GEOGRAFSKI GLASNIK a Godina 1985., bro} 47 | YU ISSN 016-7258 | OPIS PAN JE I ILIRIKA U STRABONOVOJ GEOGRAFII (Prijevod lib. VII, cap. 5 uz komentar)* MIRKO MARKOVIC Geografsko poznavanje nae zemlje ima svoju dugu 1 zanimljivu pro- Slost. U nadim geografskim edicijama tim istradivanjima poklanjala se dosad mala painja. U ostalim evropskim zemljama to] problematici po- svecuju se éitave ediclje. Upravo s toga razloga smatrao sam za korisno da se { kod nas tim pitanjima povijesne geografije pokloni neophodna paénja. Ta problematixa je dio nase lcultume proglosti i stoga je naga obaveza da se sustavno | objektivno bavimo tim pitanjima. U ovom radu Zello sam prikazatl kako su Panonija i Tlirik opisani u Strabonovo) Geografiji. Taj opis je vrio zanimljiv, jer je star okruglo 2000 godina, Njegov autor je dobro pomati gréki zemljoplsae Strabon, rotten 63. godine pr. n. ere u Amaseji na Pontu. Zivio je duge godine u Rimu, odakle je poduzimao putovanja u razne krajeve Evrope, Umro je u Rimy 19. godine nage ere. Strabonova geografija nastajala je pomalo. Prilikor plsanja toga djela Strabon se dosta sluZio djelima svojih pret- hodnika { suvremenika, Obzirom da su tljekom yremena mnoga od tih djela propala, ostala nam je Strabonova Geografija kao izuzetan kom- pendlj antitkoga znanja o do onda poznatim zemljama svijete. Iz toga djela donosi se ovdje doslovan prijevod sedme knjige, glave 5, stavel 1 do 12, Prijevod je naginjen prema krititnom grékom 1 latinskom tzdanju Geografije koga su objavil] K. Miller 1 F. Diibner u Parizu 1853. godine. Prijevod spomenute glave otisnut je u odjeljcima kurzivom. Izmedu sva- koga stavka nalezi se kraci komentar u kojem sam nastojao objasnitl sve Sto bi Gitaocima moglo biti nejasno. i. Slifedt onaj dio Evrope koji je smjesten izmedu Dunava iu krugu obilazi more, zapodinjudi od najdubljega zalfeva Jadrana pa sve do usta Dunava, Okruzuju ga grcka, makedonska i epirska plemena, koja dopiru preko do Dunava, Jadranskog i Crnog mora, koja oplakuju obje strane. Doista, kod Jadrana su ilirska plemena, a prema drugom (moru) sve do Propontisa. i Helesponta su Tracani. Ako je tko 5 njima pomijesan, to su Skitt t Kelti, Valja se ipak vratiti od pocetka, od Dunava, razgledavajuci u prvom redu sto je najblize spomenutim miestima i dakako koje su gra~ nice Italije, Alpa, Germana, Dacana i Geta, One se pak mogu podtjeliti u dva dijela. Naime, nekako jednako udaljenu granicu od Dunava cine Hiri, a to su peontjske i tratke planine, koje se proteéu od Jadrana sve do Crnog mora. Prema sjeveru ona iezi medu planinama tu krafu uz Dunav. Prema jugu je Gréka é sjediste susjednih barbara, sve do planina.154 M. MARKOVIC Do Crnoga mora doptre gora Haemus, koja je u tim krejevima najveca od svifu t najvisa. Trakiju dijeli gotovo po sredint, za kKoju Polibije krivo kage da se s nje vide oba mora, Naime, velika je udaljenost do Jadrana i mnogo toga prifeéi vidik. Do Jadrana je gotovo éitana Ardia i srednja Panontja, koja je isto kao i Ardia ctjela visoka. Od drugog njenog dijela u Trakiji i na granict s Panoncima, poslije Haemusa, najvisa planina su Rodopt. Od drugoga dijela prema sjeveru fe Ilirtk, podrucje Autarijata i Dardanaca. Provo da izlozimo Mirik, koji se dotice 1 Dunava 4 Alpa, a smfe- Sten je temedu Italije i Germanije, a zapocinje kod jezera koje se nalazl kod Vinda, Reta i Tenjana. U ovom uvodnom stavku Strabon je nastojao dati opél pogied na smjeSta] 1 geografskl sadriaj zemalja jugoistocne Evrope. Govori o ple- menima koja tu aive | kako su Tasporedena u prostoru. Opisuje nam dalje orografsku sliku toga prostora kako se ona zamiljala u njegovo