovu smrt, a fizika smrt Hiramovo vaskrsenje. Inicijat, meutim, vaskrsenje duhovne prirode
ostvaruje bez posredstva fizike smrti.
E EE SK A DIJANA
Iz M ontfaucon, A ntiquities
Lat. m ultim am m ia, M ultim am ija, ili gr. 7 io u p a a x o ;, Polim astos ,,Sa
velikim brojem dojki - epitet je pridavan efeskoj A rtemidi. (Nap. prev.)
333
Majstor Velike Loe Egipta, pridao je prvorazredni masonski znaaj. Masonske oznake i simboli mogu se nai na kamenovima brojnih javnih zgrada, ne samo u Engleskoj i na Kontinentu, ve i u Aziji.
U svom delu Indijske zidarske oznake dinastije Mogula (Indian Maso n s Marks o f the Moghul Dynasty), A. Gorham opisuje grupn oznaka koja se pojavljuje na zidovima zgrada kao to su Tad Mahal,
Dama Masdid i uvena masonska graevina Kutab Minaret. Prema
onima koji masoneriju smatraju izdankom tajnog drutva arhitekata
i graditelja koje ve hiljadama godina ini kasta zanatlija, Hiram Abif
je Tirijanski Veliki Majstor iroke svetske organizacije majstora, sa
seditem u Tiru. Filozofija im se sastojala od ukljuivanja njihovog
poznavanja zakona koji kontroliu univerzum u merenje i ukraavanje hramova, palata, mauzoleja, tvrava i drugih javnih zgraa.
Svakom iniciranom radniku davan je hijeroglif kojim je oznaavao
kamenje koje je klesao, kako bi pokazao itavom potomstvu da on
na taj nain Vrhovnom Arhitekti Univerznma posveuje svaki usavreni proizvod svoga rada. O masonskimi oznakama Robert Frek
Guld14 pie:
V eom a jc vredno zapaziti da se ove oznakc m ogu pronai u svim
ze m ljam a - u odajam a V elike p iram id e u G izi, na p o d zem n im je ru salim sk im z i o v im a , u H crk u la n u m u i P o m p ejim a, na rim sk im
zid in am a i u grkim hram o v im a, u H inustan u , M eksiku, Peruu,
M aloj A ziji - kao i na velik im ru e v in a m a u E n g le sk o j, E rancuskoj, N em akoj, kotskoj, Italiji, P ortugaliji i p an ijiT
[ Videti S a e tu istoriju slo b o d n o g zid a rstva
(A C oncise H isto rv o f F ree m a so n ryj\
Sa ovog stanovita pria o Hiramu moe da prestavlja ukljuivanje boanskih tajni arhitekture u stvame delove i dimenzije zcmaljskih graevina. Tri stepena Zanatstva saharanjuju Velikog Majstora
(Veliki Arkanum) u stvarnu graevinu koju podiu, poto su ga prvo
14 R obert Freke G ould ( I 836 1915) poznati engleski m ason i istoriar slobodnog zidarstva. Njegovo najvee delo je Istorija slobodnog zidarstva (Historv o f F reem asonrv), koju je pisao od 1882. do 1887. godine; za njom
je 1903. godine sledila njena skraena verzija, Saeta istorija slobodnog zidarstva (A Concise H istorv o f Freem asonrv). (Nap. prev.)
334
Legenda o Hiramu
ubili graditeljskim alatkama, smanjujui bezdimenz.ioni Duh Kosmike Lepote na ogranienja konkretnog oblika. Te apstraktne ideale
arhitekture, meutim, moe vaskrsnuti Majstor Mason, koji, meditiranjem o strukturi, oslobaa boanska naela arhitektonske filozolije to su u njoj inkorporisana ili sahranjena. Tako je fizika zgrada
stvarni grob ili otelovljenje Stvaralakog Ideala, a njene materijalne
dimenzije su samo njegova senka.
tavie, moe se smatrati da legenda o Hiramu otelovljuje preokret
same filozofije. Kao institucije za irenje etike kulture, paganske
Misterije bile su arhitekti civilizacije. Njihovu mo i dostojanstvo
personifikovao je Hiram A bif - Majstor Graditelj - ali su nakraju
pale kao rtva razaranja povratnog trija - drave, crkve i rulje. Oskrnavili su ih drava, Ijubomorna na njihovo bogatstvo i mo, rana
crkva, uplaena njihovom mudrou, i olo ili vojnici, nahukani i
od drave i od crkve. Kao to je Hiram, ustav'si iz groba, proaputao
Re Majstora Masona, koja bee izgubljena njegovom prcranom smru, tako e, prema filozofskim naelima, i ponovno uspostavljanje
ili vaskrsenje drevnih M isterija rezultirati ponovnim otkrivanjem
onog tajnog uenja bez kojeg civilizacija mora ostati u stanju duhovne zbunjenosti i nesigurnosti.
Kada vlada rulja, ovekom upravlja neznanje, kada vlada crkva,
njime upravlja praznoverje, a kada vlada drava, njime upravlja strah.
Ire no to Ijudi mogu iveti zajedno u skladu i razumevanju, neznaiije mora biti pretvoreno u mudrost, praznoverje u prosvetljenu veru,
a strah u ljubav. Uprkos suprotnim izjavama, masonerija je religija
koja kroz uzdizanje svojih inicijata na nivo svesti na kojem mogu
proienim vidom posmatrati delovanje Velikog Arhitekte Univerzuma nastoji da ujedini Boga i oveka. Iz epohe u epohu vizija savrene civilizacije je ouvana kao ideal oveanstva. U sreditu te
civilizacije stajae moni univerzitet u kojem e i svete i svetovne
uauke o tajnama ivota slobodno pouavati sve koji preuzmu filo/ofski ivot. Tu nee biti mesta za veru i dogmu; povrno e biti
uklonjeno, a sauvano samo ono sutinsko. Svetom e vlaati njegovi najprosvetljeniji umovi, a svaki e zauzimati poziciju za koju
|c najprikladniji.
Veliki univerzitet bie podeljen na razrede, a prijem u njih vrie
se prethodnim testiranjem ili inieijacijama. Tu e oveanstvo bili upueno u najsvetiju, najtajniju i najtrajniju od svih Misterija 335
Simholizam. Tu e inicijat biti pouavan o tome da svaki vidljivi objekat, svaka apstraktna misao, svaka emocionalna reakcija nije nita
drugo do simbol venog principa. Tu e oveanstvo nauiti da Hiram (Istina) lei sahranjen u svakom atomu Kosmosa, da je svaki
oblik simbol, a svaki simbol grob vene istine. Kroz obrazovanje duhovno, mentalno, moralno i fiziko - ovek e nauiti da oslobodi ive istine iz njihovih beivotnih obloga. Savrena vlada na zemIji mora na kraju biti nainjena po uzoru na onu boansku vladu koja
je uredila univerzum. Toga dana kad se ponovno uspostavi savreni
red, kada trijumfuju univerzalni mir i dobro, ljui vie nee tragati
za sreom, jer e je pronai kako izvire unutar njih. Mrtve nade, mrtve tenje, mrtve vrline ustae iz svojih grobova, a Duh Lepote i
Dobrote, koji su stalno iznova ubijali neupuem ljudi, opet e biti
Majstor Rada. Tada e mudraci sedeti na seditima monih, a bogovi e hodati sa Ijudima.
Pitagora i dijatonska lestvica # Terapijska muzika # Muzika sfera * Upotreha boja u simbolizmu # Boje spektra i
muzike lestvice # Zodijake i planetarne boje
Harmonija je stanje koje su veliki filozofi priznavali za neposredan preduslov lepote. Spoj je nazivan lepim samo kada su njegovi
delovi bili u harmoninoj kombinaciji. Svet je nazivan lepim, a njegov Tvorac je oznaen kao Dobro, jer dobro mora da deluje u skladu
sa svojom prirodom, a dobro koje deluju u skladu sa vlastitom prirodom je harmonija, jer je dobro koje je ostvaruje u skladu sa dohrim koje ona jeste. Lepota je, stoga, harmonija koja manifestuje
svoju unutranju prirodu u svet oblika.
Svemir se sastoji od uzastopnih gradacija dobra, a te gradacije se
uzdiu iz materije (koja je najnii stepen dobra) u duh (koji je najvii stepen dobra). U oveku je njegova via priroda summum bonum'.
Iz toga, dakle, sledi da njegova najvia priroda najspremnije prepoznaje dobro, je r dobro koje je van njega u spoljanjem svetu je u
harmoninom odnosu sa dobrim koje je prisutno u njegovoj dui.
Ono to ovek naziva zlo je, dakle, zajedno sa materijom, samo najnii stepen vlastite suprotnosti. Najnii stepen dobra pretpostavlja,
slino tome, najnii stcpen harmonije i lepote. Tako je deformacija
(zlo) stvamo najnia harmonijska kombinacija elemenata koji su po
prirodi harmonini kao odvojene jedinice. Deformacija je neprirodna, jer, poto je zbir svih stvari Dobro, prirodno je da bi sve stvari
i
336
337
F il o z o f ija m u z ik e
nacije tih zvukova, pronaao je prvi trag muzikih intervala dijatonske lestvice. Uao je u radnju i, nakon to je paljivo ispitao alatke i
napravio mentalne beleke o njihovij teini, vratio se kui i napravio
drvenu ruku koja se pruala iz zida njegove sobe. Du te ruke je, na
pravilnim razmacima, privrstio etiri ice istog sastava, veliinc i
teine. Za prvu od njih okaio je dvanaest funti teine, za drugu devet funti teine, za treu osam funti teine, a za etvrtu est funti teine. Te razliite teine odgovarale su veliinama kotlarskih ekia.
Pitagora je pomou toga otkrio da su, prva i etvrta ica, kada bi
zajedno proizvodile zvuk, davale harmonijski interval od jedne oktave, jer je dupliranje teine imalo isti efekat kao prepolovljavanje
ice. Napetost prve ice bila je duplo vea od napetosti etvrte ice
1za njihov odnos se kae da je 2:1, odnosno dvostruk (duple). Slinim eksperimentima utvrdio je da prva i trea ica proizvode harmoniju dijapente (diapente), odnosno petog intervala. Napetost prve ice
bila je tada vea od napetosti tree ice za polovinu njene napetosti, a
za njihov odnos se kae da je 3:2, odnosno seskvialter (sesquialter).
lsto tako, druga i etvrta ica, koje su u istom meusobnom odnosu
kao prva i trea, proizvodile su dijapentnu harmoniju. Nastavljajui
svoje istraivanje, Pitagora je otkrio da prva i druga ica proizvode
harmoniju dijatesarona (diatessaron), odnosno treeg intervala, a napetost prve ice bila je tada vea od napetosti tree ice za treinu njene napetosti; za njihov odnos se kae da je 4:3, odnosno seskvitercijan
(sesquitercian). Trea i etvrta ica, koje imaju isti meusobni odnos kao prva i druga, proizvodile su jo jednu dijatesaronsku harmoniju. Prema Jamblihu, druga i trea ica bile su u odnosu 8:9, odnosno epogdoan (epogdoan).
Klju za harmonijski odnos je skriven u poznatom pitagorejskom
tetraktisu, odnosno piramidi od taaka. Tetraktis se sastoji od prva
etiri broja - 1, 2, 3 i 4 - koji u svojim odnosima otkrivaju intervale
oktave, dijapente i dijatesarona. Mada je izloeni zakon o harmonijskim intervalima taan, naknadno je dokazano da ekii koji udaraju metal na opisani nain nee proizvoditi razliite tonove koji su
im pripisati. Po svoj verovatnoi, dakle, Pitagora je svoju teoriju harmonije zapravo razradio pomou monokorda - izuma koji se sastoji
od jedne ice rastegnute izmeu dva klina i sa dva pokretna praga2.
2
339
SA ZV U JA M UNDA NOG M O N O K O R D A
Iz Ftudd, D e M usica M undanu
340
Za Pitagoru je muzika bila jedna od stvari koje su zavisile od boanske nauke matematike, a njene harmonije, smatrao je, bez izuzetka su pod kontrolom matematikih proporcija. Pitagorejci su tvrdili
da je matematika pokazala egzaktan metod pomou kojega je dobro
uspostavilo i odravalo svoj univerzum. Broj, dakle, prethodi harmoniji, je rje on nepromenjivi zakon koji ureuje sve harmonijske
proporcije. Nakon otkrivanja tih harmonijskih odnosa, Pitagora je postepeno inicirao svoje uenike u taj najvii arkanum svojih Misterija.
Podelio je bezbrojne delove kreacije na veliki broj nivoa ili sfera, od
kojih je svakom doelio ton, harmonijski interval, broj, naziv, boju
i oblik. Potom je tanost svojih dedukcija nastavio da dokazuje tako
to je na njima pokazivao razliite nivoe inteligencije i supstance, u
rasponu od najapstraktnije logike premise do najkonkretnijeg geometrijskog tela. Iz zajednike saglasnosti tih raznolikih metoda dokazivanja, ustanovio je neosporno postojanje odrcenih prirodnih
zakona.
Poto je jednom ustanovio muziku kao egzaktnu nauku, Pitagora
je svoj novopronaeni zakon harmonijskih intervala primenio na
sve pojave u Prirodi, pa je ak iao i tako daleko da je dokazivao
meusobni harmonijski odnos planeta, sazvea i elemenata. Znaajan primer savremene potvrde drevnih filozofskih uenja je poredak elemenata u sklau sa harmonijskim odnosima. Dok je pravio
listu redosleda elemenata na osnovu rasta njihovih atomskih teina, Don A. Njulends3je kod svakog osmog elementa otkrio jasno
<
Don Aleksandar Rejna Njulends (John Alexander Reina Newiands, 1837 1898)
- engleski hem iar koji je 1863. godine postavio Zakon oktava, po kojem
341
M U ND A N I M O N O K O R D I N JE G O V E P R O P O R C IJE 1 INTERVALI
Iz F ludd, D e M usica M undana
Na ovom grafikonu je utvren pregled Fladove teorije univerzalne muzike. Interval izmeu elementa zemlje i najvieg neba shvaen je kao dupla oktava, ime se pokazuje da su dve krajnosti postojanja u disdijapazonskoj harm oniji.
se hem ijska svojstva ponavljaju kod svakog osm og elem enta. Z bog toga
to je njegovo korienje m uzike analogijc u hcm ijskoj teoriji zvualo
poput vraanja pitagorejskom m isticizm u, teorija je ism ejana. Tek kada je
M endeljejev (rus. Jlm tm puu Meanoeuu Mendejieee, 1834-1907) objavio
svoju periodinu tabelu prirodnog sistem a elem enata, pokazano je da je
N julendsova teorija u m nogom e bila ispravna. (Nap. prev.)
342
Budui da su smatrali da harmonija mora biti utvrena ne ulnom percepcijom nego razumom i matematikom, pitagorejci su sebe
nazivali Kanonici, kako bi se razlikovali od muziara Harmonijske
kole, koji su tvrdili da su ukus i instinkt prava normativna naela
harmonije. Prepoznavi, meutim, duboki uticaj muzike na ula i
emocije, Pitagora nije oklevao da deluje na um i telo onim to je nazvao muzika medicina.
Pitagora je ispoljavao tako izraenu naklonost prema ianim instrumentima da je ak otiao toliko daleko i upozorio svoje uenike
da ne doputaju svojim uima da budu oskmavljena zvucima flaute
ili cimbala. Izjavio je i da bi sveanim pevanjem pesama uz pratnju
lire dua mogla biti oiena od svojih iracionalnih uticaja. U svom
istraivanju terapijske vrednosti harmonijskih tonova Pitagora je otkrio da sedam modaliteta - ili tonaliteta -grkog muzikog sistema
imaju mo da podstaknu ili ublae razliite emocije. To je povezano
sa time da je on, dok je jedne noi posmatrao zvezde, sreo momka
opijenog jakim piem i besnog od Ijubomore, koji je reao naramke
suvog prua oko ulaznih vrata svoje ljubavnice s namerom da joj spali kuu. Mladievu pomamu podstrekavao je flautista, koji je nedaleko svirao melodiju u uzbudljivom, frigijskom maniru. Pitagora
podstaknu muziara da promeni svoju melodiju i svira na spori, ritmiki spondejski nain, nakon ega se pijani mladi odmah pribrao
i, skupivi svoju gomilu drveta, mirno poao svome domu.
Postoji i izvetaj o tome kako je Empedoklo, Pitagorin uenik, brzim
menjajem modaliteta muzike kompozicije koju je svirao, spasao
ivot svog domaina, Anhitusa, kada je ovome pretila smrt od maa
343
Pitagorejci su verovatno prepoznali vezu izmeu sedam grkih modaliteta i planeta. Na primer, Plinije izjavljuje da se Saturn kree u
dorskom modalitetu, a Jupiter u frigijskom modalitetu. Takoe je
oigledno da su temperamenti usklaeni sa razliitim modalitetima,
a isto tako i strasti. Dakle, ljutnja - koja je vatrena strast - moe biti
naglaena vatrenim modalitetom, ili, pak, njena mo moe biti neutralizivana vodenim modalitetom.
Dalekoseno dejstvo koje je muzika imala na kulturu Grka, Emil
Nauman4je saeo na sledei nain:
P laton je o m alo v a av a o sh v atan je da je m u z ik a n am en je n a isklju iv o za stvaran je veselih i prijatn ih em o cija, sm atraju i d a ona
pre treba da uliva Ijubav p re m a svem u to j e p lem en ito i m rnju
p rem a svem u to j e zlo, i da n ita d m g o ne m oe sn an ije uticati
4
344
M u z ik a s f e r a
Najuzvicnija, ali najmanje poznata od svih pitagorejskih spekulacija bila je ona o zvezdanim harmonijama. Govorilo se da je od
svih ljudi sarno Pitagora uo muziku sfera. Oigledno su Haldejci bili
prvi ljudi koji su pojmili nebeska tela udruena u kosmikom pevanju dok su se sveano kretala preko neba. Jov opisuje vreme Kad
pevahu zajedno zvezde jutarnje, a u Mletakom trgovcu autor ekspirijanskih komada pie: Nema ni najmanje kugle koju si ugledao
a da se ne kree kako aneo peva. Tako je malo, meutim, ostalo od
pitagorejskog sistema nebeske muzike da je njegovu stvamu teoriju
mogue samo pretpostaviti.
345
Pitagora je svemir zamiljao kao ogroman monokord s jednom icom spojenom na njegovom gomjem kraju sa apsolutnim duhom, a
na donjem kraju sa apsolutnom materijom - drugim reima, konopac rastegnut izmeu neba i zemlje. Raunajui prema unutra iz opsega nebesa, Pitagora je, prema nekim autoritetima, podelio svemir
na devet delova, a prema dmgima, na vanaest delova. Dvanaestostmki sistem izgledao je ovako: prvi deo zvao se empirejski, ili sfera
fiksnih zvezda, i to je prebivalite besmrtnika. Ostali delovi bili su
(redom) sfere Satuma, Jupitera, Marsa, Sunca, Venere, Merkura i Meseca, vatre, vazduha, vode i zemlje. Ovaj aranman od sedam planeta
(Sunce i Mesec smatrani su planetama u staroj astronomiji) identian je sa simbolikom svenjaka kod Jevreja - sunce u sredini, kao
glavno stablo, sa po tri planete na obe strane oko sebe.
Imena koja su pitagorejci dali razliitim notama dijatonske lestvice su, prema Makrobiju, izvedena na osnovu procene brzine i veliine planetamih tela. Za svaku od tih dinovskih sfera verovalo se
da, dok juri kroz svemir, odaje zvuk odreenog tona kojt je izazvan
kontinuiranim pomeranjem eterske difuzije. Poto su ti tonovi bili
manifestacija boanskog reda i kretanja, nuno je sledilo da oni uestvuju u harmoniji vlastitog izvora.
G rci su o b i n o tv rd ili d a p la n e te to k o m sv o jih re v o lu c ija oko
z e m lje p ro iz v o d e o d re e n e z v u k o v c koji se ra z lik u ju z a v isn o od
n jih o v e 'v e li in e , b rzin e i lo k a ln e u d a lje n o s ti. T ako je za Saturn,
n aju d aljen iju p lan etu , g o v o ren o d a d aje n aju b lju notu, dok je M ese c u , k o ji je n a jb li i, p rip is iv a n a n a jv i a n o ta. Ti z v u c i sed am
p lan eta i sfera fiksnih zv ezd a, za jed n o sa ovim koji je nad nam a
[A n tih to n ], su d ev ct M uza, a n jih o v a za jed n ik a sim fo n ija zo v e se
M n e m o z in a .
(V ideti K arton)
INTERVALI I H A R M O N IJ E SFERA
Iz
hramovima. Jena od njihovih himni sadravala je sledeu invokaciju: Sedam tonova odzvanja hvalei Tebe, Veliki Boe, neprekidno
zaposleni Oe itavog svemira. U rugoj, Boanstvo sebe ovako
opisuje: ,,Ja sam velika neunitiva lira itavog sveta, koja usklauje
pesme nebesa." (Videti Naumanovu Istoriju muzike.)
Pitagorejci su verovali da sve to postoji poseduje glas i da sva
stvorenja veno pevaju pohvale Stvoritelju. Covek ne uje ove boanske melodije jer je njegova dua upletena u iluziju materijalnog
postojanja. Kada se oslobodi od robovanja u niem svetu sa njegovim ulnim ogranienjima, moi e ponovo da uje muziku sfera,
kao to je to bilo u Zlatno Doba. Harmonija prepoznaje harmoniju, a
kada Ijudska dua povrati svoje pravo stanje, ona ne samo da e uti
nebeski hor, ve e mu se i pridruiti u veitoj himni pohvale Venom Dobru koje kontrolie beskonaan broj delova i uslova Bia.
Grke Misterije ukljuivale su u svoje doktrine velianstveni koncept onosa izmeu muzike i oblika. Za arhitektonske elemente, na
primer, smatralo se da mogu biti uporeeni sa muzikim modalitetima i notama, odnosno, da imaju svog muzikog parnjaka. Zbog toga,
kada bi bila podignuta zgrada u kojoj su iskombinovani mnogi od tih
elemenata, graevinaje poreena sa muzikim akordom, koji je harmoman samo kada su u potpunosti zadovoljeni matematiki zahtevi
harmonijskih intervala. Spoznavanje te analogija izmeu zvuka i oblika navela je Getea da izjavi: Arhitektura je kristalizovana muzikaT
U izgranji svojih hramova inicijacije, rani svetenici su esto demonstrirali svoje nadmono znanje o temeljnim naelima pojave poznate kao vibracija. Znatan deo misterijskih rituala sastojao se od
invokacija i reitativa i u tu svrhu su gradene naroite zvune odaje.
Re proaputana u jednoj od tih prostorija bila bi toliko pojaana da
bi se od njenog odjekla zatresla cela zgrada i bila bi ispunjena zagluujuom hukom. Sama drvna grada i kamen, korieni u podizanju tih sakralnih objekata, vremenom su postajali toliko temeljno
proeti zvukom vibracije verskih obreda da su, kad bi bili udareni,
reprodukovali one lste tonove koji su, stalnim ponavljanjem tokom
rituala, ostavili trag u njihovoj supstanci.
Svaki element u prirodi poseduje svoj mdiviualni osnovni ton.
Ako se ti elementi iskombinuju u sloenu strukturu, rezultat je akord
koji e, kada se oglasi, razloiti tu smesu na njene sastavne delove.
Isto tako, svaki pojedinac ima osnovni ton koji e ga, kada se oglasi,
348
unititi. Alegorija o padu zidina Jerihona, kada su se oglasile izraelske trube, bez sumnje je imala nameru da istakne arkanski znaaj pojedinanih osnovnih tonova ili vibracija.
T E O R IJ A M U Z IK E ELEMENATA
I r. Fhtcki, D e M usica M undana
F il o z o f ija bo je
Borsipa (dananji Birs N im rud u Iraku) - vaan drevni sum erski grad, izgraen na obe strane jezera, oko 17,7 kilom etara jugozapadno od Vavilona, na istonoj obali reke Eufrat. IJ drevnom gradu nalazio se zigurat koji
se u Talnutdu i arapskoj kulturi poistoveuje sa Vavilonskom kulom. Lokalno boanstvo koje je potovano u Borsipi bilo je Nebo ili Nabu, prema
m esopotam skoj mitologiji sin M arduka. (Nap. prev.)
Lorens Ostin Vadel (Laurence Austine iVaddell, 1854 -1938) - britanski istraiva i pisac. (Nap. prev.)
francuski asirolog
351
U pitagorejskom tetraktisu - vrhovnom simbolu univerzalnih sila i procesa - izloene su teorije Grka o boji i muzici. Prve tri take
predstavljaju trostruku Belu Svetlost, koja je boanstvo koje potencijalno sadri sve zvukove i boje. Preostalih sedam taaka su boje
spektra i note muzike skale. Boje i tonovi su aktivne stvaralake moi koje, emanirajui iz Prvog Uzroka, ustanovljavaju svemir. Sedam
taaka podeljeno je u dve grupe, od kojih jedna sadri tri, a druga etiri moi, to je odnos koji je takoe prikazan u tetraktisu. Via grupa
- ona od tri take - postaje duhovna priroda stvorenog svemira, a nia grupa - ona od etiti take - manifestuje se kao iracionalna sfera,
ili nii svet.
U Misterijama je sedam Logosa, ili Stvaralakih Gospoda, prikazano u obliku bujica snage koje izlaze iz usta Venog Jednog. To oz9
352
Pun naslov Vadelovog dela je Budizam na Tibetu. ili lamaizam, njegovi mistini kultovi, simbo/izam i mitologija i njegov odnos sa indijskim budizmom (Buddhism ofTibet or Lamaism, With Its Mystic Cults, Svmbolism and
Mvthologv and in Its Relation to Indian Buddhism ) (1895). (Nap. prev.)
NAELA OVEKA
STANJA MATERIJE
Ljubiasto
Caja, ili
Eterika dvostrukost
Eter
Indigo
Kritiko stanje
koje se naziva Vazduh
Plavo
Auriki omota
/eleno
Kritiko stanje
/u to
Budi, ili
Duhovna dua
Voda
Naradastvo
Prana, ili
Zivotni princip
Kritiko stanje
Grveno
Led
355
Ovaj raspored boja spektra i muzikih nota oktave zahteva drugaije grupisanje planeta ako se ele ouvati odgovarajue analogije
njihovih tonova i boja. Na taj nain:
do
postaje
Mars
re
postaje
sunce
mi
postaje
Merkur
fa
postaje
Satum
sol
postaje
Jupiter
la
postaje
Venera
si (ti)
postaje
mesec
10
356
Deo p r v i
Jona i kit # Riha, simbol Hrista Egipatski skarabej * Jupiterova muva # Zmija mudrosti # Sveti krokodil
Riba je esto povezivana sa Spasiteljim a Sveta. Vinu, hinduistiki Iskupitelj, koji na sebe uzima
deset oblika za iskupljenje univerzum a, izbaen je iz usta ribe
u svojoj prvoj inkam aciji. Izida,
dok neguje dete Horusa, esto je
prikazivana sa ribom kao ukrasom
u kosi. Oanes, baldejski Spasitelj
(posuen od bram ina), prikazan
je sa glavom i telom ribe, iz kojih njegov Ijudski oblik probija
na raznim m estim a. Isus je esto
sim bolizovan ribom. Svojim uenicima rekao je kako treba da postanu ribari ljui . Znak ribe je,
takoe, prvi m onogram hnana.
Tajanstveno Isusovo grko ime,
2
d eo
prvi
IXWYX, znai ,,riba . Ribu su kao sim bol H rista prihvatili brojni rani kanoni/ovani crkveni oci. Sv. Avgustin je uporedio Hrista sa peenom riborn, a takode jc naglaavano i da je meso Ribe hrana pravednika i svetih Ijudi.
Ribe su bile svete Grcima i Rimljanima i povezane sa potovanjem Afrodite (Venere). Zanimljiv preiveli paganski ritualizam nalazi se u obiaju jedenja ribe petkom. Freja, u iju ast je taj dan
dobio ime, bila je skandinavska Venera, a taj dan bio je meu mnogim narodima posveen boginji lepote i plodnosti. Ova analogija
dalje povezuje ribe sa misterijom raanja. Petak je isto tako svet i
za sledbenika proroka Muhameda.
Re mm znai i riba i rast, i, kao to Inman kae:
Je v re je j e d o p o b ed e v o d io S in R ib e, ija su d ru g a im e n a b ila
Jo u a i Isus (S p asitelj). N u n 4 j e j o uvek im e en sk o g p o sv een ik a
(u h rian sk u v eru ).
Meu ranim hrianima tri ribe su upotrebljavane kao simbol Trojstva, a riba je, takoe, bila i jedan od osam svetih simbola velikog Budc.
Znaajno je i to da bi delftn trebalo da je posveen i Apolonu (Solamom
Spasitelju) i Neptunu. Verovalo se da ta riba na svojim leima nosi brodolomnike na nebo. Poto su pagani to lepo stvorenje smatrali ovekovim prijateljem i dobroiniteljom, rani hriani su delfina prihvatili
kao simbol Hrista. Prestolonaslednik Francuske, Delfin, moda je svoju
titulu dobio iz ovog drevnog paganskog simbola boanske zatitnike
moi. Prvi zastupnici hrianstva poredili su preobraenike sa ribama,
jer se u trenutku krtenja ponovno vraaju u more Hrista.
Primitivni narodi su verovali da su kopno i more nastanjeni udesnim stvorenjima, a rane knjige o zoologiji sadre zanimljive ilustracije kombinovanih ivotinja, gmizavaca i riba, stvorenja koja nisu
postojala u doba srednjovekovnih autora koji su sastavljali te ogromne knjige. U drevnim ritualima inicijacije persijskih, grkih i egipatskih Misterija svetenici su se preruavali u sloena stvorenja i
lako simbolizovali razliite aspekte ljuske svesti. Koristili su ptice
i gmizavce kao simbole za svoja brojna boanstva, esto stvarajui
!
Od Freya - petak je na danskom , norvekom i vedskom f'redag, na nemakom Freitag, na engleskom fridav. (Nap. prev.)
Rihe,
oblike grotesknog izglea i dodeljujui im imaginame osobine, navike i prebivalita, a svi oni su bili simboli pojedinih duhovnih i
transcendentalnih istina na taj nain skrivenih od profanih. Feniks je
pravio svoje gnezdo od tamjana i plamena. Jednorog je imao telo
konja, noge slona, a rep divlje svinje. Gomji deo kentaurovog tela bio
je ljudski, a donja polovina konjska. Pelikan hermetiara hranio je
svoje mlade iz sopstvenih gmdi, a toj ptici pripisivana su i dmga
misteriozna obeleja koja bi samo alegorijski mogla biti istinita.
Mada su ih mnogi srednjovekovni pisci smatrali stvamim ivim
stvorenjima, nijedno od njih - osim pelikana - nikada nije postojalo
van simbolizma Misterija. Moda su ponikla iz glasina o tada malo
poznatim ivotinjama. U hramu su, meutim, ta stvorenja postala
stvamost, jer su tamo oznaavala mnogostmke karakteristike ljudske prirode. Mantikora je imala odreene dodime take sa hijenom,
jednorog je moda bio jednorogi nosorog. Za prouavaoca tajne mudrosti te sloene ivotinje i ptice jednostavno predstavljaju razliite
sile koje deluju u nevidljivim svetovima. To je poenta koju su izgleda prevideli gotovo svi pisci na temu srednjovekovnih udovita.
[Videti Istoriju udovita (Monstrorum Historia, 1642), Uliksa Aldrovandija5, i udesnu prironu nauku (Physica Curiosa, 1697), P.
Gasparea otoa6.]
M A N T IK O R A
Iz Redgrove,
Bvgone Beliefs
360
italijanski
o eo
m v i
ve oi, rep koji se zavrava nizom bodlji i aoka, bodljikava je i slina korpi|i, a g la sjo j je zvuao poput jek e trube. Taj sintetiki etveronoac u e tao je u
srednjovekovne radove o istoriji prirode, ali, m ada je shvatan ozbiljno. nikada
nije vien, j e r j e n astan jiv ao n ep ristu p an a p o d ru a i stoga ga je bilo teko
pronai.
Ribe,
mogao je dovesti do te prie i moda je Jonu samo pokupio neki drugi brod i odneo u luku, pn emu je model broda bio takav da su ga
zvali velika riba. (,, Veritatis simplex oratio est!"7) Verovatnije je
da se Jonin ,,kit temelji na paganskom mitolokom stvorenju, hipokampusu, delom konju, a elom delfinu, jer rani hrianski kipovi i
duborezi prikazuju kombinovano stvorenje, a ne pravog kita.
Razumno je pretpostaviti da su tajanstvene morske zmije, koje
su, prema legendama Maja i Tolteka, bogovi doveli u Meksiko, bile
vikinki ili haldejski brodovi, graeni u obliku kombinovanih morskih udovita ili zmajeva. H. R Blavacka iznosi teoriju da re cetus,
veliki kit, potie od keto, naziva za boga-ribu, Dagona, a da je Jona,
zapravo, nakon to su ga zarobili fenianski pomorci i odveli u jedan od svojih gradova, bio zatvoren u eliji izdubljenoj u telu divovskog Dagonovog kipa. Nema sumnje da je velika tajna skrivena
u divovskom obliku cetus-a, koji je jo uvek sauvan kao sazvee.
Na osnovu mnogih postojeih rasutih fragmenata, ovekova nia
priroda je simbolizovana ogromnim, nezgrapnim stvorenjem nalik na
veliku morsku zmiju, ili zmaja, koje je nazivano Levijatan. Svi simboli koji imaju zmijolik oblik ili kretanje oznaavaju solamu energiju ujednom od njenih mnogih oblika. To veliko morsko stvorenje,
dakle, predstavlja solamu ivotnu silu zatoenu u vodi, kao i boansku
energiju koja struji kroz ovekovo telo, gde se, dok se ne transmutira, manifestuje kao zgreno, uvijeno udovite - ovekove pohlepe,
strasti i pohote. Meu simbolima Hrista kao Spasitelja ljudi nalazi
se jedan broj simbola koji se odnosi na misteriju Njegove boanske
prirode skrivene unutar linosti poniznog Isusa.
Gnostici su podelili prirodu hrianskog Istkupitelja na dva dela
- prvi deo, Isusa, smrtnika, i dmgi deo, Hrista, personifikaciju Nusa,
naela Kosmikog Uma. Nus, vei, tokom razdoblja od tri godine
(od krtenja do raspea) koristio je telesno odelo smrtnog oveka
(Isusa). Da bi se ilustrovala ova poenta, a ipak ostala skrivena od neukih, koriena su mnoga udna i esto odbojna stvorenja, ija je
gruba spoljanjost skrivala velianstven organizam. Kinili, u svojim
belekama o Knjizi Enohovoj, primeuje:
O igledno je zato jc gusenica bila sim bol M esije, jer, ispod pon iznog, p u za ju eg i po sv em u ze m a ljsk o g asp ek ta, ona je sk riv ala
7
362
d eo
pr vi
prekrasan oblik leptira, sa njegovim blistavim krilim a, koja se svojim razliitim b o ja m a tak m ie sa D ugom , Z m ijo m , L ososom , Skarabejom , P aunom i u m iru im D elFinom (...)
Insekti
Godine 1609. objavljeno je delo Amfiteatar vene mudrosti (Amphitheatrum Sapientice /.Eternce) Henrija Kunrata*. Elifas Levi izjavio
je da su na stranicama tog dela skrivene sve velike tajne magijske
filozofije. Izuzetna slika u ovom radu prikazuje kako netrpeljivi i neuki pedagozi XVII veka napadaju hermetiku nauku. Kako bi izrazio potpuni prezir prema svojim klevetnicima, Kunrat je od svakog
od njih napravio kompozitnu zver, jednome dodajui magaree ui,
drugome lani rep. Gomji deo slike rezervisao je za odreene sitne
klevetnike kojima je dodelio odgovarajue oblike. Vazduh je bio ispunjen udnim stvorenjima - ogromnim vilinim konjicima, krilatim abama, pticama sa ljudskim glavama i dmgim uvmutim oblicima koji
se ne mogu opisati - punim otrova, traa, inata, psovki i dmgih oblika progona tajnog arkanuma mudrih. Crte naznaava da su njihovi
napadi bili neuspeni. Otrovni insekti esto su korieni kao simbol
smrtonosne moi ljudskog jezika.
Insekti svih vrsta smatrani su i simbolom duhova i demona Prirode, jer se i za jedne i za druge verovalo da nastanjuju atmosferu. Srednjovjekovni crtei arobnjaka koji prizivaju duhove esto prikazuju
misteriozne sile dmgog sveta, koje je priziva isterao, kako se pred
8
Hajnrih Kunrat (Heinrich Khunrath, c. 1560-1605), poznat i kao Dr. Henricus Khunrath, kod M enlija Hola, u anglizovanoj varijanti, Hcnri Kunrat
(.Henrv Khunrath ) - nemaki lekar, hermetiki filozof i alhemiar. Najuvenije delo ovog Paracelzusovog uenika, Amphilheatrum Sapientiae Aeternae,
bavi se mistikim aspektim a alhcmije i sadri esto vianu grafiku naslovIjenu Prva faza Velikog dela , poznatiju kao A lhem iareva laboratorija";
delo je prvi put objavljeno u H am burgu, 1595. godine, ali je postalo ire
dostupno tek u proirenom izdanju objavljenom u Hanauu, 1609. godinc.
F rensis Jejts (Frances Yates) sm atra d a je K unrat v eza izm eu filozofije
D ona D ija (John Dee) i rozenkrojcerizm a. (Nap. prev.)
363
d eo
pr vi
jaje, a d a je S unce n jegov p o to m ak . Z ah v alju ju i, m eutim , istraivanjim a em inentnog entom ologa, m isjea . K. F ab rea9, sada znam o da lo p ta k oju Scarabceus sacer ko trlja ne sadri n jeg o v a ja ja,
ve balegu koja slui kao hrana za njegova jaja, koja polac na paljivo p rip rem ljen o m m estuA
K RA L JE V SK I
EGIPATSKI SK AR AB EJ
Iz H a ll'0, C'atalogue o f
h'.gvptian Scarahs. Etc... in the
British Museum
Inicijati egipatskih Misterija su ponekad nazivani skarabeji, a ponckad lavovi i panteri. Skarabej je bio izaslanik sunca i simbolizovao je svetlost, istinu i regeneraciju. Kameni skarabeji, zvani srani
skarabeji, dugi oko tri ina, postavljani su u sranu upljinu pokojnika, nakon to je srce bilo izvaeno da bi bilo odvojeno balsamovano,
to je bio deo procesa mumificiranja. Neki smatraju da su kamene
bube bile samo umotavane u zavoje u vreme pripremanja tela za veno
<)
an-A nri K azim ir Fabre (Jean-Henri Casimir Fabre, 18 2 3 -1 9 1 5 ) (rancuski entom olog i izuzetno plodan autor o ivotu insekata. (Nap. prev.)
K)
uvanje. Sledei odlomak o tome je iz velike egipatske knjige inicijacije, Knjige mrtvih:
,,i gle, napravie skarabeja od zelenog kam ena, koji e biti sm eten u g ru d im a o veka i za n jcg a obaviti otvaran je u s ta .
d eo
prvi
apostola (mada je istina obmuta), korpija je bila dodeljena Judi Iskariotskom - izdajniku.
korpija bode svojim repom i zbog toga je nazivana klevetnik, varljivo i obmanjivo bie. Kalme", u svom Biblijskom reniku (Dictionarv
ofthe Bihle), izjavljuje aje korpija odgovarajui amblem poronih
i simbol progona. Govorilo se da su suvi egipatski vetrovi proizvod
Tifona, koji uliva u pesak estoku vruinu paklenog sveta i korpijinog alca. Taj insekt je takoe i simbol kimene vatre, koja je, prcma
egipatskim Misterijama, unitavala oveka ako bi joj bilo dozvoljeno da se nakupi u osnovi njegove kime (korpijinom repu). Crvena
zvezda Antares na leima nebeske korpije smatrana je najgorim svetlom na nebesima. Kalb al Akrab'2, ili srce korpije, drcvni su nazivali pomonikom ili zamenikom Marsa. (Videti fusnotu u Ptolomejevom
delu Tetrahiblos.) Verovalo se da Antares naruava vid i esto izaziva slcpilo, ako se uzdigne iznad horizonta u trenutku roenja deteta.
Ib se opet moe odnositi na peanu oluju, koja je bila u stanju da
oslepi neoprezne putnike.
K O R P IJA TALISMAN
Iz Paracelsus, Archidoxes Magica
k o rp ija se esto p o jav lju je na srednjovekovnim talism anim a i am ajlijama. O va hijeroglifska Arachnicia trebalo je da ima mo leenja boiesti. Skorpija prikazana na slici bila je sastavljena od nekoliko m etala i napravljena pod
odreenom planetarnom konfiguracijom. Paracelzus je savetovao da je nose oni
koji pate od bilo kog porem eaja reproduktivnog sistema.
korpija je takoe bila i simbol mudrosti, jer vatra koju ona dri
pod kontrolom bila je sposobna kako za osvetljavanje tako i za unitavanje. Za initijaciju u Velike Misterije pagani su govorili da se
odrava samo u znaku korpije. U Anijevom papirusu (Knjiga mrtvih), preminuli poredi svoju duu sa korpijotu i kae:
11
i?
Pun naslov dela iz 1924. godine je Simholi ivota u odnosu napolni siniholizam {Life Svmhols as Related to Sex Symholism). (Nap. prev.)
14
Lat. chrysallis, od gr. xpuc>aDdc; - stanje lutke kod leptira. (Nap. prev.)
368
do imaga (u kojoj se pojavljuje savren leptir), simbolizuje razvijenu, prosvetljenu duu inicijata, koja se uzdie iz groba njegove
nie prirode.
Noni leptiri predstavljaju tajnu mudrost, zato to ih je teko otkriti, s obzirom na to da su skriveni u mraku (neznanju). Neki su simholi smrti, poput leptira Acherontia atropos, mrtvake glave, koji na
svom telu ima aru koja lii na Ijudsku lobanju. Xestohium rufoviIlosum, drvotoac, buba na mrtvoj strai, insekt za kojeg se verovalo
da naroitim zvukom upozorava na pribliavanje smrti, jo jedanje
primer insekata koji su umeani u ivot ljui.
Miljenja se razlikuju po pitanju pauka. Njegov oblik ga ini odgovarajuim simbolom spleta nerava i ganglija ljudskog tela. Neki
Evropljani smatraju da ubijanje pauka donosi izuzetno lou sreu mogue zbog toga to se na njega gleda kao na emisara Zloga, kojega niko ne eli da uvredi. Postoji tajna u vezi svih otrovnih stvoren ja, naroito insekata. Paracelzus je uio da je pauk posrednik mone,
ali zle sile, koju cmi magovi koriste u svojim opakim poduhvatima.
Odreene biljke, minerali i ivotinje su, zbog svoje posebne osetIjivosti na astralnu vatru misteriozni agens u prirodi sa kojim je
nauni svet stupio u kontakt preko njegove manifestacije u obliku
clektriciteta i magnetizma, bili sveti kod svih naroda sveta. Magnet
i radijum, u mineralnom svetu, i razno parazitsko rastinje u kraljevstvu biljaka, udno su podloni tim kosmikim elektrinim vatrama,
ili univerzalnoj ivotnoj sili. Srednjovekovni arobnjaci su se okruivali stvorenjima poput slepih mieva, paukova, maaka, zmija i
majmuna, je r su bili u stanju da odgovarajue ivotne sile tih vrsta
iskoriste za postizanje vlastitih ciljeva. Neke drcvne kole murosti
uile su da su svi otrovni insekti i gnrizavci porod zle ljudske prirode
i da, kada inteligentna ljudska bia jednom prestanu da gaje mrnju
u svojim duama, vie nee biti surovih ivotinja, gnusnih bolesti, ili
otrovnih biljaka i insekata.
Kod amerikih Indijanaca postoji legenda o oveku Pauku, ija mrea spaja nebeskc svetove sa zemljom. Tajne kole Indije paukom simbolizuju neke od bogova koji su, tokom pravljenja svemira,
uloili napore da mreom poveu podruja svetlosti sa podrujima
lame. Stoga su graditelji kosmikog sistema, koji su embrionalni svemir drali na okupu nitima nevidljive sile, ponekad nazivani Bogovi
Pauci, a njihov vladar je oznaavan kao Veliki Pauk.
369
Pela je sluila kao sim bol plem ia po liniji besm rtnog K arla Velikog ifleu r-de-lis, ili Ijiljan Francuske, verovatno jc sam o konvencionalizovana pcla, a
ne cvet. Postoji drevna grka legenda o tom e da devet Muza povrem eno menjaju svoj oblik i uzim aju oblik pela.
U Indiji je bog Prana - personiftkacija univerzalna ivotne sile ponekad prikazan okruen kmgom pela. Zbog svoje znaajne uloge u opraivanju cvea, pela je prihvaena kao simbol generativne
snage. U jednom trenutku, p elaje bila simbol francuskih kraljeva. Vladari Francuske nosili su odoru sa izvezenim pelama, a nadstrenice njihovih prestola bile su ukraene divovskih figurama tih
insekata.
Muva simbolizuje muitelja, zbog toga to dosauje ivotinjama.
Flaldejski bog Baal bio je esto nazivan Baal-Zebul, ili bog mesta
prebivalita. Re zehuh, ili zahab, znai muva, pa je Baal-Zebul po15
370
d eo
prvi
stao Baalzebub, ili Beelzebub (Belzebub), re koja je slobodno prevedena kao Jupiterova muva. Muva je smatrana oblikom boanske
moi, jer je posedovala sposobnost da uniti supstance u raspadanju
i na taj nain promovie zdravlje. Muva je svoje ime Zebub moda
dobila po karakteristinom zujanju ili brujanju. Inman veruje da
Baalzebub, kojega su Jevreji ismevali titulom Moj Gospodar muva,
zapravo znai Moj Gospod koji bruji ili romori.
Inman podsea na Memnona koji peva u egipatskoj pustinji, ogroman lik s eolskom harfom na vrhu glave. Kada duva jak vetar, ovaj
veliki kip uzdie, ili bruji. Jevreji su Baalzebub promenili u Beelzebub, i uinili ga svojim knezom zloduha, tumaei dcemon kao ,,demona . Naudeus'6je, u odbrani Vergilija od optubi za arobnjatvo,
pokuao sveukupno poricanje uda koja je Vergilije navodno izveo,
a proizveo je dovoljno dokaza da se pesnik osudi po svim takama
optube. Vergilije je, meu ostalim strahopotovanja vrednim unim delima, napravio bronzanu muvu i, nakon odreenih tajanstvenih obreda, stavio je na jednu od napuljskih kapija. Kao rezultat toga,
vie od osam godina nijedna muva nije ula u grad.
G m iz a v c i
Zmija je izabrana za predvodnika porodice gmizavaca. Oboavanje nekog oblika zmije proima gotovo sve delove sveta. Zmijske
humke amerikih Indijanaca; od kamena isklesane zmije Srednje i
June Amerike; ubaste kobre Indije; Piton, velika zmija kod Grka;
svete zmije Druida; zmija Midgarda u Skandinaviji; Nage u Burmi,
Sijamu i Kambodi; bakama zmija Jevreja; mistina Orfejeva zmija;
zmije u Delfskom proroitu, koje se uvijaju oko tronoca na kojem
je sedela pitijska svetenica, a sam tronoac, opet, u obliku sklupane zmije; svete zmijc sauvane u egipatskim hratnovima; Ureus
16 G abrijcl N audi (G abriel N aude, ili Naudeus, 1600-1653) - francuski ucnjak i bibliotckar M azarenovc biblioteke u Parizu, ploan pisac koji je stvarao dela posveena m nogim tem am a, m eu kojim a su politika, religija,
istorija i natprirodno. U kljuujui i dela k o ja je uredio, lista od devedeset i
dva naslova objedinjena je kao N audaeana. (Nap. prev.)
371
UREIJS
Iz Kircher, Odipits / Egvptiacus
Zmija je predana principu mudrosti, jer iskuava oveka da spozna samog sebe. Stoga je poznavanje sopstva rezultiralo iz ovekove
neposlunosti Demijurgu, Jahveu. Kako jc zmija dospela u vrt Gospodnji, nakon to je Bog izjavio da su sva stvorenja koja je napravio tokom est dana stvaranja bila dobra, tumai Svetog pisma nisu
odgovorili na zadovoljavajui nain. Drvo koje raste u sreditu vrta
je kimena vatra; znanje o korienju te kimene vatre je dar velike
zmije. Bez obzira na suprotne izjave, zmija je simbol i prototip Univerzalnog Spasitelja, koji iskupljuje svet dajui kreaciji znanje o sebi i razumevanje dobra i zla. Ako nije tako, zato je Mojsije podigao
bakamu zmija na krst u pustinji da svi koji je pogledaju mogu biti
spaeni od ujeda manjih zmija? Nije li bakama zmija proroanstvo
o buduem razapetom oveka? Ako je zmija samo stvar zla, zato je
Hrist uputio svoje uenike da budu mudri kao zmije?
372
n tn
d eo
Sedmoglava zmija predstavlja Vrhovno Boanstvo, koje se manil'estuje kroz Svoje Elohim, ili sedam duhova, pomou kojih je Ono
ustanovilo Svoj univerzum. Pagani su namotaje zmije koristili da
simbolizuju kretanje i orbite nebeskih tela, a simbol zmije uvijene
oko jajeta - koji je bio uobiajen kod mnogih drevnih Misterijskih
kola - verovatno je predstavljao kako prividno kretanje sunca oko
zemlje tako i trake astralne svetlosti, ili veliki magijski agens, koji
se neprekidno kree oko planete.
Elektricitet je, zbog njegovog kretanja, obino simbolizovan zmijom. Elektricitet se, dok prolazi izmeu polova iskriavog jaza, kree
vijugavo. Sila projektovana kroz atmosferu nazivana je Velika Zmija. Budui da je simbol univerzalne sile, zmija je bila simbol kako
za dobro tako i za zlo. Sila moe da rui isto tako brzo kao to moe
i da gradi. Zmija sa repom u ustima je simbol venosti, jer u tom poloaju telo gmizavca nema ni poetka ni kraja. Glava i rep predstavIjaju pozitivni i negativni pol kosmikog ivotnog kruga. inicijati u
M isterije su esto nazivani zmije, a njihova mudrost je smatrana
analognom boanski nadahnutoj moi zmije. Nema sumnje da je na/iv Krilata zm ija (Serafim?) bio dodeljen jednoj od nevidljivih
hi jerarhija koje su ulagale napore tokom ranog formiranja zemlje.
3 73
Postoji legenda da su u poetku sveta krilate zmije vladale na zemlji. To su verovatno bili polubogovi koji su prethodili istorijskoj
civilizaciji svih naroda. Simboliki odnos izmeu sunca i zmije ima
doslovnog svedoka u injenici da ivot ostaje u zmija sve do zalaska
sunca, ak i kada je iseckana na desetak delova. Hopi Indijanci smatraju da je zmija u bliskoj komunikaciji sa Duhom Zemlje. Stoga, u
vreme svog godinjeg plesa zmije, oni Duhu Zemlje upuuju molitve,
najpre posebnim posveivanjem velikog broja tih gmizavaca, a zatim njihovim oslobaanjem, da se vrate u zemlju praeni molitvama
plemena.
Velika brzina kretanja gutera prouzrokovala je da budu povezani
sa Merkurom, Glasnikom Bogova, ije krilate noge su gotovo trenutno prevaljivale beskonane razdaljine. Poentu koja se ne sme zaboraviti u vezi sa simbolizmom gmizavaca jasno je formulisao eminentni
uenjak, dr H. E. Santi17, u svojoj knjizi Anatomija mozga i kimene
modine (Anatomy o f the Brain and Spinal Cord):
K od g m izavaca postojc dva pinealna tela, prednje i stranje, od
kojih stra n je o staje n erazvijeno, d ok p red n je fo rm ira ru d im en tarno, k iklopsko oko. K od n o v o ze la n d sk o g g u te ra H atleria , ono se
p ro jek tu je kroz p arijetalni foram en'* i p red sta v lja n esav ren o soivo i m ren jau i, na svojoj dugoj stab ljici, n crv n a v la k n a.
Egipani su krokodila smatrali kako simbolom Tifona tako i amblemom Vrhovnog Boanstva, poto moe da vidi pod vodom iako
su - kako tvrdi Plutarh njegove oi prekrivene tankom membranom. Egipani su izjavljivali da bez obzira na to koliko daleko krokodil poloi svoja jaja, Nil ih dosee svojom sledeom poplavom,
pa je smatrano da je taj gmizavac bie obdareno tajanstvenim ulom
koje mu omoguava da spozna obim poplava mesecima pre no to
se dogode. Postojale su dve vrste krokodila. Veeg i opasnijeg Egipani su mrzeli, jer su ga poredili sa prirodom Tifona, njihovog demona unitenja. Tifon je vrebao da prodre sve koji ne bi uspeli da
prou sud Mrtvih, obred koji se odravao u Dvorani pravde, izmeu
17
18
374
H aris Elet Santi (Harris Ellett Santee , 1864 1936) - am eriki lekar i autor;
profesor nervne anatom ije i anatom ije na vie am erikih koleda i univerziteta. (Nap. prev.)
Lat. parietalforam en - tem cna upljtna u lobanji. (Nap. prev.)
/emlje i Jelisejskih polja. Entoni To Tomson19 na sledei nain opisuje dobro postupanje prema manjim i krotkijim krokodilima, koje
su Egipani prihvatili kao personiftkaciju dobra:
H ran jen i su svak o g d an a, a p o n ek ad itn je u d relo sip an o kuvano, za in jcn o vino. Ui su im u k raav an e alk am a od zlata i dragog k am en ja, a n jih o v e p red n je n oge k ien e su n arttk v icam a.
DOBRO I Z L O SE BORE
Z A J A J E U NIVERZUMA
Iz Mattrice, trtdian
Antic/nities
TA JN A U EN JA SVIH EPOH A
376
378
M endes, ili M endet (gr. Mvdrj;) - grko ime za staroegipatski grad Djedet, u staroegipatska vremena takoer poznat i kao Per-Banebjedet ( Dom en G ospodara O vna D jedeta ) i A npet, a koji je danas poznat kao Tel
Ei-Ruba. G lavno boanstavo M endesa bio je bog-ovan Banebdjedet [Ba
(dua) G ospodara Djedeta], koji je bio Ba O zirisa, i njegove pratilje, boginje-ribe, Hatm ehit. Sa svojim detetom , H ar-pa-kheredom (D etetom Horusoin), oni ine mendeku trijadu. M endeko boanstvo u obliku ovna je,
prem a H erodotovom opisu u njegovoj Istoriji (K njiga II, 42) predstavljano
glavom i runom koze: ,,A, opet, svi oni koji pripadaju hram u u M endetu,
i koji ive u M endetskom okrugu, ne prinose koze na rtvu, nego samo
ovce. U Tebi pak, i tam o gde se kao u Tebi, ne prinose na rtvu ovce, pria se da je taj obiaj ovako postao: Heraklo je jednom zaeleo da vidi Zevsa, a Zevs m eutim nije dozvolio da ga ovaj vidi. Ali, najzad, poto ga je
d eo d ru g i
bila Bekonova inicijacija u paganske Misterije koje su jo uvek postojale u njegovo vreme?
I paun i ibis bili su objekti potovanja jer unitavaju otrovne gmizavce koji su bili shvatani kao izaslanici paklenih bogova. Zbog
mnotva oiju u perju svoga repa paun je bio prihvaen kao simbol
mudrosti, a zbog svog opteg izgleda esto je brkan sa fabuloznim
feniksom iz Misterija. Postoji udno verovanje da paunovo meso
nee istruliti ak i ako se ostavi da stoji dugo vremena. Kao rezultat
ovog verovanja, paun je postao simbol besmrtnosti, jer je duhovna
priroda oveka - poput tela ove ptice - neiskvarljiva.
Egipani su ibisu ukazivali boanske poasti i ubiti tu pticu, ak
i sluajno, bio je kardinalni zloin. Tvrdilo se kako ibis moe da ivi samo u Egiptu i da e, ako se prebaci u stranu zemlju, umreti od
tuge. Egipani su tu pticu proglasili zatitnikom useva i posebno vrednom potovanja zbog toga to proteruje libijske krilate zmije koje
vetar nanosi u Egipat. Ibis je bio posveen Totu, a kada bi glavu i
vrat uvukao pod krilo, njegovo telo je veoma liilo na ljudsko srce.
(Videti Monfokonove Starine.) Crno-beli ibis bio je posveen mesecu, ali potovan je u svim oblicima, jer unitava jaja krokodila,
koji je simbol omraenog Tifona.
None ptice bile su prikladni simboli kako za arobnjatvo tako
i za tajne boanske nauke: arobnjatvo zbog toga to crna magija
ne moe da funkcionie u svetlosti istine (dan) i mona je samo kada je okruena neznanjem (no), a boanske nauke zbog toga to oni
koji poseduju arkanu mogu da vide kroz tamu neznanja i materijalnosti. Sove i slepi mievi su stoga esto povezani bilo sa arolijama
bilo sa mudrou. Guska je bila amblem prvih primitivnih supstanci
ili stanja iz kojih i unutar kojih su se oblikovali svetovi. U Misterijama je svemir bio uporeen s jajetom koje je Kosmika Guska poloila
u prostoru. Zbog svog crnila vrana je bila simbol haosa ili haotine
tame koja prethodi svetlu stvaranja. Gracioznost i istota labuda bili
su simbol duhovne milosti i istote inicijata. Ta ptica je takoe predstavljala i Misterije koje razvijaju te osobine u oveanstvu. To objanjava alegorije o bogovima (tajna mudrost) inkarniranim u telu labuda (inicijat).
Strvinari, leinar, miar i kondor, oznaavali su onaj oblik boanske snage koji, rasporeivanjem otpadaka i drugih materija opasnih
po ivot i zdravlje oveka, isti i proiava nie sfere. Te ptice su
380
d eo
d ru g i
381
en ik s
drl gi
Smatrano je da je feniks posveen suncu, a duina njegovog ivota (500 do 1.000 godina) uzeta je kao standard za merenje kretanja
i
Konrad Likosten [Cortrad Lvcosthenes (Conrad iVolffharl), 1518 1561] alzaki hum anista i enciklopedista, filozof, teolog i profesor grainatike. Roen je kao Konrad Volhait, ali je kasnije svoje nemako prezitne promenio
u humanistiku, greku verziju, Likosten. Pun naslov navedenog dcla iz 1557.
godine je Prodigiorum ac ostentorum chronicon, quae praeler naturac
nebeskih tela i ciklusa vremena koji su korieni u Misterijama da oznae razdoblja postojanja. Ishrana ptice bila je nepoznata. Neki pisci
izjavljuju da je opstajala od atmosfere, drugi da je jela u retkim intervalima, ali nikad u prisustvu oveka. Savremeni masoni bi trebaio da
shvate poseban masonski znaaj feniksa, jer je u opisu te ptice reeno da pri izradi svoga gnezda koristi mladice bagremovog drveta.
Feniks (koji je mitoloki persijski rok), takoe je i ime Junog sazvea, pa stoga ima i astronomski i astroloki znaaj. Po svoj verovatnoi, feniks je grki labud, rimski orao i paun Dalekog istoka. Za
drevne mistike feniks je bio najprimereniji simbol besmrtnosti ljudske due, jer ba kao to se feniks ponovo raao iz svog vlastitog mrtvog tela, tako se, stalno iznova, i duhovna priroda oveka pobedniki
uzdie iz svog mrtvog fizikog tela.
Srednjovekovni hermetiari smatrali su feniksa za simbol ostvarenja alhemijske transmutacije, procesa ekvivalentnog ljudskoj regeneraciji. Ime feniks dato je takoe i jednoj od tajnih alhemijskih formula.
Poznati stepen Ruinog Krsta, pelikan koji hrani svoje mlade iz vlastitih grudi, zapravo je feniks, to je injenica koju moe potvrditi
ispitivanje glave ptice. Nezgrapan donji deo pelikanovog kljuna u
potpunosti nedostaje, a glava feniksa daleko vie lii na glavu orla
nego pelikana. U Misterijama je bilo uobiajeno da se inicijatu obraaju kao feniksu, ili oveku koji je ponovo roen, jer upravo kao to
fiziko roenje oveku daje svest u fizikom svetu, tako je i neofit,
nakon devet stupnjeva u materici Misterija, roen u svest Duhovnog
sveta. To je misterija inicijacije o kojoj govori Hrist kada kae:
(Nap. prev.)
384
d eo
d ru g i
.Jevanelje po Jovanu, prevod dr Lujo Bakoti. U knjizi uglavnom koristimo Daniiev i Karadiev prevod Svetog pisma, ali je ovde stavljen ci-
R ee n je k o je j e u sv o jio k o n g res p rak tin o nije p o d esn o za dclotvom u obradu; ono teko da m oe (koliko god ga dizajncr um etniki tretirao ) izgledati d ru g aije n eg o kao tupi am blem m aso n sk o g
b ratstv a.
i p tice
Evropski misticizam jo nije bio mrtav u vreme osnivanja Sjedinjenih Amerikih Drava. Ruka Misterija kontrolisala je osnivanje
nove vlade, jer se potpis Misterija jo uvek moe videti na grbu Sjedinjenih Amerikih Drava. Paljiva analiza grba otkriva brojne okultne i masonske simbole, meu kojima je glavni takozvani ameriki
orao - ptica koju je Bendamin Frenklin (Benjamin Franklin) proglasio nedostojnom da bude izabrana kao amblem velikih, moih i
naprednih Ijudi. Ovde ponovo samo prouavalac simbolizma moe
prozreti to izvrdavanje i shvatiti da ameriki orao na Grbu nije nita
drugo do konvencionalizovani feniks, to je jasno uoljiva injenica
kada se ispituje originalni grb. U svojoj skici Istorije grba Sjedinjenih Amerikih Drava (The History o f 'the Seal ofthe UnitedStates),
Gejlard Hant nesvesno iznosi mnogo materijala koji potkrepljuje
nverenje da originalni grb na svojoj prednjoj strani nosi pticu Feniks,
a Veliku piramidu u Gizu na svome naliju. Na obojenoj skici prihvaenoj kao dizajn za grb, koju je nainio Viljem Barton5, 1782.
godine, pojavljuje se stvarni feniks koji sedi u plamenom gnezdu.
To potvruje tendenciju ka upotrebi ove amblemske ptice.
LJkoliko iko sumnja u prisutnost masonskih i okultnih uticaja u
vreme kada je dizajniran grb, trebalo bi da posveti dunu panju komentarima profesora Carlsa Eliota Nortona6 sa Harvarda, koji je na
sledei nain pisao o nedovrenoj piramidi i Svevideem Oku, koji
krase poleinu grba:
g m i- .u v c i
(>
d eo d r i gi
iskrojen, ptica predstavljena na njem u veom a se razhkovala od orla koji se sada pojavljuje; vrat joj je bio dosta dui, a uperak perja, na gornjem zadnjem
delu glave, bio je prilino vidljiv; kljun je imao malo shnosti sa kljunom orla, a cela ptica b ila je mnogo tanja i im a la je kraa krila. P otrebnoje sarno malo
mate da se uoi trag m itolokog Feniksa iz starina u tom prvom, takozvanom.
orlu. Stavie, mnogo je razloga da se ptica feniks iskoristi za predstavljanjc nove zem lje koja se uzdie iz stare, dok orao, kako je to Bendamin Frenklin zajedljivo zabeleio, nije ptica dobrog m oralnog karaktera!
E G IP A T S K IF E N IK S
Iz tVilkinson, M anners a n d
C ustom s o f the A ncient Egvptians
P R ED N JA S T R A N A I P O L E I N A
G R B A S J E D IN J E N I H A M E R I K IH DRAVA
Iz H u n l1, H istorv o fth e Seal o fth c Unitecl States
Znaenje mistinog broja 13, koji se esto pojavljuje na grbu Sjcdinjenih Amerkih Drava, nije ogranieno na broj prvobitnih kolonija. Sveti am blem drevnih tnicijata, ovde sastavljen od 13 zvezda, pojavljuje se takoe i iznad glave
,,o rla . M oto - E Plurihus ununff - sadri 13 slova, koliko i natpis, Annuit
Cccptis9. O rao dri u svojoj desnoj kandi granu sa 13 listova i 13 bobica, a
u levoj snop od 13 strela. Prednja strana piram ide, ne raunajtii tablu sa datum om , sastoji se od 72 kam ena rasporeena u 13 redova.
FENIKS ILI O RA O,
T A J E TA?
Lat. Bog odobrava nau vladavinu, ili Oni koji su izabrani'f kako to tumae ameriki autoriteti po pitanju grba, ili Provienje pom ae. Cela izreka uzetaje od Vertgilija i u originalu glasi: Jupiter omnipotens, audacibus
anmte coeptis." - u slobodnom prevodu: Boe svemoni, blagoslovi (prihvati) m ojc poduhvate. (Nap. prev.)
386
Napoleonov i C'ezarov orao i zodijaki orao Skorpija zapravo su feniksi, jer je ta ptica - a ne orao - simbol duhovne pobede i postignua. Masonerija e moi da rei mnoge tajne svoje ezoterijske doktrine
kada shvati da su i njen jednoglavi i dvoglavi orao feniksi, kao i da
je za sve inicijate i ftlozofe feniks simbol transmutacije i regeneracije
kreativne energije -- obino nazivane ostvarenje Velikog Dela. Dvoglavi feniks je prototip androginog oveka, jer e, prema tajnim uenjima, nastupiti vreme kada e ljudsko telo imati dve kimene modine,
pomou kojih e se u telu odravati vibrirajua ravnotea.
Ne samo da su mnogi od osnivaa vladc Sjedinjenih Amerikih
Drava bili masoni, ve su pomo dobili od tajnog i dostojanstvenog
tela koje postoji u Evropi, koje im je pomoglo da uspostave tu zemlju
387
Z lV O T IN JE
Kao znak koji se uzdie iznad horizonta na proleni ekvinocij i konstituie zvezdano telo godinje inkamacije sunca, bik ne samo da je
bio nebeski simbol Solamog Coveka, ve je, zbog toga to se proleni
ekvinocij deava u sazveu Taums, nazivan prelomitelj ili otvara
godine. Zbog toga je u astronomskom simbolizmu bik esto prika390
d eo
d ru g i
zan kako svojim rogovima razbija kruno jaje. Apis dalje oznaava
da je Bog-Um inkamiran u telu ivotinji i da je stoga fiziki oblik ivotinje sveto vozilo boanstva. ovekova nia linost je Apis u kojem
|e inkamiran Oziris. Rezultat te kombinacije je stvaranje Sor-Apisa
(Serapisa) - materijalne due kao vladara iracionalnog materijalnog
tela u koje je ukljuena. Nakon odreenog perioda (koji je odreen
kvadratom od pet, ili dvadeset pet godina), telo Apisa se unitava, a
duu oslobaa voda koja utapa materijalni ivot. Inikativno je pranje materijalne prirode krtenjem vodama boanske svetlosti i istine.
Utapanje Apisa je simbol smrti; vaskrsenje Ozirisa u novom biku je
simbol vene obnove. Beli bik bio je takoe i simbolina svetinja kao
usvojeni amblem inicijata, oznaavajui oduhovljena materijalna tela kako oveka tako i Prirode.
K adaje proleni ekvinocij prestao da se pojavljuje u znakuTaurus,
Bog Sunca se inkarnirao u sazveu Arijes i ovan je postao vozilo
solame moi. Tako, sunce koje se uzdie u znaku Nebeskog Jagnjeta
Irijumfuje nad simbolikom zmijom tame. Jagnje je, zbog svojc blagosti i beline njegove vune, poznati simbol istote. U mnogim paganskim Misterijama ono je oznaavalo Univerzalnog Spasitelja, a u
lirianstvu je omiljeni simbol Hrista. Rane crkvene slike prikazuju
jagnje kako stoji na malom brdu, a od njegovih nogu liju etiri poloka ive vode koji oznaavaju etiri Jevanelja. Krv jagnjeta je solarni ivot koji se izliva u svet kroz znak Arijesa.
Jarac je kako faliki simbol tako i simbol hrabrosti ili aspiracije,
zbog sigurnosti njegovih nogu i sposobnosti da se penje na najvie
vrhove. Za alhemiare je glava jarca bila simbol sumpora. Praksa drevuih Jevreja da biraju rtvenog jarca na kojeg bi nagomilavali grehove oveanstva samo je alegorijski prikaz oveka Sunca, koji je
.rtveni jarac u svetu i na kojega su baeni grehovi dvanaest kua (plemena) nebeskog univerzuma. Istina je Boansko Jagnje, oboavano
irom paganstva i ubijano zbog grehova sveta, a jo od zore vremena Bogovi Spasitelji svih religija bili su personifikacija te Istine. Zlatno runo za kojim su tragali Jason i njegovi Argonauti je Nebesko
Jagnje duhovno i intelektualno sunce. Tajna doktrina je takoe simbolizovana Zlatnim runom - vunom Boanskog ivota, zracima Sunea Istine, Suidas'0 izjavljuje d a je Zlatno runo zapravo bilo knjiga,
i(i
napisana na koi, koja sadri hemijske formule za proizvodnju zlata. Misterije su bile institucije podignuta radi transmutacije bazinog
neznanja u dragocenu prosvetljenost. Zmaj neznanja bio je uasno
stvorenje postavljeno da uva Zlatno runo i predstavlja tamu stare godine koja se bori sa suncem u vreme njegovog ekvinocijskog prolaza.
Jeleni su bili sveti u grkim bahovskim Misterijama; bahantkinje
su esto bile odevene u kou lanadi. Jeleni su povezivani sa potovanjem boginje meseca, pa su se bahovske orgije obino odravale
nou. Gracioznost i brzina ovih ivotinja bili su razlog da one budu
prihvaene kao odgovarajui simbol estetske razuzdanosti. Jeleni su
bili objekti potovanja kod mnogih naroda. U Japanu se krda jelena
jo uvek povezuju sa hramovima.
Vuk je obino, zbog mranog nesklada njegovog zavijanja i okrutnosti njegove prirode, povezan sa principom zla. U skandinavskoj
mitologiji vuk Fenrir bio je jedan od sinova Lokija, paklenog boga
vatre. Okrueni asgarskim hramom u plamenu, bogovi su pod zapovednitvom Odina vojevali svoju poslednju veliku bitku protiv
haotinih sila zla. Zapenuanim eljustima vuk Fenrir prodrao je
Odina, Oca Bogova, i tako unitio odinistiki univerzum. Vuk Fenrir
tu predstavlja one bezumne sile Prirode koje me primitivnu kreaciju.
Jednorog, ili monoceros, bio je najudnije stvorenje antikih inicijata. Tomas Borman" ga opisuje kao:
(...) z v e r u koju su sum njali m nogi pisci, ali je dm gi o v ako opisuju: im a sam o je d a n rog, veo m a p o zam aan , koji jo j raste n asred
ela. G lava jo j nalikuje glavi o d raslo g je len a , noge su jo j p o p u t slon ovih, rep jo j j e kao kod vepra, a o statak n jeno g tela je slian telu
konja. R og jo j j e d u g o ko stopu i po. G las jo j j e p o p u t m u k an ja voIa. N jen a griv a i d lak a su u k aste boje. N jen rog je tvrd kao gvoe i g m b p o p u t turpije, u v m u t ili uvijen, p opu t p la m en o g m aa,
autoru po im enu Suidas. To je enciklopedijski leksikon, pisan na grkom ,
sa 30.000 odrednica i mnogo crtea preuzetih iz izgubljenih antikih izvora.
N aslov enciklopedije je verovatno izveden iz vizantijske grke rei ootiSa
- souda, to znai ,,tvrava ili ,,uporite, a alternativno ime Zoui'Sat; Suidas, potie od greke koju je nainio Eustatije, koji je naslov knjige pogreno shvatio kao im e autora. (Nap. prev.)
11
392
Thomas Boreman (fl. 1730-1743) - britanski izdava i urednik brojnih izdanja iz oblasti prirodne istorije. (Nap. prev.)
d eo
d ru g i
veo m a prav, o ta r i p o tp u n o cm , osim na vrhu. P rip isu ju jo j se velike v rlin e u izb aciv an ju o tro v a i leen ju n ek o lik o b o lesti. O n a nije k rv o lo n a zv er.
(V ideti R edgrouv, Prola verovanja)
Knjiga Jagnjeta - The Book o f Lamhspring - jedno je od nekoliko sauvanih alhem ijskih d ela starih nekoliko vekova. Prvi put ju j e objavio na
latinskom francuski protestantski pisac, lekar i alhem iar, N ikolas Barnod
(Nicholas Barnaud, 1538-1604), u Pragu 1599. godine, pod naslovom De
Lapide Philosophico Triga Chemicum; sadri niz od petnaest strofa koje
opisuju alhemijski proces i izgleda da nije bilo originalno delo, ve pre ureena kolekcija m kopisa koji su objavljeni najmanje dvadesetak godina ranije. Kasnije je delo objavio Lukas Jenis (Lucas Jennis), u Frankfurtu 1625.
godine, kao deo knjige Dyas chymica tripartita, uz petnaest sim bolikih
g rav u ra, zajed n o sa sim b o lik im grbom i naslo v n o m stranom . M ada je
393
ENF.JA 1 H A R P IJE
Iz Vergilijevc Eneidc (Dridcnov prcvod)
M eu m itolokim stvorenjim a M isterija bile su i harpije projekcije bia koja postoje u nevidljivom svetu Prirode u materijalnoj supstanci. Grci su ih opisali kao kom pozitna bia, s glavam a devojaka i telim a ptica. Krila harpija bila
hrianska crkva tokom vekova spalila veinu prim eraka ovog dela, nekoliko originalnih kopija jo uvek postoji, od kojih je jcd n a u N arodnom muzeju u Nirnbergu, a druga u U niverzitetu u Lajdenu. (Nap. prev.)
oruc. i
su od m etala, a njihov let pratila je strana zveea buka. Tokom svog lutanja,
I neja, trojanski ju n ak , iskrcao se na ostrvu harpija, gde su se on i njegovi prahoci uzaludno borili sa tim udovitim a. Jedna od harpija spustila se na stenu
i Lneji prorekla da e njegov napad na njih doneti stranu nesreu Trojaneima.
Egipatski avo, Tifon, bio je esto simbolizovan udovitem Setom, iji identitet je opskuran. Ono ima udan njukoliki nos i iljate
ui i uslovno je moda bilo hijena. Cuovite Set ivelo je u peanim olujama i lutalo svetom irei zlo. Egipani su zavijanje pustinjskih vetrova povezivali sa alosnim kricima hijene. Stoga, kada
bi se u dubini noi hijena oglasila svojom setnom jadikovkom to je
zvualo kao poslednji oajniki krik izgubljene due u kandama Tilona. Meu dunostima tog zlog stvorenja bila je zatita egipatskih
mrtvih od pljakaa grobova.
Meu ostalim Tifonovim simbolima bio je nilski konj, posveen
bogu Marsu, je rje Mars bio ustolien u znaku Skorpio, Tifonovoj kui. Magarac je takoe posveen tom egipatskom demonu. Isus koji
iijahuje u Jerusalim na leima magarca ima isto znaenje kao i Hermcs koji stoji na ispruenom Tifonu. Rani hriani su bili optueni
zbog oboavanja glave magarca. Najudniji ivotinjski simbol je svinja ili krmaa, posveena Dijani i esto zastupljena u Misterijama kao
amblem okultnog umea. Divlji vepar koji je proburazio Atisa pokazuje upotrebu te ivotinje u Misterijama.
Prema misterijama, majmun prestavlja stanje oveka pre nego
lo je racionalna dua ula u njegovo ustrojstvo. Stoga on simboli/.uje iracionalnog oveka. Neki na majmuna gledaju kao na vrstu
koju duhovne hijerarhije nisu podarile duom, a drugi kao na palo
slanje u kojem je ovek kroz degcneraciju lien svoje boanske prirodc. Drevni Ijudi, iako evolucionisti, nisu pratili ovekov uspon
kroz majmuna; smatrali su da se majmun sam odvojio od glavnog
stabla napretka. Majmun je povremeno uziman kao simbol uenja.
Kinokefal (Cvnocephalus), psoglavi majmun, bio je egipatski hijeroglifski simbol pisanja i tesno povezan sa Totom. Kinokefa! je
simbol meseca, a Tot planete Merkur. Zbog drevnih verovanja da mesec prati Merkur po nebesima, pas-m ajm unje opisan kao verni Tolov pratilac.
395
Pas, zbog svoje odanosti, oznaava odnos koji bi trebalo da postoji izmeu uenika i majstora, ili izmeu inicijata i njegovog Boga.
Pastirski pas bio je vrsta svetenika. Sposobnost psa da oseti i miljama sledi neviene osobe simbolizovala je transcendentalnu mo
kojom fdozof sledi nit istine kroz lavirint zemaljske pogrenosti. Pas
je takoe i simbol Merkura. Psea zvezda, Sirijus, ili Sotis, bila je
sveta za Egipane jer je nagovetavala godinja izlivanja Nila.
Kao tovama ivotinja konj je bio simbol tela oveka prisiljenog
da podnosi teinu svoje duhovne konstitucije. Isto tako, on takoe
simbolizuje i duhovnu prirodu oveka prisiljenog da ponosi teret
materijalne linosti. Hiron, kentaur, Ahilov mentor, predstavlja primitivno stvorenje koje je bilo praotac i instraktor oveanstva, kako
je to opisao Beros14. I krilati konj i arobni tepih simbolizuju tajnu
doktrinu i produhovljeno telo oveka. Drveni trojanski konj iz kojeg
izlazi vojska da osvoji grad, predstavlja ovekovo telo koje u sebi
skriva one beskonane mogunosti koje e se kasnije ispoljiti i pokoriti njegovo okruenje. Opet, poput Nojeve arke, on predstavlja
duhovnu prirodu oveka kao domaina latentnih mogunosti koje
kasnije postaju aktivne. Opsada Troje je simbolian izvetaj o otmici
ljudske due (Helene, ili Jelene) od strane linosti (Paris) i njenom
konanom iskupljenju, kroz istrajnu borbu, od strane tajne doktrine grke vojske pod zapovednitvom Agamemnona.
C V E E , B IL JK E , PL O D O V I I D RV E E
14
396
Beros (gr. Bfiptoaaoc;), akadski Belreuu (Bel-reuu Bel je njegov pastir) - vavilonski svetenik, pisac i astronom iz helenistikog oba, koji je
pisao na grkom jeziku. iv e o je u III veku p.n.e, a roen je u doba Aleksandrove vladavine nad Vavilonom (330-323. g.p.n.e.). Datum njegove smrti nije poznat. (Nap. prev.)
.J h /u i soit quy m a ly pense", ,,Hony soyt qe mal y pense ", ,,Hony soyt ke
utol v pense", ,,Hony soyt qui m alpence i u raznim drugim fonetizacijama, moto jc engleskog vitekog Reda podvezice (Order o fth e Garter). Na
liancuskom glasi: Honni soit qui m a ly pense (savrem ena konjugacija
p.lagola honnir\e honni). Z apisana je takoe i na kraju rukopisa Ser Gaven
t .eleni vitez (Sir Gavvain and the Green Knight), ali izgleda da se radi o
knsuijem izdanju. D oslovan prevod sa starofrancuskog je: Stid neka je
397
SUNCOKRET
Iz Kirchei: Magnes sive de Arte Magnetica Opus Tripartitum
C U L TIJS A RBOR UM 6
Oboavanje drvea kao zastupnika Boanstva bilo je uestalo u celom antikom svetu. Hramovi su esto graeni u srcu svetih lugova,
a none ceremonije odravane su pod irokim kronjama velikog drvea, fantastino ukraenog i ovenanog u ast njihovih boanstava
zatitnika. U mnogo sluajeva verovalo se da samo drvee poseduju
airibute boanske moi i inteligencije i zbog toga su se molioci esto obraali njima. Lepota, dostojanstvo, masivnost i vrstina hrastova, brestova i kedrova dovela je do toga da budu usvojeni kao
simboli moi, celovitosti, trajnosti, muevnosti i boanske zatite.
Nekoliko antikih naroda - posebno Hindusi i Skandinavci - smatralo je Makrokosmos, ili Veliki Univerzum, za boansko drvo koje
raste iz jednog semena posejanog u prostoru. Grci, Persijanci, Haldcjci i Japanci imali su legende koje opisuju osovinsko drvo ili trsku na kojem se vrti zemlja. Kapila7 izjavljuje da je svemir veno
drvo, Brama, koje raste iz neprimetnog i nematerijalnog semena - matcrijalne monade. Srednjovekovni kabalisti su kreaciju predstavljali
kao drvo ije korenje je u stvamosti duha, dok su njegove grane u
iluziji opipljivog postojanja. Sefirotsko drvo kabale je stoga obrnuIo, pa mu je korenje na nebu, a grane na zemlji. Madam Blavacka
primeuje da je Velika piramida smatrana simbolom ovoga invertiranog drveta, sa svojim korenom na vrhu piramide i svojim granama
koje se razilaze u etiri toka prema osnovi.
Skandinavsko svetsko drvo, Igdrasil ( Yggdrasil), podrava na svo|im granama devet sfera ili svetova, koje su Egipani simbolizovali
sa devet pranika biljke persea ili avokada. Svi su oni zatvoreni unular misteriozne desete sfere ili kosmikog jajeta - nedefinisane Nule
Misterija. Jevrejsko kabalistiko drvo takoe se sastoji od devet grana, ili svetova, koji emaniraju iz Prvog Uzroka ili Krune, koja okru<
Lat. gajenje, uzgajanje drvea, ali i kult, oboavanje drvea. (Nap. prev.)
Kapila (hindi. 4>fdcH ^ R ) - vedski m udrac kojem se pripisuje da je jedan
od osnivaa Samkhja filozofske kole. Traicionalni hinuistiki izvori ga
opisuju kao potom ka M anua, B ram inog unuka i V inuovog avatara, Bhag a va d G ita prikazuje Kapilu kao jo g inskog pustinjaka sa visoko razvijenim sidisom , ili duhovnim m oim a. (Nap. prev.)
402
403
uje svoje emanacije kao to ljuska okruuje jaje. Jedan izvor ivota
i beskrajna raznolikost njegovih izraza imaju savrenu analogiju u
strukturi drveta. Stablo predstavlja jedinstveno poreklo svih raznolikosti; korenje, duboko usaeno u tamnu zemlju, simbol je boanske
hrane, a mnotvo grana to se ire od centralnog stabla predstavlja
beskonanost univerzalnog delovanja zavisnog od jednog uzroka.
DRVO VITEZOVA
O K R U G L O G STOLA
procvetava u objektivnu manifestaciju. Prema ranom grkom Misterijskom mitu, bog Zevs je treu rasu ljudi napravio iz stabla jasena.
Zmija, koja je tako esto prikazana obmotana oko stabla drveta, obino oznaava um - mo miljenja - i veni je zavodnik ili nagon koji
vodi sva racionalna stvorenja ka konanom otkriu stvamosti i tako
obara vladavinu bogova. Zmija skrivena u liu univerzalnog drveta
predstavlja kosmiki um, a na ljudskom drvetu, inividualizovani
intelekt.
Koncept da svaki ivot potie od semena uzrokovao je da zrna
raznih biljaka budu prihvaena kao simbol ljudskog spermatozoida,
a drvo je stoga simbol organizovanog ivota koji se razvija iz svoje
primitivne klice. Rast univerzuma iz njegovog primitivnog semena
moe se povezati sa rastom monog hrasta iz siunog ira. Mada
se drvo ini mnogo veim od svog izvora, taj izvor ipak potencijalno
sadri svaku granu, granicu i list koji e se kasnije objektivno razviti kroz procese rasta.
oveka je potovanje drvea kao simbola apstraktnih kvaliteta murosti i integriteta dovelo do toga da kao drvee oznai i one pojedince koji poseduju te boanske osobine u naizgled nadljuskom
stepenu. Visoko prosvetljeni filozofi i svetenici bili su zbog toga esto nazivani drvee ili ovek drvo - na primer, druidi, ije ime, po
jednom tumaenju, znai Ijudi od hrastovog drvea, ili inicijati nekih sirijskih Misterija, koji su nazivani kedrovi; u stvari, daleko je
verodostojnije i verovatnije da su slavni kedrovi Lihana, poseeni za
izgradnju Hrama kralja Solomona, bili zapravo prosvetljeni, inicirani mudraci. Mistik zna da pravi oslonac Boje Slavne Kue nisu bili
Irupci podloni propadanju, ve besmrtni i neunitivi intelekti drveta hijerofanata.
Drvee se vie puta spominje u Starom i Novorn zavetu, kao i u
spisima raznih paganskih naroda. Drvo ivota i Drvo Poznanja Dobra i Zla, koji se spominju u Knjizipostanja, gorui grm, u kojem se
aneo pojavio Mojsiju, poznata loza i smokva iz Novog zaveta, gaj
maslina u Getsemanskom vrtu, gde je Isus otiao da se moli, te udesno stablo Otkrivenja, to je raalo dvanaest vrsta plodova i iji
listovi su bili za leenje naroda, svi svedoe o potovanju koje je pridavano drveu u spisima Svetogpisma. Buda je primio svoje prosvetIjenje dok je bio ispod bodhi drveta, u blizini M arasa u Indiji, a
nekoliko istonjakih bogova prikazano je kako sedi u meditaciji
405
ispod irokih kronji monih stabala. Mnogi veliki mudraci i spasioci nosili su tapove, palice, ili motke odseene od svetog drvea,
kao to su palice Mojsija i Arona, Gungnir - Odinovo koplje - odseeno od Drveta Zivota, i posveena Hermesova palica, oko koje
se bore isprepletene zmije.
N O JE V O DRVO
Iz "Breeche.s" B ihleH
iz 1599. godine
406
Rani crkveni oci ponekad su drvo koristili kao simbol Hrista. Verovali su da e hranstvo naposletku izrasti poput monog hrasta i
zaseniti sve druge vere oveanstva. Poto drvo svake godine odbacuje svoje lie, ono je takoe smatrano i za odgovarajui simbol vaskrsenja i reinkamacije, jer, mada naizgled umire svake jeseni, ono, sa
obnovljenim zelenilom, nanovo procveta svakog narednog prolea.
Pod nazivima Drvo ivota i Drvo Poznanja Dobra i Zla krije se veliki arkanum starina - misterija ekvilihrijuma. Drvo ivota predstavlja
duhovnu taku ravnotee - tajnu besmrtnosti. Drvo Poznanja Dobra i
.la, kao to njegovo ime implicira, predstavlja polaritete, ili neravnoleu - tajnu smrtnosti. Kabalisti su to obelodanili tako to su Drvetu
ivota dodelili centralni stub njihovog Sefirotskog ijagrama, a Drvetu
Poznanja Dobra i Zla dve bone grane. Uneravnoteene snage propadaju u praznmi", izjavljuje tajni rad, i sve je obznanjeno. Jabuka predstavlja poznavanje procesa stvaranja putem buenja kojim je ustanovljen
materijalni svemir. Alegorija o Adamu i Evi u Edenskom vrtu je kosmiki mit koji otkriva metode univerzalnog i individualnog ustrojstva.
Doslovna pria, koju nepromiljen svet prihvata toliko vekova, besmislena je, ali kreativna misterija koju ona simbolizuje jedna je od najdubljih istina Prirode. Ofiti (oboavaoci zmije) duboko su potovali
cdensku zmiju jer je ona bila uzrok indiviualnog postojanja. Mada
oveanstvo jo uvek luta u svetu dobra i zla, ono e naposletku postii dovrenje i jesti plod sa Drveta ivota koje raste usred iluzomog
vrta svetovnih stvari. Tako je Drvo ivota takoe uzeto kao simbol Misterija, a kada se poslui njegovim plodovima ovek postie besmrtnost.
407
10
A l-U za (ar. ls jri' - Al-Uzza) - jed n a od tri glavne boginje arabijske religije
u pre-islamskim vremenima, kojaje oboavana kao jedna od erki Alaha, zajedno sa boginjam a A lat (ar. ciUl - A lla t ili Al-Lat) i M anat (ar.
- Mandt).
(Nap. prev.)
408
Sasvim je mogue d aje veliki deo potovanja ukazivanog bagreinu bio rezultat osobitih atributa mimoze, ili osetljive biljke", s kojom
su ga drevni esto identifikovali. Postoji koptska legenda o tome da
je srameljiva mimoza bila prvo od svih stabala ili grmova putem
kojih je oboavan Hrist. Brz rast bagrema i njegova lepota uzrokovaii su i da bude smatran simbolom plodnosti i stvaranja.
Simbolizam bagrema moe se tumaiti na etiri razliita naina:
(1) on je simbol prolenog ekvinocija - godinjeg vaskrsenja solarnog boanstva; (2) u obliku srameljive mimoze, koja se skuplja pri
Ijudskom dodiru, bagrem oznaava istotu i nevinost, kao to jedno
od grkih znaenja njegovog imena implicira12; (3) on na odgovarajui nain simbolizuje Ijudsku besmrtnost i regeneraciju, a u zimzelenom obliku predstavlja onaj besmrtni deo oveka koji preivljava
unitenje njegove vidljive prirode; (4) to je drevan i duboko potovan amblem Misterija, a kandidati koji su ulazili u krivudave prolaze u kojima su odravane ceremonije, dobijali su da u rukama nose
grane ove svete biljke ili male bokore osveenog cvea.
Albert G. Meki skree panju na injenicu da je svaka od drevnih Misterija imala svoju naroitu biljku posveenu bogovima ili
boginjama u iju ast su rituali slavljeni. Te svete biljke su kasnije
usvojene kao simboli raznih stupnjeva u kojima su koriene. Tako
je u Adonisovim Misterijama bila sveta salata, u braminskim i egipatskim obredima, lotos, kod druida, imela, a u nekim od grkih Misterija, mirta. (Videti Enciklopediju slobodnog zidarstva.)
Poto se legenda o Hiramu Abifu temelji na drevnom egipatskom
misterijskom ritualu posveenom ubistvu i vaskrsenju Ozirisa, prirodno je da se bagremovu mladica smatra simbolom Hiramovog vaskrsenja. Koveg sa Ozirisovim telom talasi su uzbacili na obali u
blizini Biblosa, gde se zaustavio u korenju tamariske, ili bagrema,
11
12
a K o tid a )
drveta koje je, izrastavi u mono stablo, zatvorilo unutar svog tela
ubijenog boga. To je bez sumnje poreklo prie po kojoj bagremova
mladica obeleava Hiramov grob. Misterija zimzelena koji obeleava
grob mrtvog boga sunca ovekoveena je, takoe, i boinim drvetom.
Kajsija i dunja su uobiajeni joniki simboli, dok su grozd groa i smokva faliki. Nar je mistini plod elcusinskih obreda i Prozerpina je, pojevi ga, samu sebe vezala za Plutonova podruja. Plod
tu oznaava ulni ivota koji, kada se jednom okusi, privremeno oveka iiava besmrtnosti. Takoe, zbog velikog broj semenki, nar je
esto korien da predstavi prirodnu plodnost. Iz istog razloga, Dejkob Brajant, u svom delu Drevna mitologija (Ancient Mythology)]:\
primeuje da su drevni u tom plodu prepoznali prikladan simbol arke Potopa, koji sari seme nove ljudske rase. U drevnim Misterijam a nar je smatran i boanskim simbolom tako naroitog znaaja
da se njegovo pravo objanjenje ne moe otkriti. Kabiri su ga zvali
zabranjena tajna. Mnogi grki bogovi i boginje prikazivani su kako dre plod ili cvet nara u svojim rukama, oigledno da bi na taj
nain bilo naznaeno kako su oni davaoci ivota i izobilja. Kapiteli
sa narovima bili su postavljeni na stubovima, Jahinu i Voasu, koji su
stajali ispred Hrama kralja Solomona, a po nalogu Jahvea, cvetovi
nara bili su izveeni na dnu efoda14 Velikog svetenika.
Jako vino napravljeno od soka groa smatrano je simbolom lanog ivota i lane svetlosti univerzuma, jer je proizvedeno lanim
procesom - vetakom fermentacijom. Razboritost zamuena jakim
piem i ivotinjska priroda, koja, osloboena veza, kontrolie poje13
14
410
dinca - injenice su koje su nuno bile od najveeg duhovnog znaaja. Poto je nia priroa vciti zavodnik koji tei da oveka uvede
n neumerenosti to koe duhovne sposobnosti, groe i proizvoi
od groa korieni su kao sirnbol neprijatelja.
Pun naslov dela iz 1774. godine jc Novi sistem ili analiza drevne mitologije
(A New Svstem or Analvsis o f Ancient Mythoiogy). (Nap. prev.)
Efod je tip ogrtaa ili opleka, gornje halje jevrejskih svetenika koja je dopirala do nogu, a koriena je u drevnoj izraelitskoj kulturi i pom inje se na
nekoliko m esta u Bihliji. N a prim er, u Drugoj knjizi Mojsijevoj - Knjizi
Izlaska , 28:4, G ospod daje M ojsiju instrukcije o svetenikoj odedi: ,,A
ovo su haljine to e napraviti: naprsnik i opleak i plat, koulja vezena,
kapa i pojas." (D aniiev prevod), odnosno: O dede koje e nainiti ove
su: naprsnik, efod, plat, stihar vezeni, kapa i pojas. (Bakotiev prevod); u
Drugoj knjizi Samuilovoj (6:14), dat je opis D avida kako igra pred Zavctnim kovegom : D avi igrae iz sve snage pred G ospodom i bee ogm ut
ogrtaem lanenim (D aniiev prevod) [odnosno] lanenim efodom (Bakotiev prevod). Jahveov nalog o kojem se govori u tckstu je iz Druge knjige Mojsijeve - Knjige Izlaska , 28:33. (Nap. prev.)
DRVO A L H E M IJ E
Iz Musuum Hermelieum Reformatum et A m plificatum ^
A lhem iari su sim bolizovali svojc m etale pomou drveta kako bi ukazali da su
svih sedam bili grane koje zavise od jed n o g stabla solarnog ivota. Kao to su
sedam duhova, koji zavise od Boga, grane drveta, kojem je O n koren, stablo i
15
duhovna zem lja iz koje korcn crpi svoju hranu, tako i jed n o stablo boanskog
ivota i moi neguje sve bezbrojne oblike od kojih je sastavljen svemir.
b o g o v im a, to nije b ilo zato to su sm atrali d a j e ono po svojoj sopstvenoj p riro d i za njih p rih v atljiv o , v e su g a sipali n a svoje oltare
kao krv o nih neprijatelja koji su se ranije borili protiv njih. Jer, oni
su sm atrali d a je v in o prvo p o tek lo iz zem lje n ak o n to j e ov a ugoje n a od leev a o n ih koji su izginuli u rato v im a p ro tiv b o gova. 1 to
je , k au o n i, razlo g to sok od g ro a, kad se p ije u velik im k o liinam a, ini ljude m ah n itim i van sebe, kao d a ih puni k rv lju njihovih v lastitih p red a k a.
J e va n e lje p o Jovam t, 15:5: ,,Ja sam okot, a vi loze. (prevod uro Danii) (Nap. prev.)
ix
Velianstvena biljka A rapima poznata kao zlatna biljka, za koju se pretpostavljalo da raste na planini Liban, ispod puta koji vodi u Damask. Govorilo
se da cveta u m esecu m aju, nakon topljenja snega, da se nou m oe videti
uz pom o baklji, a da je danju nevidljiva. Verovalo se da baaras m oe biti
od velike pom oi alhem iarim a u transm utaciji m etala. (Nap. prev.)
413
415
K A M E N JE , M E T A L I I D R A G U L JI
Ostaci oboavanja kamena rasporeeni su po veem delu zemljine povrine, a upeatljiv primer su menhiri u Karnaku, u Brctanji,
gde je nekoliko hiljada dinovskih neobraenih kamenova rasporeeno u jedanaest pravilnih redova. Mnogi od tih monolita vire vie
od dvadeset metara iz peska u koji su smeteni, a izraunato je da
su neki od veih teki i 250.000 funti2. Neki vemju da odreeni nren1
L itolatrija (gr. Ai9oq - kamen + A aipeia - oboavanje) - oboavanje kam ena. (Nap. prev.)
hiri oznaavaju Iokaciju zakopanog blaga, ali je najuverljivija pretpostavka da je Kamak spomenik astronomskim znanjima antike. Razasuti po Britanskim ostrvima i Evropi, ti kairni1, dolmeni, menhiri
i kistvajni4 stoje kao nemi, ali reiti sveoci postojanja i dostignua
sada ugaenih rasa.
Naroito je interesantno ljuljajue ili logan' kamenje, koje dokazuje mehaniku vetinu ranih naroda. Te relikvije sastoje se od ogromnih gromada uravnoteenih na jednoj ili dve male take na takav
nain da ih i najmanji pritisak zaljulja, ali ni najvei tmd nije dovoIjan da ih smi. Grci i Latini nazivali su ga ivo kamenje, a najpoznatiji takav kamen bio je gigorijski kamen u Gibraltarskom moreuzu.
lako je bio tako savrcno uravnoteen da je mogao biti pokrenut
stabljikom narcisa, nije ga mogla preturiti ni udruena teina vie
ljudi. Postoji legenda da je Herkul podigao Ijuljajui kamen nad grobovima dva Borejina sina koje je ubio u borbi. Taj kamen je bio tako
delikatno uravnoteen da ga je vetar Ijuljao napre-nazad, ali ga nikakva sila nije mogla prevrnuti. Vie logan kamenja pronaeno je u
Velikoj Britaniji, a tragovi jednog koji vie ne stoji otkriveni su u
Stounhendu. (Videti Keltske dmide.) Zanimljivo je napomenuti da
se za zeleno kamenje koje formira unutranji prsten Stounhenda veruje a je doneto iz Afrike.
LJ mnogo sluajeva monoliti su bez duboreza ili natpisa, jer su
nesumnjivo ranijeg datuma od korienja alata i umea pisanja. U
nekim sluajevima kamenje je uklopljeno u stubove ili obeliske, kao
u mnskim spomenicima i hinduistikim lingamima i akti kamenju,
a u drugim sluajevim a je tako ublieno da grubo nalii ljudskom
3
Eng. cairn. lrski carn. vel. carnedd. kotski gelski cdrn) - gom ile kam enja
napravljene ljudskom rukom, esto konusnog oblika; obino se nalaze u viim prcdelim a, na vresitim a, vrhovim a planina i oblinjim vododerinam a.
(Nap. prev.)
Eng. cistvaen ili kistvaen. od vcl. cist (kutija) v faen (kamen) - kam ena kutija; kistvajn je grobnica ili grobna odaja napravljena od ravnih kam enih
ploa poreanih u obliku kutije. (Nap. prev.)
A ltcrnativni cngleski naziv za Ijuljajue kam enje (rockingstones); re log an" je verovatno izvedena iz rei ,,/og", koja na engleskom dijalektu znai
Ijuljati; zapravo, u nekim delovim a LJjedinjenog kraljevstva, ljuljajue kam enje ili logan kam enje naziva se logging stones. Re ,,lo g " se m oe povezati i sa anskom reju logre", to znai mahati rcpom". (Nap. prev.)
418
telu, kao to je sluaj sa kipovima na Uskrnjem ostrvu, ili sa etaljno izvajanim figurama centralnoam erikih tndijanaca i Kmera u
Kambodi. Prvi likovi od grubog kamena tcko se mogu smatrati
ohlijima bilo kog odreenog boanstva, ve pre sirovim trudom primitivnog oveka da u trajnom kamenom materijalu portretira stvaralake atribute apstraktne Boanstvenosti. Instinktivno priznavanje
postojanosti Boanstva istajalo je kroz sve vekove koji se proteu
izmeu primitivnog oveka i savremene civili/.acije. Dovoljan dokaz opstanka litolatrije u hrianskoj veri obezbeen je aluzijama
na kamen utoita6, na kamen na kojem je trebalo da bude osnovana
I Iristova crkva, na ugaoni kamen1 koji odbacie graditclji, na JakovIjev kamenijastuk8 koji je postavio i miropomazao uljem, na Davidov
kamen zapraku9, na stenu Morija na kojoj je podignut oltar Hrama
kralja Solomona, na beli kamen'0 Otkrivenja i na Venu stenu".
Praistorijski narodi su veoma potovali kamenje, prvenstveno zbog
njegove korisnosti. iljati komadi kamena su verovatno bili prvo ovekovo oruje; kameniti grebeni i litice inili su njegova prva utvrenja i sa tih povoljnih poloaja bacao je kamene gromade na pljakae.
II peinama ili grubim kuercima nainjenim od kamenih ploa, prvi Ijudi titili su se od surovosti elemenata. Kamenje je postavljano
i i svojstvu orijentira ili spomenika primitivnom dostignuu; postavIjano je i na grobove mrtvih, vcrovatno kao mera predostronosti,
kako bi se spreilo pustoenje divljih zveri. Primitivni narodi su, tokom migracija, izgleda imali obiaj da sa sobom nose kamenje uzelo iz svojih prvobitnih stanita. Kao to su domovina ili rodno mesto
<>
Psalam 94:2: Bog je moj tvdro utoite m oje, u prevodim a Daniia i Bakotia. (Nap. prev.)
Postanje 28: II: .,1 uze kam en na onom m estu, i stavi g a sehi p o d g la v u , i
zaspa na onom m estu. (prevod . D anii) (Nap. prev.)
<)
10 O tkrivenje 2:17: O nom e koji pobedi dau ajed e od mane skrivene, i dau
, mu ka m en beli, i na kam cnu novo Ime napisano, koje niko ne zna osim
onoga koji ga p rim i. (prevod V. S. Karadi) (Nap. prev.)
11
419
bili smatrani svetim, tako je i ovo kamenje bilo simbol onog univerzalnog onosa koji prema mestu roenja imaju svi narodi. Otkrie
da se vatra moe dobiti udaranjem kamena o kamen povealo je ovekovu naklonost prema kamenju, ali je na kraju, dotad neslueni
svet udesa koji se otvorio novootkrivenim elementom vatre, uzrokovao da pirolatrija12 potisne klanjanje kamenu. Tamni, hladni Otac
- kamen - rodio je iz sebe blistavog, usijanog Sina - vatru, a novoroeni plamen, zamenivi svoga roditelja, postao je najimpresivniji
i najtajanstveniji od svih religijsko-filozofskih simbola, rasprostranjen i istrajan kroz vekove.
SATURN GUTA
KAMEN KOJIM JE
ZAMENJEN JUPITER
Iz Cartari,
Im agini degli D ei degli A ntichi
Satum je, nakon to su ga roditelji
upozorili da e ga jedno od njegove dece svrgnuti sa trona, prodirao svako svoje dete im bi bilo
roeno. Na posletku je Reja, njegova supruga, kako bi spasila Jupitera, svoje esto dete zam enila
kamenom uvijenim u pelene, a Saturn ga je , ne znajui da je rtva
obm ane, odmah progutao. Jupiter
je skrivan na ostrvu Krit dok nije
dostigao m uevno doba, a tada je
prisilio svog oca da povrati petoro dece koje je pojeo. Kamen koji
je Saturn p ro g u tao um esto svog
najm laeg sina, Jupiter je postavio u D elfim a, gde mu je ukazivano veliko potovanje i bio je svakodnevno m iropom azivan.
420
poreen sa detaljno izrezbarenom figurom koja ga nadvisuje. U skladu s tim, oltari su podizani kao simbol nieg sveta, a na njima su odravane vatre da predstavljaju onu duhovnu sutinu koja osvetljava
telo koje nadvisuje. Kvadrat je, zapravo, jedna od povrina kocke,
njen odgovarajui lik u geometriji ravni i njen odgovarajui filozofski simbol. Prema tome, kada su zemlju razmatrali kao element, a
ue kao telo, Grci, bramini i Egipani su uvek upuivali na njena eliri ugla, iako su bili potpuno svesni da je sama planeta sfera.
Zbog toga to su njihova uenja bila siguran temelj svih znanja i
prvi korak u ostvarivanju svesne besmrtnosti, Misterije su esto predstavljane kao kockasto ili piramidalno kamenje. Nasuprot tome, samo to kamenje postalo je amblem stanja samoostvarenog boanstva.
Nepromenjivost kamena uinila ga je odgovarajuim simbolom Boga - nepokretnog i nepromenjivog Izvor Postojanja - a takoe i boanskih nauka - Njegovog venog samootkrivenja oveanstvu. Kao
personifikacija racionalnog intelekta, koji je istinski temelj ljuskog
.ivota, Merkur, ili Hermes, simbolizovan je na isti nain. etvrtasti
ili cilindrini stubovi, koje nadvisuje bradata glava Hermesa, nazvani herme, postavljani su na javnim mestima. Termin (lat. Terminus),
ohlik boga Jupitera i bog granica i puteva, iz ijeg imena je izvedena
savremena re terminal, takoe je simbolizovan uspravnim kamenom, ponekad ukraenim glavom boga, koji je bio postavljan na granicama provincija i raskrsnicama vanih puteva.
PRIMERI HERMI
1/ ('hristie, D isqidsitions upon
the P a in te d G reek Vases
421
loe zakona
One su sveto deset kojim je Vrhovno Boanstvo otisnulo Svoju volju na lice Prirodc. Tu istu dekada slavili su pitagorejci u obliku tetraktisa - trougla semenih taaka koji iniciranom otkriva itavo delanje
kosmike eme, jer je deset broj savrenstva, klju stvaranja i pravi
simbol Boga, oveka i svernira.
Zbog idolopoklonstva Izraeliana, Mojsije je smatrao da su ljudi
neostojni da prime safirne ploe, pa ih je unitio, kako Jahveove
Misterije ne bi bile naruene. Originalne ploe Mojsije je zamenio
dvema ploama od grubog kamena na ijim povrinama je urezao desct drevnih slova. Dok su prethodne ploe - koje su uestvovale u
boanstvenosti Drveta ivota - plamtele venom istinitou, potonje - koje su uestvovale u prirodi Drveta Dobra i Zla - otkrivale su
samo svetovne istine. Tako se drevna tradicija Izraela ponovo vratila
na nebo, ostavivi sa decom dvanaest plemena samo svoju senku.
Jedna od dve kamene ploe koje je Zakonodavac isporuio svojim sledbenicima bila je za usmenu, a druga za pisanu tradiciju, na
kojoj je zasnovana rabinska kola. Miljenja autoritcta se veoma razlikuju po pitanju veliine i sadraja inferiomih ploa. Neki ih opisuju kao toliko male da su mogle stati na dlan ljuske mke, a dmgi
smatraju da je svaka ploa bila deset ili dvanaest lakata u duinu i
ogromne teine. Nekolicina ak negira da su ploe bile od kamena i
tvrdi da su bile od drveta zvanog sedr, koje, prema muhamedancima,
u izobilju raste u Raju.
Jedna od dve ploe oznaava vie, a dmga nie svetove - oinske
i majinske oblikujue principe. Kada nisu razdvojene, predstavljaju
Kosmikog Androgina. Razbijanje ploa nejasno oznaava odvajanje viih i niih sfera i podelu polova. U religijskim procesijama Grka
i Egipana noen je koveg ili brod koji je sadravao kamene ploe,
kupc i posude razliitih oblika, simbole procesa stvaranja. Koveg
Izraeliana - koji je nainjen po uzom na svetu krinju izijakih (Izidinih) Misterija - sadri tri sveta predmeta, od kojih svaki ima vano
faliko tumaenje: kotao sa manom, propupalu palicu i Ploe Zakona - prvi, drugi i trei Princip Tvorake Trijade. Mana, cvetajua palica i kamcne ploc su, redom, takoe i odgovarajue slike kabale,
Mine i pisanog zakona - duha, due i tela judaizma. Kada je smeten
u Venu kuu kralja Solomona, Zavetni koveg sadravao je samo
Ploe Zakona. Znai li to da je ak i u to rano vreme tajna tradicija
bila izgubljena, a ostalo samo pismo objave?
423
x o d u s
h a p .x x x l
E X O D U S 3 i y er f e i 8 .
jv & m -Aa /ta d ..
fJhe Lord(///<'rnn/o
M ojsije M ajm onid, veliki jevrejski filozof iz XII veka, opisujui Ploe zakona
ispisane prstom Bojim, deli sve proizvode u dva opta reda, na proizvode Prirode i proizvode vetine. Bog ela kroz Prirodu, a ovek vetinam a, tvrdi on u
svom Vodiu za zhunjene. Tako je Re Gospodnja ruka, ili aktivni princip, pomou kojeg se volja Stvoritelja oitava na licu N jegove kreacije. Sam o su Tanaim '4, ili inicijati jevrejske m isterijske kole, posedovali potpuno razum evanje
14 T anaim (heb. D'Nin Tannaim ; sing. KJJi - Tanna) - rab in sk i m u d raci
(c. 70-200. g.) iji nazori su zabeleeni u M ini (nsttm - M ishnah). Tanaim
je m noina od Tana i kao u prethodnim slinim sluajevim a neem o ga me-
424
Isti autor navodi da je Zakon mukog roda zbog toga to je bio dostavljen direktno od Boanstva, dok su Proroci, ili Jevanelja, enskog roda zato to su roeni kroz prirodu oveka.
Dalje, Desna Ploa Zakona oznaava Jahina - beli stub svetlosti,
leva Ploa, Voasa - senoviti stub tame. To su imena dva stuba nainjena od bronze i postavljena na tremu Hrama kralja Solomona. Bili
su osamnaest lakata visoki i lepo ukraeni pletenicama i trakama u
njati po naim padeim a. K oren tanna (sjn ) je talm uski aram ejski ekvivalent hebrejskog korena shanah (naw), koji je takoe i koren rei M ishnah
(na ) . G lagol sh anah (naw) d o slo v n o znai ponoviti [ono to je neko
uio] i koristi se u znaenju ,,uiti . (Nap. prev.)
15
425
426
SvETI GRAL
Ovaj zagonetni latinski izraz izvorno se pojavljuje kod Volframa fon Eenbaha u obliku lapsit exillis, 1 kod njega je to sinonim za Sveti Gral. Tumaenja variraju i moe se nai vie m iljenja o znaenju ovog izraza. Pre svega,
sm atra se da je to oblik fonetske kontrakcije od lapis lapsus ex coelis ,,kam en pao sa neba , kao to je sluaj i kod M enlija Hola. A rtur F.dvard Vejt
predlac varijante lapis exilis i lapis exilix, je r se ini da se izraz pie razliito, zavisno o kojem manuskriptu je re. Za alhemiare je lapis exilis bio
sinonim za kam en mudrosti. Ono to svakako ne bi trebalo initi je oslovno prevoenje sa latinskog (lapis kam en i exiiis - m ravo, tanko, slabo,
kratko, tanano), osim ako nam era nije da se exilis identifikuje sa tananou
ili suptilnou, m ada ni u tom sluaju prevod ne objanjava pravu sutinu
izraza. Lapis Exilis se esto shvata kao kam en ivota. (Nap. prev.)
427
428
cevom peharu blistavi putir svog ivotnog sna. Neki pisci uoavaju
shnost izmeu legende o Gralu i pria o muenim Bogovima Sunca, ija je krv, koja se sputa sa neba na zemlju, bila uhvaena u pehar materije, a iz njega osloboena inicijacijskim obredima. Sveti
gral moe takoe biti i seme mahuna, koje je tako esto upotrebljavano u drevnim Misterijama kao amblem klijanja i vaskrsenja, a ako
se peharoliki oblik Grala izvede iz cveta, on oznaava obnavljanje i
oduhovljenje generativnih sila u oveku.
Ima mnogo izvetaja o kamenim likovima koje su, zbog supstanci
u njihovom sastavu i ceremonija to su pratile njihovu izradu, boanstva kojima su napravljeni da slie obdarila duom. Takvim likovima pripisane su razne ljudske sposobnosti i moi, kao to su govor,
miljenje, pa ak i kretanje. Mada su svetenici otpadnici sigumo
pribegavali trikovima - za ta je primer udni apokrifni fragment pod
naslovom Bel i zmaj, koji je navodno izbrisan s kraja Knjige Danilove - mnoge od pojava zabeleenih u vezi sa posveenim kipovima
i relikvijama teko se mogu objasniti osim ako se ne prizna delovanje
natprirodnih posredovanja.
Istorija belei postojanje kamena koje je, kada bi bilo udareno, bacalo u stanje ekstaze sve koji bi uli zvuk koji je emitovalo. Postojale su i odjekujue slike, koje su aputale satima nakon to bi sama
soba utonula u tiinu, i muziko kamenje, koje je proizvodilo najslade harmonije. Grci i Latini su, kao priznanje svetosti koju su pripisivali kamenju, prilikom polaganja zakletve polagali svoje ruke na
odreene posveene stubove. U drevna vremena kamenje je igralo
ulogu u odreivanju sudbine optuenih osoba, jer je bilo uobiajeno
da porote donose svoje presude isputanjem oblutaka u torbu.
Grci su esto pribegavali proricanju pomou kamenja, a za Helenu je reeno da je litom antijom '9 prorekla unitenje Troje. Mnoga
populama praznoverja o kamenju preivela su takozvano Mrano doba. Glavno meu njima je ono o uvenom cmom kamenu u seditu
kmnidbene stolice u Vestminsterskoj opatiji, koji je proglaen upravo za onaj kamen koji je Jakov koristo kao jastuk. Cmi kamen se
pojavljuje, takoe, i nekoliko puta u religijskom simbolizmu. Nazvan je Heliogabalus, to je re verovatno izvedena od Elagabal,
i >) Litom antija (gr. Ai9oq - kamen, g a v is ta - proricanje) - proricanje (ili gatanje) po kam enju, ili poloaju kam enja. (Nap. prev.)
429
i to e dati 1.728.000, to je trajanje prv o g doba, pod nazivom Krita-Juga. A ko se isti broj pom noi sa 60, to e dati 1.296.000 godina
d ru g o g d o b a , T reta -Ju g e. Isti broj p o m n o e n sa 4 0 d a je 8 6 4.000,
d uinu treeg doba, D va p a ra -Ju g e, a p om noen sa 20, daje 432.000,
etvrto doba, K ali-Jugu. (K ao to se vidi, ovi m noitelji sc sm anjuju i o b m u to su proporcionalni pitag o rejsk o m tetraktisu: 1, 2, 3, i 4.)
H.
P. Blavacka izjavljuje da je Orfej poduavao svoje sledbenike
kako da na celokupnu publiku utiu pomou magneta, a da je Pitagora
posebnu panju posveivao boji i prirodi dragog kamenja. Ona doaje:
M
a GIJA
METALA I DRAGULJA
430
B u d isti tv rd e d a safir daje d u ev n i m ir i stalo en o st, tc da, usp o stav ljan jem zd ra v e cirk u lacije u o v ek u , rasteru je sve zle m isli.
To ini i elek tri n a b aterija sv o jim do b ro u sm eren im fluidom , kau n ai ele k tri a ri. S afir e , g o v o re b u d isti, o tv o riti z a b ra n je n a
vrata i boravita (za duh oveka); on stvara elju za m olitvom i donosi v ie m ira n eg o b ilo koji d ru g i d rag u lj, ali onaj ko eli da ga
nosi m o ra d a vodi ist i svet iv o t.
(Videti R azotkrivenu Izidu)
431
432
Prsten je dugo smatran simbolom dostignua, savrenstva i besmrtnosti - ovo poslednje zbog toga to prsten od plemenitog metala
uema ni poetak ni kraj. U M isterijama su inicijati nosili prstenje
ohlikovano tako da nalikuje zmiji koja dri svoj rep u ustima, to je
predstavljalo materijalni dokaz o poloaju koji su dostigli u redu. Peatno prstenje, s ugraviranim odreenim tajnim amblemima, nosili
su hijerofanti, a nije bilo neuobiajeno da glasnik, kao dokaz da je sluzbeni predstavnik kneza ili nekog drugog velikodostojnika, donese sa
sobom poruku ili otisak prstena svoga gospoara, ili sam peatnjak.
Venani prsten je izvomo bio namenjen da ukae kako je u prirodi
onoga koji ga nosi postignuto stanje ravnotee i dovrenja. Ovaj obican kolut od zlata stoga svedoi o sjedinjenju Vieg Sopstva (Boga)
sa niim sopstvom (Prirodom), a ceremonija koja ostvaruje to neraskuiivo stapanje Boanstvenosti i ljudskosti u jednoj prirodi iniciranog mistika konstituisala je hermetiko venanje Misterija.
U opisu magovih regalija, Elifas Levi izjavljuje da bi on nedel|om (dan sunca) trebalo da nosi u svojoj desnoj ruci zlatni tap, s
mnetnutim mbinom ili hrizolitom (olivinom); ponedeljkom (dan mescca) bi trebalo da nosi trostmku ogrlicu od biscra, kristala i selcnila; utorkom (dan Marsa) bi trebalo da nosi tap od namagnetisanog
<clika i prsten od istog metala sa umetnutim ametistom; sredom
(<lan Merkura) bi trebalo da nosi ogrlicu od bisera ili staklenih perli
koje sadre ivu i prsten sa umetnutim ahatom; etvrtkom (dan Jupilora) bi trebalo da nosi tap od stakla ili smole i prsten sa umetnuimi smaragdom ili safirom; petkom (dan Venere) bi trebalo da nosi
'iap od poliranog bakra, prsten sa umetnutim tirkizom i kmnu ili dilailcmu ukraenu lapis lazulijem i berilom, a subotom (dan Satuma)
hi Irebalo da nosi tap ukraen oniksom, prsten sa umetnutim onik'i)iii i olovni lani oko vrata. (Videti The Magical Ritual ofthe Sancinm Regnum.)
