UVOD

kola je najstarija, najmasovnija, najpoznatija i najrazvijenija odgojna institucija. Prola

je svoju dugu pretpovijest, povijest i evoluciju, a uvijek je bila odraz odreenih
drutveno-ekonomskih odnosa. Nastava kroz koju se ostvaruju ciljevi i zadaci kole
postoji preko 5000 godina. Svoj uspon je doivjela u robovlasnikom drutvenom
sustavu Kine, Indije, Egipta, Sparte, Atene, Rima i drugih zemalja. Iako je kola u
povijesti bila u funkciji odreene klase na vlasti istovremeno je doprinosila razvoju
kulture i njenom irenju. Tako je prva organiziranija obuka u smislu davanja odnosno
stjecanja znanja nastala jo u prvobitnoj zajednici kada su mladii prethodno dobivi
potrebno znanje od iskusnih i sposobnih lanova plemena polagali ispit zrelosti.
Uspjeno polaganje ispita znailo je prelazak iz puberteta u zrelo doba i zasnivanje
obitelji. U Sumeru su arheolozi pronali podatke koji nedvojbeno ukazuju da su tu
postojale prve kole. Robovlasniko drutvo je imalo izgraen sustav kolovanja, a
uitelj je tada bio bespravni rob. U feudalnom drutvu sustav kolovanja se dalje
modificira, a uitelj postaje vlastelinski ili crkveni sluga. Tada je uitelj mogao biti svaki
pismeniji ovjek bez obzira na svoje osobine i moralne kvalifikacije. To su bili rijetki
pojedinci koji su stekli elementarnu pismenost i druga znanja potrebna uenicima. Ideja
J. A. Komenskog o "otvaranju kola za kole" odnosno osposobljavanju uitelja za
osnovno obrazovanje poela se ostvarivati od 1698. godine otvaranjem "uiteljskih
seminara" . Prvi je osnovan u njemakom gradu Gotha. U poetku rada seminara
primani su samo uenici koji su zavrili osnovnu kolu te su u ovoj pedagokoj instituciji
savladavali profesionalno znaajne sadraje i tehniku. kolovanje je trajalo od 4 do 6
godina. Kasnije su se poeli primati i uenici koji su zavrili nekoliko razreda gimnazije
ili realke te je kolovanje skraeno na tri godine. Iz uiteljskih seminara su se vremenom
razvile uiteljske kole s dvogodinjim trajanjem koje se postepeno produljivalo na tri,
etiri i pet godina. A. H. Franke otvorio je u gradu Hale prvu uiteljsku kolu u koju su
primani samo mukarci. Sa osnivanjem sve veeg broja osnovnih kola i odvajanjem
muke i enske djece u posebna odjeljenja i kole pojavila se potreba za svjetovnim
uiteljicama. Tako je austrijski car Josip II 1786. godine u Beu otvorio prvu kolu za
spremanje uiteljica. Godine 1847. je pod utjecajem Pestalozzijevih ideja i u Cirihu
otvorena enska uiteljska kola, ali je nakon tri godine zbog malog broja uenica
zatvorena. Kasnije su enske uiteljske kole otvorene u Bernu, Berlinu, Sevru. U Bosni
i Hercegovini tonije u Sarajevu od 1884. godine djeluje privatna enska uiteljska
kola. Uiteljice su prvo radile u enskim kolama, a tek kasnije i u mukim odjeljenjima
osnovnih i srednjih kola. Meutim, tek u drugoj polovini 19. stoljea poeo se broj
uiteljica u kolama poveavati.
U kapitalistikom drutvu je porastom produkcionih snaga rasla i potreba za kulturom i
prosvjetom. kole su se otvarale, ali se poloaj uitelja nije mijenjao. U kapitalistikom
drutvu su se vlastodrci bojali prave prosvjete i obrazovanog slobodnog uiteljstva.
Zato je postojao stalan crkveni nadzor ne samo nad religijskom nego i nad ostalom
nastavom. Pojavom socijalizma kola postaje vana karika novog drutva, a poloaj
uitelja se mijenja. Materijalni poloaj uitelja se poboljava i nastoje im se stvoriti to
povoljniji ivotni uvjeti za normalan i uspjean rad.
U dananjem demokratskom drutvu uitelj ima izuzetno odgovornu i sloenu ulogu pa
je zato edukacija uiteljskog kadra jedan od prioritetnih problema u obrazovanju. Uitelj
mora biti educiran primjereno novim okolnostima. Normalno je da postoji jedna kriza u
ovoj poetnoj fazi reformirane kole zbog sukoba sa starim navikama, zbog
nepotpunosti programa, zbog nedostatka odgovarajuih udbenika i prije svega zbog
nepripremljenosti uitelja. Zato obrazovanje i usavravanje uitelja doivljava duboke
promjene u sadraju, organizaciji i metodama. Te promjene su uvjetovane procesom
demokratizacije obrazovanja u drutvu, nauno-tehnikom revolucijom, novim
drutvenim odnosima. Umjesto nekadanjeg potovanog seoskog ue pojavljuju se novi

potovani. Uitelj nije vie jedini pismeni i kulturni graanin nego su doli tehniari,
administrativci razliitih vrsta koji su ga potisnuli na dno ljestvice drutvenih
vrednovanja. I sami uitelji su tome doprinijeli svojim premalim angairanjem na poslu.
U novom vremenu se uitelj naao u procijepu elektronike i politike, etike i estetike,
bijede i bogatstva, mita i korupcije, elja i mogunosti. Zato mu je potrebna danas
pomo drutva kojem je i sam toliko pomagao da bi dobio svoje mjesto pod suncem.
Drutvo mu treba pomoi moralno, materijalno, politiki. Uitelj ne eli da ga se
idealizira nego eli biti osposobljen za zadatke koji mu se postavljaju. Za svoj posao eli
biti i adekvatno nagraen. Uitelj hoe biti ovjek dostojan potovanja u ime znanja, a
ne zvanja jer budunost e traiti autoritete znanja, a ne zvanja. Uitelj u budunosti
treba biti koordinator, programer, strunjak, stvaralac. Zapravo jedna kompletna linost
u kojoj bi morale biti koncentrirane najplemenitije osobine naroda i zemlje u kojoj ivi i
odgaja. Njegova tradicionalna uloga prenosioca i davaoca znanja e se sve vie
smanjivati (tu e se oslanjati na nauna i tehnika dostignua), a rasti e njegova uloga
odgajatelja. Uenici i uitelji postat e suradnici u nastavi. Uitelju e se u budunosti
znai proiriti nadlenosti. Da bi on stekao iroku i polivalentnu fundamentalnu spremu
potrebno je promijeniti sistem obrazovanja pedagokih kadrova prije nego sistem
obrazovanja i odgoja u cjelini. Uitelji i nastavnici trebaju biti ti koji e biti nosioci
promjena u ukupnom sistemu obrazovanja i odgoja. Oni se trebaju adekvatno educirati
te ovladati novim metodama i didaktikim inovacijama da bi mogli obavljati svoj izuzetno
teki posao. U sklopu edukacije pored opeg i strunog znanja neophodno je i
psiholoko i pedagoko obrazovanje. Psiholoko obrazovanje neophodno je da bi
budui uitelji stekli stavove i tehnike pomou kojih e uticati na formiranje linosti, te da
se osposobe za kvalitativnu i kvantitativnu opservaciju. Pedagoko bi se pak
obrazovanje uitelja trebalo provoditi u tri velike grupe: opa pedagogija,
eksperimentalna pedagogija (istraivaki metodi u odgoju, tehnike mjerenja i evaluacije,
dokimologija) i primijenjena pedagogija (didaktika, posebne metodike). Jako bitno biti e
i kontinuirano obrazovanje uitelja koje e obuhvatiti usavravanje i reciklau (dopunsko
obrazovanje u cilju adaptacije novim uvjetima). Trajalo bi otprilike 10% radnog vremena
uitelja. Kontinuirano obrazovanje omoguava uitelju da se upozna sa dostignuima
modernih znanosti (genetiki inenjering, psihokemija) koje otvaraju nove prostore na
polju spoznaja o psihofizikom razvoju djeteta. Tako se u koli nee koristiti samo vidljivi
i opepoznati intelektualni potencijali nego sve snage i mogunosti uenika. Meutim u
uitelje se veoma malo ulae i oni uglavnom nisu osposobljeni za zadatke koje trebaju
ostvariti. Stalno se ugroava i njihov drutveni i materijalni status. Oni su uvijek radili
daleko iznad onoga to im je drutvo prualo. Ljubav prema djeci i profesiji
nadomjetala je sve ono ime su bili uskraeni. Svi su svjesni da su uitelji i nastavnici
kima odgojnog sistema, te da od njihove kvalificiranosti, angairanosti i motiviranosti
ovisi kvaliteta budueg obrazovanja. No i pored toga oni se nalaze u nezavidnom
poloaju. Uitelje s jedne strane pritie pedagoki entuzijazam i altruizam, ali s druge
strane znamo da se u ekonomskim uvjetima privreivanja i trita od entuzijazma ne
ivi.
Uitelji se meu sobom razlikuju po karakteru, opoj kulturi, strunosti, socijalnom
statusu, fizikim i psihikim mogunostima. Razlikuju se i po zalaganju na poslu. Tako
veina uitelja temeljito i asno obavlja svoj posao. Oni ne shvaaju olako nijedan dio
gradiva, i ulau mnogo truda da bi zainteresirali sve uenike za rad. Naalost ima
uitelja koji ne rade s takvim oduevljenjem, jer i u ovoj kao i svakoj drugoj struci rade
ljudi raznih sposobnosti i s razliitim motivima za rad. Iako je zvanje uitelja odgovorno,
teko, s ponekim neugodnim trenucima ono je ispunjeno sreom jer uitelj pridonosi
samorealizaciji ovjeka u njegovom najosjetljivijem dobu. Zvanje uitelja je i jako
sloeno jer uitelji rade s djecom u razvoju. Od toga koliko su uitelji osposobljeni da

stimuliraju fiziki, intelektualni, moralni, socijalni, estetski i radni razvoj djece u ovom
periodu u velikoj mjeri zavisit e da li e pojedinac imati kreativan ili rutinski odnos
prema ivotu i radu. Pred uitelja su tako postavljeni veliki zahtjevi i odgovornost.
Meutim danas se vie ne trai od njega da bude savren nego se na njegov lik gleda
realnije. Trai se da uitelj ima one osobine koje ga ine dobrim odgajateljem, a te
osobine mogu se stei dobrim obrazovanjem i odgojem za uiteljsko zvanje, te vlastitim
trudom u praksi. Potrebno je i da on u sebi sjedinjuje bogata iskustva iz prolosti, ali i da
istovremeno bude osposobljen i za poziv sutranjice. Kako je on nositelj cjelokupnog
odgojno-obrazovnog rada u koli o njegovom obrazovanju, sposobnostima, moralnom
liku i odnosu prema radu ovisni su i rezultati i uspjeh toga rada. Pored toga to uitelj
mora dobro interpretirati gradivo, on mora mlade uenike poticati, oduevljavati, stavljati
u takve ivotne situacije da se bogati njihov osjeajni ivot, da se izgrauju pozitivne
crte osobnosti i karaktera, te da se oni formiraju kao ljudi. Da bi u tome uspio mora imati
ugled ili autoritet. Samo uitelj koji ima ugled moe uspjeno odgajati jer uenici potuju
njegovo miljenje, uvaavaju njegova stajalita, prihvaaju njegove prijedloge.
Razvojni put uiteljstva u Bosni i Hercegovini od 1878. godine tj. od poetka AustroUgarske okupacije do 1972. kada se zatvaraju uiteljske kole moe se podijeliti na
etiri razdoblja.
Prvo razdoblje je period Austro-Ugarske okupacije od 1878. do 1918. godine. Okupator
je pokazao veliku zainteresiranost za otvaranje dravnih osnovnih kola ime se eljelo
parirati dotadanjem konfesionalnom tipu kolstva. U zateenim osnovnim kolama
radili su uglavnom uitelji koji su se kolovali van Bosne i Hercegovine. Kako oni nisu
eljeli naputati konfesionalne kole u kojima su radili u novoosnovanim kolama
okupatora radili su podoficiri koji su poznavali na jezik. Kako oni nisu bili sposobni za
rad u osnovnim kolama Vlada je poela dovoditi uitelje iz pojedinih krajeva AustroUgarske. I tu je nailazila na mnoge probleme pa je 1879. godine osnovala dva
jednogodinja teaja kao pripremu za odlazak u uiteljsku kolu. Nakon toga je pod
izgovorom da nema uvjeta za otvaranje uiteljske kole Austro-Ugarska otvorila
trogodinji obrazovni teaj za pomone uitelje 1882. godine. Obrazovalite je 1886.
godine preraslo u prvu redovnu Uiteljsku kolu u Sarajevu. Pored ove dravne
postojala je i Privatna uiteljska kola u Zavodu sv. Josipa, enska muslimanska
uiteljska kola u Sarajevu, Mis Irbijin zavod za obrazovanje enskog uiteljskog
podmlatka, te dravna enska uiteljska kola. Sve su se ove kole nalazile u Sarajevu.
Pored njih postojala je uiteljska kola u Mostaru i Derventi.
Sljedee razdoblje odnosi se na uiteljstvo izmeu dva svjetska rata. Raspadom AustroUgarske Monarhije dolo je do velikih promjena na svim nivoima u Bosni i Hercegovini
pa tako i u kolstvu. Vidovdanskim ustavom iz 1921. godine Kraljevina Srba, Hrvata i
Slovenaca utvrdila je da je nastava dravna, opa, besplatna. Praksa meutim je bila
drugaija. Poslije prvog svjetskog rata u osnovnim kolama su uglavnom radili uitelji
kolovani u uiteljskim kolama u Bosni i Hercegovini. Oni su bili puni optimizma i nade
da e u prosvjeti i kolstvu u novim uvjetima sve krenuti bolje i lake. Meutim nova
vlast Kraljevine Jugoslavije nije eljela ulagati nikakva znatnija sredstva u prosvjetu.
Pored uitelja koji su podravali zvaninu kolsku politiku sve su se glasnije uli uitelji
koji sa naprednim idejama. Tako je od 1921. do 1936. godine trajao najtei period u
povijesti borbe naprednih uitelja Bosne i Hercegovine. Mrea uiteljskih kola u
Kraljevini SHS bila je vrlo neujednaena. Zapravo je postojala potpuna dezorijentacija u
kolskoj politici pa su jedne uiteljske kole zatvarane druge su pak otvarane, u nekima
se ograniavao upis a u drugima proirivao. Poslije prvog svjetskog rata u Bosni i
Hercegovini su radile dvije dravne uiteljske kole (u Derventi i Sarajevu), dvije
muslimanske uiteljske kole i jedna katolika uiteljska kola. Poslije su otvorene i
ranije zatvorene uiteljske kole u Sarajevu i Mostaru. Poslije prvog svjetskog rata

nastavile su svoj rad i privatne uiteljske kole: Dar-ul mualimin i enska uiteljska
kola u Zavodu sv. Josipa. kole su u poetku radile po zateenim nastavnim
planovima i programima Austro-Ugarske, a vremenom su ih prilagoavale novim
uvjetima.
Naredno razdoblje razvojnog puta uiteljstva u Bosni i Hercegovini odnosi se na period
drugog svjetskog rata (1941 1945). Tijekom rata su misli i ideje socijalizma postale
osnovna pokretaka snaga ljudi. Prosvjeti se pridavao veliki znaaj. kako su se pojedini
krajevi Bosne i Hercegovine oslobaali tako se i prosvjetni rad irio. Odravala su se
predavanja, organizirali su se analfabetski teaji, kulturno-umjetnike priredbe. glavni
nosioci i realizatori kulturnog ivota bili su uitelji. Oni su se borili za stvaranje
organiziranog kolstva na osloboenim teritorijima, za nove odnose izmeu uenika i
uitelja, za nove naune sadraje nastave. Vremenom su se osnovne kole sve vie
otvarale, a uitelja nije bilo dovoljno. Zbog toga su tijekom drugog svjetskog rata
organizirani uiteljski teaji. Ovisno od predznanja uenika trajali su tri ili est mjeseci.
Uiteljski teaji su organizirani u Sanskom Mostu, Lipniku, Maloj Kladui, Trebinju,
Jajcu, Prijedoru, Mostaru, Tuzli, Travniku. Zavrilo ih je uspjeno oko 300 polaznika.
Krajem 1944. poelo se s pripremama za otvaranje, tijekom rata zatvorenih, srednjih
kola pa tako i uiteljskih. Odjeljenje za narodnu prosvjetu izradilo je nastavni plan i
program za uiteljske kole koji se od prethodnog samo neznatno razlikovao. Uiteljske
kole su trajale etiri godine, a u njih su primani svreni uenici niih razreda gimnazija i
graanskih kola. kolske 1944/45 godine u Bosni i Hercegovini su radile tri uiteljske
kole sa 16 odjeljenja.
Sljedee razdoblje kolovanja uitelja u Bosni i Hercegovini poinje poslije drugog
svjetskog rata. Tada je ruevinama stare drave stvorena Federativna Narodna
Republika Jugoslavija. U to vrijeme je u novoj Jugoslaviji kao i u cijelom svijetu poeo
najdinaminiji period razvoja kolstva. Trebalo je obnoviti poruene i podizati nove
kolske zgrade, a istovremeno odgajati i obrazovati nove uitelje. Uitelji koji su radili
bili su veoma skromno struno osposobljeni, a nedostajalo je ak 4500 strunih uitelja.
Poslije drugog svjetskog rata aktivirale su svoj rad ranije osnovane uiteljske kole u
Sarajevu, Mostaru i Banja Luci, a nove su osnovane u Tuzli (1945), Derventi (1946),
Bihau (1947), Bijeljini (1950), te Livnu i Travniku. Do 1954. godine kolovanje u
uiteljskim kolama trajalo je etiri godine, a zatim je produeno na pet godina do 1961.
godine kada je ponovo vraeno na etiri godine. Godine 1972. ukinute su uiteljske
kole u Bosni i Hercegovini, a stvorene su pedagoke akademije za obrazovanje
uitelja.
Poslije toga su slijedile brojne promjene u kolstvu, a tako i kolovanju uitelja. U
"novoj koli" promijenila se i uloga uitelja. On sada promatra, organizira, podrava,
evaluira, a ne samo predaje. Zato se u treem tisuljeu poinje intenzivno tragati za
novim paradigmama edukacije uitelja. Dananji programi i institucije za obrazovanje
uitelja na meti su kritike u cijelom svijetu. Smatra se da je postojee obrazovanje
nedovoljno i da ne odgovara sadanjim a posebno ne buduim potrebama. Nove
potrebe u razvoju, odgoju i obrazovanju mladih nalau da se u sistemu osposobljavanja
uitelja osigura vie vremena za stjecanje novih znanja, razvoj sposobnosti i
profesionalnog usavravanja. Ova tema obrazovanja uitelja uvijek je aktualna. O tome
svjedoi i niz konferencija Meunarodnog ureda za odgoj (BIE) i Unesca. O ovim
pitanjima raspravljaju i sindikati, politike stranke, meunarodne ekonomske
organizacije. U momentima krize kolskog i obrazovnog sistema o kolovanju uitelja
raspravlja se jo intenzivnije nego obino, jer je tada pitanje realizatora reformnih
planova znaajno i odluujue. Svi se slau da poveanje broja studijskih godina kod
obrazovanja uitelja ne mora znaiti poveanje efikasnosti rada uitelja. esto se tako
stiu samo dodatna znanja koja su u meuvremenu zastarjela.

Reforme obrazovanja uitelja koje su u toku u gotovo svim zemljama iako pokazuju
mnoge zajednike crte uvijek su specifine jer odraavaju konkretne potrebe odreene
zemlje, te njihove materijalne i politike mogunosti. Pitanje obrazovanja uitelja kod
nas ima mnogo nerazumijevanja, dosta pretjeranih i neosnovanih zahtjeva, suvie
konzervatizma i otpora, vjetaki stvorenih dilema i nepotrebno izazvanih nemira.
Naalost izgleda da su to neminovni pratioci borbe za obrazovanje uitelja.
kolovanju uitelja je kod nas u prolosti ukazivana mala gotovo zanemarujua panja.
Isto tako pedagoki pisci i istraivai nisu ovom problemu pridavali posebni znaaj. Ono
to je i napisano o ovom problemu uglavnom je danas zanemareno, zaboravljeno,
razbacano. To su neki od razloga to sam se odluila za temu kolovanje uitelja u
Bosni i Hercegovini od 1878. do 1972. godine. eljela sam na jednom mjestu rasvijetliti
sutinu uiteljstva i razvojnog puta uiteljskih kola u navedenom periodu tj. od njihovog
osnivanja do ukidanja.

METODOLOGIJA ISTRAIVANJA

Povijest pedagogije i kolstva je znanstvena disciplina u sustavu pedagokih znanosti

koja prouava razvoj odgoja i obrazovanja u prolosti, njihov uticaj na razvijanje
drutva, te podruja, oblike, ciljeve, zadatke, sadraje, organizaciju i metode odgoja i
obrazovanja. Dio je ope povijesti drutva, a posebno povijesti kulture.
Cilj povijesnopedagokih istraivanja je otkrivanje, razumijevanje i tumaenje
pedagokih ideja i prakse u prolosti, utvrivanje uzrono-posljedinih veza meu njima
i drutvom, praenje pedagokih pokreta i trendova, otkrivanje proturjenosti i
zakonitosti u makro i mikro procesima odgoja, obrazovanja i pedagogije. Tako rezultati
povijesnopedagokih istraivanja mogu osvijetliti suvremene pedagoke pojave i
pomoi u traenju optimalnih rjeenja kritikom primjenom najboljih tekovina prolosti
na probleme sadanjosti i budunosti te sprijeiti ponavljanje zabluda i greaka.
Metodologija (gr. methodos - put, postupak, nain i logos - znanost) je znanost o
metodama odnosno dio znanosti koji prouava njena metodoloka pitanja. Metodologija
pedagogije je tako dio pedagogije koji se bavi problemima naunoistraivakog rada u
oblasti predmeta pedagogije. Obuhvata ne samo metode, postupke, tehnike,
instrumente naunog prouavanja odgoja nego i sva druga epistemoloka,
metodoloka, organizaciona te tehnika pitanja naunog prouavanja u pedagogiji.
PROBLEM ISTRAIVANJA
kolovanje uitelja u Bosni i Hercegovini od 1878. godine do 1972. godine problem je
istraivanja mog diplomskog rada. Navedeni period od gotovo sto godina podijelila sam
na etiri razdoblja:
I. kolovanje uitelja u Bosni i Hercegovini za vrijeme austrougarske okupacije
(1878. -1918.)
II. kolovanje uitelja u Bosni i Hercegovini izmeu dva svjetska rata (1918.
1941.)
III. kolovanje uitelja u Bosni i Hercegovini tijekom drugog svjetskog rata (1941.
1945.)
IV. kolovanje uitelja u Bosni i Hercegovini od 1945. godine do 1972. godine.
U svakom ovom razdoblju djelovale su uiteljske kole po zakonima i nastavnim
planovima i programima koji su se mijenjali s promjenama vlasti.
Danas je u cijelom svijetu, pa tako i kod nas, aktuelno pitanje obrazovanja uitelja.
Meutim u Bosni i Hercegovini se jo uvijek veoma malo zna o uiteljima i njihovom
kolovanju u prolosti. Zapravo kod nas postoji dosta pedagoke literature o ovom
problemu, ali je sve to uglavnom razbacano i zaboravljeno. Da bi se pak danas
adekvatno raspravljalo o obrazovanju uitelja u budunosti potrebno je prvo prouiti
dobre i loe strane kolovanja uitelja u prolosti. Zato smatram da ovaj problem ima i
drutvenu i pedagoku vanost. Opravdanost prouavanja navedenog problema postoji
i zbog stalnog dovoenja u pitanje potrebe za postojanjem Uiteljske kole u Sarajevu
koja je 1994. godine nakon 22 godine ponovo poela sa radom.
Problem - kolovanje uitelja u Bosni i Hercegovini od 1878. godine do 1972. godine
izabrala sam i zbog osobne zainteresiranosti za rad uitelja u prolosti, a tako i za
naine njihovog kolovanja koji su postojali u Bosni i Hercegovini.
CILJ ISTRAIVANJA
Cilj istraivanja odnosno ono to sam eljela postii ovim istraivanjem proizaao je iz
postavljenog problema - kolovanje uitelja u Bosni i Hercegovini od 1878. godine do
1972. godine.

Cilj istraivanja bio je utvrditi, analizirati te interpretirati naine pripremanja uitelja za

rad u osnovnoj koli u razliitim povijesnim razdobljima Bosne i Hercegovine tonije od
1878. godine do 1972. godine.
ZADACI ISTRAIVANJA
Iz postavljenog cilja istraivanja proizali su zadaci istraivanja koji su njegova
operacionalizacija.
Zadaci istraivanja bili su:
1. Ustanoviti stanje u osnovnim kolama Bosne i Hercegovine od 1878. godine do
1972. godine
2. Ustanoviti poloaj uitelja u Bosni i Hercegovini od 1878. godine do 1972. godine
3. Utvrditi u kojim su se uiteljskim kolama osposobljavali uitelji za rad u
osnovnim kolama od 1878. godine do 1972. godine
4. Ustanoviti kako je ukupna politika u Bosni i Hercegovini od 1878. godine do
1972. godine uticala na odnos prema uiteljskim kolama
5. Utvrditi kako su se i zato mijenjali nastavni planovi i programi u uiteljskim
kolama Bosne i Hercegovine od 1878. godine do 1972. godine
6. Prouiti tko je sve predavao u uiteljskim kolama Bosne i Hercegovine od 1878.
godine do 1972. godine
7. Prouiti tko je i u kolikoj mjeri stipendirao uenike uiteljskih kola Bosne i
Hercegovine od 1878. godine do 1972. godine
8. Pronai i analizirati svu dostupnu literaturu o navedenom problemu
9. Pronai i analizirati dostupnu dokumentaciju o navedenom problemu.
HIPOTEZA ISTRAIVANJA
Hipoteza je svaka pretpostavka koja se ini u ljudskom miljenju.
Hipoteza u pedagokom istraivanju je pretpostavka, oekivanje ili nasluivanje da e
istraivanje pokazati da se prouavana pedagoka pojava ponaa na odreeni nain.
Hipoteza ovog istraivanja glasi: Pripremanje uitelja za rad u osnovnim kolama Bosne
i Hercegovine od 1878. godine do 1972. godine odvijalo se u uiteljskim kolama koje
su radile po nastavnim planovima i programima koji su se mijenjali s promjenama vlasti,
a u njima su uvijek radili dobro struno osposobljeni profesori.
METODE I POSTUPCI ISTRAIVANJA
Metoda predstavlja opi nain organizacije u istraivanju nekog problema, a tehnika je
poseban postupak koji se koristi u odreenoj fazi istraivanja.
Metode pedagokog istraivanja ini skup postupaka (tehnika, naina, instrumenata i
drugo) kojima se slui u prouavanju pedagokih pojava i otkrivanju pedagokih zakona
i zakonitosti. Postoji vie takvih metoda kao i njihovih klasifikacija, a najpoznatije su:
povijesna, teorijska, komparativna, analiza sadraja, eksperimentalna, statistika
U skladu sa postavljenim problemom u radu sam koristila sljedee metode:
1. Metoda teorijske analize
Uz pomo metode teorijske analize se na osnovu analize pedagoke teorije, pojmova,
zakona, principa te na osnovu prouavanja pedagoke i druge literature omoguuje
obogaivanje fonda naunog saznanja u pedagogiji. Ova metoda pedagokog
istraivanja se za razliku od empirijskog pristupa koji se temelji na indukciji slui

preteno dedukcijom kao logiko-metodolokim postupkom u pedagokom istraivanju.

Osnov za metodu teorijske analize su znai ve utvrena pedagoka i druga saznanja
izraena u uopenom vidu (pojmovi, zakonitosti) steena primjenom drugih istraivakih
metoda i postupaka. Ova metoda ima primjenu i u empirijskim istraivanjima naroito u
odreivanju teorijskog okvira istraivanja, postavljanju hipoteza i pri interpretaciji
rezultata. Meutim posebno je znaajna za teorijska, povijesna i komparativna
istraivanja. U pedagokom istraivanju je vano da se uz teorijsku analizu koristi i
teorijska sinteza koja je danas jo uvijek slabije razvijena od analize.
Metodom teorijske analize sam se u svom radu sluila kod iitavanja odreenih
tekstova, rjenika, enciklopedija, lanaka te njihovog analiziranja, skiciranja, vaenja
saetih sadraja teksta
2. Metoda prouavanja pedagoke dokumentacije
Pedagoku dokumentaciju ini skup sauvanih podataka koji su u vezi s problemima
odgoja. Sve odgojno obrazovne organizacije dune su voditi pedagoku
dokumentaciju i evidenciju o uenicima te o ostvarivanju svojih zadataka i programa.
Pedagoki dokumenti koji se najee prouavaju su kolske svjedodbe, dnevnici,
pisane "karakteristike" o radnim i drugim osobinama uenika. Veina izvornih
dokumenata koji se obrauju u pedagokim istraivanjima su pisani dokumenti (kako
tampani tako i oni rukom pisani) te crtei, grafikoni, eme. Analiza sadraja ovih
dokumenata moe biti kvalitativna i kvantitativna.
Zapravo i nema pedagokog istraivanja u kojem se ne bi javljala analiza pedagokih
dokumenata. Ova metoda je posebno znaajna u historijskim istraivanjima gdje se
sama pojava ne moe direktno prouiti pa joj treba pristupiti indirektno preko postojeih
dokumenata. Meutim metoda prouavanja pedagoke dokumentacije ne slui samo za
historijska istraivanja, nego i za analizu pedagoke sadanjice, a na nekim podrujima
kolske problematike daje i dragocjeni materijal za procjenu buduih kretanja. Osnovna
prednost ove metode je to se dokumenti mogu upotrijebiti dosta vremena nakon
njihova nastanka, a nedostatak jeste esta nepouzdanost i netonost podataka u
dokumentima.
Ja sam koristei ovaj metod prikupljala podatke iz dokumenata pisanih u razliitim
povijesnim razdobljima Bosne i Hercegovine, a koji su vezani za odabrani problem.
3. Povijesna metoda
Povijesna metoda omoguuje prikupljanje podataka o koli jo iz davne prolosti. Uz
pomo ove znanstvene metode moemo saznati sve to je vezano za rad kole, njezinu
organizaciju, nastavnike, uenike. Pri tom se koriste dokumenti i nalazi drugih
istraivaa. Na ovaj nain mogue je pratiti odreenu odgojnu pojavu kroz dui
vremenski period. Kod primjene povijesne metode koriste se brojni izvori: biografije i
autobiografije pojedinih ljudi, razne druge knjige (npr. monografije), knjievna djela,
izvjetaji, zakonski spisi, asopisi, novine, fotografije.
Sluei se povijesnom metodom prikupila sam podatke o kolovanju uitelja u razliitim
povijesnim razdobljima Bosne i Hercegovine, te sam tako ovaj problem mogla pratiti
kroz dui vremenski period.
4. Analitiko-sintetika metoda
Analitiki postupak u pedagokom istraivanju je postupak kojem je bitno obiljeje
analiza prirode i uzroka neke pedagoke situacije. Analiza treba pokazati meusobni

10

odnos dijelova u okvirima cjeline tako da dijelovi iz svoje prirodne sredine istupe samo
toliko da se mogu spoznati kao elementi cjeline. Zato je potrebno analitiki put
upotpunjavati sintetikim. Sintetiki je pak put logiki postupak kojim se suprotno od
analitikog spajaju elementi u cjelinu. Ovo stvaranje cjeline iz dijelova ponovno
uspostavlja cjelinu nakon izvrene analize. Tako je analiza u pedagokom istraivanju u
metodolokom znaenju jedna od zavrnih faza istraivakog procesa mada je prisutna
i u svim drugim fazama.
Znai radi se o ralanjivanju, prikazu, ocjeni i ponovnom uspostavljanju cjeline
prikupljenih, klasifikovanih i obraenih podataka.
Tako sam koristei ovaj metoda analizirala proitani materijal, zatim sam izvrila
njegovu sintezu te interpretaciju.
5. Deskriptivno-eksplikativna metoda
Deskriptivno pedagoko istraivanje je istraivanje koje prouava postojee stanje i
uvjete neke pedagoke pojave na to objektivniji i toniji nain. U ovom istraivanju se u
prouavanju ne ide dalje od konstatiranja naunih injenica i opisivanja pedagokih
pojava. Opisom se upoznaju karakteristike tih pojava pa se moe pristupiti razmatranju
moguih uzroka i povezanosti izmeu pojava (kauzalna metoda) kao i radu na
poboljanju karakteristika te pojave (usavravanje pedagoke prakse). Deskriptivno
istraivanje predstavlja prvi dio istraivakog posla nakon ega slijedi temeljna analiza
uvjeta, veza i odnosa i utvrivanje zakonitosti.
Eksplikacija se pak odnosi na postepeno i jasno objanjavanje, izlaganje ili tumaenje
grae.
Znai da se pomou deskriptivne metode saznaje pedagoka stvarnost na nivou pitanja
kakvo (u vezi s tim i koliko) je neto. Pomou eksplikativne metode se pak trae
odgovori prije svega na pitanje zato dakle uzrono tumaenje pojave u pedagokoj
stvarnosti.
Koristei se ovom metodom odgovorila sam na pitanja ta, kada, kako, te zato se neka
pedagoka pojava ponaa na odreeni nain. U istraivanju sam ila dalje od
deskripcije te sam meu pedagokim pojavama traila kauzalne tj. uzrono-posljedine
povezanosti.

11

II

KOLOVANJE UITELJA U BOSNI I

HERCEGOVINI ZA VRIJEME AUSTROUGARSKE OKUPACIJE (1878-1918)
"Sitni su oni koji

uiteljev
rad za
sitan
smatraju."
Dositej
Obradovi

12

1. PROSVJETNA POLITIKA AUSTRO-UGARSKE U BOSNI I HERCEGOVINI

Austro-Ugarska je dugo pripremala okupaciju Bosne i Hercegovine. Na Berlinskom
kongresu 1878. g. Velike sile su Austro-Ugarskoj dozvolile da to i uini. Cjelokupni ivot
Bosne i Hercegovine tada ulazi u jedan novi period. U tom trenutku smjenjivanja dviju
vladavina, turske i austrougarske, bio je veoma nizak nivo ope pismenosti stanovnitva
Bosne i Hercegovine. Prema ugovoru okupator je u Bosni i Hercegovini imao i posebne
obaveze, a jedna od njih bila je upravo irenje pismenosti i podizanje kulturnog nivoa
stanovnitva. Okupatorska vlast je meutim cjelokupnu politiku, pa i u oblasti prosvjete i
kulture, usmjeravala onako kako je odgovaralo ciljevima okupacije.
Nova vlast bila je dobro informirana o svemu pa i o stanju prosvjete u Bosni i
Hercegovini. Okupatora su naroito interesirale politike tendencije svih kola i njihova
nacionalna orijentacija. Zanimali su se i za propagandu i utjecaj na prosvjetu Bosne i
Hercegovine iz susjednih zemalja.
Cilj okupatora bio je stvoriti bosansku naciju. To je bila njihova ideja vodilja u oblasti
itave politike u Bosni i Hercegovini, a posebno u sferi odgojnog utjecaja na omladinu.
Znai kola je bila jedan od instrumenata putem kojeg je trebalo u korijenu uguiti bilo
kakve i bilo ije nacionalnooslobodilake tenje. kola je trebala sluiti i za razvijanje
kulta prema Habsburkoj Monarhiji.
Iako je okupator imao spreman plan za stvaranje novog kolskog sistema Bosne i
Hercegovine uzeli su u obzir nacionalnu i vjersku osjetljivost stanovnitva, te su
privremeno ostavili na miru zateene konfesionalne kole. Pored toga okupator nije bio
ni materijalno ni kadrovski spreman za naglo irenje svojih kola u Bosni i Hercegovini .
U konfesionalnim kolama zavedena je dravna kontrola koja se izmeu ostalog
odnosila na nadzor udbenika i politiku podobnost uitelja. kole su bile strogo uvane
od nepoeljnih utjecaja spolja i iznutra. U njima su postojali strogi disciplinski propisi.
Kako je pritisak na ove kole s vremenom bio sve vei s jedne strane, tako je s druge
strane rastao interes za konfesionalne kole. Pred kraj okupacije bio je duplo vei broj
ovih kola nego to ih je zatekla okupacija.
Reim je bio svjestan da kola nije samo mjesto gdje se stiu znanja nego i izrazito
odgojna ustanova, pa je veliku panju i opreznost usmjeravao na ovaj aspekt kole.
Austro-Ugarska vlast je znala da u okupiranoj Bosni i Hercegovini im se stvore i
najmanji uvjeti mora osnovati jedinstvenu dravnu osnovnu kolu. U njoj bi kolska
mlade bila odgajana u duhu odanosti dinastiji Habsburga i privrenosti Habsburkoj
Monarhiji. Od 1882. godine pod nazivom "narodne osnovne kole" poele su sa radom
dravne kole koje je osnovala Zemaljska vlada i koje su imale zadatak ispuniti taj cilj.
Austro-Ugarska je vrlo vjeto reklamirala pred Europom i najmanji svoj uspjeh u Bosni i
Hercegovini (putem tiska, izlobi, meunarodnih susreta). No za 40 godina vladavine,
usprkos hvalisanju i isticanju na meunarodnim skupovima, u Bosni i Hercegovini se
broj pismenih nije podigao ni za punih 9%. Kraj okupacije zatekao je Bosnu i
Hercegovinu sa 87,84% nepismenog stanovnitva i to Hrvata 77,45%; Srba 89,42% i
Muslimana 94,65%. Razlog tome je to su kole otvarane sporo i u tolikoj mjeri da
zadovolje samo potrebe za najnunijim pismenim kadrom. Bila je prisutna velika
bojazan od domae inteligencije. Da je takva bojazan, od strane reima, bila opravdana
najbolje svjedoi kasniji period u kome inteligencija dolazi na elo otpora protiv
tuinskog reima.
Austro-ugarska okupacija, gledano u cjelini, uinila je mnogo vie u podizanju
materijalne kulture u Bosni i Hercegovini (poeci industrijalizacije, izgradnja komunalnih
objekata, saobraaja), nego u oblasti duhovne kulture. Ipak je za vrijeme njihove

13

vladavine evidentiran znatan kulturno-prosvjetni napredak Bosne i Hercegovine u

odnosu na raniji period i zateeno stanje.
2.

UITELJI I KOLE KOJE JE AUSTRO-UGARSKA ZATEKLA U BOSNI I

HERCEGOVINI

Kada je 1878. godine Austro-Ugarska okupirala Bosnu i Hercegovinu na ovim

prostorima bio je veoma nizak kulturni i prosvjetni nivo stanovnitva. No neosporna je
injenica da se poeci kulturnog i prosvjetnog ivota u Bosni i Hercegovini vremenski ne
podudaraju sa poecima austrougarskog upravljanja ovim krajevima. Okupator je
zatekao u naoj zemlji vrijedno kulturno naslijee (literarna ostvarenja pjesnika i
prozaista, prve asopise, kazaline predstave) i veliki broj kola. kole pravoslavnog
stanovnitva u Bosni i Hercegovini zvale su se srpskim kolama dok su ostale kole
nazivane imenom odgovarajue religije katolike, muslimanske, jevrejske.
SRPSKE KOLE I UITELJI DO AUSTRO-UGARSKE OKUPACIJE
2.1.1. OSNOVNE KOLE

Iz onoga to je fragmentarno sauvano o ivotu i radu ovih kola vidi se da su stajale

na vrlo niskom obrazovnom nivou. U njima se uila elementarna pismenost sa nekim
poukama iz pravoslavne vjere. Najee se nije znalo ni kada poinje ni kada zavrava
kolska godina. Zvanje uitelja odnosno daskala olako se davalo u najranijem periodu
osnivanja srpskih kola. Do polovine 19. stoljea uiteljima su se esto nazivali jedva
pismeni ljudi, a ponekad su to bili i ljudi sumnjivog morala, skitnice. To nam pokazuje
kako su u to vrijeme ljudi udili za bilo kakvom pismenou i kako je bilo teko nai
uitelja. Tek u drugoj polovini 19. stoljea nastava u srpskim osnovnim kolama postaje
organiziranija, radi se po suvremenijim programima, a u kolama vie ne predaju
poluobrazovani uitelji. Oni se zamjenjuju kolovanim uiteljima u poetku preteno iz
Dalmacije, a kasnije i iz Vojvodine. ezdesetih godina 19. stoljea javljaju se prvi
kolovani uitelji iz redova domaih ljudi koji su se kolovali u Srbiji, Vojvodini i Rusiji.
Neto kasnije i oni iz Pravoslavne bogoslovije u Banja Luci. U srpskim uiteljskim
kolama u Karlovcu i Pakracu kolovao se takoer veliki broj uitelja iz Bosne i
Hercegovine.
U srpskim osnovnim kolama poslije toga vie nisu radili ljudi lutalice koji su se sami
nudili na mjesto uitelja u kolama, nego su se unaprijed traili uitelji i raspisivali
konkursi. Nagraivanje uitelja bilo je vrlo neujednaeno. Svaka crkvena optina bila je
samostalna, a one su pred kraj turske vladavine bile gotovo iskljuivi osnivai kola.
Uiteljima se plaalo u raznim iznosima i raznim valutama. Pored rada u koli uitelji su
bili obavezni raditi i van kole. Tako su oni morali pjevati u crkvi, voditi djecu na sve
vjerske manifestacije, litije, pogrebe Ne smije se zanemariti i njihov znaajni kulturni
rad u ovom periodu. Mnogi su uitelji pisali i bili pokretai i urednici listova i asopisa.
Kada se na crkvenim skuptinama raspravljalo o autonomiji srpskih kola i slinim
pitanjima uitelji su stajali u prvim redovima. Kao obrazovaniji od drugih oni su esto
vodili glavnu rije na ovim skupovima. Tako je bilo i 1873. godine na eparhijskoj
skuptini u Sarajevu o emu je sauvan i sljedei zapis u arhivi konzulata Austrije:
"kolski uitelji dobili su nadmo u vijeanju i uslijed toga prevedoe vijeanje sa
crkvenog polja na kolstvo i tom prilikom izazvae zakljuak da se u vanijim mjestima
podiu kole Asim-paa je obeao da e nastojati da se za sarajevsku i zvorniku

14

eparhiju osnuju kole iz koje e izlaziti uitelji, dakle neka vrsta uiteljske kole." 1 Paa
je mnogo toga obeavao, izmeu ostalog i osnivanje uiteljske kole, ali pod uvjetom
da se uitelji ne bave nacionalno-politikim pitanjima. Meutim ezdesetih godina 19.
st. u Bosni i Hercegovini se meu Srbima vodi intenzivna nacionalna i kulturnoprosvjetna propaganda. Pored mladih i naprednijih trgovaca najbrojniji i najistaknutiji
borci za novo stanje bili su uitelji. Zato je meu rtvama vladavine Topal-Osman-pae
bilo najvie uitelja. Oni su ili zatvarani ili progonjeni iz Bosne i Hercegovine.
Austro-Ugarska je doavi u Bosnu i Hercegovinu zatekla ukupno 56 srpskih osnovnih
kola sa 75 uitelja i 3523 uenika
2.1.2. SREDNJE KOLE

Osim osnovnih kola za vrijeme turske vladavine bilo je i nekoliko srpskih kola koje su
po programu i nivou bile iznad osnovnog obrazovanja, a ispod tadanjih srednjih kola
u susjednim zemljama. Uvjetno se mogu nazvati srednjim kolama. Te kole su bile:
Srpska privatna enska kola u Sarajevu osnovana 1858. godine
Pripravna duhovna kola osnovana 1858. godine u manastiru u itomisliu
(Kada su se poele sve vie otvarati osnovne kole javljaju se i ideje za veim
obrazovanjem svetenika. Ranije su se oni obrazovali samo putem
individualnog priuavanja uz crkve i kole. Realizacija takve ideje ostvarena je
djelimino kroz ovu kolu.)
Mala srpska realka u Mostaru
Bosansko-banjaluka bogoslovska kola osnovana 1866. godine
Zavod Mis Irbijeve osnovan 1869. godine
"Posluiteljska kola" radila je 1864. godine
2.2. KATOLIKE KOLE I UITELJI DO AUSTRO-UGARSKE OKUPACIJE
2.2.1. OSNOVNE KOLE

Kao i kod Srba i kod Hrvata su poeci pismenosti vezani za potrebe crkve. Dolaskom
katolikog reda franjevaca u Bosnu i Hercegovinu krajem 13. st., pa sve do kraja 19. st.
cjelokupni kulturni i duhovni ivot Hrvata vezan je za njihov rad. Pod njihovim
voenjem kretao se itav prosvjetni rad od prvih oblika opismenjavanja pa do
organiziranih osnovnih i srednjih kola. kolski centri nalazili su se u samostanima, a
kasnije i pri razvijenijim upama. Meutim sedamdesetih godina 19. st. u Bosnu i
Hercegovinu dolaze pojedine drube asnih sestara koje poinju otvarati kole. Tada
su u katolikim osnovnim kolama nastavu odravali franjevci i asne sestre, a
svjetovnjaci su kao uitelji predstavljali izuzetak. Dolaskom Austro-Ugarske u Bosnu i
Hercegovinu nestaju franjevake kole, a kao konfesionalne katolike kole ostaju
jedino osnovne kole asnih sestara.
Okupator je u Bosni i Hercegovini zatekao ukupno 54 katolike osnovne kole sa 56
uitelja i 2295 uenika.
2.2.2. SREDNJE KOLE

Za vrijeme turske vladavine nije bilo katolikih srednjih kola u dananjem smislu te
rijei, ali je bilo kola koje su i po trajanju i po nastavnim programima bile iznad
osnovnih kola. Te kole su:
1

Papi Mitar: Istorija srpskih kola u Bosni i Hercegovini; Veselin Maslea Sarajevo; 1978., str.71.

15

 Gimnazije-otvaraju se poetkom druge polovine 18. st. u samostanima u Fojnici,

Kreevu i Sutjesci.
Male realke (u Livnu, Sarajevu, Fojnici)
Samostanske vjerske kole
2.3. MUSLIMANSKE KOLE I UITELJI DO AUSTRO-UGARSKE OKUPACIJE
2.3.1. SIBJAN-MEKTEBI (DJEJE KOLE)

Sibjan-mektebi otvarani su uz damije. U njima je dominiralo uenje napamet

(obredoslovlja, islamske etike, tekstova iz Kurana). Nastavu su odravali mualimi-uitelji
vrlo oskudne naobrazbe. Oni su bili bez strunog pedagokog i metodikog
obrazovanja, jer predmete iz tih oblasti kod nas nisu imali gdje uiti. Mladi nastavnici
usvajali su nain rada starijih nastavnika i tako su generacije smjenjivale generacije.
U Bosni i Hercegovini je, prema slubenim podacima, 1876. godine bilo 917 mekteba
sa 40.779 uenika. Ako je priblino toan austro-ugarski popis iz 1879. godine po kojem
je u Bosni i Hercegovini tada bilo 448.613 Muslimana znai da je mektebe polazilo oko
9% stanovnitva. To meutim ne znai da ih je toliko znalo pisati itati.
2.3.2. MEDRESE

Medrese su, pored mekteba, bile jedine vjerske kole u Bosni i Hercegovini sve do
druge polovine 19. st. Kvalitet nastave u medresama zavisio je u prvom redu od
obrazovnog nivoa nastavnika-muderiza koji su predavali u medresama. Gazi
Husrevbegova medresa koja je osnovana uz Begovu damiju 1537. u Sarajevu odigrala
je vrlo znaajnu ulogu u duhovnom ivotu bosansko-hercegovakih Muslimana.
Pred austro-ugarsku okupaciju u Bosni i Hercegovini su bile 43 medrese sa oko 1000
uenika.
2.3.3. RUDIJE

Rudije su bile prve dravne svjetovne kole u Bosni i Hercegovini otvorene prije
austro-ugarske okupacije za kolovanje Muslimana. Topal Osman-paa osnovao je
1864. g. prvu rudiju u Sarajevu. Uitelji u rudijama bili su ili domai sinovi ili stranci.
Sve veim otvaranjem rudija poveavao se i broj uiteljskih snaga. Meu njima je bilo
svrenih uenika carigradske uiteljske kole, oficira, pisara, mektebskih uitelja, itd.
Kako su rudije bile kole sa irom opom naobrazbom dale su i prve domae
intelektualce iz reda Muslimana.
Prije austro-ugarske okupacije u Bosni i Hercegovini bile su 24 rudije.
2.3.4. DAR-UL-MUALIMIN

Dar-ul-mualimin bio je uiteljski kurs osnovan 1869. g. Predstavlja prvi oblik kolovanja
nastavnikog kadra u Bosni i Hercegovini. U ovoj koli su se spremali nastavnici za
mektebe i nie medrese. kola je imala rang nie strune kole. kolovanje je trajalo tri
godine. Svreni uenici Dar-ul-mualimina osvjeili su nastavu u nekim sibjanmektebima i medresama.
2.3.5. PRIPRAVNA VOJNA KOLA (MEKTEB-IDADIJA)

Pripravna vojna kola otvorena je 1873. godine u Sarajevu. Imala je zadatak da

obrazuje domai pomladak koji bi kasnije stupio u vie vojne kole.

16

2.3.6. JAVNA RADIONICA (ISLAHANA)

Javna radionica je otvorena 1870. g. i moe se smatrati prvom zanatlijskom kolom u

Bosni i Hercegovini. kolu su pohaala siromana djeca svih religija.
2.3.7. ADMINISTRATIVNOPRAVNA KOLA (MEKTEB HUKUK)

Osman-paa je otvorio administrativnopravnu kolu s ciljem da sprema kadar za

administraciju. kola je radila do austro-ugarske okupacije.
2.3.8. SPECIJALNE KOLE

Prije austro-ugarske okupacije postojale su u Sarajevu sljedee specijalne kole:

inovnika kola (Sabak mekteb)
Popravilite (Islahana)
Sirotite (Dar-u-efeka)
2.4. JEVREJSKE KOLE DO AUSTRO-UGARSKE OKUPACIJE
Protjerani iz panije i Portugala jedan dio Jevreja je oko polovine 16. st. doao u Bosnu
i Hercegovinu. Jevreji su dolaskom u nau zemlju sa panskim jezikom donijeli i
pansku pismenost.
Pred kraj turske vladavine u Sarajevu je bila jedna jevrejska kola.
KOLE U BOSNI
OKUPACIJE

HERCEGOVINI

ZA

VRIJEME

AUSTRO-UGARSKE

OSNOVNE KOLE
Prvi podatak o okupatorskoj kolskoj politici u Bosni i Hercegovini nalazi se u
slubenom glasilu Bosansko-hercegovake novine. U njemu je konstatovano loe
stanje zateenog kolstva, te nagovjeteno moderno kolstvo europskog tipa. I pored
toga otvaranje osnovnih kola teklo je sporo, jer se oskudijevalo i u nastavnom kadru i
u kolskim zgradama. Tek od 1886. g. Austro-Ugarska je poela graditi nove zgrade za
kole. Sve kole koje su otvorene ranije radile su u zateenim privatnim prostorijama.
Do 1906. g., znai za dvadeset godina, izgraeno je jo 105 novih kola. Tempo od
prosjeno samo pet kola godinje uvjetovao je sporo irenje mree osnovnih kola u
Bosni i Hercegovini. Taj tempo je poslije jo vie usporen, a posljednje etiri godine
austrougarske vladavine kole se gotovo nisu ni gradile. Uz veinu kola koje su
graene na selu pravljeni su i stanovi za uitelje. Oni su uglavnom bili pod krovom
same zgrade. Sve trokove javnih osnovnih kola snosile su politike opine, ali do
njihovog formiranja trokovi su se podmirivali iz erara.
Nastavni plan i program te udbenici koriteni za vrijeme austrougarske okupacije
pokazuju da nova vlast nije eljela osnovne kole u Bosni i Hercegovini udaljiti od
ostalih osnovnih kola u Monarhiji. Tako je nastavni program gradskih kola obuhvatao
sljedee obavezne predmete: bosanski-zemaljski jezik, religija, raun, lijepo pisanje,
zemljopis, povijest, prirodne nauke, geometrija, pjevanje, gimnastika, zemljoradnja i
privreda, enski runi rad i u 3. i 4. razredu po dva sata njemakog jezika (1891. g.
ukinuta je obaveza uenja njemakog jezika). Zanimljivo je da je obim programa zavisio
od broja uitelja u odnosu na broj uenika u jednoj koli. Tako npr. ako je jedan uitelj

17

radio samo u jednom razredu morao je drati vei broj nedjeljnih sati po predmetima
nego uitelj koji je radio sa dva ili sa etiri razreda.
Kada se radilo o organizaciji kole i nastave Vlada je krajem lipnja 1879. godine
donijela prvi organizacioni propis: "Osnovne odredbe za organizaciju narodnih osnovnih
kola u Bosni i Hercegovini". U ovom propisu su bez obzira na njegov kratak tekst,
istaknuta mnoga bitna pitanja (izgradnja i izdravanje kola, zadatci u programima
kola).
Pitanje trajanja kolske godine regulirano je naredbom Zemaljske vlade 1884. g.
Odlueno je da kolska godina poinje 1. rujna i da traje do 30. lipnja.
Poetkom okupacije obvezan kolski uzrast za osnovnu kolu bio je 6 godina to je
kasnije promijenjeno u navrenih 7 godina. Osnovno kolovanje trajalo je do 12.
godine.
kole su se dijelile na jednorazredne i dvorazredne. Jednorazredne kole su bile male
kole sa malim brojem djece gdje su sva etiri godita osnovne kole radila zajedno u
jednoj prostoriji. Dok su dvorazredne kole bile one u kojoj sva djeca ue u dvije
prostorije.
kole su imale i svoje prirune biblioteke za koje su knjige nabavljane iskljuivo po
preporuci Vlade ili Zajednikog ministarstva financija. Bile su i relativno dobro
snabdjevene uilima. Tako je svaka osnovna kola imala zemljopisnu kartu Bosne i
Hercegovine, mapu Austro-Ugarske Monarhije, kolsku tablu, te slike za izuavanje
biljnog i ivotinjskog carstva.
Fizike kazne dominirale su u kolama, kako prije okupacije u konfesionalnim kolama,
tako i za vrijeme okupacije i poslije toga.
U asopisu "kolski glasnik" redovno su objavljivani mnogi opi propisi koji su vaili za
kole kao ustanove i uitelje kao slubenike. esto se pisalo o pravima i dunostima
uitelja, a u saboru su se vodile duge diskusije i zalaganja za bolji materijalni poloaj i
drutveni ugled uitelja.
Sve mjere koje je Austro-Ugarska poduzimala u kolama Bosne i Hercegovine jasno su
pokazivale dugoronost i elju da ostane u okupiranoj zemlji. Zato je okupator
poduzimao brojne mjere da bi kolsku omladinu-budue graane trajno vezao za
Monarhiju i njene nacionalne ideale. U tome nisu uspjeli jer su svi graani Bosne i
Hercegovine, pa tako i kolska omladina, okupaciju doivljavali samo kao privremenu
nevolju, a ne kao neto trajno. Pored roditelja, nacionalnih i politikih organizacija, za
takvu orijentaciju uenika ogromna zasluga pripada i uiteljskom kadru. Vlada je bila
svjesna toga pa su svi njezini zahtjevi i disciplinski propisi u odnosu na uitelje bili
usmjereni na to da se oni dre u jednom aktivnom pozitivnom odnosu prema Monarhiji.
No i pored toga veina uitelja nije s oduevljenjem sprovodila zadate kolske
programe.
SREDNJE KOLE
Austro-Ugarska doavi u Bosnu i Hercegovinu nije zatekla znaajnu tradiciju srednjeg
kolstva (prije okupacije tek su se poele osnivati prve srednje kole), a to joj je
omoguavalo povoljne uvjete da u srednjem kolstvu provodi svoje planove.
U svim srednjim kolama, osim uiteljskih i nekih niih strunih, plaala se upisnina i
kolarina. Siromaniji i bolji uenici bili su osloboeni ovog plaanja, a dobivali su i
stipendije.
Nastavni planovi i programi za srednje kole preuzimani su iz odgovarajuih kola iz
Monarhije (najee iz Hrvatske i Dalmacije).
Ispiti su u srednjim kolama bili pismeni i usmeni, a odravali su se i tijekom godine i na
kraju kolske godine.

