Sociologija je nauka o drutvu a kako vidimo da u gotovo svim drutvima svijeta, postoje prisutnost

religije, logino je i neophodno da sociologija da svoje miljenje o religiji. U okviru sociologije javila se
Sociologija religija koja prvenstveno prouava praksu, drutvene strukture, historijsku pozadinu,
razvoj, univerzalne teme kao i ulogu, funkciju, religije u drutvu.
Religija je organizirani skup vjerovanja, kulturnih sistema i svjetonazora koji se odnose ovjeanstvo i
daju odgovore na pitanja o smislu ivota, porijeklu ivota. Religije daju odgovore i na pitanja koja
nauka nije dala odgovor, sta poslije smrti.
Religija od davnina predstavlja neiscrpan izvor odgovora na mnoga nerijeiva pitanja I kao takva
uvelikoj mjeri je prisutna u drutvu. Religija u principu predstavlja vjerovanje, odnosno oboavanje
jednogili vie Bogova pri emu je zajedniko za svaku religiju da je Bog stvoritelj svih svjetova.

Prvi oblici religije javljaju se jo u prvobitnoj ljudskoj zajednici kao posledica ovekovog uvianja
da se mnoge stvari u prirodi deavju i bez njegove volje i da on na te pojave ne moe da utie niti
da ih kontrolie ma koliko se trudio. Takve pojave su na primer sue, poplave, munje, gromovi i
slino.
Postanak religije
U odnosu prema biti religije prevladavaju dva stava:
-

Da je religija uroena ovjeku polazi od toga da je ovjek po prirodi religiozno bie. On se

raa s odreenim religioznim predodzbama, religiozna svijest mu je genetski imanentna.
Drugim rijeima, religija je stara koliko i ovjek.
Religija je drutveno i povjesno uvejtovana to znai da je nastala na odreenom povijesnom
stupnju razvijenosti ovjeka i drutva, i da se sa njihovim razvitkom i sama razvijala i mjenjala
forme svoga ispoljavanja

Malinovski - "religija doprinosti ja'anju drutvenih vrednosti, tj solidarnosti ali uzrok pojave
religije vezan za psiholoka stanja 'oveka suo'enog s ivotnim krizama.
.
Prema Marksu religija je opijum za narod. Religija pomae da se prebrode li'ne krize, ali upravotime
zamagljuje uzroke problema i sputava ljude da se suo'e sa njihovim reavanjem. Marks smatra da ce
pojavom komunizma doci do odumiranja religije.
Veber je medju retkima koji je isticao da u odredjenim okolnostima religija moe
predstavljati pokretaca drutvenih promena. To je zato to religiozna shvatanja mogu uticati na
ponaanje ljudi pai na ekonomsko ponaanje ljudi.

U svim monoteistikim religijama mogu se nai izvesne zajednike karakteristike. 1. univerzalni,

nadnacionalni karakter. 2. sve monoteistike religije su otkrivene, a to znai da su ih osnovali i
utemeljili proroci - religijski i moralni reformatori kojima se, svakom ponaosob, otkrio, u duhu
prikazao, bog. Trea zajednika karakteristika 3. sve monoteistike religije su soteroloke
(grki: soter - spasilac) to znai da je prorok u isto vreme i spasilac, izbavitelj naroda. 4. je
protivulno, asketsko i aseksualno stanovite koje zauzimaju sve monoteistike religije, stavljajui
duhovno iznad materijalnog i telesnog, ak proglaavajui nagone i strasti zlim. 5. eshatoloke
(grki eshaton - ono krajnje) to znai da prema ovim religijama postoji kraj sveta.
Ve hiljadama godina religija ima snaan uticaj na ivote ljudskih bia. Ona je bila prisutna usvim
poznatim ljudskim drutvima. U svakoj religiji postoji skup simbola koji izazivaju oseaj
strahopotovanja, a povezani su sa ritualima koje vri zajednica vernika.

----- Vjerovanje Svaka je religija cjelovit sistem vjerovanja. Osnova religijskog je vjera,
vjera u bezgranino, u zagrobni ivot, i slino.
Biblija je zbirka knjiga koju krani i Jevreji smatraju Boijom objavom. One su nastale u periodu od
VIII. vijeka p.n.e. i II. vijeka nove ere.
Monoteizam (na grkom, , monos, "jedan"; i , theos, "bog") je vjerovanje u postojanje
jednog Boga ili jedno, univerzalno i sveobuhvatno boanstvo.
Politeizam je vjerovanje u vie bogova, odnosno mnogobotvo. Starija je forma religije
od monoteizma.