Paracelzus, Agripa, Kirher, Lili i brojni dmgi magovi i astrolozi na<imli su tabele dragulja i kamenja koje odgovara raznim planetama
i /odijakim znacima. Sledea lista sastavljena je iz njihovih spisa.
Smicu su dodeljeni tamnocrveni granat, rubin, granat - posebno piiop i ostalo vatreno kamenje, ponekad dijamant; mesecu, biser, seh-mi i drugi oblici kristala; Satumu - oniks, jaspis, topaz i ponekad
l.ipis lazuli; Jupitem - safir, smaragd i mermer; Marsu - ametist, hi|.i< il (uti cirkon), magnetit, ponekad dijamant; Veneri - tirkiz, beril,
433
smaragd i ponekad biser, alabaster, koral i kameol; Merkuru - hrizolit, ahat i areni mermer.
Isti autoriteti Zodijaku dodeljuju sledee dragulje i kamenje: Arijesu - saroniks, krvavik (heliotrop), ametist i dijamant; Taumsu kameol, tirkiz, hijacit, safir, moka kamen (mahovinasti ahat) i smaragd; Geminiju - topaz, ahat, hrizopras, kristal i akvamarin; Kanceru
- topaz, kalcedon, cmi oniks, meseev kamen (hekatolit), biser, hrizoberil (maje oko), kristal i ponekad smaragd; Leu - jaspis, sardoniks, beril, mbin, hrizolit, jantar, turmalin, ponekad dijamant; znaku
Virgo - smaragd, kamelijan, ad, hrizolit i ponekad miasti jaspis
i hijacit; Libri - beril, sard, koral, lapis lazuli, opal i ponekad dijamant; znaku Skorpio - ametist, beril, sardoniks, akvamarin, tamnocrveni granat, magnetit, topaz i malahit; Sagitarijusu - hijacit, topaz,
hrizoiit, smaragd, tamnocrveni granat i tirkiz; Kaprikomu - hrizopras, mbin, malahit, crni oniks, beli oniks, gagat i meseev kamen;
Akvarijusu - kristal, safir, granat, cirkon i opal; znaku Pisces - safir,
jaspis, hrizolit, meseev kamen i ametist.
I magino ogledalo i kristalna kugla su slabo shvaeni simboli.
Teko onom neprosveenom smrtniku koji prie to o njima kme
prihvata doslovno! On e otkriti - esto na tetu zdravog razuma i
zdravlja - da arobnjatvo i filozofija, mada se esto brkaju, nemaju
niega zajednikog. Persijski Magi nosili su ogledala kao simbol materijalne sfere koja odraava Boanstvenost u svakom njenom delu.
Kristalna kugla, dugo zloupotrebljavana kao medij za razvoj psihikih moi, trostmki je simbol: (1) ona oznaava kristalno Univerzalno Jaje u ijim transparentnim dubinama je stvaranje; (2) ona je
pravi lik Boanstva koji prethodi Njegovom uranjanju u materiju;
(3) ona oznaava eteriku sfem sveta u ijim prozimim esencijama
je utisnuta i sauvana savrena slika svih zemaljskih aktivnosti.
Meteori, ili nebesko kamenje, smatrani su znacima boanske milosti i uvani kao dokaz pakta izmeu bogova i zajenice u koju su
pali. Povremeno se pronalazi udno oznaeno ili usitnjeno prirodno
kamenje. U Kini postoji ploa od mermera ija ara savreno lii na
kineskog zmaja. Kamen iz Oberamergaua, koji je Priroda izlomila
tako da veoma podsea na populami koncept Hristovog lica, tako je
izvanredan da su ak i krunisane glave Evrope traile privilegiju da
ga vide. Takvom kamenju su primitivni narodi ukazivali najvie potovanje, a ono ak i danas ima veliki uticaj na religiozne Ijude.
434
C E R E M O N IJ A L N A M A G IJA
I A R O B N JA T V O
Egipatska crna magija # Doktor Johanes Faustus 9 Mefistofel iz Grimoara # Prizivanje duhova * Paktovi sa demonima # Simbolika pentagrama
postane pripadnik njihovog reda. Osakatili su rituale Misterija, mada su izjavljivali da ih uvaju, tako da neofit, ak i kada bi proao
kroz predviene stupnjeve inicijacije, nije mogao osigurati znanje
na koje je imao pravo. Podsticanjem oboavanja slika, koje su u po~
etku mudri podigli iskljuivo kao simbole za prouavanje i meditaciju, uvedeno je idolopoklonstvo. Amblemima i figurama Misterija
data su lana tumaenja, a razraene teologije su stvorene kako bi
zbunile umove privrenika. Mase, liene svog roenjem dobijenog
prava na razumevanje, puzale su u neznanju i konano postale bedni
robovi duhovnih samozvanaca. Prevladao je opte praznoverje, a crni
magovi su potpuno dominirali u nacionalnim pitanjima; rezultat tog a je da oveanstvo jo uvek pati zbog krivotvorina svetenstava
Atlantide i Egipta.
Potpuno uvereni da je njihovi Spisi odobravaju, brojni srednjovekovni kabalisti posvetili su svoje ivote praktikovanju ceremonijalne
magije. Transcendentalizam kabalista zasnovan je na drevnoj maginoj formuli kralja Solomona, koga su Jevreji dugo smatrali princem ceremonijalnih magova.
Meu srednjovekovnim kabalistima bio je veliki broj cmih magova koji su zastranili iz plemenitog koncepta Sefer Jecire i upleli
se u demonizam i vetiarstvo. Teili su da maginim ogledalima, posveenim bodeim i kmgovim rairenim oko eksera sanduka zamene ivljenje onog estitog ivota koji, bez pomoi komplikovanih
rituala ili podzemnih kreatura, uspeno dovodi oveka u stanje istinskog individualnog dovrenja.
Oni koji su nastojali da kontroliu elementame duhove ceremonijalnom magijom inili su to u velikoj meri s nadom da e iz nevidljivih svetova osigurati ili retka znanja ili natprirodne moi. Mali
crveni demon Napoleona Bonaparte i sramotne proroanske glave
Mediija su primeri katastrofalnih rezultata nastalih od dozvoljavanja elementamim biima da diktiraju tok ljudskih postupaka. Mada
se ini da je Sokratov ueni i boanski demon bio izuzetak, zapravo
je dokazano da intelektualni i moralni status maga veoma utie na
vrstu elementala kojeg je sposoban da prizove. Ali, ak i Sokratov
demon napustio je filozofa kada je onesena smrtna kazna.
Transcendentalizam i svi oblici fenomenalistike magije samo su
slepe ulice - izdanci atlantianskog arobnjatva, a oni koji naputaju pravu stazu filozofije kako bi njima lutali gotovo uvek bivaju
436
rtve svoje nepromiljenosti. ovek, nesposoban da kontrolie sopstvene apetite, nije dorastao zadatku upravljanja vatrenim i olujnim
clementamim duhovima.
Mnogi magovi su izgubili ivote zbog otvaranja puta kojim su
submundana bia mogla postati aktivni uesnici u njihovim poslovima. ta je Elifas Levi oekivao da e ostvariti kada je prizvao
duh Apolonija iz Tijane? Da li je zadovoljenje znatielje dovoljan
motiv da opravda posveivanje itavog ivota opasnoj i neprol'itabilnoj poteri? Ako je ivi Apolonije odbio da otkrije svoje tajne
profanima, postoji li ikakva verovatnoa da bi ih on nakon smrti
otkrio nekom znatieljniku? Sam Levi nije se usudio da tvrdi kako
|c sablast koja mu se prikazala uistinu bila veliki filozof, je r je
I.evi isuvie dobro poznavao sklonost elementala da glume preminule. Veina savremenih medijumskih prikaza samo su elementarna stvorenja zam askirana u telima sastavljenim od misaone supslance, koju im je dobavila upravo osoba eljna da vidi privienja
bestelesnih bia.
e ORIJA
BAFOMET,
JARAC IZ MENDESA
Iz Levi. Transcendental M agic
P raksa m agije - hele ili crn e zavisi od spo so b n o sti ad ep ta da
kontrolie univerzalnu ivotnu silu onu koju Elifas Levi naziva
veliki m agijski agens ili astralna
svetlost. M anipulisanjem tom fiuidnom esen c ijo m p ro izv o d e se
fenomeni transcendentalizma. Poznati herm afro d itsk i M endesov
jarac bio je sloeno stvorenje formulisano da simbolizuje tu astralnusvetlost. Identianje Bafometu,
mistinom panteosu onih uenika
cerem on ijaln em ag ije,T em p lara,
koji su ga v e ro v a tn o d o b ili od
A rabljana.
Iako se ini da je srednjovekovni demonizam nestao, postoji mnotvo dokaza da je u mnogim oblicima savremene misli - naroito
438
(akozvane psihologije ,,prosperiteta, metafizike graenja snage volje i sistema vetine trgovanja ,,pod visokim pritiskom - cma magija samo prola kroz metamorfozu i, mada joj je ime promenjeno,
priroda joj je ostala ista.
Poznati srednjovekovni mag bio je dr Johanes Faustus', obino
poznat kao dr Faust. Prouavanje magijskih spisa omoguilo mu je
da vee u svoju slubu elementala koji ga je sluio mnogo godina u
razliitim svojstvima. Postoje neobine legende o maginim moima
koje je posedovao dr Faust. Jednom prilikom filozof je, oigledno
raspoloen za igru, prebacio plat preko gomile jaja u korpi pijaarke i naveo ih da se odmah izlegu. Dmgom prilikom, poto je pao sa
palube malog broda, podignut je i vraen u lau, a odea mu je i daIje bila suva. Ali, poput gotovo svih dmgih magova, dr Faust je na
kraju stigao do propasti; pronaen je jednog jutra s noem u leima,
a ustaljeno je uverenje da ga je ubio njegov duh familijar. lako se Geteov dr Faust obino smatra samo izmiljenim likom, taj stari mag
/.aista je iveo u esnaestom veku. Dr Faust je napisao knjigu sa opisima svojih iskustava s duhovima, a njen deo je dat u nastavku. (Dr
Faust ne sme se brkati sa Johanom Fustom2, tamparom.)
1
Johann F ust (c. 1400-1466) - rani nem aki tam par iz M ajnca. Poto je dr
Faust veom a rano postao mitski lik i literarni junak, ve u XVII veku se pojav ila sum nja da je ikada postojao istorijski Faust, a legendam i lik je esto
poistoveivan sa tam parem Fustom. (Nap. prev.)
439
Taj duh mi bee veran za dugo vreme, ali da vam kaem kako mi
je sluio nije moguc u dokumentu ove duine, pa u ovde samo
naznaiti kako se duhovi prizivaju i kako moraju biti pripremljeni
krugovi za zatitu. Postoji tnnogo vrsta duhova koji e dozvoliti da
ih ovek prizove i da mu postanu sluge. Naveu nekoliko takvih:
Akijel: najmoniji meu onima koji slue ljudima. Manifestuje
se u prijatnom ljudskom obliku, visok oko tri stope. Mora se prizvati tri puta pre no to e ui u krug za njega pripremljen. On e
obezbediti bogatstvo i momentalno doneti stvari iz velike ualjenosti, u skladu sa voljom maga. Brz je poput ljudske misli.
Aniguel: usluan i veoma koristan, a dolazi u obliku deaka starog deset godina. Mora se prizvati tri puta. Njegova posebna mo
je da otkriva blaga i minerale skrivene u zemlju, koje stavlja magu na raspolaganje.
Marbuel'. pravi gospodar planina i brz kao na krilima ptice. On
je buntovan i uznemirujui duh, teak za kontrolu. Mora se prizvati etiri puta. Pojavljuje se u obliku Marsa [ratnika u tekom oklopu], Magu e staviti na raspolaganje one stvari koje rastu iznad i
ispod zemlje. Naroito je gospodar prolenog korena. [Proleni korenje tajanstvena biljka, verovatno crvenkaste boje, za koju su srednjovekovni magovi tvrdili da ima svojstvo izvlaenja ili otvaranja
svega to dotakne. Ako se postavi na zakljuana vrata, otvorie ih.
Hermetisti su verovali da je crvenoubi detli posebno obdaren sposobnou otkrivanja prolenog korena, pa su sledili ovu pticu do
njenog gnezda i zapuavali rupu u drvetu, gde su bili njeni mladi.
Crvenoubi detli bi odmah poao u potragu za prolenim korenom
i, pronaavi ga, doneo bi ga do stabla. Ovaj bi odmah izvukao ep
iz ulaza u gnezdo. Mag bi potom uzeo koren od ptice. Takoe sc tvrdilo da su odreeni elementami duhovi, koji se manifestuju kroz
sklonost za izvlaenje ili otvaranje stvari, kao svoje sredstvo izraavanja koristili, zbog njegove strukture, eterino telo prolenog
korena.]
Akiebel: moni vladar mora koji kontrolie stvari kako na vodi
tako i pod vodom. On na raspolaganje stavlja stvari izgubljene ili
potopljene u rekama, jezerima i okeanima, poput potonulih brodova i blaga. to se otrije prozove, bre obavlja svoje zadatke.
Mahijek dolazi u obliku lepe devojke i uz njenu pomo mag zadobija ast i dostojanstvo. One kojima slui ona ini vrednim i
plemenitim, milosrdim i blagim, i pomae u svim pitanjima vezanim za parnice i pravosue. Nee doi ukoliko se ne prozove
dva puta.
441
MAGIJSKI MA
Iz Levi, The M agical R ilual
Elifas Levi priprcm u m agijskog m aa opisuje, u
naelu, na sledei nain: elina otrica bi trebalo da je iskovana u satu M arsa, novim alatim a.
O glavlje bi trebalo da je od upljeg srebra, ispunjeno ivom , a na njem u bi trebalo da su ugravirani sim boli M erkura i m eseca i potpisi G abrijela
i Samaela. Balak bi trebalo da je obloen kalajem,
sa ugraviranim sim bolom Jupitera i potpisom Mihaela. B akam i trouglovi, ne m nogo dugaki, trebalo bi da se proteu od balaka du otrice, sa
svake strane, a na njim a bi trebalo da budu sim boli M erkura i Venere. Pet S efirot bi trebalo da
su urezane u drku, kao to je prikazano. Sam o
seivo trebalo bi da ima re Malkut, sa jedne strane, a rei Quis ut D eus sa druge. M a bi trebalo
posvetiti u neelju.
BarueT. g o sp o d a r svih um ea. M a n ife stu je se k ao m ajsto r radnik i nosi kecelju. O n u trenutku m oe nauiti m aga vie no to svi
m ajstori radnici na svetu zajedno m ogu postii tokom d v ad eset godina. M ora se pro zv ati tri puta.
To su duhovi najkorisniji za oveka, ali postoje i brojni d m g i koje , zbog nedostatka prostora, nisam u m ogunosti d a opiem . Sada,
ak o e lite p o m o d u h a d a b iste d o b ili o vo ili on o , o n d a p rv o m orate nacrtati zn ak d u h a k o je g a elite da p rizovete. C rte m o ra biti
napravljen upravo ispred km ga, nainjenog pre izlaska sunca, u koje m ete stajati vi i vai pom onici. U koliko elite finansijsku pom o, onda m orate prizvati duh Akijela. N acrtajte njegov znak ispred
kruga. A ko su vam p o treb n e d ru g e stv ari, on d a n acrtajte zn a k duh a koji vam ih m oe staviti na rasp o lag an je. N a m estu gd e nam eravate da n ap rav ite k m g , prvo v elik im m aem , k o jim a d o tad n iko
nije bio ozleen, m orate nacrtati veliki krst. Z atim m orate napraviti
3
442
M o d u s O p e r a n d i 4 I N V O K A C IJ E DUHO VA
M A G IJ S K l K R U G
,P o e tn a m olitva
S vem ogui, veni B oe, koji si uredio itavo stv aran je n a tvoju
h valu i slavu i za sp asen je oveka, ark o te m olim da p o alje jednog od tvojih duhova iz reda Jupitera, jed n o g od glasnika Zadkiela,
4
444
ispuni nae elje, i tvojom zvezdom, koja je Jupiter, i svim sazveima Nebesa, i svim onim emu se povinuje, i tvojim znakom koji
si dao, predloio i potvrdio, da mi pristupi u skladu sa molitvom
i zahtevom koje sam uputio Svemoguem Bogu, i da mi odmah
poalje nekog od tvojih sluitelja Duhova, koji moe dragovoljno,
uistinu i vemo da ispuni sve moje elje, i da mu naredi da mi se
prikae u obliku prekrasnog anela, da u komunikaciju sa mnom
ue blago, Ijubazno, utivo i ponizno i da ne dozvoli pristup bilo
kom zlom Duhu, da mi ne nanese bilo kakav bol, da me ne uasne
i ne zastrai na bilo koji nain, niti da me na bilo koji nain obmane. Kroz vrlinu naeg Gospoda IH, u ije ime istupam, oekujem
tvoju pojavu. Fiat, Fiat, Fiat. Amin, Amin! Amin.
zakletvom, ili tvojim imenom, ili tvojim redom, ili tvojim poloajem koji ti je odredio Stvoritelj, i neka mo Boja bude sa mnom i
sa tobom i na svcm potomstvu Bojem, Amin.
Slava Ocu i Sinu i Duhu Svetom.
1573 .
Ispitivanje
[Poto je pred sebe prizvao duha, mag e ga ispitati na sleei
nain:]
Dolazi li u mim, u ime Oca i Sina i Duha Svetoga? [A duh c
odgovoriti:] Da.
Dobrodoao si, plemeniti Due. Kako ti je ime? [A duh e odgovoriti:] PabieL'
Pozvao sam te u Ime Isusa iz Nazareta, u ije Ime se svako koleno klanja na nebu, zemlji i u paklu, i svaki e jezik priznati da nema imena poput Imena Isusovog, koji ljudima dade snagu da vezuju
i odreuju sve stvari u njegovo Presveto Ime, zaista, ravnomerno
onima koji vemju u njegovo spasenje.
Jesi li ti Zadkielov glasnik? [A duh e odgovoriti:] Da.
Hoe li mi se potiniti u ovom trenutku i odmah mi otkriti sve
stvari koje poelim da znam, te me pouiti kako mogu poveati svoju mudrost i znanje i pokazati mi sve tajne Magijskog Umea i svih
slobodoumnih nauka, da na taj nain mogu objaviti slavu svemogueg Boga? [A duh e odgovoriti:] Da.
Ona te molim da mi da i poveri svoj znak pomou kojeg te
mogu pozvati u svako doba, i poloi mi ovu zakletvu, a ja u pobono uvati svoj zavet i savez sa Svemoguim Bogom i ljubazno
u te primiti u svakom trenutku gde god da mi se prikae.
Dozvola za odlazak
Poto si doao u miru i tiini i odgovorio na moje zahteve, ponizno i od srca zahvaljujem se Svemoguem Bogu u ije Ime sam
te prizvao i ti doao, a sada moe otii u miru u svoje redove, a
vratie se meni ponovo, u ma koje vreme da te pozovem tvojom
G ore priloeni U govor duhova, zajedno sa peatom i znakom planetam og anela, mora biti napisan na istom pergamentu i dat Duhu [na potpis] kad se pojavi; za to vrerne priziva ne sme izgubiti poverenje, ve rnora biti strpljiv, vrst,
samopouzdan i istrajan, i mora paziti da Duha pita i od njega zahteva samo ono
to je u skladu sa slavom Bojom i dobrobiti srodnih stvorenja. Nakon to mu
je Duh ispunio elje, priziva mu m oe dati dozvolu da ode.
446
447
P entagram
U simbolizmu obmuti lik uvek oznaava izopaenu mo. Prosena osoba ni ne nasluuje okultna svojstva amblemskih pentakla. O
tome je veliki Paracelzus napisao:
N e m a su m n je d a e se m n o g i m g a ti p e atim a , n jih o v im znak o v im a i njih o v o j u p o treb i, koji su o p isan i u tim k n jig am a, j e r im
se in i n e v e ro v a tn o da bi m etali i z n a k o v i, koji su m rtv i, m ogli
im ati m a k ak v u sn ag u i iz az v ati ik a k v e efek te. Ip ak , n ik o n ik a d a
n ije d o k azao d a su m etali, kao i zn ak o v i kak v e p o zn ajem o , m rtvi,
j e r so li, su m p o r i k v in te se n c ije m e ta la su n a jv ia sred stv a zatite
lju d s k o g iv o ta i d a le k o su s u p e rio rn iji od sv ih o sta lih le k o v itih
sred stav a .
(P rev ed en o sa o rig in aln o g nem ak o g )
448
449
PENTAKLI SEDAM
PLANETA I PEATI 1
ZNAKOVl
PLANETARNIH
ANELA
Iz srednjovekovne K njige
duhova (B ook o fS p irits)
(neobjavljivano)
S ed am v elik ih k ru g o v a
predstavljaju planete, dok
dva m ala kruga ispod svake od njih sadre peat i
znak inteligencije koja tu
planetu kontrolie.
450
451
E L E M E N T I I N JIH O V I STA N O V N IC I
1 Ijudi ive u svetu sastavljenom od zgusnute strane ova etiri elementa i od njihovih raznih kombinacija stvaraju svoje ive organizme.
Henri Dramond2, u svom delu Prirodni zakon u duhovnom svetu
(Natural Law in the Spiritua! iVorld), opisuje ovaj proces na sledei nain:
A k o an aliziram o onu m a tcrijaln u taku u kojoj p o in je sav ivot, nai cm o da se on a sastoji od ja sn c su p stan ce bcz stm k tu rc,
n alik na ele, k o ja p o d se a na alb u m cn , o d n o sn o bclance. S ainjena je od u g ljen ik a, v o d o n ik a, k iseo n ik a i azota. N jen o im c je proto p la zm a. I to n ije sam o stru k tu rn a je d in ic a u kojoj sv a iv a tela
p o in ju ivot, vc i o n a u kojoj se k asn ije n ad ograuju. Protoplaz m a , rekao je H aksli, p ro sta ili s je zg ro m , form alni je tem elj sveg
ivota. To je G m a rcv a g lin a .
Paracelzusova teorija o submundanima' # Redovi elementarnih bia # Gnomovi, undine, salamanderi i silfi # Demonologija # Inkub i sukuba # Vampirizam
Najiscrpnijim i najlucidnijim izlaganjem o okultnoj pneumatologiji (grani filozoflje koja se bavi duhovnim supstancama), koje je jo
uvek sauvano, oveanstvo je zaduio Filip Aureolus Paracelzus (Teofrast Bombastus fon Hoenajm) [Philippus Aureolus Paracelsus (Theophrastus Bombastus von Hohenheim)], princ alhemiara i hermetikih
fiiozofa i istinski posednik Kraljevske Tajne (Kamena mudraca i Eliksira ivota). Paracelsus je verovao da se svaki od etiri glavna elementa za koje su drevni znali (zemlja, vatra, vazduh i voda) sastoji od
suptilnog, gasovitog principa i zgusnute telesne supstance.
Vazduh je, dakle, po prirodi dvojak - opipljiva atmosfera i neopipljivi, isparljivi supstrat koji se moe nazvati duhovni vazduh. Vatra
je vidljiva i nevidljiva, primetna i neprimetna - duhovna, eterina vatra manifestuje se kroz materijalni, supstancijalni plamen. Nastavljajui daije analogiju, voda se sastoji od guste tekuine i potencijalne
esencije fluidne prirode. Zemlja isto tako ima dva osnovna dela donji, koji je stalan, zemljan, nepokretan; vii, razreen, pokretan i
virtualan. Opti pojam elementi primenjen je na nie, ili fizike faze
ova etiri osnovna naela, a naziv elementarne esencije na njihova odgovarajua nevidljiva, duhovna ustrojstva. Minerali, biljke, ivotinje
1
452
Element voda drevnih filozofa metamorfoziran je u vodonik savremene nauke, vazduh je postao kiseonik, vatra - azot, zemlja - ugIjenik.
Upravo kao to je vidljiva Priroda naseljena beskonanim brojem
ivih bia, tako je, prema Paracelzusu, i nevidljivi, duhovni dvojnik
vidljive Prirode (sastavljen od razreenih naela vidljivih elemenata)
nastanjen mnotvom naroitih bia, kojima je on dao ime elementali,
a koji su kasnije nazvani duhovi Prirode. Paracelsus je podelio te narode elemenata u etiri razliite grupe koje je nazvao gnomi, undine,
s ifi i salamanderi. On je uio da su oni zaista ivi entiteti, oblikom
veoma slini Ijudima, i da nastanjuju svoje svetove, nepoznate oveku, jer njegova nerazvijena ula nisu sposobna da funkcioniu van
granica zgusnutih elemenata.
Civilizacije Grke, Rima, Egipta, Kine i Indije verovale su u satire, duhove i gobline kao u neto to se podrazumeva. Naselili su more
sirenama, reke i izvore nimfama, vazduh vilama, vatru larima i penatima, a zemlju faunima, drijaama i hamadrijadama. Tim duhovima
Prirode ukazivano je najvie potovanje i prinoene su im prigodne
rtve. Povremeno, kao posledica atmosferskih uslova ili naroitc osetIjivosti posveenika, postajali su viljivi. Mnogi autori su o njima pisali
2
H enry D ru m m o n d (18 5 1 -1 8 9 7 ) - kotski evangelist, teoloki pisac, predava, istraiva i geolog. D elo N a tu ra l L aw in the S p iritual World (1883)
je rasprava u kojoj je nauni princip kontinuiteta proiren iz fizikog i na
duhovni svet. (Nap. prev.)
453
Apuleius on the G od o fS o c ra te s je naslov pod kojim je izaao ( 1822) klasian prevod Tomasa Tejlora Apulejevog ela O Sokratovom bogu (D e Deo
Socratis). (Nap. prev.)
Facius C ardinjc Holova transkripcija imena Facija K ardana (Fazio Cctrdano, 1444-1524), italijanskog pravnika i matem atiara, oca irolam a Kardana (Girolamo Cardano, 1501-1576), italijanskog renesansnog matematiara,
fiziara, astrologa i kockara. Facije Kardano bio je temeljit prouavalac perspektive, prijatelj Leonarda da V inija i profesor na Univerzitetu u Paviji,
posveen hermetikoj nauci i svetu okultnog. Za Kardana se govorilo da je
uvek bio u dm tvu duha fam ilijara sa kojim je razgovarao. (Nap. prev.)
454
pan sv. Antuna i le petit homme rouge (mali crveni oveuljak, ili
gnom) Napoleona Bonaparte, nali su svoje mesto na stranicama
istorije.
U knjievnosti je takoe ovekoveen koncept duhova Prirode. Nestani Puk iz ekspirovog Sna letnje noi, elementali iz rozenkrojcerske pesme Silovanje uvojka (The Rape oj the Lock), Aleksandra
Poupa, tajanstvena stvorenja iz Zanonija (Zanoni), lorda Litona, besmrtna Zvonica Dejmsa Barija5 i uveni duhovi koje je Rip Van
Vinkl6 susreo u Ketskil Planinama, likovi su poznati studentima knjievnosti. Folklor i mitologija svih naroda obiluju legendama o tim
misterioznim malim likovima koji opsedaju stare dvorce, uvaju blago u dubinama zemlje i grade svoje domove pod okriljem otrovnih
peurki. Vile su radost detinjstva i veina dece ih se nerado odrie.
Ne tako davno, najvei umova sveta verovali su da vile postoje, a
jo uvek je otvoreno pitanje da li su Platon, Sokrat i Jamblih bili u
pravu kada su javno priznali njihovu realnost.
Kada opisuje supstance koje ine tela elementala, Paracelzus maleriju tela deli u dve vrste, pri emu je prva ono telo koje smo svi nasledili kroz Adama. To je vidljivo, opipljivo telo. Druga vrsta je telo
koje ne vodi poreklo od Adama i, poto je razreenije, nije podlono
ogranienjima prvog. Tela elementala su sastavljena od te nadsupstancijalne telesne materije. Paracelzus je izjavio da izmeu tela ljudi i tela duhova Prirode postoji toliko mnogo razlika kao to postoji
izmeu materije i duha. On dodaje:
Ip a k , elem e n ta li n isu d u h o v i, je r oni im aju m eso , k rv i k o sti,
oni ive i ire potom stvo, oni je d u i razgovaraju, dejstvuju i spavaju,
itd, te ih stoga nije ispravno nazivati d u h o v i. Oni su bia koja zauzim aju m esto izm eu ljudi i duhova, slina i ljudim a i duhovim a, po
svojoj o rg an izaciji i o b lik u n alik m u k a rc im a i en am a, a po brzini sv o g k reta n ja n alik d u h o v im a .
(P h ilo so p h ia O cc u lta , p rev o d F ran ca H artm an a)
D ejm s M etju Bari (Jam es M atthe\v Barrie, 1860-1937) - kotski rom anopisac i dram atiar; Z vonica - (Tinker B ell) - je lik iz njegovog najpoznatijeg dela, P etar Pan. (Nap. prev.)
><
Rip Van Winkle je glavni junak istoimene kratke prie amerikog pisca, esejiste, biografa i istoriara, Voingtona Irvinga ( Washington Irving, 1783-1859).
(Nap. prev.)
455
456
Lat. com posita - ureen, prikladan, od com pdsitus - sastavljen, sloen, ali i
dobro ureen. (Nap. prev.)
italac mora biti oprezan da ne pobrka duhove Prirode sa istinskim ivotnim talasima koji se razvijaju kroz nevidljive svetove. Dok
se elementali sastoje od samo jedne eterine (ili atomske) esencije,
aneli, arhaneli i ostali vii, transcendentalni entiteti imaju sloene
organizme, koji se sastoje od duhovne prirode i lanca prenosnika za
izraavanje te prirode, slinih onima kod oveka, ali koji ne ukljuuju ftziko telo i njegova ogranienja.
Filozofiji duhova Prirode se generalno pripisuje istonjako poreklo,
verovatno bramanistiko, a Paracelzus je svoje znanje o njima dobio od
orijentalnih mudraca s kojima je doao u kontakt tokom svog ivota
posveenog filozofskim lutanjima. Egipani i Grci su svoje informacije pribavili iz istog izvora. etiri glavne podele duhova Prirode moraju
sada biti razmotrene posebno, u skladu s uenjima Paracelzusa i opata iz
Viljara8 i na osnovu oskudnih dela drugih autora koja su na raspolaganju.
G nomi
457
458
a p ojave, koje n aa filo zo fija p rip isu je fu n k cio n isan ju p rirodnih zako n a, sm a trala je n jih o v im d elo m .
K O N V E N C IO N A L N I
GNOMI
Iz G je lle n tp ]{>.
D en A tldre E ddas
G udesange
Vrsta gnom a koji se najee via je brauni (kuni duh), ili elf (vilenjak,
patuljak), nestano i groteskno m alo stv o ren je,
dvanaest do osam naest
ini visoko, obino obueno u zeleno ili crvenkasto-sm ee. Veina ih
se p ojavljuju kao veoma stari, esto s dugim
belim bradam a, a figure
su im sklone zaobljenosti. M ogu se videti kako ure iz m pa na panjevim a rvea, a ponekad nestaju tako to se uistinu stapaju sa sam im drvetom .
459
Veliko drvee takoe ima svoje duhove Prirode, ali su oni mnogo
vei nego elementali manjih biljaka. Dela pigmeja ukljuuju rezanje
kristala u stenama i razvoj rudnih ila. Kada gnomi sarauju sa ivotinjama ili ljudima, rad im je ogranien na tkiva koja odgovaraju
njihovoj prirodi. Stoga rade s kostima, koje pripadaju mineralnom
kraljevstvu, a drevni su verovali da rekonstrukcija oteenog uda nije mogua bez pomoi elementala.
Gnomi su razliitih veliina - veina ih je mnogo manja od ljudskog bia, mada neki od njih imaju mo da svoj stas menjaju po volji. To je rezultat ekstremne pokretljivosti elementa u kojem deluju.
O njima je opat iz Viljara napisao:
Z e m lja j e u b liz in i sv o g sre d ita isp u n je n a g n o m im a, Iju d im a
m a lo g stasa, koji su uv ari blaga, m in e rala i d rag o g k am en ja . O ni
su p ro sto d u n i, p rijatelji o v e k a i n jim a j e lako u p rav ljati.
Paracelzus se donekle razlikuje od grkih mistika po pitanju ogranienja okoline koja su nametnuta duhovima Prirode. Za vajcarskog
lilozofa oni su nainjeni od suptilnih, nevidljivih etera. Prema toj hipotezi, oni su vidljivi samo u odreeno vreme i to samo za one koji
su en rapport sa njihovim eterinim vibracijama. Grci su, s drugc strane, izgleda verovali da mnogi duhovi Prirode imaju materijalno ustrojstvo sposobno da funkcionie u fizikom svetu. Seanje
11a san je esto toliko ivo da, nakon buenja, osoba stvamo veruje
da je prola kroz fiziki doivljaj. Tekoa tane procene kraja fizikog i poetka eterinog vida moe biti razlog za te razlike u miIjenjima.
Cak i ovo objanjenje, meutim, ne odnosi se na zadovoljavajui
nain na satira koji je, prema sv. Jeronimu, u vreme vladavine Konstantina zarobljen iv i izloen pred ljudima. Bio je Ijudskog oblika,
461
U n d in e
Kao to su gnomi u svom funkcionisanju bili ogranieni na elemente zemlje, tako undine (ime dato porodici vodenih elementala)
funkcioniu u nevidljivoj, duhovnoj esenciji nazvanoj vlani (ili tekui) eter. U svom vibracionom opsegu su blizu elementu vode, pa
su undine u stanju da, u velikoj meri, kontroliu tok i funkciju ove
tekuine u Prirodi. ini se da je lepota osnovna karakteristika vodenih duhova. Gdegod da ih naemo na umetnikim slikama ili skulpturam a oni obiluju sim etrijom i gracioznou. Poto kontroliu
element vodu - koja je uvek bila enski simbol - prirodno je da su
vodeni duhovi najee simbolizovani kao ensko.
Postoje mnoge gmpe undina. Neke nastanjuju slapove, gde se mogu
videti u oblacima sitnih kapljica vode, druge su odomaene u brzotokim rekama, nekima je stanite u pokislim, muljevitim barutinama
ili movarama, dok druge grupe ive u istim planinskim jezerima.
Prema antikim filozofima, svaki izvor imao je svoju nimfu, a svaki
talas u okeanu svoju okeanidu. Duhovi vode bili su poznati pod imenima kao to su oreade, nereide, limnatide, najade, vodene vile, morske deve, sirene i potameide. Imena vodenih nimfi su esto izvedena
iz imena potoka, jezera ili mora u kojima su boravile.
Opisujui ih, drevni su se sloili po pitanju nekih istaknutih obeleja. U principu, gotovo sve undine veoma nalikuju ljudskim biima po izgledu i veliini, mada su one koje nastanjuju potoie i
izvore srazmemo manjih proporcija. Verovalo se da su vodeni duhovi povremeno bili u stanju da uzmu izgled normalnih ljudskih bia i
uistinu se spoje s mukarcima i enama. Postoje mnoge legende o
ovim duhovima i tome kako su ih usvojile porodice ribara, ali u gotovo svakom sluaju undina je ula zov vode i vratila se u podruje
Neptuna, Kralja Mora.
462
O mukim undinama se praktino nita ne zna. Vodeni duhovi nisu osnivali domove na isti nain na koji su to inili gnomi, ve su iveli u koralnim piljama ispod okeana ili meu trskom koja raste na
obalama reka ili jezera. Kod Kelta postoji legenda o tome da je Irska, pre dolaska njenih sadanjih stanovnika, bila nastanjena udnom rasom poluboanskih stvorenja; s dolaskom savremenih Kelta,
oni su se povukli u movare i barutine, gde su ostali sve do danas.
Siune undine ive ispod listova lokvanja i u malenim kuama od
mahovine koju prskaju slapovi. Undine rade s vitalnim esencijama i
tekuinama u biljkama, ivotinjama i ljudima i prisutne su u svemu
to sadri vodu. Kad se vide, undine generalno slie statuama grkih
boginja. Uzdiu se iz vode umotane u maglu i odvojene od vode ne
mogu dugo da postoje.
Postoje mnoge porodice undina, svaka sa svojim osobenim ogranienjima, i ovde ih je nemogue sve detaljno razmatrati. Svog vladara,
Neksu, vole, potuju i neumomo mu slue. Za njihov temperament se
kae daje vitalan, a kao njihovo prestolje dodeljen im je zapadni ugao
tvorevine. One su prilino emocionalna bia, prijateljski raspoloena
463
prema Ijuskom ivotu i rado slue oveanstvu. Ponekad su prikazivane kako jau na delfinima ili drugim velikim ribama, a izgleda
da imaju posebnu ljubav prema cveu i biljkama, kojima slue gotovo isto tako odano i inteligentno kao i gnomi. Drevni pesnici rekli
su da se pesme undina uju u Zapanom vetru i da su njihovi ivoti
posveeni ulepavanju materijalne zemlje.
S alamanderi
Srednjovekovni istraivai duhova Prirode bili su miljenja da je najei oblik salamandera guterolikog oblika, stopu ili vie dug, a vidljiv kao uarena Urodela", koja se uvija i gmie usred vatre. Druga
11
464
SALAM ANDER,
P R E M A PARACELZUSU
Iz Paracelsus, Auslegung von
30 magischen Figuren
E g ip a n i, H a ld ejci i P ersijanci su salam an d ere e sto p ogren o sm atrali b o g o v im a , z b o g
n jih o v o g b lis ta v o g sjaja i v e lik e m o i. G rci su, sle d e i prim e r r a n ijih n a r o d a , v a tr e n e
d u h o v e u z d iz a li na ste p e n b oa n stv a i u n jih o v u a st drali
oltarsku vatru i k a d o v e n eprestan o u p aljen e.
Vatra sv. E lm a sv e tlo sn i efek at, sv e tlo p lavi ili ljubiasti sjaj, koji se u od re en im o k o ln o stim a p o ja v lju je kao vatra na kraju v iso k ih , z a ilje n ih ob jek ata, a nastaje u sled elek trin o g pranjenja u atm osferi. Vatra sv. E lm a
j e za p r a v o p la z m a n isk e g u s tin e i n isk e tem p eratu re. F.fekat j e v e k o v im a
poznat m oreplovcim a, poto se m anifestuje na jarbolim a brodova, uglavnom
tokom nevrem ena, pa je i nazvan po sv. Erazm u iz A ntiohije (Sant Erasmus,
465
Salamanderi su najjai i najmoniji meu elementalima, a za vladara imaju velianstvenog plamenog duha zvanog Djin, iji izgled izaziva strahopotovanje i uas. Salamanderi su opasni, pa su mudraci
upozoravani da se dre podalje od njih, jer dobrobiti koje proizlaze
iz njihovog prouavanja esto nisu proporcionalne ceni koja se plaa. Poto su drevni toplotu povezivali sa jugom, ovaj ugao tvorevine
dodeljen je salamanderima kao njihov tron; poseban uticaj imali su
na sva bia vatrenog ili bumog temperamenta. I kod ivotinja i kod
ljudi salamanderi delaju kroz emocionalnu prirodu, pomou telesne
toplote, jetre i krvotoka. Bez njihove pomoi ne bi bilo toplote.
SlLFI
Kad su mudraci rekli da etvrta klasa elementala, ili silfi, ive u
elementu vazduha, pod tim nisu podrazumevali prirodnu atmosfem
zemlje, ve nevidljivi, nematerijalni, duhovni medijum - eterinu
supstancu po sastavu slinu naoj atmosferi, ali daleko suptilniju.
U poslednjoj Sokratovoj besedi, kako ju je sauvao Platon u svom
Fedonu, osueni filozof kae:
Im a n a Z e m lji m n o g o d ru g ih stv o r en ja , a pre s v e g a lju d i, o d k o -
SIL F
Na osnovu crtea
Haurda Vukija14
S ilfi su p rom enjivi entiteti koji se prem etaju tam o-vam o brz in o m m u n je. O n i delaju kroz
g a s o v e i etere z e m lje i Ijubaz n o s e o p h o d e p rem a lju d sk im
b i im a . G o to v o u v e k su predstavljan i krilati, p o n ek a d kao
m a len i h e r u v im i, a u d ru gim
sluajevim a kao delikatne vile.
Mada se verovalo da silfi ive meu oblacima i u okolnom vazduhu, njihov pravi dom je na vrhovima planina.
U svojoj urednikoj napomeni za Salverteove15 Okultne nauke
(Occult Sciences), Entoni Tod Tomson kae:
j ih j e d n i i v e u s r e d in i z e m lj e , d r u g i [ e le m e n t a li] o k o v a z d u n o g
o k e a n a , k a o m i p o o b a la m a n a e g a m o ra , trei p o o str v im a , k o ja se
F e ji [ f a g e j ] 16 i V ile
n a la z e d o k o p n a , a v a z d u h o m su o k r u e n a . U k ra tk o : to su n a m a
v o d a i m o r e z a n a e p o tr e b e , to j e o n d e v a z d u h , a to j e n a m a v a z du h to j e o n d e eter. A u s v im a g o d i n j im v r e m e n im a k lim a j e ta k o
r ek la , m a d a bi im e V ila
15
E uzebije o d Salverte (Anne Joseph Eusebius de Baconniere Salverte, 1 7 7 1 - 1 8 3 9 ) - fran cu sk i p o liti a r i p ravn ik k oji j e o b ja v io brojne p o liti k e , isto r ijsk e i p ravn e r a d o v e i sa r a iv a o sa m n o g im n o v in a m a , m a g a z in im a i
a n to lo g ija m a . P un n a z iv p o m e n u to g d e la iz 1829. g o d in e j e Des sciences
occultes ou Essai sur la Magie, lesprodiges et les miracles. (N ap . prev.)
16
j e v a z d u h is to to m s v o jo m o d m a k a o o d v o d e i eter o d v a z d u h a . D a ,
im a ta m o i s v e tih lu g o v a i h r a m o v a b o jih , u k o jim a o d is ta p r e b iv a ju b o g o v i, a sa o b ra a j izr n e u lju d i i b o g o v a v ri s e g la s o v im a ,
p r o r o a n stv im a , b o g o j a v lje n jim a , i s li n im p o ja v a m a . 13
2 4 0 - 3 0 3 ), zvan om i sv. E lm o, svecu-zatitn iku m om ara. Vatra sv. E lm a m o e
se pojaviti i na liu , travi, pa ak i na v rh ovim a r o gova stok e. (N ap . prev.)
13
466
[Fairies] su o ig le d n o s k a n d in a v s k o g p o [Fairy] tr e b a lo d a j e iz v e d e n o iz , o d n o s n o
467
[Fairies] m o e s e p o -
O p t a ZAPA AN JA
m u o s t a v e t r a g o v e s v o j ih p o s e t a , u o b lik u p r e k r a sn ih z e le n ih pr-
s t e n o v a n a v la n o m tr a v n ja k u , n a m e s t i m a g d e su i z v o d i l e s v o j
p le s n a m e s e i n i .
Drevni su silftma dodelili posao oblikovanja pahuljica i skupljanja oblaka. Ovaj drugi zadatak ostvaruju u saradnji sa undinama, koje obezbeuju vlagu. Vetrovi su njihova naroita vozila, a drevni su
im se obraali kao duhovima vazduha. Oni su najvii od svih elementala, poto njihov rodni element ima najvii vibracioni opseg.
ive stotinama godina, esto i do hiljadu, a nikada ne izgledaju kao
da su ostarili. Voa silfa zove se Paralda i za njega je reeno da boravi na najvioj planini na zemlji. enski silfi nazivani su silfide.
Veruje se da silfi, salamanderi i nimfe imaju puno veze sa proroitima drevnih; da su, u stvari, oni bili ti koji su govorili iz dubine
zemlje i odozgo iz vazduha.
Silfi ponekad preuzimaju ljudski oblik, ali, kako izgleda, samo na
kratko vreme. Njihova veliina varira, ali u veini sluajeva nisu vei od ljudskih bia, a esto su znatno manji. Kae se da silfi prihvataju ljude u svojoj sredini i da im doputaju da tamo ive prilino
vreme; u stvari, Paracelzus je pisao o takvom sluaju, ali, naravno,
do toga nije moglo doi dok je ljudski stranac bio u svom fizikom
telu. Po nekima, verovalo se da su grke Muze bile silfi, jer se za te
duhove govorilo da se okupljaju oko umova sanjara, pesnika i umetnika, te da ih nadahnjuju svojim iskustvima o lepotama i delima Prirode. Silfima je dodeljen istoni ugao tvorevine. Njihov temperament
je veseo, promenjiv i ekscentrian. Svojstveni kvaliteti koji su zajedniki genijalnim ljudima, navodno su rezultat saradnje silfa, ija
pomo sa sobom donosi i silfsku nedoslednost. Silfi rade s gasovima
u ljudskom telu i posredno sa nervnim sistemom, gde je opet uo468
469
sveta, pripisivali besmrtnost. Kako se dezintegracija dogaa u fizikom svetu, tako se odvija i u eterinom pandanu fizike supstance.
Pod normalnim uslovima, u asu smrti duh Prirode je samo vraen
nazad u transparentnu primamu esenciju iz koje je prvobitno individualizovan. Kakav god evolucioni rast da je napravljen, zabeleen
je iskljuivo u svesti o toj primamoj esenciji, ili elementu, a ne u privremeno individualizvanom entitetu elementala. Poto nemaju ovekov sloen organizam i njegove duhovne i intelektualne prenosnike,
duhovi Prirode su subhumani u svojoj racionalnoj inteligenciji, ali
iz njihovih funkcija - ogranienih na jedan element - rezultirala je
specijalizovana vrsta inteligencije daleko ispred oveka u onim crtama istraivanja osobitim za element u kojem oni postoje.
Crkveni oci su za elementale, bez razlike, primenjivali termine
inkub (incubus) i sukuba (succubus) . Inkub i sukuba su, meutim,
zla i neprirodna stvorenja, dok je naziv elementali kolektivan termin za sve stanovnike etiri elem entarne esencije. Prema Paracelzusu, inkub i sukuba (muko, odnosno, ensko) su parazitska
stvorenja koja ive od zlih misli i emocija u astralnom telu. Ovi termini primenjivani su takoe i za natprirodne organizme arobnjaka
i crnih magova. Dok te larve ni u kom smislu nisu imaginarna bia, oni su, ipak, izdanci mate. Drevni mudraci su ih priznavali kao
nevidljive uzroke poroka, jer lebde u eterima koji okruuju moralno slabe i stalno ih podstiu na neumerenost poniavajue prirode.
Zbog toga oni esto poseuju narkotine jazbine, zloglasne krme
i bordele, gde se povezuju sa onim nesretnicima koji su se predali
zlu. Dozvoljavajui svojim ulima da postanu iznurena zadovoljavanjem drogama koje izazivaju zavisnost ili alkoholnim stimulansima, pojedinac postaje privremeno en rapport sa tim stanovnicima
astralnog plana. H urije'1, koje viaju zavisnici od haia i opijuma,
i jeziva udovita, koja mue rtvu delirijum tremensa, primeri su
submundanih bia, vidljivih samo onima iji su zli postupci magnet koji ih privlai.
17
470
Paracelzus, F ra n ca H a rtm a n a .)
18
4 71
H E R M E T I K A FA R M A K O L O G IJA ,
H E M IJA I T E R A P E U T IK A
P a r a c e l z ija n s k i s ist e m
Kandidati koje su teili lanstvu u religijskim redovima podvrgavani su tekim testovima kako bi dokazali svoju vrednost. Ta iskuenja su nazivana inicijacije. One koji bi ih uspeno proli, svetenici
1
472
P a lin g e n e z a (g r. 7idA.iv - o p e t, p o n o v o , y s v e a i a - ro en je, p osta n a k ) p o n o v o raanje, prep orod , o b n o v a ; m oraln i p reporod o v ek a ; p on avljan je
(ili: n a sle iv a n je) o so b in a predaka; vask rsen je m rtvih na dan stran og suda;
p reporod v e m ik a k rten jem . (N ap . prev.)
M E D IC IN S K E F O L O Z O F I J E
Dugo zanemarivani aksiomi i formule Hermesove mudrosti su tokom srednjeg veka jo jednom skupljeni i sloeni po vremenu nastanka, te su uinjeni sistematski pokuaji provere njihove tanosti.
Teofrastu Hoenajmu, koji je sebe nazvao Paracelzus (to znai vei
od Celzusa), svet duguje za mnoga znanja iz drevnih sistema medicine koja sada poseduje. Paracelzus je ceo svoj ivot posvetio
473
S m a tr a m d a z a s lu u je m p o h v a lu , a n e k u e n je , z b o g to g a to
A li broj b o le s t i k o je p o ti u iz n e k o g n e p o z n a to g u z r o k a j e d a-
sa m d o sa d a d o s le d n o s p r o v o d io s v o j a lu ta n ja . Jer, p o tu ju i p r iro -
le k o v e i o d broja o n ih iz a z v a n ih m e h a n i k im u z r o c im a , a z a ta k v e
d u , m o g u d a p o s v e d o im : on aj k o e li d a istra i n je n e n a in e m o ra
p e ic e p r o p u to v a ti k r o z n je n e k n jig e . O n o to j e n a p is a n o istr a u je
s e p r e k o s lo v a k o ja g a in e , a p r iro d a o d z e m lj e d o z e m lj e - k o li-
p o sm a tr a ju p a c ije n ta i n a p r a v e p r e tp o s ta v k e o n j e g o v o m sta n ju , a
( D o n M a k s o n S tilm a n 2, P a ra c e lzu s)
Paracelsus je bio veliki posmatra, a oni koji su ga najbolje poznavali zvali su ga Drugi Hermes! i Svajcarski Trism egistos .
Putovao je s kraja na kraj Evrope i moda prodro i u istone zemlje,
dok je trao za sujeverjima i isterivao iz jazbina navodno izgubljene doktrine. Od Cigana je nauio mnogo o upotrebi lekovitih biljaka, a od Arapa, kao se ini, o izradi talismana i uticaju nebeskih
tela. Paracelzus je osetio da je isceljivanje bolesnih daleko vanije
od odravanja ortodoksnih medicinskih stanovita, pa je, ogoreno
napavi terapijski sistem svoga vremena, rtvovao ono to bi inae
2
474
Franc A n ton M esm er (Franz Anton M esmer, 17341815), roen Fridrih A n ton M esm e r (Friedrich A nton M esm er) - n em a k i lekar i a str o lo g koji j e
p ron aao, k ak o je s to sa m n a z v a o , m agnetism e anim al (an im aln i m a g n etiz a m ) i d m g e d u h o v n e sile, e sto zaje n o g m p isa n e p od n a z iv o m m esm erizam . R azvoj M esm e r o v ih ideja i prakse d o v e o je d o to g a da k o tsk i h im rg
D e jm s B rejd (Ja m es B raid, 17 9 5 - 1 8 6 0 ) 1 8 4 2 . g o d in e r a z v ije h ip n o z u .
(N ap . prev.)
475
SDc j
LAPIDE PHILOSO
PHICO
P E R B R E V E OPUS.
CULIIM,
Uverenje da gotovo sve bolesti svoj izvor imaju u neviljivoj prirodi oveka (Astrumu) je temeijno pravilo hermetike medicine, jer
hermetiari ni na koji nain nisu nipodatavali ftziko telo i verovali
su da je ovekovo materijalno ustrojstvo emanacija, ili objektivizacija, njegovih nevidljivih duhovnih naela. Sledi kratak, ali veruje
se prilino iscrpan, resume5 Paracelzusovih hermetikih naela.
Postoji jedna vitalna supstanca u Prirodi pomou koje sve opstaje.
Zove se arheus (archceus), ili vitalna ivotna sila, to je sinonim za
astralno svetlo ili duhovni vazduh drevnih. O toj supstanci Elifas Levi je napisao:
S v e tlo s t, taj k rea tiv n i a g e n s , v ib r a c ije o d k ojih su k retanje i iv o t s v ih stv a r i; s v e t l o s t , la te n tn a u u n iv e r z a ln o m e te r u , z r a i o k o
u p ija ju ih c e n ta r a , k o ji, n jo m e p r o e ti, sa s v o j e str a n e p r o je k tu ju
k r e ta n je i iv o t i ta k o stv a r a ju k r e a tiv n a stru jan ja; s v e t lo s t , a stra liz o v a n a u z v e z d a m a , a n im a liz o v a n a u iv o tin ja m a , h u m a n iz o v a n a
u lju d im a ;
p r o iz v o d i s v e o b lik e P r ir o d e i z a k o n im a u n iv e r z a ln o g s a o s e a n ja
s v e u r a v n o te u je - to j e s v e t lo s t k o ja p o k a z u je f e n o m e n m a g n e tiz m a , to ju j e p r iz v a o P a r a c e lz u s, k o ja b o ji krv, o s lo b o a se iz v a z d u h a k a d a s e o n u d a h n e i h e r m e ti k im m e h o v im a iz b a c i iz p lu a .
FRH N C O FVR 7I
Apud H E R M A N N U M a SANDE.
476
Jacques G affarel (Lat. Jacobus G ajfarellus, 1 6 0 1 - 1 6 8 1 ) - fran cu sk i u enjak i astrolog, koji je , sle d e i p orod in u tradiciju, studirao m ed icin u , a zatim p o sta o sv e te n ik , a g la v n a in teresovan ja b ila su m u u sm eran a na p o lje
prirodne istorije i iston jak og ok u ltizm a, pa j e o v la d a o hebrejskim , persijsk im i arapsk im je z ik o m . Pun n a slo v c itira n o g d e la j e N euvene zanim lji-
478
prirodi nadfiziki. Moraju se proceniti induktivnim i deduktivnim rezonovanjem i paljivim razmatranjem ivota i temperamenta pacijenta.
Sesti uzrok bolesti je zloupotreha sposobnosti, organa ili funkcije , kao to je premaranje organa ili preoptereivanje ivaca. Sedmi
uzrok je prisustvo stranih supstanci, neistoa, ili smetnji u sistemu.
Pod tim treba podrazumevati ishranu, vazduh, sunevu svetlost i prisustvo stranih tela. Ovaj popis ne ukljuuje sluajne ozlede, jer one
nisu obuhvaene nazivom bolesti. One su esto nain na koji se izraava Zakon Karme.
JO H A N BAPTISTA
VAN H E L M O N T x
Iz van Helmont,
Ausgang der Artznen-Kunst
H e r m e t i k a t e o r i j a o u z r o c i m a B OLESTI
Prema hermetikim filozofima, postoji sedam primamih uzroka bolesti. Prvi uzrok su zli duhovi. Oni su smatrani za stvorenja roena
iz degenerativnih postupaka, koja ive od vitalnih energija onih sa kojima se poveu. Drugi uzrok je rastrojstvo duhovneprirode i materijalneprirode; njih dve, kada su neuspene u koordinaciji, proizvoe
psihiku i fiziku nenormalnost. Trei je nezdrav ili abnormalan menta/ni stav. Melanholija, morbidne emocije, viak oseanja poput strasti, poude, pohlepe i mrnje, utiu na mumiju, odakle reaguju u
fizikom telu, gde rezultiraju irevima, tumorima, karcinomima, groznicama i tuberkulozom. Drevni su klicu bolesti videli kao jedinicu
mumije, koja je bremenita emanacijama zlih uticaja s kojima je imala
kontakt. Drugim reima, klice su siuna stvorenja roena iz ovekovih zlih misli i postupaka.
etvrti uzrok bolesti je ono to orijentalci nazivaju Karma, to jest,
Zakon o Naknadi, koji zahteva da pojedinac u celosti plati za nepromiljenosti i greke iz prolosti. Lekar mora biti vrlo oprezan u svom
odnosu prema elovanjima ovog zakona, jer bi mogao osujetiti plan
Vene pravde. Peti uzrok predstavljaju kretanja i aspekti nebeskih
tela. Zveze ne izazivaju bolest, ali je podstiu. Hermetiari su uili
da jak i mudar ovek upravlja svojim zvezdama, dok one upravljaju
nad negativnom, slabom osobom. Ovih pet uzroka bolesti su svi po
480
Johannes (Jan) Baptista van Helmont ( 1 5 7 9 - 1 6 4 4 ) - rani flam an sk i (b e lg ijsk i) h em iar, fiz io lo g i lekar. B io j e ak tivan u g o d in a m a k oje su u sle d ile
od m a h n ak on P a ra celzu sa i iatroh em ije (m e d ic in s k e h e m ije) i p o n ek a d se
sm atra o sn iv a e m p n eu m a ti k e h e m ije'1. (N ap . prev.)
481
482
Drugi metod leenja je pomou vibracija. Disharmonije tela se neutraliu zapevanjem ini i intoniranjem svetih imena, ili sviranjem
na muzikim instrumentima i pevanjem. Ponekad su pred oima bolesnika pokazivanje razliite boje, jer su drevni, barem delimino,
spoznali princip terapije bojama, koja je danas u procesu ponovnog
otkrivanja.
Trei nain je uz pomo talismana, amajlija i amuleta. Drevni su
verovali da planete kontroliu funkcije ljudskog tela, te da pravljenjem amajlija od razliitih metala mogu da se bore protiv pogubnih
uticaja raznih zvezda. Dakle, osobi koja je anemina nedostaje gvoe. Za gvoe se verovalo da je pod kontrolom Marsa. Stoga, kako
bi se ugroenome obezbedio uticaj Marsa, oko vrata mu je stavljan
talisman od gvoa, na kojem su bila odreena tajna uputstva, za
koja se znalo da imaju mo prizivanja duha Marsa. Ako bi u sistemu
bilo previe gvoa, pacijent je podvrgavan uticaju talismana sastavljenog od metala koji odgovaraju nekoj planeti koja odbija Mars.
Ovaj uticaj bi tako odstranio energiju Marsa i na taj nain pomogao
da se obnovi normalno stanje.
Cetvrti metod bio je pomou lekovitih trava i biljaka. Mada su
koristili metalne talismane, veina drevnih lekara nije odobravala mineralnu medicinu u bilo kom obliku za intemu upotrebu. Trave su
bile njihovi omiljeni lekovi. Kao i metali, svaka biljka bila je dodeljena jednoj od planeta. Poto su pomou zvezda dijagnostifikovali
bolest i njen uzrok, lekari su primenjivali biljni protivotrov.
Peti metod leenja bolesti bila je molitva. Svi drevni narodi verovali su u samilosno zauzimanje Boanstva kako bi ublailo ljudske patnje. Paracelzus je rekao da e vera izleiti sve bolesti. Malo
Ijudi, meutim, poseduje dovoljan stepen vere.
Sesti metod - koji je pre prevencija, nego leenje - bio je regulacija ishrane i dnevnih ivotnih navika. Pojedinac bi, izbegavajui
stvari koje prouzrokuju bolest, ostajao zdrav. Drevni su verovali da
je zdravlje normalno stanje oveka; bolest je rezultat ovekovog nepotovanja naloga Prirode.
Sedmi metod bio je praktina medicina, sastavljena uglavnom
od putanja krvi, ienja i slinih naina leenja. Ove procedure, mada su umereno korisne, opasne su kada se pretera. Mnogi valjani
graani umrli su dvadeset pet ili pedeset godina pre svog vremena
zbog drastinog ienja, ili zato to mu je isputena sva krv iz tela.
483
Kalpeper10, iji se plodni ivot zavrio 1654. godine, bio je verovaIno najpoznatiji travar. Shvativi da su medicinski sistemi njegovog
vremena bili krajnje nezadovoljavajui, Kalpeper je usmerio svoju
panju na poljske biljke i otkrio medijum iscelenja koji mu je doneo
opti ugled.
N IK O L A S K A L P E P E R
Iz Ctdpeper, Sem eiotica U raniea
H e r m e t i k o travarstvo
I fa r m a k o l o g ija
N icholas C ulpeper (1 6 1 6 1 6 5 4 ) -- c n g le s k i botaniar, travar, lekar i astrolo g . N j e g o v e o b ja v lje n e k n jig e The E nglish P hvsitian (1 6 5 2 ) i C om plete
H erhal (1 6 5 3 ), b o g a te su fan n a ceu tsk im i travarskim /n a n je m . (N ap . prev.)
11
S am uel Johnson (1 7 0 9 -1 7 8 4 ), e s to n a z iv a n dr D o n so n
e n g le sk i autor
koji j e d a o v e lik i d o p rin o s e n g le sk o j literaturi k ao p e sn ik , e se jist, m oralist,
literam i kritiar, b iograf, urednik i lek sik ograf. R ezulat n je g o v o g d e v e to g o din jeg rad aje Rertik engleskogjezika (Dictionary o f the English Language),
ob ja v lje n 1755. g o d in e , koji se n a jv ie p r ib li io sa v r e m e n o m e n g le s k o m i
o p isiv a n j e k ao je d n o o d n a jv e ih d o s tig n u a k o je j e je d a n u en ja k sam
o stv a rio . R e n ik j e D o n s o n u d o n e o p o p u la m o st i u sp eh . (N ap . prev.)
485
U korelaciji astrologije i travarstva, koju je ustanovio dr Kalpeper, svaka biljka je pod jurisdikcijom jedne od planeta, ili prirodnih
izvora svetlosti. On je verovao da bolest kontroliu nebeske konfiguracije. Svoj sistem leenja saeo je na sledei nain:
B o le s t im a s e m o e t e su p r o tsta v iti b iljk o m p la n e te su p r o tsta v lje n e p la n eti k o ja ih iz a z iv a : tak o s e b o le s tim a Jup itera su p r o tsta v lja te
b iljk a m a M er k u ra , i su p r o tn o ; b o le s t im a p r iro d n ih iz v o r a s v e t lo s t i,
b iljk a m a S a tu rn a , i su p r o tn o ; b o le s t im a M a rsa , b iljk a m a V e n c r e , i
su p r o tn o . ( ...) P o s to ji i n a in d a s e b o le s t i p o n e k a d le e S a o s e a n je m , p a ta k o s v a k a p la n e ta le i s o p s t v e n e b o le s t i, k a o to S u n c e i
M e s e c s v o j im tr a v a m a le e o i, S a tu m s le z e n u , J u p iter j e t m , M ars
u i b o le s t i r a z d r a ljiv o sti, a V en era b o le s ti g e n e r a tiv n ih o r g a n a .
(C o m p lete H erb a l)
P o to j e n a d u h is t o , s u p tiln o , p r o z r a n o , v a z d u a s t o i m a sn o
isp a r e n je k r v i, s to g a n ita n ije b o lje p r ila g o e n o z a k o lir ije o d s li-
u v e k s a u v a n e , a o n i k o ji su s v e s n i p r ir o d e S o m e , z n a ju i s v o js tv a
n ih is p a r e n ja , k o ja su p o s u p s ta n c i p r ik la d n ija n a e m d u h u ; j e r
d r u g ih b ilja k a .
ta d a , z b o g n jih o v e s li n o s t i, o n a v i e p o b u u ju , p r iv la e i p r e o b r a a v a ju d u h .
Otrovi su bili temeljito prouavani, a u nekim zajednicama su ekstrakti smrtonosnih biljaka bili davani osobama osuenim na smrt kao u sluaju Sokrata. U Italiji su ozloglaene Bordije umee trovanja podigli na njen najvii nivo. Nebrojeno briljantnih mukaraca i
ena tiho je i delotvomo uklonjeno gotovo nadljudskim znanjem hemije koje je tokom mnogo vekova uvano u porodici Bordija.
unctio - m azanje; pom azivanje, posveivanje, konfirmacija. (Nap. prev.)
12
O d lat.
13
N . lat. sing.
486
n e le sa s o b o m k a d a su n j ih o v a s v e t i li t a p r o p a la . T e ta jn e su j o
preparati za o i. (N ap . prev.)
(Razotkrivena Izida)
U proroitima su biljne meavine koriene za izazivanje privrcmene vidovitosti, naroito u Delfima. Rei izgovorene u tim namctnutim zanosima smatrane su proroanskim. Savremeni medijumi,
dok su pod kontrolom izazvanom delimino samonametnutom kalalepsijom, daju poruke donekle sline onima drevnih proroka, ali su
njihovi rezultati u veini sluajeva daleko manje tani, jer dananjim
prorocima nedostaje znanja o skrivenim silama Prirode.
Misterije su uile da tokom viih stupnjeva inicijacije sami bogovi uzimaju udela u upuivanju kandidata, ili su barem prisutni,
487
H E M IJS K I S L OG OV I
Iz De M onte-SnyderiS,
Metamorphosis Planetarum
I)e M on te-S n id er izjavljuje da
sv a k i o d p rik a za n ih z n a k o v a
predstavlja jed a n s lo g se d m o s lo n e rei, a sam a re predstavlja m ateria prim a ,
ili prvu su p sta n c u u sv e m ir u . P o to su s v e su p sta n c e sa s ta v lje n e o d se d a m
sila iskom b inovanih prem a odreenim k osm ik im zakonim a, v elik a tajna se krije
unutar se d m e ro stru k o g u strojstva o v e k a i sv em ira . O sed am z n a k o v a k oji su
prikazani, de M o n te -S n id e r p ie:
,,K o e li da zn a p ravo im e i karakter m ateria prim a sp o z n a e da su iz
k o m b in a cije o v ih lik o v a p r o izv e d e n i s lo g o v i, a o d njih verbum signi-
Sekta Asasina17, ili Jezidi18, kako su poznatiji, pokazala je prilino zanimljiv aspekt problema s drogom. U jedanaestom veku se
ovaj red, zauzimanjem tvrave Mont Alamont, ustoliio u Iraku. Hasan Sabah, osniva reda, poznat kao Starac sa planine, osumnjien
je da je svoje sledbenike drao pod kontrolom upotrebom opojnih
droga. Hasan je ubedio svoje sledbenike da veruju kako su u Raju,
15
16
17
A sa sin i, ili haain i (Hashshashin, tako e H ashishin, H ashashiyyin , ili Hashasheen) - arapsk i n a z iv z a N iz a r i o g ran ak ija ism a ilitsk ih m u slim a n a
Isti autor navodi da su oreene sekte ranog hrianstva bile optuene da koriste droge za iste opte svrhe kao i pagani.
14
C icekm , o d h e b r e jsk o g k ik ajon (h eb . TPpV ) ~ n a z iv za biljk u k oja s e p o m in je u b ilijsk oj K njizi proroka Jo n e (4 , 6 -1 1 ). N e zn a se sa sig u m o u o
k ojoj se b iljc i radi; p rem a n e k im h ip o te z a m a re j e o tik v i, a p rem a drug im , o ricin u su , je r se up ored n a p rim en a o v e rei u h e b rejsk o m o d n o si na
o b e o v e b iljk e . . D a n i i j e u s v o m p r e v o d u k o r istio re tik v a , a dr B ak o ti , ricin u s. (N a p . prev.)
488
- kurdska, ili m o g u e
asirska e tn ik a grupa, d r e v n o g in d o -e v r o p sk o g porek la. (N ap . prev.)
489
Bolest je neprirodna i predstavlja dokaz postojanja neprilagoenosti unutar, ili izmeu, organa, ili tkiva. Stalno zdravlje se ne moe
ponovo stei dok se ne obnovi sklad. Izvanredna karakteristika hermetike medicine bila je priznavanje da su duhovni i psihofiziki
poremeaji u velikoj meri odgovomi za stanje koje se naziva fizika
bolest. Svetenici-lekari antikog sveta su izrazito uspeno koristili
sugestivne terapije. Meu amerikim Indijancima su Samani - ili
Vraevi" - otklanjali bolesti pomou misterioznih plesova, invokacija i amajlija. Cinjenica da su, uprkos svog nepoznavanja savremenih metoda leenja, ti vraevi doveli do bezbroj izleenja, zaista je
vredna razmatranja.
Magijski rituali koje su egipatski svetenici koristili za leenje bolesti bili su utemeljeni na visoko razvijenom shvatanju kompleksnog
delovanja ljudskog uma i njegove reakcije na fiziko ustrojstvo. Egipani i bramini su nesumnjivo shvatali temeljna naela vibroterapeutike. Pomou napeva i mantri, u kojima su naglaavali zvuanje
odreenih samoglasnika i suglasnika, izazivali su vibracione reakci19
490
T om as de K v in si ( Thomas de Q uincey, 1 7 8 5 1 8 5 9 ) - e n g le s k i autor i intelek tualac, najpoznatiji upravo po n aved en oj kn jizi iz 1821. g o d in e, iji je
pun n a s lo v C onfessions o fa n English O pium -Eater. (N a p . prev.)
20
K njiga dolaska [ ili O dlaska] kroz dan j e d rev n i e g ip a tsk i p o g r e b n i tek st,
k oji s e u o b i a je n o n a z iv a K njiga m rtvih. T o j e te k st k oji p r e d sta v lja o p is
d revn og eg ip a tsk o g kon cep ta z a g ro b n o g iv o ta , o d n o sn o zbirku h im ni, arolija i up uta p o m o u kojih su p o k o jn ici m o g li p rolaziti k roz p o te k o e u
z a g r o b n o m iv o tu . K njiga m rtvih, o d n o s n o , K njiga d olaska [iii O dlaska]
kroz dan, n ajee j e pisana na sv icim a papim sa, te sm etan a u m rtvake sand u k e ili g r o b n ic e p o k o jn ik a . (N a p . prev.)
491
U p r v e e tir i k n jig e
Pentateuha
M o j s ij e j e sa k r io ta jn a u p u ts tv a
k o ja m u j e d a o B o g , a p r o u a v a o c i k a b a le s u u n u ta r to g te k s ta v e -
K A B A L A , TA JN A D O K T R IN A IZ R A E L A
k o v i m a t r a g a li z a t a j n o m d o k t r i n o m I z r a e la . K a o t o j e d u h o v n a p r ii o d a o v e k a s k r iv e n a u n j e g o v o m f i z i k o m t e lu , ta k o j e n e p is a n i z a k o n
Mina i Kabala - s k r i v e n u n u t a r p i s a n i h u e n j a M o j s i j e v o g k o d a .
Kabala z n a i tajna ili skrivena tradicija, nepisani zakon, a p r e m a
Pisani i nepisani zakoni # Poreklo kabalistikih spisa #
Rabin Simeon ben Johaj # Velike kabalistike knjige # Podela kablistikog sistema # Sefer Jecira
r a n o m R a b in u , d a t a j e o v e k a n e b i li, u z p o m o n j e n i h t e k o s h v a t 11i v i h n a e l a , m o g a o n a u i t i d a r a z u m e t a j n u k a k o u n i v e r z u m a o k o
s e b e ta k o i u n iv e r z u m a u n u ta r s e b e .
P o r e k lo k a b a liz m a j e le g it im a n p r e d m e t k o n tr o v e r z i. R a n i in ic ijati K a b a l i s t i k i h M i s t e r i j a v e r o v a l i s u d a j e o n j e n i m n a e l i m a p r v o
p o u a v a o B o g u k o li S v o j i h a n e l a , p r e p a d a o v e k a . A n e l i s u k a s n ije s a o p t ili ta jn e A d a m u , ta k o d a , k r o z z n a n je s t e e n o s h v a ta n je m
A l b e r t P a j k , c it i r a j u i i z
Transcendentalne magije ,
o v a k o s a im a
z n a a j k a b a liz m a k a o k lju a z a m a s o n s k i e z o te r iz a m :
n j e n ih p r i n c ip a , p a l o o v e a n s t v o m o e p o v r a t i t i s v o j i z g u b l j e n i p o lo a j . A n e o R a z i j e l p o s l a t j e s n e b a d a u p u t i A d a m a u t a j n e k a b a l e .
R a z li iti a n e li d o b ili s u z a d a ta k d a u o v u t e k u n a u k u in ic ir a ju p a -
Ir ija rh e k o ji s u s l e d i l i . T o f i j e l j e b i o u it e lj S i m u , R a f a e l I s a k u , M e t a Iron M o j s i j u , a M ih a e l D a v id u . [ V id e t i
i b e s k r a jn a k a o R e ; t e o r e m e p o t p u n ij e i s v e t lij e o d P ita g o r in ih ,
B o j e g , k o ji j e s n jo m e m ig r ir a o u E g ip a t, g d e j e patrijarh d o p u s tio
te o lo g ij a sa e ta ta k o d a s e m o e z b r o ja ti n a prste; B e s k o n a n o k o -
d a d e o te ta ja n s tv e n e d o k tr in e isc u r i. T a k o su E g ip a n i ste k li n e k o
j e s e m o e o d r a ti n a d la n u r u k e d e te ta ; d e s e t c if a r a i v a d e s e t i
d v a s lo v a , tr o u g a o , k v a d ra t i k r u g - s v e su to e le m e n t i K a b a le . To
lo z o f s k e s is t e m e . M o js ije , k o ji j e n a u io s v e m u d r o s ti E g ip ta , n aj-
su o s n o v n i p r in c ip i p is a n e R e i, o r a z a o n e iz g o v o r e n e R e i, k o ja
j e stv o r ila s v e t !
njoj p o s t a o u v r e m e s v o g lu ta n ja p u s tin jo m , k a d a n e s a m o d a j o j
(M oral i dogm a)
H e b r e j s k a t e o l o g i j a b i l a j e p o d e l j e n a n a tri d e la . P r v i j e b i o
zakon,
s e d a m d e s e t S ta r e in a u ta jn e o v e d o k tr in e , a o n i su ih , o p e t, p r e n o -
m o n a j v i i in ic ija t i m e u J e v r e j im a u p u i v a n i s u u n j e n a ta jn a n a e la .
P r e m a n e k i m j e v r e j s k i m m i s t i c i m a , M o j s i j e s e tri p u t a p e n j a o n a
p la n in u S in a j, o s ta ju i u p r is u s tv u B o g a s v a k i p u t p o e t r d e s e t d a n a .
T o k o m p r v ih e tr d e s e t d a n a p r o r o k u s u d a te p lo e p is a n o g z a k o n a ,
492
K r is t ij a n D . G in s b u r g ' j e n a p i s a o :
K ristijan D e jv id G in sb u rg (Christian D avid Ginsburg, 1 8 3 1 - 1 9 1 4 ) - britanski n au n ik (P oljak ro en jem ), stm n ja k za Bibliju i p ro u a v a la c m aso retsk e tradicije u ju d a iz m u . (N a p . prev.)
493
Prema Elifasu Leviju, tri najvee knjige kabalizma su Sefer Jecira, Knjiga Stvaranja; Sefer ha Zohar, Knjiga Sjaja, i Apokalipsa,
Knjiga Otkrivenja. Vreme pisanja ovih knjiga nije temeljno ustanovljeno. Kabalisti tvrde da je Sefer Jeciru napisao Avraham. Mada je
to daleko najstarija kabalistika knjiga, verovatno je iz pera rabina
Akibe, iz 120. godine posle Hrista.
Sefer ha Zoharje verovatno napisao imon ben Johaj, Akibin uenik. Rabina imona je Lucije Ver, koregent cara M arka Aurelija
Antonina, osudio na smrt oko 161. godine. On je pobegao sa svojim
sinom i, skrivajui se u peini, prepisao rukopis Zohara, uz pomo
Ilije, koji se povremeno pred njima pojavljivao. imon je u peini
proveo dvanaest godina, tokom kojih je razvio komplikovnu simboliku Velikog Lica i Malog Lica . Rabin imon je preminuo dok
je diskutovao sa uenicima i Svetiljka Izraela je ugaena. Njegovu smrt i sahranu pratile su mnoge natprirodne pojave. Legenda kae da tajne doktrine kabalizma postoje od poetka sveta, ali da je rabin
imon bio prvi ovek kojem je doputeno da ih same u pisani oblik.
Hiljadu dvesta godina kasnije, knjige koje je on sastavio otkrio je i
objavio, za dobrobit oveanstva, Moe de Leon. Postoji i mogunost
da je Moe de Leon sam sastavio Zohar oko 1305. godine, crpei materijal iz nepisanih tajni ranijih jevrejskih mistika. Vreme nastanka
Apokalipse, koja se prisuje sv. Jovanu Bogoslovu, takoe je neizvesno, a identitet njenog autora nikada nije dokazan na zadovoljavajui nain.
Zbog svoje saetosti i zato to predstavlja klju za kabalistiku
misao, Sefer Jecira je u ovom poglavlju reprodukovana u celini.
Sefer ha Zohar do sada, kao to je poznato, nikada nije u potpunosti
preveden na engleski jezik, ali se moe dobiti na francuskom. (S. L.
Mekgregor Maters preveo je tri knjige Zohara na engleski.) Zohar
sadri velik broj filozofskih naela, a parafraza njegove istaknute sutine otelotvorena je u ovom radu.
Nekolicina je shvatila kakav je uticaj kabalizam imao na srednjovekovnu misao, kako hriansku tako i jevrejsku. On je uio da unutar svetih spisa postoji skrivena doktrina koja je klju za te spise. To
je simbolizovano ukrtenim kljuevima na papskom grbu. Mnotvo
uenih umova poelo je potragu za tim arkanskim istinama pomou
kojih bi narod bio iskupljen, a da njihov rad nije ostao nenagraen,
pokazuju njihovi kasniji spisi.
494
S E D E M D E S E T DVA I M E N A B O G A
Iz Kircher. (Edipus AEgyptiacus
O vaj retki ise a k p o k a zu je im e B o g a na se d a m d e se t d va je z ik a u p isa n o na lalica m a s im b o li n o g su n cok reta. Iznad kruga su se d a m d e se t i d v e m o i B o g a
prem a hebrejskoj kabali. D o n je drvo na levoj strani nosi sim b o le planeta, a d onje drvo na desnoj strani sadri znake zodijaka i im ena plem en a Izraelovih. E zoterijske doktrine kab ale su u sk la en e sa tajnim u en jim a svih filo z o fsk ih k ola,
ali j e n eob ian m etod k ojim m udrim a otkrivaju sv o je tajne, a skrivaju ih od neukih. K ak o r elig ijsk i s v e t sv o je sp fse tu m ai o b r a z o v n im sr e stv im a d v a e se to g v e k a , p o sta je s v e o ig e d n ije da sv e te k n jig e n isu istorijski d o k u m e n ti, v e
da su k raljevi, m udraci, proroci i sp asitelji, k oje su prou avaoci Biblije od davnina p o to v a li k ao n ek ad p o sto je e lin o sti, zapravo sa m o p erson ifik ovan i atributi s a m o g o v e k a .
495
S v rstavan jem etiri s lo v a V e lik o g Im ena, m rr \ ( / H V H ), u o b lik u p itagorejsk o g tetraktisa, m an ifestu ju se 7 2 m o i V e lik o g Im ena B oga. K lju problem a je
sle e i:
10
I
.
.
.
.
.
=
.
=
.
h
V
H
H
V
10
5+10
15
6 + 5+10
21
5 + 6 + 5+10
V e lik o Im e B o g a
= 2 6
=
72
Teorije kabalizma su nerazmrsivo isprepletane sa naelima alhentije, hermetizma, rozenkrojcerstva i slobodnog ziarstva. Rei Kabalizam i Hermetizam se sada smatraju sinonimnim pojmovima koji
pokrivaju svu arkanu i ezotericizam antike. Jenostavan kabalizam
prvih vekova hrianske ere postupno je evoluirao u razraen teoloki sistem, koji je postao toliko sadrajan da je gotovo nemogue
shvatiti njegove dogme.
Kabalisti su podelili upotrebu njihove svete nauke u pet odeljaka.
Prirodna K abalaje koriena iskljuivo da pomogne istraivau u
njegovom prouavanju misterija Prirode. Anaiogna Kabala je formulisana tako da pokazuje odnos koji postoji izmeu svih stvari u
Prirodi i ona objavljuje mudrima da su sva stvorenja i supstance u
sutini jedno, a da je ovek - Mali (Jniverzum - minijaturna replika
496
497
p u te m tri S e fa r im 7, p o im e n c e , B r o je v im a , S lo v im a i Z v u c im a ,
k o ji su u N je m u j e d n o m i isto s N jim .
2.
D e s e t S e fir o t ( e s e t s v o js t a v a N e i z r e c i v o g J e n o g ) i d v a d e s e t
d v a s lo v a su te m e lj s v ih stvari. O d tih d v a d c s e t d v a s lo v a tri se
z o v u ,,M a jk e , s e d a m ,,D v o s tr u k i , a d v a n a e s t ,,P r o s ti .
3.
D e s e t b r o je v a (S e f ir o t ) N i iz e g a , a n a lo g n i su sa e s e t p rstiju
n a ru k am a i d e s e t n o n ih prstiju, p et g o r e n asp ram p et o le . U
sr e d in i iz m e u n jih j e s a v e z sa J e d in im J e d n im B o g o m . U d u h o v n o m s v e tu j e s a v e z g la s a ( R e ) , a u m a ter ija ln o m sv e tu o b r e z a n je te la (A v r a h a m o v o b r e d ).
4.
D e s e t j e b r o je v a ( S e fir o t ) N i iz e g a , d e s e t - n e d e v e t, d e s e t n e j e d a n a e s t . S h v a ti tu v e lik u m u d r o s t, sh v a ti to z n a n je i b u d i
m u d a r. Istra i m is te r iju i p a l j iv o j e p r o u i. Isp ita j s v e stv a r i
p o m o u d e s e t S e f ir o t . V rati R e n j e n o m S t v o r it e lj u i o d v e i
S tv o r ite lja n a tra g d o N j e g o v o g p r e sto la . O n j e j e in i T v o r a c i
o s im N j e g a n e m a d r u g o g . N je g o v ih s v o js ta v a j e d e s e t i b e z g ra n i n a su .
5.
rvo p o c la v lje
b e s k o n a n i Is to k i b e s k o n a n i Z a p a d ,
1
b e s k o n a n i S e v e r i b c s k o n a n i Ju g,
J A H , G o s p o d n ad V o jsk a m a , d r e v m E lo h im , K ralj U n iv e r z u m a ,
s v im u s v e m u iz S v o g s v e t o g p r e b iv a li ta z a v e k v e k o v a .
n o v n ik u V is in i, ij e p r e b iv a li te j e V e n o s t , k o ji j e U z v i e n i
N a jsv e tiji, u tisn u o j e S v o je im c i u red io (fo rm ir a o ) i stv o r io U n i6.
I z g le d d e s e t s f e r a ( S e f ir o t ) N i i z e g a j e p o p u t b lje s k a m u n je,
ili is k r i a v o g p la m e n a , i o n e su b e z p o e tk a i kraja. B o ja R e
498
499
g o v o j n a r e d b i p o p u t v ih o r a i p a d a ju n i i c e p r e d N j e g o v i m
p r e s to lo m .
p e a ti v is in u sa 1 n > (I, H , V ).
j e u n jim a k a d a id u n a p re d i k a d s e v r a a ju . O n e tr e p o N je -
7.
8.
7. O k r en u s e p r e m a n ap red i z a p e a ti Isto k s a l n (V , I, H ).
j e p la m e n sp o je n da iv im u g lje m , j e r G o s p o d j e N a jv e e Jed n o
i p o r e d N j e g a n e m a d r u g o g . P re J e d n o g ta s e m o e izb ro ja ti?
9. O k r e n u s e d e s n o i z a p e a ti J u g s a n i (I, V, H ).
to s e t i e b r o ja ( 1 0 ) s fe r a p o s to ja n ja ( S e fir o t) N i iz e g a , z a -
p e a ti s v o j e u s n e i u v a j s v o j e s r c e k a d a ih r a z m a tr a , a a k o
o t v o r i u s ta d a p r o g o v o r i i t v o j e s e sr c e o k r e n e p r e m a m is li-
s n o m dr Isid o r u K a liu .
10. T o j e d e s e t n e iz r e c iv ih p o sto ja n ja N i iz e g a , iz d u h a B o g a iv o -
m u d a r b e e s a v e z n a p r a v lje n s n a m a .
9.
0. O k r e n u s e le v o i z a p e a ti S e v e r s a ' l n (H , V, I).
g a e m a n ir a o j e v a z d u h , iz v a z d ih a - v o d a , iz v o d e - vatra (eter),
iz v a tr e - v is in a i d u b in a , Isto k i Z a p a d , S e v e r i Ju g.
O v o j e d e s e t e m a n a c ija b roja N i iz e g a :
/. D u h i v o g E lo h im , b l a g o s lo v e n d a j e i v i e n e g o b la g o s lo v e n iv i E lo h im v e k o v a . N j e g o v G la s , N j e g o v D u h i N je -
D rug o
g o v a R e su S v e ti D u h .
2. O n j e p r o iz v e o v a z d u h iz du ha, a u v a z d u h u j e sa z d a o i u s-
1.
p o g la v ljk
N im a ju z a o s n o v u r a v n o te u . N a j e d n o m kraju v a g e su v r lin c ,
3. P r a is k o n s k e v o d e O n j e iz v a d io iz v a z d u h a . U n jim a j e
a n a d r u g o m p o r o c i, d o v e e n i u r a v n o te u o d stran e je z ik a . O d
sa z d a o d v a d e s e t d v a s lo v a i u s ta n o v io ih o d b la ta i ilo v a e , na-
o s n o v n ih s lo v a ( M ) j e n e m o p o p u t v o d e , m [ (S h )] s ik e p o p u t v a tre, N ( A ) p o m ir u je d ah iz m e u njih.
2.
sa s v a k im ), i sa z d a o o d njih s v a b i a k o ja p o s to je , k a o i s v a k o -
ta iv a S tv o r e n ja (H e r u v im i? ), k a o s v o j e a n e le s lu it e lj e , i sa
j a e b iti sa z d a n a u v r e m e n u k o je d o la z i.
(o d ) n jih tri O n sa z d a s v o j e p r e b iv a li t e , k a o to p ie : G la s n ik e s v o j e o d v e tr o v a in i, s lu g e s v o j e o d p la m e n a o g n j e n ih .
500
3.
O n j e u s p o s ta v io d v a d e s e t d v a o s n o v n a s lo v a , o b lik o v a n a g la -
(P s a lm i 1 0 4 :4 .)
s o m , a d a h o m u tisn u ta u v a z d u h . P o s ta v io ih j e ta k o d a s e u jn o
m e n tim a ;
8
4. V a tm (e te r ) O n j e iz v u k a o iz v o d e . O n n jo m e u tisn u i u s -
Ovaj i citati iz
8 [A ,
M , ( S h ) ] , v a z d u h , v o d a , v atra (e te r ). O n
p 3 "> 3;
501
ilustraciju, zamislite dvadeset i dve osnovne supstance iz primitivne supstance 8 . Proizvodnja svakog stvorenja iz dvadeset
i dva slova je dokaz da su ona, u stvamosti, dvaeset dva dela
jednog ivog tela.
H E B R E JS K A
SLOVA PR E M A
SEFER JECIRI
U centralnom trouglu
su tri Slova Majke, a
iz njega izlazi sedam
Dvostrukih Slova planete i nebesa. Oko
cme zvezde su znakovi zodijaka simbolizovani sa dvanaest
Prostih Slova. U sredini ove zvezde je
Nevidljivi Presto Najdrevnijeg od Drevnih
- Vrhovnog Neodredivog Stvoritelja.
T re e po g lavlje
1.
Prva tri elementa (slova Majke, W 7S 8 ) nalikuju na vagu; na jednom kraju su vrline, a na dmgom poroci, dovedeni u ravnoteu od strane jezika.
2. Tri Majke, w a 8 , zatvaraju veliku, prekrasnu i nepoznatu misteriju i zapeaene su sa est krila (ili elementamih krugova),
naime, vazduhom, vodom, vatrom - od kojih je svaka podeljena na aktivnu i pasivnu mo. Majke, B 8, su rodile Oeve
(progenitore), a oni su rodili generacije.
3. Bog je imenovao i uspostavio tri Majke, w 73 8 , kombinovao,
vagao i razmenjivao ih, oblikujui od njih tri Majke, u svemiru, u godini i u oveku (mukom i enskom).
8. On je uinio da siovo (M) dominira u primordijalnoj vodi, krunisao ga, kombinovao ga sa druga dva i zapeatio zemlju u
svemiru (ukljuujui kopno i more), hladnou u godini i stomak kod oveka (mukog i enskog).
9. On je uinio da slovo B? [S (Sh)] dominira u primorijalnoj vatri, krunisao ga, kombinovao ga sa druga dva i zapeatio nebo
u sveiniru, toplotu u godini i glavu kod oveka (mukog i enskog).
etvr to
p o g i .a v l j e
504
dam nebesa, sedam zemalja i sedam Sabata. Stoga je On voleo sedam vie od bilo kog drugog broja ispod Svog prestola.
7. Sedam planeta u svemiru su: Satum, Jupiter, Mars, Sunce, Venera, Merkur i Mesec. Sedam dana u godini su sedam dana u
nedelji (mogunostie je da se misli na sedam dana stvaranja).
Sedam kapija ula kod oveka (mukog i enskog) su dva oka,
dva uva, dve nozdrve i usta.
8. NAPOMENA. Knut Stenring se razlikuje od ostalih autoriteta u
svom rasporedu planeta i dana u nedelji u sledeih sedam strofa. Kirher ima drugaiji poredak. Veleasni dr Isidor Kali, Viljem Vin Vestkot i Svete knjige i rana literatura Istoka usvojili
su sledei raspored.
/. On je uinio da slovo 3 (B) dominira u mudrosti, krunisao
ga, kombinovao ga s dmgima i sazdao od njih Mesec u svemim,
prvi dan u godini i desno oko kod oveka (mukog i enskog).
2. On je uinio da slovo a (G) dominira u bogatstvu, kmnisao
ga, kombinovao ga s drugima i sazdao od njih Mars u svemim,
dmgi dan u godini i desno uvo kod oveka (mukog i enskog).
3. On je uinio da slovo 7 (D) dominira u neplodnosti, kmnisao ga, kombinovao ga s drugima i sazdao od njih Sunce u
svemiru, trei dan u godini i desnu nozdrvu kod oveka (mukog i enskog).
4. On je uinio da slovo 3 (K) da dominira u ivotu, kmnisao ga, kombinovao ga s drugima i sazdao od njih Venem u
svemiru, etvrti dan u godini i levo oko kod oveka (mukog i
enskog).
5. On je uinio da slovo 3 (P) dominira u moi, kmnisao ga,
kombinovao ga s drugima i sazdao od njih Merkur u svemim,
peti dan u godini i levo uvo kod oveka (mukog i enskog).
6. On je uinio da slovo 7 (R) dominira u miru, krunisao ga,
kombinovao ga s dmgima i sazdao od njih Satum u svemim, esti dan u godini i levu nozdrvu kod oveka (mukog i enskog).
7. On je uinio da slovo n [T (Th)] dominira u milosti, kmnisao ga, kombinovao ga s dmgima i sazdao od njih Jupiter u
svemim, sedmi dan u godini i usta kod oveka (mukog i enskog).
505
9. Sa sedam dvostrukih slova On je takoe oblikovao i sedam zemalja, sedam nebesa, sedam kontinenata, sedam mora, sedam
reka, sedam pustinja, sedam dana, sedam nedelja (od Pashe do
Duhova), a usred njih Svoju Svetu Palatu. Postoji ciklus od
sedam godina, a sedma je godinu oslobaanja; nakon sedam
godina oslobaanja je Jubiiej. Zbog toga Bog voii broj sedam
vie nego bilo koju drugu stvar pod nebesima.
Ph T O
P O G L A V L JE
4. On je uinio da slovo n [H (Ch)] dominira u oima, krunisao ga, kombinovao ga s dmgima i sazdao od njih sazvee
Kancer (Rak) u svem im, m esec Tamuz u godini i desnu ruka
ljudskog tela (mukog i enskog).
5. On je uinio da slovo u (T) dominira u sluanju, kmnisao
ga, kombinovao ga s dmgima i sazdao od njih sazvee Leo
(Lav) u svemiru, mesec Av u godini i levi bubreg ljudskog tela (mukog i enskog).
6. On je uinio da slovo (I) dominira u radu, kmnisao ga,
kombinovao ga s dmgima i sazdao od njih sazvee Virgo (Devica) u svemim, m esec Elul u godini i levu mku ljudskog tela
(mukog i enskog).
7. On je uinio da slovo V (L) dominira u snoaju, kmnisao
ga, kombinovao ga s dmgima i sazdao od njih sazvee Libra
(Vaga) u svemim, mesec Tiri u godini i u ljudskog tela (mukog i enskog).
8. On je uinio da slovo 3 (N) dominira u mirisu, kmnisao
ga, kombinovao ga s dmgima i sazdao od njih sazvee Skorpio (korpija) u svemiru, mesec Marhevan u godini i tanko
crevo Ijudskog tela (mukog i enskog).
9. On je uinio da slovo 0 (S) dominira u snu, kmnisao ga,
kombinovao ga s dmgima i sazao od njih sazvee Sagitarijus (Strelac) u svem im , m esec Kislev u godini i eludac Ijuskog tela (mukog i enskog).
507
6.
7.
8.
Tri koji izazivaju ljubavi su srce i dva uva; tri koji proizvode
mrnju sujetra, u i jezik; tri koji daju ivot su dve nozdrve i
slezina, a tri ruitelja su usta i dva nia otvora tela. Nad svim
tim upravlja Bog, odani kralj, iz Svog svetog prebivalita za
itavu venost. Bog je Jedan iznad tri, tri su iznad sedam, sedam su iznad dvanaest, a ipak su svi zajedno povezani.
Postoji dvadeset dva slova kojima je JA JESAM (JAH), Gospod nad Vojskama, Svemogui i Veni, oblikovao i stvorio, posredstvom tri Sefarim (Brojevi, Slova i Zvuci), Svoj svemir, i
pomou njih oblikovao sva stvorenja i sve one stvari koje e
tek doi.
esto p o g la vlje
1.
9.
2.
3.
Prvi elcmenti su vazduh, voda i vatra; vatra je iznad, voda je ispod, a dah vazduha uspostavlja ravnoteu izmeu njih. Znamenje je: vatra nosi vodu. Slovo (M) je nemo, XO [S (Sh)] je
siktavo poput vatre, a slovo N (A) je izmeu njih, dah vazduha
koji pomiruje ovo dvoje.
4.
5.
B ogje, takoe, postavio suprotnosti jedne naspram drugih: dobro naspram zla, a zlo naspram dobrog. Dobro proizlazi iz dobrog, zlo iz zla; dobro proiava loe, loe proiava dobro.
Dobro je rezervisano za dobre, a zlo za loe.
509
O SN O V I K A B A L IST I K E K O SM O G O N IJE
moi. Prirodu AIN SOFA oni simbolizuju krugom, koji je i sam simbol venosti. Taj hipotetiki krug zatvara bezdimenziono podmje
neshvatljivog ivota, a kruna granica tog ivota je apstraktna i neizmema beskonanost.
Prema ovom konceptu, Bog nije samo centar, ve i Podmje. Centralizacija je prvi korak ka ogranienju. Stoga, centri koji su oblikovani u supstancama AIN SOFA su ogranieni, jer su predodreeni da
se razlue natrag u svoj Uzrok, dok je sam AIN SOF po sebi beskonaan, jer je krajnje stanje svih stvari. Kruni oblik dat AIN SOFU
oznaava da je prostor hipotetiki zatvoren unutar velikog, kristalu
slinog, globusa, izvan kojega ne postoji nita, ak ni vakuum. Unutar
tog globusa - simbola AIN SOFA - odigravaju se stvaranje i raspadanje. Svaki element i princip koji e ikada biti upotrebljeni u beskonanosti Kosmikog raanja, rasta i propadanja nalazi se unutar
transparentnih supstanci te neopipljive sfere. To je Kosmiko Jaje
koje se ne razbija sve do velikog dana ,,Budi-S-Nama ', koji je kraj Ciklusa Nunosti, kada se sve stvari vraaju u svoj prvobitni uzrok.
U procesu stvaranja se difuzni ivot AIN SOFA povlai sa perilerije u centar kmga i uspostavlja taku, to je prvo manifestovanje
.lednog - primitivno ogranienje sveproimajueg O. Kada se Boanska Sutina tako povue sa granice kmga u centar, za sobom ostavlja Ponor, ili, kako to kabalisti nazivaju, Veliku Oskudicu. Na taj
nain je u AIN SOFU uspostavljeno dvostruko stanje tamo gde je
ranije postojalo samo jedno. Prvo stanje je sreinja taka - primitivni objektifikovani sjaj venog, subjektifikovanog ivota. Oko tog
sjaja je tama prouzrokovana odlaskom ivota koji je odvuen u centar da stvori prvu taku, ili univerzalnu klicu. Univerzalni AIN SOF,
dakle, vie ne sija kroz prostor, ve pre nad prostorom, iz ustanovIjene prve take. Isak Majer opisuje taj proces na sledei nain:
1
511
Ain S o fje isprva ispunjavao Sve, a zatim se apsolutno koncentrisao u Sebi, to je proizvelo Ponor, Dubinu, ili Prostor, Aveer
Kadmon, ili Primitivni Vazuh, Azot; ali to se u Kabali ne smatra
savrenom prazninom ili vakuumom, savreno praznim prostorom,
ve se smatra vodom ili Kristalnim Haotinim Morem, u kojem postoji odreen stepen Svetlosti, inferiome u odnosu na onu kojom
je nainjeno sve to je stvoreno [svetovi i hijerarhije].
(Videti Kabalu)
X 2 do X 3
rpO *pK
X 3 do A 1
-nx rpo TN
a b a l is t i k i s is t e m
sv eto v a
Na priloenom krunom graftkonu, koncentrini prstenovi dijagramski predstavljaju etrdeset nivoa vibracije (kabalisti ih nazivaju
Sfere), koje emaniraju iz AIN SOFA. Krug XI je spoljanja granica
prostora. On okruuje podruje AIN SOFA. Priroda samog AIN SOFA
512
U gornjem grafikonu deblja linija izmeu X3 i A1 predstavlja granicu prvobitne take, a koncentrini krugovi unutar te deblje linije simbolizuju cmanaeije i svetove koji iz take izlaze. Kao to je ova taka sadrana unutar
5 13
spoljanjih prstenova X I, X2 i X3, te predstavlja prvo uspostavljanje individualizovanog postojanja, takoje i donji svet, simbolizovan sa etrdeset koncentrinih krugova unutar take koja predstavlja donje stvaranje, razvijen iz
unutranje prirode prve Krune (i u njoj sadran), koja se moe nazvati Bog,
unutar koga boanske moi, nebeska bia, zvezani svetovi i ovek ive, kreu se i imaju svoje bie. Veoma je vano da se svi prstenovi unutar A1 smatraju zatvorenim primitivnom takom, koja je i sama okruena velikim prstenom
XI, ili Aurikim Jajetom AIN SOFA.
Svaki prsten ukljuuje unutar svoje vlastite prirode sve prstenove koji su unutar njega, a ukljuen je u prirode svih prstenova izvan sebe. Dakle, A1 - primitivna taka - kontrolie i sadri trideset devet prstenova koje zatvara, a svi
oni uestvuju u njenoj prirodi u razliitom stepenu, u skladu sa svojim dostojanstvom. Prema tome, itavo podruje od A1 do DIO, ukljuujui i njega, je
prvobitna taka, a prstenovi simbolizuju podele koje su se odigrale unutar nje
i emanacije koje su se iz nje izlile nakon njenog uspostavljanja usred apstraktne prirode AIN SOFA. Moi prstenova opadaju prema sreditu dijagrama, jer
se Mo meri brojem stvari koje kontrolie, a svaki prsten kontrolie prstenove
unutar sebe, a pod kontrolom je prstenova izvan sebe. Tako, dok A1, pored sebe, kontrolie jo trideset devet prstenova, B l, osim vlastitog, kontrolie samo
dvadesct devet prstenova. S togajeA l m onijeodB I. Poto je najvea duhovna vrstina, ili trajnost, na periferiji, a najvea materijalna gustina, ili prolaznost, u sreditu dijagrama, prstenovi, kako im se smanjenje Mo, postaju sve
materijalniji i supstancijalmji, sve do centralne sfere, DIO, koja simbolizuje
stvarne hemijske elemente zemlje. Stope vibracije su takoe nie kako se prstenovi pribliavaju centru. Dakle, vibracija A2 je nia nego kod A l, ali je via nego kod A3, i tako dalje, u opadajuoj skali prema centru, pri emu je A1
najvia, a DIO najnia sfera stvaranja. Mada A l, vladar stvaranja, kontrolie
krugove oznaene sa B, C i D, on je manji od tri prstcna AIN SOFA - X I, X2
i X3 - i zbog toga se klanja pred prestolom neizrecivog Tvorca, od ijih supstanci je individualizovan.
Treba imati na umu da je u poetku Vrhovna Supstanca, AIN, sama proimala podruje kruga; unutranji prstenovi jo nisu bili doli u manifestaciju. Kako je Boanska Sutina koncentrisala Sebe,
prstenovi X2 i X3 postali su pojmljivi, jer AIN SOF je ogranienje
AINA, a AIN SOF AUR, ili Svetlost, je jo vee ogranienje. Zbog
toga se smatra da je priroda Vrhovnog Jednog trostruka, a iz te trostruke prirode su se moi i elementi stvaranja odrazili u Ponoru, koji je ostao nakon pokretanja AIN SOFA prema Svom centru. Stalno
kretanje AIN SOFA prema Svom centru rezultiralo je uspostavlja514
njem take u krugu. Taka je nazvana Bog, kao vrhovna inividuali/acija Univerzalne Esencije. Zohar o tome kae:
Kad skriveni od Skrivenog poele da Se otkrije, On prvo napravi jednu taku: Beskonano je bilo potpuno nepoznato i nije irilo svetlost pred tom sjajnom takom, koja silovito prodrc na
videlo.
Acilut
B 1 do BIO
Brija
C1 do CIO
Jecira
D1 do DIO
TAJNA U EN JA SVIH E P O H A
PLAN B OANSKE
D ELATNOSTI
Svaki od tih svetova ima deset moi, ili sfera - roditeljski globus
i devet ostalih, koji izlaze iz njega kao emanacije, svaki globus roen iz prethodnog. Na nivou Aciluta (od A1 do AIO), najvieg i i
najboanstvenijeg od svih stvorenih svetova, nemanifestovani AIN
SOF uspostavlja Svoju prvu taku, ili taku u Boanskom Moru - tri
sfere X. Ta taka - A1 - sadri u sebi sve stvoreno, ali, u tom prvom
boanskom i neiskvarenom stanju, taku, ili prvu manifestaciju, Boga, kabalisti nisu smatrali za linost, ve za boansko ustrojstvo, ili
temelj. Nazvana je Prva Krima, a iz nje su izali ostali krugovi Acilutskog Sveta: A2, A3, A4, A5, A6, A7, A8, A9 i AIO. U tri nia
sveta ti krugovi su inteligencije, planete i elementi, ali u ovom prvom, boanskom svetu, oni se nazivaju Prstenovi Svetih Imena.
Prvih deset velikih krugova (ili globusa) svetlosti, koji su manifestovani iz AIN SOFA, i deset imena Boga, koja su im dodelili kabalisti, su sledei:
Iz AIN SOFA dolo je A l, Prva Kruna, a ime prve moi Boga je
Eheieh, to znai Ja Jesam [Koji Jesam].
Iz A 1 dolo je A2, prva Mudrost, a ime druge moi Boga je Jahve,
to znai Sutina Bia.
516
roenjem, naziva se Protivnik, mo zla. etvrti svet, D, svet je solamih sistema, sastavljen ne samo od ovog kojem pripada zemlja, ve
od svih solamih sistema u svemim.
Miljenja se razlikuju po pitanju poretka globusa ovog poslednjeg sveta, od D1 do DIO, ukljuujui i njega. Vladar etvrtog sveta
je D l, koga jedni zovu Plameno Nebo, a dmgi Primum Mobile, ili
Prvi Pokret. Iz te vrtlone vatre emanira materijalni zvezdani zodijak, D2, za razliku od nevidljivog duhovnog zod ijaka .Jeciratskog Sveta. Iz zodijaka, D2, odvajaju se sfere planeta u lananom nizu. Deset
sfera Sveta Asija su sleee:
IzClO dolo je D 1, etvrta Kmna; Rait Ha-Galagalum, Primum
Mobile, vatrena magla koja je poetak materijalnog svemira.
Iz D1 dolo je D2, etvrta Mudrost; Maslot, Zodijak, Svod od fiksnih zvezda.
Iz D2 dolo je D3, etvrto Razumevanje; abataj, sfera Satuma.
Iz D3 dolo je D4, etvrta Milost, Cedeg, sfera Jupitera.
Iz D4 dolo je D5, etvrta Ozbiljnost; Madim, sfera Marsa.
Iz D5 dolo je D6, etvrta Lepota, eme, sfera Sunca.
Iz D6 dolo je D7, etvrta Pobeda, Nogah, sfera Venere.
Iz D7 dolo je D8, etvrta Slava, Kokab, sfera Merkura.
Iz D8 dolo je D9, etvrti Temelj; Levanah, sfera Meseca.
Iz D9 dolo je DIO, etvrto Kraljevstvo; Holom Josodot, sfera etiri Elementa.
Umetanjem sfere (koju naziva Nebeska) ispred Primum Mobile,
Kirher pomera sve ostale sfere za jedno mesto nadole, to je rezultiralo eliminacijom sfere elemenata i pravljenjem sfere Meseca od
DIO.
U Svetu Asija nalaze se demoni i zavodnici. I oni su refleksije
deset velikih globusa iz Aciluta, ali zbog iskrivljavanja slike nastalog
od bazinih supstanci Sveta Asija na kojima se reflektuju, oni postaju zla stvorenja, koja kabalisti nazivaju Ijuture2. Postoji deset hi2
520
K lipot (K elipot, Klifot) - (heb. pl. ms-Vp - ljuture, ljuske, koljke, spoljni
omotai tela ili entiteta; sg. ns-Vp - klipa, kelipa ili klifa) - Klipot ili Klipotsko drvo, mrani je ili obm uti aspekt Sefirot, ili Sefirotskog drveta. O ne su
senke Sefirot. To su sile koje komprimuju Boansku svetlost i skrivaju prisustvo Boga kako bi om oguile postojanje fizikog sveta i svih materijalnih
objekata. Tako kabalistike K lipot sim ultano im aju dve funkcije - da prikriju svetlost i da dozvole razvoj m aterijalnog sveta, sve dok se on potpuno
tokovi unutar tokova. Kabalisti su, zatim, ustanovili po jedan ljudski lik u svakom od etiri sveta: A1 bilo je glava, a AIO stopala oveka Aciluta; B1 bilo je glava, a BIO stopala oveka Brije; C1 bilo
je glava, a C 10 stopala oveka Jecire; D1 bilo je glava, a D10 stopala oveka Asije. Njih etvorica nazivani su Ljudi Sveta. Oni se smatraju androginim i prototipovi su oveanstva.
Ljudsko telo, poput tela svemira, smatra se materijalnim izrazom deset globusa ili sfera svetlosti. Zato je ovek nazvan Mikrokosmos - mali svet, izgraen na sliku velikog sveta iji je deo.
Kabalisti su, takoe, ustanovili i tajanstvenog univerzalnog oveka
s glavom u A 1, a stopalima u D10. T o je verovatno tajno znaenje
velikog lika iz Nabukodonosorovog sna3, sa glavom u Svetu Acilut,
rukam a i akama u Svetu Brija, generativnim sistem om u Svetu
Jecira, a sa nogama i stopalima u Svetu Asija. To je Veliki ovek Zohara, o kojem Elifas Levi pie:
N ita m anje zauujue nije pogledati na poetk u Z o h ara dubinu n je g o v ih ideja i uzvien u je d n o sta v n o st njeg o v ih slika. O n k ae
sledee: N au k a u rav n o teen o sti je klju o k u ltn ih n au k a. N eu rav n o teen e sile p ro p ad aju u praznini. T ako su proli kraljev i starijeg
sveta, kneevi divova. Pali su p oput drv ea b ez korenja i za njih vie n em a m esta. K roz sukob n eu ra v n o te en ih sila, o p u sto en a zem lja b ila je pusta i b ez o b li n a, sve d ok se D uh B oji nije sm estio na
nebu i sm anjio m asu vode. Sve tenje prirode usm eren e su tada prem a jedinstvu oblika, prem a ivoj sintezi uravnoteenih sila; Iice Boje, krunisano svetlou, uzdiglo se nad ogrom nim m orem i odrazilo
se u n je g o v im vodam a. M a n ifesto v ala su se N jeg o v a d v a o k a, isija v aju i dva sjajna, strelovita snopa svetlosti, koji se ukrstie sa onim a u odrazu. O brva Boga i N jegove oi oblikovali su trougao na nebu,
a n je g o v a reflek sija o b lik o v a la je drugi tro u g ao u vodarna. T ako je
o tk riv en broj est, kao broj u n iv e rz aln o g stv a ra n ja . Tekst, koji bi
b io n esh v atljiv u d oslovnoj v erziji, ovde j e p rev ed en putern interp retacije. A u to r ja s n o p o kazuje da je ljudski o b lik , koji on p rip isu j e B oanstvu, sam o slika n jeg o v o g zn aenja, a d a se B og ne m oe
izraziti ljudskom m ilju ili p red sta v iti b ilo k o jim likom . P ask al je
rekao da je Bog km g iji je centar svuda, a obim nigde. Ali kako zam isliti km g odvojeno od njegovog obim a? Z ohar usvaja antitezu ove
p a ra d o k sa ln e slik e i o P ask a lo v o m k m g u bi p re rek a o d a j e o b im
3
522
(lstorija magije)
Postavljanjem oveka u taku D10, otkriva se njegovo pravo usIrojstvo. On postoji u etiri sveta, od kojih je samo jedan vidljiv. Na
laj nain je oigledno da su njegovi delovi i udovi na materijlnom
planu, po analogiji, hijerarhije i inteligencije u viim svetovima. Tu
se jo jednom dokazuje zakon meuproetosti. Mada se unutar oveka nalazi itav svemir (43 sfere koje proimaju D10), on ne poseduje znanje o njegovom postojanju, jer ne moe da kontrolie ono
to je superiomije ili vee od njega. Pa ipak, sve te vie sfere njega
kontroliu, to pokazuju njegove funkcije i aktivnosti. Da one to ne
ine, on bi bio inertna masa materije. Smrt je samo rezultat udaljavanja ivotnih impulsa viih prstenova od nieg tela.
Kontrola transsupstancijalnih prstenova nad njihovom vlastitom
materijalnom refleksijom naziva se ivot, a duh oveka je, zapravo,
nne dato onom velikom mnotvu inteligencija, koje su fokusirane u
materiju kroz taku nazvanu ego, ustanovljenu usred njih. XI je izvan
granica ljuskog Aurikog Jajeta, a itav dijagram postaje presek
konstitucije oveka, ili presek Kosmike konstitucije, ako se povee
sa svemirom. Tajna kultura kabalistike kole uila je oveka kako
da se uspinje prstenovima (kako da razvija svoju svest), sve dok se
na kraju ne vrati u AIN SOF. Proces kojim se to postie nazvan je
Bedeset Kapija Svetlosti. Kirher, jezuitski kabalista, izavljuje da je
Mojsije proao kroz etrdeset devet kapija, a da je jedino Hrist proao kroz pedesetu kapiju.
523
524
(43) Aralim - Prestoli, (44) Hamalim - Gospodstva, (45) Serafim Vrline; (46) Malahim - Sile, (47) Elohim - Kneevine, (48) Ben
Elohim - Aneli, (49) Heruvim - Arhaneli. [Red Anela je predmet kontroverzi, pa se navedeni redosled razlikuje od onoga koji
je prihvaen u drugim delovima ove knjige. Rabini se u osnovi ne
slau u tome koji je pravilan redosled aneoskih imena.]
Sesti red je nazvan Arhetip i sastoji se od samo jedne kapije: (50)
Bog, AIN SOF, koga nijedne smrte oi nisu videle. Pedeseta kapija
vodi iz stvorenog u Princip Stvaranja, a onaj koji kroz nju proe
vraa se u neogranieno i neizdiferencirano stanje SVEGA. Pedeset
kapija otkriva oreeni evolucioni proces i rabini su proglasili da bi
onaj ko dostigne najvii stepen razumevanja morao redom proi
kroz sve te redove ivota, od kojih svaki ini kapiju, a duh, prelazei
iz nieg u vii, u svakoj od njih pronalazi osetljiviji organizam kao
novi put samoizraavanja.
525
Sefirotsko drvo
SE F IR O T SK O D RVO
Trideset i dve staze mudrosti # Veliko i Malo Lice %Kirherovo Sefirotsko drvo # Misterija Daata # Tri stuba koja dre Sefirotsko drvo # Cetiri slova Svetog Imena
Sefirotsko drvo moe se uzeti u obzir kao neprocenjiv kompendijum tajne filozofije koja je prvobitno bila duh i dua hasidizma.
K abalaje neprocenjivo naslee Izraela, ali je onih koji shvataju njena prava naela iz godine u godinu sve manje. Dananji Jevrejin je,
ako ne uvia dubinu doktrina svog naroda, obino proet najopasnijim oblikom neznanja, modemizmom, i sklon je da na kabalu gleda kao na zlo od kojeg se treba sklanjati kao od kuge, ili kao na
smeno praznoverje koje je preivelo crnu magiju M ranih doba.
Ipak, bez kljua koji obezbeuje kabala, ni Jevreji ni Grci ne mogu
reiti duhovne tajne kako Starog tako i Novog zaveta.
Sefirotsko drvo sastoji se od deset globusa svetleeg sjaja, rasporeenih u tri vertikalna stuba i povezanih sa 22 kanala ili staze. Deset globusa nazivaju se Sefirot, a dodijeljeni su im brojevi od 1 do
10. Tri stuba nazivaju se Milost (na desnoj strani), Strogost (na levoj
strani) i, izmeu njih, Blagost, kao mo pomirenja. Za stubove se
takoe moe rei i da predstavljaju Mudrost, Snagu i Lepotu, koje ine trojednu podrku svemim, jer je napisano da je Tri temelj svega.
Dvadeset dva kanala su slova hebrejskog alefbeta i njima su dodeljeni glavni aduti u pilu simbolikih karata Tarota.
Elifas Levi izjavio je da bi ovek, rasporeivanjem Tarot karata
prema odreenom redosledu, mogao otkriti sve to je za njega mogue da sazna o Bogu, svom svetu i o sebi. Kada se deset brojeva koji
se odnose na globuse (Sefirot) iskombinuju sa 22 slova koja se odnose na kanale, dobije se iznos 32 - broj svojstven za Kabalistike
526
Slaze Mudrosti. Te Staze, koje se povremeno nazivaju 32 zuba u ustima Velikog Lica, ili 32 nerva to
se granaju iz Boanskog Mozga, analogne su sa prva 32 stepena masonerije, koji uzdiu kandidata u
dostojanstvo Princa Kraljevske Tajne. Kabalisti, takode, smatraju da je izuzetno znaajno to to se u izvornim Hebrejskim Spisima ime Boga pojavljuje 32
puta u prvom poglavlju Postanja. (U engleskom prevodu Biblije ime se pojavljuje 33 puta.)1U mistinoj
analizi ljudskog tela, prema rabinima, 32 kimena segmenta vode navie do Hrama Mudrosti - lobanje.
Cetiri kabalistika drveta opisana u prethodnom
poglavlju su kasniji jevrejski uenjaci ukombinovali
ii jedan sveobuhvatni dijagram koji su nazvali ne samo Sefirotski, ve i Arhetipski, ili N ebeski Adam.
Prema nekim autoritetima, u poetnim poglavljima
Postanja opisano je stvaranje tog Nebeskog Adama,
a ne zemaljskog oveka. Od materije tog boanskog
oveka sazdan je svemir; on ostaje u njemu i nastavie tu da bude ak i kad raspadanje razloi sfere
nazad u njihovu primitivnu supstancu. Nikada nije
/am iljano da je Boanstvo zaista sadrano unutar
Sefirot, koje su isto hipotetike posude upotrebljene
za definisanje granica Stvaralake Esencije. A dolf
I rank Sefirot radije uporeuje sa raznobojnim providnim staklenim inijama ispunjenim istim svetlom,
koje prividno poprima boju svojih kontejnera, ali ija
escncijalna priroda ostaje uvek ista i nepromenjiva.
C E T IR I S E F IR O T S K A DRVETA
( 'etrdeset koncentrinih krugova prikazanih u velikom krunom preseku u prethodnom poglavlju ovde su rasporeeni u
I
Sefirotsko drvo
obliku etiri drveta, od kojih se svako sastoji od deset km gova. O va stabla otkrivaju organizaciju hijerarhija koje kontroliu subine svega stvorenog. Stabla
su ista u svakom od etiri sveta, ali moi unutar globusa izraavaju se razliito
kroz supstance svakog od svetova, to rczultira beskrajnom diferencijacijom .