18

Disciplinska pravila koja su vrijedila u srednjim kolama doticala su gotovo sve odnose
u koje uenik dolazi u koli ili izvan kole.
Uenici srednjih kola redovito su ili na krae izlete i ekskurzije.
Gotovo sve srednje kole su tampale godinje izvjetaje o radu i uspjehu. U
izvjetajima gimnazija na uvodnom mjestu se objavljivao najznaajniji nauni prilog od
nastavnika koji je raen tijekom kolske godine. U izvjetajima su se, izmeu ostalog,
navodili i svi podaci o nastavnicima i uenicima.
Struni inspektori iz Monarhije su povremeno dolazili u srednje kole Bosne i
Hercegovine. Vrili su pregled kola i nastavnicima pruali strunu pedagoku pomo.
GIMNAZIJE

Za 40 godina austrougarske okupacije otvoreno je samo pet punih gimnazija, jer se

okupator bojao brojnije domae inteligencije. Zbog toga su radije otvarane kole za
kolovanje kadra za praktina zanimanja, nego kole poslije kojih se otvaraju vrata
visokih kola i univerziteta. Gimnazije su bile upravo takve kole i okupator ih je
smatrao elitnim kolama. U gimnazijama su uvijek radili visokoobrazovani nastavnici za
sve naune predmete. Kada je okupator otvarao gimnaziju u nekom mjestu smatrao je
da je taj centar dobio maksimum koji se moe postii u oblasti javnog i kulturnog ivota.
Dravne gimnazije
a) Gimnazija u Sarajevu bila je prva srednja kola koju je okupator otvorio i to 1879. g.
b) Velika gimnazija u Mostaru otvorena je tek nakon 14 godina znai 1893. g.
c) Dravna velika realka u Banja Luci otvorena je 1895. g. kao trea gimnazija, a prva
realka
d) Velika gimnazija u Tuzli otvorena je 1899. g.
e) Dravna velika realka u Sarajevu otvorena je 1905. g.
f) Dravna velika gimnazija u Bihau otvorena je 1911. g.
g) Nia realna gimnazija u Derventi otvorena je 1913. g.
h) Mala realka u Sarajevu otvorena je 1916. g. i bila je posljednja gimnazija koju je
Austro-Ugarska otvorila u Bosni i Hercegovini
Privatne (konfesionalne) gimnazije
a) Franjevaka gimnazija u Visokom nastala je preseljenjem nie gimnazije iz Gue
Gore i otvaranjem petog razreda
b) Franjevaka velika gimnazija na irokom Brijegu postala je 1918. g. potpuna
osmorazredna gimnazija
c) Nadbiskupska velika gimnazija u Travniku otvorena je 1882. g.
OSTALE SREDNJE KOLE

a) Vojni djeaki pansionat u Sarajevu

Pansionat je otvoren 1879. godine. Dvije osnovne karakteristike nastavnog plana u
pansionatu su bile: u prvom razredu bilo je 9 sati tjedno njemakog jezika, a jako malo
sati maternjeg jezika. Najvei broj uenika u ovoj koli imao je besplatno izdravanje i
besplatnu uniformu.
b) Tehnika srednja kola
Tehnika srednja kola otvorena je 1889. g. u Sarajevu i prva je kola u povijesti
naeg kolstva u kojoj su se izuavala tehnika znanja i vjetine.
c) umarska kola i teajevi
Kada je 1907. g. ukinuta Tehnika srednja kola odvojeno je njeno umarsko
odjeljenje kao posebna kola. kola je imala i lugarski teaj od 3,5 mjeseca.

19

d) Trgovake kole
Prva trgovaka kola otvorena je 1884. godine u Donjoj Tuzli. U okupatorskom periodu
trgovake kole su esto mijenjale strukturu planova i programa te trajanje kolovanja.
Nastavnici ovih kola su najee bili oni koji su zavrili Trgovaku akademiju ili neku
viu trgovaku kolu u Monarhiji.
e) Vie djevojake kole
Vie djevojake kole dijelile su se na dravne i privatne. Okupator je podravao ovaj
tip kola jer je smatrao da kulturno zaostaloj Bosni i Hercegovini odgovara odvojeno
kolovanje muke i enske djece. Ove kole imale su zadatak da uenicama prue
iru naobrazbu od one koju daje osnovna kola, da ih osposobe za neke oblike
privreivanja, te da ih pripreme za budue domaice i majke.
f) Obrazovanje radnikog podmlatka
Odmah poslije izlaska prvih generacija iz dravnih osnovnih kola Austro-Ugarska je
poela poduzimati mjere za struno osposobljavanje zanatskog i poljoprivrednog
kadra. kolovanje za radnika zanimanja trajalo je tri ili etiri godine. Uz sve redovne
kole otvarani su veernji ili prazniki teajevi za odrasle. kole za obrazovanje
radnikog podmlatka bile su: kole za umjetne zanate; Tkaonica beza i vezionica;
Zanatlijska kola u Sarajevu; Zanatlijska kola u Mostaru; Obrazovanje poljoprivrednih
radnika.
g) Duhovni zavodi
Duhovni zavodi su bili najtipinije konfesionalne kole po svojim programima i
odgojno-obrazovnim zadacima. Ovim kolama je drava odobravala nastavne planove
i programe, djelomino ih ili potpuno izdravala, odreivala im status. Ovakvim
odnosom prema ovim kolama reim je ispoljavao ravnomjernu brigu o potrebama sve
tri osnovne vjeroispovijesti u Bosni i Hercegovini. Duhovni zavodi bili su: Srpskopravoslavna bogoslovija u Reljevu; erijatska sudaka kola u Sarajevu; Rimokatoliko sveeniko sjemenite u Sarajevu; kolovanje franjevaca
POLOAJ UITELJA ZA VRIJEME AUSTRO-UGARSKE OKUPACIJE BOSNE I
HERCEGOVINE
Osnovni problem okupatora u vezi sa osnivanjem kola u Bosni i Hercegovini bio je
pitanje uitelja. Kako u okupiranoj zemlji do dolaska Austro-Ugarske nije bilo uiteljskih
kola uitelji za konfesionalne kole dolazili su iz susjednih krajeva Vojvodine,
Hrvatske, Dalmacije, Srbije. Oni nisu eljeli naputati kole u kojima su radili i
zapoljavati se u tek otvorenim kolama okupatora. Uitelji iz Monarhije pak nisu mogli
raditi u novootvorenim kolama jer nisu poznavali jezik. Zbog navedenog Zemaljska
vlada se obratila vojnoj komandi traei da joj ustupi potreban broj inteligentnih
podoficira koji su uestvovali u okupaciji Bosne i Hercegovine. Vlada je dobila potreban
broj podoficira na raspolaganje, a meu njima su bili uitelji, uenici uiteljskih kola i
drugi koji su poznavali bosanski jezik. Oni su trebali dok se ne doe do kvalifikovanog
kadra sluiti kao uitelji. Osposobljavali su se na 14-dnevnim teajevima za uitelje.
Ovim putem je donekle ublaena kriza u uiteljskom kadru te je 1880. g. otvoren vei
broj osnovnih kola. "Podoficiri su u svojstvu uitelja postavljeni na sljedee dravne
osnovne kole 1880. g.: Biha, Rogatica, Viegrad, Kladanj, Jajce, Duvno, Glamo,
Donji Vakuf, Bosanski Brod, Derventa, Kostajnica, Bosanska Krupa, Vrnogra, Kulen
Vakuf, Oraje, Donja Mahala, Trebinje, Bilee, Ljubuki. To su bile kole koje je
osnovala Zemaljska vlada pa je na njih i postavila podoficire kao uitelje. Na kolama u

20

Sarajevu, Banja Luci, Mostaru i Tuzli nisu podoficiri radili kao uitelji." 2 Ubrzo se
pokazalo da najvei broj podoficira nije sposoban za rad u kolama pa je njihovo
osposobljavanje koje je poelo 1879. godine ve 1882. godine prekinuto. Vlada je
podoficire vratila njihovim jedinicama, a poela je iz pojedinih krajeva Austro-Ugarske
dovoditi uitelje. Sama je provjeravala sposobnost i vladanje svih uitelja koji su dolazili
iz krajeva van Bosne i Hercegovine. Kada su se traili uitelji za osnovne kole uvijek
se posebno naglaavalo da li je za odreenu kolu potreban uitelj pravoslavne,
katolike ili muslimanske vjere. Uitelj je morao prije nego bi stupio u slubu dobiti tzv.
certifikat. To je bila dozvola Vlade za uiteljski poziv. Prije dobivanja ove dozvole uitelj
je morao podnositi razne dokumente da bi dokazao da je politiki pouzdan. Vlada je sa
dodjeljivanjem certifikata namjerno kasnila, odugovlaila kad god joj se kandidat inio
nepodobnim da bi on sam izgubio strpljenje i odustao. Ponekad bi se kola i zatvorila
dok bi kandidat za posao dobio potrebni certifikat.
U pogledu kolskih kvalifikacija u poetku su zahtjevi bili vrlo skromni. Kasnije je da bi
netko mogao raditi kao uitelj bila obavezna zavrena uiteljska kola, a i poloeni
posebni struni ispiti. Godine 1887. objavljena je naredba Zemaljske vlade o strunom
uiteljskom ispitu. Ispit je nazivan "definitivom". U navedenom dokumentu imenovana je
ispitna komisija i propisan program ispita. Pismeni dio ispita se sastojao iz jedne teme iz
materinjeg jezika, pismenog rada i matematike, i jo dva pismena rada iz drugih
nastavnih predmeta. Usmeni dio ispita obuhvatao je svu nastavnu materiju koja se
predaje u osnovnoj koli. Isto tako kandidat je bio obavezan i da praktino radi u jednom
razredu osnovne kole. Pravo na struni ispit sticalo se poslije dvije kolske godine rada
u osnovnoj koli. Naredba iz 1887. godine ostala je na snazi sve do 1912. godine. Tada
je zamijenjena novim propisom o ovom ispitu, ali sutinske razlike izmeu ove dvije
naredbe nije bilo. Prije poloenog strunog ispita uitelji su imali zvanje namjesni uitelj.
Pored njih utvrene su jo tri kategorije uitelja (III, II i I razred uitelja) prema Zakonu o
pravnim odnoajima uiteljstva narodnih kola u Bosni i Hercegovini. Svi su uitelji
znai bili podijeljeni u sljedee kategorije:
"I U narodnim osnovnim kolama
a) namjesni uitelji
b) uitelji III razreda
c) uitelji II razreda
d) uitelji I razreda
II U viim narodnim kolama i vjebaonicama
a) uitelji III razreda
b) uitelji II razreda
c) uitelji I razreda"3
Iz nieg u vii razred se prelazilo automatski poslije 12 godina uspjene slube. Uitelji
pod I b i II a mogli su biti imenovani u privremenom ili definitivnom svojstvu. Uitelj I
razreda kojem je bila definitivno povjerena uprava vierazredne narodne osnovne kole
imao je naziv kolski upravitelj, a kojem je trajno povjerena uprava vie narodne kole
nazivao se direktor.
Od 1912. godine uitelji su mogli da se prijave i da polau ispit za uitelja trgovakih
kola i viih osnovnih kola. Radi toga je osnovano Ispitno povjerenstvo za uiteljsku
slubu u viim narodnim i trgovakim kolama Bosne i Hercegovine pred kojim su se
2

Bogievi Vojislav: Istorija razvitka osnovnih kola u Bosni i Hercegovini, Zavod za izdavanje udbenika
BiH, Sarajevo, 1965. g., str. 159.
3
Peco Esad: Osnovno kolstvo u Hercegovini za vrijeme austrougarske vlasti, Zavod za izdavanje
udbenika, Sarajevo, 1971. g.

21

polagali ispiti. Ispiti su polagani iz grupe predmeta za koje bi se kandidati osposobljavali

da ih predaju.
Uitelji su za vrijeme austrougarske okupacije bili jako loe materijalno nagraivani.
inovnitvo je bilo rasporeeno u deset platnih grupa. Uitelji su slubu poinjali kao
pripravnici devete, a profesori kao pripravnici osme platne grupe. Za inovnike, pa i za
uitelje postojale su tri kategorije mjesta u kojima su slubenici uz redovnu platu
dobivali i posebni dodatak. Veliki centri su spadali u drugu kategoriju, a manja naselja i
sva mjesta na selu su pripadali u treu kategoriju sa najniim primanjima. Platu su
uitelji na selu primali u novcu a ogrjev i stanarinu u naturi, dok su u gradu primali sve u
novcu. U kolama koje je izdravala opina plate uitelja su bile manje. Iako su
uiteljice imale jednake dunosti i obaveze kao uitelji nisu ravnopravno nagraivane.
Udatim uiteljicama su ak smanjivani mnogi dodatni oblici nagraivanja (ogrjev,
stanarina, putni i selidbeni trokovi). Zemaljska vlada je esto raspravljala o loem
materijalnom nagraivanju uitelja i donosila nove propise u korist uitelja. I pored toga
nikada ova sluba nije bila ozbiljno priznata niti dovoljno nagraena. Uvijek je zaostajala
iza drugih slubi odgovarajuih kategorija slubenika u drugim resorima. Uitelji su radi
toga esto protestirali. Pored toga u pedagokoj tampi ukazivali su na ovaj problem.
Vremenom su uitelji postali sve organiziraniji pa su 1905. godine uputili vrlo
dokumentiranu peticiju Zajednikom ministarstvu financija. Vladin kolski savjetnik
Ljuboje Dlustu takoe je iste godine pisao navedenom ministarstvu o izuzetno loem
obeshrabrujuem potitenom raspoloenju meu uiteljima. Nakon toga je Vlada 1906. i
1908. godine neznatno poveala plate uiteljima. Bosanski sabor je na svojoj etvrtoj
sjednici 1910. godine raspravljao o prispjeloj peticiji Udruenja uitelja u kojoj trae
zatitu i podrku Sabora u rjeavanju loeg materijalnog poloaja uitelja. Tada su
mnogi poslanici konkretno usporeivali uitelje sa drugim slubama. Kada se 1912.
godine raspravljalo o Zakonu o pravnim odnoajima uiteljstva narodnih kola u Bosni i
Hercegovini u Saboru, centralno pitanje predstavljao je materijalni poloaj uitelja. Tada
je nagraivanje uitelja popravljeno na bolje i do kraja okupacije nije se mijenjalo.
Pored navedenog neravnopravnog nagraivanja uiteljica postojali su i mnogi drugi
nehumani i neljudski odnosi prema njima. Tako je 1910. godine izdala Zemaljska vlada
Disciplinska pravila za uiteljska lica narodnih osnovnih kola u Bosni i Hercegovini.
Iako su i enska i muka uiteljska lica morala da imaju iste kvalifikacije i da vre iste
dunosti njihova prava nisu bila izjednaena. Uiteljice koje su od 1. 4. 1908. godine
naredbom Zemaljske vlade imale naziv " gospoa uiteljica" nisu imale lokalnog
dodatka. Naredbom Zemaljske vlade broj 3800 od 11.1.1908. godine uiteljicama je bilo
zabranjeno da se udaju. Ako bi se uiteljica udala znailo je prema odredbama Zakona,
da se odrie slube. Tada bi dobila otpremninu, a vrata kole bi joj se zauvijek zatvorila.
Uiteljica se da bi ostala u slubi mogla udati samo uitelja. Napredniji uitelji su protiv
ovakvog zakona dizali svoj glas no on je ostao na snazi sve do 1918. godine.
Kada je u pitanju drutveni poloaj i javni ugled uitelja Zemaljska vlada je 1885.
godine izdala naredbu kojom se stavilo do znanja politikim vlastima da uitelje to vie
naklone sebi i potrude se da oni rado dolaze u njihovo drutvo. "Okupator je cijelo
vrijeme pokuavao da u nastavnikom kadru, putem raznih mjera, trai saveznika za
svoju politiku u koli, a to mu je samo povremeno i samo djelimino polazilo za rukom.
Uiteljski kadar je preteno regrutovan iz redova domaih ljudi. Reimu je vie i ee
uspijevalo da putem raspirivanja vjerske ili nacionalne netrpeljivosti pokoleba ovog ili
onog uitelja u pogledu otpora protiv oigledne denacionalizacije kole nego to bi mu
uspijevalo da u ovom staleu stvara neke oduevljene austrofile. Ni nastavni kadar u
srednjim kolama, koji je bio preteno slovenskog pripadnitva ili porijekla, nije se
mogao nikada u cjelini mobilisati na bezrezervno irenje habsburke politike u kolama

22

Bosne i Hercegovine."4 Vladi je bilo jako bitno da se uitelji, kao najodgovorniji faktor
odgoja, ne udaljuju od politikog okupacionog aparata. Dvadeset godina nakon
navedene naredbe od 1885. godine Vlada je ponovnom naredbom obavezala politike
vlasti u zemlji da ukazuju panju prema uiteljima, da ih pozivaju na sveanosti No ni
tada vlast nije htjela uitelje svrstati u kategoriju dravnih inovnika, te im time poboljati
teak materijalni poloaj. Kao razlog tome Vlada je navodila jeste to to narodne
osnovne kole u kojima oni rade ne spadaju u onu kategoriju dravnih zavoda gdje
nastavnici imaju karakter dravnih inovnika.
Uitelji su od samih poetaka austrougarske okupacije drutveno radili. Drali su
predavanja za roditelje, organizirali zabave, koncerte, pojedinano se bavili kulturnim
radom. Brzo su shvatili da se brojnim nevoljama ne mogu odupirati pojedinano pa se
poelo pokretati pitanje stalekog udruivanja. Prvo staleko organiziranje poelo je
naalost tek 1901. godine kada je organizirana "Zaklada za uiteljsku siroad". Zaklada
je imala socijalni karakter i programski se nije mogla baviti drugim pitanjima. Ovu prvu
staleku organizaciju dobro je prihvatilo uiteljstvo irom Bosne i Hercegovine. Za
relativno kratko vrijeme Zaklada je imala solidnu materijalnu bazu za zadatke za koje je
osnovana. Raspoloenje uitelja za zajednike stvari je raslo. Sljedea ideja o
organiziranju javila se u Mostaru. Ovaj grad se u to vrijeme afirmirao kao znaajan
kulturni centar. Bio je i najaktivnije nacionalno arite. I u Mostaru i susjednim
hercegovakim centrima radio je vei broj obrazovanih i pismenih uitelja. Poetkom
kolske godine 1900./1901. sastala se jedna grupa uitelja iz mostarskog, stolakog,
nevesinjskog i ljubukog kotara. Skuptina je bila sazvana radi osnivanja "Uiteljskog
drutva narodnih osnovnih kola okruja mostarskog". Na skuptini je izabran prvi
odbor sa mladim talentiranim uiteljem Antom Jukiem na elu. Nakon toga je
Zemaljska vlada trebala potvrditi pravila drutva i na taj nain legalizirati organizaciju.
Vlada je naravno bila principijelno protiv udruivanja. U svom odgovoru Drutvu jasno
su istakli da se moe osnovati drutvo mostarskih uitelja, a nikako drutvo koje bi
okupljalo uitelje sa ire teritorije. Teki spor izmeu Drutva i Vlade trajao je tri godine.
Zemaljska vlada je kasnije taj stav promijenila, pa su se poela osnivati drutva u
mnogim mjestima. Tako je u februaru 1904. godine osnovano "Drutvo uitelja za grad i
kotor Sarajevo". Tri mjeseca poslije legalizirano je i Drutvo u Mostaru. Poetkom
sedmog mjeseca 1905. godine organiziran je Savez uiteljskih drutava narodnih
osnovnih kola u Bosni i Hercegovini. Programska okosnica organizacije bila su pitanja
materijalnog i drutvenog poloaja uitelja te nastavno-metodska pitanja osnovne kole.
Savez je esto javno istupao postavljajui zahtjeve, aljui peticije i delegacije i imao je
odreeni utjecaj na ope kretanje u oblasti osnovnog kolstva. Godine 1905. osnovano
je Drutvo srpskih uitelja. Drutvo se bavilo istim pitanjima kao i udruenje uitelja
narodnih osnovnih kola.
Uitelji su za vrijeme austrougarske okupacije bili ukljueni u sve oblike kulturnog i
prosvjetnog rada. O tome se dosta zna, ali ono to se zaboravlja jeste da su uitelji u
ovo vrijeme bili i lijenici, knjievnici, agronomi, pisali su prozu i poeziju, bavili se
privredom i politikom. Kada se pisalo o uiteljima ovog povijesnog perioda uglavnom se
pisalo o njihovom radu u koli, a malo o njihovim vankolskim aktivnostima.
Zaboravljalo se da bi nae ukupno nasljee bez doprinosa koji su dali uitelji bilo puno
siromanije. Njihova ogromna zasluga za povijest i kulturu Bosne i Hercegovine jeste
prije svega u tome to su uitelji sa velikom ljubavi i strpljenjem znalaki biljeili sve to
je trebalo zabiljeiti iz narodnog umjetnikog stvaralatva. Gotovo podjednako su
obuhvaene tekovine Muslimana, Hrvata i Srba. Ova aktivnost uitelja "pokrila" je sva
podruja Bosne i Hercegovine . Uitelji su za svoje radove koristili razliite metode
ispitivanja i provjeravanja. Radovi su se razlikovali po stupnju strunosti. Bilo je tekstova
4

Papi Mitar: Stazama prosvjete i kulture, Zavod za izdavanje udbenika, Sarajevo, 1966. str.27.

23

koji su kao graa ostali u rukopisu, pa do onih koje su publicirale akademije nauka. Bez
obzira o kojim se tekstovima radi svi su oni predstavljali dragocjene izvore bez kojih bi
mnoga pitanja nae kulturne prolosti ostala bez odgovora. Prikupljanjem narodnih
predanja, prouavanjem usmene narodne knjievnosti i obiaja, folklora bavili su se
naravno i drugi, ali mnogo kasnije i u manjoj mjeri. U periodu austrougarske okupacije,
osim uitelja, drugih kulturnih radnika i intelektualaca bilo je relativno malo. Osim toga
uitelji su se po svom pozivu kretali upravo onim krajevima gdje se najpostojanije
uvalo predanje. Uitelji su se borili i za afirmaciju knjievnog jezika u Bosni i
Hercegovini. Kultiviranje naeg jezika oni su postizali neposredno svojim primjerom i
svojim tekstovima i posredno putem suprotstavljanja grubim nasrtajima na istotu jezika
koji su dolazili od okupatora. Zanimljiv je i jedan poduhvat Zemaljskog muzeja u vezi
etnografsko folklorne oblasti. Muzej je 1897. godine umnoio vei broj pitanja iz ove
oblasti i traio na njih odgovore irom Bosne i Hercegovine. Veliki broj uitelja uzeo je
aktivno uee u ovoj anketi odgovorivi na dosta pitanja. Pored ove akcije Zemaljskog
muzeja bilo je i drugih inicijativa u vezi sa prikupljanjem narodnog blaga Bosne i
Hercegovine. Tako je u sijenju 1895. godine na prijedlog Tome Maretia donesena
odluka o objavljivanju grae "ivot i obiaji naroda". Meu prvim prilozima bili su radovi
uitelja iz Bosne i Hercegovine. Zemaljska vlada je 1892. godine donijela naredbu o
uvanju povijesnih spomenika.
Jo jedna bitna aktivnost uitelja bila je opismenjavanje odraslih. Kulturna drutva
naroito "Prosvjeta" i "Napredak" organizirali su analfabetske teajeve. Znaajan je i
njihov rad na ouvanju i irenju knjievnosti u ovim krajevima. Neki od uitelja koji su
pisali knjievne tekstove bili su Josip Milakovi, Edhem Mulaabdi, Stevan Deli, Ivan
Klari, Jagoda Truhelka, Hamdija Muli. Posebno mjesto meu uiteljima piscima
pripada Hamdiji Kreevljakoviu. Radovi uitelja Ivana Zovke su isto tako esto
objavljivani. Radilo se o narodnim priama, zagonetkama, vjerskim obiajima, narodnim
imenima Bio je suradnik vie listova. Ivan Zovko ispitivao je i pisao o hercegovakom
kraju, a Mijo ulji isto tako poznat uitelj pisac o varekom kraju. Ono to je posebno
zanimljivo iz raznovrsnosti uljievih tekstova jeste opisanih dvadesetak igara koje se
izvode na sijelima po selima. Pisao je i o narodnoj medicini iz okolice Varea. Poznati
prozni pisac i pedagoki radnik koji je objavljivao priloge iz oblasti narodnog ivota bio je
Ivan Klari. Njegovi tekstovi bili su uglavnom vezani za okolicu Bihaa. Poseban oblik
narodnog umovanja jako razvijen u Bosni i Hercegovini bila je narodna pedagogija.
inili su je razni savjeti i pouke kako postupati u raznim odgojnim situacijama. Oni su
esto po svom porijeklu i provjeravanju u praksi samonikli u nas, ne mogu se nai ni u
drugim sredinama ni u drugim pedagogijama. Uitelji su u pedagokim asopisima o
ovom narodnom stvaralatvu mnogo pisali. Posebno treba naglasiti angairanost
uiteljice Jelene Belovi-Bernadikovske. Ona je bila najplodniji i po sadrajima
najraznovrsniji uitelj pisac krajem 19. i poetkom 20. stoljea. Pisala je, komentirala i
prevodila radove sa svih pedagokih podruja. Izmeu ostalog je prva ukazala na
ljepotu i raznovrsnost narodne ornametike u bosansko-hercegovakim runim radovima
(vezovima). Uitelji su svoje radove o izvornoj narodnoj umjetnosti objavljivali esto u
Glasniku Zemaljskog muzeja. Pored Glasnika i zajednikih pedagokih listova uitelja i
pisci u Bosni i Hercegovini, uglavnom su suraivali u tampi svoje nacije ili religije. To
su uglavnom bila glasila kulturno-prosvjetnih drutava Napretka, Gajreta, Prosvjete.
Uitelji su znai najee ispitivali ivot i obiaje naroda kojem pripadaju, o tome pisali.
Za vrijeme austrougarske okupacije tonije 1894. godine nastao je prvi pedagoki
asopis u Bosni i Hercegovini kolski vjesnik. Izdavala ga je i financirala Zemaljska
vlada. asopis je ureivao vrlo obrazovan uitelj Ljuboje Dlstu. kolski vjesnik je
izlazio 16. godina i objavio je pravo bogatstvo praktinih primjera iz nastave u osnovnim
i srednjim kolama. Na prijedlog Zemaljske vlade i suglasnost Zajednikog ministarstva

24

finansija 1905. godine izaao je prvi broj jo jednog pedagokog asopisa Uiteljska
zora. asopis se na poetku javlja kao organ hercegovakih uitelja, a kada se 1910.
godine urednitvo preselilo u Sarajevo postaje organ Udruenja uitelja Bosne i
Hercegovine. Uiteljska zora je bila prvo pedagoko glasilo pokrenuto, ureivano i
izdravano snagom i voljom uitelja. Pokreta asopisa i urednik bio je Anto Juki.
Uiteljska zora bavila se stalekim pitanjima i pitanjima od interesa za uitelje. U
asopisu se esto pisalo o potrebi adekvatnijeg nagraivanja uitelja, o ravnopravnosti
uiteljskog poloaja ene u nastavi, o metodici osnovne nastave, o lijepoj knjievnosti, o
personalnom kretanju uiteljskog kadra u Bosni i Hercegovini, o teoretskim, praktinim i
drutvenim pitanjima uloge kole i znaaja odgoja i obrazovanja. Uiteljska zora
redovito je komentirala nove zakone i uredbe koje se odnose na kole. Ovaj asopis je
okupio gotovo sve one koji su se u uiteljskim redovima bavili pisanjem iz oblasti
kolstva, pedagogije i psihologije. Tiskan je u oba pisma, a o njima su odluivali autori
tekstova. Od 1915. godine Uiteljska zora je tiskana iskljuivo latinicom kao i svi drugi
listovi u to vrijeme. asopis je izlazio do 1921. godine. Udruenje srpskih uitelja u
Bosni i Hercegovini pokrenulo je 1907. godine svoj asopis Srpska kola. Urednik
asopisa bio je Nikola Noimi. Srpska kola bavila se pitanjima samo srpskih kola i to
najee pitanjima vankolskog rada. asopis se znai bavio slinom tematikom kao i
Uiteljska zora. esto se pisalo o stalekim pitanjima, o materijalnom nagraivanju
uitelja, o opravdanosti postojanja srpskih kola. Srpska kola je gotovo u svakom broju
objavljivala: prikaze knjiga, osvrte na udbenike, personalne promjene u redovima
srpskog uiteljstva, lanke istaknutih pedagoga iz Srbije. asopis je izlazio jednom
mjeseno do 1912. godine. U ova tri pedagoka asopisa pedagoka misao se raala i
razvijala. Za vrijeme austrougarske okupacije pored navedenih pedagokih asopisa u
Bosni i Hercegovini je bilo pokrenuto preko 150 listova, asopisa i drugih periodinih
publikacija raznih profila i dueg ili kraeg vremena izlaenja. Najvei broj ih je izlazio
na srpsko-hrvatskom odnosno hrvatsko-srpskom jeziku u oba pisma (i na latinici i na
irilici)
Neki listovi su izlazili na njemakom jeziku.
Za vrijeme austrougarske okupacije uz brojne ire drutvene promjene u Bosni i
Hercegovini dolazi do znaajne razvojne raskrsnice prestaje predinstitucionalni period
osposobljavanja uitelja, a uvodi se institucionalizacija obrazovanja uitelja osnovnih
kola.
KOLE ZA OBRAZOVANJE UITELJA
OKUPACIJE BOSNE I HERCEGOVINE

TIJEKOM

AUSTRO-UGARSKE

Potreba da stariji, iskusniji i obrazovaniji obrazuju mlae, manje iskusne i obrazovane

uvijek e postojati meu ljudima. Isto tako neizbjeno je rasprostiranje i primjenjivanje
obrazovanja i van institucionalnih edukativnih granica. No neosporno je da je vrijeme
kad su svi pouavali svemu bilo vrijeme najstarije, ali i najnerazvijenije obrazovne
prakse. Ta se praksa ni danas nije do kraja ugasila, ve se neprestano javlja i obnavlja
u svojim prilagoenim oblicima. Kada se konano javilo izdvajanje uenijih pojedinaca
za obrazovni rad dolazi do epohalne promjene i relativnog osamostaljivanja prostora
obrazovne prakse. To je bio poetak novih postignua u oblasti obrazovanja. Zbog
oskudnosti izvora malo se zna o ovom dijelu obrazovanja u Bosni i Hercegovini. Ono
to je pouzdano utvreno jeste da su prvi uitelji bez kole bili samouki, obanski i
putujui uitelji ponikli iz naroda sa tenjama usmjerenim prema obrazovanju i razvijanju
pismenosti. Pisani dokumenti o njima relativno se kasno javljaju, ali se gotovo sigurno
moe tvrditi da su samouki i obanski uitelji bili prvi uitelji na tlu Bosne i

25

Hercegovine. To su bili uitelji koji su pouavali druge naroito u njihovom

opismenjavanju. Oni nisu imali nikakvo institucionalno pedagoko obrazovanje, koje
tada nije ni postojalo. Uitelji konfesionalnih kola u Bosni i Hercegovini bili su kolovani
sveenici koji su obavljali pedagoki rad u konfesionalnim kolama. Ni oni nisu imali ire
pedagoko obrazovanje. Ipak su bili u ogromnoj prednosti u odnosu na jedva pismene
obanske uitelje. Zajedniko obiljeje bilo im je to to je sutinsku osnovu njihovog
pedagokog rada inilo religijsko uenje i to nisu imali nikakvo posebno pedagoko
osposobljavanje za uiteljski rad u koli.
Za vrijeme austrougarske okupacije Bosne i Hercegovine, od 1878. godine do 1918.
godine, dolazi do institucionalizacije obrazovanja uitelja osnovnih kola. Na poetku
okupacije reim je imao veliki problem nedostatka kolovanih uitelja za rad u
novoosnovanim interkonfesionalnim kolama. Nakon spoznaje da podoficiri nisu
sposobni za rad u osnovnim kolama Vlada je poela dovoditi uitelje iz pojedinih
krajeva Austro-Ugarske. Javljale su se razne potekoe oko primanja uitelja iz krajeva
van Bosne. I pored toga Zemaljska vlada je na poticaj iz Bea 1880. godine da se u
Sarajevu osnuje uiteljska kola odgovorila negativno s obrazloenjem da se za tu
kolu ne bi mogli nai nastavnici i slino. Vlada je odluila i dalje pozivati uitelje iz
Monarhije, a mladim davati stipendije da se koluju na nekoj od uiteljskih kola u
Monarhiji. Kao prvu mjeru u tom pogledu Zemaljska vlada je najprije osnovala 1.
10.1879. godine dva jednogodinja teaja. Na teaje su primani djeaci od 7 do 11
godina starosti ako su izrazili elju da e poslije zavrenog teaja pohaati gimnaziju ili
otii u uiteljske kole. Na teaju se uilo itanje i pisanje na zemaljskom jeziku
latinicom. Cilj je bio djeacima koji nisu bili u osnovnoj koli dati priliku da naue itati i
pisati na svom materinskom jeziku. Teaj je bio otvoren za sve vjerske pripadnosti, ali je
Vlada nastojala privui to vei broj muslimanske djece. Tako bi imali vie povjerenja
kod njihovih jednovjernika. U svojoj namjeri su uspjeli. U Sarajevu je ve od prije
postojala jedna pravoslavna i jedna katolika osnovna kola pa su na teaj uglavnom
dolazili djeaci muslimani. Njihovim roditeljima, kojima je ovakva kola bila potpuna
nepoznanica, bilo je lake pustiti dijete u kolu koja je trajala samo jednu godinu nego
na neko due kolovanje. Roditelji nisu imali povjerenje prema nepoznatim europskim
uiteljima da bi im na due vrijeme prepustili svoju djecu. Prvi teaj je bio smjeten u
staroj i tronoj zgradi na istonoj strani Sarajeva gdje je do tada bila medresa za
obrazovanje hoda. Drugi teaj se nalazio u centru grada u Tekiji-medresi. Obje zgrade
u kojima su se odravali teaji ustupio je Vladi muhamedanski kolski odbor sastavljen
od prvih muhamedanskih uglednika u Sarajevu. Kako je uspjeh uenika na teaju za
itanje i pisanje bio jako dobar to je omoguilo otvaranja etverorazrednih osnovnih
kola. Tako je teaj odigrao znaajnu ulogu za organizirano irenje osnovnog
obrazovanja u Bosni i Hercegovini.
Ve prije austrougarske okupacije tonije 1867. godine javio se prvi oblik kolovanja
uitelja u Bosni i Hercegovini u banjalukoj bogosloviji Vase Pelagia. Ova kola je
otvorena da se u njoj spremaju svetenici pravoslavne crkve i uitelji za srpske kole.
DAR-UL-MUALLIMIN (UITELJSKA KUA)
U srpnju 1869. godine otvorena je u medresi Isa-begova vakufa u Sarajevu kola za
obrazovanje uitelja "malih kola". kolu je osnovao valija Safvet-paa. Zvala se DarUl-Muallimin to znai Dom uitelja odnosno uiteljska kola. Vlasti je bilo jasno da
vjersko obrazovanje koje su uenici dobivali u mektebima nije dovoljno za ivot onih
koji nisu nastavljali kolovanje u rudijama nego su poinjali raditi u nekim zanatima i
drugim zanimanjima. Novo vrijeme zahtijevalo je da se uklone nedostaci u mektebima i
da se uvedu novi predmeti potrebni za ivot. Tako je u Carigradu 1868. godine otvorena

26

kola za obrazovanje mektebskih uitelja po novom sistemu. On je podrazumijevao da

se u mektebima pored nauke o vjeri i dunostima muslimana predaje i pisanje, itanje i
osnovi realnijih nauka. Namjera je bila da se uitelji osposobljeni u ovoj koli upute u
centralna vilajetska mjesta u kojima bi se takoe otvorila po jedna takva kola. Zatim bi
iz centralnih vilajetskih mjesta odlazili osposobljeni uitelji u ostala vilajetska mjesta i
prenosili bi steeno znanje i metode. Kako je Sarajevo bilo centralno vilajetsko mjesto
samo godinu dana nakon osnivanja kole u Carigradu osnovana je i kola u njemu uz
prisutvo valije, mutesarifa i svih viih inovnika Bosanskog vilajeta. kola je bila pod
upravom Hajdar ef. mufeti-hukjama (sudskog inspektora) Bosanskog vilajeta. Prema
kolskoj uredbi, koja se sastojala iz 9 lanova, u kolu se primalo 20 uenika. To su bili
mladii koji su najmanje dvije godine proveli u nekoj medresi i koji i za vrijeme
pohaanja kole pripadaju jednoj medresi kao pitomci. Dar- Ul-Muallimin je trebao ove
uenike obrazovati za uitelje niih muslimanskih konfesionalnih kola-mekteba.
Predsprema koja se traila od kandidata za prijem u kolu bilo je da poznaju najmanje
iz arapskog jezika "Metni Izhar", iz perzijskog jezika da su uili "Pendi Attar" ili da umiju
ove knjige itati i razumjeti". Isto tako kandidati za kolu su trebali biti "potena
karaktera" i "utivo odgajani". Pored itanja novina u koli se uilo: nauka o moralu,
"Metni Izhar", "ahidija", "Tuhfei Vehbi", prevod "Halebije", "Mizrakli ilmihal", osnovna
raunica i stilistika. Svaki predmet predavao je poseban uitelj. Oni su bili svreni
uenici medrese, a upravitelj kole bio je zastupnik mufetia. Nastava je trajala ljeti po
10 sati, a zimi prema potrebi. Raspored nastave ljeti je bio: od 12 do 14 uenje; od 4:30
do 5:30 molitva; ruak i odmor; od 5:30 do 10 uenje. Ispiti su se obavljali svakih est
mjeseci na svean nain i u prisustvu valije, viih inovnika, konzula i drugih. Uenici
koji su s uspjehom nauili propisano gradivo dobivali su svjedoanstvo tampano u
Vilajetskoj tampariji. Zatim su postavljani s pristojnom platom za uitelje mekteba po
varoima i varoicama. Oni koji nisu svrili gradivo do ispita ostajali su u koli "dok ne
svre nauku". Uenici su dobivali knjige kao nagradu za dobro uenje i po 30 groa
mjeseno od drave za vrijeme kolovanja. Pred austrougarsku okupaciju kola je
imala tri uitelja i 20 uenika. Dolaskom okupatora 1878. godine Dar-Ul-Muallimin
prestaje sa radom. Austro-Ugarskoj je bilo jasno da e se muslimansko stanovnitvo
sporije i tee ukljuivati u interkonfesionalno kolstvo. Zbog toga je bio osnovan odbor
za muslimanske kole putem kojeg je Vlada vrila svoj utjecaj na te kole. Ostavljala ih
je u poloaju konfesionalnih kola. Ipak se pokuavalo sa uvoenjem makar i manjih
reformi u mektebe i medrese. Taj posao su mogli obaviti samo uitelji Muslimani sa
irom opom i strunom naobrazbom. Jo jedan razlog kojim je Zemaljska vlada
obrazlagala nunost osnivanja uiteljskog teaja bio je ukljuivanje Muslimana u
uiteljski stale. Uitelji krani su dolazili u Bosnu i Hercegovinu i iz drugih krajeva, ali
se eljela otvoriti posebna makar i skraena kola za uitelje muslimanskih kola.
Ovakva kola je ve postojala u turskom periodu pred okupaciju ali je bila isuvie
optereena vjerskim sadrajima. Novo doba trailo je nove, suvremenije i dobre uitelje
koji e bolje i za krae vrijeme osposobljavati djecu u poetnoj nastavi. Napredniji
Muslimani bili su nezadovoljni stanjem svog kolstva i putem jednog komiteta pokreu
1891. godine kod Vakufske komisije pitanje suvremenije naobrazbe za uitelje u
muslimanskim kolama. Tada je konstatovana poraavajua injenica da od oko 50 000
muslimanske djece dorasle za kolu pohaa kolu samo 2 000 djece. Izlaz iz ove
situacije Vakuf je vidio samo u reorganizaciji nastave u mektebima dodavanjem uenja
pisanja i itanja maternjeg jezika i elementarnog poznavanja rauna. I list "Bonjak"
pisao je o ovom problemu. Zemaljska vlada je traila osnivanje posebne uiteljske
kole za Muslimane, ali je Zajedniko ministarstvo finansija taj prijedlog odbilo. Oni su
predloili da se eventualno pri dravnoj uiteljskoj koli osnuje poseban teaj za
muslimansku djecu. No ipak je 1893. godine osnovana kola Dar-ul-mualimin sa

27

trogodinjim kolovanjem. Naziv kole ostao je isti, ali je nastavni plan bio reformiran.
Zadatak kole bio je kandidate (softe) koji pohaaju medrese obrazovati u pedagokim
i drugim svjetskim strukama po suvremenoj metodi i tako ih osposobiti za uitelje u
reformiranim mektebima. U kolu su primani samo mladii od 15 do 20 godina koji su
najmanje dvije godine proveli u reformiranoj medresi. "Kandidati su i dalje vjersku grupu
predmeta uili u medresi, a u novoj koli svjetovne predmete po sljedeem nastavnom
planu:
Red.
Br.
1.
2.
3.
4.
5.
6.
7.
8.
9.

GODITE
NASTAVNI PREDMET

Zemaljski jezik (itanje)

Zemaljski jezik (gramatika i stilistika)
Krasnopis
Tursko arapski krasnopis
Aritmetika
Geometrija
Zemljopis i povijest
Prirodopis i prirodoslovlje
Pedagogija
Svega nedjeljno:

SVEGA

II

III

3
3
3
2
3
-

2
2
1
2
2
2
2
2
1

2
2
1
2
2
2
2
2
4

7
7
5
6
7
4
4
4
5

14

16

19

49" 5

Teaj je znai bio dopuna medrese. Obim u kojem su se predavali navedeni predmeti
odgovarao je uglavnom nastavnom planu narodnih osnovnih kola samo proiren
tursko-arapskim krasnopisom i pedagogijom. Udbenici na teaju su bili podeeni
prema onim za III i IV razred osnovnih kola. Kako su uenici Dar-ul-muallimina bili
ujedno i pitomci medresa dnevna nastava je bila prilagoena podjeli vremena u
medresama. Tako su u I goditu odravana predavanja od 11 do 12 odnosno 13 sati; u
II goditu od 10 do 12 odnosno 13 sati i u III goditu od 9 do 12 odnosno 13 sati.
kolom je rukovodila vakufska direkcija, a materijalno ju je izdravao Zemaljski vakuf.
Udbenike je besplatno davala Zemaljska vlada. kolska godina poinjala je 1.10. i
trajala je do 31.7. Dan odmora u tjednu bio je petak. kola nije radila ni za vrijeme
ramazana i bajrama poslije njega. Nastavno osoblje Dar-ul-muallimina sainjavali su:
direktor, jedan uitelj i potreban broj pomonih uitelja. Direktor kole bio je i upravitelj II
narodne osnovne kole (rudije) u Sarajevu. Svi su uitelji osim pomonog uitelja za
tursko-arapski krasnopis imali dravno uiteljsko osposobljenje. Prvi nastavni personal
postavljen je u prosincu 1891. godine. Sainjavali su ga: direktor Hadi Ahmed ef.
Ribi-irazija, nastavnik svjetovnih predmeta uitelj Edhem Mulabdi, za tursko-arapski
krasnopis Rifat ef. Sejdefendi, vakufski inovnik. Dar-ul-muallimin je bio smjeten u
jednom dijelu rudije na Bendbai gdje se nalazio i istoimeni teaj iz 1869. godine. U I
razred prve kolske godine 1891./1892. godine primljeno je 18 uenika od kojih je u
drugi razred prelo 13. Druge kolske godine 1892./93. primljena su u I razred 34
uenika. Zbog poveanja broja sati uzeti su neki uitelji kao honorarni nastavnici. Kada
su tree kolske godine 1893./94. upisana u I razred 42 uenika, u II razred 34, a u III
razred 8 uenika uzeti su honorarni nastavnici iz Uiteljske kole u Sarajevu : za
pedagogiju prof. dr. uro Turi, za zemljopis i povijest prof. Stanko Pavii, za prirodne
nauke i matematiku prof. Davorin Jakovi. Krajem III kolske godine u srpnju 1894. g.
5

Papi Mitar: kolstvo u Bosni i Hercegovini za vrijeme austrougarske okupacije (1878 1918); Veselin
Maslea Sarajevo; 1972. str. 96.

28

voeni su uenici III razreda ponekad u rudiju da prisustvuju nastavi i povezuju

praktini rad s teorijom. Prva zavrena generacija Dar-ul-muallimina pokazala je sjajan
uspjeh. inili su je: Abdullatif Buli, Mehmed-Alija Dukatan, Murat Hajnovi, Mustajbeg
Halibai, Muhamed Humo, Hasan Nametak, Abdulfetah Sadikovi i Selim Zijali.
Nakon uspjeno poloenog ispita oni su namjeteni u mektebe i ubrzo se pokazao
uspjeh njihovog rada. Broj uenika koji su pohaali Dar-ul-muallimin kretao se ovako:
1900./01. k. god. 35 uenika; 1901./02. k. god. 46 uenika; 1902./03. k. god. 53
uenika; 1903./04. k. god. 33 uenika; 1904./05. k. god. 56 uenika; 1905./06. k.
god. 66 uenika; 1906./07. k. god. 81 uenik; 1907./08. k. god. 78 uenika; 1908./09.
k. god. 60 uenika; 1909./10. k. god. 73 uenika; 1910./11. k. god. 62 uenika;
1911./12. k. god. 51 uenik; 1912./13. k. god. 50 uenika. Broj uenika kao to se vidi
nikada nije bio velik, a za vrijeme I svjetskog rata smanjio se jo vie. Uenici nisu
stanovali u koli jer zavod nije imao internat. Siromaniji uenici koji su pohaali Dar-ulmuallimin dobivali su mjesenu potporu kao stipendiju iz vakufske zaklade. Prvi direktor
ove kole Ribi je u kolskoj godini 1894./95. premjeten u erijatsku sudaku kolu.
Na njegovo mjesto tada je doao Salih-Emin Alievi. On je bio prvi Musliman iz Bosne
i Hercegovine koji je zavrio Beki pedagogium jedini zavod ove vrste u AustroUgarskoj. Alievi je meu prvima pokuao reformirati stoljeima kod nas upotrebljavani
udbenik "Elif-sufara" (Poetnica za uenje arapskih slova u mektebu). Reformirana
sufara odmah se uvela u mektebe. Nekoliko godina kasnije apsolvent Dar-ul-muallimina
pie novu sufaru koja se razlikovala od Aliehieve. Poslije njega je jo jedan apsolvent
iste kole Salih Abdi napisao svoju "Elif-ba sufaru" koja se takoe upotrebljavala u
nastavi. Pred I svjetski rat dolo je do promjene u radu ove kole. Reis-ul-ulema
auevi je na sjednici Vakufsko-merifskog sabora u srpnju 1914. godine iznio potrebu
reorganiziranja Dar-ul-muallimina. Zakljueno je da se nastavni plan po potrebi treba
promijeniti i da to treba provesti Ulema-medlis i saborski odbor u sporazumu sa
uiteljskim zborom Dar-ul-muallimina. Dar-ul-muallimin od 1914. godine traje etiri
godine, a od kolske godine 1917./18. ujedinjuje se s Gazi Husrev- begovom
medresom. Krajem ove godine i prestaje sa radom. Za vrijeme svog postojanja i rada
Dar-ul-muallimin dao je nekoliko stotina apsolvenata koji su se uglavnom posvetili
zvanju mualima u mekteb ibtidaijama irom Bosne i Hercegovine. Neki su svreni
uenici ove kole radili kao vjerouitelji u osnovnim kolama, a neki su ili na dalje
studije u erijatsku sudaku kolu u Sarajevu ili na vie nauke u Carigrad. Dar-ul
muallimin je za svoje vrijeme znaio puno i predstavljao je jedan korak naprijed u
uvoenju suvremenih svjetovnih elemenata u muslimansko konfesionalno kolstvo. No
ipak je ova kola znatno zaostajala za uiteljskim kolama koje su postajale u isto
vrijeme u zapadnoevropskim zemljama. Te kole imale su sposobnije nastavno osoblje,
moderne zgrade, higijenske uionice, biblioteke, sobe za vjebanje u sviranju, dvorita
sa spravama za gimnastiku I pored mnogih nedostataka Dar-ul-muallimin je davao
kakve-takve uitelje i ispunio je jednu veliku prazninu koja je do tada postojala u tom
djelu muslimanskog kolstva u Bosni i Hercegovini.
PRIVREMENO OBRAZOVALITE ZA PRIPOMONE UITELJE
Kada je Zemaljska vlada uvidjela da podoficiri ne mogu uspjeno obavljati uiteljsku
dunost ponovno se suoila sa problemom nedostatka uiteljskog kadra. Rjeenje ovog
osjetljivog pitanja vidjela je u ustrojstvu uiteljske kole. Znala je da je potrebno domae
uitelje odgojiti od domaih sinova. Problem je bio u tome odakle uenici za takav
zavod. Tadanja Sarajevska realna gimnazija mogla je davati zrele uenike za
uiteljsku kolu. Meutim tada se u Gimnaziji nalazio mali broj uenika i nije se moglo
oekivati da e ih mnogo prijei u uiteljsku kolu. Radi toga se trebalo zadovoljiti

29

aspirantima koji su dolazili iz osnovne kole. Kada je Zemaljska vlada trebala donijeti
odluku o najracionalnijem izboru profila kole za spremanje uiteljskog kadra bila je
jako oprezna. Pod izgovorom da nema uvjeta za otvaranje uiteljske kole uz I
djeaku narodnu osnovnu kolu otvara trogodinji obrazovni teaj za pomone
uitelje. Ovim poinje proces institucionalizacije obrazovanja uitelja u Bosni i
Hercegovini. Isto tako preko ove prve pedagoke ustanove osiguran je sigurniji prijelaz
za formiranje uiteljske kole sa jasnijim i ustaljenijim nastavnim planom i programom.
Obrazovalite je oznailo zaetak nae pedagogije na tlu Bosne i Hercegovine.
Koncipirano u trogodinjem trajanju s reduciranim obrazovnim ciljevima i privremenom
organizacijom u odnosu na ve postojee ustanove za kolovanje uitelja u AustroUgarskoj, Obrazovalite je poelo raditi 1882. godine. Imalo je privremeni karakter.
Svrha mu je bila da se za potrebe tadanjih pukih kola obrazuju pomoni uitelji kako
bi se ublaila potreba za uiteljskim kadrom. Pravo upisa u Obrazovalite imali su svi
graani, bez obzira na nacionalnu i vjersku pripadnost sa navrenih 16 godina ivota.
Uvjet je bio da znaju itati i pisati zemaljskim jezikom i da poznaju osnove iz rauna.
Kandidati su bili duni i iz politike oblasti svjedodbu o neporonom ivotu pokazati.
Izuzetak su predstavljali pitomci medrese i hode koji su se mogli upisati u
Obrazovalite, a da nisu morali znati zemaljski jezik. "Izpitanim pitomcem
muhamedanskih medresa, onda muhamedanskim hodom koji bi htjeli stupiti u taj teaj
mogu se, ako samo mogu dovoljno znanja u raunstvu dokazat, u zavod primiti, a da i
ne znaju itati i pisati zemaljskim jezikom, ali to onda, kako se sobom razumije, imaju
taj nedostatak naknaditi i to u posebnih naunih satovih." 6 U Obrazovalite se izuzetno
moglo upisati i sa navrenih petnaest godina, ali pod uvjetom da Komisija utvrdi
izuzetnu nadarenost za uiteljski poziv i psihofiziku zrelost za pohaanje
Obrazovalita. Prijemne ispite obavljao je uiteljski zbor Zavoda prije poetka kolske
godine. Teaj je izdravala Zemaljska vlada, a kolovanje je bilo besplatno. Nastavni
jezik bio je zemaljski. Nastavni plan i programska osnova za Obrazovalite uzeti su u
skraenom obimu iz redovnih uiteljskih kola. Izuavali su se sljedei nastavni
predmeti:
a) vjeronauk
b) kolska pedagogika
c) zemaljski jezik
d) njemaki jezik
e) raun i geometriko oblikovanje
f) opi zemljopis i povijest, naroito povijest Austro-Ugarske monarhije, te Bosne i
Hercegovine
g) prirodoslovlje
h) gospodarstvo, naroito vrtlarstvo i voarstvo, pelarstvo, gojenje peradi i timarenje
stoke
i) krasnopis
j) prostoruno risanje
k) pjevanje i fakultativna glazba (guslanje, glasovir, orgulje)
l) gombanje (golubanje)
Uz teoretsku nastavu na teaju se posebna panja posveivala hospitovanju
pripravnika u svim razredima osnovne kole. Polaznici Obrazovalita su ve u prvoj
godini bili duni jedan sat dnevno provoditi u uionici gradske puke kole da bi
eventualno dopunili svoje obrazovanje i da bi to bolje ovladali organizacijom rad puke
kole. Ovo hospitovanje je dogovarao jednom nedjeljno upravitelj sa razrednim
6

Kruevac Todor: Sarajevo pod austro-ugarskom upravom (1878 1918); Izdanje Muzeja grada
Sarajeva Sarajevo; 1960. g. str. 405.

30

uiteljima uz obavezno prisustvo uitelja pedagogije. U drugom semestru treeg

razreda morao je svaki kandidat u svakom razredu osnovne kole po tjedan dana
samostalno raditi pod uputom i odgovornou razrednih uitelja. Polaznici
Obrazovalita su jednom mjeseno prisustvovali uiteljskim sjednicama, pomagali
uiteljima u voenju kolske administracije i slino. Stalno se imao u vidu princip
oiglednosti u nastavi, pa je Zemaljska vlada izdala 21.9.1884. godine uputstvo u kojem
se naglaava da u Obrazovalitu nastava mora biti zorna i maksimalno koliko se moe
podeena po metodikim naelima koji vrijede za nastavu u osnovnoj koli. Ujedno su
se propisale i Basarikove knjige za pedagogiju, za prirodopis Pokorni-Janda i druge.
Ljubav prema itanju korisnih i pounih knjiga kod uenika su njegovali njihovi
nastavnici. Obrazovalite nije imalo svoje specijalne uitelje nego su se angairali
uitelji narodnih osnovnih kola i gimnazija izvan svog redovitog radnog vremena. Tako
je bilo i sa nastavnim sredstvima koritena su ona iz graanskih kola i gimnazija.
Nastavnici su se trudili u svojim pitomcima to vie razviti ljubav za njihovo budue
zvanje. Trudili su se to ee organizirati naune ekskurzije u blie krajeve sarajevske
okoline i tako omoguiti uenicima da steknu dalji pogled i prostranije shvaanje. Uz
kolsku zgradu nalazio se kolski vrt od 3000 kvadratnih metara za praktine pouke iz
poljoprivrede i pelarstva. kola je za svoje oglede koristila pored vlastitog vrta i jedno
privatno seljako gazdinstvo. Na kraju kolske godine kandidati su polagali godinje
ispite pred komisijom koju je odreivala Zemaljska vlada i uz obavezno prisustvo
vladinog povjerenika. Ispiti su bili pismeni i usmeni, a obuhvaali su sadraje koji su se
u toku godine izuavali. Na kraju tree godine obavljao se zavrni ispit iz cijelog gradiva
koji je imao za svrhu da uenici teorijsko i praktino dokau da su osposobljeni. Ako
neki uenik ispit ne bi uspjeno poloio morao je ponavljati razred. Ispit se mogao
polagati najvie tri puta nakon ega bi kandidat gubio pravo na kolovanje. Uiteljski
zbor je mogao odluiti da i nakon prvog ili drugog neuspjeha kandidatu ne dozvoli
nastavak kolovanja u Obrazovalitu ako se smatralo da kandidat nije podoban za
uiteljski poziv. Kandidati koji su ispit za pomone uitelje poloili vrlo dobrim uspjehom
imali su mogunost da dobiju stipendiju Zemaljske vlade za nastavak kolovanja u
uiteljskim kolama u Monarhiji. Za siromanije i vrednije polaznike Obrazovalita vlada
je odobravala stipendije i odreene pomoi kako bi i kandidati izvan Sarajeva mogli
pohaati teaj. Za siromane uenike kola je imala svoj konvikt na obali kojim je
upravljao sam direktor kole. Vremenom se poela mijenjati struktura pitomaca u
Obrazovalitu. Ono postaje privlano i za uenike koji su stekli veu naobrazbu od onih
sa osnovnom kolom. To su bili uenici koji su zavrili nekoliko razreda gimnazije ili
trgovaku kolu. Tijekom etverogodinjeg rada Obrazovalita osposobljeno je 25
abiturijenata za pomone uitelje. "Pregled broja abiturijenata osposobljenih za
pomone uitelje u Obrazovalitu

K. GOD.

POETKOM K. GOD.
BILO JE PO VJERI
MUHAMEDANACA

PRAVOSLAVACA

KATOLIKA

OD OVIH BILO JE U
I
II
III
GODITU

UKUPNO

ZA VRENJE
UITELJSKOG
ZVANJA KAO POM.
UITELJI
OSPOSOBLJENO

31

1882./83.
1883./84.
1884./85.
1885./86.
UKUPNO

6
9
12
11
38

9
19
32
30
90

3
6
7
8
24

18
20
22
17
77

14
16
19
49

13
13
26

18
34
51
49
152

13
12
25 "7

Iz pregleda se vidi da je tek 1884./85. kolske godine osposobljeno za pomone uitelje

u Obrazovalitu 13 kandidata. Oni su kolske 1885./86. godine gotovo svi poeli raditi u
pukim kolama u Bosni i Hercegovini. Kada je prva generacija osposobljenih
pomonih uitelja (kasnije namjesni uitelji) izala sa teaja jo uvijek nije bilo
organiziranog strunog nadzora. No ve u desetom mjesecu 1885. godine izdaje
Zemaljska vlada Naredbu kojom se ureuje rukovoenje i nadgledanje pomonih
uitelja u njihovom radu. Tek je 1893. godine ustanovljen struni nadzor nad uiteljima
narodnih osnovnih kola. Nakon to bi kandidati dobili diplomu za pomonog uitelja
morali su najmanje dvije godine provesti u praksi da bi stekli pravo na polaganje
uiteljskog ispita. Tek nakon to bi i njega uspjeno poloili dobivali bi pravo da mogu
samostalno obavljati uiteljsku slubu. Pomoni uitelji su morali svake godine uraditi
godinji raspored sati za kolu ili razred u kojem rade; te plan nastavnikovog rada za
svaki predmet. Preko kotarskog ureda sve navedeno su dostavljali Zemaljskoj vladi do
30. rujna. Pomoni uitelji su u kvartalnim izvjetajima, koje su slali kao i drugi uitelji,
morali naglasiti kako nastava tee, ima li problema. Pored toga morali su za svaki
nastavni sat pisati pripreme. Ako su radili sami u koli jednom mjeseno su sve
pripreme slali kotarskom predstojniku. On bi ih prema svojoj procjeni slao Vladi ili bi ih
vraao uitelju. Ako je pak pomoni uitelj radio u koli sa drugim uiteljima dan prije
davao bi pripreme starijem kolegi na pregled, doradu i odobravanje. Pismene pripreme
su pomoni uitelji morali uvati jer one su bile uvjet za prijavljivanje uiteljskog ispita.
Ako su pripreme bile jako dobre ispit se mogao odobriti i prije dvije godine provedene u
praksi. Zemaljska vlada je 5.11.1887. godine izdala novu naredbu o polaganju
uiteljskog ispita. Istom naredbom je regulirano i pitanje ispita iz zemaljskog jezika za
uitelje koji su uiteljsko obrazovanje stekli u Monarhiji. Obrazovan je i Ispitni odbor
koga su inili: ravnatelj Velike gimnazije u Sarajevu kao predsjednik povjerenstva i
ravnatelj Uiteljske kole kao sekretar. Ova dva lana komisije su bili stalni lanovi.
Ostale lanove Odbora, po jedan uitelj Velike gimnazije, Uiteljske kole, Trgovake
kole i osnovne kole imenovao je poglavar Zemaljske vlade od sluaja do sluaja.
Ispitu je obavezno prisustvovao povjerenik Vlade i po jedan strunjak za svaki obavezni
predmet koji je bio ukljuen u ispit. Za struni ispit uiteljica bila je pozvana i jedna
uiteljica kao ispitivaica runog rada i domainstva. Uiteljski ispiti su se odravali u
devetom mjesecu. Kandidati su ispitu pristupali po vlastitom zahtjevu kojeg je morala
odobriti Zemaljska vlada. Uz zahtjev za ispit morali su dostaviti: kratak opis kolovanja,
kretanja u slubi, svjedodbu i dokaz o dvogodinjoj nastavnoj praksi. Uitelji koji su
zavrili uiteljsku kolu u Monarhiji bili su osloboeni potvrde o praksi i pismenih prijava.
Uiteljski ispit je imao teorijski i praktini dio. Teorijski ispit se sastojao iz pismenog i
usmenog dijela. Usmeni dio ispita bio je javan. Sve osim predmeta njemaki jezik
polagalo se na zemaljskom jeziku. Pismeni ispit se polagao iz zemaljskog jezika
(pismeni sastav), matematike (nekoliko zadataka iz programa za uiteljske kole), te
7

Zbornik radova sa simpozijuma 100 godina uiteljstva u Bosni i Hercegovini: Veselin Maslea, Sarajevo,
1989. godine, str. 32.