doba. Naglasava kako se jamedu Dunava | morske obale izdige visoki planinsi| Greben koji se pruza od obale sfevernoza Jadrana sve do Pontusa. Ta greben se u svom najvisem dijelu u Traki}i zove Haemus | na njemu je vth s kega se pruga dalek vidik na sve strane. Tu Strabon Pobija Polibija, koji Je prije njega tvrdio da se sa Haemusa mote vidjeti pucina Jadran— skog 1 Crnog mora. Konaéno govori o Panoniji, navoded! nazive Plemena Koja su tamo Zivjela, Opéa sllka toga dijela Evrope odite je vet u Strabo~ novo doba bila poznata 1 u grubim konturama odgovara tinjenitnom stanju. Sasvim je sigurno da je Strabon svoj rukopis Geografije sastavljao Prema jedno] suvremenoj kartl Rimskoga carstva te da 1 njegov opis Panonije 1 Hirlka treba zamisijat! u skladu sa dotiénom kartom, Nagalost, ta karla nije satuvana uz Strabonove djelo 1 za njezin iagled moramo Se danas posluzit! ostalim poznatim antitkim kartama, Za tu svthu naj- wise nam mote koristitl Melina barta, koja je pomata iz stednjevjekoynih prepisa njegove Orografije. Ta je karta sigumo bila uskladena sa sadr- #ajem tadaSnje sluzbene karte Rimskoga carstva, koju je u doba cara Augusta lzradio rimski vojskovoda Agripa. Prema tome, Strabon je prili- kom pisanja svoje Geografije imao pred otima sitku Rimskoga carstva, kakvu je vidio na Agripinoj karti. Panonija i Ilirik bili su na Agripinoj kart! predogen! sa priliéno krupnim greSkama. Najkrupnija greska sasto- Jala se u tome, Sto su Jadransko {| Jonsko more $ jedne strane bili pre- tjerano primaknuti obalama Egejskoga 1 Cmnoga mora, Frikaz Stare Helade ble Je oeito puno uveliéan u odnosu na ostale zemlje prema sjeveru. Zbog toga su Tink, Panonija, Makedonija 1 Trakija na toj karti ispale kao sasvim male pokrajine. Tokovi rijeka na tom dijelu Evrope bijahu uertani sasvim Sematski, a tako su bile predotene | planine. Tako je dakle lzstedala kartografska osnova na temelju koje Je Strabon mogae dat! opis Panontje i Tlirike. Prillkom pisanja svoje Geografije sludio se Strabon 1 geogtafskim djelima svojih prethodnika, Danas je teSko evoluirat! sva djela s Kojima se sluzio, ali je slgurne da Je pomavac gotovo sva vainija djola antiéke Seografije Grka { Rimljana, Posnavac je kartu starogréke ekumene Ana- ksimandera iz Mileta 1 Hekateja, a dobro mu je bilo poznato 1 sve ono ito su o nasim krajevima pisali Apolonije Rodskl, Teopomp, Efor, Time] i Pseudoskilaks, Svakake se sluzio | kartom glasoviteg Eratostena na ‘kojoj su yjerojatno svi naSi krajevi bili po prvi puta zebiljeteni uz pomoé me- Tidijana | paralela. Iz Strabonova texsta zakljuéujemo da Je pognavao 1STRABONOVA GEOGRAFIJA 155, veliko zemljopisno djelo svoga prethodnika Artemidora jz Efeza, Strabon ga Je vrio cijenio, jer je prije njega putovac i na temelju autopsije opisao mnoge zemlje sjevermo od Grtke, Za Artemidora znamo da se u svthu geogtafsklh zapaianja tih zemalja uspeo na najvisl vth gore Heemusa. Od njega upravo i potjete prva vijest da se s vrha ove planine vide putine Jadranskog 1 Crnoga mora. Prema Artemidoru je pisao i Polibije, a Livije takoter spominje da se 1 makedonsk! kralj Filip II1 penjao na vrh Hae- musa da osmotri svoje kraljevstvo. Sve te informacije Strabon je nastojao kritiéki prosudlti 1 na temelju njih dati svoju viziju Panonije 1 Lirika. Konaéno, da mu opis bude Sto boli, nije zaobi8ao ni iskustva svojlh su- vremenika. Naime, upravo u njegovo doba Rimljani su na pedrutja Tirta 1 Panonije vodili osvajaéke ratove i mnogi rimski éasnici 1 vojnici imali su priliku da. te krajeve upoznaju na viastite off. Njihova pripovijedanja bila su Strabonu dobra prilika da svoje znanje o tim krajevima jo8 bolje pro- Siri, Prema tome, Strabon nije prvi antitkl autor u kome susre¢eme opis Panonije | Ilirika, all je zato njegov opis tih zemaija najpotpunija sinteza Timskoga geografskog znanja o tim krajevima. 