R m tE S E N T A T IO N W N T<M N [N G J
1 VOI..II. BOOK. tv CONi
Deset Sefirot od kojih je sastavljeno telo prototipiskog Adama, brojevi koji se na njih odnose i delovi svemira kojima one odgovaraju su:
SEPHIROTHIC SYSTEM
Br.
S f. f i r o t
S V E M IR
A l t e r n a t iv a
Keter - Kruna
Primum Mohile
Vatrena nebesa
Hohma - Mudrost
Zodijak
Prvi pokret
Bina - Razumevanje
Saturn
Zodijak
Hesed - Milost
Jupiter
Satum
Gebura - Ozbiljnost
Mars
Jupiter
Tiferet - Lepota
Sunce
Mars
Necah - Pobeda
Venera
Sunce
Hod - Slava
Merkur
Venera
Jesod - Temelj
Mesec
Merkur
10
Malkut - Kraljevstvo
Elementi
Mesec
OF TEN DIVINENAMES
529
Sejirotsko drvo
Coveka, Tiferet je srce, ili, prema nekima, itava viscera2, Necah i Hod
su desna, odnosno, leva noga, ili potpore sveta, Jesod je generativni
sistem, ili temelj oblika, a Malkut predstavlja dva stopala, odnosno
temelj bia. Povremeno se smatra da je Jesod muka, a Malkut enska generativna mo. Ovako zamiljen Veliki Covek je gigantski lik
iz Nabukodonosorovog sna, sa glavom od zlata, prsima i rukama od
srebra, telom od tua, nogama od gvoa i stopalima od blata. Srednjovekovni kabalisti su, takoe, svakoj od Sefirot doelili po jednu
od Deset Zapovesti i po desetinu Molitve Gospodnje.
Sto se tie emanacija iz Ketera, koje se uspostavljaju kao tri trijade
Kreativnih Moi - u Sefer ha Zoharu nazvane tri glave, svaka sa tri
lica - H. P. Blavacka pie:
,,To [K eter] je b ila p rv a S efira , k o ja u sebi sad ri o sta lih d ev et
ji t p s o Sefirot, ili inteligencija. U svojoj sveukupnosti i jed in stv u one
p red sta v lja ju arh e tip sk o g o v ek a, A d a m a K a d m o n a , 7tpojx6yovoq,
koji je , u svojoj in d iv id u aln o sti, ili je d in stv e n o sti, ipak u alan , ili
b iseksualan, grki D id im o s, je r je prototip itavog oveanstva. Tako sm o dobili tri trojstva, svako sm eteno u g lav i. U prvoj glavi, ili
licu (h in d u sk i T rim u rti sa tri lica), n alazim o S efiru [K eter], p rv o g
androgina, na vrhu gom jeg trougla, kako em ituje H aham u [Hohm a],
ili M u d ro st, m u k u i ak tiv n u p o te n ciju - ta k o e n az v an u i Jah, r r
- i B in u , H3,3, ili In telig en ciju , en sk u i p asiv n u p o ten ciju , k o ja se
n aziv a i im en o m Ja h v e, m n \ To troje o b razu je prvo tro jstv o ili lic e S efirot. Ta trijad a em an ira H esed , 7 0 n , ili M ilost, m u k u aktivnu p o ten ciju , zv an u tak o e i E l, iz k o je em an ira G ebura, m iO J, ili
Prav d a, k o ja se n az iv a i E lo h a, en sk a p asiv n a p o tcn cija; iz sjedin ja v an ja o v o d v o je n astaje Tiferet, mNBfl, L epota, B lagost, D uhovno S u n ce, p o zn a to po b o a n sk o m im en u E lo h im
i o sn o v a n a je
d m g a trijad a, lic e , ili g la v a . O na, sa sv o je stran e, em an ira m uku p o te n ciju N eca h , HS3, v rstin u , ili Jah v e S abaot, iz koje se izliva e n sk a p a siv n a p o te n cija H o d , 7in, S lava, ili E lohim Sabaot;
to d v o je p ro izv o d i J e so d , 710', T em elj, koji je m oni ivi E l-H a i, i
tako se stv ara tree tro jstv o ili g la v a . D escta S efira je pre d u ad a
i n a d ija g ram im a se p red sta v lja kao najn ii krug. To su M alkut, ili
K raljev stv o , m abjs, i ek in a , nsOttt, k o ja se tak o e n aziv a i A d o n a j,
V iscera (lat. viscera) - izraz u m edicini koji iznaava unutranje organe
ivotinjskog tela; utroba, iznutrice, drob, naroito srce, plua, creva, jetra
itd. (Nap. prev.)
530
531
Sefirotsko drvo
a Heruvimi meu aneoskim horovima. Prva Glava se naziva Intelektualni svet, druga Glavaje Senzualni, ili svet Percepcije, a
trea je materijalni, ili Fiziki svet.
(Videti Razotkrivenu Izidu)
T AB ELA S E F IR O T S K IH K O R E S P O N D E N C IJA
Iz Fludd, Collectio Operum
G om ji dijagram je posebno preveden s latinskog je r je od jedinstvene vrednosti za prouavaoce kabalizm a, a takoe i dobar prim er neobine sposobnosti
R oberta Flada za sastavljanje tabela korespondencija. R obert Flad ubraja se
532
Solomon ibn Gabirol, ili Solomon ben Judah [heb. 'jti'U S p s n77rp p rrfiTS!,
Shelom o hen Yehttda ihn G evirol; ar.
r
- hjj' j , Ahu
Ayyub Suleiman ibn Yahva ibn Jabirul; poznat i po latiniziranom imenu Avicebron (lat. Avicebron), oko 1 0 2 1 -o k o 1058] - pansko-jevrejski srednjovekovni filozof, neoplatonist. N ajvanije delo mu je Izvor ivo ta ( YanbtM
al-H ayah), k o je je napisano na arapskom jeziku, ali je poznato sam o u latinskom prevodu (lat. Fons Vitae); u njem u pokuava da princip bojeg
stvaranja sveta ni iz cga spoji sa idejorn em anacije; univerzalna m aterija
definisana je kao telesna i duhovna, a od m aterije je slobodan sam o Bog,
koji se nalazi ,,s one strane m aterije i oblika ; na najviem stepenu hijerarhijske lestvice je univerzalni oblik, koji sadri sve oblike, a na najniem su ulne stvari; volja je osnovni stvaralaki uzrok sveta - izvor ivota. (Nap. prev.)
533
Sefirotsko drvo
sever, istok, jug, zapad, gore i dole, ali i prvih est dana stvaranja. U svom popisu delova Mikroprozopusa, Mekgregor Maters
ukljuuje Binu kao prvi i vrhunski deo Malog Adama, inei na
taj nain njegovo ustrojstvo sedmostrukim. Ako se Mikroprozopus shvati kao estodelan, onda su njegovi globusi (Sefirot) analogni sa est dana stvaranja, a deseti globus, Malkut, sa Sabatom
za odmor.
(5) Nevesta Mikroprozopusa je Malkut - epitoma4 Sefirot, ije se etverostruko ustrojstvo sastoji od meavine etiri elementa. To je
boanska Eva, koja je izvaena iz boka Mikroprozopusa i kombinuje potencije itavog kabalistikog drveta u jednoj sferi, koja
se moe nazvati ovek.
Prema Sefirotskim misterijama, poredak Stvaranja, ili Boanskog
Bljeska Munje, koji ide u cik-cak kroz etiri sveta, u skladu sa poretkom boanskih emanacija, opisan je na sledei nain: Od AIN SOFA,
Niega i Svega, Vene i Neuslovljene Potencije, istie Makroprozopus, Dugo L ice, za koje je zapisano:
,,U N jegovoj lobanji svak o g a d an a postoji trin aest h itjad a m irija d a 5 svetova, koji svo je po sto jan je izv lae iz n jega, a O n im daje
p o d rk u .
(V ideti Vei S v e ti S k u p 6)
Makroprozopus, usmerena volja AIN SOFA, koja odgovara Keteru, Kruni Sefirot, raa iz Sebe devet manjih sfera iji je On zbir i
uzrok njihovog izleganja. Dvadeset dva slova hebrejskog alefbeta,
putem raznih kombinacija koje ustanovljavaju zakone univerzuma,
ine skiptar Makroprozopusa kojim On vlada sa Svog plamenog prestola u Acilutskom Svetu.
4
Epitom a (gr. 8KiTopr|) - kratak izvod iz nekog veeg dela, pregled sadrine (Nap. prev.)
534
Iz tog venog i drevnog androgina - Ketera - izlaze Hohma, veliki Otac, i Bina, velika Majka. Njih dvoje se obino nazivaju Aba i
Aima, odnosno - prvo muko i prvo ensko, prototipovi pola. Oni
odgovaraju po jednom od prva dva slova svetog imena, Jahve, mrP,
IHVH. Otac je \ ili I, a majka je rr, ili H. Aba i Aima simbolizuju
stvaralake aktivnosti svemira i uspostavljeni su u svetu stvaranja,
Briji. U Sefer ha Zoharu pie:
,,I sto g a su sve stvari u sp o stav ljen e u je d n ak o sti m u k o g i ensk o g , j e r d a n ije ta k o , k a k o bi o p s ta le ? Taj p o e ta k j e O ta c svih
stvari, O tac svih oeva, a oboje su m eusobno povezani i je d n a staza sv etli u d ru g u - H o h m a, M u d ro st, kao O tac, B ina, R a zu m ev anje, k ao M a jk a.
Postoji razlika u miljenju po pitanju odreenih meusobnih odnosa delova prve trijade. Neki kabalisti, ukljuujui i Ibn Gabirola,
smatraju Keter za Oca, Binu za Majku, a Hohmu za Sina. Prema kasnijem aranmanu, Mudrost, koja je atribut Sina, postaje tvorac niih
sl'era. Simbol Bine je golubica, prikladan znak za rodni majinski
mstinkt Univerzalne Majke.
H E B R E JS K A T R IJA D A
Kasniji kabalisti su, zbog izrazite slinosti njihove kreativne trijade i hrianskog Trojstva, preuredili prve tri Sefirot i dodali mislerioznu taku nazvanu Daat - hipotetiku jedanaestu Sefiru. Ona
535
Sejirotsko drvo
S E F IR O T U O BL IK U S O L A R N O G S ISTEM A
Iz Maurice, Indian Antiquities
Sejirotsko drvo
TAJNA UEN JA SVIH EPOHA
Tvmrp
U kabalistikim Misterijama, prema Elifasu Leviju, ime Jahve je
povremeno pisano tako to su povezivane 24 take - 24 moi pred
prestolom - a vemje se da je ime Moi Zla obmut, iii invertiran znak
Jahvea. (Videti Transcendentalnu magiju.) O Velikoj Rei Albert
Pajk pie:
Istinska Re m aso n a se m o c nai u sk riv en o m i dub o k o m znaen ju n eizrec iv o g Im en a B o an stv a, k o je je B og sao p tio M ojsiju,
a ije z n a e n je je d u g o b ilo iz g u b lje n o u p rav o z b o g m e ra o p rez a
p re d u z e tih d a se o n o p rik rije. P rav i iz g o v o r tog im e n a b io j e uistin u ta jn a , u k o ju je , m e u tim , b ila u k lju e n a a le k o d u b lja ta jn a
n je g o v o g zn a e n ja . U to zn a e n je j e u k lju en a c e lo k u p n a istin a o
p riro d i B o g a k o ja se m o e sp o z n a ti.
(V ideti M o ra l i d o g m a )
539
K A B A L IST I K I K L JU E V I
ST V A R A N JA O V E K A
Henri Stefan1, u delu Svet udesa (A World o f Wonders), objavljenom 1607. godine, pominje monaha iz Sv. Antonija, koji je izjavio da mu je, dok je bio u Jerusalimu, tamonji patrijarh pokazao ne
samo jedno od rebara Otelovljene Rei i nekoliko zrakova iz Vitlejem ske Zvezde, ve i gubicu serafim a, nokat sa prsta heruvim a,
Mojsijeve rogove i koveg sa Hristovim dahom! Za narod koji implicitno veruje kako je serafim dovoljno opipljiv da je ouvan njegov
nos, dublja pitanja judaistike filozofije nuno moraju biti nerazumljiva. Isto tako nije teko zamisliti reakcije u svesti nekog drevnog
mudraca kada bi uo da su heruvimu - koji, prema sv. Avgustinu,
oznaava jevaneliste, prema Filonu Judejskom, predstavlja najudaljeniji obim itavog neba, a prema nekoliko crkvenih otaca, mudrost
Boga - nikli nokti na prstima. Beznadeno brkanje boanskih naela s alegorijskim figurama stvorenim da ih predstave neiniciranima
ogranienih sposobnosti, rezultiralao je najgroznijim zabludama o
duhovnim istinama. Koncepti sasvim besmisleni kao to su ovi, meutim, jo uvek stoje kao adamantne barijere za pravo razumevanje
l
540
Anri Estjen (fr. Hertri E stienne), poznat i kao H enrikus Stefanus (lat. Henricus Stephanus) (1529, ili 1531 1598) - pariski tam par i klasini uenjak.
Ponekad se naziva i Anri II, ili mlai, da bi se razlikovao od njegovog dede
(1470 -1520), koji je imao isto ime, a ta k o e je bio tam par i uenjak. Pomenuto delo je, zapravo, drugi deo rasprave O dhrana H erodotova (A pologia pro H erodoto) i u originalu je pisano na latinskom . (Nap. prev.)
<
Tem ura (heb. m ia n - tem urah) - m etod koji kabalisti koriste da preraspodele rei i reenice u Bibliji, vem jui da na taj nain m ogu izvui ezoterijski supstrat i dublje duhovno znaenje rei. Tem ura se m oe upotrebiti da
se prom ene slova u odreenim reim a i tako se stvori novo znaenje biblijskih izjava. H ebrejski alefbet je abdad (ar. ^ 1), ili konsonantno pism o,
pa ovaj metod, koji bi u m nogim jezicim a rezultirao besm islenim nizovim a slova, u hebrejskom u veini sluajeva daje smislene rei. (Nap. prev.)
541
Pod Gematrijom se ne podrazumeva samo zamena slova njihovim numerikim ekvivalentima, ve i nain utvrivanja mistine svrhe za koju je zgrada ili drugi objekat bio podignut pomou analize
njegovih mera. S. L. Mekgregor Maters, u Razotkrivenoj kabali, daje
primer primene Gematrije:
Tako i odlom ak, Post. 1 8 :2 , V H N H ShLSiiH , Vehenna S h a lish a ,
I gle, tri o v e k a , je d n a k je u n u m erik o j v rednosti sa a l v m i k a l
G b r i a l v r p a l , E lo M ikh a el G a h riel Ve-Rafael, To su M ihael, G abrijel i R a fa e l, za svaki izraz = 7 0 1 .
JE Z E K IL JE V A V IZ IJA
Iz The ..Bear Bihle
Ova slika, koja je iz prve protestantske B iblije objavljene na panskom , prikazuje M erkavu, ili Jahveova kola, koja su se prikazala Jezekilju na reci Hevaru.
Prorok je video etiri udna stvorenja (E), od kojih je svako imalo po etiri
glave, etiri krila i bakarna kopita kao kod teleta. Tu su bila i etiri toka (F)
ispunjena oima. Tamo kuda je iao heruvim ili su i tokovi. Prostor izmeu
heruvim a i tokova bee ispunjen uarenim ugljevljem . N a vrhu kola bio je
presto, na kojem sedee pojava slina oveka (H). Jezekilj pade na kolena kad
opazi M erkavu okruenu vihorom oblaka i vatre (A, B, C). Ruka (K) se prui
iz oblaka i proroku je nareeno da pojede svitak koji je m ka drala.
542
544
H elkija (heb. irrp rn - H ilkiah) - jevrejski prvosvetenik iz vrem ena kraIja Jo sije, koji je pronaao izgubljeni prim erak K njige zakona u H ram u u
Jerusalim u (2. Kralj. 22:8). (Nap. prev.)
Jezdra (heb. tn s - E z r a ) - jevrejski sveteniki pisar koji je nakon 5.000
godina vavilonskog ropstva izveo Jevreje iz Vavilona u njihovu postojbinu
- grad Jerusalim - godine 459. p.n.e. Jezdra je ponovno uvrstio rasejanu
je v rejsk u zajednicu na tem elju Tore i strogom potovanju zakona. Prem a
Bihliji, Jezdra je suzbio opasnost po jevrejski identitet koji su predstavljali
brakovi Jevreja i ne-Jevreja i ustanovio konano itanje Tore. Jezdra se
zato duboko potuje u jevrejskoj tradiciji i dobio je poasnu titulu pisar ,
pa se vodi kao K7TS7 731on, ili Jezdra pisar . A utor je biblijske K n jig eJ ezdrine. (Nap. prev.)
Io Juda Makavej (heb. nTin 33?an - Yehudah HaM akahi, Juda eki, ? -160.
p.n.e.) -je v re jsk i svetenik, trei sin M atatije, koji je godine 166. p.n.e. od
svog oca preuzeo voenje borbe protiv seleukidske vlasti nad tadanjom
Judejom . (Nap. prev.)
II
M asora, ili M esora, (heb. n n o a - Masorah, predanje) odnosi se ili na prenoenje religijske tradicije, ili tradicije uopte. U irem sm islu term in se
odnosi na itav lanac jevrejske tradicije, a u uem smislu, koji nas ovde interesuje, na tradiciju m asoreta korienu za odreivanje preciznog teksta
Tanaha (ili Tenah, heb. fjn ) - hebrejske Bihlije. (Nap. prev.)
12
R eligijska enciklopedija koju j c u verziji na engleskom jezik u uredio veleasni Filip S af (Philip S c h a ff 1819-1893), teolog edukovan u N emakoj,
rodom S v ajcarac, koji je iv eo i rad io u SA D , a b az iran a je na izdanju
547
16
548
ix
U svom nedavnom radu, Judaizam, Dord Fut M ur'9 ovako opisuje proporcije Adamikog oveka:
,,0 n j e bio o g ro m n a m asa k o ja isp u n jav a itav sv et n a svim tak a m a k o m p a sa. Z e m lja o d k o je j e sa z d a n o n je g o v o te lo p rik u p ljen a je iz svih d elo v a sveta, ili sa m e sta b u d u e g o ltara. O d v eeg
znaaja je shvatanje da j e ovek stvoren androgin, j e r j e neto znanja d rev n ih v ero v atn o p rila g o en o p rv o m p a m u k n jizi P o sta n ja .
R. S am juel b ar N a h m a n 20 (III vek) k azao j e da, kad j e B og stv o rio
A dam a, stvorio ga je okrenutog u oba sm era (irsisns m); tada ga je
O n isekao na pola i napravio dvoja lea, po je d n a za svaku fig u m .
Zohar ima koncept dva Adama: prvi je boansko bie koje je, istupajui iz najvie prvobitne tame, stvorilo drugog, ili zemaljskog
Adama prema Svom liku. Vii, ili nebeski ovek bio je Kauzalna sfera sa boanskim potencijama i potencijalima, koja je smatrana za ogromnu linost; njeni udovi, prema gnosticima, ine osnovne elemente
postojanja. Taj Adam moe biti simboliki prikazan kako gleda u
oba smera, ime se oznaava da jednim licem gleda svoj neposredni
Uzrok, a drugim licem posmatra ogromno more Kosmosa, u koje treba da bude uronjen.
Filozofski posmatrano, Adam se moe smatrati predstavnikom
pune duhovne prirode oveka - androginim i bez sopstva podlonog
propadanju. Ta potpunija priroda smrtnog oveka se slabo shvata. Kao
19
20
550
G eorge Foot M oore (1851 -1 9 3 1 ) - am eriki izuavalac judaizm a; diplom irao na Jejlu ( Yale University), lan dm tva Lohanja i kosti (Skull and Bones),
poznatog i kao Bratstvo sm rti, profesor hebrejskog na A ndoverskom teolokom sem inam (A ndover Theological Sem inarv) (1 8 9 9-1901), profesor
teologije na H arvardu (1904-1928), profesor istorije religije u Frotingem u
(Frothingham ) (1928-1931); au to rb ro jn ih knjiga. (Nap. prev.)
R abhi Sam uel bar N achm an (heb. bmts p 1nJ), ili S am uel N ahm ani talm udski rabin koji je iveo u Izraelu od poetka III do poetka IV veka,
jedan od najpoznatijih hagadista toga doba. (Nap. prev.)
to duh sadri materiju u sebi i istovremeno je i izvor i konanost stanja nazvanog materija, tako Eva predstavlja nii, ili smrtni deo koji je
izvaen iz potpunijeg duhovnog stvaranja, ili ima vremensku egzistenciju unutar njega. Poto je predstavnik nieg dela pojedinca, Eva je zavodnica koja, u dosluhu sa zmijom smrtnog znanja, uzrokuje da Adam
potone u stanje slino zanosu, u kojem je nesvestan vlastitog vieg
Sopstva. Kada se Adam naizgled probudi, on zapravo tone u san, jer
on vie nije u duhu nego u telu; podela se dogodila unutar njega: pravi Adam odmarao se u Raju, dok se njegov nii deo otelovio u materijalnom organizmu (Evi) i lutao u tami smrtnog postojanja.
Sledbenici Muhameda su oigledno osetili preciznije nego neinicirani iz drugih sekti pravi mistiki znaaj Raja, jer su shvatili da oveku, pre njegovogpada, prebivalite nije bilo u fizikom vrtu, u
bilo kom odreenom delu zemlje, nego u vioj sferi (aneoskom svetu), koju zalivaju etiri mistina potoka ivota. Nakon izgona iz Raja, Adam se spustio na Ostrvo Cejlon i to mesto je sveto za odreene
hinduistike sekte, koje staro Ostrvo Lanka - nekada verovatno povezano sa kopnom - prepoznaju kao stvamu lokaciju rajskog vrta iz
kojeg je migrirao ljudski rod. Prema Arahijskim noima (prevod ser
Riarda Bartona)21, otisak Adamovog stopala se jo uvek moe videti na vrhu cejlonske planine. U islamskim legendama Adam je
kasnije ponovo sjedinjen sa supmgom, a poto je umro telo mu je
Melhisedek, nakon potopa, doneo u Jerusalimu da bude sahranjeno.
(Videti Kuran.)
Re a d m oznaava vrstu ili rasu i samo zbog nedostatka pravilnog
razumijevanja Adam se smatra za pojedinca. Kao Makrokosmos,
Adam je gigantski Androgin, ak Demijurg; kao Mikrokosmos, on je
glavni proizvod Demijurga, a unutar prirode M ikrokosmosa Demijurg je uspostavio sva svojstva i moi koja je i sam posedovao.
Demijurg, meutim, nije bio besmrtan, pa stoga Adamu nije mogao
da dodeli besmrtnost. Prema legendi, Demijurg je nastojao da sprei
oveka da spozna nepotpunost svog Stvoritelja. Adamiki ovek je,
21
K apetan ser Riard Frensis B arton (Captain Sir R ichard Francis Burton,
1821-1890) - engleski istraiva, prevodilac, pisac, orijentalist, etnolog, lingvist, pesnik, hipnotiar, maevalac i diplomata, kapetan u vojsci Istono-indijske kompanije. Prema jednom izvetaju, govorio je 29 evropskih, azijskih
i afrikih jezika. Pom enuta knjiga, A rabijske noi (Arahian Nights), engleski je naziv za knjigu H iljadu i je d n a no. (Nap. prev.)
551
23
Zlatna legenda (lat. Legenda Aurea) - jedno je od fundamentalnih dela srednjeg veka, prevedeno u to vrem e na brojne jezike; prikazuje ivot mnogih svetaca, kao i ivot M arije M agdalene. A utor je Jakopo dela Voragine
(Jacopo della Voragine, c. 1230 1298), italijanski kaluer dom inikanskog
reda, a delo je nastalo izm eu 1259. i 1266. godine; sadri 182 poglavlja o
ivotima i smrti najpotovanijih svetaca i svetih ljudi; tokom XIV i XV veka
izvrilo je znaajan ikonografski uticaj. (Nap. prev.)
552
Rani crkveni oci - naroito Tertulijan, Firmilijan, sv. Kiprijan, sv. Avgustin i sv.
Zlatousti - prepoznali su u arci tip, ili simbol Svete Katolike Crkve. Beda Potovani25 izjavio da je N oje u svem u tipian prim er H rista, je r kako je jedini
Noje bio pravedan u svojoj generaciji, tako je i samo Hrist bio bez greha. S Hristom je doao sedm ostruki duh m ilosti; sa N ojem sedam Pravednika. N oje je
vodom i drvetom spasao svoju porodicu, H rist krtenjem i krstom spaava hriane. A rka je sagraena od drveta koje se ne raspada. Crkva je sastavljena od
ljudi koji e iveti zauvek, je r arka oznaava crkvu koja pluta na talasim a sveta.
G om ji dijagram reprodukovan je takoe i u Rozenkrojcerima Hargrejva Deningsa. Taj autor izvom om dijagram u, koji se pojavljuje u Antiquitatum Judaicarum Libri IX, dodaje znakove zodijaka, postavljajui znak A rijes na glavu i
n astav ljaju i redom do zn ak a Leo, koji zau zim a peti p resek arke. D enings
24
25
Beda Potovani (lat. Beda Venerabilis, 672 -735), poznat i kao sv. Bid - engleski teo lo g i istoriar, pisac m n o g o b ro jn ih istorijskih i p riro d n o n au nih dela i jed an od n ajobrazovanijih ljudi zapadne E vrope svog vrem ena.
(Nap. prev.)
553
U ritualizmu ranih Jevrejskih Misterija predstavljana je velianstvenost stvaranja, pri emu su razni uesnici oponaali Tvorake
Agense. Crvena zemlja od koje je oblikovan Adamiki ovek moe
oznaavati vatru, posebno zbog toga to je Adam povezan sa Jod,
ili vatrenim plamenom, koje je prvo slovo svetog imena Jahve. U
Jevanelju po Jovanu 2:20 napisano je da je Hram graen etrdeset
554
est godina, to je izjava u kojoj sv. Avgustin vidi tajnu i svetu Gematriju, jer, prema grkoj filozofiji brojeva, numerika vrednost imena Adam je 46. Adam tako postaje tip Hrama, jer je Kua Boga poput primitivnog oveka - bila mikrokosmos ili epitoma svemira.
Adamu je u Misterijama pripisano da poseduje naroitu mo duhovnog raanja. Umesto da svoju vrstu reprodukuje bilo kakvim fizikim generativnim procesom, on je prouzrokovao da iz samog sebe
otpusti senku samog sebe - ili, tanije, da se ona odrazi na materiji.
Ovu senku je zatim produhovio i postala je ivo stvorenje. Te senke,
meutim, ostale su samo dotle dok je trajao originalni lik iji su one
odraz, jer sa uklanjanjem originala, nosilac slinosti nestaje sa njim.
U tome je klju alegorijskog stvaranja Eve iz Adamovog boka, jer
je Adam, predstavnik ideje ili mustre, odraen na materijalni univerzum u obliku mnotva produhovljenih slika, koje kolektivno oznaavaju Evu. Prema drugoj teoriji, podela polova odigrala se u arhetipskoj
sferi; stoga su senke u niem svetu bile podeljene u dve klase, u skladu
s redovima ustanovljenim u Arhetipu. U naizgled neshvatljivoj privlanosti meu polovima Platon je prepoznao kosmiki poriv prema
ponovnom ujedinjenju odvojenih polovina tog arhetipskog Bia.
ta bi tano trebalo podrazumevati pod podelom polova, onakvom
kako je simboliki opisana u Postanju, veoma je diskutabilno pitanje. Opte je priznato da je ovek prvobitno bio androgin i razumna
je pretpostavka da e naposletku ponovno stei to biseksualno stanje.
Po pitanju naina na koji e to biti ostvareno istiu se dva stanovita.
Jedna kola miljenja tvrdi da je ljudska dua zapravo podeljena na
dva dela (muki i enski) i da ovek ostaje nesavreno stvorenje sve
dok se ti delovi ponovo ne ujedine kroz emociju koju ovek naziva
Ijubav. Iz ovog koncepta izrasla je mnogo zloupotrebljavana doktriua o srodnim duama koje moraju tragati vekovima kako bi komplementami deo svake razdvojene due bio otkriven. Savremeni pojam
braka se do odreene mere temelji na tom idealu.
Prema drugoj koli, takozvana podela polova rezultat je potiskivanja jednog pola androginog bia kako bi se vitalne energije, koje
se kroz njega manifestuju, mogle preusmeriti na razvoj umnih sposobnosti. S ove take gledita ovekje, zapravo, jo uvek androgin
i duhovno potpun, ali u materijalnom svetu su enski deo muke prirode i muki deo enske prirode u stanju mirovanja. Putem duhovnog
razvoja i znanjem steenim kroz Misterije, meutim, latentni element
555
u svakoj prirodi se postepeno aktivira, a ljudsko bie, na kraju, ponovo zadobija seksualnu ravnoteu. Ova teorija uzdigla je enu sa
pozicije mukarevog zabluelog dela na poziciju potpune jednakosti. S ove take gledita brak se smatra rugarstvom u kojem se
dva celovita individualiteta, koja manifestuju suprotne polaritete,
dovode u savez u kojem svaki od njih moe probuditi latentne osobine u onom drugom i na taj nain pomoi u ostvarivanju individualne potpunosti. Za prvu teoriju se moe rei da brak smatra za
kraj, dok je u drugoj on sredstvo za kraj. Dublje filozofske kole su
naginjale prema ovoj drugoj teoriji, kao primerenijem priznanju beskonanog potencijala boanske potpunosti u oba aspekta stvaranja.
Hrianska crkva se u osnovi protivi teoriji braka, tvrdei da najvei stepen duhovnosti mogu ostvariti samo oni koji ouvaju deviansko stanje. Ovaj koncept je naizgled nastao u pojedinim sektama
ranih gnostikih hriana, koje su uile da proirenje ljudske vrste
podrazumeva poveanje i ovekoveenje moi Demijurga, jer se na
nii svet gledalo kao na zao proizvod stvoren da zavodi due svih
koji su u njemu roem - stoga, pomoi da se due dovedu na zemlju
je zloin. Kad, dakle, nesreni otac, ili majka stanu pred Konani Sud,
pojavie se i svo njihovo potomstvo i optuiti ih da su bili uzrok nevolja kroz koje su prolazili u fizikoj egzistenciji. Ovaj stav je naglaen
alegorijom o Adarnu i Evi, iji je greh, zbog kojeg je oveanstvo
unieno, opte shvaen kako povezan sa misterijom razmnoavanja.
Coveanstvo Ocu Adamu duguje za svoju fiziku egzistenciju, svog
praoca smatra primarnim uzrokom svoje bede, i Sudnjeg Dana, podiui se kao mono potomstvo, ono e osuditi oinskog pretka.
Gnostike sekte koje se dre racionalnijeg stava o toj temi proglasile su da ve samo postojanje niih svetova ukazuje na to da je
Vrhovni Stvoritelj imao definitivnu svrhu prilikom njihovog stvaranja; sumnjati u njegov sud je, stoga, ogromna greka. ini se da crkva, meutim, neopravdano tei da sebi pripie zarepaujue pravo
da u tom pogledu ispravlja Boga, jer, gde god je to mogue, i dalje
namee celibat, praksu koja rezultira alarmantnim brojem neurotika.
U Misterijama je celibat rezervisan za one koji su dostigli odreeni
stepen duhovnog razvoja. Kada se zalae da on bude primenjen na
mase neprosvetljenog oveanstva, meutim, on postaje opasna jeres,
podjednako fatalna i za religiju i za filozofiju. Kao to je u svom fanatizmu okrivilo svakog pojedinog Jevreja za raspee Isusa, hrian556
stvo je, sa jednakom doslednou, isto tako nakodilo svakoj pripadniei enskog pola. U obranu Eve, fdozofija tvrdi da alegorija oznaava
samo to da su oveka njegove emocije dovele u iskuenje da napusti
siguran put razuma.
Mnogi od ranih crkvenih otaca nastojali su da stvore direktan odnos izmeu Adama i Hrista, ime su oigledno otpisali krajnje grenu prirodu ovekovog zajednikog pretka, jer je sasvim sigumo da,
kada sv. Avgustin poredi Adama sa Hristom, a Evu sa crkvom, on nema nameru da toj instituciji prilepi etiketu direktnog uzronika ovekovog pada. Iz nekog neobjanjivog razloga, meutim, religija
je uvek smatrala intelektualizam - u stvari, bilo koji oblik znanja kobnim za ovekov duhovni rast. Ignorantinski fratri26 su izvrstan
primer takvog stava.
U toj ritualnoj drami - verovatno poreklom iz Egipta - Adam, proteran iz Edenskog vrta, predstavlja oveka filozofski prognanog iz
sfere Istine, Kroz neznanje ovek pada; kroz mudrost se iskupljuje.
Edenski vrt predstavlja Kuu Misterija (videti Enohovu viziju21) u
ijem sreditu su rasli i Drvo ivota i Drvo Poznanja Dobra i Zla.
ovek, prognani Adam, nastoji da pree iz spoljanjeg predvorja
Svetilita (spoljanjeg univerzuma) u sanctum sanctorum, ali pred
njim se uzdie ogromno stvorenje naoruano bljetavim maem koji,
.<> Ignorantini (fr. Ereres Ignorantins) - im e dato B ratstvu hrianske kole
(cles Freres Ecoles Chretiennes), verskom bratstvu osnovanom u Remsu
(Reim s), u Francuskoj, 1680. godine, a sveano organizovanom 1683. godine od strane francuskog svetenika Z an-B aptiste dela Salea (Jean-Baptis te d e la Salle, 1 6 5 1 1 727) u cilju obezbeivanja besplatnog obrazovanja,
naroito u veronauci, deei sirom anih. Uz tri jednostavna zaveta - istote,
sirom atva i poslunosti - braa su bila duna da daju svoje usluge bez naknade i da nose poscbnu odom od grubog cm og m aterijala - mantiju, plat s
kapuljaom i viscim m k av im a i eir irokog oboda. Ime ignorant'mi
(neuki) dobili su po klauzuli u pravilim a reda po kojoj je u red zabranjen
ulazak svetenicim a s teolokim obrazovanjem . R e d je 1724. godine odobrio papa Benedikt XIII i on se brzo rairio Francuskom, a kasnije je prodro
i u gotovo sve zem lje Evrope, kao i u A m eriku, Aziju i Afriku. Poetkom
XX veka ignorantini su brojali oko 14.000 lanova i imali preko 2000 kola, pa su postali najsnaniji rimokatoliki muki red. Iako ovaj red nije slubeno povezan sa jczuitim a, njihova organizacija i disciplina su vrlo slini.
(Nap. prev.)
n
kreui se lagano, ali kontinuirano, jasno pravi irok krug, a kroz taj
Krug Ne-Prolazi28 Adamiki ovek se ne moe probiti.
Heruvim se ovako obrati tragaocu; ovee, prah si i u prah e
se vratiti. Oblikovao te je Graditelj Oblika; pripada sferi oblika, a
dah koji je udahnut u tvoju duu bio je dah oblika i poput plamena
e svetlucati. Ne moe biti vie od onoga to jesi. Ti si stanovnik spoljanjeg sveta i zabranjeno ti je da ue na ovo unutranje mesto.
A Adam odvrati; Mnogo sam puta stajao u ovom dvoritu i molio prijem u kuu moga Oca, a ti si me odbijao i vraao me nazad da
lutam u tami. Tano je da sam oblikovan od zemlje i da Onaj koji
me nainio na mene nije mogao preneti blagodet besmrtnosti. Ali me
vie nee otpravljati odavde; jer, lutajui u tami, otkrio sam da je
Svemogui odredio moje spasenje, jer je iz najskrivenije Misterije poslao Svog Jedinoroenog, koji je na sebe preuzeo svet koji je oblikovao Demijurg. Razapet je na elemetima tog sveta, a iz Njega je
potekla krv moga spasenja. A Bog je Svoju kreaciju, ulazei u nju,
oiveo i u njoj je postavio put koji vodi do Njega. Mada mi Onaj
koji me nainio nije dao besmrtnost, besmrtnost je inherentna samoj
zemlji od koje sam sastavljen, jer pre no to je svet proizveden i pre
no to je Demijurg postao Regent Prirode, Veni ivot ostavio je svoj
otisak na licu Kosmosa. Ovo je njegov znak - Krst. Da li mi i sada
ne dozvoljava ulaz, meni koji sam konano spoznao tajnu o sebi?
28
558
Poreklo karata za igru # Rota Mundi rozenkrojcera # Prohlem simbolizma Tarota * Karta hez hroja # Simbolizam
dvadeset jednog ve/ikog aduta # Znaci karata
Miljenja autoriteta razlikuju se po pitanju porekla karata za igru, svrhe za koju su namenjene i vremena njihovog uvoenja u Evropi. U svojim fstraivanjima istorije karata za igru (Researches into
the History ofP laying Cards), Semjuel Veler Singer' podrava miljenje da su karte stigle u junu Evropu iz Indije, preko Arabije.
Tarot karte su verovatno bile deo magijske i filozofske nauke koju
su Vitezovi Templari preneli od Saracena, ili neke od mistinih sekti
koje su u to vreme cvetale u Siriji. Po povratku u Evropu, Templari
su, da bi izbegli progon, skrili arkansko znaenje simbola prikazavi
svoje magijske knjige toboe kao sredstvo za zabavu i kockanje. U
prilog ovoj tvrdnji, gospoa Dona Kinga Van Renselera2 kae:
1
560
Sam uel Roherts ( 1763-1848) - engleski autor i pisac pam fleta, poznat kao
Prosjaki advokat (P a u p ers Advocate); napisao je veliki broj knjiga i pamfleta politikog i socijalnog sadraja. Pun naziv pom enutog dela je Cigani:
njigovoporeklo, trajanje i odredite ( The Gypsies: Their Origin, Continuance, a n d D estination). (Nap. prev.)
562
Pol Kristijan (Paul Christian) bio je pseuonim pod kojim je francuski novinar an Baptista Pitoa (Jcan B aptiste Pitois, 1811- 1877), poznat i kao
an Baptista, pisao svoje novinarske i publicistike radove; radio je i kao
bibliotekar pri m inistarstvu ja v n o g obrazovanja. Pun naslov pom enutog
dela iz 1870. godine je Istorija magije, natprirodni svet i sudhina kroz vreme i narode (H istorie de la Magie. du m onde Surnaturel et de la fa ta lite a
travers les Temps et les Pcuples). (Nap. prev.)
Brojevi 21, 56, i 78, koji su svi direktno povezani s odeljcima Tarot
pila, esto su ukljueni u Bekonove kriptograme. U velikom folio
izdanju ekspirovih dela iz 1623. godine, hriansko ime lorda Bekona pojavljuje se 21 put na strani 56 Istorijata. [Videti Kolumho
literature (The Columbus o f Literature).\
RANE P O R T U G A L SK E KARTE
Iz Chatto, Origin and / fistorv
o f Plaving Cards
Fr. K arte za igru, Tarot i hrojevi na kartam a - delo ana Diena Starijeg
(Jean D uchesne Aine, 1779-1855) - konzervatora u Sektoru tampe Carske
biblioteke (Bibliotheque Imperiale). Najpoznatiji je kao autor prve monografije o nijeliranju, urezivanju ukrasa na bakam im , zlatnim i srebrnim ploam a i njihovom ispunjavanju crnim em ajlom - nijelom . (Nap. prev.)
56 3
Pol Foster Kejs (P aul F oster Case, 1884-1954) - am eriki oklutist i autor
brojnih knjiga o Tarotu i kabali; njegov najvei doprinos okultizm u su verovatno lekcije koje je napisao za lanove drutva Graditelji A ditona (Builders o f the Adytum ). (Nap. prev.)
10
Ezoterijski pseudonim erara Ankosa (G erard Encausse, 1865-1916), francuskog lekara, hipnotiz.era t propagatora okultizm a (rodom panca), osnivaa savrem enog M artinistikog reda - oblika m istinog i ezoterijskog
hrianstva koje se bavi padom prvog oveka iz njegovog boanskog izvora u m aterijalnost i procesom njegovog povratka, nazvanog reintegracija ili prosvetljenje (ilum inacija). (Nap. prev.)
11
Ne nudi li ovaj in drevnih svetenika dokaz da je cela tajna Tarota obavijena simbolizmom njegove nulte karte? Ako je znanje na
taj nain povereno ludama, zar ga ne bi trebao traiti u toj karti?
Ako se Le Mat postavi ispred prve karte Tarot pila, a ostale karte sloe u horizontalnoj liniji sleva na desno, videe se da Luda hoda
prema drugim adutima, kao da e proi kroz razne adute. Poput duhovno zaslepljenog i ogranienog neofita, Le Mat namerava da ue
u vrhovnu avanturu - da proe kroz dveri Boanske Mudrosti. Ako
se shvata da je nulta karta strana glavnim adutima, to unitava numeriku analogiju izmeu tih karata i hebrejskih slova, jer ostavlja
jedno slovo bez korespondenta u Tarotu. U tom sluaju e biti potrebno dodeliti nedostajue slovo hipotetikoj Tarot karti, koja se
naziva elementi, za koju se pretpostavlja da je razbijena u obliku 56
karata malih aduta. Mogue je da se svaki od glavnih aduta moe pod
vrgnuti slinoj podeli.
Prvi numerisani veliki adut naziva se Le Bateleur, ongler, i, prema
Kuru de ebelenu, prikazuje da je itava tkanina stvaranja samo san,
postojanje ongliranja boanskih elemenata, a ivot vena hazardna
igra. Prividna uda prirode su samo podvizi kosmikog opsenarstva.
Covek je poput male loptice u rukama onglera, koji zamahuje svojim tapom i -p r e s to !'4 - loptica nestaje. Svet koji to posmatra ne
shvata da je nestali rekvizit jo uvek na dlanu onglerove ruke, gde
ga je on mudro skrio. To je takoe i Adept kojega Omar Hajam'5 na
ziva majstor predstave". Njegova poruka je da pojave Prirode treba
mudro usmeravati i nikada dopustiti da nas one prevare.
Mag stoji iza stola na kojem je rasporeeno vie predmeta, me
u kojima se istiu pehar - Sveti Gral i pehar koji je Josif stavio u
Venijaminovu vreu, kovanica - novac od poreza i plata Majstora
Graditelja, i ma, onaj Golijatov, a takoe i mistina otrica filo
zofa, koji deli lano od istinitog. Magov eir je u obliku kosmike
14
15
O m ar Khayyam (pers.
j ^ , 1048-113 1) - persijski polim at, matema
tiar, filozof, astronom , fiziar i najvei lirski pesnik. Pisao je i rasprave o
m ehanici, geografiji i muzici. (N ap. prev.)
568
19
570
karti hijerofant ima tijaru i nosi u levoj ruci trostruki krst koji se nadvija nad globusom sveta. Svojom desnom akom, na ijoj poleini
je stigma, ini eklezijastiki znak ezoterije, a pred njim klee dva
molitelja, ili akolita. Naslon papskog prestola je u obbku nebeskih i
zemaljskih stubova. Ova karta oznaava inicijata ili uitelja tajne ivota i, prema pitagorejcima, duhovnog lekara. Iluzomi univerzum, u
obliku dve figure (polaritet), klei pred prestolom na kojem sedi inicijat, koji je uzdigao svoju svest na nivo duhovnog razumevanja i
stvamosti. U pseudo-egipatskom Tarotu, Uitelj nosi urcetis. Bela i
cma figura - ivot i smrt, svetlost i tama, dobro i zlo - klee pred njim.
Inicijatova vlast nad nestvamou oznaena je tijarom i trostmkim
krstom, amblemima vladavine nad tri sveta koja su proizala iz Nespoznatljivog Prvog Uzroka.
esti numerisani veliki adut naziva se L amoureux, Ljubavnici.
Postoje dva razliita oblika ove Tarot karte. Jedna prikazuje ceremoniju venanja u kojoj svetenik sjedinjuje mladia i devojku (Adama
i Evu?) u svetom braku. Ponekad krilati lik odozgo probada ljubavnike svojom strelom. Dmgi oblik karte prikazuje mladia sa po jednom enskom figurom sa svake strane. Jedna od njih je krilata i
nosi zlatnu kmnu, dok je dmga odevena u lepravu odoru bahantkinja, a na glavi joj je venac od vinove loze. Devojke predstavljaju dvostmku duu oveka (duhovnu i animalnu), od kojih je prva njegov
aneo uvar, a dmga uvek prisutni demon. Mladi je na poetku zrelog ivota, Razdvajanja puteva, na mestu na kojem mora odabrati
izmeu vrline i poroka, venog i vremenskog. Iznad, u aureoli svetlosti, nalazi se genije Sudbine (njegova zvezda), koju neobaveteni
brkaju sa Kupidonom. Ako mladi prilikom izbora ne bude mudar,
proboe ga strela Sudbine, kojoj su povezane oi. U pseuo-egipatskom Tarotu strela genija niani direktno u figum poroka, ime se
oznaava da je zavretak njene staze unitenja. Ova karta podsea
oveka da je cena slobodne volje - ili, tanije, moi izbora - odgovomost.
Sedmi numerisani veliki adut naziva se Le Chariot, Kola, i prikazuje pobednikog ratnika sa kmnom kako se vozi u kolima koja vuku cma i bela sfinga, ili cmi i beli konj. Zvezdanu nadstrenicu kola
dre etiri stuba. Ova karta oznaava Uzvienog, koji se vozi u kolima stvaranja. Vozilo solame energije, numerisano brojem sedam,
otkriva arkansku istinu da sedam planeta predstavljaju kola solame
571
KARTA IZ M A N T E N JA P IL A 20
Iz Tavlor,
The History ofP la ying Cards21
Meu interesantnije prim ere karala za igru ubrajaju se karte iz Manlenja pila. G o d in e 1820, p otpun
.() Istoriari um etnosti vie ne veruju da je A ndrea M antenja (Andrea Mantegna, 1431-506), italijanski slikar i bakrorezac, najznaajniji predstavnik
visoke renesanse u Padovi, bio autor i jed n e karte iz ovog pila, kao to se
verovalo do XIX veka, ali se ime jo uvek koristi, u veini sluajeva kao
M antenja Tarot (M antegna Tarocchi). Kao jedan od moguih autora ovog
pila je u prolosti u obzir uzim an i Bakio Baldini (Baccio B aldini, 1436- c. 1487), firentinski graver, pa se ovaj pil naziva i Baldinijeve karte, ili
Baidini Tarot (B aldini Tarocchi). (Nap. prev.)
:i
Pun naslov deia koje je 1865. godine uredio veleasni Fdvard Sem juel Tejlor (Echvard S am uel Taylor) je Istorija karata za igru sa ancgdotam a iz
njihove p rim en e u vraanju, proricanju subine i varanju ( The historv o f
playing cards. with anecdotes o f their use in conjuring, fortune-telling, and
card-sharping). (Nap. prev.)
577
Milton Alberto Potenger (M ilton A lberto Pottenger) - ameriki autor, mason; poznat je po svom delu iz 1905. godine, Simbo/izam, rasprava o dui
stvari (Svm bolism, A Treatise on the Soul ofT hings; H ow the N atural World
is hut a Sym bol o fth e R eal World; the M odern Church, with its Spire and
Cross, a nd the Bible A ccount o f Noah A rk Sym bols o f the Phallic Religion). (Nap. prev.)
582
583
Tabernakl u divljini
zemljom i svojim linim moima uspostavili Dvostruko Carstvo Nila. Egipani nisu ni sanjali da su ti boanski rodonaelnici bili Atlantiani, koji su se, prisiljeni da napuste svojih seam ostrva zbog
vulkanske kataklizme, naselili u Egiptu - u to vreme atlantianskoj
koloniji - gde su uspostavili veliko filozofsko i knjievno sredite
civilizacije koja e kasnije duboko uticati na religije i nauku nebrojenih rasa i naroda. Danas je Egipat zaboravljen, ali egipatske stvari
e uvek biti zapamene i potovane. Egipat je mrtav - ali besmrtno
ivi u svojoj knjievnosti, filozofiji i arhitekturi.
Kao to je Odin osnovao svoje Misterije u Skandinaviji, a Kecalkoatl u Meksiku, tako je i Mojsije, radei s tada nomadskim narodom
izraelskih dvanaest plemena, osnovao meu njima svoju tajnu i simboliku kolu, koja je postala poznata kao Misterije Tahernakla. Jevrejski Tabernakl bio je samo hram nainjen po uzoru na egipatske
hramove, a mogao je da se prenosi kako bi bile zadovoljene potrebe
naklonosti ka lutanju po kojoj su Izraeliti bili poznati. Svaki deo Tabemakla i ograde koja ga je okmivala bio je simbol neke od velikih
prirodnih ili filozofskih istina. Za neuke, predstavljao je samo mesto
na koje se donose ponude i na kojem se prinose rtve, a za mudre je
to bio hram uenja, posveen Univerzalnom Duhu Mudrosti.
Mada su najvei umovi jevrejskog i hrianskog sveta shvatili da
je Biblija knjiga alegorija, samo se nekolicina izgleda potrudila da
istrai njene simbole i parabole. Kad je Mojsije ustanovio svoje Misterije, kae se da je odabranoj nekolicini inicijata dao odreena usmena uenja koja nisu smela nikada da budu zapisana, ve je trebalo
da budu sauvana prenoenjem od usta do usta, sa generacije na generaciju. Ta uputstva bila su u obliku filozofskoh kljueva, pomou
kojih se postizalo da alegorije otkriju svoja skrivena znaenja. Jevreji
su te mistine kljueve za svoje svete spise nazvali Kabala (Cahala,
Qahbalah, Kahallah).
Savremeni svet je izgleda zaboravio na postojanje onih nepisanih
uenja koja na zadovoljavajui nain objanjavaju prividne protivrenosti pisanih Spisa, niti se sea da su pagani imenovali svoga Janusa
sa dva lica za uvara kljua Hrama Mudrosti. Janus je metamorfoziran u sv. Petra, tako esto simbolizovanog kako dri u ruci klju nebeskih dveri. Zlatni i srebrni klju Bojeg namesnika na Zemlji,
Pape, simbolizuju tu tajnu doktrinu koja, kada se ispravno shvati,
otkljuava riznicu hrianske i jevrejske kabale.
586
U ovom delu prevoda H olove knjige biblijske reference su iz prevdda ure D aniia i dr L uja Bakotia, a tam o gde je bilo neophodno da se zadri
duh izdanja Bihlije iz kojega Hol citira, rei ili fraze Daniievog, odnosno.
B akotievog prevoda, zam enjene su odgovarajuim term inim a stavljenim
u uglaste zagrade. (Nap. prev.)
587
Tabernakl u divljini
J o s if kae da su
njegovi H eruvimi b ili le te a
stvorenja, ali razliita poizgledu
od bilo ega to
m o e da se vidi
n a zem lji, pa ih
je sto g an em o g u e o p isati. Pretp o s ta v lja se da
je Mojsije, kad je
podignut i odnesen pred Jahvea, video ta bia kako klee u Bojem podnoju. Verovatno su
nalikovali, barem po optem izgledu, uvenom Jezekiljevom Heruvim u.
IZ G RA DN JA TABERNAKLA
Govorei u ime Jahvea, Boga Izraela, Mojsije je imenovao dvojicu arhitekata da nadziru izgradnju Tabemakla. Bili su to Veseleilo,
sin Urije, od plemena Judina, i Elijav, sin Ahisamahov, od plemena
Danova. Njihova popularnost bila je tako velika da su bili i jedno3
A ntoan Avgustin Kalm et (Antoine Augustin Calmet, 1672-1757) -- francuski biblijski uenjak, benediktinski opat; sturirao je filozofiju i teologiju u
opatiji M ojen-M otije ( Moyen-Moutier ), a tokom prvih godina svoje karijere radio je na ogromnom, dvadesettrotom nom komentaru Bihlije, koji se
pojavio izmeu 1707. i 1716. godine. Pun naslov ovde pomenutog dela, koje
je u dva tom a izalo 1797, odnosno, 1801. godine, je Istorijski, kritiki,
Tabernakl u divljini
590
Minu. Baraita" se tako odnosi na nauku ,,izvan est redova Mine. Izvorno. Baraita" se verovatno odnosila na uenja kola izvan glavnih akademija minaistike ere - m ada su u kasnijim zbirkam a pojedinane Baraitot
esto delo mudraca Mine (Tanaima). Prema Rambamu (uvodu u Mina Toru),
Baraitot su kom pilovali rabin H oaja i bar Kapara. Poto Mina obuhvata
celokupni U sm eni Zakon u svrhovito kom paktnom obliku (napravljenom
kako da olaka tako i da uini neophodnim usm eno predanje), m noge varijante, dodatna pojanjenja, objanjenja i reenja nisu bili ukljueni u Mimi.
Sve to je kasnije kom pilovano u radovim a pod nazivom Baraitot esto u obliku popisa uenja koji j e n ainio je d an m udrac. Baraita tako
m oe predstavljati zbirke takvih traicija. (Nap. prev.)
591
Tabernakl u divljini
am etaj
abernakla
592
Jzlazak, 26:1, prevod dr Luja Bakotia. Umesto Tabem akL kod njega stoji
,,ator , a um esto zavese - ilim i . D aniiev prevod je : ,,A ator e
napraviti od deset zavesa od tankoga platna uzvedenoga i od porfire i od
skerleta i od crvca... (Nap. prev.)
rtve Paljenice, pet lakata dug i pet lakata irok, ali samo tri lakta
visok. Njegova gomja povrina bila je bronzana reetka na koju je
postavljana rtva, a ispod se nalazio prostor za vatru. Taj oltar je
oznaavao da kandidat, pri ulasku na teren utoita, na bronzanom oltam ne mora ponuditi jadnog, bezazlenog bika ili ovna, ve
ono to u njemu samom korespondira prirodi te rtvene ivotinje.
Bik, kao simbol zemaljskosti, predstavljao je njegovo sopstveno
prosto ustrojstvo koje mora biti spaljeno vatrom Boanstvenosti.
(rtvovanja ivotinja i, u nekim sluajcvima, ljudskih bia, na oltarima pagana bila su rezultat njihovog neznanja o temeljnim naelim a na kojima se rtva zasniva. Oni nisu shvatali da njihove
ponude, kako bi bile prihvatljive, moraju biti iz njihove sopstvene prirode.)
Dalje prema zapadu, u liniji sa Bronzanim Oltarom, nalazila se ve
opisana Umivaonica Proiavanja. Ona je sveteniku oznaavala da
on ne samo da treba da oisti svoje telo ve i svoju duu od svih mrlja neistoe, jer niko ko nije ist i u telu i u umu ne moe ui u prisutnost Boanstva i ostati iv. Iza Umivaonice Proiavanja bio je
ulaz u Tabemakl, okrenut prema istoku, tako da prvi zraci izlazeeg
sunca mogu ui i osvetliti odaju. Izmeu optoenih stubova mogla
se videti Svetinja, tajanstvena odaja sa zidovima od okaenih prekrasnih zavesa sa izveenim licima Hemvima.
Uz zid na junoj strani Svetinje stajao je veliki Svenjak, ili stalak za lampe, od livanog zlata, za koji se vemje da je teio oko 100
funti10. Iz njegovog sredinjeg stuba izlazilo je est grana to su se zavravale aicama u kojima su stajale uljanice. Tu se nalazilo sedam
svetiljki, po tri na granama sa svake strane i jedna na sredinjem
stubu. Svenjak je bio ukraen sa sedamdesetdva badema, izboine"
i cveta. Josif Flavije kae sedamdeset, ali kada god Hebreji koriste
taj okmgli broj, on zapravo oznaava sedamdesetdva. Naspram Svenjaka, uz sevemi zid, bio je sto na kojem je bilo dvanaest vekni hlebova za predstavljanje, u dve gomile od po est vekni. (Kalmet smatra
da hlebovi nisu bili naslagani jedan na dmgi, ve raireni na stolu u
dva reda od po est vekni.) Na tom stolu takoer su stajale i dve upaIjene kadionice, koje su bile postavljene na vrhu svake od gomila
K) 45,359237 kilogram a (Nap. prev.)
11 Danii i dr Bakoti ovo prevode k a o , jab u k e (Izlazak 25:33-36). (Nap. prev.)
5 93
594
Tabernakl u divljini
prirodu simbolizovanu drvetom. Mistici su uili da je ovekovo fiziko telo okrueno nizom nevidljivih tela razliitih boja i velikog
sjaja. Kod veine ljudi duhovna priroda je skrivena i zatvorena unutar materijalne prirode, ali je kod nekolicine to unutranje ustrojstvo
postvareno i duhovna priroda im je spolja, tako da ona okruuje ovekovu linost velikim sjajem.
Srebro, upotrebljeno za kapitele stubova, odnosi se na mesec, koji je bio podjednako svet i Jevrejima i Egipanima. Svetenici su odravali tajne ritualne obrede u vreme mladog i punog meseca, to su
razdoblja posveena Jahveu. Srebro je, kako su uili drevni, bilo zlato
sa svojim sunanim zrakom okrenutim prema unutra, umesto prema
spolja. Dok je zlato simbolizovalo duhovnu duu, srebro je predstavljalo proienu i obnovljenu ljudsku prirodu oveka.
Bronza upotrebljena u spoljanjem oltaru bila je sloena supstanca sastavljena od legura plemenitih i baznih metala. Dakle, ona predstavlja ustrojstvo prosenog pojedinca, koji je kombinacija viih i
niih elemenata.
Tri odeljka Tabemakla bi trebao da su od posebnog interesa za slobodne zidare, jer predstavljaju tri stepena Plave Loe, dok su tri reda
svetenika koji su sluili u Tabemaklu sauvani u savremenoj masoneriji kao egrt poetnik, Kolega-zanatlija i Majstor-zidar. Havajski
ostrvljani sagraili su Tabemakl slian jevrejskom, osim to su njegove odaje bile jedna iznad druge, a ne jedna iza druge, kao to je
sluaju kod Tabrenakla Izraeliana. Tri sobe su takoe i tri vane odaje u Velikoj piramidi u Gizi.
O D E D A A S T I I D I K E 15
596
Tabernakl u divljini
Tabernakl u divljini
Iz M osaize Historie
der Hebreeuwse Kerke
18
598
kvadratnog oblika i sastojao se od veenog okvira u koji je bilo postavljeno dvanaest kamenova, od kojih je svaki bio smeten u leite
od zlata. Zbog velike teine tog kamenja, od kojih je svaki bio znatne
veliine i ogromne vrednosti, naprsnik je dran na svom mestu posebnim zlatnim lancima i trakama. Dvanaest kamenova naprsnika, kao
i oniksi na ramenima Efoda, imali su tajanstvenu mo da se osvetljavaju Boanskim sjajem i tako daju proroanstva. O udnoj moi
tih treperavih simbola dvanaest plemena Izraela, Josif Flavije pie:
P o m en u u i o n o to je jo Iepe od ovo g a: B og je u n ap red prog lasio, p o m o u tih d v an aest k am en o v a koje je Veliki svetenik nosio na g ru d im a i koji su bili u m etn u ti u n jegov n ap rsn ik , k ad a e
b iti p o b ed n ici u b o ju ; je r ta k o j e v elik sjaj b lje ta o iz n jih p re no
to bi v o jsk a p o e la m ar, d a su svi ljudi o seali d a je B oje bie
prisutno kako bi im pom oglo. O tu d a se dogodilo da su oni G rci, koji su p o to v a li n ae z a k o n e, p o to to m e n isu m o g li p ro tiv u re iti,
n azv ali n ap rsn ik O r a k l \
N A P R S N IK V E L IK O G S V E T E N IK A
Raspored kam enja i plem ena nad kojima upravljaju bio je, prema Kalmetu, kao
u priloenom dijagramu. Ovi dragulji su,
prema rozenkrojcerim a, bili simbol dvanaest velikih kvaliteta i vrlina: ProsvetIjenja, Ljubavi, Mudrosti, Istine, Pravde,
Mira, Ravnotee, Poniznosti, Vere, Snage, Radosti i Pobede.
Tabernakl u divljini
vadeset etiri sata dana (u slobodnom zidarstvu simbolizovani lenjirom od dvadeset etiri ina) postaju niti od kojih je tkana Odeda
asti i dike.
STAREIN A DANA
Iz Montj'aucon, Antiquities
IJ ovom obliku Jehovu obino prikazuju kabalisti. Crte je nam enjen da predstavi D em ijurga G rka i gnostika, koga su Grci nazvali ,,Zevs, Besmrtni SmrInik, a Hebreji ,,IHV H .
r im
u m im
Na poleini Esena, odnosno naprsnika, nalazio se dep sa tajanstvenim predmetima Urimom i Tumimom. Osim injenice da su sluili
za proricanje, danas se malo zna o tim predmetima. Neki pisci tvrde da
su to bili kamenii (nalik fetiima koje i danas potuju pojedini uroeniki narodi), koje su Izraeliti doneli sa sobom iz Egipta u uverenju
da poseduju boanske moi. Drugi veruju da su Urim i Tumim bili u
obliku kockica, a njihovim bacanjem na tlo donoene su odluke u vezi nekih dogaaja. Nekolicina je smatrala da su to bila samo sveta
imena, napisana na ploama od zlata i noena kao talismani.
P rem a n ek im a, U rim i Tum im o zn a av aju sv etlo st i savrens tv o , ili sv e tlo st i is tin u , to p re d sta v lja u p a d ljiv u a n a lo g iju sa
60!
Tabernakl u divljini
Nita manje izvanredna od odede Velikog svetenika bila je njegova kapa, odnosno frizura. Preko proste bele kape obinih svetenika ovaj velikodostojnik nosio je plavo platno i zlatnu krunu; kruna
se sastojala od tri trake, jedna preko druge, kao trostruka mitra persijskog maga. Ta kruna simboliki je prikazivala Velikog svetenika
kao vladara ne samo nad tri sveta koja su razlikovali drevni narodi
(nebo, zemlja i pakao), nego i nad trostrukom podelom oveka i univerzuma - duhovnim, intelektualnim i materijalnim svetom. Te podele su takoe bile simbolizovane i sa tri odeljka samog Tabemakla.
F R JZ U R A S V E T E N IK A
Preko proste bele kape obinih svetenika Veliki svetenik nosio je plavo platno
i zlatnu traku. N a prednjoj
strani zlatn e trak e bile su
upisane hebrejske rei Svetin ja G o sp o d u ". O v a ilustracija prikazuje kapu sa i
bez zlatne krune.
21
Izlazak 28:36, prevod uro Danii. U prevodu dr Luja Bakotia stoji Svetost G ospodu\ (Nap. prev.)
603
BR A T ST V O R U IN O G KRSTA
ivot Oca C.R.C. # Johan Valentin Andrea # Alhemijska uenja rozenkrojcera # Znaaj Ruinog Krsta # Adepti Ruinog
Krsta
Ko su bili rozenkrojceri? Jesu li bili organizacija dubokih mislilaca koji su se pobunili protiv inkvizicijskih, religijskih i fdozofskih
ogranienja svog vremena, ili su bili izolovani transcendentalisti
ujedinjeni samo slinou svojih stavova i zakljuaka? Gde je bila
Kua Duha Svetoga, u kojoj su se, prema njihovim manifestima,
susretali jednom godinje kako bi planirali budue aktivnosti svoga
reda? Ko je bila misteriozna osoba kojoj su se obraali sa Na Proslavljeni Otac i Brat C.R.C.? Da li su ta tri slova zapravo stajala
umesto rei Kristijan Ruin K rsf (Christian Rosie Cross, odnosno,
Christian Rosencreutz j'". Da li je Kristijan Rozenkrojc, navodni autor Himijskog venanja (Chymical N u p tia lsj, ista osoba koja je s
jo tri osobe osnovala Drutvo Ruinog Krsta?
Kakav je odnos bio izmeu rozenkrojcerstva i srednjovekovnog
slobonog zidarstva? Zato su sudbine ove dve organizacije toliko
usko isprepletane? Predstavlja li Bratstvo Ruinog Krsta toliko traenu vezu srednjovekovnog slobodnog zidarstva i simbolizma i mistike antike i da li je njegove tajne ovekoveila savremena masonerija?
1
604
Da li se izvomi rozenkrojcerski red raspao u drugoj polovini osamnaestog veka, ili drutvo jo uvek postoji kao organizacija, odravajui iste tajne po kojima je i postalo poznato? Koji je bio pravi
razlog nastanka Bratstva Ruinog Krsta? Jesu li rozenkrojceri bili
religijsko i filozofsko bratstvo, kao to su tvrdili, ili su njihova vidljiva naela prikrivala istinsku svrhu Bratstva, koja je moda bila
politiki nadzor u Evropi? Ovo su neki od problema koji su ukljueni u prouavanje rozenkrojcerstva.
Postoje etiri razliite teorije o rozenkrojcerskoj enigmi. Svaka
je rezultat paljivog razmatranja dokaza od strane uenjaka koji su
ivote proveli u traganju po arhivama hermetike nauke. Doneti zakljuci jasno pokazuju neprimerenost dostupnih izvetaja koji se odnose na genezu i rane aktivnosti Bratstva Ruinog Krsta.
rvi p o st u l a t
Kipru, a C.R.C. je nastavio sam do Damaska. Slabo zdravlje spreilo ga je da doe do Jerusalima, pa je ostao u Damasku, studirajui
sa fdozofima koji su tamo iveli.
Dok se bavio svojim prouavanjim a uo je za grupu mistika i
kabalista koji su prebivali u arapskom mistinom grada Damkar.
Odustavi od elje da poseti Jerusalim, dogovorio je sa Arapima svoj
prevoz do Damkara. C.R.C. je imao samo esnaest godina kada je stigao u Damkar. Primljen je kao neko ko je dugo oekivan, kao drug
1 prijatelj u filozofiji, i upuen je u tajne arapskih adepata. Dok je
tamo boravio, C.R.C. je nauio arapski jezik i preveo je svetu knjigu
M na latinski, a kada se vratio u Evropu, tu vanu knjigu doneo je sa
sobom.
Nakon tri godine uenja u Damkaru, C.R.C. je otputovao u grad
Fes2, gde su mu arapski magovi obznanili dalje informacije. U Fesu
je upuen kako da komunicira sa stanovnicima elemenata (verovatno
duhovima Prirode), a oni su mu pokazali mnoge druge velike tajne Prirode. Mada fdozofi u Fesu nisu bili tako veliki kao oni u Damkaru,
C.R.C. je iskoristio svoja prethodna iskustva su razlui istinito od
lanog i da na taj nain znaajno uvea svoje znanje.
Nakon dve godine provedene u Fesu, C.R.C. je zaplovio prema
paniji, nosei sa sobom mnoga blaga, meu kojima i retke biljke i
ivotinje koje je prikupio tokom svojih lutanja. Naivno se nadao da
e ueni ljudi Evrope sa zahvalnou primiti retka intelektualna i materijalna blaga koja im je doneo da ih razmotre. Umesto toga, naiao
je samo na porugu, jer su se takozvani mudraci bojali da bi priznavanjem svog prethodnog neznanja izgubili steeni ugled. Na tom se
mestu u pripovesti pojavljuje interpolacija o tome da je Paracelzus,
mada nije bio lan Bratstva Ruinog Krsta, proitao knjigu M, a
razmatranje njenog sadraja obezbedilo mu je informacije koje su ga
nainile najistaknutijim lekarom srednjovekovne Evrope.
Umoran, ab ne i obeshrabren neplodou svojih pokuaja, C.R.C.
se vratio u Nemaku, gde je sagradio kuu u kojoj je mogao na miru
da nastavi svoje prouavanje i istraivanje. Takoe je, u istraivake
2
606
i STRPLJEN JE. Dvoglavi orao, ili Feniks, suptilno nagovetava konano androgino stanje Ijudskog bia. Rozenkrojcerska alhemija nije se bavila samo metalima. Samo ovekovo telo je alhem ijska laboratorija i niko ne bi mogao postati
rozenkrojcerski adept, a da nije obavio vrhovni eksperiment transm utacije, promenom baznog m etala neznanja u isto zlato m udrosti i razum evanja.
M IfS tf E M 3 P M M A G M P M
S fiP m V M PM8PEMSA3.
v
\n X fi 9
IHOSTSUTs'G.
Vetjce ffbciftt
bir brnit
mib bero.^tt
T IN C T U R .
P ro v .IV .v . io .
34 .f t.t tft an5
bic
2 ) te
^ e f tt
tib e r tn f f t
l'e&rt alitr Tieiligci, unb bie 2>rubfr, bte bcn
fijl OcttcS fiiibtn, ftnbcn bariunoi ba ocr.
borgene bttm nrl.fSvob, irob beit c iriti bn
aSciien, v . . 0 . <i gefdjieb a b n , b.ift
etcle + tn n ^ n i - cb jie fcftoii oft bc (ioangt.
Iiuoi mib nlr K rm ie bct '.tijcifen ftorcn, jfbod)
friue +>fgjerbf fnrnus rmpfiiibni, bcnn jic fia
beit btn (9 CI|I j n f t i nirfji. 33 abct bit
33 oiif etjrnit Mrfirficn roilt, nnb b r r ^ e t f m
3tcben rrgrmibfn, Bft nmfi f?rf) btfltiftigni, mit
ffincm cbfn illjrifli) gieijfirmig Ju roerbfii.
Pun naslov ovog dela objav ljen o g u A ltoni, N em aka, 1785. godine je
Geheime Figuren der Rosenkreuzer, aus dem / 6,en und 17len Jahrhundert
(Tajni simhoii rozenkrlojcera iz XVI i XVII veka). (Nap. prev.)
608
Nakon to su se zakleli nad ovim kodeksom, petorica Brae otili su u daleke zemlje, a godinu dana kasnije jo dvojiea od preostalih poli su svojim putem, ostavljajui Oca C.R.C. samog u Kui
Duha Svetoga. Iz godine u godinu susretali su se sa velikom radou, jer su tiho i iskreno proneli svoja uenja meu mudracima sveta.
Kad je prvi lan Reda umro u Engleskoj, odlueno je da mesto sahrane lanova treba da bude tajno. Ubrzo zatim, Otac C.R.C. pozvao
je preostalu estoricu da se skupe i pretpostavlja se da je tada pripremio svoj simboliki grob. Fama belei da niko od Brae koja su bila iva u vreme njenog pisanja nije znao kada je Otac C.R.C. umro i
gde je sahranjen. Njegovo telo je sluajno otkriveno 120 godina nakon njegove smrti, kada je jedan od Brae, koji je posedovao znaajno arhitektonsko umee, odluio da napravi neke izmene u Kui Duha
Svetoga. (Samo se pretpostavljalo da je grob u toj zgradi.)
Dok je svoje izmene sprovodio u delo, Brat je otkrio spomen-plou na kojoj su bila upisana imena ranih lanova Reda. Odluio je da
je prenese u impozantniju kapelu, jer u to vreme niko nije znao u kojoj zemlji je Otac C.R.C. umro, to je informacija koju su prikrili prvobitni lanovi. Pri pokuaju da se pomeri spomen-ploa, koju je na
mestu drao veliki ekser, neto kamenja i maltera odvaljeno je sa zida, razotkrivajui vrata skrivena u zidnoj konstrukciji. Clanovi Reda
odmah su raistiti ostatke krhotina i otkrili ulaz u zasvoenu prostoriju. Na vratima su velikim slovima bile ispisane rei: POST CXX
ANNOS PATEBO. To je, prema mistinom tumaenju Brae, znailo: ,,Za 120 godina u izai.
Narednog jutra vrata su otvorena i lanovi su uli u kriptu sa sedam strana i sedam uglova, sa svakom stranom pet metara irokom
i osam metara visokom. Iako sunce nikada nije prodrlo u tu grobnicu, bila je blistavo osvetljena tajanstvenim svetlima u tavanici. U
sreditu je bio kruni oltar, na kojem su se nalazile bronzane ploe s
ugraviranim udnih slovima. Na svakoj od sedam strana bila su mala
609
vrata koja su, nakon to su otvorena, otkrila vie kutija punih knjiga, tajna uputstva i, navodno, izgubljcni arkanum Bratstva.
Pomeranje oltara u jednu stranu otkrilo je bronzani poklopac. Kada je poklopac podignut, ukazalo se telo, po svoj prilici C.R.C-a, koje je, mada je tamo lealo 120 godina, bilo dobro ouvano, kao da je
upravo sahranjeno. Bilo je ukraeno i odenuto u odedu Reda, a u jednoj ruci mu je bio preklopljen misteriozni pergament koji je, uz
Bihliju, bio najcenjeniji posed Drutva. Nakon temeljnog pretraivanja sadraja tajne odaje, bronzana ploa i oltar su vraeni na mesto,
vrata kripte ponovno su zapeaena, a Braa su otila svako svojim
putem, uzdignutog duha i uveane vere zbog udesnog prizora koji
su ugledali.
D o k u m e n t se z a v ra v a reim a:
,,U sk lad u sa vo ljo m O ca C .R .C , F a m a je b ila p rip rem ljen a i
p ro sle e n a m u d rim a i uen im a iz itav e E vro p e na p et je z ik a , kako bi svi saznali i razum eli tajne v elia n stv e n o g B ratstva. Sve iskrene d ue ko je delaju u slavu B oju p o zv a n e su d a stupe u vezu
sa B raom i o b ean o im je da e n jih o v a o b raan ja biti saslu an a,
bez o b zira na to gde se n alaze i na koji n ain p o alju poruku. Istov rem eno, oni sa sebim m i sk riv en im m o tiv im a, u p o zo ren i su da
e stei sam o tu g u i ja d ak o , u k a lja n o g srca i s n e isto m m ilju ,
p okuaju da otk riju B ratstv o .
Takva je, ukratko, pria o manifestu Fama Fraternitatis. Oni koji ga doslovno prihvataju smatraju Oca C.R.C. za stvamog osnivaa
Bratstva, koje je, kako se vemje, organizovao oko 1400. godine. Cinjenica da istorijska potvrda vanih taaka Fame nikada nije otkrivena stoji nasuprot ove teorije. Nema dokaza da je Otac C.R.C. ikada
stupio u kontakt sa uenim Ijudima u paniji. Tajanstveni grad Damkar se ne moe pronai, a ne postoje ni podaci o tome da je bilo gde
u Nemakoj postojalo mesto na koje je veliki broj sakatih i bolesnih
dolazio i bivao misteriozno isceljen. U Tajnoj tradiciji u slobodnom
zidarstvu (The Secret Tradition in Freemasonry) A. E. Vejta nalazi se
slika Oca C.R.C. na kojoj je prikazan s dugom bradom koja mu pada
na grudi, kako sedi pred stolom na kojem gori svea; jednom mkom
je podboio glavu, a vrh kaiprsta dmge poiva na slepoonici ljudske lobanje. Slika, meutim, nita ne dokazuje. Oca C.R.C. nikada
610
nije video niko osim lanova njegovog Reda, a oni nisu sauvali njegov opis. Vrlo je neverovatno da mu je ime bilo Kristijan Rozenkrojc,
jer s njim nije ni povezivano sve do pisanja Alhemijskog venanja.
rugi
p o s tu la t
Ona masonska braa koja su istraivala ovu temu prihvataju istorijsko postojanje Bratstva Ruinog Krsta, ali su poeljeni po pitanju
porekla Reda. Jedna grupa smatra da je drutvo nastalo u srednjovekovnoj Evropi kao plod alhemijskih spekulacija. Robert Mekoj, 33,
vemje da je Johan Valentin Andrea5, nemaki teolog, bio istinski osniva; on takoe smatra kako je mogue i da je ovaj bogoslov samo
reformisao i ojaao postojee dmtvo, koje je osnovao Hajnrih Kornelije Agripa. Neki vemju da rozenkrojcerstvo predstavlja prvu inva/.iju budistike i braminske kulture u Evropi. Dmgi su, pak, miljenja
da je Drutvo Ruinog Krsta osnovano u Egiptu u vreme filozofske supremacije tog carstva, kao, takoe, i da ono ovekoveava Misterije drevne Persije i Haldeje.
U svom delu Anakalipsa, Godfri Higins pie:
N em ak i ro zen k ro jceri su p rilin o n eu p u en i u sv o je poreklo,
ali, po trad iciji, oni p retp o stav ljaju d a su p o to m ci starih E gipana,
H aldejaca, M ag a i g im n o so fista. (G im nosofisti je irne koje su sledbenici A leksandra Velikog nadenuli kasti golih m uraca koje su pron ali k ako m ed itiraju n a o b alam a rek a u In d iji.)6
Johannes Valentus Andreae (15861654) nemaki teolog, koji je tvrdio da
je autor A lhem ijskog venanja Kristijana Rozenkrojca godine 1459 (Chym ische H ochzeit Christiani Rosencreutz anno 1459) ( 1616, Strazburg), jednog
od tri osnivaka dela rozenkrojcera. N jegova uloga u poreklu rozenkrojcerske legendeje kontroverzna. U svojoj autobiografiji je Chvmische Hochzeit oznaio kao jedno od svojih dela, kao ,, ludihrium (lat. pomga), mogue
sa znaenjem ,,satira . U njegovim kasnijim delim a alhem ija je predm et
ism ejavanja i svrstana je uz m uziku, um etnost, pozorite i astrologiju, u
kategoriju m anje ozbiljnih nauka. (Nap. prev.)
<
Te frakcije saglasne su u tome da je pria o Ocu C.R.C, poput masonske legenda o Hiramu Abifu, alegorija i da se ne sme shvatati
doslovno. Sa slinim problemom suoili su se i prouavaoci Bihlije,
koji su ustanovili ne samo da je teko, ve u veini sluajeva i nemogue, potkrepiti istorijsko tumaenja Svetogpisma.
R AZAPETA RUA
612
l'a, meu njima i ser Frensisa Bekona i Volfganga fon Cletea, sumnjalo
se da su povezani sa Redom, ali njihova veza nije ustanovljena na
nain koji bi zadovoljio prozaiane istoriare. Postojalo je obilje pseudo-rozenkrojcera, ali pravi lanovi Drevnog i Tajnog Reda Nepoznatih Filozofa uspeno su iveli dostojni njihovog imena; do danas
su ostali nepoznati.
Tokom srednjeg veka pojavilo se vie traktata, navodno iz pera
rozenkrojcera. Mnogi od njih, meutim, bili su lani, a objavile su ih
beskrupulozne osobe koje su koristile asno i magino ime rozenkrojcera jedino u cilju sopstvene afirmacije, nadajui se da e stei
versku ili politiku mo. Ovo je uveliko iskomplikovalo rad na istraivanju Drutva. Jedna grupa pseudo-rozenkrojcera otila je toliko
daleko da je svoje lanove opremila cmim vrpcima, pomou kojih
su mogli meusobno da se prepoznaju, i upozorila ih da e, ako prekre zavet tajnosti, te vrpce biti upotrebljene da budu zadavljeni.
Nekoliko naela rozenkrojcerstva sauvano je u literaturi, jer je originalno Bratstvo objavilo fragmentame izvetajc o svojim naelima
i aktivnostima.
U Tajnim simbolima rozenkrojcera, dr Franc Hartman opisuje bratstvo kao;
( . . . ) tajno drutvo m ukaraca koji poseduju nadljudske - ako ne
n atp riro d n e - m oi; za njih se g o v o rilo da su m ogli da p red sk azu ju
b u d u e d o g a aje, d a p ro d ru u n ajd u b lje m isterije P rirode, d a pretvore gvoe, bakra, olo v a ili iv u u zlato, d a sprave E liksir ivota,
ili U niverzalnu P anaceju, uz pom o koje su m ogli da ouvaju svoju
m lad o st i zrelo doba; a, tav ie, v ero v a lo se d a su m ogli da nare u ju E le m en ta rn im D u h o vim a P rirode, i d a su znali tajnu K a m en a
M u d ra ca , su p stan ce koja j e sv o g p o se d n ik a in ila sv em o n im , besm rtn im i v rh u n sk i m u d rim .
Neobraanje panje na tu istinu prouzrokovalo je da su mnoge crkve i tajna drutva daleko od onoga to njihova imena izraavaju.
Simbolika naela rozenkrojcerstva su tako duboka da su ak i danas slabo shvaena. Njihovi grafikoni i dijagrami bave se tekim
kosmikim principima koje oni razmatraju s fdozofskim razumevanjem izrazito osveavajuim u poreenju sa pravovemom uskogrudou koja je prevladavala u njihovo vreme. Prema dostupnim zapisima,
rozenkrojceri su meusobno bili povezani zajednikim aspiracijama,
a ne zakonima bratstva. Vemje se da su Braa Ruinog Krsta ivela nenametljivo, bavei se marljivo svojim zanimanjima, nikome
ne razotkrivajui svoju tajnu pripadnost - u mnogim sluajevima ak
ni u vlastitoj porodici. Nakon smrti C.R.C-a, veina Brae naizgled
nije imala centralno mesto okupljanja. Sta god da je inilo inicijacijski rituala Reda, bilo je tako strogo uvano da nikad nije otkriveno. Nesumnjivo je iskazivano hemijskom terminologijom.
Neija nastojanja da se pridmi Redu bila su oigledno uzaludna, jer rozenkrojceri su uvek birali svoje uenike. Poto bi se dogovorili oko toga ko je taj za koga su verovali da moe biti na ast
njihovom znamenitom bratstvu, stupili bi u kontakt sa njim na jedan od brojnih misterioznih naina. On je mogao primiti pismo, bilo anonimno bilo s naroitim peatom, obino sa slovima ,,C.R.C.,
ili ,,R.C. na njemu. Dobio bi uputstva da ode na odreeno mesto
u dogovoreno vreme. Ono to bi mu bilo objavljeno nikada ne bi
otkrio, iako bi, u mnogim sluajevima, svojim kasnijim delima pokazao da je u njegov ivot stupio novi uticaj, produbljujui njegovo razumevanje i irei njegov intelekt. Nekolicina je alegorijski
pisala o tome ta su videli kad su bili u prisustvu velianstvenog
Bratstva Ruinog Krsta .
Alhemiare bi ponekad u njihovim iaboratorijima posetio tajanstveni stranac, koji bi odrao ueno izlaganje o tajnim procesima
hermetike vetine i, nakon otkrivanja odreenih procesa, odlazio
bez traga. Drugi su izjavljivali da su Braa Ruinog Krsta s njima
komunicirala kroz snove i vizije, otkrivajui im tajne hermetike mudrosti dok su spavali. Poto bi bio upuen, kandidat je bivao obavezan
na tajnost ne samo u vezi hemijskih formula koje su mu otkrivene,
ve i u vezi naina na koji ih je pribavio. Mada se za ove bezimene
adepte verovalo da su Braa Ruinog Krsta, ko su oni bili nikada
614
Za mnoge od onih koji su povezani sa razvojem slobodnog ziarstva sumnja se da su rozenkrojceri; neki su, kao to je sluaj sa
Robertom Fladom, ak napisali odbrane ove organizacije. Frenk K.
Higins, savremeni masonski simbolist, pie:
D o k to r E m ol, lan tog bratstva [rosenkrojcerskog], cenjen je
od strane slo b o d n ih zid ara kao je d a n od o sn iv a a p rve V elike loe
u L o n d o n u .
(V ideti D revno slo b o d n o zid a rstvo )
Ako su osnivai slobodnog zidarstva bili inicirani u Veliki Arkanum Egipta - a simbolizam savremene masonerije upuuje da je
takav bio sluaj - onda je razumno pretpostaviti da su oni obezbedili
svoje informacije iz drutva ije su postojanje priznali i koje je bilo na
pravi nain kvalifikovano da ih poui o tim simbolima i alegonjama.
Prema jednoj teoriji o dva Reda, slobodno zidarstvo je izdanak rozenkrojcerstva, odnosno, drugim reima, Nepoznati Filozofi su se
prouli kroz organizaciju koju su stvorili kako bi im sluila u materijalnom svetu. U nastavku prie kae se da su rozenkrojcerski adepti
postali nezadovoljni svojim potomkom i tiho se povukli iz masonske
hijerarhije, ostavljajui za sobom svoj simbolizam i alegorije, ali odnosei kljueve pomou kojih zakljuani simboli mogu dati nagovetaj o svom tajnom znaenju. Spekulanti su otili tako daleko da
616
navode kako je, prema njihovom miljenju, savremeno slobodno zidarstvo u potpunosti apsorbovalo rozenkrojcerstvo i nasledilo ga kao
najvee svetsko tajno drutvo. Drugi umovi jednake uenosti izjavljuju da Rozenkrojcersko Bratstvo i dalje postoji i da je, povlaenjem iz masonskog reda, ouvalo svoju individualnost.
R O Z F .N K R O JC E R S K A
RUA
g
$0
Prema iroko prihvaenoj tradiciji, sedite Rozenkrojcerskog Reda je u blizini Karlsbada, u Austriji (videti kod dr Franca Hartmana). Druga verzija kae da se misteriozna kola, po optim naelima
slina R ozenkrojcerskom Bratstvu, koja sebe naziva Boem ska
617
618
Tajanstvenu kolu o kojoj se ovde govori ne treba brkati sa poznatijom Boem skom, ili ekom braom, redom koji su oko 1450. godine u ekoj osnov ali ta b o riti, sle d b en ici Ja n a H usa (1 3 6 9 -1 4 1 5 ), c k o g sv eten ik a,
filozofa i reformatora, koji je, po ugledu na Dona Viklifa u Engleskoj (John
Wycliffe, c. 1324-31-1384), predloio reform u crkve u ekoj; taboriti su,
za razliku od um erenih H usovih sledbenika, husita, bili radikalni i odbacivali sva uenja koja nisu biblijski utem eljena. (Nap. prev.)
G RB JO H A N A
VALENTINA ANDREE
Iz Chvmische Hochzeit
T rei postulat
Trea teorija poprimila je oblik potpunog poricanja rozenkrojcerstva i tvrdi da postojanje takozvanog originalnog Reda nikada nije
bilo potkrepljeno vrstim injenicama i da je on u potpunosti produkt mate. Niz pitanja koja jo uvek postavljaju istraivai ove neubvatljive gmpe metafiziara najbolje izraava ovo stanovite. Da li
je Bratstvo Ruinog Krsta samo mitska institucija stvorena u plodnom umu nekih knjievnih cinika u cilju mganja alhemijskoj i herinetikoj nauci? Da li je Kua Duha Svetoga ikada postojala izvan
mate nekih srednjovekovnih mistika? Da li je itava pria o rozenkrojcerima satira koja ismeva lakovernost sholastike Evrope? Da li
|e tajanstveni Otac C.R.C. proizvod knjievnog genija Johana Valentina Andree, ili nekog drugog slinog uma, koji je, pokuavajui
da osvoji alhemijsku i hermetiku fdozofiju, nehotice stekao veliku
mo i bio uzrok njegovog obznanjivanja? Malo je sumnje u to da je
bar jedan od ranih rozenkrojcerskih dokumenata bio iz Andreinog
pera, ali u koju svrhu ga je sastavio i dalje ostaje pitanje spekulacije.
I )a li je sam Andrea od neke nepoznate osobe, ili osoba, dobio instrukcije koje je trebalo izvriti? AJco je Alhemijsko venanje Kristijana
619
10
Eugenius Philalethes je tajanstveni autor nekoliko alhemijskih traktata, a verovatno se radi o pseudonim u velanskog filozofa Tom asa Vona ( Thomas
Vaughan, 1621-1666). Mada se nije bavio medicinom, Von je teio da svoja
hem ijska um ea prim eni u prip rem i m e dikam en ata na nain kako je to
radio Paracelzus. R eputaciju je stekao svojim m agijsko-m istikim delom
A nthroposophia Theom agica. G odine 1652. preveo je na engleski rozenkrojcerski m anifest Fam a Fraternitatis R osae Crucis. (Nap. prev.)
M ichael M aier (1568-1622) - nem aki lekar, savetnik Rudolfa II Habsburga i ueni alhem iar; bio je ukljuen u rozenkrojcerski pokret, koji se
pojavio u to vreme i kojem je posveeno njegovo delo Themis aurea; sa posvetom Elijasu Emolu, to delo je 1656. godine prevedeno na engleski kao
Themis Aurea: The Laws o f the Fraternitv o fth e Rosie Cross (Themis Aurea:
Z akoni B ratstva R uinog Krsta). (Nap. prev.)
11 John H eydon (1629-1667) - engleski neoplatonistiki okultni filozof i rozenkrojcer. U poslednjih dvanaest godina svog ivota objavio je vei broj
obim nih, kom plikovanih dela, m eu kojim a su N ovim etodrozenkrojcerske
m edicine (A N ew M ethod oj'Rosie Crucian Physick, 1658), Rozenkrojcerski nepogreivi aksiomi, ili opta pravila spoznavanja svega to j e bilo.
to je s te i to e biti ( The Rosie Crucian Infallible A xiom ata; or, generall
rules to know all things past, present, an d to com e, 1660), Skladnost svetu
(The H arm onv o f the IVorld, 1662) i druga. (Nap. prev.)
620
E L E M E N T A R N l SVET
Iz Musamm Hermeticum Reformatum et Amplificatum
11 spoljanjem krugu su figure zodijaka, u drugom su njihovi znaci i delovi ljudskog tela kojim a vladaju, a u treem krugu su meseci u godini, s kratkim napomenama o temperamentu itd. etvrti krug sadri elemente i njihove odgovarajue
sim bole, a u narednih sedam krugova nalaze se oznake orbita planeta, takoe i
planetam ih anela, sedam velikih udova U niverzalnog oveka i sedam metala, pri em u je svaki o d eljak , koji se p o jav lju je pod svojim odg o v araju im
d em en to m , u skladu sa im enim a elem enata u etvrton km gu. U vanaestom
krugu se pojavljuju rei: Postoje Tri Principa, Tri Sveta, Tri Epohe i Tri Kral|evstva . U trinaestom km gu pojavljuju se imena dvanaest umea i nauka koji
se sm atraju bitnim za duhovni rast. U etm aestom km gu je re Priroda. Petnaosii km g sadri sledee rei: Velika je ast vem ih dua da je od sam og njihovog roenja im enovan aneo da svaku od njih uva i o drava. (Videti prvi
ongleski prevod, London, 1893)
621
622
U misticizmu je orao simbol inicijacije (kimeni Duh Vatre) i time se objanjava nesposobnost nepreporoenog sveta da shvati Tajni Red Ruinog Krsta.
Oni koji ispovedaju tu teoriju priznaju grofa od Sen Zermena za
svog najvieg adepta i tvrdc da su on i Kristijan Rozenkrojc jedna
ista osoba. Oni prihvataju vatru kao svoj univerzalni simbol, jer je
to bio element pomou kojeg su mogli da kontroliu metale. Sebe su
proglasili za potomke Tubal-K ajina14 i Hirama Abifa, a kao svrhu
svog postojanja naveli su ouvanje duhovne prirode oveka u epohama materijalnosti.
G nostike sekte, A rapi, alhem iari, tem plari, rozenkrojceri i, na
kraju, slobodni zidari, form iraju zap ad n i lanac u p ren o su o k ultnih
n a u k a .
[V ideti P apusov C ig a n ski tarot u p rev o d u s fran cu sk o g
A. E. V ejta (T h e Tarot o fth e B o h e m ia n s)]
15
624
625
R O Z E N K R O JC E R SK E
D O K T R IN E I N A EL A
Nisu dostupne pouzdane informacije o stvarnim filozofskim uverenjima, politikim tenjama i humanitarnim aktivnostima Rozenkrojcerskog Bratstva. Danas su, kao i u stara vremena, tajne Drutva,
vrednou svoje esencijalne prirode, ouvane nepovreene, pa su pokuaji da se rozenkrojcerska fiiozofija interpretira samo spekulacije
i nita vie.
Dokazi upuuju na verovatno postojanje dva razliita rozenkrojcerska tela: unutranju organizaciju, iji lanovi svoj identitet ili
uenja nikada nisu otkrili svetu, i spoljanje telo pod nadzorom
unutranje grupe. Po svoj prilici, sim bolika grobnica Kristijana
Rozenkrojca, Viteza Zlatnog Kamena, bila je zapravo to spoljanje
telo, iji je duh u uzvienijim sferama. Nakon 1614. godine, tokom
perioda od vie od jednog vcka, spoljanjim telom kruili su traktati i manifesti bilo pod njegovim imenom, bilo pod imenima raznih
iniciranih lanova. Svrha tih tekstova je oigledno bila da se zbunc
i zavedu istraivai, te da se na taj nain efikasno prikriju stvame namere Bratstva.
Kad je rozenkrojcerstvo postalo filozofski ,,hir sedamnaestog
veka, kruili su i brojni dokumenti na tu temu, koji su imali iskljuivo komercijalnu svrhu, a njihovi autori bile su varalice koje su
elele da populamost Bratstva pretvore u kapital. Lukavo smiljene
izmiljotine samog Bratstva i pogrene knjievne prevare arlatana
Ova slika, de B rijev a1 gravura, najpoznatiji je od dijagram a koji ilustruju filo/ofska naeela Roberta Flada (Robertus de Fluctibus). Tri su figure koje predstavljaju izrazitu vezu izm cu rozenkrojcerstva i slobodnog zidarstva: M ihael
i
626
627
Nagovetaj supstance rozenkrojcerstva -- njegova ezoterijska doktrina - moe se pribaviti iz analize njegove senke - njegovih egzoterikih spisa. U jednom od svojih najvanijih ,,oblaka, Confessio
Fraternitatis, Braa Bratstva R.C. nastojala su da opravdaju svoje
postojanje i objasne (?) namere i aktivnosti svoga Reda. U svom izvomom obliku Confessio je podeljen u etmaest poglavlja, koja su
u nastavku saeto prikazana.
628
C O N F E S S I O F R A T E R N I T A T I S R. C.
A D E R U D I T O S E U R O P /T i
P o g la v lje I. N em o jte ish itre n im su e n je m ili zb o g p red rasu d a
p o g ren o p ro tu m a iti iz jav e u v ezi n aeg B ratstv a, k o je su o b jav ljene u n aem p reth o d n o m m an ifestn - F a m a F ra tern ita tis. Jahve,
p o sm a tra ju i isk v a re n o st c iv iliz a c ije , n asto ji d a iskupi o v ean stv o k ro z o tk riv a n je sp re m n im a i b a c a n je n a n ev o ljn e o nih tajni
koji je pre to g a d ra o re z e rv isa n e z a S v o je iz ab ran ik e . T om m udro u e p o b o a n biti sp a en , ali e se alo sti b e z b o n ik a u m n o iti. M a d a je p rav i cilj n a e g R ed a iz lo e n u F a m a F ra te rn ita tis,
p o ja v ili su se n es p o ra z u m i k ro z k o je sm o lano o p tu en i za je re s
i izd aju . N a d a m o se d a e m o u o v o m d o k u m e n tu raz jasn iti nau
p o ziciju , tak o d a ueni E v ro p e b u d u p o k ren u ti da n am se p rid ru e
u iren ju b o a n sk o g z n a n ja u sk la d u sa v o ljo m n aeg p ro slav ljen o g o sn iv a a .
P o g la v lje II. M ad a m n o g i tv rd e d a je filo zo fsk i k o d naih d an a
zv u k , mi iz jav lju jem o d a j e on p ritv o ran i da e u skoro um reti od
inherentne m u slabosti. M eutim , kao to Priroda prua lek za svak u n o v u bo lest k o ja se pojavi, tako je i nae B ratstvo obezbedilo lek
za slab o sti sv etsk o g filo zo fsk o g sistem a. T ajna filo zo fija R.C. utem eljena je na znanju koje je zbir i vrhunac svih um ea, nauka i utnetnosti. P om ou naeg boanski razotkrivenog sistem a - u kojem ima
m n o g o te o lo g ije i m e d icin e, ali m alo p ra v n e n au k e - an a liz iram o
n eb esa i zem lju, ali u g lavnom izuavam o sam og oveka, unutar ije p riro d e se krije v rh o v n a tajna. A ko ueni n aeg v rem en a p rihvate na p o ziv i p rid ru e se n aem B ratstv u , o tk riem o im n eslu en e
tajn e i u d e sa u vezi sk riv en o g d clan ja Prirode.
P o g la vlje I II. N em o jte m isliti d a m alo cenim o tajne o kojim a se
govori u ovom kratkom dokum entu. N e m oem o u potpunosti opisati u d e sa n aeg B ratstv a, a da n ein fo rm isan i ne budu p rep lav ljen i
n aim z a p a n ju ju im iz jav a m a i v u lg a rn o ne ism eju m iste rije k o je
ne sh v ataju . T akoe se p la im o d a e m nogi biti zb u n jen i neo ek iv an o m v elik o d u n o u n ae o b jav e je r, p o to nisu razum eli ud esa
o v o g e sto g d o b a, n isu sv esn i ni v elik ih p ro m en a koje e tek doi.
P oput slep ca koji ivi u svetu p u n o m svetlosti, oni razabiraju sam o
6 29
videti, osim ako su prim ile snagu posuenu od orla. D alje potvruje m o d a em o re fo rm isa ti v la d e E v ro p e i u o b li iti ih u sk la d u sa
sistem o m koji su p rim en ili filozofi D am kara. Svi ljudi eljni da
o sig u raju zn an je p rim ae o n o lik o k o lik o su sp o so b n i d a razum eju.
P rav ila lane teo lo g ije bie razo ren a, a B og e sv o ju v o lju obznaniti p rek o S v o jih o d ab ran ih filozofa.
P o g la v lje VI. Z b o g p o treb e saeto sti, d o v o ljn o je rei d a je na
O tac C .R .C . roen 1378. godine, a otiao u dobi od 106 godina, ostavljajui nam rad na irenju doktrine filozofske religije celom svetu.
N ae B ratstvo je o tvoreno za sve koji iskreno tragaju za istinom , ali
ja v n o upozoravam o lane i op ak e da nas ne m ogu izneveriti ili pov rediti, j e r je B og zatitio n ae B ratstv o , a zli naum i svih koji ele
d a m u n au d e o k ren u e se p ro tiv njih i unititi ih, d o k e b lagodeti
n aeg B ratstv a ostati n etak n u te, k ako bi ih L av u p o treb io u uspostav ljan ju sv o g a k raljevstva.
P o g la v lje V II. Izjav lju jem o d a e B og, pre k raja sveta, stvoriti
v eliki p o to p d u h o v n e sv etlo sti k ako bi o v ean stv o razreio patnje. L a i tam a k o je su g m iu i ule u u m etn o sti, nauke, relig ije i
v lad e o v e a n stv a - in ei o tk riv a n je p u ta stv am o sti tek im ak i
za m udre - bie zauvek uklonjene, a ustanovie se jedinstven standard, tak o da svi m o g u u iv ati u p lo d o v im a istine. M i n eem o biti
p rep o zn ati kao oni koji su zaslu n i za tu p ro m en u , j e r e ljudi rei
da je ona rezultat progresivnosti epohe. V elike reform e e se odigrati, ali mi iz B ratstv a R.C. n e p rip isu je m o sebi slav u za tu b o an sk u
refo rm aciju , p o to p o sto je m n o g i, koji nisu lan o v i n aeg B ratstva,
ali su p o ten i, iskreni i m udri ljudi, koji e svojom in telig en cijo m
i svojim spisim a ubrzati njen dolazak. Svedoim o da e se pre kam enje podii i po n u d iti sv o je u slu g e, n ag o to e n eko ko n ije prav ed n ik izvriti B o ju vo lju n a zem lji.
O sim toga, oni koji prim e to znanje postae gospodari svih um etnosti i um ea, n ije d n a tajn a od njih n ee biti sk riv en a i sva dobra
ela prolosti, sadanjosti i budunosti bie im dostupna. itav svet
e postati p o p u t je d n e kn jig e, a pro tiv ren o sti n au k e i teo lo g ije e
biti prevaziene. Raduj se, o oveanstvo, je r dolo je vrem e za koje je B og odredio da se broj naeg B ratstva povea, to je posao koje g sm o se radosno prihvatili. V rata m udrosti sada su otvorena prem a
svetu, ali se B raa m ogu predstaviti sam o o n im a koji su zaslu ili
tu privilegiju, je r je zabranjeno da otkrivam o n ae znanje ak i sopstvenoj deci. P ravo na p rim an je d u h o v n e istine ne m o e se naslediti, ono sc m o ra razviti u ovekovoj duu.
P o g la v lje V. M ada m oem o biti optueni za n esm o tren o st zb o g
n u en ja naih b lag a tako slo b o d n o i n asu m ice - bez d isk rim in icije
izm eu pobonih, m udrih, kneeva, seljaka - tvrdim o da nism o izdali ono to nam j e poveren o ; je r, iako sm o objavili nau F a m u na
pet je z ik a , razum eli su je sam o oni koji su na to im ali prav o . N ae
D rutvo ne treba da otkriju znatieljnici, ve sam o ozbiljni i p osveeni m islioci; ipak, rairili sm o nau F a m u na p et m a te m jih je zik a ,
tako da prav ed n i svih n aroda m ogu d obiti p rilik u d a sazn aju o nama, ak i ako nisu uenjaci. H iljadu puta se nedostojni m ogu predsta v iti i g a la m iti p red d v e rim a , ali j e B og n a m a u B ra tstv u R .C .
za b ran io da u jem o njih o v e g laso v e i okruio nas je S vojim oblacim a i S vojom zatito m , tako da nam n ita ne m o e n au d iti, i B og
je odredio da nas, pripadnike R eda R.C, oi sm rtnika vie ne m ogu
630
Poglavlje XII. U zak lju k u n aeg C o n fessio , o zb iljn o vas upozo ra v am o d a o d b ac ite b ez v red n e k n jig e p se u d o -a lh em ia ra i ftlozo fa (k o jih im a m n o g o u naoj ep o h i), koji p rav e sv etlo st S vetog
T ro jstv a i v a ra ju la k o v ern e b e sm isle n im za g o n etk am a . Je d an od
najveih m eu n jim a je igra n a p o zo m ici, ov ek s dovoljno dom iljato sti d a se n am etn e. T akve ljude je N ep rijatelj lju d sk o g b lag o stan ja izm eao sa o n im a koji ele d a in e dobro, tak o d a je Istinu
jo tee otkriti. V em jte nam , Istina je je d n o sta v n a i n eskrivena, dok
je la kom pleksna, dubo k o skrivena, pon o sn a, a njeno fiktivno svetovno znanje, k o je n aizg led b lista b o anskim sjajem , esto se pogreno u zim a kao b o a n sk a m u d ro st. Vi k o ji ste m u d ri o k ren u ete se
od tih lan ih u en ja i doi k o d nas, koji ne traim o v a no v ac, ve
vam besplatno n u dim o svoje v ee blago. N e elim o vaa dobra, ve
d a p o sta n ete deo naih do b ara. M i se ne p o d sm e v am o k ro z parabole, ve v as p o ziv am o d a raz u m ete sve p arab o le i sve tajne. M i
n e za h te v am o d a nas p rim ite, ve vas p o ziv am o da d o ete u n ae
k raljev sk e k u e i palate, n e zb o g nas, ve zato to su n am tak o naloili D uh B oji, elja n aeg v rlo g O ca C .R .C . i p o treb a sad an jeg
tren u tk a, koji j e v eo m a velik.
Poglavlje XIII. S ada k ad sm o razjasn ili sv o ju p o ziciju - d a isk reno isp o v e am o H rista, p o rie m o p ap in stv o , p o sv e u je m o svoje
iv o te istinskoj filozoflji i d o sto jn o m iv ljen ju i sv ak o d n ev n o poz iv a m o i p rim a m o u n a e B ra ts tv o d o s to jn e iz sv ih n a ro d a , k o ji
n akon to g a sa n am a dele Svetlost B oju - zar neete d a nam se prid ruite da se usavrite, razvijete sva u m ea i sluite svetu? A ko nain ite taj k o rak , b la g a svak o g k u tk a zem lje e v am u je d n o m trenu
biti d ata, a ta m a k o ja o b av ija lju d sk o zn an je i p ro u zro k u je isprazno st m a terija ln ih u m etn o sti i n au k a bie zau v ek rasp ren a.
Poglavlje XIV. O p et u p o zo ra v am o on e koji su zaslep ljen i sjaje m zlata, ili one, sad a isp rav n e, koji bi se zb o g v elik o g b o g atstv a
m ogli o k ren u ti iv o tu d o k o lice i p o m p e, d a ne rem ete n au svetu
tiinu svojim protestim a, je r m ad a postoji lek koji e izleiti sve bolesti i svim lju d im a dati m u d ro st, ipak je p ro tiv v o lje B oje d a ljudi p o stig n u raz u m ev a n je n a b ilo koji d rugi n ain osim k roz vrlinu,
ra d i p o te n je . N ije n am d o z v o lje n o d a se p r ik a e m o m a k o m
633
JO H A N VALENTIN ANDREA
Iz retkog tampanog materijala
Johan Valentin Andrea generalno slovi za autora Confessio. Diskutabilno je pitanje, meutim, da li je Andrea dopustio da se njegovim imenom kao pseudonimom koristi ser Frensis Bekon. Apropos
634
Lord Verulem, odnosno, Baron Verulem - titula ser Frensisa Bekona, koju
je dobio 1618. godine, a tri godine kasnije dobio je i titulu Vikont od Sent
O lbena (Viscount St. Alhan). (Nap. prev.)
(>
Spisi Dona Hejdona smatraju se najvanijim doprinosom rozenkrojcerskoj knjievnosti. Don Hejdon je verovatno bio povezan sa
ser Kristoferom Hejdonom8, serafimski osvetljenim Rosie Crucianom", za kojeg F. Li Gardnef', poasni sekretar sekretarijata Rozenkrojcerskog drutva u Engleskoj (Hon. Secretary Sec. Ros. in Anglia).
veruje da je bio izvor njegovog rozenkrojcerskog znanja. U svojoj
Rozenkrohcerskoj biblioteci (Bibliotheca Rosicruciana) on daje sledeu izjavu o Donu Hejdonu:
,,U celini gled an o , na o sn o v u d o k aza sad ran ih u n jeg o v im delim a, ini se d a j e proao kroz nii stepen R.C. R eda i da je od toga
najv ei deo dao sv etu .
7
636
Don Hejdon je mnogo putovao i posetio je Arabiju, Egipat, Persiju, kao i razne delove Evrope, kao to je navedeno u biografskom
uvodu u njegovo delo Mudraeva kruna, posuta anelima, planetama,
metalima, itd, ili Slava Ruinog Krsta - rad za koji je sam rekao da
je prevod na engleski tajanstvene knjige M, koju je iz Arabije doneo
Kristijan Rozenkrojc.
Tomas Von (Eugen Filalet), jo jedan prvak Reda, potvruje izjavu Dona Hejdona o sposobnosti rozenkrojcerskih inicijata da po
volji postanu nevidljivi:
B ratstvo R.C. m oe da se kree u toj beloj m agli. K o god bi da
k o m u n icira sa nam a m o ra biti sposoban da vidi u tom svetlu, ili nas
n ee videti ak o mi to ne e lim o .
A L H E M IJS K I A ND RO GIN
Iz Turbce P hiiosophorum
Bratstvo R.C. je potovanja dostojno i suvereno telo, koje svojevoljno manipulie alhemijskim, kabalistikim, astrolokim i magijskim sim bolim a kako bi ostvarilo vlastite naroite ciljeve, ali je
sasvim nezavisno od kultova iju terminologiju koristi. Tri glavna
cilja Bratstva su:
1. Ukidanje svih monarhijskih oblika vlade i njihova zamena vladavinom izabranihfilozofa. Sadanje demokratije su direktan izdanak
rozenkrojcerskih napora da oslobode mase od dominacije despotizma. Poetkom osamnaestog veka rozenkrojceri su usmerili svoju
panju na nove amerike kolonije i formirano je jezgro velike nacije u Novom svetu. Ameriki rat za nezavisnost predstavlja njihov
prvi veliki politiki eksperiment i rezultirao je osnivanjem nacionalne vlade utemeljene na osnovnim naelima boanskog i prirodnog
prava. Kao trajni podsetnik na njihove sub rosa aktivnosti, rozenkrojceri su ostavili Grb Sjedinjenih Amerikih Drava. Rozenkrojceri su bili i pokretai francuske revolucije, ali u tom sluaju nisu
bili u potpunosti uspeni, zahvaljujui injenici da fanatizam revolu
cionara nije mogao da se kontrolie, pa je usledila vladavina terora.
2. Reformacija nauke, filozofije i etike. Rozenkrojceri izjavljuju da
su materijalna umetnost i nauka samo senke boanske mudrosti i
da ovek jedino prodiranjem u najvee dubine Prirode moe dosegnuti stvamost i razumevanje. Mada su sebe nazivali hriani
ma, rozenkrojceri su oigledno bili platonisti i duboko upusni u
najdublje tajne rane hebrejske i hinduistike teologije. Postoji neosporan dokaz da su rozenkrojceri eleli ponovo da uspostave
institucije drevnih Misterija kao najistaknutiji nain upuivanja
oveanstva u tajnu i veitu doktrinu. I zaista, poto su po svoj
verovatnoi bili nastavljai drevnih Misterija, rozenkrojceri su
samo apsolutnom tajnou i suptilnou svojih izgovora mogli da
opstanu nasuprot briuim silama dogmatskog hrianstva. Oni
su tako paljivo uvali i sauvali Vrhovnu Misteriju - identitet 1
meuodnos Tri Sopstva - da niko kome se nisu svojom voljom
otkrili nikada nije pribavio zadovoljavajue informacije bilo o
njihovom postojanje bilo o svrsi Reda. Kroz svoju spoljanju organizaciju Bratstvo R.C. postepeno stvara okruenje ili telo u
kojem se Proslavljeni Brat C.R.C. moe konano oteloviti i za oveanstvo usavriti ogromna duhovna i materijalna dela Bratstva.
638
3. Otkrie Univerzalnog Leka, ilipanaceje, za sve vrste bolesti. Postoji mnotvo dokaza da su rozenkrojceri bili uspeni u svojoj potrazi za Eliksirom Zivota. U svom Theatrum Chemicum Britannicum,
Elijas Emol navodi da rozenkrojceri nisu bili cenjeni u Engleskoj, ali su bili dobrodoli na Kontinentu. On takoe navodi i da
su Braa Ruinog Krsta u dva navrata izleila kraljicu Elizabetu
od velikih boginja, a da je rozenkrojcerski lekar izleio erla od
Norfolka od lepre. U citatu koji sledi Don Hejdon nagovetava
da braa iz Bratstva poseduju tajnu produenja ljudskog veka na
neodreeno vreme, ali ne due od vremena koje je odreeno Bojom voljom:
,,I n a k raju su sv ak o g B rata koji j e um ro, istim pu tem m ogli pon o v o v ratiti u iv o t i tak o n astav iti v ek o v im a; p rav ila se m o g u nai u e tv rto j k n jiz i. ( ...) N a taj n a in j e B ratstv o R u in o g K rsta
p o elo , p rv o sa etiri o so b e, k o je su u m rle i v ask rsle pre H rista, a
zatim su d oli d a se p o k io n e, k ako ih j e Z v ez d a v o d ila, u ju d e jsk i
V itlejem , gd e j e leao na Spasitelj u m ajin im ru k am a; i oni tada
o tv o rie sv o je b lag o i p rin eso e m u d aro v e, zlato, tam jan i sm irnu
i, po nalogu B oga, odoe kui u svoje prebivalite. Ta etvorica pon o v n o su se p o d m la iv a la su k cesiv n o m n o g o sto tin a godina; sastavili su m ag in i je z ik i p ism o , sa v elik im ren ik o m , k o je mi jo
u v ek sv ak o d n ev n o k o ristim o , n a B o ju h v alu i slavu, i p ro n alazim o u n jim a v elik u m udrost. (...) Tada, d o k je B rat C .R . o iv ljav ao
u p rik lad n o j m a terici, od lu ili su d a p riv u k u i p rim e jo vie drugih u sv o je B ratstv o .
Materica o kojoj se tu govori je, kako izgleda, bila stakleni koveg, ili kontejner, u kojem su Braa sahranjivana. Nazivan je, takode, i filozofsko jaje. Nakon odreenog vremena, filozof bi, razbivi
Ijusku svog jajeta, izaao i funkcionisao tokom propisanog razdobIja, a nakon toga se opet povlaio u svoj oklop od stakla. Rozenkrojcerski lek za isceljivanje svih ljudskih slabosti moe se protumaiti
ili kao hemijska supstanca koja izaziva opisane fizike efekte ili kao
duhovno razumevanje - istinska lekovita mo koja oveku, kada u
njoj uestvuje, otkriva istine. Neznanje je najgori oblik bolesti, pa
je ono to lei neznanje, stoga, najsnaniji od svih lekova. Savreni
rozenkrojcerski lek bio je namenjen za leenje naroda, rasa i pojedinaca.
639
Rua i krst se pojavljuju na vitranim prozorima lifildske katedrale, a Volter Konrad Arensberg" veraje da su tu sahranjeni lord Bekon
II
640
G rof Mihael Majer, lekar Rud o lfa II, bio je izv an red n a
fig u ra u ro ze n k ro jc ersk o j
kontroverzi. Postoje neke indicije da je bio inicirani lan
Rozenkrojcerskog Bratstva,
kojega je R ed o v lastio da
njegove tajne proiri meu
izabranim filozofim a Evrope. O vde izloena naslovna
strana prikazuje sedam planeta predstavljenih odgovarajuim figuram a. Iza svake
pojedinane sredinje figure
nalaze se manji amblemi, koji oznaavaju znakove zodijaka kojim a te planete vlaaju.
U luku iznad sam og naslova
jc p o rtre t u en o g M ajera.
Knjiga ija je ovo naslovna
stran a p o sv een a je analizi
prirode i uticaja sedam planeta i cela je napisana alhem ijskom term in o lo g ijo m .
Mihael M ajer tako veto prik riv a sv o je z n a n je d a j e u
tvrdi da je u ekspirovim delovim a pronaao akrostihove i anagram e koji
otk n v aju ime Bekon; u delim a Tajni grob f rensisa Bekona i njegove majke u licfildskoj katedraii ( The secret grave o fF ra n c is Bacon a n d his mother in the L ichfield chapter house, 1923) i ekspirijanska m isterija (The
Shakespearean mystery, 1928) koristi kljunu ifru kako bi p ro n aao jo
poruka povezanih sa rozenkrojcerim a. (Nap. prev.)
641
PETNAEST ROZENKROJCERSKIH I
KABALISTIKIH DIJAGRAM A
amajim, Okean Duha # Seciam Dana Stvaranja Simboliki grob Kristijana Rozenkrojca * Regioni elemenata Novi Jerusalim - Velika tajna Prirode
U svom poznatom delu, Rozenkrojceri, njihovi obredi i tajne, Hargrejv Denings reprodukuje pet kabalistikih dijagrama za koje tvrdi
da su originalni rozenkrojcerski crtei. On ne daje podatke o njihovom poreklu niti pokuava da pojasni njihovu simboliku. Jedan skoranji pisac, koji reprodukuje jedan od tih dijagrama, povezuje ga sa
simbolinim grobom Oca C.R.C. i na taj nain otkriva pravu prirodu
Kristijana Rozenkrojca.
Pet ilustracija reprodukovanih u knjizi Hargrejva Deningsa deo
su serije od petnaest dijagrama koji se pojavljuju u delu Magijski, kabalistiki i teozofski spisi Georga fon Velinga1, na temu soli, sumpora i ive. Ova izuzetno retka knjiga objavljena je u Frankfurtu i
Lajpcigu 1735. i 1760. godine. Brojevi i figure na dijagramima se odnose na poglavlja i delove Spisa. Tih petnaest dijagrama predstavljaju izuzetan i neprocenjiv dodatak grupi od svega nekoliko drugih
l
642
t a b e l a i, siikc l - i i . Na slici 1 je ptolomejska shema koja prikazuje istinski odnos izmeu primordijalnih elemenata. Njeno tajno
znaenje je sledee: spoljanji prsten koji zatvaraju linije A i B je
644
Zlatna lopta u centru je amajim, vatreni izvor svih elemenata. Slika 11 je amblem poetka i kraja svih stvorenja. Odatle izlaze sve
stvari i tu se sve ponovo mora vratiti, kako bi postalo jedno sa vatrenom vodom boanskog razumevanja.
646
O slici 15, simbolu soli, fon Veling, u biti, pie: kocka ima est
strana, ime korespondira sa est dana stvaranja, sa takom odmora
(sedmi dan) u sreditu kocke. Na svakoj strani kocke pojavljuju se
znakovi etiri elementa [trouglovi], Alhemiari su izjavljivali da je
so bila prva stvorena sunstanca, koju je proizvela vatra (amajim)
to je isticala iz Boga. U soli je koncentrisano sve stvoreno; u soli su
poetak i kraj svih stvari. Kocka je, nadalje, sastavljena od dvanaest
tela, od kojih svako ima est strana. Ta tela su dvanaest temeljnih
stubova istinske nevidljive crkve, a kada se tih dvanaest tela pomnoi sa njihovih est strana, rezultat je magini broj 72. Mudri su govorili da nita nije savreno dok nije rastvoreno, razdvojeno i ponovno
ujedinjeno, tako da postane telo sastavljeno od dvanaest tela, poput
kocke. Kocka se takoe sastoji i od est piramida kojima su osnove
est strana kocke. Vrhovi tih est piramida sastaju se u sreditu kocke.