32

po dva pitanja iz pedagogije, zemljopisa, povijesti, prirodne povijesti i prirodoslovlja.

Pismeni ispiti su trajali etiri sata i obavljani su uz nadzor komisije. Usmeni dio ispita je
kao i pismeni dio odgovarao programu uiteljske kole. Polagao se iz sljedeih
predmeta: pedagogija, zemaljski bosanski jezik, aritmetika, geometrija, zemljopis,
povijest, prirodna povijest, prirodoslovlje, poljska ekonomija, njemaki jezik,
geometrijsko i prostoruno crtanje i krasnopis. Pomone uiteljice polagale su i runi
rad i domainstvo. Praktini dio ispita se sastojao iz jedne metodske jedinice koju je
kandidat sam izvlaio dan ranije. Na dan ispita trebao ju je obraditi u odreenom
odjeljenju. Za svaki predmet se komisijski utvrivala ocjena, a opi uspjeh kandidata se
utvrivao na osnovu svih ocjena. Ocjene su bile: "vrlo dobro", "dobro", "dovoljno",
"nedovoljno". Ako bi kandidat iz bilo kojeg ispita dobio ocjenu nedovoljan nije mogao
dobiti diplomu o samostalnoj osposobljenosti za uiteljski poziv. Imao je pravo na
popravni ispit. Ocjena nedovoljan iz tri i vie predmeta znailo bi da se tek nakon
godinu dana moe ponoviti cjelokupan ispit. Ponavljanje ispita bilo je dozvoljeno samo
dva puta, a trei put samo uz iznimnu dozvolu Zemaljske vlade. Kandidatima koji su
uspjeno poloili sve predmete izdavala se svjedodba o osposobljenosti za
samostalan uiteljski rad. Deavalo se da neki kandidat poloi sve predmete, ali
komisija misli da kandidat nema sposobnost za uiteljski poziv. U tom sluaju kandidat
dobiva svjedodbu o poloenim ispitima, ali ne i svjedoanstvo uiteljske
osposobljenosti. Znai da su prvi uitelji osposobljeni za samostalan rad u osnovnim
kolama Bosne i Hercegovine koji su se kolovali u Sarajevu dobili konano uiteljsko
zvanje u rujnu 1887. godine. Vremenom se poelo osjeati da trogodinji teaj treba
ustupiti mjesto prvoj Uiteljskoj koli na tlu Bosne i Hercegovine. Nakon svog
etverogodinjeg trajanja Obrazovalite za pomone uitelje prerasta 1886. godine u
Uiteljsku kolu. Tim je zavrena prva faza institucionalizacije obrazovanja uitelja u
Bosni i Hercegovini. Ovo ubrzano prerastanje Obrazovalita u Uiteljsku kolu i sve
promjene izazvane tim s jedne strane su donijele irenje i obogaivanje pedagokog i
ireg strunog osposobljavanja uitelja narodnih kola, ali s druge strane dolo je
istovremeno do gubljenja nekih obiljeja bosanskohercegovake samobitnosti. Poeli
su se sve vie javljati uoljivi utjecaji austrougarskog kolskog sistema. Zato je jo vei
znaaj Obrazovalita ne samo kao razvojne granice iz predinstitucionalnog u
institucionalni period osposobljavanja uitelja, nego radi svojih bosanskohercegovakih
posebnosti.
UITELJSKA KOLA U SARAJEVU
Naredbom Zemaljske vlade u desetom mjesecu 1886. godine Obrazovalite za
pomone uitelje pretvoreno je u redovnu Uiteljsku kolu. Kao i Obrazovalite kola je
radila zajedno sa osnovnom kolom u staroj zgradi na Bendbai. Tek 1891. godine
kola se zajedno sa vjebaonicom preselila u zgradu prvog Dar-ul-muallimina (iz
1869.g.) kod muslimanske kiraethane (itaonice) na Bendbai. Nova zgrada je imala
deset uionica, tri kabineta i ostale potrebne prostorije. kola je imala opi naziv
preparandija. U kolu su primani svreni uenici nie gimnazije, nie realke, trgovakih
kola u Bosni i Hercegovini i graanskih kola u Monarhiji. Samo izuzetno su primani
kandidati sa manjom kolom. Prvih godina rada Uiteljske kole nije bilo znatnije razlike
izmeu ranijeg teaja. kola je i dalje ostala sa trogodinjim trajanjem, program je bio
malo proiren i vie se vodilo rauna o predspremi uenika. Tek 1900. godine kola je
produena na etiri godine. Organizacija nastave, nastavni planovi i programi, reim
uenja i ispita podeavani su prema ostalim uiteljskim kolama u Monarhiji. No ipak je
na poetku sve bilo na jednom niem nivou. "Uilo se po ovom nastavnom planu:

33

Red.
br.

1.
2.
3.
4.
5.
6.
7.
8.
9.
10.
11.
12.
13.
14.
15.
16.
17.
18.
19.
20.

PREDMETI

Vjeronauka
Pedagogika
Higijena
Zemaljski jezik
Njemaki jezik
Zemljopis
Povijest
Prirodopis
Fizika i hemija (prirodoslovlje)
Matematika-aritmetika
Matematika-geometrija
Gospodarstvo
Prostoruno crtanje
Pisanje
Gimnastika
Pjevanje
Crkveno pjevanje
Sviranje na violini
Sviranje na klaviru i orguljama
Runi rad

II

2
1
4
4
2
2
3
1
3
2
2
2
1
1
1
1
1
2
1

2
4
3
3
2
2
3
1
3
1
2
2
1
1
1
1
1
2
1

RAZREDI
III
IV

2
8
3
3
2
2
3
2
1
2
2
1
1
1
1
2
1

2
10
2
3
3
1
2
1
1
2
1
2
2
1
1
1
1
2
-

SVEGA

8
23
2
13
13
7
8
7
6
10
5
8
8
2
4
4
4
4
8
3

Svega:
36
36
37
38
147
*U ljetnim semestrima vrene su u I i II razredu po 1 as vjebe iz gospodarstva." 8
Ovaj nastavni plan vrijedio je do 1908./09. kolske godine kada su izvrene neke
izmjene. Osnovna karakteristika izmjena sastojala se u drugaijem grupiranju nastavnih
predmeta. Opeobrazovni predmeti bili su grupirani u prve tri godine kolovanja, a
etvrta godina je zadrala pedagoku grupu predmeta, dva jezika (srpsko-hrvatski i
njemaki) i gospodarstvo. Pored ovoga uenici zavrnog razreda morali su se temeljito
upoznati sa propisanim udbenicima i itankama za osnovne kole. Tada su se nastavni
predmeti dijelili na: ope obavezne nastavne predmete i na relativno obavezne
nastavne predmete.
Ope obavezni nastavni predmeti bili su: vjeronauka (po 2 sata u svakom razredu);
pedagogika (u II. razredu po 2 sata, III. razredu 5 sati, u IV. razredu 10 sati); higijena (1
sat u prvom semestru IV. razreda i 2 sata u II. semestru IV. razreda); srpsko-hrvatski (po
3 sata u svim razredima); njemaki ili maarski (alternativno obavezno); zemljopis (po 2
sata u I., II. i III. razredu i 1 sat u IV. razredu); povijest (u I., II. i III. razredu po 2 sata i u
IV. razredu 1 sat); prirodopis (u I. razredu 3 sata, u II. i III. razredu po 2 sata i u IV.
razredu 1 sat); prirodoslovlje (u I. razredu 4 sata, u II. razredu 3 sata, III. razredu 2 sata
i u IV. razredu 1 sat); matematika (u I. i II. razredu 4 sata, u III. razredu 2 sata, IVI.
razredu 1 sat u drugom semestru); gospodarstvo (u II. i III. razredu po 2 sata, u IV.
razredu 1 sat); prostoruno crtanje (u I., II. i III. razredu po 2 sata i u IV. razredu 1 sat);
8

Pejanovi ore: Srednje i strune kole u Bosni i Hercegovini od poetka do 1941. g. , Svjetlost,
Sarajevo, 1953., str. 127.

34

krasnopis (u I. razredu 1 sat); gimnastika (I., II. i III. razred po 1 sat); pjevanje (u I., II. i
III. razredu po 1 sat); guslanje (u I., II. i III. razredu po 1 sat).
Relativno obavezni nastavni predmeti bili su: crkveno pjevanje za pravoslavne (po 5
sati u svakom razredu); crkveno pjevanje za katolike (po 3 sata u svakom razredu) i
orgulje (po 2 sata u svakom razredu).
Nastavni plan donesen 1908./09. kolske godine smatran je privremenim. Zemaljska
vlada je Naredbom od 26.9.1916. godine uvela definitivni nastavni plan za muke i
enske dravne uiteljske kole. "Za muke preparandije bio je ovaj nastavni plan:
Red.
br.

1.
2.
3.
4.
5.
6.
7.
8.
9.
10.
11.
12.
13.
14.
15.
16.
17.
18.
19.

PREDMETI

Nauka o vjeri
Pedagogija
Specijalna metodika i praktina
vjetina u nastavi
Srpsko-hrvatski jezik
Njemaki ili maarski jezik
Zemljopis
Povijest
Prirodopis i hemija
Fizika
Matematika
Prostoruno crtanje i krasnopis
Graanska nauka
Higijena
Gimnastika
Pjevanje
Violina
Gospodarstvo,
kuanstvo
i
vrtlarstvo
Crkveno pjevanje za pravoslavne
Orgulje i crkveno pjevanje za
katolike
SVEGA:

RAZREDI
III
IV

II

2
2
-

2
3
-

2
3
2

2
5
4

8
13
6

4
4
2
2
5
4
2
1
2
2
-

3
3
3
2
5
3
3
2
1
1
1
-

3
2
2
3
3
3
3
2
1
1
1
1

3
2
2
2
2
2
2
2
2
2
1
1

13
11
9
9
15
8
12
8
2
2
4
4
4
2

2
2

2
2

2
2

2
2

8
8

36

36

38

146 " 9

36

SVEGA

Naredbom Zemaljske vlade od 20.3.1914. godine odobrena je nova nastavna osnova

za islamsku vjeronauku u dravnim mukim preparandijama u Sarajevu i Mostaru, koju
je predloilo predsjednitvo Ulema-medlisa. Nastavna osnova bila je: nauiti i utvrditi
vjerovanje i propise o vjerskim obredima, naroito upoznati dunosti koje nalae islam,
islamski moral, prouiti prolost i razvitak islama obazirui se malo vie na njegovu
kulturnu stranu i zadau, nauiti turski jezik koliko je potrebno za razumijevanje vjerskih
djela koja su pisana na tom jeziku.
Iz nastavnog plana Uiteljske kole vidi se da se glazbenim predmetima posveivala
posebna panja. kola je posjedovala klavir, harmonij i veliku zbirku notnih materijala.
Nastave violine mogli su se osloboditi kandidati koji su za to bili nesposobni no tim je
9

Pejanovi ore: Srednje i strune kole u Bosni i Hercegovini od poetka do 1941. g., Svjetlost,
Sarajevo, 1953., str. 129.

35

njihovo obrazovanje bilo znatno oslabljeno. Klavir i orgulje bili su obavezni za katolike, a
fakultativno su ih mogli pohaati kandidati svih vjeroispovijesti. U Uiteljskoj koli se
stalno razvijao glazbeni ivot putem nastupa horova ili orkestra. Prireivali su se i
godinji koncerti i sijela gdje su uenici itali svoje sastave. Te godinje sveanosti
prikazivale su domete uenikog rada u kolskoj godini. kola je bila dobro
snabdjevena i uilima za ostale predmete. Tako je imala za tadanje uvijete tri dobro
snabdjevena kabineta za prirodopis, fiziku i kemiju. Udbenici za kolu nabavljani su iz
Zagreba. To su bili udbenici (osim bosanskog jezika) tampani za uiteljske kole u
Hrvatskoj. Vlada je prigovarala nekim tekstovima iz udbenika, koji nisu odgovarali
uenicima muslimanske ili pravoslavne vjeroispovijesti, ali ipak se nisu mogli tampati
posebni udbenici za tako mali broj uenika. Za izvoenje praktine nastave sluila je
osnovna kola koja je radila u sastavu Uiteljske kole. Pored praktinog rada tijekom
godine bila je obavezna jednomjesena praksa u osnovnoj koli na kraju kolovanja. U
kolskom vrtu je vrena praktina obuka iz pojedinih grana poljoprivredne proizvodnje.
Vlada je ovoj obuci posveivala posebnu panju jer se od osnovne kole oekivalo
mnogo u pogledu unapreivanja poljoprivrede i uvoenja novih kultura. Uitelji su doista
i bili jako dugo glavni propagandisti naprednije zemljoradnje i stoarstva u Bosni i
Hercegovini. esto je kola organizirala izlete i krae ekskurzije radi upoznavanja
prirode i proizvodnje. Za tree godite prireivana je svake godine dua ekskurzija
iskljuivo u okviru Monarhije (Be, Budimpeta).
U Uiteljskoj koli u Sarajevu uenici su bili svih vjerskonacionalnih skupina
stanovnitva u Bosni i Hercegovini. Openito je u starijim razredima srednjih kola bilo
relativno malo odraslih uenika prvih 20 godina okupacije. Tada Vlada nije ni imala teih
problema sa vladanjem uenika i disciplinom u kolama. No vremenom se to mijenja.
Pored gimnazije kada je rije o drutvenom kretanju meu srednjokolcima posebno se
isticala Muka uiteljska kola u Sarajevu. Jedan od razloga bio je i taj to su uenici bili
uvijek na okupu jer ih je veina ivjela u konviktu. Ono to je izvan nastavnih sati najvie
privlailo panju uenika bila je knjievnost. Na toj osnovi nikle su i prve organizacije
uenika unutar kole. Ljubav za knjievno stvaralatvo i literarni rad kod uenika su
najvie razvijali profesori ove kole Silvije Strahimir Kranjevi i Josip Milakovi. U koli
je pokrenut ueniki literarni godinjak "Knjievni pupoljci". esto su se organizirala
knjievna sijela na kojima su itani ueniki literarni sastavi, diskusije o knjigama i
asopisima, itd. Javljaju se i prvi disciplinski propisi koji su regulirali pitanja koja se
odnose na red u koli, utivost uenika u koli i van nje, te pitanja kolske lektire i knjiga
koje se u koli mogu upotrebljavati. Vlada je znai propisivala sve knjige koje e se
nabavljati za kolsku biblioteku. Kasnije se stanje poelo mijenjati. Uenici su sve vie
poeli osjeati politika kretanja u zemlji. Iako je ova kola dobivala vie dravnih
stipendija nego druge kole, to je sluilo i kao neka vrsta garancije korektnog odnosa
prema reimu, ipak je u ilegalni politiki rad bilo ukljueno dosta uenika. U novim
propisima u prvi plan su stavljana nacionalno-politika raspoloenja uenika. U koli su
se sve ee javljali antireimski ispadi, a jedan broj uenika pripadao je
mladobosancima. Nastavno osoblje ove kole je odravalo ee vankolske kontakte
sa uenicima nego to je to bilo u drugim kolama. Pored onih nastavnika koji su se
zalagali za red koji odgovara reimu uvijek su postojali nastavnici koji su branili uenike.
Iz zapisnika sjednica nastavnikih vijea na kojima se raspravljalo o politikim
prestupima uenika vidi se koliko su truda i pedagoke umijenosti unosili pojedini
nastavnici da bi neki prestup uenika okvalificirali kao mladalaku neobuzdanost, a ne
kao svjestan politiki akt. Zemaljskoj vladi bilo je jasno kojim je putem krenuo
vannastavni drutveni ivot i dokle bi to moglo stii. Zato su poduzimane protumjere
kojima su se eljela kanalisati ta kretanja meu uenicima. U godini Aneksije donesena
su sva nova pravila rasporeena u 152 paragrafa. Pored najdetaljnijih uputstava o

36

vladanju u koli ovim pravima je predvieno i kretanje uenika izvan kole. Sve ovo
urodilo je jo eim i jaim buntom i otporom. Godine 1913. voen je u Sarajevu
proces protiv uenika Uiteljske kole i Gimnazije. Na ovom i drugim procesima koji su
voeni uenici su optuivani preteno zbog rada u ilegalnim drutvima. Kroz ove
procese je prolo vie od stotinu uenika gimnazije, uiteljske kole i trgovakih kola u
Bosni i Hercegovini. Puno vei broj je onih koji su pojedinano ili grupno sasluavani u
kolama.
Nastavno osoblje preparandije inili su: direktor, profesori, suplenti, pravi uitelji
preparandije sa akademskom spremom, redovni uitelji sa minimalnom kvalifikacijom i
viegodinjom praksom u osnovnim kolama i pomoni uitelji za crkveno pjevanje,
klavir, violinu, crtanje, gimnastiku, krasnopis, ekonomiju i higijenu. Direktor kole do
1891. godine bio je Marko Grivi, zatim od 1891. godine do 1910. uro Bujhen, te od
1911. godine August Toratlija. kola je uvijek imala potreban broj nastavnika, a njihov
broj kretao se od 15 do 20. Direktori, profesori, suplenti i redovni uitelji bili su od 1903.
godine plaeni i razvrstani kao i nastavnici gimnazija i realki. Pomoni uitelji dodijeljeni
na rad ovoj koli, zadrali su svoj prijanji slubeni karakter sa odgovarajuom platom i
godinjim dodatkom od 800 kruna. Meu istaknutijim nastavnicima ove kole bili su:
Silvije Strahimir Kranjevi, Josip Milakovi, Ljudevit Dvornikovi, Anton Hangi, Stevo
Markovi i Josip Goldberg.
Krajem svake godine odravani su javni usmeni i pismeni ispiti. Poslije tree godine
polagao se zakljuni ispit iz opih nastavnih predmeta: zemljopis, povijest, prirodopis,
prirodoslovlje i matematika. Ispit zrelosti polagali su apsolventi etvrtog razreda.
Polagala se samo pedagoka grupa predmeta, srpskohrvatski i njemaki (ili maarski)
jezik. Ispit zrelosti se polagao pred komisijom pod predsjedavanjem vladinog izaslanika.
Abiturijenti su stupali u slubu u svojstvu pomonog uitelja. Poslije dvogodinjeg rada
polagao se ispit za definitivu tj. za namjetenje u svojstvu pravog uitelja u osnovnoj
koli. Ispit je polagan pred povjerenstvom od 7 lanova i vladinog izaslanika kao
predsjednika.
Iako je ova kola relativno dugo bila jedina dravna kola ove vrste u zemlji nikada nije
imala veliki broj uenika. godine 1886./87. bilo je u koli 74 uenika; 1887./88. 62
uenika; 1888./89. 50 uenika; 1889./90. 49 uenika; 1890./91. 48 uenika; 1891./92.
44 uenika; 1892./93. 48 uenika; 1893./94. 45 uenika; 1894./95. 87 uenika;
1895./96. 106 uenika; 1896./97. 123 uenika; 1897./98. 123 uenika; 1898./99. 140
uenika; 1899./1900. 136 uenika; 1900./01. 124 uenika; 1901./02. 115 uenika;
1902./03. 106 uenika; 1903./04. 119 uenika; 1904./05. 101 uenik; 1905./06. 102
uenika; 1906./07. 85 uenika; 1907./08. 81 uenika; 1908./09. 88 uenika; 1909./10.
92 uenika; 1910./11. 121 uenik; 1911./12. 143 uenika; 1912./13. 134 uenika;
1913./14. 149 uenika. Kao i broj uenika i broj abiturijenata bio je mali godinje
prosjeno 12 15 kandidata.
Uz Uiteljsku kolu je 1886. godine osnovan internat (konvikt) za uiteljske pripravnike.
Konviktom je upravljao direktor Uiteljske kole. Mogao je primiti do 45 pitomaca.
Uenici su u internatu imali besplatno izdravanje ili su jedan dio plaali od stipendije.
Pored toga dobivali su 60 forinti godinje za odijelo. Glavni zadatak konvikta nije toliko
bio zbrinjavanje pitomaca koliko njihovo odgajanje u duhu vladinog reima. U ovom
uenikom domu reim je elio da se pitomci to vie udalje od naroda i da im se usadi
lano uvjerenje da su oni neto mnogo vie od naroda, te da zato na njega trebaju
gledati s visine i za njegove interese uitelj ne treba da se zanima ni zauzima. Konvikt je
prvo bio u tuoj zgradi dok 1891. godine nije sagraena zgrada uz uiteljsku kolu.
Uenici ove kole bili su u odnosu prema drugim srednjokolcima u povlatenom
poloaju. Primali su vei broj stipendija, nisu plaali upisninu ni kolarinu, dobivali su
knjige besplatno. Sve potrebe kole, konvikta, vjebaonice i kolskog vrta finansirala je

37

Zemaljska vlada. Muka uiteljska kola u Sarajevu pripadala je vrlo malenom broju
dravnih kola koje su imale svoje zgrade. Od 1888./89. kolske godine izdavala je
godinje izvjetaje. Ova kola nije dala veliki broj uitelja, ali je dala kvalitetan uiteljski
kadar koji se po strunoj spremi, a posebno po intelektualnom nivou mogao mjeriti s
uiteljima koje su u to doba davale najstarije kole u Monarhiji. Uiteljska kola u
Sarajevu dala je najvei broj uitelja pisaca, a moe se smatrati i kolijevkom rada na
prikupljanju i obraivanju umjetnikog stvaralatva Bosne i Hercegovine. Muka
uiteljska kola u Sarajevu i konvikt prenesena je, po odredbi iz Bea, u Derventu
01.10.1915. godine, a osnovni razlog bio je to to su mnogi pripravnici bili lanovi raznih
nacionalistikih organizacija.
PRIVATNA UITELJSKA KOLA U ZAVODU SV. JOSIPA U SARAJEVU
Katoliki enski red "Keri boje ljubavi" doao je u Bosnu 1871. godine. Odmah su
1882. godine na Banjskom Brijegu u Sarajevu sagradile veliku zgradu pod imenom
"Zavod sv. Josipa". U Zavodu se nalazila osnovna kola, zabavite, internat, enska
zanatska kola, via djevojaka kola, te od 1884. godine i Uiteljska kola. Potreba za
otvaranjem ove Uiteljske kole javila se jer se poela iriti mrea konfesionalnih
katolikih pukih kola. U prve kole uiteljice su dolazile sa strane. No, nije se uvijek
mogao dobiti dovoljan broj kvalificiranih uiteljica, jer se mrea pukih kola poela iriti
i u Hrvatskoj i Slavoniji. Trebalo je dakle podizati vlastiti uiteljski kadar. Zemaljska
vlada je dala dozvolu za otvaranje kole i materijalno je pomagala. Iako je po svom
karakteru konfesionalna kola Vlada je u svojim izvjetajima i statistikama kolu vodila
kao svoju. Na elu Zavoda nalazio se kanonik nadbiskupske kancelarije u Sarajevu.
Kao kolska predsprema za upis u kolu traila se zavrena etiri razreda nie
gimnazije ili zavrena via djevojaka kola sa petogodinjim trajanjem nastave. U
poetku je Zavod bio namijenjen samo obrazovanju uiteljica iz samog reda. Tada su
sve uenice stanovale u internatu i ivjele pod samostanskih reimom. Kasnije su se
poele primati u kolu uenice koje su kolu posjeivale iz roditeljskog doma. Uenice
su bile pripadnice svih konfesija. Tako je npr. u kolskoj 1904./05. godine kola imala
ukupno 81 uenicu. Pored 64 uenice katolike vjere u koli se nalazilo 13 uenica
pravoslavne i 4 uenice jevrejske vjeroispovijesti. Ni jedna konfesionalna kola u to
vrijeme nije imala toliki procent uenica iz drugih vjerskih zajednica.
Nastavni plan i program kole neznatno se razlikovao od onog u dravnoj uiteljskoj
koli. Nije se meutim predavalo gospodarstvo i sviranje na orguljama niti su se
prireivale ekskurzije. Cjelokupna se organizacija nastave prilagoavala praksi redovne
dravne uiteljske kole. Kada je 1899. godine produeno kolovanje u dravnoj koli
sa tri na etiri godine to je uinjeno i u ovoj koli. Uglavnom su se upotrebljavali i isti
udbenici i prirunici. U etverogodinjoj osnovnoj koli koja je radila u sastavu Zavoda
uenice su obavljale vjebanja u nastavi.
Nastavno osoblje u ovom Zavodu inile su sestre katolikog enskog reda "Keri boje
ljubavi". Veina ih je bila osposobljena za nastavnice viih djevojakih kola. Imale su i
viegodinju praksu u radu u kolama. Pomone uiteljice predavale su crtanje, enski
runi rad i violinu. Broj uiteljica kretao se od 9 do 12.
Zemaljska vlada je ovoj koli poklanjala veliku panju. To je bila u povijesti kolstva u
Bosni i Hercegovini prva potpuna uiteljska kola sa nastavnim planom , programom i
administrativno-upravnom i nastavnom praksom. Tada jo nije postojala dravna
enska uiteljska kola. Okupator je smatrao da nju nije potrebno otvarati jer se
potrebe za enskim uiteljskim kadrom mogu zadovoljiti iz ove privatne uiteljske kole.
To je jo jedan pokazatelj kako Austro-Ugarska nije bila zainteresirana za irenje mree

38

osnovnih kola, a posebno kada se radilo o obuhvatanju enske djece osnovnim

obrazovanjem.
Ispiti su odravani kao i u dravnim uiteljskim kolama. Razlika je bila jedino u tome
to je pored izaslanika Zemaljske vlade ispitima u ovoj koli prisustvovao i izaslanik
Nadbiskupije. Godinji ispiti i ispiti zrelosti uvijek su odravani pred ovom komisijom.
Ona abiturijentica koja je eljela neposredno poslije zavrene kole raditi u nekoj
dravnoj osnovnoj koli morala je poslije zavrenog ispita zrelosti u svojoj koli polagati
posebno ispit pred ispitnim povjerenstvom dravne muke uiteljske kole. Poslije
poloenog ispita dobivale su zvanje pomonih uiteljica u narodnim osnovnim kolama.
Poslije dvogodinjeg praktinog rada mogle su biti, kao i dravni uitelji, preputene
definitivi (strunom ispitu) za stalne uiteljice osnovnih kola. One abiturijentice koje
poloe ispit zrelosti samo u Zavodu mogle su poslije dvogodinje prakse na
konfesionalnim osnovnim kolama pristupiti polaganju definitive. Prva matura u ovom
Zavodu bila je 1886./87. kolske godine. Ova kola je sve do prvog svjetskog rata
predstavljala jedini domai izvor uiteljskog kadra koji je bio posebno poeljan za rad u
enskim osnovnim kolama i u enskim odjeljenjima mjeovitih osnovnih kola. To je
bio kadar koji je Vladi potpuno odgovarao u pogledu vjerskog odgoja kolske omladine.
U prvoj deceniji rad kola je imala mali broj uenica, prosjeno ispod deset tijekom
kolske godine. Kako su se vremenom u kolu poele upisivati i uenice koje nisu
ivjele u samostanu njihov broj se poveao. Tako se u posljednjim kolskim godinama
pred prvi svjetski rat broj uenica kretao i preko stotinu. Prve kolske godine 1884./85.
kolu je pohaalo 5 uenica; 1885./86. k. god. 10 uenica; 1886./87. k. god. 13
uenica; 1887./88. k. god. 13 uenica; 1888./89. k. god. 9 uenica; 1889./90. k. god.
8 uenica; 1890./91. k. god. 9 uenica; 1891./92. k. god. 8 uenica; 1892./93. k.
god. 12 uenica. Za prvih 9 godina kolu je pohaalo je 87 uenica od kojih je 20
osposobljeno za pomone uiteljice. Poslije 1895. godine poveavao se postepeno broj
uenica. Tako je 1904. k.god. Zavod pohaala 81 uenica. kolske 1905/06. godine u
Zavodu je bilo 66 uenica; 1906./07. 82 uenice; 1907./08. 79 uenica; 1908./09. 79
uenica; 1909./10. 93 uenice; 1910./11. 97 uenica; 1911./12. 71 uenica; 1912./13.
94 uenice; 1913./14. 108 uenica; 1914./15. 102 uenice; 1915./16. 95 uenica.
kola je relativno kasno, tek 1912. godine zvanino dobila pravo javnosti. Pored reda
"Keri boje ljubavi" i drave kolu su materijalno pomagale i neke katolike
organizacije izvan Bosne i Hercegovine. Tijekom svog rada dala je znaajan prilog u
strunom obrazovanju enskog uiteljskog kadra.
MIS IRBIJIN ZAVOD ZA OBRAZOVANJE ENSKOG UITELJSKOG
PODMALATKA
Engleskinje Mis Adelina Paulina Irbi i Mis Makenzi su poslije zavrenih studija putovale
Europom. Najdulje su se zadrale na Balkanu. U Sarajevu su 1866. godine osnovale
osnovnu kolu za ensku djecu. Poslije je od ove kole nastao vii zavod za
obrazovanje enskog podmlatka pod imenom Zavod Mis Adeline Pavlije Irbi. kola je
dobila i stalnu organizaciju. Okupacijom Austro-Ugarske Zemaljska vlada se nije
zainteresirala za ovu kolu. Nije je pomagala niti je vodila u svojim izvjetajima i
statistikama. kolu je izdravala Mis Irbi uz pomo imunih ljudi i fondova u Engleskoj.
Za vrijeme Austro-Ugarske kola je imala osam razreda i tri odjeljenja: odjeljenje za
osnovnu kolu, odjeljenje viu nastavu (karaktera vie djevojake kole) i odjeljenje za
nastavu uiteljske kole. Osnovna kola trajala je etiri godine (bila je proirena
nastavom iz domainstva). Via djevojaka kola trajala je jednu godinu i omoguavala
je pripremu za uiteljsku kolu. Uiteljska kola trajala je tri godine . Zadatak kole bio
je da radi na niem i viem obrazovanju enskog podmlatka i da ih sprema za dobre

39

domaice , sposobne za vrenje privrednih i odgojnih obaveza. Trei stupanj kolovanja

koji je obrazovao uiteljice nije redovno radio. U vrijeme prekida u radu kola je
organizirala teajeve za privatno polaganje ispita za uiteljski poziv. Godine 1887. iz
ove kole izala je prva generacija uiteljica koja se zaposlila u samom Zavodu.
Sljedee generacije su po zavretku kolovanja radile u srpskim osnovnim kolama. To
su bile prve Srpkinje uiteljice koje su stekla struno obrazovanje u Bosni i Hercegovini.
Godinje je kolu zavravalo od 9 do 12 uenica, a broj uenica u cijeloj koli kretao se
od 20 do 30.
U koli je radio veliki broj nastavnika i nastavnica, a meu njima je bilo i nekoliko
profesora dravne gimnazije i Uiteljske kole u Sarajevu.
Uenice ove kole su imale besplatno izdravanje i za vrijeme kolovanja su boravile u
internatu.
Zavod je prestao sa radom 1911. godine. Te godine umrla je Mis Adelina Irbi.
Ova kola je dala lijepi broj odlinih domaica i spremnih uiteljica osnovnih kola koje
su uestvovale u drutvenom ivotu uiteljstva (pedagoka tampa, kulturno-prosvjetni
rad, staleka pitanja).
Pored ove uiteljske kole koja je obrazovala enski uiteljski kadar 1908. godine
zaeta je ideja o osnivanju srpske uiteljske kole u Bosni i Hercegovini. Do otvaranja
kole nije dolo. Godine 1913. bilo je pokrenuto pitanje izmjene nastavnog programa
Pravoslavne bogoslovije u Reljevu. Smatralo se da je potrebno uvesti u bogosloviju
nekoliko pedagokih predmeta da bi se u njoj kolovao i uiteljski kadar za srpske
kole. S ovom idejom se neki nisu slagali jer su se bojali da se veina uenika kasnije
ne opredijeli za uiteljski poziv, a to bi ilo na tetu crkve. Tako ni ova ideja nije bila
realizirana.
ENSKA MUSLIMANSKA UITELJSKA KOLA (TEAJ) U SARAJEVU
Godine 1894. otvorila je Zemaljska vlada privatni teaj za obrazovanje muslimanskih
djevojica u dobi od 7 do 14 godina. Teaj je otvorila Olga Hrman uz pristanak reis-ululeme. Na njemu se uilo itanje, pisanje, raun i enski runi rad. Teaj je 1897.
godine pretvoren u Osnovnu kolu za muslimanske djevojice. kola je imala etiri
razreda. Godine 1901. dodan je toj muslimanskoj enskoj koli trogodinji produni
teaj s ciljem da radi na daljem obrazovanju djevojaka. Nastava ovog teaja odgovarala
je otprilike nastavi trorazrednih viih djevojakih kola. Svrene uenice ovog teaja
postavljale su se ponekad za uiteljice enskih mekteba. Ovaj trorazredni produni
teaj za dalje obrazovanje Muslimanki preao je poslije u etverorazredni sa
karakterom vie djevojake kole. Godine 1913. tonije 9. rujna otvoren je u osnovnoj i
vioj djevojakoj muslimanskoj koli u Sarajevu trorazredni teaj za obrazovanje
uiteljica Muslimanki. Taj teaj su mogle pohaati Muslimanke koje su svrile viu
djevojaku kolu. "Nastavni plan ovog teaja imao je obligatne i neobligatne predmete,
koji su se predavali po ovom planu:

40

PREDMETI

OBLIGATNI:
Vjeronauka
Pedagogija
Higijena
Srpsko-hrvatski jezik
Zemljopis
Povijest
Prirodopis
Prirodoslovlje
Raun i geometrija
Kuanstvo i vrtlarstvo
Prostoruno crtanje
Krasnopis
enski runi rad
Muzika
SVEGA:
NEOBLIGATNI:
Gimnastika
Njemaki
Pjevanje

RAZREDI
III

II

SVEGA

4
4
3
2
3
3
1
2
1
4
1
28

2
6
3
2
2
2
3
2
1
2
4
1
30

2
10
1
3
1
2
2
2
2
1
1
2
1
30

8
16
1
10
6
6
7
5
7
3
5
1
10
3
88

1
3
1

1
3
1

1
3
1

3
9
3

SVEGA:
5
5
5
15 " 10
Nastavnu osnovu iz vjeronauka odreivala je vjerska vlast.
Nastava pedagogije zauzimala je najvie nastavnih sati, ak 16. Njezin cilj je bio
upoznati uenice sa temeljnim pravilima nauke o odgoju i nastavi; sa organizacijom
uope i domaeg kolstva; sa praktinim radom u osnovnim kolama; sa povijesnim
pregledom odgoja i kolstva
Nastava higijene imala je zadatak pouiti uenice o njezi ljudskog tijela i o uvanju
zdravlja.
Nastava srpskohrvatskog jezika imala je za cilj to temeljitije upoznati materinski jezik
sa poznavanjem njegove gramatike. Trebalo je takoer upoznati glavne vrste pjesnikih
i prozainih oblika, te najznamenitija djela domae i svjetske knjievnosti.
Osnovni nastavni cilj zemljopisa bio je temeljito upoznati Austro-Ugarsku s posebnim
osvrtom na Bosnu i Hercegovinu. Trebalo je jo nauiti razumijevanje karte, osnovno iz
matematske i fizikalne geografije, te poznavanje zemaljske povrine po njezinom
prirodnom i politikom grupiranju.
Poznavanje razvitka i napretka ovjeanstva od najstarijeg doba do danas bila je
osnova nastave povijesti. Na satima se razvijala graanska svijest, ljubav i dunost
prema domovini i vladarevoj kui, te se prikladno objanjavale etike, socijalne i
politike ideje.

10

Pejanovi ore: Srednje i strune kole u Bosni i Hercegovini od poetka do 1941. g., Svjetlost,
Sarajevo, 1963. g., str. 136.

41

Osnovni zadatak nastave prirodopisa bio je upoznati najvanija naela fiziologije i

higijene ovjeka, te poznavanje glavnih reprezentanata ivotinja, bilja, ruda i geolokih
prilika koje utiu na razvitak gospodarstva i nain ivota.
Nastavni cilj prirodoslovlja bio je upoznavanje najznamenitijih fizikalnih i kemijskih
pojava svakidanjeg ivota na temelju promatranja prirode i eksperimenata.
U aritmetici i geometriji trebalo je nauiti razumjeti aritmetike operacije, jednadbe
prvog stupnja, te najznamenitije pouke iz planimetrije i stereometrije.
Predmet kuanstvo i vrtlarstvo trebao je upoznati uenice kako njegovati cvijee i
povre, te kako biti uspjena kuanica.
U nastavi prostorunog crtanja postavljao se cilj Uenice trebaju nauiti s
razumijevanjem crtati predmete da mogu u svim nastavnim predmetima uenicima
pomoi shvatiti gradivo crteima na kolskoj tabli.
Nastava krasnopisa kod uenica je razvijala razgovijetan rukopis za lijepo pisanje
kredom na kolskoj tabli.
Na satima enskog runog rada uenice su se upoznavale sa runim radovima
potrebnim u graanskom kuanstvu. Posebno su se uzimale u obzir isto bosanske
tehnike i uzorci.
Uenice su se na nastavnom predmetu glazba pouavale sviranju na violini radi
eventualne nastave u pjevanju u osnovnoj koli.
Prema izvjetajima o upravi Bosne i Hercegovine u ovoj koli je bilo uenica: kolske
1913/14. godine 2; kolske 1914/15. godine 5 te kolske 1915/16. godine 5 uenica.
Trokove ove kole podmirivala je Zemaljska vlada. Svrene uenice ovog teaja
dobivale su svjedoanstva ravna svjedoanstvima apsolventica dravne enske
uiteljske kole. Prve Muslimanke koje su u svibnju 1909. godine poloile u sarajevskoj
enskoj rudiji "ispit za osposobljenje uiteljica" bile su: Hasnija Berberovi, Munira
Mufti, Nafija Kari (poloile su s odlinim) i Vasvija ajo (poloila s dobrim uspjehom).
Ispitu je prisustvovala gospoa Tandari, izaslanik Zemaljske vlade. Godine 1915.
trinaestog travnja proglaene su Hasnija Berberovi i Behija Ukinagi "uiteljicama za
samostalno vrenje uiteljske slube na narodnim osnovnim kolama u Bosni i
Hercegovini". To su bile prve Muslimanke uiteljice koje su poslije poloenog
"maturalnog ispita za preparandije" poloile ispit za definitivne uiteljice.
Krajem austrougarske vladavine ravnatelj ove kole bio je Edhem Mulabdi, poznati
knjievnik, prosvjetni i kulturni djelatnik.
VIE DJEVOJAKE KOLE
A) DRAVNE VIE DJEVOJAKE KOLE

Via djevojaka kola bila je novi tip u poetku opeobrazovne, a kasnije i strune kole
namijenjene enskoj omladini. Kako je Bosna i Hercegovina bila kulturno zaostala
Austro-Ugarska je smatrala da joj odgovara odvojeno kolovanje muke i enske djece.
Godine 1883. otvorena je prva via djevojaka kola u Sarajevu. Radilo se zapravo o
otvaranju petog razreda u enskoj osnovnoj koli koja je osnovana 1879. godine. U
narednim godinama su se otvarali ostali razredi. Starija tri razreda su 1893. godine
izdvojena u posebnu kolu, a sljedee godine se otvorio i etvrti razred. Za dvije godine
se kolovanje u vioj djevojakoj koli produilo na pet godina. Via djevojaka kola
otvorena je i u Mostaru 1893/1894. kolske godine, te Banja Luci 1898/1899. kolske
godine. Uvjet za upis u ovu kolu bila je zavrena osnovna kola. Zadatak vie
djevojake kole bio je uenicama pruiti iru naobrazbu od one koju daje osnovna
kola, osposobiti ih za neke oblike privreivanja, te ih solidno pripremiti za budue
domaice i majke. Od ovih zadataka se polazilo pri koncipiranju prvih nastavnih

42

planova i programa. Trajanje nastave, nastavno-struni profil, nastavni planovi i

programi i neki organizacioni oblici kole mijenjali su se esto.
Kada je via djevojaka kola poela raditi kao petogodinja kola radila je po
sljedeem nastavnom planu:
PREDMETI

1. Vjeronauka
2. Zemaljski jezik
3. Njemaki jezik
4. Raun i geometrija
5. Zemljopis i povijest
6. Prirodopis
7. Prirodoslovlje
8. Kuanstvo i vrtlarstvo
9. Krasnopis
10. Geometrija (prostor. crt.)
11. Runi rad
12. Crtanje krojeva, krojenje
13. Pranje rublja
14. Kuvanje
15. Knjigovodstvo
16. Higijena
17. Gimnastika
18. Pjevanje
19. Klavir (fakultativno)
20. Francuski (fakultativno)

II

2
4
4
3
2
2
1
3
6
-

2
2
1
4
4
2
4
4
3
3
3
3
3
4
2
2
2
2
1
1
1
1
2
2
2
6
5
5
8
1
1
1
Zajedno svi razredi
Zajedno svi razredi
2/2
2/2
2/2
2/2
2/2
2/2
3/2
3/2
3/2
3
3
3

2/2
2/2

III

RAZREDI
IV

SVEGA

1
2
3
1
2
7
7
1

8
16
18
12
11
4
4
3
3
11
29
15
4
24
4
1
1
2/2
2/2
2/2
2/2
3/2
3/2
3
15 "11

Reorganizacija viih djevojakih kola izvrena je poetkom kolske 1908./1909.

godine. Tada su ove kole nazvane narodne vie djevojake kole. Dobile su dva
smjera: opi smjer sa zadatkom da sprema uenice za obrazovanje i struno sposobnije
domaice, te struni smjer sa zadatkom da osposobljava uenice za via struna zvanja
izmeu ostalog i za strune uiteljice. Nastava je za prva dva razreda bila zajednika.
Poslije su se uenice sa slabijim uspjehom opredjeljivale za opi smjer, a one sa boljim
uspjehom za struni smjer. Opi smjer je trajao jo dvije godine, a struni smjer jo
etiri. Uenice su i nakon podjele na ova dva smjera imale zajedniku nastavu iz nekih
predmeta. Opi smjer narodnih viih djevojakih kola je uvijek imao velik broj uenica
za razliku od strunog smjera koji je pohaalo malo uenica. To je bio osnovni razlog za
novu reorganizaciju ovih kola 1913. godine. Tada su struna odjeljenja odvojena u
posebne kole i od tada postoje pored narodnih viih djevojakih kola u Sarajevu,
Mostaru i Banja Luci i enske strune kole u Sarajevu, Banja Luci, Mostaru i Tuzli. U
ovim kolama se uilo ivanje i krojenje rublja i enskih haljina. Interesiranje roditelja za
vie djevojake kole bilo je veliko, pa se u ove kole upisivao vei broj uenica nego u
druge kole. Tako je u posljednjih pet godina pred prvi svjetski rat broj uenica u tri
11

Papi Mitar: kolstvo u Bosni i Hercegovini za vrijeme austrougarske okupacije 1878-1918, Veselin
Maslea, Sarajevo, 1972., str. 142.

43

narodne vie djevojake kole bio: 1910./11. k. god. Sarajevo (264), Mostar (274) i
Banja Luka (167); 1911./12. k. god. Sarajevo (317), Mostar (269) i Banja Luka (169);
1912./13 k. god. Sarajevo (358), Mostar (290) i Banja Luka (141); 1913./14. k. god.
Sarajevo (307), Mostar (246) i Banja Luka (141), te 1914./15. k. god. Sarajevo (325),
Mostar (175) i Banja Luka (99).
Nastavnice viih djevojakih kola imale su struni status kao nastavnici trgovakih
kola, pa su i tako materijalno nagraivane.
Dravne vie djevojake kole su imale interkonfesionalni karakter i u njih su se
upisivale uenice svih konfesija osim muslimanske.
B) PRIVATNE VIE DJEVOJAKE KOLE

Po uzoru na dravne vie djevojake kole otvoreno je u Bosni i Hercegovini do kraja

austrougarske okupacije 15 privatnih viih djevojakih kola. Sve su imale konfesionalni
karakter (po jedna pravoslavna i muslimanska i 13 katolikih). Iako su ove kole
tretirane kao privatne, jer su ih izdravale vjerske organizacije ipak je Zemaljska vlada
odobravala nastavne planove i programe i davala posebna odobrenja nastavnicama
koje su se prijavljivale da rade u ovim kolama. Programi ovih kola ravnali su se prema
programima dravnih djevojakih kola. Neke od ovih kola su dobile pravo javnosti.
Kao i dravne i ove kole su nastale otvaranjem razreda po razreda u postojeim
osnovnim kolama pa su se kasnije izdvajale i osamostaljivale kao posebne kole.
Privatne vie djevojake kole izmeu sebe su se programski razlikovale najvie u
vjerskoj obuci i nastavi nacionalne grupe predmeta (maternji jezik, povijest i zemljopis)
U Sarajevu se nalazila Srpska via djevojaka kola. Izdravala ju je Srpskopravoslavna crkvena optina. U koli su se upotrebljavali udbenici iz Novog Sada,
Paneva ili Sombora. Godine 1914. je dobila status javne kole. U njoj su radile
odabranije i struno sposobnije uiteljice osnovnih kola. Poetkom rata 1914. godine
kola je zatvorena.
Katolike vie djevojake kole nalazile su se u Sarajevu, Tuzli, Bihau, Zenici, Brkom,
Travniku, Livnu, Jajcu, Budaku kod Banja Luke. Od 13 katolikih viih kola u etiri je
nastavni jezik bio njemaki. Ove kole su se sluile udbenicima iz Zagreba. kole su
izdravali zavodi i samostani u kojima su radile, a nastavu odravale asne sestre koje
su imale nastavnike kvalifikacije.
Trorazredni produni teaj za dalje obrazovanje Muslimanki koji je otvoren 1901. godine
pri etverorazrednoj muslimanskoj enskoj osnovnoj koli u Sarajevu znaio je
osnivanje i poetak rada Muslimanske vie djevojake kole sa tri razreda. Godine
1913. kola je postala etverorazredna. Sve trokove i izdatke kole podmirivala je
Zemaljska vlada. Ovakav odnos Vlade prema ovoj koli proizlazio je iz injenice da u
dravnim viim djevojakim nije bilo muslimanskih obitelji. Posljednje godine pred prvi
svjetski rat u dravne i privatne i dravne vie djevojake upisano je 1500 uenica to je
za to vrijeme i u odnosu na druge kole predstavljalo zadovoljavajui broj kolom
obuhvaene enske djece.
DRAVNA ENSKA UITELJSKA KOLA U SARAJEVU
Bosansko- hercegovaki sabor je u prvim godinama svog rada, za vrijeme
austrougarske okupacije, gotovo u svakom zasjedanju pokretao neko prosvjetnokolsko pitanje. Sabor se zalagao za proirivanje mree osnovnih kola, ali za to je
trebalo mnogo vie uiteljskog kadra nego to ga je davala jedna uiteljska kola u
Sarajevu i muka uiteljska kola u Mostaru. Inicijativa za otvaranje novih uiteljskih
kola nije dolazila od reima jer je smatrano da privatna uiteljska kola asnih sestara
daje dovoljan broj enskog uiteljskog kadra. Ipak je naredbom Zemaljske vlade od 21.

44

kolovoza 1911. godine otvorena enska uiteljska kola u Sarajevu. kola je nazvana
enskom preparandijom, a od 1914. godine zvala se Zemaljska enska preparandija.
Pri stupanju u kolu polagao se prijemni ispit iz srpskohrvatskog jezika, njemakog ili
maarskog jezika, zemljopisa, povijesti, prirodopisa, fizike, rauna i geometrije. Prilikom
upisa roditelji uenica su davali izjavu da li e uenica uiti njemaki ili maarski jezik.
Sve trokove i izdatke kole je podmirivala Zemaljska vlada, tako da se nije plaala ni
upisnina ni kolarina. kola je bila pristupana svim vjerama.
Kada je odlueno da se otvori ova kola predviena je mogunost da se uz prvi razred
otvori i odjeljenje drugog razreda ako se javi najmanje dvadeset kandidata. Kako se za
drugi razred javilo 28 kandidata kola je poela raditi sa prvim i drugim razredom. Znai
da je ve u kolskoj 1913/14. godini bila kompletna.
"enska preparandija radila je po neznatno izmijenjenom nastavnom planu koji je bio
na snazi u mukoj koli. Nastavni plan je bio sljedei:

PREDMETI

1. Vjeronauka
2. Pedagogija
3. Higijena
4. Srpsko-hrvatski jezik
5. Njemaki ili maarski jezik
6. Zemljopis
7. Povijest
8. Prirodopis
9. Fizika
10. Aritmetika i geometrija
11. Kuanstvo i vrtlarstvo
12. Prostoruno crtanje
13. Krasnopis
14. Pjevanje
15. enski runi rad
16. Gimnastika

2
3
3
2
2
2
2
4
1
2
1
2
2
1

II

2
2
3
3
2
2
2
2
3
1
2
2
2
1

GODITE
III

IV

2
5
3
2
2
2
2
2
2
1
2
1
2
1

2
10
1
3
2
1
1
1
1
1
1
1
1
2
-

SVEGA

8
17
1
12
10
7
7
7
7
10
4
7
1
6
8
3

SVEGA: 29
29
29
28
115" 12
Uenice katolike vjere imale su jo jedan sat tjedno, a pravoslavne dva sata tjedno
crkvenog pjevanja.
U koli su se koristili udbenici koji su propisivani za uiteljske kole ili za gimnazije.
Preparandija je imala dvije relativno snabdjevene biblioteke nastavniku i ueniku. U
prvoj je najvei broj knjiga bio na njemakom jeziku. Njihov sadraj se odnosio na opa
pedagoka pitanja kao i na naunu grau za pojedine nastavne oblasti. U uenikoj se
pak biblioteci nalazila preteno kolska lektira. kola je imala i dobro opremljene
nastavne kabinete.
Isto kao to je prva muka osnovna kola bila vjebaonica muke uiteljske kole, tako
je prva enska uiteljska kola bila vjebaonica enske uiteljske kole. Zajedno sa
osnovnom kolom preparandija je inila jednu organizacionu cjelinu na elu koje je
12

Papi Mitar: kolstvo u Bosni i Hercegovini za vrijeme austrougarske okupacije 1878-1918, Veselin
Maslea, Sarajevo, 1972. , str. 98.

45

stajao zajedniki direktor. Prvi direktor enske uiteljske kole u Sarajevu bio je
profesor dr. ore Proti.
Nastavnici ove kole bili su u poetku uitelji i nastavnici trgovake kole. Poslije je
kola imala svoj vlastiti kvalificirani nastavniki kadar. Od poetka je u koli radila
Jagoda Truhelka poznati pedagog i knjievnik. Plae su nastavnicima ove preparandije
bile jednake kao i nastavnicima dravne muke uiteljske kole.
U uiteljskoj koli se pratilo i vrlo strogo ocjenjivalo ueniko vladanje, marljivost i
uspjeh u uenju. Ocjene su bile sljedee: A) za vladanje: uzorno (1), vrlo pohvalno (2),
pohvalno (3), bez prijekora (4) i nije bez prijekora (5); B) za marljivost: neumorna (1),
ustrajna (2), popusna (3), slaba (4),nedovoljna (5); C) za uspjeh u nauci (uenju):
izvrstan (1), vrlo dobar (2), dobar (3), dovoljan (4) i nedovoljan (5).
Godine 1916. izvrena je kao i kod muke dravne uiteljske kole reforma nastavnog
plana dravne enske uiteljske kole. Razlike nisu bile tako velike, ali je povean broj
nedjeljnih sati nastave sa 115 na 140. "Sa tim izmjenama nastavni plan u ovoj koli bio
je:
PREDMETI

1. Vjeronauka
2. Pedagogija
3. Specijalna metodika
4. Srpsko-hrvatski jezik
5. Njemaki ili maarski jezik
6. Zemljopis
7. Povijest
8. Prirodopis i hemija
9. Fizika
10. Matematika
11. Prostoruno crtanje i pisanje
12. Gospodarstvo i kuanstvo
13. enski runi rad
14. Graanska nauka
15. Higijena
16. Gimnastika
17. Pjevanje
18. Violina
19. Crkveno pjevanje

II

2
2
4
4
2
2
5
3
2
1
2
1
1
1
2

III

2
3
3
2
3
2
4
3
3
2
1
2
1
1
1
2

RAZREDI
IV

2
3
2
3
2
2
3
3
2
3
2
1
2
1
1
1
2

SVEGA

2
5
4
2
2
2
2
2
2
2
1
2
2
1
2
1
2

8
13
6
12
10
9
9
14
7
11
7
5
8
1
2
4
3
3
8

SVEGA:
34
35
35
36
140 " 13
Ova kola je poela raditi sa 84 uenice i 9 nastavnika, a ve naredne kolske godine
1912./13. broj uenica se poveao na 133, a broj nastavnika na 19. kolske godine
1913./14. u koli su bile 163 uenice i 17 nastavnika; 1914./15. k. god 154 uenice i 20
nastavnika, te 1915./16. kolske godine broj uenica je bio 194, a nastavnika je bilo 20.
Iz ovih podataka jasno je vidljivo kako se broj uenica se stalno poveavao. To je i
razumljivo jer za vrijeme austrougarske vladavine enska djeca nisu mogla biti redovni

13

Pejanovi ore: Srednje i strune kole u Bosni i Hercegovini od poetka do 1941. g., Svjetlost,
Sarajevo, 1953., str. 131.