2. U pust ¢ prazan dio ove pokrajine vratili su se Dacani, pobifedivil Boje ¢ Tauriske, galska plemena pod viascu Kritasira, koji su svojatali ovaj kraj, iako th je razdvajala rijeka Parisus (Martus it Margus), koja 8 planina utjede u Dunav blizu galskoga plemena Skordiska. Oni, naime, Bive pomijesani s Ilirima { Tracanima, Njih su doista nadviadali Dacani, jako su se 5 ovima éesto sluzili Kao sa saveznicima, Ostale krajeve prema sfeveru i istoku nastanjuju Panonci sve do Segestike 1 Dunava, Vise se pruéaju prema ostaiim stranam svijeta. Segestika je pak grad u Panoniji na sjecistu vise rijeka, a sve su ploune. Tordava je prikladna u ratu protin Dacana, Smijeitena je, naime, pod Alpama, koje se prugaju sve do Japoda, plemena dijelom galskoga, a dijelom ilirskog. Ondje takeder teku rijeke, a omogucuju dovoz talijanske rove do gradova. Naime, od Akvileje preko Nauporta, pa sve do turdave Tauriska, gdje voze vozila, put iznosi 350 stadéja ili, kako se drugima ¢ini, 500 stadija. Ipak je Okra dio Alpa koje su najeaénije polazeci od Reta do Japoda. Kod Japoda se onet uzdizu planine i zovu se Albi, Sliéan prijevoz kao kod Okre je od Tergesste, karnickog sela do motvare zvane Lugeum. Susjedna rijeka Nau- portu, koja docekuje trgovce, je Corcoras (Carcoras). Ona utjece u Savu, Sava u Dravu, a Drava kod Segestike u Noaru. Noor ondje naraste primivit rijeku Colapi (Calapi), koja izvire sa planina Albium kod japoda, te odlazi u Dunav kod plemena Skordiska. Plovidba na ovim rijekama odvija se vecinom prema sjeveru. Put od Tergeste do Dunava ianosi otprilite 1200 stadija, Blizu Segestike su takoder uturde Siscia i Sirmium, smjesteni na putu koji vodi za Italiju. U ovom stavku pripovijeda Strabon o Panoniji 1 Ilirtku kao o pokra- finama koje imaju za rimski svijet vaian strateski | prometnl maga}. U to doba se of Rima prema Dliriku i Panoniji odvijala veé zivahna trgo- vatka veza. Kopneni trgovatki put vodio je alpskim prijevojem od Trsta preko Okre (JSrna) za CerkniSko jezero i dalje dolinom Krke preke Nau- porta (Novog Mesta) za Segestiku 1 dalje za Sirmium. To je bio magl- stralan trgovatki pravac kojim se tada odvijao najveci dio nimske trgovine. Strabon otite nije zac toino gdje se nalaze Segestika i Sinmium, Nejasna mu je bila | realna hidrograffska mteia velikih panonskih rijeka. Zato156 M, MARKOVIE on spominje rijeku Noaru kod Segestike u koju navedno utjetu Sava | Drava. To ukazuje da je geografsko pomavanije tlh krajeva u Strabonovo doba bile jo8 prilitno oskudno. Sisak ogito nije mogao posludit; kao utwrda u ratu protiy Daéana, jer je bio puno predaleko od zemlje Datana, Takva gteska proistiée iz tadainjlh shva¢anja 0 geografskom rasporedu kopna I mora. Gitev Balkanskj poluotek zamisljall su anticKL zemljopiscl kao yrlo uzak uU smjeru istok—sapad i pretjerano izduZen u praveu sjever—jug. Prema tome shva¢anju Dacija, Panonija 1 Tirkk bill su jedni drugima yrio blizu. Zabluda u realnom procjenjivanju udaljenosti u smjeru istok—zapad potjecala je od ondaanjih neadekvatnih moguénost! mjerenja geogratskih duéina. Geografske Sirine mogle su se odredivat! puno jednostaynile uz Pomoé opazanja visine sunca nad horlzontom. Za mjerenje geografskih duéina tesko¢e su bile gotovo nesavladlve, jer u ono doba nije bio poznat mehaniéki sat, a lokalno vrijeme na dvije ragiltite todke nije se moglo usporedlvati Istovremeno. Teskoéu u realnom mjerenju geografsiih duzina susre¢emo 1 tijekom Gitavog srednjega vijeka sve do lzuma kronometra. 