Tih est piramida, od kojih se svaka sastoji od etiri trougla, oznaavaju elemente i proizvode magini broj 24, koji se odnosi na Stareine pred Prestolom. est povrina i vrh ine magini broj 7. Ako se
7 pomnoi ponovo sa 7, i tako dalje, 7 puta, rezultat e otkriti nain
koji su drevni koristili za merenje razdoblja venosti: (1) 7 x 7 = 49;
(2) 49 x 7 = 343; (3) 343 x 7 = 2401; (4) 2401 * 7 = 16.807; (5) 16.807
x 7 = 117.649; (6) 117.649 x 7 = 823.543; (7) 823.543 x 7 = 5.764.801
(To ne treba shvatiti kao zemaljske godine ili vreme.) Broj 5.000.000
predstavlja veliku dvoranu godine, 700.000 veliku Sabat godinu, u
kojoj sva ljudska bia postepeno stiu razumevanje i postaju pravi
naslednici svog originalnog i venog naslea, koje je izgubljeno kada su se upleli u nie elemente. Broj 64.800 je broj palih anela, a
poslednja godina oznaava osloboenje Lucifera i njegov povratak
u prvobitno stanje.
Slika 16 je jo jedan simbol soli, dok je na slici 17 (taka) znak duha,
zlato, sunce, ili klica ivota. Ako se taka pomera unapred ona postaje
linija, slika 18. To kretanje take je prvo kretanje. Poetak i kraj svake Iinije je taka. Slika 19 je krug. To je drugo kretanje i najsavrenija
od svih linija. Iz nje se formiraju sve zamislive figure i tela. Slika 20
predstavlja izlivanje gomjeg, duhovnog ivota u manifestaciju. Slika
21 predstavlja tamu, jer je ona labavljenje podzemnog destruktivnog
naela. Slika 20 je takoe i simbol dana, a slika 21 - noi.
Slika 22 je simbol vode; slika 23 je kompletna univerzalna oznaka svetlosti i tame. Uspravni trougao predstavlja amajim; obmuti
647
Afar min haadamah (heb. n78n 1 7S57 - aphar min ha adamah) - prah zemaljski iz Postanja 2:1 (prevod ura Danii): )rA stvori Gospod bog oveka
od praha zemaljskoga, i dunu mu u lice duh ivotni, i posta ovek dua iva."
Prema Tanaku, A dam je i dobio ime od rei zem lja (adam ah). (Nap. prev.)
648
:>J
t a b e l a l l l , S iik a 52. Osam globusa i sredinji kvadrat predstavIjaju sedam dana stvaranja. Tri sveta u kojima se odvija stvaranje
simbolizovana su sa tri koncentrina prstena. Nemake rei koje se
pojavljuju u spoljanjem prstenu su izvodi iz prvog poglavlja Postanja. Rei oko spoljanjeg prstena su Prvi Dan. etiri mala globusa
unutar spoljanjeg prstena povezani su sa apstraktnim fazama stvaranja. Gomji globus, koji sadri trougao u kojem su rei Nebo i Zemlja. Globus sa desne strane sadri re Svetlost, a onaj sa leve strane,
S al am m oniac - am onijum hlorid, od gr. a L ; dppcoviaKo; - hals am m oniakos, A m onova so, je r se prvobitno p roizvodila u Egiptu. (Nap. prev.).
649
650
minju u Otkrivenju, a meu njima, u sredini, hoda Alfa i Omega Sin Boji. Sredinji trougao sadri tri plamena - Boansko Trojstvo.
Iz najnieg od tih plamenova izlazi prvi boanski izliv, prikazan sa
dve paralelne linije koje se sputaju preko prestola Satuma (Duha
Orifelisa, preko kojeg Bog manifestuje samog Sebe). Prolazei kroz
granicu nebeskog univerzuma i 22 sfere nieg sistema, linije se zavravaju u taki B, prestolu Lucifera, u kojem je boanski izliv koncentrisan i u kome se odraava. Iz njega boanska svetlost sukcesivno
zrai u d (Kaprikom), e (G em ini),/(Libra), g (Taums), h (Pisces), i
(Akvuarijus), k (Kancer), / (Virgo), m (Arijes), n (Leo), o (Skorpio),
p (Sagitarijus), a odatle nazad do d. Zodijaki krugovi predstavljaju
dvanaest redova velikih i blagotvomih Duhova, a manji kmgovi unutar prstena fiksnih zvezda oznaavaju putanje svetih planeta.
651
Duha Sahasijela. Fon Veling ne navodi razloge za promenu redosleda ulivanja u dvanaest redova duhova, za trei svet, za dodavanje
jo jednog kruga i preklopljenog trougla u gomjem svetu, ili za slova Y i Z. U gomjem trouglu, A predstavlja Naelo Oca, F, boanski
izliv, G, taku uliva u dvanaest redova duhova (verovatno Sagitarijus). Slova H, /, J, K, L, M, N, 0 , P , Q , S \ T oznaavaju sekvencijalne
take meusobnog zraenja; W i X, Svet Sinova Bojih, a B, C, D i
E, Svet Lucifera. Ova slika prikazuje svemir nakon silaska Lucifera
u materiju. Prema fon Velingu, kada je Lucifer poeleo da kontrolie
mo, priliv boanske svetlosti odmah je prestao. Luciferov svet (koji je kasnije postao sunev sistem), sa svim svojim legijama duhova
(koji su u svojoj biti Samajim), koji odraava njegove ideje i izvre
boansku svetlost, okrenut je u tamu. Luciferov Samajim je nakon toga postao ogranien disk, opipljiva supstanca i nastao je Haos.
TABELA VI, slike 55-59. Slika 55 simbolizuje Luciferov Haos; slika 56, odvajanje svetlosti od tame; slika 57, svetlost usred tame, a
slika 58, regione elemenata i njihovih stanovnika. Cetiri slova/1 oznaavaju Ponor koji okmuje sve stvari. AB je vatreni presto Lucifera. Nivo g je podzemni v azd u h ;/ podzemna voda; c, region zemlje;
d, spoljanja voda; e, spoljanji vazduh; W i X regioni Samajima. Stanovnici elemenata razliitih nivoa razlikuju se po dobroti u zavisnosti od njihove udaljenosti od centra pokvarenosti (AB). Povrina
zemlje (c) deli podzemne elementale od elementala spoljanje vode,
vazduha i vatre (d, c i X). Elementali viih slojeva (gomja polovina
c i itavi d ,e \ X) predstavljaju rastuu lestvicu vrline, dok elementali
niih slojeva (donja polovina c \ ita v i/ g i AB) predstavljaju silaznu lestvicu izopaenosti.
Region vazduha (e) je delom izuzetak iz ovog reda. M adaje vazduh blizu svetlosti i ispunjen prekrasnim duhovima, on je ujedno i
prebivalite Belzebuba, Zlog Duh vazduha, i njegovih legija elementamih demona. Na suptilni element vazduha trag ostavljaju uticaji
zvezda, ovekovih misli, rei i dela i bezbrojni tajanstveni uticaji iz
razliitih nivoa Prirode. ovek udie te utiske i oni proizvode razliita dejstva na njegov um. U vazduhu lebde i semene klice koje oploavaju vodu, te ona postaje sposobna da raa organski i neorganski
ivot. Groteskne figure koje se viaju u kristalnim peinama i slike
koje iscrtava mraz na prozorskim staklima uzrokovane su tim vazdunim utiscima. Iako su elementali vazduha veliki i mudri, oni su
podmukli i zbunjeni jer su odgovomi i za dobre i za zle utiske. Mona
elementama bia koja nastanjuju vodenu svetlost vatre u regionu X
ne mogu biti prevarena od strane duhova tame. Oni vole stvorenja
voda, jer vodeni element (d) proizlazi iz vatrene vode (X). Smrtni
ovek ne moe izdrati u dmtvu tih vatrenih duhova, ve njihovu mudrost stie preko stvorenja voda, u kojima se oni neprestano odraavaju. Slika 59 predstavlja na sunev sistem, sa W \ Y kao lokalitetima
Fdenskog vrta.
TABELA Vlj slike 1-5, 7, 8. (Slika 6 je u Tabeli VIII.) Slika 1je trojedni boanski sumpor, Sve-Savreno iz Sve-Savrenog, Dua stvorenja. Trostruko Boansko Jedno je simbolizovano sa tri isprepletena
kmga, alhemijski oznaena kao so, sumpor \ iva. U sredinjem trouglu je boansko ime Ehieh. Geist znai duh. Ostale rei ne zahtevaju
prevoenje. Slika 2 je opti destmktivni sumpor. Pregrada smetena
653
T A B E L A V I I , slike 1-5, 7, 8
T A B E L A V I I I , S lik a 6
f ig . u
Svvd
CJH ^
i* U C V T f f
ti.
c n j .
Tbm-UTtb IV.
T A B E L A I X , slika 9. Slika 9 je sinteza Starog i Novog zaveta i predstavlja isprepletane nivoe bia. U desnoj margini sedam spoljanjih
krugova nalaze se imena planetamih anela. Rei u kmgovima, redom, od gornjeg trougla pa nadole, glase: (1) Bezdan Saoseanja,
(2) Cion, (3) Novo Nebo i Nova Zemlja, (4) Novi Jerusalim, (5) Raj,
(6 ) Naruje Avrahamovo, (7) Spoljanji Dvori Gospodnji. Odozdo
656
A ,e} scm
. .
tsg.VM.WS.
%
Strm
=66t>
t a b e l a X , siike 10-15. Slika 10 prikazuje Novi Jerusalim u obliku kocke, s imenima vanaest plemena Izraelovih napisanih na dvanaest
ivica kocke. U centru je Boje oko. Rei oko spoljanjeg kruga su
iz Knjige Otkrivenja. Slike 11, 12, 13, 14 i 15 su verovatno ifarski
simboli anela nevolja, imena Antihrista, potpisa vavilonske zveri i
imena ene koja jae na zveri bogohuljenja.
657
sunce, a h je zemlja. Izmeu k i i su krngovi Merkura i Venere; izmeu g i h, krugovi zemlje i meseca; iz m e u /i e i izmeu e i c, Jupitera i Satuma; izmeu c i d, je zvezdani pojas, ili zodijak. Slika 6 je
Mikrokosmos, s planetama i znacima zodijaka koji odgovara razliitim delovima njegovog oblika. Rei na slici glase: Upoznaj samog
sebe. U reima, biljkama i kamenju lei velika mo. Slika 7 je univerzalni znak iz kojeg su izvedene sve oznake. Slike 8, 9, i 10 ostavljene
su itaoci da ih protumai. Na slici 11 je zraea Univerzalna Ziva.
t a b e l a x i,s iik e i. - H . Slika 1 je sunev sistem prema Postanju. Slovo o na vrhu poluprenika kruga je taka Venosti - Poetak Poetaka. Citav prenik je izliv Boga, koji se najpre manifestuje na nebu
nebesa - Samajimu, regionu u kojem ljudsko razumevanje ne moe
da funkcionie. U prostoru izmeu k i / su nebesa Satuma, Jupitera i
Marsa; izmeu / i m , nebesa Venere i Merkura; izmeu m i h, nebesa
sunca. Slovo e je mesec, kmg - zemlja.
Slika 2 je globus zemlje i prikazuje kue i znakove zodijaka. Slika 3 je znak Univerzalne Zive (Boanski Zivot) u svom trojednom
aspektu ive, sumpora i soli. Slika 4 je istinska alitra proiena ivim kreom i luinom. Slika 5 prikazuje taan stepen ili ugao pozicija planeta, kao i pojedinane fiksne zvezde u zodijaku. Slovo a je
658
xn, 12-19.
t a b e la
siike
Slika 12 se naziva Ogledalo Astrolokih Aspekata. Ispod nje je astrologov toak. Slika 13 je slina slici 12. Slika 14
je tajna alhemijska formula. Rei oko kmga glase: Iz jed n o g je sve u
svemu. Slika 15 je neuspeli pokuaj da se prikau uporedne veliine
660
To su, zapravo, rei kojim a G ospod odgovara kada ga M ojsije upita za imc
(Izlazak 3:14), koje u prevodu sa hebrejskog na grki, latinski i dm ge jezike
661
ili para. Rei sa leve strane su Drvo ivota, a sa desne strane, Drvo Poznanja Dobra i Zla. Dijagram sa simbolom Marsa je posveen razmatranju duge.
ILUSTRACIJE U BOJI
Deo ilustracija koje je za prvo izanje knjige
T a j n a u e n j a s v i h e p o h a , iz 1928. godine,
uradio August Knap (./. Augustus Knapp)
662
GRUPA
S V E T S K IH R E L IG IJA
PrecrtanD iz Lenotr, La
Franche-Maconnerie
Na levoj strani slike stoji
M uham ed, koji podignute
d ri stra n ic e iz K u r a n a ;
njegovo levo stopalo je na
statuui koju je sruio. Iza
M uh am ed a, N eb e sk i Bik
- koji oznaava sazvee
Taurus - svojim rogovim a
otvara Jaje G odine . Dole desno je b are ljef persijsk o g B oga Sunca, M itre,
u p o li aju koji o zn aav a
pobedu sunca nad N ebeskim B ikom n a dan drevnog prolenog ekvinocija.
U sreditu stoji Veliki sveten ik Izraela, ija d esn a
ruka obuhvata osnovu sed m o k rak o g sv e n ja k a mojsijevskog sim bola Plan etarn ih U p ra v ite lja sveta. D esno od n jeg a je kip
zlatnog teleta, a levo, ogrnute figure grkih mistika, koji nosi tronoac u kojem gori rtvena vatra. Iza bika A pisa, krunisanog M eseevim globusom , i oca Nila, koji nosi rog izobilja i
izliva vodu ivota iz svoje urne, pom aljaju se piram ide - veliki egipatski hramovi inicijacija. U oblacim a, na levoj strani, nalazi se sedea figura Jupitera
A m ona, koji vitla plam enom m unjom i im a rogove, da oznai kako poseduje
atribute zodijakog ovna. N a nebesim a se pojavljuje m isterija Apokalipse. Cetiri stvorenja iz Jezekiljeve vizije okruuju oltar na kojem je knjiga sa sedam
peata i Jagnje Boje. N a gom joj levoj strani je traka zodijaka. Sazvea Taurus, A rijes i Pisces predstavljaju zvezdane uticaje, koji se - prem a drevnim a sputaju na zem lju i odgovorni su za osnivanje religijskih i filozofskih institucija koje su ovde navedene.
H E R M E S S T O Jl N A
L E IM A T IF O N A
H erm es, kao p erso n ifik acija U niverzalne M udrosti,
ovde je prikazan s nogom
na leim a Tifona, pobeenog zm aja neznanja i izopaenosti. Tifon, prodira
dua, oznaavao je, za egipatske inicijate, donji svet
to g u ta d u h o v n u p riro d u
pojedinca, koji je, kao nesavren, prisiljen da se spusti iz viih sfera i ponovo
rodi u fizikom univerzumu. D ak le, biti p rogutan
od strane Tifona oznaava
proces ponovnog roenja,
od k o je g se o v ek m oe
o slo b o d iti sam o savladav anjem svog sm rtnog neprijatelja.
U je d n o j ruci H erm es
no si k ad u cej, k rila ti tap
oko kojeg su isrprepletene
dve zm ije koje se bore; u
drugoj, besm rtni Sm aragd, na ijoj povrini je izboenim slovim a ispisana sutina filozofije. Lik nosi drevnu egipatsku zidarsku kecelju, prem a m ustri koju
je otkrio Belconi (B elzoni), ugledni egiptolog. U dva m ala kruga su obrasci i
simboli najue povezani sa Hermesom. U gom jem km gu je ibis, ije udne karakteristike su uzrokovale da bude posebno povezan s m edicinskim umeem.
Egipatski svetenici su u obredim a inicijacije nosili m aske u obliku glave ibisa, oznaavajui na taj nain da predstavljaju atribute Tota, ili H erm esa. U donjem km gu je pas, ivotinja koja je, zbog svoje inteligencije i odanosti, uvek
povezivana sa H erm esom . N a H erm esovom elu nalazi se ureus, tajni sim bol
sazvea Skorpio, koji predstavlja regeneraciju iste one snage to u obliku zmaja
lei bespom ona pod njegovom nogom . Skarabej, na H erm esovom srcu, predstavlja prisustvo duhovne i regenerativne svetlosti u njegovoj dui; okovratnik
svojim km govim a simbolizuje orbite nebeskih tela. Tri kraka na Tifonovom repu,
koja se zavravaju vrhovim a strela, oznaavaju tri estruktivna izraza univerzalne energije - mentalno, m oralno i fiziko izopaenje. itav dijagram oznaava ovladavanje kroz regeneraciju tela, prosvetljenje um a i transmutaciju emocija.
I D E A L I Z O V A N P R IK A Z
A T L A N T I A N S K O G
M IS T E R IJS K O G
HRAM A
U K ritiji Platon detaljno opisuje boanske temelje Atlanti a n s k o g c a rstv a , iz v o rn o
pozn ato g kao Posejdonida.
Z latno doba sauvano u mitu i legendi, kada su bogovi
hodali s ljudim a, p rikazuje
zenit atlantianske civilizac ije. P o lu b o g o v i d re v n o g
sveta bili su Atlantiani, kojim a svi civilizovani narodi
duguju neprocenjivu zahvalnost. U B ritanskom m uzeju
nalazi se izuzetan dokum ent
- poznat kao Troano m am isk rip t - koji su pre v ie od
3.500 godina napisali M aje
sa Jukatana; u njem u je sadran autentian izvetaj o
k ataklizm i k o ja je p o to p ila
ko n tin en t A tlantidu. U tom
neprocenjivom dokum entu
je sledei izvetaj, prem a prevodu Le Plonona:
,,U 6. godini Kana, na dan 11. Mulaka, meseca Zak, dolo je do uasnog
<lo 13. uena. Zemlja breuljaka
zemljotresa, koji je, bez prekida, trajao
je dva puta preokrenuta, jedne
Blata, zem lja Mu, bila je rtvovana;
no protresala vulkanska sila. Zanoi je iznenada nestala, a basen je nepr
lekoliko puta potone i izroni na
toenost je prouzrokovala da zemlj
redala i deset zemalja se otcepilo i
raznim mestima. Konano, povrina
konvulzije, potonule su sa svojih
rasulo; u nemogunosti da izdre
64.000.000 stanovnika."
Pre no to je atlantianski
rija, nosei sa sobom tajne
su se u E gipat i druge delove
jee katastrofe. Tako je
dnou za naStupajue epohe
o n im a k o je su sm atrali
sim bolike.
S A IS K A IZ ID A
,,Ja sam Izida, gospodarica itave zemlje: Uputio me je H erm es i s
H erm esom sam izmislila pisma naroda, kako ne bi svi pisali istim
slovima. Dala sam oveanstvu njegove zakone
i odredila ono to niko
ne m oe prom eniti. Ja
sam najstarija erka Kronosa. Supruga sam i sestra kralja O zirisa. Ja
sam ona koja se uzdie
u pseoj zvezdi. O na
sam koju nazivaju boginja ena. (...) Ja sam
ona koja odvaja nebo od
zemlje. Ja sam zvezdama postavila njihove putanje. Ja sam izumela
pomorstvo. (...) Spojila
sam Ijude i ene. (...) Ja
sam odredila da deca
vole starije. Zajedno sa
bratom Ozirisom, uininila sam kraj kanibalizm u. Ja sam uputila
oveanstvu u misterije.
Pouavala sam da se potuju boanske statue. Uspostavila sam delokruge
hramova. Svrgla sam tirane s vlasti. Uzrok sam ljubavi mukaraca prema
enama. Uinila sam da pravda bude jaa od srebra i zlata. Ja sam razlog to
se istina smatra lepom."
[Videti Ermanov (A d o lf Erman)
Prirunik o egipatskoj mitologiji (Handbook o f Egvptian Re/igion)]
Lice i obris Izide bili su prekriveni velom od grim iznog platna, to sim bolizuje neznanje i em ocionalnost, koji zauvek stoje izm eu oveka i istine. Izida
podie svoj veo i otkriva se iskrenim i m udrim istraiva'ima, koji nesebino,
ponizno i upom o nastoji da shvate tajile to ih okm uju u univerzumU. Svi kojim a se ona otkrije upozoravaju se da ne govore o m isterijam a koje su videli.
Velika opom ena od M udraca bila je: A ko zna, uti. V ulgam im i profanim ,
nevem im i nezainteresovanim , ona ne otkriva svoje lice, je r oni ne mogu shvatiti tajne procese nevidljivih svetova.
,
K O N S U LT O V A N JE
D ELFS K O G
P R O R O I T A
M ada se tronoac i njegova osnova, k ak o su ovde
prikazani, razlikuju od opisa nekolicine autora, nainjen je pokuaj da se, to
je blie mogue, prati simbolika skrivena u alegoriji
o proroitu. D elfske Misterije koristile su proroite kao g lav n i sim bol,
koji je pre duhovna, ezoterijska m isterija, nego isto rijsk a, pa je taj asp ek t
stoga nebitan za prouavaoca sim bolizm a.
D o k je duh, koji je obitavao u isparenjim a to su
se neprekidno uzdizala iz
pukotine, ulazio u telo svetenice, tronoac je vibrira o , k ao d a j e v i e p u ta
e sto k o u d a re n . u lo se
g lasn o zv e a n je , k o je je
odjekivalo kroz peinu. Sto
je dem on vie obuzim ao svetenicu, buka je postajala glasnija, a zveanje i treskanje nisu prestajali sve dok duh ne bi oslobodio Pitiju. Tri nogara tronoca
sim bolizuju tri vrem enska razdoblja koja kontrolie A polon, naim e, prolost,
sadanjost i budunost. Prostor koji ograniavaju nogari tronoca oblikuje sveti
pitagorejski tetraedar, sa proronicom koja sedi na njegovom vrhu. Kao to je
delfska svetenica bila sm etena u vazduhu, iznad provalije proroita, a drala su je samo tri vitka nogara sa kandam a na krajevim a, tako i duhovnu prirodu oveka iznad provalije zaborava dre tri zlatne niti B oanske m oi. Na
tronocu se pojavljuje A polonovo lice, a oko njegove osnove je obm otana zmija, kao sim bol Pitona, ije telo, koje truli, lei ispod delfskog svetilita.
V E L IK A
R O ZE N K R O JC E R S K A
A L H E M IJS K A
FO R M U LA
Precrtano iz
Museum hermeticum reformatum
et ampiificatum
U nebesim a, okrueni kako spoljanjim tako i unutranjim oreolom i h ijerarhijam a nebeskih
bia, nalaze se sjajni simboli Svetog Trojstva: hvhi (Otac?), Jagnje
(Sin) i golubica (Sveti Duh). Odgovarajua dostojanstva nebeskih horova odreena su brojem
i rasporedom njihovih krila. Slava B oanstva i nevidljivog sveta sk riv en a je o d nie kreacije
linijom i, delom , krugom zvezdanog neba, koje je zaklonjeno
oblacim a. Pet ptica - vrana (Satum, olovo), labud (Jupiter, kalaj),
p etao (M ars, g voe), p elik an
(V enera, bakar) i feniks (M erkur, iva) - zauzim aju polukrug,
direktno unutar trake zvezdanog
neba. G ornju p o lo v in u p lavog
kruga, koji sadri pet planetam ih
znakova, zauzim aju znakovi zodijaka. U zelenom km gu su rei: Solam a godina, zvezdana godina i godina vetrova ; u utom krugu: iva m udraca, telesna iva i obina, ili vidljiva, iva ;
u narandastom krugu: Zapaljivi sum por, stabilni sum por i isparljivi, ili eterini, sum por"; u crvenom kmgu: Elem entam a so, zem aljska so i centralna so,
a u Ijubiastom krugu: etiri vrste vatre potrebne su za delo. U belom centralnom trouglu je oznaka solam e ive.
itav gornji deo slike je ezoterini dijagram ustrojstva trostrukog duhovnog
sunca. U donjem prvom planu je brdo na kojem raste vie stabala, a svako nosi simbol alhem ijske supstance. (Za detalje pogledati Tabelu alhem ijskih simbola Bazila Valentina, u poglavlju TEO R IJA I PRA K SA A LHEM IJE, strana 713.)
D ole desno, predstavljen nonom scenom , nalazi se nii svet, dok je vii svet,
p re stavljen dnevnom scenom , dole levo. Tako je voda sim b o lizo v an a desnom, a vatra levom stranom slike. Pod krilim a feniksa su dva kruga u kojima
su simboli vatre i vazduha; pod krilima orla su dva kruga sa simbolima zem lje i
P IT A G O R A IZ
KROTONA
Iako je d u binom svojjh
filozofskih dedukcija Pitagora nadm aio Platona,
trariscendentalni elem enti u njegovim doktrinam a
isprovocirali su podsm eh
savrem ene m aterijalistike nauke. Isuvie olako
svet je preao preko dostignua prvog ,,filozofa ,
kojem duguje za tako puno
osnovnih m atem atikih,
m uzikih i astronom skih
teorem a. Prouavalac grke filozofije je u dvadese to m v e k u n a u e n d a
Pitagorino im e povezuje
sa takvim detinjastim pita n jim a k ao to su njego v a zlatn a g o len jaa i
njegova zabrana je d en ja
p asulja! P ro tiv P itag o re
se takoe u zim a i to to
je svoja predavanja drao
iza zavese, propovedao u
alegorijam a i zagonetkam a, a svoje naune spoznaje otkrivao sam o onim iniciranim uenicima, koji su m nogo godina proveli u samodisciplini. N jegovi povrni k ritiari, m eutim , n isu uzeli u o b zir nain na koji je P itag o ra stekao
golem o bogatstvo apstraktnog uenja. M isterije G rke, Egipta, Persije i Indije
su bez izuzetka obavezivale svoje inicijate na nepovredivost tajnosti. Prihvativi obveze tih drutava, Pitagora je svoju ast m ogao ouvati sam o pridravanjem
njihovih pravila. Jam blih nabraja 218 m ukaraca i 17 ena m eu najuvenijim
pitagorejskim filozofim a. Stoga je evidentno da je Pitagora svoje tajne otkrio
znatnom broju osoba - verovatno svim a za koje je osetio da m ogu da ih shvate i da im njegovo znanje m oe biti od koristi. Jo je m ogue da pitagorejska
doktrina m atem atike filozofije bude prihvaena kao jedini sistem m iljenja
sposoban da se nosi sa zagonetkom postojanja.
S T A R E IN A D A N A
U Veem Svetom Skupu je
o Stareini Dana (Najdrevnijcm od Drevnih) napisano d a j e O n N ajskriveniji
od Skrivenih,~Najveniji od
Venih, Misterija nad Misterijama i da je, kroz Njegove sim bole, spoznatljiv i
nespoznatljiv. U Zoharu se
za Njegovu odoru kae da
je bela, ali je ovde prikazana kao crvena, kako bi
oznaila odeu B oanstva
koje sudeluje u prirodi kosm ike aktivnosti. Z a lice
mu je reeno da je ogromno, svetlo i strano. On sedi
na prestolu od plamcne svetlosti, a bljeskovi vatre podle u N je g o v o j volji. Bela
svetlost koja struji sa Njegove glave obasjava etiri
stotine hiljada svetova. (Neki tekstovi kau etrdeset
hiljada viih svetova.) Sjaj
te sv etlo sti b i e d at pravednim a, koji se nazivaju sveti plodovi Sefirotskog D rveta . Trinaest hiljada
m irijada svetova dolazi u svetlost iz N jegove lobanje, iz koje izlazi tajanstvena rosa to im a snagu da duhovno m rtve probudi u veni ivot. Proglaeno je
da je duina Velikog Lica tristasedam deset hiljada m irijada svetova, pa je stoga nazvano Dugo Lice. Najdrevniji od Drevnih izgleda kao Najstariji od Starih,
koji je bio pre poetka i iji presto stoji na nebeskom svodu. Voljom N ajstarijeg od Starih nastalo je K ratko Lice, ili stvaranje, koje je koija Svetinje nad
Svetinjam a. K osa i brada N ajdrevnijeg od D revnih pruaju se do najudaljenijih
delova univerzum a. Sa N jegove lobanje visi hiljadu hiljada mirijada, sedam hiIjada i petsto kovrdavih vlasi, koje nisu zam rene ukoliko nem a konfuzije, a
u svakoj kovrdi je etiri stotine i deset pram enova kose, koji skupa i pojedinano zrae u etiri stotine i deset svetova. U upljini N jegove lobanje je vazduna
opna vrhovne,skrivene M udrosti, a N jegov m ozak protee se i napreduje du
trideset dve staz. Iz brade N ajdrevnijeg od D revnih izbija trinaest izvora, a iz
N jegovih ruku teku M ajinski i O inski zraci, pom ou kojih nastaje postojanje. G lava N ajdrevnijeg od Drevnih je rascepljena, poput Zevsove, kako bi mudrost, u obliku Atene, iz nje m ogla da se rodi.
RASPOR ED
V E L IK IH A D U T A
U TAROTU
Tarot sainjava pil od 78
udno u k rae n ih karata,
ije p o rek lo i v rem e nastanka n isu sigurni. pil
je podeljen na dva opta
dela, od kojih vei sadri
56 karata - nazvanih mali
aduti - a m anji, 22 karte
- nazvane veliki aduti. Maii aduti su dalje podeljeni
u etiri boje - od po 14 karata - donekle nalik onim a u savremenim kartama
za igru. etiri b o je nazivaju se tapovi (Trefovi),
M aev i (p ik o v i), P eh ari
(H erevi) i Dinari (Karoi).
N u m erisa n e k arte svake
boje penju se od asa do 10,
a njihove nazive pokazuju
grupe njihovih odgovaraju ih sim bola, kao 6 tapova, 4 Pehara, 9 D inara,
ili 3 M aa. D vorske karte,
po etiri u svakoj boji, nazvane su Kralj, K raljica, V itez i Pa. K raljevi i Kraljice su obino prikazani kako sede, Vitezovi na konjim a, a Paevi kako stoje.
Svako od njih nosi sim bol svoje boje,
Veliki aduti su takoe podeljeni na dva dela, od kojih se jed an sastoji od 21
karte, obino num erisane, a drugi od jed n e karte, nenum erisane, ili oznaene
nulom . U svojen redosled 21 karte, sa njihovim im enim a, je sledei:
(1) ongler, (2) Velika Svetenica, ili enski Papa, (3) Carica, (4) Car, (5)
P apa, (6) Ljubavnici, ili Brak, (7) K ola, (8) P ravda, (9) Pustinjak, (10) Toak
Sree, (11) Snaga, (12) O beeni ovek, (13) Sm rt, (14) R azboritost, (15) avo, (16) N ebeska Vatra, (17) Z veid a ; (18) M esec, (19) Sunce, (20) Suenje i
(21) Svet. N enum erisana karta, na kojoj su na slici ostale rairene, nazvana je
Luda.
D V O R IS T E
TA B ER N A K LA
Mada je religija ranih Izraeliana neprijateljski kritikovana, oni koji su je
n ip o d atav ali propustili
su da razm otre vrem e i
okruenje iji je ona bila
prirodan i osledan profivod. N em ogue je suditi o jednoj civilizaciji,
p o red ei je sa d rugom ,
koja je od n je u vrem enu
veom a udaljena. Savrem eni svet m noge drevne
prakse sm atra okrutnim i
, divljakim , a svakodne
no je k riv zb o g zlo in a
koji bi b ili je d n a k o odvratni senzibilitetu drevnih naroda! Ni u jednom
trenutku veinu sveta nisu
inili Ijudi koji razmiljaju . Tek ponegde pojavljiv ao se in te le k t k o ji je
zaista pokuavao da rei
ne sam o p ro b lem svoje
vlastite sudbine, ve i sudbine drugih. E zoterinu, duhovnu stranu svake religije ini lep, hum an i transcendentan kod, koji m ogu shvatiti sam o oni koji su
se uzdigli iznad nivoa prozainog i konvencionalnog. Vekovima je ovek sluio
slovu zakona", ne shvatajui da slovo ubija, a duh daje iv o t".
Z a pravog uenjaka i m istika, S tari za vet je beskrajan izvor inspiracije. Za
intelektualca, povod je za beskrajno razm atranje, te on raspravlja o datum im a
i m estim a, potpuno previajui uzvienu istinu skrivenu ispod sirovih alegorija S veto g p ism a . O nom e ko tem eljno shvati M isteriju T abem akla nije potrebna druga religija, je r e postati je d n o sa vidovljacim a svih epoha. Dok koraa
svojim svakodnevnim ivotom , svaki ovek - sam sebi nepoznat - svetenik je
Tabernakla, jer, kao to je Jahve postavio svetenike da odravaju red u N jegovoj kui, tako je i svaki pojedinac, na slian nain, postavljen da odrava red
u svom vlastitom , m alom svetu. Priroda je T abem akl, ovek je svetenik, a jedini Bog svih naroda i svih ljudi prebiva u svakoj ljudskoj dui, iza vezenih zavesa Svetinje nad Svetinjam aT
P A R S IF A L I
SVETI G R A L
U velikom hram u na M ont
Salvatu stoji Parsifal, trei i poslednji kralj Svetog
Grala, i uzdignut dri blistav i, zelen i G ral P u tir i
sveto koplje. Sa v rha kop lja cu re b esk rajn i m lazevi krvi. lspred Parsifala
klei K undri (K undalini),
z a v o d n ic a , k o ja, o slo b o ena ini zlog K lingsora,
oboava svete relikvije Stradanja. O M isterijama Grala
Hargrejv Denings pie:
Vee V itezova, ili
Brae Svetog Grala, ili
Graela, bilo je odraz svete obaveze posveene
sakram entim a, koje su
drali zajedno kako velianstveni tako i mistini rozenkrojceri. Oni su
zaista bili uvari velikih
misterija. U tom smislu,
tajanstvena i sveta podvezica Najplemenitijeg Reda Podvezice - prva u vitetvu - nije uopte podvezica, ve Nadglednik (Igra reima: podvezica je garter", a, oiio to je ovde
prevedeno kao nadgledhik", Denings namemo pie u iskvarenom obliku - garder".
Nap. prev.), ili Straar, najsvetiji uvar natprirodne estitosti nikoga dmgog
do najuzvienije enske linosti (naravno, u apstraktnom i udesnom smislu),
samog temelja hrianstva - pojasa blaene i neporone Device Marije, Kraljice N eba, koja, u svojoj nebeskoj istoti, kao M ajka H ristova, svojim
pobednikim stopalom, kroz sve prole vekove i one koji e nastupiti, gazi
Zmaja. [Videti Falicizam (Phallicism )]
K lju za M isterije G rala bie jasan ako se u svetom koplju prepozna pinealna lezda, sa njenom karakteristinorp picastom izboinom, a u Svetom Gralu,
hipofiza, koja sadri m isterioznu Vodu ivota. M ont Salvat je ljusko telo; kupola H ram a na njegovom vrhu je m ozak, a K lingsorov dvorac, dole u m ranoj
dolini, anim alna priroda, koja m am i vitezove (snage m ozga) u vrt iluzije i izopaenosti. Parsifal, kao proieni kandidat, postaje G ospodar svetih relikvija
i svete nauke, koju one predstavljaju; Kundri, ispunivi svrhu svoga postojanja,
um ire u podnoju oltara, uz besm rtne rei: ,,Ja sluim !
R O Z E N K R O JC ER S K O
RASPE E
Solam o raspee je izvanredan prim er astronom skog
zn a n ja k o je je p o se d o v ao
takozvani preistorijski svet.
Albert R os Parsons pie:
,,U Herelovom [ser Fridrih Vilhelm Herel (nem.
Friedrich Wilhelm Herschel,
1738-1822) - nemako-britanski astronom i muziar.
(Nap. prev.)] tlocrtu univerzuma u ljudskom obliku,
ila Sunev sistem nalazi
se u srcu nebeskog Boanskog Coveka. Dakle,
katastrofa u naem Sunevom sistemu, kojim je
ekliptika razdvojena od nebeskog ekvatora, je raspuknue ili probadanje srca
Boanskog oveka. Ekliptika i ekvator vie se ne
poklapaju i formiraju krst
na kojem je Boanski ovek prikucari u svemim.
Ta ideja bila je poznata
hindusima i Platonu. Stoga je nastalo praistorijsko hrianstvo, religija o jagnjetu iz Knjige Otkrivenja, koje je ubilo utemeljenje sveta. [Videti Novo
svetlo iz Velike piram ide (New Light fro m the Great Pvramid)]
Ignoriui priu o raspeu u njenom doslovnom smislu, gnostici su u obzir uzeli
samo njeno kosmiko znaenje. U rozenkrojcerskom misticizmu se za Hrista Duha
kae da je uspostavio direktnu vezu sa zemljom kroz krv to istie iz rana na rukama, nogam a i'boku Isusa. Krst, kao drevni simbol tajne doktrine, za iniciranog predstavlja onu boansku instituciju, koja, oslobaajui nebeskog oveka od njegovog
animalnog dela, ubacuje duhovnu prirodu u sfem Stvamosti. Zbog toga se za krst
moe rei da j e amblern filozofske smrti, a Misterije ne mogu postii svoj cilj sve
dok svakog svog neofita ne navedu da pobedonosno proe kroz km g patnje, smrti i
vaskrsenja. itav postupak skriven je u simbolici groa. Kao to je jedan autor primetio, agonija u Getsimanskom vrtu je analogna gnjeenju groa u vinskoj presi.
Onaj ko shvatf mjsteriju priesnog pehara poseduje klju za regeneraciju oveka.
Razapet, ovek prolazi kroz smrt na simbol ivota i postie ivot na simbolu smrti.
Raskid izmeu Sopstva i ne-sopstva je na taj nain potpun, a duh, koji se pojavljuje
iz svoje aure, ostavl ja za sobom praznu ljuturu, kao znamenje svojih postignua.
Agonija Spasitelja, dakle, nije agonija smrti, ve agonija raanja. Misterija je razumIjiva samo onome ko je pronaao svoj ivot, izgubivi ga.
K LJU Z A
D ANTEO VU
BOANSTVENU
KOMEDIJU
Precrtano iz
Dante, La Davina
Commeciia (Torino, 1891)
U svom lanku Topografija Danteovog Dahovnog
S v e ta ( The T o p o g ra p h v
o f D a n te 's S p ir i tu a l
World), arls A len Dinsmor (Charles Allen Dinsm ore, 1860-1941) pie:
,,On [Dante] smatra o je da je Z e m lja
okrugla, sa hemisferom
kopna, u ijem sreditu
se n a la z i Je ru salim .
D ruga hem isfera je prvobitno sadravala kop no, ali se onO, k ad a
se Lucifer bacio s neba i trebalo u njega da
udari, prekrilo velom
m ora i dolo na drugu
stranu globusa, nainivi tako hemisferu kopna i hemisferu vode. Unutranjost zemlje takoe se povukla pred silazeim Luciferom, ostavljajui veliku konusnu upljinu, koja
se protezala od centra globusa do povrine naseljene hemisfere. Praznina koju
je zlo nainilo u svetu je prebivalite izgubljenih dua i podeljeno je na devet krugova, od kojih je sedmi ponovo poeljen na tri manja kruga, osmi na
deset rovova, a deveti na etiri pojasa. U sreditu zemlje, na mestu najudaljenijem od Boga, nalazi se Lucifer, glavom i tclom u jednoj hemisferi, a nogama u drugoj, tako da su Vergilije i Dante, kada su skrenuli na njegovo bedro,
proli centar gravitacije i preli iz jedne hemisfere u drugu'
U sreditu vodene hem isfere stoji konusna planina. istilite, uzduui se u
obliku sedam stepenika. N a njenom vrhu je zem aljski Raj, ili Edenski vrt, gde
D ante sreee B eatrie. Prem a B oanstvenoj kom ediji, kako se dua uspinje uz
sedam stepenika istilita, tako se isti od sedam sm rtnih grehova, a zatim se
uspinje kroz sedam sfera ptolom ejskog univerzum a. Svakoj od planeta pripisana je po jed n a od sedam vrlina. U osm oj sferi dua prim a znanje o duhovnim
istinam a, a u devetoj, najvioj, biva upijena u nebeske m isterije.
*
Umnoavanje metala # Medalja cara Leopolda I # Paracelzus od Hoenajma Ramon Ljulj # Nikola Flamel G rof
Bernard iz Treviza
*
Da li je transmutacija baznih metala u zlato mogua? Da li je to
ideja kojoj ueni savremenog sveta mogu priutiti da se rugaju? Alhemija je bila vie nego spekulativno umee: bila je operativno umee. Jo od vremena besmrtnog Hermesa, alhemiari su tvrdili (i to ne
bez potkrepljujuih dokaza) da mogu proizvesti zlato iz kalaja, srebra, olova i ive. Neodriv je stav da bi galaksija briljantnih filozofskih i naunih umova, koji su, tokom razdoblja od dve hiljade godina,
potvrdili aktuelnost transmutacije i umnoavanja metala, mogla biti
potpuno razumna i racionalna po pitanju svih drugih problema ftlozofije i nauke, ali beznadeno u zabludi po tom jedinom pitanju. Isto tako nerazumno je smatrati da bi stotine onih koji su izjavljivali
da su videli i izveli transmutaciju metala mogle bili lakovemici, imbecili, ili laovi.
Oni koji pretpostavljaju da su svi alhemiari bili mentalno poremeeni bie prinueni da u tu kategoriju ubroje gotovo sve filozofe
i naunike antikog i srednjovekovnog sveta. Carevi, kneevi, svetenici i obini graani bili su svedoci oiglednih uda metamorfoze
metala. Svako ima pravo da ostane neuveren pred postojeim svedoenjima, ali oni koji se podsmevaju izabrali su da ignoriu dokaze
vredne razmatranja s potovanjem. Mnogi veliki alhemiari i hermetiki fllozofi zauzimaju poasnu niu u Dvorani Slave, dok njihovi
mnogobrojni kritiari ostaju nepoznati. Nemogue je pobrojati sve te
iskrene tragaoce za velikim arkanumom Prirode, ali i njih nekolicina
67 9
bie dovoljno da se italac upozna sa superiomim tipom intelekta koji ih je zainteresovao za tu teko shvatljivu temu.
Meu istaknutijim imenima su Tomas Norton ( Thomas Norton),
Isak Holandski (Isaac of'Holland), Bazil Valentin (Basilius Valentinus)
(koji je navodno otkrio antimon), an de Men (Jean de Meung), Roder Bekon (Roger Bacon), Albert Veliki (Albertus Magnus), Kversetanus Gerber (Quercetanus Gerber) (Arapin koji je kroz svoje spise
doneo alhemijsko znanje u Evropu), Paracelzus, Nikola Flamel (Nicholas Flammel), Johan Fridrih Helvecijus (Joannes Fridericus Helvetius), Ramon Ljulj (Ramon Lliill, ili Raymond Lully), Aleksandar
Seton (Alexander Sethon), Mihael Sendivogijus (Michael Sendivogius, ili Michai Sqdziwoj), grof Bemard od Trevisa (Count Bernard
oj'Treviso), ser Dord Ripli (Sir George Ripley), Piko de Mirandoia
(Picus de Mirandola), Don Di, Hajnrih Kunrat, Mihael Majer, Tomas Von, J. B. van Helmont (Johann Baptista van Helmont), Don
Hejdon, Laskaris (Lascaris), Tomas amok (Thomas Charnock), Sinesije (Synesius) (biskup Ptolemaide), Morio (Morieu), grof di Kaljiostro i grof od Sen ermena. Postoje legende o tome da su kralj
Solomon i Pitagora bili alhemiari i da je ovaj dmgi alhemijskim sredstvima proizvodio zlato korieno u njegovom hramu.
Objavljujui da je ziato hermetiara bilo realnost, Albert Pajk se
slae sa alhemijskim filozofima. On kae:
Hermetika nauka je, kao i sve prave nauke, matematiki dokaziva. Njeni rezultati, ak i materijalni, rigorozni su poput onih u
ispravnim jednainama. Hermetiko zlato nije samo istinska dogma, svetlost bez Senke, Istina bez primese lai, ve je i materijalno
zlato, pravo, isto, najragocjenije koje se moe nai u rudnicima
na zemlji.
Toliko o masonskom stanovitu.
Viljem i Meri su se zajedno popeli na engleski tron 1689. godine,
u vreme kada kraljevstvo mora da je obilovalo alhemiarima, jer, tokom prve godine svoje vladavine, oni su ukinuli Zakon koji je proglasio kralj Henri IV u kojem je objavio d aje umnoavanje metala zloin
protiv krune. U delu dr Sigismunda Bakstroma, Zbirka alhemijskih
rukopisa (Collection o f Alchemical Manuscripts), nalazi se rukom
pisana kopija Zakona koji su doneli Viljem i Meri, kopirana iz 30. po680
Paulus Jovije (lat. Paulus Jovius), odnosno Paolo ovio, ili Paulo Jovio (it.
Paolo G iovio, Paulo Jovio, 1483 1552) - italijanski lekar, istoriar, biograf
i prelat. N ajpoznatiji je kao autor uvenih dela H istoriarum sui temporis
libri XLV, ko lek cije bio g rafija poznatih ljudi, Vitae virorum illustrium
(1549-57) i knjige o ratnim podvizima, Elogia virorum bellica virtute illustrium (1554). (Nap. prev.)
Sv. Albert Veliki (nem. Albert der Grofie; lat. Albertus Magnus, c. 1206- 1280),
roen kao Albert fon Lauingen, grof od Boltata (Albert von Lauingen G ra f
von Bolistddt). O vde upotrebljeno ime, A lbert de Groot. je Albert Veliki na
holandskom . Pored nadim ka M agnus ,,Vehki, nosio je i titulu doctor
universaiis sveopti uiteij. Bio |e dom inikanski fratar i biskup i najvei
nem aki filozof srednjeg veka, prestavnik visoke sholastike, dosledni aristotelovac; istovremeno je svesrdno prouavao alhemiju. Najuvenije alhemijsko delo mu je De rubus Metallicis et M ineralibus (1214), koje je Evropom
proirilo alhem ijske injenice i teorije. Bio je jedan od alhcm iara kojim a
je pripisivano otkrie Kamena mudraca. U oblasti teologije. najvanija dela
A lberta Velikog su nedovrena Sum m a Theologice i K om entari sentencija
Petra Lombarda (M agister Sententiarum). Menli Hol Alberta Velikog ne naziva svecem , poto je ovoga kanonizovao tek papa Pije XI, 1931. godine.
nekoliko godina nakon objavljivanja H olove knjige. (Nap. prev.)
682
bio je sastavljen od m etala i nepoznate supstance odabrane u skladu sa zvezdama, a m agijskom form ulom i invokacijam a bio je obdaren duhovnim kvalitetima; rad na njcm u trajao je vie od trideset godina. Sv. Toma A kvinski je
unitio taj ureaj, sm atrajui ga avolskim m ehanizm om , sruivi na taj nain
ivotno delo. U prkos tome, A lbert Veliki je sv. Tomi A kvinskom ostavio svoje
alhem ijski form ule, ukljuujui (prem a legendi) i tajnu K am ena M udraca.
Jednom prilikom je A lbert Veliki pozvao Viljema II, grofa Holandije i kralja Rimljana, na zabavu u vrtu usred zime. Tlo je bilo prekriveno snegom , ali je Albcrt priprem io raskoan banket na otvorenom u svom samostanu u Kelnu. Gosti
su bili zaprepaeni ncprom iljcnou filozofa, ali im su seli da obeduju Albert
je izgovorio nekoliko rei i s n e g je nestao, vrt se ispunio cveem i pevanjem
ptica, a vazduh je postao topao, proet letnjim povetarcem . im je sveanost
zavrena, na uenje 'okupljenih plem ia, sneg se vratio. [Za detalje videti delo Z ivoti alh em istikih filo zo ja (The Lives o f A lehem ystical Philosophers).4]
Dr Franc Hartman je prikupio pouzane dokaze o etiri alhemiara koji su transmutirali bazne metale u zlato, i to ne jednom, vc
mnogo puta. Jedan od tih izvetaja je o kalueru Reda sv. Avgustina,
po imenu Vencel Zajler5, koji je u svom samostanu otkrio malu kolieinu misterioznog crvenog praha. U prisustvu cara Leopolda I, kralja
Nemake, Maarske i eke, on je transmutovao vee koliine kalaja u zlato. Meu ostalim stvarima koje je uronio u svoju misterioznu esenciju bila je i velika srebrna medalja. Onaj deo medalje
koji je doao u dodir sa supstancom koja je proizvodila zlato transinutirao je u najistiji kvalitet plemenitijeg metala. Ostatak je ostao
srebro. O toj medalji dr Hartman pie;
N a jm a n je d isk u tab ilan d o k az (ako p o jav e m ogu bilo ta dokazati) o m o gunosti tran sm u tacije baznih m etala u zlato rnogu videti
svi k o ji p o s e te B e; to je m e d a lja k o ja se u v a u k o m o ri C a rsk e
rizn ice, a k ae se da j e tu m ed alju , p rv o b itn o n ain jen a od srcbra,
alh em ijsk im putem delim ino pretvorio u zlato isti onaj Vencel Zajler k o jeg je k asn ije ca r L eo p o ld I im cn o v ao za v iteza i dao m u titu lu W enzeslaus R itte r von R e in b u r g J
[U p ro n a o su H ra m a M udrosti
(In the Prcm aos o f th e Tem ple o f W isdom)]
i
Prostomo ogranienje onemoguava duu raspravu o alhemiarima. Kratka skica ivota njih etvorice trebalo bi da poslui kao prikaz optih naela na kojima su radili, naina na koji su sticali svoje
znanje i toga kako su ga koristili. Ta etvorica bili su Veliki Uitelji
ove tajne nauke, a prie o njihovim lutanjima i tenjama, kako su ih
zabeleila njihova sopstvena pera i njihovi savremenici, uenici hermetikog umea, fascinantne su poput bilo koje fiktivne romanse.
EFFIGIES PHILIPPI
T H E O P H R A S T I AB H O
H f N H E IM
. /5 T A T 1 S S U A .
3L L V H .
PA RA CELZUS
Iz The Complete IVritings o f
Paracelsus o f Hohenheim
P a r a c e l z u s o d H o e n a jm a
684
Isaac o fH olland (XV v.) - alhemiar o ijem je ivotu sauvano veoma malo
podataka. K om pilovao je dva traktata o alhem iji, jed an naslovljen Opera
M ineralia Joannis Isaaci Hollandi, sive de Lapide Philosophico (1600), a
drugi D e Triplici Ordine Elixiris et Lapidis Theoria (1608). O ba su objavljena poetkom XVII veka. U drugom od ovih traktata autor izlae o unapre iv an ju baznih m etala u S o l i L unu (zlato i sreb ro ) i daje p reciznu
ilustraciju posuda koje za to treba koristiti. (Nap. prev.)
P H I L I P P U S
THEOPHRASTUS
BO M BA ST
H O H E N H F .IM E N S t S :
S'ironM.
PHILOSOPHUS
PARADOXUS.
M Y STERIA RC H A
A R T IU M
M A G IS T E IL ,
M E D iC lN A R U M
PR OFESSO R,
M ufirum Mcchanicirum
TRISM EG ISTVS.
GERM ANUS.
Po povratku u Nemaku otpoeo jc svoju dugo sanjanu reformaciju medicinskih umea i nauka. Suprotstavljali su mu se na svakom
koraku i nemilosrdno ga kritikovali. Njegov nasilni temperament i
strahovito jaka linost su bez sumnje ubrzali mnoge oluje nad njegovom glavom, koje su moda mogle da se izbegnu da je on bio manje zagrienog stava. Otro je napadao apotekare, tvrdei da ne koriste
odgovarajue sastojke u svojim receptima i da ne uzimaju u obzir
potrebe svojih pacijenata, ve samo ele da se dokopaju zelenake naknade za svoje izmiljotine.
Izvanredna izleenja koja je Paracelszus obavio samo su mu stvorila neprijatelje koji su gajo ee mrzeli, jer nisu mogli da ponove
prividna uda koja je on izvodio. On ne samo da je leio bolesti
685
neizleive bolesti tela, i dao svoja dobra da budu razdeljena siromanima. Godine 1541, na dan 24. septembra, razmenio je ivot za
smrt. Mir ivima, veni odmor pokojrvima.
R
a m o n
L .iu
l j
'
8
6 88
Ana M. Stodart (A nna M. Stoddart, 1840-1911)- britanska autorka. Navedenodelo, The life o f Paracelsus, Theophrastus von Hohenheim, 1493-1541,
objavljenoje 1911. godine. (Nap. prev.)
Lat. Sjaj sunca (Nap. prev.)
689
k rasn u priu o L juljovom u m eu d a pravi zlato, a R am ona je obra iv ao nad o m d a bi k ralja E d v ard a b ilo lako n av esti d a p o v ed e krstaki rat p ro tiv m u h a m ed a n ac a, sam o ak o b u d e im ao sredstava.
R am on se tak o esto ob raao p ap am a i k raljev im a d a je p otpuno
izg u b io v eru u njih; ipak, g led aju i n a to kao na p o sle d n ju nadu,
p rid ru io se sv o m p rija telju K re m e ra na p u tu u E n g lesk u . K rem er
ga je sm estio u svojoj op atiji, tretiraju i g a s p o to v an jem , i tu ga
je Ljulj k onano pouio o prahu, to je b ila tajna koju je K rem er tako d u g o eleo d a sazna. K ada je p rah b io u sav ren , K re m e r je Ram o n a p re d s ta v io k ra lju , a o v aj g a j e p rim io k ao to bi se m o g lo
p retp o stav iti d a b i o v ek p rim io n ek o g a ko m u m oe p ru iti besk ra jn o b o g a tstv o . R a m o n j e p o s ta v io sa m o je d a n u slo v , d a z la to
k o je b u d e n ap rav io ne b u d e u tro en o n a d v o rk e rask o i, ili n a rat
p ro tiv b ilo kog h ria n sk o g k ralja, te d a E d v ard lino p o e sa vojsk o m pro tiv n ev e m ik a . E d v ard je o b eao sve i sva.
O d aje d o d e lje n e R a m o n u b ile su u T au eru i tam o je , k a k o sam
k ae, tran sm u to v ao 5 0 .0 0 0 funti te in e 12 ive, o lo v a i k alaja u isto zlato , o d k o je g je u k o v n ic i n o v c a isk o v a n o e st m ilio n a nob l a '\ od kojih svaki d anas vredi oko tri funte sterlinga. N eki od kom ad a za koje se kae da su iskovani od tog zlata jo uvek se nalaze
u antikvarskim kolekcijam a. [M ada su injeni oajniki pokuaji da
se pobiju ove tvdnje, dokazi su jo uvek p o d jednako podeljeni.] Rob ertu B rusu je p o slao krai rad n aslo v lje n U m ee tra n sm u tira n ja
m eta la ( O fth e A rt o fT ra n sm u tin g M eta ls). D r E d m u n d D ik e n so n 14
navodi d a su, kad je uklonjen k lo ster u kojem je R am on bio u Vestm insteru, radnici pronali neto prah a i uz pom o njega se obogatili.
T okom svog b oravka u E ngleskoj, Ljulj se sp rijateljio sa R oderom B ekonom . N aravno, kralju E d vardu ni na kraj pam eti nije bilo
d a k re n e u k rsta k i rat. R a m o n o v sm e ta j u T au e ru b io j e rav a n
z a tv o rsk o j eliji i on je u b rzo sh v a tio k ak o sto je stv ari. Izja v io je
d a E d v ard a, zb o g n jeg o v e p rek ren e rei, o ek u ju sam o n ev o lje i
gospodaru zabio no u lea. Ramon nije dopustio da njegov potencijalni ubica bude pogubljen, ali se ovaj kasnije zadavio u zatvoru.
Kad je Ramon ozdravio, postao je uitelj arapskog jezika onima
koji putuju u Svetu zemlju. Dok se time bavio doao je u dodir sa Arnoldom od Viljanove", koji gaje poduio o naelima alhemije. Kao rezultat ove obuke, Ramon je nauio tajnu transmutacije i umnoavanja metala. Njegov lutalaki ivot se nastavio i doveo ga u Tunis, gde
je otpoeo raspravu sa muhamedanskim uiteljima i skoro izgubio ivot zbog svojih fanatinih napada na njihovu religiju. Nareeno mu je
da napusti zemlju i da se, pod pretnjom smru, vie nikada ne vraa.
Ne obazirui se na njihove pretnje i drugi put je posetio Tunis, ali, umesto da ga ubiju, tamonji stanovnici samo su ga deportovali u Italiju.
Nepotpisani lanak koji se pojavio u asopisu Household Words
(Kune rei), broj 273, magazinu koji je ureivao arls Dikens, baca
znaajno svetlo na Ljuljovu alhemijsku sposobnost.
Dok je [Ljulj] bio u Beu, primio je laskava pisma od Edvarda II,
kralja Engleske, i Roberta Brusa (R o h e rt B ruce), kotskog kralja,
koji su ga molili da ih poseti. Takoe se, tokom svojih putovanja,
sastao sa Donom Kremerom (John C rem er), opatom od Vestminstera, s kojim je izgradio vrsto prijateljstvo, i to to je otiao u
Englesku bilo je vie da ugodi njemu, nego kralju. [Traktat Dona
Kremera pojavljuje se u H e r m e ti k o m m u ze ju , ali u vesminsterskim analima ne postoji zapis o nekome sa tim imenom.J Kremer
je imao jaku elju da naui posljednju veliku tajnu alhemiju - da
naini prah transmutacije - a Ramon mu je, uprkos sveg svog prijateljstva, nikada nije otkrio. Kremer je, meutim, pristupio poslu
vrlo lukavo; nije mu trebalo dugo da otkrije ono to je bilo najblie
Ramonovom srce - preobraenje nevemika. Kralju je ispriao pre11 A rnaldus de Villa Nova, takoe nazivan i A rnaldus de Villanueva, Arnaldus
Villanovanus, A rnaudde Ville-Neuve, ili Arnau de Vdanova (c. 1235- c. 1311)
- panski alhem iar, astrolog i lekar; pripisuju mu se prevodi brojnih medicinskih tekstova sa arapskog, ukljuujui radove Ibn Sine (Avicene), Koste ben Luke (Costa hen Luca / Q usta ibn Luqa) i G alena. Prpisuju mu se
i m nogi alhem ijski spisi, kao to su Thesaurus Thesaurorum or Rosarius
P hilosophorum , Novum Lum en i F ios Florum , ali je autentinost njegovog
autorstva problem atina. uven je i kao autor raznih medicinskih dela, ukljuujui B reviarium P racticae. M eu njegovim dostig n u im a je otkrie
ugljen-m onoksida i istog alkohola. (Nap. prev.)
690
Nobl (eng. noble) je bio prvi engleski zlatnik proizveden u veim koliinama; uveden je tokom drugog kovanja novca (13 4 4 -1 3 4 6 ) kralja Edvarda
III, kada je zlatnik teio 9 gram a; tokom kraljevog treeg kovanja novca
(1346-1351), teina zlatnika sm a n je n aje na 8,3 gram a, a u njegovom etvrtom kovanju (1351 -1377) p o s ta o je jo laki i te io je 7,8 gram a. Prenik nobla bio je od 33 do 345 m ilim etara. (Nap. prev.)
islorije njihovog vrem ena i tako uspostavilo te likove kao priznate lanove drulva - u nekim sliajevim a, da bi se to postiglo, ak su fabrikovane kom pletne
genealogije. Iniciranim a su, m eutim , oni oznaavali da linost kojoj su bili
dodeljeni ne postoji na drugi nain osim sim bolino. Ti inicirani hroniari su
paljivo prikrivali njihov arkanum u ivotim a, m islim a, reim a i delim a pripisanim tim im aginarnim linostim a i na taj nain sigurno proneli kroz vekove
najdublje tajne okultizm a u obliku spisa koji su za neupuene nisu bili nita vie
od biografija.
N i k o l a F l a m e l 15
TESTAMENTUM
CREMERI.
A B B A T IS W E S T M O N A S T E R IE N s IS , AN GLI , O R D INI S B E N E D I C T I N L
NALOVNASTRANA
A L H E M IJS K O G TRAKTATA
K O JI SE P R IP IS U JE
KREMERU
Iz Musceum Hermeticum
Reformatum et Amplificatum
T R A C T A 7 V S 7ERT1VS.
Don Kremer, mitski opat Vestminstera, interesantnaje linost
alhem ijske zbrke u etm aestom
veku. Poto nije potpuno sigurno da je opat sa ovim imenom
ikada bio u vestm insterskoj biskupiji, p riro d n o se p o stav lja
pitanje: ,,Ko je bila osoba koja
je krila svoj identitet iza pseudonima Don Kremer? Fiktivni likovi, poput Dona Kremera,
ilustruju dve zn aajn e prakse
sre
n jo v ek o v n ih alhem iara:
FRANCOFVR71
/ p u d H E R M A N N U M 4 SANDE.
( I) m noge osobe visokog poliM i)c L x x rn .
tikog ili religijskog ranga bile
su tajno ukljuene u herm etika
hem ijska istraivanja i, plaei se proganjanja i ism evanja, objavljivale svoje
pronalaske pod raznim pseudonim im a; (2) hiljadama godina je praksa inicijata,
koji su posedovali istinski klju velikog herm etikog arkanum a, bila da ouvaju
svoju m udrost kroz stvaranje im aginam ih osoba, to ih je uvodilo u epizode
692
Krajem etmaestog veka iveo je u Parizu ovek koji se bavio iluminiranjem mkopisa i pripremom dela i dokumenata. Nikola Flamel
zaduio je svet otkriem najznaajnije knjige, koju je kupio za beznaajnu sumu od nekog knjiara, s kojim ga je u kontakt dovela njegova
profesija notara. Pria tog udnog dokumenta, naslovljenog Knjiga
Avrahama Jevrejina (Book o f Abraham the Jevv), najbolje je ispriana njegovim sopstvenim reima, sauvanim u njegovim H ijeroglif
skim slikama'*':
D o k sam , dakle, ja , N ik o la F lam el, notar, n akon sm rti m ojih rod itelja, iv eo od n ae u m etn o sti p isan ja, p ravei p o p ise, sre u ju i
raune i svodci trokove tutora i uenika, pala mi je u ruke, za iznos od d v a flo rin a, ceh o v n a knjiga, vrlo stara i velika. N ije b ila od
p ap ira, ili od p e rg a m en ta , k ao to su b ile d ru g e k n jig e, ve j e b ila
naprav ljen a sam o od osetljive kore (kako m i se inilo) n enog m ladog drvea. N aslo v n a strana bila je od bronze, do b ro po v ezan a, itava izgravirana slovim a, ili n eo binim znacim a i, to se m ene tie,
m islim da su to m o g la biti g rk a slova, ili slova nekog slinog drevnog je z ik a . S ig u ran sam . N isam ih m o g ao p ro itati, a d o b ro znam
i X Fr. Nicolas Flamel, a u engleskoj trankripciji, Nicholas Flammel. (Nap. prev.)
is
A lhem ijska knjiga objavljena u Parizu 1613. godine pod naslovom Knjiga
hijeroglifskih figura (fr. Livre des figures hieroglypiques) i u Londonu, 1624.
godine, kao Tumaenje hijeroglijkih fig u ra (eng. Exposition o f the Hieroglyphicall Figures). (Nap. prev.)
693
TAJNA U EN JA SVIH E P O H A
d a nisu bila ni ozn ak e ni slo v a la tin sk o g ili g alsk o g , je r n jih m alo
razum em o.
to se tie o n o g a to je b ilo unutra, listovi od k o re ili lju s k e bili
su iz re zb a re n i i, d iv lje n ja v red n o m p a n jo m , isp isan i g v o zd e n im
iljkom , lepim i urednim latininim slovim a u boji. Im ala je tri puta po sedam listova, je r tako su bili num erisan i n a v rh u listova, a
svaki sedm i list bio je oslikan. P rvi, d ev ico m i zm ijo m k o ja je guta. D rugi sedm i, k rsto m n a k o je m je rasp e ta zm ija, a n a p o sled n jem
sedm om bila je n aslik a n a p u stin ja, ili divljina, u sred k o je su izbija li m nogi lepi izvori, iz ko jih su izlazile b rojne zm ije, k o je su, tu
i tam o, tek le p rem a go re i dole. N a prvom od listo v a b ilo j e napisano velik o m zlatn im slo v im a, A vra h a m Jevrejin, P rinc, S vetenik,
Levit, A stro lo g i F ilozof, narodu je v re jsk o m , g n ev o m B o jim razasu to m m e u G alim a, p o s la Z d ra vlje. Iza to g a bio j e isp u n jen velikim k le tv am a i p so v k a m a (g d e se esto p o n av ljala re M a ra n a th a )
u p u en ih svakoj osobi k o ja bi n a n jeg a bacila p og led , ako n ije Prin o silac rtv e ili P repisiva.
Robert H. F rajar17, u fusnoti u svom reprintu H ijeroglifskih slika N ikole Flamela, kae:
O no to se ini da neosporno dokazuje istinitost ove prie je to to
je upravo ta knjiga A vraham a Jevrejina, uz kom entare F lam ela, koje
17 Rohert H. Fryar britanski izdava okultnih knjiga i knjiga iz oblasti umetnosti i antropologije. (Nap. prev.)
695
,,N a petom listu je , u sreditu Ijupkog vrta, bio lep, procvetao grm
rua, koji se u spinje uz uplji h rast u ijcm p o d n o ju izb ija izv o r
b ele vode to strm o g lav o tcc u d ubine, ali, b ez o b zira na to, najp re pro lazi m im o ruku n eb ro jen ih Ijudi, koji k o p aju u zem lji i za
n jom trag aju ; m eutim , poto su slepi, niko od n jih za n ju ne zna,
o sim , tu i tam o, onaj koji o d m e ra v a teinu. N a drugoj stran i p eto g
lista b io j e kralj s velikom sabljom , koji n alae n ek o licin i vojnika
da, p red njim , p o b iju veliko m notvo m ale dece, ije m ajke plau
uz noge nem ilosrdnih vojnika; krv dece skupljaju ostali vojnici i sipaju je u veliku posudu u koju sunce i m esec dolaze da se okupaju.
A p o to j e ta isto rija p red sta v lja la vei d eo istorije nev in ih koje
je p o b io H ero d i p oto sam iz tc k njige stekao n ajv ei deo u m ea,
b io j e to je d a n o d razlo g a to sam u d v o ritu n jih o v e crk v e postav io H ijero g lifsk e S im bole te tajn c nauke. I tako v id ite ono to je
n a prvih pet listova.
N eu vam p re stav ljati o no to j e na dobrom i razu m ljiv o m latinskom nap isan o na ostalim ispisanim listo v im a, je r bi m e stig la
k az n a B o ja zb o g to g a to bih na taj n ain p o in io v ee zlo n ego
onaj koji je (k ao to je reeno) p o e le o da svi Ijudi sv eta im aju sam o je d n u glavu kako bi je m ogao je d n im uarcem odsei. K ad sam
doao u p o se d te d obre knjige, nita drugo nisam radio, ni d anju ni
nou, o sim to sam j e p ro u a v ao , vrlo d o b ro sh v ataju i sv e operac ije k o je j e p rik a z iv a la , ali ne zn a ju i o d ak le d a k ren em , to m e
in ilo veo m a o p terecn im i usam ljenim i izm am ilo mi m no g e uzdahe. M oju enu, P erenelu, koju sanr volco kao sam og sebe i s kojo m sam se nedugo pre to g a o e n io , to je veo m a zau d ilo , tc m e je
u m iriv ala i isk ren o tragala za b ilo kojim naino m n a koji bi m e izb avila iz te nevolje. N isam m ogao da obuzdam svoj je z ik i sve sani
jo j rek ao i p o k az ao jo j tu lepu knjig u , a o n o g a tren a kad ju j e ugledala, ona je u nju postala isto toliko zaljubljena kao i ja i s krajnjim
z a o v o ljstv o m j e p o sm a trala le p e ko rice, g rav u re, slik e i portrete,
b ez ob zira na to to j e sve to sh v atala je n a k o m alo k ao i ja ; ipak,
b ila m i je v elik a u teh a da s njo m razg o v aram i d a se bavim tim e
ta bi treb alo da uin im o kako bi ih p ro tu m a ili.
696
G rof B ernard
iz
T reviza
Od svih onih koji su tragali za Eliksirom Zivota i Kamenom Mudraca, svega nekoliko je prolo kroz lanac razoaranja koja su zadesila grofa Bemarda iz Trevisa, koji je roen u Padovi 1406. godine, a
umro 1490. godine. Njegova potraga za Kamenom Mudraca i tajnom
transmutacije metala otpoela je kada je imao svega etmaest godina.
IJ svojoj potrazi on ne samo da je proveo itav ivot, ve je potroio
i bogatstvo. G rof Bemard iao je od jednog alhemiara i filozofa do
drugog, a svaki od njih otkrivao mu je neku zavodljivu teoremu; on
ih je eljno prihvatao i eksperimentisao, ali je uvek ostajao bez oekivanih rezultata. Njegova porodica je verovala da je lud i izjavljivala
da on svojim eksperimentima, koji su ga vrlo brzo odveli u siromatvo, sramoti svoju kuu. Putovao je u mnoge zemlje, nadajui se da e
na udaljenim mestima pronai mudraca sposobnog da mu pomogne.
697
T E O R IJ A I PR A K SA A L H E M IJE
P rvi d eo
Poreklo alhemijske jilozofije # Aleksandar Veliki i drvee kojegovori # Priroda i umee # Alhemijski simbolizam # Pesma
nad pesmama # Zlato Filozofa
K em (K hem ) je bio lokalni naziv za Egipat; znai crna (zem lja) i odnosi
se na plodnu zem lju cm icu doline Nila. Kem je bilo i ime egipatskog boga
reprodukcije i (ljudske) plodnosti, kao i egipatskog boga-oca. U Bihliji (Postanje 9 i 10) se on naziva Ham i najm lai je N ojev sin i predak Egipana,
N ubijaca i H ananaca; Grci su ga nazivali Pan; sveta ivotinja bila mu je
beii bik. Iz originalnog znaenja rei kem - ,,cm o, izvedeno je znaenje
cm o um ee, koje su praktikovali ueni Ijudi Egipta. Ono je postalo poznato preko islam a kao C m o U m ee - a l K hem . Tajne tih dostignua proirile
su se u zapadnom svetu kao alkhem , i konano kao alhem ija. (Nap. prev.)
Postanje 3:21 (Nap. prev.)
698
699
p r v i d eo
otkrio - prema jednoj verziji, arapski inicijat - prema drugoj, Aleksandar Veliki, kralj Makedonije. Pomou snage tog Smaragda, na kome su bili misteriozni ispisi Triput Velikog Hermesa - ukupno trinaest
reenica - Aleksander je osvojio itav tada poznati svet. Ne pokorivi samog sebe, meutim, na kraju je doiveo neuspeh. Bez obzira na
njegovu slavu i mo, proroanstva drvea koje govori su se ispunila
i Aleksandar je poseen usred svoje pobede. (Postoje upome glasine
0 tome da je Aleksandar bio inicijat visokog reda, a doiveo je neuspeh zbog svoje nesposobnosti da se odupre iskuenjima vlasti.)
E. V. Kinili3, citirajui Kosmodromijum doktora Gobelina Persone
(Cosmodromium o f Doctor Gohelin Personaf, opisuje susret Aleksandra sa drveem koje govori, pred koje je, kako kae pria, makedonskog kralja naveo put dok je bio u ratnom pohodu na Indiju:
,,A tad a A lek san d a r za e u d ru g e etvrti je d n a k o o p asn e; u je d n om tren u tk u p rek o v rh o v a p lan in a, u d ru g o m k roz tam n e d oline,
u k o jim a su njegovu vojsku napale zm ije i divlje zveri, sve dok se,
n akon trista dana, nije obreo kraj najprijatnije planine, n a ijim obroncim a su visili lanci, ili uad od zlata. A lek san d ar se ulogorio pod
to m p lan in o m , uz k oju se do v rh a m o g lo popeti p rek o 2 .050 step en ik a od n ajistijeg safira. K ad a je sv an u lo , A lek san d a r se, zajedno sa svojih D vanaest K neeva, uspeo pom cnutim stepenicam a do
v rh a p la n in e i tam o n aao P alatu u d esn e lepote, sa D v an aest K ap ija i se d am d e set p ro zo ra od n ajistije g zlata, zv an u P alata Sunca,
a u njoj b ejae H ram , sav od zlata, pred ijim dverim a je stajala vin o v a lo z e k o ja ra a e g ro z d o v e ta m n o c rv e n o g g ra n a ta i b ise ra .
P o to u o e u P alatu , A le k sa n d a r i n je g o v i K n eev i tam o n a o e
f
G obelin Persona [Gohelinus Person (P ersona), 1358 -1421 ] - nem aki istoriar, teoretiar, svetenik i reform ator. N ajpoznatiji je kao istoriar; navedeno delo, Kosmodrom ijum (Cosmodrom ius), vredna je hronika njegovog
rodnog grada, P aderbom a, posebno za period od 1347. do 1418. godine.
(Nap. prev.)
701
p r v i d eo
prigodno simbolizuje trougao. Njen simbol je 3 puta 3 - tri elementa, ili procesa, u tri sveta, ili sfere. To 3 puta 3 deo je tajne 33.
stepena slobodnog zidarstva, je r 33 je 3 puta 3, to je 9, broj ezoterijskog oveka i broj emanacija iz korena Boanskog Drveta. To je
broj svetova koje prehranjuju etiri reke to se izlivaju iz Boanskih
IJsta kao verbum jiat5. Ispod takozvanog simbolizma alhemije krije
sc velianstven koncept, jer to ismejano i prezreno umee jo uvek
uva netaknut trostruki klju za dveri venog ivota. Kada se, dakle,
shvati da je alhemija misterija u tri sveta - boanskom, ljudskom i
elementamom - lako je razumeti zato su mudraci i filozofi stvorili
i razvili zamrenu alegoriju da prikriju svoju mudrost.
Alhemija je nauka o umnoavanju i temelji se na prirodnom fenomenu rasta. Nita ne dolazi ni iz ega, je izuzetno drevna poslovica. Alhemija nije proces pravljenja neega ni iz ega; to je proces
poveavanja i poboljavanja onoga to ve postoji. Ako bi filozof
naveo da ivi ovek moe biti napravljen od kamena, neprosvetljeni
bi verovatno uzviknuli: ,,Nemogue! Oni bi tako razotkrili svoje neznanje, jer mudrima je poznato da je u svakom kamenu seme oveka.
I'ilozof bi mogao izjaviti da svemir moe biti napravljen od oveka,
ali bi nepromiljen to smatrao nemoguim, ne shvatajui da je ovck seme iz kojega moe nii svemir.
Bog je ,,unutar i ,,izvan svih stvari. Vrhovno Jedno manifestuje
Sebe kroz rast, to je impuls iznutra prema spolja, borba za izraz i
manifestaciju. Alhemiarski rast i umnoavanje zlata nije vee udo
od onog koje se ogleda u tome da maleno slaicino seme proizvodi
grm nekoliko hiljada puta vei od semena. Ako slaicino seme sto hiIjada puta poveava svoju veliinu i teinu, kada se posadi u potpuno drugaiju materiju (zemlju), zato se, uz pomo umea, seme
/lata ne bi multipliciralo sto hiljada puta kad se posadi u svojoj zemlji (osnovnim metalima) i vetaki prehranjuje tajnim alhemijskim
procesom?
Lat. verbum fia t = re neka bude. i-'iat je od jie ri, pasiva glagola fa c e re praviti, ili uraditi. Fraza Fiat lux je latinski prevod (u Vulgat 'i) biblijskog Neka
bude svetlost ( P ostanje 1:3) (heb. 7 iK r r ). itava fraza je ,,dixitque D eus
fiat lux et fa c ta est lux" - Bog ree: N eka bude svetlost. I bi svetlost. (prevod ure Daniia)], od grkog kou f:iro:v o 0c:6c yi:vTj()r]T0 ) cpcoc kcu s/v eto
(pco<; (kai eipen ho Theos g enetheto p h d s kai egeneto phos), od hebrejskog
718 NTl; 718 r r , n n 'rs 7JJ8 1 (vayo'm er 'E lohivm yehiy). (Nap. prev.)
703
U svom delu K lju alhemije, Semjuel Norton6 procese ili stan ja k roz koja
p ro la z e a lh em ijsk e supstan ce, od tren u tk a kada
se p rvi p u t n a u u epruveti do m om enta kada su
sprem ne kao lek za biljke,
m inerale ili Ijudc, deli na
etm aest delova:
1. Solucija (otapanje), in
p relask a iz g aso v ito g
ili vrstog stanja u teno stanje.
CF&: CFrc* o f
2. F iltra cija , m eh an ik o
odvajanje tenosti od nerastvorenih estica koje
su se u njoj zadrale.
3. E va p o ra cija (isparavanje), m enjanje ili preooracanje tenog tlt vrstog stanja u gasovito stanje uz pom o toplote.
4. D estilacija, operacija kojom se isparljive tenosti m ogu odvojiti od supstanci koje se nalaze u rastvoru.
5. Separacija (razdvajanje), operacija razjedinjavanja ili razlaganja supstanci.
6. R ektifikacija (popravljanje), proces poboljavanja ili proiavanja bilo koje supstance ponavljanjem destilacije.
7. Kalcinacija (usitnjavanje), pretvaranje u prah ili pepeo posredstvom toplote; izbacivanje isparljivih supstanci iz m aterije.
8. K om ikscija (m eanje), m eanje razliitih sastojaka u nove sm ese ili masu.
6
704
Sam uel N orton (1 548-1621) - engleski alhem iar, autor nekoliko alhem ijskih traktata [ponekad pod pseudonim om Semjuel Rinvil (Sam uelRinvillej],
meu kojim aje i navedeno delo K lju alhemije (The Key o f Alchemy) (1630).
(Nap. prev.)
prvi deo
9. P urifikacija (proiavanje) (kroz truljenje), dezintegracija spontanom razgradnjom ; raspadanje izazvano um etnim sredstvima.
10. Inhihicija, proces zadravanja ili ograniavanja.
11. Fermentacija, pretvaranje organskih supstanci u nova jedinjenja putem vrenja.
12. Fiksacija, akt ili proces uvrivanja tenosti; vrsto stanje.
13. M ultiplikacija (um noavanje), akt ili proces um noavanja ili poveavanja
broja; stanje um noenosti.
14. Projekcija, proces pretvaranja baznih m etala u zlato.
prvi deo
Pomou tog umea seme koje se nalazi unutar due kamena moe se navesti da klija tako intenzivno da se za nekoliko trenutaka, iz
semena koje je u njemu, odgaji dijamant. Kad seme dijamanta ne bi
bilo u mermeru, granitu i pesku, dijamant se iz njih ne bi mogao uzgajati. Ali, poto je seme unutar svih tih stvari, dijamant se moe
uzgajati iz bilo koje supstance u svemiru. U nekim supstancama, meutim, lake je obaviti to udo, jer je u njima to seme ve dugo oploeno, pa su stoga spremnije za oivljavanje procesa umea. Isto tako,
neke ljude je lake nauiti mudrosti nego druge, jerjedni ve imaju temelj na kojem moe da se radi, dok su kod drugih sposobnosti miljenja potpuno uspavane. Alhemiju, dakle, treba promatrati kao umee
poveanja i dovoenja u savren procvat, na najbri mogui nain.
Priroda ili moe da postigne svoj eljeni cilj, ili, zbog destruktivnosti jednog elementa nad drugim, to ne moe da uini, ali, uz pomo
istinskog umea, Priroda uvek postie svoj cilj, jer to umee nije podlono ni gubljenju vremena ni vandalizmu elementamih reakcija.
7
Lat. hom unculus (dem inutiv od hom o, pl. hom unculi) - mali ovek, oveuljak - term in generalno korien u m nogim oblastim a p rouavanja da
se oznai predstavljanje ljudskog bia. U alhem iji se hom unkul odnosio
konkretno na koncept m inijatum og, ali potpuno oblikovanog Ijudskog tela,
a isto znaenje imao je i u preform acionizm u, filozofskoj teoriji o nasleu,
odnosno prethodnoj uoblienosti, prem a kojoj je unutar jajeta ili spermatozoida (spom o pitanje je u kojem od njih) sadrana kom pletna preform irana
(ranije uobliena) jedinka nazvana hom unkul, a razvoj je pitanje proirenja
tog potpuno form iranog bia. Paracelzus je u svom spisu D e generatione
rerum naturalium dao iscrpno uputstvo za hem ijsko stvaranje hom unkula.
(Nap. prev.)
Lat. duh sveta (Nap. prev.)
l h e m ijsk i s im b o l iz a m
U alhemiji postoje tri simboline supstance: iva, sumpor i so. Njima je pridodat etvrti tajanstveni ivotni princip nazvan Azot. Sto se
tie prve tri supstance, gospodin fon Veling je napisao:
p r v i d eo
p r v i d eo
O tac
SlN
M a jk a
I. Boga
Otac
Sin
Sveti Duh
2. oveka
Duh
D ua
Telo
3. Elem enata
Vazduh
Vatra
Voda
4. H em ikalija
iva
Sum por
So
SVET
O tac
SlN
M a jk a
3. Elem enata
Vatra
Vazduh
Voda
4. H em ikalija
Sum por
iva
So
O tac
SlN
M a jk a
2. oveka
Duh
Dua
Telo
3. Elem enata
Vazduh
Voda
Vatra
4. H em ikalija
Sum por
iva
So
Jezekilj
1 8 :2 0 ,
k t ir i
,,u g l a
ISTOK
JllG
Z apad
S kver
S TVARANJA
Fiksni
znaci Zodijaka
Delovi
H eruvim a
etiri
godinja doba
ovekova
doba
A kvarijus
ovek
Prolee
D etinjstvo
Leo
Lav
Leto
M ladost
Skorpio
O rao
Jesen
Z relost
Taurus
Bik
Zim a
Starost
Faze
postojanja
Roenje
Delovi
ustrojstva oveka
Duh
D ua
Svest
Telo
etiri
elem enta
Vazduh
Vatra
Voda
Zem lja
Rast
Z relost
Propadanje
13 Otkrivenje 21:14. I zid grada imae dvanaest temelja (prevod Vuk Stefanovi Iaradi). (Nap. prev.)
712
p r vi d eo
TABELA
l A M c f C $ ^ i c A k Y h i l a s f i / c x l l C h a J K c k r S 'n r V < T d r . ? i y , 'i :
S R E D N JO V E K O V N IH
ALHEM IJSKIH
SIM BO LA
f
S
K iln c u jM a ii
u r r l
H s rc v r - j & ' j n
K c rc tS A u n
'S -K a t i
M c c ; i S u & im ? A G a ju t u ir t ^
w
-C -C
'tT
Q V C c ftR
o * J yjar.
J r o j i
C a lr c v x v o
G a y u im x f *
0
->
R t c c t p jt a r o
C t f T U _______
v
C k r ir f o llu T *
v
Yrd,f ) z L a t ( r v U
C f n i J _______ 4 B
c
l u
<?
C h ie r c s c f a
C t J M t a r ___
C o d j jt * c _ c = - X X
C c f to 6 a o
~ \ k h u s
A v o tfo rf
G c fp c r
C r o & u F Z in j
C r o o u<VFran
'+ d i u t T
C r u c ih iiu tn
% p n v
C U M t& v j*
XHcj_____
X m tvx
io
O
F f f e t t r * ____
A c d + t d if t M a ' X
J E s __________ _
____
<
A umuS
A n tim o rn u r
______
I l H K l V _____
(jM m tn a .
...
L C fis c i/ tm
_____
L v t a r c _____
A
-p < E D = 0 =
**
s f c
S u ip f iu m i j
TX a v f a r ___
C ilf c t a r f a p
S o l-f a r io r *
U C o f c u t n ___
T a r r a _____ s y
T t p iH u m
T ;
T E ik j.
__
rs.
l u u f u t n S c p 'A t b t u V H L 't
-----------
S tJrt> t* rY U i - v E r - j f i
R
SH
V if r ic f u m
o~
As
&
VVJrtfcfsn.
V r i V i r t ___
J d a n h iH a .
l t
S a lA r ir & n a c
S a lG im t r H 3 - U O - S a lj& t r A s < D 5 5
S t/ / p / > K rv rM
____ Jtfn ts ro te t
C fr
x
S / c d C m n / i
r J T 'S S Z .
jM
c . a
O ilt p b u r
A rc tu t
A u M n ra m
ia. O
R a:
* s h
R o g w L i 3 ' 1 IS I
R t r / f r f J ___ ^ < r >
Sa fvo r*
I T a f ___
i\ f tM
c a
S u U m t rt- - o - A
S tt fjs E ju r
J t i r u n c ____
K A . 4
J i l i u n c n ___
-------------- o - w '
-o ~
S fH T/ P *
S j* I r r f u J Y r m V S y X S , f o
S iro f a jv o ih J v . s s s a v
D uso ^ c m l .
S iiv c r
J Z r
O Z a fn k M u __ I
K u k _______
C jfc c M V C ^
T s rtrto
&
Jo tta n ro s
________ ca e r
Bazil Valentin (B asil Valentine) je anglicizovan oblik imena Basilius Valentinus. Re je o alhem iaru iz XV veka, stareini benediktinskog sam ostana
sv. Petra u Erfurtu, u N em akoj. Mnogi detalji o njegovom ivotu su nejasni; ne m oe se potvrditi ni njegovo ime; tokom XVIII veka sugerisano je
da se radi o Johanu Toldeu (.Johann Tholde, 1565 -1614), nem akom alhem iam i izdavau, uredniku V alentinovih spisa. Pretpostavlja se da je Valentin roen 1394. godine u M ajncu, ali to nije sigumo. Valentin je pokazao
da se am onijak moe dobiti delovanjem alkalija na so am onijaka i objasnio
713
Jo jedna tabela bi trebalo d aje interesantna masonskim uenjacima - ona koja prikazuje odnos izmeu tri supstance, soli, sumpora i
ive, i odreene simbole koji su masonima poznati. Ta tabela takoc
ima altemativno tumaenje, bazirano na preklapanju ftlozofskih naela,
koja je teko - ako ne i nemogue - razdvojiti u hronoloki poredak.
1. Tri S v e tlo sti
Z v e z a n a Vatra
Solarna Vatra
L un am a Vatra
H iram
S o lo m o n
H iram iz Tira
Sfera
P iram ida
K ock a
4. A lh e m ijsk e su p stan ce
iv a
Su m p or
So
Hiram
H ir a m iz T ir a
S o lo m o n
714
p r vi eo
U alhemiji se ponovo pronalazi ovekoveenje Misterije Univerzuma, jer isto tako sigumo kao to je Isus umro na krstu, Hiram (CHiram)
na zapadnim vratima hrama, Orfej na obalama reke Hebar, Krina na
obalama Ganga, a Oziris u kovegu koji je pripremio Tifon, tako i u
alhemiji, ukoliko prvo ne umre element, Veliko Delo se ne moe postii. Faze alhemijskih procesa mogu se pratiti u ivotu i aktivnosti
gotovo svih svetskih Spasitelja i uitelja, kao i u mitologijama vie
naroda. U Bibliji je reeno da ,,ako se ko na novo ne rodi, ne moe
videti kraljevstva Bojega 16. U alhcmiji je navedeno da bez putrefakcije Veliko Delo ne moe biti ostvareno. ta je to to umire na
krstu, to je sahranjeno u grobnici M isterija i to, takoe, umire u
rctorti i putrifakcijom postaje cmo? Takoe, ta jc to to istu tu stvar
ini u prirodi oveka, tako da on moe vaskrsnuti, poput feniksa, iz
vlastitog pepela (caput mortuuml7)?
Rastvor u alhemijskoj retorti, ako je rastvaran odreeno vreme,
pretvorie se u crveni eliksir, koji je nazivan univerzalni lek. Vrlo je
slian vatrenoj vodi i svetli u mraku. Tokom procesa rastvaranja on
menja mnoge boje to je dovelo do toga da bude nazvan paun, jer
se tokom jednog od razdoblja rastvaranja preliva u duginim bojama.
Ako se pretera u poveavanju njegovih moi, epruveta u kojoj se
supstanca nalazi e eksplodirati i pretvoriti se u prah. To se esto deava i za ljude i metale predstavlja najveu opasnost u pripremi leka. Ako se previe razvije, probie se kroz staklo, je r ne postoji
materijalna posuda dovoljno jaka da ga dri. To se deava zbog toga
lo to vie nije supstanca, ve boanska esencija koja uestvuje u
prodomoj moi Boanstva. Kada se pravilno razvija, taj univerzalni
rastvara u tenom obliku rastopie u sebe sve ostale metale. U tom
vi.em stanju univerzalna so je tena vatra. Ta so, razblaena odgovarajuom koliinom bilo kog metala i provedena kroz razliite faze
I('
I/
Latinski term in (pl. capita m ortua) koji d o s lo v n o znai m rtva g la v a , odn o sn o , b ezvred n i o sta c i ; koristi s e u a lh e m iji, g d e se a lte m a tiv n o n a ziv a
i nigredo, da o z n a i b ezv red n u su p sta n cu , ostatak nak on h em ijsk ih operac ija , p o p u t s u b lim a c ije , i e p ito m a j e p rop ad an ja i raspadanja; a lh em ia ri
su te o sta tk e p red stavljali s tiliz o v a n o m lju d sk o m lo b a n jo m , b u k v a ln o g la v o m m rtvaca. Caput mortuum j e takoe pon ek ad korien o da oznai crocus
metallorum, to je st, sm e e-crven e m etalne sastojke, kao to su crocus martis
(su lfa t g v o a ) i crocus veneris (o k s id bakra). (N ap . prev.)
715
7. Libra,
8. S k o rp io ,
S u b lim a cija
S ep aracija
10. K ap rik om ,
11. A k v a riju s,
F erm en tacija
p r v i d eo
9. Sagitariju s,
In sineracija
12. P isce s,
P rojekcija
19
M e u tim , to u m n o a v a n je n e m o e s e sp r o v o d iti u n e d o g le d ,
v e s e k o m p le tir a u d e v e to j p r o m e n i. Jer k ad j e o v a tin k tu ra p rom e n je n a d e v e t p u ta , n e m o e s e j o u z v is it i, z a to to n e e d o p u stiti
b ilo k a k v o d a lje r a zd v a ja n je. Jer, im p r im i i n a jm a n ji ste p e n m a te r ija ln e v a tr e, o n a o d m a h p o te e i p r o la z i k r o z s ta k lo k a o v m e
u lje k r o z p a p ir.
18
2. T au m s,
K o n g e la c ija
5. L e o ,
D ig e stija
3. G em in i,
F ik sacija
6. V irgo,
D e stila c ija
p r vi
tn:o
719
d ru o i d eo
Alhemijska molitva # Hermesova Smaragdna Tabla # Pismo Brae R. C. # Magina Meseeva Planina # Alhemijska
form ula # Rosa mudraca
Izgleda da je svega nekoliko srednjovekovnih alhemiara samostalno otkrilo Veliki Arkanum, a neki autori izjavljuju da niko od njih
nije postigao eljeni ciij bez pomoi Majstora ili Uitelja. U svakom
sluaju, identitet tih Majstora paljivo je skriven, pa se ak i tokom
srednjeg veka o njima nairoko spekulisalo. Bilo je uobiajeno da se
takvi prosvetljeni mudraci nazivaju adepti, to je naziv koji ukazuje
da su posedovali istinske tajne transmutacije i umnoavanja. Ti adepti
bili su poznati pod mnogim imenima i neoekivano su se pojavljivali i ponovo nestajali, ne ostavljajui trag o svom boravitu. Postoje indicije da je meu njima postojao odreeni stepen organizacije.
Najsnanije meu alhemijskim organizacijama bile su rozenkrojceri,
iluminati i neke arapske i sirijske sekte.
U dokumentima koji slede govori se o ,,Bratstvu ili ,,Brai. Time se oznaava da su oni koji su zaista ostvarili Magnum Opus bili
meusobno povezani i jedni drugima bili poznati po ifrovanim kodovima i tajnim znakovima ili simbolima. Izgleda da je vie tih prosvetljenih adepata ivelo u Arabiji, jer je nekoliko velikih evropskih
alhemiara bilo inicirano u Maloj Aziji. Kad bi uenik alhemijske
vetine nauio vrhovnu tajnu, Ijubomorno ju je uvao, nikome ne
otkrivajui svoje neprocenjivo blago. Nije mu bilo doputeno da je
otkrije ak ni lanovima najblie porodice.
Kako su godine prolazile, onaj ko bi otkrio tajnu - ili, tanije, onaj
kome bi bila otkrivena - tragao je za nekim mlaim ovekom dostojnim da mu formule budu poverene. Njemu bi, i, po pravilu, samo njemu, filozof dozvoljavao da otkrije arkanum. Mlai ovek bi tada postao
filozofski sin starog mudraca i ovaj bi mu zavetao svoje tajne. Meutim, ponekad je adept, pronaavi iskrenog i zaslunog tragaoca,
ovoga pouio o temeljnim naelima umea, a ako bi uenik ustrajao,
bio bi tiho iniciran u velianstvenu zajednicu Brae. Na taj nain su
721
K L JU A L H E M IJE
PR EM A E G IP A N IM A
Iz Kircher,
CEdipus / g ):ptia cu s
T o k o m e s n a e s to g , s e d a m n a e s to g i o s a m n a e s to g v e k a , z n a ta n b ro j
a l h e m i j s k i h a d e p a t a p r e m e t a o s e s m e s ta n a m e s to ir o m E v r o p e ,
o ig le d n o se p o ja v lju ju i i n e s ta ju i p o v o lji. P r e m a n a r o d n o m p re d a n ju , ti a d e p ti s u b ili b e s m r tn i, a o d r a v a li s u se u i v o tu u z p o m o
m is te r io z n o g le k a k o ji j e b io je d a n o d c ilje v a a lh e m ijs k ih n a s to ja n ja .
T v rd i se d a s u n e k i iv e li v i e s to tin a g o d in a , n e u z im a ju i n ik a k v u
h r a n u o s im to g e lik s ir a , a n e k o lik o n je g o v ih k a p i o d r a v a lo j e n jih o v u m la d o s t z a d u i p e r io d v r e m e n a . U to d a s u ta k v i m is te r io z n i lju d i p o s to j a li n e m o e b iti s u m n j e , j e r o n jih o v o j p r i s u t n o s t i s v e d o e
iz v e ta ji p o u z d a n ih s v e d o k a .
722
d ru g i d eo
I z n o e n e s u i tv r d n je d a ih j o u v e k m o g u p ro n a i o n i k o ji s u se
k v a l if ik o v a n i d a im s e o b ra te . F ilo z o fi s u u ili d a s li n o p riv la i sli n o i d a e se a d e p ti, k a d a u e n ik r a z v ije v r lin u i in te g r ite t k o ji su im
p r ih v a tljiv i, p o ja v iti p r e d n jim i o tk r iti m u o n e d e lo v e ta jn ih p r o c e s a
k o ji n e m o g u b iti o tk r iv e n i b e z ta k v e p o m o i.
M u d ro st je kao cv et iz k o jeg p e la prav i svoj m ed, a p auk otrov, sv ak o p rem a so p stv en o j p riro d i.
(N ep o zn ati adept)
C ita la c u v e k m o r a im a ti n a u m u d a a lh e m ijs k e f o r m u le i a m b le m e tr e b a p r v e n s tv e n o u z im a ti k a o a le g o r ijs k e s im b o le , j e r d o k se n e
s h v a ti n jih o v o e z o te r ij s k o z n a e n je , n jih o v o d o s lo v n o tu m a e n je j e
b e z v r e d n o . U g o to v o s v a k o j a lh e m ijs k o j fo rm u li j e p o je d a n e le m e n t
n a m e m o iz o s ta v lje n , to j e o d lu k a s r e d n jo v e k o v n ih f ilo z o fa , j e r o n i
k o ji v la s tit o m in te lig e n c i jo m n e m o g u d a o tk r iju n e d o s ta j u u s u p s ta n c u ili p o s tu p a k n is u k v a lif ik o v a n i d a im s e p o v e r e ta jn e k o je b i
im m o g le d a ti k o n tr o lu n a d v e lik im m a s a m a o v e a n s tv a i k o je b i,
is to ta k o , p o t in ile n jih o v o j v o lji e l e m e n ta m e s ile P riro d e .
N a j s t a r i j a i n a j c e n j e n i j a o d s v ih a l h e m i j s k i h f o r m u l a j e s v e t a
H e r m e s o v a S m a r a g d n a T a b la . A u to r ite ti s e n e s la u p o p ita n ju o rig in a ln o s ti te T a b le , p a n e k i iz ja v lju ju d a j e to p o s t- h r i a n s k a p re v a ra , a li p o s to ji m n o g o d o k a z a d a j e , b e z o b z ir a k o j e n je n a u to r, T a b la
v e o m a d r e v n a . I a k o j e s im b o l S m a r a g d n e T a b le o d p o s e b n o g z n a a j a z a m a s o n e - p o to se o d n o s i n a li n o s t C H ir a m a ( H ir a m ) - to j e
p r v e n s tv e n o i u o s n o v i a lh e m ijs k a f o r m u la , k o ja se o d n o s i k a k o n a
a l h e m i ju b a z n ih m e ta l a ta k o i n a b o a n s k u a l h e m i ju lju d s k o g p r e p o ro d a.
U k o le k c iji a lh e m ijs k ih m k o p is a d r S ig is m u n d a B a k s tr o m a n a la zi se o d e lja k p o s v e e n p r e v o d im a i tu m a e n jim a te iz v a n r e d n e T a b le ,
k o ja j e a n ti k im n a r o d im a b ila p o z n a ta k a o T a b u la S m a r a g d in a . D r
B a k s tr o m a j e u B r a ts tv o R u in o g K rs ta n a o s tr v u M a u ric iju s in ic ira o
723
d ru g i d eo
Lat. akuzativ od M ens sana in corpore sano U zdravom telu zdrav duh.
(Nap. prev.)
7 25
726
d ru g i d eo
728
d ru g i d eo
izo p aen e n am ere tih m o m a k a m i p ro zirem o iz n jihovih spisa, pom o u je d in stv e n e m ilo sti i o tk riv e n ja B ojeg. Mi zatv aram o svoje
ui i u m atam o se, kao d a sm o u o b la cim a, k ako bi izbegli rik an je i
zavijanje tih ljudi, koji uzaludno vape za zlatom . I stoga, zaista, desie se d a nas ig o u b e z b ro jn im k le v e ta m a i sp le tk a m a, no, b ez
o b z ira n a to, n e e m o biti u v re e n i, ali e im B og, u S v o je v rem e,
zbog toga suditi. A li sm o, nakon toga, spoznali (m ada sm o vam a nep o zn ati) i u v aem p isa n ju p rim etili k ak o m arljiv o itate S veto pism o i trag ate za istin sk im zn an jem o B ogu; mi sm o, tak o e, m eu
m nogim hiljadam a, sm atrali da ste vi dostojni nekog odgovora i ovoliko vam o zn a a v am o p o volji B ojoj i uz sav et D uha S vetoga.
P ostoji p la n in a sm eten a u sred itu zem lje, ili cen tru sveta, k o ja
je ujedno i m ala i velika. O na j e m ekana, a takoe i prekom em o tvrd a i ste n o v ita . D ale k o je , a, o p et, n a d o m a h ru k e, ali je , po B ojoj
p ro m isli, n evidljiva. U njoj su sk riv en a n ajv ea blaga, k o ja svet nije u stan ju d a v red n u je. Ta p la n in a je , zb o g zavisti av o la, koji se
u v ek su p ro tsta v lja B ojoj slavi i o v ek o v o j srei, o p k o lje n a veom a su ro v im zv e rim a i d ru g im [.s/c] g rab e ljiv im p ticam a, k o je put
onam o ine i tekim i opasnim ; stoga, do sada, je r jo nije dolo vrem e, p u t do tam o n ije m o g ao d a se trai, niti je m ogao da se p ro n ae. A li sad a, k o n a n o , p u t e nai oni k o ji su d o sto jn i, b ez o b zira
n a p o je d in an i rad i n asto jan je sv ak o g oveka.
N a ovu planinu e poi odreene noi (kada doe), najdue i najtam n ije, i p rip rem i se m o litv o m . D ri se p u ta koji vodi n a p lan in u ,
ali n e pitaj n ik o g a g d e se p u t nalazi: sa m o sled i sv o g V odia, koji
e ti se p o n u d iti i su sree te n a p u tu , ali g a ti nee p o zn av ati. Taj
V odi e te d o v esti n a p la n in u u p o n o , k ad a je sve tih o i tam no.
N eo p h o d n o j e d a se n a o m a o d lu n o m ju n a k o m h rab ro u , kako se ne bi u plaio od o noga to e se dogoditi i tako pao nazad. N e
treb a ti m a, niti b ilo k o je d ru g e lino o ru jc, sam o o b raan je Bogu, isk ren o i srdano.
K ada p ro n a e p lan in u , p rv o udo koje e se po jav iti j e sleee:
n a j u striji i v eo m a v elik i vetar, koji e u zd rm ati p la n in u i razb iti
ste n e u k o m a d ie . S u sre e se, ta k o e, sa la v o v im a i zm aje v im a
i d ru g im stran im zv erim a, ali se n e plai sv eg a toga. B udi o d lu an
i ne o k rei g lav u , je r tvoj V odi, koji te je tarno d o v eo , nee dop u stiti d a te za d esi b ilo k ak v o zlo. S to se tie b lag a, o n o j o nije
o tk riv en o , ali j e vrlo blizu. N ak o n v etra doi e zem ljo tres, koji e
razbacati sve ono to je v etar ostavio za sobom i sve poravnati. Ali,
budi sig u ran d a ti nee pasti.
729
I
TAJNA UENJA SVIH EPO H A
P oto p ro e zem ljo trcs, usled ie vatra, koja c p ro d rati zem aljsko sm ee i otkriti blago, ali ti jo uvek nee m oi da ga vidi. N akon svega toga, pred zoru, nastupie veliko zatije i videe Z vezdu
D anicu k ak o se uzdie i p o ee da svie, a ti e uoiti v elik o b lago. O n o to j e u n je m u n a jv a ijc , i n a jsa v re n ije , j e o d re e n a uzv ie n a tin k tu ra , k o jo m se sv e t (ak o je slu io B o g u i b io d o sto jan
takvih daro v a) m o e iznijansirati i pretv o riti u n ajistije zlato.
Ta tin k tu ra, k ad a se upotrebi, o n ak o kako e te p o u iti tvoj Vodi, u in ie te m ladim , ako si star, i nee o seati m a k ak v u b o lest
u b ilo kom delu sv o g a tela. P o m o u te tin k tu re e, tak o e, p ro n ai bisere, tako izvrsne da se to ne m o e ni zam isliti. A li ne prisvaja j n ita za se b e z b o g sv o je tre n u tn e m o i, ve se za d o v o lji on im
to e ti tvoj V odi saoptiti. H vali B oga n ep restan o za taj N jeg o v
d a r i p o se b n o pazi da g a ne ko risti za svetov n i p o n o s, ve g a prim eni u ta k v im d elim a k o ja su u su p rotnosti sa sv eto m . K o risti ga
isp rav n o i uivaj u njem u tako kao da ga nem a. Vodi u m eren ivot i uvaj se od svih grehova, je r e te, u protivnom , tvoj Vodi napu stiti i o sta e lien te sree. Je r znaj da je sled ee istina, ko god
zloupotrebi tu tinkturu i ne vodi ivot za uzor, isto i pobono pred
ljudim a, iz g u b ie tu p red n o st i je d v a da posto ji ikakva n ad a d a e
je ikada p o n o v o stei.
Ako su, kao to veruju transcendentalisti, inicijacije u Bratstvo Ruinog Krsta obavljane u nevidljivim svetovima koji okruuju i meuproimaju vidljivi univerzum, onda nije nemogue da se ta alegorija,
u svetlu inicijacijskog rituala, razmatra kao alhemijska formula.
Kao to je napomenuto, teko je osigurati potpunu formula za bilo koju od alhemijskih operacija. Formula koja je ovde predstavljena
je najpotpunija od svih koje su na raspolaganju. Prikupljanje zrakova i energija nebeskih tela kao taloga iz rose je proces koji Paracelzus koristi s velikim uspehom. Uvek imajte na umu da su ti procesi
samo za one koji su pravilno upueni u tajnu umea.
JS T IN S K O O TK RIV EN JE M A N U E L N E O P ER A C IJE Z J UNIV E R Z A L N I L E K O B I N O N A Z IV A N K A M E N M U D R A C A O d
proslavljenog filozofa iz L ajdena5, kako je po sv ed o io na sam rtnoj
5
730
Poto je ovo pism o potpisano sa Actum Levden, 27. m arta 1662, neki smatraju da se radi o im enu alhem iara iz Lajdena, ali to na latinskom znai i
Lajdenski spisi , pa je diskutabilno da se radi o im enu autora, te njegova
d ru g i d eo
N EV ID LJIVA
M A G IN A PLANINA
Iz Philalethes,
Lumen de Lumine
Na strani 24 knjige Lum en de
Lum ine, Eugen Filalet ovako
opisuje m aginu planinu:
732
d r v g i d eo
,,To je taj sim bolini m agini pralik, koji mi je predala Talija u nevidljivoj Gvajani. Prvi i vii njegov deo predstavlja Planine Meseca. Filozofi ih obino nazivaju Indijske Planine, na ijim vrhovima raste njihova
tajna i uvena Lunarija6. Biljku je lako nai, ali [zapravo] ljudi su slepi
i ona im se otkriva i blista poput bisera kroz no. Zem lja ovih planina
je ja k o ervena i m ekana, iznad svakog oekivanja. P u n a je kristalnih
stena, koje filozofi nazivaju svojim staklom i svojim kam enom , a donele su im ih (kau oni) ptice i ribe. O tim planinam a govori Hali Arapin7, najvrliji razboriti autor: Idi, sine moj, u Indijske Planine, u njene
kam enolom e ili peine, i uzm i odatle nae dragoceno kam enje koje
se rastvara ili otapa u vodi, kada se p o m eaju . M nogo bi se, zaista,
m oglo rei o tim planinam a, kada bi zakon dozvoljavao da se objave
njihove tajne, ali ne m ogu se uzdrati da vam ne kaem jedno. To su
nou veom a opasna m esta, je r ih opsedaju poari i druga udna pojavljivanja (kao to su mi rekli M agi) odreenih duhova, koji se pljuskaju pohotno sperm om sveta i u njega otiskuju svoju im aginaciju,
stvarajui m nogostm ko fantastian i monstruozan porod. Pristup i hodoae na to m esto, uz tekoe koje ih prate, vem o i majstorski opisala su Braa R. C . (Priloeno je propratno pism o.)
Solami zraci, koji se sputaju od sunca, sa sobom nose solami sumpor - Boansku Vatm. Ti zraci se kristalizuju u dodiru sa lunamim
zracima. Solami zraci se, takoe, susreu i sa emanacijama koje se izlivaju prema gore sa zeS C H O I A .M A G I C iE T Y P V S .
mljine povrine i tako sc
dodatno kristalizuju u delimino opipljivu supstancu, koja je rastvorljiva u
istoj vodi. Ta supstanca jc
Magina Planina Meseca
iz R. C. pisma. Kristalizacija solamih i lunamih zraka u vodi (rosi) proizvodi
deviansku zemlju - istu, nevidljivu supstancu,
neukaljanu materijalnim
supstancama. Kada se kristali devianske zemlje pokvase, postaju zeleni, kada
se osue, postaju beli.
Lat. Lunaria rediviva L. - srebrenka, m esenica - biljka iz porodice krstaica, kupusa [Brassicaceae (Cruciferae)] (lat. Lunaria annua L. -je d n o g o dinja mesenica; lat. Lunnaria biennis - dvogodinja biljka, esto poznata
i pod nazivom dukati). (Nap. prev.)
neelja dok ne istruli, prikazujui talog na dnu. Taj talog, kada se njim e pravilno m anipulie destilacijom , proizvee ja sn o , vatreno, gorue ulje, iji sastav i n am en a su poznati sam o m u d rim a .
U zm ite slatku istu vodu i zapeatite je u veliku flau, ostavljaju i oko je d n e e tv rtin e p razn o . P o stav ite flau n a su n ce n ek o lik o
nedelja dok ne istruli, prikazujui talog na dnu. Taj talog, kada se njim e pravilno m anipulie destilacijom , proizvee ja sn o , vatreno, gom e ulje, iji sastav i n am en a su po zn ati sam o m u d rim a .
734
d ru g i d eo
Lat. p o ndus Hydrogenii - vrednost vode - oznaava se znakom pH, a predstavlja hem ijsku reakciju vode. Rastopljene hem ijske m aterije u vodi daju
jo j odreene hem ijske osobine koje m ogu biti kisele ili bazine (alkalne
735
R ecept. K ada se p o p ije 5 kapi ove Vode, to nam ja a razu m ev anje i pam enje i otkriva najlepe i najslae stvari, za koje n iko nije
uo i o k o jim a se ne usuujem dalje da piem , je r sam p o lo io Z ak letv u B ogu da to neu initi. V rem e i sveta u p o treb a te b lag o slo vene Vode e nas pouiti, je r im je unese u sebe, on a n a tebe utie
tako kao da celo neb o i sve zvezde, sa n jih o v im m o im a, rade na
tebi. C elokupno Z nanje i tajna U m ea e ti se otvoriti kao u snu, ali
n a jb o lje od sv e g a to g a j e to to e sa v re n o n au iti p ra v iln o da
sp o zn aje sva stv o ren ja u prirodi, a po m o u toga, i istinski sh v ati
B oga, naeg S tvoritelja, Raj i Z em lju, poput D avida i M ojsija i svih
S v eta ca B o jih , j e r m u d ro st n aeg iz v o ra iv e V ode e te u p u titi,
kao to je to u in ila i sa S o lo m o n o m i B raom n aeg b ra tstv a .
ili luinaste) to zavisi od vrste m aterija koje su rastvorene. Ako u vodi preovladavaju rastvori m aterija koje imaju slobodan anjon OH-, tada voda ima
kiselu reakciju; dakle, koliina rastvorenih materija odreuje kiselost, odnosno bazinost vode, a srednja vrednost je neutralna. (Nap. prev.)
736
d ru g i d eo
I dalje:
Filozofi kau da za telo ne postoji istinsko reenje bez postupka
k o ag u lac ije du h a, je r oni se n aizm e n i n o m eaju u o d g o v araju o j
razm eri, pri em u telesna esencija nastaje od prodiranja duhovne prirode. S d ru g e stran e, tak o e, n esh v atljiv a v rlin a d u h o v n e esencije
o te lo v lju je se k ro z v atru , je r j e iz m e u n jih tak o b liz ak o d n o s ili
prijateljstvo, kao to neb esa rade u sam oj D ubini Z em lje i tam o proizv o d e sv a b la g a i b o g atstv a ce lo g sveta.
A d m ira n d u m Naturce O p era tio n em in A rch id o xes C o g n ita m ."
O vim P ra h o m - N a m etale m o e p ro jek to v ati n a sledei nain.
U zm i p et d elo v a isto g Z la ta ili S rebra, zav isn o od to g a ta rad i,
i rasto p i ih u lo n cu za to p ljen je m etala. P rek rij svoj L ek V oskom ,
b aci g a u n u tra, o d ra v aj sat v re m e n a sn a n u v atru , a za tim izvadi
lonac za topljenje m etala, takav, uaren, p a baci je d n u desetinu nesav ren o g m etala, to e on biti, a on e se odm ah pretvoriti u istiji
M etal od o n o g a koji j e izv a en iz R u d n ik a i d o b ijen T opljenjem ; i
k ad a m u raz lag a n jem i k o ag u lac ijo m p o v e a snagu i v rlin e, za tri
dana e se po peti p ut razloiti, a koag u lirae za d vadeset i etiri sata u neverovatni i najprozraniji K am en C rvenog S jaja g orueg U gIja. K o d b elo g rad a e p o stati p o p u t b elo g to k a M unje.
U zm i je d a n deo od te poslednje koagulacije, baci g a na p et hiljada od oto p ljen o g Z lata ili S rebra, kao i pre. O n isto m enja u savreni Lek, iji e je d a n deo iznijansirati sto hiljada delo v a rastopljenog
n esav ren o g M etala u n ajb o lje Z lato ili S rebro. D otle sam u sp eo i
Nema boljeg naina da se tragalac za misterijama simbolike filozofije uvede u Kraljevsko Umee nego da mu se na raspolaganje
stavi stvami primer alhemijskog spisa. Tekst ovog manuskripta je zagonetan koliko i njegovi dijagrami, ali e onome ko bude meditirao
0 dubokoj vanosti i jednog i dmgog, dublja pitanja misticizma u dogledno vreme postati jasna. Nepoznata osoba kroz ije mke je proao ovaj mkopis o njemu je napisala sledee:
Z bog svojih crtea i ilustrovanih tum aenja, m kopis je od izuzetnog zn aaja za ro zen k ro jcere i savrem eni red S lobodnih zidara. Prvi
i vei d eo ilu stra cija b av i se h erm e ti k o m filo zo fijo m , o b jan jav aju i n jen a u enja i doktrine. M estim ino su m eu n jim a portreti velikih u itelja i sa tirin a p red sta v lja n ja n esp re tn ja k o v ia i n jih o v ih
po g ren ih gledita. Sistem atski ureen deo prikazuje, sa p rekrasnom
ja sn o o m , razvoj boje alhem ijskih procesa, od plavo-ute, prcko crne do b ele i m iaste. K roz to on tretira pro m en e u ljudskim biim a,
a ne pravljenje zlata. ak i nakon Stepena C m ila (povratka u haos iz
kojeg su kreacije m ogue) sledi Stepen N eofita, N ovo Roenje, koje
se esto po n av lja s im presivnom lucidnou. C m a faza nastaje, kao
i o b in o , k ro z v atm . O vaj n eo tv o ren i n eo b jav ljen m an u sk rip t prip ad a red u n ajv an ijih P rav ila i D o k u m en ata ro ze n k ro jc era i slobod nih zid ara. P o trag a k ro z m u zeje i b ib lio tek arsk e zb irk e N em ak e
n ije u sp ela da o tk rije b ilo ta m a k ar i slin o po k a ra k te m .
Kao dodatak uz 26 listova ovde reprodukovanih postoji deset flaa ili retorti, svaka napola ispunjena raznobojnim supstancama. Te flae
1
738
U svojoj posveti autor i ilustrator manuskripta izjavljuje da je izneo sve operacije Velikog Dela. On moli Svetog Duha da ga uvrsti
meu one koji su teili ovoj najplemenitijoj od nauka i da uvek bude postavljen na put pravednosti. Pored vlastitih istraivanja, kae
da su mu glavni izvori informacija bili spisi sv. Tome Akvinskog, Ramona Ljulja i Amolda od Viljanove.
Kako bi se zatitili od progona despotske teologije, srednjovekovni alhemiari iskazivali su svoju filozofiju hrianskom terminologijom, mada su velike tajne Umea bile u velikoj meri pribavljene
od egipatskih i arapskih adepata. M uhamedanci su bili gospodari
hermetikih tajni, pa je ak i veliki Paracelzus od njih stekao veliki
deo svog znanja. U svojim manifestima rozenkrojceri takoe objavljuju arapsko poreklo svoje tajne doktrine. Stoga valja imati na umu
da je povezivanje alhemijskih uenja sa biblijskim simbolizmom bilo
gest svrsishodnosti. Kabalisti su, u svojoj potrazi za arkanom Izraela
u Svetom pismu, u velikoj meri obrazloili alhemijsko tumaenje Biblije, ')&r dua alhemije je jedno sa duom kabale. Obe kole, uprkos
prividnim razlikama u njihovom simbolizmu, imaju zajedniku svrhu, a to je bavljenje misterijom ljudske regeneracije.
Objavljivanje ovog manuskripta stavlja prouavaocu na raspolaganje najdublje tajne Hermetikog Umea. Na poetku se zadatak
deifrovanja moe uiniti beznadean i povrno nastrojeni e biti u
iskuenju da se narugaju po pitanju mogunosti da je stvamo znanje
ovekoveeno na tako nekonvencionalan nain. Taj koji se ruga nee
shvatiti da je jedna od svrha dokumenta upravo da izazove podsmeh
i tako delotvomije sauva svoju arkana od profanih. Nekoliko listova (popu ovih koji su ovde reprodukovani) predstavljaju ivotno
delo jednoga koji je sebe posvetio zadatku da strgne veo Svetske Device. Godine istraivanja i eksperimentisanja, dani neprestanog rada,
noi molitve i meditacije i, na kraju, dolazi realizacija ispunjenja!
Ovo je stvama pria, koju pripovedaju groteskne figure, nacrtane
tako neumomo na izbledelim, crvotoinom nagrienim stranicama.
Oni koji su letimice ugledali vee stvamosti bia shvataju da se temeljne istine ivota u najboljem sluaju pronalaze samo u nesavrenom izrazu kroz fizike simbole. Samo oni koji su proli kroz
poroajne muke duhovnog roenja mogu adekvatno shvatiti i ispravno potovati patetina nastojanja da se dmgima prikae ono znanje
koje je nuno zakljuano unutar srca onoga koji zna.