46

uenici u starijim razredima gimnazije, a i smatralo se da je uiteljski poziv po prirodi

posla vie odgovara eni.
enska uiteljska kola je radila u vlastitoj zgradi (danas zgrada kole za primijenjene
umjetnosti). Poetkom prvog svjetskog rata otvoren je i poseban internat (konvikt) za
uenice preparandije. Otvorilo ga je Sarajevsko gospoinsko drutvo, uz pomo
Zemaljske vlade. Ovo drutvo je internat izdravalo i o njemu se staralo.
Iz ove dravne enske uiteljske kole izaao je veliki broj dobro osposobljenih uiteljica
narodnih osnovnih kola Bosne i Hercegovine.
MUKA UITELJSKA KOLA U MOSTARU
Inicijativa za otvaranje muke uiteljske kole pokrenuta je u Mostaru. U Saboru se
vodila diskusija o otvaranju kole i izgradnji zgrade za nju. Pored ovih diskusija i graani
su se javljali s molbom o otvaranju uiteljske kole u Mostaru. Sabor je 27.10.1912
godine donio rezoluciju o graenju zgrade za ovu kolu. Poetkom 1913./14. kolske
godine otvorena je u Mostaru druga dravna muka uiteljska kola u Bosni i
Hercegovini. Kako je Zemaljska vlada k. 1911/12. godine odredila novi naziv za
uiteljske kole preparandije tako je i ova kola nazvana Muka preparandija u
Mostaru. Godine 1914. dobile su uiteljske kole jo i dodatak zemaljski. Od tada se
ova kola zvala Zemaljska muka preparandija u Mostaru. Kada je otvorena kola
graani Mostara su traili da u njoj enska djeca privatno polau uiteljsku kolu.
Zemaljska vlada nije bila protiv ovog prijedloga, ali ga je Zajedniko ministarstvo
finansija odbilo s obrazloenjem da je dovoljna enska uiteljska kola u Sarajevu.
Uiteljska kola u Mostaru je u potpunosti radila prema uzoru na uiteljske kole u
Sarajevu. Nastavni plan, organizacija kolske godine, ureenje, udbenici, nastavno
osoblje, kolska lektira, metode rada i sve drugo bilo je u ovoj koli isto kao u
preparandiji u Sarajevu.
Godine 1913./14. pohaalo je kolu 54, a 1914./15. kolske godine 38 uenika. Imala je
deset nastavnika. kola je bila veoma kratkog trajanja. Zatvorena je krajem 1914./15.
kolske godine. Kad je zatvorena imala je samo dva razreda. Uenici ove kole su kao i
uenici uiteljske kole iz Sarajeva premjeteni u Derventu. Pripadali su svim
vjerskonacionalnim skupinama stanovnitva u Bosni i Hercegovini. kola je radila u
Derventi do kraja prvog svjetskog rata. Kao razlog za zatvaranje ove kole,, ali i
sarajevske uiteljske kole Vlada je navodila ratnu situaciju u ovim gradovima. Pored
toga navela je i jedan praktian razlog. Obrazloila je kako je Derventa kao
poljoprivredno podruje podesnija za obrazovanje uitelja nego su to gradski centri
Sarajevo i Mostar.
Naime smatralo se kako u jednoj agrikulturnoj zemlji kao to je Bosna i Hercegovina
nastava u osnovnim kolama, a samim tim i u uiteljskim, treba da se priblii
poljoprivrednoj proizvodnji. Taj zadatak se uspjenije mogao realizirati u Derventi nego
u Sarajevu ili Mostaru. Ministarstvo se sloilo sa oba razloga premjetanja kole iz
Mostara u Derventu. Zemaljska vlada se bojala otkriti prave razloge zbog kojih se
zatvara kola strah od antireimskih pokreta meu uenicima. Od poetka rada
muka preparandija u Mostaru bila je nosilac naprednih ideja. U prvoj objavi uprave ove
kole od 27.10.1913. godine navodi se kako je uenike zahvatila mladenaka
neposlunost. Uenici su poeli izbjegavati obaveze odlaska u crkvu i damiju, a uoi
prvog svjetskog rata sudjelovali su u raznim drutvima i udruenjima koja su iskazivala
mrnju prema austrougarskom okupatoru. Direktor kole je 1915. godine prijetio
izbacivanjem iz kole svih uenika koji sudjeluju u bilo kakvim drutvima i
manifestacijama van kole. Meutim to nije sprijeilo uenike da i dalje sudjeluju u
njima.

47

UITELJSKA KOLA U DERVENTI

Kada su zbog predratnih prilika i uenikih nemira preseljene i sarajevska i mostarska
Uiteljska kola nastavile su sa radom u Derventi od 1914./15. kolske godine. kola je
radila pod imenom preseljene muke uiteljske kole iz Sarajeva, pa se i tretirala kao
kola koja je samo privremeno premjetena. Rat je meutim potrajao, kola je upisivala
nove uenike, te se i nazvala Uiteljska kola u Derventi. To je bila posljednja otvorena
uiteljska kola za vrijeme austrougarske okupacije.
I uenici i nastavnici ove kole pripadali su svim vjerskonacionalnim skupinama
stanovnitva u Bosni i Hercegovini. Direktor kole bio je uro Pavii. Zemaljska vlada
je smatrala da e odmah po zavretku rata kolu ponovo vratiti u Sarajevo. Meutim rat
je potrajao due nego to se mislilo. kola se bila ustalila u Derventi, graani su bili vrlo
zainteresirani za nju i nije ju bilo lako ukinuti odmah poslije rata. Kao preparandija u
koju su se upisivali i uenici i uenice radila je do 1926. godine, a tada je ukinuta.
PROFESORI U SREDNJIM KOLAMA BOSNE I HERCEGOVINE ZA VRIJEME
AUSTRO-UGARSKE
Za vrijeme austrougarske okupacije sistem kolstva je bio dosta jedinstven, a kvalitet
nastave mnogo bolji nego u ranijem periodu. U uiteljskim kolama (kao i gimnazijama)
radilo se po europskom klasinom sistemu koji se razvijao jo od Platonove Akademije.
Prvi profesori za srednje kole doli su zajedno sa okupatorskom vojskom u Bosnu i
Hercegovinu. Meu njima je bilo eha, Slovaka, Slovaka, Slovenaca, a poslije i Hrvata,
Slavonaca, Dalmatinaca, Vojvoana. To su bili prvi europski profesori za koje se moe
rei da su imali izvanredno europsko klasino obrazovanje i mogli su da predaju u bilo
kojoj srednjoj koli u Europi. Oni nisu bili priueni ljudi, nego ljudi koji su zavrili studije
na poznatim europskim univerzitetima. Poznavali su klasine jezike, a mnogi i perzijski,
arapski ili turski jezik. Pored toga znali su po jedan ili dva europska jezika. Ovi profesori
su sa lakoom predavali vie predmeta u srednjim kolama. Bili su dobri predavai,
metodiari, te dobri pedagozi. Gotovo svi su pisali lanke, studije, udbenike.
Profesori srednjih kola kolovani su svi na strani uglavnom u Hrvatskoj i ostalim
krajevima Austro-Ugarske. Tek krajem okupacije oni su poeli da se pojavljuju u
profesorskom kadru srednjih kola u Bosni i Hercegovini. Austro-Ugarska nije eljela
otvoriti niti jednu veliku kolu, jer je eljela da profesori srednjih i strunih kola budu
odgajani i kolovani u Monarhiji. Mislilo se da e se oni tako bolje upoznati sa stanjem i
duhom Monarhije, te postati odani okupatorskoj politici.
Prvi domai profesor u gimnaziji, pored vjerouitelja, bio je Tugomir Alaupovi od 1894.
godine. Neki iskusniji uitelji su polagali posebne ispite u Zagrebu (kasnije i u Sarajevu)
za predmetnu nastavu. Oni koji bi uspjeno poloili ispite poinjali bi raditi kao
nastavnici trgovakih i zanatlijskih kola.
Profesori u srednjim kolama su imali vie zvanja. Pored direktora u srednjim kolama
radili su jo: pravi uitelji, definitivni uitelji, suplenti, vjerouitelji, pomoni uitelji, uitelji
vjetina, te profesori.
Za razliku od uitelja osnovnih kola profesori srednjih kola imali su manje problema u
pogledu nagraivanja. Bili su rasporeeni, prema kolskim kvalifikacijama, od X do VI
platnog razreda.
Profesori srednjih kola osnovali su 1909. godine udruenje "Drutvo srednjokolskih
profesora u Bosni i Hercegovini". Drutvo se bavilo struno pedagokim, drugim
stalekim pitanjima, a konzultirano je i prilikom dopuna nastavnih planova i programa.

48

Profesori su takoer radili u kulturnim i prosvjetnim organizacijama, bavili su se

narodnom i umjetnikom knjievnosti, pedagokom teorijom i praksom. Svoj posao su
radili s ljubavlju i sa eljom da svoje znanje to adekvatnije prenesu na svoje uenike.
STIPENDIRANJE UENIKA UITELJSKIH KOLA ZA VRIJEME AUSTROUGARSKE OKUPACIJE BOSNE I HERCEGOVINE
Briga o materijalnom poloaju uenika javlja se u Bosni i Hercegovini od prvih oblika
kolovanja. Kao pomo za kolovanje najvie su dodjeljivane stipendije. One su bile
trovrsne: zemaljske, opinske i pojedinih drutava. Davane su za svaku kolsku godinu
posebno. Austro-Ugarska nije odvajala znaajnija dravna sredstva u svrhu
stipendiranja. Ono je uglavnom sluilo kao instrument putem koga je okupator
usmjeravao neke tokove kolovanja. Tako je u poetku otvaranja srednjih kola
okupator dodjeljivao stipendije da bi se upisao vei broj uenika u ove kole. Stipendije
su kasnije usmjeravane prema onim kolama za iji je rad reim bio zainteresiraniji.
Tako su se npr. duhovni zavodi nalazili u prvom planu iz politikih razloga, a uiteljske
kole zbog kadrovskih potreba. Vlada je dodjeljivala stipendije uenicima srednjih i
strunih kola svih nacionalnosti. Prilikom podjele stipendija vodilo se rauna o uenju i
vladanju uenika, o njihovom politikom dranju kao i politikom dranju njihovih
roditelja. Pored srednjokolaraca stipendije su dobivali i prvi maturanti iz siromanih
obitelji koji su krenuli na visoke kole u Be, Petu, Zagreb Zahvaljujui ovom vidu
pomoi i prva darovita djeca sa sela su stupila u srednje pa i u visoke kole.
Pored Zemaljske vlade stipendije su davala i kulturna i humana nacionalna drutva,
svatko svojim kandidatima. Njihov zadatak je bio stvaranje nacionalne inteligencije.
Srpsko kulturno-prosvjetno drutvo "Prosvjeta" osnovano je 1902. godine. Najvie
stipendija dodjeljivalo je uenicima gimnazija, realki, trgovakih i uiteljskih kola. Za
prvih deset godina "Prosvjeta" je kolovala 23 uitelja i 48 uiteljica.
Od prvih godina svog osnivanja 1903. godine muslimansko kulturno-prosvjetno drutvo
"Gajret" dodjeljivalo je stipendije i potpore, a kasnije i "stipendijske zajmove" za
kolovanje muslimanske djece u srednjim i visokim kolama. Iste godine kada je
drutvo predano vakufskoj upravi 1914. godine Vakufsko-mearifski saborski odbor
podijelio je nekoliko "stipendijskih zajmova" studentima Muslimanima na studijima u
Zagrebu, Beu i Pragu, te vie stipendija uenicima gimnazija, realki, erijatske
sudake kole, trgovakih kola, Trgovake akademije, zanatlijskih kola, te uenicima
uiteljskih kola. No i pored toga u nastavi je radilo samo 17 profesora i strunih uitelja
(osim vjerouitelja) u srednjim kolama te u opim narodnim osnovnim kolama 98
uitelja i 3 uiteljice (od ukupno 804) muslimanske vjeroispovijesti.
Hrvatsko kulturno-prosvjetno drutvo Napredak osnovano je 1904. godine. Do 1914.
godine Drutvo je stipendiralo 1192 uenika u srednjim kolama i univerzitetima, te 509
egrta. Najvie stipendija dobivali su uenici gimnazija, realki, trgovakih i uiteljskih
kola. Pored novane pomoi Napredak i njegove podrunice dodjeljivali su uenicima
knjige, odjeu Uz pomo stipendiranja ovog drutva mnogi uenici su otili na visoke
kole u Zagreb ili Be.
Jevrejsko drutvo "La Benevolentia" kao jedan od osnovnih ciljeva isticalo je pomaganje
siromanih. Sva ova nacionalna drutva koja su imala svoje filijale u mnogim gradovima
Bosne i Hercegovine uzdravala su se od mijeanja u politiku okupatora. To su
prepustili ve organiziranim politikim strankama odgovarajuih nacionalnosti. Upravo je
pomaganje kolovanja siromanijih uenika najznaajnije u povijesti nacionalnih
kulturno-prosvjetnih drutava. Stipendije su dodjeljivale i pojedine bosansko-

49

hercegovake gradske opine za pohaanje srednjih, strunih i visokih kola. One su

bile namijenjene uenicima i uenicama bez razlike vjeroispovijesti.
Uenice enske preparandije u Sarajevu dobivale su relativno vei broj stipendija nego
to je to bila praksa u drugim kolama. Tako je ve prve kolske godine 1911. od 84
uenice 47 primalo stipendije od Vlade, opina i kulturno-prosvjetnih drutava.
U posljednjoj kolskoj godini pred prvi svjetski rat dodijeljene su stipendije na sljedei
nain: gimnazijama (115 Zemaljska vlada, 255 opine i 305 nacionalno-kulturnoprosvjetna drutva); trgovakim kolama (20 Zemaljska vlada, 87 opine i 66 drutva);
Trgovakoj akademiji (6 Zemaljska vlada, 30 opine i 18 drutva); Viim djevojakim
kolama (38 opine i 7 drutva) i uiteljskim kolama (148 Zemaljska vlada, 26 opine i
25 drutva). Vidi se kako je u ovoj samo jednoj kolskoj godini podijeljeno 1146
stipendija i to 289 od Zemaljske vlade, 436 od opina i 421 stipendija od strane
nacionalno-kulturno-prosvjetnih drutava. Vlada je u ovoj kolskoj godini podijelila
najvei broj stipendija na tri uiteljske kole.

50

III

KOLOVANJE UITELJA U BOSNI I

HERCEGOVINI IZMEU DVA SVJETSKA
RATA

"Pouavajui uimo"
Seneka

51

10. PROSVJETNA POLITIKA KRALJEVINE JUGOSLAVIJE U BOSNI I

HERCEGOVINI
Meunarodne ekonomske i politike krize koje su se smjenjivale poetkom 20. st.
zaotravale su borbu velikih sila za novu podjelu svijeta. Pojaavala se trka u
naoruanju i produbljivao se jaz izmeu dva suprotstavljena vojna i politika bloka
Antante (Velika Britanija, Francuska i Rusija) i Centralnih sila (Njemaka, AustroUgarska i privremeno Italija). Kada je 28.6.1914. g. Gavrilo Princip izvrio atentat te
pritom ubio austrijskog nadvojvodu Franza Ferdinanda, Austro-Ugarska je to iskoristila
kao povod da Srbiji objavi rat. To je uinila 28.7.1914. godine i poeo je prvi svjetski rat.
Poto je Austro-Ugarska 1918. godine izgubila rat raspala se na nekoliko drava. Na
sastanku u Zagrebu 3.3.1918. godine usvojena je Rezolucija hrvatskih, slovenakih i
srpskih politiara sa zahtjevom da se uspostavi demokratski utemeljena drava
Slovenaca, Hrvata i Srba kao parlamentarna monarhija s dinastijom Karaorevia.
Nova dravna zajednica proglaena je 1.12.1918. godine, a nazvana je Kraljevina Srba,
Hrvata i Slovenaca. Od 1929. godine zvala se Kraljevina Jugoslavija.
Raspad Austrougarske monarhije izazvao je velike promjene na svim nivoima u Bosni i
Hercegovini. U Kraljevini SHS zauzimala je povrinu od oko 51 000 km 2 odnosno 20%
cjelokupne drave. Centri oblasti u Bosni i Hercegovini ostala su ranija sjedita okruja i
to: Sarajevo, Biha, Banja Luka, Mostar, Travnik i Tuzla. Godine 1929. zemlja je
podijeljena na banovine. Bosna i Hercegovina je rasporeena na etiri banovine:
Drinsku, Vrbasku, Primorsku i Zetsku. Posljednja administrativno teritorijalna podjela
zemlje izvrena je 1939. godine kada je obrazovana Hrvatska banovina kao posebno
podruje. Prikljuuju joj se srezovi sa veinom hrvatskog stanovnitva.
Situacija u dravi je bila loa, a nezadovoljstvo stanovnitva u stalnom porastu. Sve se
to teko odraavalo na rad cjelokupnog kolskog sustava. Centralna vlast se najvie
bavila usklaivanjem razliitosti krajeva koji su uli u novu dravnu zajednicu. Nije se
mnogo bavila prosvjetom i kolama. Zemlje koje su bile pod Austro-Ugarskom, kao i
one druge, nastavile su rad u oblasti prosvjete i kolstva prema propisima i programima
koji su zateeni. To meutim ne znai da se centralna vlada i njeni organi nisu
interesirali za tokove kojima e krenuti kolstvo u pojedinim krajevima. Trebalo je
istovremeno vriti ujednaivanje naslijeenih sistema kolstva i izgraditi novi
jugoslavenski sistem kolstva. To nije bilo nimalo lako. Unitaristikom dravnom
ureenju moglo je odgovarati samo kolstvo iji e rad biti usmjeravan s jednog mjesta i
iji e se zadaci uklapati u interese drave. Buroasko-feudalnoj Kraljevini Jugoslaviji su
obrazovanje, nauka i kultura bile na zadnjem mjestu. Zato je sustav kolstva bio i ostao
heterogen, nejedinstven i krajnje nerazvijen. Njegove osnovne karakteristike su bile:
dualizam, odanost kruni i dinastiji, centralizam, instrumentaliziranje nastavnika,
manipuliranje uenicima, nacionalna neravnopravnost, dominacija, zanemarivanje
kolstva, nerazvijenost kolske mree, nedemokratinost odgoja i obrazovanja,
viestruka selekcija mladih, nerazvijenost obaveznog kolovanja i neobuhvaenost
djece ovim kolovanjem Ve 1921. godine u 16. lanu Vidovdanskog ustava je o
nastavi utvreno: da je dravna, da u cijeloj dravi treba poivati na istoj osnovi, da je
opa i besplatna, da se vjerska nastava daje samo po elji roditelja Sve je ovo
zapravo bila samo proklamacija, a praksa je krenula drugim putem. Izmeu dva
svjetska rata poela je u Bosnu i Hercegovinu prodirati reformna buroaska kola.
Temelje stare kole koju je uvao politiki reim potresala je ova austrijska "radna
kola". Poinju se osjeati jaki utjecaji reformskih i pedagokih pravaca Laja, Gaudinga,
Kerentajnera. Spominje se nova kola, kola rada, aktivna kola, kola na slobodnom
vidiku, ali nita novo ne ulazi u nastavne programe ni u kolu. Prije svega radi toga to

52

su u Bosni i Hercegovini bili drugaiji uvjeti nego u Americi i ostatku Europe, a oni su
ograniavali slobodu i samostalnost uenika. Bili su prisutni i objektivni razlozi za
neuvoenje novina: nedovoljno prostorija za razliite grupne aktivnosti, nedostatak
potrebne literature za rad uenika U kolama se umjesto fleksibilnog, slobodnog i
nenametljivog rada ilo na pragmatizam. Traila se spretnost u runom radu, a posebno
su se vrednovale osnovne vjetine itanje, pisanje i raunanje. Glavni stil nastave bio
je uenje napamet i doslovno. Svaka kola je morala imati vrt ili vonjak gdje su uenici
obuavani u praktinim radovima. Praksa se uglavnom naglaavala, a zanemarivala se
teorija.
Svaka vrsta kole je imala posebne obrazovne i odgojne zadatke. Ipak se kao jedan
opi zadatak svih kola moe istaknuti - odgajanje omladine u duhu narodnog jedinstva,
vjernosti i odanosti kralju, dinastiji Karaorevia i otadbini. Zato su vjerske pouke u
koli bile ne samo po redu prvi predmet u nastavnim planovima nego i nastava od koje
se mnogo oekivalo.
Anacionalna politika koju je vodilo Ministarstvo prosvjete posebno se ispoljila u
predratnim godinama. I kola je trebala sluiti faiziranju zemlje. kolske 1940./41.
godine otvorio se vei broj kola na njemakom jeziku, meu kojima je bilo i gimnazija i
uiteljska kola u Novom Vrbasu. U neke kole se umjesto francuskog uveo talijanski
jezik. Ovakvo politiko stanje i veoma nizak nivo osnovne pismenosti koji nije
zabrinjavao ni Vladu ni prosvjetne organe zavrilo je potpunom nacionalnom izdajom
1941. godine te preputanjem zemlje u ruke faistiko-nacistike sprege.
11. KOLE U BOSNI I HERCEGOVINI ZA VRIJEME KRALJEVINE JUGOSLAVIJE
2.1. OSNOVNE KOLE
kolski uzrast je uvijek bio odluujui period u odgoju ovjeka. Tu injenicu kraljevska
vlada i njeni organi nisu nikada zanemarivali i nisu eljeli dozvoliti da izmakne kontroli
bilo ta to bi eventualno u koli ili oko kole moglo poremetiti buroaska idejnopolitika polazita u odgoju kolske omladine. Sva pitanja osnovne kole bila su
privremeno u domenu Vlade u Sarajevu. U Zemaljskoj vladi je bilo odjeljenje za
prosvjetu, a u kotarevima (kasnije srezovima) bili su referenti za prosvjetu. Najvanija
pitanja osnovnog kolstva od 1925. godine preuzelo je Ministarstvo prosvjete i zadralo
ih u svojoj nadlenosti sve do poetka drugog svjetskog rata. U budet ovog
Ministarstva spadale su plae nastavnog osoblja, dok su kolske opine bile obavezne
graditi i materijalno izdravati osnovnu kolu, obezbijediti zemljite za kolski vrt, starati
se za kolsku kuhinju.
Pred prvi svjetski rat je bilo 374 dravnih osnovnih kola, 156 konfesionalnih te 13
privatnih osnovnih kola. Prve tri godine rata prestao je raditi vei broj osnovnih kola u
Bosni i Hercegovini. Ipak je najvei broj kola zatvoren u posljednjoj ratnoj godini.
Poslije zavretka prvog svjetskog rata sa mnogih strana su poeli stizati zahtjevi za
otvaranje osnovnih kola, a posebno iz krajeva gdje su kole ranije radile. Poetkom
druge kolske godine nakon rata broj osnovnih kola je jako porastao pa je bilo 440
javnih osnovnih kola i 58 privatnih. kole je pohaalo 48 199 djeaka i 15 452
djevojice. Uilo ih je 1 007 uitelja.
Kada se radilo o obnavljanju zatvorenih i osnivanju novih kola postojao je problem
neravnomjernosti mree osnovnih kola. Javio se prije svega zbog toga to nije
postojao nikakav prosvjetni plan za otvaranje kola, ali i zbog naslijeene mree kola.
Najgua mrea kola bila je u Hercegovini, a najslabija u zabaenim krajevima

53

nastanjenim Muslimanima. Oni se nisu zalagali da se u njihovim mjestima podignu

kole. Godine 1931. i 1932. bile su najplodnije u pogledu otvaranja osnovnih kola.
Djeca su osnovnu kolu pohaala od 7 do 11. godine. Osmogodinja kola je
ozakonjena 1929. godine. Meutim i pored toga drava je samo etverorazrednu
osnovnu kolu tretirala kao jedinstvenu cjelinu osnovnog obrazovanja. Za tu osnovnu
kolu propisivani su zajedniki nastavni planovi i programi.
Struna sluba u osnovnim kolama bila je namijenjena upraviteljima kola i kolskim
nadzornicima. Ova sluba se izrazitije bavila nadzorom nego pruanjem pedagoke
pomoi. Od strune slube se trailo da u koli obezbijedi provoenje intencija
prosvjetnih organa i upravno-politikih organa. lan strune slube posjeivao je kolu
jednom tijekom kolske godine. U redovima ovog kadra bilo je i liberalnih i naprednijih
prosvjetnih djelatnika iji je dolazak meu uitelje pruao priliku za bolji struni rad u
razredu. Obrazovaniji upravitelji su u veim kolama pruali uiteljima pomo u
strunom radu. Meutim u selima je u najveem broju kola radio 1 ili 2 uitelja.
Mogunosti da upravitelj kole ire utjee na nastavu su bile male jer je on obino radio
sa sva etiri razreda ili je dijelio nastavu s jo jednim uiteljem. Na jednog kolskog
nadzornika otpadalo je 40 do 70 kola, a uitelja iji je rad trebalo struno pomagati i
kontrolirati bilo je mnogo vie. Voenje cjelokupne administracije koja se odnosila na
osnovne kole pripadalo je isto kolskom nadzorniku. Taj posao smatrao se vanijim od
pruanja pedagoke pomoi kolama. Isto tako mislilo se da kolski nadzornik u prvom
redu treba obilaziti mlae uitelje i uitelje poetnike. Stariji i iskusniji uitelji bili su
preputeni sami sebi.
Struna tijela za pitanja osnovnih kola bila su nastavnika vijea i to mjesno
nastavniko vijee i sresko nastavniko vijee. Mjesno nastavniko vijee inili su svi
uitelji jedne kole, a njime je rukovodio upravitelj. U sresko nastavniko vijee (u jedan
kolski srez ulazilo je vie politikih srezova) ulazili su svi uitelji osnovnih kola. Ovo
vijee se sastajalo jednom mjeseno. Kada su osnovane banovine uvedeno je zvanje
banovinski kolski nadzornik. On je vodio cijelu administraciju koja se odnosila na
osnovno kolstvo u banovini.
Kada je u pitanju nastavna osnova osnovnih kola mnogo toga je trebalo mijenjati.
Najznaajnije izmjene u odnosu na zateene programe u Bosni i Hercegovini bili su oni
nastavno-odgojni sadraji iji je zadatak bio afirmiranje i populariziranje dravne politike
Kraljevine SHS odnosno Kraljevine Jugoslavije. Tako su se najvie izmijenili nastavni
programi povijesti i zemljopisa. Ukinut je prijanji naziv za narodni jezik osnovnih kola
srpskohrvatski. Zvanini naziv jezika bio je hrvatski ili srpski. Vraena je irilica u kole i
proglaena je njena ravnopravnost sa latinicom. Uenicima osnovnih kola su se pored
osnovne pismenosti i etiri raunske operacije pruala najelementarnija znanja o prirodi
i drutvu, pouke o uvanju zdravlja i pouke iz poljoprivrede. U osnovnim kolama su bila
samo tri udbenika: bukvar, itanka i raunica.
Ministarstvo prosvjete je otvorilo vei broj "oglednih osnovnih kola" u kojima su se
gajile nove metode u nastavi koje su trebale sluiti kao primjer kako treba unapreivati
nastavu. Centralna ogledna kola bila je u Beogradu, a otvarane su i u drugim
mjestima. U Bosni i Hercegovini su otvorene u Banja Luci i Sarajevu. U ove kole su
postavljani za uitelje, po ocjeni Ministarstva prosvjete, najstruniji uitelji metodiari. U
kolama je kao instruktor radio i po jedan profesor pedagogije. Ogledne kole nisu niti
su mogle odigrati znaajnu ulogu u mijenjanju sutinskih pitanja nastave i odgoja. Cijelo
vrijeme izmeu dva svjetska rata vie se kritiziralo staro nego sistematski uvodilo novo
u nastavu.
Od privatnih konfesionalnih osnovnih kola radile su samo kole koje su odravale
pojedine drube asnih sestara. Ove kole su radile po programu koji se razlikovao od
onog u dravnim osnovnim kolama po tome to su u njima bili iri programi vjerske

54

nastave, runog rada i domainstva. kole su imale pravo javnosti. Srpske

konfesionalne kole koje su pred rat zatvorene nisu se vie otvarale jer to nitko nije
traio. Krajem prvog svjetskog rata delegacija srpskih uitelja je izjavila da se stavlja na
raspolaganje za rad u novim zajednikim dravnim osnovnim kolama, jer vie ne
postoje razlozi za posebne kole. Nije bilo ni muslimanskih osnovnih kola. Sibjan
mektebi su tretirani kao predkolske ustanove.
Jedna od istaknutih komponenti odgojne politike u kolama bilo je velianje dinastije.
Populariziranje dinastije naroito se istie od estojanuarske diktature, a jo jaa nakon
pogibije kralja Aleksandra. To se izmeu ostalog ogleda u davanju imena kolama. Tako
je od 1934./35. kolske godine nastala prava poplava krtavanja kola. Najea nova
imena kola bila su: "Kralj ujedinitelj", "Prestalonaslednik Petar", kasnije "Kralj Petar".
Jedna je kola nazvana kolom princeze Olge.
Osnovna kola je u Kraljevini Jugoslaviji radila na narodnom prosvjeivanju najirih
slojeva stanovnitva. U sastavu Ministarstva prosvjete obrazovan je sredinji odbor za
narodno prosvjeivanje iji su zadaci bili: irenje pismenosti, svestran odgoj i uzdizanje
narodnih masa. No sve je to bilo samo na papiru. U praksi je sve ilo sporo. Godinji
porast pismenog stanovnitva nije iznosio ni pun jedan procent. Odnos drave prema
kulturno-prosvjetnom radu je bio lo. Osim kulturno-prosvjetnih drutava u Bosni i
Hercegovini nije djelovala nikakva drutvena, upravna ili politika organizacija koja
objedinjava bilo to u povijesnim granicama zemlje.
kolska politika Kraljevine Jugoslavije bila je samo dio ope politike u Bosni i
Hercegovini. Ona je bila u tekstovima zvaninih programa, propisanim udbenicima
onakva kakvu su je eljeli politiki reimi. Otpori koje su pruali progresivni prosvjetni
djelatnici, uenici i studenti vie su mijenjali okolinu kole nego nju samu. Kakva je bila
kolska politika pokazuje i podatak da se po broju pismenog stanovnitva Kraljevina
Jugoslavija nalazila sasvim pri dnu europske ljestvice, ali se to nije smatralo krupnim
kulturnim problemom.
2.2. SREDNJE KOLE
Za vrijeme Kraljevine Jugoslavije srednje obrazovanje je poinjalo u 11. godini. Tada je
dolazilo do selekcije meu djecom.
Jedan broj djece nastavljao je kolovanje u graanskoj koli. kola je trajala etiri
godine. Zadatak joj je bio da djeci prui osnovno graansko obrazovanje. Sve zateene
trgovake kole u Bosni i Hercegovini koje su postojale za vrijeme Austro-Ugarske
pretvorene su u graanske kole. Ove kole su spremale kadar za administraciju,
trgovinu, ugostiteljstvo, banke. Vremenom su se izdvojila tri tipa graanskih kola:
trgovaki, industrijsko-zanatski i poljoprivredni. U veim centrima (Sarajevo, Tuzla,
Mostar, Banja Luka) ove kole su bile potcjenjivane naroito u odnosu na gimnaziju. U
manjim se pak mjestima (Biha, Brko, Travnik, Bugojno, Glamo) poklanjala vea
panja ovim kolama. Graanske kole nisu smatrane niim srednjim kolama, te se iz
njih nije moglo nastaviti kolovanje na viem nivou srednjeg obrazovanja izuzimajui u
nekim periodima mogunost upisa u uiteljske kole. Onih koji su se odluivali za to bilo
je veoma malo jer je polaganje "diferencijalnih ispita" bilo teko.
Jedan dio djece se poslije zavretka osnovne kole opredjeljivao za izuavanje zanata.
Uenici koji su pohaali ove egrtske nie zanatske kole morali su uz praktian rad u
radionici majstora zanatlije obavezno posjeivati odgovarajue "egrtske", "nie
zanatske" i sline kole. Ovakvo kolovanje je trajalo dvije, tri ili vie godina i ni iz njih
se nije moglo nastaviti kolovanje.
Za vrijeme Kraljevine Jugoslavije postojale su i produene osnovne kole razliitog
vremena trajanja.

55

Nakon zavretka osnovne kole uenici su se mogli pisati u niu gimnaziju. Uvjet za to
je bio poloen prijemni ispit. U gimnazijama se plaala i kolarina. Kako su imale
opeobrazovni karakter po njihovom zavretku trebalo je nastaviti kolovanje. Radi
svega toga se mali broj djece upisivao u gimnazije. To su uglavnom bila djeca imunijih
slojeva drutva. Poetkom prvog svjetskog rata u Bosni i Hercegovini je bilo est
gimnazija. Tijekom rata su se povremeno zatvarali pojedini razredi ili cijele kole. Kraj
rata je ipak doekalo svih est gimnazija. Kao i druge kole neposredno nakon rata
radile su prema zateenim nastavnim planovima i programima. Trajale su etiri godine.
Zakonom su bila utvrena tri tipa gimnazija: realna, realka i klasina gimnazija. Razlika
izmeu realne gimnazije i realke je bila u tome to se u realkama nisu predavali klasini
jezici. Najmasovnije su bile realne gimnazije. Za vrijeme od 23 godine izmeu dva rata
samo su tri nova centra dobila potpunu gimnaziju Trebinje, Bijeljina i Prijedor. U prvoj
kolskoj godini poslije rata 1918./19. ukinuta je zabrana o redovnom upisivanju enske
djece u gimnazije. Nia gimnazija se zavravala polaganjem male mature. Iz nje se
moglo upisati u viu gimnaziju uz polaganje posebnih ispita. Via gimnazija se nalazila
na drugom (viem) nivou srednjeg obrazovanja koje je poinjalo sa 15 godina. Trajala
je etiri godine. Primala je samo uenike koji su s boljim uspjehom poloili malu maturu.
Via gimnazija je obezbjeivala ope obrazovanje i jedina funkcija joj je bila priprema za
polaganje velike mature. Uspjeno poloena velika matura bila je uvjet za nastavljanje
kolovanja na fakultetima.
Na viem nivou srednjeg obrazovanja nalazile su se i srednje strune kole. Oblici
strunog obrazovanja su bili veoma raznovrsni i neujednaeni u pojedinim krajevima
Bosne i Hercegovine. Najbrojnije su bile trgovake akademije. Za upis u srednje strune
kole traila se zavrena etiri razreda gimnazije ili graanske kole. U ove kole su se
uglavnom upisivali slabiji uenici ili uenici koji su to prije eljeli poeti raditi. Nastava
je u ovim kolama trajala etiri godine. Izmeu dva svjetska rata je postojala velika
nemarnost prema strunim kolama. One su vie tretirane kao podruje proizvodnje i
privrede, a manje kao oblast prosvjete i kulture.
Pored dravnih postojale su i nie i srednje privatne kole sa konfesionalnim obiljejem.
12. POLOAJ UITELJA ZA VRIJEME KRALJEVINE JUGOSLAVIJE U BOSNI I
HERCEGOVINI
Tijekom prvog svjetskog rata stradao je veliki broj uitelja u Bosni i Hercegovini.
Preivjeli su odravali nastavu u prvim godinama iza rata. Kasnije su iz ostalih krajeva
Kraljevine SHS poeli dolaziti uitelji kao pomo u Bosnu i Hercegovinu. Meutim,
najvei dio uiteljskog kadra inili su uitelji kolovani u uiteljskim kolama u Bosni i
Hercegovini. Nakon prvog svjetskog rata su meu uiteljima postojale velike nade da
e u prosvjeti i kolstvu u novim uvjetima sve krenuti bolje i lake. Poetni optimizam je
brzo splasnuo. Nova vlast nije eljela ulagati nikakva znatnija sredstva u prosvjetu, a
bez potrebnih materijalnih sredstava se ni uz veliki entuzijazam nije moglo daleko stii.
Veina uitelja se nije slagala s vladajuom prosvjetnom politikom. Tako su se za cijelo
vrijeme izmeu dva svjetska rata javljali pojedinani ili skupni, spontani ili organizirani,
otpori protiv odluka Ministarstva prosvjete. Otpori su najsnanije izbijali na skuptinama
i kongresima uitelja. Prvi kongres uiteljskih drutava odran 1920. godine jasno je
naznaio novu situaciju i nove nevolje s kojima su se susreli prosvjetni djelatnici. Od
njihove idejno-politike orijentacije i stranake pripadnosti ovisilo je i da li e svreni
uenik uiteljske kole uope biti primljen na posao i da li e ostati na poslu ako mu
kasnije otkriju idejno-politiku orijentaciju odnosno stranaku pripadnost. U uiteljskim
kolama su mnogi prihvatili napredna shvaanja i ideoloka opredjeljenja. To su esto

56

platili nevoljama, tamnovanjem, ivotom, a i ne dobijanjem posla. U Kraljevini Jugoslaviji

je tako bilo 2000 nezaposlenih uitelja. Ministarstvo prosvjete je esto sreskim kolskim
nadzornicima davalo kao radni zadatak nadgledanje politikog kretanja meu uiteljima.
Oni su trebali kod svakog pojedinog uitelja posebno ustanoviti koji su uspjeh postigli u
obradi nacionalnih predmeta i na nacionalnom odgoju svojih uenika. Pored toga i
policijski organi su pratili politiki ivot uitelja. Upravo su oni esto vrili pritisak na
uitelje. Po njihovim preporukama su mnogi napredniji uitelji zlostavljani, premjetani,
otputani iz slube
"U povijesti djelatnosti naprednih uitelja izmeu dva svjetska rata (1919 1941)
postoje tri perioda: prvi od 1919. do 1921., drugi od 1921. do 1936. i trei od 1937. do
1941. godine."14 Napredni uitelji su stalno pratili razvitak kolstva u Europi putem
pedagokih listova. esto se raspravljalo u njihovim krugovima o novim nastavnim
metodama, o "radnoj koli", o razredu kao radnoj i ivotnoj zajednici. Iako je naravno
bilo uitelja koji su podravali zvaninu kolsku politiku sve su se glasnije uli uitelji sa
naprednijim idejama. Oni su eljeli ojaati svoje redove, uiniti to efikasnijim svoj
utjecaj i ujediniti se protiv zajednikog neprijatelja. Period od 1921. do 1936. godine bio
je najtei period u povijesti borbe naprednih uitelja. Godine 1921. zabranjen je rad
Komunistike partije i tada su automatski dole pod udar sve aktivnosti naprednih
prosvjetnih djelatnika. Zabranjeni su listovi, klubovi i svi drugi oblici rada meu uiteljima
koji su nosili obiljeje utjecaja komunizma. Direktori kola, kolski nadzornici i inspektori
su birani meu provjerenim antikomunistima. Oni pak uitelji koji su bili odani
vladajuem poretku bili su u privilegiranom poloaju (dobivali su bolja mjesta, nagrade,
odlikovanja). Zabranom rada Komunistikoj partiji Jugoslavije djelatnosti naprednih
uitelja povukle su se u ilegalnost. Tako je bilo do kraja ovog povijesnog perioda. Ipak
se od estojanuarske diktature poelo osjeati oivljavanje politikog rada uitelja. U
posljednjim godinama pred drugi svjetski rat bilo je vie lijevo orijentiranih tekstova
pedagokog i politikog sadraja uitelja Bosne i Hercegovine.
Savezu uiteljskih drutava narodnih osnovnih kola Bosne i Hercegovine osnovanom
1905. godine odmah po zavretku prvog svjetskog rata prikljuili su se i uitelji bivih
srpskih kola. Zatim je uiteljstvo stupilo u zajedniku staleku organizaciju uitelja
Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca. Osnivanjem banovina sva udruenja su dobila
banovinske sekcije. Udruenja su imala i svoja zajednika glasila, ali ni jedno nije
izlazilo u Bosni i Hercegovini. Isto tako malo je uitelja suraivalo sa svojim radovima u
strunim asopisima koji su izlazili u drugim krajevima Kraljevine Jugoslavije. To ne
znai da uitelji u Bosni i Hercegovini nisu pisali. Oni su svoje tekstove objavljivali ali
uglavnom u knjievnim asopisima, dnevnoj tampi, kalendarima Vlasti je odgovaralo
to su svi prosvjetni djelatnici bili podijeljeni u tri organizacije uiteljsko, nastavniko i
profesorsko udruenje. Tako je bilo lake vriti utjecaje, nego to bi bilo da se radilo o
snanoj i homogenoj cjelini. udno je da od prosvjetnih djelatnika nije dolazila inicijativa
za okupljanje staleke organizacije. ak se ni posebne organizacije nisu interesirale za
neke zajednike drutvene akcije i programe. Ono o emu su pak esto raspravljale sve
tri organizacije prosvjetnih djelatnika bila su pitanja materijalnog poloaja. Isto tako su
uvijek interesantna bila socijalna pitanja u ovim organizacijama. Zapravo u prvoj deceniji
poslije rata prosvjetni djelatnici Bosne i Hercegovine, a posebno uitelji nisu imali neku
znaajniju ulogu u radu novih zajednikih organizacija. U tome su puno vee iskustvo
imali uitelji iz Srbije i Hrvatske. Osnovni razlog je to su tamo postojale nacionalno
homogenije sredine. Kako se bosanskohercegovaki prosvjetni kadar uglavnom
razvijao u tri zatvorena nacionalna kruga trebalo je dugo da se prilagodi novim
odnosima i novom zajednitvu u obrazovanju i odgoju omladine. Jer, uitelji su u Bosni i
Hercegovini ranije ivjeli u drugim politikim i nacionalnim odnosima. Kada su uitelji
14

Vukovi Rade: Napredni uiteljski pokret izmeu dva rata, Beograd, 1968., str. 11.

57

Bosne i Hercegovine stupili u zajedniku organizaciju uitelja Kraljevine Srba, Hrvata i

Slovenaca bilo je nemirno politiko vrijeme koje je iz temelja potresalo stari drutveni
poredak. Nagovjetavalo se novo politiko i drutveno ureenje. Burna politika kretanja
su sve vie zapljuskivala kolu i kolski kadar. Godine 1919. osniva se Klub komunista
uitelja. Iste godine pokrenuta je pedagoka biblioteka "Budunost" u kojoj su se
tampale broure sa idejama o komunistikom odgoju.
Na skuptinama sreskih uiteljskih udruenja i banovinskim sekcijama esto su voene
une diskusije. Tu su uitelji imali priliku da izmjenjuju miljenja i iskustva ne samo o
strunim nego i o drugim drutvenim i politikim pitanjima. O pedagokim problemima
raspravljalo se sve vie sa progresivnijeg gledita na nastavu i odgoj.
Osim Komunistike partije Jugoslavije u uiteljsku staleku organizaciju prodirali su i
utjecaji graanske politike organizacije. Uitelji su bili vezani za najire narodne
slojeve. Imali su vei ugled u oima obinog svijeta nego druga inteligencija. esto su
drali predavanja za mjetane, bili su aktivni u bibliotekama i itaonicama, u
zemljoradnikim zadrugama, prenosili su pjesme, prie, anegdote, poslovice,
zagonetke Meu uiteljima je bilo vie interesovanja za praktina nego za teoretska
pitanja. Takvu orijentaciju je uvjetovao relativno nii nivo teoretskog obrazovanja uitelja
nego to je bilo kod onih u Europi. Uitelji u Bosni i Hercegovini su izmeu dva svjetska
rata bili slabo plaeni. Zbog tretmana prema njima odreenog raznim zakonskim
propisima i drugim pravnim aktima bili su u doista tekom i nezavidnom poloaju. To se
posebno odnosilo na uiteljice koje se od 1926. godine nisu mogle udavati bez
suglasnosti Ministarstva prosvjete. Kasnije su se mogle udavati samo za uitelje. Uitelji
su traili izjednaivanje sa drugim inovnicima po pitanju visine plaa. Traili su i
stalnost u mjestu slubovanja, redovito napredovanje i pravnu zatitu. Njihovi zahtjevi
uglavnom nisu bili ispunjeni. Isto tako je bilo i sa svim otporima prema vladajuoj
kolskoj politici. Oni nikada nisu doveli do mijenjanja nastavnih programa ili do izmjena
u udbenicima ili nekom drugom obliku nastavno-odgojnog procesa u kolama.
Nekoliko godina pred II svjetski rat komunisti su poeli ulaziti u neke legalne drutvene
i kulturne organizacije koje su imale liberalnije programe. Tim putem su krenuli i
napredni uitelji. Godine 1939. 19.,20. i 21. kolovoza odrana je 19-a glavna skuptina
Jugoslavenskog uiteljskog udruenja u Banja Luci. Poznata je kao Banjaluki kongres.
Ova skuptina predstavlja znaajan prijelomni moment u povijesti borbe naprednih
uitelja. Poslije skuptine je vea grupa uitelja komunista Bosne i Hercegovine
osnovala uiteljsku zadrugu "Petar Koi". U ovom periodu neposredno pred II svjetski
rat voena je otra borba izmeu starog i novog, izmeu pristalica reimske prosvjetne
politike i onih koji su bili protiv ovakve politike. Udruenja uitelja su organizirala
"Pedagoke nedjelje", skupove pod imenom "Struno i metodsko usavravanje". Na
dnevnom redu ovih skupova bile su teme iz oblasti najnovijih naprednih tekovina
pedagoke teorije i prakse. Vladi i policijskim organima je ovo revolucioniranje
uiteljskih redova donosilo mnoge brige i probleme. Kada su odravane glavne
uiteljske skuptine u mjestima gdje su se odravale vlast je bila na nogama. Kako je
napredni uiteljski pokret doivljavao uspjehe sve vie je uitelja zlostavljano,
premjetano ili otputano iz slube.
Uiteljstvo Bosne i Hercegovine izmeu dva svjetska rata bila je jedina organizirana
snaga koja je stalno pokretala pitanja opismenjavanja i otvaranja osnovnih kola.
Godine 1934. pokrenuli su pitanje prikupljanja priloga za izgradnju uiteljskog doma.
Dom je sagraen i otvoren 1938. godine u Sarajevu. Centralna organizacija uitelja
izradila je Pravilnik o nainu pribavljanja novanih sredstava i buduem iskoritavanju
prostorija ovog doma. Ve tada je predloeno da se u prostorijama doma otvori
pedagoki arhiv i pedagoki muzej Bosne i Hercegovine. U Domu se nalazila klub-sala,
priruna kuhinja, kancelarije, spavae sobe za uitelje koji dolaze poslom u Sarajevo.

58

Poslije drugog svjetskog rata ove prostorije su sluile kao Dom sindikata prosvjetnih
djelatnika.
asopis "Uiteljska zora" koji je poeo izlaziti 1905. godine prestaje izlaziti 1921.
godine. Ve sljedee godine znai 1922. poeo je izlaziti u Sarajevu asopis "Nova
kola", ali je odmah ukinut. Naredni pedagoki asopis koji je izlazio u Bosni i
Hercegovini bio je asopis "Male novine". Urednik asopisa bio je Ilija Grbi. U njemu su
objavljivani napredni nauni tekstovi, pa su nakon dva broja "Male novine" zabranjene.
Od 1927. godine u Sarajevu izlazi asopis "Uzgajatelj". Pedagoka tampa iz drugih
krajeva Kraljevine Jugoslavije vrila je utjecaj i na pedagoka kretanja u Bosni i
Hercegovini (npr. asopisi "Uitelj" i "Napredak").
13. KOLE ZA OBRAZOVANJE UITELJA ZA VRIJEME KRALJEVINE SHS I
KRALJEVINE JUGOSLAVIJE
Zavretkom prvog svjetskog rata u novoj dravi Kraljevini SHS bila je vrlo
neujednaena mrea uiteljskih kola. Postojee razlike nisu bile samo u broju kola
nego i u mnogim nastavno-organizacionim pitanjima. Ujednaavanje tih razlika teklo je
sporo. Iako je veliki procent djece bio neobuhvaen osnovnom kolom nije postojala
velika briga za uiteljske kole. Postojala je zapravo potpuna dezorijentacija u kolskoj
politici. Tako su jedne uiteljske kole zatvarane druge otvarane, negdje se proirivao a
negdje ograniavao upis u uiteljske kole. U periodu od 23 godine izmeu dva svjetska
rata nekada se tako smatralo da je malo uiteljskih kola, nekada pak da ih je previe
pa su zatvarane. Nekad se tvrdilo da nema dovoljno kandidata za upis, a nekada da
treba ograniavati upis. Zbog neadekvatne prosvjetne politike u Ministarstvo prosvjete
stalno su stizale molbe za posao diplomiranih uenika uiteljskih kola, a s druge strane
mnoge su kole zatvarane jer nisu imale uitelje.
U Kraljevini SHS su u 1918./19. kolskoj godini radile 24 uiteljske kole sa 8 330
uenika i 287 nastavnika. kolske 1925./26. godine bilo je u cijeloj dravi 47 uiteljskih
kola sa 7 824 uenika i 739 profesora.
"U Nacrtu stalnog dravnog prosvjetnog programa, koji su pored "Slubenog lista"
publicirali i neki pedagoki listovi, a koji je bio upuen na javnu diskusiju za uiteljske
kole je navedeno:
1)
Dananje uiteljske kole treba reformisati tako, da se kole podignu na pet
godina, s tim da se u prve tri godine ue opta znanja, a ostale dvije struna s
naroitim obzirom na prosvjetni rad u narodu.
2)
Uitelj poslije dvije godine praktinog rada mora polagati ispit o sposobnosti,
kojim mora pokazati spremu za dalji rad. Programe za ove ispite treba utanaiti i
ujednaiti.
3)
S obzirom na produene i osnovne kole kao i narodno prosvjeivanje u
uiteljskim kolama, da se naroita panja obrati u privrednom obrazovanju
kandidata.
4)
Uiteljske kole treba da su po kulturnim centrima, internatski ureene, s
najboljim nastavnim snagama, s povlasticama za nastavnike i ake. Dati im iroke
kompenzacije u kabinetima, ekskurzijama i drugo.
5)
Nastavnici vjebaonica uz uiteljske kole da budu svreni uitelji Vie
pedagoke kole i ove kole treba urediti i snabdjeti sa najmodernijim sredstvima
6)
Uz uiteljske kole, kao vjebaonice treba da budu nie, a po mogunosti i vie
poljoprivredne kole.
7)
Uz enske uiteljske kole pored vjebaonice treba kao vjebaonica u kuanstvu
da bude i domaika kola.

59

8)

Uiteljske kole ne treba reducirati jer ih nema dovoljno. Njih treba reformirati.
ta vie, radi forsiranja osnovnog kolovanja pored reformiranja uiteljskih kola
treba njihov broj uveati, ali one moraju biti u svakom pogledu savremene i precizno
ureene."15
No i pored svega navedenog ve je sljedee kolske godine zatvoreno 6 uiteljskih
kola. U kolskoj 1937./38. godini njihov broj je spao na 32 kole sa 3 196 uenika i 496
profesora. Godine 1929. bila je prva godina estojanuarske diktature i veoma
karakteristina za kolstvo. Do te godine npr. nije donesen ni jedan kolski zakon, a
onda se poinju donositi mnogi zakoni o narodnim kolama, srednjim kolama,
udbenicima. Te godine 1929. objavljen je i zakon o uiteljskim kolama. Ovim
Zakonom o uiteljskim kolama je utvreno da one mogu biti muke, enske ili
mjeovite, te da nastava u njima mora biti jednaka za sve uenike u cijeloj zemlji. Istim
Zakonom je ogranieno osnivanje novih privatnih uiteljskih kola, ali postojee nisu
ukinute. Reeno je i da se ne moe osnovati nova uiteljska kola a da nema svoj
ueniki dom. Meutim do kraja ovog perioda nije otvorena ni jedna nova uiteljska
kola. Zakonom o uiteljskim kolama od 1929. godine utvrena su i druga
organizaciona i administrativna pitanja: pravo i dunost direktora kola, poloaj uenika
u koli, organizacija kolske godine, odnosi uiteljske kole, njene vjebaonice i
uenikog doma, prava i dunosti nastavnika i drugih djelatnika u uiteljskim kolama.
Ovim Zakonom je utvreno da kola traje pet godina za razliku od dotadanje etiri
godine. Bilo je i pristalica fakultetskog obrazovanja uitelja o emu svjedoe rezolucije
uiteljskih skuptina ( npr. kongresa u Sarajevu 1922. godine ). Zakonom nije propisano
to e se u uiteljskim kolama uiti. U nadlenosti ministra prosvjete je ostavljeno da
poslije konsultiranja sa direktorima uiteljskih kola donese novi nastavni plan i
program. Plan se trebao postepeno uvoditi u kole poevi od prvog razreda.
Privremeni nastavni plan je objavljen u srpnju 1931. godine. Bio je obavezan za sve
uiteljske kole. "Nastavni plan je sadravao sljedee predmeta sa nedjeljnim brojem
asova:
PREDMETI
1. Psihologija sa logikom u III raz,, a u V raz. djeja
i pedagoka
2. Opta pedagogika
3. Istorija pedagogike
4. Metodika
5. kolski rad
6. kolska organizacija i administracija
7. Narodna ekonomija sa osnovom sociologije
8. Vjeronauka
9. Narodni jezik
10. ivi strani jezik (francuski ili njemaki)
11. Istorija (opta i narodna)
12. Zemljopis
13. Prirodopis
14. Hemija sa tehnologijom
15

BROJ NEDJELJNIH ASOVA

RAZRED

I
-

II
-

III
4

IV
-

V
2

2
4
3
2
2
3
2

2
4
3
2
2
2
2

2
3
3
2
2
2
-

4
2
4
2
3
3
3
2
-

2
2
6
1
2
2
3
2
2
1
-

Papi Mitar: kolstvo u Bosni i Hercegovini (1918 1941); Veselin Maslea, Sarajevo, 1984., str. 76.

60

BROJ NEDJELJNIH ASOVA

RAZRED

PREDMETI
15. Fizika
16. Matematika
17. Higijena
18. Poljoprivreda domainstvo
19. Crtanje s pisanjem u I razredu
20. Pjevanje
21. Sviranje
22. Runi rad
23. Gimnastika
SVEGA:

I
3
2
2
1
2
2
2

II
2
3
1
2
1
2
2
2

III
2
3
1
2
1
2
2
2

IV
2
2
1
2

32

32

32

31

V
2
1
2
30" 16

Godine 1929. objavljeno je i kao dopuna programu obaveza odravanja seminara iz

pojedinih nastavnih oblasti Seminari su propisani za IV i V razred. U IV. razredu
seminarski rad je bio iz pedagoke grupe predmeta, povijesti sa zemljopisom, ivog
jezika i prirodne grupe predmeta po dva sata u petnaest dana, a iz narodnog jezika po
dva sata svake nedjelje. U v. razredu su bili propisani seminari svaki tjedan po dva sata
iz pedagoke grupe predmeta, narodnog jezika sa knjievnou i ivog jezika.
Nastavni plan se vie puta neznatno mijenjao i dopunjavao. U nekim uiteljskim
kolama je uvoena posebna nastava iz poljoprivrede, umarstva i domainstva. Na
kraju ovog perioda izmeu dva svjetska rata ustaljen je novi nastavni plan. "Taj nastavni
plan je bio:
RAZREDI

PREDMETI
1. Vjeronauka
2. Srpski ili hrvatski
3. Njemaki
4. Francuski
5. Raun s geometrijom
6. Istorija (opta i nacionalna)
7. Zemljopis
8. Prirodopis
9. Hemija
10. Fizika
11. Psihologija
12. Pedagogija
13. Crtanje
14. Pisanje
15. Pjevanje
16. Poljoprivreda
16

I
2
4
3
3
3
2
2
3
2
1
1
-

II
2
4
3
3
3
2
2
2
2
2
2
1
1
1

III
2
3
3
3
3
2
2
2
2
2
2
1
2
1
1

IV
2
3
3
3
2
3
2
2
2
2
6
1
2

V
2
3
3
2
1
3
1
2
6
1
-

Papi Mitar: kolstvo u Bosni i Hercegovini (1918 1941), Veselin Maslea, Sarajevo, 1984., str. 78.

61

RAZREDI

PREDMETI
17. Ekonomija i nacionalna ekonomija
18. Gimnastika (muki)
19. Higijena
20. Runi rad
21. Organizacija i administracija kole
22. Filozofija
23. Sviranje i orkestar
24. Domainstvo
25. Gimnastika (enske)
SVEGA:

I
2
2
2
-

II
1
2
2
-

III
1
2
2
-

IV
2
1
-

2+2

2+2

2+2

2+2

1
2

1
2

1
2

V
2
1
1
3
2

37

40

40

40

32" 17

Od kolske 1938./39. godine broj sati iz poljoprivrede se poveao. Uveden je i novi

predmet praktini poljoprivredni rad (I. raz. 2 sata; II. raz. 2 sata; III. raz. 2 sata; IV.
raz. 1 sat i V. raz. 1 sat).
Uvjeti za upis uenika u uiteljske kole stalno su se mijenjali. Broj uenika je
odreivalo Ministarstvo prosvjete. U prvom i u drugom razredu nije moglo biti ni u
jednom odjeljenju vie od 40, a u ostalim razredima vie od 30 uenika. kolske
1933./34. i 1934./35. godine bio je zabranjen upis enske djece u uiteljske kole. Kao
razlog se navodilo da je u uiteljskom pozivu mnogo vie ena nego mukaraca. Pravi
razlog je bio strah od "hiperprodukcije" ovog kadra. ak nekoliko je puta u vremenskom
periodu izmeu dva svjetska rata proglaavana bojazan od prevelikog broja svrenih
uitelja odnosno uiteljica. Zato se ograniavao upis u uiteljske kole a time se
piramida kolske mree navie suavala. I to je pored ostalih uzroka destimuliralo
otvaranje osnovnih kola. Od kolske 1935./36. godine ponovno se upisuju i uenici u
uiteljske kole. Upis u uiteljske kole je ograniavan i 1940. godine. Ve sljedee
kolske godine 1940./41. organiziran je jednogodinji pedagoki teaj na koji su se
upisivali maturanti gimnazija. Na teaju su predavali sljedei predmeti: kolski rad (8),
Metodika (3), Povijest pedagogije (3), Djeja i pedagoka psihologija (3), Narodni jezik
(4), Narodna ekonomija (2), Zemljopis (2), Povijest (2), Higijena (2), Pedagoki seminar
(2), ivi jezik (3), Vjeronauka (1).
Poslije prvog svjetskog rata je u Bosni i Hercegovini bila nerazvijena mrea niih
srednjih opeobrazovnih kola. Zato ove kole nisu mogle podmirivati sve potrebe za
upis u srednje strune kole, starije razrede gimnazija i uiteljske kole. Veina uenika
je eljela upisati gimnaziju, pa su za uiteljske kole glavni izvor uenika predstavljale
graanske kole. To su bili uenici koji su graansku kolu zavravali sa dobrim ili
odlinim uspjehom, a iz ovih kole se nije moglo upisati u gimnazije. Uenici graanske
kole sa zavrenim IV. razredom su morali polagati "diferencijalne ispite" za upis u
uiteljske kole. Uenici sa zavrenom niom gimnazijom nisu morali polagati prijemni
ispit za upis u uiteljske kole. Uenici graanskih kola su preteno bila djeca sa sela
ili iz siromanijih gradskih obitelji. Znai da su uiteljske kole dobivale zdrav i zahvalan
pomladak. Kada bi ovi uenici zavrili uiteljsku kolu bez problema i smetnji su odlazili
raditi na selo. Tamo su se lako prilagoavali uvjetima ivota i rada na selu. "Da bi se
jasnije vidjela predsprema uenika koji se upisuju u uiteljske kole koristiti emo
podatke za 1929./30. kolsku godinu:
17

Pejanovi ore: Srednje i strune kole u Bosni i Hercegovini od poetka do 1941., Svjetlost,
Sarajevo, 1953., str. 270.