3. Panonska plemena su Breuct, Andizeti, Dicioni, Pirusti, Mazefi i Dezidiati, éiji je voda bio Baton, zatim ostale nepoenate manjine koje se prostiru sve do Dalmactje i Ardijejaca, ako se putuje prema jugu. Gitav kraj je planinski, a proteze se od najdubljeg jadranskog zaljeva sve do zemlje Ardijejaca t Rizonskoga zaljeva (obala je ilirska). SmieSten je tamedu mora i Panontje. I ovdje treba da natinimo potetak nasega na- stavka opisa, ponavisi sve na nacin Koji je gore spomenut, Naime, utili smo u opisu Italije, da su na ilirskof obali prot ¢ majblii Istri_ blizu Htalije i Karinjana, te da su nasi vladart produzili danas granice itatije do Pule, grade u Istri, Oni su dakle pomaknult granicu za oko 800 stadija od najdubljeg zaljeva. Isto toliko stadija ima do rta, koji fe smjesten tspred Puie do Ancone, predjela Veneta. Citava plovidba oko istarske obale tenosi 1300 stadija. U ovom stavku govorl Strabon o panonskim plemenima, ali nam ne kaze gdje koje od njih poblize Zivl. Zbogz toga njlhov prostorni raspored zadaje | damas istradivacima puno nedoumica. Dalje pripovijeda kake je kraj lzmedu Panonije 1 Dalmactje planinski, Te planine se niu od Tr8- ¢anskog do Risanskoga aaljeva. Zatim se ponovno vraéa na obja’njenje sjeverozapadne granice Ilirika { kage, da Je ona neko¢ dopirale do Triéan- skoga zaljeva, all su rimsk! carevi tu granien pomaknuli do grada Pule. Konaéno daje priblizne udaljenost! od Trsta do Pule, od Pule do Ancone 1 opseg ditave istarske obale. Spomenute mjere nago Je slgumo wu suvre- menim rimskim periplusima. 4. Zatim slijedi plovidba obalom Japoda 1000 stadija, Naime, Japodi su smjestent kod veoma visoke planine Albium, koja dini svrtetak Alpa. Dijelom se proteze i do Panonaca i Dunava, a dijelom do Jadrana, Japodi su ratoborno pleme, ali su posve pokoreni od cara Augusta. Njthovi gradovi su Metulum, Arupin (Arupium), Monetium i Vendon. Kraj je siromasan: vecinom. zive od prosa. Oruije im je galsko. Poznati su po tetoviranim tifelima na nactn ostalih Hira i Tratana. Poslije japodske obale sitjedi liburnijska. Duta je od prethodne za 50 stadija. Na tof obali je rijeka kojom se prevozi rova sve do Dalmata i liburnijskog grada Scardona. U ovom stavku dao je Strabon opis Japodske 1 liburnljske obale. Ja- Podska obala Ginila je primorski pojas od Istre prema jugoistoku u duziniSTRABONOVA GEOGRAFIJA 157 od 1000 stadija. Tu se u zaledu izdize visoka planina Albium, Sto moze biti Jedino masiv Veleblta, Spomenuta planina prema Strabonu gini svr- Setak Alpa { svojim ograneima dopire sve do Panonije 1 Dunava. Zatim nas obavjestava da je ratoborne Japode pokorio cat August 1 nabra{a njl- hove gradove. Dalje daje kratak opis lburnijske obale. Ona danas odgo- vara dijelu nage obale od Tribnja do Sibenskoga zaljeva. Konaéno nagia- Sava vainost Uburnijske rijeke (Kirke), kojom se prevozila roba do Scar- done (Skadrima) i dalje u unutra’njost zemlje Dalmata. 5. Pred ¢itavom ovom obalom, koju sam opisao, nalaze se otoct. Prvi su Apsirtidt, gdje Je, Kako se kage, Medeja ubiia svoga brata Apsirta, ko}t ju je progonio. Zatim slijedi Cyrietica (Cyriactica, Cyractica, Cyrec- tica}, blizu Japoda. Sitjede Liburnijski otoci, na broju ih oko 40. Zatim su ostalt, od kofih je nafpoznatija Issa, jer ge Tragurium osnovan od tsejaca. Pharus se neko¢ nazivao Parus, prema koloniji Parana (s otoka Parosa). Bio je domovina Dimitrija Farija. Daije slijedi obala Daimata t njinov pomorski grad Salona. To je pleme brojno i vet dugo vodi rat protiv Rimljana. Imaju utorde vrijedne spomena, njih 50 