741
List 2. Na vrhu je citat iz sv. Tome A kvinskog o sastavu Kamena M uraca, gde
se kae da je on najistije transparentan, a u njem u su vidljivi svi oblici elemenata i njihovih suprotnosti. Ispod lika sv. Tome A kvinskog je kratak pasus u
kojem se hvali izvrsnost K am ena M uraca i izjavljuje da se iz jedne supstance
m ogu izvesti tri, a iz tri, dve. D esno od sv. Tome A kvinskog je portret Ramona
LJul.ia>koji sedi na ulazu u svoju isposnicu. Pod njegovim nogam a se pojavljuje citat tog slavnog alhemiara, koji poinje pitanjem: ta je Kamen M udraca?
Poto izjavljuje da je to crvenkasta, vrsta iva, Ljulj se zaklinje Svem onim
da j e rekao istinu i da nije doputeno da kae vie. (O riginalni m anuskript je
oteen na tom mestu.)
7 43
'V =7'-
*.<u.
f-,.....><,-
.....-/v
List 3. N atpis na vrhu stranice glasi: Sm rt Satum a; ivot M erkura. Nakon opisa korienja mranih (satumovskih) supstanci, proglaava se da je klju procesa
naslikan ispod. Stih glasi: Ovaj [kamen] je napravljen od etiri elementa. To jc
istina u itavoj Prirodi. U zm ite ga u ruku, svetao i blistav, sa svom marljivou
i veom a paljivo, a zatim pokuajte da sve sigurno poveete zajedno, jed n o u /
dm go, tako da vatra moe izazvati uzbunu. Izna ljudskog lika je napisano: ,,Satum je gotovo m rtav. S desne strane je zm ija koja ga prodire i izjava Alberta
Velikog da su Satum i M erkur prva naela Kamena. Takoe izjavljuje da Priroda
m udro obezbeuje meavinu elemenata, tako da zem lja moe da povee svoju
suvou sa vatrom , vatra svoju vrelinu sa vazduhom , vazduh svoju vlagu sa vodom, a voda svoju hladnou sa zemljom. (Tekst oko vaze je u originalu neitak. )
744
l.ist 4. N a vrhu: N eka vem ju da je sve mogue. Umee je hitro, svetlo i retko
i u njega ne veruju glupi. Rei izm eu sunca i polum eseca glase: To je skriveno, a na ploi preko tela: K njiga ivota i istinska Riznica Sveta. Ploa sa
lcve strane lika kae: P om era gotovo sve, a dua njegovog tela vraa se na
mesto sa kojeg je pobegla i sazreva sedam ili devet m eseci, pa se pojavljuje
Kralj okm njen svojom dijadem om . Desna ploa navodi: Postoje tri Zive: ivotinjska, biljna i m ineralna. Tekst ispod je tako zagonetne prirode d a je njegovo prevoenje gotovo nemogue. Tu se izjavljuje da je stavljanjem vatre ispod
nogu sim bolikog lika m ogue odatle ekstrahovati sunce i mesec, koje prikazano Ijudsko telo podie u poziciju dostojanstva iznad svoje glave.
745
TAJNA U EN JA SVIH E P O H A
List 6. O va slika prikazuje sve tajne velikog Kamena. U sreditu stoji Uskrnja
D evica, a u kosi joj je prva vrlina koja se opisuje kao biljka koja cveta u bunarima. U m kam a dri sim bole duhovnih i materijalnih elemenata. Izjava gore levo je o tom e da postoje etiri d uha sa po dva lica, koji se zovu elem enti. G ore
desno je napisano da vatra ivi na vazduhu, vazduh na vodi, voda na zemlji, pa
tako Kamen ivi M im o na svim istim elem entim a. Ispod sunca se pojavljuje
re Leto, a ispod m eseca, Jesen. O ko drveta na levoj strani, sa svojim prateim
oima, su rei: O dvrati svoje oi ka [od?] vatre. Tu je prostor [?]. O ko stabla s
desne strane: Otvori svoje oi za vatm . Tu je vrem e. Tekst u donjem delu otvara sledea reenica: U zvien sam iznad km gova sveta.
746
747
L ist 7. Stih na vrhu glasi: Ovaj kamen je tako plem enit i vredan da ga je Priroda sakrila na svojim skrovitim mestim a. N jegova dua je sva potena i ista, jer
to je istinsko sunce. Obavetavam vas o tome. Za kakvim god dobrom da udite,
on e doi k vam a u izobilju, bez greha, sa zadovoljstvom i uitkom. Sedea figura na levoj strani gore, koja dri eki, opisana je da lomi tvrd kamen, a rei pored oveka sa retortom glase: Lom ljenje kam ena naeg dopunjavanja. Izmeu
stojeih likova dole je uzvik: O, M udraci, traite i nai ete moj K am en! Ispod ispruene ruke oveka s korpom su rei: Zagrabite sorerem [?] u dnu. Ispod bare po kojoj m ea ovek na levoj strani pojavljuje se jednostavna tvrdnja:
N aa lekovita voda. Lica etvorice m ukaraca su izuzetno dobro nacrtana.
748
List 8. Ispo sunca, m eseca i M erkura su rei Tri i Jedan, zakljuak da su tri
jed n o . Rei ispod cvetnih stabljika glase: B elina etrdeset dana nakon pepela. Pod cvetovim a pie (levo): M alo vreme kam ena, (desno): O dabrano
crveno . Izm eu ruku sredinjeg lika pojavljuje se: Postaviti jed n u funtu ive. Levo je napisano: A ko vi koji itate shvatite ovaj lik, posedovaete itavu nauku K am ena, a s desne strane: ,,A ako ga ne spoznate, biete tvrdoglavi
i glupi. Iznad sunca je re Otac, iznad satira, Vrenje rada . Pored deteta je
reenica: Sin m eseca bi da baci Kamen u vatru - njegovu m ajku. Iznad korpe u plam enu je napisao: Ja sam pravi Kamen. Ispod sredinje figure su rei:
U m erena vatra je gospodar posla.
749
i__________________________________________________________________________________________
L ist 9. G ore levo zapisano je da bez svetlosti M eseca Sunce ne greje zem lju i
da na M esec Sunce lui svoje plodove. G ore desno opisana je istinska biljka
m udraca i izjavljuje se da e svako ko u nju veruje biti [duhovno] bogat. Tekst
zakljuuje ovako: T em eljno shvatite ta je to to ovek dri u rukam a, ako
elite biti prosvetljeni. Tekst levo iznad sunca glasi: Potpuno bez Sunca i Meseca napravite boju; razloite, zgusnite, a slino proizvodi sebi slin o . Rei
desno od oveka koji dri biljku M udraca objavljuju da je sublim acija poetak, sredina i kraj Velikog Dela. Poslednja reenica glasi: O d jednakih delova
Sunca i M eseca nainite stvar, a kroz njihovo sjedinjenje, ako Bog da, neka nastane K am en M udraca.
750
List 10. Dva kratka reda teksta gore levo kau: N eki uzim aju skoranji kam en. Redovi desno od sim bola M arsa (gvoa) opom inju prouavaoca da kontroiie svoje apetite i skoncentrie svoj um na gom ilanje znanja. Ne m oe se
nai zadovoljavajui prevod za rei ispod ispruene ruke oveka koji dri
gom ji deo drveta. Donji tekst glasi ovako: N akon to je K am en dobro proien, uinie se da tem eljno prodire. Trebao bi ga staviti u njegovu posudu s vodom . D obro je zatvorite s m alo vatre i oekujte uda P rirode. Veliki crveni
oval koji popunjava donju polovinu lista je oigledno ja je ili posuda M uraca.
Drvo je sim bol rasta svetih m etala, je r su alhem iari tvrili da su metali poput
biljaka i rastu u stenam a, irei svoje grane (vene) kroz m euprostore.
751
,*4ur M*)rrr*T
i tMaa l-A
I
TZ>
Xj||'
*
(4*i/Ajn < ma t<*f*J o i
//#
iS C
Sc.
ymr
AuTm)#
(*' /S
S.iUx
f^
List II. F o n tan a je opisana kako izvor iz kojeg se ekstrahuju dve ive Filozofa. G ore Ievo se opisuje bela iva, a desno, crvena iva. Tekst oko fontane kae
da Satum prikuplja belu ivu, koja se naziva Voda Zem lje, a da Zem lja prikupIja crv enu ivu, k oja se naziva Voda N eba. T ekst lcvo od ab e glasi: K roz
N jega, koji je stvorio N ebesa i Zem lju, ja sam K am en M udraca i u svom telu
nosim neto za im mudri tragaju. Ako se ta opojnost iz m ene izvadi, bie vam
to slatko osveenje. Ja sam ivotinja koja im a oca i majku, a otac i m ajka su
stvoreni, i u m om telu se nalaze etiri elem enta, a ja sam pre oca i m ajke i otrovna sam ivotinja. Redovi sa desne strane opisuju procese destilacije i kalcinacije.
752
I A*U ML
iM
i MA>.
Mat^iaAr^
List 12. Tri rei na vrhu su: Ovo je Priroda. Redovi iznad magaraca glase: Ovo
je Filozofov m agarac koji je eleo da se uzdigne do prakse K am ena M udraca.
Tri reda ispod ivotinje prevedena su: abe se okupljaju u mnotvu, ali se nauka sastoji od bistre vode sa Sunca i M eseca. Tekst ispod sim bolike ptice je
sledei: O vo je srea sa dva krila. Ko god je ima zna da e plodovi biti proizvedeni na taj nain. Veliki filozof je pokazao da je kamen odreeno belo sunce, koje
se moe videti samo kroz teleskop. Da bi se otopio u vodi potrebni su Sunce i Mesec i tu se mora otvoriti 200 teleskopa, sjedinjujui telo i duh u jednu masu. I tu je
izgubljena masa; dmgi mudraci kuvaju abe nita ne dodajui, ako elite da uivate u soku M udrih. Za Grke aba sim bolizuje i metem psihozu i vlanost zemlje.
7 53
List 13. O va stranica sadri sam o dve figure. N a levoj strani stoji M orien2, filozof, okrenut prem a salam anderu koji ivi i raste u vatri . M orien, koji je roen
u dvanaestom veku, postao je uenik velikog arapskog alhemiara Adfara, od kojeg
je nauio H erm etiko um ee. M orien je priprem io Filozofski Eliksir za egipatskog sultana, ispisavi na vazi u koju je smestio dragocenu supstancu rei: Onom e koji poseduje sve, dmgi nisu potrebni. On je proveo mnogo godina kao pustinjak u blizini Jerusalim a. Redovi ispod salam andera su: N eka vatra bude
savrene crvene boje, zemlja bele, voda ista. Tada ih sjedinite filozofskim sredstvim a i kalcinirajte to vie puta vodom koju poseduje telo kako bi ih, njenom
dobrotom, prem etnuli u belo. Kada to uinite, imaete najvee blago na svetu.
2
754
List 14. Tri rei na vrhu stranice su prevedene: ovek koji kopa. Iznad ptice
se izjavljuje da niko osim Hermesovih petlova, dve Zive, ne stavlja mku na plug,
a tek nakon navodnjavanja e zemlja izneti svoje plodove. ovek koji sedi je grof
Bem ard iz Treviza, koji kae: Obrauj zemlju Zivom . (Videti poglavlje Alhem ija i rtjeni precistavnici.) Tri reenice levo od g ro f glase: Idi do vatre i sa Merkurom, tvojim bratom, ekaj me mesec dana. Izmrvi kamen koji sam ti dao i ja
u poi u vatru. Tvoja sm rt, moj ivot. N eu um reti, ve iveti, priaj o tome,
moj gospodaru. Bem ard iz Treviza je u svojim alhemijskim spekulacijam a naglasio neophodnost meditacije nad filozofskim spisima velikih adepata, pre nego bavljenje hem ijskim eksperim entim a. N a kraju je otkrio ,,K am en .
755
y
fAm*
v ^ fc
/<v<
n h . },,(
'*TJ
'/f*
.* ^.
^Ml .**"#
f.
I i\\
A .A ...U
j h jf
, -o a c ie J
^'H*<2>
3f~V~vi#yC # ^
/ j - * ,
*/?,
V> ^ m
*^ ^
*<<*0* mi
'
<#/ ^ * &****
' ^
i'tA^ y
;*'*
.... ..
<*}.. A#>
><*<<yl </)<")< ,)> tJ)#
^
**</*.
List 15. Prva reenica glasi: Plod biljaka kroz vrlinu Sunca, naeg K.amena.
Deak koji dri je lo kae: Pijte ovde svi vi koji ste edni. D oite k meni, trite do voda. O vde pijte, besplatno, i pijenjem se ispunite. O tvorite oi i vidite
uda zemlje. Oni ue, mojih ednih vadeset i etiri. Ispod deaka su rei: ,,U
poetku stvori Bog Nebo i Zem lju, i razdeli vode od voda. B lagosiljajte vode
koje su iznad N ebesa. Krug sadri sledeu izjavu: Zem lja bez oblika i pusta.
Od zvezda dolazi kia. D ole levo je nastavljen alhem ijski proces, koji se zavrava opom enom da je potrebno odricanje od bede svetovnog postojanja. Iznad je molitva Devici Mariji koja ovako poinje: Zdravo Marijo, milosti puna,
G ospod neka je s tobom . B lagoslovena ti si m eu enam a.
756
List 16. Prva reenica glasi: M rtva tela ostaju; duhovi su osloboeni smru
tela. Jahae sa tom sm ru to nosi kosu i sa svetlou Sunca, M eseca i fiksnih
zv ezd a. Iznad kose je napisano: P odlono Suncu, M esecu i A zotu, dovriti
D elo. etiri rei koje prate krivinu seiva kose kau: ovekova glava, glava
gavrana. Tri reda desno se ovako tumae: O va slika se naziva Laton, je r izg leda cm o u posudi i poetak je raspaanja. Tekst ispod m erdevina navodi:
O vo su m erdevine prim itivne m aterije koja, kada se stavi u posudu, pocm i,
postupno prelazi u belo skalom [merdevine] digestije, u skladu sa stepenom toplote. O vde su m erdevine upotrebljene da oznae prirodne korake kojim a se
m aterija m ora uspinjati pre no to postigne istinsko duhovno stanje.
757
List 17. Stih na vrhu stranice glasi: Ne samo da ovaj materijal mora biti uvren,
ve mu se mora dozvoliti da ue u sve, tako da taj materijal moe biti dobro dovren i stekne beskonanu vrlinu. Tada, tako to se zgunjava, sve odjednom postajc
belo, sublimacijom iz belila postaje sjajno. Iznad sunca su rei: Bog i Priroda ne
ine nita uzalud. ovek sa leve strane je srednjovekovna koncepcija Hennesa,
velikog egipatskog filozofa; onaj na desnoj strani je Kristofer, pariski filozof. Iznad
potonjeg je napisano: ,A k o je Kamen cm, nije beskoristan. Rei iznad retorte su:
Tu su veizduh, vatra, voda i zemlja. Ispod je dodato: Raspadanje tela je prvi korak. udni hemijski aparat mora se smatrati isto simbolikim u ovom radu i, kako njegov autor sam kae, nam enjen je sam o da nagovesti U m ee .
758
List 18. N a levoj strani stoji Aristotel koji dri knjigu, opisan kao najueniji od
svih Grka. Uz drvo, koje natkriljuju Sunce i Mesec, su rei: K ad je Kamen mrtav, m enja se u vodu, a u njoj e proizvesti cvee. Ispod A ristotela i ispruenog ljudskog lika iz kojeg se uzdie rascvetalo drvo su sledee izjave: Onaj
koji ini da se sve sputa sa neba na zem lju, a potom uspinje sa zem lje na nebo, poseduje inform acije o kam enu. Jer u ivi je neto za im m udri tragaju,
prizvani sam o belim ili crvenim vrenjem . Prvi dio ovog citata tem elji se na
Sm aragdnoj Tabli H erm esa (koji vidi). Kod obinog oveka duh je figurativno
apsorbovan u telu, ali je kod istinskog filozofa mo duha tako mnogo uveana
da on apsorbuje u sebe i ovekovo m aterijalno telo ga hrani.
759
List 19. N a vrhu stoji: ,,Onaj koji shvati ovaj lik posedovae znanje o K am enuT
ovek koji sedi verovatno predstavlja Paracelzusa. Desno od njega su rei: ,,Nisam ni drvo, ni ivotinja, ni kam en, ni biljka, ve Kamen M uraca, po kojem
gaze ljudi; moj Otac me je bacio u vatm i u vatri se radujem. etiri rei na levoj
strani glase: ,,U suvoi je Kamen. Ispod oveka je Filozofsko jaje u kojem su rei:
,,To je kraj u kojem poiva poetak. Veliko slovo T oznaava ,,Tinkturu . Tekst
na desnoj strani glasi: ,,U Kamen je formirano, kako pie G erber u svojoj knjizi
veom a ueno, i poseduje toliko m nogo od njegove prirode da se menja u istu,
ivu vodu, i ima mo da ljude uini bogatim, zadovoljnim i slobodnim od svih
briga, tako da e uvek biti sreni ako svojom pam eu odgonetnu tajnu.
760
List 20. N a vrhu je napisano: est zvezda napravilo je kie. Ispod preokrenutog oveka stoji: Primi novi duh. Ustani, je r si usnuo. Dve reenice oko velike figure glase: Zapamti ivu, je r pepeo si bio i u pepeo e se vratiti. ednim
i m rtav sam . Iznad sedam globusa na levoj strani je upozorenje: A ko edni,
daj mu da pije i on e iveti. Iznad m alog oveka je napisano: H erm es, otac
lilozofa. K rivudavi tekst na koji pokazuje H erm es kae: M era pia. Ispod
sredinjeg postolja se pojavljuje: Svetlost mojih oiju je lantem a mojim stopalima. U nastavku je dodato: Ako je poetak nepoznat, ostatak je nepoznat." Iznad lika koji se uzdie iz plam enova na desnoj strani je izjava: ,,On je vaskrsao
nakon m ladog M eseca , a ispod orla: D alje nemoj sa m nom da leti.
761
''"
" u~~
H:
A
I.
y * V 7 *"
*<?>...
.. C. &)rt
ue..
<
,,Mh| S-fiL.
HL"
.II. .ft.m. *
*'/<.*.,
4 ~ - V *
/ "' ' '' A.
6
v
" '?*
/G..V
*
.> ,,
<- > ...
*,*s. S...
------ 4 . ^
I___
L ist 21. G om ji red glasi: Dve stvari i duplo, ali, na kraju, jedno je razloeno u
prvo i oni ine klicu. etiri velika slova I A A T su poetna slova naziva elemenata: fgnis, Aer, A qua i Terra. Natpis ispod njig glasi: Naa vatra je voda; ako
m oe vatri dati vatru, dovoljno bie vatre i ive. D u ruke su rei: U m ee
K am ena je , a na traci: Brzo, kratko, sjajno i retko. Dva reda ispod trake glase: Svaka m k a je klju, jer je nazvana biljka rosopas, pod suncem : ,,Ja sam
Boji dar . Stih glasi: K ako bih te zadovoljio po svim pitanjim a, m oram paljivo da sluam. M oje telo [je] golo, isto i blistavo, a ja teem kao ulje spremno
da padne, blistav poput svetlog zlata, a zatim podloan kugi u njenoj svetloj i
veseloj odaji [retorti].
762
List 22. Stih gore levo glasi: O va gm pa je sastavljena od tri kam ena: lunarnog, solam og i m erkum og. U lunam om je beli sumpor, u solam om , crveni sumpor, u merkum om, oba, tj. beli i crveni, i to je snaga svih pouka. U flai na levoj
strani su rei: O tapanje, kalcinacija, sublim acija kompletiraju pouku, a na njenoj osnovi: Operi, zgusni i zgm aj. Ispod sredinje kule je napisano: M etalne
soli, m eutim , skrivene su iza jed n o g slova ; oko dna crvenog km ga: Suvoa, hladnoa, vlaga, to p lo ta i suvoa." N a picevim a, ispod, nalaze se im ena
etiri elem enta. Inicijali, IAAT, pojavljuju se etiri puta s istim znaenjem koje je ve dato. Tri moi K am en M udraca sim bolizovane su glavam a hem vim a
u km gu u gom jem levom uglu.
763
u
IX.-./ ty~-~
Ju t
<
4k
Z,/ 23. N atpis gore ievo je, u biti, Oe av, uz dodatak rei Isus i M arija, na
kraju. Preokrenute rei na zastavi glase: ,,Ne m oe uiniti nita bez m ene, je r
B og je tako obeao, rekavi N eka b u d e . Tekst ispod anela glasi: O vom
poau bie proklet onaj ko zna da je mrtav, sav hladan u cm om telu. I neka
ovo bude tvoja prva uteha: tada e goreti do kalcinacije. K ad sam ga smanjio
unutar ovih vrata, za sigum o znaj da u biti blagosloven ako saznam kako da
obraujem vrt. G lavni deo lista posveen je detaljnom sim bolinom crteu alhem ijske oprem e, ispod koje su rei: Pe destilacije, uvrivanja, ispravljanja, usavravanja, ftksacije kvintesencije Filozofa. Pod ,,kvintesencijom treba
shvatiti petu sutinu najm udrijih.
764
List 24. Rei na vrhu glase: ,,Ja, ptica [adept], govorim u tvoje ui od Sunca, Meseca i Azota. D elo je usavreno s m alo rada. Tekst na levoj strani opisuje prirodu prim orijalne m aterije i pie Filozofa. Tekst sa desne strane glasi: Ovo
je moj ljubljeni Sin, kojeg sam video i voleo. Ako On vaskrsne, ostae kod kue
i u toj e kui duh biti dua i telo, je r M erkura m oem o nazvati sinom Sunca i
M eseca. Ispo figure deteta je dodato: ,,Da nije mrtav, ja ne bih bio njegova
m ajka. R odio sam ga posle smrti pre no to je roen u svetu, pod svojim stop alim a imam ono to je bilo njegovo, a od m ene i m oga Sina i tem elja za m oja
sto p ala n ap rav ljen je K am en M u d raca. D ole levo su p rik azan a tri sastavna
dela K am ena, uzviena na pijedestal da se oznai njihovo dostojanstvo.
765
((
jm , ., m
" "
nuM .
_ **
__
+ % . < 'P/.S,
***//'* Mft'U
/U/ <r/K
*
*)* * ^
r y
'
,y* <y
M -p tr* * * .
/n-i <.../ 1*
fit
t f l f fA tum.
<z
o
**f>
C IW| ft /#
/n( >?<>t<.
.'<) * *'
J*./W. /* .<*/*
I /<* <// // |f1*-H/,fc
J*
, (
*? . tv#
. *
**
L/.s7 25. Iznad lika kraljice su tri reda u kojim a se navodi, u sutini, da je na poetku knjige o njoj napisano da sa svojih m ajinskih grudi hrani Sunce, a da
onaj koji je sposoban d a je pretvori u Prvobitnu m ateriju poseduje retku vetinu. Nasuprot Kraljiine glave su rei: ,,U najviim planinam a ta voda i: ,,Ja sam
sv etlo st F ilo zo fa . L evo od K raljice je o pom ena da udari sin o v e koje nosi.
O na sebe naziva M ajka Sunca, sestra M eseca i sluga i supruga M erkura. Sa
d esne strane prikazano je da uzvikuje: N e m ogu biti k runisana ukoliko ovi
moji sinovi ne postanu pepeo. Sinovi su prikazani direktno ispod. Stih ispod
Kraljice nastavlja alhem ijski proces, opisujui nain na koji treba sauvati izluevine supstance.
766
L ist 26. O va stranica, koja zakljuuje deo H erm etikog m anuskripta, nosi simbole Tajnog Dela i sadri niz am blem a koji nisu direktno povezani. N a vrhu je
glava K ralja - najee alhem ijske figure. Desno od K ralja je alhem ijska posuda obeleena kao H erm etiki Peat. Ispod je glava divlje ptice, ovde oznaena kao grifon. Levo od K ralja je bezglavi lik koji uzdie Sunce, ili duhovno
lice. Ta figura je svet, koji m ora biti obezglavljen, poto njegov duhovni i racionalni deo nije m aterijalan, pa je, stoga, nevidljiv. Ispod je krug bez m aterije
koja ga opisuje. Neposredno ispod Kraljeve glave je vaza sa cveem, iz koje se
u zdie zlatna b iljka Filozofa. N a dnu stranice je dodatna alhem ijska oprem a,
takoe nazvana H erm etiki Peat.
767
ALHEMIJSKO VENANJE
Poziv Kristijanu Rozenkrojcu na Alhemijsko Venanje # Virgo Lucifera # Filozofska Inkvizicija * Kula Olimpa # Homunkuli # Vitezovi Zlatnog Kamena
P rvi
dan
Kristijana Rozenkrojca, nakon to je u svom srcu pripremio Pashalno Jagnje, zajedno sa malim beskvasnim hlebom, jedne veeri pre
Uskrsa, dok se molio, uznemirila je silovita oluja, koja je pretila da
e sruiti ne samo njegovu malenu kuu, ve i samo brdo na kojem
je stajala. Usred oluje neto mu je dodimulo lea i, kada se okrenuo,
spazio je velianstvenu enu s krilima prekrivenim oima i odenutu u
haljinu boje neba, posutu zvezdama. U jednoj mci drala je trubu, a
u dmgoj sveanj pisama na svim jezicima. Predavi pismo C.R.C.-u,
odmah je uzletela u vazduh, istovremeno dunuvi u svoju tmbu, to
bee eksplozija koja je potresla kuu. Nad peatom pisma bio je udan krst i rei In hoc signo vinces1. Unutar njega, ispisan zlatnim slovima na plavoj povrini, bio je poziv na kraljevsko venanje.
C.R.C. je bio duboko dimut pozivnicom, jer je to bilo ispunjenje
proroanstva koje je primio sedam godina ranije, ali se oseao tako nedostojnim da je bio paralisan od straha. Konano, nakon posezanja
za molitvom, potraio je san. U snovima se naao u gnusnoj tamnici
sa mnotvom dmgih ljudi i svi su bili vezani i sputani velikim lancima. Zalost njihove patnje poveavala se dok su posrtali jedni preko
dmgih u tami. Odjednom, odozgo se zau zvuk tmbe, poklopac tamnice se podie i zrak svetlosti probode tamu. Uokviren u svetlu stajao je ovek sede glave koji najavi da e sedam puta biti sputen
konopac, a ko god se uz njega uspne bie osloboen.
Nastade velika zbrka. Svi su pokuavali da dohvate konopac i jedni dmge su od njega odgurivali. C.R.C. je oajniki eleo da se
spasi; konopac, iznenada, zamahnu prema njemu, a on ga zgrabi i
uzdie se iz tamnice. Stara ena, zvana Drevna Matrona, zapisivala
1
769
je u zlatno-utu knjigu imena onih koji su se izvukli, a svaki od otkupljenih je za uspomenu dobio komad zlata na kojem je bio simbol
sunca i slova D L S. Poto se povredio dok se penjao uz konopac,
C.R.C. je teko hodao. Starica mu ree da ne brine, ve da se zahvali
Bogu, koji mu je dopustio da ue u tako uzvienu svetlost. Nakon
toga oglasie se trube, a C.R.C. se probudio, ali san bee tako ivopisan da je jo uvek bio osetljiv na mestima gde behu povrede koje
je zadobio dok je sanjao.
S obnovljenom verom C.R.C. ustade i pripremi se za Hermetiko Venanje. Obukao je beli laneni kaput i vezao crvenu traku popreko preko ramena. U eir je zadenuo etiri rue, a za jelo je poneo
hleb, vodu i so. Pre no to je napustio kuicu, kleknuo je i zavetovao
se da e svako znanje koje mu bude otkriveno posvetiti sluenju svojim blinjima. Potom je s radou napustio svoju kuu.
D rugi
dan
A L H E M IJ S K O V E N C A N JE
K R IS T IJ A N A R O Z E N K R O J C A
- NASLOVNASTRANA
IZDANJAIZ 1616. GODINE
& p m t e
Iz Rosencreutz,
Chemical Marriage
J d t:
C g r i f t m n f ? v i'fc n c ra 't .
disk na kojem behu slova S C. Poto se pribliavala no, putnik pouri do druge kapije, koju je uvao lav, a na koju bee privrena
tabla s reima Date et dabitur volis3; tu je pokazao pismo koje mu
je dao prvi vratar. Budui da je morao da kupi oznaku koja je nosila
slova S M, dao je svoje male pakovanje soli i pojurio da stigne do
kapija palate pre nego ih zakljuaju preko noi.
Prekrasna devica, zvana Virgo Lucifera4, gasila je svetla u dvorcu
kada je C.R.C. priao i on jedva uspe da se provue kroz kapiju koja
se zatvarala. FCada se zatvorila, uhvatila je deo njegovog kaputa, pa
on bi prisiljen da ga ostavi. Tu je njegovo ime zapisano u malenu
knjigu od najfmijeg pergamenta, koja je pripadala Gospodinu Mladoenji, a on na poklon dobi novi par cipela, kao i oznaku sa slovima
S P N. Potom ga paevi povedoe u malu odaju gde su mu nevidljivi
berberini odsekli ledeno sive uvojke sa temena, nakon ega je uveden u prostranu dvoranu gde se okupio prilian broj kraljeva, kneeva i naroda. Na zvuk trube svi posedae za sto, zauzimajui mesto
u skladu sa svojim dostojanstvom, tako da C.R.C. dobi veoma skromno sedite. Poto su veina prisutnih pseudo-filozofa bili uzaludni
pretendenti, banket postade orgija, koja je, meutim, iznenada prestala, na zvuk ponosne i nadahnute muzike. Gotovo pola sata niko
nije progovorio. Tada se, uz snaan zvuk, vrata trpezne dvorane u zamahu otvorie i nevidljive ruke unesoe hiljade upaljenih tankih svea.
Za njima su sledila dva paa, osvetljavajui prekrasnu Virgo Lucifera,
koja je sedela na prestolu koji se sam kretao. Devica odevena u belo
i zlatno tada ustade i najavi da e, kako bi se spreio ulazak nedostojnih osoba na mistino venanje, sledeeg dana biti postavljen komplet vaga na kojima e svaki gost biti izmeren da se utvrdi njegov
integritet. Oni koji ne ele da se podvrgnu tom iskuenju, izjavila je
ona, treba da ostanu u trpezariji. Nakon toga se povukla, ali mnoge
od tankih svea ostae da otprate goste u njihove odaje za noenje.
Veina prisutnih bili su ovoljno drski da veruju kako se bezbedno mogu izmeriti, ali njih devet - ukljuujui i C.R.C.-a - oseali
su svoje nedostatke tako duboko da su se bojali ishoda i ostali su u
dvorani, dok su ostali odvedeni u njihove spavae odaje. Tih devet
vezali su konopcima i ostavili same u tami. C.R.C. je usnio da je
3
772
video mnoge Ijude okaene o niti iznad zemlje, a izmeu njih je leteo starac koji je, tu i tamo, presecao niti, usled ega su mnogi pali
na zemlju. Oni koji su se arogantno vinuli u blagorodne visine, padali su sa vee udaljenosti i zadobijali tee povrede od onih skromnih,
koji su padali sa manje udaljenosti i esto se prizemljavali bez potekoa. Smatrajui san dobrim znamenjem, C.R.C. ga prenese svome
kompanjomu i osta s njim u razgovoru do zore.
r e i dan
Nedugo nakon to je svanulo oglasie se tmbe i Virgo Lucifera, nagizdana u crveni barun, opasana belom earpom i okrunjena lovorovim vencem, ula je u pratnji dve stotine ljudi u crveno-belim livrejama.
Ona se obrati C.R.C.-u i njegovoj osmorici drugova rekavi im da
oni mogu bolje napredovati od drugih, samozadovoljnih gostiju. Tada je u sredite dvorane okaena zlatna vaga, a blizu nje je postavljeno sedam tegova, jedan dobre veliine, etiri mala i dva vrlo velika.
Mukarci u livrejama, od kojih je svaki nosio isukani ma i jak konopac, podeljeni su u sedam grupa, a u svakoj grupi izabran je zapovednik, koji je dobio zaduenje nad jednim od tegova. Poto se
ponovno popela na svoj visoki presto, Virgo Lucifera naredila je da
ceremonija pone. Prvi koji je stupio na vagu bio je car toliko pun
vrlina da ravnotea nije uspostavljena sve dok na drugom kraju nije
postavljeno est tegova. Stoga ga predadoe estoj grupi. Siromani
i bogati jednako su stajali na vagu, ali samo ih je nekoliko uspeno
prolo test. Oni su dobili odore od baruna i lovorove vence, nakon
ega su posedali na stepenice prestola Virgo Lucifere. Oni koji nisu
proli, bili su ismejani i bievani.
Kada je ispitivanje zavreno, jedan od kapetana zamolio je Virgo
Luciferu za dozvolu da i devetorica koji su se izjasnili kao nedostojni budu izmereni, a to kod C.R.C.-a izazva teskobu i strah. Od prvih
sedam u sp eo je sam ojedan i doekan je s radou. C.R.C. je bio
osmi, a on ne samo da je izdrao sve tegove, nego nije mogao biti pomaknut ak ni kada su se tri oveka okaila na drugom kraju grede.
Pa povika; ,,TO JE ON! C.R.C. je brzo osloboen i doputeno mu je
77 3
774
Our
U%*rk
<jU*d &4u m sy ntetmf}*
/3sw%si* tttrJU /U **. fs r jtltjr
On t t J t t r t j r r t j t t tijr r t u j j
A n / m t r * / io A ntgftt tu u i
T t r j r m tt s n d j r j j/iU fiar j m t y
O va slika, koja je klju za mistinu hriansku alhemiju, nedostaje u gotovo svakom prim erku knjige Theatrum C hem icum B ritannicum , delu koje je sastavio
Elijas Emol i koje sadri dvaesetak prikaza u kojim a se engleski pesnici bave
K am enom M udraca i herm etikim m isterijam a. S obzirom na dosledan nain
na koji je slik a n estala, m ogue je da je d ijag ram nam erno uk lo n jen , je r je
u stan o v ljen o da p rev ie o tk riv a ro zen k ro jcersk u arkanu. T akoe je vredno
775
f t v r t i dan
Nakon to su se u vrtu oprali i napili iz fontane na kojoj je bilo nekoliko natpisa - meu kojima je jedan glasio: Pijte, brao, i ivite
- gosti su se, prevoeni Virgo Luciferom, uspeli uz 365 stepenika
kraljevskih vijugavih stepenica. Gosti su dobili lovorove vence i, poto je podignuta zavesa, nali su se pred Kraljem i Kraljicom. C.R.C.-a
ispuni strahopotovanje pred sjajem prestone dvorane i, naroito, pred
velianstvenou Kraljiine odore, koja su bila tako blistava da nije
mogao da je pogleda. Svakog gosta je Kralju predstavila jedna od devica i, nakon te ceremonije, Virgo Luciferaje odrala kratak govor u
kojem je kazivala o postignuima estitih ,,umetnika i molila da svaki od njih bude ispitan o tome da li je ona ispravno ispunila svoju dunost. Tada istupi stari Atlas i, u ime njihovih Kraljevskih Velianstava,
pozdravi neustraive filozofe, te uveri Virgo Luciferu kako bi trebalo
da primi kraljevsku nagradu.
Duina prestone dvorane bila je pet puta vea od njene irine. Na
zapadnoj strani se nalazio veliki trem na kojem su stajala tri prestola, od kojih je sredinji bio uzvien. Na svakom prestolu sedele su po
dve osobe: na prvom, drevni kralj sa mladom suprugom, na treem,
cmi kralj sa matronom pokrivenom velom pored njega, a na sredinjem prestolu, dve mlade osobe nad ijim glavama je visila velika i
776
bee postavljen po jedan pokriven mrtvaki koveg. im su kovezi tako odloeni, svetla se pogasie, a plamenovi pooe nazad preko
jezera, tako da ostade samo po jedno svetlo koje se videlo na svakom brodu. Nakon to je odgledao tu udnu ceremoniju, C.R.C. se vratio u postelju i spavao do jutra.
P eti
dan
u kojem se nalazio drevni ovek - upravnik kule - sa njegovim u belo odevenim straarima, izae u susret brodovima.
Kula Olimpa stajala je na ostrvu koje je bilo pravilan kvadrat i
okmeno velikim zidom. Uavi kroz kapiju, grupa je povedena do
podnoja sredinje kule, u kojoj se nalazila izvrsna laboratorija, gde
su gosti prinueni da udaraju i pem biljke, drago kamenje i svakakve dmge stvari, ekstrahuju njihove sokove i esencije i potom ih
stavljaju u ae. Virgo Lucifera je ,,umetnicima nametnula tako naporan rad da su se oseali kao robovi. Kada je dnevni posao zavren,
svakom je dodeljen po duek na kamenom podu. Poto nije mogao
da zaspi, C.R.C. je lutao razmiljajui o zvezdama. Naletevi na stepenite koje je vodilo do vrha zida, popeo se gore i gledao u more.
Ostavi tu neko vreme, oko ponoi opazi sedam plamenova koji su
se, preavi preko mora prema njemu, okupili na vrhu tomja centralne kule. Istovremeno dunue vetrovi, more se uzburka, a mesec
prekrie oblaci. Pomalo uplaen, C.R.C. stra niz stepenice, vrati se
u toranj i, legavi na svoj duek, zaspa uspavan zvukom nenog toenja iz fontane u laboratoriji.
S esti
dan
V rhovno Boanstvo je sim bolizovano m alim globusom na vrhu, koji je podeljen na dve hem isfere, gde tam na polovina predstavlja boansku tam u kojom
Boanstvo sebe okruuje i koja mu slui kao skrovite. Sjajna hem isfera oznaava boansku svetlost koja je u B ogu i koja se, izlivajui se, m anifestuje kao
objektivna kreativna snaga. Veliki tamni globus levo i ispod tamne polovine gornje sfere oznaava potencijalnu tam u koja je bila nad prim ordijalnom dubinom
i unutar koje se kretao Duh Boji. Svetli globus, desno, je Boanstvo koje se otkriva iz tame. Tu je sjajna Re rasprila senke i formiran je prekrasan univerzum.
780
ali je vatra nastavila da gori sve dok u kadi nije ostalo nita osim taloga u obliku plavog kamena. On je kasnije istucan i od njega je napravljen pigment kojim je obojena itava ptica, osim glave.
Gosti se nakon toga popee na esti sprat, gde je stajao mali oltar
slian onome u Kraljevoj prestonoj dvorani. Ptica je pila iz male fontane i nahranjena je krvlju bele zmije koja je puzala kroz upljine
lobanje. Sfera pored oltara se neprestano obrtala. Sat se oglasi jednom, dvaput, pa potom tri puta, a ptica tada poloi svoj vrat na knjigu, doputajui da joj bude odseena glava. Telo joj je spaljeno do
pepela, koji je smeten u kutiju od kiparisovog drveta. Virgo Lucifera ree C.R.C.-u i trojici njegovih drugova da su bili lenji i spori
,,radnici i da e zbog toga biti iskljueni iz sedme sobe. Poslati su
muziari da njih etvoricu, ismejane, kometima ,,oduvaju iz odaje.
C.R.C. i njegova tri dmga bili su obeshrabreni sve dok im muziari
ne rekoe da budu veseli, te ih povedoe vijugavim stepenicama na
osmi sprat tomja, direktno ispod krova. Tu ih je stari upravnik, koji
je stajao na maloj okrugloj pei, pozdravio i estitao im na tome to
ih je Virgo Lucifera odabrala za ovo vee delo. Tada ue Virgo Lucifera i, nakon to se nasmejala zbunjenosti svojih gostiju, presu pepeo
ptice u dugu posudu, pa napuni kutiju od kiparisovine beskorisnom
materijom. Potom se ona vrati na sedmi sprat, verovatno da zavara
one koji su se tamo okupili tako to e im dati da rade na lanom pepelu u kutiji.
C.R.C.-u i trojici njegovih drugova dato je da vlae ptiji pepeo
posebno pripremljenom vodom, sve dok smesa nije postala poput testa, nakon ega je bila ugrejana i stavljena u dva minijatuma kalupa.
Kada su ovi kasnije otvoreni, otkrili su dva svetla i gotovo transparentna ljudska lika, oko etiri ina visoka (homunkuli), jedan muki,
a drugi enski. Ti siuni oblici postavljeni su na satenske jastuke i
hranjeni krvlju ptice, kap po kap, dok nisu izrasli u normalnu veliinu, obdareni velikom lepotom. Iako su tela imala konzistenciju mesa, nisu pokazivala znakove ivota, jer u njima nije bilo due. Tela su
zatim okmena bakljama, a lica su im prekrivena svilom. Tada se pojavila Virgo Lucifera, nosei dve udne bele odore. Uoe, takoe, i
device, od kojih je est nosilo velike tmbe. Tmba je postavljena na
usta jednoj od dve figure i C.R.C. je video malenu mpu koja se otvorila na kupoli kule i zrak svetlosti kako se sputa niz cev tmbe i
ulazi u telo. Taj proces ponovljen je po tri puta na svakom telu. Dva
782
S e d m i dan
Ujutro Virgo Lucifera proglasi da je svaki od svatova postao ,,Vitez Zlatnog Kamena. Stari upravnik tada svakom oveku podari zlatnu medalju, koja je na jednoj strani imala natpis ,,At. Nat. Mi., a na
dmgoj strani, Tem. Na. F. itavo dmtvo se na dvanaest brodova
vratilo u Kraljevu palatu. Zastave na brodovima nosile su znakove
zodijaka, a C.R.C. je sedeo ispod Libre. Kad su uplovili u jezero,
mnogi brodovi im izaoe u susret, a Kralj i Kraljica, zajedno sa svojim lordovima, damama i devicama, isplovili su na zlatnoj barci da
pozdrave goste koji se vraaju. Tada Atlas odra kratak govor u Kraljevo ime, pitajui, takoe, za kraljevske darove. Kao odgovor, stari
upravnik dade Kupidonu, koji je lebdeo oko kraljevskog para, mali,
udno oblikovani koveg. C.R.C. i stari gospodar, svaki nosei sneno beli steg sa crvenim krstom, povezoe se u koiji sa Kraljem. Na
prvoj kapiji stajao je vratar u plavoj odei, koji, kada vide C.R.C.-a,
ovoga zamoli da posreduje kod Kralja da ga oslobodi dunosti. Kralj
je odvratio da je vratar bio uveni astrolog koji je prisiljen da odrava kapiju za kaznu zbog zloina poinjenog tako to je gledao Gospu Veneru kako se odmara na svom leaju. Kralj dalje izjavi da
vratar moe biti osloboen tek kad bude pronaen neko ko je poinio isti zloin. Nakon to je to uo, C.R.C.-u srce potonu, jer je shvatio
da je on lino taj zloinac, ali u to vreme ostade nem.
Novonastali Vitezovi Zlatnog Kamena bili su duni da prihvate pet
pravila koja je sastavilo Njegovo Kraljevsko Visoanstvo: (1) da e
svoj Red posvetiti samo Bogu i Njegovoj pomonici, Prirodi; (2) da
e se gnuati svake neistoe i poroka; (3) da e uvek biti spremni da
783
784
785
B E K O N , E K SP IR I R O Z E N K R O JC E R I
Rozenkrojcerska maska * ivot Viljema Sekspira * Ser Frensis Bekon # Potpisi u akrostihu # Znaajan broj trideset tri
# Filozofska smrt
*
Danas se razmatranje kontroverze Bekon ckspir rozenkrojceri
ne preduzima radi uzaludnog kopanja po kostima mrtvaca, ve u nadi
da e kritika analiza pomoi u ponovnom otkrivanju znanja koje je
za svet izgubljeno od kad su proroita uutala. V. F. C. Vigston je
bio taj koji je Barda iz Avona1nazvao fantomski kapetan ekspir,
rozenkrojcerska maska. To predstavlja jednu od najznaajnijih izjava vezanih za kontroverzu Bekon-ekspir.
Prilino je oigledno da Viljem ekspir nije mogao, bez neije pomoi, proizvesti besmrtne spise koji nose njegovo ime. On nije posedovao potrebnu knjievnu kulturu, jer grad Stratford, gde je odrastao,
nema kolu osposobljenu da prenese takve, vie oblike uenja, kakvi
su se ogledali u delima koja mu se pripisuju. Njegovi roditelji bili su
nepismeni, a u mladosti je ispoljio potpunu nezainteresovanost za uenje. Postoji samo est poznatih primera ekspirovog rukopisa. Sve su
to potpisi, a tri od njih nalaze se u njegovoj oporuci. vrljajui, nesiguran nain na koji su napravljeni pokazuje da ekspiru nije bilo
blisko korienje pera i oigledno je da je on ili kopirao potpis, koji
je za njega pripremljen, ili da mu je ruku, d o k je pisao, vodio neko
drugi. Nije otkriven nijedan potpisan rukopis ,,ekspirovih komada
ili soneta, niti postoji ak i predanje o njima, osim fantastine i nemogue izjave koja se pojavljuje u predgovoru za Veliki Folio.
1
786
N adim ak V iljema ekspira ( William Shakespeare, 1564-1616), po njegovom rodnom mestu, Stratfordu na Avonu (Stratford-on-Avon). (Nap. prev.)
Dobro snabdevena biblioteka trebalo bi da je esencijalni deo opreme autora ija knjievna dela pokazuju d aje upoznat sa literaturom
svih epoha, pa opet, nije zabeleeno da je ekspir ikada posedovao
biblioteku, niti je na bilo kom mestu u svojoj oporuci pomenuo knjige. Komentariui poznatu nepism enost ekspirove erke Dudit
(,Judith), koja je u dvadesetsedmoj godini mogla samo da nacrta krst,
umesto potpisa, Ignjacijus Doneli izjavljuje kako je neverovatno da
bi Viljem ekspir, ako je ve napisao drame koje nose njegovo ime,
dopustio da se njegova vlastita erka zadevoji i uda, a da nije mogla da proita nijedan red iz dela koja su njenog oca uinila bogatim
1 lokalno uvenim.
Postavljano je, takoe, i pitanje: Odakle je Viljem ekspir stekao
svoje znanje o savremenom francuskom, italijanskom, panskom i
danskom, da se ne govori o klasinom latinskom i grkom? Jer, uprkos retkoj sposobnosti razlikovanja s kojom je Iatinski koristio autor ekspirijanskih komada, Ben Donson2, koji je blisko poznavao
ekspira, izjavio je da je stratfordski glumac razumeo slabo latinski, a grki jo slabije ! Isto tako, nije li vie nego udno to nema
podataka o tome da je Viljem ekspir ikada igrao glavnu ulogu u uvenim dramama koje je navodno napisao, ili u nekim drugim, koje je
postavila trupa iji je bio lan? Istina, moda je imao mali interes u
Globus pozoritu (Globe Theatre) ili Pozoritu cmih monaha (Blackfriars Theatre), ali, kako se ini, vrhunac njegovih glumakih dostignua bio je Duh u Hamletu'.
Usprkos njegovoj dokazanoj krtosti, ekspir se, kako izgleda, nije ni najmanje potrudio da za svoga ivota preuzme kontrolu nad
komadima koji nose njegovo ime, od kojih su mnogi prvo objavljeni
anonimno, ili da za njih osigura naknadu. Onoliko koliko se moe dokuiti, nijedan od njegovih naslednika nije bio ni na koji nain ukljuen u tampanje Prvog Folia nakon njegove smrti, niti su od toga
imali financijske koriste. ekspirovi rukopisi i neobjavljene drame
bi mu, da je on bio njihov autor, svakako pribavile najvredniji imetak, pa, ipak, u njegovoj opomci - dok odreuje naroito raspolaganje
2
Ben, odnosno, Bendam in D onson (Benjam in Jonson, 1572-1637) - engleski renesansni dram ski pisac, pesnik i glum ac, ekspirov savrem enik.
N ajpoznatiji je po svojim satirinim kom adina, naroito Valpone, ili lisica
( Volpone), Alhemiar (Alchemist) i Bartolomejski sajam (Bartholomew Fair),
i po lirskim pesm am a. (Nap. prev.)
787
njegovim drugim najboljim krevetom i njegovom irokom srebrnom inijom - niti se pominje niti nagovetava da je posedovao ma
kakvu knjievnu produkciju.
Dok su Folios i (juartos' obino oznaeni sa iVilliam Shakespeare".
svi poznati potpisi stratfordskog glumca glase William Shakspere\
Krije li se u toj slovnoj razlici znaenje koje je dosad uglavnom previano? Stavie, ako su izdavai Prvog ekspirijanskog Folia potovali svoje kolege glumce onoliko koliko su tvrdili, na ta se u toj knjizi
ukazuje, zato su, kao da se radi o ironinoj aluziji na prevam koju su
poinili, na naslovnu stranu stavili njegovu oiglednu karikatum?
Nepomirljive su i odreene apsurdnosti u ekspirovom privatnom
ivotu. Dok je, navodno, bio u zenitu svoje knjievne karijere, on je,
zapravo, bio angaovan u kupovini slada, verovatno za prozvodnju
piva! Takoe, zamislite besmrtnog ekspira - navodnog autora Mletakog trgovca - kao zelenaa! Pa ipak, meu onima koje je ekspir
proganjao da od njih prikupi sitne sume bio je i njegov sugraanin
- neki Filip Roders (Philip Rogers) - kojega je tuio za nevraenu
pozajmicu od dva ilinga, to je oko etrdeset osam centi! Ukratko,
ne postoji nita poznato o ekspirovom ivotu to bi opravdalo knjievnu izvrsnost koja mu je pripisana.
Filozofski ideali obznanjeni kroz ekspirove komade izrazito pokazuju da je njihov autor bio u potpunosti upoznat sa odreenim doktrinama i naelima svojstvenim za rozenkrojcerstvo; zapravo, dubina
ekspirovih dela oznaava njihovog tvorca kao jednog od iluminata
te epohe. Veina onih koji su tragali za reenjem kontroverze Bekon-ekspir bili su intelektualisti4. Bez obzira na njihova uenjaka
dostignua, oni su prevideli vanu ulogu koju je u toj epohi u filozofskim dostignuima igrao transcendentalizam. Nadfizike misterije su
neobjanjive za materijalistu, kojega njegova obuka nije osposobila
za procenu obima njihove razgranatosti i kompleksnosti. Opet, ko
bi osim platoniste, kabaliste ili pitagorejca mogao napisati Buru, Magbeta, Hamleta, ili Cimbelinal Ko je osim nekog duboko upuenog u
paracelzijansko znanje mogao smisliti San letnje noil
3
4
Formati tampe. Svaki list fo lio knjige predstavlja polovinu originalnog papira, a kod quarto knjige je on etvrtina tam panog tabaka. (Nap. prev.)
Oni koji su posveeni vebanju i razvoju intelekta, kao i sledbenici filozofskog pravca nazvanog intelektualizam , koji intelektu daje prvenstvo nad
svim ostalim duhovnim funkcijam a. (Nap. prev.)
788
O vde prikazana ukrasna vinjeta se odavno sm atra bekonovskim ili rozenkrojcerskim potpisom . Svetlo i tam no slovo A pojavljuju se u nekoliko knjiga koje
su izdali rozenkrojcerski em isari. Ako se ova slika uporedi sa onom iz A lciati
E m blem ata\ na jednoj od narednih strana, ifrovana upotreba dva slova A e
biti dodatno dokazana.
Otac modeme nauke, preinaitelj modemog prava, urednik moderne Biblije, patron modeme demokratije i jedan od utemeljivaa modemog slobodnog zidarstva, ser Frensis Bekon, bio je ovek mnogih
ciljeva i svrhe. Bio je rozenkrojcer, a neki su nagovetavali, onaj ro/.enkrojcer. Ako i ne ba Slavni Otac C.R.C. iz rozenkrojcerskih manifesta, on je sigumo bio visoki inicijat Rozenkrojcerskog reda i upravo
su njegove aktivnosti povezane sa tim telom tajnim od primame vanosti za prouavaoce simbolizma, ftlozoftje i knjievnosti.
Veliki broj tomova napisan je kako bi se ser Frensis Bekon ustanovio kao stvami autor drama i soneta populamo pripisanih Viljemu
ekspiru. Nepristrasno razmatranje tih dokumenata ne moe da ne
5
Delo obino poznato jednostavno kao Emblemata, prva knjiga simbola; pojavila se u Augsburgu (Nemaka), 1531. godine pod naslovom Viri Clarissimi
D. Andreae A lciati lurisconsultiss. Mediol. A d D. Chonradum Peutingentm
Augustanum. lurisconsidtum Emblematum Liber. To neautorizovano prvo izdanje je kompilovano iz manuskripta latinskih pesama koje je italijanski pravnik A ndrea Alkijato [Andrea Alciato, 1492-1550), poznat po latiniziranom
imenu Alkijati (Andreas Alciatus), navodni osniva francuske kole Pravnih
hum anista (Hum anisme juridiquej[ posvetio svom prijatelju Konradu Pojtingem (Conrad Peutinger) i razdelio poznanicima. Ubrzo je usledilo autorizovano izdanje iz 1534. godine, objavljeno u Parizu pod naslovom Andreae
A lciati E m blem atum Libellus (M ala knjiga am blem a Andree Alkijatija), a
do kraja XVII veka o b ja v lje n o je 171 izdanje. (Nap. prev.)
789
uveri one bez predrasuda u verovatnost bekonovske teorije. U stvari, ti entuzijasti, koji su se godinama borili za to da se ser Frensis Bekon prizna za pravog Barda iz Avona, moda bi odavno dobili sluaj
da su naglasili njegov najvaniji ugao, naime, da je ser Frensis Bekon, rozenkrojcerski inicijat, upisao u ekspirijanske komade tajna
uenja Bratstva R. C. i istinske rituale Reda slobodnih zidara, za koji
se jo moe ustanoviti da je bio njegov stvami osniva. Sentimentalni svet, meutim, ne voli da se odrie tradicionalnih heroja, bilo da
razrei kontroverzu, bilo da ispravi ono to je pogreno. Ipak, ako se
moe dokazati da bi se razreenjem zagonetke mogle otkriti informacije od praktine vrednosti za oveanstvo, tada e najbolji umovi sveta saraivati u poduhvatu. Kontroverza Bekon-Sekspir, po
shvatanju njenih najsposobnijih zagovomika, ukljuuje najdublje aspekte nauke, religije i etike, a onaj ko rei njenu tajnu jo moe u njoj
pronai klju toboe izgubljene mudrosti starina.
Priznanje Bekonovih intelektualnih dostignua navelo je kralja
Dejmsa da mu preda prevodilake mkopise onoga to je danas poznato kao Bihlija kralja Dejmsa (King James Bihle), verovatno radi
njihove provere, ureivanja i revizije. Dokumenti su ostali u njegovim rukama gotovo godinu dana, ali nema informacija ta se deavalo za to vreme. U vezi tog rada, Viljem T. Smidli6 pie:
,,N a kraju e se dok azati da je itav a sh em a A u to rizo v a n e Verzije B ib lije b ila d elo F ren sisa B e k o n a.
[V ideti M isteriju F ren sisa B eko n a
(T he M ystery o f F ra n cis B a co n )\
790
ViljemTomas Smidli (William Thomas Smed!ey. 1858-1920) -am erik i umetnik, kveker, koji je radio u novinam a, a potom studirao um etnost i grafiku
u Filadelfiji; lan N acionalne akadem ije za dizajn. N ajvie je radio kao ilustrator za asopise i knjige, ali je slikao i portrete i akvarele. (Nap. prev.)
William R aw ley (c. 1588-1667) - svetenik Engleske crkve (Church o f Englan) i knjievni urednik, Bekonov lini sekretar i kapelan. Pun naslov
dela citiranog u nastavku je Resuscitatio, ili Stavljanje u svetlo javnosti nekoliko radova, dravnikh, istorijskih, filozofskih i teolokih, dosad nepoznatih, odpravednog, asnog Frensisa Bakona .... zajedno sa ivotom njegovog
G ospodstva 1657. (R esuscitatio, or, B ringing into P ublick Light Several
Pieces o f the Works, Civil, Historical, Philosophical, & Theological, Hitherto
Sleeping; o fth e Right H onourable Francis Bacon....Together with his Lorclship's Life 1657). (Nap. prev.)
791
NASLOVNA STRANA
BARTONOVE
A N A T O M IJE
M E LA N H O U JE
Iz Burton,
A natom y o f Melancholv
792
Henri IV, drugi in, scena III, prevod Zivojin Simi i Sima Pandurovi; ViIjem ekspir, Celokupna dela, knjiga peta, BIGZ, N arodna knjiga, NOLIT,
Rad. Beograd, 1978, str. 131 govori princ I lenri. U originalu stoji: Anon,
F rancis? No, Francis, hut tom om nv, Francis; or, Francis, o Thursdav; or
indeed, Francis. when thou wilt. But, Francis ", ili u osavremenjenoj verziji:
,, You want it in a second, Franeis? No, Francis. M aybe tomorrow, Francis,
or Thursday. Francis, w heneveryou want it. But, Francis
(Nap. prev.)
Elizaheth Wells Gallup (1848 1934) - am eriki pedagog i eksponent bekonovske teorije o autorstvu ekspirovih dela. (Nap. prev.)
oblacim a naspram okolnih figura 4, 5, 6 i 7, oznaavaju planetam e konfiguracije koje proizvode oblike prikazane zanesenosti. Bekonovi sledbenici proglaavaju da ovek koji sedi, sa glavom oslonjenom na m ku, predstavlja ser
Frensisa Bekona.
V is te e s to
Zaustili da kaete ko sam,
A l ste zastajali, i na zaludna mi
Pitanja rekli: 'Priekaj, jo n e .
B ura, prvi in, druga scena, prevod Zivojin Simi i Sima Pandurovi; Viljem ekspir, Celokupna dela, knjiga prva, BIGZ, N arodna knjiga, NOLIT,
Rad, Beograd, 1978, str. 37. (Nap. prev.)
793
poto protekne neko vreme. Taj deo, koji se pojavljuje u kurzivu, Bekon je izbrisao iz svoje oporake, kako izgleda, plaei se da je rekao previe.
BEK O N O V SK I PO TPIS
Iz Alciati, Emblemata
u d n a k n jig a iz k o je je
uzeta ova slika objavljena
je u Parizu 1618. godine.
Panju bekonovskih prouavalaca odmah je privukla svinja u prvom planu.
Bekon je esto koristio ovu
ivotinju kako bi se poigrao na raun svog imen a " , pogotovo to je ime
Bacon (B ekon) izvedeno
iz rei beech (b ukva), a
plod tog drveta se koristi
za tov svinja. Dva stuba u
pozadini imaju znatan m asonski znaaj. Dva slova A, skoro u sreditu slike jed n o svetlo, a drugo zaseneno - sam a su gotovo definitivan dokaz bekonovskog uticaja. N ajuverljiviji okaz, m eutim , je injenica da je 17 numeriki ekvivalent slova latinskog oblika Bekonovog imena Bacon (F. Baco), a u tri rei,
koje se pojavljuju na slici, im a 17 slova.
Prilino je oigledno da je, za ivota ser Frensisa Bekona, njegovo izvrdavanje bilo poznato odreenoj nekolicini. Prema tome, direktni
nagovetaji o pravom autoru Sekspirovih komada mogu se nai u
mnogim knjigama iz sedamnaestog veka. Na strani 33 (Bekonov ifarski broj) knjige Blago, ili skladiteporeenja, Roberta Kaudrija1
izdanje iz 1609. godine, pojavljuje se sledea znaajna aluzija:
11
12
794
14
Delo ser Filipa Sidnija (Philip Sidney, 1554-1586), engleskog pesnika, dvoranina i vojnika, je d n e od n ajistaknutijih figura v iktorijanske epohc. Pom en u to o b iln o prozno elo , koje je n ap isan o krajem X V I v ek a i potom
objavljeno u nekoliko verzija, poznato je i kao A rkadija (A rcadia), ili Stara A rk a d ija (O ldA rcadia). Pem brouk (Pem broke) je grad u Pem broukim
(Pem brokeshire), u zapadnom Velsu. (Nap. prev.)
Dord Viter (George IVither, 1588 -1667) - engleski pesnik i satiriar. Ovde se
prvenstveno misli na njegovo delo Zbirka amblema, drevnih i savremenih (A
collection o f Emblemes, A ncient a n d M oderne, Q uickened witheh m etricall
illustrations, both Morall and divine: A n d D isposed into lotteries, that instruction, andgoodcounsell, may beefurthereby an honest andpleasant recreation)
iz 1635. godine. Tu je Viter stihovima propratio ilustracije holandskog gravera
795
re honorificabilitudinitatibus17, koja se pojavljuje u petom inu Uzaludnog Ijubavnog truda, rozenkrojcerski je potpis, na ta ukazuje njen
numeriki ekvivalent (287).
Opet, na naslovnoj strani prvog izdanja Nove Atlantide (New Atlantis) ser Frensisa Bekona, Otac Vreme je prikazan kako iznosi enski lik iz tame peine. Oko ureaja je latinski natpis: Vremenom e
tajna istina biti otkrivena. Krilatice i tamparski ureaji, koji se pojavljuju u knjigama objavljenim naroito u prvoj polovini sedamnaestog veka, defm itivno su bili planski crtani, ureivani i, u nekim
sluajevima, sakaeni.
Evidentno je, takoe, da su mispaginacije u Sekspirovim Folios i
drugim knjigama kljuevi bekonovskih ifri, jer ponovna izdanja esto u drugom formatu i rad nekog drugog tampara - sadre iste
greke. Na primer, prvi i drugi Folio ekspira raeni su potpuno drugaijim tipom tampe, kod razliitih tampara, u razmaku od devet
godina, ali u oba izdanja stranica 153 Komedija paginirana je 151, a
stranice 249 i 250 su numerisane 250, odnosno, 251. Takoe, u izdanju iz 1640. godine Bekonovog dela O vinosti i napredovanju u
uenju, stranice 353 i 354 su numerisane 351, odnosno, 352, a u izdanju iz 1641. godine Di Bartasovih Boanskih nedeljal8, potpuno
K rispina van Pasea (Crispin van Passe, ili Crispijn, C rispiaen i Chrispyn,
ili latinizirano, C rispinus, ili C rispianus, van de P asse, d e P as, P asseus,
15 64-1637), originalno nainjene za knjigu Jezgro izabranih am blem a
(N ucleus em blem atum selectissim orum , 1610-161 3 ), nem ak o g pesnika
G abrijela R olengagensa (G abriel Rollenhagens, 1583- 1619). (Nap. prev.)
17
18
796
F R EN SIS BEK O N,
BARON V ER U LE M ,
V IK O N T O D
SE N T O LB EN A
Iz Bacon.
Avancement v fL e a r n in g 19
~<Qyo<DFeyycff''Tex_ vogyptr
v.c.
0 e veiRVgzzstcs'o syrgQgjo$&r
Pun naslov ovog B ekonovog dela iz 1605. godine je O vinosti i napredovanju u uenju, B oanskom i Ijudskom ( O f the Proficience a n d Advancem ent o f Learning, D ivine a n d H um an). (Nap. prev.)
797
21
798
L eonard D iges (L eona rd D ig g es, 1588-1635) - engleski pesnik i prevodilac, lan uvene D iges porodice iz K enta, sin astronom a Tom asa D igesa
(Thom as D igges, 1545-1595), unuk m atem atiara Leonarda D igesa (Leon a rd D igges, 1520-1559) i mlai brat dravnika ser D adlija D igesa (Sir
D udley D igges, 1583-1639). O d ra sta o je naperiferiji Sekspirovog rodnog
grada Stratforda na Avonu. Izdava m u je bio Edvard Blant (Edwar Blount,
ili B lunt, 1565-1632), jed an od ljudi koji su izdali P rvi Folio (First Folio)
Sekspirovih dela, 1623. godine. D igesova pesm a bila je trea od uvodnih
pesam a u tom izdanju. (Nap. prev.)
G ustavus S elen u sje pseudonim A vgusta II, vojvode od B runsvik-L ineburga
i Princa od B raunvajg-V olfenbitela [nem. Ernst A ugust H e rzo g zu Braunschw eig-L uneburg, F iirst von B raunschw eig-W olfenbuttel; lat. E rnestus
A u g u stu s, 1579-1666], zvanog A vgust M lai (A ugust d er Jim gere). Pod
pseudonim om G ustav S ele n je 1616. godine napisao knjigu o ahu, Sah, ili
igra kraljeva (D as Schach - oder Kdnigsspiel), a 1624. godine pom enuto
delo, K riptologija i kriptografija u IX knjiga (C ryptom enytices et Cryptographiae libri IX). I sam njegov pseudonim je kriptino ime, pri em u je
G ustavus anagram (U = V) od A ugustus, a prezim e, Selenus, izvedeno je
iz imena grke boginje zaduene za mesec (Liineburg - M eseev grad), Selene (gr. Zkf|vr|). N jegova knjiga o kriptografiji je uveliko zasnovana na
ranijim studijam a T ritem ija [lat. Jo h a n n es Trithem ius, nem . Jo h a n n von
Tritheim (Johan fon Trihajm), pravo ime Johann von Heidenberg (Johan fon
Hajdenberg), 1462-1516], nem akog svetenika, istoriara, teologa, kripto-
K R IP T I N A V IN JETA
Iz Ralegh, Historv o fth e World
Mnogi dokum enti pod uticajem bekonovske filozofije - ili nam enjeni da prikriju bekonovske ili rozenkrojcerske kriptogram e - koriste odreene konvencionalne crtee na poetku i kraju poglavlja, koji iniciranim a otkrivaju prisustvo
skrivenih informacija. Za priloeni om am ent je odavno prihvaeno d a je na njemu prisutan bekonovski uticaj i m oe se nai sam o u odreenom broju retkih
knjiga, koje sve sadre bekonovske kriptogram e. Te ifrovane pom k e bile su
sm etene bilo u knjigam a sam og B ekona bilo u knjigam a autora koji su bili
njegovi savrem enici ili pisali posle njega, a svi su pripadali istom tajnom dm tvu kojem je B ekon sluio svojim izvanrednim poznavanjem ifri i zagonetki.
Varijante ove vinjete krase Veliki ekspirov Folio (1623), Bekonov Novi organon
(Novum Organum, 1620), Bibliju sv. Dejmsa (St. Jam es Bible, 1611); Spenserovu
grafa i okultiste, koji se bavio m agijom , alhem ijom , kabalom i astrologijo m i ostvario znatan uticaj na razvoj oku ltizm a (bio je A gripin uitelj).
(Nap. prev.)
799
Rozenkrojceri i druga tajna drutva iz sedamnaestog veka koristili su vodene igove kao medije za prenos kriptografskih referenci,
pa su knjige, za koje se pretpostavlja da sadre bekonovske ifre, obino tampane na papiru koji nosi rozenkrojcerske ili masonske vodene igove; u istoj knjizi esto postoji vie simbola, poput ruinog
krsta, umi, grozdova groa i dmgih.
Dostupan je dokument koji moe dokazati znaajan klju za ifrn
kojom poinje Tragedija Cimbelina. Koliko je poznato, taj komad nikada nije objavljen i pojavljuje se samo u Foliu ekspirovih komada
iz 1623. godine. ifru ine broj redova i rei, ukljuujui interpunkciju,
naroito dugi i kratki uzvinici i ravni i kosi znakovi pitanja. Taj kod je
1900. godine otkrio Henri Viljem Bers (Henry William Bearse) i, poto je temeljno proverena njegova egzaktnost, objavljen je javnosti.
Ne ostaje mesta sumnji da je Masonski Red direktan izdanak srednjovekovnih tajnih dmtava, niti se moe porei da je slobodno zidarstvo prepuno simbolike i mistike antikog i srednjovekovnog sveta.
Ser Frensis Bekon je znao istinsku tajnu masonskog porekla i ima
razloga za sumnju da je prikrivao to znanje u iframa i kriptogramima. Bekona ne treba posmatrati iskljuivo kao oveka, ve pre kao
arinu taku izmeu nevidljivih institucija i sveta, koji nikada nije
bio u stanju da razlui glasnika od pomke koju je donelo. To tajno
dmtvo, poto je nanovo otkrilo izgubljenu mudrost vekova, a plailo se da to znanje moe opet biti izgubljeno, ovekoveilo ga je na dva
naina: (1) kroz otkrivanje, preko organizacije (Slobodnog zidarstva),
njegove mudrosti u obliku simbola inicijatima i (2) kroz otelovljavanje
njegovih arkana u dnevnoj knjievnosti, putem lukavo skovanih ifri i zagonetki.
22
23
800
M ,W 1 L U AM
SHAKESPEARES
CO ME DI E S ,
HISTORIES, &
TRAGEDIES.
Pubiifhed according totheTraeOriginaiiCopie.s
L 0
D R U A U T O V 24 P O R T R E T E K SPIR A
Iz Shakespeare, Great Fo/io iz 1623. godine
N e postoje verodostojni ekspirovi portreti. Razlikc izm eu D ruautovog portreta, andos portreta, Jansen portreta, H ant portreta, F.bom portreta, Soest
portreta i Danford portreta25 ubedljivo dokazuju da umetnici nisu znali kako je
S ir Walter Raleigh (c. 1552-1618) - engleski aristokrata, pisac, pesnik, vojnik, dvoranin i istraiva. G odine 1594. uo je za Zlatni grad u Junoj
Americi i otplovio da ga pronae, te objavio rad o svojoj ekspediciji, a njeg ova preterivanja u tom delu su doprinela stvaranju legende o E1 Dorad u . Lano je optuen za veleizdaju i pogubljen. (Nap. prev.)
24 M artin D m aut je ime dvojice engleskih gravera flam anskog porekla, Martina D m auta M laeg (M artin D roeshout the Younger, roen 1601) i njegovog strica, M artina D m auta Starijeg (M artin D roeshout the Elder, c.
1560-c. 1642), ali nije sigum o ko je od njih autor ovog portreta. (Nap. prev.)
K njiga koju je u A m erici 1923. godine objavilo A m eriko B ekonovo dm tvo ( The B acon Societv o f A m erica), iz N jujorka. (Nap. prev.)
802
U knj izi Sifarski potpis Frensisa Bekona (Francis Bacon 's Cipher Signatures,
1923) (Nap. prev.)
Iz nekog razloga, koji neiniciranima nije vidljiv, dolo je do kontinuiranog i doslednog napora da se sprei rasplitanje bekonovskog
klupka. Kakva god da je sila, koja neprestano blokira napore istraitelja, ona je istrajna danas kao to je bila i neposredno nakon Bekonove smrti, a oni, koji pokuavaju da ree enigmu, jo uvek oseaju
teinu njene ozlojeenosti.
Svet koji ne shvata je uvek progonio one to su shvatali tajna delovanja Prirode i traio svaki zamisliv nain da istrebi uvare te boanske mudrosti. Politiki presti ser Frensisa Bekona na kraju je
potkopalo i to to je ser Volter Roli doekao sramotnu sudbinu zbog
toga to je njihovo transcendentalno znanje smatrano opasnim.
Krivotvorenje Sekspirovih rukopisa, podmetanje lanih portreta
i posmrtnih maski lakovemoj javnosti, fabrikovanje lane biografije,
sakaenje knjiga i dokumenata, unitavanje ili pravljenje neitkim ploa i natpisa koji sadre kriptografske pomke, sve je to poveavalo
tekoe prisutne pri reavanju bekonovsko-ekspirovsko-rozenkrojcerske zagonetke. Ajerlandove krivotvorine27 zavaravale su stmnjake godinama.
27
tove statue (Les Images ou Tableaicc de platte peinture des deux Philostrates sophistes grecs et les statues de Callistrate), Bleza de Vinera28,
objavljeno u Parizu 1637. godine. Naslovna strana te knjige - koju je,
kako ukazuje ime autora, kada se pravilno deifruje, napisao Bekon,
ili je bila napisana pod njegovim vostvom ili vostvom njegovog
tajnog drutva - je mnotvo vanih masonskih ili rozenkrojcerskih
simbola. Na stranici 486 pojavljuje se slika pod naslovom Hercules
Furieux29, koja prikazuje gigantski lik koji trese kopljem, a zemlja
pred njim je posuta udnim amblemima. U svom interesantnom delu,
Slika tresaa koplja reava zagonetku Se/cspira (Das Bild des Speershiittlers die Losung des Shakespeare-Ratsels, 1921), Alfred Frojnd
(AlfredFreund) pokuava da objasni bekonijanski simbolizam u Filostratu. On Bekona otkriva kao filozofskog Herkula, kojega e vreme uspostaviti kao istinskog Spear-Shaker (Shakespeare)'9.
28
Blez de Viner (fr. Blai.se de Vigenere, 1523 -1596) - francuski diplom ata
i kriptograf. Vinerova ifra je po njem u dobila ime, je r je u XIX veku
pogreno pripisana njem u, a zapravo je prvi pom inje italijanski kriptograf,
ovan Batista B elazo (ital. G iovan B attista Bellaso, 1505-7). De Viner
je autor vie od 20 knjiga, ukljuujui i Traktat o kom etam a (Traicte de
Com etes, 1580) i Traktat o ifram a (Traicte de Chijfres, 1585). U Traktatu
o ifram a opisao je ifru koja je kasnije po njem u dobila ime i ifru sa
,,autokljuem , koju je sam otkrio. V inerova ifra je dugo irnala epitet
,,neprobojna, tek skoro 300 godina kasnije (1850) u s p e o je da je razbije
engleski m atem atiar, filo zo f i protoraunarski naunik, g ro fC arls Bebid
(Charles B ahbage, 1791-1871). K njiga o kojoj se govori u tekstu je de
V injerov prevod Filostratovih Slika. (Nap. prev.)
K R IP T O G R A M K A O IN IL A C
SIM B O L I K E FIL O Z O FIJE
Tajni alfabeti # Dvoslovna ifra * Slikovne ifre # Akroamatine ifre # Numerike i muzike ifre # Kodirane ifre
potrebne da se premosti postojei jaz u masonskoj istoriji izmeu Misterija drevnog sveta i poslednja tri veka masonerije.
Arkane drevnih Misterija nikada nisu otkrivene profanima, osim
preko medija simbola. Simbolizam je ispunio dvostruku dunost prikrivanja svetih istina od neiniciranih i njihovog otkrivanja onima koji su kvalikovani da razumeju simbole. Modeli su simboli bezoblinih
boanskih naela; simbolika je jezik Prirode. Mudri s potovanjem
probijaju veo i s jasnijom vizijom razmiljaju o stvamosti, dok neuki posmatraju unverzum simbola nesposobni da razlikuju lano od
istinitog. O Prirodi - Velikoj Majci - moe se rei da ona uvek ostavlja tragove u obliku udnih znakova na povrini stvari, ali samo
svojim najstarijim i najmudrijim sinovima, kao nagradu za njihovu
vem i pobonost, ona otkriva kriptini alfabet, koji je klju za znaenje tih tragova.
Hramovi drevnih Misterija razvili su svoje vlastite svete jezike, poznate jedino njihovim inicijatima, i njima je govoreno samo u svetilitu. Prosvetljeni svetenici smatrali su za svetogre raspravljanje
o svetim istinama viih svetova ili boanskim istinama vene Prirode
na istom jeziku koji vulgarni koriste za prepirke i razmirice. Svetoj
nauci potrebno je da bude formulisana na svetom jeziku. Izumljeni
su, takoe, i tajni alfabeti, pa su, kad god je tajne mudrih trebalo zapisati, upotrebljavani znakovi koji su neupuenima bili besmisleni.
Takvi oblici pisanja nazivani su svetim ili hermetikim alfabetima.
Neki od njih - poput aneoskog pisma - jo uvek se koriste u viim
stepenima masonerije.
Meutim, tajni alfabeti nisu bili potpuno zadovoljavajui, jer, iako su inili nerazumljivom pravu prirodu spisa, samo njihovo postojanje otkrivalo je injenicu da postoji i skrivena informacija - to su
svetenici takoe eleli da prikriju. Strpljivou ili proganjanjem,
kljuevi tih alfabeta su vremenom konano pronalaeni i nedostojni
su otkrivali sadraj dokumenata. Zbog toga je bilo neophodno upotrebiti suptilniji metod za skrivanje boanskih istina. Rezultat je bila
pojava kriptinih sistema pisanja, napravljenih tako da prikriju prisustvo kako poruke tako i kriptograma. Kada su smislili takav metod
prenoenja svojih tajni potomstvu, prosvetljeni su postakli kruenje
odreenih dokumenata, naroito obraenih umetanjem ifara koje sadre najdublje tajne misticizma i fdozofije. Na taj nain su srednjovekovni fdozofi rasejali svoje teorije irom Evrope, a da nisu izazivali
809
Da Roder Bekon nije uspeo da prikrije to otkrie komplikovanom ifrom, bio bi progonjen kao jeretik i verovatno bi doiveo
sudbinu ostalih ranih liberalnih mislilaca. Uprkos brzom naprctku
nauke u poslednjih 250 godina, ona jo uvek nita ne zna o mnogim
originalnim otkriima srednjovekovnih istraivaa. Jedina zabeleka
0 tim vanim nalazima je
ona koja je sadrana u kriptogramima u knjigama
koje su objavili. Mada su
mnogi autori pisali o kriptografiji, knjige koje su
najvrednije za prouavaoce fdozofije i religije su
sledee: Polygraphia i Steganographia, Tritemija2,
opata iz Spanhajma, Merkur, ili tajni i hitri glasnik
(Mercury; or The Secret and
Swift Messenger), Dona
Vilkinsa3, esterskog biskupa, (Ediptts /Egvptiacus
1 druga dela jezuite Atanasija Kirhera i Cryptomenytices et Cryptographice,
Gustava Selena.
U V EN A K R IP T I N A
N A SL O V N A ST R A N A
tVilliom Rom aine N ew hold (1865 1926) - am eriki filozof sa posebnim interesom za psihika istraivanja. Radio je 37 godina na Pesilvanijskom univerzitetu (U niversitv o f P ennsvlvania), od ega je dve poslednje decenije
(1907 1926) proveo kao profesor intelektualne i moralne filozofije. Bio je
autoritet za orijentalne jezike i grku filozofiju, a proslavio se svojim uspesima u deifrovanju srenjevekovnih manuskripta, za koje je dokazao da
su delo Rodera Bekona, i svojim prevodim a sem itskih svitaka iz rimskih
katakom bi. (Nap. prev.)
Iz Selenus, Cryptomenytices
et Cryptographice
John Wilkins (1614-1672) - engleski svetenik, prirodni filozof i pisac, osniva K raljevskog drutva (R oyal Societv). Bio je jedan od osnivaa nove
prirodne teologije, kompatibilne sa naukom toga vremena. Pomenulo delo iz
1641. godine je prva knjiga o kriptografiji na engleskom jeziku. (Nap. prev.)
810
811
812
rimska alfabeta, u kojima su razlike tako trivijalne da je strunjacima gotovo nemogue da ih razlikuju.
Paljivi pregled prva etiri ekspirova folios otkriva da je irom knjige upotrebljeno nekoliko stilova slova, koji se meusobno
razlikuju u siunim, ali primetnim detaljima. Mogue je da su svi
,,ekspirovi folios sadravali ifre ubaene u tekst. Te ifre su moda dodate originalnim komadima, koji su mnogo dui u folios, nego u izvornim quartos, pri emu su, u nekim sluajevima, dodate
itave scene.
Meutim, dvoslovna ifra nije ograniena samo na spise Bekona
i ,,ekspira, ve se pojavljuje i u mnogim knjigama objavljenim tokom ivota lorda Bekona i skoro vek nakon njegove smrti. Govorei
o dvoslovnoj ifri, lord Bekon ju je nazivao omnia per omnia. ifra
se moe protezati kroz itavu knjigu i biti u nju ubaena u vreme
tampanja, bez znanja originalnog autora, jer ne zahteva promene
kako rei tako ni interpunkcije. M ogue je da je ta , a ,. t . a . f . a . f>. a ~ . . f . a . a . f . a f a ifra, iz politikih razloga,
cua.
umetnuta u vie dokumenata i knjiga objavljenih
tokom sedamnaestog veka. r a C . a . C . a . . a . f > . a . f . a . f . a . f . a . f .
Dobro je poznato da su ifre, u istu svrhu, upotrebljavane ve na Nikejskom r a . f a . f . d . (>. & .
< t. f . f? .a ..f > .
saboru.
D V O SL O V N IA L FA B E T
Iz Bacon, De Augmentis
Scientiarum
r a . ( > . d S . a . . f>.a.f>. a . f f . a . f . a . .
a . f 'a . .
O .o .rffE L fj.
. a f>.
.L a .C
813
iisctom a n f inictrstancfing
PR,IV1ER d v o s l o v n o g p i s a n j a
are morc k l e
814
t- f
Eng. M udrost i razum evanje bi trebalo eleti vie nego bogatstvo. (Nap.
prev.)
a
a
,.tt$
S
<
d
>
*
a
S
H
ifo
.
a
C
$
.
f
>
a
a
a
a
S
a
a
a.
alfabetu (q.v ). U rei vv/.vdom, slovo W je iz alfabeta
K L JU D VO SLO VN E IFR E
b, pa ga treba zameniti sa
Iz
Bacon. De Augmentis Scientiarum
b. Slovo / je iz alfabeta a i
stoga se umesto njega sta- N akon to je d o k u m en t koji treb a da se devlja a. Slovo s je takoe iz ifruje redukovan na njegove ,,a i ,,b ekvialfabeta a, ali slovo d pri- valente, razbija se u grupe od po pet slova, a
pada alfabetu b. Slova o i pom ka se ita pom ou prikazane tabele.
m, koja oba pripadaju alfabetu a, zamjenjuju se sa a. Na taj nain re w i s d o m postaje baabaa.
Kada se ostale rei u reenici tretiraju na slian nain, a n d postaje aba,
u n d e r s t a n d i n g , aaabaaaaaabab, a r e , aba, m o r e , abbb, t o , ab, b e , ab,
d e s i r e d , abaabaa, t u a n , aaba, r i c h e s , aaaaaa.
Sljedei korak je spajanje svih slova zajedno: baabaaabaaaabaa
aaaabababaabbbabababaabaaaabaaaaaaa. Sve kombinacije upotrebljene u bekonovskoj dvoslovnoj ifri sastoje se od petoslovnih
grupa. Zbog toga se pun red slova mora razbiti u grupe od po pet,
na sledei nain: baaba aabaa aabaa abbba aaaab ababa babab
aabaa aabaa aaaaa. Svaka od tih petoslovnih grupa sada predstavlja
po jedno slovo ifre, a potrebno slovo se moe odrediti poreenjem
grupe sa alfabetnom tabelom Klju dvoslovne ifre iz DeAugmentis Scientiarum (q. v.): baaba T; aabaa = E; aabaa = E; aaaab = B;
815
Naravno, pomeranjem unutranjeg diska toak ifre, moe se, pored kombinacije prikazane na slici, dobiti mnogo raznih kombinacija
slova, ali ovo je jedina koja e poruci dati smisao, pa kriptograf mora nastaviti sa pokuajima sve dok ne dobije loginu i razumljivu poruku. Tek tada moe biti siguran da je deifrovao sistem. Lord Bekon
je primenjivao dvoslovnu ifru na mnogo razliitih naina. Samo u
,,ekspirovom fo liu verovatno postoji mnotvo upotrebljenih sistema, od kojih su neki toliko komplikovani da mogu zauvek osujetiti
sve pokuaje deifrovanja. U onim iframa koje je mogue deifrovati, ponekad a i b slova moraju zameniti mesta, a u drugim sluajevima skrivena poruka je napisana unazad; nekad se rauna samo svako
drugo slovo, i tako dalje.
Postoji nekoliko drugih oblika slovne ifre, u kojima se slova meusobno zamenjuju po unapred pripremljenom rasporedu. Najjednostavniji oblik je onaj u kojem su dva alfabeta napisana na sledei nain:
Zamenom slova donjeg alfabeta njihovim ekvivalentima iz gornjeg, dobija se besmisleni konglomerat, a skrivena poruka se dekodira obrtanjem procesa. Postoji, takoe, i oblik slovne ifre u kojem
je stvami kriptogram napisan u tekstu dokumenta, ali su, prema unapred utvrenom rasporedu, izmeu vanih rei umetnute nevane.
U slovne ifre spada i ono to se naziva potpis u akrostihu - to jest,
rei napisane vertikalno, niz stubac, pomou prvih slova svakog reda, a takoe i komplikovaniji akrostihovi, u kojima su vana slova
rasprena po itavom pasusu ili poglavlju. Dva ovde prikazana alhemijska kriptograma ilustruju jo jedan oblik slovne ifre, u kojem se
koriste prva slova svake rei. Svaki kriptogram utemeljen na rasporedu ili kombinaciji slova alfabeta naziva se slovna ifra.
817
Dejms Kembel Braun od Kirhera pretampava interesantnu ifm. Velika slova iz sedam rei u spoljanjem km gu,
proitana u sm em kazaljke na satu, obiikuju re SV LPH V R . Velika slova iz
rei u drugom krugu, kada se proitaju
na isti nain, daju FIXVM. Velika slova
iz est rei u unutranjem krugu, kada
se pravilno rasporede, itaju se ESTSOL.
T ako je e k s tra h o v a n a sle d e a ifra:
Sum por Fixum S ol E s t, to je u prevodu: C vrst sum por je zlato.
mrekanjem na povrini vode, ili duinom i redosledom linija upotrebljenih pri senenju. Takvi kriptogrami nisu oigledni i moraju se
dekodirati pomou arbitrame meme skale, pri emu duina linije odreuje skriveno slovo ili re. Oblik i proporcije graevine, visina
tomja, broj pregrada na prozom, nabori odevnih predmeta - ak i proporcije ili dranje ljudskog tela - bili su korieni za skrivanje odreenih znakova ili simbola, koje osoba upoznata sa kodom moe
zameniti slovima ili reima.
A L H E M IJSK I K R IPTO G R A M
Iz G eheim e F iguren d e r R osenkreuzer
Poevi od rei VISITA i itajui u smem kazaljke na satu, sedam poetnih slova sedam rei upisanih u spoljanjem
krugu formiraju: VITRIOL. Ovo je vrlo jednostavna alhem ijska enigm a, ali
je podsetnik da bi oni koji prouavaju
herm etika, rozenkrojcerska, alhem ijska i m asonska dcla treb alo uvck da
budu u potrazi za skrivenim znaenjima um etnutim bilo u parabole i alegorije, bilo u kriptine rasporede brojeva,
slova i rei.
K R IP T I N I P R IK A Z B O A N SK E 1 PR IR O D N E PRAVDE
2.
Slikovna ifra. Sve slike ili crtei, koji pored svog jasnog znaenja poseduju jo neko znaenje, mogu se smatrati slikovnim kriptogramima. Primeri slikovnih ifara se esto pronalaze u egipatskoj
simbolici i simbolici rane sakralne umetnosti. Dijagrami alhemiara
i hermetikih filozofa su uvek slikovne ifre. Pored jednostavne slikovne ifre, postoji i njen vie tehniki oblik, u kojem se rei ili slova skriveni brojnim kamenjem u zidu, rairenim krilima ptica u letu,
818
Prvi krug prikazuje boanske prethodnike pravde, drugi, univerzalni domet pravde, a trei, rezultate ljudske prim ene pravde. Dakle, prvi krug se bavi boanskim principim a, drugi krug svetovnim poslovim a, a trei krug ovekom . Na
vrhu slike sei Tem ida, presedavajui duh zakona, a uz njena stopala tri druge kraljice - Junona, M inerva i Venera - ije haljine su ukraene geom etrijskim
figuram a. O sovina zak o n a spaja presto g o m jc boanske pravde sa prestolom
819
Poetna slova imena skrivana su u arhitektonskim Iukovima i svodovima. Znaajan primer takve prakse pronalazi se na naslovnoj strani treeg izdanja Montenjovih8 Eseja, gde inicijal B formiraju dva
luka, a F - polomljen luk. Uz slikovne kriptograme ponekad ide klju,
neophodan za njihovo deifrovanje. Lik moe pokazivati prema polaznom mestu ifre, ili u ruci moe nositi neto to razotkriva sistem
korienih merenja. esti su, takoe, i sluajevi u kojima je kriptograf namemo iskrivio ili neprikladno odenuo neki lik na svom crteu, stavljajui mu eir naopako, ma na pogrenu stranu, ili tit
na pogrenu mku, ili upotrebio neku slinu smicalicu. Peti prst na papinoj ruci, na Rafaelovoj Sikstinskoj Madoni, i esti prst na Josifovoj
nozi, na slici Venanju Device, istog umetnika, o kojima je mnogo raspravljano, veto su skriveni kriptogrami.
8
820
821
822
re moe se pronai kao stota, druga kao devedeseta, trea kao osamdeseta, i tako dalje, dok se ne doe od desete rei. Raunanje se zatim vraa na 100 i proces se ponavlja.
5. Muzika ifra. Don Vilkins, kasnije esterski biskup, je 1641.
godine pustio u opticaj anonimni esej pod naslovom Merkur, ili tajni
i hitri glasnik. U toj maloj knjizi, koja je uveliko izvedena iz vietomnih rasprava Tritemija i Selena, autor izlae metod kojim muziari, zamenjujui muzike note slovima alfabeta, mogu meusobno
da razgovaraju. Dve osobe koje razumeju kod mogu meusobno razgovarati jednostavnim sviranjem odreenih nota na klaviru ili nekom drugom instrumentu. Muziki kriptogrami mogu biti ukljueni
na nepojmljivom mestu; pomou odreenih sistema mogue je uzeti
ve postojeu muziku temu i u nju sakriti kriptogram, a da se kompozicija nimalo ne promeni. Sifru mogu skrivati zastavice na notama, ili se stvami zvukovi nota mogu zameniti slogovima koji isto zvue. Ovaj poslednji metod je efikasan, ali je polje njegove primene
pomalo ogranieno. Jo uvek postoji nekoliko muzikih kompozicija
ser Frensisa Bekona. Njihovo ispitivanje moglo bi otkriti muzike
kriptograme, jer je sasvim sigumo da je lord Bekon bio dobro upoznat sa nainom njihove konstrukcije.
6. Arbitrarna ifra. Sistem zamene slova alfabeta hijeroglifskim
znakovima je previe lak za dekodiranje da bi bio popularan. Albert
Pajk opisuje arbitramu ifru zasnovanu na raznim delovima krsta vitezova templara, gde je svaki ugao predstavljao slovo. Mnogi udni
alfabeti koji su izmiljeni obezvreeni su pomou tabele ponavljanja. Prema Edgam Alanu Pou (Edgar Allan Poe), velikom kriptografu, najee slovo u engleskom jeziku je E, a ostala slova, po redosledu njihove uestalosti su sledea: O, I, D, H, N, R, S, T, V, Y, C, F,
Q, L, M, W, B, K, P, Q, X, Z. Dmgi autoriteti tvrde da je tabela uestalosti sledea: E, T, A, O, N, I, R, S, H, D, L, C, W, U, M, F, D, G,
P, B, V, K, X, Q, J, Z. Pukim brojanjem koliko se puta neki znak
pojavljuje u poruci, zakon ponavljanja razotkriva englesko slovo umesto kojega arbitrami znak stoji. Dodatnu pomo predstavlja i injenica da, kada se kriptogram razdeli na rei, postoje samo tri pojedinana
slova koje mogu formirati rei: A, /, 0 . 11 Tako svaki pojedinani
11
823
znak odvojen od ostatka teksta mora biti jedno od ta tri slova. Za detalje ovog sistema videti priu Zlatni kukac (The G oldBug), Edgara
Alana Poa.
ZZLjt6itln*J~>(*uirfj/ & rt tZZirriZZyAZit<mmJ cj/Z Z J'lrZtzn -cfZ/iZnZcU
%
nr y v c r o
i n
cZZtnu/ifj j SeZiJtij/7tnU y
?sADnT
JZ4U
JJU*
7 1
A*0 JBff
Z U
J f
u i"
J mmmA
& **
>
T tjA
Jn t
r h ttk
Xm ff
im th
2 * /
C tu tA
/<
U ii*
**
ff*
JtAat.
D * U iK
C J m tl
T * tt
A tk
J/*n
J ftm
Ldm /U
vtuixnrotfiHJ
Jjrm m t CtftA
%y/u*/rraiftf ca//&
J /d
n * In
CSjtA
u t
tAa&tv&r
Vm JJt
Jhl&
evJA rxi
JA tm
JU /fi
C a ff
la d t
J%
*H n
fiim d Jt/fk
Jnm /M
JVnn
jiftfih
n
J//m
Rani i srednjovekovni filozofi su sm iljali udne alfabete kako bi svoje doktrine i ciljeve sakrili od profanih. Neki od tih altab eta se jo uvek upotrebljavaju u ogranienom obim u u viim stepenim a slobonog zidarstva. M eu tim
uzvik, kao i u srpskom jeziku. Isti sluaj bi u srpskom jeziku bio, pored pom enutog slova O , i sa slovim a A, E, /, U i S, koja kao sam ostalna predstavljaju rei. (Nap. prev.)
824
alfabetim a najuvenije je verovatno aneosko pism o, na priloenoj slici oznaeno sa The Writing called M alachim " ]2. Pretpostavlja se da su njegovi znaci izvedeni iz sazvea. Napredni prouavaoci okultne filozofije e se sresti sa
mnogim dokum entim a u kojim a su ti znaci upotrebljeni. Ispod svakog slova prvog alfabeta, u gom jem redu, nalaze se njihovi ekvivalenti u engleskom jeziku, a iznad svakog slova ostala tri alfabeta nalaze se njihova ekvivalentna slova u hebrejskom .
mistici su, pozajmljujui terminologiju iz razliitih umetnosti i nauka, razvili sistem kriptografije koji sakriva tajne ljudske due iza tennina to se generalno primenjuju u hemiji, biologiji, astrologiji, botanici
i fiziologiji. ifre te vrste mogu deifrovati pojedinci upueni u duboke filozofske principe na kojima su ti srednjovekovni mistici bazirali svoje teorije o ivotu. Puno informacija o nevidljivoj prirodi
oveka skriveno je iza naizgled hemijskih eksperimenata, ili naunih spekulacija. Stoga bi svaki prouavalac simbolizma i filozofije
trebalo da bude prilino dobro upoznat sa fundamentalnim principima kriptografije; to umee e mu dobro posluiti, ali e mu pored
toga pruiti i fascinantan metod razvoja otrine mentalnih sposobnosti. Sposobnost razlikovanja i posmatranje su neophodni tragaocu
za znanjem, a nijedno uenje se ne moe meriti sa kriptografijom, kada se radi o stimulisanju tih moi.
S IM B O L IZ A M SL O B O D N O G ZIDA R STVA
U nekoliko ranih masonskih manuskripta - na primer, Harlejan, Sloan, Lansdoun i Edinburg-Kilvining' - navedeno je da je zanatski stale iniciranih graditelja postojao pre Potopa, a da su njegovi lanovi
1
826
827
Autor ovog Pravilnika nakon toga izjavljuje da je jedan od tih stubova kasnije pronaao Hermes, koji je oveanstvu preneo tajne, koje
su na njemu bile upisane.
U svojim Jevrejskim starinama, Josif Flavije pie da je Adam unapred upozorio svoje potomke da e greno oveanstvo biti uniteno
potopom. Sitova deca su, zbog toga, kako bi sauvali svoje nauke i
filozofiju, uzdigla dva stuba, jedan od cigala, a drugi od kamena, i na
njima zapisali kljueve svoga znanja. Patrijarh Enoh - ije ime znai Inicijator - oigledno je personifikacija sunca, poto je iveo 365
godina. Takoe, on je konstruisao podzemni hram sastavljen od devet
zasvoenih odaja, jednu ispod druge, i u najdublju odaju postavio
trouglastu zlatnu plou, na kojoj se nalazilo apsolutno i neizrecivo
Ime Boje. Prema nekim izvetajima, Enoh je napravio dve zlatne
delte. Veu je postavio na beli kockasti oltar u najnioj odaji, a manju je dao na uvanje svom sinu Matusalu, koji je obavio rad na konstruisanju odaja od cigle, prema obrascu koji je njegovom ocu otkrio
Najuzvieniji. Kroz oblik i raspored tih zasvoenih odaja Enoh je
828
ovaplotio devet sfera iz drevnih Misterija i devet svetih nivoa zemlje, kroz koje inicijat mora proi da bi dosegao plamtei Duh to
boravi u njenom sredinjem jezgru.
Prema simbolizmu slobodnog zidarstva, Enoh je, u strahu da e celokupno znanje o svetim Misterijama biti izgubljeno u vreme Potopa,
podigao dva stuba pomenuta u citatu. Na metalnom stubu je, odgovarajuim alegorijskim simbolima, ugravirao tajno uenje, a na mermernom stubu je postavio natpis, koji kae da e uskoro u podzemnoj odaji
biti pronaeno neprocenjivo blago. Poto je tako, pun vere, dovrio svoja
dela, Enoh je prenesen sa vrha brda Morija. Vremenom je lokacija tajnih odaja izgubljena, ali se, nakon to su protekli vekovi, pojavio dmgi
graditelj - inicijat iz reda Enoha - i on je, dok je postavljao temelje
za drugi hram posveen Velikom Arhitekti Univerzuma, otkrio davno izgubljene odaje i tajne koje su se u njima nalazile.
Kralj Henri VIII je odredio Dona Lejlana2 da pregleda arhive razliitih religijskih institucija, koje je kralj raspustio, i skloni na uvanje svaku znaajnu knjigu ili manuskript. Meu dokumentima, koje je
Lejland iskopirao, bila je i serija pitanja i odgovora o tajni Masonerije, koju je napisao kralj Henri VI. U odgovoru na pitanje: Kako je
Masonerija stigla u Englesku? , dokument kae da je Piter Gover,
Grk, putovao u potrazi za znanjem u Egipat, Siriju i svaku zemlju u
kojoj su Feniani posadili Masoneriju; uspevi da ue u sve masonske
loe, mnogo je nauio i, vrativi se, iveo je u Velikoj Grkoj. Prouo
se po svojoj mudrosti, osnovao veliku lou u Grotonu i proizveo mnogo masona, od kojih su neki otputovali u Francusku i tamo irili Masoneriju; iz Francuske je, vremenom, red preao u Englesku.
Cak i povrnom prouavaocu ove teme mora biti vidljivo da je ime
Piter Gover, Grk, samo anglicizovan oblik imena Pitagora; shodno
tome, Groton, gde je osnovao svoju lou, se lako moe identifikovati
kao Krotona. Tako je uspostavljena veza izmeu grkih filozofskih
Misterija i srednjovekovnog slobonog zidarstva. U svojim belekama o pitanjima i odgovorima kralja Henrija, Viljem Preston3 opimo
2
John Leyland, takoe i L eland (c. 1503/15061552) engleski pesnik i antikvar, opisan kao otac engleske lokalne istorije; kapelan kralja Henrija
VIII. (Nap. prev.)
829
govori o zavetu tajnosti, koji su praktikovali drevni inicijati. Pozivajui se na Plinijev autoritet, on opisuje Anaksarha, koji je, kada je
zatoen sa namerom da se iz njega izvuku neke od tajni koje su mu
bile poverene, odgrizao sopstveni jezik i pljunuo ga u lice Nikokreonu, kiparskom tiraninu. Preston dodaje da su Atinjani duboko potovali
bronzanu statuu bez jezika, koja je oznaavala pobonost s kojom
su se odnosili prema svojim tajnama vezanim zakletvom. Vredno je
pomenuti i da je, prema manuskriptu kralja Henrija, Masonerija poreklom sa Istoka i da je bila prenosilac umea i nauka civilizacije
primitivnim ljudima zapadnih naroda.
Meu simbolima slobodnog zidarstva upadljivo je sedam slobodoumnih umea i nauka. Pomou gramatike se ovek ui da na
plemenit i odgovarajui nain izrazi svoje najdublje misli i ideale;
pomou retorike on je osposobljen da sakrije svoje ideale ispod
zatitnog omotaa dvosmislenog jezika i metafora; pomou logike
on je uveban da organizuje intelektualne sposobnosti kojima je
obdaren; pomou aritmetike on ne samo da je upuen u tajnu univerzalnog poretka, ve stie i klju za koliinu, veliinu i proporciju; pomou geometrije je uveden u matematiku oblika, harmoniju
i ritam anela i filozofiju organizacije; pomou muzike se podsea
da je univerzum zasnovan na zakonima nebeskih harmonija i da
su sklad i ritam sveproimajui; pomou astronomije on stie razumevanje neizmemosti vremena i prostora, pravih odnosa izmeu samog sebe i univerzuma i velianstvenosti one Nepoznate Sile,
koja vodi neizbrojne zvezde nebeskog svoda kroz bezgranini svemir. Slobodni zidar, dakle, suoava se sa nekoliko problema s kojima
se ne moe izboriti.
1762. i 1763. godine, u Londonu. P red u zeo je veliko prouavanje slobodnog zidarstva, njegovog porekla i uenja, a jo ga je vie intenzivirao kada
je izabran za Potovanja dostojnog M ajstora. K roz kontakte sa m asonim a
irom sveta stekao je veliko znanje o Zanatu i skupio m aterijale od kojih je
kasnije nastala njegova najpoznatija knjiga, M asonske ilustracije (Illustrations o f M asonry), objavljena 1772. godine. (Nap. prev.)
830
D lO N IZ IJS K I A R H IT E K T I
Bratstvo Dionizijskih arhitekata proirilo se irom Male Azije, stigavi ak i u Egipat i Indiju. Bilo ih je u gotovo svim zemljama koje
izlaze na Sredozemno more, a sa rastom Rimskog carstva utrli su svoj
put i u centralnu Evropu, pa ak i u Englesku. Najvelianstvenije i
najtrajnije graevine u Konstantinopolju, na Rodosu, u Atini i Rimu
podigli su ti nadahnuti majstori. Jedan od najuvenijih meu njima
bio je Vitruvije4, veliki arhitekta, poznat kao autor dela Deset knjiga
o arhitekturi (De Architectura Lihri Decem). U raznim odeljcima svoga dela Vitruvije daje nekoliko nagovetaja o filozofiji koja je u pozadini dionizijskog koncepta primene principa simetrije na nauku
arhitekture, izvedenog iz proporcija koje je Priroda ustanovila izmeu delova i organa Ijudskog tela. Reprezentativan je sledei izvod iz
Vitruvijevog dela, na temu simetrije:
O b lik h ra m a za v isi od sim e trije , p rin c ip a koji a rh ite k ta m o ra
n ajp a ljiv ije razm otriti. U sied p ro p o rc ije , oni su u av a k o y (a. Prop o rcija je korespondencija izm eu m era delo v a itavog d ela i izm eu celine i odreenog dela koji je uzet za standard. Iz toga rezultiraju
p rincipi sim etrije. B ez sim etrije i p ro p o rc ije ne bi m o g lo biti princip a u o b lik u m a k o g hram a, to je st, ak o m e u n je g o v im d elo v im a
n em a p rec izn o g od n o sa, k akav je m e u u d o v im a d o b ro o b lik o v an o g ov ek a. Jer, lju d sk o telo j e p riro d a tako o b lik o v a la d a je lice,
od brad e do v rh a ela i p o e tk a k o ren a kose, d eseti d eo itav e visine; rairena aka, od m n o g zgloba do vrha srednjeg prsta, je iste
v eliin e; g lav a, od brad e do tem en a, j e osm i d eo v isin e, a sa vratom i ram enim a, od vrha gm di do najnieg korena kose, je esti deo;
od sred in e grudi d o vrh a tc m en a je etvrti d eo visine. A k o p o sm atram o visinu sam o g lica, razm ak od d n a b rad e d o u n u tran je strane nozdrva [i odatle] do linije izm eu o brva je identian; o d atle do
n ajn ieg k o ren a k ose je tak o e trei deo, uk lju u ju i i elo. D uina sto p ala j e je d n a estin a v isine tela, p o d lak tice je d n a etv rtin a, a
4
832
M arko V itravije Polio (lat. M arcus Vitravius Pollio, ivio i radio u I veku
p.n.e.) - rim ski pisac, arhitekta i inenjer, autor slavnog rim skog arhitektonskog traktata D e architectura, lihri decem (D eset knjiga o arhitekturi).
Ovo delo se prvi put pojavilo na srpskom jeziku 1951. godine u prevodu Matije L opca i izdanju Svjetlosti , iz Sarajeva; isti izdava je objavio delo i
1990. godine. Beogradska G raevinska knjiga objavila je tri izdanja ovog
dela, u prevodu Renate Jadrein-M ili, 2000, 2003, i 2006. godine, a beogradski Zavod za izdavanje udbenika, u prevodu Zoje Boji, svoje izanje
2009. godine. (Nap. prev.)
Kao preiveli ostaci drevnih dionizijskih rituala, dva Cezarijanova5 dijagrama prikazana na ovim stranicama su od neprocenjive
vrednosti za savremenog mistikog arhitektu.
M IS T E R IJA
M A KRO KO SM O SA
P r e c r ta n o iz C e z a r ija n o v o g
iz d a n ja V itr u v ija
graevina, oni su bili posebno paljivi da to urade u sluaju hramova posveenih bogovim a, graevina kod kojih vrenosti i greke obino traju
zauvek. ( ...) Stoga, ako je utvreno da je broj zasnovan na ljudskim prstim a i da postoji sim etrina korespondencija izmeu pojedinanih udova i celokupnog oblika tela, u skladu sa odreenim delom odabranim
da bude standard, m oem o samo imati potovanje prem a onim a koji su,
pri konstruisanju hram ova besm rtnih bogova, tako uredili delove svojih dela da pojedini delovi i itav projekat budu usklaeni u svojim proporcijam a i sim etriji.
[Videti D eset knjiga o arhitekturi ( The Ten B ooks on Architecturej]
Neki veruju da je sv. Pavle bio iniciran u D ionizijske M isterije, je r u desetom
stihu treeg poglavlja P rvep o sla n ice K orinanim a on sebe naziva m ajstorom
graditeljem , ili adeptom :
,,Po blagodati Bojoj koja mi je data, ja sam kao m udar neim ar postavio tem elj, a drugi zida na njem u. 6
kabalistike trijade. Kilenski Hermes, kojeg je opisao Hipolit, toliko nalikuje niem oveku iz ezarijanovog izdanja Vitruvija, da se opravdano m ogu sm atrati identinim .
Povezavi figuru sa Dionisom, zbog listova vinove loze, koji su joj upleteni u kosi, isti pisac zakljuuje:
O vde ja sn o i oigledno im am o udno preivljavanje grkog kosm ikog boanstva, koje je prekopirao i unakazio sirovi srednjovekovni
crta, ali vem o ouvano i potpuno prepoznatljivo.
Sline figure mogu se nai u Agripinom spisu D e occulta philosophia (O okultnoj filozofiji). Klju dat za njihovo tum aenje je, m eutim , kao i kod ezarijanovih dijagram a, krajnje neadekvatan. A gripa izjavljuje da ovek, kao tip nieg
sveta, u sebi sadri sve brojeve, mere, teine, krctanja i elemente. Tajna doktrina
slobodnog zidarstva je , poput one dionizijskih arhitekata, pre svega zainteresovana za pokuaj da se filozofski izmere ili procene delovi i proporcije m ikroko sm o sa, tako da, p o m o u zn an ja o d atle izvuenog, m oe biti realizo v an a
vrhovna am bicija njihove vetine - stvaranje savrenog oveka.
M IS T E R IJA
M IK R O K O SM O SA
Precrtano iz
Cczarijanovog izdanja
Vitruvija
834
Prevod Vuk Stefanovi K aradi; kod njega, dakle, stoji m udar neim ar .
U prevodu dr Luja Bakotia kae se dobar neim ar . (Nap. prev.)
Graevine koje su podigli Dionizijski Graditelji su zaista bile ,,propovedi u kamenu\ ak su i neinicirani, mada nesposobni da potpuno shvate kosmike principe otelotvorene u tim remek-delima ljudske
ingenioznosti i marljivosti, bez izuzetka bili preplavljeni oseanjem
za velianstvenost i simetriju koji je za rezultat imao savrenu koordinaciju stubova, svodova, lukova i kupola. Ti nadahnuti graditelji
verovali su da je sitnim varijacijama u veliini, materijalu, tipu, rasporedu, ukraavanju i boji mogue izazvati u prirodi posmatraa neke posebne mentalne ili emocionalne reakcije. Vitruvije, na primer,
opisuje raspored bronzanih vaza po sobi, uraen na takav nain da
proizvodi neke odreene promene u tonu i kvalitetu Ijudskog glasa.
Na slian nain, svaka odaja kroz koju je u Misterijama kandidat prolazio, im alaje svoju osobenu akustiku. Tako je u jednoj odaji glas
svetenika bio pojaavan sve dok njegove rei ne bi prouzrokovale
da i sama soba pone da vibrira, dok je u drugoj glas bio priguen i
omekan do te mere da je zvuao poput udaljenog zveanja srebmih
zvona. Opet, u nekim od podzemnih prolaza kandidat je oigledno
bio lien moi govora, jer, iako je vikao iz petnih ila, nije mogao da
uje ak ni apat. Nakon nekoliko koraka, meutim, ustanovio bi da
i njegov najlaki uzdah odjekuje stotinama puta.
835
Najvia ambicija Dionizijskih Arhitekata bila je izgradnja graevina koje bi stvorile posebne utiske usklaene sa svrhom za koju je
sama struktura projektovana. Oni su, kao i pitagorejci, verovali da je
kombinacijama pravih i krivih linija mogue pobuditi svako eljeno
mentalno stanje ili emociju. Stoga su do kraja napomo radili na stvaranju graevine koja je u savrenoj harmoniji sa strukturom samog
univerzuma. Moda su ak verovali da tako konstruisana graevina,
zbog toga to se ni u kom pogledu ne slae sa bilo kojom postojeom realnou, ne bi bila podlona raspadanju, ve bi trajala do kraja
trajanja smrtnog vremena. Kao logian zakljuak, na osnovu njihovog
fdozofskog kretanja misli, takva graevina bi - en rapport sa Kosmosom - takoe postala i proroite. Neki rani radovi o magijskoj
filozofiji nagovetavaju da je Zavetni Koveg po karaktem bio proroite, jer je imao naroito pripremljene odaje u svom enterijem. One
su svojim oblikom i rasporedom bile tako usklaene sa vibracijama
nevidljivog sveta da su hvatale i pojaavale glasove vekova upisanih
i potpuno postojeih u grai astralne svetlosti.
Savremeni arhitekti, neobueni za te drevne suptilnosti u profesiji kojom se bave, esto stvaraju arhitektonske apsurdnosti, koje bi
svoje tvorce navele da pocrvene od sramote, samo kad bi shvatiti
njihov stvarni simboliki znaaj. Tako su faliki amblemi obilato
rasuti meu ukrasima na bankama, poslovnim zgradama i robnim
kuama. Deava se da i hrianske crkve nadvisuju bramanske ili
muhamedanske kupole, ili su dizajnirane u stilu koji je pogodan za
jevrejsku sinagogu ili grki hram posveen Plutonu. Savremeni dizajner moe smatrati da je vanost tih neumesnoti trivijalna, ali za uvebanog psihologa je svrha za koju je zgrada podignuta u velikoj meri
osujeena prisutnou takvih arhitektonskih neslaganja. Vitruvije
ovako definie naela podesnosti, kako su ih zamislili i primenjivali
dionizijanci:
P o d e sn o st j e sled ee: sa v re n stv o stila koje se p o stie k ad a je
d elo au to ritativ n o k o n stru isan o na o d o b ren im n aelim a. O n a proizlazi iz propisa (gr. 0pcmop5>), iz upotrebe, ili iz prirode. Iz propisa, u sluaju g ra e v in a o tv o ren ih p rem a nebu, u ast Ju p itero v o j
M unji, N ebu, S uncu, ili M esecu, je r to su bogovi ije tragove i m an ifestacije v id im o pred naim o im a na nebu, k ad a je v ed ro i svetlo. H ram ovi posveeni M inervi, M arsu i H erkulesu bie dorski, je r
836
837
tokom Francuske revolucije, krila se velika tajna, je r su meu rezbarijama bili brojni rozenkrojcerski i masonski simboli, a prema zapisima sauvanih od strane alhemiara koji su prouavali njihove bareljefe,
tajni procesi transmutacije metala bili su prikazani u njihovim grotesknim, pa ipak najznaajnijim figurama.
Pod u obliku ahovske table, na kojem stoji savremena loa slobodnih zidara, stara je tabla za pisanje Dionizijskih Arhitekata i, mada
savremena organizacija vie nije ograniena na radnike gilde, ona
jo uvek uva u svojim simbolima metafizike doktrine drevnog drutva iji je ona verovatno izdanak. Istraiva porekla simbolizma slobodnog zidarstva, koji eli da ue u trag razvoju reda kroz vekove,
pronai e praktian predlog u sledeoj izjavi Carlsa V. Heketoma;
,,A h, s obzirom n a to da je slobodno zidarstv o drvo ije se korenje proirilo kro z toliko m nogo zem lje, proizlazi d a se tragovi toga
m oraju p ronai u n je g o v im plo d o v im a, da su n jeg o v je z ik i o b red
zadrali m n o g o od razn ih sekti i in stitu c ija kroz k o je je p ro lo pre
no to je stig lo do sv o g sa an je g stanja, p a se u slo b o d n o m zidarstvu su sre em o sa indijskim , eg ip atsk im , je v re jsk im i h rian sk im
id ejam a, te rm in im a i sim bolim aA
(V ideti Tajna d ru tva svih e p o h a i d ra v a )
838
Lat. collegium - drutvo, zajednica u slubi (pl. collegia - drutva) (Nap. prev.)
- ogromne, nevidljive graevine na kojoj su ti inicirani graditelji neprekidno radili od nastanka njihovog bratstva. To mono zdanje, koje
je rueno i obnavljano s vremerta na vreme, ali iji temelji ostaju nepokolebljivi, prava je Veita Kua, kojoj je hram na vrhu brda Morija
samo nestalan simbol.
Dionizijski Arhitekti su, osim operativnog aspekta svoga reda, imali
i spekulativni ftlozofski kod. Smatrali su da je Ijudsko drutvo gruba
i neotesana kamena kocka, tek nedavno izrezana iz kamenoloma elementame Prirode. Taj sirovi blok bio je pravi objekat na kojem su ti
spretni majstori radili - polirali ga, inili ga etvrtastim i pomou finih rezbarijapretvarali ga u udo lepote. Dok su mistici meditacijom
oslobodili svoje due od okova materije, a filozofi pronali svoju najueniju radost u dubinama misli, ti majstorski radnici su ostvarili
osloboenje od Toka Zivota i Smrti tako to su nauili da zamahuju
svojim ekiima u istom ritmu kojim se kreu vrtlone snage Kosmosa. Potovali su Boanstvo premeno u Velikog Arhitektu i Majstora
Zanatliju, koji veito izdubljuje gmbe kamene kocke iz podmja prostora i postavlja ih u ravnoteu u univerzumima. Dionizijci su potvrdili da je konstmktivnost vrhovni izraz due i, uskladivi se sa uvek
vidljivim stvaralakim prirodnim procesima koji se oko njih deavaju, verovali su da se besmrtnost moe postii ako se na takav nain
postane deo kreativnih posredovanja Prirode.
S O L O M O N , P E R S O N IF IK A C IJA
U N IV E R Z A LN E M U D R O STI
Ime Solomon moe se podeliti na tri sloga, SOL-OM-ON, koji simbolizuju svetlost, slavu i istinu, zajedno i pojedinano. Solomonov
Hram je, dakle, pre svega Kua Veite Svetlosti, a njegov zemaljski simbol je kameni hram na vrhu brda Morija. Prema uenjima Misterija, postoje tri Solomonova Hrama - kao to postoje tri Velika
Majstora, tri Svedoka i tri Tabemakla Transfiguracije. Prvi hram je
Velika Kua Svemira, u ijem sreditu sedi sunce (SOL) na svom zlatnom prestolu. Dvanaest znakova zodijaka se kao Kolege-Zanatlije
839
okupljaju oko svog blistavog gospodara. Tri svetlosti - zvezdana, solama i lunama - obasjavaju taj Kosmiki Hram. U pratnji svoje svite
planeta, satelita i asteroida, taj Boanski Kralj (SOLomon), s ijom
slavom se nijedan zemaljski vladar nikada nee izjednaiti, prolazi u
otmenoj pompi niz avenije prostora. Dok CHiram prestavlja aktivnu fiziku svetlost sunca, SOLomon oznaava njegov nevidljivi, ali
svemoni, duhovni i intelektualni sjaj.
Drugi simbolini hram je Ijudsko telo - Mala Kua napravljena
na sliku Velike Univerzalne Kue. Apostol Pavle pita:
,,N e znate li da ste hram B oji i da D uh Boji ob itav a u v am a?9
U hramu od kamena slobono zidarstvo ne moe biti dmgo do pekulacija, ali u ivom hramu tela slobodno zidarstvo je operativno. Trei
simbolini hram je Kua Due, nevidljiva graevina ije razumevanje je vrhovni arkanum slobodnog zidarstva. Misterija te neopipljive
zgrade skrivena je ispod alegorije Soma^ Psihikon'0, ili Svadbenog
Ruha" koje je opisao sv. Pavle, Odede asti i Dike Velikog Svetenika Izraela, utog Ogrtaa budistikih kaluera i Plave i Zlatne
Odore, na koju Albert Pajk upuuje u svom Simholizmu. Duu, izgraenu od nevidljive vatrene supstance, plameni zlatni metal, Majstor Radnik, Hiram Abif, baca u kalup od gline (fiziko telo) i ona se
naziva Rastopljeno More. Hram ljudske due izgradila su tri MajstoP rvaposlanica K orinanim a 3:10, prevod Vuk Stefanovi K aradi. (Nap.
prev.)