62

Iz graanskih kola
Iz etvrtog razreda gimnazije bez zavrnog
ispita
Iz etvrtog razreda gimnazije sa poloenim
zavrnim ispitom
Iz petog razreda gimnazije
Iz estog razreda gimnazije
Iz sedmog razreda gimnazije
Iz osmog razreda gimnazije bez mature
Iz drugih kola
SVEGA

MUKIH
1033

ENSKIH
2180

SVEGA
3213

1611

1868

3479

295

432

727

227
42
8
8
41

388
58
3
3
42

615
100
11
11
86

3265

4974

8239" 18

Pored najveeg broja uenika iz graanskih kola u uiteljske kole se upisivao i veliki
broj uenika iz nepotpunih gimnazija koje su radile u manjim mjestima. Ponekad su i
direktori odnosno razredne starjeine etvrtih razreda gimnazija slabijim uenicima
preporuivali da se prebace u uiteljsku kolu i da ne moraju polagati nii teajni ispit.
U Bosni i Hercegovini su se poetkom prvog svjetskog rata nalazile tri uiteljske kole
muka i enska u Sarajevu i u Mostaru muka uiteljska kola. Kraj rata zatekao je dvije
dravne uiteljske kole (Muka uiteljska kola u Derventi i enska uiteljska kola u
Sarajevu), dvije muslimanske uiteljske kole (Dar-ul-muallimin i enski muslimanski
uiteljski teaj) i jednu katoliku uiteljsku kolu (u zavodu sv. Josipa). Poslije 1918.
godine otvorene su ranije zatvorene uiteljske kole u Sarajevu i Mostaru. enska
muslimanska uiteljska kola nije obnavljala rad.
Neposredno poslije prvog svjetskog rata, kao i u cijeloj Kraljevini SHS, i u Bosni i
Hercegovini se osjeao nedostatak uiteljskog kadra. Veliki broj uitelja je izginuo u
ratu, a neki su promijenili profesiju. Radi toga su ponovno organizirani uiteljski teajevi.
Odrani su 1919. i 1920. godine. Teajevi su trajali pola godine i trebali su popuniti
nedostatak uiteljskog kadra. Na uiteljskim teajevima su se u skraenom obimu
predavali pedagoki predmeti. Polaznici teaja su se i praktino pripremali za uiteljski
poziv. Kad su redovni uenici uiteljskih kola poeli svravati posljednje razrede ukinuti
su ovi teajevi. Za vrijeme Kraljevine SHS odnosno Kraljevine Jugoslavije sve su se
uiteljske kole dijelile na dravne i privatne.
Dravne uiteljske kole u Mostaru, Sarajevu i Derventi radile su sve do Zakona o
uiteljskim kolama iz 1929. godine po zateenim austrougarskim zakonima i propisima.
Do tada nita bitnije nije promijenjeno u radu ovih kola. Sadraji, nain rada, osnovne
koncepcije, organizacija i standardi bili su jednaki kao i prije. Naravno iz sadraja
nastavnog rada su potpuno uklonjeni elementi koji su odraavali odgojne intencije i
elje austrougarskog okupatora. Radilo se uglavnom o grupi nacionalnih predmeta
(narodni jezik, zemljopis i povijest). Sada se teite nastave stavilo na povijest i
zemljopis Srba, Hrvata i Slovenaca. Velianje Habsburke dinastije zamijenjeno je
velianjem dinastije Karaorevia. Druga bitna izmjena donesena prije 1929. odnosila
se na ispite. Odreeno je 23.3.1922. godine da zavrni ispit matura bude pismen i
usmen. Pismeni dio ispita polagao se iz srpsko-hrvatskog jezika, pedagogije,
njemakog jezika i matematike. Usmeni se ispit polagao iz pedagogije, srpskohrvatskog jezika, matematike i gospodarstva (kuanstva). Iz drugih predmeta su ocjene
18

Papi Mitar: kolstvo u Bosni i Hercegovini (1918.-1941.). Veselin Maslea, Sarajevo, 1984, str. 81.

63

uzimane prema katalogu iz IV razreda. Praktini upis se polagao u vjebaonici sa

unaprijed izraenom temom. Zajedno sa uenicima dravnih uiteljskih kola ispit
zrelosti polagali su i privatni uenici i apsolventi privatne uiteljske kole. Ispitnu
komisiju inili su: direktor uiteljske kole, profesori koji su predavali u IV. razredu i
vladin povjerenik.
Nakon Zakona o uiteljskim kolama iz 1929. godine stvari su se poele mijenjati.
Uiteljske kole bi ispunjavale postavljene zadatke ako bi: davale pripravnicima
temeljnu opu i strunu spremu, ako bi pripravnike obrazovale u duhu dravnog i
narodnog jedinstva, te vjerske trpeljivosti, te ako bi ih vjebala za nacionalnu, prosvjetnu
i kulturnu misiju u narodu. Zakon je propisivao da je za otvaranje dravne uiteljske
kole potrebno da u gradu postoji propisna kolska zgrada, prostorija za internat, da
kola ima dovoljan broj kvalificiranih nastavnika, sva potrebna uila, da uz kolu postoji
narodna osnovna kola kao vjebaonica, da kola ima stan za direktora, ekonoma i
posluitelja. Svaka uiteljska kola u Bosni i Hercegovini je imala svoju kolsku teritoriju
sa koje su se primali uenici. Nikada nije bilo manje kandidata za upis nego to se
trailo. Osnovni razlozi su bili veoma iroka mrea graanskih kola, nepotpunih
gimnazija, dobijanje stipendija. Siromaniji roditelji su voljeli slati djecu u kolu iz koje e
to prije doi do radnog mjesta. Jo jedan razlog je bio to su uenici iz unutranjosti u
uiteljskim kolama dobivali mjesto u uenikim domovima prije nego uenici drugih
kola. Obrad Cicmil koji je zavrio Uiteljsku kolu u Sarajevu polovinom 1928. godine
pisao je o razliitostima uenika u svojoj generaciji. Navodio je kako je bilo u njegovoj
generaciji mirnih i rodoljubivih, literata, lanova KPJ, progresivnih intelektualaca, ustaa,
etnika, prosvjetara.
U uiteljskim kolama je kolska godina poinjala 11. rujna, a zavravala 10. rujna
naredne godine. kolska godina dijelila se na tri tromjeseja prvo je trajalo do kraja
studenog, drugo do kraja veljae, a tree do kraja svibnja. Kada su predavanja bila
zavrena vrila se klasifikacija uenika. Uz prigodnu sveanost godinji uspjeh je
saopavan uenicima 28. lipnja. Ljetni raspust, odnosno veliki kolski odmor, trajao je
od 29. lipnja do 31. kolovoza. U koli subotom popodne nije bilo predavanja.
Ministarstvo prosvjete je odreivalo koji e se praznici svetkovati.
Uenici uiteljskih kola nisu plaali ni upisninu ni kolarinu. Nakon zavrenog petog
razreda polagali su uiteljski diplomski ispit po pravilima koje je propisivalo Ministarstvo
prosvjete. Isto ministarstvo je vrilo nadzor u uiteljskim kolama neposredno ili preko
organa ope uprave. Direktor i svi redovni nastavnici inili su Nastavniki savjet kole.
Dunost mu je bila da utvruje mjere za unapreenje nastave i odgoja, da rasporeuje
predmete na nastavnike, da odreuje lanove ispitnih odbora, da izrie kazne u duhu
disciplinskih pravila. U uiteljskim kolama je svaki razred imao svog razrednog
starjeinu koji je vodio brigu o nastavi i obrazovanju uenika u svom razredu. Njegov
zadatak bio je i odravati veze sa uenikim roditeljima. Postojalo je i razredno vijee
koje su inili razredni starjeina i svi nastavnici tog razreda. Razredno vijee je trebalo
istraivati i ispitivati puteve za to uspjeniju nastavu i za bolji odgoj uenika svog
razreda. Pored toga utvrivalo je na kraju tromjeseja ocjene iz pojedinih predmeta i
izricalo eventualne kazne u smislu disciplinskih pravila.
U uiteljskim kolama Bosne i Hercegovine su se desetak godina poslije prvog
svjetskog rata upotrebljavali isti udbenici kao i u austrougarskom periodu. To su bila
uglavnom zagrebaka izdanja. Vremenom su se pojavljivali novi udbenici koje je
odobravalo Ministarstvo prosvjete. Tako je dolo do mijeanja terminologije zagrebakih
i beogradskih izdanja udbenika. Cijena udbenika je u odnosu na cijenu ostalih knjiga
bila relativno visoka. kolske biblioteke naslijedile su knjievne fondove iz ranijeg
perioda. Broj knjiga u bibliotekama u uiteljskim kolama izmeu dva rata odgovarao je
uglavnom broju zateenom poslije rata. Meutim nakon desetak godina broj knjiga je

64

bio manji nego poetkom kolske 1918./19. godine. Do smanjenja broja knjiga dolazilo
je zbog smanjenja nabavki knjiga, zbog dotrajalosti knjievnog fonda, ali i zbog
uklanjanja knjiga iz ranijeg perioda koje nisu sadrajem odgovarale novom reimu. Iz
kolskih biblioteka su sklonjene i knjige na stranim jezicima kojima se sluio mali broj
nastavnika. Prosjean broj knjiga u punim srednjim kolama kretao se izmeu 2500
3000 knjiga u nastavnikim i 1500-2000 u uenikim bibliotekama. Samo su gimnazije u
Sarajevu, Banja Luci i Mostaru imale vei broj knjiga. Postojala je nedovoljna briga o
kolskim bibliotekama. U privatnim konfesionalnim kolama biblioteke su bile bogatije
od onih u dravnim kolama.
Uiteljske kole su imale pozorinu diletantsku sekciju, kao i knjievno-umjetnika
drutva. Suradnjom predmetnih nastavnika i omladinaca u ovim sekcijama izvoeni su
birani programi to je veoma obogaivalo kulturni ivot srednjokolaca. Izmeu dva
svjetska rata sve su uiteljske kole u Bosni i Hercegovini imale hor i violinski orkestar.
U uiteljskoj koli u Banja Luci postojao je i tamburaki zbor. Muzikom obrazovanju se
u uiteljskim kolama posveivala sve vea panja. Tako se kandidatima za ove kole
od 1921. godine pregledao muziki sluh. Ako ne bi zadovoljili na prijemnom ispitu mogli
su se upisati u uiteljsku kolu samo ako bi ostalo mjesta nakon prijema dobrih
kandidata. Ti uenici su bili duni pohaati nastavu muzike, a svakog semestra se
provjeravalo stanje njihovih muzikih sposobnosti. estim nastupima i raznovrsnim
programima uiteljske kole su dale doprinos opim nastojanjima osnovnih i srednjih
kola da se animira ne samo muziki ivot uenika nego i ukupnog stanovnitva Bosne i
Hercegovine.
U uiteljskim kolama se vladanje ocjenjivalo sa: odlino (5), vrlo dobro (4), dobro (3) i
loe (1). Uspjeh u nauci se ocjenjivao sa: odlian (5), vrlo dobar (4), dobar (3), slab (2) i
rav (1). Ocjenjivanje uenika se vrilo krajem tromjeseja.
Redovni nastavnici uiteljskih kola su bili: a) za naune predmete: direktori, profesori i
suplenti; b) za crtanje i muziku: profesori, suplenti, uitelji-ce; c) za ostale vjetine:
uitelji-ce. Prema odredbama Zakona o srednjim kolama odreivale su se kvalifikacije
direktora, profesora, suplenata, pomonih uitelja i uitelja vjetina, te plae, dodaci,
napredovanja u slubi.
Nakon prvog svjetskog rata u etiri uiteljske kole radilo je 32 nastavnika sa 325
uenika (70 mukih i 255 enskih).
Iz srednjih strunih kola nije se moglo nastaviti kolovanje na fakultetima i
univerzitetima. Izuzetak su predstavljale uiteljske kole iz kojih se moglo upisati u vie
pedagoke kole (dvogodinje). Neposredno pred drugi svjetski rat uenici uiteljskih
kola mogli su se upisivati na studij pedagogije na filozofskim fakultetima. Takvo
ogranienje je ilo na tetu linog prestia i ambicija za visokom naobrazbom uitelja.
No s druge strane je odmah usmjeravalo uenike na ivotni poziv. U uiteljskim
kolama su nastavni planovi, programi, oblici i metode rada bili sumjereni na to da
spreme uenike tako da mogu odmah samostalno obavljati svoj poziv. Niti u jednoj
srednjoj koli se nije tako snano razvijala ljubav za budui poziv nego to je to bilo u
uiteljskim kolama.
Za vrijeme Kraljevine SHS odnosno Kraljevine Jugoslavije u Bosni i Hercegovini su
djelovale sljedee dravne i privatne uiteljske kole:
a. DRAVNA MUKA UITELJSKA KOLA U SARAJEVU
Uiteljska kola u Sarajevu je poetkom prvog svjetskog rata premjetena u Derventu
gdje je nastavila raditi sve do 1926. godine. Poslije je nastavila raditi u Banja Luci. U
Sarajevu su se pak poeli postepeno otvarati muki odjeli u zgradi enske uiteljske

65

kole. Bili su pod istom upravom kao i enska odjeljenja. U veljai 1926. godine
odlukom Ministarstva prosvjete odvojila su se dva razreda djeaka u zasebnu kolu i
tako je poela raditi Muka uiteljska kola. kola je radila prema nastavnim planovima i
programima ostalih uiteljskih kola u Bosni i Hercegovini, da bi kasnije prihvatila
zajedniki program za uiteljske kole u cijeloj zemlji. Kada se odvojila od enske
uiteljske kole imala je samo dva razreda. Postepeno su otvarani ostali razredi, pa se
kola razvila u jednu od bolje organiziranih uiteljskih kola. kola je radila na treem
katu zgrade Prve muke gimnazije. Broj uenika i nastavnika u Mukoj uiteljskoj koli
bio je sljedei: 1927./28. k. god. 213 uenika; 1929./30. k. god. u koli je bilo 187
uenika i 21 nastavnik; 1931./32. k. god. kolu je pohaalo 161 uenik i 24 nastavnika;
1932./33. k. god. bilo je u koli 159 uenika i 20 nastavnika i posljednje kolske
1933./34. godine u koli je bilo 80 uenika i 24 nastavnika. "Brojno stanje uenika
prema vjeroispovijesti u Mukoj uiteljskoj koli kolske 1927./28. godine:
VJEROISPOVIJEST

Pravoslavci
Katolici
Muslimani
Jevreji

I RAZRED

II RAZRED

III RAZRED

IV RAZRED

UKUPNO

26
28
8
2

27
19
6
-

24
31
9
3

22
14
17
-

99
92
40
5

" 19
U mukoj uiteljskoj koli su uenici bili vrlo organizirani u razvijanju samoobrazovanja.
Bili su vrlo aktivni i zapaeni u meukolskim uenikim organizacijama.
kola je imala dobar struni sastav nastavnika. I brojno stanje nastavnika u odnosu na
uenike bilo je vrlo povoljno. Jedan nastavnik u prosjeku je radio sa manje od deset
uenika. Pored nastavnika u koli su radili profesori, uitelji, suplenti, uitelji vjetina.
Neki profesori su radili u enskoj uiteljskoj koli.
Suplent Muke uiteljske kole urovi Duan bio je proelnik literarno-umjetnikog
drutva "Mladost", a profesor Kebelji Branko proelnik podmlatka Crvenog krsta.
Suplent Pelipec Vladimir bio je knjiniar bogate profesorske i uenike biblioteke kole.
Za ugled kole i njenu brzu afirmaciju posebno je zasluan direktor profesor uro
Damaka. On je rukovodio kolom od 1929. godine do 1934. godine. Bio je dobar
strunjak i organizator.
Do 1930. godine kola je trajala etiri godine, a poslije pet godina. tampala je kolski
ljetopis. "Izvod iz kolskog ljetopisa za 1929.-1930. kolsku godinu.
27. augusta odrana je sjednica prof. savjeta na kojoj su: 1) saopeni prispjeli slubeni
otpisi; 2) izveden raspored ispita poetkom kolske godine 1929./30.; 3) izabrani ispitni
odbori; 4) proveden izbor kolskih udbenika; 5) izabrani proelnici u akim
udruenjima.
Od 27. 31. augusta obavljeni su popravni ispiti.
Upis uenika izvren je od 11. 13. septembra.
Rad u koli poeo je 16. septembra prizivanjem Sv. Duha, a iza toga redovna
predavanja.
Od 16. 19. septembra obavljen je pismeni, a 21. septembra usmeni ispit zrelosti.
4. oktobra odrao je 5-ti as uenicima predavanje o slijepima slijepac Glavan Zlatko.
7. oktobra bila je vanredna sjednica nastavnikog savjeta na kojoj su nastavnici
upoznati sa novim zakonom o Uiteljskim kolama.
19. oktobra obavljeni su popravni ispiti za osposobljenje uitelja narodnih osnovnih
kola.
19

Uiteljska kola 1882 2002; Uiteljska kola Sarajevo, 2002., str. 25.

66

19. oktobra prisustvovali su uenici ovoga zavoda koncertu, koji su priredili u Narodnom
pozoritu slovaki uitelji.
26. oktobra odrana je vanredna sjednica nastavnikog savjeta na kojoj je prof. Cipra
odrao predavanje o novom pravopisu.
31. oktobra predavao je u Kinu Crv. krsta profesor Berent o Palestini.
6. novembra nije bilo nastave zbog proslave ulaska srpske vojske u Sarajevo.
7. novembra bili su uenici ove kole na zasaivanju ume na "olinoj kapi".
10. novembra prisustvovao je direktor sa nekoliko nastavnika slubenom doeku gosp.
Bana Drin. banovine.
11. novembra proslavljen je Dan Mira prema raspisu Ministarstva prosvjete Pbr. 24.317
od 31-X-1929.
28. novembra izvedena je klasifikacija uenika za prvo tromjeseje.
1. decembra sveano je proslavljen dan osloboenja i ujedinjenja na taj nain to su
nastavnici sa direktorom prisustvovali slubama bojim, a uenici priredili u 10 asova
sveanu akademiju u koli sa ovim rasporedom:
1. Narodne himne. Zbor uiteljskih pripravnika.
2. O znaaju sveanog dana. Predavanje prof. B. Kebelia.
3. Novak, Vesela misao. Zbor violinista.
4. Beevi, Pokli mira. Izvode uenici vjebaonice." 20
Muka i enska uiteljska kola u Sarajevu su radile zasebno sve do 1934./35. kolske
godine. Tada su se spojile muka i enska preparandija u zajedniku Mjeovitu
uiteljsku kolu u Sarajevu.
4.2.

DRAVNA ENSKA UITELJSKA KOLA U SARAJEVU

Dravna enska uiteljska kola u Sarajevu otvorena kolske 1911./12. godine radila je i
za vrijeme prvog svjetskog rata. Tada je za kolu adaptiran i poseban mali ueniki
dom. Poslije rata su se uenice smjetale u internate kulturno-prosvjetnih drutava, kao
i nekih enskih dobrotvornih drutava. Zanimanje za upis u ovu kolu bilo je od poetka
veoma veliko. Nekada je ukupan broj uenica prelazio preko 400. kolske 1927./28.
godine u enskoj uiteljskoj koli bilo je 12 odjeljenja sa 393 uenice i 243 uenika
svrstana u 7 mukih odjeljenja. kolske 1929./30. godine bilo je u koli 30 nastavnika i
361 uenica; kolske 1930./31. godine 36 nastavnika i 403 uenice; kolske 1931./32.
godine 35 nastavnika i 345 uenica; kolske 1932./33. godine 32 nastavnika i 268
uenica; kolske 1933./34. godine 25 nastavnika i 202 uenice. Kao i u drugim
uiteljskim kolama u Bosni i Hercegovini i u ovoj je radio struno probrani nastavniki
kadar.
kola je poslije prvog svjetskog rata nastavila raditi po nastavnom planu i programu iz
austrougarskog perioda. Kasnije je prihvatila zajedniki program za sve uiteljske kole
u zemlji. Do kolske 1930./31. godine bila je etverorazredna, a od tada
peterorazredna. enska uiteljska kola u Sarajevu je radila u vlastitoj zgradi (danas
zgrada kole za primijenjene umjetnosti). Direktor kole od 1917. do 1918. godine bio je
Stanko Pavii. U sastavu kole je radio Narodni univerzitet na kojem su se svaki tjedan
odravala predavanja. Univerzitet je izmeu dva svjetska rata predstavljao najplodniju
tribinu za populariziranje znanosti. Direktor enske uiteljske kole od 1920. godine do
1936. godine Stevo Markovi bio je predsjednik Narodnog univerziteta. enska
uiteljska kola se 1934. godine spojila sa Mukom uiteljskom kolom u Mjeovitu
uiteljsku kolu u Sarajevu.
4.3.
20

DRAVNA MJEOVITA UITELJSKA KOLA U SARAJEVU

Uiteljska kola 1882. 2002., Uiteljska kola Sarajevo, 2002., str. 27.

67

kolske 1934./35. godine fuzionirale su se sarajevska muka i enska uiteljska kola

pa se formirao novi prosvjetni zavod Dravna mjeovita uiteljska kola u Sarajevu.
Tako je od kolske 1935./36. godine u Sarajevu radila samo jedna uiteljska kola.
Spajanje dviju uiteljskih kola u jednu izvreno je kao mjera za ograniavanje broja
uiteljskih kola i smanjivanje priliva uenika u ove kole. Tako je u Mjeovitoj uiteljskoj
koli broj uenika-ca bio daleko ispod broja prijanje muke i enske preparandije.
kolske 1934./35. godine u koli je bilo 34 nastavnika i 176 uenika; kolske 1935./36.
godine 31 nastavnik i 139 uenika; kolske 1936./37. godine 34 nastavnika i 112
uenika; kolske 1937./38. godine 33 nastavnika i 112 uenika; kolske 1938./39.
godine 34 nastavnika i 130 uenika; kolske 1939./40. godine 38 nastavnika i 208
uenika. kola je bila peterorazredna. Radila je u zgradi ranije enske uiteljske kole.
Mjeovita uiteljska kola u Sarajevu je radila do 1941. godine. Prvi direktor kole je bio
Stevo Markovi. Kao i druge uiteljske kole u zemlji i Mjeovita uiteljska kola u
Sarajevu je bila arite pedagokog rada ne samo u oblasti prosvjete i kulture ve i u
svim drugim segmentima. Ona je dala aktivne uitelje koji su bili pokretai svega
progresivnog u oblasti znanosti, poljoprivrede, odgoja djece.
4.4.

DRAVNA MJEOVITA UITELJSKA KOLA U MOSTARU

Muka preparandija u Mostaru otvorena je 1913. godine. Odmah je kolske 1914./15.

godine zatvorena zbog revolucionarnog dranja uenika. Tada je dio uenika ove kole
pridruen mukoj Sarajevskoj preparandiji koja je iz istih razloga bila premjetena u
Derventu. Odmah poslije prvog svjetskog rata 1919. godine kola je nastavila sa radom
kao Mjeovita uiteljska kola u Mostaru. Do kolske 1930./31. godine kola je imala
etiri razreda, a od tada je uveden i peti razred. U ovu uiteljsku kolu su se uglavnom
upisivali uenici sa podruja Hercegovine. Gotovo sva sreska mjesta u Hercegovini su
imala graansku kolu ili nii gimnaziju iji su se uenici rado opredjeljivali za nastavak
kolovanja u uiteljskoj koli. Isto tako mogunost smjetana uenika u uenike
domove kulturno-prosvjetnih drutava i stipendije ovih drutava povoljno su djelovale na
upis uenika. kola je tako redovno upisivala vie uenika nego Muka uiteljska kola
u Sarajevu. Kasnije je zbog odredbi Zakona o uiteljskim kolama znatno smanjen broj
uenika. kola je radila do poetka 1941. godine. Posljednjih 11 godina rada Dravne
mjeovite uiteljske kole u Mostaru broj uenika i nastavnika kretao se ovako: kolske
1929./30. godine 12 nastavnika 175 uenika; kolske 1930./31. godine 17 nastavnika
169 uenika; kolske 1931./32. godine 21 nastavnik 169 uenika; kolske 1932./33.
godine 20 nastavnika 144 uenika; kolske 1933./34. godine 21 nastavnik 104 uenika;
kolske 1934./35. godine 11 nastavnika 79 uenika; kolske 1935./36. godine 17
nastavnika 72 uenika; kolske 1936./37. godine 16 nastavnika 76 uenika; kolske
1937./38. godine 16 nastavnika 83 uenika; kolske 1938./39. godine 15 nastavnika 119
uenika i posljednje kolske 1939./40. godine u koli je radilo 16 nastavnika sa 120
uenika.
U Mjeovitoj uiteljskoj koli u Mostaru je u nemirnim godinama poslije zavretka prvog
svjetskog rata veliki broj uenika prihvatio ideje naprednog revolucionarnog pokreta.
Tako su uenici ove kole zajedno sa uenicima gimnazije iz Mostara 14. i 15. travnja
1920. godine odrali protestni trajk kojim su dali podrku komunistikoj omladini
Beograda. I kad je 1920. i 1921. godine zavren legalan period rada SKOJ-a (Savez
komunistike omladine Jugoslavije) revolucionarna djelatnost uenika ove kole nije se
prekinula. Tako je 1939. godine u koli osnovano literarno pedagoko drutvo "anti"
iji je glavni zadatak bio razvijati interes i ljubav za na knjievni jezik i nacionalnu
knjievnost. Tim se jaala nacionalna svijest. Ovo Drutvo je u praksi bilo legalni

68

revolucionarni oblik djelovanja lanova SKOJ-a ove uiteljske kole. Kapitulacijom

Kraljevine Jugoslavije i stvaranjem tzv. NDH stvoreni su tei uvjeti za djelovanje
SKOJ-a u Mostaru. Mjeovita uiteljska kola u Mostaru je dala veliki broj kolovanih
uitelja koji su popunili nedostatak ovog kadra u Hercegovini, ali i drugim krajevima
Bosne i Hercegovine.
4.5.

DRAVNA UITELJSKA KOLA U DERVENTI

Zbog uenikih nemira kolske 1914./15. godine premjetena je sarajevska muka

uiteljska kola u Derventu. kola je na poetku i radila pod imenom Sarajevske
preparandije. Poslije prvog svjetskog rata kola je postala mjeovita i radila je kao
zasebna Derventska preparandija. Imala je etiri razreda. Broj uenika u ovoj uiteljskoj
koli nije bio velik. Kao i u mnogim drugim srednjim kolama i u ovoj su prve generacije
poslijeratnih uenika sainjavali stariji i odrasliji uenici. Tako je ba kad je bila velika
potranja ovog kadra iz kole izalo nekoliko generacija ozbiljnih i vrlo dobrih uitelja. U
Uiteljskoj koli u Derventi je bio vrlo razvijen drutveni i kulturni rad meu uenicima.
Posebno se isticala uenika skupina "Mlada Bosna", kasnije nazvana "Jovan Skerli".
Tu su se kulturno-politiki uzdizali mladi kadrovi koji e kasnije izbiti u prve redove
naprednih uitelja u Bosni i Hercegovini (Ilija Grbi, Hasan Kiki i drugi). kola je imala
ueniki dom u kojem je pokrenut jedan ilegalni list. Ukazom od 25. kolovoza 1926.
godine Uiteljska kola iz Dervente je zajedno sa uenicima preseljena u Uiteljsku
kolu u Banja Luci. Kao razlog se navelo da je mnogo za to podruje da ima dvije
uiteljske kole. No preseljenje ove kole je moda bilo uzrokovano jednim trajkom i
javnim demonstracijama uenika. Vjebaonica ukinute uiteljske kole je pretvorena u
ensku osnovnu kolu u Derventi.
4.6.

DRAVNA MJEOVITA UITELJSKA KOLA U BANJA LUCI

U Banja Luci je jo 1923. godine iz redova kulturno-prosvjetnih drutava pokrenuto

pitanje otvaranja uiteljske kole. Organiziran je i Odbor za osnivanje kole. Sve do
osnivanja kole Odbor nije prestajao raditi. Svima je bilo jasno da je na tom podruju sa
najrazvijenijom mreom osnovnih kola uiteljska kola neophodna. No ipak se na
njeno otvaranje ekalo etiri godine. Iako se na definitivnu odluku Ministarstva prosvjete
jo ekalo kolske 1925./26. godine upisan je prvi razred, a idue godine i drugi. Istim
dekretom iz 1926. godine kojim je ukinuta Uiteljska kola u Derventi odlueno je da se
u Banja Luci otvori "Krajika uiteljska kola". Spojena su dva razreda koja su ve radila
u Banja Luci sa nekim razredima iz Dervente i poela je raditi nova kola sa 240
uenika. I poslije je broj uenika kao i broj nastavnika u ovoj koli bio velik. Posljednjih
11 godina kretao se ovako: kolske 1929./30. godine bilo je 19 nastavnika i 259
uenika; kolske 1930./31. godine 26 nastavnika i 294 uenika; kolske 1931./32.
godine 28 nastavnika i 257 uenika; kolske 1932./33. godine 25 nastavnika i 200
uenika; kolske 1933./34. godine 21 nastavnik i 161 uenik; kolske 1934./35. godine
21 nastavnik i 108 uenika; kolske 1935./36. godine 24 nastavnika i 108 uenika;
kolske 1936./37. godine 24 nastavnika i 102 uenika; kolske 1937./38. godine 22
nastavnika i 138 uenika; kolske 1938./39. godine 21 nastavnik i 123 uenika i kolske
1039./40. godine bilo je u koli 23 nastavnika koja su radila sa 192 uenika.
kolske 1929./30. godine kola je postala petorazredna, a 1931. godine se uselila u
novu vrlo suvremenu kolsku zgradu. Imala je i ueniki dom. Uiteljska kola u Banja
Luci je radila po nastavnom programu koji je vaio za ostale uiteljske kole, ali je imala
i dodatni program. Ministarstvo prosvjete je 1939. godine uvelo teaj, za usavravanje
uiteljskih pripravnika u poljoprivredi, domainstvu i umarstvu. Poljoprivredna kola u

69

Banja Luci sluila je za oglednu nastavu. U svjedoanstva uenika je bilo uneseno da

su polagali teaj za vrijeme kolovanja u uiteljskoj koli.
Kao kulturni centar Banja Luka je pruala povoljnu klimu za kulturnu ustanovu kakva je
bila uiteljska kola. Tako su kulturno-prosvjetni ivot, a posebno literarni rad bili vrlo
razvijeni meu uenicima ove kole. U bitna obiljeja ove kole spadalo je i napredno
politiko djelovanje. Iz uiteljske kole u Banja Luci izaao je velik broj kasnijih novinara,
publicista. Direktor kole bio je Veljko Vujasinovi. On je vrlo vjeto vodio kolu ak i u
periodima reimskih nasrtaja na uenike ove kole.
Mjeovita uiteljska kola u Banja Luci kao najmlaa od svih osnovanih izmeu dva
svjetska rata brzo je izrasla u jednu od bolje organiziranih tadanjih srednjih kola u
Bosni i Hercegovini.
4.7.

DAR-UL-MUALIMIN

Privatna uiteljska kola Dar-ul-mualimin otvorena za vrijeme Austro-Ugarske nakon

prvog svjetskog rata nastavila je svoj rad. Radila je u Sarajevu sa istim nastavnim
programom i organizacijom kao i ranije. Imala je rang nie strune kole.
U kolu su primani mladii od 15 do 20 godina koji su proveli dvije godine u nekoj
medresi i koji su za vrijeme posjeivanja Dar-ul-mualimina pripadali kao pitomci nekoj
medresi. Njihovo obrazovanje u ovoj koli je bilo samo nastavak kolovanja u medresi
dopunjeno nastavom na maternjem jeziku i predmetima potrebnim za njihovo ope i
struno (pedagoko) obrazovanje.
kolovanje u Dar-ul-mualiminu trajalo je tri godine. kolska godina je trajala od
listopada do kraja srpnja, a nastava u koli je bila podeena prema nastavi u medresi.
Dar-ul-mualimin je izdravao Zemajski vakuf, koji je propisivao i nastavni plan. U koli
su se uili: srpsko-hrvatski, pisanje, zemljopis, povijest, prirodopis, pedagogika, raun,
geometrija i tursko-arapski rukopis. Opeobrazovni predmeti su se predavali u obimu
koji je odgovarao uglavnom nastavnom planu osnovnih kola. Zavretkom tree godine
polagan je "ispit osposobljenja". U koli je bilo prosjeno po 45 60 uenika u svim
razredima. Nastavnici ovog zavoda bili su uitelji dravnih osnovnih kola osim
nastavnika za tursko-arapsko pismo koji je imao druge kvalifikacije.
Apsolventi Dar-ul-mualimina su stjecali pravo da budu uitelji u mektebima ili da budu
primljeni kao redovni uenici erijatske sudake kole u Sarajevu.
Vremenom je nastavni plan kole izmijenjen i prilagoen niim razredima uiteljskih
kola. Reformirani Dar-ul-mualimin radio je do kraja drugog svjetskog rata.
4.8.

PRIVATNA ENSKA UITELJSKA KOLA U ZAVODU sv. JOSIPA U

SARAJEVU

enska uiteljska kola u zavodu sv. Josipa u Sarajevu radila je za vrijeme AustroUgarske bez prekida i za vrijeme prvog svjetskog rata. Poslije rata je nastavila raditi po
starom nastavnom planu i organizaciji sve do 1926. godine. Tada je kola promijenila
svoj nastavni plan prilagoavajui ga planu dravnih preparandija. Od kolske 1929./30.
godine imala je pet razreda kao i dravne uiteljske kole. Zakon o uiteljskim kolama
iz 1929. godine zabranjivao je otvaranje novih privatnih preparandija, ali postojee nisu
zatvarane. Tako je ova privatna uiteljska kola i dalje nastavila raditi.
Kako je kola ispunjavala sve uvjete koji su traeni za priznavanje javnosti i to pravo
javnosti stekla 1932. godine prilagoavala se svim promjenama koje su vrene u
redovnim dravnim uiteljskim kolama. Tako je izjednaila svoj nastavni plan sa
planom dravnih preparandija, uredila je vrijeme trajanja nastave i kolsko ferije kao i

70

kod dravnih uiteljskih kola, postavila je za nastavnice kvalificirane i od Ministarstva

prosvjete potvrene uiteljice, snabdjela se potrebnim uilima i kabinetima.
Broj uenica kao ni broj nastavnica u ovoj koli nikad nije bio velik. U kolskoj 1929./30.
godine bilo je u koli 14 nastavnika i 155 uenica; kolske 1930./31. godine 16
nastavnika i 120 uenica; kolske 1931./32. godine 16 nastavnika i 115 uenica;
kolske 1932./33. godine 14 nastavnika i 84 uenice; kolske 1933./34. godine 17
nastavnika i 52 uenice; kolske 1934./35. godine 14 nastavnika i 32 uenice; kolske
1935./36. godine 10 nastavnika i 16 uenica; kolske 1936./37. godine 10 nastavnika i
20 uenica; kolske 1937./38. godine 10 nastavnika i 28 uenica; kolske 1938./39.
godine 12 nastavnika i 32 uenice i kolske 1039./40. godine u koli je radilo 12
nastavnika sa 57 uenica. Opadanje broja uenica u drugim preparandijama poticalo je
otuda to su u ponekim kolskim godinama privremeno ukidani i po dva ili tri razreda
istovremeno. To se radilo da bi se regulirao priliv novih uenika.
kolu je izdravao enski katoliki red "Keri Boje ljubavi". Posjeivala su je uglavnom
katolika djeca koja su se poslije zavrenog kolovanja zapoljavala u katolikim
konfesionalnim kolama. Svrene uenice ovog zavoda mogle su raditi i u dravnim
kolama. Za vrijeme ezdesetogodinjeg rada iz ove konfesionalne uiteljske kole
izaao je ne tako veliki, ali svakako veoma kvalitetan enski uiteljski kadar.
5. PROFESORI U SREDNJIM KOLAMA BOSNE I HERCEGOVINE IZMEU
DVA SVJETSKA RATA
Poslije prvog svjetskog rata nastavile su gotovo sve srednje kole svoj rad. Tijekom rata
je stradao vei broj nastavnika. U kolama su uglavnom radili domai sinovi koji su kao
stipendisti ili o svom troku zavrili nastavnike fakultete u Beogradu ili Zagrebu.
Nastavnici po srednjim ili strunim kolama bili su bolje kvalificirani i struniji nego prije.
Neki su bili sa fakultetskom spremom, ali bilo je i nastavnika sa srednjokolskom
spremom.
Organizacije nastavnika i profesora bile su u poetku malobrojne i manje kompaktne.
Kako njihove akcije nisu bile masovne nisu mnogo uznemirivale nosioce reima.
Ponekad su se u strunoj tampi javljali radikalni zahtjevi za promjene u sistemu
obrazovanja i odgoja. Bilo je i pojedinanih uzimanja u zatitu uenika od policijskog
terora posebno za vrijeme velikih uenikih i studentskih trajkova u 1920. godini.
Nastavnici i profesori su bili izmeu dva svjetska rata kao i prije vrlo aktivni suradnici u
pedagokoj tampi (listovima, asopisima, kalendarima). U strunoj tampi i na
sastancima koje su u dnevnom redu imali nastavno-metodska pitanja vodila se esto
diskusija o inovacijama u nastavi koje su u sebi nosila obiljeja socijalistikog odgoja.
Dosta nastavnika je stajalo pod posrednim ili direktnim utjecajem Komunistike partije.
S druge strane postojali su i oni koji su podravali reimsku politiku. Pored rada u koli
nastavnici su bili ukljueni i u kulturno-politiki ivot. Bili su nosioci osnivanja kulturnoprosvjetnih drutava. Profesori su suraivali u politikim organizacijama uglavnom na
onim pitanjima koja se u politikom radu ispoljavaju kao nauni ili kulturno-prosvjetni
problem. Profesori su esto uestvovali u pojedinim anketama iz oblasti kulture i
prosvjete (o jeziku, pravopisu). Sve srednje kole su na kraju kolske godine izdavale
izvjetaje u kojima su se redovno objavljivali nauni radovi pojedinih profesora.
Udruenje profesora srednjih kola osnovano 1909. godine za vrijeme prvog svjetskog
rata nije djelovalo, a poslije rata se prikljuilo Jugoslavenskom profesorskom drutvu
kao njegova sekcija za Bosnu i Hercegovinu.
Prije Vidovdanskog ustava za vrijeme relativnih politikih sloboda bila su najjaa
politika stremljenja meu profesorima. Bilo je i dosta nastavnika sa zahtjevima za

71

suvremenijim nastavnim planovima, programa, za humanijim odnosima u koli Poslije

navedenog Ustava u kolama se gui i stiava napredna misao. Nakon pojaanog
antikomunistikog ataka na srednje kole i profesore 1927. godine Ministarstvo
prosvjete je upoznavalo kole kako su komunisti u emigraciji dobili uputstva iz Moskve
da krenu sa to organiziranijim radom na stvaranju i organiziranju komunistike
omladine po srednjim kolama. Tada je bilo mnogo pojedinanih pritisaka na srednju
kolu i njene nastavnike. Profesori su premjetani, vodili su se procesi na sudu protiv
njih (Prva gimnazija u Sarajevu) zbog njihovog aktivnog angairanja za progresivniju
odgojnu i politiku ulogu kole.
U Udruenju profesora Jugoslavije profesori iz Bosne i Hercegovine vremenom
zauzimaju sve bitniju ulogu. Posebno su bili aktivni na kongresima ove organizacije u
Banja Luci (1934.) i u Sarajevu (1939.). Na ova dva kongresa sarajevski profesori su bili
glavni pokretai najradikalnijih zahtjeva u smislu progresivnog usmjerivanja
srednjokolskog obrazovanja i odgoja. Na Sarajevskom kongresu se najvie
raspravljalo o odvajanju kole od crkve, a na Banjalukom kongresu o faiziranju
zemlje. Na skuptinama i kongresima je politika aktivnost srednjokolskih profesora
izlazila u iru javnost. No pored toga oni su bili jako aktivni unutar kolskih kolektiva, u
meusobnim razgovorima na sjednicama nastavnikih savjeta itd. Sve ee je dolazilo
do oprenih struja izmeu onih koji su za novo i drugih koji su protiv. To je dovelo do
snane politizacije kole.
Pored Drutva srednjokolskih profesora postojalo je i Udruenje nastavnika graanskih
kola. Ovo Udruenje se bavilo preteno strunim i stalekim pitanjima. Ponekad su
pojedinci, a organizacija vrlo rijetko, uzimali uea u tekuim politikim pitanjima.
Postojanje ovakve organizacije bilo je viestruko opravdano prije svega radi toga to je
graanska kola koja se nalazila izmeu osnovne i srednje kole bila nepriznata. Osim
toga u graanskim kolama se pored nastavnika sa zavrenom pedagokom kolom,
radili i uitelji i profesori. To znai da nastavniki kolektivi nisu bili kompaktni kako po
strunoj naobrazbi tako isto po metodama nastavnog rada. Struni list ovog udruenja
"Graanska kola" poeo je izlaziti 1926. godine. List se od prvog do posljednjeg broja
bavio pitanjima poloaja kole, unapreivanja nastave, dokazivanjima o potrebi
obrazovanja omladine. Za razliku od profesora gimnazija nastavnici graanskih kola
morali su se boriti za razvoj svoje kole. To im je bila osnovna preokupacija i samo
zahvaljujui zalaganju nastavnikog kadra dolazilo je do otvaranja novih graanskih
kola. Kadar za graanske kole osposobljavao se na dvije vie pedagoke kole u
Zagrebu i Beogradu.
U gimnazijama Bosne i Hercegovine izmeu dva svjetska rata uvijek su radili profesori
kvalificirani za svoju struku. Oni su i u kulturnom i strunom pogledu bili na visokom
nivou. U Tehnikoj koli u Sarajevu uvijek su radili inenjeri odgovarajuih profila koji su
se isticali kao strunjaci.
Direktori srednjih kola tretirani su kao najsnanija brana protiv prodiranja komunistikih
utjecaja u kole. Zbog toga ni oni rasporeivani u vrlo visoki inovniki rang. Direktori
srednjih kola mogli su napredovati do III platne grupe koja se smatrala visokim
dometom inovnike karijere. Tako je inovniki poloaj direktora uzdignut iznad
poloaja naelnika u Ministarstvu. Stoga su pojedini visoki inovnici u Ministarstvu
prosvjete, kada bi doli do krajnje granice napredovanja, formalno postavljeni za
direktore srednjih kola u koje nikada nisu otili. Oni su i dalje sjedili u Ministarstvu, a ne
u koli ali su dobivali jedan platni razred vie. No nisu svi direktori bili odani i posluni
reimu. Bilo je i onih koji su otvoreno pomagali napredna kretanja u koli. Meutim
najvei broj direktora srednjih kola starao se da odri ravnoteu izmeu zahtjeva vlasti
s jedne strane i naprednih profesora s druge strane.

72

6. STIPENDIRANJE UENIKA UITELJSKIH KOLA IZMEU DVA SVJETSKA

RATA
Neposredno poslije prvog svjetskog rata teko ekonomsko stanje u dravi odraavalo
se i na uenike. Upisivanje uenika na fakultete i visoke kole u Beogradu i Zagrebu
(posebno siromanih) dovodilo je roditelje u bezizlazni materijalni poloaj. Vlada Bosne i
Hercegovine je u granicama tadanjih mogunosti poduzimala neke mjere. Tako su uz
osnovne kole otvarane kolske kuhinje, a uitelji su djeci dijelili hranu koja je dolazila iz
poljoprivredno razvijenijih krajeva.
Prvih godina poslije prvog svjetskog rata Vlada je davala stipendije i za osnovne i za
srednje kole. Tako je npr. kolske 1922./23. godine najvie stipendija dodijeljeno za
uenike gimnazija i to 411 stipendija, a odmah na drugom mjestu po broju bili su uenici
uiteljskih kola sa 115 stipendija. Zemaljska vlada, a poslije Pokrajinska uprava davali
su dravne stipendije i studentima fakulteta. U davanju ovih stipendija, pored
materijalnog pomaganja, ogledala se i tadanja kadrovska politika. Tako su se stipendije
usmjerivale prema predvianjima kako e se u Bosni i Hercegovini razvijati djelatnost i
drutvene slube. Stipendije su uticale i na mijenjanje socijalne strukture uenika i
studenata. Kako je poslije prvog svjetskog rata jedan broj studenata odlazio u Prag ili
Be i tamo su se osnivale organizacije u cilju materijalnog pomaganja studenata (npr.
Zadruga akademiara Bosne i Hercegovine u Pragu).
Kako je vrijeme odmicalo, a Sarajevo sve manje bilo centar za ukupnu politiku Bosne i
Hercegovine tako se sve vie smanjivala dravna briga o materijalnom poloaju
uenika. Ministarstvo prosvjete je u budetima osiguravalo pomo samo za izdravanje
uenika u uenikim domovima koji su postojali u nekim vjerskim i uiteljskim kolama,
kao i za pomo kuhinjama koje su radile uz kole i teajeva. Na sreu kao i u ranijem
periodu razvijala se privatna inicijativa iji su osnovni nosioci bila kulturno-prosvjetna
drutva "Prosvjeta", "Gajret", "Napredak", "Narodna uzdanica". Ova drutva sa
plodnom tradicijom iz prethodnog perioda nastavila su izmeu dva svjetska rata iroku
kulturno-prosvjetnu misiju u kojoj je briga o uenicima predstavljala osnovnu okosnicu.
Njihov rad je ne samo nastavljen nego i proiren. Davale su se jednokratne pomoi,
stalne stipendije, mjesta u uenikim domovima. Tako je "Napredak" prvih sedam
godina poslije prvog svjetskog rata podijelio 320 visokokolskih i 723 srednjokolske
stipendije, dao 320 jednokratnih pomoi studentima i 741 pomo srednjokolcima, a
ukupno je obuhvatio u uenike domove 1251 pitomaca.
Stanje o materijalnom poloaju uenika svjedoi o vrlo razvijenoj svijesti o potrebi kola
koja je postojala irom Bosne i Hercegovine u svim vjerskim i nacionalnim sredinama.
Da je ovu svijest pratilo odgovarajue razumijevanje i mjere tadanje drave Bosna i
Hercegovina bi doekala drugi svjetski rat sa daleko raznovrsnijom i razvijenijom
mreom kola.

73

IV KOLOVANJE UITELJA U BOSNI I

HERCEGOVINI TIJEKOM DRUGOG
SVJETSKOG RATA

"Bez ljubavi
neka niko ne
ulazi u hram
prosvjete jer
e biti
nesretan."
D. Trstenjak

74

1.

STANJE PROSVJETE U BOSNI I HERCEGOVINI TIJEKOM II.

SVJETSKOG RATA

Godine 1941. ujutro 6. travnja pedesetak faistikih njemakih i talijanskih divizija

poelo je silovit koncentrian napad na veoma nesreenu buroasko-monarhistiku
dravnu tvorevinu Kraljevinu Jugoslaviju. U narednih nekoliko dana pridruile su im se
bugarske i maarske divizije. Moderno naoruane i dobro voene trupe agresora
prodirale su na jugoslavensku teritoriju bez veeg otpora dezorganizirane i slabo
opremljene vojske. Tako je ve 13. travnja okupatorska vojska stupila na teritoriju Bosne
i Hercegovine, a 15. travnja zauzeto je Sarajevo. Bosna i Hercegovina je tada "ula" u
sastav tzv. Nezavisne Drave Hrvatske. U zemlji je tada djelovala Komunistika partija
kao jedina organizirana snaga.
Faistiki reimi Italije, Njemake i Maarske nastojali su ostvariti svoje dalekosene
politike ciljeve i uz pomo kola i ostalih oblika kulturnog i prosvjetnog djelovanja u
duhu faistike ideologije i zaotravanja nacionalne suprotnosti. Globalna odgojnoobrazovna politika NDH bila je kopija totalitaristikog odgojnog sistema u Njemakoj.
Prevladavao je militaristiki odgoj, uniformiranost duha i drutvenog ponaanja.
Ponovno je dolo do ujedinjavanja dviju kategorija drutvenog ivota - vjere i
obrazovanja tj. crkve i kole. Zabranjeno je koritenje irilice u javnom i privatnom ivotu
na cijelom podruju NDH. Komunistika partija Jugoslavije inicirala je kulturni i
prosvjetni rad u cilju podizanja idejne, politike i antifaistike svijesti naroda. Za
ostvarivanje tog cilja aktivirala se omladina, antifaistike organizacije ena, prosvjetni
djelatnici. Rad se manifestirao u odravanju konferencija, zborova, itaonica,
analfabetskih teajeva, raznih druina i grupa. eljela se izgraditi federativna zajednica
jugoslavenskih naroda na principu neposredne demokracije. kola je trebala biti
ustanova cijelog drutva koja slui njegovom napretku. Njezin zadatak bio je izgraditi
svestrano razvijenu, kulturnu, slobodnu i duhovno bogatu linost s visokorazvijenom
svijesti za drutvenu odgovornost. Te misli i ideje socijalizma postale su osnovna
pokretaka snaga ljudi. Prosvjeti se pridavao veliki znaaj. Borilo se protiv nepismenosti
i zaostalosti irokih narodnih masa. U tome se najvie uspijevalo i napredovalo na
teritoriji Bosanske Krajine. Na tom podruju su postojali najbolji uvjeti za rad.
Oslobaanjem novih teritorija Bosne i Hercegovine prosvjetni rad se sve vie iri u
raznim formama - odravaju se predavanja, organiziraju se itaonice, kulturnoumjetnike priredbe. Poinju se organizirati i analfabetski teaji. Odravani su tri puta
tjedno. Nedostatak kolskog pribora i udbenika oteavao je njihov rad. Analfabetski
teajevi koji su se odravali na osloboenim podrujima obino su se zavravali
kulturnim priredbama. lanovi Prosvjetnog odsjeka livanjskog podruja organizirali su
teaj na kojem su pripremali mlade za rad u kolama i teajevima za nepismene.
Polaznici teaja su u najkraem vremenu bili upuivani kako treba da se obrauje
itanje i pisanje s djecom i nepismenim odraslim. Objanjavalo im se i kako obraivati
brojeve i osnovne raunske operacije. Ovaj teaj je organiziran krajem 1942. godine. Na
podruju Kozare je meu prvim analfabetskim teajevima bio organiziran teaj za
nepismene ene. Na njemu su desetine djevojaka i ena nauile pisati i itati. U
Mrkonji Gradu je 26. i 27. rujna odrana oblasna konferencija za Bosansku Krajinu na
kojoj je donesena rezolucija prema kojoj narodnooslobodilaki odbori treba da
organiziraju narodnu prosvjetu, otvaraju narodne kole za djecu, analfabetske teaje,
angairaju na tom poslu uitelje i druge kulturne i prosvjetne djelatnike. Tada je
formirano Odjeljenje za kulturno-prosvjetni rad. Dijelio se na odsjeke za: osnovnu
nastavu i za narodno prosvjeivanje. "Zadaci Prosvjetnog odjeljenja oblasnog NOO bili
su: 1. osnivanje osnovnih kola 2. osnivanje analfabetskih kurseva 3. osnivanje i

75

organizacija kurseva za pripremanje nastavnog kadra za osnovne kole i analfabetske

kurseve 4. osnivanje kurseva na kojima se savladava krae srednje obrazovanje 5.
organizacija predavanja i priredbi i 6. organiziranje uiteljskih skupova i konferencija." 21
lanovi prosvjetnog odjeljenja morali su biti struna lica i nastavnici sa zavrenim
pedagokim obrazovanjem.
U Mrkonji Gradu odrana je i prva konferencija prosvjetnih djelatnika 22. studenog
1943. godine. Konferencijom je rukovodio Enver Redi. Odrana je povodom izrade
nastavnog plana i programa za osnovne kole u Bosni i Hercegovini. Pored toga na
konferenciji se raspravljalo o Poetnici koju je trebalo tampati, o priruniku za povijest,
o potrebi da se izradi itanka. Istaknuta je i neophodna potreba da se priprema uiteljski
kadar koji bi bio sposoban provoditi predvieni program. Iako prva konferencija
prosvjetnih djelatnika Bosne i Hercegovine nije okupila prosvjetne djelatnike iz cijele
zemlje imala je povijesno znaenje za novu i reformiranu kolu.
Iz navedenog se vidi da je kulturno-prosvjetna djelatnost do kraja 1943. godine bila
relativno razvijena. Nedostatak kadrova i malo osloboenog teritorija onemoguavalo je
iru djelatnost. No i pored toga na osloboenom teritoriju Bosne i Hercegovine do kraja
1943. godine radilo je vie desetaka analfabetskih teajeva, bolniarskih i zdravstvenih
teaja, otvarani su domovi kulture, itaonice, biblioteke, mnoge osnovne kole su
obnovile svoj rad.
U 1944. godini je ve gotovo cijela Bosna i Hercegovina osim veih centara bila
osloboena. Tako se kulturno-prosvjetni rad poeo iriti. U Odjeljenju za prosvjetu
formirani su odsjeci za osnovnu nastavu, za srednju nastavu, za narodno prosvjeivanje
i za nauku i kulturu.
Kada je 25. svibnja 1945. godine Bosna i Hercegovina konano potpuno osloboena
bila je u sastavu Federativne Narodne Republike Jugoslavije. rtve rata bile su
ogromne. Poginulo je oko 407 000 stanovnika ove zemlje. Tijekom II. svjetskog rata
poginulo je i preko 200 uitelja iz Bosne i Hercegovine i preko 70 uenika uiteljskih
kola. Bosna i Hercegovina tada ulazi u novo povijesno razdoblje proeto novim duhom
i oslobodilakim idejama narodnooslobodilakog pokreta.
2.

KOLE U BOSNI I HERCEGOVINI TIJEKOM DRUGOG SVJETSKOG

RATA

Prosvjetna politika NDH odvijala se u okviru i u duhu ustake ideologije. U tom su

smislu donesene i zakonske i administrativne mjere koje su se odnosile na kole.
Ukidalo se u kolama sve to je nosilo peat dvadesetogodinje monarhistike politike
bive Jugoslavije, a provodila se nacistiko-rasistika ideologija faizma. Tako su iz
hrvatskog knjievnog jezika izbaeni srbizmi, a u kolama su zadrane samo kolske
knjige hrvatskih pisaca i nakladnika, ukinuto je uenje srpske i slovenske povijesti, u
srednjim kolama je postalo obavezno uenje njemakog i talijanskog jezika.
2.1. OSNOVNE KOLE
Poetkom II. svjetskog rata u Bosni i Hercegovini se zatvaraju sve osnovne kole.
Vremenom su se kole poele otvarati i raditi sa manjim ili veim prekidima. Za vrijeme
NDH naziv osnovna i narodna kola zamijenjen je starijim nazivom puka kola.
Predvieno je da se ponovo uvede obvezno estogodinje kolovanje. U jesen 1941.
izgraen je novi nastavni plan i program koji je odgovarao politici NDH. Odmah su se
21

Zaninovi Mato: Kulturno prosvjetni rad u NOB-u (1941 1945), Zavod za izdavanje udbenika,
Sarajevo, 1968., str. 40.