4 nekoliko gra- dova: Salonu, Priamon, Ninium te Stari i Novi Sinotium. Isto pleme poko- rlo je August. Takeder je tu i utvrda Andetrium, dobro utvrdena. Tu se nekoé nalazio veliki grad Daimium, prema kojem je pleme dobito ime: U gradu Nastea malo se obraduje zemlja ves se uzgaja stoka zbog lako— mosit stanovnistva. Viasniitvo ovdje imaju Dalmati jer su 8, godine po- novno naudili raspodjelu zemlje, Naime, ne kortste se nikakvim noveem, pa s obztrom na to, oni koji tu ztve postuju osobdno vlasnistvo, mada ga dijele s drugim barbartma. U daljini je planina éife je ime Arditm te difelt Dalmacifu po sredint tako, da jedna strana gleda na more, a druga w unutrasnjost. Slifedt rijeka Naron, a oko nje Zive Daorsi, Ardijejct | Ple- reji, Odavle blizu je otok Korkira nigra 2a koga se kate da su tamosnjt grad osnovali Knidani. Otok u susjedstvu Ardtjejaca je Pharus, nekoé zvan Parus, Naime, onovali su ga Parani. ‘Ovdje Strabon opisuje zemlju Dalmata 1 uz te daje opis svih njemu Posnatin jadrankih otoka. Opis potinje spomenom ototja Apsirtida, t). ototne skupine Cres—Losinj, gdje je Medeja ublla svoga brata Apsirta 1 prema kojem je ta otoéna skupina dobila njegovo ime. Legendu o Argo- nautima i Apsirtu opisao je poblige Apolonije Rodski u svome djelu Argo- nautika. Pred obalom Japoda nalazi se ovok Krk (Cyrictica), a zatim slijedl bumnijski ototni arhipelag od 40 otoka. Od ostalin jadranskith otoka Strabon istlée Vis (Issu) 1 Hvar (Pharus), Glavni grad Dalmata u Stra- bonovo doba bila je Salona. Starlje gradsko srediSte bio je Dalmium 1 po njemu su svi Dalmati dobili ime. Zanimljivo je Strabonovo pripovijedanje da su Dalmatl mali tak 50 utvrda. Vjerojatno je to blo | pravi raziog da su se mogli tako dugo j uspje’no branit! od rimske invagzije. Prema Strebonu zemlju Dalmata dijeli po sredin! visoka planina Ardium. To Je sigummo masly Biokova, Nakon ove planine slijedi rijexa Neretva (Naron) oko Koje Zlve Daorsi, Ardijejei i Plereji. Gledajuél u cjelini, Strabon je U grubim ertama imao dosta ispravnu prededébu o ovem dijelu Jadranske obale, 6. Ostali Ardifejet u postfednje vrifeme zovu se Vardeft (Varalil). Ali njih su Rimijani potisnuli od mora prema unutrasniosti, Jer su ih Rapadali 4 razbojnitkim cetama, te ih prisilitt da se bave poljoprivredom.158 M, MARKOVIE Taj je kraj neplodan i suh te nije prikladan za poljoprivredu. Tako se to pleme brzo veoma prorijedilo, ali jo! nife posve izumrlo jer se Koristi drugim plemenima iz okolice. Naime, nekod fe njthova mot bila veoma velika. Sada su gotovo niita, natjerani u najdublju bijedu, kao Boji i Skordisci od Gala, Autarijatt, Ardijejci i Dardani od iltra, Tribali od Tra- Cana: proo su ratovali izmedu sebe, a zatim su th pritisli Makedone! t Rimljani. Ardijejei bijahu ilirsko pleme koje je Zivjelo oko planine Ardlusa tj. Blokeva. Prema istoku dopirali su do uséa rijeke Neretve. Strabon ima prave da je to suh i kamenit kraj | da nije prikladan za poljoptivredu, 7, Poslije Ardijejaca i Plereja slijedi Rizejska (Rizonska) obala, Ri- zonski zaljev, grad Rizon te ostale utvrde { rijeka Drilon kojom se plovt na istok prema Dardanifi i koja grani¢i sa makedonskim 1 peonskim ple- menima na jugu. Takoder ¢ sa Autarijaiima i Desaretima, s kojtma granite u drugim. dijelovima, Pod Dardance spadaju takoder t Galabri u kojth je @revni grad, zatim Tunati i Medijcl, plemena na istoku Trakctje. Osim toga, Dardanci su i po gradovima divlji, nekt éak stanulu u iskopanim Tupama na smetisiima, a ipak vole muziku, uvijek sviraju na frulama t na d¢anim instrumentima. Nekt od njih Hve u unutragnjosti, a njth ¢emo spomenutt kasnife. Plerejl