10 Soma Psihikon (gr. a S p a - telo; vj/o^ikoc; - duevno, od H/u^f) - dua)
- Duevno Telo term in koji sv. Pavle koristi u Prvoj posla n ici Korinanim a 15:44: Seje se telo duevno, ustaje telo duhovno. Postoji telo duevno i postoji telo duhovno. (Prevod Vuk Stefanovi Karai) (Nap. prev.)
ra Zidara koji personifikuju Mudrost, Ljubav i Slubu, a kad je izgraen u skladu sa Zakonom ivota, duh Boji prebiva na tom Svetom
Mestu. Hram Due je prava Vena Kua, a onaj ko moe da je podigne
ili ohlikuje je zaista Majstor Zidar! Najbolje informisani masonski
pisci shvatili su da je Solomonov Hram predstavljanje Univerzalnog
Hrama u minijaturi. to se toga tie, A. E. Vejt, u Novoj enciklopediji slobodnog zidarstva, pie:
Makrokosmiki je po karaktem, tako da je Hram simbol svcmira, vrsta njegove manifestacije.
Solomon, Duh Univerzalne Prosvetljenosti - mentalne, duhovne,
moralne i fizike - personifikovan je kraljem zemaljskog naroda. Mada
je veliki vladar tog imena moda sagradio hram, onaj ko priu uzme u
obzir iskljuivo iz njenog istorijskog ugla nikada nee oistiti kojetarije koje prekrivaju tajne trezore. Kojetarije su umetnuti materijal
u obliku povrnih simbola, alegorija i nivoa, koji nemaju legitimni
udeo u izvomim Misterijama slobodnog zidarstva. S obzirom na gubitak pravog ezoterijskog kljua za masonske tajne, Albert Pajk kae:
Niko sada ne putuje s visine Kabaona12 na gumno Omana Jevuzite'f niti je video svog Gospodara, odevenog u plavo i zlatno,
niti su egrti i Kolege-Zanatlije jo uvek plaeni na svojim odgovarajuim Stubovima, niti je Majstorov alat Tabla za pisanje, niti
on koristi u svom radu Kredu, Ugljen i Zemljanu posudu, niti egrt, kada postane Kolega-Zanatlija, prelazi sa vinkla do kompasa, jer
znaenja tih izraza kao simbola su odavno izgubljena.
Prema drevnim rabinima, Solomon je bio inicijat Misterijskih kola, a hram koji je izgradio bio je zapravo kua inicijacije u kojoj se
nalazilo mnotvo paganskih filozofskih i falikih amblema. Narovi,
stubovi sa palmama na vrhu, Stubovi pred vratima, vavilonski hemvim i raspored odaja i draperija, sve to upuuje da je hram napravljen po modelu egipatskih i atlantianskih svetilita. Isak Majer u
Kabali daje sledee zapaanje:
12
13
Reda Mevlevija, ili vrteih dervia, iji pokreti egzoterino oznaavaju kretanje nebeskih tela, a ezoteriki rezultiraju uspostavljanjem
ritma koji stimulie centre duhovne svesti unutar tela plesaa.
N e p r o c e n j i v o N A SLE E
SL O B O D N O G ZIDARSTVA
15
U m ojoj intelektualnoj viziji poelo je da se u o bliava neto imp ozantnije i velianstvenije, sveano tajanstveno i veliko. inilo mi
se p oput P iram ida u njihovoj osam i, u k o jim a jo neotkrivenih odaja m oda lei skriveno za prosvetljenje buduih narataja, svetih knjig a E g ip an a, za sv e t tak o d u g o iz g u b lje n ih ; p o p u t S fin g e, d o p o la
zak o p an e u pustinji. S lo b o d n o zid arstv o , u sv o m sim b o lizm u , koji, zajed n o sa njeg o v im d u h o m b ratstv a, ini n jeg o v u bit, d rev n ije
je od bilo koje ive sv etsk e religije. O n o p o sed u je sim b o le i doktrine za koje je Z aratustra rau n ao da su stariji od njega; ini mi se
d a je uzvien, ali b ezvredan p rizo r d rev n a Vera naih pred ak a pred
sv cto m dri svoje sim b o le, n ek a d a tak o reite, a sada nem e, i uzalu d n o trai tum aa. I k o n an o sam u v id eo d a p ravu v eliin u i veli a n ste n o st slo b o d n o g zid arstv a ini n jeg o v o v lasn itv o nad tim i
d ru g im sim b o lim a i d a je n jeg o v sim b o lizam n jeg o v a d u a.
16
844
845
isklesana svetilita drevnih bramina sada naputena, a njihove rezbarije se izmrvile u prah, mudrost Veda i dalje traje. Mada proroanstva ute, a Kuu Misterija sada ine samo redovi sablasnih stubova,
duhovna lepota Helade i dalje blista nesmanjenim sjajem. Iako su Zaratustra, Hermes, Pitagora, Platon i Aristotel sada samo blede uspomene u svetu koji je nekada potresala transcendentnost njihovog
intelektualnog genija, ipak u mistinom hramu slobodnog zidarstva
ti bogo-ljudi ponovno ive u svojim reima i simbolima, a kandidat,
koji prolaze kroz inicijaciju, osea da se nalazi licem u lice s tim prosvetljenim hijerofantima davno prolih dana.
M IST I N O H R I A N ST V O
Istinita pria o ivotu Isusa iz Nazareta nikad nije otkrivena svetu, kako u prihvaenim Jevaneljima tako ni u Apokrifima, mada se
nekoliko zalutalih nagovetaja moe pronai u nekim od komentara
koje su napisali ante-nikejski Oci. Podaci o njegovom identitetu i poslanju nalaze se meu neprocenjivim misterijama koje se do danas
uvaju u tajnim trezorima ispod Kue Brae. O nekolicini vitezova templara, koji su bili inicirani u arkanu druza, nazarena, esena,
johanita i drugih sekti koje i dalje nastanjuju udaljene i nepristupane tvrave Svete zemlje, ispriane su udne prie. Znanje o ranoj
istoriji hrianstva koje su templari posedovali bilo je nesumnjivo jedan od glavnih razloga za njihov progon i konanog unitenje. Neslaganja u spisima ranih crkvenih otaca ne samo da su nepomirljiva, ve
nesumnjivo pokazuju da su, ak i tokom prvih pet vekova posle Hrista, ti ueni ljudi za osnovu svojih pisanja imali tek neto vie od
folklora i glasine. Za onoga ko je lak vemik sve je mogue i nema
problema. Osoba neoptereena emocijama, meutim, u potrazi za injenicama suoava se sa mnotvom problema koje stvaraju nesigurni inioci, od kojih su tipini sledei:
Prema popularnoj koncepciji, Isus je bio razapet kada je imao
trideset i tri godine, a u treoj godini svoje slube, nakon to je krten. Oko 180. godine, sv Irinej, lionski biskup, jedan od najeminentnijih ante-nikejskih teologa, napisao je spis Protivjeresi (Adversus Haereses), napad na doktrine gnostika. U tom radu Irinej je, na
846
847
M istino hrianstvo
Jevanelja uine konzistentnom tako to e izbrisati sve takve izjave. On takoe navodi da je doktrina raspea bila vexata questio3 meu hrianima ak i tokom drugog veka. On kae:
,,U Irinejev d o k az se ne m o e d irati. Po sv ak o m naelu ispravne
kritike, kao i d o k trin e v ero v atn o e, on je n ep o b itan .
Dalje bi trebalo napomenuti da je Irinej tu tvrdnju nainio naizgled u suprotnosti sa drugom, aktuelnom u njegovo vreme, o tome
da je Isusova sluba trajala samo godinu dana. Od svih ranih Otaca,
jedino je Irinej, koji je pisao u rasponu od osamdeset godina nakon
smrti Jovana Jevaneliste, trebalo da ima prilino tane informacije.
Ako su sami uenici ispriali da je Isus ivio do duboke starosti u
telu, zato je misteriozni broj 33 samovoljno odabran da simbolizuje
trajanje Njegovog ivota? Da li su dogaaji iz Isusovog ivota namerno izmenjeni kako bi se njegova dela prikladnije uklopila u model
koji su ustanovili brojni Bogovi Spasitelji koji su mu prethodili? Da
su te analogije bile priznate i koriene kao snaga u preobraanju
Grka i Rimljana vidljivo je iz pregleda spisa Justina Muenika, jo jednog autoriteta iz drugog veka. Justin se u svojoj Apologiji ovako obraa paganima:
,,A takoe, kad k aem o d a je Re, koja je prvo roenje Boga, bila stv o ren a b ez sek su aln o g sjed in jen ja, i d a j e O n, Isus H rist, na
u itelj, b io razap et i um ro, i v ask rsao , i u zd ig ao se na nebo, mi ne
predlaem o bilo ta drugaije od o noga to i vi vem jete o onim a koj e p o tu jete kao sin o v e Ju p itera. (...) I, ako sm o ustvrditi da j e Boja R e ro en a o d B o g a n a p o seb an n ain , d m g a ije od u o b iajen e
g en eracije, n ek a to, k ako je g o re reen o , ne b ude neto izv an red n o
za v as, koji k a e te d a j e M e rk u r a n e o sk a re B oja. A li, ak o iko
z a m e ri to j e O n b io ra z a p e t, i u t o m e j e O n je d n a k sa o n im navodnim sin o v im a vaeg Jupitera, koji su postradali, kao to sm o sad a n ab ro ja li.
Iz ovoga je vidljivo da su prvi misionari hrianske crkve bili daleko vie voljni da priznaju slinosti izmeu njihove vere i paganskih
vera, nego to su to bili njihovi naslednici u kasnijim vekovima.
848
849
M istino hrianstvo
h A udslev.
H andbook o f
Christian Svmholism *
U nastojanju da se ree neki od problema koji su proizlazili iz svakog pokuaja da se tano zabelei Isusov ivot, predloeno je da su
moda u Siriji u to vreme ivela dva ili vie verskih uitelja koji su
nosili ime Isus, Jehoua, ili Joua, i da je ivot tih ljudi moda uneo
zabunu u jevaneljske prie. U svom delu Tajne sekte Sirije i Libana
(,Secret Sects o fSvria and the Lehanon), Bernard H. Springet5, masonski pisac, citira iz rane knjige, ije ime nije smeo da otkrije zbog
njene povezanosti sa ritualom sekte. Poslednji deo njegovog citata
povezan je sa temom o kojoj je re:
Tokom prolog veka objavljeno je nekoliko knjiga da bi se dopunili oskudni opisi Isusa i njegove slube dati u Jevaneljima. U nekim sluajevim a te pripovesti tvrde da su utemeljene na nedavno
otkrivenim ranim manuskriptima, a u drugim, na direktnom duhovnom otkrivenju. Neki od tih spisa su vrlo uverljivi, a drugi su neverovatni. Postoje uporne glasine da je Isus posetio Grku i Indiju i
tamo uio, kao i da je u Indiji otkriven novac kovan tokom prvog
veka u Njegovu ast. Zna se da na Tibetu postoje ranohrianski zapisi, a monasi iz budistikog manastira na Cejlonu jo uvek uvaju
zapis koji ukazuje da je Isus boravio meu njima i upoznao se sa njihovom fdozofijom.
Iako rano hrianstvo prua sve dokaze o orijentalnom uticaju, to
je tema o kojoj savremena crkva odbija da razgovara. Ako bi se ikada
850
A li Jahve poseja sem e esena, u svetosti i ljubavi, za m noge narataje. Tada doe voa anela, po zapovesti BO G A , da uzdigne nasle d n ik a G lasa Ja h v eo v o g . I, n ak o n jo etiri g en eracije, n asled n ik
je roen i n azv an Jo u a, a b io je d ete Jo sifa i M arije, p o b o n ih poklonika Jahvea, koji je stajao p odalje od svih drugih Ijudi osim esena. 1 taj Joua, u N azaretu, ponovno uspostavi Jehovu i obnovi m noge
od izgubljenih obreda i cerem onija. K ad m u je bilo trideset i est god in a iv o ta, k am en o v a n je do sm rti u Jeru sa lim u (...)
Dord Stenli Faber (George Stanlev Faber, 1773 -1854) - anglikanski teolog i plodan pisac. V erovao je da su svi svetski m itovi iskvarene verzije
originalnih pria iz B iblije i zastupao teoriju dana-epoha, oblik kreacionizm a koji je interpretacija prie o stvaranju date u P ostanju, a po kojoj se
est dana stvaranja ne odnosi na obine dvadsetetvoroasovne dane, ve
na m nogo due periode, od vie hiljada ili miliona godina. Tvrdnju koja je
navedena u tekstu izneo je u svom elu Poreklo p aganske idolatrije (The
O rigin of'Pagan ldolatry) iz 1816. godine. (Nap prev.)
852
M istino hrianstvo
li je rano rimsko hrianstvo pomeano s oboavanjem Baha zbog brojnih paralela u dvema verama? Ako se to moe potvrditi dokazima, mnogo dosadanjih neshvatljivih zagonetki u Novom zavetu bie reeno.
Uopte nije neverovatno da je sam Isus prvobitno predstavio kosmike aktivnosti kroz alegorije, koje su kasnije pobrkane sa Njegovim
vlastitim ivotom. Ne moe se osporiti da Xpiaxoi;, Hrist, predstavlja solamu energiju koju su potovali svi drevni narodi. Ako je Isus
otkrio prirodu i svrhu te solame energije pod imenom i linou Hrista, dajui tako toj apstraktnoj sili atribute bogooveka, On je samo
sledio presedane koje su postavili svi prethodni Svetski Uitelji. Taj
bogoovek, tako obdaren svim kvalitetama Boanstva, oznaava latentnu boanstvenost u svakom oveku. Smrtni ovek postie deifikaciju samo kroz izmirenje sa boanskim Sopstvom. Jedinstvo sa besmrtnim Sopstvom uspostavlja besmrtnost, a onaj ko pronae svoje
pravo Sopstvo je, dakle, ,,spaen. Taj Hrist, ili boanski ovek u oveku, ovekova je prava nada za spasenje - ivi Posrednik izmeu
apstraktnog Boanstva i smrtnog oveanstva. Kao to su Atis, Adonis, Bah i Orfej, po svoj verovatnoi, prvobitno bili prosvetljeni Ijudi,
koji su kasnije zamenjeni simbolikim linostima to su nastale kao
personifikacija te boanske moi, tako je i Isus bio pobrkan sa Hristom, ili bogoovekom, o ijim udesima je propovedao. Poto je
Hrist bio bogoovek zatvoren u svakom stvorenju, prva dunost inicijata bila je da oslobodi, ili ,,vaskrsne, to Veito Jedno u sebi. Onaj
ko bi dosegao ponovno sedinjenje sa svojim Hristom, zbog toga je nazivan Hrianin, ili Krten ovek.
Jedna od najdubljih doktrina paganskih filozofa tie se Univerzalnog Boga-Spasitelja, koji kroz Svoju vlastitu prirodu podie due
preporoenih Ijudi na nebo. Taj koncept je nesumnjivo inspiracija za
rei pripisane Isusu: ,,Ja sam put i istina i ivot; niko ne dolazi Ocu
osim kroz mene.9 U nastojanju da se od Isusa i Njegovog Hrista naini jedna osoba, hrianski pisci su skrpili zajedno doktrine koje
moraju biti razloene nazad u svoje prvobitne sastojke, ako se eli
da se ponovo otkrije pravi smisao hrianstva. U jevaneljskim pripovestima Hrist predstavlja savrenog oveka, koji se, nakon to je
proao kroz razliite faze Svetske Misterije, simbolizovane pomou trideset i tri godine, uzigao u nebesku sfera, gde se sjedinio sa
9
M istino hrianstvo
856
Pun naslov ovog dela u etrnaest tomova iz 1917. godine je Svete knjige i rana
knjievnost Istoka, sa istorijskim pregledom i opisima (The sacred books and
earlv literature o f the East; with an historical survev a n d descriptions), a
pomenuti urednikje arls Frensis Home (Charles Francis Horne, 1870-1942)
- am eriki autor, p ro feso r en gleskog na n jujorko m G rad sk o m koledu
(Citv C ollege o fN e w York), koji je napisao i uredio vie od stotinu knjiga,
veinom vietom nih istorijskih dela. (Nap. prev.)
M istino hrianstvo
uloili da ih u tome spree. Takoe, u Pilatovim pismima se pojavljuje izjava da je Cezar, naljutivi se na Pilata to je pogubio pravednog oveka, naredio da mu bude odmbljena glava. Dok je izgovarao
molitve za oprotenje, Pilata je posetio aneo Gospodnji, koji je ponovo uverio rimskog prokuratora, obeavi mu da e itavo hrianstvo pamtiti njegovo ime, a kada Hrist doe po dmgi put, da sudi
svom narodu, on (Pilat) bi trebalo da doe ispred Njega, kao Njegov
svedok.
Prie, poput gore navedenih, predstavljaju vrste obloge koje su
se tokom vekova spojile sa telom hrianstva. Narodni um bio je samoproklamovani uvar i prenosilac tih legendi i gorko se suprotstavljao svim naporima da se vera oslobodi tih sumnjivih nanosa. Iako
narodna tradicija esto sadri neke osnovne elemente istine, ti elementi obino su van svake mere iskrivljeni. Tako su detalji, mada prie
uopteno mogu biti utemeljene na istini, beznadeno pogreni. O istini, kao i o lepoti, moe se rei da je najlepa kada nije ulepana. Kroz
maglu fantastinih izvetaja, koji zamuuju pravi temelj hrianske
vere, nekolicini razboritih jedva je vidljiva velika i plemenita doktrina, koju je svetu saoptila velika i plemenita dua. Josif i Marija,
dve pobone i svetoumne due, koje su posveene sluenju Bogu i
sanjaju o dolasku Mesije da slui Izraelu, posluali su naloge velikog svetenika esena da pripreme telo za dolazak velike due. Tako
je roeno bezgreno zaee Isusa. Pod bezgrenim se podrazumeva
isto, pre nego natprirodno.
Isusa su odgajili i obrazovali eseni i kasnije je iniciran u najdublju
od njihovih Misterija. Poput svih velikih inicijata, morao je da putuje prema istoku, pa su godine Njegovog ivota o kojima se ne govori nesumnjivo provedene u upoznavanju sa tajnim uenjem, koje e
On kasnije saoptiti svetu. Poto je zavrio asketske vebe svoga reda, dosegao je Krtenje. Poto se na taj nain ponovo sjedinio sa vlastitim duhovnim izvorom, krenuo je, u ime Onoga koji je bio razapet
pre postojanja svetova, okupio oko Sebe uenike i apostole i uputio
ih u tajno uenje koje bee izgubljeno - delom, u najmanju mku - iz
doktrina Izraela. Njegova sudbinaje nepoznata, ali je, po svoj prilici, propatio progon, koji je sudbina onih koji nastoje da rekonstmiu
etike, filozofske ili religijske sisteme svoga vremena.
Obraajui se mnotvu, Isus je govorio u parabolama; Svojim uenicima je takoe govorio u parabolama, ali uzvienijim i filozofske
857
prirode. Volter je izjavio da je hrianska crkva trebalo da kanonizuje Platona, jer je, kao prvi predlaga misterije Ilrista, vie nego
bilo ko drugi doprineo njenim fundamentalnim doktrinama. Isus je
Svojim uenicima pokazao da je nii svet pod kontrolom velikih duhovnih bia, koja su ga oblikovala po volji Venog Oca. Um tog velikog anela bio je i um sveta i svetovni um. Kako Ijudi ne bi umrli
od svetovnosti, Veni Otac je stvorio najstariju i najuzvieniju od
Svojih sila Boanski Um. Taj Boanski Um ponudioje Sebe kao
ivu rtvu i svet ga je slomio i pojeo. Nakon to je na tajnoj i svetoj
veeri dao Svoj duh i Svoje telo dvanaestorici racionalnih stvorenja,
taj Boanski Um postao je deo svakog ivogbia. ovekuje tako
omogueno da koristi tu mo kao most preko kojeg moe da pree i
dostigne besmrtnost. Onaj ko je uzdigao duu do tog Boanskog Uma
i sluio Mu, bio je pravedan, a, nakon to je ostvario pravednost, oslobodio je taj Boanski Um, koji se nakon toga u slavi ponovo vratio
Svom vlastitom boanskom izvom. Zbog toga to im je doneo to znanje,
uenici rekoe jedan dmgome: Evo, On sam je olienje tog Uma!
A r t u r i j a n s k i C IK L U S I
LEG E N D A O S v E T O M G R A L U
Prema legendi, telo Hnsta (Duhovnog Zakona) dato je na uvanje dvojica ljudi, koje Jevanelja samo ovla spominju. Bili su to
Nikodem i Josif iz Arimateje12, obojica poboni ljudi koji su, mada
nisu uvrteni meu Hristove uenike ili apostole, meu svim ljuima bili izabrani da uvaju Njegove svete ostatke. Josif iz Arimateje
bio je jedan od inicirane brae, a A. E. Vejt ga u svojoj Novoj enciklopedijislobodnogzidarstva (A New Encyclopcedia of Freemasonry)
naziva, prvi biskup hri.anstva. Upravo kao to je sv. Petar (?) osnovao svetovnu (ili vidljivu) mo Svete Stolice, tako je duhovno (ili
nevidljivo) telo vere povereno Tajnoj Crkvi Svetog Grala, kroz apostolsko naslee Josifa iz Arimateje, ijem ouvanju su dati trajni simboli Saveza - neiscrpni pehar i koplje koje krvari.
12
858
M istino hrianstvo
Verovatno sluajui uputstva sv. Filipa, Josif iz Arimateje je, nosei svete relikvije, nakon prolaska kroz brojne i razliite tekoe,
stigao do Britanije. Tu mu je dodeljena lokacija za izgradnju crkve i na
taj nain je osnovana Glastonberijska opatija (Glastonbuty Abbey).
Josifje posadio svoj tap u zemlju, a on je pustio koren i postao udesan tmoviti grm koji cveta dva puta godinje, a koji se danas naziva
glastonberijski tm. Nita se ne zna o kraju ivota Josifa iz Arimateje. Neki vemju d aje, poput Enoha, prenesen, neki da je sahranjen
u Glastonberijskoj opatiji. Uinjeni su ponovni pokuaji da se pronae Sveti Gral, za koji mnogi vemju da je skriven u kripti ispod drevne opatije. Nedavno otkriven glastonberijski putir, za koji poboni
pretpostavljaju da je originalni Sangreal, kritiki istraivai teko mogu prihvatiti za pravi. Osim njegovog inherentnog znaaja kao relikvije, poput uvenog antiohijskog putira, kada se uvidi da se o hrianskim
Misterijama pre osamnaest vekova praktino znalo tek malo vie od
onoga to se moe danas otkriti, on zapravo nita ne dokazuje.
Poreklo mita o Gralu, kao i gotovo svaki drugi elemenat u velikoj drami, udnovato je nedostian. Dovoljna osnova za njega moe
se pronai u lolklom britanskih ostrva, koji sadri mnoge prikaze maginih kotlova, kazana, pehara i pijaih rogova. Najranije legende o
Gralu opisuju pehar kao pravi rog izobilja. Njegov sadraji bili su
neiscrpni, a oni koji su mu sluili nikada nisu bili gladni ili edni.
Jedan prikaz tvrdi da, koliko god oajno bolesna neka osoba bila, osam
dana ne bi umrla ako bi pogledala pehar. Neki stmnjaci vemju da je
Sveti Gral ovekoveenje svetog pehara korienog u obredima posveenim Adonisu i Atisu. Pehar ili putir za priee upotrebljavan
je u nekoliko drevnih Misterija, a bog Bah esto je simbolizovan u
obliku vaze, pehara, ili ume. U oboavanju Prirode neiscrpni Gral
oznaava dareljivost etve, kojom se odrava ljudski ivot; poput
M erkurovog kraga bez dna, on je nepresuan izvor prirodnih bogatstava. Na osnovu dostupnih dokaza, simbolici Grala bilo bi zaistapogreno pripisati iskljuivo hriansko poreklo.
U arturijanskom ciklusu pojavljuje se udna i tajanstvena figura
- Merlin, arobnjak. U jednoj od legendi o njemu reeno je da je, kad
je Isus bio poslat da oslobodi svet od ropstva zlu, Supamik odluio
da poalje Antihrista da poniti njegova dela. avo je, tako, u obliku
uasnog zmaja, natkrilio mladu enu koja se sklonila u svetilitu da
pobegne od zla koje je unitilo njenu porodicu. Kada je Merlin, njeno
859
M istino hrianstvo
860
U nordijskoj legendi ( Volsunga sagi), Branstok (Branstock) je veliko hrastovo drvo koje raste u dvorani Volsunga, O dinovih potom aka. O din, stareina bogova, zabio je magini ma G ram (ili Balmung) u to drvo, rekavi
da on m oe pripasti sam o ratniku koji uspe da ga izvue iz drveta, a onaj
kojem to poe za rukom sebi e osigurati pobedu u borbama. Mnogi, ukljuujui devetoricu Volsunga, pokuali su, ali nisu uspeli da izvuku ma, a
to je na kraju polo za m kom jednom od Volsunga, najveem nordijskom
heroju, Sigm undu. Dolo je do zavisti i sukoba. K onano se Sigm und borio i sa O dinom , prem enim u starca, a Odin je slomio ma. Sigm und ga je
ostavio svom sinu Sigurdu, koji ga je nanovo iskovao da ubije kovaa Fafnira, sina kralja patuljaka, H rajdm ara, najm onijeg arobnjaka u M idgardu. (Nap. prev.)
Re ,,ustao M enli Hol je ovde stavio pod navodne znake je r se radi o igri
rei, poto su rei ,,rua i ,,ustao u engleskom jezik u sinonim i - rose".
(Nap. prev.)
15
M istino hrianstvo
nom godinje u Karleonu, Vinesteru, ili u Kamelotu, kako bi proslavili Duhove.
H rabri i sam opouzdani iz svih delova Evrope teili su da budu prim ljeni u taj
plem eniti red britanskog vitetva. N jegovi zahtevi bili su plem enitost, vrlina i
junatvo, a oni koji su u odreenom stepenu posedovali te kvalitete bili su
dobrodoli na dvor kralja A rtura u K amelotu. Skupivi oko sebe najhrabrije i
najplem enitije evropske vitezove, kralj A rtur odabrao je njih dvaeset i etiri,
koji su odvanou i integritetom nadm aivali sve ostale, i od njih form irao
svoj Krug O kruglog Stola. Prema legendi, svaki od tih vitezova bio je tako velik u dostojanstvu i moi da nijedan nije m ogao zauzeti uzvienije seite od
ostalih, pa je, kada su se okupljali za stolom da proslave godinjicu svoga osnivanja, bilo neophodno da se koristi okrugli sto, kako bi svi mogli zauzeti stolice jednake vanosti.
Iako je verovatno da je Red O kruglog Stola imao svoje naroite rituale i sim bole, znanje o njim a nije preivelo vekove. E lijas Em ol je u svoju knjigu o
Redu Podvezice na dve stranice um etnuo sliku koja prikazuje obeleja svib vitekih redova, a m esto izdvojeno za sim bol O kruglog Stola ostavljeno je prazno. G lavni razlog za gubitak sim bolizm a O kruglog Stola bio je prerana smrt
kralja A rtura na polju K am blana (542. godine), u etrdesetprvoj godini ivota.
M ada je u uvenoj bici unitio svog ogorenog neprijatelja, M ordreda, to ga
je kotalo ne sam o njegovog ivota, ve i ivota gotovo svih vitezova O kruglog Stola, koji su um rli branei svog zapovednika.
V E L IK I D O R D I
O G R L IC A REDA
P O D V EZ IC E
Iz Ashmole, Order o fth e Garter
O K R U G L I STO K R A L JA ARTURA
Iz Jennings, The Rosicrucians, Their Rites and Mysteries
R ed p o d v ez ic e je v ero v atn o
form irao Edvard III, imitirajui
vitezove O kruglog Stola kralja
A rtura, institucije koja je beznadeno rasut nakon bitke kod
K am blana. P o p u larn a p ria o
tom e da je p o d v ezica g ro fice
od S alisb erija bila p rv o b itn a
in sp ira c ija za o sn iv an je reda
je neodriva. M oto Reda podvezice je H oni so it qui m a ly
p e n s e (Stid neka je onoga ko
863
K R ST I R A SPE E U PA G A N SK O M
I H R I A N SK O M M IST IC IZ M U
864
865
kasnije je umro, a tri semenke su pokopane s njim, u njegovim ustima, onako kako je aneo naredio. Semenke su postale mladica sa tri
debla u jednom, koja je u sebe upijala Adamovu krv, tako da je Adamov ivot bio u drvetu. Noje je iskopao to stablo iz korena i uzeo ga
sa sobom na Arku. Kada su se vode povukle, on je sahranio Adamovu lobanju ispod brda Kalvarija, a drvo zasadio na vrhu brda Liban.
Kada se naao usred tog drveta (gorueg grma), Mojsije je imao
vizije i od njega odsekao arobni tap pomou kojeg je mogao da
uini da voda potee iz kamena. Ali, poto je propustio da pozove
Gospoda kada je drugi put udario u stenu, nije mu dozvoljeno da ponese sveti tap u Obeanu Zemlju, tako da ga je zasadio u brdima
Moava. Nakon mnogo traganja, kralj David je pronaao stablo, a njegov sin Solomon pokuao je da ga upotrebi za stub u hramu, ali njegovi stolari nisu mogli da ga iseku tako da odgovara; uvek je bilo
ili predugako ili prekratko. Na kraju, zgroeni, oni ga odbacie i
upotrebljeno je za most koji spaja Jerusalim sa okolnim brdima. Kada je kraljica od Sabe dola kralju Solomonu u posetu, od nje se oekivalo da pree preko mosta. Ona je, meutim, kad je videla drvo,
odbila da na njega spusti svoje stopalo, ve je, umesto toga, nakon to
se kleei pomolila, skinula sandale i pregazila potok. To je toliko
impresioniralo kralja Solomona da je naloio da se klada obloi zlatnim ploicama i postavi iznad vrata njegovog Hrama. Tamo je ostala sve dok njegov pohiepni unuk nije ukrao zlato i, kako zloin ne
bi bio otkriven, zakopao drvo.
Iz zemlje u kojoj je deblo zakopano odmah je izbio izvor vode,
koji je postao poznat kao Vitezda. Tu su dolazili bolesni iz cele Sirije
da se lee.2 Aneo banje postao je uvar drveta i ono je ostalo neuznemiravano dugi niz godina. Na kraju je deblo isplutalo na povrinu
i opet je upotrebljeno kao most, ovaj put izmeu Kalvarije i Jerusalima, i preko njega je Isus preao da bude razapet. Na Kalvariji nije
bilo drvea, tako da je stablo iseeno na dva dela, kako bi posluilo
kao krst na kojem je Sin Coveji razapet. Krst je postavljen na istom mestu na kojem je bila pokopana Adamova lobanja. Kasnije,
kada je krst pronaia carica Jelena3, pokazalo se da su u tom jednom
2
866
Preovlaujua ideja da je potovanje krsta ogranieno na hrianski svet pobija se ve najpovrnijim istraivanjem njegovog mesta
u religijskom simbolizmu. Rani hriani koristili su sva raspoloiva
Velikog. Po predanju, nastalom ve u IV veku, Jelena je u Jerusalim u pronala jed n u od najveih hrianskih relikvija, asni krst, pa se zbog toga
potuje kao svetica i u rim okatolikoj i u pravoslavnoj crkvi. (Nap. prev.)
4
sredstva da prikriju pagansko poreklo svojih simbola, doktrina i rituala. Oni su ili unitili svete knjige drugih naroda meu kojima su se
naselili, ili ih uinili nedostupnim prouavaocima uporedne filozofije, oigledno verujui da su na taj nain mogli da suzbiju sve podatke o prehrianskom poreklu svoga uenja. U nekim sluajevima su
spisi razliitih antikih autora kvareni, pasusi kompromitujue prirode su odstranjivani, ili su ubacivani strani materijali. Verovatno laan
pasus kod Josifa u vezi Isusa je primer naveden da ilustruje tu sklonost.
IZ G U B L JE N E A L E K S A N D R IJS K E B IB L IO T E K E
Pre poetka hrianske ere, sedam stotina hiljada najvrednijih knjiga, pisanih na pergamentu, papirusu, velenu5 i vosku, kao i ploe od
kamena, terakote i drveta, skupljeno je iz svih delova antikog sveta
i smeteno u Aleksandriji, u zgradama posebno pripremljenim za tu
svrhu. To velianstveno skladite znanja bilo je uniteno serijom od
tri poara. Delove koji su izbegli poar koji je zapalio Cezar kako bi
unitio flotu u luci, unitili su hriani oko 389. godine, posluavi
naredbu Teodosija, koji je naloio unitenje Serapeuma, graevine posveene Serapisu, u kojoj su knjige drane. Pretpostavlja se da je taj
poar unitio biblioteku koju je Marko Antonije poklonio Kleopatri
da elom nadoknadi onu, izgorelu u poaru 51. godine.
O tome je H. P. Blavacka u Razotkrivenoj Izidi napisala:
O ni [rabini iz P alestine i m udraci] kau da nisu svi svici i m anuskripti, za koje se u istoriji belei da su ih spalili C ezar, h rian sk a ru lja , 38 9 . g o d in e , i a ra p sk i g e n e ra l A m ru , p ro p a li k a k o se
o b in o veruje, a pria koju nam go v o re je sledea: U v rem e nadm etan ja ok o presto la, 51. g o d in e p.n .e, izm eu K leo p atre i n jen o g
brata P to lo m e ja D ionisa, B rukion, koji je sadrav ao vie od sedam
sto tin a h iljada u drvo p o v ezan ih svitak a i v atro o tp o rn ih p erg am enata, je popravljan, p a j e veliki deo originalnih m anuskripta, koji su
sm atrani n ajd ra g o ce n ijim , a k ojim a nisu bili naprav ljen i du p lik ati,
5
868
Velen (st. fr. velin, lat. vitulus) - pergam ent od telee koe; fina i glatka,
pergam entu slina hartija. (Nap. prev.)
K r s t u p a g a n s k o m s im b o l iz m u
Krosa (fr. crosse; it. croccia) - biskupski tap, ili taka (takoe, pastirski tap).
(Nap. prev.)
869
TAU KRST
1___
C r u x a n s a ta 9
T a u KRST
Drugi tip krsta je onaj kod kojeg se iznad T, ili TAU krsta, nalazi
krug, obino spljoten u obliku uspravljenog ovala. Drevni su ga nazivali Crux ansata, ili krst ivota. To je bio klju drevnih Misterija i
verovatno je na osnovu njega nastala savremenija pria o zlatnom kljuu za nebo, u posedu sv. Petra. U egiptskim Misterijama kandidati su
prolazili kroz sve oblike stvamih i imaginamih opasnosti, drei iznad glave Crux ansata, pred kojim su sile tame zbunjene paale. Prouavalac treba da se seti rei In hoc signo vinces'0. Kao to je uoio
Riard Pejn Najt, TAU oblik krsta se ne razlikuje od Venerinog peata. On navodi:
K rst tog o b lik a se p o n ek ad u o a v a na k o v an icam a, a n ek o lik o
ih j e p ro n a e n o u S erap iso v o m h ram u [S erap eu m u ], sru en o m u
8
10
C R U X A N SA TA
pomilovanja, a bio je sahranjivan sa njima, da oznai besmrtnost due. Nosili su ga mnogi bogovi i boginje i oigledno je oznaavao
njihovu boansku blagonaklonost i ivotvomu snagu. U Kairskom muzeju nalazi se velianstvena kolekcija krstova u mnogim oblicima,
veliinama i konstrukcijama, koja dokazuje da su bili uobiajen simbol meu Egipanima.
Ogist Le Plonon, u svom delu Svete Misterije kod Maja i Kia (Sacred Mvsteries Among
the Mayas and Quiches) primeuje da se Crux
ansata, koji on naziva Klju Nila i Simbol simbola, bilo u potpunom obliku, bilo kao jednostavan TAU, moe videti
kao ukras na grudima statua i bareljefa u Palenki, Kopanu i irom
Srednje Amerike. On primeuje da je taj krst uvek povezan sa vodom, da je kod Vavilonjana bio amblem vodenih bogova, kod Skandinavaca, neba i besmrtnosti, a kod Maja, podmlaivanja i oslobaanja
od fizike patnje.
Imajui u vidu povezanost tog simbola sa vodama ivota, grof
Goble d Alvija ", u svojoj knjizi Migracija simbola, upozorava na
injenicu da su instrument koji nalikuje na Crux ansata, nazivan Nilometar, drevni Egipani koristili za merenje i regulisanje plavljenja
reke Nil. Verovatno je ta povezanost sa Nilom prouzrokovala da Crux
ansata bude smatran sitnbolom ivota, jer Egipat je u potpunosti zavisio od plavljenja te reke, neophodnih za navodnjavanje koje bi osiguralo dovoljno letine. U svicima od papirusa Crux ansata prikazan je
kako izlazi iz usta egipatskih kraljeva kada su neprijateljima izricali
11 Een Felisian Alber, grof Goble d Alvija (Eugene Felicien Albert, Count Goblet
d'Alviella, 1846 -1925) - belgijski m ason, pravnik. liberalni senator, profesor istorije religije i rektor na briselskom univerzitetu ( U niversite Libre
de B ruxelles ULB). Proslavio se upravo pom enutom knjigom iz 1891.
godine, M igracija sim bola (La M igration des svm boles), koja predstavlja
jedan od osnova religijske arheologije. (Nap. prev.)
872
C R UXAN SATA
R imski
Trei oblik krsta je poznat kao rimski ili grki tip i usko je povezan sa raspeem Isusa Hrista, iako je malo verovatno da je krst,
koji je za to upotrebljen, nalikovao uobiajenom savremenom obliku. Neograniene su podvrste krstova, koje se meusobno razlikuju
po relativnim proporcijama njihovih vertikalnih i horizontalnih delova. Kod tajnih redova razliitih generacija nalazimo sloene krstove, kao to su trostruki TAU krst u Kraljevskom Luku slobodnog
873
SP E E -
K O S M I K A A L E G O R IJA
A P O L O N IJE
IZ T IJA N E
Iz Historia Deorum
Fatidicorum
Po pitanju A polonija i
njegovih izvanrednih
moi, Frensis Baret, u
svom delu Biographia
A n tiq u a , n ak o n to
opisuje kako je A polonije uguio pobunu
ne prozborivi ni re,
nastavlja:
,,On je dosta puto v a o i za sebe
izjav ljiv ao da je
zakonodavac; razum eo je sve jezike, a da ih nije
uio; imao je iznenaujuu sposobnost da zna ta
se deava na ogrom nojudaljenosti i, u vreme kada
je car D om icijan
bio izboden, A po lo n ije se n alazio veom a daleko i, stojei na gradskoj trnici, uzviknuo; Udri! Udri! - ovoga puta tiranina vie nem a.
876
Razum eo je je z ik ptica; osuivaoje ples i ostale zabave te vrste; preporuivao je m ilosre i pobonost; putovao je u gotovo sve zem lje sveta.
a um ro je u veom a dubokoj starosti.
R a z a p e t i s p a s it e l ji
Impozantna je lista ovekoveenih smrtnika koji su patili za oveka da bi mogao primiti dar venog ivota. Meu onima koji su istorijski ili alegorijski povezani sa raspeem su Prometej, Adonis, Apolon,
Atis, Bah, Buda, Krina, Horus, Indra, Iksion, Mitra, Oziris, Pitagora, Kecalkoatl, Semiramida i Jupiter. Prema fragmentamim postojeim izvetajima, svi ti heroji dali su svoje ivote sluei oveanstvu
i, s jednim ili dva izuzetka, umrli su kao muenici zarad ljudskog napretka. Na mnogo misterioznih naina su okolnosti njihove srnrti bile
namemo skrivene, ali je mogue da je veina njih bila razapeta na
krstu ili drvetu. Prvi prijatelj ljudi, besmrtni Prometej, bio je razapet
na vrhu planine Kavkaz, a leinar je postavljen nad njegovom jetrom
da svojim kandama grebe i kida njegovo meso i tako ga mui kroz
itavu venost. Prometej nije posluao Zevsovu zapovest i ljudima
je odneo vatru i besmrtnost, te je patio za ljude, sve dok nije doao
Herkul i oslobodio ga njegove vekovne agonije.
Razmatrajui raspee persijskog Mitre, D. P. Landi je napisao:
D jupi nam kae da je M itra pogubljen razapinjanjem , a vaskrsao
je 25. m arta. U p e rsijsk im M iste rija m a je telo m la d i a, n aizg led
m rtv o g , bilo izlagano, to j e p re ta v lja lo sim u laciju n jeg o v o g povratka u ivot. V erovalo se da j e on svojim patnjam a o bezbedio njihovo spasenje, pa je zbog toga nazivan njihovim Spasiteljem. Njegovi
sv e ten icim a uvali su m u g ro b do p o n o n o g b denja, 25. m arta, u
tam i i glasno nariui; kad bi, odjednom , svetlost sinula sa svih strana, svetenik bi povikao: Radujte se, o, sveti inicirani, va Bog je vaskrsao! N jegova sm rt, njegovi bol i patnja, doneli su vam spasenje.
(V ideti M o n u m en ta ln o h ria n stvo )
U nekim sluajevima, kao to je sa Budom, mit o raspeu se mora uzeti pre u alegorijskom nego u doslovnom smislu, jer su nain
877
njegove smrti zabeleili njegovi vlastiti uenici u Knjizi Velikog UpokojenjaB. Meutim, sama injenica da je sa tim herojima povezano
simboliko upuivanje na smrt na drvetu dovoljna je da se dokae
univerzalnost prie o raspeu.
Istonoindijski ekvivalent Hristu je besmrtni Krina, koji je, sedei u umi i svirajui flautu, opinjavao ptice i ivotinje svojom muzikom. Pretpostavlja se da su tog boanski nadahnutog Spasitelja
oveanstva njegovi neprijatelji razapeli na drvetu, ali je uloen veliki napor da se uniti svaki dokaz koji upuuje u tom smeru. Tako
Luj Zakolio14, u svojoj knjizi Biblija u Indiji, opisuje Krininu smrt:
K rin a je sh v atio da je za n jeg a do ao as da n ap u sti zem lju i
vrati se u krilo o n o g a koji g a je poslao. Z ab ran iv i svojim uenicim a d a ga slede, otiao je , je d n o g dana, da obavi sv o ju a b lu c iju 15
n a o b alam a G an g a (...). D oavi n a svetu reku, za g n ju rio je tri puta, a onda, k lek av i i pogled av i u nebo, m o lio se, iek u ju i sm rt.
U tom p o lo aju pro b o d en je strelam a je d n o g od o nih ije zlo in e
j e otkrio, a koji su, uvi za njeg o v o pu to v an je do G an g a, oform ili
ja k o d red i krenuli pov ed en i p lan o m da ga ubiju (...) T elo B o g o o veka ubice su okaile n a grane drveta, kako bi postalo plen leinara.
K ad a su se vesti o sm rti p ro irile, ljudi su u gom ili d o li, p red v o eni A runom , K rininim najdraim uenikom , da p o k u p e njegove
13
svete ostatke. Ali sm rtni o k v ir Iskupitelja bee nestao - nem a sum nje d a se v ratio u svoje n eb esk o p reb iv alite (...) a d rv o na k o jem
je b io o k aen iz n en ad a p o sta d e p rek riv en o velik im crv en im cveto v im a i rairi oko sebe n ajsla i m iris.
M aha-parinibhana Sutta - Veliki govor o konanom utm uu (Poslednji Budini dani) - najdua od svih sutta u Pali kanonu, deo D igha Nikaye - Zbirke dugih govora, sastavljene od 34 sutte, koja je prva od pet nikaya, ili zbirki, koje sa in ja v a ju S u tta P ita k u , je d n u od Tri k o a re P a li Tipitake
teravada budizm a. M aha-parinibbana sutta opisuje dogaaje pre, tokom i
neposredno posle konanog Budinog osloboenja (parinibbana). O va ivopisna pripovest sadri velik deo uenja o D hammi, ukljuujui i Budina poslednja uputstva, koja slue kao putokaz na koji nain budizam treba iveti
i praktikovati posle Budine smrti. (Nap. prev.)
878
16
879
Savremeni svet zaveden je u s rom odnosu prema takozvanim paganskim boanstvima i poeo je da ih posmatra u svetlu potpuno
drugaijem od njihovog stvamog karaktera i znaenja. Ismevanje i
klevetanje, koje hrianstvo upuuje Krini i Bahu, odlian su primer kako oni, koji su sasvim pogreno shvatili smisao tajnog znaenja alegorija, proganjaju besmrtna naela. Ko je bio razapeti ovek
Grke, o kojem su na povrinu isplivale nejasne glasine? Higins smatra da je to bio Pitagora, a ranohrianski autori su potisnuli pravu
priu o njegovoj smrti, jer je bila u sukobu sa njihovim uenjima.
Takoe, da li je istina da su rimski legionari na bojnom polju nosili
barjake na kojima su bili krstovi sa razapetim Sunce-ovekom?
ini se da je taj udni besmrtnik, ije ime znai pernata zmija, izaao
iz mora, nosei sa sobom misteriozni krst. Na njegovoj odori bili su
ukrasni oblaci i crveni krstovi. U njegovu ast su, u raznim delovima Meksika, bile postavljene velike zmije isklesane od kamena.
Kecalkoatiov krst postao je sveti simbol meu Majama, a, prema
dostupnim zapisima, aneli Maja Indijanaca imali su krstove u razliitim bojma naslikane na svojim elima. Slini krstovi bili su postavljeni iznad oiju onih koji su inicirani u njihove Misterije. Kad
je Kortez stigao u Meksiko, doneo je sa sobom krst. Prepoznavi ga,
domoroci su verovali da je on Kecalkoatl koji se vratio, jer ovaj bee
obeao da e se u neodreenoj budunosti vratiti i istkupiti svoj narod.
U Anakalipsi, Godfri Higins baca neto svetla na krst i njegov
simbolizam u Americi:
In k e su im ali k rst od v rlo fm og m erm era, ili p rele p o g ja sp isa ,
v iso k o u g laan, iz je d n o g k o m ad a, tri etv rtin e lakta du g , a tri prsta iro k i d eb eo . u v a n j e u sv eto j o d aji p alate i o d av a n o m u je
velik o p o to v an je. pan ci su taj k rst o b o g atili zlato m i d rag u ljim a
i postavili g a u katedrali u K usku. M eksiki hram ovi su u obliku krsta i g led aju n a etiri tran e sveta. N a slik am a u K o d e ksu B o rd ija 17
K ecalk o atl j e p red sta v lje n p rik o v an n a krst. P o n ek ad su tu ak i
dva lopova razapeta sa njim . U Vol. N o. II. ploa 75, B og je razapet
n a N eb esim a, o k ru en sa d ev e tn a est likova, to je broj m eto n ik o g
c ik lu s a 18. Z m ija g a li a v a o rg a n a z a ra z m n o a v a n je . U K o d e k su
17
Codex Borgianus, C odexB orgia, ili Borgia Codex, ili Codex Yoalli Ehecati,
je srednjoameriki manuskript o ritualima i proricanju i generalno se vemje
da je napisan pre panskog osvajanja M eksika. Kodeks je napravljen od ivotinjske koe, ima 76 strana i ita se s desna u levo; svi listovi, osim krajnjih, obostrano su oslikani. Kodeks pripada veoj skupini mkopisa, Bordija
gm pi m anuskripata, a oboje su dobili ime po italijanskom kardinalu Stefanu Bordiji (Stefano Borgia), u ijem posedu su bili. Kodeks je kasnije predat u Vatikansku biblioteku. Predloeno je da se nazove Codex Yoalli Ehecatl,
to je nauaski za No i Vetar, mada nije sigumo da su ga napravili Nauasi.
Z abunu oko im ena K oeksa m oe uneti to to se i grko-sahidski uncijalni
m anuskript Jevanelja, paleografski datiran u V vek, p rem a svom prvom
vlasniku, Stefanu Bordiji, naziva istim imenom, Kodeks Bordija (Codex
Borgianus). (Nap. prev.)
18
M etoniki ciklus, M etonski ciklus ili M etonov ciklus - pojam iz hronologije, nazvan po starogrkom astronomu, matematiam, geometm i inenjem,
R aspee K ecalkoatla
Jedan od najznaajnijih razapetih Svetskih Spasitelja je srednjoameriki bog vetrova ili Sunca, Kecalkoatl, ije aktivnosti su indijanski svetenici Meksika i Srednje Amerike drali u velikoj tajnosti.
880
881
Raspee Rei u prostoru, raspee goluba, koje se esto via u religijskoj simbolici - oboje su podsetnici na pagansku natkriljenost.
injenica da krst formiraju rairena krila ptice u odnosu na njeno telo bez sumnje je jedan od razloga to su Egipani koristili pticu kao
simbol besmrtne prirode oveka i esto je prikazuvali kako lebdi
iznad mumiftciranog tela preminulog, nosei u jednoj od svojih kandi znak ivota, a u drugoj znak daha.
E k s e r i S t r a d a n ja
882
G nostika Plerom a, ili k om binacija svih E ona [jc] izraena prik azo m o v ek a koji dri svitak (...). L eva ruka je o b lik o v a n a kao
tri sav ijen a klin a ili eksera; n esu m n jiv o isti sim bol koji Bcl esto
d ri u isp ru e n o j ru ci na v a v ilo n sk im c ilin d rim a , k o ji su p o to m
o tk rili je v re js k i k ab a listi u v rh o v im a slo v a in , a sre n jo v e k o v n i
m istici u Tri E k saera sa K rsta.
Jakob Beme roen je 1575. godine u sclu u blizini Gcrlica, a umro je 1624. godine u leskoj. Imao je malo kole i u ranoj dobi je postao obuarski egrt. Kasnije je postao obuarski kalfa, oenio se i imao etvoro dece. Jednoga dana,
885
*
Postojanje Dijaninog hrama u Efesu ini taj grad svetim za Misterijsku religiju, jer sedam uda antikog sveta bilo je podignuto da oznai skladita teko razumljivog znanja. H. P. Blavacka o Efesu pie:
B ilo j e to a rite u n iv e rz aln e ta jn e d o k trin e; n eo b in a laborato rija iz k o je je , reen o eleg an tn o m g rk o m frazeo lo g ijo m , izn ik la
kvintesencija budistike, zaratustrijanske i haldejske filozofije. Artem id u , g ig an tsk i stv a m i sim b o l te o zo fsk o -p an te istik ih ap strak cija,
v elik u m ajk u M u ltim a m m a ', an d ro g in a i zatitn icu e fesk ih sp isa ,
p o k o rio j e P avle; ali, m ad a su se ap o sto lsk i o d u ev ljen i p reo b raenici p retv arali d a su spalili sve svoje k n jig e o u d n o m u m e u , xa
7cr.pu:pYa, o stalo ih j e d o v o ljn o d a m o g u d a ih p ro u av aju , k ad a se
o h lad ilo n jih o v o p o etn o o d u e v lje n je.
Jedno od najzanimljivijih tumaenja alegorije raspea je ono koje identifikuje oveka Isusa sa linom sveu pojedinca. Upravo ta
lina svest je ona koja se zainje i prebiva u oseaju odvojenosti, a
pre no to udna dua moe da se ujedini sa uvek-prisutnim i sve-proimajuim Ocem, ta linost se mora rtvovati kako bi se Univerzalna Svest mogla osloboditi.
886
M ultimama, ili M ultim am ija (lat. M ultimamma, ili M ultimammia - sa mnogo dojki), latinski je naziv za efesku A rtem idu, prikazanu sa velikim broje m dojki; grk a v arijan ta tog im ena je P o lim asta (gr. n o A .u p a a x o q ).
(Nap. prev.)
887
bio iv i za sobom zatvorio ulaz, zauvek nestavi za poglee smrtnika. Drevnim Efesom su kolale prie da e sv. Jovan spavati u svom
grobu sve do povratka Spasitelja i da se, u momentu kada se apostol
spustio na svoj odar, zemlja iznad grobnice preklopila poput prekrivaa na krevetu.
Podvrgnuta kritici vie od svih ostalih knjiga koje su ukljuene u
Novi zavet, Apokalipsa - koja se uobiajeno pripisuje sv. Jovanu Bogoslovu - daleko je najvaniji, ali najmanje shvaen spis meu gnostikim hrianskim spisima. Iako je Justin Muenik proglasio d aje
Knjigu Otkrivenja napisao Jovan, jedan od Elristovih apostola, to
autorstvo osporeno je ve u drugom veku posle Hrista. U treem veku su te prepirke postale akutne, pa su ak i Dionizije Aleksandrijski2 i Evsevije napali jovanovsku teoriju, izjavljujui d a je Knjigu
Otkrivenja i Jevanelje po sv. Jovanu napisao neki Kerint4, koji je
2
K erint (gr. KtjpivGo;; lat. C erinthus, c. 100) - rani hrianski gnostik kojega su rani crkveni oci nazivali arhijeretikom. Nasuprot proto-ortodoksnom
hrianstvu, K eritova kola sledila je jevrejski zakon i koristila Jevanelje
prem a Hebrejima, koje je poricalo da je Vrhovni Bog stvorio svet, kao i Isusovu boanstvenost. Po Keritovoj interpretaciji, H ristje d o a o Isusu prilikom krtenja i vodio ga tokom slube, ali ga je napustio u vrem e raspea.
Kerint je pouavao u vreme kada hrianstvo nije imalo jasno definisan odnos prem a judaizm u i grkoj filozofiji. Po svom oslanjanju na jev rejsk i
zakon i skrom noj ocem Isusa, b io je slian ebonitim a i ostalim jevrejskim
hrianim a. U definisanju Dem ijurga kao Stvoritelja sveta, Kerint se poklapao sa grkim filozofskim dualizm om i naslutio gnostike. N jegov opis
Hrista kao bestelesnog duha koji se privremeno nastanjuje u oveku Isusu,
888
M isterija A pokalipse
posudio ime velikog apostola kako bi hrianima bolje plasirao svoje doktrine. Kasnije je autorstvo Apokalipse u pitanje doveo i Jeronim 5, a u vreme reformacije su njegove primedbe oiveli Luter i
Erazmo. Dananji kritiniji uenjaci nisu naklonjem nekada opteprihvaenoj ideji da je Knjiga Otkrivenja bila stvami zapis mistinog iskustva koje je imao sv. Jovan, dok je taj vidovnjak bio u
izgnanstvu na ostrvu Patmos. Izloena su, stoga, dmga objanjenja
simbolizma koji proima knjigu i prvobitnog motiva za njeno pisanje.
Razumnije meu tim teorijama mogu se saeti na sledei nain:
Prvo, na osnovu teine dokaza koje Otkrivenje samo pma u svom
sadraju, ono se slobodno moe proglasiti paganskim spisom - jednom od svetih knjiga Eleusinskih ili Frigijskih Misterija. Kao posledica toga, pravi autor dela, koji izlae dubine egipatskog i grkog
misticizma, mora da je i sam bio inicijat, te stoga duan da pie samo simbolikim jezikom Misterija.
Dmgo, mogue je da je Knjiga Otkrivenja napisana da pomiri prividno neslaganje izmeu ranohrianske i paganske religijske fdozofije.
Kad su zeloti primitivne heianske crkve krenuli da hristijanizuju paganizam, paganski inicijati uzvratili su snanim naporom da paganizuju
poklapa se sa kasnijim Valentinovim gnosticizm om . Rana hrianska tradicija opisuje K erinta kao savrem enika i pro tiv n ik a Jovana Jevaneliste,
koji j e J e va n eljep o Jovanu napisao protiv njega. Sve to se zna o Kerintu potie iz pera njegovih teolokih protivnika. Prve sum nje u istinitost
Jovanovog autorstva Otkrivenja javile su se meu antimontanistima sredinom
II veka u M aloj A ziji, kolevci hilijazm a i m ontanizm a. Ovi antim ontanisti,
koje je Epifanije kasnije nazivao ,,alogim a, izgleda da su u odbrani hrianske o rtodoksije otili u drugu krajnost. Jedan od tih aloga, prezviter
(svetenik) Gaj, koji je delovao u Rim u u doba pape Z efirina (199-217),
odluno je napao novu opasnujeres. Poto su se montanisti pozivali na apostola Jovana u odbrani svojih uenja, Gaj je, bez mnogo takta, u radikalnom
negiranju svih m ontanistikih argum enata, odbacio O lkrivenje Jovanovo,
pripisujui njegovo pravo autorstvo jeretiku Kerintu. (Nap. prev.)
5
Sveti Jeronim Stridonski (gr. E u ae p io ; Sco<ppovio<; 'Icpovupo;; lat. Eusebius Sophronius H ieronym us, 3 3 1 -4 2 0 ) - poznat je kao prevodilac Biblije
sa grkog i hebrejskog na latinski. Taj prevod, populam o nazvan Vulgata,
bio je zvanini biblijski tekst katolike crkve do 1979. godine, k a d a je objav ljen a Neovulgata. Znaajan je i po istorijskim spisim a, naroito delom
O slavnim Ijudim a (D e viris illustribus), koji su puni vrlo dragocenih podataka. (Nap. prev.)
889
hrianstvo. Hriani nisu uspeli, ali pagani jesu. S propadanjem paganizma, inicirani paganski hijerofanti su osnovu svojih dejstava preneli na nosioca prim itivnog hrianstva, usvajajui nove simbole
kulta da njima prikriju one veite istine, koje su uvek neprocenjiv
posed mudrih. Apokalipsajasno pokazuje rezultirajui spoj paganske
i hrianske simbolike i na taj nain daje nepobitan dokaz o aktivnosti tih iniciranih umova, koji su elovali tokom ranog hrianstva.
Tree, izloena je teorija da Knjiga Otkrivenja predstavlja pokuaj beskrupuloznih pripadnika odreenog religijskog reda da potkopaju Hrianske Misterije, tako to satirizuju njihovu filozofiju. Nadali
su se da e taj opaki cilj postii pokazujui da je nova vera samo ponavljanje starih paganskih doktrina, nairoko ismejavajui hrianstvo i koristei njegove vlastite simbole da ga omalovae. Na primer,
zvezda koja je pala na zemlju (Otkrivenje 8:10-11) mogla se protumaiti tako da oznai Vitlejemsku Zvezdu, a gorina te zvezde (nazvane Pelen, a koja truje oveanstvo) mogla bi oznaiti ,,lano uenje
hrianske crkve. Mada je ta poslednja teorija stekla odreenu meru
popularnosti, dubina Apokalipse navodi razboritog itaoca na neizbean zakljuak da je to najmanje verovatna od tri hipoteze. Za one
koji mogu da probiju veo njenog simbolizma, nadahnuti izvor dokumenta ne zahteva dodatne potkrepljujue dokaze.
U konanoj analizi, istinska filozofija se ne moe ograniiti ni veroispoveu ni frakcijom; u stvari, ona je nespojiva sa bilo kakvim
vetakim ogranienjem ljudske misli. Pitanje paganskog ili hrianskog porekla Knjige Otkrivenja je, stoga, od malog znaaja. Sutinska
vrednost knjige lei u velianstvenoj epitomi Univerzalne Misterije
- opservaciji koja je sv. Jeronima navela da izjavi kako se moe protumaiti na sedam potpuno razliitih naina. Neobuen o dosezima
antike misli, savremeni teolog se m na koji nain ne moe nositi sa
sloenou Apokalipse, je rje za njega taj mistini spis samo fantazmagorija boanskog nadahnua, koje je on u Ijutom iskuenju da dovede u pitanje. U ogranienom prostoru koje je ovde na raspolaganju,
mogue je skicirati samo u kratkim crtama nekoliko istaknutih karakteristika vizije proroka sa Patmosa. Paljivo razmatranje razliitih
paganskih Misterija materijalno e pomoi i u popunjavanju neizbenih praznina u ovom skraenju.
U prvom poglavlju Apokalipse, sv. Jovan opisuje Alfu i Omegu, koji
je stajao usred sedam zlatnih svenjaka. Okrueno svojim plamteim
890
M isterija A pokalipse
planetamim upraviteljima, to Uzvieno Jedno, na taj nain otelovljuje, u jednom impresivnom i misterioznom liku, itav opseg evolucionog rasta oveanstva - prolog, sadanjeg i budueg.
PR E ST O BOGA I JA G N JE T A
Iz Jacob Behmen, IVorks
Pred prestolom Bojim bilo je kristalno m ore koje predstavlja am ajim , ili ive vode to su iznad nebesa. Pred prestolom su takoe bila i etiri bia - bik,
lav, orao i ovek. Ta bia su prestavljala etiri ugla stvaranja, a m notvo oiju kojim a su bila prekrivena su zveze zvezdanog svoda. Dvadeset i etiri stareinc imaju isto znaenje kao svetenici okupljeni oko Cererinog kipa u Velikom
eleusinskom obredu, kao i persijski G eniji, ili bogovi dnevnih sati, koji su, odbacujui svoje krune, veliali Svetoga. K ao sim bol deljenja vrem ena, stareine
oboavaju bezvrem eni i trajni Duh, koji je usred njih.
891
M isterija A pokalipse
U drugom i treem poglavlju sv. Jovan dostavlja do sedam crkava koje su u Aziji, zabrane koje je primio od Alfe i Omege. Crkve
su tu analogne preagama mitraistikih merdevina, a Jovan, koji je ,,u
duhu, uspinjao se kroz orbite sedam svetih planeta dok nije dosegao
unutranju povrinu Empireja.
Anonimni autor dela Coveanstvo: njegovo poreklo i sudbina (Mankind: Their Origin and Destiny)9 pie:
Jam es M organ P ryse (1849-1942) - am eriki autor, izdava, teo zo f i osniva G nostikog dm tva (G nostic Society). D elo R estaurirani Novi zavet
objavljeno je 1914. godine. (Nap. prev.)
Hiton (gr. ^trcov) - kratka bela, vunena ili lanena haljina bez m kava koja
se kod starih G rka nosila, slino naoj koulji, do golog tela i pasala pojasom; haljina, om ota. (Nap. prev.)
892
N akon to je dua p roroka u svom ekstatinom stanju brzim letom p rola kroz sedam sfera, od sfere m eseca do sfere S atum a, odnosno, od planete koja o d g o v ara K anceru, kapiji oveka, do planete
koja o d g o v ara K aprikom u, koji je k apija bogova, otvara m u se nova k apija n a najviem n eb u i u zodijaku, ispod koje se obre sedam
p lan eta, je d n o m reju, n a n eb esk o m svodu, o d n osno, ono m c to su
d revni zvali c r v s ta llin u m p r im u m ', ili k rista ln o n eb o .
Autor ovog dela vie nije anoniman. Radi se o Artum Djotu Tomsonu (Arthur
D yot Thomson, 1822-?), koji je, pored ovog dela iz 1872, godine, autor jo
nekoliko interesantnih naslova, kao to su Istorija Jevanelja idoktrinarno
uenje ( The G ospel H istory a n d D octrinal Teachin) i Ispitivanje udesnih
pripovesti (Exam ination O fT h e M iraculous Narratives). (Nap. prev.)
10
893
12
13
894
M isterija A pokalipse
U sredinjem planu, sv. Jovan Bogoslov klei pred pojavom A lfe i O m ege koji stoji usred sedam svetlo sti i o kruen au reo lo m p lam en a i dim a. N a nebu
14 Jo z ef Sebastijan K lauber (Joseph Sebastian Klauber, c. 1700- 1768) - nemaki um etnik - graver, pripadnik uvene K lauber porodice gravera i izdavaa. Sa bratom Johanoin Baptistom Klauberom (Johann Baptist Klauber,
1712- c. 1787) i G otfridom B em ardom G ocom (G ottfried B ernhard Gdz,
1708-1774) osnovao je izdavaku kom paniju katolike lepe um etnosti.
K njiga H istoriae Biblicae, Veteris et Novi Testamenti, sa sto gravura, obja v lje n a je 1757. godine. (Nap. prev.)
895
M isterija A pokalipse
Poglavlja, od estog zakljuno sa jedanaestim, posveena su izvetaju o otvaranju sedam peata na knjizi koju dri Jagnje. Kada je
slomljen prvi peat, dojaha oveka na belom konju, koji nosae venac i drae u ruci luk. Kad je slomljen drugi peat, dojaha ovek na
riem konju, a u ruci mu je bio veliki ma. Kad je slomljen trei peat, dojaha ovek na crnom konju, sa vagom u rukama. A kad je
slomljen etvrti peat, dojaha Smrt na bledom konju i pakao je iao za
njom. Moe se tumaiti da etiri jahaa Apokalipse oznaavaju etiri glavna dela ljudskog ivota. Roenje je predstavljeno jahaem na
belom konju, koji pobedonosno dolazi da osvaja, plahovitost mladosti predstavljena je jahaem na riem konju, koji uzima mir sa
zemlje, zrelost je predstavljena jahaem na cmom konju, koji sve meri na vagi razuma, a sm rtje predstavljena jahaem na bledom konju,
kojem je data vlast nad etvrtinom zemlje. U istonjakoj fdozofiji
ti konjanici oznaavaju etiri jitge, ili epohe sveta, koje izjahuju u
vreme koje im je odreeno i za izvestan period postaju vladari stvaranja.
896
Virgil Solis ( Virgil, ili Virgilius S olis, 1514-1562) - nem aki crta, graver
i grafiar, koji je radio u N im bergu, pripadnik plodne um etnike porodice.
P osebno u ticajn e bile su njeg o v e ilu stracije za O v id ijev e M eta m o rfo ze.
(Nap. prev.)
897
M isterija A pokalipse
M isterija A pokalipse
300
30
30
50
10
40
300
300
300
80
40
10
50
300
70
50
10
<;
200
70
200
200
666
666
666
666
18
M isterija A pokalipse
U gom jem levom uglu prikazano je unitenje Vavilona, kao i aneo koji baca
kam en veliki kao vodenini u m ore govorei: Tako e sa hukom biti baen
Vavilon grad veliki, i nee se vie nai. 20 Ispod je konjanik, nazvan Vemi i Istiniti, koji baca zver u bezdan. Doie desno je aneo s kljuem bezdana, koji velikim lancem vezuje Satanu na hiljadu godina. Gore, na nebesima, predstavljen je
Neko slian Sinu Covejem, koji nosi veliki srp i njime anje letinu sveta. U sreditu je Sveti Grad, Novi Jerusalim , s dvanaest vrata i Jagnjetovom gorom, koja
se u njemu uzdie. Od prestola Jagnjetovog izlazi velika kristalna reka, ili voda
ivota, koja oznaava duhovnu doktrinu: svakome ko je otkrije i pije njene vode
dodeljuje se besmrtnost. Kleei na visokoj litici, sv. Jovan gleda mistini grad,
arhetip savrene civilizacije koja e nastupiti. Izna Novog Jerusalima, u velikom
probijanju sunevih zraka slave, nalazi se presto Drevnoga, koji je svetlost onih
to prebivaju u neuporedivom carstvu duha. Izvan spoznaje neiniciranih, svet je
stalno-rastua m asa sastavljena od duhovnih izabranika. Iako hodaju zem ljom
kao obini sm rtnici, oni su iz odvojenog sveta i njihovim neprekidnim zalaganjem kraljevstvo Boje se polako, ali sigum o uspostavlja na zemlji. Te prosvetIjene due su graditelji N ovog Jerusalim a, a njihova tela su ivo kam enje u
njegovim zidovima. Osvetljeni bakljom istine oni nastavljaju svoj rad, a kroz njihove aktivnosti e se zlatno doba vratiti na zemlju, a sile greha i sinrti bie unitene. Zbog toga su mudri izjavili da e vrli i prosvetljeni Ijudi, um esto da se
uzdignu na nebo, spustiti nebo dole i ustanoviti ga usred sam e zemlje.
20
902
JOVANOVA V IZ IJA N OV OG JE R U SA L IM A
Iz Klauber. Historiae Biblicae Veteris et Novi Testamenti
903
I sv. Jovan vide reku Vode ivota, koja je izlazila iz prestola Jagnjetovog. Reka predstavlja tok koji se izliva iz Prvog Logosa, koji
je ivot svih stvari i aktivni uzrok itavog stvaranja. Tu je takoe
bilo i Drvo ivota (duh), koje je raalo dvanaest rodova plodova, a
ije lie je bilo za leenje naroda. Drvetom je predstavljena godina,
koja svakog meseca donosi neko dobro za odravanje postojeih
stvorenja. Isus tada govori sv. Jovanu da je On izdanak i rod Davidov i sjajna zvezda Danica (Venera). Sv. Jovan zakljuuje reima:
ISL A M SK A V ER A
*
Muhamedov ivot * Objava Kurana # Oprotajno hodoae
* Prorokov grob # Kaba u Meki # Tajna doktrina islama
*
Reprezentativan primer hrianskog stava prema islamu, barem do
skoranjih godina, predstavlja postskriptum Aleksandra Rosa' angliziranoj verziji ser d Rierovog2 fransuskog prevoda Kurana, objavljenoj 1649. godine. Autor postskriptuma protiv Muhameda i Kurana
usmerava sledeu pogrdu:
D obri itao e, v eliki A rap sk i P rev aran t sada je k o n an o , p osle
hitjadu godina, p reko F rancuske stigao u E nglesku, a njegov K uran,
ili zb rk a g reak a, (d erite d efo rm isa n o kao i roditelj i to lik o ispunjeno je retin o u koliko je i njeg o v a oparena glava bila p una skorbuta) nauio je d a govori engleski. (...) A k o bacite p ogled na K uran,
nai ete d a je to p ap a zjan ija sa stav ljen a o d sled ea etiri sastojka:
1. od K o ntradikcija, 2. od B o g o h u ljen ja, 3. od sm enih B ajki, 4. od
L ai.
904
A lexander Ross (c. 1590-1654) - plodni kotski pisac i konzervativni polemiar. Prevod Kurana na engleski (sa francuskog prevoda) jedno je od njegovih najveih dostignua. (Nap. prev.)
A ndre d Rier (A ndre D u R yer, 1580- 1660) francuski orijentalista, diplom atski p redstavnik u K onstantinopolju i francuski konzul u A leksandriji
u Egiptu, a po povratku u Francusku, oko 1630. godine, postao je kraljev
prevodilac za orijentalne jezike. Autor je treeg zapadnog prevoda Kurana
(L'Alcoran de M ahom et), objavljenog 1647. godine. G odine 1630. objavio
je Tursku gram atiku na latinskom , a 1634. p rev e o je na francuski Saadijev
ulistan, carstvo rua (G ulistan ou l'Em pire des Roses, de Saadi); za sobom je ostavio Tursko-latinski renik. (Nap. prev.)
905
Drugim reima, Bog islama samo poeli, a predmet te elje odmah nastaje, dok Bog Aleksandra Rosa mora nastaviti u skladu sa
zakonima ljudske generacije!
Muhamed, islamski Prorok, eljeni svih naroda, roen je u Meki,
570. (?), a umro u Medini, 632. godine, ili jedanaeste godine nakon
Hidre. Voington Irving4 ovako opisuje znakove i uda koji su pratili Prorokovo roenje:
N jeg o v a m ajk a nije im ala nik ak v ih p o ro ajn ih m uka. U tren u tku n jegovog d o la sk a na svet, neb esk a sv etlo st o sv e tlila j e o k o ln e
ze m lje, a n o v o ro en e je , podiui oi ka neb u , u sk lik n u lo : B og
je velik! N em a B o g a do B oga, a ja sam njegov p ro ro k ! N eb o i zem lja, uvereni sm o u to, bili su u znem ireni njeg o v im d o lask o m . Jezero S av a p o v u k lo se n az ad u svoj tajni izvor, o s ta v lja ju i sv o je
ivice suve, dok se reka T igari izlila iz svog k orita i prep lav ila susedne zem lje. P alata p ersijsk o g k ralja K osrua p o tresla se iz tem elja,
a njenih nekoliko kula sruilo se na zetnlju. (...) iste znam enite noi, sveta Z aratustrina vatra, koju su uvali m udraci i koja j e b ez prekida go rela v ie od h iljadu g odina, iznenada se ugasila, a svi ioli
p o p ad a e .
[V ideti M u h a m e d i n je g o vi n a sled n ici
( M a h o m et a n d H is S u ccesso rsj]
3
Washington Irving (1783 -1 859) am eriki pisac, esejista, b iograf i istoriar. Njegova biografija M uhameda, M uham ed i njegovi naslednici (Mahomet
and His Successors), o b jav ljen aje 1850. godine. (Nap. prev.)
906
Edvard Henri Palm er (Edvvard H enry P alm er, 1840-1882) - engleski orijentalista, m nogostrano talenatovani autor brojnih radova velikog lingvistikog dometa. N jegov prevod Kurana pojavio se 1880. godine. (Nap. prev.)
907
ponekad mu se pridruivala u njegovim iznurujuem bdenju i enskom intuicijom je oseala patnje njegove due. Napokon, jedne noi,
u njegovoj etrdesetoj godini, dok je leao na podu u peini, umotan
u ogrta, velika svetlost eksplodira nad njim. Prevladan oseajem savrenog mira i razumevanja u blaenstvu nebeskog prisustva, on je
izgubio svest. Kad je doao k sebi, opet je aneo Gavrilo stajao pred
njim i pokazivao svileni al ispisan tajanstvenim znakovima. Iz tih
znakova Muhamed je stekao osnovnu doktrinu, koja je kasnije otelovljena u Kuranu. Tada je Gavrilo progovorio jasnim i prekrasnim glasom, objavljujui Muhamedu da je on Prorok Boga ivoga.
Drhtei u strahu, Muhamed je pourio do Hatide, bojei se da su
ga vizijom nadahnuli isti zli duhovi to su sluili paganskim magovima, koje je toliko mnogo prezirao. Hatida ga je uverila da ga titi
njegov sopstveni ivot pun vrlina i da ne treba da se plai zla. Poto
ga je uverila, Prorok je oekivao naredne posete Gavrila. Kada one
nisu usledile, meutim, duu mu je ispunio takav oaj da je pokuao
samoubistvo, ali u trenu kad je hteo da se baci sa litice, zaustavila
ga je iznenadna ponovna pojava Gavrila, koji je opet uverio Proroka
da e mu, kada nastupi pravo vreme, biti data objava, koja je potrebna njegovom narodu.
Verovatno kao rezultat perioda usamljenosti provedenih u meditaciji, Muhamed je, kako se ini, imao ekstatike gubitke svesti. Kae
se da je, dok su mu diktirane razne sure Kurana, povremeno padao
u nesvest i da je, bez obzira na hladnou okolnog vazduha, bio prekriven grakama znoja. esto su ti napadi nastupali bez upozorenja;
u drugim prilikama sedeo bi umotan u ebe, kako bi spreio hladnou od obilnog znoja, a, dok je oigledno bio nesvestan, diktirao je
razne pasuse, koje je mali krug pouzdanih prijatelja pamtio ili zapisivao. Jednom prilikom, u poznijoj dobi, kada je Abu Bekr ukazao
na sede dlake u njegovoj bradi, Muhamed je, podigavi kraj svoje
brade i pogledavi ga, objasnio da je njena belina posledica fizike
agonije, koja je pratila njegova razdoblja nadahnua.
Ukoliko se smatra da su spisi koji se pripisuju Muhamedu samo
halucinacije epileptiara - i zbog toga se odbace - njegovi hrianski kritiari bi trebalo da paze kako ne bi, zajedno sa Prorokovim
doktrinama, takoe ugrozili i sama uenja koja lino prihvataju, jer se
za mnoge od uenika, apostola i svetaca rane crkve zna da su imali
nervne poremeaje. Muhamedov prvi preobraenik bila je njegova
908
ena, Hatida, a za njom su sledili ostali lanovi njegove ue porodice, to je okolnost koja je podstakla ser Viljema Mjuira6 da zabelei:
Muhamedovu iskrenost snano potkrepljuje to to najraniji preobraenici u islam ne samo da su bili estitog karaktera, ve su bili
njegovi bliski prijatelji i ljudi iz njegovog omainstva, koji, blisko
upoznati sa njegovim privatnim ivotom, nisu mogli da ne uoe,
ukoliko ih je bilo, one protivrenosti koje, vie ili manje, postoje izmeu zanimanja Iicememog prevaranta van kue i njegovih postupaka kod kue.
[Vidi M u h a m e d o v iv o t (T h e L ife o f M o h a m m a d )]
Meu prvima koji su prihvatiti islamsku veru bio je Abu Bekr,
koji je postao Muhamedov najblii i najvemiji prijatelj, zapravo, njegov alter ego. Abu Bekr, ovek briljantnih postignua, materijalno
je doprineo uspehu Prorkovog poduhvata i, u skladu s eljom koju
je Prorok izrazio, postao je voa vemika nakon Muhamedove smrti.
Aja, Abu Bekrova erka, kasnije je postala Muhamedova supmga i
tako je jo vie uvrena bratska veza izmeu ta dva oveka. Tiho,
ali marljivo, Muhamed je objavljivao svoje doktrine u malom kmgu
monih prijatelja. Kada ga je entuzijazam njegovih sledbenika konano naterao da javno obznani svoju misiju, ve je bio voa snane
i dobro organizovane gmpe. Plaei se Muhamedovog rastueg prestia, stanovnici Meke su, odriui se starostavne tradicija da krv ne
moe biti prolivena u svetom gradu, odluili da ubiju Proroka i tako
zatm islam. Razne gmpe udruile su se u tom poduhvatu, kako bi krivica za zloin bila ravnomemije rasporeena. Otkrivi opasnost na
vreme, Muhamed je ostavio svog prijatelja Alija u krevetu i sa Abu
Bekrom pobegao iz grada, a nakon to je veto izmakao Mekancima,
pridmio se glavnini svojih sledbenika, koji su pre njega otili u Jatrib
(kasnije nazvan Medina). Na tom dogaaju, nazvanom Hidra, ili
,,Iet - utemeljen je islamski hronoloki sistem.
6
M U H A M ED O V O N ONO
PUTOVANJE NA NEBO
Iz D'OhssorP, Tableau
General de l'Empire Othoman
Ignjacije M urad Oson (Ignatius M ouradgea d'O hsson, 1740-1807) ameriki orijentalist, istoriar i diplom ata; poreklom je iz jerm enske, katolike porodice i ponekad se pom inje kao M uradkan Tosunijan (M uradcan
Tosunvan), to je njegovo pravo prezime. Nasledio je oca kao prevodilac u
vedskoj ambasai; s usponom na plemikoj lestvici, uzeo je ime sa vedsko-francuskim prizvukom. Dugo je iveo u Francuskoj. Delo Opti prikaz otom anskog carstva ( Tableau G eneral de l'Em pire O thom an) objavljeno je u
Parizu, sukcesivno, u 7 tom ova, izm eu 1788. i 1824. godine. (Nap. prev.)
upljinu Z am zam v o d o m 10, a sam o srce napunio verom i naukom . udno stvorenje, zvano Alborak, ili munja, dovedeno je da bude Prorokovo prenosno sredstvo. Alborak je opisan kao bela ivotinja oblika i veliine mule, s glavom ene
i repom pauna. Prem a nekim verzijam a, M uham ed je A lboraka jah ao sam o do
Jerusalim a, gde se, spustivi se sa brda M orija, uhvatio za donju preagu zlatnih m erdevina sputenih sa neba i, u pratnji G avrila, uspeo se kroz sedam svetova koji odvajaju zem lju od unutranje povrine em pireum a. Na kapiji svake
sfere stajao je po jed an od patrijarha, koje je M uham ed pozdravljao kako je
stupao na razliite nivoe. N a kapiji prvog neba stajao je Adam; na kapiji drugog, Jovan i Isus (sestrii); na treem, Josif; na etvrtom, Enoh: na petom, Aron:
na estom, M ojsije, a na sedmom, Avraham. Dat je i drugi redosled patrijarha i
proroka, u kojem se Isus nalazi na kapiji sedm og neba, i kae se da je M uhamed,
stigavi dotle, zatraio od Isusa da posreduje za njega pred Bojim prestolom .
Kur'an, sura 17, A l-Isra (Nono putovanje), 1, prevod Besim Korkut: HvaIjen neka je onaj koji je u jednom asu noi preveo Svoga roba iz Hrama
asnog u Hram aleki, iju sm o okolinu blagoslovili kako bism o mu neka
znam enja Naa pokazali. (Nap. prev.)
10 Zamzam (ar. ?j* J), ili Izvor Zamzama, ili Zamzam izvor - izvor koji se nalazi
u M asdid al H aram u (ar. .>>.^ '1
- Sveta dam ija), dvadeset metara
istono od Kabe. Prem a islamskom verovanju, to je udom stvoren izvor
Boje vode, koji je izbio pre vie hiljada godina, kada je Avrahamov mali sin
Ismail bio edan i plakao za vodom, te udarao nogom o zemlju. M ilioni hodoasnika poseuju izvor svake godine za vreme hada (ar. r-=-), ili Umraha
(ar. j* ^ ), hodoaa u Meku, kako bi pili njegovu vodu. (Nap. prev.)
M ikat al-M asabih (M ishkatu T-M asabih) - jedna od najveih zbirki hadisa (ar. J x * ) , pouka koje je poslanik M uham ed govorio, ili na neki drugi
11 Danas je taj broj mnogo vei. Godine 2008. Meku je posetilo blizu 1.730.000,
a 2009. godine 1.613.000 inostranih hodoasnika. (Nap. prev.)
910
911
Kaha, ili graevina u obliku kocke u sreditu je velikog dvorita damije u Meki, najsvetije je m esto u islam skom svetu. Prem a njem u se sledbenici Proroka
m oraju okrenuti pet puta dnevno, u vrem e odreeno za m olitvu. Poput posveen ik a gotovo svih drugih vera, m uslim ani su sc tokom m o litv e p rvobitno
okretali prem a istoku, ali je kasnijim dekretom nareeno da svoja lica okreu
prem a Meki.
M alo se zna o istoriji Kabe pre no to je posveena da bude m uham edanska
dam ija, osim da je graevina bila paganski hram. U vrem e kad je Prorok osvojio M eku, K aba i okolno dvorite imali su 360 idola, koje je M uham ed unitio, zapravo, i pre nego to jc stigao do sam og svetilita. D revna kua, kako
se K aba naziva, nepravilna je kocka dugaka oko 38 stopa, visoka 35 i iroka
30 stopa. D uina svakog bonog zida pom alo varira, a duina krajnjih zidova
preko jed n e stope. U jugoistonom uglu zida, na prigodnoj udaljenosti od tla
(oko pet stopa), ugraen je sveti i m isteriozni A braham ov cm i kam en, ili aerolit. Kada ga je aneo Gavrilo dao patrijarhu, kam en je bio tako izrazite beline da
je m ogao da se vidi iz svih delova zem lje, ali je, kasnije, pocm eo zbog grehova ljudi. Taj crni kam en, ovalnog oblika i oko sedam ina u preniku, razbijen
je u sedm om veku, pa ga sada na okupu dri srebm i okvir.
912
Thomas C arlyle (1 7 9 5 -1 8 8 1 ) - kotski istoriar, filozof i esejist. Kao fiIozof bio je idealist, a kao istoriar istakao se stilom prikazivanja i shvatanjem da istoriju stvaraju velike linosti, heroji. Prema prolosti se odnosio
sa puno m isticizm a. Pom enuto delo zapravo je dm go poglavlje knjige O
herojima, ohoavanju heroja i herojskom u istoriji (On Heroes, Hero-Worship, A n d The H eroic In H istorv) iz 1841. godine, a pun naslov poglavlja
je H eroj kao Prorok. M uham ed: Islam (T he H ero A s Prophet. M ahom et:
Islam ). (Nap. prev.)
13
Po pitanju Muhamedovog karaktera bilo je velikih zabluda. Nema dokaza koji bi poduprli optube to mu pripisuju ekstremnu
okrutnosti i razuzdanost. S druge strane, to su nepristrasni istraivai blie i detaljnije ispitivali Muhamedov ivot, to su vidljiviji postajali finiji kvaliteti njegove prirode. Prema Karlajlovim reima:
Sam M uham ed, nakon svega to se m oe rei o njem u, nije bio
p u ten ov ek . V eom a se v ara m o ak o to g o v e k a sm a tram o za o b in o g p o h o tljiv ca, u glavnom o d ato g ned o sto jn im u icim a - tavie,
u icim a b ilo k oje vrste. N jegovo d o m ain stv o b ilo je najted ljiv ije;
n jeg o v u u o b i aje n u h ranu inili su je m e n i hleb i voda. P o n ek ad
n a n jeg o v o m o g n jitu m e secim a nije p aljen a vatra. (...) S iro m aan ,
m arljiv, sla b o o p sk rb lje n ov ek , n e z ain tereso v an za o n o za ta su
v u lg arn i Ijudi n a p o rn o radili. (...) N az iv ali su g a P ro ro k , k a ete?
Z ato to je stajao tam o, licem u lice sa njim a; tam o, ne zatv o ren u
sv etilite b ilo kak v e m isterije, vien kak o krpi svoj plat, p o p rav lja
svoje cipele, bo ri se, savetuje, zap o v ed a m e u njim a; oni m o ra da
su v id eli k a k a v j e o v e k bio, pa n ek a ga n az iv a ju k ak o im drago!
N em a tog cara, sa njegovim tijaram a, kojeg su sluali kao tog ov ek a u platu koji je sam k rp io .
Zbunjen naizgled beznadenim zadatkom da se Prorokov ivot pomiri sa apsurdnim tvrdnjama koje su dugo prihvatane kao verodostojne, Voington Irving ga meri na vagi pravednosti.
Saudu. K asnije je imao vie ena pa su kolibe izgraene i za njih. M uhamed je za ivota sagradio devet takvih koliba i u njim a je proveo poslednjih deset godina, a u jednoj od njih je njegov grob sve do Sunjeg dana.
Istoriari se slau oko lokacije pet Hudri, koje su pripadale Hafzi, Aji,
Saudi, Z ainat bint K azimi i Um Salm i, a sve su bile na istonoj strani od
Prorokove damije. (Nap. prev.)
14
916
Karl Pol Rajnhold Nibur (K arl P aul R einholdN iehuhr, 18921971) ameriki teolog, autor veeg broja knjiga. Zahvaljujui teolokom liberalizm u,
dvadesetih godina XX veka poeo je kao levo orijentisani svetenik, da bi
se tridesetih preorijentisao na neo-ortodoksnu teologiju, objanjavajui da
je greh ponosa stvorio zlo u svetu. (Nap. prev.)
Aja je, upitana nakon Prorokove smrti o njegovim navikama, odgovorila da je sam krpio svoju odeu, popravljao svoju obuu i pomagao joj u kunim poslovima. Koliko daleko od zapadnih koncepata
0 Muhamedovom krvoednom karakteru je Ajino jednostavno priznanje da je iznad svega voleo da ije! Takoe je prihvatao pozive robova i sedao da obeduje sa slugama, a za sebe je izjavljivao da je i sam
sluga. Od svih poroka najvie je mrzeo laganje. Pre smrti je oslobodio
sve svoje robove. Svojoj porodici nikada nije dozvoljavao da za line
ciljeve koristi bilo milostinju bilo novac od desetka koji mu je davao
njegov narod. Bio je sklon slatkiima, a za pie je koristio kinicu. Svoje vreme podelio je na tri dela: prvi je dao Bogu, drugi svojoj porodici, a trei sebi. Taj poslednji deo, meutim, kasnije je rtvovao kako
bi sluio svom narodu. Oblaio se uglavnom u belo, ali je nosio i crvenu, utu i zelenu odeu. Kada je uao u Meku, Muhamed je imao
cmi turban i nosio je cmi baijak. Oblaio je samo najjednostavniju odeu, izjavljujui da bogate i upadljive odore ne odgovaraju pobonome,
1 nije se izuvao pri molitvi. Posebno je bio zaokupljen istoom zuba,
pa je i u vreme svoje smrti, kada je ve bio preslab da govori, iskazao
elju za akalicom. Kada bi se plaio da neto ne zaboravi, Prorok bi
vezivao konac za svoj prsten. Jednom je imao vrlo fin, zlatan prsten,
ali, primetivi da su njegovi sledbenici, po ugledu na njega, poeli da
nose slino prstenje, skinuo ga je i daleko bacio, kako njegovi slebenici ne bi stekli zlu naviku (Videti Muhamedov ivot)
Najea i oigledno najtetnija optuba koja se upuuje Muhamedu odnosi se na poligamiju. Oni koji iskreno vemju da je harem
917
nepomirljiv sa duhovnou trebalo bi da dosledno krenu u odstranjivanje Davidovih psalama i Solomonovih poslovica sa spiska nadahnutih spisa, jer harem islamskog Proroka je bio beznaajan u poreenju
sa onima koje su imali najmudriji kralj Izraela i navodni miljenik
Svevinjega! Populamu koncepciju da je Muhamed pouavao kako
ene nemaju duu, te da mogu dosei nebo jedino kroz brak, Prorokove rei i stavovi, izreeni i izraeni tokom njegovog ivota, ne
potkrepljuju. U referatu naslovljenom Uticaj islama na drutvene uslove (Influence oflslam on Social Conditions), proitanom tokom Svetskog parlamenta religija, odranog u Cikagu 1893. godine, Muhamed
Veb15 iznosi optubu i na nju ovako odgovara:
,,Za M u h a m ed a i K u ra n je reeno da eni p o riu du u i stav ljaju
j e u ran g sa iv o tin ja m a . K u ra n j e p o sta v lja u sa v re n u i p o tp u n u
je d n a k o st sa m u k arcem , a P ro ro k o v a u en ja je u n ek im asp ek tim a
esto stav ljaju u nad re en p oloaj u o d n o su na m u k a rc a.
918
Tu je dostizanje neba jasno postavljeno kao problem ije je jedino reenje povezano sa zaslugom pojedinea.
Na dan svoje smrti Muhamed je rekao Fatimi, svojoj voljenoj
erki, i Safiji, svojoj tetki: Radite ono to e vam omoguiti da
budete prihvaeni kod Gospoda, je r ja zaista kod Njega nemam
uticaja da vas spasim na bilo koji nain. Prorok niti je savetovao
ene da se oslanjaju na vrline svoga mua, niti je na bilo koji nain ukazao na to da spasenje ene zavisi od ljudske slabosti njenog
supruga.
Bez obzira na sve suprotne tvrdnje, Muhamed nije odgovoran za
protivrenosti i nedoslednosti u Kuranu, je r knjiga nije sastavljena i
nije dobila svoj sadanji oblik sve do vie od dvadeset godina nakon
njegove smrti. U svom sadanjem obliku Kuran je, najveim delom,
zbrka prepriavanja kroz koje povremeno sine primer istinskog nadahnua. Od onoga to se zna o oveku Muhamedu, realno je pretpostaviti da plemenitiji i fmiji delovi predstavljaju stvamu Prorokovu
doktrinu; ostatak su oigledne interpolacije, od kojih neke proizlaze
iz nesporazuma, a dmge su direktni falsifikati sraunati da zadovolje
privremene ambicije osvajakog islama. Na tu temu Godfri Higins
govori sa svojom uobiajenom pronicljivou:
O v d e im am o K u ra n M u h am ed a i p rv a etiri iskrena i rev n o sn a
oca i K uran osvajakih i velianstvenih Saracena naduvan ponosom
i tatin o m . K uran ek lek tik ik ih filo zo fa v ero v atn o nije o d g o v ara o
o sv a ja im a A zije. N ovi j e m o rao biti n a k a le m lje n n a stari, kako
bi se p ro n alo o p rav d an je za n jih o v e zlo in e .
(V ideti A n a ka lip su )
Nekolicini razboritih je oigledno da je Muhamed posedovao znanje tajne doktrine, koja mora da je inila sr svih velikih filozofskih,
verskih, ili etikih institucija. Muhamed je stupio u dodir sa uenjima
drevnih M isterija na jedan od etiri mogua naina: (1) direktnim
16
Kur'an, sura 33, Al-Ahzab (Saveznici) 35, prevod Besim Korkut (Nap. prev.)
919
kontaktom sa Velikom kolom u nevidljivom svetu, (2) preko nestorijanskih hrianskih monaha, (3) preko tajanstvenog svetog oveka
koji se pojavljivao i nestajao u estim intervalima tokom razdoblja u
kojem su mu otkrivene sure Kurana, ili (4) preko dekadentne kole,
koja je ve postojala u Arabiji, a koja je, uprkos tome to je upala u
idolopoklonstvo, i dalje zadrala tajne kulta Drevne Mudrosti. Jo se
moe dokazati da je arkana islama direktno utemeljena na drevnim paganskim Misterijama odravanim u Kabi vekovima pre Prorokovog roenja; u stvari, opte je priznato da su mnoge ceremonije, koje su sada
otelovljene u islamskim Misterijama, sauvane iz paganske Arabije.
enski princip je stalno iznova naglaen u islamskoj simbolici.
Na primer, petak, koji je posveen planeti Veneri, za muslimane je
sveti dan; zeleno je Prorokova boja, a, kao simbol bujnosti, neizbeno je povezano sa Svetskom Majkom; pa i islamski polumesec i kriva sablja mogu se protumaiti da oznaavaju oblik polumeseca bilo
Meseca bilo Venere.
Denings kae:
S lavni K am en iz K ab ara, K abe, K abira. ili K ebira u M eki, koje g a V em i tako p o b o n o ljube, je T alism an. N a n jem u se, k ako se
k ae, i danas vidi urezan lik V enere sa p olum eseco m . I sam a K ab a
je p rv o b itn o bila id olopokloniki hram , u kojem su A rapi oboav ali A l-U zu (B og i Isa), koja je V enera.
(V ideti K inilijevu k njigu E noh, d ru g i B o ji g la sn ik)
U istom delu, meu velike islamske naunike i filozofe, koji su znaajno doprineli ljudskom znanju, ubrojani su i Geber20, ili afer, koji
je u IX veku postavio temelje moderne hemije, Ben Musa21, koji je u
desetom veku uveo teoriju algebre, A lhazen22, koji je u jedanaePun naslov ovog desetotom nog dela, sukcesivno objavljivanog krajem XIX
i poetkom XX veka, autora Olivera Dozefa Taera (Oliver Joseph Thatcher,
1857-1937), amerikog istoriara, profesora na ikakoni univerzitetu (University o o f Chicago), je Biblioteka originalnih izvora: ideje koje su uticale
na civilizaciju, prevedene iz originalnih dokum enata (The lihrary ofo rig in a l
sources; ideas that have injiuenced civilization, in the original documents,
translated). (Nap. prev.)
19
20
21
22
Abu Ali al-Hasan ibn al-Hasan ibn al-Hajtam , latinizovano Alhacen, ili AIhazen (ar. J
j j ,4*$J*, per. Ot' fA*. lat: Alhacert, ili Alhazen,
9 6 5 - c. 1039) - arapski ili persijski uenjak, koji je dao veliki doprinos
922
Abu Ali al-H usein ibn Abd A lah ibn Sina, poznat kao Abu Ali Sina (pers.
^ > jI
iiy jo ee, kao Ibn Sina (ar.
J f l , a u Evropi ipak najpoznatiji po latiniziranom im enu A vicena (lat. A vicenna, gr. ApiTiJavoc;,
c. 980 -1037) - persijski uenjak, najvei fiziar i filo zo f svoga vremena.
Pored toga, bio je i astronom , hem iar, geolog, islam ski psiholog, islamski uenjak, islamski teolog, logiar, paleontolog, matematiar, lekar, pesnik i
naunik. Avicenizam , Avicenina filozofija koja predstavlja neoplatonistiku verziju aristotelizm a, je m isaona struja za koju se sm atra da je izvrila
ogrom an uticaj na trinaestovekovnu sholastiku. (Nap. prev.)
24
923
Ceremonija lule mira Istorijski Hijavata # Midevivin vraanje amerikih Indijanaca # Popol Vuh # Misterije
Sihalbe
Sevemoameriki Indijanac je po prirodi simbolist, mistik i fdozof. Kao kod veine uroenikih naroda, njegova dua je en rapport
sa kosmikim silama koje se manifestuju oko njega. Ne samo da su
njegovi Manidoi' kontrolisali stvaranje iz svojih uzvienih sedita
iznad oblaka, ve su silazili u svet Ijudi i meali se sa svojom crvenom decom. Sivi oblaci koji su visili iznad horizonta bili su dim
1
924
Manido, ili Manitu naziv koji se koristi za oznaavanje duhova meu mnogim algonkinskim narodim a, koji ine najbrojniju i najraireniju jezik u
grupu (vie stotina plem ena) m eu dom orodakim narodim a u Severnoj
A m erici. K oncept M anidoa porazum eva aspekt m eusobne povezanosti
i ravnotee prirode i ivota, a u jednostavnijim uslovim a moe znaiti duh.
Taj duh je shvatan i kao (opipljiva) osoba i kao koncept. Sve ima svog Manitua - svaka biljka, svaki kam en, ak i ureaji. U am anistikoj tradiciji
manitui (ili m anidoog ili manidoovvag) su povezivani kako bi se postigao
eljeni efekat, poput m anitua biljaka za ozdravljenje, ili m anitua bizona
za dobar ulov. U traiciji A niinabega m anidoow ag su jed an aspekt Velike
povezanosti. Slini term ini koje koriste A niinabegi su m anidoow ish, za
m ale ivotinje, m anidoow ag i m anidoons, za insekte, a ta dva pojm a znae
m ali d u h . U nekim je zic im a , kao to su alg o n k in sk i Jinu (iy n u ), re
m anituw je prvobitno oznaavala podvodna bia kojim a lovci nude duvan
kako bi se smirila kada putuju preko njihovih teritorija. Ime kanadske provincije M anitoba, nazvane po istoim enom jezeru, potie od im ena m esta
M a n itu -w a p o w , M an itu o v te sn ac , na je z ik u p lem en a Kri ili O dibve.
M anitoulin takoe znai i ,,duh ostrva . (Nap. prev.)
925
udnim pustolovinama neustraivih heroja, koji su, mada su bili u fizikom telu, prodrli u svetove mrtvih, nesumnjivo dokazuju prisustvo Misterijskih kultova meu sevemoamerikim crvenim ljudima.
Gde god da su Misterije bile ustanovljene, priznavane su kao ekvivalent filozofske smrti, jer su oni koji su prolazili kroz rituale iskuavali sva zagrobna stanja dok su jo bili u fizikom telu. Prolaenjem
kroz ritual, inicijat je, zapravo, sticao sposobnost da po volji ulazi i
izlazi iz svog fizikog tela. f o je filozofski temelj alegorija o avanturama u indijanskoj Zemlji Senki, ili Svetu Duhova.
Hartli Bur Aleksandar3 pie:
Indijancu je bilo neophodno da za svoj Kalumet nabavi crveni kamen iz kamenoloma za lule, gde je, u dalekoj prolosti, doao Veliki
Duh i, oblikovavi svojim vlastitim rukama veliku lulu, puio je na
92 6
K alum et je cerem onijalna sveta lula koju su neki am eriki indijanski narodi tradicionalno koristili da zakljue dogovore ili ugovore, ili da upute molitve tokom relig ijsk ih cerem onija. D uvan je kod Ind ijan aca b io sim bol
uda stvaranja, pa su puenjem iskazivali potovanje Velikom Duhu, Stvoritelju. Sveta lula im ala je i znaajnu politiku ulogu, je r je koriena pri
zakljuivanju sporazum a izm eu razliitih plem ena, kao i sa evropskim
doseljenicim a, pa je esto nazivana i lula mira. (Nap. prev.)
927
etiri ugla stvaranja, te na taj nain ustanovio tu najsvetiju ceremoniju. Mnotvo indijanskih plemena - od kojih su neka putovala hiljadama milja - nabavljalo je sveti kamen iz tog jednog kamenoloma,
u kojem je Veliki Duh odluio da bi trebalo da vlada veni mir.
NAVAHO
PEA N A SLIK A
Prem a originalnom
crteu H ostina K laha4
Hosteen Klah (Ser levoruki na N avaho nareju); roen kao Avej Eskej
(Ahway Eskay, 1867-1937) - Navaho umetnik i vra. D okumentovao je aspekte N avaho religije i njene cerem onijalne prakse. Takoe je bio i majstor
tkalac. Roen je poto su se N avaho Indijanci vratili u svoju postojbinu.
nakon to su bili silom sm eteni u rezervat u Bosk Redondu (Bosque Redondo). Klah nije pohaao dravnu kolu, ve je proao obuku tradicionalne m uke cerem onijalne prakse (pojanje i slikanje u pesku). N ajee se
veruje d a je Hostin Klah bio interseksualan, odnosno, da je posedovao atipina seksualna obeleja na osnovu kojih se nije m oglo rei da je m uko
ili ensko, pa je proao i obuku enske cerem onijalne prakse (tkanje). Klah
je bio nadle (to znai onaj koji je transform isan, ili onaj koji se menja ). G odine 1916. istkao je prostirku sa prikazom Jejbihej (Yeibichei)
plesa. U svoje tkanje uneo je vie p restava N avaho relig ije, kao to je
sluaj i sa ovde prikazanom peanom slikom iz 1919. godine. Tu njegovu
praksu su mnogi N avaho tradicionalisti smatrali svetogem , to je i danas
stav mnogih N avaho Indijanaca. (Nap. prev.)
928
reprodukovana slika okruena je boginjom duge i prikazuje epizodu iz Nav aho k o sm o g o n ijsk o g m ita. P rem a H o stin u K lahu, N avaho peanom sveten ik u koji je n ain io ovu slik u , N avahoi ne v eru ju u id o lo p o k lo n stv o , pa
sto g a ne prave slik e svojih b o gova, ve o v ek o v eu ju sam o njih o v e m entalne koncepte. K ao to bogovi p rav e slik e na o b lacim a u po k retu , tako su
i sv eten ici pravili slike na p esku, a kada je cilj crtea bio o stv aren , on je
b risan zam ah o m ruke. Prem a K lah u , narodi Z uni, Hopi i N av ah o im ali su
z a je d n i k i p o sta n a k ; svi su izali iz z c m lje , a z a tim su p o d e lje n i n a tri
naroda.
N avahoi su se prvi put pojavili pre oko 3000 godina, na m estu koje se sada
zove La Plate planina (La Platte Mountairi), u K oloradu. etiri svete planine
N av ah o a su La P late, M ont T ejlo r (M ount Taylor), N av ah o p la n in a i San
F rancisko planina. Dok su ova tri naroda bila pod zem ljom , te etiri planine
bile su dole sa njim a. Istone p lanine bile su bele, ju n e plave, zapadne ute,
a sevem e cm e. U zdizanje i sputanje tih planina izazivalo je sm enu dana i noi. K ad su se uzdizale bele planine, to je bio dan pod zem ljom ; kad su se uzdizale ute, sum rak; cm e p lanine donosile su no, a plave, zom . N avahoi su
razlikovali sedam glavnih boanstava, ali H ostin Klah nije m ogao rei da li
su ih Indijanci povezivali sa planetam a. B akoidi (Bakochiddy), je d an od tih
sedam glavnih bogova, bio je beo, sa svetlom , crvenkastom kosom i sivim oima. N jeg o v otac bio je zrak sunca, a njeg o v a m ajka dnevna svetlost. On se
uspeo na nebo i, u neki aspektim a, njegov ivot im a paralele sa H ristovim .
Da bi osvetio otm icu svog deteta, K ahodsode (Kahothsode), bog riba, izazvao je veliku poplavu. K ako bi pobegli od unitenja, Zuni, H opiji i Navahoi
su izali na povrinu zem lje.
O vde reprodukovana peana slika je deo lekovite serije priprem ljene za iscelenje bolesti. U cerem oniji ozdravljenja pacijent je postavljan na crte, koji je
napravljen u posveenom hoganu 5, a iskljueni su svi koji su napolju. Sveta
svastika u sreditu crtea je m oda najuniverzalniji religijski simbol i predstavlja etiri ugla sveta. Dva boga grbavca, na desnoj i levoj strani, poprim aju svoj
izgled od velikih oblaka koje nose na leima. U religijskoj umetnosti N avahoa, m uka boanstva su uvek prikazana sa okruglim glavama, a enska sa kvadratnim glavama.
5
Indijanac ne oboava sunce; on taj sjajni globus pre smatra kao prikladan simbol Velikog i Dobrog Duha, koji zauvek zrai ivot svojoj
crvenoj deci. U indijanskom simbolizmu zmija - posebno Velika Zmija
- predstavlja drugi dokaz koji ukazuje na prisustvo Misterija na severnoamerikom kontinentu. Letea zmija je atlantianski znak inicijata;
sedmoglava zmija predstavlja sedam velikih ostrva Atlantide (gradovi
Cibola?), kao i sedam velikih praistorijskih kola ezoterijske filozofije. Stavie, ko moe sumnjati u postojanje tajne doktrine u Americi kada vidi nasip u obliku velike zmije u okrugu Adams (Adams County),
u Ohaju, gde je ogroman reptil prikazan kako iz sebe izbacuje Jaje Postojanja? Mnoga plemena amerikih Indijanaca su verovala u reinkarnaciju, a neka u transmigraciju. Oni su ak svojoj deci davali imena
za koja su pretpostavljali da su ih nosili u prethodnom ivotu. Postoji
izvetaj o primeru da je roditelj nehotice detetu dao pogreno ime, nakon ega je beba neprestano plakala, sve dok greka nije otklonjena!
Verovanje u reinkamaciju je prevladavalo meu Eskimima. Stari Eskimi su neretko izvravali samoubistvo kako bi se reinkamirali u porodici nekih upravo venanih mladenaca.
Ameriki Indijanci pravili su razliku izmeu duha i stvame due
mrtve osobe, to je znanje ogranieno na inicijate Misterija. Kao i platonisti, oni su takoe razumeli naela arhetipske sfere, u kojoj postoje obrasci svih oblika manifestovanih na zemaljskom nivou. S njima
su delili i teoriju o Gmpnim, ili Stareinskim, Duama koje nadziru
ivotinjske vrste. Verovanje crvenog oveka u duhove uvare ugrejalo bi Paracelzusovo srce. Kad bi ti uvari postigli znaaj zatitnika
itavih klanova ili plemena, nazivani su totemi. U nekim plemenima
impresivne ceremonije obeleavaju slanje mladia u umu da poste
i mole se, gde ostaju sve dok im se ne prikae duh uvar. Koje god
stvorenje da se tom prilikom pojavi postaje njihov naroit genij, kojem se obraaju kada ih pritisnu nevolje.
Izvanredan heroj sevemoamerikog indijanskog folklora je Hijavata, ije ime, prema Luisu Spensu, znai Onaj koji traga za vampum6-pojasom . Hijavatu odlikuje to da je nekoliko vekova ranije
predvideo kasniji san Vudroa Vilsona (Woodrow Wilson) o Ligi naroda. Sledei stope Skulkrafta7, Longfelou je pobrkao istorijskog
6
930
irokekog Hijavatu sa Manabozhoom8, mitolokim junakom Algonkina i Odibvi. Hijavata, poglavica Irokeza, uspeo je, nakon mnogih
neuspeha i razoarenja, da ujedini pet velikih naroda Irokeza u ,,Ligu pet naroda9. Prvobitni cilj lige - ukidanje rata tako to bi bio zamenjen odlukama arbitranog vea - nije bio u potpunosti uspean,
ali je snaga Srebmog lanca dodelila Irokezima solidamost kakvu
nije postigao nijedan dmgi savez sevemoamerikih Indijanaca. Hijavata se, meutim, suoio sa istom onom opozicijom koja se konfrontira svakom velikom idealisti, bez obzira na vreme ili rasu. Samani su
protiv njega okrenuli svoju magiju i, prema jednoj legendi, stvorili
zlu pticu, koja je, nasrui sa neba, pred njegovim oima rastrgla na komade njegovu erku jedinicu. Kad je Hijavata, ostvarivi svoju misiju,
am erikih uroenika, kao i po svom otkriu izvora reke M isisipi, 1832. godine. Skulkraftova ena, Dejn Donston (Jane Johnston) bila je dete Odibve
Indijanke i kotsko-irskog doseljenika i svoje znanje jezika i legendi naroda
O dibve podelila je sa suprugom , to je kasnije predstavljalo deo m aterija la koji je H enri V osvort L o n g felo u (Henry Wadsworth Longfellow ,
1807-1882), am eriki vaspita i pesnik, ugradio u svoju epsku poem u Hijavatinapesm a (The Song o f Hiawatha). (Nap. prev.)
8
M anabozho (ili N anabozho, Venabozhoo, N anabu...) - Veliki zec - najistaknutiji varalica u indijanskoj mitologiji - dobrohotni kultum i heroj algonkinskih plem ena, naroito popularan m eu narodim a O dibve i M enomini,
iz severo-istonih uma. M anabozho ima znaajnu ulogu u stvaranju, snabdevanju i transform isanju i jedno je od najznaajnijih stvorenja u mitologiji am erikih Indijanaca. Pored raliitih izgovora njegovog imena u raznim
dijalektim a, neki A lgonkini i O di-K ri Indijanci istu linost nazivaju imenom Visakedjak, to je ime poteklo iz folklora Kri Indijanaca. M anabozho
je slian nekim dm gim algonkinskim herojima, kao to su G luskap Vabanakija, Napi Crnih stopala i Visakeak plem ena Kri, pa se o njim a prepriavaju iste legende, sam o to im e heroja varira. (Nap. prev.)
M ID EV IV IN SK J ZA PIS NA B R E Z O V O J K ORI
L jubaznou Elis Palm er H enderson (A tice P alm er H enderson)
M idevivin (Midewiwin), takoe i m idevin (Midewin) ili m edevivin (Medewiwin) - Veliko drutvo vraeva - tajanstvena religija aboridinskih grupa
u prim orskim oblastim a, Novoj F.ngleskoj i oblasti Velikih jezera u Severnoj Americi. N jeni pripanici nazivaju se midev (midew), a upranjavanje
m idevivina naziva se mide. M ide se m oe prevesti kao ,,m isterija, ,,misteriozno", ,,uhovno, ,,pobono , ,,sveto ili ,,cerem onijalno, zavisno od
konteksta. Izveena im enica m idevivin tako znai biti u m idevi . Povremeno se mukarac u midevivinu naziva midevivini (Midewinini - midev mukarac), to se ponekad prevodi kao ,,aman ili vra, a ena - midevikve
(midewikwe - m idev ena). (Nap. prev.)
11 Garrick Mallery ( 1831-1894) - am eriki arm ijski pukovnik, pravnik i etnolog. Svoje izuavanje znakovnog jezika i piktografa am erikih Indijanaca zapoeo je dok je bio stacioniran u Fort Rajsu (Fort Rice), na teritoriji
D akota Inijanaca (1876). G odine 1877. M alen je dodeljen G eografskom
i geolokom institutu SAD za prouavanje indijanskih crtea. N apisao je
vie dela o am erikim Indijancim a, kao to su: Kalendar naroda Dakota
932
I lf j
1 11 !
n
s
s
i
iillS
,,Za osobe upoznate sa tajnim drutvim a, dobro poreenje za midevivinske slike bilo bi ono to se naziva tabla za pisanje m asonskog reda, koja je tam pana, objavljena i jav n o izloena, a da nije otkrivena
nijedna tajna reda; ipak, ezoteriku ona ne sam o da je znaajna, ve i
korisna, je r mu pom ae da zapam ti detalje cerem onije.
Dva pravougaona dijagram a predstavljaju dva stupnja M ide lo e13, a prava linija kroz sreite, duhovni put, ili prav i uzan put, koji prolazi kroz stupnjeve. Linije koje prestavljaju tangente na sredinji Put oznaavaju iskuenje, a
lica na zavrecim a linija manidoe, ili mone duhove. Piui o midevivinu, Skulkraft, veliki autoritet po pitanju am erikih Indijanaca, kae:
,,U drutvu m idevivin cilj je da se naue vie doktrine duhovne egzistencije, njena priroda i nain postojanja, kao i uticaj koji ona vri na
ljude. To je udruenje ljudi koji ispovedaju najvie znanje poznato plem enim a.
Volter Dejms Hofman (fValter James Hoffman, 1846-1899) - ameriki etnolog, autor vie dela o Indijancim a. (Nap. prev.)
13
Mide loa, ili midevigan (midewigaan), poznata i kao mide-vigivam (mide-wiigiwaam - m ide vigvam ), kada je mala, ili m idevigam ig ( midewigamig
- mide graevina), kada je velika; prevodi sc kao Velika loa vracva. Obino je graena na istini u umi, ili na proplanku. M idevigan je kupolaste
strukture, sa irinom i duinom u odnosu jedan na prema etiri. (Nap. prev.)
933
Prema legendi, Manahozho, veliki Zec, koji je bio sluitelj Dzhe Manidoa, Dobrog D uha, opazio je , gledajui odozgo pretke O dibvi, da su bez duhovnog
zn an ja, p a j e u p u tio v id ru u m iste rije m id ev iv in a. M anahozho je iz g rad io
m idevigan i inicirao vidru, ustrelivi u njeno telo svete M igis (m ale ljuske,
sveti sim bol M ide). O nda je ivotinji dodelio besm rtnost i poverio jo j tajne
Velikog drutva vraeva. Cerem oniji inicijacije prethodila je znojna kupka, a
sam a se sastoji uglavnom od prevladavanje uticaja zlih m anidoa. Inicijant je
takoe upuivan i u um ee isceljivanja, kao i (suei po slici III u lanku gospodina Hofmana) u poznavanje usm eravanja sila koje se kreu kroz vitalne centre ljudskog tela. Iako je krst vaan sim bol u m idevivinskim obredim a, mora
se napom enuti da su m ide svetenici upom o odbijali da se odreknu svoje vere
i preobrate se u hrianstvo.
C rv en a D eca S u n ca ne oboavaju Jed n o g Boga. Z a njih je Jedan Bog apsolutno bezlian, a sve Sile koje em aniraju iz Jednog Boga
su line. To je upravo obm uto od populam e zapadne koncepcije o linom Bogu i bezlinim delatnim silam a u prirodi. Sami odluite koje
je od ovih uverenja vie filozofsko. Ta D eca Sunca oboavaju Pem atu Zm iju, koja je glasnik Sunca. Bio je to Bog K ecalkoatl u M eksiku,
G ukum ac kod naroda K ie, a u Peruu je nazivan A m aru. O d potonjeg im ena p otie naa re A m erika. Am aruka je , doslovno prevedeno, Z em lja P em ate Z m ije. Svetenici tog B oga M ira su nekada, iz
svog glavnog centra u K oridiljerim a, vladali obem a A m erikam a. Svi
C rveni Ijudi koji su ostali v em i drevnoj religiji jo uvek su p o d njihovim uticajem . Jedan od njihovih ja k ih centara bio je u G vatem ali,
a njihov R ed b io je autor knjige zv an e Popol Vuh. N a K ie je zik u ,
G u k u m ac j e taan ekvivalent K ecalkoatlu u N ahuatl jezik u ; kecal,
rajsk a ptica; koatl, zm ija - Z m ija s velom od perja rajske p tic e !
KOM AD IN D IJA N SK E
G R N A R IJE
L jubaznou
Elis Palm er H enderson
Ovaj interesantni komad pronaen je etiri stope pod zcmIjom, ispod gomile bezvrednih
krhotina polom ljene rane indijanske gm arije, nedaleko
od ruevina Kaza Grande (Casa
Grande) u Arizoni. Znaajan
je zbog svoje uparljive slinosti sa m asonskim kom pasom i lenjirom. Indijanski posue u obliku koara i ebad esto su ukraeni crteim a koji su od naroitog m asonskog i filozofskog interesa.
PO PO L VUH
Nijedna druga sveta knjiga ne izlae tako potpuno inicijacijske rituale velike kole mistine ftlozofije, kao to to ini Popol Vuh. Sama
ta knjiga dovoljna je da se neospomo utvrdi filozofska izvrsnost crvene rase.
Dejms Morgan Prajs pie:
934
Popol Vuh je otkrio otac Himenez14, u sedamnaestom veku. Francuski prevod, Brasera de Burbura15, objavljen je 1861. godine. Jedini potpuni engleski prevodje onaj Keneta Silvana Gatrija16, koji je
u nastavcima objavljen u ranim izdanjima magazina Re (The Word)
i korien je kao osnova za ovaj tekst. Deo Popol Vuha preveo je na
engleski, sa veoma vrednim komentarima, Dejms Morgan Prajs, ali,
naalost, njegov prevod nije nikada dovren. Druga knjiga Popol
14
Lucifer - teozofski magazin; prvo izanje objavljeno je u Londonu, septem bra 1887. godine, a lzdala ga je Helena Petrovna Blavacka, k o jaje, sve
do smrti, 1891. godine, bila i njegov urednik. Kourednik je uz nju, od 1889.
do 1891. godine, bila Ani Besant (Annie Besant, 1847-1933), uvena teozofkinja, borac za enska prava, pisac i govornik. Ani Besant ga jc samostalno ureivala do septem bra 1895, a tada je kourednik postao D ord
Robert Stou Mid. U magazinu su objavljivani lanci o filozofskim, teozofskim , naunim i religijskim tem am a, kao i prikazi knjiga; izlazio je dvanaest puta godinje, na 50 do 60 strana, a poslednji od dvadest tom ova
objavljen je avgusta 1897. godine; ta d a je m agazin preunenovan u Teozof
skipregled(The Theosophical Review). Za eset godina izlaenja, u Luciferu je objavljeno vie od 2800 lanaka. (Nap. prev.)