76

tampali udbenici da bi se on mogao realizirati. Meutim oslobaanjem teritorija Bosne

i Hercegovine obnavlja se rad zatvorenih osnovnih kola. Tako su u okolici Livna i
Glamoa ve 1942. godine otvorene prve redovne osnovne kole. Tu je nastao i prvi
udbenik za osnovne kole koji je bio kombinacija bukvara i itanke. Godina 1944. bila
je najplodnija u otvaranju osnovnih kola na slobodnoj teritoriji. kole su radile u veoma
tekim uvjetima u zavisnosti od borbi na terenu. Oskudijevalo se u najelementarnijim
potrebama - tabli, kredi, olovkama, papiru. Nedostatke u udbenicima zamjenjivala je
partizanska tampa koja se upotrebljavala za vjebanje u itanju. U nastavnom radu se
teilo afirmaciji principa oiglednosti, sistematinosti, postupnosti i trajnosti znanja.
Krajem 1943. godine dolazi do sistematskog otvaranja osnovnih kola. Prilikom
osnivanja osnovnih kola nije se trebalo pridravati kolskih centara koji su do tada bili
uobiajeni. kole su se osnivale prema mogunostima i u mjestima gdje ih ranije nije
bilo. U nedostatku uitelja osnivane su "periodine osnovne kole" u koje su uitelji
dolazili nekoliko puta tjedno.
Krajem oujka 1944. godine Prosvjetno odjeljenje za Bosansku Krajinu izradilo je
nastavni plan i program za narodne osnovne kole. Sastojao se iz tri dijela: uvodni dio,
nastavni plan i nastavni program. Uvodni dio je isticao zadatke osnovne kole, njenu
organizaciju i pedagoke principe. Nastavni plan je bio izloen opisom, a nastavni
program je sadravao objanjenje stupnjeva nastavnog programa i nastavnog gradiva
za svaki predmet, te ciljeve svakog nastavnog predmeta. Zbog stanja i prilika u kojima
se radilo na organiziranju kola organiziraju se tzv. tri stupnja osnovne kole. Prvi
stupanj je obuhvatao djecu koja nemaju osnovno znanje iz pismenosti. U drugi stupanj
su ila djeca koja savladaju gradivo iz prvog stupnja i pokau sposobnost za bri
razvitak. Trei stupanj su pohaali uenici koji zavre obuku drugog stupnja. Svaki
stupanj je trajao 6 mjeseci. Nastava se odravala svaki dan osim nedjelje.
Nastavni plan se morao sastavljati prema prilikama. U kolskoj godini je trebalo svladati
program za 400 radnih sati. Dnevno su se predviala 3 sata nastavnog rada. Od toga
za materinji jezik jedan sat na dan, a za nastavu rauna 3 do 4 sata tjedno. Ostali
predmeti bili su: prirodne nauke sa zemljopisom, povijest, higijena, pjevanje i narodne
igre. Od nastavnih predmeta koji su ranije postojali u kolama nema nastave
vjeronauke.
Krajem 1944. godine nastavni plan i program za osnovne kole dobio je konani oblik
sa dvije varijante koje su se razlikovale po broju predmeta i broju sati. Prvu varijantu
inili su sljedei predmeti: materinji jezik, poetna stvarna nastava, raun s
geometrijom, zemljopis, historija, prirodne nauke, poljoprivredne pouke, higijena,
crtanje, lijepo pisanje, pjevanje i gimnastika. U prvom stupnju je bilo 20 sati tjedno, u
drugom 25, a u treem 28 sati tjedno. U drugoj varijanti nastavnog plana uveden je
runi rad i vjeronauka. Prema postavljenom nastavnom planu uitelji su trebali izraditi
plan lekcija kao pomono sredstvo. U nastavnom programu iz 1944. godine je za svaki
nastavni predmet formuliran njegov cilj i zadatak. Kasnije je ovaj nastavni plan i
program upotpunjen nastavom "fiskulture" i takav je ostao sve do kraja rata u Bosni i
Hercegovini.
U osnovnim kolama otvaranim na slobodnom teritoriju i pored oskudice u nastavnim
sredstvima bilo je vrlo privlano. U njima nije postojao problem discipline ili izostajanja
djece s nastave. Djeca su u kolu rado dolazila, bila paljiva i sluala su svoje uitelje.
Tada je odnos ljudi prema koli bio veoma iskren.
2.2. SREDNJE KOLE
Mrea i struktura srednjeg kolstva koju je naslijedila NDH od stare Jugoslavije bila je
tipina tvorevina buroaskog drutva. Gimnazije kao elitne kole bile su smjetene u

77

velikim gradovima, a graanske kole su pokrivale ostali dio Bosne i Hercegovine. Pred
prosvjetnim vlastima NDH nalo se vie problema - kako organizacijski i kadrovski
srediti srednje kolstvo, kako izraditi nove nastavne planove i programe, udbenike, itd.
Oslobaanjem teritorija Bosne i Hercegovine dolazi do ponovnog otvaranja, poetkom
rata, zatvorenih srednjih kola. Gimnazije su se poele otvarati u svim osloboenim
mjestima gdje je ranije bila gimnazija, a gdje su postojali uvjeti za rad. U njima se
privremeno radilo po predratnom programu. Poslije je formirana komisija koja je izvrila
potrebne izmjene u programu nekih predmeta (materinji jezik, povijest, zemljopis). U
gimnazije su se upisivali osim siromanih uenika i svreni uenici analfabetskih teaja
ako bi poloili prijemni ispit iz itanja, pisanja, i rauna. Bile su ukinute privatne
gimnazije, a predloeno je bilo da se ukinu i graanske kole te da se pretvore u nie
gimnazije. U mjestima gdje su ve postojale gimnazije uenici graanskih kola su
prelazili u odgovarajue razrede gimnazije. Pri gimnazijama su osnivani i gimnazijski
teajevi za uenike koji su zbog rata bili ometeni u redovnom kolovanju. Sva djeca koja
su za to bila sposobna pratila su nastavu u gimnazijama i tako je uklonjena
nedemokratinost kolskog sistema stare Jugoslavije. kolski udbenici za srednje
kole nisi mogli biti tampani pa su se upotrebljavali udbenici koriteni za vrijeme stare
Jugoslavije.
Razredom u srednjoj koli rukovodio je razredni nastavnik. On je bio odgovoran za rad,
red i disciplinu u razredu. Bio je duan poduzimati sve da uenike privue na aktivnu
suradnju i aktivno uestvovanje u ivotu razreda i itave kole. Razredni nastavnik
sazivao je sam ili po elji uenika razredne sastanke. Sastancima su rukovodili sami
uenici, a na njima se raspravljalo o pitanjima rada, urednosti, discipline, meusobnih
odnosa. Na ovim sastancima uenici su birali svoje predstavnike koji su razred
predstavljali na skupnim sastancima cijele kole. Skupne sastanke je sazivao upravitelj
kole, nastavnik ili uenik. Na njima se raspravljalo o pitanjima koja se tiu cijele kole:
o radu, istoi, disciplini, meukolskim natjecanjima
Disciplina u srednjim kolama tijekom drugog svjetskog rata odravala se utjecajem na
svijest uenika, a ne kaznama. Svjesna disciplina kod uenika se podizala zajednikim
radom, meusobnom kritikom, samokritikom u razredu. Nedisciplinirane uenike i one
koji su neuredno pohaali kolu moglo je nastavniko vijee iskljuiti iz kole ako
popravne mjere nisu pozitivno utjecale. Tjelesno kanjavanje nije se smjelo primjenjivati
ni u kojem obliku. Isto tako nisu se smjele upotrebljavati nikakve disciplinske mjere koje
uenika poniavaju i ometaju pravilno razvijanje uenikove linosti.
Cijelo vrijeme drugog svjetskog rata osjeao se nedostatak profesorskog kadra za
srednje kole.
3. POLOAJ UITELJA ZA VRIJEME II. SVJETSKOG RATA U BOSNI I
HERCEGOVINI
Uiteljstvo je zbog naravi svog posla meu prvima osjetilo sve tekoe rata. Nova
prosvjetna politika lomila se na uiteljima. etverogodinji rat je uitelje i njihove obitelji
dovodio u iznimno teke situacije. Tako je samo mali broj uitelja cijelo vrijeme rata
ostao na istom mjestu, a veina ih se kretala po zemlji ovisno od okolnosti. Dosta
uitelja je odmah poetkom rata premjeteno ili otputeno iz slube. Veina njih je stala
u obranu svog naroda s kojim su dijelili teke dane nakon kapitulacije Jugoslavije.
Tijekom rata su uitelji bili i borci i organizatori naroda u borbi, ali su obavljali i svoju
prosvjetnu, kulturnu, odgojno-obrazovnu ulogu u narodu. Prije nego to su poele raditi
kole na osloboenim teritorijima uitelji su organizirali razliite oblike prosvjetnog i
kulturnog rada u narodu kao to su veernja sijela, zajedniko itanje tampe Tijekom

78

drugog svjetskog rata u Bosni i Hercegovini se formirao novi lik prosvjetnog djelatnika
pod neposrednim utjecajem prilika oruane borbe. Njegov osnovni zadatak je bio
razvitak svijesti irokih narodnih masa. Uestvovali su i u opismenjavanju omladine i
odraslih. Nije se smjelo dopustiti da se nepismenost povea. Uitelji su radili na
teajevima za nepismene ili su pod njihovim rukovodstvom i prema njihovim uputama
obuavali pismeniji seljaci. I u vojnim jedinicama su bili nosioci i realizatori kulturnog
ivota. Uitelji su tada bili inventivni i samoinicijativni. Njihova snalaljivost je najvie
dolazila do izraaja pri izraivanju raznovrsnih nastavnih sredstava i pomagala. Oni su
od papira izraivali zemljopisne karte, zidne poetnice, slike ivotinja, reljefe i sl.
Veina prosvjetnih djelatnika koja se borila u ratu bila je naprednih pogleda. Oni su
uestvovali u naprednom uiteljskom pokretu jo prije rata. Uitelji su utjecali na
stvaranje organiziranog kolstva na osloboenom teritoriju Bosne i Hercegovine. Tim su
pridonijeli da se uspostave temelji novom odgojnom i obrazovnom sistemu. Za one
uitelje koji su kasnije stupili u rat odravani su krai seminari na kojima su se oni
upoznavali s novom prosvjetnom politikom. Tako je kada je osloboeno Trebinje, a
zatim Mostar organizirana pedagoka nedjelja gdje su se uitelji osnovne kole u
Hercegovini upoznali s novim stremljenjima na podruju pedagogije.
Prosvjetni djelatnici su se tijekom drugog svjetskog rata borili za novi, nauni sadraj
nastave i nove odnose izmeu uitelja i uenika. Uenici su potovali svoje uitelje i
imali su povjerenje u njih, a uitelji su bili puni roditeljske panje i brige za odgoj svojih
uenika. Bili su u stalnom kontaktu sa njihovim roditeljima putem roditeljskih sastanaka i
u linom kontaktu svakodnevnog ivota.
Da bi se rad u osnovnim kolama podigao na potrebni nivo uitelji osnovnih kola
odravali su radne sastanke jedanput tjedno. Pored toga odravali su se i sastanci
zajednice doma i kole. Na njima se raspravljalo o svim problemima kole i aktivnostima
uenika.
Konferencije za uitelje su odigrale znaajnu ulogu u poboljanju rada osnovnih kola
raspravljajui o strunim pitanjima. Na jednoj od njih je donesena odredba prema kojoj
je svaka kola trebala imati ove knjige: upisnicu, djelovodnik, dnevnik rada, psiholoki
dnevnik, knjigu djejih karakteristika, inventar, ekspedicionu knjigu.
Do kraja 1944. godine uitelji su radili u izvanredno tekim uvjetima. Od njih se traila
herojska portvovanost da bi u ratnim uvjetima mogli obavljati svoj teki poziv. Kasnije
dolazi do znatnog poboljanja. Broj uitelja se poveavao jer su mnogi dolazili na
osloboena podruja. Ovaj uiteljski kadar je po sastavu bio vrlo raznolik. Tako je na
podruju Bosanske Krajine bilo 270 uitelja, a od toga 102 su imala zavren uiteljski
teaj, 23 su dola iz domobranstva, a ostali su doli iz osloboenih gradova.
Kada je etvrtak uveden kao slobodan dan u koli nastava se poela odravati i prije i
poslije podne. Uvjeti za takav cjelodnevan rad u koli ovisio je o broju uionica,
odjeljenja i o broju uitelja. Uitelj nije mogao upisati u kolu manji broj djece da bi radio
s jednim odjeljenjem. Pri upisu u kolu trebalo se rukovoditi time da se upie to vei
broj djece, a ne time da uitelju bude lake. kolski tjedni praznik etvrtak uitelji su
koristili za pruanje pomoi voditeljima analfabetskih teaja. Uitelji koji su drali
poludnevnu nastavu u koli samo s jednim odjeljenjem morali su rukovoditi jednim
analfabetskim teajem. Tako uitelji tijekom drugog svjetskog rata nisu radili samo s
djecom u koli nego i s odraslima kojima su drali predavanja iz politike, medicine,
ivota. Oni su imali veliki ugled meu narodom koji su stekli svojim pozitivnim
djelovanjem od prvog dana rata. Pokretaka snaga uitelja bila je ljubav prema ovjeku.
Za vrijeme rata on nije dobivao platu, nego samo hranu, neto odjee i obue. Isto tako
svako selo je titilo svog uitelja i pomagalo mu prema svojim mogunostima. Uitelji su
bili ponosni to su mogli dati svoj veliki doprinos osloboenju Bosne i Hercegovine.
Tijekom rata poginula su 223 prosvjetna djelatnika.

79

4.

OBRAZOVANJE UITELJA U BOSNI I HERCEGOVINI TIJEKOM DRUGOG

SVJETSKOG RATA

Ponovno otvaranje i rad osnovnih kola na osloboenim podrujima Bosne i

Hercegovine, kao i otvaranje novih kola u mjestima gdje ranije nisu postojale ovisilo je
prije svega o raspoloivom uiteljskom kadru. Kako uitelja nije bilo dovoljno trebalo je u
to veem broju organizirati uiteljske teaje. U tu svrhu su dana uputstva da se
uiteljski teaji otvore u veim mjestima gdje postoje privatne gimnazije i graanske
kole. Osim redovnih uenika na teaje su se mogli primati apsolventi niih gimnazijskih
teaja i oni koji su zavrili teaje za rukovodioce analfabetskih teaja. Prema tome
mogla su se osnivati dva tipa teaja: 1) tromjeseni teaj za uenike koji su zavrili
najmanje pet razreda srednje kole ili jedan razred uiteljske kole 2) estomjeseni
teaj za uenike koji su zavrili najmanje etiri razreda srednje kole, niu gimnaziju,
gimnazijski teaj ili teaj za voditelje analfabetskih teaja. Tako je u drugoj polovini
1944. godine odrano pet uiteljskih teaja: dva u Podgrmeu, a po jedan u Cazinu,
Prijedoru i Jajcu. Od kraja 1944. godine odrani su uiteljski teaji jo i u Trebinju, Tuzli,
Mostaru i Travniku. Ove teaje ukupno je zavrilo 300 polaznika.
4.1.

UITELJSKI TEAJ U SANSKOM MOSTU

Pripreme za prvi uiteljski teaj na osloboenom teritoriju Bosne i Hercegovine poele

su u treem mjesecu 1944. godine. Teaj se odrao od poetka svibnja do polovine
srpnja 1944. godine. Poeo je u Sanskom Mostu, ali je odmah nakon nekoliko dana
zbog borbi morao prei u selo Dabar. No i iz toga sela je zbog njemake ofanzive morao
prei u Majkia Japru, a zatim u Drakulie, Haane i Potkalinje. Na teaj su se primali
kandidati koji su zavrili najmanje etiri razreda nie gimnazije ili neke druge srednje
kole. Prvi uiteljski teaj radio je s dovoljnim brojem kvalificiranih nastavnika.
Nastavnici su bili svjesni da poslije rata nema povratka na stare drutveno-ekonomske
odnose i odnose iz bive Jugoslavije. Za novo drutvo je trebalo pripremiti i nove
uitelje. Zato je nastavu na teaju trebalo organizirati na sasvim nov nain, ne samo u
formalnom nego prije svega u sadrajnom smislu. Nastavnici teaja bili su: Ante Babi,
Milan Bokan, Mila Bajalica i Punia Kalezi. Naknadno su na teaj doli piro Kulii,
Erna Mulahalilovi, Lenka Maestro, Vera Babi, Branko ankovi. Svi su oni bili
srednjokolski profesori, a na teaj je doao i doktor Duan Nedeljkovi univerzitetski
profesor iz Beograda.
Nastavni plan teaja bio je unaprijed sainjeni to nije bio sluaj sa nastavnim
programom. Prisutni nastavnici morali su ga sastaviti. Kada je Nastavni program
usvojen njega su inili sljedei predmeti:
" I PEDAGOGIJA
a) Pojam pedagogije,
b) Predmet njenog izuavanja,
c) inioci vaspitanja vaspita, vaspitanik, priroda i drutvo
1. Mogunost vaspitanja:
a) nativistiko, empirijsko, genetiko gledite (predstavnici pojedinih gledita)
b) pomone nauke pedagogije: psihologija, anatomija, fiziologija, biologija i
sociologija
2. Teleologija (pojam i predmet izuavanja)
a) gledita o cilju vaspitanja: individualno, idealno, socijalno

80

b) ta je cilj vaspitanja
c) pojam hodegetike i didaktike
3. Kako neposredno vaspitanje utie na volju uenika
a) Stvaranje pozitivnih navika kod djece, urednost, radinost, istinoljublje, itd.
b) Igre i njihov vaspitni znaaj
c) Preventivne i represivne mjere (savjeti i poduavanje, pohvale i nagrade,
opomene i kazne)
d) O uitelju kao o vaspitau: autoritet i ljubav, kako se oni stiu kod uenika", 22
zatim psihologija, metodika, narodni jezik i knjievnost, istorija, zemljopis, prirodne
nauke, kulturni rad i higijena. Kad je odobren ovaj Nastavni program raunalo se s tim
da e uitelji koji su u ratu zavrili uiteljski teaj po zavretku rata pohaati redovne
uiteljske kole, makar uz rad i preko ljetnih ferija. To se i ostvarilo. Kada su poetkom
lipnja na teaj doli novi nastavnici tada se poela odravati nastava iz osnova fizike,
kemije, glazbenog obrazovanja i kolskog rada. Profesor teaja doktor Duan
Nedeljkovi dao je primjedbe i dopune na ovaj Nastavni plan i program. On je smatrao
da je naelno sve dobro postavljeno, ali da bi se u izvoenju tog plana mogle pojaviti
tekoe kao to su nejasnost sadraja zbog kratkog trajanja teaja. "Doktor Duan
Nedeljkovi je predloio neke izmjene: 1. Broj dana pohaanja kursa nee biti dostatan
za neophodno potrebno osvjeavanje starog znanja, upoznavanje novog i to je
najvanije upoznavanja novih metoda nastave; 2. kolski uslovi za primanje na kurs (4.
razreda srednje kole) mogli bi u potpunosti odgovarati; 3. Smatramo da se pedagogiji i
njenim pomonim naukama dalo manje vremena nego to njima po njihovom znaenju
za ovakav kurs pripada; 4. S obzirom da se u historiji i zemljopisu ne govorei o
metodama uvode novi pojmovi smatramo da je vrijeme za savladavanje istih vrlo malo;
5. U vezi s novim pedagokim principima u nastavi, vjetinama kao i dopunama i boljem
shvaanju teoretskog rada po naem miljenju posveeno je ne malo panje." 23
Doktor Duan Nedeljkovi dao je nekoliko prijedloga za novi nastavni plan i program
kao to su produiti teaj na tri mjeseca, uenicima objasniti naine suzbijanja najeih
asocijalnih pojava, organizirati rad u koli tako da ona izgleda kao radionica, posvetiti
vie panje vjetinama. Primjedbe i dopune doktora Nedeljkovia nastavnom planu i
programu za pripremanje uitelja na podruju Bosne i Hercegovine bile su prihvaene i
primjenjivane.
Teaj je trajao 90 radnih dana. Od toga je 60 dana otpadalo na teorijske predmete, a za
metodiku i praktine vjebe sa hospitovanjem bilo je predvieno 30 radnih dana. Iz
ovoga se vidi da je cilj prvog uiteljskog teaja bio teorijski i praktino osposobiti
kandidate za uitelje narodnih osnovnih kola. Svaki radni dan na teaju su se drala po
tri sata iz teorijskih predmeta u trajanju po 60 minuta. Nastavnik bi na teorijskom satu
obuhvatio itavo gradivo odreene metodske jedinice. U popodnevnim satima na satu
pojedinanog uenja, kandidati su pregledali zabiljeke napisane na satima za vrijeme
predavanja i pripremali se za rad u kruoku. U kruoku (od 3 do 5 uenika) su se
iznosila pitanja koja je trebalo detaljnije utvrditi. Kruoci su se formirali tako da je
svakom bio osiguran samostalan rad s potrebnom disciplinom. Njima je rukovodio jedan
uenik koji bi organizirao uenje s lanovima kruoka i vodio bi diskusiju radi lakeg
savladavanja gradiva. Voditelji diskusije su se uvijek mijenjali. Rad u kruocima odvijao
se na sljedei nain: jedan od lanova itao bi zabiljeke, zatim bi se u vezi s odreenim
preenim gradivom postavljala pitanja vodei rauna da svaki lan kruoka ima pravo
da popuni izlaganje. Na satima diskusije o teorijskim predmetima diskutiralo se u
22

23

Zbornik radova sa simpozijuma 100 godina uiteljstva u Bosni i Hercegovini, Veselin Maslea,
Sarajevo, 1989., str. 84.
Zaninovi Mato: Kulturno-prosvjetni rad u NOB-u (1941 1945), Zavod za izdavanje udbenika,
Sarajevo, 1968., str. 180.

81

jednom danu o materijalu iz svih predmeta koji su tog dana predavani. Diskusijama je
uvijek prisustvovao predmetni nastavnik koji je po potrebi pomagao voditelju diskusije i
na kraju davao ocjenu i sud o diskusiji. Nastavnik je vodio rauna da se pravilno
postavljaju pitanja, te da odgovori budu toni i potpuni. Na satima praktinih vjebi
polaznici teaja su sluali ogledna predavanja to ih je drao uitelj vjebaonice,
hospitovali su ili su sami drali predavanja u vjebaonici nakon savladane teorijske
nastave iz metodike odgovarajueg predmeta. I poslije praktinih radova provodila se
analiza odrane nastavne jedinice u vidu kritike i samokritike o odranom predavanju.
na njima se raspravljalo o pitanjima Dnevni raspored rada uglavnom je bio sljedei:
ustajalo se u 6 sati ujutro, zatim bi se obavljala lina higijena i bio je doruak. Od 7 do
10 nastavnik bi izlagao gradivo kad su teoretski predmeti, a kad je bio praktini rad
obraivale su se i pisale pripreme za metodske jedinice. Od 10 do 11 sati kandidati su
individualno uili, dok su od 11 do 12 postavljali pitanja nastavnicima u vezi s
predavanjima koja su sluali tog dana. Od 12 do 14 sati bio je odmor i ruak, a poslije
toga do 17 sati rad u kruocima. Svaki dan od 17 do 19 sati diskutiralo se o
dopodnevnom radu. Od 19 do 20 bio je odmor i veera, a od 20 do 21 kulturni rad. U 21
i 30 ilo se na spavanje.
Prvi uiteljski teaj u Sanskom Mostu imao je 34 polaznika od kojih je 30 pred ispitnom
komisijom poloilo ispit i dobilo svjedoanstvo o zavrenom uiteljskom teaju. Ispiti su
se odrali poetkom srpnja. asopis "Rije omladine" pisao je povodom zavretka
prvog uiteljskog teaja u Bosni i Hercegovini.
Iako je teaj radio u izuzetno tekim ratnim uvjetima bez ikakvih nastavnih sredstava
volja i ljubav kandidata prema pozivu omoguili su da i u tako kratkom vremenu
savladaju potrebno gradivo i steknu solidno znanje za obavljanje uiteljske dunosti.
4.2.

UITELJSKI TEAJ U LIPNIKU

Odmah poslije zavretka Prvog poele su pripreme za odravanje Drugog uiteljskog

teaja. Poeo je sa radom u selu Lipniku kod Sanskog Mosta. Trajao je od 10 kolovoza
do 4. studenog 1944. godine. Ve se na ovom teaju poelo raditi prema izmijenjenom i
dopunjenom nastavnom planu. Novi nastavni plan i program predstavljao je znaajan
napredak ne samo u pogledu naunosti nego i u pogledu obima i irine zahvatanja
problema. "Tako je na drugom uiteljskom teaju nastava Pedagogije izgleda ovako:
1. Pojam pedagogije, podjela i pravci pedagogije
2. Pomone nauke u pedagogiji, mogunost i granica vaspitanja
3. Drutvo kao inilac vaspitanja
4. Naslijee kao inilac vaspitanja
5. Vaspitanje i obrazovanje u prvobitnoj zajednici i u robovlasnikom drutvu
6. Vaspitanje i obrazovanje u srednjem vijeku do humanizma
7. Vaspitanje i obrazovanje u dorevolucionarno doba
8. Kant i Herbart
9. Don Djuj i Kerentajner
10. Klasni karakter pedagoke nauke
11. Porodino i predkolsko vaspitanje
12. kola i kolska disciplina
13. O nadzoru, zabrani, zapovijesti, pouci, pohvali, nagradama i kaznama
14. ake samouprave, razredne i kolske zajednice, radionice, kolski vrt. aka
udruenja
15. Radna kola
16. Vaspita-nastavnik
17. Dijete kao vaspitanik

82

18. Djeca koja se teko vaspitavaju

19. Djeca koja se teko vaspitavaju-nastavak
20. Seksualno vaspitanje omladine
21. Pedagoka vanost igre
22. Vaspitanje uma
23. Vaspitanje osjeanja
24. Vaspitanje uloga NOP-a"24
Osnovne teme materinjeg jezika koje su se izuavale na teaju bile su: vrste rijei,
vremena, sintaksa, knjievnost naih naroda, znaajniji knjievnici. U nastavnom
predmetu geografija s poznavanjem prirode uilo se o: vanosti poznavanja prirode i
prirodnih sila, atmosferi, vodi, litosferi, biosferi, ovjeku u prirodi, kretanju zemlje.
Osnovne teme nastave povijesti na teaju su bile: razvitak drutva, narodna povijest,
Slaveni u pradomovini, dolazak naih naroda na Balkanski poluotok.
U programu i planu za uiteljske teaje tjedno je na pojedine predmete otpadalo sati:
psihologija 3, metodika 6, prirodne nauke 5, zemljopis 2, raun 3, pedagogija 6,
materinji jezik 6, istorija 4 sata tjedno. Da bi realizirali ovaj nastavni plan i program
nastavnici su se susretali s mnogim problemima. Prije svega s nedostatkom udbenika i
ostalog pribora. Nastavnici su izradili skripte iz hemije, fizike i metodike, ali su se njima
koristili samo oni a ne i uenici. Tekoe su proizlazile i iz nejednake prednaobrazbe
posebno uenika graanskih kola. Nastava je esto i prekidana pa bi kandidati
zaboravili mnoge stvari tako da su se morali initi maksimalni napori kako bi se u cjelini
ovladalo gradivom. Nastavnici koji su radili na teaju su imali bogato iskustvo iz prakse
pa su donekle uspjeli ublaiti ove nedostatke i potekoe. Na teaju je stalno radilo pet
nastavnika, a za vrijeme trajanja teaja dola su jo etiri nastavnika iz Banja Luke.
Predavali su: piro Kului, Kasim Hadimustafi, Nevenka elineo, Erna DanonMulahalilovi, Anka Nazei, Katarina Kocijani, Mate aja, Punia Kalezi, Nela
Atijas, Aia Sadikovi.
Polaznici teaja su u osnovnoj koli odravali praktian rad iz materinjeg jezika, rauna,
poetne stvarne nastave i poznavanja prirode. Prisustvovali su i oglednim predavanjima
iz ovih predmeta. Za praktina predavanja su se polaznici teaja izuzetno paljivo
pripremali.
Na drugom uiteljskom teaju je vladao demokratski duh, ali se potovao autoritet
nastavnika. Atmosfera je na teaju bila radna i prijateljska. Radilo se od 6 sati ujutro do
22 sata naveer. Naroito je bio razvijen rad u kruocima i diskusionom klubu. Na ovom
teaju su kao nova forma rada uvedene odgojne konferencije koje su se bavile opim
problemima odgoja mlade generacije. Na njima su se okupljali svi polaznici, nastavnici i
roditelji uenika.
Odgojna sredstva koja su se koristila na teaju bila su poticaj, kritika i samokritika.
Polaznici teaja su uestvovali u kulturno-prosvjetnom radu ne samo na teaju nego i u
okolnim mjestima.
Zavrni ispiti su odrani u radnoj i sveanoj atmosferi. Materinji jezik se polagao i
usmeno i pismeno, a psihologija, pedagogija i metodika samo usmeno. Fizika, hemija i
kolska administracija nisu se polagali. Pismeni rad iz materinjeg jezika trajao je dva
sata, a tema je glasila "Djeca vas ekaju". Na ispitu je prije svega trebalo pokazati
znanje, ali je to bila smotra rada nastavnika i uenika. Kandidati su meusobno ispitivali
jedan drugog, a lanovi komisije su sluali. Teaj je zavrio 51 kandidat (24 uenika i 27
uenica) od kojih je jedan odustao od polaganja zavrnog ispita. S odlinim uspjehom
teaj je zavrilo 11 kandidata, sa vrlo dobrim 13 kandidata, a s dobrim 26 kandidata.
Uspjeh je po predmetima bio slijedei: materinji jezik (3,58), psihologija (3,56),
24

Zbornik radova sa simpozijuma 100 godina uiteljstva u Bosni i Hercegovini, Veselin Maslea,
Sarajevo, 1898. godine, str. 90.

83

pedagogija (3,72), teorijske metodike (3,74), primijenjene metodike i praktine vjebe

(3,74), povijest (3,58), zemljopis (3,60) i kulturni rad (3,78). Prosjena ocjena bila je
3,66. Predstavnici narodne vlasti koji su prisustvovali ispitu bili su zadovoljni pokazanim
znanjem. Poslije ispita je nastupio zbor, pa kulturno-prosvjetna sekcija kursa. Teaj je
trajao 60 radnih dana. Iako je poeo u Lipniku po osloboenju Sanskog mosta tamo se
preselio i tu je i zavren.
Poslije zavrnog ispita Bosanska krajina je dobila 50 mladih narodnih uitelja koji su
odmah s velikom voljom i zanosom prili radu i organizaciji nastave u kolama.
4.3.

UITELJSKI TEAJ U MALOJ KLADUI

U selu Barake poeo je sa radom 5. lipnja uiteljski teaj. Trajao je do 4. listopada 1944.
godine. Teaj je pohaalo 46 kandidata. Uvjeti za rad teaja bili su jako loi. U noi
izmeu 2. i 3. rujna 1944. godine na teaj je izvren napad od strane tzv. Denilovih
trupa (odmetnika grupa koja je radila za faiste). Tada je zarobljeno 17 polaznika
teaja, 3 su ranjena, a 1 je nestao. Nastavnica Marta Aralica je poginula. Kada se
saznalo ta se desilo brzom akcijom su osloboeni zarobljeni polaznici teaja. Nakon
tog napada teaj je preseljen u Malu Kladuu gdje su se uvjeti znatno poboljali. Ovaj
teaj je radio prema direktivama Prosvjetnog odjeljenja. Na teaju se osim nastavnog
gradiva kojeg su kandidati morali savladati najvie panje se posveivalo odgojnoobrazovnom radu s praktinim vjebama u vjebaonici. Znai da se teilo strunom i
pedagokom pripremanju mladog uiteljskog kadra. Teilo se i da kandidati shvate
osnovne prirodne i drutvene zakonitosti, da razvijaju radne i higijenske navike, svjesnu
disciplinu da bi te kvalitete mogli razvijati i kod djece.
Od 46 polaznika uiteljskog teaja 27 je poloilo zavrni ispit, desetak ih je napustilo
teaj tijekom rata, a desetak polaznika teaja je usmjereno na rukovodioce kulturno
prosvjetnog rada.
Poslije zavrenog teaja dolo je do preobraaja ovog kraja i otvaranja novih kola u
Cazinskoj Krajini.
4.4.

UITELJSKI TEAJ U TREBINJU

U Trebinju su odrana dva uiteljska teaja u trajanju od po etiri mjeseca. Teaji su

radili po izmijenjenom i dopunjenom planu i programu sa prvog uiteljskog teaja. Da bi
kandidati bolje usvojili nastavno gradivo ono se obraivalo po nastavnim jedinicama, a
uz to su se uvijek isticali didaktini principi (oiglednost, sistematinost, postupnost,
primjernost, cjelovitost). Sve su to nastavnici naglaavali u svome radu kako bi te
principe kandidati to bolje usvajali i primjenjivali u koli. Iz podruja didaktike kandidati
su se pored didaktikih principa upoznali i sa nastavnim planom i programom, oblicima
nastavnog rada, koncentracijom nastave, organizacijom nastavnog sata Nastavnici
uiteljskog teaja u Trebinju bili su Jovo Guzina, Marko Vego, Lazo apin, a povjerenik
za prosvjetu bio je Mihajlo Laliovi. Pravo upisa na uiteljski teaj imali su uenici
uiteljskih kola, uenici gimnazija s 4 razreda i vie, svreni uenici graanskih kola i
oni koji su proveli jednu godinu u vojsci i koji su se istakli u borbi. Na uiteljskom teaju
u Trebinju postignuti su takvi rezultati da je vie od pola zavrenih kandidata moglo stati
"rame uz rame" sa svrenim uenicima potpune uiteljske kole.
4.5.

UITELJSKI TEAJ U JAJCU

Uiteljski teaj koji je zapoeo rad u Jajcu, a zavrio u Prijedoru bio je posljednji
uiteljski teaj tijekom drugog svjetskog rata. Teaj je poeo sa radom 5. prosinca 1944.

84

godine, a trajao je do 18. travnja 1945. godine. Ovaj uiteljski teaj trajao je najdue
(skoro 4 mjeseca) s prekidom od 15 dana kada se selio iz Jajca u Prijedor. Na tom putu
je nekoliko polaznika teaja oboljelo pa je od poetnih 52 polaznika rad u Prijedoru
nastavljen sa 44 polaznika teaja.
Teaj je radio sa izmijenjenim i dopunjenim nastavnim planom i programom sa prvog
uiteljskog teaja. Kao i na drugim uiteljskim teajevima i na ovom se velika panja
poklanjala radu u vjebaonici i kulturno-prosvjetnom radu meu kandidatima. Svaki
polaznik teaja morao je odrati po 3 praktina predavanja (iz materinjeg jezika, rauna
i jedno predavanje iz povijesti, zemljopisa ili prirodopisa). Zahvaljujui sistemu
organizacije uiteljskog teaja polaznici su usvajali solidno ope i struno obrazovanje,
a teoretska znanja su se primjenjivala u praktinom radu u vjebaonici i vankolskom
radu. Uspjehu je doprinio i sistem organizacije rada u kruocima, individualni rad i rad u
seminarima. Nedostatci u radu teaja bili su uglavnom objektivne prirode.
Zavrne strune ispite uiteljskog teaja u Jajcu odnosno Prijedoru poloila su 42
polaznika koji su odmah rasporeeni za rad u Bosanskoj krajini.
4.6.

UITELJSKE KOLE TIJEKOM DRUGOG SVJETSKOG RATA

Poetkom drugog svjetskog rata veina je srednjih kola, pa tako i uiteljske, zatvorena.
Pripreme za ponovni rad srednjih kola obavljene su krajem 1944. godine kad su se i
prilike na osloboenom teritoriju sve vie sreivale. U svim veim mjestima,
osloboenim gradovima, gdje su ranije postojale srednje kole (graanske, gimnazije,
uiteljske) poelo se s pripremama za njihovo otvaranje. U tu svrhu je odjeljenje za
narodnu prosvjetu izradilo smjernice o novoj organizaciji srednjih kola pa je izraen i
nastavni plan i program za uiteljske kole. Od predratnog se razlikovao neznatno.
Radilo se o malim izmjenama u sljedeim predmetima: srpsko-hrvatski jezik,
knjievnost, geografija, psihologija, pedagogija i metodika. Bilo je predloeno da se
uvede zadrugarstvo kao predmet. "Izraeni nastavni plan i program za uiteljske kole
bio je sljedei:
GODITE
NASTAVNI PREDMET

Pedagogija (opa povijest pedagogije)

Psihologija s logikom
Metodika
kolski rad
kolska organizacija i administracija
Osnovi ekonomije i sociologije
Poljoprivreda i domainstvo
Srpski ili hrvatski jezik
Ruski jezik
Zemljopis
Prirodopis
Hemija
Fizika
Matematika

I
1
5
4
2
3
2
3

II
1
5
4
2
2
2
2
2

III
2
1
4
4
2
2
2
2

IV
3
2
3
4
1
1
1
4
4
2
1
1

85

GODITE
NASTAVNI PREDMET

Higijena
Crtanje i lijepo pisanje
Pjevanje
Sviranje
Kulturni rad
Runi rad
Gimnastika
UKUPNO NEDJELJNO ASOVA

I
2
1
2
2

II
2
1
2
2

III
1
2
1
1
1
1
1

30

30

30

IV
1
2
1
1
1
1
1
35 "25

Prema ovom nastavnom planu uiteljske kole traju etiri godine. U nastavnom planu
nije bilo vjeronauka, ali je u napomeni stajalo da se prema elji uenika moe uvesti kao
predmet po jedan sat tjedno. Meutim nije bilo primjera da se uiteljskim kolama
predavao vjeronauk kao nastavni predmet. Psihologija s logikom predavala se 1944./45.
kolske godine prema programu za tromjesene uiteljske teaje. Isto je bilo i sa
pedagogijom i metodikom. Nastavu poljoprivrede sluali su i uenici i uenice, kao i
nastavu domainstva. Tako je prekinuta ranija podvojenost ovih predmeta na muke i
enske. U gradivu nastavnih predmeta nastavnici su se morali rukovoditi predmetnim
programom, a gradivo rasporeivati prema nastavnom planu i prema razredima.
U uiteljske kole mogli su se upisivati svreni uenici niih razreda gimnazija i
graanskih kola ili oni uenici koji su zavrili gimnazijski teaj. Radi to veeg upisa u
uiteljske kole bilo je predloeno da se uz prvi razred otvori to vie paralelnih
odjeljenja tj. da se dopusti prijelaz uenicima viih razreda gimnazije u odgovarajue
razrede uiteljskih kola.
U kolskoj 1944./45. godini radile su tri uiteljske kole sa 16 odjeljenja, 339 uenika i
49 nastavnika. Jedna od njih bila je uiteljska kola u Mostaru. kola je imala 170
uenika u 5 odjeljenja. U koli je radilo 11 nastavnika. Uvjeti za rad bili su relativno
dobri, ali je u koli vladalo teko i sloeno stanje. Godina 1942. bila je popraena
snanom organizacijom revolucionarnog pokreta. U travnju 1942. nastupio je u koli
trajk uenika, kao posljedica tue izmeu uenika koji su pripadali organizaciji SKOJ-a
i uenika koji su bili organizirani u ustaku mlade. U istom mjesecu te godine uenici
skojevci izvrili su atentat na profesora Vinka Malvia. Ubijeni profesor prirodopisa
uivao je glas glavnog ideologa ustakog pokreta u koli. Neprijateljska propaganda u
koli bila je veoma jaka zato to su se u njoj kolovali budui uitelji od ijeg je idejnog i
politikog uvjerenja mnogo zavisilo i uvjerenje njihovih uenika i roditelja. Sauvana
dokumentacija Uiteljske kole u Mostaru iz perioda drugog svjetskog rata govori o
mnogim revolucionarnim djelatnostima pojedinih uenika kole. Uz kolu je radio i
uiteljski teaj sa 37 kandidata koji su bili smjeteni u uenikom internatu. Teilo se da
se na podruju Bosne i Hercegovine pored postojeih uiteljskih kola otvore i nove. Da
bi se to bre pripremili uiteljski kadrovi trebalo je pri uiteljskim kolama otvarati
jednomjesene teajeve za apsolvente ovih kola i za one koji su uiteljske kole "svrili
pod okupatorom". Privatne uiteljske kole trebalo je ukinuti. Bilo je potrebno formirati
komisiju koja bi izradila plan i program, metodska uputstva, organizaciju kolskog sata
uiteljskih kola . Disciplinske odnose u uiteljskim kolama trebalo je regulirati
uvjeravanjem i primjerom. Tjelesne kazne su bile zabranjene, kao i sve disciplinske
mjere koje uenika poniavaju. Posebna komisija je trebala urediti i disciplinske odnose.
25

Zaninovi Mato: Kulturno prosvjetni rad u NOB-u (1941 1945); Zavod za izdavanje udbenika,
Sarajevo, 1968., str. 151.

86

87

KOLOVANJE UITELJA U BOSNI I

HERCEGOVINI OD 1945. DO 1972. GODINE

"Budite
skeptini
prema
znanju koje
steknete
danas jer
ono ve sutra
moe da se
pretvori u
neznanje."
Enrih Abi

88

1.

PROSVJETNA POLITIKA U BOSNI I HERCEGOVINI OD 1945. DO 1972.

GODINE

Poslije drugog svjetskog rata na ruevinama stare drave stvorena je nova federativna
zajednica naroda i nacionalnih manjina. Federacija naroda Jugoslavije, nastala tijekom
drugog svjetskog rata i ustavno regulirana 1946. godine u sijenju, zasnivala se na
principu dvojne dravnosti. Pored savezne postojalo je i est drava lanica. Savezni
Ustavni zakon iz 1953. godine i ustavni zakoni narodnih republika ukinuli su vladu FNRJ
i ministarstva. Ministarstva su zamijenjena dravnim sekretarijatima i republikim
sekretarijatima izvrnih vijea. Ustav iz 1963. godine definirao je samoupravljanje kao
neotuivo pravo svih graana. Naziv drave je promijenjen Federativna Narodna
Republika Jugoslavija postala je Socijalistika Federativna Republika Jugoslavija.
Poslije drugog svjetskog rata nova vlast je stavljena pred nov zadatak - obnovu zemlje i
sreivanje privrednog ivota. To je bilo teko jer je uslijed rata mnogo toga uniteno.
Nova drava nije mnogo naslijedila od bive ni u kom pogledu pa tako ni u prosvjetnom.
Obrazovanje i odgoj u novoj Jugoslaviji poli su istim putem kojim se kretao i opi
drutveni i privredni razvoj zemlje. To je bio i najdinaminiji period razvoja kolstva kako
kod nas tako i u svijetu. U Bosni i Hercegovini je na ruevinama ratom opustoene
kolske mree i naslijeenog najnerazvijenijeg obrazovnog sistema u Europi nikao
temelj za novi pogled na mjesto i funkciju obrazovanja i odgoja u drutvu. Trebalo je na
irokom planu obnavljati poruene i podizati nove kole i istovremeno odgajati nove
nastavnike i uitelje. Nagli privredni, a posebno industrijski razvitak zahtijevao je tisue
novih srednjih i visokokvalificiranih strunjaka raznih grana. Odakle poeti? emu dati
prednost? To su bila samo neka od bezbroj pitanja na koja je trebalo odgovoriti.
Uspijevalo se i rezultati su bili oigledni. Krajem svake poslijeratne kolske godine
izlazilo je prosjeno 1312 svrenih srednjih i 134 visokokvalificiranih strunjaka koji su
se zapoljavali u raznim oblastima privredne i drutvene djelatnosti. Isto tako kampanja
opismenjavanja od strane dravnih prosvjetnih organa i masovnih drutveno-politikih
organizacija nije prestajala sa radom. Samo tijekom 1946./47. godine nauilo je itati i
pisati preko 400.000 ena. Broj nepismenih koji je 1931. godine iznosio 44,6%, smanjen
je 1953. godine na 25,4%, te 1971. godine na 15,1%.
Ve u prvoj kolskoj poslijeratnoj godini obavezno kolovanje u osnovnim kolama
produava se sa tri na etiri godine. Poetkom pedesetih produava se na sedam
godina, a kasnije i na osam godina obaveznog kolovanja. Pored toga ukinute su sve
kole na niem nivou srednjeg obrazovanja, a izvrena je i temeljna promjena sadraja
obrazovanja. Kako je stvorena jedinstvena opeobrazovna osnovna kola za uenike
od 7. do 15. godine promijenilo se i srednje obrazovanje. Ono je poinjalo u 15. godini i
trajalo je do 18. odnosno 19. godine. U srednjem sistemu obrazovanja postojale su
gimnazije, srednje strune kole i kole za kvalificirane radnike. Gimnazija je trajala
etiri godine. I pored funkcije (na vie smjerova - klasini, matematiki, pedagoki,
drutveno-jeziki) gimnazija je ostala opeobrazovna kola. Na kraju etvrtog razreda
polagala se matura koja je bila uvjet za upis na sve visokokolske institucije. Sva
nastojanja da se gimnazija uini i strunom kolom (barem za manji broj uenika)
nikada nisu u praksi masovnije ostvarena. Osnovna funkcija gimnazija ostajala je i dalje
priprema za univerzitetske studije. Srednje strune kole trajale su takoer etiri godine.
U ove kole spadale su i uiteljske kole. kole su imale zadatak da pripreme uenike
za razliita podruja rada. Znai funkcija srednjih strunih kola bila je osposobiti kadar
za zapoljavanje. Iz ovih kola bila je otvorena mogunost za nastavljanje kolovanja na
visokokolskim institucijama. Meutim zbog relativno niskog opeg obrazovanja mali
broj uenika ovih kola uspjeno je nastavljao kolovanje ak i na odgovarajuim

89

visokokolskim institucijama (na fakultetima i visokim kolama) izuzimajui vie

dvogodinje kole. Od srednjih strunih kola samo su uiteljske kole trajale pet
godina s prijedlogom da postanu vie kole pedagoke akademije. Upravo radi toga
su u nekim gimnazijama uvedeni "pedagoki smjerovi" koji su bili predsprema za
pedagoke akademije. Trei vid srednjih kola u FNR Jugoslaviji bile su kole za
kvalificirane radnike ili kole uenika u privredi, kole s praktinom obukom. Ove kole
su trajale dvije ili tri godine i pripremale su kvalificirane radnike za razliita podruja
proizvodnog i drugog rada. kole za kvalificirane radnike su smatrane srednjim
kolama, ali vie formalno jer nisu bile ravnopravne s ostala dva tipa srednjih kola. Iz
ovih kola je nastavljanje kolovanja bilo omogueno, ali se u praksi vrlo rijetko
ostvarivalo. Iako je s ovom reformom iz 1958. godine napravljen znatan napredak u
srednjem kolstvu neka osnovna pitanja srednjeg kolstva u Jugoslaviji nisu bila
rijeena.

SLIKA 1.: SISTEM OBRAZOVANJA U FNR JUGOSLAVIJI 1958. g.

uzeta iz knjige Kuda ide srednje obrazovanje, Nikola Potkonjak,
Sarajevo Beograd, 1989., str. 223.

Kada se radi o visokom obrazovanju poslije drugog svjetskog rata u Sarajevu su

udareni temelji buduem univerzitetu osnivanjem medicinskog i pravnog fakulteta.
Poeli su se osnivati i kulturni klubovi, kazalita, izdavaka poduzea. Pokrenut je i
pedagoki asopis "Nova kola" koji se preteno bavio osnovnom kolom. Urednik

90

asopisa bio je Hasan iki. Izlaziti je poeo i "Prosvjetni list" ija je glavna tema bila
odgojna uloga kole. Urednik asopisa je bio Gavro Suboti.
Period socijalistike kole u Bosni i Hercegovini moe se podijeliti na nekoliko etapa.
Prva etapa odnosila bi se na kolstvo u Bosni i Hercegovini tijekom drugog svjetskog
rata kada je kola postala ustanova cijelog drutva i sluila njegovom napretku. Druga
etapa odnosila bi se na period od 1945. godine do 1958. godine kada su se dogodile
znaajne promjene u obrazovanju. To je bio period poslijeratne obnove kolstva i
administrativnog socijalizma. Prihvaena je pedagoka teorija iz tada Sovjetskog
Saveza kao prve zemlje socijalizma u svijetu. Od 1958. godine do 1964. godine slijedio
je period drutvenog upravljanja i nove koncepcije odgoja i obrazovanja. U ovom
periodu socijalistike kole sadraj rada u koli je proiren i sada je pored nastave
obuhvatao dopunske oblike rada i slobodne aktivnosti. Sve se vie naglaavala
aktivnost uenika i njegova samostalnost. Period od 1964. do 1974. godine bio je
veoma nestabilan. Zemlja je tada bila u krizi i mnoga poduzea su zatvarana. U takvoj
situaciji nije se moglo izdvajati mnogo novca za obrazovanje. Meutim od 1965. godine
poela je privredna reforma to je izmeu ostalog znailo i bolji poloaj za obrazovanje.
U 70-tim i 80-im godinama 20. stoljea dolazi do konstituiranja suvremene socijalistike
nastave. Provodila se i unutranja pedagoka reforma, poboljavali su se nastavni
planovi i programi i podizala se kvaliteta nastave.
Znai za neto vie od 40 godina poslije drugog svjetskog rata izdvajaju se tri vorne
toke u kolstvu Bosne i Hercegovine. Od 1949. do 1952. godine postavljaju se osnovi
obrazovnog sistema, od 1958. do 1960. godine dolazi do razvijanja ideja o cjelovitom
obrazovnom sistemu, a poslije 1974. godine nastoje se stvoriti uvjeti ireg
podrutvljavanja odgojno-obrazovnih djelatnosti.
Poslije drugog svjetskog rata i u svijetu i kod nas dolazi do feminizacije uiteljskog
poziva. Tako se posljednjih decenija naglo poveao broj ena u nastavnom pozivu, a
posebno u osnovnom kolstvu. Mnogi kao razlog tome navode materijalno lo status
uitelja. Ima i drugih razloga kao to su tekoe da se mlad ovjek afirmira u uiteljskoj
profesiji, nemogunost napredovanja, teke prepreke koje se moraju svladati da bi se
stekao drutveni ugled. Znai uiteljice sada nakon dugog i tekog puta koji su prele
da bi se izborile za jednaki status kao to ga imaju uitelji dominiraju u ovom pozivu.
2.

POLOAJ UITELJA U BOSNI I HERCEGOVINI OD 1945. DO 1972.

GODINE

Poslije drugog svjetskog rata bila je izuzetno teka situacija u Bosni i Hercegovini i
postojao je nedostatak ogromnog broja uitelja. Mnogi uitelji su poginuli u ratu, neki su
promijenili profesiju, a nove osnovne kole su se otvarale. Uitelji koji su poinjali raditi
bili su vrlo skromno struno osposobljeni. Znai pored toga to je hitno trebalo
osposobljavati nove uitelje trebalo je i usavravati postojee. U periodu neposredno
poslije drugog svjetskog rata nastavnom kadru je posveivana dovoljna panja no nije
obezbijeen potreban struni kadar jer je osnovna kola postala masovna te se nije
mogao tako brzo osposobiti potreban nastavni kadar. Godine 1948. Komitet za kole i
nauku FNRJ istaknuo je na svojoj konferenciji kako su uitelji veoma optereeni i negdje
rade sa ak 4 odjeljenja. Smatralo se da zbog nedostatka uiteljskog kadra treba
omoguiti najsposobnijim zavrenim gimnazijalcima da rade u koli s tim da zavre
uiteljski teaj. U Bosni i Hercegovini tada je nedostajalo 4500 strunih uitelja. Jedan
od nekoliko uiteljskih teaja za ublaavanje ovakvog stanja otvoren je 1947. godine u
Foi odlukom Ministarstva prosvjete. Dokolovavanjem za vrijeme ljetnih ferija polaznici
ovog teaja bili su i prvi domai uitelji koji su dali znaajan doprinos narodnom

91

prosvjeivanju u prvim poslijeratnim godinama. Pripremni uiteljski teaj zavrilo je 23

polaznika. Pored uiteljskih teaja znaajnu ulogu u osposobljavanju uitelja,
privremenih uitelja i voditelja analfabetskih teaja odigrao je asopis "Prosvjetni radnik"
koji je kao organ Ministarstva prosvjete i Zemaljskog odbora Sindikata prosvjetnih
djelatnika Bosne i Hercegovine poeo izlaziti u studenom 1945. godine. Na stranicama
ovog asopisa nalazila su se za to vrijeme i takav kadar dragocjena uputstva za rad.
Vremenom se situacija mijenja, ali uitelj i dalje ostaje bitan akter nastavnog procesa
osnovne kole. U reformiranim dokumentima od 1958. godine pa nadalje posebno su
se razraivala pitanja pripremanja i usavravanja uitelja za svoj poziv. Isticano je da
treba obezbijediti jedinstven sistem osposobljavanja koji e omoguiti realizaciju
reformskih zahtjeva. Meu predloenim institucijama za njihovo obrazovanje prihvaene
su pedagoke akademije koje sa modelima stalnog strunog usavravanja trebaju initi
jedinstven sistem za pripremanje nastavnog kadra. Takav sistem trebao je smanjiti
razliku u pripremanju razrednih i predmetnih nastavnika to se u ranijem periodu
negativno odrazilo na nastavu. Uitelji su i pored brojnih obveza prihvatili reformu i
istinski se angairali na rjeavanju brojnih zadataka. Postojao je velik entuzijazam,
motivacija i portvovnost uglavnom do 1960. godine. Tada je materijalni poloaj
osnovne kole poeo opadati ime su uitelji doli u nepovoljan poloaj. Drutvo je tada
podcijenilo ovu profesiju i odredilo joj niske prihode, a samim tim i drugorazredni poloaj
u drutvu. Odgoj i obrazovanje su bili svrstani meu posljednje drutvene brige. Sve je
to dovelo do toga da je uiteljska profesija postala nedovoljno privlana za mlade ljude.
Nije postojao nikakav sistem drutvenog i materijalnog stimuliranja najsposobnijih
mladih ljudi da se opredijele za uiteljski poziv i da u njemu ostanu kada zavre
kolovanje. Konkursi pojedinih pedagokih akademija ostajali su bez dovoljno odziva.
Zbog nedovoljnog interesa kod deficitarnih zanimanja (kao to je bilo zvanje uitelja)
pozitivna se selekcija (npr. prema ocjenama) nije vrila. Zapravo se javila negativna
selekcija. Za upis u uiteljske kole i pedagoke akademije konkurirali su oni koji se
zbog slabih ocjena nisu uspjeli upisati u njima neki atraktivniji program. Tako su oni
manje sposobni, slabijeg predznanja i slabije motivirani za uenje doli u ovo teko
zanimanje. Za tea zvanja regrutirali su se polaznici iz manje sposobne populacije.
Uitelji koji su radili izraavali su takoer nezadovoljstvo poloajem i ugledom svog
poziva, Neki dobri strunjaci su ak naputali kole i prelazili u poslove van prosvjetne
struke. Veina je kao razloge to se ne opredjeljuju za uiteljski poziv navodila sljedee:
poziv je teak, sloen i odgovoran, a lini i drutveni standard prosvjetnih djelatnika nii
od standarda radnih ljudi sa istim nivoima obrazovanja; materijalno-tehniki uvjeti
mnogih kola ne omoguavaju da sposobnosti uitelja dou do punog izraaja; uiteljev
poziv ne uiva dovoljan ugled u drutvu u odnosu na druga zanimanja. Situacija je bila
loa, a svi su bili svjesni da je s obzirom na sloenost, ozbiljnost i znaaj poziva uitelja
trebalo posvetiti posebnu panju izboru ljudi koji se pripremaju za njega. Neke
komponente koje ine pogodnu linost za uiteljski poziv su: visoke intelektualne
sposobnosti, crte linosti adekvatne sistemu vrijednosti u naem drutvu, visok nivo
zrelosti linosti, svjesna motiviranost za poziv, visok nivo line kulture. Da bi se za ovaj
posao obezbijedili ljudi sa navedenim personalnim komponentama i drutvo treba
stvoriti odreene uvjete (npr. materijalne). Uiteljev posao pretpostavlja i trai odreena
znanja (struna i pedagoka), sposobnosti i ljudske kvalitete. Neke od tih osobina mogu
se stei tijekom kolovanja za ovaj poziv, ali neke (moralne osobine, crte linosti) su
sloene i teko ih je mijenjati. Zato je prijeko potrebno prilikom upisa u kole za poziv
uitelja u skladu sa odreenim kriterijima vriti odabiranje samo onih kandidata koji
imaju odgovarajue kvalitete prijeko potrebne za uspjean odgojno-obrazovni rad.
Danas meutim ne postoji razraen sistem savjetovanja u izboru uiteljskog poziva.
Rijetke su zemlje u svijetu koje vre izbor kandidata za uiteljski poziv. Drutveno je pak

92

opravdano birati one kandidate za uiteljski posao koji e za vrijeme kolovanja i kasnije
u praksi postizati bolje rezultate te uspjenije i kvalitetnije ostvarivati postavljene
zadatke. Odlike koje bi se trebale uzimati u obzir kod odabiranja kandidata za poziv
uitelja su dob uenika, uspjeh u prethodnom kolovanju, tjelesna razvijenost i zdravlje,
mentalno zdravlje, intelektualne sposobnosti, moralne i ljudske kvalitete, ivotni
optimizam itd. Svaki od ovih elemenata ima svoj smisao i znaenje u odgojnom radu, ali
je dosta teko ispitati sve te odlike i odabrati kandidata koji bi udovoljavao svim
zahtjevima. Radi toga se pri izboru kandidata za uiteljski poziv polazi od manjeg broja
kriterija. Kod izbora bilo kojeg pa tako i ovog poziva struno savjetovanje bi mladom
ovjeku olakalo donoenje ovako znaajne odluke. Ono kod nas jo nije dovoljno
razvijeno pa su mladi uglavnom preputeni sami sebi pri donoenju ove vane odluke
za njihov ivot. Zapravo stalno dolazi do degradacije uiteljskog poziva zbog pada
standarda obrazovanja izazvanog prije svega njegovim naglim i nekontroliranim
razvojem, kao i opadanjem osobnog i drutvenog standarda ljudi koji u njemu rade.
Zato mnogi uitelji odlaze van prosvjete, a oni koji rade slabo su angairani u
ostvarivanju sloenih i odgovornih zadataka kole. Nasuprot tome brzi razvoj nauke,
tehnike i tehnologije trai sposobne i kreativne uitelje koji e ne samo moi ii u korak
s vremenom ve i ispred vremena, jer pravo obrazovanje mora biti okrenuto budunosti.
Meutim mnoga provedena istraivanja pokazuju da uenici koji se upisuju u prosvjetnu
struku upadljivo zaostaju u prethodnom kolovanju u odnosu na druge struke. Kvalitet
priliva novih kadrova poboljat e se ako uitelj postane strunjak na visokom naunom
i tehnikom nivou kao to je kirurg, inenjer. Jedino takav status privui e u ovaj poziv
vei broj darovitih i sposobnih.
Uloga uitelja od kraja drugog svjetskog rata do danas znatno se promijenila. Danas
uitelj treba za razliku od ranijeg perioda veliki dio svojih zadataka prepustiti ueniku.
On danas postaje sve vie organizator, konzultant, koordinator. Time se ne umanjuje
njegova uloga u nastavnom procesu nego se javlja novi odnos suradnje izmeu uenika
i uitelja. Uitelj budunosti je osoba koja sistematski izaziva uenje i koja je
obrazovana da vri tu funkciju. Uitelj e biti maksimalno struno mobilan sa irokom i
polivalentnom fundamentalnom spremom. Da bismo dobili takvog uitelja treba
osuvremeniti sisteme obrazovanja uitelja.
3. UITELJSKE KOLE U BOSNI I HERCEGOVINI POSLIJE DRUGOG
SVJETSKOG RATA
Poslije zavretka drugog svjetskog rata uloga uiteljskih kola u Bosni i Hercegovini,
shodno ulozi koju su imali uitelji u razvoju novog drutva, bila je veoma vana. Zbog
injenice da je znatan dio prijeratnog uiteljskog kadra ili poginuo tijekom rata ili
napustio kolu preuzimajui druge dunosti i obaveze u drutvu, potreba za uiteljskim
kadrom bila je velika pa je u tom kontekstu osobito vano mjesto pripadalo uiteljskim
kolama. Poslije rata aktivirale su svoj rad ranije osnovane uiteljske kole u Sarajevu,
Mostaru i Banja Luci, a nove su osnovane u Tuzli (1945.), Derventi (1946.), Bihau
(1947.), Bijeljini (1950.), te Livnu i Travniku. Predvialo se da e se otvoriti i uiteljske
kole u Prijedoru, Goradu, Jajcu. Iznosila se i ideja da svaki kotar ima svoju uiteljsku
kolu koja treba biti pedagoki centar za usavravanje uitelja, za unaprjeivanje
osnovnih kola i za izuavanje problema kolstva na podruju na kome djeluje.
kolovanje u uiteljskim kolama trajalo je do 1954. godine etiri godine, a zatim je
produeno na pet godina. Odziv uenika je zbog toga dosta oslabio. Neke kole su tako
morale primati i uenike s dovoljnim uspjehom u ranijem kolovanju. Od 1961. godine
kolovanje u uiteljskim kolama je vraeno na etiri godine.