Ateizam je, u irem smislu, odbacivanje vjerovanja u postojanje jednog ili vie boanstava.[1][2] U
uem smislu, ateizam je stav da ne postoje boanstva.
Deizam znai vjerovanje u postojanje Boga, u racionalnom smislu, bez vezanja za ijednu od
trenutnih religija. Deisti ne vjeruju da se Bog prikazao ovjeku kroz rijei iz Biblije,Kur'ana i ostalih
knjiga.
Animizam je jedno od prvih vjerovanja raireno meu plemenskim narodima. Smatra se primitivnim
jer nema obreda, svetih knjiga, spisa ni osnivaa. Animisti vjeruju u duhove, tj. da sve to postoji ima
duu (npr. drvo, stol...).
intoizam, u prijevodu put bogova/boji put. Japanska autohtona religija. Glavna djela intoizma su
Kojiki i Nihongi, a potiu iz 8 vijeka. Sama religija potie iz prahistorije tako da se ne zna tko je njen
osniva. Prisutni su animizam, politeizam, amanizam.
Abrahamske ili Ibrahimske religije je izraz koji se koristi u prouavanjima nauke o uporednim
religijama da bi opisao religije koje potiu od prastare i zajednike semitske tradicije, iji sljedbenici se
dre Ibrahima (na jevrejskom,

Avraham; na arapskom, , Ibrhm, "otac, voa
mnogih"), biblijskog partijarha prema hrianstvu, odnosno jednog od poslanika prema islamu, a iji je
ivot isprian u Starom zavjetu i u Kur'anu (Qu'ran). Ovoj grupi pripadaju mnoge jednoboake religije,
meu kojima su najpoznatije jevrejstvo, hrianstvo, islam.
Religijska denominacija (vjeroispovijest) je podgrupa unutar jedne religije koja djeluje pod istim
imenom, tradicijom i identitetom. Termin se esto koristi da bi opisao raznekranske denominacije (na
primjer pravoslavlje, katolianstvo, kao i mnoge varijante protestantizma ili restoracionizma). Takoer
se koristi pri opisu etiri grane u judaizmu(ortodoksni, konzervativni, reformatorski i rekonstrukcijski),
kao i, iako rjee ali ne i pogreno, dva glavna pravca u islamu (suniti i iije).

kranstvo (oko 2,1 milijardi vjernika)

islam (oko 1,5 milijardi vjernika)

hinduizam (oko 900 miliona vjernika)

kineska tradicionalna religija (oko 800 miliona vjernika)

budizam (oko 500 milona vjernika)

narodne (etnike, tradicionalne) religije (oko 300 miliona vjernika)

judaizam (oko 14 miliona vjernika)

1.

Religija u funkciji socijalne integracije Za izgradnju kolektivne svijesti posebno znaenje imaju
kolektivni religijski obredi. Preko njih lanovi drutva izraavaju svoju vjeru u zajednike vrijednosti i

2.

uvjerenja, te time proizvode i jaaju elemente drutvene integracije.

U funkciji instrumenta socijalne kontrole znaenje je religije u tome to utjee na oblikovanje
svijesti pojedinc.. Npr. religija titi instituciju braka. Instituciju braka titi i drutvo. Religija ovjeku
oblikuje svijest da brak ima karakter svetinje i na taj nain pomae i drutvu u ouvanju institucije

3.

braka.
Religija u funkciji drutvenih promjena Max Weber dokazuje da religija moe biti u funkciji
drutvenih promjena. On tvrdi kako se kapitalizam u Zapadnoj Europi uspjeno mogao razvijati
zahvaljujui upravo karakteru protestantizma, asketizma koji on propovijeda. Za razliku od nekih
drugih religija protestantizam, posebice kalvinizam, nalae ovjeku poduzetnitvo kao zadatak koji mu
nalae Bog. A Bog mu nalae i asketizam, dakle tedljivost kao opu vrijednost. Bogatstvo koje se
stvori radom i tedljivou, ne smije se troiti na luksuz, nego se mora ulagati u stjecanje novog
bogatstva.

Porodica je jedan od najvanijih faktora religijskog odgoja jer ve u ranom djetinjstvu roditelji svojojdjeci pribliavaju vjeru I
zbog toga imaju najvei uticaj na kasniji razvoj djeteta.

Tolerancija ili trpeljivost je pojam iz oblasti drutva, kulture ili religije koji se odnosi na kolektivnu
i pojedinanu praksu prihvatanja i saradnje sa osobama koje nisu iste vjere, ne misle na isti
nain, imaju drugaiji politiki stav, ili se razlikuju po nekom drugom osnovu.
Agnosticizam za razliku od ateizma ne kae da Boga ili Smisla nema, ve da on moda i postoji,
ali ga na ovom stepenu razvoja ne moemo dokuiti. Agnosticizam je negdje na pola puta
izmeu deizma i ateizma
Svjetovnost, ovosvjetovnost, odnosno sekularizam je pokret koji se zalae za odvajanje i
umanjivanje znaaja religije u javnom ivotu. Zalae se za odvajanje Crkve od drave, te slobodu
vjere i miljenja.
Klerikalizam ili klerikalstvo je politika i kulturna koncepcija koja se zalae za snaan utjecaj
crkve odnosno klera na dravni, politiki, kulturni i privatni ivot.
Teokracija (od grkog , sastavljeno od , thes - bog i i, Krat(e)a- vladavina)
je naziv koji se koristi za dravno ureenje u kojem ne postoji podjela na duhovnu i svjetovnu
vlast, odnosno u kojoj se sva vlast temelji na strogom tumaenju odreene vjerske doktrine,
odnosno pripadnosti odreenoj vjerskoj organizaciji koja je stopljena s dravom.