936
M isterije ibalbe
Prinevi ibalbe (Xihalba) (kako pripoveda Popol Vuh) poslali
su svoje etiri sove kao glasnike do Hunhun-ahpua i Vukub-hunhun-ahpua, naredivi im da smesta odu na mesto inicijacije, u tvrave na gvatemalskim planinama. Poto nisu proli testove koje su
im prinevi ibalbe postavili, dva brata su - prema drevnom obiaju - svojim ivotim a platili svoje nedostatke. H unhun-ahpu i
Vukub-hunhun-ahpu su sahranjeni zajedno, ali glava Hunhun-ahpua
je postavljena meu grane svetog stabla sudovnjae18, koje je raslo
nasred puta to je vodio u uasne Misterije ibalbe. Stablo sudovnjae se odmah prekri plodovima, a Hunhun-ahpuova glava vie se
nije videla, jer se spojila sa ostalim plodovima stabla sudovnjae. Ikik
(Xquiq) je bila devica, erka princa Kuumakika (Cuchumaquiq).19
18 Sudovnjaa (lat. Lagenaria siceraria) - vrsta tikve; smatra se jednom od
najstarijih gajenih biljaka. (Nap. prev.)
19
Od oca je ula o velianstvenom stablu sudovnjae i, u elji da poseduje njegove plodove, uputila se sama na tmumo mesto gde jc ono
raslo. Kad je Ikik pmila ruku da ubere plod sa stabla, u nju joj pade pljuvaka iz usta Hunhun-ahpua, a on se obrati Ikik, govorei:
Ova pljuvaka i pena je moje potomstvo, koje sam ti upravo dao.
Sada e moja glava prestati da govori, je r je ona samo glava lea,
koji vie nema telo.
Pratei uputstva Hunhun-ahpua, mlada devojka vratila se u svoj
dom. Kada je njen otac, Kuumakik, kasnije otkrio da ona treba da
postane majka, pitao ju je za oca njenog deteta. Ikik je odgovorila
da je dete zaeto dok je gledala u glavu Hunhun-ahpua u stablu sudovnjae i da jo nije bila sa mukarcem. Kuumakik nije poverovao
u njenu priu i, na podsticaj prineva ibalbe, zahtevao je njeno srce u umi. Poto su je krvnici odveli, Ikik ih je zamolila da joj potede ivot, s ime se oni sloie, te umesto njenog srca u umu stavie
plod odreenog drveta (kauuka), iji je sok bio crven i gust poput
krvi. Kada su prinevi ibalbe postavili navodno srce na uareno
ugljevlje na oltam da izgori, sve ih iznenadi miris koji se odatle rairi, jer nisu znali da su spalili plod miriljave biljke.
Ikik je rodila blizance, koji su nazvani Hunahpu (Hunahpu) i
Ibalamke (Xhalanque), a iji ivoti behu posveeni osveti smrti
Hunhun-ahpua i Vukub-hunhun-ahpua. Godine su prole i dva deaka su stasala u zrele ljude, a njihova dela bila su velika. Posebno
su se isticali u odreenoj igri, zvanoj tenis, ali pomalo slinoj hokeju. uvi za junatvo mladia, prinevi ibalbe upitae: ,,Ko su,
dakle, ti koji sada ponovo poinju da igraju nad naim glavama i
koji beskrupulozno drmaju (zemlju)? Zar Hunhun-ahpu i Vukub-hunhun-ahpu, koji su eleli da se uzvise pred naim licima, nisu
mrtvi? Tako su prinevi ibalbe poslali po dva mladia, Hunahpua
i Ibalamkea, ne bi li i njih unitili u sedmodnevnim M isterijama.
Pre no to su poli, dva brata pozdravie se sa svojom babom, pri
emu usred kue posadie trsku, rekavi joj da e sve dok trska bude ivela znati da su ivi. 0 , naa bako, o, naa majko, ne plaite,
pogledajte znak nae rei koji ostaje s vama. Hunahpu i Ibalamke potom odoe, svaki sa svojim saharkanom (duvaljkom), i mnogo dana putovali su opasnim stazama, sputajui se kroz krivudave
gudure i niz strme litice, pored udnih ptica i kljualih izvora, prema svetilitu ibalbe.
938
Hunahpuu i Ibalamkeu da se odmore preko noi u Kui senki. Tako je zavren prvi stepen ibalbanskih Misterija.
Dmgo iskuenje odrano je u Kui senki, gde je svaki od kandidata poneo borovu baklju i cigam, s nalogom da i jedno i dmgo moraju
biti zapaljeni tokom itave noi, a da, opet, moraju ujutro biti vraeni
nepotroeni. Znajui da je smrt altemativa neuspehu u testu, mladii
umesto borovih baklji zapalie perje are (jer veoma nalikuju) i stavie svice na vrhove cigara. Videvi svetla, oni koji su gledali bili su sigumi da su Hunahpu i Ibalamke upali u zamku, ali kad nastupi jutro,
baklje i cigare vraene su straarima ncpotroene i jo uvek upaljene. Uz
uenje i strahopotovanje, prinevi Sibalbe piljili su u nepotroene
baklje i cigare, jer ove nikada ranije nisu vraene netaknute.
Tree iskuenje je verovatno odrano u peini zvanoj Kua kopalja. Tu su mladii bili prisiljeni da se, sat za satom, brane od najjaih
i najvetijih ratnika, naomanih kopljima. Hunahpu i Ibalamke su
umirili kopljanike, koji nakon toga prestae da ih napadaju. Tada se
usredsredie na dmgi i najtei deo testa: punjenje etiri vaze najreim cveem, ali da, pritom, ne napuste hram da to cvee skupe. U nemogunosti da prou pored straara, dva mladia obezbedie pomo
mrava. Ta siuna stvorenja odmilee u vrtove hrama i vratie se sa
cvetovima, tako da su do jutra vaze bile napunjene. Kad Hunahpu i
Ibalamke pokazae cvee dvanaestorici prineva, ovi, u uenju, prepoznae da je cvee ubrano iz njihovih sopstvenih privatnih vrtova.
Zaprepaeni, prinevi ibalbe poee da se dogovaraju kako da unite neustraive neofite i pripremie za njih sledee iskuenje.
Kao etvrti test, dvojica brae naterani su da uu u Kuu hladnoe, gde su ostali celu no. Prinevi ibalbe smatrali su da e hladnoa ledene peine biti nepodnoljiva, a opisana je kao prebivalite
smrznutih vetrova severa. Hunahpu i Ibalamke, meutim, zatitie
se od smrtonosnog uticaja smrzavajueg vazduha tako to su zapalili vatm od borovih iarki, ija je toplota naterala duha hladnoe
da napusti peinu, pa, kad je svanulo, mladii ne bejahu mrtvi, ve
puni ivota. Cak i vea nego prethodna bila je zauenost prineva
ibalbe kada Hunahpu i Ibalamke opet uoe u venicu u pratnji
svojih uvara.
Peto iskuenje takoe je bilo none prirode. Hunahpu i Ibalamke
su uvedeni u veliku odaju, koju istog trena ispunie divlji tigrovi.
Bili su primorani da tu ostanu celu no. Mladii su tigrovima bacili
94 0
kosti, koje ovi samlee u komadie svojim jakim eljustima. Gledajui u Kuu tigrova, prinevi ibalbe videe ivotinje kako vau
kosti i rekoe jedni drugima: Napokon su nauili (da spoznaju mo
ibalbe) i predali su se zverima. Ali, kad u zoru Hunahpu i Ibalamke izaoe iz Kue tigrova neozleeni, ibalbanci povikae: Koje
su rase ovi!?, jer nisu mogli da shvate kako bilo koji ovek moe pobei besu tigrova. Tada prinevi ibalbe pripremie novo iskuenje
za dvojicu brae.
esti test predstavljao je boravak u Kui vatre od zalaska do izlaska sunca. Hunahpu i Ibalamke uli su u veliku sobu ureenu poput pei. Sa svih strana uzdizao se plamen, a vazduh je bio zaguljiv; vruina je bila tako velika da bi oni koji bi kroili u tu odaju
mogli da preive samo nekoliko trenutaka. No, u zoru, kada su vrata pei otvorena, Hunahpu i Ibalamke izaoe neoprljeni besom
plamena. Prinevi ibalbe, videvi da su ta dva neustraiva mladia preivela sva iskuenja koja su im pripremili kako bi ih unitili,
ispunie se strahom da e sve tajne ibalbe pasti u ruke Hunahpua
i Ibalamkea. Zato priprem ie poslednje iskuenje, iskuenje jo
stranije od svih kroz koja su proli, sigurni da mlaii nce izdrati taj kljuni test.
edmo iskuenje odrano je u Kui slepih mieva. Tu je u mranom podzemnom lavirintu vrebalo mnotvo udnih i odvratnih stvorenja unitenja. Ogromni slepi mievi leprali su ememo kroz hodnike
i visili sklopljenih krila sa rezbarija na zidovima i stropovima. Tu je
iveo i Hamazok (Camazotz), Bog slepih mieva, gnusno udovite
sa telom oveka i krilima i glavom slepog mia. Hamazok je nosio
veliki ma i, lebdei kroz mrak, jednim zamahom svoje otrice obezglavljivao bi svakog neopreznog znatieljnika koji je eleo da pronae put kroz odaje ispunjene uasom. Ibalamke je uspeno proao
kroz taj uasan test, ali je Hunahpuu, kojeg je drao njegov uvar,
Hamazok odrubio glavu.
Kasnije je Hunahpu magijom oivljen i dva brata su, osujetivi
sve pokuaje ibalbanaca da im ugroze ivote, kako bi bolje osvetili
ubistvo Hunhun-ahpua i Vukub-hunhun-ahpua, dopustili da budu spaljeni na lomai. Prah njihovih kostiju baen je zatim u reku i od njega odmah postadoe dva velika oveka-ribe. Kasnije, uzevi oblik
starih lutalica, plesali su za ibalbance i izvodili neobina uda. Jedan
bi drugoga isekao na komade, a zatim ga jednom reju vaskrsavao,
941
ili bi magijom spalili kue, a onda ih odmah obnovili. Slava dvojice plesaa - koji su zapravo bili Hunahpu i Ibalamke - konano
je stigla i do dvanaestorice prineva ibalbe, koji poelee da ta dva
udotvorca pred njima izvedu svoje podvige. Nakon to su Hunahpu
i Ibalamke ubili psa prineva i vratili ga u ivot, spalili kraljevsku palatu i odmah je obnovili i izveli druge demonstracije svojih maginih
moi, monarh ibalbanaca zatraio je od magova da i njega unite i
potom vrate u ivot. Tako Hunahpu i Ibalamke ubie prineve ibalbe, ali ih nisu vratili u ivot, te su se na taj nain osvetili za ubistvo Hunhun-ahpua i Vukub-hunhun-ahpua. Ti heroji kasnije su se
uzdigli na nebo, gde su postali nebeska svetla.
K ljuevi
za
M isterije ibalbe
Le Plonon pie:
Z a r ove inicijacije slik o v ito ne p o d se a ju na ono to je E noh
rek a o da je v id e o u sv o jim v iz ija m a ? O n a p la m te a k u a k rista la,
k o ja gori vrelinom i ledeno je hladna - ono m esto gde su bili vatreni luk, to b o la c sa strelam a , p la m en i m a - on o d ru g o m e sto , gd e
je m orao da pree preko uboreeg potoka i reke vatre - i onih krajnjih delova Z em lje, punih svih vrsta ogrom nih zveri i ptica - ili naselja u kojem se p o jav io onaj v elik e slave, kak o sedi n a su n ev o m
g lo b u su - i, k o n a n o , n ije li d rv o ta m a risk e u sre d itu z e m lje , za
koje su m u rekli da je D rvo poznanja, slino stablu sudovnjae, nasred puta, gde su ibalbanci postavili glav u H unhu n A h p u a, n akon
to su ga rtvovali zb o g toga to nije uspeo da se izbori sa prvom
p ro b o m inicijacije? (...) K andidati za in icijaciju u sv ete m isterije
m orali su proi k ro z stran a iskuenja da bi uli u ibalbu. N e izg led aju li ona kao d u p lik at o n o g a to se u b laem o b lik u d eav alo
pri inicijaciji u E leusinske M isterije, kao i u velikim egipatskim miste rija m a , iz k o jih s u p r e k o p ir a n e ? Z a r o p is o n o g a to je o d k and id a ta za m is te rije u ib alb i z a h te v a n o da zn a ju , p re no to b u d u
prihvaeni, (...) ne podsea na sline udesne podvige za koje se kae da su ih o bavljali M ahatm e, B raa u Indiji, te na n ek o lik o odlom aka iz K njige D anilove, koji je b io iniciran u m isterije H aldejaca,
942
ili M aga, koji su, p rem a E u b u lid u , bili p o deljeni u tri k lase, ili roda, od kojih su najvii inili n aju e n iji?
(V ideti S ve te M isterije k o d M aja i K ia )
U svojim uvodnim napomenama za Popol Vuh, dr Gatri predstavlja niz vanih paralela izmeu te svete knjige Kia i svetih spisa
drugih velikih civilizacija. U testovima kroz koje su Hunahpu i Ibalamke prisiljeni da prou on pronalazi sledeu analogiju sa upotrebom znakova zodijaka u Misterijama Egipana, Haldejaca i Grka:
A rijes, p relaz p rek o rek e b lata. T aurus, p relaz p rek o rek e krvi.
G em in i, o tk riv an je dv e lutke, k o p ije k raljev a. K ancer, K ua tam e.
L eo, K u a k opalja. V irgo, K ua h lad n o e (u o b iajen o p u to v an je u
Pakao). Libra, K ua tigrova (m aja staloenost). Skorpio, K ua vatre. Sagitarijus, K ua slepih m ieva, gde je Bog H am azok obezglavio
je d n o g od h ero ja. K ap rik o m , izg aran je n a stm itu (dualni Feniks).
A k v ariju s, rasp riv an je n jih o v o g p ep ela u reku. P isces, p retv aran je
n jih o v o g p ep e la u Iju d e-rib e, a k asn ije p o n o v o u Ijudski o b !ik.
ini se prikladnije da se reka krvi dodeli Arijesu, a reka blata Taurusu, i uopte nije neverovatno da je u drevnom obliku legende redosled reka bio obmut. Najzadivljujui zakljuak dr Gatrija je njegov
napor da ibalbu poistoveti sa drevnim kontinentom Atlantidom. U
dvanaest prineva ibalbe on vidi vladare atlantianskog carstva, a
u maginom Hunahpuovom i Ibalamkeovom unitenju tih prineva,
alegorijski prikaz traginog kraja Atlantide. Za inicijataje, meutim,
oigledno da je Atlantida jednostavno simbolika figura kojom je
predstavljena misterija porekla.
Bavei se prvenstveno problemima mistine anatomije, gospodin
Prajs povezuje razliite simbole opisane u Popol Vuhu sa okultnim centarima svesti u ljudskom telu. U skladu sa tim, on u elastinoj lopti
pinealne lezde i Hunahpuu i Ibalamkeu vidi dvostruku elektrinu
struju usmerenu du kimenog stuba. Naalost, gospodin Prajs nije
preveo onaj deo Popol Vuha koji se direktno odnosi na inicijacijsku
ceremoniju. On smatra da je ibalba senovita, ili eterika sfera, koja je,
prema misterijskim uenjima, bila smetena unutar tela same planete.
Cetvrta knjiga Popol Vuha zavrava se izlaganjem o izgradnji velianstvenog belog hrama, u kojem je bio uvan tajni cmi boanski
943
slonova sa njihovim jahaima. Takve ivotinje nisu postojale u zapadnoj hemisferi jo od praistorije i oigledno je da su te rezbarije
rezultat kontakta sa udaljenim azijskim kontinentom. Meu Misterijam a srednje-amerikih Indijanaca je i izuzetna doktrina o posveenim ogrtaima, ili, kako su nazivani u Evropi, maginim platovima.
Poto je sjaj bogova bio fatalan za smrtne oi, oni su se, kada bi se
pojavljivali da iniciraju svetenike, odevali u te ogrtae. Slino tome,
alegorija i bajka su ogrtai kojima je uvek obavijena tajna doktrina.
Popol Vuh je takav magini plat koji skriva, a duboko u njegovim
naborima sedi bog Kie fdozofije. Masivne piramide, hramovi i monoliti Srednje Amerike mogu se povezati sa stopalima bogova, iji su
gomji delovi kao u svetilitu zatvoreni u magine ogrtae nevidljivosti.
945
Homerov zlatni lanac # Hipatija, aleksandrijska neoplatonistkinja # Boansk 'C' Kaljiostro # G rofod Sen Zermena #
Oblikovanje amerike zastave # Deklaracija nezavisnosti
Klimenta Aleksandrijskog, Platona, Epikteta, Prokla, Aristofana i Cicerona, koji su svi ujedinjeni u hvaljenju visokih ideala tih institucija. Uz jasna svedoenja tako uglednih autoriteta ne moe postojati
opravdana sumnja u to da su inicijati Grke, Egipta i ostalih drevnih
zemalja posedovali pravo reenje za one velike kultume, intelektualne,
moralne i dmtvene probleme, s kojima se, nerazreenim, suoava
oveanstvo dvadesetog veka. Citalac ne sme protumaiti da ova izjava znai da je antika predvidela i analizirala svaku sloenost ove
generacije, ve pre da su Misterije razvile metod kojim je um bio tako uveban u temeljnim ivotnim istinama da je mogao inteligentno
da se nosi sa bilo kojim hitnim sluajem koji bi mogao nastupiti. Stoga su sposobnosti rasuivanja organizovane jednostavnim procesom
mentalne kulture, jer se tvrdilo da tamo gde je razum vrhovni vladar, ne moe postojati nedoslednost. Smatralo se da mudrost podie
oveka do stanja Boanstva, to je injenica koja objanjava zagonetnu izjavu da su Misterije transformisale ,,u boanstva zveri koje riu.
Nadmonost bilo kog filozofskog sistema moe se odrediti samo
na osnovu izvrsnosti njegovih proizvoda. Misterije su pokazale superiornost svoje kulture dajui svetu umove tako nadmone veliine,
due tako blaenih vizija i ivote tako izvanredne besprekomosti da su,
ak i nakon prolaska vekova, sadanji duhovni, intelektualni i etiki
standardi potomstva ustanovljeni na uenjima tih pojedinaca. Inicijati
razliitih kola Misterija iz prolih epoha formiraju stvami zlatni lanac nad-ljudi i nad-ena, koji povezuje nebo i zemlju. Oni su karike
onog Homerovog zlatnog lanca, za koji se Zevs razmetao da njime
moe vezati nekoliko delova univerzuma za vrh Olimpa. Sinovi i erke Izide su zaista slavna loza - osnivai nauka i filozofije, pokrovitelji
umetnosti i zanata, koji transcendencijom svoje boanski dobijene moi podravaju graevine svetskih religija podignute njima u ast. Osnivai doktrina koje su uobliavale ivote nebrojenih generacija, ti
inicijati-uitelji svedoe o onoj duhovnoj kulturi koja je uvek postojala - i uvek e postojati - kao boanska institucija u svetu ljudi.
Oni koji predstavljaju ideal izvan poimanja masa, moraju se suoiti sa progonom nerazboritog mnotva, koje je bez boanskog
idealizma to inspirie napredak i racionalnih sposobnosti to nepogreivo prosejavaju istinu od lai. Mnogo Inicijata-Uitelja je, stoga,
gotovo uvek nesreno. Pitagora, razapet, a njegov univerzitet spaljen;
Hipatija, izvuena iz koija i, ud po ud, rastrgana na komade; Zak
947
H ipatija
Sedei u fdozofskoj stolici, koju je prethodno zauzimao njen otac,
Teon, matematiar, besmrtna Hipatija je godinama bila centralna figura u aleksandrijskoj koli neoplatonizma. Ta plemenita ena, podjednako uvena i po dubini svojih uenja i po armu svoje linosti,
koju su graani Aleksandrije voleli, a sudije toga grada esto konsultovale, izdvaja se sa stranica istorije kao najvei od paganskih muenika. Lini uenik maga Plutarha i upuena u dubine platonistike
kole, Hipatija je u raspravama i javnom potovanju bacila u zasenak sve zagovomike hrianske doktrine na sevem Egipta. Mada su
njeni spisi nestali kad su muhamedanci spalili biblioteku u Aleksandriji, neki negovetaji o njihovoj prirodi mogu se prikupiti iz izjava
autora, njenih savremenika.
948
K E B E S O V A 1 T A B L IC A
Iz Vcenius1, Theatro M ora! cle la Vida H um ana
O ktavije Venije (lat. O ctavius Vaenius), ili Oto Venije (lat. Otto Venius),
latinizirano je ime Ota van Vena (Otto van Veen, c. 1556-1629), flamanskog
949
Charles Kings/ey (1 819-1875) - engleski svetenik, univerzitetski profesor, istoriar i rom anopisac. Svoj interes za istoriju pokazao je u nekoliko
dela, meu kojim a su Heroji (The Heroes, 1856), deja knjiga o grkoj mitologiji i nekoliko istorijskih romana, od kojih su najpoznatiji Hipatija (Hypatia, 1853), Herevard (Herevvard the Wake, I 865) i Na zapad! (Westward
Ho! - 1855). (Nap. prev.)
Kao voa rulje u izvorima se navodi samo ovek po imenu Petar, ali se pretpostavlja da se radi o Kirilovom pom oniku, Petru Citau. (Nap. prev.)
951
G rof di K aljiostro
,,Boanski Kaljiostro, u jednom momentu idol Pariza, u sledeem
usamljeni zatvorenik u tamnici inkvizicije, preao je kao meteor preko lica Francuske. Prema njegovim memoarima, koje je napisao tokom zatoenitva u Bastilji, Alesandro Kaljiostro roen je na Malti,
u plemikoj, ali nepoznatoj porodici. Odgajan je i kolovan u Arabiji, pod tutorstvom Altotasa, oveka dobro upuenog u nekoliko grana fdozofije i nauku, a takoe i majstora transcendentalnih umea.
Iako Kaljiostrovi biografi generalno ismejavaju taj navod, oni su potpuno neuspeni da umesto njega ponude bilo koje logino reenje za
izvor njegovih velianstvenih zaliha arkanskog znanja.
Grof di Kaljiostro, koji je oznaen kao varalica i arlatan, pri emu
su njegova uda proglaena za opsenarstvo, a njegova velikodunost
osumnjiena da ima skriveni motiv, nesumnjivo je najoklevetaniji
ovek u modernoj istoriji. V. H. K. Troubrid7 pie:
N epoverenje da m isterija i m agija uvek inspiriu, uinilo je Kaljiostra, sa n jeg o v im fantastinom linou, lakom m eto m za klev etu . N ak o n to j e do n e p re p o z n a v a n ja iz re e ta n z lo s ta v lja n je m ,
nastav ila je da ga linujc, da se tako izrazim , pred rasu d a, p asto rak
klevete. V ie o d sto g o d in a n jeg o v lik se lju ljao na v e a lim a sram ote, na kojim a su hiri tradicije ispisali prokletstvo za svakoga ko
pok u a da ga sa njih skine. N jeg o v a subina bila je n je g o v a slava.
B O A N S K I" K A L JIO S T R O
N a osnovu U donove8
biste K aijiostra
952
Prema rairenom verovanju, Kaljiostrovo pravo ime je uzepe Balzamo (Giuseppe Balsamo) i bio je Sicilijanac po roenju. Posljednjih
godina, meutim, pojavile su se sumnje u to da je takvo uverenje u
skladu sa injenicama. Jo se moe dokazati da su zlonameme tirade o nesrenom grofu, barem delom, usmerene protiv pogrenog oveka. uzepe Balzamo roen je 1743. godine od potenih, ali skromnih
roditelja. Od detinjstva je pokazivao tendencije ka sebinosti, ispraznosti, pa ak i kriminalu, te je nakon niza ludorija nestao. Troubrid
(loc. cit.) daje dovoljno dokaza da Kaljiostro nije bio uzepe Balzamo i na taj nain pobija najgore optube protiv njega. Nakon est
meseci zatvora u Bastilji, Kaljiostro je na suenju osloboen sumnje
za bilo kakvu povezanost sa kraom poznate Kraljiine ogrlice9,
9
954
(Henrv Ridgely Evans, 1861-?), Kaljiostro i njegov egipcUski obred slobodnog zidarstva, p rv o b itn o je objavljena 1919. godine kao feljton u Magazinu novog doba (The New Age Magazine). (Nap. prev.)
11 M arija Tereza Lujza od Savoja, princeza od Lambala (Marie-Therese Louise
de Savoie-Carignan, princesse de Lamballe, 1749 1792) - pripadnica vladarske kue Savoja. (Nap. prev.)
955
rof od
S en Z
erm ena
Tokom prve polovine osamnaestog veka pojavila se u diplomatskim krugovima Evrope najzagonetnija linost u istoriji - ovek iji
je ivot bio tako blizu da bude sinonim za misteriju, da je enigma
njegovog pravog identiteta bila nereiva za njegove savremenike,
kao i za kasnije istraivae. G rof od Sen ermena priznat je kao izvanredan uenjak i lingvist svoga doba. Njegova svestrana dostignua protezala su se od hemije i istorije do poezije i muzike. Veoma
veto je svirao nekoliko instmmenata, a meu njegovim brojnim kompozicijama je i kratka opera. Takoe je bio i slikar retkih sposobnosti, a veruje se d a je izuzetne svetlosne efekte, koje je stvorio na
platnu, postigao meanjem pigmenata sa sedefom u prahu. Stekao je
svetsku prepoznatljivost po sposobnosti da u svojim slikama reprodukuje originalni sjaj dragog kamenja koje se pojavljuje na kostimima njegovih likova. Njegova lingvistika vetina graniila se sa
natprirodnim. Govorio je nemaki, engleski, italijanski, portugalski,
panski, francuski, s pijemontskim naglaskom, grki, latinski, sanskrit, arapski i kineski, s takvom tenou da je u svakoj zemlji koju
je posetio bio prihvaen kao domai. Bio je vet u tolikoj meri d aje
mogao isti tekst pisati obema rukama istovremeno. Kad bi dva komada papira nakon toga bila preklopljena jedan preko drugog, sa svetlom iza njih, tekst na jednom od njih bi se potpuno poklapao, slovo
na slovo, sa tekstom na drugom.
Kao istoriar, grof od Sen ermena posedovao je neobjanjivo znanje o svakom dogaaju u prethodne dve hiljade godina, a u svojim
reminiscencijama je, do u intimne detalje, opisao dogaaje iz prethodnih vekova, u kojim aje igrao vanu ulogu. Pomagao je Mesmeru u razvijanju teorije mesmerizma i, po svoj prilici, bio je stvami pronalaza te nauke. Njegovo poznavanje hemije bilo je toliko duboko
957
da je mogao ukloniti nedostatke kod dijamanata i drugih dragulja to je podvig koji je, zapravo, izveden na zahtev Luja XV, 1757.
godine. Takoe, bio je priznat kao likovni kritiar bez premca, te je
esto konsultovan u vezi slika pripisivanih velikim majstorima. Istinitost njegove tvrdnje da poseduje fabulozni eliksir ivota potvrdila je madam Pompadur (Madame de Pompadour), koja je otkrila,
kako je izjavila, da joj je darovao neku neprocenjivu tenost, iji se
efekat ogledao u tome da joj je ouvala mladalaku ivotnost i lepotu preko dvadeset pet godina nakon normalnog vremena.
politike situaciju u Evropi i savrena vetina kojom je parirao napadima njegovih diplomatskih protivnika. Brojne evropskih vlade,
ukljuujui i francusku, angaovale su ga kao tajnog agenta i sve
vreme je nosio akreditive koji su mu omoguavali entree'1 u najekskluzivnije kmgove.
U svojoj odlinoj monografiji, Grof od Sen ermena, tajna kraljeva
(Comte de St.-Germain, the Secret o f Kings), gospoa Kuper-Oukli14
nabraja najvanija imena pod kojima se ta neverovatna linost krila
izmeu 1710. i 1822. godine. Ona pie:
,,U to m p erio d u M. de Sen erm e n a p ro n alazim o kao m ark iza
o d M o n tfe ra ta (M arquis de M ontferrat), g ro fa B e la m a re a (C om te
Bellamarre), ili A jm ara (Aymar) u Veneciji, viteza eninga (Chevalier Schoening) u P izi, v iteza V eldona (Chevalier Weldon) u M ilanu
i L ajp cig u , g ro fa S o ltik o v a (Com te Soltikoff) u en o v i i L eg h o m u ,
g ro fa C a ro g ija (G r a f Tzarogy) u v alb ah u i T rizd o rfu , p rin ca R ak o cija (Prinz Ragoczy) u D re zd e n u i g ro fa od Sen erm e n a u Parizu, H agu, L o n d o n u i S an k t P ete rb u rg u .
PR IN C R A K O C I OD
TRA N SILVA NIJE
G R O F OD SEN ER M E N A
G eneralno se pretpostavlja
da je veliki misteriozni adept,
koji je sebe nazivao g ro f od
Sen erm en a, roen 1710.
godine, ali, mada crkveni registar u Ekem fordu (Eckernforde) ima podatak o njegovoj
smrti 1784. godine, on je vien u nekoliko navrata nakon
tog d atum a - p risu stv o v ao
je m asonskoj k o nferenciji
1785. godine, a vien je i u
Veneciji 1788. godine. Poslednje istorijsko pom injanje Sen erm en a datira iz
1822. go d in e, kada se ukrcavao za Indiju.
Oigledno je da je M. de Sen ermena prisvajao ta razliita imena u interesu rada u politikoj tajnoj slubi, za koju istoriari pretpostavlja da je bila glavna misija u njegovom ivotu.
Prema opisima, grof od Sen ermena bio je srednje visine, dobrih
telesnih proporcija i pravilnog i prijatnog izgleda. Ten mu je bio malo zagasitiji, a kosa tamna, iako je esto prikazivana napuderisana.
Jednostavno se odevao, najee u cmo, ali mu je odea dobro pristajala i bila najboljeg kvaliteta. Navodno je bio opsednut dijamantima,
koje je nosio ne samo na prestenju, ve i na svom satu i lancu, na
burmutici i na kopama. Draguljar je jednom prilikom procenio da
kope na njegovim cipelama vrede 200.000 franaka. G rof je generalno prikazivan kao ovek srednjih godina, bez ijedne bore i bez bilo
kakvih fizikih mana. Nije jeo meso, niti je pio vino, zapravo, retko
je obedovao u bilo ijem prisustvu. Mada ga je nekolicina plemia na
13
14
Izabela Kupcr-Oukli (Isahel Cooper-Oaklev, 1853/4-1914) - istaknuta britanska teozofkinja i spisateljica, roena u Indiji (Am ricar, Punab). Knjiga
G rojodSen Zermena (Comte de St.-Germairi) objavljena je 1912. godine.
(Nap. prev.)
959
1789. g o d in e, pet g o d in a n ak o n n jeg o v e n av o d n e sm rti, a neki tvrde da su s njim razg o v o rali p o etk o m d ev etn aesto g veka. B io j e u
n eu siljen im i in tim n im o d n o sim a sa k ru n isan im g la v am a E v ro p e i
cen jen p rijatelj m n o g ih u g led n ih o so b a svih n acio n aln o sti. ak se
spom inje u m em oarim a i pism im a iz tog vrem ena, ali uvek kao zagonetan ovek. Fridrih Veliki (Friedrich der Grofie), Volter ( Voltaire),
m adam de P om padur, R uso (Rousseau), e ta m 19 i Valpul, svi su ga
lino p o zn av ali, n ad m eu i se m e u so b n o u rad o zn alo sti o njegovom poreklu. M eutim , tokom vie desetina godina, koje je proveo
p re d sv e to m , n ik o n ije u sp e o d a o tk rije z a to se p o ja v io k ao ja kobinski ag en t u L on d o n u , kao zav eren ik u S an k t P eterburgu, kao
a lh em ia r i p o zn av alac slik arstv a u P arizu , ili kao ruski g en eral u
N ap u lju . ( ...) S ad a je z a v e sa k o ja z a k la n ja n je g o v a d e la p o n o v o
p o v u e n a u stran u i d o p u ten o n am j e d a g a v id im o k ako svira vio lin u u m u z ik o j sobi u V ersaju, traari sa H o raso m V alpulom u
Londonu, sedi u biblioteci Fridriha Velikog u Berlinu, ili vodi sastanke ilu m in ata u p e in a m a p o red R ajn e.
francuskom dvoru smatrala za arlatana i varalicu, Luj XV je ozbiljno zamerao dvoranima koji su o njemu pravili potcenjivake opaske. Uljudnost i dostojanstvo, koje karakteriu njegovo ponaanje,
zajedno sa njegovom savrenom kontrolom u svakoj situaciji, svedoe o uroenoj prefinjenosti i kulturi nekoga roenog sa manirima.
Pored toga, taj izuzetni ovek imao je iznenaujuu i impresivnu
sposobnost predvianja, i to do najsitnijih detalja, svakog pitanja
koje bi mu neko uputio, pre nego to bi ono bilo postavljeno. Takoe je, pomou neega slinog telepatiji, mogao da oseti kada je njegovo prisustvo bilo potrebno u nekom udaljenom gradu ili oblasti;
ak postoje zabeleke o tome da je imao zapanjujuu naviku ne samo da se pojavljuje u svom i apartmanima svojih prijatelja bez konvencionalnog korienja vrata, ve da ih je na slian nain i naputao.
M. de Sen ermen je proputovao mnoge zemlje. Tokom vladavine Petra III bio je u Rusiji, a od 1737. do 1742. godine na dvoru aha Persije, kao poasni gost. O njegovim lutanjima Una Bir15 pie:
P u to v a n ja g ro fa od Sen erm e n a trajala su dugi n iz g o d in a i
ob uhvatila veliki broj zem alja. B io je poznat i cenjen od P ersije do
F ran cu sk e i o d K alk u te do R im a. H o ras V alpul16 razg o v arao je s
njim u L ondonu 1745. godine; K lajv 17 ga je poznavao u Indiji, 1756.
g o d in e ; g o s p o a d A d e m a r 18 n a v o d i d a ga j e u p o z n a la u P a riz u ,
Baronica U na Konstans Poup-Henesi, devojako Bir (Dame Una Constance
Pope-Hennessy, nee Una Constance Birch , 1876-1949) - britanska spisa-
15
H oras, ili H oracio Valpul, etvri erl od O rforda ( Horace , ili Horatio Walpole, 4th Earl o f Orford, 1717-1797) - engleski istoriar um etnosti, antikvar i politiar. (Nap. prev.)
17
18
960
G eneral-m ajor Robert Klajv, prvi baron Klajv (Major-General Robert Clive,
ls t Baron Ciive, 1725-1774), poznati kao Klajv od Indije (Clive oflndia)
- b ritanski o ficir koji je usp o stav io vojnu i politik u su p rem aciju Istono-m dijske kom panije (East India Company) u ju n o j Indiji i Bengalu.
(Nap. prev.).
G abrijela Polina Savinji Butije ( Gabrielle Pauline Chavignv Bouthillier,
c. 1735-1822) - praunuka Leona Butijea Savinjia (Leon Bouthillier Chavigny, 1608-1652 ), m inistra Luja XIII; dvorska dam a M arije Antoanete.
Bila je udata za francuskog oficira i diplom atu Z an-B altazara d Adem ara
(Jean-Balthazar d'Adhemar, 1736-1790), grofa od A dem ara i M onfokona.
G rof od Sen ermena se generalno smatra vanom figurom u ranim aktivnostima slobodnih zidara. Ulagani su, meutim, verovatno
sa zadnjim namerama, stalni napori da se njegova povezanost sa masonima diskredituje. Primer za to je izvetaj koji se pojavljuje u Tajnoj
tradiciji u slobodnom zidarstvu (The Secret Tradition in Freemasonry),
Artura Edvarda Vejta. Autor, nakon to daje nekoliko vrlo omalovaavajuih primedbi na tu temu, pojaava svoj lanak reprodukovanjem gravure pogrenog grofa od Sen ermena, naizgled ne znajui
da razlikuje velikog iluministu od francuskog generala. Ipak e van
svake sumnje biti ustanovljeno da je grof od Sen ermena bio i mason i templar; zapravo, Kaljiostro u svojim memoarima daje direktan
iskaz o svojoj inicijaciji u red Vitezova templara, kojom je mkovodio
M emoari grofice d A dem ar objavljeni su 1836. godine pod naslovom Seanja Marije Antoanete (Souvenirs sur Marie-Antoinette). (Nap. prev.)
19
Viljem Pit, prvi erl od etema ( William Pitt, Ist Earl o f Chatham, 1708-1778)
- britanski vigovski politiar; premijer Ujedinjenog kraljevstva (1766-1768).
O bino se uz njegovo ime dodaje Stariji (the Elder), kako bi se razlikovao
od sina, Viljem a Pita M laeg ( William Pitt the Younger, 1759-1806), najm laeg britanskog prem ijera (1 7 8 3-1801, i 1804-1806). (Nap. prev.)
961
Sen ermen. Mnoge od slavnih linosti s kojima je grof od Sen ermena bio povezan bili su masoni visokog poloaja i sauvano je dovoljno beleki o njihovim diskusijama odranim da se dokae kako
je on bio majstor nauke slobodnog zidarstva. Pored toga, prilino je
sigumo da je bio povezan sa rozenkrojcerima - verovatno je bio
stvami stareina tog reda.
Grof od Sen ermena bio je temeljno upoznat sa naeiima orijentalne ezoterije. Primenjivao je istonjaki sistem meditacije i koncentracije i u nekoliko prilika vien je kako sedi s ukrtenim nogama i
sa mkama postavljenim u poloaj koji je praktikovao Buda. Imao je
utoite u srcu Himalaja, gde se povremeno povlaio od sveta. Jednom prilikom je izjavio da e ostati u Indiji osamdesetpet godina,
a da e se zatim vratiti na scenu svog evropskog delovanja. S vremena na vreme priznavao je da je izvravao zapovesti sile vie i vee od sebe. Ono to nije rekao bilo je to da je ta via sila bila kola
Misterija, koja ga je poslala u svet da ispuni odreenu misiju. Grof
od Sen ermena i ser Frensis Bekon su dva najvea emisara koja je
Tajno Bratstvo poslalo u svet u posljednjih hiljadu godina.
Teozofski pisac, E. Frensis Udni20, vemje da grof od Sen ermena nije bio sin princa Rakocija21 od Transilvanije, ve da je, kada se
u obzir uzme njegova starost, bio niko dmgi nego sam princ, koji je
bio poznat po dubokoj filozofskoj i mistinoj prirodi. Isti pisac vemje da je grof od Sen ermena 1784. godine proao kroz filozofsku
sm rf, poput Frensisa Bekona, 1626. godine, ili Ferenca Rakocija,
1735. godine. On takoe smatra da je grof od Sen ermena bio uveni grof d Geble (Comte de Gabalis), a kao grof Hompe22 bio je
20
E m est Frensis Udni ( Ernest Francis Udny, ?1935), alias, Frensis A djar
(Francis Adyar ) - holandski teo zo f i svetenik Liberalne katolike crkve.
N ajpoznatije delo mu je Kasnije inkarnacije Frensisa Bekona (Later Incarnations ofF rancis Bacori), koje je im alo vie izdanja. Vie knjiga objav io je pod svojim teozofskim im enom , Frensis Adjar. (Nap. prev.)
21
Ferenc II Rakoci (ma. II. Rakoczi Ferenc, 1676-1735) - m aarski feudalac, sin Ferenca I R akocija i Jelene, erke Petra Zrinskog; transilvanijski
vojvoda od 1704. godine; voa m aarskog ustanka protiv H abzvurgovaca,
1703-1711. godine; lan Reda zlatnog m na. (Nap. prev.)
22
962
23
Pjer-an Grosli (Pierre-Jean Grosley, 1718-1785) - francuski uenjak, lokalni istoriar, putopisac i posm atra drutvenih obiaja u doba prosvetiteljstva. (Nap. prev.)
963
E p i z o d e IZ A M E R I K E i s t o r i j e
Mnogo puta postavljeno je pitanje, da li je vizija Nove Atlantide Frensisa Bekona proroki san o velikoj civilizaciji koja e se
uskoro uzdii na tlu Novog Sveta? Ne moe se sumnjati u to da su se
tajna drutva Evrope urotila da na amerikom kontinentu uspostave
novu naciju, zaetu u slobodi i posveenu ideji da su svi ljudi stvoreni jednaki.26 Dva dogaaja u ranoj istoriji Sjedinjenih Drava svedoe o uticaju tog tihog tela koje je tako dugo vodilo sudbine naroda i
religija. Oni su stvorili nacije kao prenosioce objave ideala, a nacije
preivljavaju dok su odane tim idealima; kada se od njih udalje, nestaju poput Atlantide iz starine, koja je prestala da poznaje bogove.
U svojoj izvrsnoj kratkoj raspravi, Naa zastava (Our Flag), Robert Alan Kempbel27 oivljava detalje mrane, ali najznaajnije, epizode iz amerike istorije - dizajniranja kolonijalne zastave 1775.
godine. Izvetaj ukljuuje misterioznog oveka o kojem nema dostupnih informacija, osim da je bio u bliskim odnosima kako sa generalom Dordom Vaingtonom tako i sa Bendaminom Frenklinom.
Sledei njegov opis preuzet je iz Kempbelove rasprave:
M alo se, kak o izgleda, zna o tom starom g o sp o d in u , a u m aterijalim a, na k o jim a se za sn iv a ovaj izvetaj, n jego v o im e nije nijednom spom enuto, je r se o njem u govori kao o Profesoru, i tako mu
se obraaju. B io je oig led n o znatn o stariji od se d am d e set g o d in a
i esto se p o zivao n a istorijske d o g a aje koji su se o d ig rali vie od
je d n o g veka ranije kao da je bio ivi svedok n jih o v o g o d vijanja.
Ip ak , jo u v e k j e b io u sp ra v a n , sn a a n i a k tiv a n - zd ra v , sr a n i
26
27
Pun naslov pom enute knjige je Naa zastava, ili evolucija zvezda i pruga
(Our Flag, or The Evolution o fth e Stars and Stripes), a objavljena je 1890.
godine. O autoru, Robertu A lanu K em pbelu (Robert Allen Campbelt) nem a
raspoloivih podataka. (Nap. prev.)
964
Zbog neeg to je malo vie od puke sluajnosti, odbor, koji je Kolonijalni kongres imenovao da dizajnira zastavu, prihvatio je poziv
da, dok je u Kembridu, bude gost kod iste poroice kod koje je boravio Profesor. Tu se general Vaington s njim udruio zarad odluivanja o odgovarajuem amblemu. Po znacima koje su meusobno
razmenili, bilo je oigledno da su i general Vaington i doktor Frenklin prepoznali Profesora, te je jednoglasno pozvan da postane aktivni
lan odbora. Tokom postupaka koji su usledili, Profesor je tretiran s
najdubljim potovanjem, a svi njegovi predlozi odmah su sprovoeni
u delo. On je predstavio uzorak, za koji je smatrao da je simboliki
965
prikladan za novu zastavu, a ostalih est lanova odbora su ga bez oklevanja prihvatili i glasali su da se aranman koji je predloio Profesor odmah usvoji. Nakon epizode sa zastavom, Profesor je tiho nestao
i o njemu se vie nita ne zna.
Da li su general Vaington i doktor Frenklin prepoznali Profesora
kao emisara Misterijske kole, koja je ve dugo kontrolisala politike sudbine na planeti? Bendamin Frenklin bio je filozof i slobodni
zidar -- verovatno rozenkrojcerski inicijat. On i markiz de Lafajet28
- takoe tajanstven ovek - predstavljaju dve najvanije karike u
lancu okolnosti koje su kulminirale osnivanjem prvobitnih trinaest
amerikih kolonija kao slobodnih i nezavisnih drava. Filozofska dostignua doktora Frenklina su dobro potvrena u Almanahu sirotog
Riarda (Poor Richard's Almanac)29, koji je on dugi niz godina objavljivao pod imenom Riard Saunders (Richard Saunders). Njegov
interes za slobodno zidarstvo vidi se takoe i u njegovom ponovnom
objavljivanju Andersonovog dela Ustrojstva slobodnih zidara (Constitutions o f Free-Masons), retkog i mnogo osporavanog dela na tu
temu.
Tokom veeri, 4. jula 1776. godine, dogodila se druga misteriozna epizoda. U staroj skuptinskoj zgradi u Filadelfiji grupa ljudi okupila se zbog vanog zadatka da se presee i poslednja spona izmeu
stare i nove zemlje. Bio je to ozbiljan trenutak i vie prisutnih plailo se da e njihovi ivoti biti zalog njihove hrabrosti. Usred rasprave
odjeknuo je estok glas. Diskutanti zastadoe i okrenue se da pogledaju stranca. Ko je bio taj ovek koji se iznenada pojavio meu
njima i zapanjio ih svojom govomikom vetinom? Nikad ga ranije
nisu videli, niko nije znao kad je uao, a njegova visoka pojava i bledo lice ispunie ih strahom. Glasom koji je zvonio svetim arom, uzbudio ih je do dna due. Njegove zavrne rei odjeknule su kroz zgradu:
28
29
967
Z akljuak
ZAKLJUAK
duboko oalostilo mladog kralja. Tako je Aleksandar, Osvaja Poznatog, poslao Aristotelu, Osvajau Nepoznatog, sledee prekomo i
patetino priznanje o nedostatnosti svetovne pompe i snage: ALEKSANDAR ARISTOTELU, UZDRAVLJE: Pogreili ste to ste objavili one grane nauke koje dosad nisu mogle da se steknu osim usmenim
putem. Cime u nadmaivati ostale ako je svima postalo ostupno
dublje znanje koje sam od Vas stekao? to se mene tie, drae mi je
da veinu oveanstva nadmaim u suptilnijim granama uenja, nego opsegom moi i vlasti. Zbogom . Primanje tog iznenaujueg
pisma nije izazvalo talasanje u mimom Aristotelovom ivotu, koji je
odgovorio da, mada je predavanje saopteno mnotvu, niko od onih
kojima nije lino odrao predavanje (kojima nedostaje duhovno razumevanje) ne moe shvatiti njegov pravi znaaj.
Nakon par godina, Aleksandar Veliki otiao je na put kojim odlazi sve puteno, a sa njegovim telom sruila se i graevina carstva,
podignuta na njegovoj linosti. Godinu dana kasnije, Atistotel je takoe preao u vei svet, o ijim misterijama je tako esto diskutovao
sa svojim uenicima u Liceju. Ali, kao to je Aristotel nadmaivao
Aleksandra u ivotu, tako ga je nadmaio i u smrti, jer, iako se njegovo telo raspadalo u opskumom grobu, veliki filozof nastavio je da
ivi u svojim intelektualnim dostignuima. Epoha za epohom plaale
su mu danak zahvalnosti, narataj za naratajem prouavao je njegove
teoreme, sve dok, pomou iste transcendencije svojih racionalnih
sposobnosti, Aristotel - gospodar onih koji znaju, kako ga je nazvao Dante - nije postao stvami osvaja istog onog sveta koji je Aieksandar teio da ukroti maem.
Tako se pokazalo da za hvatanje oveka nije dovoljno porobiti njegovo telo - potrebno je vrbovati njegov razum; da za oslobaanje oveka nije dovoljno raskovati okove sa njegovih udova - njegov um
se mora osloboditi ropstva vlastitom neznanju. Fiziko osvajanje uvek
mora propasti, jer raa mrnju i svau; ono podstie um da osveuje
pobesnelo telo; ali, svi ljudi su duni, voljno ili nevoljno, da posluaju onaj intelekt u kojem prepoznaju kvalitete i vrline vee od svojih vlastitih.
To da je filozofska kultura antike Grke, Egipta i Indije prevazilazila ovu savremenog sveta, moraju priznati svi, ak i najokoreliji
modemisti. Zlatno doba grke estetike, intelektualizma i etike nikada nije domaeno. Pravi filozofi spadaju u najplemenitiji red Ijudi:
969
nacija ili rasa koja je blagoslovena da poseduje prosvetljene mislioce je zaista srena, a njeno ime e zbog njih ostati upameno. U
uvenoj Pitagorinoj koli u Krotonu, smatrano je da je filozofija neophodna za ivot oveka. Za onoga ko nije shvatio dostojanstvo moi
razmiljanja, ne moe se rei da zaista ivi. Stoga, kada bi se, zbog
uroene izopaenosti, lan bilo dobrovoljno povukao iz filozofskog
bratstva, ili bi iz njega bio prisilno izbaen, za njega je u groblju zajednice postavljan nadgrobni spomenik, jer onaj ko je napustio intelektualno i etiko traganje kako bi ponovo uao u materijalu sferu,
sa njenim ulnim iluzijama i lanim ambicijama, smatran je mrtvim
u sferi Stvamosti. Pitagorejci su smatrali da je ivot, predstavljen robovanjem ulima, duhovna smrt, a umiranje za ulni svet smatrali su
duhovnim ivotom.
Filozofija damje ivot, u kojem otkriva ostojanstvo i svrhu ivIjenja. Materijalnost daruje smrt, u kojoj umrtvljuje ili zamrauje one
sposobnosti ljudske due, koje bi trebalo da reaguju na oivljujue
impulse kreativne misli i oplemenjene vrline. Koliko su samo inferiomi, u odnosu na te standarde davnih dana, zakoni po kojima ljudi
ive u dvadesetom veku! Dananji ovek, uzvieno stvorenje sa beskonanom mogunou samopoboljanja, u nastojanju da bude veran
lanim standardima, odvratio se od svog roenjem steenog prava na
razumevanje - ne shvatajui posledice - i ponire u vrtlog materijalne
iluzije. Dragoceni raspon svojih zemaljskih godina on posveuje patetinom, uzaludnom nastojanju da sebe uspostavi kao neprolaznu silu u carstvu prolaznih stvari. Postepeno, seanje na njegov ivot kao
duhovnog bia nestaje iz njegovog objektivnog uma i on sve svoje
delimino probuene sposobnosti fokusira na kipuu konicu industrije, koju je poeo da smatra jedinom stvamou. Iz blagorodnih
visina svoga Sopstva polako tone u tmume dubine prolaznosti. Pada
na nivo zveri i u ivotinjskom obliku mrmlja o problemima koji proizlaze iz njegovog isuvie nedovoljno poznavanja Boanskog Plana.
Tu, u jezivom meteu velikog industrijskog, politikog i komercijalnog pakla, ovek se previja u samostvorenoj agoniji i, pmajui mku
u kovitlajuu maglu, tei da epa i zari groteskne fantome uspeha i moi.
Ne znajui ta je uzrok ivota, ne znajui ta je svrha ivota, ne
znajui ta lei iza misterije smrti, mada u sebi ima odgovore na sva ta
pitanja, ovek je spreman da rtvuje lepo, istinito i dobro na krvlju
970
Zakljuak
Z akljuak
JO V A N I V IZ IJA
A P O K A L IP S E
P re m a g ra v u ri
ana D uvea1
Jean D uvet (1 4 8 5 - posle 1562) - francuski renesansni zlatar i graver, danas najpoznatiji po svojim gravuram a. Bio je prvi znaajan francuski grafiar. Njegovi najuveniji radovi su 23 gravure za Apokalipsu, ija je naslovna
strana, k o ja je ovde prikazana, datirana 1555. godinom . (Nap. prev.)
Viljem M ils A jvins mlai ( William M ills Ivins, Jr, 1881 -1961) - upravnik
odela tam panih m aterijala u M etropoliten m uzeju um etnosti u Njujorku,
od njegovog osnivanja, 1916. godine, do 1946. godine. (Nap. prev.)
972
ta je zajedniko uzvienim konceptima o prosvetljenim spasiteljima sveta i mudracima i tim zakrljalim, iskrivljenim proizvodima
,,realizma u ovom veku? Dananji bezduni kultumi sistemi su irom sveta samleli mukarce i ene i oni vape za povratkom prognane
epohe lepote i prosvetljenja za neim praktinim u najviem smislu te rei. Nekolicina poinje da uvia kako su takozvane civilizacije, u svom sadanjem obliku, na taki nestanka, da su hladnoa,
bezoseajnost, poslovnost, efikasnost i materijalna efikasnost nepraktini, a da je samo ono to pma mogunost za izraavanje ljubavi
i ideala uistinu vredno. itav svet je u potrazi za sreom, ali ne zna
u kom smem da trai. Ljudi moraju nauiti da srea kmnie potragu
due za razumevanjem. Samo kroz ostvarenje beskonane dobrote i
beskonanog dostignua moe se osigurati mir unutranjeg Sopstva.
Uprkos ovekovom geocentrizmu, postoji neto u Ijudskoj svesti to
dopire do filozofije - ne ovog ili onog filozofskog pravila, ve jednostavno do filozofije u najirem i punom smislu.
Velike filozofske institucije prolosti moraju vaskrsnuti, jer samo one mogu strgnuti veo koji razdvaja svet uzroka od sveta posledica. Samo Misterije - ti sveti Fakulteti Murosti - mogu oveanstvu, koje se bori, otkriti vei i sjajniji univerzum, koji je pravi
dom duhovnog bia to se zove ovek. Savremena filozofija u tome
nije uspela; ona je dola dotle da miljenje smatra samo intelektualnim procesom. Materijalistika misao je beznadena i po ivotnom
kodu i po svojoj kom ercijalizovanosti. Mo da sa ispravno misli
je spasitelj oveanstva. Mitoloki i istorijski Iskupitelji svih epoha bili su personifikacije te moi. Onaj ko je malo racionalniji od
svog suseda, malo je bolji od svog suseda. Onaj ko funkcionie na
viem nivou racionalnosti od ostatka sveta nazvan je najveim misliocem. Onaj ko funkcionie na niem nivou smatra se varvarinom.
Tako je uporedni racionalni razvoj prava mera evolucionog statusa
pojedinca.
Ukratko reeno, istinska svrha antike filozofije bila je da se otkrije nain na koji bi se ubrzao razvoj racionalne prirode, umesto da
se eka na sporije prirodne procese. Taj vrhovni izvor moi, to postignue znanja, to otkrivanje boanske unutranjosti, krije se pod
epigramskom izjavom filozofskog ivota. To je bio klju za Veliko
Delo, za misteriju Kamena Mudraca, jer je znailo da je alhemijska
transmutacija ostvarena. Stoga je antika filozofija prvenstveno bila
973
ivljenje ivota, a na dugom mestu intelektualni metod. Filozof u najviem smislu moe postati samo onaj ko ivi filozofski ivot. Ono to
ovek ivi to spoznaje. Dakle, veliki fdozof je onaj iji je trostruki
ivot - fiziki, mentalni i duhovni - u celosti posveen i potpuno proet njegovom racionalnou.
ovekova fizika, emocionalna i mentalna priroda obezbeuju
okruenja meusobno korisna ili tetna jedno za drugo. Budui da
je fizika priroda neposredno okruenje mentalne, sposoban da racionalno razmilja samo je onaj um koji je ustolien u skladno i visoko
rafinirano materijalno ustrojstvo. Stoga su ispravno delovanje, ispravno oseanje i ispravno razmiljanje preduslovi ispravnog znanja,
a postizanje filozofske snage je mogue samo onima koji su uskladili svoje miljenje sa svojim ivljenjem. Mudri su stoga izjavili da
niko ne moe dostii vrhunac u nauci znanja dok prvo ne dostigne
vrhunac u nauci ivljenja. Filozojka snaga jeprirodni izdanakfilozofskog ivota. Ba kao teka fizika egzistencija naglaava vanost
fizikih stvari, ili ba kao to monaki metafiziki asketizam uspostavlja poeljnost ekstatikog stanja, tako i potpuna filozofska apsorpcija uvodi svest mislioca u najuzvieniju i najplemenitiju od svih sfera
- isti filozofski, ili racionalni svet.
U civilizaciji koja se prvenstveno bavi uspesima u ekstremnim
svetovnim aktivnostima, filozof predstavlja uravnoteujui intelekt
sposoban da proceni i predvodi kultumi rast. Uspostavljanje filozojskog ritma u prirodi pojedinca obino zahteva petnaest do dvadeset
godina. Tokom itavog tog perioda uenici starine stalno su bili podvrgavani najstroijoj disciplini. Svaka ivotna aktivnost bila je postepeno odvajana od ostalih interesa i usredsreivana na rasuivanje.
U antikom svetu postojao je jo jedan, najvaniji, inilac, koji je
zapoeo stvaranje racionalnog intelekta, a koji je potpuno van poimanja savremenih mislilaca: naime, inicijacija u filozofske Misterije.
ovek koji bi pokazao svoju naroitu mentalnu i duhovnu sposobnost bio je prihvatan u telo uenih i otkrivano mu je neprocenjivo
naslee arkanskog znanja, uvanog iz generacije u generaciju. To
naslee fiiozofske istine je neuporedivo blago svih epoha, a svaki
uenik primljen u hratstvo mudrih davao je, zauzvrat, svoj lini doprinos toj zalihi tajnog znanja.
Jedina nada sveta je filozofija, jer sve tuge savremenog ivota
proizlaze iz nedostatka odgovarajueg fdozofskog koda. Oni koji
974
Z akljuak
U L A Z U K U U M IS T E R IJA
Iz K hunrath, A m phitheatrum Sapientice A eternae
O vu sim boliku sliku, koja predstavlja p u t u veni ivot, Kunrat je u biti opisao
na sleei nain:
O vo je Portal am fiteatra jedine prave i vene Mudrosti - uzan, zaista,
ali dovoljno velianstven i posveen Jahveu. Do tog portala uspinje
se m istinim , neospom o uvodnim , stepenitem , postavljenim kao to
je prikazano na slici. O no se sastoji od sedam teozofskih, ili, radije,
filozofskih stepenika D oktrine Vemih Sinova. N akon uspinjanja preko tih stepenika, staza ide uporedo sa putem Boga Oca, bilo direktno,
inspiracijom, bilo pomou raznih posrednikih sredstava. Prema sedam
proroanskih zakona koji sijaju sa portala, oni koji su boanski inspirisani imaju mo da uu i da, oim a tela i uma, vidc, razm iljaju i na
hriansko-kabalistiki, proroko-m agijski i fiziko-hem ijski nain istrae prirodu Mudrosti, Dobrote i Moi Stvoritelja; da do kraja, do smrti,
ive teozofski, a ne sofistiki, te da tako stvoreni ortodoksni filozofi
m ogu, pom ou iskrene filozofije, da izloe dela G osponja i dostojno
slave Boga, koji je na taj nain blagoslovio te pnjatelje B oga.
G o m ja slika i opis predstavljaju jed n o od najznaajnijih izaganja ikada napravljenih o izgledu Kue M udraca i nainu na koji se u nju m ora ui.
976
Z akljuak
Platonisti su razlikovali dva temeljna oblika neukosti; prostu neukost i sloenu neukost. Prosta neukost je samo nedostatak znanja i
zajednika je za sva stvorenja to postoje posle Prvog Uzroka, koji
jedini poseduje savrenstvo znanja. Prosta neukost je uvek aktivan
agens, koji nagoni duu da stremi ka sticanju znanja. Iz tog devianskog stanja nesvesnosti nie elja da se postane svestan, a kao njena
posledica javlja se poboljanje mentalnog stanja. Ljudski intelekt je
uvek okruen oblicima postojanja koji su izvan procene njegovih delom razvijenih sposobnosti. U tom podruju neshvaenih objekata nalazi se nikad-izneverujui izvor mentalnih stimulansa. Na taj nain,
mudrost, na posletku, rezultira iz nastojanja da se racionalno savlada problem nepoznatog.
U krajnjoj analizi, sam Konani Uzrok moe se nazvati mudrim;
jednostavnije reeno, samo Bog je dobar. Sokrat je izjavio da su znanje, vrlina i korisnost jedno sa uroenom prirodom dobra. Znanje je
stanje spoznavanja, vrlina stanje bitisanja, a korisnost je stanje delanja. Ako se mudrost shvati kao sinonim za mentalnu potpunost, oigledno je da takvo stanje moe postojati samo u Celini, jer ono to je
manje od Celine ne moe posedovati punou Celokupnosti. Nijedan
deo stvaranja nije potpun; stoga, svaki deo je do te mere nesavren
da pada uskraen od potpunosti. Tamo gde postoji nepotpunost, mora postojati i neukost, jer svaki pojedinani deo, mada je sposoban
da spozna svoje Sopstvo, ne moe postati svestan Sopstva u ostalim
delovima. Filozofski razmotreno, rast je, sa stanovita ljudske evolucije, proces koji se iz heterogenosti produava u homogenost. Vremenom, dakle, izolovana svest o pojedinanim fragmentima se ponovo
spaja, kako bi postala potpuna svest o Celini. Tada, i jedino tada, stanje sve-znanja je apsolutna stvamost.
Stoga, sva su stvorenja relativno neuka, a, opet, relativno mudra; relativno nita, a, opet, relativno sve. Mikroskop oveku otkriva njegov
znaaj; teleskop, njegovu beznaajnost. Kroz venost postojanja ovek
postepeno raste kako u mudrosti tako i u razumevanju; njegova stalno
irea svest u sebe ukljuuje sve vie spoljanjeg. ak i u ovekovom
sadanjem stanju nesavrenosti, raa se njegova spoznaja da nikada
nee biti istinski srean dok ne bude savren i da od svih sposobnosti
koje doprinose njegovom samo-savrenstvu nijedna nije toliko znaajna kao racionalni intelekt. Kroz lavirint raznolikosti, samo prosvetljen um moe, i mora, da povede duu u savrenu svetlost jedinstva.
977
Osim proste neukosti, koja je najpotentniji faktor mentalnog rasta, postoji jo jedna, koja je daleko opasnija i suptilnija. Taj drugi
oblik, nazvan dvostruka, ili sloena neukost, moe se ukratko definisati kao neukost neukosti. Oboavajui sunce, mesec i zvezde i prinosei rtve vetrovima, primitivni divljak teio je da pomou sirovih
fetia umilostivi svoje nepoznate bogove. On je iveo u svetu punom uda, koja nije shvatao. Sada veliki gradovi stoje tamo gde je
nekada lutao krivonogi ovek3. oveanstvo sebe vie ne smatra primitivnim ili domorodakim. Naslednik duha uenja i strahopotovanja je duh sofisticiranosti. Dananji ovek oboava svoje uspehe,
a neizmemost prostora i vremena ili potiskuje u dno svoje svesti, ili
ih potpuno zanemamje.
Dvadeseti vek od civilizacije pravi feti, a sopstvene fabrikacije
ga razbijaju; sam je oblikovao svoje bogove. oveanstvo je zaboravilo koliko je zapravo infinitezimalno, nestalno i neuko. Ptolomej
je ismejan zbog toga to je shvatao da je zemlja centar svemira, a savremena civilizacija je ipak, kako se ini, utemeljena na hipotezi da
je planeta Zemlja najtrajnija i najvanija od svih nebeskih sfera i da
su bogovi, na svojim zvezdanim prestolima, fascinirani monumentalnim i epohalnim dogaajima koji se odigravaju na tom sferinom
mravinjaku u Haosu.
Iz epohe u epohu ljudi neprekidno napomo rade na izgradnji gradova, kako bi, uz pompu i mo, mogli njima da vladaju - kao da
zlatni listi ili deset miliona podanika mogu uzdii oveka iznad dostojnosti njegovih sopstvenih misli i uiniti da sjaj njegovog skiptra
bude vidljiv sa dalekih zvezda. Dok se ova malena planeta okree
du svoje orbite u svemiru, ona sa sobom nosi oko dve milijarde
ljudskih bia koja ive i umim nesvesna tog nemerljivog postojanja
to lei izvan gmdve na kojoj borave. U poreenu sa beskrajnou vremena i prostora, ta su kapetani industrije, ili gospodari finansija?
3
978
Zakljuak
980
Zakljuak
Za mudre je fiziko postojanje samo spoljanji prostor oko dvorane ivota. Ljuljanje otvara vrata tog predsoblja, prosvetljeni prelaze u
vee i savrenije postojanje. Neuki ive u svetu omeenom vremenom i prostorom. Za one, meutim, koji shvate znaaj i dostojanstvo
Bivstvovanja, to su samo fantomski oblici, iluzije ula - proizvoljne
granice, koje namee ovekovo neznanje o trajanju Boanstva. Filozof ivi i ushiuje se spoznajom tog trajanja, jer za njega je Svemudri Uzrok dizajnirao taj beskonani period kao vreme celokupnog
postignua.
ovek nije tako beznaajno stvorenje kako izgleda; njegovo fiziko telo nije pravo merilo njegovog pravog sopstva. Nevidljiva priroda oveka je ogromna poput njegovog razumevanja i nemerljiva
poput njegovih misli. Prsti njegovog uma poseu za zvezdama i hvataju ih; njegov duh mea se sa kucajuim ivotog samog Kosmosa.
Onaj ko je postigao stanje razumevanja, time je poveao svoju mogunost spoznaje da u sebe postepeno ukljuuje razne elemente univerzuma. Nepoznato je samo ono to tek treba da bude ukljueno u
svest tragaoca. Filozotija pomae oveku da razvije oseaj zahvalnosti, jer kako razotkriva velianstvenost i dostatnost znanja, ona takoe
razvija i one latentne moi i sposobnosti, koje oveku omoguavaju
da ovlada tajnama sedam sfera.
Iz sveta fizikih tenji inicijati starine zvali su svoje uenike u
ivot svesti i duha. Mistenje su kroz vekove stajale na pragu Stvarnosti - tom hipotetikom mestu izmeu noumena \ fenomena, Supstance i senke. Dveri Misterija stoje uvek odkrinuta i onih koji to
ele mogu proi u prostrano prebivalite duha. Svet filozofije ne
lei ni desno ni levo, ni gore ni dole. Poput suptilne esencije, on
proima celokupan prostor i celokupnu supstancu; on je svuda; on
prodire u najdublje i najudaljenije delove svih bia. U svakom
mukarcu i eni su te dve sfere povezane kapijom, koja vodi od
ne-sopstva i njegovih interesa do Sopstva i njegove spoznaje. Kod
mistika je ta kapija srce; kroz produhovljenje svojih emocija on
kontaktira taj uzvieniji nivo, koji, kada se jednom oseti i spozna,
postaje sutina vredna utroenog vremena. Kod filozofa, razum je
kapija izmeu spoljanjeg i unutranjeg sveta; prosvetljeni um premoava jaz izmeu telesnog i bestelesnog. Tako se raa boanstvo
unutar onoga koji vidi, a on se od ljudskih interesa uzdie do interesa bogova.
981
U ovoj eri ,,praktinih stvari, Ijudi ismejavaju ak i samo postojanje Boga. Oni se rugaju dobroti, dok zbunjcnim umovima razmiljaju o fantazmagoriji materijalnosti. Zaboravili su stazu, koja vodi
iznad zvezda. Velike mistine institucije antike, koje su pozvale oveka da ue u svoje boanske naslee, smrvljene su, a institucije Ijudskih intriga sada stoje tamo gde su nekada drevne kue uenja uzdigle
misteriju ukraenih stubova i uglaanog mermera. U belo odeveni mudraci, koji su svetu dali svoje ideale kulture i lepote, skupili su oko
sebe svoje halje i otili iz ljudskog vidokruga. Ipak, ova mala zemlja
okupana je, kao u stara vremena, u sunevoj svetlosti svojih Provienjem poslatih Tvoraca. iroko otvorenih oiju, odojad se suoava
sa misterijama fizike egzistencije. Ljudi nastavljaju da se smeju i
plau, vole i mrze; neki jo uvek sanjaju o plemenitijem svetu, potpunijem ivotu, savrenijem ostvarenju. I kod jednih i kod drugih,
srce i um oveka, kapije koje vode iz smrtnosti u besmrtnost, jo uvek
su odkrinute. Vrlina, ljubav i idealizam su jo uvek regeneratori oveanstva. Bog nastavlja da voli i upravlja sudbinom Svoje kreacije.
Staza jo uvek vijuga navie, do postignua. Covekova dua nije liena svojih krila; ona su samo skupljena pod njenom odorom od mesa. Filozofija je uvek ta magina sila koja, odvajajui posudu od gline,
oslobaa duu od robovanja navikama i izopaenosti. Jo uvek, kao
u stara vremena, osloboena dua moe razviti svoja krila i vinuti se
do samog izvora sebe same.
Telali Misterija ponovo govore, nudei svim ljudima dobrodolicu u Kuu Svetlosti. Velika institucija m aterijalnosti nije uspela.
Lana civilizacija, koju je izgradio ovek, preokrenula se i, poput
Frankentajnovog udovita, unitava svog tvorca. Religija besciljno luta u lavirintu teoloke spekulacije. Nauka impotentno udara u
barijere nepoznatoga. Samo transcendentalna filozofija poznaje stazu. Samo prosvetljeni razum moe poneti navie, do svetlosti, onaj
ovekov deo koji razume. Samo filozofija moe nauiti oveka da se
dobro rodi, da dobro ivi, da dobro umre i da se, u savrenoj meri,
ponovo rodi. U tu druinu izabranih - onih koji su odabrali ivot znanja, vrline i korisnosti - fdozofi epoha pozivaju TEBE.
B IB L IO G R A F IJA
W. M a r s h a m
Book o f thc Master, The (New York and
London, 1898) House o f the Hidden
Places, The (London, 1895)
A d am s,
A g r ip p a , H e n r v C o r n e l iu s
l c ia f ,
A n d r e /e
A n d r e w s , W. S., a n d C a r u s , P a u l
Magic Squares and Cubes (Chicago, 1908)
A nonymous
982
983
Bibliografija
History o f Winds, The (London, 1671)
Novum Organum Scientiarum (Amsterdam, 1694)
Opuscula Historico-Politica (Amsterdam,
1695)
Resuscitatio, etc. (London, 1661)
Scripta In Naturali ct Universali Philosophia (Amsterdam, 1653)
Sermones Fideles (Amsterdam, 1685)
Sylva Sylvarum , and the New A tlantis
(London, 1627)
Sylva Sylvamm, Sive Hist. Naturalis, et
Nova Atlantis (Amsterdam, 1661)
B a c s t r o m ' s (D r . S i g i s m u n d ) C o l l m c t i o n
A ubrhy, J o h n
OK A i .c i i k m i c a l M a n u s c r i p t s
W. & G.
Handbook o f Christian Symbolism (London, 1865)
A u d s i .k v ,
A ijg u s t in k , S t .
Avalon A rthur
B a b b it t , H d w in
B a c o n , S ir F r a n c i s
984
Vohime I
The G reat Work o f tJie Lapis Sophorum
according to Lambspring's Process.
Thc Work o f the Jewish Rabbi, by Rabbi
Isaac Calvo o f Jerusalem.
The Work with Wolfram, by a Venctian
Nobleman.
Thrce Proccsses for Obtaining The Tincture, by Baron de Welling.
A Treatise C oncerning the Tincture o f
Antimony, communicated to his friend
Thcodore in 1536, by Theophrastus Paracelsus.
O f the Tincturc o f Antimony, by Roger
Bacon. (Printed pagcs insertc.)
A Proccss for Obtaining the Tincturc
frorn Urine. by an American Clergytnan, with remarks by Dr. Bacstrom.
Thc P rocess o f the A m eriean A dept.
(M anuscript in German.)
Volume 2
Thc Work o f Philope Ponia for accomplishing the Elixer, copied from Manuscript dated 1587.
The Process o f Philip Pony for accomplishing thc Tincture, as practised by
Quercitan's Daughter.
T he Work o f N eptis, com m unicated by
him to Quercitanus.
The Theory and Practice o f the Philosopher's Store, described by Quercitan's
Daughter.
Volume 3
Count Bemardus Trevisan on the Transmutation o f Metals.
A Treatise o f Bemard Earl o f Trevisan of
the Philosophers Stone. Printed copy
with note by Dr. Bacstrom.
The Answer o f Bemardus Trevisanus to the
Epistle ofThomas o f Bononia, Physician
to King Charles the Eighth. Printed copy
with many notes by Dr. Bacstrom.
Volume 4
The Way to Operate the Elixir, copied from
an O riginal M anuscript w ithout any
date or signature.
Some Curious Processes extracted from
an old manuscript cntitled The Loving
Mite, with remarks by Dr. Bacstrom.
The Work with the Butter o f Antimony, as communicated verbally to Mr.
Hand by a possessor. Curious practical
experiments on somc metals. An Ancient Manuscript.
Volume 5
A Short Process Indicated, translated from
the German.
On a Short Process for Regenerating Metals.
Extracts from Paracelsus.
Remarks on the Work entided Zoroaster's
Cave, and also on Astromagus's Magical Gold.
Volume 6
The Chemist's Key, by Jlenry Nollius.
Monsr. de la Brie's Process for accomplishing the Tincture, translated from
the French. Rcmarks on the above, by
Dr. Bacstrom.
Another Process for accom plishing the
same, copied from a manuscript o f Dr.
Bacstrom.
Some Thoughts on a Hint Given by Basil
Valentine o f a Via Sicca Regencreationis Principiorum, by Dr. Bacstrom.
Copy o f an Anonymous Letter sent to Mr.
Ford, conceming the Lapis Philosophorum.
Process for the Lapis with Nitre and Gold.
Thoughts on Nynsicht's Lctterto Hartman,
from the Latin, Anonymous Letter sent
to Dr. Bacstrom in 1788, Original Letter with Envelope.
Volume 7
Fifty-five Letters o f Michael Sendivogius
to the R osey-C rucian Society, w ith a
dcscription o f their Seal. From old
Manuscript.
Volume 8
Remarks on the Fountain o f Bemhard, by
Albert Beyer.
On the Lapis Philosophorum, copied from
a Manuscript. Extracts from Metallurgia, or the Generation o f Metals, translated from the German. The Process
o f Leona Constantia, Abbess, from the
German work, The Sun-flower o f the
Wise.
M ultum in Parvo. From a L atin M anuscript.
Opus Maximum, the Science o f Alchemy.
985
B ibliograjija
Volume 9
Volume II
Vohime 10
986
Volume 12
Letters to the Curious, Discovering Secrets
o f Great Moment, byjoel Langelotus,
M.D.
Coelum Philosophorum, or Faithful Directions how to obtain the Hcrmetical
Treasurc.
Archidoxorum, seu de Secretis Natura Libri deccmitem Manualia, by Paracelsus.
Thc C anons or A phorism s o f A lexander
von Suchtcn.
Instructions respecting Antimonial Labours for the Sophie Mercury, by von
Suchten, M.D.
An Ancient Manuscript concerning Avicene on the First Matter.
Obscrvation collected frorn the conversation o f Dr. Helvetus and the Brass-founder who tum ed lead into gold.
Remarks on the Second Book o f Henry
von Batsdorff, called Filum Ariadnes.
By Dr. Bacstrom.
Volume 13
The Golden Chain o f Homer. (Aurea Cantcna Homeri.)
Instructions respecting the Art o f Transmuting and Ameliorating the Metals,
by Wiltiam Baron von Shrocdcr, F.R.S.
Johannis dc Monte Raphaim, the foremnner o f Aurora.
Aphorisms conceming thc Universal Salt.
A Tmc Rcvclation o f the Manual Operation for the Universal Medicine, by the
Philosopher o f Leyden. Two short manuscripts in the form o f notes.
Volame 14
Thc Hcrmetica! Signification o f the Symbols and Attributes o f Isis.
Egyptian Hieroglyphics from the most remotc Antiquity.
The Hcrmetical Signification o f the Hierglyphical Symbols cut in stone ovcr
the Doors o f Notre Dame at Paris.
The Mineral Gluten, by Dorothea Juliana
Wallachin, a female Adept.
The Mysteries Containcd in Sendivogius,
explained, copied from a rare manuscript.
Extracts from Letters supposed to be by
Sendivogius, from a rare manuscript.
The Practice o f William Blomefeeld o f
the Noblc Science o f Alchemy.
Two Ancient Manuscripts.
Volume 15
Chemical Moon-Shine, by a LoverofTmth.
From the Gcrman.
Philosophical consideration o f the Col Firc.
F,xpcriments by Modestin Fachsen, Director o f the Mint at Lcipzig.
Particular Processes o f David Beuther M.D.,
written while he was in Prison.
On the Sphaera Satumi by Paracetsus.
Sal Alembrot or Aqua Mercurii o f Paracclsus.
Volume 16
The Emerald Table, with notcs by Dr.
Bacstrom.
Thc Allegory o f King Solomon's Navigations and King Hiram's Ships explained by Dr. Baestrom.
Processes from Johti Gottfried Jugels' Experimental Chemistry.
Neuman on thc Nature and Difference of
Salt-Petre.
Sir K enelm D igby's Sal Enixum and
Abbe Rousseaus Primum Ens Salis.
Extracts from Seventy-Nine Wonders o f a
Certain Subject.
Extracts from the Concordantia Chymica,
by John Joachim Becker.
A Particular Process on Silver from Bacon Kunkel von Lowenstern.
Thc Epistle o f Amoldus dc Villa Nove to
the King o f Naples, and Myriam's lnstructions to King Aros.
Schroeder's Hint, respecting the Spirit o f
Mercury, also the work o f Leona Constantia.
Ancient Manuscript.
Another ancient Manuscript.
Vohime 17
Alchcmy A select collcction ofTestimonies respecting the Doctrincs and Practices o f the ancient A lchem ists. In
severa) parts.
Volume 1H
CoIIection o f Manuscripts on Magic, the
Qabbalah, etc.
B a lla rd , R oblrt
987
Bibliografija
B l a k e , W il l ia m
B k o v v n , J a m e s C a m p h k i .l
CA KTA RI, V lN C E N Z O
Marriage o f Heaven and Hell, The. (Hand-colored copy from original in British
Museum.)
B a r c l .a y , J o h n
B la v a tsk y , H e l e n e P e t r o v n a
B a u l d v v in , W i l l i a m
B r o w n 11, S a n g e r
Scx Worship and Symbolism (Boston, 1922)
E. A. W a l l i s
Book o f the Dead, The (London, 1913)
Gods o f the Egyptians, Thc (London, 1904)
Oris and the Egyptian Resurrection (London and New York, 1911)
B udge,
B o y l a n , P a t r ic k
B ergerac, C yrano
Comical History o f the States and Empires of the WorId o f the Moon, The (London, 1687)
B e s a n t , M r s . A n n ie ( W o o d )
988
B o y se, S am uel
C h r is t ia n ,
C h r is t ie . J a m e s
C alm et
C a m d e n , W il l ia m
C a r ijs , P a u i.
B urton, R obert
B r o w n , R o b e r t H e w it t
B ryant, J a co b
B o n u s o f F e r r a r ia
B eaum ont, J ohn
B lo ch , S tella
B atchklor, H . C rouch
B row n, J ohn P
C a m p b e l i ., R o b e r t A l l e n
C h u r c i i w a r d , A l b f .r t
989
Bibliografija
D 'a l v ie l l a . C o u n t G o b l l t
D ' o h s s o n , Df. M
Tableau General de l'Empire Othoman (Paris, 1787)
C O L U M N A , FR A N C ESC O
D a n t e A l ig h ie r i
D 'o l iv e t , F a b r e
E c k a r t s h a u s f .n , K a R L v o n
D o n n e l l y , Ig n a t iu s
E d g a r , J o hn a nd M orton
D a v i d s o n , D., a n d A l d e r s m i t h , H.
Great Pyramid, Its Divine Message, The
(London, 1925)
D a v i d s o n , P.
Misdetoe and Its Philosophy, The (Glasgow, 1892)
D a v ie s , E d w a r d
C ory, A l e x a n d lr T u rn er
D e a n e, J o h n B a th urst
D o y l e , S ir A r t h u r C o n a n
C o R Y , I s AAC P r e STON
D e B o u r b o u r g , L 'a b b e B r a s s l u r ( T r a n -
C o o k , A rth u r B ern a rd
C r a v e n , J. B .
D w ig h t , M . A .
Great Pyrami
Passages and Chambers, The (Glasgow,
1923)
E d w a r d s , C h il p e r ic
E v a n s, H enry
lator)
D f.e , A .
C r o l l i, O s w a l d
E v er a rd , D r . (T ranslator)
D r u m m o n d , H enry
Basilica Chymica.
D e M o n tf.-S n y d e r s
C r o s s , R . W . J lr lm y L.
M etamorphosis Planetarum
D u m a s, A lexa nd rf.
Fa b e r , G e o r g e S tan ley
D f. Q u i n c e y , T h o m a s
D u n l a p , S. F.
Sod, The Mysteries o f Adoni (London, 1861)
F a b r i c i u s , Jo. A l b e r t u s
Codex Pseuepigraphus VeterisTestamenti (Hamburg, 1722)
D u p u is , C h a r l e s F r a n c o is
D e V ig e n e r e , B l a is e
D urant,
C U L P L P E R , N lC H O L A S
Les Images ou Tableaux de platte peinture des deux Philostrates sophists Grecs
et les statues de Callistarte (Paris, 1637)
D ic, b y , S ir K e n e l m
D u r n i n g - L a w r e n c f ., S ir E d w i n
C u N IN G H A M , G R A N V IL L E
D in s m o r e , C h a r l e s A l l e n
990
W. J.
Story o f Philosophy, The (New York,
1926)
Du R y e r , S ie u r
Alcoran o f Mahomet, The (London, 1649)
F a i r h o l t , W. F.
Gog and Magog, The Giants o f Guildhall
(L o n d o n ,1859)
Fa l c o n e r , J o h n
991
Bibliografija
G a rd n er , J am es
G r e g o r y ( S a in t a n d P o p e )
F a r n e l l , L e w i s R.
Greecc and Baby!on (Edinburgh, 1911)
G ardner,
F. L e ig h
Bibliotheca Rosicruciana (London, 1903)
G r im m , J a c o b
D if .o o S a a v f d r a Idea dc
Un Principe Politico Christiano (Amsterdam, 1659)
Fa xa rd o , D on
F eleo w s, John
M.J.
Mysticism and Magic in Turkey (London,
1912)
G a rn ett, L ucy
H a m i l t o n , S ir W i l l i a m
H e l m h o l t z , H e r m a n n L. F. V o n
Sensations o f Tone (London, 1912)
H a l l , F r a n c is
G e b e l in ,
G ic h t e l , J o h a n n G e o r g
G in s b u r g , C iir is t ia n
F erg u sso n , J am es
G i. a u b e r , J o h n R u d o l p h
F o s b r o k e , T i i o m a s D iid l e v
G o d w i n , W il l i a m
F r a z f . r , S ir J a m e s G e o r g e
H a s t i n g , J a m f .s
E.
Life SymboIs as Relatcd to Sex Symbolism (New York, 1924)
F r a n c k , A dolph
G o i .d s m i t h -, E l i z a b e t h
A.
indian Masons' Marks, o f the Moghul Dynasty (London, 1911)
G orham ,
F r eu n d , A lfred
H e i n d k l , M a x a n d A u g u s t a Foss
Message o f the Stars, The (Mount Ecclesia, 1922)
A.
Dictionary o f the Sacred Language o f All
Scriptures and Myths (London, 1923)
F lu d d , R obert
H a f .c k e l , E r n s t
G a y l e y , C h a r l e s M il l s
F i .a m m e l , N i c h o e a s
H. A.
Myths ofNorthem Lands (New York, 1895)
W. L.
Brother o f the Third Degree, The (Chicago, 1894)
G arver,
G a sk eee, G .
F ig u l u s , B e n e d ic t ijs
H e in d e l , M a x
G o u ld , R o bert F reke
H aven, D r . M a rc
H k l m o n t , J o h a n n is B a p t is t t ; V o n
H e s io d
H if . r o c i . e s
G a l l u p , M r s . E l i z a b e t h W e i .e s
G r e f .n , H e n r y
H k c k e t h o r n , C h a r l f .s W i i . i . ia m
H ig g in s , G o d f r k y
G a f f a r e l J a m f .s
992
993
Bibliografija
L a n e - P o o l e , S t a n i .e: y
K h u n r a t i i , H e n r ic t
H om er
J e n n in g s , H a r g r a v e
H o r t , W. J il l a r d
New Pantheon, The (London, 1829)
H u g h e s , T i i o m a s P a t r ic k
J o H N S O N , M f.EVIN
J a c o l l i o t , L o u is
H o i s i n g t o n , H. R.
Oriental Astronomer, The (Jaffna, 1848)
J a m f .s , W i i . l ia m
H o n e , W i i . i . ia m
Miscellaneous Papers and Legal lnstruments under the Hand and Seal o f William Shakespeare (L ondon, 1796).
(Joseph Haslewood's copy containing
25 examples o f W. H. Ireland's forgeries mounted with explanatory notes.)
M.
Beginnings o f Freemasonry in America,
The (New York, 1924)
JON F.S, S lR W lL L lA M
Jovius,
P a u i. us
J0W ETT,
K a l i s c i i, I s id o r
I r v in c i , W a s h i n g t o n
994
K e ig h t l e y , T iio m a s
L a w r e n c e , B a s u . E.
Notes on the Authorship o f The Shakespeare Plays and Poems (London, 1925)
L e n o ir , A l e x a n d r e
K in g , C .
W.
Gnostics and Their Remains, The (London, 1864)
K in g s b o r o u g h , L o r d
L e n o r m a n t , F r a n c o is
K in g s f o r d , A n n a
K a r a k a , D o s a b h a i F r a m ji
J a c k s o n , S a m u e i. M a c a u l e y ( E d it o r )
K i l n e r , W a l .t e r J .
JO S E P H U S , FLAVIUS
I r e n ./e u s a n d J u s t i n M a r t y r
K enealy,
L f. P l o n g e o n , A u g u s t u s
K ir c h e r , A t iia n a s iu s
K elly, E d w a r d
L a e r t iu s , D io g e n e s
L e v i , E i . ip h a s
995
Bibliografija
M annhart, W .
M o ntfau con
Novi,
C e l e n t a n o V a l i . is
L u n d y , J o h n P.
M artyn, John
M a u r ic e , T h o m a s
M a c g o w a n , K e n n f .t h , a n d
M c C a r t y , L o u i s P.
Great Pyramid Jeezeh, The (San Francisco, 1907)
R o sse , H erm an
M e a d , G.R.S.
Apollonius o f Tyana (London and Bcnares, 1901)
Fragments o f a Faith Forgotten (London,
1900)
Hymn o f the Robe o f Glory, The (London, 1908)
Orpheus (London, 1896)
Pistis Sophia (London, 1921)
Simon Magus, An Essay (London, 1892)
Thrice Great Hermes, The (London, 1906)
M e r l i n , R.
Origine des Cartes a Jouer (Paris, 1869)
M e y r ic k , S a m u e l , a n d S m it h , C h a r l e s
M acoy, R ohert
O a k l e y , 1. C o o p e r
M o o r e, G eorge F oote
M a t h e r , J r ., F r a n k J e w e t t
M o r e l l , J. D .
996
M o r e e y , S y l v a n u s G r is w o l d
M u i r , S ir W i l l i a m
M in s h e u , J o h n
M a im o n id e s , M o s e s
O 'B r ie n , H e n r y
O l I V E R , G e ORGE
M o r i .ey, H e n r y
M il l s ,
M a i e r , M k 'h a e i .
M o o r e, E dw ard
C l a u o iu s D e D o m in ic o
OUVAROEF,
O w f .n , C h a r l e s
O xon,
P a e m k r , E. H. ( E d i t o r )
Qur'an,The (Oxford, 1880)
Pa pu s
N o s t r a d a m i j s , M ic h a e l
Pa r a c e l su s
997
Bibliografija
P h i l p o t , ( M r s .) J. H.
Sacred Tree or The Tree in Religion and
Myth, The (London, 1897)
P o r t a , G io v a n n i B a t t is t a D e l l a
R f. d g r o v e . H . S t a n l e y
P lE T R O Dl A B A N O
Pa y n e , J o h n ( T r a n sla t o r )
PlC iN O R IU S, L a URENTIUS
P e m b e r t o n , J r H enry
998
P a r s o n s , A i.b e r t R o s s
R a ph a el
P ic a r t , B e r n a r d
P e c k , H arry T hursto n
P o e , E d gar A llan
P lK E , ALBERT
R e n o u f , S ir P . L e P a g e ( T r a n s l a t o r )
PO T T , ( M r S .) H e NRY
Egyptian Book o f the Dead, The (London, 1904). (Contains many notes in
autograph o f Gerald Massey.)
R e n s s e l a e r , ( M r s .) J o h n K in g V a n
P r e t o n , W il l ia m
R h in d ,
C.
An Analysis o f the Egyptian Mythology
(London, 1819)
R ic h a r d s o n ,J .
P rasa d , R am a
P r ic h a r d ,J .
P ryse, J a m es M o rgan
W. C.
High Priest o f Israel, The (London, 1868)
Works o f Mr. Jonathan Richardson, The
(L o n d o n ,1773)
R ic h e p in , J e a n
M.
Philosophical Works o f Francis Bacon,
Thc (London, 1915)
R o bertso n , John
R o sen ro th , K o rr V on
R a l e g h , S ir W a l t e r
A.
Tacheographia seu Ars Celeriter 8c compendiose quaelibet inter perorandum
verba, ut ne unum quidem excidat, describendi (Paris, 1683)
P l u n k e t , E m m e l i n e M.
Ancient Calendars and C'onstellations (London, 1903)
R a n d , B e n ja m in
S a l m o n , W il l ia m
P lS T O R , JO H N
R am say, C h a r l e s
S a in t - M a r t in , L o u is C l a u d e D e
999
Bibliografija
S a l v e r t i ;, E u s e b e
S l YFFERT. O s K A R
S p r i n g e t t , B e r n a r d H.
Secret Secrets o f Syria and the Lebanon
(London, 1922)
S a n d i v o g i u i s , M il h e e l
S e y m o u r , W il l ia m
W.
Cross in Tradition, History and Art, The
(New York, 1898)
S o u i e r , E. G.
Serpent Symbol, The (New York, 1851)
J. R a l s t o n
Notes on the Cabbalah o f the Old Testament (From "The Path," N.Y., 1887)
Source o f Measures, The (Cincinnati, 1875)
S anthe,
SC H EIB LH ,
J.
Theoretical and Practical Teaching Concerning the Book o f Thot, Thc (Stuttgart, 1857)
S f'H E R E R , VALENTIN
SCHOTTO, CiASPARE
SllAK.HSPE.ARH, W IE E IA M
S ib ly ,
S C O T T , W ALTER
S lC K E L S , D a NIEL
1000
d ITOR)
S k in n e r ,
T.
Mystery o f Francis Bacon, The (London,
1912)
S m e d l e y , W il l ia m
S m i t h , D a v id E u g e n e
S t e ffe n , A lbert
S m it h , R o b e r t
A.
M odern Thinkers and Prescnt Problcm s
(New York, 1923)
S i n g e r , J r ., E d g a r
S t a n i. ey, T h o m a s
Faerie Queene (The): The Shepheards Calendar: Together with other Works (London, 1617)
S teph en s, J ohn
S t il l m a n , J o h n M a x s o n
1001
T aylor, E dw ard
T aylor, J ohn
1002
Bibliografija
Pythagoric Sentences o f Demophilus (London, 1804)
Rhetoric, Poetic, and Nicomachean Ethics o f Aristotlc (London, 1818)
Sallust on The Gods and the World (London, 1793)
Select Works o f Plotinus (London, 1817)
Select Works o f Porphyry (London, 1823)
Six Books of Proclus on the Theology o f
Plato (London, 1816)
Theoretic Arithmetic (London, 1816)
Treatises o f Fictions on Suicie London,
1834)
Two Orations o f the Emperor Julian (London, 1793)
Two Treatises o f Proclus (London, 1833)
Works o f Plato, Thc (London, 1804)
T e m p l e , R o n a i .d
T u l a n e U n iv e r s it y ok L o u is i a n a , T h e ( P lJ B I.I S t l E k )
M.
Histoirc de la Vie de Mahomet (Paris, 1773)
V O LN EY,
U llah , M eam et
W a it e , A r t h u r E d w a r d
U pha m , E dw ard
T h o m a s s i n , SlM O N
V e r s t f .g a n , R i c t ia r d
T r i s m o s i n , S o i .o m o n
T r o w b r id g e ,
N. d e M o n t f a u g o n d e
Com te de G abalis (Paterson, 1914); do,
original in French (Cologne, 1684)
Sub-M unanes; or, The Elementaries o f
the Cabala (Bath, 1886)
V ie l a r s , A b b e
V iT R U v iu s
M.
Ruins o f Empires, The (London, 1792)
100 3
W f.i . l s , H . G .
Bibliografija
M., a n d
W a kf,
C.