93

Ve od sredine 50-ih godina raspravljalo se da li uiteljske kole treba da postoje kao

srednje kole ili bi se trebalo kolovanje uitelja odvijati na pedagokim akademijama.
Ta se ideja pojavila u pripremama II. kongresa uitelja 1955. godine, ali se od nje tada
odustalo. Sredinom 1960. godine Savjet za prosvjetu NR Bosne i Hercegovine izradio je
interni elaborat pod nazivom Neki problemi kolovanja nastavnikih kadrova za
osnovne kole. U ovom elaboratu se raspravljalo i o problemima uiteljskih kola i
konstatiralo se kako se predvia kolovanje uitelja na pedagokim akademijama. Od
1962. do 1964. godine u bivoj Jugoslaviji su ukinute uiteljske kole i vie pedagoke
kole, a stvorene su pedagoke akademije za obrazovanje jednog broja profila
nastavnih kadrova, a obrazovanje ostalih profila prenijeto je na univerzitet (filozofski
fakultet, prirodno-matematiki fakultet, umjetnike akademije, fakulteti fizike kulture,
fakulteti za obrazovanje specijalnih pedagoga). Povodom ukidanja uiteljskih kola u
Sarajevu je 30. lipnja 1972. godine odran sastanak direktora svih uiteljskih kola na
kojem je izneseno miljenje da je Zakonom o pedagokim akademijama napravljen
veliki promaaj jer na odsjecima za obrazovanje nastavnika za razrednu nastavu u
pedagokim akademijama gotovo ni nema studenata (oko 100) jer po prethodnom
kolovanju nisu bili usmjereni na ovaj poziv. Jedan je sudionik u raspravi ak izjavio
kako e za tri godine biti potrebno ponovo organizirati seminare za osposobljavanje
uitelja razredne nastave. "Koliko smo mi podcijenili prosvjetu pa i njen kamentemeljac-uiteljstvo vidi se i po tome to smo izbacili ovaj poziv iz nae drutvene
ljestvice. U nekakvoj elji da budemo moderni, ukinuli smo uiteljske kole, a zajedno
sa njima nestalo je i uitelja. Dole su pedagoke akademije i nastavnici. Da bi i tu bilo
modernog, umjesto toga lijepog i milozvunog naziva, koji da parafraziram Gorkog
gordo zvui, mi smo umjesto tog gordozvunog naziva uitelj, uveli jeziku nakaradu
nastavnik razredne nastave." 26 Naziv uitelj i sve ono to taj naziv nudi u tvorbenom
pogledu: uiteljica, uiteljev, uiteljski naslijeen je iz ranijih vremena. Ovaj pojam nalazi
se u svim naim rjenicima. Semantika komponenta moe i ne biti ista, ali je sutina
ovog pojma ista to je onaj koji ui, poduava, odgaja. Ako gledamo bogato svjetsko
pedagoko naslijee moe se uoiti da se pojavljuju razliiti termini za osobe koje se
bave odgojem i obrazovanjem. Sumerani su uitelje zvali umija u znaenju brat, prijatelj,
stariji ovjek koji pouava. Oni su ravnatelja kole zvali otac kue tablica, a njemu su
pomagali tzv. veliki brat, te majstori za razliita znanja. Narodi starog Istoka, posebice
Hebreji koristili su se izrazom rabin, a on je znaio uitelj, idovski sveenik, uenjak,
znanstvenik. Atenjani su uitelje u privatnim kolama zvali didaskali. U starih se Grka
uitelj nazivao gramatikus, ali se kao i u Rimljana pojavio izraz pedagog (paidagogos)
od grke rijei pais, paidos-dijete, djeak i ago,agein-voditi. Od prvotnog znaenja roba
koji vodi dijete u kolu, kasnije se taj naziv odnosio na sve one koji su se na bilo koji
nain bavili odgojem i obrazovanjem. Kod nas je veina mislila da su pojmovi uitelj i
uiteljska kola mogli u sebe upiti jo dosta toga i da ih nije trebalo mijenjati. Promjene
u prosvjeti mogle su se izvriti bez izbacivanja starijih i uhodanih naziva i kolskih
institucija. Kvalitativne izmjene ovim su pojmovima mogle dati samo semantiku
punou. Ako se eljelo unaprijediti osnovno kolstvo to je i bilo nuno to se moglo
uraditi i bez ukidanja uitelja i uiteljskih kola. To se sve moglo zadrati ali sa novim
sadrajem smatrali su mnogi. Trebalo je zadrati uitelje sada sa viim stupnjem
obrazovanja, a i uiteljske kole sada sa strunijim kadrom. Uiteljske kole u Bosni i
Hercegovini su prije ukidanja bile na zavidnom nivou rada po unutranjoj organizaciji,
vezi teorije sa praxom, kvalitete profesora koji su u njima radili. Ve tada se uviao veliki
znaaj pripremanja buduih uitelja za samoobrazovanje. Takoe su ove kole pozitivno
utjecale na sredinu u kojoj su djelovale. Putem svojih vjebaonica, predavanja i drugih
26

Zbornik radova sa simpozijuma 100 godina uiteljstva u Bosni i Hercegovini, Veselin Maslea,
Sarajevo, 1989., str. 373.

94

oblika djelovanja uiteljske kole su podsticale svoju okolinu na obavezu uenja,

dranja koraka sa zbivanjima u kulturi i nauci. U uiteljskim kolama su se izuavali
pedagozi klasici, a esto su dolazili stariji uitelji govoriti svojim mlaim kolegama o
svom radu i iskustvu upozoravajui ih kako se mogu izbjei tekoe sluei se i njihovim
iskustvom.
Poslije rata eljelo se znai za jedinstvenu osnovnu kolu stvoriti jedinstvenu
nastavniku kolu. Logino je zato bilo uiteljsku kolu i viu pedagoku kolu
organizaciono i programski postepeno pribliavati tom cilju. Meutim uvoenjem prvog
stupnja na nastavnikim fakultetima s ciljem da daje nastavnike za osnovne kole
napravio se korak u suprotnom pravcu i nastavnika kola postala je jo nejedinstvenija.
Iz perioda razvitka uiteljskih kola poslije drugog svjetskog rata izdvaja se po znaaju
pitanje organiziranja pedagoke prakse. Pedagoka praksa je obuhvaala organizirano
upoznavanje sa aktivnostima u koli: nastavu, slobodne aktivnosti, kulturnu i javnu
djelatnost, rad s roditeljima i drugo. Cilj pedagoke prakse bio je osposobiti budue
uitelje za samostalan pedagoki rad u struci. Put ulaenja u praksu pedagokog rada
mora biti postupan. Tako se i radilo. Polazilo se od promatranja praktinog rada
istaknutog nastavnika preko pomaganja u izvoenju pojedinih postupaka, zatim
vjebanja u samostalnom izvravanju odreenih zadataka, prema samostalnom radu.
Pedagoka praksa se vremenom razvijala i ostvarivala kroz slijedee specifine oblike
-hospitiranje, rad u praktikumu, asistiranje, samostalan praktian rad i stairanje.
Hospitiranje kao organizirano promatranje rada drugih jeste osnovni oblik pedagoke
prakse. Rad u praktikumu je oblik koji omoguuje da se budui uitelj upozna s
nastavnom tehnikom i tehnologijom, da vjeba rjeavanje odreenih zadataka, da
analizira vlastiti izvedeni rad. Asistiranje ve predstavlja oblik aktivnog sudjelovanja u
izvoenju odreenog zadatka koji vodi netko drugi. Tako se usvajaju prva vlastita radno
- pedagoka iskustva. Samostalan praktini rad je sljedei korak u usvajanju metodike
pedagokog djelovanja. Stairanje predstavlja logiki nastavak rada u okviru sistema
osposobljavanja uitelja. U uiteljskim kolama su se svi spomenuti oblici pedagoke
prakse meusobno ispreplitali, dopunjavali i nadovezivali jedan na drugi. Takoer su
pratili teoretsko pripremanje s kojim ine jedinstvenu cjelinu. Specifinost je uiteljevog
poziva da su oni od prvog dana rada potpuno samostalni u svom praktinom
pedagokom djelovanju. Zato je budue uitelje potrebno dobro pripremiti za
neposredan praktini odgojno-obrazovni rad. U tu svrhu osnivane su uz osnovne kole
vjebaonice kao programski sastavni dio uiteljske kole. Pored toga to su se u
vjebaonicama uenici vjebali u primjeni steenih teoretskih znanja kako iz pedagoke
grupe predmeta tako i iz ostalih predmeta tu su stjecali znanja, iskustva, spremu,
snalaljivost za izgradnju suvremenog ovjeka. Vjebaonice uiteljskih kola su svojom
organizacijom, strukturom, stilom rada, unutranjim i spoljanjim izgledom znatno
utjecale na formiranje budueg uitelja. Zapravo je formiranje lika uitelja dug proces
koji iziskuje sistematski, jedinstveni nastavno-odgojni rad uiteljske kole i vjebaonice
od prvog dana kada uenik stupi u uiteljsku kolu. U jedinstvenom djelovanju uiteljske
kole i vjebaonice u velikoj mjeri se ostvaruje i jedinstvo teorije i prakse. Od toga kako
je vjebaonica uiteljske kole organizaciono bila postavljena zavisilo je velikim djelom i
kakve e kadrove davati uiteljska kola. Ona je bila sastavni dio uiteljske kole kako u
pedagoko-metodskom tako i u administrativnom pogledu. U vjebaonicama su radili
najbolji uitelji , iskusni praktiari i dobri teoretiari, koji su stalno suraivali sa
nastavnicima uiteljske kole na svom pedagoko-metodskom usavravanju. Dunosti
uitelja vjebaonice su bile sloenije od dunosti uitelja osnovne kole. Oni su imali
isto toliko odgovornosti u izgradnji buduih uitelja koliko i nastavnici uiteljske kole.
Zajedno sa uenicima sudjelovali su u diskusijama, predavanjima, a sve je to trailo
planski rad od uitelja. Jedinstvenim radom uiteljske kole i vjebaonice kod uenika

95

su se izgraivale one odlike koje su karakterizirale dobrog uitelja: iroka kultura,

upornost, samopouzdanje, dosljednost, samoinicijativnost, samokritinost. Uitelji
vjebaonica su kroz razgovore o svom iskustvu razvijali kod uenika ljubav prema
pozivu, ali su im ukazivali i na tekoe s kojima e se susretati. Sve posjete vjebaonici,
bile one individualne ili kolektivne, trebale su biti dobro pripremljene i organizirane tj.
morao je biti jasan cilj svake posjete. Uenici uiteljske kole su pored redovnog rada u
vjebaonici imali i praksu sa uenicima osnovne kole. Samostalan rad je kod uenika
razvijao vjeru u svoja znanja i sposobnosti. Da bi vjebaonica uiteljske kole ostvarila
sve potrebne zadatke suradnja nije smjela da se ogranii samo na uitelje vjebaonice i
nastavnike pedagoke grupe u uiteljskoj koli nego je trebala obuhvatiti i nastavnike
ostalih predmeta.
U uiteljske kole bili su uvedeni i seminari kao novi oblik rada u petom razredu. Oni su
znaili uopavanje u jednu cjelinu onoga to se do pete godine ostvarilo klasinim
oblicima nastave. Putem seminara su se uenici uiteljskih kola uvodili u samostalno
pouavanje pojedinih pitanja i tako su razvijali svijest o potrebi rada na
samoobrazovanju. Seminari poslije rata nisu bili neto sasvim novo jer seminara je u
uiteljskim kolama bilo i prije drugog svjetskog rata. ak ih je bilo i vie, a izvoeni su
van redovnih sati. No, seminari poslije rata bili su u drutveno-pedagokom smislu
iznad seminara u predratnoj uiteljskoj koli. Oni vie nisu bili samo jedan dodatak i
dopuna nastavi u razredu, nego su radei na njima uenici uili kako prii pouavanju i
rjeavanju sloenih pojava u raznovrsnoj pedagokoj i drutvenoj teoriji i praksi.
Seminari su zbog svoje dinaminosti zahtijevali i od nastavnika i od uenika stalnu
umnu aktivnost, vrste radne navike, vlastita miljenja i stavove o odreenom problemu.
Radei na seminaru uenik se u procesu nastave vie sluio istraivakim principima i
metodama kao i raznovrsnim slobodnim oblicima u nastavi. Tako su uenici sami ulazili
u bit pojedine pojave, sr dogaaja, sami su traili uzroke, donosili sudove i zakljuke.
Seminari su tako bili rijetki oblici rada u nastavi koji su uenika uiteljskih kola
pripremali za naunoistraivaku djelatnost.
Bez obzira na opisani rad u vjebaonici i praksu uenika uiteljskih kola prvi tjedni pa i
mjeseci samostalnog nastavnog rada mogu biti teki. Zato mladog uitelja treba u kolu
primiti srdano i s povjerenjem. Lijepi prijem uitelja ne predstavlja samo znak panje
prema onima koji stupaju u novi kolektiv nego i potrebu i zadatak kole da bi se
poetnici to prije i to uspjenije osposobili da obavljaju svoju funkciju. Za takav prijem
potreban je minimum panje i predusretljivosti ravnatelja, starijih uitelja i ostalih
djelatnika u koli. Naravno da mladog uitelja ne treba okruivati samo odgovarajuom
panjom nego od njega treba traiti i odgovornost u radu da bi se on formirao kao
odgovoran uitelj. Prijem i uvoenje uitelja poetnika u samostalan rad treba shvatiti
kao komponentu uenja odnosno nastavak onoga to se radilo u uiteljskoj koli, a ne
njegovo suavanje na zasnivanje radnog odnosa, na in poetka rada. Uspjean,
samopouzdan poetak rada mladog uitelja izmeu ostalog oteava pasivan stav
kolega, ignoriranje mladih uitelja, ivot u tekim uvjetima (npr. nema stana), nizak
dohodak koji nije dovoljan ni za osnovne potrebe. Prijem u rad mladog uitelja trai od
kolskog kolektiva sasvim odreeno i organizirano angairanje u tom smislu. Meutim
uspjenost u budunosti uitelja u radu ne zavisi samo od aktivnosti kole nego i od
njegove pripreme za poziv. to je uitelj kvalitetnije pripremljen za svoj rad to e i
njegovo prilagoavanje na posao biti lake. Tako dobro organizirana kola za
obrazovanje uitelja sprjeava da se uenik zatvori u jedan kolski kalup i stalno je u
procesu mijenjanja i prilagoavanja novim uvjetima ivota.
Od postanka uiteljske kole pa sve do njenog ukidanja metodika je u njenom
nastavnom planu i programu bila primarni nastavni predmet u formiranju polaznika za
poziv uitelja. Iz injenice da su uenici uiteljske kole sluali u etvrtoj godini

96

metodiku: maternjeg jezika, matematike, poznavanja prirode i drutva 12 sati; likovnog,

glazbenog, tjelesnog i opetehnikog odgoja 6 nastavnih sati tjedno, vidimo uvjerljiv
dokaz o ogromnoj brizi drutva da obezbijedi to sposobniji kadar za voditelje
najmlaeg kolskog podmlatka. Metodiko obrazovanje imalo je osnovni zadatak pruiti
dovoljnu koliinu znanja uenicima, te ih osposobiti za stjecanje, graenje, nastajanje
znanja u procesima nastave koji otvaraju mogunost za stvaralaki odnos u nastavi.
Iako je pedagogija uvijek bila protiv primarnih i sekundarnih nastavnih predmeta i
nastavnika u jednoj koli ne moe se izbjei injenica da u tjednu vei broj sati metodike
uvjerljivo svjedoi o njenoj prioritetnoj ulozi u formiranju linosti uitelja u odnosu na sve
druge nastavne predmete. Jedan od zadataka metodikog obrazovanja je i
osposobljavanje uitelja za stvaralaki odnos prema sadraju nastave. Ovaj odnos
podrazumijeva proces koncipiranja, teorijskog zasnivanja, elaboriranja i strukturiranja
sadraja nastave. Pored metodikog i didaktiko obrazovanje ima posebnu ulogu u
opem pedagokom obrazovanju uitelja.
U uiteljskim kolama poslije drugog svjetskog rata osjeala se izvjesna praznina u
pripremi buduih uitelja u dokimolokim problemima. Uenici se nisu upoznavali sa
principima, oblicima i modelima objektivnog ocjenjivanja kolskog uspjeha. Pitanja
ocjenjivanja uenika obino su se zaobilazila na satima pedagoke prakse. Tako su se
mladi uitelji koji su poinjali raditi ravnali prema drugim kolegama ili su izgraivali
vlastiti sistem ocjenjivanja. esto su se zato mogle uti primjedbe da "ispitivai nisu
nauili da ispituju". Uitelje se uilo da predaju, ali ne i da kontroliraju rezultate svog
rada. Zbog toga se esto u kolskoj praksi zapaaju neke negativne pojave kao to su
subjektivizam i despotizam u ocjenjivanju koje dovode do trauma u djejoj psihi. Sve
ovo nanosi tetu samom procesu ocjenjivanja i raa izvjesne sumnje u uiteljevu
korektnost. Nisu bile rijetke tvrdnje uitelja da i same uiteljske kole koje su ih
pripremale za rad nisu bile dovoljno pravedne i objektivne u ocjenjivanju. U uiteljskim
kolama se dokimologija uglavnom prouavala samo u sklopu ope pedagogije. To je
naravno bilo nedovoljno. Nije se provodilo samoocjenjivanje i ocjenjivanje u didaktikom
procesu koje bi upotpunilo linost budueg uitelja. Mnogi profesori u uiteljskim
kolama zalagali su se za razvijanje dokimolokih sposobnosti kod uenika i uvoenje
predmeta kolska dokimologija jer su bili svjesni da ne moe biti dobar onaj uitelj koji
ne zna da ispituje, ocjenjuje i procjenjuje. Dobra dokimoloka priprema buduih uitelja
omoguava dobar odnos izmeu uenika i uitelja to predstavlja uvjet za uspjean rad.
Pored navedenog poznato je da je u eri naune i tehnike revolucije osposobljavanje za
samoobrazovanje usporedo sa permanentnim obrazovanjem postalo primarni zadatak
kako opeg tako i profesionalnog obrazovanja. Uitelji su se morali osposobljavati za
ovaj zadatak jer su i oni sami ve u poetnim razredima osnovne kole trebali
osposobljavati uenike za samoobrazovanje. Ako se analiziraju osnovni radni
dokumenti poslije drugog svjetskog rata koji su bili namijenjeni da usmjeravaju odgoj i
nastavu u uiteljskim kolama vidi se da su njihove intencije bile usmjerene na
osposobljavanje uenika za samoobrazovanje i permanentno obrazovanje. (npr. u
Praviliku o nastavnom planu i programu iz 1969. godine, u nastavi opte pedagogije i
didaktike, u nastavi psihologije). Meutim u praksi nije bilo tako jer samoobrazovni rad
uenika predstavlja realnu komponentu kole tek kad se izvre sutinske izmjene u
nastavnim sadrajima i kada uenikov samostalan rad bude osnovni nastavni oblik. Do
tih promjena nije bilo dolo i u nastavnoj praksi uiteljskih kole i dalje su bile
prenaglaene nastavnikove aktivnosti i nastavnikova uloga. Obuavanje buduih
uitelja i dalje je bilo usmjereno na osposobljavanje za uspjeno poduavanje. Ni
pripremi za stalno struno usavravanje odnosno permanentno obrazovanje nije se u
uiteljskim kolama posveivala dovoljna panja. Praksa strunog usavravanja uitelja
postoji od vremena kada se pojavilo to zvanje, a vremenom uslijed sve dinaminijih i

97

brih promjena dobija jo vie na znaenju. Da bi uitelj mogao udovoljiti svih

zahtjevima i promjenama koje nosi nauno-tehniki i drutveni razvoj potrebno je stalno
struno usavravanje. U uiteljskoj koli on mora spoznati da obrazovanje koje stjee
tijekom osposobljavanja za poziv nije dovoljno za cijeli ivot nego je samo poetak.
Struno usavravanje nastavnika tijekom radnog vijeka regulirano je 1976. godine
Zakonom o stalnom strunom usavravanju nastavnika. Ovim Zakonom je predvien
jedinstven sistem strunog usavravanja za sve pedagoke radnike (predkolsko,
osnovno i srednje usmjereno obrazovanje).
3.1.

DRAVNA MJEOVITA UITELJSKA KOLA U SARAJEVU

Dravna mjeovita uiteljska kola u Sarajevu bez prekida je nastavila rad poslije
zavretka drugog svjetskog rata. U kolskoj 1945./46. godini redovna je nastava poela
19. studenog, ali je upis u prvi razred trajao sve do kraja 1945. godine zbog potrebe da
se primi to vei broj uenika. Meutim u prvi razred se i poslije naknadnih upisa
upisalo svega 60 uenika (18 mukih i 42 enskih). U sva etiri razreda bilo je upisano
238 uenika (58 mukih i 180 enskih). No kako se i nakon formalnog zavretka
upisnog roka nastavilo sa upisom uenika u pojedine razrede na kraju prvog
polugodita kolske 1945./46. godine kolu je pohaalo ukupno 244 uenika. Od svih
polaznika prvu poslijeratnu kolsku godinu zavrilo je 235 uenika (65 mukih i 170
enskih) sa prosjenom ocjenom 3,34.
"Brojno stanje aka na kraju prvog polugodita kolske 1945./46. godine:
RAZRED
I
IIa
IIb
III
IVa
IVb

REDOVNO
UPISANIH
M

4
6
3
4
17

27
78
25
34
20
24
128

NAKNADNO
UPISANIH
M

16
11
11
12
50

16
2
6
11
3
38

SVEGA

OTPALO

OSTALO
UKUPNO

20
17
14
16
67

43
20
31
45
20
27
186

3
3

3
3
6

17
17
14
16
64

40
17
31
45
20
27
180

57
34
31
59
36
27
244

" 27
Tijekom prve poslijeratne godine pokazalo se koliko je za novu vlast bila znaajna ova
kola i poloaj i uloga uitelja. Direktor kole je traio od nastavnika da budno prate na
duh kole i na orijentaciju svakog pojedinog uenika. Nikada se nije zaboravljalo da ova
kola sprema narodne uitelje i da je ispravna orijentacija ovih uenika od prvorazredne
vanosti.
Problem prve poslijeratne godine predstavljao je nedostatak nastavnog plana i
programa. Na VII. konferenciji Nastavnikog vijea Uiteljske kole od 4. veljae 1946.
godine predlagano je da se nastavni plan uradi prema starom programu s potrebnim
izmjenama iz povijesti i prirodnih nauka. Tako su se u kolskoj 1945./46. godini
predavali sljedei predmeti: matematika, metodika, srpski ili hrvatski, povijest, zemljopis,
ruski jezik, psihologija, administracija, kolski rad, sociologija, fizika, hemija,
poljoprivreda, higijena, kulturni rad, crtanje, pjevanje, sviranje, fiskultura i runi rad.
Pored upisa novih uenika u prvi razred organizirali su se i diplomski uiteljski ispiti za
one uenike koji su Uiteljsku kolu pohaali za vrijeme drugog svjetskog rata. Prvi
27

Uiteljska kola 1882. 2002.; Uiteljska kola Sarajevo, 2002. g. str. 31.

98

diplomski ispit odran je od 19. listopada do 2. studenog 1945. godine. Na ispit je izalo
46 kandidata od kojih je 45 poloilo ispit, a jedan je kandidat vraen na popravni.
kolske 1945./46. godine u Uiteljskoj koli u Sarajevu bilo je 6 odjeljenja, a kolske
1948./49. Ministarstvo prosvjete ve 10 odjeljenja (3 odjeljenja prvog, 2 odjeljenja
drugog, 3 odjeljenja treeg i 2 odjeljenja etvrtog razreda). kolske 1947./48. godine
kolovanje je uspjeno zavrilo 364 uenika. Vidi se iz podataka da je produkcija
uenika ove kole bila velika zbog ogromne potrebe za ovim kadrom. Ipak se deavalo
da svreni uitelji ne podnose molbe za zaposlenje nego su se nastojali zaposliti u
drugim ustanovama. Zbog toga je Ministarstvo prosvjete u kolovozu 1948. godine trailo
od Uiteljske kole da dostavi spisak svojih svrenih uenika.
Socijalna struktura uenika uiteljske kole pokazivala je da je najvei broj uenika
poticao iz porodica dravnih slubenika (gotovo 50 %).
"Tako je socijalno porijeklo aka u kolskoj 1947./48. godini bilo

RADNICI
POLJOPRIVREDNICI
INDUSTRIJSKI RADNICI
SELJACI
ZANATLIJE
TRGOVCI
DRAVNI SLUBENICI
VOJNI OFICIRI
SLOBODNE PROFESIJE
UKUPNO

MUKIH
8
22
36
35
5
77
1
8
192

ENSKIH
7
15
18
55
9
133
1
4
242

UKUPNO
15
37
54
90
14
210
2
12
434

"28

Socijalna struktura uenika se ni u kasnijim godinama nije bitno promijenila. Tako je u

kolskoj 1952./53. godini broj uenika iji su roditelji bili slubenici iznosio 224, radnici
55, lanovi zadruga 24, poslodavci 1, samostalni djelatnici bez radnika 134, zanatlije 50
i ostali 26. Nacionalna struktura uenika Uiteljske kole u prvim poslijeratnim godinama
pokazuje da je broj uenika Srba uvijek bio najvei.
"Nacionalna struktura aka u kolskoj 1952./53. godini

MUKI
ENSKI
UKUPNO

UKUPNO

SRBI

HRVATI

CRNOGORCI

JUGOSLAVENI

SLOVENCI

194
320
514

111
186
297

27
85
112

18
17
35

38
31
69

1
1

Nacionalna struktura aka u kolskoj 1953./54. godini

28

Uiteljska kola 1882.-2002.; Uiteljska kola Sarajevo, 2002., str. 32.

99

HRVATI

CRNOGOR.

MAKED.

SRBIMUSLIM.

MUSLIM.
HRVATI

MUSLIM.
NEOPRED.

UKUPNO

SRBI

ENSKI

UKUPNO
MUKI

172
295
467

86
132
218

20
65
85

9
18
27

1
1

33
40
73

6
3
9

17
35
52

" 29
Do kraja 1961. godine trajalo je petogodinje kolovanje u Uiteljskoj koli u Sarajevu.
Tada je obavljen diplomski ispit posljednje generacije uenika petogodinje kole.
Usporedo su se organizirali uiteljski teajevi za kandidate koji su zavrili neku drugu
srednju kolu. Ovi su se teajevi poeli organizirati odmah poslije zavretka drugog
svjetskog rata sve do 1961. godine. Poslije je uenicima koji su zavrili neke druge
srednje kole ostavljena mogunost da mogu polagati zavrni ispit u Uiteljskoj koli i
tako stjecati zvanje uitelja. Prethodno je trebalo poloiti dopunske ispite iz predmeta
koje nisu uili u srednjoj koli koju su zavrili. Zavrni ispit se sastojao iz pismenog i
usmenog dijela iz maternjeg jezika i pedagoke grupe predmeta (opa i historijska
pedagogija ; didaktika, opa, pedagoka i djeja psihologija). Zavrnog ispita bili su
osloboeni uenici koji su u posljednja dva razreda uiteljske kole postigli odlian
uspjeh i odlino vladanje. Uenici koji su samo u etvrtom razredu postigli odlian
uspjeh i odlino vladanje morali su izai na zavrni ispit, ali ako su na pismenom dijelu
dobili ocjenu odlian bili su osloboeni usmenog dijela ispita.
Od sredine 60 tih godina Uiteljsku kolu u Sarajevu uvijek je pohaalo blizu tisuu
uenika, ali je 1969. godine donesena odluka da se uiteljske kole ukinu. Tako kolske
1969./70. godine nije upisan prvi razred Uiteljske kole u Sarajevu ime su se ove
kole poele gasiti."Uiteljska kola od 1966./67. do 71./72. kolske godine
KOL.
GODINA

BROJ
ODJELJENJA

BROJ
PREDMETA

BROJ
NASTAVNIKA

MUKI

1966./67.
1967./68.
1968./69.
1969./70.
1970./71.
1971./72.

28
28
27
21
9

19
19
19
10

46
41
43
42
23

308
265
192
136
41

BROJ AKA
ENSKI
UKUPNO

655
665
683
460
179

961
930
875
590
220

"30
Uiteljska kola u Sarajevu , koja se od 1963. godine zvala Uiteljska kola "Nurija
Pozderac" , prestala je raditi 31.08.1972. godine kao i sve uiteljske kole u Bosni i
Hercegovini. Nastavniki kadar ove kole uglavnom je nastavio raditi u Petoj gimnaziji
"Pero Kosori", a dio kadra je ostao bez posla. Na posljednjem Nastavnikom vijeu
odranom 29.08.1972. godine bilo je 28 nastavnika.
Poslije ukidanja Uiteljske kole u Sarajevu najznaajniji dio sredstava, prava i obaveza
Uiteljska kola je prenijela na Skuptinu opine Centar Sarajevo za potrebe razvoja
srednjeg obrazovanja. Pedagoka akademija dobila je dio kolske biblioteke sa djejom
literaturom, didaktikih kabinet, muzike instrumente i pravo koritenja sale za fiskulturu
na prvom katu zgrade Uiteljske kole bez naknade. U Uiteljskoj koli u Sarajevu je od
29
30

Uiteljska kola 1882.-2002.; Uiteljska kola Sarajevo, 2002., str. 33.

Uiteljska kola 1882. 2002.; Uiteljska kola Sarajevo, 2002. g. str. 35.

100

1945. do 1972. godine radio veliki broj poznatih nastavnika i profesora, a direktori kole
u tom periodu bili su: Duan uranovi (od 6.4.1945. do 24.9.1945.); Sreko Damonja
(od 24.9.1945. do 6.9.1948.); Milica esarovi (od 6.9.1948. do 9.10.1949.); Marko
Vego (od 9.10.1949. do 2.9.1950.); Kasim Hadumustafi (od 2.9.1950. do 1.10.1965.);
Stevan Tanackovi (od 1.10.19465. do 1.2.1970.); Borislav Stevkovi (od 1.2.1970. do
1.10.1970.) te Jovan Andrijaevi (od 1.10.1970. do 31.8.1972.).
Uiteljska kola u Sarajevu imala je poznati hor i tamburaki orkestar. Isto tako
Uiteljska kola u Banja Luci imala je poznatu muziku sekciju koja je 1953. godine
brojila 236 lanova. Hor ove kole je 1955. godine priredio koncert horova, orkestra i
solista sa biranim programom. U mukom, enskom i mjeovitom horu bilo je 245
pjevaa, a u dva tamburaka orkestra 36 sviraa. Struna komisija je ocijenila koncert
veoma uspjenim, a dato je miljenje da je to jedna od najboljih kulturnih manifestacija
ove vrste u poslijeratnom periodu. Uiteljska kola u Mostaru je pak od poetka rada pa
sve do prestanka rada 1969. godine bila nosilac naprednih ideja. U ovoj koli se
obrazovao veliki broj prosvjetnih djelatnika bez kojih bi bio nezamisliv razvoj osnovnog
obrazovanja u Hercegovini, pa i u susjednim podrujima Bosne i Dalmacije.
Uiteljska kola u Sarajevu je nakon pauze od 22 godine ponovo poela sa radom u
listopadu 1994. godine u tekim ratnim uvjetima. U vrijeme najeih granatiranja u
svibnju 1994. godine Ministarstvo za obrazovanje, nauku, kulturu i sport Republike
Bosne i Hercegovine donosi Uredbu sa zakonskom snagom o osnivanju Uiteljske
kole u Sarajevu. Odlukom Skuptine grada broj 01 012 42 6 / 94 od 26. srpnja
1994. godine osnovana je Uiteljska kola. Za direktora kole u osnivanju imenovan je
profesor Muhamed Ganibegovi odlukom Izvrnog odbora Skuptine grada. Posebno
oformljena Matiarska komisija je polazei od kriterija i specifinosti rada Uiteljske
kole odabrala nastavnike i radno osoblje. Prvo nastavniko vijee odrano je
25.8.1994. godine u zgradi Umjetnike kole. Tada su nastavnici upoznati s pravima i
dunostima kao i posebnim obvezama s obzirom na prilike u kojima poinje rad ova
kola. Na sjednici Nastavnikog vijea su podijeljena i prva zaduenja, formirana je
komisija za upis uenika te izabrani predstavnici kolektiva u Upravni odbor. Odmah se
pristupilo i izradi Pravila kole, Programa rada kole za kolsku 1994./95. godinu. Upis
uenika izvren je u skladu sa Zakonom i pravilima konkursa koji je propisalo
Ministarstvo za obrazovanje, nauku, kulturu i sport Republike Bosne i Hercegovine.
Tako je u kolsku 1994./95. godinu upisano pet prvih razreda, te posebnom odlukom
Ministarstva jedan drugi i jedan trei razred. U drugi i trei razred upisani su uenici
gimnazije s tim da su morali poloiti razliku strunih predmeta tijekom kolske godine.
Kod svih uenika su provjerene glazbene sposobnosti. Uz povremene prekide nastave
prva ratna kolska godina Uiteljske kole zavrena je 24. kolovoza 1995. godine. Od
180 uenika koliko ih je bilo uspjeno je zavrilo razred 119 uenika odnosno 88,5 %, a
12 uenika odnosno 6,6 % nije zavrilo razred. Bilo je i 9 neocijenjenih uenika.
Prosjena ocjena prolaznosti bila je 3,24. Odmah poslije zavretka prve ratne kolske
godine izvrene su pripreme za upis nove generacije za kolsku 1995./96. godinu. U
kolu je upisano 307 uenika. Bila su 4 prva razreda, 5 drugih, 1 trei i 1 etvrti razred.
U ovoj kolskoj godini rat je konano zavren i nastava se mogla odvijati normalno bez
straha i stresova. Pokrenut je i kolski list pod imenom "Znak". Naziv asopisa je poslije
promijenjen u dananje ime "Magister". lanom 24 Zakona o izmjenama i dopunama
Zakona o srednjokolskom obrazovanju iz 2000. godine Uiteljska kola u Sarajevu
obrazuje redovne uenike u trajanju od pet i etiri godine. Uenici su mogli odabrati
duinu trajanja kolovanja.
Nastavni plan i program kole sadri opeobrazovno, struno-teorijsko i praktino
podruje. Opeobrazovno podruje ima isti obim i sadraj predmeta koji se izuava u
gimnazijama. Struno-teorijska nastava uvodi se postepeno do drugog razreda, a

101

praktina nastava izvodi se u petom razredu. Uenici koji su se opredijelili za

petogodinje kolovanje dobivaju zvanje uitelj ili odgajatelj. Nakon zavrenog
etverogodinjeg kolovanja uenici dobivaju diplomu o zavrenoj srednjoj Uiteljskoj
koli. Nastavni plan i program kole je tako zamiljen da uenici u etvrtom razredu kroz
izbornu nastavu izuavaju dva predmeta koji ih najvie interesiraju te da se kvalitetno
pripreme za budui studij. Uenici u ovoj koli odrastaju s osjeanjima i idejama
vezanim za uiteljstvo. Oni odmah "peku zanat". Iskustvo pokazuje da su uenici ove
kole veoma uspjeni na nastavnikim, ali i drugim fakultetima. Isto tako uspjeno rade
samostalno kao uitelji. Kolektiv uiteljske kole je svjestan da uitelje treba due i
temeljitije pripremati za taj poziv. kola stalno radi na osuvremenjivanju i usavravanju
Nastavnog plana i programa. Opstanak Uiteljske kole ne smije ni u jednom trenutku
biti neizvjestan. Pri tom je koli potrebna podrka ire drutvene zajednice. kola treba
biti rasadnik buduih prosvjetnih djelatnika kao to Medicinskom fakultetu prethodi
medicinska kola, Ekonomskom fakultetu ekonomska kola, Elektrotehnikom fakultetu
elektrotehnika kola. Potreban je kontinuitet u pripremi za odgovoran poziv uitelja
tako da mnogi smatraju da budui nastavnici i profesori trebaju zavriti uiteljsku kolu.
Ciljevi Uiteljske kole u Sarajevu su: da se kolovanje produi na 6 godina, da se
opredjeljenje za uitelje vri odmah nakon zavrene osnovne kole, da se u prosvjetnoj
struci prvo zanimanje stjee na estom stupnju strune spreme, da se omogui
uiteljima koji se budu kolovali po kontinuiranom estogodinjem programu direktan
upis na peti semestar na svim fakultetima koji pripremaju nastavnike.
"Danas Uiteljska kola u Sarajevu radi po sljedeem nastavnom planu:
RAZRED

II

III

IV

4
3
2
3
2
2
2
2
2
2
2
2

3
3
2
3
2
2
2
2
2
2
1
2

3
3
3
2
3
1
2
2
2
2
2

3
2
3
3
1
2

3
2
2
2/instr.
-

3
3

OPEOBRAZOVNO PODRUJE

Bosanski jezik
Strani jezik
Latinski jezik
Historija-Povijest
Filozofija s logikom
Sociologija
Matematika
Fizika
Hemija
Biologija
Ekologija
Geografija
Obraz. za demokraciju i lj. prava
Kultura religija
Muzika kultura
Likovna kultura
Informatika
Tjelesni zdravstveni odgoj
STRUNO PODRUJE

Psihologija
Pedagogija

102

Razvojna psihologija
Pedagoka psihologija
Didaktika
Savremene nastavne tehnologije
Metodika nastave bosanskog jezika
Metodika nastave matematike
Metodika nastave poz. prirode i dr.
Metodika nastave likov. kulture
Metodika nastave muzi. kulture
Metodika nastave tjelesnog odgoja
Metodika odgojnog rada
Kultura ivljenja i praktian rad
UKUPNO

29

33

2
2
2
31

3
3
2
2
2
2
29

2
3
3
3
2
2
2
2
2
29
"31

4.

PEDAGOKA AKADEMIJA U BOSNI I HERCEGOVINI

Pedagoka akademije je via kola za obrazovanje nastavnika za sve razrede

osmogodinje osnovne kole. Pedagoke akademije su nastale kao novi tip nastavnike
kole u Njemakoj poslije 1926. godine i predstavljale su prvi korak u realiziranju
zahtjeva uiteljskih organizacija za visokokolskim obrazovanjem uitelja osnovnih
kola. Nastava u njima traje dvije godine i to je I stupanj visokokolskog studija. Za upis
na Pedagoku akademiju potrebna je svjedodba zavrene srednje kole. Osnivanje
pedagokih akademija kod nas rezultat je reforme kolstva i donoenja Osnovnog
zakona o kolstvu (1958.), koji je meu nastavnikim kolama predvidio i pedagoku
akademiju.
Ideja o potrebi obrazovanja uitelja na viem nivou od srednjokolskog postojala je kod
nas (a i u drugim zemljama) ve krajem 19. stoljea. Meutim tada se to veoma teko
shvatalo. Tako je npr. prijedlog, koji se nije odnosio na borbu za vii nivo obrazovanja
uitelja nego na pravo da svreni uenici uiteljskih kola mogu da se upiu na fakultet,
naiao na velike otpore. Shvatanje o nioj vrijednosti uiteljskih kola u odnosu na
gimnazije nije ni do danas kod nas prevazieno. Meunarodni biro za odgoj (BIE) donio
je dvije preporuke rezolucije o obrazovanju uitelja. Prva je donesena 1935. godine i u
njoj je dato miljenje u prilog obrazovanju uitelja na univerzitetskim pedagokim
institutima i uiteljskim koledima, na bazi prethodno zavrene potpune srednje kole. U
drugoj rezoluciji iz 1953. godine konstatirano je da u odluivanju da li treba obrazovati
uitelje na srednjem nivou, na viem nivou ili na univerzitetskim institutima svaka zemlja
treba odabrati sistem koji njoj najvie odgovara, a da je ideal da se postepeno postigne
univerzitetski nivo obrazovanja i za ove kategorije nastavnika. Znai ve i tada su
zahtjevi za viim, ali i univerzitetskim obrazovanjem nastavnika razredne nastave bili
jasni i nedvosmisleni. Danas se obrazovanje uitelja u veini europskih zemalja vri na
univerzitetskom nivou. Tako se npr. u Velikoj Britaniji nastavnici razredne nastave
spremaju u uiteljskim koledima (Teachers College) koji su postali sastavni dio
univerzitetskih pedagokih instituta (Institute of education). Spremanje uitelja u ovim
koledima traje 3 godine. Predsprema studenata jeste potpuno srednje obrazovanje i to
gramatika kola (akademski tip srednje kole ). Znai obrazovanje uitelja u Engleskoj
31

Uiteljska kola 1882. 2002.; Uiteljska kola Sarajevo, 2002., str. 86.

103

uglavnom je izjednaeno po nivou sa obrazovanjem ostalih nastavnika. Ono ukupno

traje: 2 godine "infant" kole + 4 godine "junior" kole + 6 ili 7 godina "grammar" kole +
3 godine koleda to ukupno iznosi 15 ili 16 godina.
U Njemakoj se obrazovanje uitelja vri na viem i univerzitetskom nivou.
Pdagogische Hochschule sastavni su dio univerziteta, a u njima se spremaju
nastavnici razredne nastave. Obrazovanje u tim institucijama traje 3 godine, a
predsprema kandidata je potpuno srednje obrazovanje. Znai da obrazovanje uitelja u
Njemakoj traje ukupno 12 + 3 tj. 15 godina. U ustanove za spremanje nastavnika moe
se stupiti tek sa 19 godina starosti.
U Francuskoj se nastavnici razredne nastave spremaju u "normalnim" kolama (lecole
normale). Traena predsprema kandidata varira, ali se uglavnom trai potpuno srednje
obrazovanje. kolovanje u normalnim kolama za uitelje traje zavisno od predspreme i
nivoa srednjeg obrazovanje od 2 do 4 godine to ukupno iznosi 14 godina kolovanja.
U SAD-u se nastavnici razredne nastave pripremaju na bazi potpunog srednjeg
obrazovanja u sljedeim institucijama: u opim koledima, u uiteljskom koledu i u
kolama za odgoj. Najvei broj tih institucija nalazi se u sastavu univerziteta. U 17
amerikih drava za nastavnike razredne nastave trae se 4 godine studija
univerzitetskog nivoa, u 30 drava samo dvije godine takvih studija, dok se u ostalih
nekoliko drava rai ili manje od toga ili se uope ne precizira. Dakle obrazovanje
uitelja u SAD-u traje uglavnom od 14 do 16 godina (12 + 4 ili 12 + 2).
U Bosni i Hercegovini se poslije drugog svjetskog rata kada se situacija u zemlji malo
normalizirala poelo razmiljati o podizanju nivoa obrazovanje uitelja. To pitanje je
naroito dolo do izraaja u periodu pripremanja reforme kolstva izvrene 1958.
godine. Tada je Komisija za reformu kolstva u zasnivanju svojih prijedloga da se
obrazovanje svih nastavnika osmogodinje kole organizira na istom nivou i u istom tipu
institucije pola od sljedeih stavova:
"Jedinstvena osmogodinja kola zahtijeva i jedinstveni sistem obrazovanja nastavnika.
Time bi se obezbijedilo jedinstvo odgojnog utjecaja na uenike osnovne kole, potpunije
i dosljednije ostvarivanje obrazovanja i odgoja, a obogatila bi se i njena pedagoka i
drutvena uloga, izgradio bi se vri i jedinstveniji kolektiv nastavnika u osmogodinjoj
koli itd.
Savremeno obrazovanje nastavnika bilo koje kategorije, mogue je ostvariti samo na
bazi potpunog srednjeg opteg obrazovanja to znai da svi nastavniki kandidati treba
prethodno da steknu srednje obrazovanje, pa tek onda da se pripremaju za nastavnike.
To zahtijeva savremeni razvitak psihologije i pedagogije. Obezbijedilo bi se tako svjesno
usvajanje i koritenje steenih znanja, a ne bubanje i uenje napamet odreenih
pedagokih, psiholokih, a naroito metodikih pravila, recepata i principa.
Solidno pripremanje nastavnika, izuavanje problema vaspitanja, unaprjeivanje
vaspitnog rada itd. pretpostavlja solidno poznavanje drutvenih nauka, a to se ne moe
postii na srednjem nivou i paralelno sa pedagoko-psiholokim obrazovanjem kao to
je sluaj u uiteljskim kolama."32
U ovim osnovnim stavovima Komisije za reformu kolstva izloeni su bitni razlozi za
podizanje nivoa obrazovanja nastavnika razredne nastave. Radi se o potrebama koje
proizlaze iz same sutine suvremenog procesa obrazovanja i odgoja djece
osnovnokolskog uzrasta. Komisija je dala i nekoliko prijedloga za rjeavanje pitanja
obrazovanja nastavnika i to da se organizira estogodinja uiteljska kola, dvogodinja
uiteljska
akademija,
etverogodinja
uiteljska
(pedagoka)
akademija,
etverogodinja via pedagoka kola, pedagoka kola u trajanju od 6 godina itd.
Komisija je usvojila da se za osnovni oblik pripremanja svih nastavnika za
osmogodinju kolu prihvati pedagoka akademija u trajanju od 2 godine. Komisija je
32

Potkonjak Nikola: Izabrana dela trea knjiga; Osijek; 1981. g.

104

ve tada upozorila da s obzirom na znaaj osnovnokolskog osmogodinjeg

obrazovanja treba tijekom daljeg drutvenog razvitka, kada sazru svi uvjeti, pedagoku
akademiju produiti na tri ili etiri godine. Znai ve tada je naelno usvojeno da se
obrazovanje svih nastavnika osmogodinje kola, ukljuujui i uitelje, podigne
postepeno na univerzitetski nivo. Opi zakon o kolstvu iz 1958. godine veoma stidljivo
i indirektno ozakonjuje postojanje pedagoke akademije. Ona je spomenuta samo kao
jedna od ustanova u kojima se spremaju nastavnici osnovne kole kod nas. Tim
zakonom je samo dana mogunost otvaranja pedagokih akademija, ali nije nita
odreenije reeno u pogledu nivoa spremanja nastavnika osmogodinje kole. Ideja da
se obrazovanje uitelja organizira na viem, a ne na srednjokolskom nivou stalno je
izazivala dileme i diskusije. No poslije donoenja Opeg zakona o kolstvu dolo je i do
nekih neposrednih akcija. Tako je jedna grupa strunjaka u okviru Saveznog zavoda za
prouavanje kolskih i prosvjetnih pitanja razradila ideju o obrazovanju nastavnika
osnovne kole. Dati su prijedlozi za organizaciju, za nastavni plan i program
obrazovanja nastavnika osnovne kole u pedagokim akademijama. Oni su predvidjeli
dva odjeljenja u pedagokoj akademiji odjeljenje za pripremanje nastavnika razredne
nastave i odjeljenje za pripremanje nastavnika predmetne nastave (sa vie grupa).
Smatrali su da pedagoke akademije ne trebaju spremati nastavnike koji bi istovremeno
mogli raditi u sistemu razredne i u sistemu predmetne nastave. U perspektivi se
zahtijevalo produenje pedagoke akademije na tri ili etiri godine, te da se omogui
studentima koji zavre pedagoku akademiju produavanje studija na odsjeku
pedagogije i psihologije na filozofskim fakultetima. Onima koji su zavrili uiteljsku kolu
predlagalo se da produe kolovanje na fakultetima, ali je to tada bila jedna nerealna
iluzija. Tim putem se nije mogao rjeavati problem fakultetskog obrazovanja uitelja,
jer svatko onaj tko zavri bilo koji fakultet mogao je postati nastavnik predmetne
nastave. Neki su smatrali da treba organizirati posebnu studijsku grupu na filozofskim
fakultetima te tako rijeiti problem osposobljavanja nastavnika razredne nastave na
univerzitetskom nivou.
Gledajui republike bive Jugoslavije do 1968. godine samo u Bosni i Hercegovini i
Srbiji nije bila izvrena reforma obrazovanja nastavnika osmogodinjih kola tj. oni su
se i dalje obrazovali u uiteljskim kolama i viim pedagokim kolama. U Bosni i
Hercegovini bilo je tada 11 etverogodinjih uiteljskih kola i 4 vie pedagoke kole.
Prva Via pedagoka kola otvorena je 1946. godine i to je bila prva visokokolska
ustanova u Bosni i Hercegovini.
Mnogi autori smatraju da kolovanje uitelja treba podii na visoki nivo. Podizanjem
profesionalnog osposobljavanja uitelja na visokokolski nivo omoguilo bi se uspjeno
ostvarivanje sloenih odgojnih i obrazovnih zadataka koje e osnovna kola imati u
budunosti. Pored opeg drutvenog postoje i psiholoki, pedagoki, socijalni,
ekonomski, etiki, pravni i drugi razlozi za visokokolsko obrazovanje uitelja. Pored
promjene duine trajanja kolovanja potrebno je promijeniti i sadraje kolovanja,
organizaciju i tehnologiju obrazovanja buduih uitelja. Kako vremenom dolazi do sve
brih promjena u svim sferama ivota i rada potrebno je i unijeti nove sadraje u
teorijsko i praktino osposobljavanje uitelja. Pred uitelje se postavljaju novi zahtjevi i
od njega se vie ne oekuje samo realizacija sadraja iz nastavnog programa nego i
stvaranje ambijenta, klime, relacija, komunikacija i interakcija koje e omoguiti
uenicima da idu razliitim i sopstvenim putovima u stjecanju znanja, razvijanja
sposobnosti. Za to mu je potrebno adekvatno kolovanje. injenica je da za ukinutu
uiteljsku kolu nije naena adekvatna zamjena. Studij razredne nastave na viim
kolama i fakultetima koji traje dvije godine ne prua dovoljno ni strunog ni metodikopedagokog obrazovanja. Period od dvije godine isuvie je mali da bi student pretrpan
raznim i obimnim nastavnim programom mogao zavoljeti uiteljski poziv. Zbog toga je

105

potrebno uitelje i due i temeljitije pripremati. U pedagokim akademijama klasian

nain rada (predavaka nastava, pasivnost studenata tijekom nastave, provjeravanje
znanja tek na ispitima) dovodi do slabih rezultata. Potrebno je studente vie angairati
tijekom studiranja i omoguiti im da budu ee potkrepljivani informacijama o
rezultatima svoga rada. U tome programirana nastava moe dosta pomoi. Ova
nastava omoguava lake svladavanje nastave kao i pripremanje studenata za primjenu
ove nastave u osnovnoj koli. Naravno ne moe se koristiti programirana nastava u
svim oblicima nastavnog rada. Studente je potrebno osposobiti i za sastavljanje
programiranih i poluprogramiranih sekvenci sadraja iz nastavnog programa.
U pedagokim akademijama nije se uspjelo ouvati zajednitvo i jedinstvenost teoretske
i praktine strane odgoja uitelja. Iako se to nije eljelo dolo je do svojevrsnog
odvajanja teorije i prakse. Kontinuirana pedagoka praksa u osnovnoj koli nije
postojala. Zanemarivalo se i pripremanje i osposobljavanje studenata za odgojni rad.
Sve je bilo podreeno osposobljavanju za obrazovni rad kao da za uspjeno odgojno
djelovanje nije potrebno nikakvo pripremanje. Struni programi su potisnuli pedagoko,
a interpretacija strunog gradiva zasjenila je odgojne zadatke. "Dosadanja provedba
kolske prakse odvijala se na nekoliko razina: 1. Individualne hospitacije studenti se
nalaze u kolama (koje sami odaberu) dva tjedna, obino krajem II. i poetkom III.
semestra. Prethodno dobiju upute o praenju i zapaanju s nastave. 2. Grupna
hospitacija studenti s predavaima metodike odlaze grupno i prate rad iskusnog
uitelja koji odrava ogledno predavanje (za sve metodike). 3. Studentovo predavanje
uenicima u prisustvu mentora (tzv. individualno predavanje), iz svake metodike po
jedno. 4. Javno predavanje sada student samostalno dri predavanje s uenicima, a
njegov rad prate mentor, metodiar s fakulteta i ostali studenti.
U drugoj godini studija (dvogodinji studij) student kontinuirano provodi etiri tjedna na
praksi."33 Praksa znai poinje sa teorijskim radom na fakultetu pa preko promatranja
rada mentora do samostalnog javnog nastupa studenata. Na nekim fakultetima postoje i
didaktiko-metodiki praktikumi koji treba da razbiju monotoniju klasine nastave. Tu se
piu pripreme, vode rasprave o odranim satima, simuliraju odreene pedagoke
situacije. Didaktiko-metodiki praktikum treba da posjeduje: pedagoku biblioteku,
zbirku auditivnih, vizualnih, audiovizualnih, tekstualnih i zbirku pomonih nastavnih
sredstava. Suvremena praksa vremenom poprima nove paradigme jer postojee ne
mogu zadovoljiti sve vee potrebe koje stoje pred buduim uiteljima. Prije svega treba
utvrditi odgovarajui srazmjer teorije i prakse. Potrebno je takoer uvoditi studente u
sve oblike ivota odgojno-obrazovnih ustanova te praksu uvijek ne provoditi u
standardno-kolsko-uionikim uvjetima. Najpoznatiji modeli pedagoke prakse su:
igranje uloga, mikro nastava, radionice, teajevi, bina ideja, eksperimentiranje, debatni
klubovi.
Kako je metodika jedna od osnovnih pedagokih disciplina u pedagokim akademijama
treba joj posvetiti posebnu panju. Naalost ovaj predmet su poeli predavati mnogi
nastavnici koji se nisu ni kao studenti ni kao magistri ili doktoranti spremali na
katedrama za pedagogiju. Oni nisu imali osnovni uvjet za jednog pravog metodiara
temeljno a ne polovino poznavanje didaktike, logike, djeje razvojne i pedagoke
psihologije. Na pedagokim akademijama nisu eljeli metodiare uiteljske kole nego
su zapoljavani neki novi ljudi koji nisu mogli uspjeno obavljati taj odgovorni posao.
Iako se osjeala potreba za metodikom nauno-pedagoki zasnovanom literaturom
metodiari pedagokih akademija nisu publicirali ni skromne skripte, a pogotovo ne
metodike prirunike ili udbenike. To su pak radili veoma uspjeno pedagozimetodiari za uenike uiteljskih kola. Tako nastava metodike umjesto da bude
primarna na pedagokim akademijama postaje sekundarna i manje vana u odnosu na
33

Ajanovi Devdeta i Stevanovi Marko: kolska pedagogija; Prosvjetni list; Sarajevo, 1998., str. 205.