su 2ivjeli istotniJe od Ardijejaca, tj. od usa Neretve do Ko- navala. U nastavku Plereja slijedila je Rizonska obala sa istolmenim zaljevom, a to je danasnja Boka Kotorska sa gradom Risnom. Rijeka Drilen, koju spominje Strabon, je tok Drima. Po to} rijec! plovilo se onda Prema Dardantjl koja je zauzimala danainje krajeve Kosova 1 Judne Srbije. Juini krak Drima vodio je opet prema Makedoniji i Peonlji, Autarijat! su Zivjeli na podrutju danainje Cre Gore, a Desareti u juinoj Bosnl, Ostala plemena koja spominje Strabon obitavala su dalje prema istoku U Trateiji. 4. Foslije Rizonskoga zaljeva je Lissus, Acrolissus 1 Epidamnus osno- van od Krfijana, koji se nalazi na poluotoku zvanom Dyrrehachit. Ondje de rieka Apsus t Adus, blizu koje fe grad Apolonija u kome viadaju v7lo dobri zakoni. Osnovan je od Koncana i Krfijana, a smiesten je 10 stadija od rifeke 1 60 od mora. Hekatej rijeku Aous zove Eant te spominje miesto Lacmus, Odavie je Inam otijea iz unutrainjosti u Arg, prema jugu, a na 2apadu spominje Eant 1 Jadran. U granicama Apolonije postoji sttjena Nymphaeum, kofu je izbacto vulkan. ispod nje su izvori miake vode 4 pakline, a t zemlja je ondje paklinasta. U dlizini kod brda iskepava se bitumen, kate Posidonije, Ista paklinasta zemlja koja se iskopava u Pijeriji i Seleukiji pomaze kod tegoba. Jos je bolja pomijesana s uljem, pupoljeima i korijenjem. Isto takva (zemlja) nalazi se na Rodosu, gdje viada Prytants, samo fe masnija, Posiife Apolonije je Bylltace (Balltace) 1 Oricum {Orae- cum itt Oreum), zatim grad Panormus na moru 1 planine Ceraunti, pocetak tesnaca tamedu Jonskog i Jadranskog mora. Ovdje Strabon opisuje najjuéniji dic ilirske obale koji se danas nalazl u Albaniji, Grad Lissus nalazio se na uSéu Drima u Jadransko more, @ ostal! su jo8 juanije. Strabon s pravom istlte Apoloniju kae grad u kome se Zivjelo miro 1 u skladu s postoje¢im zakonima. U njegove doba bio Je to veliki grad sa jakim yojnim garnizonom, sredigtem rlmske viast!_ STRABONOVA GEOGRAFIA 159 i visckim Skolama. Keraunijsko gorje Cinilo je u ono dopa granieu izmedu Tlinlia 1 Epira, §. Tfesnac je zajedniéki. Tako je dogovoreno da je vanjski dio mora dobio jonsko ime, a unutrainji dio sve do najdubljeg zaljeva jadransko. Danas takoder citavo more nosi ovo ime. Teopomp kate da je prifasnje ime nastalo od imena covjeka koji je viadao tim krajevima, Naziv Jadran nastao je od imena rijeke. Od Liburna do planina Ceraunti je oko 2000 stadifa. Teopomp smatra da je 2a plovitbu do najdubljeg dijela zaljeva potrebno Sest dana. Kopnenim pak putem uz ilirsku obalu put je dug 30 dana, ali se meni tini da je manji. Isti kale, sto fe wostalom malo vjerojaine, da je more puno rupa i virova, samo zato sto su u Naroni nadent virovl Thasta 1 Chia. Kate i da se planine strmoglavo ruse u more, koje se ua liburnifsku obalu prudaju 50 stadija, te da Dunav jednim od svojih usa utjece u more. Kod Eratostena postoje neke greske nastale na istt nacin prema miiljenfu svjetine, jer 1 Polibife kate na Kojem mijestu sto spominje od Eratostena ili drugih pisaca. U ovom odjeljku Strabon je dello objasniti sto treba smatrati za Ja- dransko, a Sto za Jonsko more, O tome su starl Grel éesto raspravijall. Zatim daje velléinske mjere Jadrana koje su neSto uveligane. ‘To se vidi { po procjeni duzine obale, jer je 3 Odana putovanja otito previse. Dalje sHjedi Strabonova kritika Teopompa koj1 je ranije pisao o jadranskoj oball. Medutim, tu Strabon nema ba’ previse za pravo, jer je Teopompov opis Uburnijske obale dijelom Ispravan, obzirom da se Velebit doista strmo rusl u more. Na ktaju kritizira 1 Eratestena 1 Polibija, jer su 1 on! kao } Teopomp vjerovali da Dunay (Ister) jednim svojim krakom utjeée u Ja- dransko more kod Istre. 