St -
W IL L IA M S , JO H N
W IT H E R , G e ORGE
NILAND
W lL D F .R , A L E X A N D E R
1004
W o O D W A R D , P a RKER
W r ig h t , R o b e r t
W U L K E R , R lC H A R D
Chymicus Rationalis; or, The Fundamental Grounds o f the Chymical Art (London, 1692)
M is c e l l a n e o u s
1005
TAJNA U EN JA SVIH E P O H A
Tw enty-First Annual Report o f the Bureau o f American Ethnology (Washington, 1903)
Twenty-Third A nnual Report o f the Bureau o f American Ethnology (Washington, 1904)
IN D EK S
A
Aba, Veliki Otac - njegovo mesto u Sefirotskom Drvetu - 533
Abrakadabra - kao antiko razlikovanje
alteracije polova, prema Mekiju - 208
Abraksas - kao antiko razlikovanje alteracije polova, prema Mekiju - 208
Abraksas - Kingov opis - 77
A braksas - njegova numerika vrednost
- 76, 283
Abraksas - opis izgleda - 76, 77
Abraksas - Vasilidov naroit koncept Boanstva - 76
Abraksas - obino simbolizovan kao sloeno stvorenje - 76
Acilut - Bezgranini Svet Boanskih Imena - 515
Adam (ADM) - njegov znaaj, prema Notarikonu - 549
Adam - analogija sa Hiramom - 324
Adam - analogija sa Sefirot - 527
Adam - etiri Adama, svaki u po jednom
od etiri kabalistika sveta - 549
Adam - dua koja se ukljuuje - 553
Adam - Denings u njegovom liku vidi tip
Sivinog lingama - 552
Adam - filozofsko znaenje njegovog proterivanja iz Edenskog vrta - 549, 557
Adamiki ovek - crvena zemlja od koje
je oblikovan predstavlja vatru - 554
Adamiti - gnostika sekta - 79
Adam - kabalistika koncepcija - 527
1006
1007
Indeks
1008
1009
Indeks
1010
Andrea, Johan Valentin (Johannes Vaientus Andreae) - generalno slovi za autora Confessio Fraternitatis - 634
Andrea, Johan Valentin (Johannes Valentus Andreae) - njegov identitet pozajmio je ser Frensis Bekon - 634
Andrea, Johan Valentin (Johannes Vaientus Andreae) - pretpostavka da je bio
osniva rozenkrojcerskog reda - 611
Andrea, Johan Valentin (Johannes Valentus Andreae) - uzvieni izaslanik Ruinog Krsta - 634
Androgin, alhemijski - predstavlja ostvarenje magnum opusa- 637
Androgina priroda Adama - 548
Androgina priroda Elohim (Boga) - 5471
Aneli - nemaju ljudski oblik - 195
Aneli - njihov pad predstavljen ratom na
nebu- 899
Aneli - poreklo njihovih krila - 195
Aneli (Eoni) - proizvod est emanacija
sjedinjenih sa veitim plamenom - 75
Aneli - uputili su oveanstvo u Kabalistike Misterije - 493
Aneli - zato su im data krila - 378
Aneo sa srpom - njegova simbolika- 901
Aneoski je z ik - predstavljen kabalizmom
-6 4 0
Aneosko pismo - njegova primena - 809,
824
Animalna dua - zavodnica neofita - 9 0 1
Animalni svet - predstavljen jezerom ognjenim - 901
Anima mundi - dua sveta - Serapis korien kao njen simbol - 80
Ankos, Zerar (Gerard Encausse) - (Videti
Papus)
A ntares - sm atran najgorim svetlom na
nebesima - 367
Antikc filozofije - uticaj prouavanja nebeskih tela na njih - 202
Antike nauke - uticaj prouavanja nebeskih tela na njih - 202
1011
Indeks
1012
1013
1014
Irtdeks
Astralna svetlost - manifestacija amajima u niim svetovima - 645
Astralna svetlost - naziv koji transcendentalisti koriste za Azot - 709
Astralna svetlost - simbolizovana u Tarotu - 574
Astralna vatra - manifestovana kroz elektricitet i magnetizam - 369
Astralna vatra - osetljivost biljaka, minerala i ivotinja na nju - 369
Astralna vatra - pribavljana iz tela make
-3 8 8
Astralno-svetlosna tela cvea - prema Gafarelu - 478
Astralno-svetlosno telo - daleko prijemivije za impulse i neskladnosti nego fiziko telo - 477
Astralno telo - sinonim za arheus - 477
A strologija - dokazi o njenom uticaju u
svim svetskim religijama - 208
Astrologija, geocentrina i heliocentrina
- osnova dve razliite filozofske kole
-2 1 4
Astrologija, geocentrina - ograniena na
zemaljsku stranu Prirode - 214
Astrologija, heliocentrina - upotreba za
analizu viih intelektualnih i duhovnih
sposobnosti oveka - 2 1 4
A strologija - izvom o boanska nauka 640
Astrologija - jedna od najstarijih nauka 699
A strologija - koju je oveanstvu otkrio
Hermes - 127
Astrologija - sveta nauka drevnih naroda
-2 1 9
Astrologija - rani spisi se najbolje shvataju kad se itaju u svetlu astrologije 182
Astroloka fdozofija - dva razliita sistema - 214
Astroloka Kabala - njena funkcija - 497
101 5
1016
Indeks
B
Baal - haldejski bog - 370
Babit, Edvin D. (Echvin D. Babbitt) - najimpozantnija koncepcija atoma - 22
Babit, Edvin D. (Edwin D. Babbitt) - izjava o svetlosti - 350
Bad, F.mest Alfred Tomson Volis (Sir Ernest Alfred Thompson Wallis Budge) o skarabeju - 364
Bafomet - njcgova simbolika - 438
Bagrem - amblem besmrtnosti - 409
Bagrem - amblem istote - 409
Bagrem - amblem prolene ravnonevice
-4 0 9
Bagrem - amblem regeneracije - 409
Bahanalije - degradacija bahovskih obreda - 107
Bahanalijc - nisu predstavnici stanara
istote Misterija - 398
Bahanalije - njihov uzrok - 488
Bah - imao dclom atribute sunca - 185
Bah - jedan od ranih paganskih oblika mita o Hristu - 106
Bah - jedan od razapetih spasitelja oveanstva - 877
Bah - jcdan od uzora za lsusa kao simbol
prolene ravnodnevice - 187
Bah - mundana racionalna dua - 104
Bah - njegovo sveto imc je IHS - 852
Bah - njegovo vaskrsenje - 106, 107
Bah - oblik solarne energije - 105, 106
Bahove Misterijc - mitraistiki obredi su
ih prevazili - 72
Bahove Misterije - njihova svrha je iskobeljavanje racionalne iz iracionalne due - 105
Bahovi obredi - 106
Bahovski i hrianski obredi - povezani
upotrebom monograma IHS - 852
Bahov tirs - njegova simbolika - 328
Bah - personifikacija sunca - 187
1017
1018
Indeks
Bembinska ploa - formirala jc oltar u
Velikoj piramidi - 222
Bembinska ploa - gde se nalazila - 225
Bembinska ploa - istorijski podaci - 225
Bembinska ploa - Iirherovi napori da
razrei misteriju - 227
Bembinska ploa - Kirherov rczime njene simbolike - 233
Bembinska ploa - klju za haldejsku, grku i egipatsku teologiju - 226
Bembinska ploa - Lenoarova izjava o njenoj namcni - 231
Bembinska ploa - Levijev klju - 228
Bembinska ploa - mogue epipatskog,
gnostikog porekla - 241
Bembinska ploa - mogu tlocrt odajc u
kojoj su odravane Izidine M iste rije233
Bembinska ploa - na njoj je prikazana
univerzalna rasprostanjenost dobrote 235
Bembinska ploa - njcne trijade predstavljaju stvaralake impulse - 233
Bembinska ploa - njeni simboli su deo
misterija koje su objanjavali svetenici - 232
Bembinska ploa - njcn opis - 226
Bembinska ploa - njen simbolizam sadran u savrcm enim kartam a za igru 581
Bembinska ploa - podlona mnogim interpretacijama - 241
Bembinska ploa - prcdmet kontroverzi
- 231
Beinbinska ploa - razliite interpretacije
- 241
Bcmbinska ploa - Vestkotovo tumaenje
- 229
Bembinska ploa - zakljuak opata Banijca o njoj - 243
Beme, Jakob (Jakoh Bohme) - njegov mistini simbolizam raspea - 884
1019
Indeks
1020
200
-2 9 6
Boje, primame - njih sedam - 200
1021
Indeks
1022
858
Boanski Um - njegova podela dvanaestorici racioalnih stvorenja - 858
Boanski Um - njegovo rtvovanje radi
spasenja sveta - 858
Boanski Um - pesonifikovan Isusom - 858
Boanstvenost - njena panteistika priroda otkrivena kroz Elohim - 547
Boanstvenost - njeno otkrivanje alhemijskim delom - 198
Boanstvo - ponekad simbolizovano delovima lica -311
Boanstvo - simbolizovano prstima - 309
Boanstvo - (Videti Bog i Apsolut)
Boino drvo - njcgovo poreklo - 330
Boino drvo - obeleava grob mrtvog boga sunca - 4 10
Boino drvo - relikt iz obreda posveenih Atisu - 121
Boja imena - oblikovana od kombinacija
sedam planetamih harmonija - 347
Boje Ime - njegove sedamdesetdve moi
-4 9 6
Braa - tim nazivom su pozdravljani oni
koji bi uspeno proli inicijaciju - 473
Brak - dve teorije o njegovoj svrsi - 556
Brak - hrianska crkva mu se u osnovi
protivi - 556
Brak - simbolizovan heksadom - 297
Brak - u alhemiji simbol sjedinjavanja elemenata - 714
Brama - personifikacija sunca - 18 1
Braminske Misterije - Pitagora je bio iniciran u njih - 263
Bratstvo Zlatnog i m inog Krsta - (Videti
Rozenkrojceri)
Brauni (kuni duhovi) - (Videti Gnomi)
Braun, Dejms Kembel (James Camphell
Brown) - o hermetikim knjigama - 130
Braun, Dejms Kembel (James Campbell
Brown) - preglcd ciljeva alhemije - 708
c
Celibat - njegov znaaj u Misterijama - 556
Celibat - opasnost koju nosi njegova sveopta primena - 556
Celibat - poreklo doktrine - 556
Cels - razlike u zahtevima paganskih i hrianskih Mistcrija - 54
Ceremonijalna magija - motivi njenog korienja - 436
Ceremonijalna magija - nije nuno zla 435
Ceremonijalna magija - teorija i praksa 437
Ceremonijalna magija - umee prizivanja
i kontrolisanja duhova - 435
Ceremonija lule - opis- 927
Ccrera - boginja poljoprivrede - 96
102 3
769
Crkva - njena nepogreivost, izdanak avgustijanizma - 35
Crkva - Sv. Avgustin je poredi sa Evom
-5 5 7
Crkva - uspostavljanje njene duhovne tno i- 8 5 8
1024
Indeks
Crkva - uspostavljanje njene svetovne mo i- 8 5 8
Crkvena vladavina - simbolizovana praznoverjem - 335
Crkveni oci - njihovi spisi bazirani su na
folkloru i glasinama - 847
Cma magija - njen najopasniji oblik - 438
Cm a magija - ograniena na none sate
- 199
Cma magija - opstala u savremenim oblicima misli - 439
Cma magija - primenjivalo ju jc svetenstvo centralno i srednjeamerikih inijanaca - 936
Cmi kamen - njegovo pojavljivanje u religijskom simbolizmu - 429
Crni kamen - njegovo potovanje u Kabi
u Meki - 429
Cmi magovi - neminovne rtve samounitenja - 437
Cmo - povezano sa nou - 199
Cmo - predstavlja smrt i kvarenje - 170
Crtanje - poreklom je iz Egipta - 554
Crvena rua - njena boja povezuje se sa
hristovom krvlju - 617
Crvena zemlja - od koje je oblikovan Adamiki ovek oznaava vatru - 554
Crveno - jedna od tri glavne bojc hcrmetike medicine - 170
Crveno - povezano sa silom - 200
Crux ansata - 871
C ntx ansata - klju drevnih Misterija 871
Crux ansata - na ruevinama u Centralnoj
Americi - 872
Crux ansata - njegova simbolika kod Egipana - 872, 873
Crux ansata - njegova simbolika kod Maja i Skandinavaca - 872
Crux ansata - njegova slinost sa Nilometrom - 872
Crux ansata - poznat kao simbol ivota
-8 7 2
102 5
Indeks
1026
ovek - njegova fizika priroda nije prava mera njcgovog Sopstva - 980
ovek - njegova nia priroda predstavljena Titanima - 105
ovek - njegova proiena i obnovljena
Ijudska priroda simbolizovana srebrom
-5 9 6
ovek - njegova sedm ostruka m istina
priroda - 299
ovek - njegova slocna priroda - 133
ovek - njegova sloena priroda simbolisana krstom - 875
ovek - njegova smrtna i besmrtna priroda - 308
ovek - njegova supremacija koju je isticala patristika filozofija - 35
ovek - njegova trostruka boanska priroda sim bolizovana Velikom piramidom - 158
ovek - njegova unutranja priroda je potencijalno zlato - 648
ovek - njegova via priroda okovana je
za njegovu ncprilagoenu linost - 94
ovek - njegova via priroda predstavljena Bahom - 105
ovek - njegovo etvorostruko telo simbolizovano Velikom piramidom - 159
ovek - njegovo telo kao hram Boga ivoga - 399
ovek - njegovo utonue u prolaznost 970
ovek - njegov povratak u rajsko stanje
-5 4 8
ovekova dua - simbolizovana Persefonom u Eleusinskim Misterijama - 93
ovekova nia priroda - podeljena na tri
dela - 194
ovekova svest - njena transmutacija od
baznih, animalnih elja u prosvetijenu,
iskupljenu, pobonu svest - 705
ovekovo telo - alhem ijska laboratorija
za rozenkrojcere - 609
D
Daat - hipotetika jedanaesta Sefira - 535,
536
Daat - Re koja izlazi iz Boanske Misli,
kreativna mo u drugom svetu - 538
Daemon - grki naziv za vii red elementala - 454
Dani u godini - simbolizovani u savremenim kartama za igru - 581
Dan - njegov simbol - 647
Danteov Pakao - simbol duhovne prirode
ogranicne na plutonsku linost - 94
Darvinizam - doktrina prirodne selekcije
i fizike evolucije - 45
David - njegovo ime predstavlja epigenezu - 553
Deca - prihvatana u Eleusinske Misterije
-9 9
Decimalni sitem - poreklo - 300
Deda Mraz - njegovo poreklo - 3304
Deifikacija - smrtni ovek je postie kroz
izmirenje sa boanskim Sopstvom 853
Dejvidson, Piter (Peter Davidson) - priznanje biljkama - 484
Dekada - njeni atributi - 300
Dekada - savren broj - 300
Dekart, Renc (Rene Descartes) - jedan od
osnivaa modeme nauke i filozofije - 42
Deklaracija o nezavisnosti - udan incident prilikom njenog potpisivanja - 966
Delfin - posveen Apolonu i Neptunu - 359
Delfin - simbol Hrista - 359
Delfski tronoac - njegova osnova - 254
Delfski tronoac - njegova tri nogara simbolizuju tri vremenska razdoblja koja
kontrolie Apolon - prolost, sadanjost i budunost - 669
Delfski tronoac - njegov najautentiniji
oblik - 254
Delfsko proroite - 669
1027
Indeks
102 8
102 9
1030
Indeks
Druidi - presti u Britaniji i Galiji - 58
Druidi - stroga apstinencija - 62
Druid - poreklo rei - 58
Druidska kola - podeljena na tri ela - 70
Druidske Misterije - 57
Druidske Misterije - inicijacija - 63
Druidske Misterije - magnetska svojstva
imele - 58, 59
Druidske Misterije - oboavanje sunca 60, 63, 34
Druidske Misterije - poreklo - 59, 60
Druidske Misterije - slinost sa Bahovim
i Eleusinskim Misterijama, kao i sa obredima posveenim Izidi i Ozirisu - 58
Druidske Misterije - za inicijate se govorilo da su ponovo roeni - 65
Druidski hramovi - krunog oblika - 64,
65
Druidsko oboavanje planeta - 64
Druidsko uenje o besmrtnosti due - 63
Druidsko uenje o reinkamaciji - 63
D mtvena podela - predstavljena bojama
Tarot karata - 564
Drtvo nepoznatih filozofa - (Videti Rozenkrojceri)
Drutvo - trostm ka struktura koja se sastoji od crkve, drave i stanovnitva 784
Drvee koje govori - iskustvo koje je sa
njim imao Aleksandar Veliki - 701
Drvee - naziv za visoko prosvetljene murace - 405
Drvee - njegovo oboavanje bazirano na
njegovoj korisnosti - 407
Dmaut, Martin (Martin Droeshout) - portret Viljema ekspira - 801
Dmtvo, ljudsko - uporeeno sa gmbom,
neotesanom kamenom kockom - 839
Drvee - njegovo pominjanje u svetim
spisima - 405
Drvee - oboavano kao zastupnici Boanstva - 403
Drveni krst - simbol aspiracije - 875
1031
103 2
Indeks
Duhovi prirode - razlika izmeu tela ljudi
i njihovog tela je onolika kolika je i
razlika izmeu materije i duha - 455
Duhovi P rirode-sim bolizovani insektima
-3 6 3
Duhovi prirode - stanovnici duhovnog
dvojnika vidljive prirode - 453
Duhovi Prirode - subhumani su u racionalnoj inteligenciji - 470
Duhovi Prirode - (Videti Elementali)
Duhovi vatre - (Videti Salamanderi)
Duhovi vazduha - (Videti Silfi)
Duhovi zemlje - okupljaju se u velike konklavc u odrceno doba godine - 460
Duhovi zemlje - (Videti Gnomi)
Duhovi, zli - izopaenje i unitavanje koja ine - 437
Duhovi, dobri - pomau vredne poduhvate - 437
Duhovna dua oveka - simbolizovana zlatom - 596
Duhovna energija - njeni vrtlozi simbolizovani lotosom - 402
Duhovna involucija - oznaena potonuem Atlantide i biblijskim padom oveka - 114
Duhovna mo crkve - njeno uspostavljanje - 858
Duhovna priroda oveka - podeljena na
tri dela - 194
Duhovna priroda oveka - predstavljena
Adamom - 550
Duhovna priroda oveka, trostruka - simbolisana u Tarot kartama - 570
Duhovna priroda - simbolizovana srccm
- 305
Duhovna smrt - robovanje ulima, prema
pitagorejcima - 970
Duhovna vatra - Hiram kao njen simbol
-3 2 8
Duhovna vatra - njen simbol - 645
Duhovna vatra - personifikuje je bogoovck misterijskih rituala - 329
1033
D
Dejms, Viljem ( Wi/liam James) - uunio
populamom teroiju pragmatizma - 48
1034
Indeks
Denings, Hargrejv (Hargrave Jennings)
- o Ekserima Stradanja - 883, 884
Denings, Hargrejv (Hargrave Jennings)
- o falikom simbolizmu Adama - 552
Denings, Hargrejv (Hargrave Jennings)
- o Kabi - 920
Denings, Hargrcjv (Hargrave Jennings)
- o misterijama Grala - 676
Denings, Hargrcjv (Hargrave Jennings)
- o Ploama Zakona - 425
Donson, Bendamin (Benjamin Jonson)
- priznanje Bekonovom gcniju - 791
Dons, Scr Viljem (Sir William Jones) izjava da su muslimani vrsta heterodoksnih hriana - 920
E
Edenski vrt - mogua aluzija na Atlantidu
- 115
Edcnski vrt - njcgov simbol - 653
Edenski vrt - sadran u Svetovima Acilut,
Brija i Jecira - 519
Edip i Sfinga - 155
F.fes - opis koji daje Blavacka - 887
Efcs - poprite mnogih ranohrianskih
mitova - 887
Efes - sveti grad Misterijske religije - 887
Efod - njegova proroka mo - 598
Egipat - atlantianski inicijati, njcgovi prvi ,,boanski vlaari - 117
Egipatska religija - njeno poreklo - 585,
586
Egipatska zemlja - kabalistiko znaenjc
-3 2 9
Egipatske Misterijc - Pitagora je bio iniciran u njih - 263
Egipatski obred slobodnog zidarstva - stvorio ga je Kaljiostro - 955
Egipatski simbolizam - sauvan u Tarot
kartama - 561
Egipatski uticaj na knjievnost, filozofiju
i arhitckturu - 586
1035
1036
Indeks
Eleusinske M isterije, Male - posveene
Pcrsefoni - 92
Eleusinske M isterije, M ale - rasprava o
prenatalnoj epohi oveka - 97
Eleusinske Misterije - metamorfoza obreda posveenih Izidi i Ozirisu - 91
Eleusinske Misterije - najvea od svih filozofskih institucija - 100
Eleusinske Misterije - natprirodne pojave
pratile su rituale - 98
Eleusinske Misterije - osoblje koje je obavljalo slubu - 98
Eleusinske Misterije - Pitagora je bio iniciran u njih - 263
Eleusinske Misterije - poduavanje inicijata kako da se uzdigne iz tame svoje
materijalne prirode - 97
Eleusinske Misterije - ponono sunce koje je video Apulej tokom svoje inicijacije - 98
Eleusinske Misterije - Porfirijev koncept
njihovog simbolizma - 98
Eleusinske Misterije - potovanje im ukazivali veliki umovi antikog sveta - 99
Eleusinske M isterije - pravo roenje je
razvijanje duhovne due iz telesne prirode - 94
Eleusinske Misterije - prikaz Velikih obreda Tomasa Tejlora - 97
Eleusinske M isterije - razum evanje njihovih rituala zahteva detaljno prouavanje grke mitologije - 92
Eleusinske Misterije - roenje u fizikom
svetu shvaeno je kao sm rt u punom
znaenju te rei - 9 1
Eleusinske Misterije - slavljene u ast Cerere i Persefone - 9 1
Eleusinske Misterije - Teodosije Veliki suzbio ih je kao instituciju - 100
Eleusinske Misterije - turobnost Malih obreda predstavlja agoniju duhovne due
-9 4
103 7
1038
Indeks
Esenski red - predak savremenog slobonog zidarstva - 855
Estetika - jedna od est filozofskih disciplina - 18
Estetika - njen uticaj na Ijudski ivot - 331
Emol, Elijas (Elias Ashmole) - opis metoda koje su alhemiari praktikovali kako bi prikrili svoju pravu doktrinu - 7 10
Etalid - jedna od Pitagorinih inkamacija
-2 7 1
Eter - duhovna esencija svakog od etiri
elementa - 456
Eter - jedna od deset emanacija Broja 500
Eterini dvojnik - odgovoran za verovanje u duhove - 477
Eterini dvojnik - prema Paracelzusu, njegova poremeenost je najvaniji uzrok
bolesti - 479
Eter - najuniverzalniji oblik mumije - 479
Eter - simbolizovan mozgom - 309
Eter - simbolizovan pentadom - 2960
Etidorhpa - ponono sunce prikazano u
n jo j - 198
Etiki standardi - postavili su ih inicijati
u Misterije - 947
Etika - jedna od est ftlozofskih disciplina
- 18
Etika - njena reformacija jedan je od tri
glavna cilja rozenkrojcera - 638
Ezoterici - jedan od dva razreda uenika
u Pitagorejskoj koli - 267
Euforb - jedna od Pitagorinih inkamacija
-2 7 1
Euklid - Boanska Porodica simbolizovana 47. problemom - 398
Euridika i Orfej - alegorijsko znaenje 103
Eva, boanska - analogija sa Malkutom
-5 3 4
Eva - ftlozofsko opravdanje alegorije o
njoj - 557
- 555
Eva - predstavnik materijalne prirode oveka - 551, 555
Eva - sv. Avgustin je poredi sa crkvom -
557
Eva - uporeena sa emocionalnom prirodom - 557
Evolucija oveka - ovekoveena priom
o Deukalionu i Piri - 417
Evolucija, fizika - doktrina darvinizma
-4 5
Evolucija - Hegelov koncept - 40
Evolucija, kreativna - pretpostavka Bergsonove filozofije - 44
E v o lu cija- Spenserovo naglaavanje univerzalnosti njenog zakona - 46
Evolucija - uravnoteenost kao njen najvii mogui poetak, prema Spenseru
-4 6
Evolucioni princip - dobro poznat okultizmu antikog sveta - 2 18
Evolucioni rast oveanstva - otelovljen
u Alfi i Omegi 891
Evolucioni rast elementala - zabeleen je
iskljuivo u svesti o elementu, a ne kod
elementala - 470
E zoterika uenja - otkrivena nekolicini
otroumnih - 52
Ezoterini dijagram ustrojstva trostrukog
duhovnog sunca - 670
F
Faber, Dord Stenli (George Stanley Faber) - izjava da je originalno Isusovo
ime Jescua Hammassiah - 850
Falicizam - njegovo prisustvo u hrianskoj crkvi - 398
Faliki amblemi - njihovo prisustvo u Solomonovom Hramu - 841
Faliki simbolizam Adama - 552
-8 6 9
Feniks, dvoglavi - prototip androginog oveka - 387
Feniks - misterija njegovog ponovnog raanja svakih esto godina - 923
Feniks - na grbu Sjedinjenih A m erikih
Drava - 385, 386
Feniks - najslavljenije od simbolikih stvorenja - 383
Feniks - naziv davan inicijatima - 384
Feniks - naziv za jednu od tajnih alhemijskih formula - 384
Feniks - njegova priroda i navike, prema
KJimentu Aleksandrijskom - 382
Feniks - njegovo periodino raanje je
simbol mudrosti - 923
Fcniks - Plinijev opis njegovog hvatanja
-3 8 3
Feniks - simbol aktivnosti pinealne lezde, ili treeg oka - 387
Feniks - simbol alhemijske transmutacije
-3 8 4
Feniks - simbol besmrtnosti due - 384
Feniks - simbol regeneracije - 387
Feniks - simbol Velikog Dela u alhemiji
-7 1 4
Feniks - sloena ptica iz Misterija - 360
Feniks - smatrano je da je posveen suncu - 384
1039
Indeks
1040
961
Filozofska sm rt marala Neja - 963
Filozofska smrt - predstavljena Malim Misterijama - 125
Filozofska smrt rozenkrojcera - 806
Filozofska snaga - prirodni izdanak filozofskog ivota - 974
Filozofske institucije - Eleusinske Misterije, najvea od njih - 100
Filozofski ivot - metod za ubrzanje razvoja racionalne prirode - 973
Filozofski ivot - nesmotrenom ivotu -
980
Filozofski ivot - njegov proizvod je besmrtnost - 980
Filozofski ivot - preduslov mudrosti prema Pitagori - 20
Filozofski ritam - njegovo uspostavljanje
-9 7 4
Filozofski ivot - proizvodi filozofsku snagu - 974
Filozofsko jaje - oigledno stakleni koveg u kojem su rozenkrojcerska braa
sahranjivana - 639
Filozofsko-religijske doktrine pagana - podeljene da zadovolje potrebe Ijudskog
intelekta - 52
F ilo z o f- znaenje rei, prema Pitagori -
264
Filteri - upotreba u leenju - 486
Finansijsko stanje se ne menja sa promenom vibracija imena - 285
Fizika priroda oveka - nije prava mera
njegovog Sopstva - 980
Fizika priroda oveka - sim bolizovana
mesecom - 329
Fiziko okruenje - njegov uticaj na racionalno miljenje - 974
1041
Indeks
G
Gafarel, Zak (Jacques Gajfarel) - izjava
o astralno-svetlosnim telima biljaka 478
Gardner, Dejms (James Gardner) - izjava o uticaju Delfskog prorita na grku kultumu - 255
Gatri, Kenct Silvan Launfol (Kenneth Sylvan Launfal Guthrie) - paralelizam izmeu Popol Vuha i svetih spisa dmgih
velikih civilizacija - 943
1042
1043
Indeks
1044
385,386
Grb Sjedinjenih Amerikih Drava - prisustvo broja 13 u njemu - 3860
Grb Sjedinjenih Amerikih Drava - prisustvo orla i feniksa na njemu - 385,
386
Grb Sjeinjenih Amerikih Drava - prisustvo Velike piramide u Gizi na njem u - 385, 386
Grka kultura - uticaj muzike na nju -
344
Grka mitologija - klju joj se moe pronai u istoriji Atlantide - 114
Grka mitologija - da bi se shvatili eleusinski rituali potrebno je njeno detaljno prouavanje - 92
Grki katoliki krst - njegov oblik - 873
Grki samoglasnici - povezani sa sedam
crkava u Aziji - 893
Gmarstvo - esensko umee - 855
Grob O c a C .R .C . -6 0 9
G rof Geble (Comte de Gabalis) - koncept o bezgrenom zaeu - 471
Grom-ptica - naroito potovana kod amerikih Inijanaca - 379
Groe - njegova simbolika - 408
Groe - simbol Prirode kao izvora prehrane - 173
Grupa svetskih religija - 665
Grupne Due - verovanje crvenih ljudi -
930
Gukumac - atlantianski praroditelj Maja
i K.ia - 115
Gukumac - isto to i Kecalkoatl - 935
Gukumac - paralela izmeu njega i kralja
Solomona - 944
Gusenica - njena simbolika - 362
Gusenica - (Videti Leptir)
Guska - simbol primitivne supstance - 380
H
Hajndel, Maks (Karl Luis fon Grashof) [Max
Heindel (Carl Louis von GrasshofJ)] o rozcnkrojcerskim inicijatima i hramu
-6 2 4
Haldcjci - Oanes, atlantianski uitelj 116
Haldcjska podela univerzuma - 235
Haldejske Misterije - Pitagora je bio iniciran u njih - 263
Halje iniciranih kandidata - uvane su vie godina - 99
Hamadrijade - (Videti Gnomi)
Haos, Luciferov - njegov simbol - 653
Haos - postao je iz Luciferovog Samajima
-6 5 2
Haos - prebivalite Lucifera - 661
Harmonija - ne utvruje se ulnom percepcijom nego razumom i matematikom - 343
Harminija - preduslov lepote - 337
Harmonija (sklad) - njome se uspostavlja
transmutacija i regeneracija - 173
Harmonije - njihov klju skriven u tetraktisu 339
Hannonije - Pitagora je oredio harmonijske intervale svakog dela kreacije 341
Harntonije - prema Pitagori, bez izuzetka
su pod kontrolom matem atikih proporcija - 341
Harmonijska kola - razlika izrneu njenih muziara i Kanonika - 341
Harmonijski odnosi - poredak elemenata
u skladu sa njima - 341
Harpokrat - bog utanja - 176
1045
1 04 6
Indeks
Hermes - Egipani ga poistoveivali sa
Velikom p iram id o m - 160
Hermes - grki oblik - 140
Hermes - Hiram poistoveivan sa njim -
324
Hermes - personifikacija univerzalne mudrosti - 666
Hermes - njegova imena - 131
Hermes - njegove knjige izgubljene tokom spaljivanja aleksanrijeske biblioteke - 133
Hermes - osniva egipatskog uenja - 168
Hermesova Smargdna Tabla - najstarija
alhemijska formula - 723
Hermesova Smargdna Tabla - od posebnog je znaaja za masone - 723
Hermesova svetiljka - simbol prosvetljenog uma - 530
Hermesova svetiljka - simbol uravnoteenog intelekta - 530
Hermesov Kaducej - amblem medicinske
struke - 372
Hermes - poistoveen sa Kadmom - 128
Hermes - poistoveen sa Merkurom - 128
Hermesovo sveto drvo - 704
Hermes Trismegistos - poistoveivan sa
mnogim mudracima i p rorocim a- 128
Hermes Trismegistos - tekoa da se razlikuje identitet istorijskog oveka od
legendamog - 131
Hermes Trismegistos - predstavljen u liku najavljivaa u Misterijama - 98
Hermes Trism egistos - pripisujc mu sc
izum pisma - 128
Hermes Trismegistos - priznanje koje mu
odaje Frensis B a re t- 127
Hermes Trismegistos - shvaen kao otelovljenje Univerzalnog oveka - 131
Hermes Trismegistos - autor svih umea
i nauka - 700
Hermes Trismegistos - verovalo se da je
on pravi osniva isceliteljskog umea
-4 7 3
1047
10 48
Indeks
Hiram A b if - idcntian sa kraljom Hiramom - 724
Hiram A bif - jedan u biti - 724
Hirain A bif - kosmika pria o njemu -
319
Hiram A b i f - legenda o njem u je velika
alcgorija masonerije - 320
Hiram A b if - masonska legcnda o njemu
razlikuje se od biblijskog izvetaja 320
Hiram A bif - mit o njemu oslikava privremenu pobedu Zla -- 325
Hiram A b if- najvetiji radnik koji je ikada iveo - 3 18
Hiram A b if - njegova alegorijska istorija
sadrana je na Smaragdnoj Tabli - 724
Hirani A b if - njegova nacionalnost - 3 17
Hiram A bif - njegova podela radnika u tri
grupe - 320
Hiram A bif - njegovo muenitvo bazirano je na egipatskim obredima posveenim Ozirisu - 323
Hiram A bif - njegovo ubistvo od strane
tri hulje - 320
Hiram A b if - njegovo vaskrsenje je simbol ldeje Ijuske regeneracije - 324
Hiram A b if - njegov pepeo predstavlja
ljudsko srce - 330
Hiram A b if- njegov trostruki aspekt - 724
Hiram A bif - oblici imena koje je dao
Albert Pajk - 323
Hiram A b i f - otclovljenje principa ulepavanja - 33 1
Hiratn A b if- poistovcivan sa Hcrmesom
-3 2 4
Hiram A b i f - poistoveivan sa kraljem
arlsom I - 324
Hiratn A b if - poreklo lcgende o njemu 323
Hiram A b if- povezan sa orijentalnim simbolizmom - 328
Hiratn A bif - prestavlja aktivnu fiziku
svetlost sunca - 840
Hiram A bif - predstavlja Hrista - 325
1 0 49
1 0 50
ln d ek s
Hrianski i bahovski obrei - povezani
upotrebom monograma IHS - 852
Hrianski simboli - klju za njih nalazi
se u paganskoj filozofiji - 842
Hrianski simboli - njihovi kljuevi mogu se pronai u paganskoj fdozofiji 842
Hrianski simboli - pronaeni u ruevinama temelja Serapeuma - 86
Hriansko Trojstvo - 4 7
Hrianstvo - alegorija o Bogu Sunca pozajmljcna od pagana - 187
Hrianstvo - Hipatija je dokazala njegovo pagansko poreklo - 951
Hrianstvo - ideali zasnovani na visokim
moralnim standardima paganskih Misterija - 54
Hrianstvo, mistino - njegove tajne poverene su esenima - 854
Hrianstvo, mistino - u njemu su otelovljene tajne paganskih misterija - 854
Hrianstvo - neoplatonistike doktrine
inkorporirane u njega - 34
Hrianstvo - njcgova snaga, prema Sopenhaueru, je pesimizam i porobljavanje volje - 41
Hcrmesov kaducej - izdanak Tau (Tav) krsta -8 7 1
Hrianstvo - karika koja nedostaje u
njegovoj vezi sa paganskim Misterijama - 869
Hrianstvo - njegovo duhovno telo ouvano je kroz Misterije Grala 858
Hrianstvo - njegovo duhovno telo povercno je Nikodimu i Josifu iz Arimateje - 858
Hrianstvo - pod orijentalnim uticajem
- 851
Hrianstvo - u njega su ukljueni mnogi
gnostiki koncepti - 79
Hrizalis - simbol groba Misterija - 368
Hu - analogija sa drugim glavnim boanstvima - 64, 65
I
Ibis - objekat oboavanja - 380
Tbis - zatitnik useva - 380
Ibn Sina - (Videti Avicena)
Ideali ranog hrianstva - zasnovani na visokim moralnim standardima paganskih
Misterija - 54
Idealizam - tvrdnja da su realiteti univerzuma nadmaterijalni - 37
Idealizam - veliko filozofsko blago oveanstva - 975
Ideja ovcka, Platonova - identina sa Hiramom - 324
Ideja - njcna korespondencija sa brojem
-5 2 3
Ideja - proizvod slova - 523
Ideja, Univerzalna - sinonim za IYNX 238
Ideje - jedina realnost, prema Kroeu - 48
Ideje - njihova asocijacija (povezivanje)
kao fundamentalm princip psihofogije
-4 5
Ideje - platonistika dcfinicija - 238
Ideje - Sokratova dcfinicija - 23
Ideje - realni objckti saznanja, prema berklijanizmu - 45
Idolopoklonstvo - njegov nastanak - 303,
436
Ignoratinski fratri (ignorantini)-pogrean
stav o intelektualizmu - 557
Igdrasil - svetsko drvo Skandinavaca - 403
1051
Indeks
1052
194
Intelekt, uravnoteen - simbolizovan Hermesovom svetiljkom - 530
Inteligencija i Ljubav - Kralj i Kraljica u
alhemijskom venanju - 785
Inteligencija - povezana sa utom bojom
-2 0 0
Inteligencija - sim bolizovana glavom -
311
Intervali i harmonije sfera - 346
Intuicija, intelektualna - put za realizaciju
Apsoluta - 40
lntuicija - jedna od baklji koje je nosila
Cerera - 95
Intuicija - obezbeuje znanje o sutini stvari, prema Milu - 45
Intuitivna spoznaja nevidljivog koje se
prema spolja manifestuje kroz vidljivo
smatrana za mudrost - 269
Invokacije - jedan od sedam osnovnih metoda leenja bolesti - 482
Ionah - pravo ime golubice - 381
Ipsilon (Y) - egipatsko poreklo pitagorejskog koncepta - 270
268
Iskupljenje oveka - simbolizovano ruom i krstom - 642
Iskupljenje, gnostika doktrina - kroz Nus,
Univerzalnu Svest - 552
Iskupljenje - klju za njega u mitu o umiruem bogu - 125
Iskupljenje sveta - esencijalno naelo mnogih velikih religija - 875
Iskuavanjc - razlog njegovog nametanja
-3 1 2
Iskuenje - njegov znaaj za spasenje oveka - 559
Iskvarenost, ljudska - simbolizovana Adamom - 324
1053
1054
Indeks
Isus - zapise o njemu poseduju budisti 851
Isus - zapisi o njemu pronaeni na Tibetu
-8 5 1
Itar - analogija sa legendom o Persefoni
- 119
Itar - duh plodnosti - 118
Itar - jedan od prvih primcra alegorije o
umimem bogu - 117, 118
Itar - simbolizam njenog mita - 119
Itar - njen mit je simbol ovaploenja ljudskog duha - 1193
Italska kola - (Videti i Univerzitet u Krotoni)
IYNX - definicija prema Midu - 237
IYNX - sim bol U niverzalnog B ia na
Bembinskoj Ploi - 237
IYNX - sinonim za Devicu sveta, Izidu 238
IYNX - polimorfna sveobuhvatna Univerzalna Ideja - 237
Izbor - njegova mo oznaena pitagorejskim Y - 270
Iz d u b a r- isto to i Nimrod, lovac - 368
Izgubljena Re - ekvivalentna svetom imenu boga Ra - 176
Izgubljena Re - hrianski mistini koncept - 330
Izgubljena Re masonerije - povezana sa
znaenjem imena Jahve - 539
Izida, Devica - simbol kljueva tajnih doktrina - 169
Izida - druidi su joj se klanjali kao simbolu meseca - 176
Izida - hriani je metamorfozirali u Devicu Mariju - 163
Izemija - hrianska zajednica u Italiji 398
lzgubljena Re - ukazuje na potovanje
koje je oveanstvo pridavalo naelu
zvuka - 485
Izida - identina sa IYNX, Univerzalnom
Idejom - 238
J
Jabuka - predstavlja poznavanje procesa
stvaranja - 407
Jagnje Boje - simbolizovano Zlatnim runom - 785
Jagnje Boje - simbol prolene ravnodnevice - 187
Jagnje Boje - titula data suncu - 209
Jagnje Boje - drevni naziv za sazvee
Arijes - 209
Jagnje, N ebesko - oznaeno Jasonovim
Zlatnim runom - 3 9 1
Jagnje - njegova sim b o lik a- 391
Jagnje - oznaava Univerzalnog Spasitelja -3 9 1
Jagnje - predstavlja proienog kandidata - 889
Jagnje - shvaeno kao rtva za grehe sveta - 894
Jagnje - simbol Hrista u ranoj crkvi - 894
Jagnje - svetinja tokom A rijanske ere 212
Jagnjetova nevesta - interpretacija procesa njenog postajanja - 785
10 55
K
K aabaha - paralela Kabi u M isterijam a
ibalbe - 944
Kabala, Analogna - njena funkcija - 496
Kabala, Astroloka - njena funkcija - 497
Kabala - dua due zakona - trei deo hebrejske teologije - 494
Kabala - klju za duhovne tajne Svctog
pisma - 526
Kabala, Kontemplativna - njena funkcija
-4 9 7
Kabala, Magijska - njena funkcija - 497
Kabala - mistini kljuevi za usmena uputsva Misterija Tabemakla - 5860
Kabala - njena svrha - 493
Kabala - njene tajne skrivene u Pentateuhu (Petoknjiju) - 493
Kabala - njeno znaenje - 493
Kabala - odnos savremenih Jevreja prema
njoj - 526
Kabala, Prirodna - njena funkcija - 496
Kabala - u njena tajna naela bili su upueni samo najvii jevrejski inicijati 492
1058
Indeks
Kabalistika podela univerzuma - 528,
530
Kabalistika ema etiri sveta - 513
Kabalistike Misterije - oveanstvo su u
njih uputili ancli - 493
Kabalistiki alfabeti - 824
Kabalistiki porcdak boanskih emanacija
-5 3 4
Kabalistiki poredak Stvaranja - 5348
Kabalistiko drvo - 403
Kabalizam - Egipat se sa njim upoznao
preko Avrahama - 493
Kabalizam - isprepletan sa naelima alhemije, hermetizma, rozenkrojcerizma
i slobodnog zidarstva - 496
K abalizam - izvorno boanska nauka 640
Kabalizam - jezik aneoskih i nebeskih
bia - 640
Kabalizam - kriptini mctodi pisanja koje
koristi - 543, 544
Kabalizam - njegove tajne doktrine prvi
je saeo u pisani oblik rabin imon 494
Kabalizam - njegovo poreklo - 493
Kabalizam - njegov uticaj na srednjovekovnu hriansku i jevrejsku misao 494
Kabalizam - podela na pet odeljaka - 496
Kabalizam - smatra se sinonimnim sa hermetizmom - 496
Kabalizam - vaan klju za masonski ezoterizam - 492
Kaba - Muhamed ju je oistio od idolopoklonstva - 911
Kaba - njena paralela u Misterijama ibalbe - 944
Kaba - njene dimenzije i opis - 912
Kaba - sveto mesto islama - 912
Kabirske M isterije - oboavanje bora 123
K abirske M isterije - odm ah do eleusinskih po potovanju u javnosti - 123
10 59
Indeks
1 0 60
1061
1 06 2
Indeks
Kombinovane ivotinje - prikazane u ranim zoolokim knjigama - 359
Kombinovane ivotinje - svetenici su se
premavali u njihove obllike u inicijacijskim ceremonijama - 359
Kompoziti - Paracelzusov naziv za elementale - 456
Kondor - simbol dezintegracionih procesa - 380
Konstruktivnost - vrhovni izraz due, prema Dionizijskim arhitektima - 839
Kontemplativna Kabala - njena funkcija
- 497
Kont, Ogist (Auguste Comte) - pozitivistika filozofija koja se bavi razvojem
Ijuskog intelekta - 42
Konj, beli - njegov jaha je prosvetljeni
um - 902
Konj, krilati - njegova simbolika - 396
Konj - njegova simbolika - 396
Kopemik, Nikola (Nicolaus Copernicus)
- solami sistem prema njemu - 654
Koplje koje krvari - jedna od svetih relikvija Misterija Grala - 858
Komjaa - faliki simbol - 376
Komjaa - kod Kineza simbol dugovenosti - 375
Kornjaa - simbol mudrosti - 376
Kosmika alhemija - nastojanje Lucifera
da je izvede rczultiralo je materijalnim
univerzumom - 709
Kosmika Lepota - njeh duh ubila su ogranienja konkretnog oblika - 335
Kosmika rtva Hrista - izjava sv. Irineja
-7 8
Kosmike aktivnosti - pobrkanc sa Isusovim ivot - 853
Kosmiki Bik - njegova energija simbolizovana sa sedam aa - 9 0 1
Kosmiki principi - otelotvoreni u arhitekturi - 835
Kosmiki sistem - simbolizovan Sefirotskim drvetom - 530
1063
1 06 4
Indeks
Krst - formiran od rairenih krila ptice 883
Krst - jedan od osnovnih rozenkrojcerskih
simbola - 642
Krst - kabalistika legenda o njemu - 865
Krst - materijal od kojeg je napravljen
esencijalni jc element njegove simbolike - 865
Krst na Kalvariji nainjen od Adamovog
drveta - 866
Krst - njegova kabalistika simbolika 871
Krst - njegova upotreba u inicijaciji - 865,
875
Krst - njegova upotreba u meksikim Misterijama - 882
Krst - njegov istorijat - 867
Krst - njegovo astronomsko znaenje 874
Krst - njegovo oboavanje nije ogranieno na hriane - 867
Krst - njegovo pojavljivanje u simbolizmu Tarota - 570
Krst - njegovo znaenje za hriane - 874
Krst od baznih mctala - simbol ponienja
-8 7 5
Krstoliki temelji crkava - 870
Krstovi - rimski legionari nosili su ih u bitkama - 880
Krst - simbol besmrtnosti - 558
Krst - simbol ekvinocija i solsticija - 874
Krst - simbol iskupljenja ovcka - 642
Krst simbol Ijudskog tela - 874
Krst - simbol obnovc - 898
Krst - simbol plana spasenja oveanstva
-8 7 4
Krst - simbol sloenc prirode ovcka - 875
Krst - siinbol svetlosti kod rozenkrojcera,
alhemiara i iluminata - 870
Krst - simbol zemlje - 874
Krst - simbol ivota i smrti - 874
Krst, srebrni - siinbol proienja - 875
Krst univerzalni religijski simbol - 869
L
Labud - njegova simbolika - 103
Labud - predstavnik Misterija - 380
Labud - simbol duhovne milosti i istote
-3 8 0
Labud - simbol inicijata - 380
Lajbnic (Gottfried Wilhelm von Leibnitz)
- teorija monada - 37, 38
Lajbnic (Gottfried Wilhelm von Leibnitz)
- teorije proete optimizmom i idealizmom - 37
Lameh - osniva masonskog simbolizma
-8 2 8
Lampe, uvek-goree - formula njihovog
goriva - 248
Lampe, uvek-goree - ostavljane u grobnicama preminulih - 244, 245
Lampe, uvek-goree - otkrivene u raznim
delovima sveta - 246
Lampe, uvek-goree - zakljuci raznih
autora o njima - 244
Landi, Don Peterson (John Patterson L undy) - o oboavanju drveta - 407
Landi, Don Peterson (John Patterson Lundy) - opis Mitrine peine - 68
Landi, Don Peterson (John Patterson Lundy) - o povezanosti Isusa i ribe - 213
Landi, Don Peterson (John Patterson Lundy) - o raspeu persijskog Mitre - 877
Landi, Don Peterson (John Patterson Lundy) - o raspeu u prostoru - 879, 880
1 0 65
Indeks
1 06 6
10 67
Ineks
LJ
Ljubav i inteligencija - Kraljica i Kralj u
alhemijskom venanju - 785
Ljubav - jedan od tri graditelja hrama ljudske due - 841
Ljubav - Platonova deftnicija - 555
Ljudi Sveta - naziv za androgine prototipove oveanstva sadrane u etiri sveta kabalistikog sistema - 522
1 0 68
M
Maka - poasti koje su joj odavali Egipani - 388
Maka - posveena Dijani - 388
Maka - simbol venosti - 388
10 69
Indeks
413
Maniheizam - njegovo pravljenje razlike
izmeu Isusa i Hrista - 35
M antenja pil karata za igru - 577
M antikora - alegorijsko stvorenje Misterija - 360
Marija, Devica - hrianska metamorfoza
Izide - 163
Marija - izbor Josifa za njenog mua - 855
Mars - njegov simbol - 648
Mars - petao kao njegov simbol - 379
Maslinova grana - simbol sklada izmeu
etiri elementa - 174
Masonerija - legenda o Hiramu je njena
velika alegorija - 320
Masonerija - njena povezanost sa rozenkrojcerstvom - 616
Masonerija - verovanje da je izdanak rozenkrojcerstva - 616
M asonerija - (Videti i Slobodno zidarstvo)
Masonerija - znaaj sunca u simbolizmu
i ritu a lim a - 186
Masonska kecelja - njena simbolika - 321
Masonska kecelja - njeno pojavljivanje u
simbolizmu Tarota - 570, 572
Masonska kecelja - znaenje okretanja njenog preklopa nagore - 572
Masonske oznake i simboli - njihovo prisustvo na javnim graevinama - 334
Masonski predstavnici - njihov susret sa
Kaljiostrom u Parizu - 956
Masonski simboli - njihovo pojavljivanje
na kartama za igru - 564
1070
-8 2 8 , 838
Masonski simbolizam - prisutan u savremenim kartama za igru - 582
Masonsko znanje - skriveno u iframa i
kriptogramima - 800, 809
Matematika, astronomija i muzika - o njima je pouavao Pitagora - 264
Matematika - koju je oveanstvu otkrio
Hermes - 127
Matematika - njena korespondencija sa
oblicima i idejama - 523
Matematika - njena primena na oblike i
ideje - 523
Matematika - podeljena na magnitudu (veliinu) i multitudu (m notvo) - 287
Matematikus - prvi stupanj u Pitagorejskoj filozofskoj koli - 267
Materia prima - oblikovana od sedam hemijskih slogova - 489
M aterica - oigledno stakleni koveg u
kojem su rozenkrojcerska braa sahranjivana - 639
Materica - simbolizovana alhemijskom retortom - 642
Materija - Herbartova definicija - 40
Materija - inkamiranje duhovne prirode u
njoj -3 1 6
Materija - izvor sveg zla, prema drevnim
M isterijam a- 519
Materija - Lajbnic je razlae u monade 37
Materijalistiki razum - simbolizovana palom zvezdom - 899
Materijalizam - geneza - 32
Materijalizam - sutina Kontove filozofije - 4 3
Materijalna priroda oveka - predstavljena Evom - 551, 555
Materijalna sfera - simbolizovana ogledalom - 434
1071
329
Mesija - ime koje oznaava duu koja se
razvija - 553
Mesmerizam - Iziini svetenici su ga verovatno razumeli - 177
Mesmerizam - otkrili su ga Mesmer i grof
od Scn Zermena - 957
Mesmerizam - reeno je da ga je otkrio
Paracelzus - 475
Metafizika - Aristotelova efmicija - 28
Metafizika - jedna od est filozofskih disciplina - 17
Metafizika - odreeni oblik ostatka cme
magije - 438
Metali - njihov rast iz scmena - 706
Metali - poistoveivani sa kostima raznih
boanstava - 430
Metali - smatrani su za kristalizovane nebeske zrake - 430
Metali - ukidanje engJeskog zakona protiv njihovog umnoavanja - 681
Metempsihoza - Pitagorina doktrina - 271
Metempsihoza - pravi pitagorejski koncept - 219
1 07 2
Indeks
Metempsihoza - simboiizovana zmijom
-3 7 3
Meteori - smatrani znacima boanske milosti - 434
Metoniki ciklus - simbolizovan sa devetnaest kapija ka dvoritu Kabe - 913
Mevlevija, red - sadri ezoterijska uenja
islama - 844
Mid, Dord Robert Stouv (George Robert Stowe Mead) - definicija IYNX 237
Mide loa - njena dva stupnja - 932
Midevivin - krst je vaan simbol u njegovim obredima - 932
Midevivin - najpotpuniji i najverodostojniji izvetaji - 933
Midevivinski zapis na brezovoj kori - 932
Midevivin - tokom njegovih obreda pouavano je o isceljivanju - 932
Midevivin - Veliko drutvo vracva Odibv i- 9 3 2
Mikrokosmos - ovekovo telo - 2171
Mikrokosmos - planete i znaci zodijaka
koji odgovara razliitim elovima njcgovog oblika - 659
Mikrokosmos - prestavljen Adamom 551
Mikrokosmos - predstavljen kao drvo 404
Mikrokosmos - predstavljen Novim Jerusalimom - 402
Mikrokosmos - simbolizovan Velikom piramidom - 160
Mikrokosmos - termin primenjen na pojedinani Ijudski univerzum - 302
Mikroprozopus - Boanski Zivot koji kontrolie funkcije Mikrokosmosa - 302
Mikroprozopus - njegova konstitucija u
Sefirotskom drvetu - 533
Mikroprozopus - njegovih est moi nazvano je Elohim - 536
Mikroprozopus - rezultat sjedinjenja Boanskog Oca i Boanske Majke - 536
1073
1 07 4
Indeks
M isterije - uticaj na filozofiju, nauku i
umetnost - 54
Misterije, Velike - predstavnik filozofskog
v ask rse n ja- 125
Misterije - verovatno atlantianskog porekla - 55
Misterijski kultovi - njihovo postojanje
meu Indijancim a- 927
Misticizam - jedan od glavnih ogranaka
sholastikc kolc - 36
Misticizam, panteistiki - jcan od glavnih ogranaka sholastike kole - 36
Mistina svojstva biljaka - 487
Mistik - re izvedena iz titule ,,Mista 95
M iar - simbol dezintegracionih procesa
-3 8 0
Miar - simbol okrutnosti - 377
Mina - dua zakona - dmgi deo hebrejskc teologije - 492
M iljenje - bckonovski sistem - 36
M iljenje i protenost - prema Spinozi,
atributi Boga - 37
Mit i alegorija - korieni za ovekoveenje znanja - 312
Mit o Gralu - njegovo poreklo - 859
Mitologija - bogovi i boginje personifikuju vitalne sile Prirode - 52
Mitologija, grka - da bi se shvatili eleusinski rituali potrebno je njeno detaljno
prouavanje - 92
Mitologija, grka - klju joj se moe pronai u istoriji Atlantie - 114
Mitovi o stvaranju sveta - oni su akroamatini kriptogrami - 821
Mispaginacija - primeri u ekspirijanskim
spisima - 796, 822
Mitologija, klasina - verovatni klju za
bekonovsku zagonetku - 807
Mitovi o stvaranju - u njima je anatomska
analogija - 303
Mitraistike inicijacije - stalno obraanje
Mitri kao Bogu Sunca - 70
Mjuir, ser Viljem (Sir Wiiliam Muir) kom entar Muhamedovog preobraenja - 909
,,M knjiga - data Ocu C'.R.C, a koristio
ju je i Paraceizus - 606
,,M knjiga - doneo ju jc ICristijan Rozenkrojc iz Arabije - 606, 637
Mladi s krilima - simbol za ivu u alhemiji - 714
Mladost - predstavljena jahaen na riem
konju - 896
Mnemozina - voda iz Trofonijeve peine
-2 5 7
Mnesarh - Pitagorin otac - 262
Moi miljenja - osnovu celokupnog znanja, prema racionalizmu - 37
Mo - njena izopaenost oznaena je obrnutim likom - 449
Modaliteti, sedam grkih - njihov odnos
sa planetama - 343
Mojsije - dovoenje u pitanje njegovog
autorstva Pentateuha (Petoknjija) -
584
Mojsije - ezoterijsko egipatsko znaenje
rei - 585
Mojsije - falsifikati njegovih knjiga - 541
Mojsije Majmonid - opis Ploa zakona -
424
Mojsije - njegova nacionalnost - 585
M ojsije - slinost rei sa drevnim nazivom za sunce - 584
Mojsije - verovatno ovlaeni predstavnik
tajnih kola - 585
Mojsijeov tap - odseen od Adamovog
drveta - 865
Mojsijev zakon - njegova reinterpretacija
bila je jedan od glavnih ciljeva esena
-8 5 5
Mole, Zak de (Jacques de Molav) - njegovo muenitvo povezano sa priom
o Hiramu - 324
Molitva Gospodnja - analogija sa Sefirotskim drvetom - 530
1075
Indeks
1076
1077
Indeks
1078
N
Nadahnue - simbolizovano Velikom piramidom - 162
Nadintelektualizam - izdanak prenaglaavanja supremacije uma - 39
Najavljiva - prestavnik Hermesa u Misterijama - 98
Najt, Riard Pejn (Richard Payne Knight)
- izjava o simbolikom znaenju znakova zodijala - 204
Najt, Riard Pejn (Richard Payne Knight)
- komentar o Dijani i njenim simboIim a -2 0 9
Najt, Riard Pejn (Richard Payne Knight)
- o odnosu Misterija Serapisa i ostalih
Misterija - 86
Nametaj Tabemakla - 592
Napici - upotreba u leenju bolesti - 486
Naprsnik - njegova proroka mo - 598
Naprsnik - simbol dvanaest sazvea zodijaka - 600
1 07 9
- 168
Nimfa - simbol nic anim alne sklonosti
121
Nimfe - altemativni naziv za Undine - 457
Nimfc - (Vidcti Undine)
Nimfe ive u neviljivom Prirodnom elementu, vodi - 457
Nimrod - njegova lutanja - 368
Nirvana - openhauerov koncept - 41
Nisa - natpis na stubu o Izidi - 164
Nia svest - njen numeriki ekvivalcnt 900
Nie - analogija sa viim - 706
1080
Indeks
None ptice - simbol arobnjatva i tajnih
boanskih nauka - 380
Noni leptiri - njihova simbolika - 369
No - njen simbol - 647
Noje i njegova zodijaka arka - 553
Noje - njcgov prototip je hinduski Vaivasvata - 117
Nojeva arka - njena simbolika - 396
N ojev stom ak" - naziv za jak u vodu
(aqua fortis) u alhemiji - 714
Norton, Semjuel (Samuei Nortori) - podela alhemijskih proccsa ili stanja - 704
Norton, Tomas (Thomas Norton) - jedan
od alhemiara - 680
Nos - ponekad simbol Boanstva 311
Notarikon - kriptini metod pisanja koji
su koristili kabalistiki pisci - 544
N otarikon - prim eri njcgove upotrebe -
544
Noumen - njegovo jedinstvo sa fenomenom u umetnosti i biolokoj evoluciji
-3 9
Noumen - prcma Kantu, njegova priroda
ne moe se shvatiti umom - 39
Noumen - Supstanca Stvamosti - 981
Novi Jerusalim - arhetip savrene civilizacije - 903
Novi Jerusalim - Jovanova vizija - 903
Novi Jerusalim - njcgovih dvanaest kapija povezano jc sa znacima zoijaka -
902
Novi Jerusalim - predstavlja mikrokosmos - 902
Novi Jerusalim - predstavlja otesanu kamcnu kocku - 902
Novi Jcrusalim - prestonica Atlantide kao
njegov arhetip - 114
Novi Jerusalim - simbol inicijata - 902
Novi Jerusalim - simbolizovan koskom -
657
Novi zavet - razlaganje tajnih procesa Ijudskog preporaanja - 306
Noni prsti - njihova simbolika - 309
NJ
Njulends, Don Aleksandar Rejna (John
A lexander Reina Nevvlands) - Njulendsov Zakon oktava - 341
o
O anes - njegova povezanost sa ribom 358
O anes - atlantianski uitelj H aldejaca
- 116
Obelisk - oblik oboavanja kamenja - 418
Obeeni Covek - aspekt mita o umiruem
bogu 125
Obeeni Covek - predstavnik ljudskog duha - 125
Oblik - grob Istine - 336
Oblik - kristalizovan od zvezdanih uticaja
i nebeskih impulsa - 645
Oblik - njegova korespondencija sa brojem - 523
Oblik - njegov odnos sa muzikom - 348
Oblik - Pitagora jc odredio oblik svakog
dela kreacije - 341
Oblik - proizvod slova - 523
O blona senka - sinonim za vitalno telo
-4 7 6
Obnavljanje - klju za njega u mitu o umiruem bogu - 125
1081
10 82
Indeks
Ogrta Apolonija iz Tijane - simbol oslanjanja na vlastite snage - 530
Ogrta Apolonija iz Tijane - simbol samoposedovanja - 530
Ogrta buistikih kaluera - simbol Kue Due - 839
Ogrtai - doktrina o njima kod centralnoamerikih Inijanaca - 945
Oko, otvoreno - simbol intelektualne snage - 305
Oko - ponekad simbol Boanstva - 311
Oko, zatvoreno - simbo! AIN SOFA - 511
Okrugli sto kralja Artura - 862
Oktaedar - jedno od pct Pitagorinih geometrijskih tela - 274
Okrutnost - simbolizovana miarom - 377
Okruenjc - njegov uticaj na razvoj svesti
oveka - 331
Okruenje - njcgov uticaj na trojednu prirodu ovcka - 974
Okultna pneumatologija - Paracelzusovo
izlaganje o njoj je najiscrpnije i najlucidnije - 452
Olimp - atlantiansko poreklo - 114
Oliver, Dord (George Oliver) - izjava o
ulozi sunca u masonskim simbolima i
ritualima - 187
Olovo - njegov simbol - 648
Olovo - u alhemiji simbolizovano starcem sa kosom u ruci - 714
Oltar Kadioni - njcgov simbolizam - 594
Oltar - simbol nicg sveta - 421
Oltar za Zrtve Paljenice - opis - 593
Oluje - pretpostavljalo se da prestavljaju
bitke izmeu elementamih kraljvstava
-4 6 9
Ontologizam - znanje proglaeno za identino sa boanstvom - 46
Opasno seite - simbolizuje prcsto savrenog oveka - 861
Opasno scdite - tajanstveno, prazno mesto za Okruglim stolom - 861
1083
Indeks
Pajk, Albert (Alhert Pike) - o drevnosti
masonskog simbolizma - 845
Pajk, Albert (Albert Pike) - o odnosu Misterija Serapisa i ostalih Misterija - 86
Pajk, Albert (Albert Pike) - o osnovama
gnostike nauke - 158
Pajk, Albert (Alhert Pike) - opis arbitrame
ifre zasnovane na templarskom krstu
-8 2 3
Pajk, Albert (Albert Pike) - opis sitim-drveta - 408
Pajk, Albert (Albert Pike) - o poreklu oboavanja sunca - 18 1
Pajk, Albert (Albert Pike) - o Velikoj Rei
-5 3 9
Pad oveka - oznaava involuciju duha 114
Paganska filozofija - sadri kljueve hrianskog simbolizma - 842
Paganska filozofija - u njoj se nalazi klju
za hrianske simbole - 842
Paganske misterije - njihove tajne otelotvorene su u mistinom hrianstvu 854
Paganski politeizam - 308
Pagansko poreklo hrianskih doktrina i
simbola - skriveno - 868
Pagansko poreklo hrianstva - dokazala
ga Hipatija - 951
Pajk, Albert (Alhert Pike) - dokazi o izvrsnosti doktrina koje su objavile Misterije - 946
Pajk, Albert (Alhert Pike) - izjava o znaaju kabalizma kao kljua za masonski
ezoterizam - 492
Pajk, Albert (Albert Pike) - komentari o
gubitku pravog ezoterijskog kljua za
tajne slobodnog zidarstva - 841
Pajk, Albert (Albert Pike) - o astronomskom aspektu legende o Hiramu - 329
Pajk, Albert (Albert Pike) - objava da je
alhemiarsko zlato bilo realnost - 680
1084
708
Palma - simbol pozitivnog pola stvaranja
-408
Panaceja - njeno otkrie jedan je od tri
glavna cilja rozenkrojcera - 639
Pan - boanstvo koje predstavljaju energije plodnosti - 52
Pan - faza Jupitera, Demijurga - 121
Pan - ili satir, uhvaen iv u vreme Ionstantinove vladavine - 461
Panova frula - simbol prirodne harmonije
sfera - 121
Panove Misterije - Egipani inicirani u njih
- 121
Pan - prototip prirodne energije - 121
Pan - simbol oploujue moi sunca - 121
Pan - simbol planete Satum - 121
Panter - nadimak kako Isusa tako i Baha
-8 5 3
1085
1086
Indeks
Pastofoms - Hermesova knjiga posveena
medicinskoj nauci - 473
Patristika filozofija - naglaavanje supremacije oveka - 35
Patristika filozofija rane hrianske crkv e -3 5
Pauk - posrednik cm e magije - 369
Pauk - simbol spleta nerava i ganglija 369
Paun - objekat oboavanja - 380
Paun - simbol besmrtnosti - 380
Paun - simbol mudrosti - 380
Paun - simbol ponosa - 377
Pela - simbol generativne snage - 370
Pela - simbol kraljevskog dostojanstva
-3 7 0
Pela - simbol mudrosti - 370
Pela - smatrano je da je donesena sa planete Venere - 370
Pela - sveti enski simbol - 370
Peatni prsten - koji su koristili pitagorejci - 432
Peatno prstenje - s ugraviranim tajnim
amblemima - 433
Peat - prem a Pitagori, fiziki oblik oveka je otisak peata u fizikoj supstanci - 271
Pedeset Kapija Svetlosti - an alogija sa
Mantenja pilom karata za igru - 578
Pedeset Kapija Svetlosti - naziv za razvoj svesti - 523
Pehar - simbol sistema za razmnoavanje
-3 0 5
Pelaka doktrina spasenja - 35
Pelen - predstavlja tajnu doktrinu koju je
ovek uinio profanom - 899
Pelikan - misteriozni atributi koji su mu
pripisani u Misterijama - 360
Pelikan - simbol samortvovanja - 377
Pelikan Ruinog Krsta, stepen - zapravo
je feniks - 384
Pentada - nazivana hijerofant Misterija 297
1 08 7
Indeks
1088
-2 9 6
Planete - izvoenje njihovih oznaka - 229
Planete, manje - predstavljene tetradom
-2 9 6
Planete - njihov evolucioni izraz - 218
Planete - njihovo oboavanje od strane
druida 64
Planete - odnos sedam svetih samoglasnika i sedam planeta - 347
Planete - povezane sa sedam crkava u Aziji
-8 9 4
Planete - prema Pitagori, tela koja oblau
due, umove i duhove - 270
Planete, sedam svetih - povezane sa Alfom i Omegom - 894
Planete - uticaj njihovog prouavanja na
religiju, filozofiju i nauku - 202
Planete - verovatnoa da su nastanjene -
195
Planina sveta, osna - simbol Ijudske glav e - 114
Planine - simbol koraka duhovnog razvoja - 640
Planket, Fm elin Meri (Em m eline Mary
Plunket) - izjava o simbolici sazvea
Skorpio - 214
Plan Univerzalnih Uzroka - 532
Platovi, magini - doktrina o njima kod
centralnoamerikih Indijanaca - 945
Platon - definicija ljubavi - 555
Platon - inicijacija u Velikoj piramidi 222
28,29
Platon - kritikovan zbog otkrivanja tajni
Misterija - 53
Platon - Ijudsko telo naziva grobnicom
due - 93
Platon - njegov doprinos fundamentalnim
hrianskim doktrinama - 858
Platon - njegovo pravo ime je Aristokle
-2 7
Platon - njegov stav po pitanju filozofije
- 18
Platon - osniva Akademske kole - 26
Platonova defmicija boje - 352
Platonova filozofija - njena trostruka
konstitucija, prema Ciceronu - 26
Platonova filozofija - njena zasnovanost
na postulaciji tri oblika postojanja -
26
Platonova filozofija - oakle je izvedena
-2 6
Platonova ideja oveka - identina sa Hiramom - 324
Platonov opis Atlantide - istovremeno
istorijski i alegorijski - 112
Platonov opis atlantianske civilizacije -
858
Plava i zlatna odora - simboli Kue Due
-8 3 9
Plemena - pagani su ih shvatali kao sloene entitete - 315
Plcroma - prema gnostikoj filozofiji, supstanca nastala meanjem duhovnih i materijalnih eona - 75
Plotin - osniva neoplatonizma - 34
1089
Indeks
1 09 0
1091
Indeks
1 09 2
-461
Prirodni duhovi - predstavljaju specijalizovan tip inteligencije daleko ispred
oveka - 470
Prirodni duhovi - prema Grcima, mnogi
od njih su sposobni da funkcioniu u
fizikom svetu - 461
Prirodni duhovi - pretpostavljalo se da donose odluke za stvorenja bez organizovanog mentaliteta - 456
Prirodni duhovi - razlika izmeu tela Ijudi i njihovog tela je onolika kolika je i
razlika izmeu materije i duha - 455
Prirodni duhovi - stanovnici duhovnog
dvojnika vidljive prirode - 453
Prirodni duhovi - subhumani su u racionalnoj inteligenciji - 470
Prirodni duhovi - (Videti Elementali)
Prirodni izvori svetlosti - uticaj njihovog
prouavanja na religiju, filozofiju i nauku - 202
Prirodni zakon - Pitagora je ustanovio njegovo postojanje - 341
Prizivanje duhova - nain - 444
Proiena i obnovljena ijudska priroda
oveka - simbolizovana srebrom - 596
Proieni kandidat - predstavljen Jagnjetom - 895
520
Protogonos - analogija sa Sefirotskim drvetom - 530, 531
Protoplazma - Dramondova izjava - 453
Prototipovi Ijudske prirode - utemeljeni u
etiri sveta kabalista - 517
Prototipski Adam - analogija sa Sefirot -
527
Prouzrokovanje - njegova sfera je duhovni svet - 195
Prsten - njegova simbolika - 433
Prsten, venani - prvobitno simbolisao ravnoteu - 433
Prsten, venani - simbol hermetinog venanja Misterija - 433
Prsten, peatni - koji su koristili pitagorejci - 432
Prstenje, arobno - primeri - 432
Prstenje, arobno - priprema - 432
Prsti - njihova simbolika - 309
Psea zvezda - sveta za Egipane - 396
Psiha - ime za duu oveka u Eleusinskim
M isterijama - 93
Psiha - simbol due - 368
Psihologija - jedna od est filozofskih disc ip lin a - 18
Psihologija - odreeni oblik ostatka cme
magije - 438
Psiholoka terminologija - koriena u ifrovanju - 826
Psoglavi majmun - egipatski hijeroglifski
simbol pisanja - 395
Pogrebni obrcdi - slinost sa inicijacijskim ceremonijama - 366
Ptah - personifikacija sunca - 1815
Ptice - izabrane da predstavljaju apstraktne principe - 357
Ptice, none - simbol arobnjatva i tajnih boanskih nauka - 380
Ptice - njihova simbolika - 377
1093
R
Ra, bog sunca - njegova tri vana aspekta
-3 6 6
Radijum - osetljivost na astralnu vatm 369
Raanjc, duhovno - pripisano Adamu - 555
Ra - Egipani ga poistoveivali sa suncem - 185
Ragnarok - planeta ije unitenje je predstavljeno ratom na ncbu - 899
Ra - nepobedivi Bog Venosti - 176
Ra - njegovo sveto ime je ekvivalent Izgubljenoj Rei - 176
Ra - prikazan sa glavom sokoia - 379
Ra - simbolizovan glavom skarabeja - 366
Racionalizam - jedan od glavnih ogranaka sholastike kole - 36
Racionalizam - postavlja moi miljenja
za osnovu celokupnog znanja - 37
Racionalna dua sveta - rastrgali je Titani
- 105
Racionalna priroda - uporccna sa Adamom - 557
Racionalna svest - utic na filozofsko roenje - 979
Racionalno miljenje - zavisi od fizikog,
emocionalnog i mentalnog okmenja 974
1094
Indeks
Racionalnost - prava mera individualnog
evolucionog statusa - 19
Rak (kraba) - njegovo pojavljivanje u simbolizmu Tarota - 578
Rak - znaenje - 209
Rase - pagani su ih shvatali kao sloene
entitete - 315
R aspadanjne i stvaranje - odigravaju se
unutar Kosmikog Jajeta - 511
Raspee boanske prirode u ivotinjskom
organizmu - 875
Raspee - deo inicijacijskog rituala u nekim paganskim Misterijama - 875
Raspee Gospoda Ljubavi - simbolizovano Venerinom golubicom - 381
Raspee inicijata tokom inicijacija - 875,
884
Raspee Isusa - spomo pitanje tokom dmgog veka - 849
Raspee Kecalkoatla - 880
Raspee Kecalkoatla iz Kodeksa Bordija
-8 8 2
Raspee - kosmika alegorija - 875
Raspee Mitre - 877
Raspee neofita u Misterijama piramide
- 161
Raspee - njcgova doktrina bazira se na
tradicijama Drevne Mudrosti - 875
Raspee - njegova mistina simbolika 884
Raspee Pitagore u Grkoj - 880
Raspee Prometeja - 877
Raspee u prostoru - njegovo poreklo i
znaenje - 879, 880
Raspored velikih aduta u Tarotu - 674
Rasprostranjenost dobrote irom univerzuma - 235
Rasprostranjenost Vrhovnog Uma irom
tri sveta - 238
Rast - dva metoda njegovog ostvarivanja
-7 0 6
Rast - evolucija homogenosti iz heterogenosti - 977
469
Rat - prvi put ga izazvali Atlantiani - 117
Rauli, Viljem (William Rawley) - priznanje Bekonovom geniju - 791
Ravnotea - najvii mogui poetak evolucije, prema Spenseru - 46
Ravnotea - njeno pojavljivanje u simbolizmu Tarota - 572
Ravnotea - predstavljena sredinjim stubom Sefirotskog drveta - 534
Ravnotea - prvi put je uspostavlja trijada
-2 9 5
Ravnotea - prvobitno simbolizovana venanim prstenom - 433
Ravnotea - simbolizovana pentadom -
296
Ravnotea, univerzalna - simbolizovana
u Kabirskim Misterijama - 124
Razapeta ma - prvobitni simbol rozenkrojcerskog bratstva - 612
Razapeti ovek - zamenio je jagnje kao
simbol Hrista - 894
Razapeti spasitelji - spisak - 877
Razdvojenost - oseaj izazvan aktivnostima Titana - 104
Raznolikost - problem - 30
1095
1 09 6
Indeks
Reinkamacija - (Videti i Ponovno roenje)
Relativizam - napad na povezivanje mehanikih principa sa brzinom - 41
Religija kod drevnih naroda nikada nije
odvajana od filozofije i naukc - 473
Religija - njen matenjalistiki trend - 971
Religija - simbolizovana heptadom - 298
Religija - uticaj koji na nju imaju astrologija i astronomija - 201
Religije
pagani su ih shvatali kao sloene entitete - 3 15
Religije - utemeljene na tajnim doktrinama svojih prethodnika - 190
Religijska oboavanja - nain na koji ih
oreuje ,,cra - 212
Religijska verovanja druida - 62, 63
Religijske doktrine i naela - zasnovani
na biolokoj nauci 303
Religijski sistemi - prihvatili astronomske
principc i terminologiju - 182
Reminiscencija - prema Platonu dovodi u
objektivnost znanje koje jc stekla dua
-2 7
Reproduktivni procesi - njihova upotreba
u rozenkrojcerskom simbolizmu - 636
Retorika - jedno od sedam slobodoumnih
umea i nauka - 830
Retorika - koju je oveanstvu otkrio Hermes - 127
Retorika - njeno otkrie pripisano Empedoklu - 21
Rctrospekcija - disciplina koju je prvi uveo
Pitagora - 20
Riba - jedan od osain simbola Bude - 359
Riba - kod Kineza oznaava zaovoljstvo
i dobru sreu - 361
Riba - njena simbolika - 2 13
Riba - njen znak bio je drevni monogram
hriana - 359
Riba - povezana sa Svetskim Spasiocima
-3 5 8
Riba - prestavlja grob, ili grobnica Mistcrija - 361
361
Riba - sveta Grcima i Rimljanima - 359
Ribe - izabrane da prcdstavljaju apstraktne principe na osnovu njihovog oblika
ili navika - 357
Rimski katoliki krst - njegov oblik - 873
Ripli, ser Dord (Sir George Ripley) jedan od alhemiara - 680
Rituali drevnih naroda - utemeljeni na velikoj mistcriji ivota i njegovoj mnogostrukoj problematiei - 587
Roberts, Semjuel (Samuei Roberts) - dokazi o egipatskom poreklu Tarot karata
-561
Robertus de Fluktibus - (Videti Flad, Robert)
Roenje, drugo - alegorija o njemu simbolizovana reproduktivnim procesom - 639
Roenje, filozofsko - predstavljeno Velikim Misterijama - 125
Roenje, fiziko - oznaava H iram ovu
smrt - 333
Roenje, fiziko - shvaeno kao smrt u
punom znaenju te rei - 94
Roenje i smrt - znaenje u egipatskom
misticizmu - 587
Roenje - njegov zakon povezan sa jednim od tojice hiramovih ubica - 332
Roenje - njegov zakon se prevazilazi
inicijacijom - 316
Roenje - predstavljeno jahaem na belom konju - 894
Roenjc - silazak dela duhovne prirode u
materiju - 316
Roenje u fizikom svetu - smrt u punom
znaenju te rei, prema eleusinskim filozofima - 94
Rok - (Videti Feniks)
Roli, ser Volter (Sir fValter Raleigh) - kao
inilac u bekonovsko-ekspirovsko-rozenkrojcerskoj zagonetki - 805
-6 1 4
Rozenkrojcerska rua - njeno prisustvo
na porodinim grbovima i u tajnim redovima - 612, 617
Rozenkrojcerska zagonetka - napori da se
otea njeno razreenje - 805
Rozenkrojcerske rue - kao kope na cipelama Frensisa Bekona - 402
Rozenkrojcerski hram - eterina struktura - 624
Rozenkrojcerski inicijati - za njih je reeno da ih je smrt zaboravila - 625
Rozenkrojcerski koncept tri faze sunca -
193
1097
1098
Indeks
Rozenkrojcersko Bratstvo - poncanje njegovog postojanja - 619
Rozenkrojcersko Bratstvo - verovatno dva
razliita tela - 626
Rozenkrojcersko raspee - 677
Rozenkrojcerstvo, bekonijansko njegov
klju mogue je pronai u Alhemijskom
venanjn - 768
Rozenkrojcerstvo - filozofski hir sedamnaestog veka - 626
Rozenkrojcerstvo - filozofizovana alhemija -7 1 7
Rozenkrojcerstvo - karika koja nedostaje izmeu masonerijc i egipatskog hermetizma -6 1 5
Rozenkrojcerstvo - njegova naela isprepletana su sa kabalizmom - 496
Rozenkrojcerstvo - njegova simbolika
naela su suvie duboka da bi bila shvaena 614
Rozenkrojcerstvo - njcgova tajna uenja
ugraena su u ekspirijanske spise 790
Rozenkrojcerstvo - njegovi simboli ouvani su u 18. stepenu slobonog zidarstva - 6 18
Rozenkrojcerstvo - njegovu populamost
iskoristile su varalice - 626
Rozenkrojcerstvo - teologizovana hcnrija
-7 1 7
Rozenkrojcerstvo u literaturi - 622
Rozenkrojcerstvo - za masoneriju se veruje da je njcgov izdanak - 611
Rozenkrojc, Kristijan (Christian Rosencreutz) - njcgov identitet - 604
Rozenkrojc, Kristijan (Christian Rosencreutz) - njegov simbolini grob - 643
Rozenkrojc, Kristijan (Christian Rosencreutz) - roen 1378. godinc - 631
Rozenkrojc, Kristijan (Christian Rosencreutz) - verovalo se da su on i grof
od Sen ermena ista osoba - 624
1099
Indeks
TA JN A U E N JA SVIH EPO H A
Salamanderi - ive u nevidljivom Prirodnom elementu, vatri - 457
Salamanderi - (Videti i Elementali)
Salamander - prema Paracelzusu - 464,
465
Samoglasniei, grki - povezani sa sedam
crkava u Aziji - 894
Sam oglasnici - odnos sedam svetih samoglasnika i sedam planeta - 347
S am oposedovanje - oznaeno ogrtaem
Apolonija iz Tijane - 530
Samospoznaja - simbolizovana glavom 311
Samospoznaja - spasitelj oveka - 558
Samotrake Misterije - njihovi Veliki Bogovi identini sa Serapisom - 86
Samotrake Misterije - univerzalni um i
produktivno telo kao Veliki Bogovi 86
Samortvovanje - simbolizovano pelikanom - 377
Samoubistvo - Eleusinci su naglaavali
njegovo zlo - 95
Sam oubistvo - protiv njega je Pitagora
upozoravao svoje uenike - 276
Samoubistvo - znaaj u bahovskim obredima - 104
Samson - poistoveen sa suncem - 185,
187
Sangreal - uoblien od Luciferovog krunskog dragulja - 427
Santajana, Dord (George Santayana) filozofija koja propoveda ivot razboritosti - 48
Santi, Haris Elet (Harris Ellett Santee) - o
pinealnim telima kod gmizavaca - 374
S a tir- ili pan, uhvaen iv u vreme Konstantinove vladavine - 461
Satum - njegova istorijska osnova - 416
Satum - njegove sile organizovale su sunev sistem - 417
Satum - njegov simbol - 648
Satum - oznaen skeletom smrti - 416
1 1 00
1101
11 02
Indeks
Sen ermen, grof od (Comte de St.-Germain) - on i ser Frensis Bekon su dva
najvea emisara Misterija - 962
Sen ermcn, g rof od (Comte de St.-Germairi) - Vejt ga je pobrkao sa istoimcnim francuskim generalom - 959
Sen crmen, g rof od (Comte de St.-Germain) - verovalo se da su on i Kristijan Rozenkrojc ista osoba - 624
Sen ermen, grof od (Comte de St.-Germairi) - zajeno sa Mesmerom, pronalaza mesmerizma - 957
Serafimi - poznati kao Krilata Zmije 373
Serapis, aleksandrijski - 82
Serapis - etimoligija - 79, 80
Serapis - Filarhova izjava - 81
Serapis - gnostike misterije upoznate s
njegovim arkanskim znaenjem - 85
Serapeum - hrianski simboli pronaeni
u ruevinama njegovih temelja - 84
Serapis - identian sa velikim bogovima
Samotrakih Misterija - 86
Serapis - ime za Sunce - 80
Serapis - Iskuava ili Neprijatelj - 85
Serafim - izvoenje rei - 80
Serapis - korien kao simbol due sveta
(anima mundi) - 80
Serapis - materijali korieni za njegove
statue - 83
Serapis - misteriozno boanstvo iz egipatskog mita o suncu - 185
Serapis - nema autentinih podataka o obredima - 79
Serapis - njegov opis samog sebe - 79
Serapis - oboavali ga i hriani - 85
Serapis - oboavanje sunca pod njegovim
imenom - 86
Serapis - opis - 82, 83
Serapisove Misterije - 81
Serapis - predloena znaenja - 80, 81
Serapis - Plutarhov opis - 81
Serapis - poreklo - 80
1103
1104
Indeks
Simbolizam - jezik celokupne Prirode 50
Simbolizam - jezik Misterija - 50
Simbolizam - najtrajnija od svih Misterija
-3 3 6
Sim bolizam - neodreenost u dijagram skom prestavljanju metafizikih odnosa - 304
Simbolizam - njegova univerzalnost - 330
Simbolizam - znaenje egipatskih hramov a -2 3 2
Simbol izlivanja gomjeg, duhovnog ivota u manifestaciju - 647
Simbol Jupitera - 648
Simbol kalaja - 648, 654
Simbol kretanja - 646
Simbol Marsa - 648
Simbol Merkuraa - 648
Simbol meseca - 648
Simbol noi - 647
Simbol olova - 648
Simbol poetka i kraja svih stvorenja - 646
Simbol poslednjeg suda - 654
Simbol Satuma - 648
Simbol solamog sistema - 654
Simbol soli - 647, 648
Simbol soli amonijaka (niadora) - 648
Simbol soli tartara (kamenca) - 649
Simbol soli u svim njenim atributima - 648
Simbol srebra - 648
Simbol stipse - 649
Simbol sumpora - 648, 653
Simbol sunca - 647, 648
Simbol alitre - 648
Simbol tame - 647
Simbol teine - 646
Simbol Univerzalne ive - 658, 659, 660
Simbol vatre - 648
Simbol vatre u svim njenim atributima 648
Simbol vazduha - 648
Simbol veih i manjih svetova - 648
Simbol Venere - 648
1105
Indeks
11 06
587
Smrt - Sokratova izjava o njoj kao inicijaciji - 587
Smrt - udaljavanje ivotnih impulsa iz viih svetova - 523
Smrt - uspenje inkamiranog dela duhovne
prirode i njegovo ponovno ujedinjenje
sa svojom celinom - 316
Smrt - znaenje te rei u njenom punom
smislu dodeljuje se roenju u fizikom
svetu - 94
So, alhemijska - njeno trostruko telo - 709
So amonijaka (niador) - njen simbol - 648
Socijalni i ljudski organizam - njihova
koordinacija simbolizovana alhemijskim venanjem - 785
Socioloka kola - shvatanje oveanstva
kao ogrom nog drutvenog organizm a
-4 4
Sod - ezoterina uenja Jevrejskih Misterija o Adonaju - 54 1
Sofija - Devica Mudrosti - 177
Soko - Ra, Oziris i Horus prikazani sa
njegovom glavom - 379
So - jedna od simbolikih supstanci alhemije - 709
Soko - sveti simbol sunca - 379
Sokrat - izjava o njegovom demonu - 454
Sokrat - izjava o silfiina - 466
Sokrat - izjava o smrti kao inicijaciji - 587
Sokrat - njegovi pogledi na duu i znanje
-2 3
Sokrat - njegov metod pouavanja - 23
Sokratov demon - 436
Sokratov demon - izjava o njemu - 454
Solami sistem - njegov simbol - 654
Solami sistem - prema Kopemiku - 654
Solami sistem - prerna Postanju - 658
Solarno lice - 201
Solam o raspee - 677
1107
TAJNA U EN JA SVIH E PO H A
Solomon - paralela izmeu njega i Gukumaca (Kecalkoatla) u Misterijama ibalbc - 944
Solomonov Hram - broj radnika koji je
radio na njegovoj izgradnji - 3 1 9
Solomonov Hram - kua inicijacije - 841
Solomonov Hram - napravljen po modelu
egipatskih i atlantianskih svetilita 841
Solomonov Hram - njegova paralela u Misterijama ibalbe - 944
Solomonov Hram - relativno mala graevina - 3 18
Solomonov Hram - simbol Univerzalnog
Hrama - 841
Solom on - oznaava nevidljivi duhovni
sjaj sunca - 839
Solomon - pcsonifikacija Univerzalne Mudrosti - 839
Solomon - poznavao je procese transmutacije i umnoavanja m e ta la - 843
Solomon - znaenje rei - 839
Solonov opis Atlantide - 111
Solsticiji filozofije - 331
So - njen simbol 647, 648
So tartara (kamenca) - njen simbol - 649
So u svim njenim atributima - njen simbol - 648
Sopstvo - alegorija o njegovom ubistvu
od strane nesopstva - 125
Sor-Apis (Serapis) - materijalna dua kao
vlaar iracionalnog materijalnog tela
-3 9 4
Sotis - (Videti Psea zveza)
Sotona - njegov pravi identitet - 559
So, univerzalna (u obliku vode) - uspean
lek za sve fizike bolesti oveanstva
-7 3 6
Sovc - povezane sa arolijama ili mudro u -3 8 0
Spasenje - koje je stekao Adamiki ovek
-5 5 8
1108
Indeks
Spasenje - njegov plan simbolizovan krstom - 874
Spasenje - pelaka doktrina - 35
Spasenje - postignuto kroz ponovno spajanje sa Hristom - 853
Spascnje svcta - postignuto rtvovanjem
Boanskog Uma - 858
Spasitelj ovcanstva - mo da se ispravno misli - 973
Spasitelj - personifikacija sunanog globusa - 874
Spasitelj, U niverzalni - oznaen jagnjetom - 391
Spasitelj, Univerzalni - zmija kao njegov
prototip - 372
Specifikacije Tabemakla - 589
Spektar - njegov odnos prema scdam Stvaralakih Bogova ili Sila - 351
Spektar - odnos boja i sedam planeta, prema drevnim narodima - 35 1, 356
Spektar - odnos sa sedam Logosa - 352
Spenscr, Herbcrt (Herbert Spencer) - najuvcniji filozof svog vremena - 45
Spenserijanizam - filozofski pozitivizam
-4 5
Spcnserova efinicija Boga - 46
Spermatozoid - slinost sa brojem 9 - 300
Spermatozoi - njegova slinost sa ribom
poznata drevnim narodima - 358
Spermatozoid - simbolizovan zmevljcm i
biljkama - 305
Spinoza, Bamh de (Baruch de Spinoza) njegova filozofija - 37
Spiritualna esencija - (Videti Eter i Elementama esencija)
Spiritualna regeneracija, - raspravljana u
Velikim obredima Eleusinskih Misterija - 97
Spiritus mundi - njegova priprcma jedan
je od ciljeva alhemije - 706
Spoznaja inhcrentne besmrtnosti dodeljuje
besmrtnost - 558
-3 3 0
Srce - simbol duhovne prirode - 305
Srebmi krst - simbol proienja - 875
Srebro - njegov simbol - 648
Srebro - enski princip svemira - 648
Srebro - u alhemiji personifikovano enom koja je nazivana kraljica - 7137
Srodne due - poreklo doktrine - 555
Srp - simbolika anela koji ga nosi - 901
Stanovnici duhovnog dvojnika vidljive prirode - nazvani elementali - 453
Stanovnici elementarnih regiona - 653
Stanovnici sunca - nazvani arhaneli - 195
Stanovnici vode, vazduha i zemlje - potovani od strane svih naroda - 357
Starac sa kosom u ruci - simbol za olovo
u alhemiji - 714
Starateljstvo, boansko - lav kao njegov
simbol - 388
Stareina dana - Besmrtni Smrtnik - 601
Starcina dana - Univerzalni Covek 600, 601,673
Stareinc, dvadesetetiri - njihova simbolik a -8 9 1
Stareine, dvaesetctiri - simbol podele
vremena - 891
Staza ivota - simbolizovana pitagorejskirn Y - 263
Staze Mudrosti, tridesetdve - njihov znaaj - 526
Stene - shvaene kao kosti bogova - 416
Stilman, Don Makson (John Maxson StilIman) - poast uspomeni na Paracelzusa - 686
-3 2 5
Strah - simbol dravne vladavine - 335
Stubovi (dva stuba) - simbol principa polaritcta - 174
Stubovi Sefirotskog drveta - njihov znaaj - 526
Stvaralaka esencija - definisana pomou
Sefirot - 527
Stvaranje oveka kao androginog bia -
547
Stvaranje i raspadanje - odigravaju se unutar Kosmikog Jajeta - 511
Stvaranje - kabalistika teorija o nainu
na koji je do njega dolo - 512
Stvaranje - njegova velianstvenost predstavljena u Jevrejskim M isterijama -
554
Stvaranje - njegovih sedam dana - 649
Stvaranje - njegov porcdak prema kabalistima - 534
Stvaranje univerzuma - 137, 138
Stvaranje - simbol njegovih est dana - 648
Stvaranje - simbol njegovog prvog dana
-6 4 8
Stvar - Herbartova defmicija - 41
Stvari oboavanc i potovane kao simbol
nevidljive STVARI - 54
Stvamost - fenomen je njena senka - 981
1109
Indeks
Sunce - Egipani su njegove zrake prikazivali da se zavravaju u obliku ljudskih aka - 199
Sunce - formirano od prve vatre potekle
iz Samajima - 648
Sunce - humke su ostaci oltara posveenih njemu - 182
Sunce - ima identinu esencijalnu prirodu
sa zlatom - 648
Sunee - inicijatima u drevne Misterije davana su im ena koja su sa njim sinonimna - 584
Sunce - istorijski primeri vidljivosti vie
od jednog sunca u isti mah - 191, 192
Sunce - legende zasnovane na njcgovom
putovanju - 329
Sunce - njegova aktivna fizika svetlost
oznaena Hiramom - 839
Suncc - njegova materijalna faza simbolizovana je orlom - 378
Sunce - njegova tri svojstva - 166
Sunce - njegove boje - 183
Sunce - njegove dnevne faze identifikovane sa raliitim izrazim a Trojednog
Boga - 183
Sunce - njegove tri faze, prema rozenkrojcerskoj filozofiji - 193
Sunce - njegov godinji prolazak kroz zodijak - 185
Sunce - njegovi stanovnici - 195
Sunce - njegov nevidljivi duhovni sjaj oznaen Solomonom - 838
Sunce - njegovo dnevno kretanje - 183
Sunce - njegovo oboavanje kao najraniji
i najprirodniji oblik religijskog izraza
- 181
Sunce - njegovo oboavanje kod Indijanaca - 930
Sunce - njegovo raskomadavanje prikazano u bahovskim obredima - 105
Sunce - njegovo raspee na nebeskim uglovima - 874
1111
Indeks
Sveti Gral - njegovo pojavljivanje u sim bolizm u Tarota - 568
Sveti G ral - poreklo m ita o njem u - 859
Sveti G ral - predusiovi njegovog pronalaenja - 428
Sveti G ral - tajnu njegove legende posedovali su srenjo v ek o v n u rozenkrojceri - 864
Sveti G ral - u o b li c n od L u cifero v o g
km nskog dragulja - 427
Svetiljka, H erm esova - sim bol uravnoteenog intelekta - 530
Svetinja nad Svetinjama - dimenzije - 3 18
S v e tin ja nad S v e tin ja m a - m ere op reza
koje je Visoki svetenik m orao preduzeti pre no to bi u nju stupio - 603
Svetlost - B abitova izjava - 350
Svetlost i tam a - dualni princip koji stvara univerzum - 780
Svetlost i tam a - sim bolizovani ljuskim
telom - 310
Svetlost iz tam e - sim bol njenog odvajanja - 653
Svetlost - izvlaenje spektra iz bele svetlosti B oanstva - 352
Svetlost - jed n o od svojstava sunca - 166
Svetiost - osnovna fizika m anifestacija
ivota - 350
S vetiost - Platonova defm icija - 352
Svetlost usred tam e -- njen sim bol - 653
S vetokrug - predstavljanje aurikih em anacija - 168
Sveto Pism o - neackvatan prevod - 545
Svetovi - arhetipski, intelektualni i razum ni, na Bem binskoj Ploi - 233
Svetovi - etiri opipljiva, ili m aterijalna
sveta na Bem binskoj Ploi - 239
Svetovi - njihovo form iranje - 137
Svetovi - priroda sedam m aterijalnih svetova, prem a E gipanim a i H aldejcim a
-2 3 9
Svetovi - tri intelektualna, ili eterina sveta na B em binskoj Ploi - 238, 239
definicija
821
1114
Indeks
ifra, dvoslovna - uslovi za nju postoje u
brojnim knjigam a- 798
ifra Henrija Viljema Bersa - 800
ifra, kodirana - njena savremena upotreba - 825
ifra, muzika - njena upotreba - 823
ifra - nainjena od termina raznih umetnosti i nauka - 826
ifra, numerika - definicija - 821
ifra, numerika - metod deifrovanja
822
ifra, numerika - pitagorejska doktrina
skrivena u njoj - 821
ifra, slikovna - definicija - 818
ifra, slikovna - metod deifrovanja - 820
ifra, slikovna - primeri upotrebe -8 1 8
ifre - koje je koristio Roder Bekon 810
ifre - koje su koristili ljudi iz crkve - 810
ifre - koje su koristili naunici i filozofi
-8 1 0
ifre - nain njihovog prikrivanja - 808
ifre - njihova rasprostranjena upotreba
u srenjem veku - 810
ifre - otkrivene mispaginacijom - 796,
822
ifre - razni oblici - 812
ifrovani jezik - skriven u svetim odorama - 596
imon ben Johaj - autor Se fe r ha Zohara
-4 9 4
in (B) - simbol trojstva prve tri Sefirot
- hebrejska trijada - 535
in ( v ) - umetnuto u sredinu Tetragramatona (mn), formira imc Jehoua (ntmtr),
ili Isus - 539
ire, Eduard ( E d u a rd S c h u re ) - ilustracija
drugarskih veza meu pitagorejscima
- 266
irc, Eduard (E duard Schure) - o esenskim zajednicama - 854
korpija - inicijacije su se odravale u
njenom znaku - 367
korpija - njena simbolika - 167
T
Tabcia ponavljanja u alfabetu - 823
Tabeia srednjovekovnih alhemijskih simb o la-7 1 3
Tabemakl Jevreja - raen po uzoru na egipatske hramove - 586
Tabemakl - njegova tri odeljka predstavIjaju tri stepena Plave Loe - 596
Tabemakl - njegove specifikacije - 589
Tabemakl - njegovi arhitekti - 588
Tabemakl - njcgov pribor oblikovan po
uzoru na egipatski - 587
Tabemak! - oblikovan po uzom na svemir
-538
Tabernakl - prebivalite Boga meu ljudima - 589
Tabemakl - simbolika intcrpretacija njegovih zavesa i nametaja Tabernakla
koju je dao Josif Flavije - 595
Tabemakl - simbol nevidljive duhovne istine - 589
Tabemakl - tri reda njegovih svetcnika
ouvana su u tri stepena Plave Loe 596
Tabula Sm aragdina - (Videti Smaragdna
ploa)
Taka - prvo kretanje - 647
Taka - simbol duha, zlata, sunca ili klice
ivota - 647
Indeks
Taurus - kae se da gnom i im aju njegovu
prirodu - 469
T aurus, sazvee - znaenje u egipatskom
sim bolizm u - 207
Taurus - u njem u se odvija proleni ekvinocij - 391
T ec atlip o k a - n esu m n jiv o so larn i bog -
185
Teno zlato - (Videti A u n im p o ta b ile )
T eizam - H egelov napad na njega - 40
Tejlor, Tom as ( Thom as Tavlor) - izjava o
inicijaciji Platona u Velikoj piram idi 222
Tejlor, Tom as (Thom as Tavlor) - izjava o
S okratovom dem onu - 453
Tejlor, Tom as ( Thom as Taylor) - izjava o
svrsi F.leusinskih M isterija - 92
T ejlor, T om as (T hom as Tavlor) - p rik az
Velikih obreda E leusinskih M isterija -
97
T elepatske m oi grofa od Sen erm ena -
960
Teleskop - oveku otkriva njegovu beznaajnost - 977
Telo oveka - ono je sam o kua pojeinca
-3 0 7
Telo oveka - prem a Spinozi, jed an je od
m odusa beskonane protenosti - 37
Telo, ljudsko - njegov svaki deo ovaploen je u m ozgu - 311
Telo, Ijudsko - njegova sim bolika - 309
Telo, Ijudsko - njegov sim bolizam u igri
aha - 582
Telo, ljusko - shvaeno kao m em o pravilo univerzum a - 315
Telo, ljudsko - sim bolizovano krstom -
875
Telo - njegovo unakaavanje Pitagora je
sm atrao svetogrem - 269
T elo, re g e n e risa n o - n e v esta u alh em ijskom venanju - 785
T em elji - naziv za trijade na B em binskoj
Ploi, kao osnov svega - 233
Indeks
1118
-3 8 4
Transmutacija - Solomon je poznavao njen
proces - 843
Tri centra Ijudskog tela - 304
Trideset dva - analogije ovog broja u kabali - 526, 527
Trideset dve staze (kanala) Mudrosti - 526,
527
Transcendentalizam -im ao vanu ulogu u
Bekon-Sekspir kontroverzi - 788
Transcendentalizam - njegov najmoniji
opipljivi element su kriptiki spisi Frensisa Bekona - 582
Trieset tri - Bekonov ifarski broj - 791,
794
Trideset tri - znaenje u slobodnom zidarstvu - 323
Tri destruktivna izraza univerzalne energije - mentalno, moralno i fiziko izopaenje - 666
Tri i etiri - prvi pitagorejski brojevi -
272
Trijada - broj znanja - 295
Trijada, hebrejska - 534
Trijada - njen androgini karakter - 295
Trijada - njeni atributi - 295
Trijada - simbol mudrosti - 295
Trijada - temelj svega - 526
Trijade na Bembinskoj Ploi - Kirherovo
objanjenje - 233
Trijade na Bembinskoj Ploi - predstavnici kreativnih impulsa - 233
Trijade - njihovo razlikovanje na Bembinskoj Ploi - 233
-717
Trismozin, Solomon (Solomon Trismosin)
-pretpostavlja se d aje bio Pracelzusov
uitelj - 688
Tri Solomonova hrama - 838, 839
Tri suglasnika Velikog Imena - 500
Tri Svedoka - Bemeov naziv za Trojs tv o - 182
Tri trijade Tvorakih Sila - emaniraju iz
Ketera - 531
Tri ubistvena inioca drutva - 784
Trofonijeva peina - izvori vode zaborava
i vode seanja - 257
Trofonijeva peina - proroite - 257
Trojanski konj - njcgova simbolika - 396
Troja - simbolika njene opsade - 395
Trojedan Bog - poistoveen sa dnevnim
fazama sunca - 183
Trojedni, boanski sumpor - Sve-Savreno iz Sve-Savrenog - 653
Trojstvo - Beme ga naziva Tri Svedoka
- 182
Trojstvo - doktrina koja ini upadljiv deo
najveih drevnih i savremenih religija
- 183
Trojstvo - koncept nastao iz razmatranja
moi i principa sunca - 182
Trojstvo - oformljeno od oca, majke i deteta - 398
Trojstvo, prirodno - sadrano u licu -311
Trojstvo - simbolizovano sa tri ribe - 359
Trojstvo - tri osnovne boje koje su mu dodeljene - 183
1119
u
Uenje - meuzavisnost svih njegovih ogranaka - 473
1120
Indeks
Uenje - Platonovo shvatanje da je ono
reminiscencija - 27
Uenje - prvobitno je svetenstvo imalo
monopol nad svim njcgovim oblicima
-4 7 2
Ulje Milosra - oveanstvu ga je obeao
Bog - 865
Um, beskrajan - Darvin identifikuje sa
silama Prirode - 45
Um, Boanski - Isusova uenja o njemu
- 858
Um, Boanski - njegova podela dvanaestorici racionalnih stvorenja - 858
Um, Boanski - njegovo rtvovanje radi
spascnja sveta -- 858
Um, Boanski - pesonifikovan Isusom 858
Um oveka - prema Spinozi, jedan od modusa bcskonane misli - 37
Um, duhovni - rctrospekcija kao esencijalna za njegov razvoj - 20
Umea i nauke - stari narodi razvili su njihove osnove - 486
Umee - koje je svetu otkrio Hermes 127
Umerenost - Pitagorino uenje - 267
Umetnika terminologija - koriena u ifrovanju - 826
Umetnost - njen uticaj na Ijudski ivot 331
Um - Herbartova definicija - 40
Untirui Bog - alcgorija o ubistvu Sopstva od strane nesopstva - 1 1 9
Umirui Bog - aspekt Obeenog oveka
- 125
Umirui Bog - klju univerzalnog i individualnog iskupljenja i obnavljanja 125
Umirui Bog - mit o njemu - 117
Umirui Bog - tajna oveoveena u raspeu i smrti Isusa - 125
Umirui Bog - univerzalna tajna meu
prosvetljenima - 125
461
Undine - mnotvo njihovih porodica - 463
Undine - najee simbolizovane kao ensko - 462
Undine - njihova emocionalna priroda -
463
Undine - njihova postojbina - 462
Undine - njihov vladar je Neksa - 463
Undine - optom pojavom i veliinom
nalikuju Ijudima - 462
Undinc - prema legendi, lrska je prvo bila njima naseljcna - 463
Undine - prisutne u svemu to sadri vodu - 463
Undine - rade s vitalnim esencijama i tekuinama - 463
Undinc - razliiti nazivi za njih - 462
Undine - (Videti i Etementali)
Univerzalna dinamika - njene istinske osnove otkrili svetenici-filozofi - 278
Univerzalna energija - njena tri destruktivna izraza - 666
Univerzalna Esencija - Bog kao njena vrhovna indiviualizacija - 515
Univerzalna Ieja - sinonim za IYNX -
238
Univerzalna Misterija - njena epitoma je
Apokalipsa - 890
U niverzalna M udrost - personifikovana
Solomonom - 839
Univerzalna priroda Adama - 549
Univerzalna Priroda - druidi je oboavali
pod simbolima sunca i meseca - 176
Univerzalna so (u obliku vode) - uspean
lek za sve fizike bolesti oveanstva
-7 3 6
1121
Ittdeks
V
Vaganje dua Ijudi - ceremonija - 785
Vaga (terazije) - njcno pojavljivanje u
simbolizmu Tarota - 571
Vagner, Rihard (Richard Wagner) - opere
Prstena zasnovane na ritualima Odinistikih Misterija - 90
Vaivasvata - hinuski prototip Noje - 117
Vajs, Don Adam (John Adam Weisse) o hijerofantima u Eleusinskim Misterijam a - 98
Vajs, Don Adam (John Adam Weisse) sumiranje podataka o redu Dionizijskih
arhitekata - 831
Vakuum - teoriju o njemu obacili su Melis i Zenon - 21
Valentin, Bazil (Basilius Valentinus) - jedan od alhemiara - 680
Valcntinijanci - jedna od gnostikih sekti
-7 9
Valentin - zakomplikovao gnostiku filozofiju poveavanjem broja emanacija
-7 8
Valis Novi, Klaudio De Dominiko Selentano (Claudius De Dominico Celentano
Vailis Novi) - hermetike i alhemijske
s lik e - 739-767
1123
Indeks
1124
-7 0 9
Veling, Georg fon (Georgius von Weliing)
- njegov metod ekstrakcije solam og
ivota iz stajae vode - 733
Veling, Georg fon (Georgius von WeUing)
- kae da je univerzalna so (u obliku
vode) uspean lek za sve fizike bolesti ovcanstva - 736
Venci - njihova simbolika - 415
Vcnani prsten - prvobitno je simbolisao
dovrenje - 433
Venani prsten - prvobitno jc simbolisao
ravnoteu - 433
Venani prsten - simbol hermetinog venanja Misterija - 433
Venanje, hermetiko - simbolizovano venanim prstenom - 433
Venera - njeno pojavljivanje u islamskom
oboavanju - 920
Venera - njen simbol - 648
Venera - pitagorejci je potovali jcr jc jcdina planeta ovoljno svetla da baci senk u - 278
Venera - riba povezana sa njenim oboavanjcm - 359
Venerina golubica - simbol razapetog Gospoda Ljubavi - 381
Venerin peat - njegova slinost sa Crux
ansata - 871
1125
AIN SO FA -512
Vibroterapeutika - Egipani i bramini su
shvatali njena temeljna naela - 490
Vidovitost - izazvana biljkama - 487
Vidovitost - izazvana drogama - 487,488
Vidovitost - izazvana ispijanjem mincralne vode - 488
Vidovitost - kojom je bio obdaren Pitagora - 274
Vidovitost - simbolizovana mravom - 363
Vigston, Viljem Frensis C. (William Francis C. Wigston) - o kontroverzi Bekon-Sekspir - 786
1126
Indeks
Vigston, Viljem Frensis C. (Wiiliam Francis C. Wigston) - o simbolizmu tarota
u Bekonovoj ifri - 556
Vikoizam - duhovni izvor prirodnog i materijalnog zakona - 40
Vila (Fairy) - izvedeno iz persijskog Peri
-461
Vilenjaci (elfi) - (Videti Gnomi)
Vile - (Videti Elementali)
Vino - njegova simbolika - 404
Vinjeta - upotrebljena kao bekonovski ili
rozenkrojcerski potpis - 783, 784, 793
Vinjete na poetku i kraju poglavlja ili
knjige - ukazuju na prisustvo kriptograma - 793
Virgo, sazvee - simbolizovano enom
odevenom u sunce - 893
Virgo - simbolizovana Uplakanom Devicom - 324
Visei vrtovi - 255
Visina - jedna od deset emanacija Broja
-4 9 5
Vie - analogija sa niim - 700
Vii Adam - (Videti Makroprozopus)
Vinu - njegova povezanost sa ribom - 352
Vinu - njegov Matsja avatar - 352
Vinu - njegove inkamacije povezane sa
putanjom sunca - 323
Vinu - njcgovi atributi otelovljeni u suncu 190
Vitalna ivotna sila - preusmeravanje njcnog toka izaziva oboljenje - 471
Vitalna ivotna sila - sinonim za arheus -
471
Vitalna ivotna sila - supstanca u Prirodi
pomou koje sve opstaje - 471
Vitalne energije - vampirisane od strane
zlih duhova - 474
Vitalno telo - prenosilac arheusa - 471
Viteza - izvor iz Adamovog drveta - 860
Vitezovi okruglog stola - njihova simbol i k a - 854-857
1127
z
Zadovoljenje - smatrano glavnom vrlinom
ineu kirenaicima - 26
1128
Indeks
Zadovoljstvo - Arhitas je proglaava za
napast - 2 1
Zadovoljstvo - epikurejsko shvatanje da
jc ono najpoeljnije stanje - 31
Zadovoljstvo - potraga za njim glavni cilj
ivota, preina kirenaicima -2 5
Zahvat lavljc pande" - verovatno mitraistikog porekla - 70
Zakljuivanje, induktivno - Sokrat ga je
koristio da stimulie snagu duha - 23
Zakoni univerzuma formirani su kombinacijama 22 slova hebrejskog alefbeta
- 534
Zakon, materijalni - ima boansko poreklo, prcma vikoizmu - 46
Zakon oktava - odnosi plancta, boja i ntuzikih nota zasnovani na njcmu - 341,
342
Zakon oktava porcdak elemenata u skladu sa harmonijskim odnosima - 341,
342
Zakon, prirodni - ima duhovno poreklo,
prema vikoizmu - 46
Zakon, prirodni - Pitagorino ustanovljavanje njihovog postojanja - 341
Zakon - prvi dco hebrejske teologije 491
Zakon - simbolizovan brojem 7 - 299
Zajenicc - pagani su ih shvatali kao sloene cntitete - 315
Zapad - jcdna od deset emanacija Broja
-5 0 1
Zastava, amerika - aktivnosti tajanstvcnih emisara Misterija u njenom dizajniranju - 965
Zastava amerikih kolonija - njeno dizajniranje - 964
Zatvoreno oko - simbol AIN SOFA - 510
Z auirA npin - (Videti Mikroprozopus)
Zavetni Koveg (A rka) - oblikovan po
uzoru na egipatsku Arku - 587
Zavetni Koveg (Arka) - opis - 594
1129
1130
Indeks
Znanje - ulna opaanja postavlja kao njcgovi jedini kanali, prema sensizmu -
48
Znanje - fenomenalizam ga ograniava na
nauno objanjive injenicc, ili dogaaje - 37
Znanje - Fihteova definicija - 39
Znanje - identino sa Boanstvom, prema
ontologizmu - 46
Znanje
izgubljeno zbog nehumanosti
oveka prema oveku - 491
Znanje o sutini stvari - steeno putem
intuicije, ili razuma, prema Milu - 45
Znanje o svojstvima stvari - steeno preko oseta, prema Milu - 45
Znanje - ovekoveeno kroz alegorije i
mitove - 312
Znanje, pagansko - njegov opstanak - 946
Znanje - Pitagora defmie kao plod mentalne akumulacije - 269
Znanje - prema Pitagori, stie se posmatranjem - 269
Znanje - simbolizovano pustinjakovim
tapom u simbolizmu Tarota - 572
Znanje - simbolizovano trijadom - 295
Znanje - skriveno u Misterijama iza simb o la - 5 1 ,9 4 6
Znanje slova i brojevi su njcgov klju 528, 530
Znanje - Sokratovo stanovite - 23
Zodijaki znaci - drugih est znakova
smatrani su zlonamernim - 204
Zodijaki znaci - neorivost popularne
teorije o njihovom poreklu - 203
Zodijaki znaci -- njihovo pojavljivanje u
simbolizmu Tarota - 573, 575, 576, 578
Zodijaki znaci - prvih est znakova smatrani su blagonaklonim - 204
Zoijaki znaci - simbol osobina i intenziteta sunca - 204
Zodijaki znaci - simbolizovani u savremenim kartama za igru - 58 1
1131
659, 660
ivi kre - njegov simbol - 648
ivima upravljaju mrtvi - znaenje toga
u Eleusinskim Misterijama - 95
ivotinje - izabrane da predstavljaju apstraktne principe na osnovu njihovog
oblika ili navika - 357
ivot i njegova mnogostruka problematika - osnova drevnih rituala - 587
ivotinje - njihovo rtvovanje je rezultat
neznanja o temeljnim naelima na kojim a se rtva zasniva - 593
ivotinje - osetljivost na astralnu vatru -
369
ivotinje - ive u svetu sastavljenom od
zgusnute strane etiri primama elementa - 4 5 3
1132
B E L E K A O A U T O R U
647
ivotne sile - sim bolino predstavljanje
njihovog prolaza u Tarotu - 575
ivotni dah - simbolizovan pticama - 379
ivotni talasi - njihovo razvijanje kroz
fiziko telo - 308
ivot - poeljen na tri razliita ela - 183
ivot - prethodi obliku - 304
ivot - prvi njegovi oblici poreklom su iz
vode - 176
ivot razboritosti - osnovni element Santajanine filozofije - 48
ivot - rozenkrojceri su posedovali tajnu
njegovog produenja - 639
ivot - openhauerovo stanovite - 41
rtveni jarac - znaenje - 391
rtvovanje Boanskog Uma radi spasenja
sveta - 858
rtvovanje Hrista - gnostiki koncept - 78
rtvovanje ivotinja - rezultat neznanja o
tcmeljnim naelima na kojima se rtva
zasniva - 593
uto - jedna od glavnih boja hermetike
medicine - 170
uto - povezano sa inteligcncijom - 200
M e n l i P a l m e r H o l ( Manly
Palmer Hall, 18. mart 1901 29. avgust 1990), roen je u Piterborou (Peterborough), Ontario, Kanada, a othranila ga je
baba, koja ga je kao veoma mladog odvela u SAD. Od rane mladosti Hol je prouavao drevne
mudrosti u razliitim tradicijama sveta. Za razliku od mnogih
svojih savremenika, zakljuio je
da mudrost nije povezana samo
sa jednim putem ili samo jednom religijom, ve ju je video
kao najviu dimenziju, u kojoj filozofija, religija i nauka idu ruku pod
ruku, bez ikakvih ogranienja. Sa nepunih dvadeset godina, mladi,
talentovani Menli Hol zapoeo je svoju javnu karijeru, kada je u jesen 1920. u Santa Moniki, u Kalifomiji, odrao predavanje o reinkarnaciji. Naredne godine pozvan je da odri seriju predavanja u
Los Anelesu, a nakon toga je nastavio da predaje i pie narednih est
decenija.
Prve publikacije Menlija Hola bile su dve knjiicc, Naprsnik Velikog svetenika (The Breastplate of'the High Priest) i tapovi izm ije
( Wands and Serpents), a zatim su usledile knjige s poetka dvadesetih godina, Inicijati plamena (Initiates o f the Flame), Izgubljeni
kljuevi slobodnog zidarstva (The Lost Keys o f Freemasonry) i Putevi usamljenika (The Ways o f the Lonely Ones). Ve tokom tog perioda Hol je odluio da naini veliku knjigu o simbolinoj filozofiji,
1133
SP ISA K IL U ST R A C IJA
a b it o v
A T O M (Iz
22
P L A T O N (lz
P R O B L E M R A Z N O L IK O S T I (Iz
E N E J A PR ED D V E R IM A PAKLA (lz
P
t o l o m e js k a
em a
Vergilijevc Eneide)
VO K LA SI N E M IT O L O G IJE (Iz
IA N SK O T R O J S T V O (Iz
H lJE R O F A N T K IN JA M lS T E R IJ A (Iz
r h id r l id
Montfaucon, Antiquities)
sv o jo j c e r e m o n ija l n o j
O L N H E N D A (Iz
E N JE M l T R E (Iz
Montfaucon, Antiquities)
l e
K SA N D R IJSK I S
R A PIS (Iz
S lM B O L I K I LA V IR IN T
D
e v e t sv eto v a
33
Montfaucon, Antiquities)
d in is t i k ih
38
43
47
56
o d o r i
30
l n iv e r z l m a
27
is t e r ija
61
65
69
71
74
80
82
84
89
S lL O V A N JE P E R S E F O N E (lz
11 34
93
1135
, P O K R O V IT E L JK A M
e r e r a
e m a
O R F I K O JA JE
POVORKA B
is t e r ija
H O V SK IH O BRED A
n iv e r z u m a
pr e m a
r c im a
T O T , PSOGLAVI
HERM ES M
IBISO G LA V I T
e r t ik a l n i
113
129
o t
ISM E G ISTO S
K I O B L I K H E R M E S A (Iz
pr e se k
Bryant, MythoIogv)
e l ik e
E D I P I S F I N G A (Iz
Lenoir, La Franche-Maconnerie)
O Z I R I S , K R A L J D O N J E G SVETA
I L A T I E G I P A T S K I G U O B U S (Iz
ri
SUNCA
165
171
S u N E V LAV
S U R JA , VLADAR SUNCA
S O L A R N O LICF.
P lT A G O R A , P
B
1649,and 1650)
k v in o c iji
r u n i z o d ija k
I SO L ST IC IJI
iz
(Iz
h ije r o g l ifsk i
d r e v n o g
e m b in s k a
z id in a
V IJE V K L JU ZA B
pl o a
e
F l L O Z O F (Iz
M B IN SK U P L O U (Iz
258
265
O JE V I P O V E Z A N I SA O B L IK O M
272
S lM E T R I N A G E O M E T R IJSK A TE LA
273
T ET R A K T IS
K
o c k a
u m e r i k e
254
256
28 1
I ZVEZDA
281
VREDNOSTI
h e b r e js k o g
E R A T O S T E N O V O SITO
(Precrtano
iz
g r k o g
284
289
I SA M A R I A N SK O G ALEABETA (Iz
, D
a k a u k r a e n a sl ik a m a
susa
r ist a
e v ic e
306
a r ije
178
I DVANAEST A PO ST O L A
184
186
r o s t r u k i iv o t
(Precrtano
191
196
201
iz
A N S K O D R V O U O V E K U (Iz
S lM B O L I N A AKA M lS T E R IJ A (lz
206
E F E S K A D l J A N A (Iz
2 17
Montfaucon, Antiquities)
Montfaucon, Antiquities)
Fludd, De Musica Mundana)
321
327
333
340
342
220
223
E T I R I E L E M E N T A I N JIH O V I H A R M O N I J S K I IN TERV A LI
228
314
(Iz
312
S O N S K A K E C E L JA SA S IM B O L I K IM S L IK A M A
205
211
309
OVEKA
u n u t r a n je g
z o d ija k a
1136
plan
S A Z V U J A M U N D A N O G M O N O K O R D A (Iz
254
175
e n t ir e
rvi
23 I
250
Montfaucon, Antiquities)
D E L F S K I T R O N O A C (17
T R O F O N I J E I Z L E B A D E J E (Iz
D O D O N S K I J U P I T E R (Iz
154
E G I P A T S K A B O G O R O D I C A (Iz
b n o v l je n
151
S lS T R U M
134
pir a m id e
IZ ID A , NEBESKA K R A L JIC A
13 1
140
O SN O V A D E LFSK O G T R O N O C A (Iz
M B IN SK U P L O U (Iz
106
121
RKUR T
P lT IJ S K I A P O l.O N (Iz
V E S T K O T O V K LJU ZA B
I 02
im l ja m m a
96
O R I J A M U Z I K E E L E M E N A T A (Iz
(Iz
346
349
354
1137
N T IK O R A
r a l je v sk i
358
l e l r
d e
U R E L S (Iz
365
S lR E N A
S
342
SVOM
g n ezd l
o d
P R E D N J A STRA NA I PO L E IN A G R B A S jE D IN JE N IH A M E R I K IH D
g ip a t sk i
il i o r a o
ta je
ta
pr e m a
a slo v n a str a n a
n jig e
L P E P E R (Iz
476
LMONT
481
386
386
S E D F . M D E S E T DVA I M F . N A B O G A
T
M IJS K I S L O G O V I (Iz
465
l ze
fe n ik s
463
467
N lK O L A S K
AVA
459
a r a c e l z l s l
383
J O H A N B A P T I S T A VAN H
a l a m a n d e r
375
PLAMENOVA
450
370
l is
449
N T A K L I S E D A M P L A N E T A I P F . A T I I Z N A K O V I P L A N E T A R N I H A N E L A
367
D O B R O I Z L O SE B O R E ZA J A J E L N IV E R Z L M A
K o N V E N C I O N A L N I G N O M I (Iz
(Iz Hall, Catalogue ofE gvptian Scarabs, Etc., in the British Museum)
360
EG IPA TSK I S K A R A B E J
K O R P IJ A T A LISM A N (Iz
PENTAGRAM
P R V A V l N U O V A I N K A R N A C I J A , ILI M A T S J A A V A T A R
485
489
495
496
etr a g r a m a t o n
387
H e b r e j s k a s l o v a p r e m a S e f e r J e c ir i
502
390
K A B A L IS T I K A E M A E T IR l SVETA
513
394
lan
516
e t ir i
400
rv o
404
o je v o
D
S
rv
v it e z o v a o k r l g l o g
ALHEMIJE
a tlr n
sto la
g lt a
(Iz
k a m en
k o jim
je
z a m e n je n
r im e r i
H E R M I (Iz
M O J S I J E PR IM A P L O E Z A K O N A (Iz
P lT A G O R E JS K I PEATNI PRSTEN
a
a
G IJSK I M A
G IJSK I K R L G
O B L I K PAKTA SA D L H O M J L P I T E R A (Iz
1138
e f ir o t s k a
drv o
527
drv eta
k a sn ijih
k a b a l ist a
421
jE Z E K IL J E V A V IZIJA
424
N oJE
a
arta
NE P O R T L G A I.S K E K A R T E
IZ
N T E N JA PIL A (Iz
K o v E G I N JE G O V I H E R L V IM I (Iz
444
O D E D A A STI I D IK E
N
442
I N JE G O V A Z O D IJA K A A R K A
532
535
S E F I R O T L O B L IK L S O I.A R N O G S IS T E M A
438
528
Fludd, Collectio Operum)
e b r e js k a t r ija d a
420
B A F O M E T , JA R A C IZ M E N D E S A (Iz
M
stare Biblije)
d ela tn o sti
l p it e r
e f ir o t s k o
406
411
b o a n sk e
PR SN IK V E L IK O G SV E T E N IK A (Iz
537
542
553
563
577
588
598
599
1139
S
F
ta
r
Montfaucon, Antiquities)
U Z U R A S V E T E N I K A (Iz
Z L A T N I 1 RU IN K R ST (Iz
a za peta
rb
608
o h a n a
a l e n t in a
n d r ee
(Iz
S lM B O L I A
k o j i
se
p r ip is u j e
v r a
IIA M A J
692
f. V R E J I N A
s v e t o g
T a b e l a s r e d n j o v e k o v n ih
a l h e m ij s k ih
704
s im b o l a
619
a l e n t in
n d r ea
H E M I J S K I A N D R O G I N (1 z
K lJU
A L H E M IJE PREM A
634
Turhce Philosophorum)
637
Maier, Viatorium)
bo ji
ru pa s v e t s k ih
u g usta
s t r a n a
663
napa
K lJU
r e l ig ija
666
e l ik a
m iste rijsk o g
h ra m a
667
P lT A G O R A IZ K
r o t o n a
672
a s po r e d
ZA V E L IK U FILO ZO K SK U TAJNU
v o r it e
a r s if a l i
o z e n k r o jc e r s k o
l ju
T
S
(P recrta n o
aduta u ta r o tu
a b e r n a k l a
v eti
c. r a l
r a spe e
a n teo v u
674
675
676
677
d u a ln im
N a s lo v n a s tr a n a B a r to n o ve
B E K O N O V S K I PO T PIS
p r in c ip o m
SVETLOSTI I TAME
780
192
794
F r e n s is B e k o n , b a r o n V e r u l e m , V ik o n t o d
IP T I N A V IN JET A
D r u a u to v
S en t O eb en a
678
682
685
797
p o r t r e t
789
A n a to m ije m e la n h o lije
799
S e k s p ir a
S E R V O L T E R A R O L I J A (Iz
B o a n s tv e n v k o m e d ijv
s tv o re n
1140
775
673
dana
v e l ik ih
t a r e in a
1 6 1 6 . g o d in e ( I z
V lN J E T A K O JA P R IK A Z U J E S V E T I.O I O S E N E N O S L O V O A
f o r m u l a
za
669
pr o r o i t a
r o z e n k r o jc e r s k a a l h e m ijs k a
( P r e c r t a n o iz
iz d a n j a iz
668
739-767
665
S a isk a Izid a
e l f sk o g
D O M IN IK A
p rik a z a tla n ti a n s k o g
De
U n iv e r z u m
o n su l t o v a n je
SL IK E K L A U D IJA
A lh e m i js k o v e n a n je K r is tija n a R o z e n k r o jc a - NASLOVNA
H e rm e s s to ji n a le d im a T ifo n a
732
643-662
( P r e c r t a n o i z L e n o ir , L a F r a n c h e - M a c o n n e r ie )
Id e a liz o v a n
PLA N IN A
HeRMETIKE I A L H E M I J S K E
641
l u s t r a c ije
722
P E T N A E S T R O Z E N K R O JC E R S K IH I K A B A LIST I K IH D IJA G R A M A
(Iz
627
R O Z E N K R O J C E R S K A N A SLO V N A S TR A N A (Iz
71 3
62 1
NeVIDLJIVA M aGINA
JoH A N V
695
d r v e t a
617
Chymische Hochzeit)
t r a k t a t a
EM ERU
L i s t o v i H f. r m e s o v o g
612
r u a
N a l o v n a s t r a n a a l h e m ij s k o g
602
Z E N K R O JC E R SK A RU A (Iz
J
60 1
p r v o g
iz d a n j a
801
I s to r ije s v e ta ,
804
C U V F .N A K R IP T I N A N A SLO V N A STR A N A
811
813
1141
r im e r
d v o sl o v n o g
aV
814
p is a n ja
816
R E M E N A T O A K , ILI D ISK IF R A
A lT IE M IJS K I K R IPT O G R A M
815
K
M lS T E R IJA M A K RO KO SM O SA
M lS T E R IJ A M IK R O K O SM O SA
910
912
avaho
PE AN A SL IK A
z a p is
na b r e z o v o j
819
824
833
834
O k r l g l i sto
k r a l j a
K E B E S O V A T a B L IC A
, , B o A N S K l
r in c
ovan
la z
a k o c i
LJIO ST R O
o d
932
r a n sil v a n ije
1 V IZ IJ A A P O K A L IP S E
r o f o d
en
e r m e n a
934
949
953
958
972
850
A r t lr a
l l
is t e r ija
.928
k o r i
NEBO
, SV E T O M E S T O IS L A M A
K o m a d IN D IJ A N S K E G R N A R IJ E
K A B A L IS T I K I I M A G IJSK I ALFABETI
na
818
IP T I N I P R IK A Z B O A N S K E 1 P R IR O D N E PRAVDE
PLTO V AN JE
a b a
M lD E V IV IN S K I
K
n o n o
818
N
A L H E M IJ S K I K R IP T O G R A M (Iz
l h a m e d o v o
976
862
V E L IK I D O R D I O G R L IC A R E D A PO D V EZIC E
IS T O R IJA T S v E T O G KRSTA
T
a l
863
867
871
KRST
C R U X A N SATA
872
F i g l r a s a U s k r n j e g o s t r v a k o j o j j e n a l e i m a C RU XAN SATA
873
A P O L O N I J E IZ T l J A N E (Iz
876
Higgins, Anacalvpsis)
880
SPEF. L P R O S T O R L (Iz
R asp ee
K e c a l k o a t l a i z K o d e k s a B o r d ij a
B e m e , te v to n s k i teo zo f
PRESTO B
E p iz o d e
882
o
iz
GA I JA G N JE T A (Iz
M
is t e r ij a
885
891
A p o k a l ip s e
895
897
e t ir i
JAHAA A
p o k a l ip
SE (Iz
JO V A N O V A V IZ IJA N O V O G J E R L S A L IM A
1142
903
1143
O r f i k e
is t e r ij e
101
H OV SKI I D IO N IZIJSK I O B R ED I
104
SA D R A J
108
L a m p i : T
a jn a u e n ja s v ih
DELO
k o je t r e b a uvati
7
13
U vO D
17
P rvi d h o
53
Drevni sistemi obrazovanja # Cels o hrianima * 7nanja neophodna za pravilan ivot * D ruidske M isterije
Britanije i Galije * Rituali posveeni Mitri # Poreenje
mitraistikih i hrianskih Misterija
is t e r ij e
O b r ed i po sve en i M
B r it a n ij e
G a l ij e
D rugi deo
73
79
A s a r - H a p ij a
O d in is t i k e
is t e r ij f
87
D re v n e M is te rije i ta jn a d r u tv a -
T rei d eo
1144
retpo sta v k e
e r m e so v o m
id e n t it e t l
91
126
127
Iz V IT O P E R E N I H E R M E T I K I F R A G M E N T I
130
T o to v a k n jig a
133
P O IM A N D E R , H E R M E S O V A V l Z I J A
135
66
it r i
D re v n e M is te r ije i ta jn a d ru tv a -
11 7
b o g l
Pretpostavke o Hermesovom identitetu # Izvitopereni hermetiki fragmenti # Totova knjiga # Poimander, Hermesova Vizija # Tajna Univerzalnog Uma # Sedam Upravitelja Sveta
P
lm irl e m
Z iv o t i u e n ja T o t a H e r m e s a T r is m e g is t o s a
-
epo h a
P redgovor
D r l id s k e
145
149
S fin g a
153
is t e r ije
(58
ir a m id e
163
E g ip tl
17 7
1145
S u N C E , UNIVERZALNO BOANSTVO
181
Solarno Trojstvo # Hrianstvo i Sunce # Roendan Sunca * Tri Sunca # Nebeski stanovnici Sunca * Sunce u alhemijskoj simbologiji # Ponono Sunce * Solarne boje
S
o l a r n o
184
i S
187
r i a n s t v o
o en d a n
ri su n c a
ebesk i
u n ce
u n ce
188
u n ca
u a l h e m ijs k o j
u n ca
195
sim b o l o g iji
197
PONONO SUNCE
198
S O L A R N E B O JE
199
Z O D IJA K I N JE G O V I Z N A C I
202
im b o l iz a m
e m b in s k e
267
S lM B O L I K E P lT A G O R IN E IZ R E K E
275
P lT A G O R E JS K A A ST R O N O M IJA
277
280
Teorija hrojeva # Numerika vrednost slova # Metod obezbeivanja numerike Moi rei # Uvod u pitagorejsku teoriju brojeva # Eratostenovo sito # Znaenja deset brojeva
M
eto d
o b e z b e iv a n ja
n u m e r i k e
o i
rei
286
293
a b ela
d eset
b ro jev a
l o e
232
244
Uvek-goree lampe # Delfsko proroite # Dodonsko proroite # Trofonijevo proroite # Inicirani arhitekti # Sedam svetskih uda
1146
ed a m
337
Pitagora i dijatonska lestvica # Terapijska muzika # Muzika sfera # Upotreba boja u simbolizmu # Boje spektra i
muzike lestvice # Zodijake i planetarne boje
F
pr o r o i t a
249
s v e t sk ih
259
u d a
317
r k a
301
222
U D A A N T IK E
283
U v O D U P IT A G O R E JS K U T E O R IJ U B R O JE V A
Platonova inicijacija u Velikoj piram idi # Istorija Bembinske Ploe # Platonistia teorija o idejama * Meudejstvo tri filozofska zodijaka # Haldejska fdozofija trijada
# Orfiko jaje
S
O S N O V E PITA GO REJSTV A
P lT A G O R E JS K A MATEMATIKA
190
st a n o v n ic i
262
r o jst v o
Z lV O T I F IL O Z O F IJA P lT A G O R E
il o z o fija
M U Z IK E
u z ik a s f e r a
il o z o f ija
b o je
338
345
350
11 47
R i b e , i n s e k t i , I V O T I N J E , G M IZ A V C I I P T IC E - P
rvi d h o
M o d u s O perandi
357
I n s ek ti
363
371
m iz a v c i
R l B E , I N S E K T I , I V O T I N J E , G M IZ A V C I I P T IC E - D
rugi deo
E M E N T I I N JIH O V I S T A N O V N IC I
377
n o m i
n d in e
C U L T V S ARBORUM
a l a m a n d er i
il ei
ZAKONA
SVETI G
AL
430
1148
LSTL
a r a c e l z ija n s k i
sis t e m
e r m e t i k a t e o r ija
M ED IC IN SK E
l z r o c im a
f o l o z o f ije
b o lesti
a b a l a
, TA JN A D O K T R IN A
iz r a e l a
S e f e r J e c ir a , K n jig a s tv a r a n ja
O
IZ V O D IZ K N JIG E O DR F
, H E M IJA I T E R A P E U T IK A
472
473
480
484
492
498
435
Egipatska crna magija # Doktor Johanes Faustus # Mefistofel iz Grimoara # Prizivanje duhova # Paktovi sa demonima # Simbolika pentagrama
O R IJA I PRAKSA C R N E M A G IJE
f a r m a k o l o g ij a
427
G IJA M ETA LA I D R A G L L JA
469
H E R M E T I K O TRAVARSTVO 1 F A R M A K O L O G IJA
416
C E R E M O N I J A L N A M A G I J A I A R O B N JA T V O
466
pta za pa a n ja
e r m e t i k a
416
464
Paracelzusovi metodi leenja # Palingeneza # Hermetike teorije o uzroku bolesti # Lekovita svojstva trava # Upotreba droga u Misterijama # Sekta Asasina
403
M E N JE , M E T A L I I D R A G U L JI
462
397
457
P lo e
452
388
C V E E , B IL JK E , PLO D O V I I D R V E E
449
en ta g r a m
382
e n ik s
lV O T IN JE
444
d lh o v a
Paracelzusova teorija o submundanima # Redovi elementarnih bia # Gnomovi, undine, salamanderi i silfi # Demonologija # Inkub i sukuba # Vampirizam
in v o k a c ije
437
440
s n o v i
K A B A L IS T I K E K O S M O G O N IJE
510
a b a l is t i k i
SISTEM SVETOVA
512
1149
SE F IR O T S K O DRVO
526
Trideset i dve staze mudrosti Veliko i Malo Lice %Kirherovo Sefirotsko drvo Misterija Daata Tri stuba koja
dre Sefirotsko drvo Cetiri slova Svetog Imena
C o n fe s s io F r a te r n ita tis
P etnaest R O Z E N K R O JC E R SK IH
C . a d E r u d ito s E u r o p /e
629
I
643
560
Poreklo karata za igru Rota Mundi rozenkrojcera # Problem simbolizma Tarota # Karta bez broja * Simbolizam
dvadeset jednog velikog aduta # Znaci karata
T a BERN AK L U D IV U IN I
R.
540
626
R O Z E N K R O JC E R S K E D O K TRIN E I NAELA
amajim, Okean Duha * Sedam Dana Stvaranja Simboliki grob Kristijana Rozenkrojca * Regioni elemenata
* Novi Jerusalim * Velika tajna Prirode
663
Ilustracije u boji
Deo ilustracija ko jeje za prvo izdanje knjige T a j n a
s v ih e p o h a , iz 1928. godine, uradio August Knap
u e n ja
584
A L H E M IJA I N JEN I PREDSTAVNICI
Mojsije, egipatski inicijat * Izgradnja Tabernakla Opremanje Tabernakla Zavetni Koveg Odea asti i
dike Urim i Tumim
679
Umnoavanje metala # Medalja cara Leopolda I Paracelzus od Hoenajma Ramon Ljulj * Nikola Flamel
G rof Bernard iz Treviza
IZGRADNJA TABERNAKLA
588
N am etaj T abernakla
592
O d e d a ASTI I DIKE
P a r a c e l z u s o d H o e n a jm a
684
R am o n L ju l j
689
596
N ik o l a F l a m e l
693
U r i m i T u m im
601
G r o f B e r n a r d i z T r e v iz a
697
B r a t s t v o R u in o g K r s t a
604
PR A K S A A L H E M IJE -
P rv i d eo
699
1150
T eorija I
P rv i p o s t u l a t
605
D ru gi po stulat
611
T r e ip o s t u l a t
619
622
709
A l h e m ij s k i s im b o l iz a m
T eORIJA I
PRAKSA A L H E M IJE
D r u g i DEO
720
Alhemijska molitva Hermesova Smaragdna Tabla * Pismo Brae R. C. * Magina Meseeva Planina * Alhemijska form ula * Rosa mudraca
1151
P O R E K L O A L H E M IJ S K IH
FO RM LEA
H e r m es o va S m a r a g d n a T a b la
P is m o
B r a f . R . C . ( R l in o g
K r sta)
721
723
S O L O M O N , P E R S O N IF IK A C IJ A L N IV E R Z A L N E
727
H e r m e t i k e i a l h e m ij s k e s l ik e K l a u d ija D e D o m in ik a
u N a p u l ju , L eta G o s p o d n je g 1 6 0 6 .
A l h e m ijs k o v e n a n je
739
768
Poziv Kristijanu Rozenkrojcu na Alhemijsko Venanje Virgo Lucifera # Filozofska Inkvizicija Kula Olimpa * Homunkuli # Vitezovi Zlatnog Kamena
n a sle e
sl o b o d n o g
z id a r s t v a
839
845
847
Sv. Irinej o Hristovom ivotu # Prvobitno Isusovo ime # Krten ovek # Eseni # Arturijanski ciklus Merlin Carobnjak
A
r t l r ija n s k i c ik l l s
i leg en d a o
v e t o m
r a l l
K r S T I R A S P E E U P A G A N S K O M I H R I A N S K O M M IS T IC IZ M U
858
865
P r vi d an
769
D r lg i d an
770
T r e i d an
773
e t v r t i d an
776
P e t i d an
778
esti d an
779
C r u x a n s a ta
871
S e d m i d an
783
R lM S K I I G R K I K A T O L J K l K R S T O V I
873
RaSPE E -
875
KON,
K S P IR I R O Z E N K R O JC E R I
K r ip t o g r a m k a o in il a c s im b o l i k e f il o z o f ij e
K
T
r st
a l
a l e k s a n d r ijs k e
pa g a n sk o m
b ib l io t e k e
s im b o l iz m l
k r s t
868
869
870
K O S M I K A A L E G O R IJ A
R a z a p e t i s p a s it e lji
877
R a s p e e K e c a lk o a tla
880
E k s e r i S t r a d a n ja
883
808
M lS T E R I J A A P O K A L IP S E
Tajni alfabeti # Dvoslovna ifra Slikovne ifre * Akroamatine ifre # Numerike i muzike ifre # Kodirane ifre
S i m b o l iz a m s l o b o d n o g z id a r s t v a
z g l b l je n e
786
11 52
e p r o c e n jiv o
M LDRO STI
M l S T I N O H R I A N S T V O
S e l e n t a n a V a l is a N o v ij a iz m a n u s k r ip t a n a p is a n o g I
il u m u n ir a n o g
831
io n iz ijs k i a r h it e k t i
887
Is la m s k a v e r a
905
Muhamedov ivot # Objava Kurana Oprotajno hodoae # Prorokov grob # Kaba u Meki Tajna doktrina
islama
1153
D O SAL)A OBJAVLJLNO U
Biblioteci
SlM B O L lZ A M A M E R I K IH IN D IJA N A CA
925
is t e r ij e
fA g a rta
t a jn a
d o k trjn a
Tom I
934
P o p o l V uh
M
f T. fBGxvmka
K lju e v i za M
Cosnujjpneza
937
ib a l b e
is t e r ij e
ib a l b e
M lS T E R IJ E I N JIH O V I EM ISARI
942
946
Homerov zlatni lanac Hipatija, aleksandrijska neoplatonistkinja * B oanskP Kaljiostro * G rof od Sen ermena Oblikovanje amerike zastave Deklaracija
nezavisnosti
f i
7 ,
H ip a t ij a
948
G r o f d i K a l j io s t r o
952
TAJNA
G r o f o d S en
957
d o k t r in a
e r m e n a
E p iz o d e iz a m e r i k e
is t o r ij e
964
Z A K L JL A K
968
B ib l io g r a f ija
983
IN D E K S
1007
B E L E K A O AUTORU
1133
1135
Tom 11
f in t r op&0cr%ez a
AA P T A
P T
I \ 'C
J - 4 1 1 J. J- 1 M J - V i V
NOVf HODEL
UN/VRZUMA
Do SA D A
O B JA V L JE N O
Bibliotcci
'A g j a r t a ^
T. 'D. tlsjjen sM
ETVRTl PUT
fiota ifiiAovnog jpreofiraaja
-J
Ofdiis fitahli
T. 'D, 'Uspenski
VENA
TERTIUM
ORGANUM
f il o z o f ija
T. T). Usrpenski
U POTRAZI
ZA UDESNIM
Tfiifinopfia perennis
1). S. M e re k o v sk i
TAJNA
ZAPADA
M ttim iid a /'E v ro p a
(fragme.nti nepoznatog
uenfa
mrvAemmcA
H Y " S l C Z <J/ V
Solunska b r
Tel:
11000
Beograd, Srbija
M e n li
P. H o l
Vuk Dramianin
Mario Lampi
marlama@open.telekom.rs
mr ecc. Predrag Rogan
133.5
141.33
141.319.5
Segara
ISBN 978-86-7884-135-4
9788678841354
9 7 8 8 6 7 8 11841 354