10. Citava dlirska obala ima izgradene gradove sa prikladnim lukama, a isto tako i susfedni otoci. Nasuprot, talijanska obala je bez vecin tuka. Osunéani dijelovi obiiuju dobrim piodovima, posedno maslinama t tzurs- nom locom. Nini jedno mfesto nije neplodno. iako fe ilirska obala takva, 2a nu nitko ne mart. Vjerojatno je to zato, sto svi izbjegavaju svaku vriinu. To je uzrok da su tu Hudi strasni i bave se razbojstvima, Pourk ovog (primorskog) nalazi se planinski kraj, hladan i pun snijega, a spusta se na nite prema sjeveru. Tu je vinova loza rifetka i na. visokim t na niskim podrucjima, To st brdovite panonske zaravni. Prema jugu su im Dalmati te dopiru do Ardijejaca, a na sjeveru dopiru do Dunava, Prema istoleu graniée sa Skordiscima, a dtjelom i planinama Makedonije 1 Trakije. ‘Ovaj Strabonov opis Mirika vrlo je plastiéan 1 u pojednostavijeno} silel daje njegove osnovne konture. To Sto Strabon oplsuje Ilire kao mz- bojnike treba shvatity zbog Uinjenice, da su on! uprayo u njegovo doba davali rimskim Invazorima #estak otpor 1 Sto su posvuda napadall rimsku vojsku iz zasjede. Zato su Rimijani o njima imali takay sud, pa je i Stra- don ove misljenje o Iirima unio u svoje djelo. Lijep mu je opis gorovitog zemljista u zaledu primorja, lako je kratak. Otito je o tom kraju imski svijet 2nao vrio malo, At. Autarijati su bili najvece i nafvolje ilirsko pleme, koje je nekod vodilo dugotrajan rat 5 Ardijejcima oko soli, koja se u proljetno doba skupljala po uvalama iz vode. Voda se, naime, crpila i peli dan skupljata se sol. Dogovo je bio da sva sela mogu koristiti tzvore soli, Kada su se prekrsili dogovori, izbio fe Tat. Ostalj Autartjati Zivjeli su sa Tribalima,160 M. MARKOVIC koji su okupiraii zemtju Agrijana sve do Dunava 18 dana puta. Nek su (Autarijati) Zivjeli potpavsi pod traéku i ilirsku viast. Njihou moé skriili su proo Skordisei, koji su dugo viadali, a zatim Rimljeni koji su onda Skordiske pokorili, Autarijati su Zivjeli na prostoru danainjeg sjevernog dijela Ce Gore 1 Istogne Bosne. Sol za koju su se borill s Ardijejcima otito je iz rudista oko danagnje Tuzle. Kasnije su tamosnju sol eksploatirall Rimianl, 12. Qui (Skordisci) Zive kod Dunava podijeljeni u dea dijela: vedi dio njin zovu se Skordisci, a ostalo su manjine. Oni su neKko¢ divjeli izmedu dvtje rijeke koje utjecu u Dunav: Noarum, koja utjece blizu Segestike i Margum (Martum), koju neki zovu Bargum. Oni, a posebno manjine, granice s Tribalima i Misanima. Siordtsci nastanjuju cak 4 neke otoke, a prostiru se sve do ilirskin, panonsisih i trackin planina (grantea), Drée éak i neke otoke na Dunavu. Njihovi gradovi bili su Heorta i Cape- dunum. Poslije Skordiska oko Dunava Zive Tribali i Misani, koje smo gore spomenull, Tamo su oko Dunava vec spomenute Skitijske mocvare, Zovu th 108 Krobizi i Troglodidi, a nastanjuju mijesta koja su uz Caulatis, Tomeu { Dunav. Slijede zatim oni kojt ive uz Haemus, Izmedu Hoemusa 4 Ponta su Coraili, Besi, Medi i Danteleti. To su uglavnom ratni¢ka plemena Besi zive uz najvect dio Haemusa, Cak ih i pravi razbojnici nazivaju rez- dojnicima, Stanuju u kolibama i provede tezak divot. Granice s Rodopima, Panoncima, s Autartjatima i Dardancima od Ilira. lemedu nih i Ardije- jaca su Desareti i Hibriani (Agriani) i ostala nepoznata plemena. Njih 8 pokorili Skordiset, pa su i njihove kulture potisnute daleko, a do njih su besputne sume i nekoliko dana puta. Skordiscl su podrijetiom Keit! 1 bill su razasuti po mnogim krajevima Siirika 1 Panonije. Njihove plemensko srediéte nalazilo se u istotnom Sri- jemm, oko uS¢a Save 1 Morave u Dunay. Smatraju se osnivatima Singidu- nume, dana’njega Beograda. Strabon je u opis Ilirlka ukljutio ; istone zemlje Balkana, smatrajuci otito da 1 ti krajevi ulaze u sastav Jlirsklh vemalja, 8 tlm fragmentom zakijuéuje se njegoy opls Panonije | Hirika, LITERATURA Strabonis Geographies. Graece cum versione refleta, Gurantibus C. Milllero et F, Ditbnero, Parisiis 1853. Novak G., Stari Grel na Jadranskom mora, Rad JAZU, EnJ. 322, Zagreb 1961, Heidel W. A., Anaximander's Book, the Earliest Known Geographical Treatise, Procedings of the American ‘Academy: of Apts and Sciences, Vol. 56, No. 7, Philadelphia 1921 Hecatel Fragmenta. Fragmenta Historicorum Graecorum vol. I, Paris, Didot, 1874. Apollon! Rhod! Argonautika. Ed. Teubner, Leipzig 1905. Sui¢ M., Istoéna jadranska obala u Pseudo-Skilaksovu Peripla, Rad JAZU, xnj. 406, Zagreb 1955, Smidt N., De Polybll Geographla, Beatin 1875 abi g Geveraphicarum ‘Tabulae XV. Instruxit Carolus Miltlerus, Parislis, Di, ot Bartsch J. Die Darstellung Buropas in der Wettkaste der Agripm. Brestan 18%6, Mela, De Charographia, Ed. Fries, Lipsiae 1860Sg oe er oe 1 a a SIRABONOVA GROGRAFIJA 161 Zusammenfassung EINE BESCHREIBUNG DES PANNONIUMS UND DES ILLYRICUMS IN DER GEOGRAPHIE VON STRABON (Uberseteung des kb. VII, cap, § mit Kommentar) ‘Mirko Markovié. In dieser Arbeit wird ein Fragment der Besuchreibung des Pannoniums und des Tilyricums aus der Geographie vom Strabon (ibersetz, Diese Beschreibung jst daher interessant, weil sie um 2000 Jahre alt ist. Der Autor der Beschreibung ist der bekannte grieshisehe Geograph Strabon aus Amaseja In Ponto, der viele Jahre in Rom lebte, wo e= sein Kapitalwerk »Geographié schrieb. Wahrend des Sehreibens der geographie bediente er sich der Werke seiner Vorfahren und der Zeitgenossen. Deshalb kann Strabon-geographie als Synthese des geodgraphischen Wissens seiner Zeit Uber viele Lander der Welt betrachtet werden und hat deswegenn grosse Dokumentarbedeutang. Die Ubersetsung des Fragmentes, in dem das Fannonium und das Illyricum beschrieven werden, wurde nach der kritischen Ausgabe der Geographie, die ‘Miller und F. Dibner in Pais 1853 verdffentlichten, Ubersetzt. Jeder Absatz der Ubersetzung wurde durch die Kursivschrift gedruckt, dazwischen steht ein Korn- mentar des thersetzers, um den Lesern manche, viellelcht unklare Begriffe zu erkliiren. Dex Ubresetzer erkltirt lm Kommentar die antike Vorstellung des Pannonium und des Illyricums, welehe uns aus den erhaltenen Fragmentener der antiken Kartographie. Allem Anschein nach hat Strabon seine Beschreibung des Panno- niums und des Illyricums dem Inhalt der karte des Rémischen Reiches von Agni- pina entnommen. Diese Karte wurde im Original nicht ezhalten, aber thr Inhalt ist uns aus der Kopie der Weltkarte von Melina bekannt, die man in den mittel- alterlichen Abschriften seines Werkes Orographie vorfinden, Das Pannonium und Hléricum sind auf dieser Karle mit sehr typ!schen Fehler dargestelit. Der griste Fehler besteht in der tbertriebenen Ausdelnung der Balkanlinder in Nord-sildrichtung und analoger Verengung in der Ost-westrichtung. Der Ober- setaer Kommentlert jeden Absaiz von Strabon und erleichtert auf diese Welse den Lesern Rozieren der antiken Namen oder enklirt wo damals dle einzelnen llyrischen Stamme lebten. Der tbersetzer betont den Weré solcher Arbelten und ist der Meinung, dass unsere Geschichtsgeographie sich auch mit solchen Fra- gen befassen soll, weil sie nicht nur ein Teil der Geschichte unseres Faches son- denn ach unseres gesamtem Kultungeschichte sind.