106

sve druge nastavne predmete. Da bi se to promijenilo trebalo je proi mnogo vremena.

Tada su metodike studije povjerene iskljuivo katedrama pedagogije na filozofskim
fakultetima.
Jo jedno sloeno pitanje osposobljavanja uitelja za odgojno-obrazovni rad u
osnovnim kolama je ono koje se odnosi na suradnju i zajedniki rad svih profesora
pedagoke akademije u pedagokom osposobljavanju studenata. Odvojenost i
podijeljenost u nastavnom radu profesora svih disciplina je najvea prepreka
suvremenom obuavanju uitelja. Modele, oblike i pristupe esto pogrene u
nastavnom radu studenti pedagoke akademije usvajaju od svojih profesora i poslije ih
prenose nekritiki prenose u nastavni rad sa uenicima. Potrebna je raznovrsna i
bogata suradnja profesora u pedagokim akademijama ako se ne eli mijenjati sama
sutina i bit pedagoke akademije.
Posljednjom kolskom reformom iz 90-ih godina ponovo je vraeno kolovanje
uiteljskog kadra na nivo srednjeg obrazovanja. Tako je dolo do vertikalnog
povezivanja etverogodinjeg obrazovanja u srednjoj koli i dvogodinjeg na vioj koli.
Jedan od osnovnih zahtjeva koji je neophodno uvaiti u vezi sa sadrajnim dimenzijama
programa uiteljske kole i pedagoke akademije jeste da obrazovni programi moraju
biti tako koncipirani i dimenzionirani da uvijek ostane prostora za inoviranje, revidiranje,
poboljanje. Zajedniko jezgro nastavnih sadraja pedagoko-psiholoko metodike
grupe predmeta takoer treba biti zasnovano na principima kole rada i aktivne kole.
Potrebno je sistematino, postupno i uporno graditi strategiju uitelja koji e znanje
aktivirati i proizvoditi, a ne prenositi putem monotonih predavanja. Iskusni nastavnici
smatraju da u uiteljske kole ponovno treba vratiti seminare kao mogue oblike
stjecanja znanja, oblika, puteva i mogunosti suvremenijeg obrazovanja buduih
uitelja. Sa novom reformom kolovanja uitelja i organizaciono i programski u prvi plan
su stavljeni obrazovni sadraji, a odgojne komponente su ponovno zapostavljene. Nije
dana mogunost ni radu sa posebnim grupama uenika. Dvogodinje kolovanje na
pedagokim akademijama treba teiti zamijeniti visokokolskim obrazovanjem uitelja.
Razlozi za visokokolsko obrazovanje uitelja u Bosni i Hercegovini su mnogi. U
dananjem vremenu dostupnosti informacija esto se deava da su roditelji i formalno i
stvarno obrazovaniji od uitelja njihove djece. Takav uitelj ne moe kompetentno i
autoritativno obavljati svoju profesionalnu djelatnost, a posebno u onom segmentu koji
se tie pedagokog rada s roditeljima. Pored toga stupanj obrazovanja uitelja u znatnoj
mjeri uvjetuje njegov ugled u koli i drutvu. Obrazovaniji roditelji koji su svjesni uloge
koju imaju uitelji postavljaju koli nove zahtjeve u pogledu kvaliteta odgoja,
obrazovanja i odgovornosti uitelja za njegovo ostvarivanje. Da bi se realizirala nova
strategija odgoja i obrazovanja u osnovnoj koli potrebno je realizirati nekoliko
programa koji bi bili integrirani i inili bi cjelinu osposobljavanja uitelja za profesionalnu
djelatnost u budunosti: "a) Program osposobljavanja za primjenu efikasnih pedagokih
postupaka u svim situacijama odgoja i obrazovanja u osnovnoj koli, b) Program
osposobljavanja za uee u organizacionim promjenama i pedagokim reformama
osnovne kole, c) Program osposobljavanja za realizaciju sadraja odreene naune
discipline predmeta, sa specijalizacijom u primjeni opih pedagokih postupaka u
specifinim uvjetima nastave pojedinih naunih disciplina predmeta, d) Program
osposobljavanja za pedagoki rad sa mladima koji imaju specifine razvojne, odgojne i
obrazovne potrebe, e) Program osposobljavanja za pedagoko djelovanje u situacijama
razliitosti u odnosu na kognitivni, emocionalni, socijalni razvoj mladih, kulturu, tradiciju,
etniku pripadnost, socio-ekonomski status i sl. f) Program informatikog i kibernetikog
obrazovanja, g) Program osposobljavanja za istraivanje pojava u odgoju i obrazovanju,
evaluaciju efekata pedagokog rada sa mladima i koritenje novih izvora znanja u

107

struci".34 Ako bi se realizirali barem neki od ovih programa uitelji bi u budunosti bili
osposobljeni da budu prije svega organizatori, koordinatori, planeri, savjetodavci,
programeri, a ne samo ispitivai i ocjenjivai. Sve ove funkcije nije mogue u budunosti
izgraditi u okviru dvogodinjeg studija.
Jo davne 1955. godine na XVI konferenciji za javnu nastavu UNESCO-a odranoj u
enevi usvojena je preporuka o visokokolskom obrazovanju uitelja. Preporuku su
podrali OECD, a posebno ATEF (Europska asocijacija za izobrazbu uitelja). U Novom
Sadu 1988. godine na meunarodnoj konferenciji o obrazovanju uitelja u organizaciji
OECD-a ponovno je podran projekt o visokokolskom obrazovanju uitelja. Tu spada i
Bosna i Hercegovina koja je jo dugo poslije donesene preporuke obrazovala uitelje u
pedagokim akademijama. Iako je nastavni plan i program akademija predviao etiri
semestra nikada se nije mogao realizirati za dvije godine tako da je studij prosjeno
trajao tri godine. Oni koji su protiv poveanja nivoa obrazovanja uitelja navode kao
osnovne razloge da bi se tim jo vie smanjio broj uitelja; da bi se mladi ljudi koji se
opredijele za nastavniki poziv prije opredjeljivali za predmetne nastavnike nego za
nastavnike razredne nastave i da moda tako ne bi dobili kvalitetnije uitelje. Postoji kod
nekih i tenja da se obrazovanje uitelja shvati kao manje vana funkcija od
pripremanja drugih kadrova na univerzitetu. Kao nedostatak obrazovanja uitelja na
visokokolskim institucijama istie se i nemogunost organiziranja praktinog dijela
pripremanja uitelja . Osnovne prednosti ovakvog obrazovanja uitelja su sljedee u
obrazovanju uitelja sudjelovali bi najbolji nauni kadrovi zemlje, uspostavljala bi se
tijesna povezanost izmeu izuavanja nauka i budue struke uitelja, a posebno izmeu
struke i metodike te nastave; redovno obrazovanje i usavravanje odvijalo bi se u istoj
instituciji, lake bi se kandidati kada su zreliji opredjeljivali za poziv uitelja. Sve analize
pokazuju da su prednosti daleko vee, a da se veina nedostataka lako moe izbjei ili
njihov efekt umanjiti. Posebno treba istai kako bi na visokokolskoj nastavnikoj
instituciji postojale mogunosti daljeg obrazovanja, strunog i naunog usavravanja u
okviru specijalizacije i postdiplomskog studija te tako stjecanja naziva specijaliste i
naunog stupnja magistra i doktora nauka u oblasti razredne nastave. Za sada ta
mogunost ne postoji, pa su pedagoke akademije suoene s ozbiljnim tekoama pri
izboru suradnika i nastavnika na metodici pojedinih predmeta na odsjeku za razrednu
nastavu. U Bosni i Hercegovini je Zakon o osnovnoj koli izriit u zahtjevu da svi
nastavnici osnovne kole moraju imati visoku strunu spremu. Nastavnim planom i
programom u zavisnosti od vrste osnovne kole utvruje se odgovarajua visoka
struna sprema nastavnika razredne i predmetne nastave i strunih suradnika. Ovaj
Zakon iz 90-e je i dalje na snazi iako je jedan broj njegovih odredbi zamijenjen tijekom
rata uredbama sa zakonskom snagom, koje su omoguavale privremena rjeenja dok
traje rat i dok je evidentan nedostatak velikog broja adekvatno obrazovanih nastavnika.
Republiki javni fond za osnovni odgoj i obrazovanje sainio je dugoroni program
razvoja osnovnog odgoja i obrazovanja u veljai 1992. godine. Izmeu ostalog su
predviene i promjene u sistemu obrazovanja nastavnika osnovne kole. Trailo se da
pedagoka akademija i ostali fakulteti izvre odgovarajue izmjene i dopune u svojim
nastavnim planovima i programima odnosno da svoj rad usaglase sa drutvenim
promjenama. Do lipnja 1992. godine trebalo je utvrditi osnove obrazovanja i
usavravanja nastavnika osnovne kole u etverogodinjem trajanju, te donijeti
odgovarajue zakone u vezi s tim. kolske 1992./93. godine pedagoke akademije su
trebale poeti rad sa novim planom i programom. Agresija na Bosnu i Hercegovinu
izazvala je krupne negativne posljedice na cijeli odgojno-obrazovni sistem, a tako i na
kolovanje buduih uitelja. Neposredno poslije rata ova pitanja ponovno su se
34

Edukacija uiteljskog kadra u kolskom sistemu Bosne i Hercegovine : Zbornik radova sa Naunog
skupa u Zenici 1996., str. 18.

108

aktualizirala. Svima je jasno da postoje pedagoki, psiholoki, drutveni, ekonomski,

socijalni, etiki razlozi za visokokolsko obrazovanje uitelja u Bosni i Hercegovini.
Dosta pedagoga je predlagalo razliite sisteme obrazovanja uitelja. Na simpozijumu na
temu Obrazovanje pedagokih kadrova u sistemu usmjerenog obrazovanja i vaspitanja
odranom u Somboru 1978. godine doktor Nikola Potkonjak izloio je modele novog
sistema obrazovanja uitelja. Predloio je etiri modela: 1.) Prvi model znaio je
opredjeljivanje za nastavniki poziv odmah poslije zavretka zajednikih osnova
usmjerenog obrazovanja i odgoja (8+2) tj. u drugoj fazi srednjeg usmjerenog
obrazovanja i odgoja (2 godine) i produavanje tog obrazovanja (sa odgovarajuim
razlikama u sadrajima zavisno od konkretnog profila) do tadanjeg vieg stupnja
strunosti (za odgajatelje predkolskih ustanova i uitelje) odnosno produavanje tog
obrazovanja do visokokolskog nivoa (npr. za kolske pedagoge) s mogunou
produavanja obrazovanja iz rada i uz rad za obje kategorije pedagokih profila do
najvieg obrazovnog nivoa. 2.) Drugi model znaio je opredjeljivanje za nastavniki
poziv tek poto se stekne odgovarajui najmanje srednji nivo strune spreme (8+2+2)
odnosno vii i visoki stupanj strune spreme s tim da se pozivno obrazovanje stie
paralelno sa sticanjem odgovarajueg stupnja strunosti odnosno poslije steenog
stupnja strunosti. 3.)Trei model znaio je kombinaciju dva navedena modela. 4.)
Nikola Potkonjak predloio je stvaranje elastinih programa za strunjake koji se samo
povremeno bave pedagokim pozivom, a usporedo obavljaju svoj struni rad.
Predlaui ove modele autor je poao od toga da je potrebna vea elastinost i
ekonominost u povezivanju programa (i institucija) razliitog nivoa obrazovanja
pedagokih kadrova u odgovarajue centre u kojima bi bile objedinjene druge faze
srednjeg usmjerenog i vieg odnosno visokokolskog obrazovanja.
Jo jedan zanimljivi sistem obrazovanja uitelja dao je 1976. godine P. imlea. Na prvo
mjesto naravno stavlja suvremeno ope obrazovanje kao zajedniko obrazovanje svih
graana. Za uitelje ono znai i sastavni dio njihovog strunog obrazovanja. To bazino
obrazovanje (8+2) znailo je i da se u izbornoj nastavi izuavaju prirodne, humane,
drutvene, psiholoke nauke. Po imlei bi zatim slijedile dvije godine nastavnikog
usmjerenja koje su znaile dalje proirivanje opeg obrazovanja te izuavanje osnova
psiholoko-pedagokog obrazovanja. Slijedee dvije godine strunog i pozivnog
(pedagoko, psiholoko, andragoko, metodiko) obrazovanja znaile bi sticanje
kvalifikacija VI stupnja kvalifikacione ljestvice. Dalje struno i pozivno obrazovanje i
sticanje kvalifikacije na VIII stupnju (fakultetski nivo), IX stupanj (specijalistiki nivo), X
stupanj (magistarski nivo) i XI stupanj (doktorat nauka) predstavljali su zadnji dio
sistema obrazovanja po imlei.
Zapravo bi sistem obrazovanja i odgoja pedagokih kadrova trebao biti viestruko
elastian. Trebao bi obezbjeivati pripremu svih profila pedagokih kadrova, a ne se
svoditi samo na organizirano pripremanje ustaljenih profila ovih kadrova. Jako je bitno
da sistem odgoja i obrazovanja omoguava obrazovanje i usavravanje iz rada i uz rad.
Mora obezbjeivati i realne mogunosti za horizontalnu i vertikalnu prohodnost (svim
sposobnim) do najvieg obrazovnog nivoa. Potrebno je da priprema svakog profila
pedagokih strunjaka bude cjelovita i obuhvati sva podruja i vrste odgojno-obrazovne
djelatnosti kojima e se ovi strunjaci baviti. injenica je da se od prosvjetnih djelatnika
na poslu trae brojni i raznovrsni zadaci za koje se oni tijekom kolovanja nisu
osposobili. I najbolje kolovanje nikada ne moe dati sve to je potrebno za dinamian
nastavnikov rad, ali ono mora obezbijediti suvremenu osnovu za dalje samostalno
usavravanje.
Stalne promjene koje prate organizaciju i programske sadraje sistema odgoja i
obrazovanja nuno zahtijevaju odgovarajue promjene u sistemu obrazovanja uitelja.

109

Te promjene prije svega znae prestruktuiranje sistema obrazovanja uitelja na nivo

visokokolskih studija.
Znai u poslijeratnom razvoju sistema osposobljavanja uitelja u osnovnoj koli mogli
bismo izdiferencirati dva perioda. Prvi period je trajao od 1945. godine tonije od
osnivanja viih pedagokih kola koje su zajedno sa uiteljskim predstavljale jedinstven
sistem osposobljavanja nastavnikog kadra za osnovnu kolu koji je trajao do 1969.
godine. Tada poinje drugi period kada se osnivaju pedagoke akademije, a ukidaju
uiteljske i vie pedagoke kole. Taj period traje i danas gdje pedagoke akademije i
visokokolske institucije osposobljavaju nastavnike za rad u osnovnoj koli. Skuptina
tadanje Socijalistike Republike Bosne i Hercegovine je na sjednici Prosvjetnokulturnog vijea od 24. travnja 1969. godine proglasila Zakon o Pedagokim
akademijama. Tim zakonom se odrauje da se postepeno ukinu uiteljske kole i vie
pedagoke kole u Republici te da se osnuju Pedagoke akademije u Banja Luci,
Mostaru, Tuzli i Sarajevu kao vie kole za obrazovanje nastavnika razredne i
predmetne nastave za rad u osnovnoj koli, nastavnika razvojnih odjeljenja, odgajatelja
u pedagokim ustanovama i bibliotekara. Pedagoke akademije su osnovane i poele
su sa radom 1.9. 1969. godine. Tada je dolo do preraspodjele odsjeka studijskih
grupa izmeu njih i drugih nastavnikih visokokolskih institucija kao i izmeu samih
akademija. Kao matini odsjeci na akademijama su ostali: Odsjek za razrednu nastavu i
srpskohrvatski hrvatskosrpski jezik i jugoslavenske knjievnosti, a Odsjeci matematika
fizika, hemija biologija, hemija ekonomika domainstva, istorija geografija, radno
tehniko vaspitanje, fiziko vaspitanje i likovno vaspitanje su preraspodijeljeni na etiri
Pedagoke akademije u Bosni i Hercegovini. Osposobljavanje nastavnika za strane
jezike povjereno je Filozofskom fakultetu u Sarajevu u okviru stepenovanog studija,
nastavnika muzikog vaspitanja Muzikoj akademiji u Sarajevu u okviru posebnog
nastavnikog odsjeka, a kasnije i nastavnika biologije, geografije, kemije, fizike
Prirodno-matematikom fakultetu, istorije Filozofskom fakultetu, fizikog vaspitanja
Fakultetu za fiziku kulturu, likovnog vaspitanja tada osnovanoj Akademiji likovnih
umjetnosti u okviru stepenovanog studija na nastavnikim odsjecima. Osnivanje
Odsjeka za predkolsko vaspitanje na Pedagokim akademijama izvreno je sa
zakanjenjem najprije u Banja Luci, zatim u Sarajevu 1975. godine pa u Mostaru.
Osposobljavanje kadrova za rad u razvojnim odjeljenjima i bibliotenoj djelatnosti nije
nikada ni poelo na Pedagokim akademijama. Ovim razlikama u pristupu organizaciji i
funkcioniranju novonastalog sistema osposobljavanja nastavnika za osnovnu kolu
bitno je naruena osnovna odrednica koncepcije o pedagokim akademijama kao
jedinstvenoj dvogodinjoj visokokolskoj instituciji. Javila se i koncepcijska i
institucionalna razjedinjenost. Koncepcijska razjedinjenost se ogledala prije svega u
razliitim nivoima opeobrazovnog, opestrunog, uestrunog obrazovanja kao i
praktine pripremljenosti za odgojno-obrazovni rad nastavnika. Institucionalna se pak
razjedinjenost ogledala u injenici to se za jedinstvenu osnovnu kolu osposobljavaju
nastavnici na est visokokolskih institucija koje se meusobno razlikuju u pogledu
ukupne organizacije procesa osposobljavanja osnovnokolskih nastavnika. Ono to je
zajedniko u procesu obrazovanja osnovnokolskih nastavnika je preferiranje
uestrune komponente. To ima za posljedicu prenaglaenu obrazovnu dimenziju i
neosposobljenost za iri odgojni rad. Zajedniko im je i to to rade na klasinotradicionalan i stereotipan nain to studentima ne omoguava aktivnu ulogu u svom
obrazovanju. Iako su pedagoke akademije i druge nastavnike visokokolske ustanove
za osposobljavanje kadrova za rad u osnovnim kolama trebale imati sistematsku,
kontinuiranu i dobro organiziranu praksu to nije bio sluaj. Praktini vidovi
osposobljavanja za odgojno-obrazovni rad bili su svedeni na najmanju mjeru. Panja
se nije posveivala osposobljavanju za slobodno vrijeme mladih, za produeni i

110

cjelodnevni boravak u koli, za rad sa roditeljima, za kulturnu i javnu djelatnost kole.

Zato je bilo neophodno budue promjene zasnovati na naunoj procjeni iskustva i
saznanja steenih u poslijeratnom razvoju sistema osposobljavanja nastavnika za rad u
osnovnom odgoju i obrazovanju u Bosni i Hercegovini.
5.

OBRAZOVANJE UITELJA U BUDUNOSTI

kola se svakodnevno kritizira. Trae se brojne promjene pa se moe konstatirati da je

budunost kole u promjenama. Najvanije promjene odnose se na uvaavanje
uenikovih individualnih mogunosti. kole e u budunosti nuditi vie raznovrsnih,
fleksibilnih, stvaralakih i otvorenih programa koji e biti usklaeni s potrebama ovjeka.
Informatika tehnologija doivjet e pravu ekspanziju, a broj "nekolskih" institucija e
se poveavati. Kada se govori o obrazovanju u budunosti najvie se koriste sljedei
termini kompjutorska tehnologija, televizijska nastava, slobodno vrijeme, kompjutori za
uenje, permanentno obrazovanje i drugo. U novoj koli mijenja se uloga uitelja. On
vie nije jedini koji "zna znanje". Sada je njegova uloga da organizira, podrava,
promatra, evaluira. Uitelj treba biti odgovoran, inventivan, kreativan. Da bi uitelj
uspjeno mogao ostvariti sve to se od njega trai potrebno je problem obrazovanja
uitelja postaviti u novu perspektivu. Tako se u treem tisuljeu poinje intenzivno
tragati za novim paradigmama edukacije uitelja. Prije svega je potrebno prouavati
uitelja da bi ga na taj nain funkcionalno educirali za potrebe pouavanja, kao i uenja
koje podrazumijeva stil ivota/rada u XXI stoljeu. Tako se stvara uitelj koji moe
odgovoriti na sve izazove sukladno zahtjevima okruenja. To je "razmiljajui praktiar"
(reflective practitioner) sa potrebnom teorijskom bazom za snalaenje u razliitim
problemskim situacijama. Zato na izobrazbu uitelja treba gledati ne samo kao na
pedagoko-drutveno, nego prvenstveno kao na filozofsko-socioloko pitanje
suvremenog svijeta. Uitelj u budunosti biti e polivalentni strunjak koji e svoje
djelovanje prvenstveno usmjeriti na dijagnosticiranje potekoa subjekata s kojima radi i
koji e biti osposobljen da pristupi problemima u cjelini. Zato je potrebna nova
paradigma u obrazovanju i izobrazbi uitelja, jer su dosadanje slabosti tradicionalne
nastave bile izmeu ostalog posljedica slabe pripremljenosti uitelja za nove uloge. Svi
znamo da je drutvo budunosti drutvo koje ui te u tom smislu treba promatrati i
izobrazbu buduih uitelja u formalnom obrazovnom sustavu. Ne moe se dati jedan
jednaki obrazac za sve zemlje kako bi trebao izgledati model edukacije uitelja. Svaka
zemlja treba polaziti od vlastitih potreba i perspektiva.
Program i institucije za obrazovanje uitelja na meti su kritike u cijelom svijetu. Smatra
se da je postojee obrazovanje nedovoljno i da ne odgovara sadanjim a posebno ne
buduim potrebama. Sadanji model obrazovanja uitelja odavno je prevazien i
nepovoljan, naroito u siromanim zemljama gdje su zbog ope drutvene situacije i
uitelji zapostavljeni. Jedan od razloga slabog statusa uitelja diljem svijeta jeste njihov
nain rada tj. skoro svi rade na isti nain sa istim programom i sa prosjenim
zalaganjem. Pored toga veoma malo itaju i koriste strunu literaturu pa cijeli radni vijek
rade onako kako su nauili tijekom svog kolovanja. To znai da rade po znanjima koja
su se u meuvremenu promijenila pet do osam puta.
Zanimljivo je kako postojei modeli obrazovanja uitelja pokazuju sklonost investiranja u
stvari vie nego u ljude. Tako se prednost daje obrazovnoj tehnologiji (kolski pribor,
kompjutori, udbenici), a zanemaruju se uitelji. Time se uitelji podcjenjuju, a
tehnologija precjenjuje. Dobro pak obrazovanje zahtijeva oboje. Meutim ipak je prioritet
na strani uitelja, jer obrazovna tehnologija treba podravati uitelja a ne obrnuto.

111

Treba istai i injenicu da se poveanje broja studijskih godina ne mora odraziti na

efikasnost uitelja. esto su se produenjem kolovanja uitelja samo sticala dodatna
znanja koja su u meuvremenu zastarijevala. To dodavanje znanja, informacija nije
vodilo u progresivne promjene.
Kvaliteta obrazovanja buduih uitelja podrazumijevat e i edukaciju za rad u brojnim i
raznovrsnim afirmativnim kolama. Ako uitelji dobiju sva aktualna i pravodobno
oekivana znanja tijekom svog kolovanja njihovi e rezultati u budunosti biti jako
dobri. Meutim jo nisu rijeena najvanija pitanja u sustavu obrazovanja buduih
uitelja da li da se pripremaju na znanstvenoj (sveuilinoj) razini gdje e stjecati
legitimitet znanstvenika i praktiara ili samo znanstvenika (nakon poslijediplomskog
studija) ili na veleuilinoj razini (uiteljske kole, pedagoke akademije, pedagoki
fakulteti, visoke uiteljske kole) gdje bi se dobijala zvanja: uitelj suradnik srednja
sprema, uitelj via struna sprema i diplomirani uitelj profesor visoka sprema.
Na internacionalnom naunom skupu "Edukacija uiteljskog kadra u kolskom sistemu
Bosne i Hercegovine" odranom 1996. godine u Zenici pojavilo se nekoliko prijedloga
moguih opcija obrazovanja uitelja u Bosni i Hercegovini. Prijedlozi su poticali iz
razliitih obrazovnih institucija: republikog pedagokog zavoda, Pedagokih akademija
u Sarajevu, Zenici, Tuzli, Mostaru i Bihau, te srednjih uiteljskih kola. Pedagoka
akademija u Sarajevu i Republiki pedagoki zavod zastupaju tezu po kojoj bi
nastavnici razredne i predmetne nastave svoje obrazovanje trebali stjecati na
pedagokom fakultetu tj. na etverogodinjem studiju. Za te potrebe Pedagoka
akademija u Sarajevu bi se transformirala u pedagoki fakultet. Ta novoosnovana
visokokolska institucija dola bi u koliziju sa etiri nastavnika fakulteta Filozofskim,
Prirodno-matematikim, Fakultetom za fiziku kulturu i Likovnom akademijom u
Sarajevu. Pedagoki fakultet imao bi protivnike i u Filozofskom fakultetu u Tuzli, kao i
Pedagokim akademijama u Zenici, Bihau, Tuzli i Mostaru. Pedagoki fakultet bi
omoguavao nastavnicima razredne i predmetne nastave najvei mogui stupanj
naobrazbe i izjednaavanje s profesorima predmetne nastave u srednjim kolama.
Meutim tu odmah treba postaviti nekoliko praktinih pitanja kao to su: da li bi
pedagoki fakultet bio samo formalno na nivou etverogodinjeg studija, da li bi se
predmeti pedagoke akademije samo "razvukli" na etiri godine. U svakom sluaju ovu
ideju o pedagokom fakultetu treba paljivo prouiti i imati u vidu kao perspektivno
rjeenje. Pedagoke akademije u Zenici, Bihau, Tuzli i Mostaru smatraju da edukacija
uitelja treba da se odvija kao i sada na dvogodinjem studiju u okviru pedagokih
akademija.
Pedagoka akademija u Zenici dala je jo jedan zanimljivi prijedlog za uiteljski studij
interdisciplinarnog i interinstitucionalnog karaktera. Tako bi Akademija u Zenici educirala
uitelje unutar nauno-istraivakog centra u sklopu kojeg bi djelovala Akademija,
eksperimentalna osnovna kola i istraivaki centar za metodiko-didaktike oblasti.
Ovom obliku rada mogla bi se pripojiti i srednja uiteljska kola ime bi se dobila
kompletna piramida edukacijskog procesa. To bi bio jedinstven edukacijski sistem koji bi
omoguavao najsuvremenije metode rada i oblike educiranja uiteljskog kadra.
Ministarstvo za obrazovanje, nauku i kulturu Tuzlansko-podrinjskog kantona
prezentiralo je projekt prema kojem svreni uenici srednje uiteljske kole moraju
nastaviti kolovanje na pedagokoj akademiji ako ele raditi kao nastavnici razredne
nastave. Meutim za bilo koji obrazovni projekt nije dovoljna samo ideja nego i znaajna
financijska i materijalna podrka. Prema podacima UNESCO-a dravni izdaci za
prosvjetu od 1980. do 1992. godine kretali su se na sljedei nain:
"Dravni izdaci za prosvjetu, 1980. 1992.
US $ (u milijardama)

112

UKUPNO

1980.
526,7

1985.
566,2

1990.
1 017

1992.
1 196,8

102,2

101,2

163,4

209,5

15,8
18,0
34,2
16,0
7,6
12,8
4,8
3,1
425,5

11,3
23,6
28,9
20,1
7,7
14,7
7,1
2,7
465,0

15,2
24,7
47,1
31,8
9,1
35,8
11,9
4,2
853,6

16,0
26,0
56,8
41,4
9,8
60,4
10,0
4,1
987,3

155,1
73,0
196,3

221,6
79,3
164,2

330,2
160,8
362,6

369,7
225,5
419,3

U SVIJETU
Zemlje u razvoju
od kojih
Zemlje Sahela
Arapske drave
Latinska Amerika/Karibi
Istona Azija/Oceanija
od kojih: Kina
Juna Azija
od kojih: Indija
Najnerazvijenije zemlje
Razvijene zemlje
od kojih
Sjeverna Amerika
Azija/Oceanija
Europa *

* Iskljuujui zemlje biveg Sovjetskog Saveza "

35

Nastavnici predstavljaju, poslije uenika, najznaajniji "ulazni element" jednog kolskog

sistema. Oni su i najskuplji element ak i kad je nagraivanje nastavnika nedovoljno.
Problem proizvodnje nastavnika je u sutini kvalitativni problem (formiranje dovoljnog
broja nastavnika zadovoljavajueg nivoa), a ne samo kvantitativni. injenica je da
postoji u svijetu problem u pronalaenju uitelja koji doista dobro obavljaju svoj posao.
U odnosu na cjelokupno aktivno stanovnitvo taj problem proizlazi iz tri osnovne
injenice: 1.)kolstvo je industrija masovne proizvodnje koja zahtijeva obilnu radnu
snagu i koja se jo uvijek koristi zanatskim tehnikama. 2.) kolstvo je nasuprot ostalim
industrijama i proizvoa i potroa radne snage visokog kvaliteta. Stoga mora svake
godine dati dovoljan broj svojih najboljih proizvoda kako bi obezbijedilo kvalitet svoje
sljedee "etve". 3.) kolstvo konkurira svim ostalim potroaima radne snage koju ono
obrazuje. Meutim ono je u nepovoljnoj situaciji jer njegovi bogatiji konkurenti nameu
soju volju u pogledu plaa koju stalno poveavaju. Poveanje plaa u kolstvu za 10%
poveava za 7% ukupne trokove proizvodnje. To je ekonomska stvarnost koja se
odraava na nivo nastavnikog poziva te na poloaj i privlanost ove profesije. kolstvo
ne moe davati plae koje bi konkurirale ostalim poduzeima zato ne moe dobiti kadar
visokog kvaliteta. Zato je u kolstvu svakim danom sve manje sposobnih ljudi koji su
mu neophodni za poboljanje njegovih kvaliteta i produktivnosti. Kako se budu kretale
plae nastavnika u odnosu na plae u drugim profesijama tako e se kretati i kvalitet
nastavnikog kadra. Poveanje plaa nastavnicima zavisit e od itavog niza faktora od
zemlje do zemlje od ekonomskog razvoja, od ritma njegovog rasta, od poveanja
inflacije, od ponude i potranje visokokvalificiranih kadrova. Kada je u pitanju
materijalno nagraivanje nastavnika zanimljivo je kako reim nagraivanja ne nagrauje
uspjenost pojedinca niti pak kanjava slabiji rad. Pretpostavlja se da su svi nastavnici
jednako dobri i da e takvi i ostati.
35

Delors Jacques: Uenje blago u nama; Educa; Zagreb, 1998., str. 186.

113

"Brojni autori navode vrlo brojne i heterogene uloge suvremenog uitelja. Te uloge su
sljedee:
1) Pouavanje uenika u svrhu stjecanja znanja, vjetina i razvijanja sposobnosti
(obrazovanje uenika, polaznika); uloga obrazovatelja
2) Pouavanje uenika u svrhu usvajanja ili promjene vrijednosti, stavova i navika
(odgajanje uenika, polaznika); uloga odgajatelja
3) Sudjelovanje u procesima razvoja kole, odnosno u razvoju procesa obrazovanja
i odgoja, zajedno s ostalim lanovima obrazovne organizacije, inspektorima,
savjetnicima i strunjacima iz razvojnih slubi; razvojna uloga. " 36
Iz ovih razliitih uloga uitelja proizlazi i iroki dijapazon zadataka koje on treba
realizirati kao to su: nova uloga uenika, koritenje raznovrsnih izvora znanja, novi
nastavni sadraji, osposobljavanje uenika za permanentno obrazovanje. Da bi uitelj
mogao ostvariti ove i druge zadatke potrebna su mu prema preporuci UNESCO-a
sljedea znanja: "a) opa znanja, b) znanja o osnovama filozofije, psihologije,
sociologije, primijenjena na podruje obrazovanja, teorija i povijest obrazovanja,
komparativno obrazovanje, eksperimentalna pedagogija, kolska administracija i
metode pouavanja razliitih nastavnih predmeta, c) studij predmeta koje e uitelj
pouavati, d) praksa iz pouavanja i provoenja izvannastavnih aktivnosti pod vodstvom
iskusnih nastavnika. Kasnijim razvojem uiteljske profesije i obrazovanja uitelja ova su
znanja klasificirana u sljedea osnovna podruja:
1) Struna i/ili znanstvena znanja. To su znanja i vjetine koje valja posredovati
uenicima. Ona su sistematizirana u znanstvenim disciplinama i
nesistematizirana prema uvjetima osnovnokolskih i srednjokolskih programa,
odnosno programa daljnjeg obrazovanja. Ta znanja mogu i ne moraju biti
jednaka znanju strunjaka koji nisu uitelji. Primjerice: inenjer i srednjokolski
uitelj fizike mogu se razlikovati ne samo po tome to nastavnik fizike svlada
dodatni pedagoki program, nego i u strunom dijelu programa. Bilo bi korisno da
inenjer fizike zna vie o istraivakoj metodologiji u fizici i o nekim drugim
podrujima teorijske i eksperimentalne fizike. No, da li e se znanstveni dio
programa obrazovanja nastavnika fizike razlikovati od programa obrazovanja
inenjera fizike zavisi o modelu stjecanja uiteljske kompetencije.
2) Pedagoka (andragoka) znanja su znanja o obrazovanju i odgajanju te znanja i
vjetine posredovanja strunog (znanstvenog) znanja i vjetina mladima i
odraslima. Ta su znanja i vjetine sistematizirani u pedagogiji, psihologiji,
sociologiji i metodikama pouavanja pojedinih nastavnih predmeta ili podruja.
3) Administrativna znanja i vjetine jesu znanja i vjetine voenja obrazovne
organizacije, komuniciranja i suraivanja.
4) Metakognitivna znanja i vjetine koji su potrebni za daljnje samostalno uenje na
ostalim podrujima znanja i vjetina. To su znanja o stjecanju znanja o kojima visi
osposobljenost za samoobrazovanje u strunom, pedagokom (andragokom) i
administrativnom podruju."37
Znanja koja uitelj stekne tijekom kolovanja treba stalno dopunjavati, mijenjati,
korigirati i prihvaati nova. Posao uitelja trai uvijek aktualna znanja. Zato permanentni
proces sistematskog i kontinuiranog usvajanja novih znanja traje cijeli radni vijek.
Znanja s kojima uitelj krene raditi dovoljna su samo za poetak profesionalnog rada. U
dananjem vremenu kompjuterizacije nema vremena ni za predah ni za stagnaciju.
Posebno ne na odgojno-obrazovnom podruju. Permanentno obrazovanje uitelja znai
kontinuirani proces mijenjanja uitelja. Ono uitelju omoguava jaanje osjeaja
36
37

Ajanovi Devdeta i Stevanovi Marko: kolska pedagogija; Prosvjetni list, Sarajevo, 1998., str. 137.
Ajanovi Devdeta i Stevanovi Marko: kolska pedagogija; Prosvjetni list, Sarajevo, 1998., str. 149.

114

samouvjerenosti, vii stupanj aktivnosti, organiziraniji i racionalniji rad, razvijanje

individualnih interesa, djelotvornije koritenje slobodnog vremena. Programi
permanentnog obrazovanja uitelja trebaju biti stimulativni, prilagoeni konkretnim
uvjetima i vremenu pod kojim e se ostvarivati. Ne trebaju biti preobimni da ne
oduzimaju previe vremena rezerviranog za lini i obiteljski ivot. Suvremeno obueni
uitelji omoguit e osuvremenjavanje kole, a ne biti konica tom procesu. Uitelji
trebaju i uenike osposobiti za kontinuiran odgoj i obrazovanje, a to znai osposobiti ih
za samostalno planiranje i organiziranje vlastitog uenja, za koritenje razliitih
medija
Struno je pak obrazovanje pravo i dunost svih izvrilaca odgojno-obrazovnog
procesa. Pravo je svakog radnog ovjeka, pa tako i uitelja, da obogauje svoje znanje,
da se upoznaje sa novinama u svojoj struci, da permanentnim obrazovanjem i
samoobrazovanjem povea svoju strunost, opu kulturu. S druge strane dunost je
uitelja da se struno usavrava radi efikasnijeg realiziranja programskih zadataka.
Struno usavravanje uitelja treba poeti od prvog dana zasnivanja radnog odnosa u
vidu permanentnog procesa koji se dijeli na dva ciklusa. Prvi ciklus poinje od prvog
dana zasnivanja radnog odnosa do poloenog strunog ispita, a drugi od poloenog
strunog ispita pa kroz cijeli radni vijek. Struno usavravanje uitelja potrebno je
posebno planirati i programirati. Programiranje usavravanja uitelja podrazumijeva
konkretizaciju sadraja, aktivnosti, vremena, mjesta i nosilaca pojedinih programskih
zadataka kao i utvrivanje naina praenja i vrednovanja ovog rada. Nosioci izrade
programa su ravnatelj kole, pedagoko-psiholoka sluba, rukovodioci strunih aktiva i
istaknuti nastavnici. Teite u planiranju i programiranju strunog usavravanja mora biti
na individualnom (seminarski, struni radovi) i kolektivnom (pedagoka tribina,
savjetovanja) usavravanju koje se uzajamno proimaju i nadopunjuju.
U dananjem suvremenom dobu uiteljeva didaktika kultura mora se proiriti i dobiti
jo jednu novu dimenziju osnovnu metodoloku kulturu. Metodologija pedagogije bavi
se prouavanjem putova kojima se dolazi do naunih spoznaja na podruju odgoja.
Uvoenje uitelja u metodologiju pedagogije je izuzetno sloen, odgovoran i vrijedan
drutveni zadatak. Praksa i iskustva pokazuju daje na razliite naine mogue stjecati
osnovnu metodoloku kulturu. Najznaajniji su: studije na odsjecima za pedagogiju,
samoobrazovanje, stairanje u istraivakim ustanovama, uestvovanje u jednostavnim
pa sve sloenijim istraivanjima Uloga uitelja iz prakse je nezamjenjiva u
pedagokom naunom istraivanju i predstavlja bitnu vezu izmeu pedagoke nauke i
pedagoke prakse. Potrebno je da uitelji u svoju nastavu unose istraivaku
terminologiju, te da tekovine eksperimentalnog rada integriraju u svoju svakodnevnu
praksu. Meutim kod nas postoji siromatvo naunoistraivakog rada. Da je
pedagoka nauna sluba u Bosni i Hercegovini razvijenija bilo bi mnogo vie
stvaralakih eksperimenata, a puno manje improviziranja. Interesantna je injenica da
kod nas mnogi polau pravo na eksperimentiranje. Zanimljivo je i to da svaka nova stvar
dobiva i bez ikakvog kritikog osvrta iru podrku i publicitet kao da je sve novo smo po
sebi progresivno, a staro nazadno ili prevazieno. Uitelji bi trebali sami provoditi
istraivanja u razredu i koristiti se rezultatima kako bi promijenili i poboljali svoj rad. No
njima se ne daju ni vrijeme ni sredstva da se bave istraivanjem. Pored toga nemaju
slobodu uvoditi promjene za koje smatraju da bi u pedagokom smislu bile vrijedne.
I pored toga to se uvode mnoge promjene u obrazovanje uitelja istraivanja pokazuju
da uitelj jo uvijek dvije treine raspoloivog vremena u radu sa uenicima provodi u
tzv. verbalnoj komunikaciji. Tako se uenika dovodi u direktnu zavisnost od nastavnika.
On mu daje model miljenja, namee oblike ponaanja i trai od njega da ih nekritiki
prihvata. Zato izmeu uitelja i uenika dolazi do meusobnog nerazumijevanja. Pored
navedenog najei uzroci nerazumijevanja su: stav nastavnika prema kojem on mora

115

biti uvijek u pravu, podcjenjivaki stav nastavnika prema uenicima, nedovoljno

razvijena sposobnost nastavnika da razumije uenike itd. Takvim ponaanjem
nastavnici daju lo primjer svojim uenicima. Da bi utjecaj nastavnika na formiranje
realne slike kod uenika bio uspjeniji potrebno je da i sam nastavnik ima realnu sliku o
sebi tj. da bude linost koja realno poznaje, procjenjuje i prihvaa samu sebe. Zato u
koli treba postojati zalaganje nastavnika i ostalih da upoznaju i mijenjaju prvenstveno
sebe, pa zatim i uenike.
Praktino osposobljavanje uitelja imati e u budunosti veliku vanost. Praksa e u
sistemu odgoja buduih uitelja morati obuhvatiti sve predmete i podruja studija, a ne
samo pedagoku grupu predmeta. Zato e program prakse zajedniki razraivati i
ostvarivati svi njegovi nosioci uz aktivno sudjelovanje studenata. Praksu je potrebno
organizirati tako da budui uitelji sudjeluju u svim etapama odgojno-obrazovnog
procesa, a od nje se oekuje i neposredni stvaralaki i kritiki pristup odgojnoobrazovnoj djelatnosti. Pedagoka praksa mora afirmirati i dostignua suvremene
nastavne tehnologije. Njezin program treba biti elastian kako ne bi sputavao
stvaralatvo subjekata. U program pedagoke prakse ulaze elementi nastavnog rada,
vannastavnih aktivnosti, nastavne tehnologije. Provedba praktinog osposobljavanja
uitelja zahtijeva izradu organiziranog sklopa akcija koji e omoguiti ostvarivanje
zadataka namijenjenih praksi. Za neposredno ostvarivanje zadataka pedagoke prakse
potrebno je izraditi izvedbeni program. On treba obuhvatiti: vjebe iz metodike,
pedagogije, didaktike i psihologije, te teaj nastave tehnologije. Pedagoka praksa
uitelja u budunosti omoguit e razumijevanje teorijskih osnova, njihov transfer u
praksi, te ih pripremiti za vlastiti samostalni rad.
Poznato je koliko je odgojno-obrazovni rad sloena i odgovorna djelatnost. Uiteljski
poziv zahtijeva ovjeka s razvijenim izvjesnim osobinama bez kojih je teko zamisliti
uspjeh. Profil suradnika u nastavi iznio je u knjizi "Koje je zanimanje za mene" profesor
Ejub ehi. Navode se:
" 1. Fiziki i ulni zahtjevi: odgovarajue psihiko i fiziko zdravlje; zadovoljavajui fiziki
izgled; dobar sluh; poeljan dobar vid; lakoa verbalnog izraavanja; odsustvo govornih
mana; razgovijetan govor i izgovor; razvijen faktor rjeitosti (bogatstvo rjenika, lako i
tono pismeno i usmeno izraavanje).
2. Sklonosti i interesovanja: potrebno je da je u osnovnoj koli pokazivao smisao,
motivaciju i rezultate iz maternjeg jezika, stranog jezika, matematike, historije, fizike; da
ima natprosjean interes za kulturno-prosvjetni rad (literatura, novinarstvo, dramska
umjetnost); natprosjeno razvijen interes za socijalno zdravstveni rad (sposobnost i
spremnost da se pomogne ljudima, interesovanje za rjeavanje problema drutva i
pojedinca); najmanje prosjeno razvijen interes i za druge oblasti ivota (tehniki
interesi, umjetniki).
3. Mentalni zahtjevi: natprosjena opa inteligencija; natprosjena socijalna inteligencija
naroito sposobnost empatije; visok smisao za uspjenu socijalnu komunikaciju;
najmanje prosjeno razvijena apstraktna inteligencija, tehnika inteligencija,
matematike sposobnosti; razvijena sposobnost divergentnog miljenja (bogatstvo
ideja, originalnost, kreativnost), sposobnost evalutivnog miljenja (kritinost i tonost u
ocjenjivanju, ta je ispravno, a ta nije); natprosjeno razvijena sposobnost pamenja,
sposobnost panje (obim, koncentracija i pokretljivost panje).
4. Osobine linosti: emocionalna stabilnost, savjesnost, moralnost, istrajnost,
samouvjerenost, tolerantnost, samodiscipliniranost, fleksibilnost, nenametljivost,
realnost, poduzetnost; poeljno je da posjeduje razvijene radne, higijenske i kulturne
navike. "38
38

Edukacija uiteljskog kadra u kolskom sistemu Bosne i Hercegovine: Zbornik radova sa Naunog
skupa u Zenici 1996., str. 118.

116

Sve su ove osobine i zahtjevi izuzetno bitni za uspjean rad uitelja. Pored toga uitelj
mora biti intelektualno, socijalno, emocionalno, moralno i psihosocijalno zrela linost.
Posebno treba istai da on mora iskreno voljeti djecu i potivati djeju linost, jer je
poziv uitelja ujedno i poziv odgajatelja. Uitelj nikada ne smije izgubiti ravnoteu jer
tada moe uiniti neto to e zauvijek pokvariti njegove dotadanje napore. Cjelokupna
nastava, odgoj i obrazovanje trebaju biti proeti stvaralatvom za stvaralatvo. Od
uiteljevih stvaralakih potencijala ovisi i kvalitet rada uenika. Uitelj treba biti majstor
umjetnik koji vjeno istrauje, iznalazi, stvara i svojim stvaralakim radom odgaja i budi
interes za rad i znanje. Jako je bitno da uitelj ima razvijenu sposobnost kritike prema
svom radu. Velike su mogunosti vrednovanja i nivoi procjenjivanja sopstvenog tekueg
rada uitelja. Nakon sagledavanja vlastitog rada mogue je pronalaenje novih, boljih
rjeenja u nastavi. Uiteljevo vrednovanje sopstvenog rada ne moe zaobii uenika
ostvarenja jer je kvalitetan rad uitelja uvijek jasan onda kada uenici ispoljavaju
produktivna znanja i sposobnosti da naueno stvaralaki povezuju, obogauju novim
vrijednostima i primjenjuju u praksi. Zapravo je problem efikasnosti rada uitelja tako
kompleksan da danas nitko ne zna ta je to sposoban uitelj. Za uspjeno djelovanje
uitelja znaajno je izuavanje andragokih sadraja. Oni e pomoi uitelju u radu sa
roditeljima, u aktivnostima u lokalnoj sredini, u radu na samom sebi. Smatra se da je
potrebno uvesti predmet andragogija u kolovanje uitelja.
Na Internacionalnom naunom skupu "Edukacija uiteljskog kadra u kolskom sistemu
BiH" odranom u Zenici 1996. godine Esther Gottlieb izloila je etiri nastavna
scenarija:
"1. Scenarij prenoenja informacije Ovaj scenarij reflektuje ulogu uitelja kao onog koji
je direktno odgovoran za sadraj i informaciju prezentovanu uenicima. Uitelj je, prije
svega, prenosilac informacije u nekoj formi.
Tokom planiranja uloga uitelja moe ukljuivati: izbor odgovarajueg gradiva;
organizaciju rasporeda gradiva koja ukljuuje uvodni dio, razradu i zakljuak;
utvrivanje ciljeva sadraja; svjesnost o vremenskom ogranienju; evaluaciju onoga to
su uenici nauili kao rezultat pruene ili proitane informacije.
Tokom rada u uionici uloga uitelja moe ukljuivati: uvod u lekciju, usmeno
saopavanje informacije na dobro organiziran nain, voenje uenika kroz itanje,
rasporeivanje informacija, evaluaciju onoga to su uenici nauili, testiranje i
pomaganje uenicima da ocijene rezultate.
2. Aktivnosti u veim grupama Ovaj scenarij reflektuje nastavu u kojoj uitelj rukovodi i
nastavnim sadrajem i uenikovim savladavanjem tog sadraja. Uitelj upravlja
procesom uenja grupe i obino su svi uesnici usredsreeni na istu predmetnu
materiju. Uitelj ima ulogu onoga koji rukovodi aktivnostima uenja u jednoj grupi.
Tokom planiranja, uloga uitelja moe ukljuivati: prepoznavanje, u fenomenolokom
stilu, sloene mjeavine iskustva koje treba isplanirati (broj uenika, vrijeme);
formulisanje pitanja i anticipiranje mogueg odgovora; planiranje jasnih uputa za sve
aktivnosti; stvaranje sistema evaluacije.
Tokom rada u uionici uloga uitelja moe ukljuivati: jasno predstavljanje lekcije koja
e omoguiti uenicima da uspjeno rade; postavljanje dobro usmjerenih pitanja i
sluanje odgovarajuih odgovora; omoguavanje da ideje uenika dou do izraaja
tokom diskusije; davanje jasnih uputa i pomaganje uenikovih aktivnosti; evaluaciju.
3. Nastava usmjerena na uenika Ovaj scenarij reflektuje nastavu u ijem centru je
uenik. Predmetna materija moe biti ista ili razliita za svakog uenika. Meutim sam
proces uenja se vodi individualno ili u manjim grupama tako to uitelj planira zadatke
koji se trebaju nauiti i opisuje ih uenicima na njima prihvatljiv nain. Uitelj ima ulogu
onoga koji kreira i rukovodi zadacima uenja.

117

Tokom planiranja uloga uitelja moe ukljuivati: pisanje konceptualno vrstih planova,
procjenjivanje uenika za njihove zadatke; opisivanje zadataka u jednostavnom jasnom
nizu; planiranje odgovarajue strukture za uenje u grupi.
Tokom rada u uionici uloga uitelja moe ukljuivati: pripremanje uenika za izvoenje
scenarija; pripreme trebaju biti izvedene dosta unaprijed; obezbjeivanje opisa
zadataka u pismenoj formi za svakog uenika; nadgledavanje uenika i pruanje
pomoi kad je potrebno; evaluaciju njihova rada.
4. Uenje kako uiti: Ovaj scenarij reflektuje uitelja kao onog koji kreira i rukovodi
oblicima rada kroz koje uenici ue kako da naue predmetnu materiju. Uitelj je, prije
svega, onaj koji olakava proces uenja i zna kako razliiti uenici prilaze zadacima
uenja. Uloga uitelja je uloga kreatora izvora informacija u procesu uenja kako uitiTokom planiranja uloga uitelja moe ukljuivati: organizovanje asova planiranja na
kojima e uenici planirati svoje uenje; identifikovanje potrebnih izvora informacija;
kreiranje postupaka kojima e uenici identifikovati vlastite naine i stil uenja;
planiranje naina za prikupljanje dokaza uenikovog uenja i sistema voenja
evidencije.
Tokom rada u uionici uloga uitelja moe ukljuivati: voenje asova posveenih radu
uenika na planiranju uenja; nadgledanje toka iskustva; sakupljanje rezultata i dokaza
o procesu uenja koji je u toku kao i sakupljanje krajnjih rezultata o onome to su
uenici postigli; pomaganje uenicima da razviju oblike za evaluaciju i samoevaluaciju.
FAZE U UNAPREIVANJU NASTAVNOG PROCESA
FAZA 1
RAZVITI SVJESNOST
O NASTAVI

FAZA 2
PRIKUPITI
INFORMACIJE

CILJ:
PROIRITI, POJASNITI
I ISPRAVITI MOJE
SHVATANJE O TOME
KAKO PREDAJEM

CILJ:
UPOREDITI MOJE
VIENJE MOG
NAINA
PREDAVANJA SA
VIENJEM
DRUGIH
AKTIVNOSTI:
UPOTRIJEBITI
UPITNIKE DA BI
SE PRIKUPILA
MILJENJA
UENIKA NA
SAMOM
POETKU
PROCESA.
POSJETITI
ASOVE KOLEGA
I ZAMOLITI
KOLEGE DA
POSJETE MOJE
ASOVE

AKTIVNOSTI:
UPOTRIJEBITI LISTE
PROVJERE KAO VODI
ZA
SAMOPOSMATRANJE I
LINO ZAPAANJE
ITATI DA BI SE
STIMULISALI MISAO I
ZAPAANJE
PONOVO RAZMOTRITI
NASTAVNU GRAU

RAZGOVARATI SA
KOLEGAMA
PRISUSTVOVATI
RADU RADIONICA
I SEMINARA DA BI
SE NAUILO VIE
O NASTAVNOM

FAZA 3
IZVRITI
IZMJENE,
NAPRAVITI IZBOR
CILJ:
ODLUITI TA
IZMIJENITI I
KAKO

FAZA 4
SPROVESTI
IZMJENE

FAZA 5
PROCIJENITI
EFEKTIVNOST

CILJ:
UGRADITI
IZMJENE U
SVOJU
NASTAVU

CILJ:
ODREDITI
UTICAJ IZMJENA

AKTIVNOSTI:
IDENTIFIKOVATI
TA TREBA
IZMIJENITI

AKTIVNOSTI:
UGRADITI
IZMJENE
SISTEMATSKI
I SVESRDNO

AKTIVNOSTI:
PROCIJENITI
SAMOGA SEBE

PONOVO
RAZMOTRITI
MOGUE
STAVOVE,
PRAKSU I
PONAANJE
KOJE TREBA
IZMIJENITI U
SVJETLU
OBRAZOVNIH
CILJEVA I
PRIORITETA
RAZMOTRITI
REDOSLIJED
KOJIM TREBA
IZMIJENITI
NASTAVU

UGRADITI
IZMJENE
POSTEPENO

PRIKUPITI
INFORMACIJE
UENIKA I
KOLEGA
AKO JE
POTREBNO
NAPRAVITI
IZMJENU
IZBORA
PROCIJENITI DA
LI POSTOJI
POTREBA
POVRATKA NA
PRVU FAZU

118

PROCESU
INTERVJUISATI
BIVE I
SADANJE
UENIKE O
ISKUSTVIMA U
UENJU KOJE SU
STEKLI NA MOJIM
ASOVIMA

ODREDITI KAKO
IZMIJENITI
STAVOVE,
PRAKSU I
PONAANJE U
SVJETLU
INFORMACIJA
STEENIH U
FAZAMA 1 I 2

"39
Da bi uitelji doista mogli raditi po najboljem scenariju moraju biti za to osposobljeni.
Potrebno je evidentirati nain rada ustanova koje obrazuju uitelje. Ove e se institucije
morati intenzivno posvetiti istraivanju i eksperimentiranju i postati sredite inovacije.
One e morati biti u stanju da provjeravaju rezultate svojih istraivanja. Zadatak ovih
institucija biti e da stalno oslukuju drutvo kako bi njihova aktivnost uvijek odgovarala
onom to drutvo oekuje od njih i da istovremeno odravaju tijesne veze sa kolom i
uiteljima. Uitelji novog tipa biti e specijalisti kojima e trebati staviti na raspolaganje
modernu tehnologiju. Pojam "tehnologija" koji je uao u nastavu, u pedagogiju 60-ih
godina predstavlja sveukupnost izvora znanja i sredstava, za nastavni rad u didaktikoj
funkciji to ukljuuje i radno iskustvo uitelja i "radno" iskustvo usvajanja na strani
uenika. Nastavna tehnologija se razvila za posljednjih 50-ak godina vie nego za dva
prethodna stoljea, a mijenja se ovisno o promjenama tehnologije rada uope. Svaka
promjena tehnologije nastave uvjetuje promjenu funkcije uitelja. Meutim nema niti
jednog nastavnog sata bez nastavnikovog usmenog govora, bez obzira na druge izvore
znanja. Kada su se pojavili udbenici i knjige u nastavi nastavnik je birao kad e
upotrijebiti koji pisani materijal. On je trebao motivirati uenike za rad sa knjigama. Kada
se na prijelazu iz 19. u 20. stoljee pojavila "nova kola" nastavnik je dobio novu ulogu.
Postao je uenik. Pojavom radia u nastavi, nastavnog filma i televizije nastavnik poinje
regulirati tok informacija da ih uenici mogu uspjeno svladavati. Pojavom kompjutera u
nastavi ponovno se mijenja uloga nastavnika. On sada ima vremena za svoju pravu
funkciju nezamjenjivog ljudskog bia, te za znanstveni rad. Kompjuter je preuzeo
mnoge rutinske poslove, a nastavnik se sada bavi finijim i kreativnijim djelatnostima.
Kako tehnologija nastave s vremenom postaje sve kompleksnija pedagoka pojava tako
i funkcija nastavnika postaje sve sloenija. U dananjim uvjetima multidimenzionalne
tehnologije nastave planiranje nastavnog rada ostaje jedna od bitnih funkcija
nastavnika. Pored toga on mora osposobiti svoje uenike kako doi do informacija koje
im stoje na raspolaganju. Potrebno je nauiti kako se ui. U budunosti e nastavnici
sve vie sudjelovati u radu razliitih strunih timova koji e se organizirati u koli i van
nje (pisanje udbenika, pravljenje programa za radio i TV). U takvim uvjetima on sve
vie postaje racionalizator, istraiva, koordinator, analitiar, mentor, programer,
inicijator Zato kola postaje kvalitetna kola. Uitelji se odriu efovskog, a prihvataju
voditeljsko upravljanje. Oni postaju profesionalci koji kvalitetno obavljaju svoj posao i
nikada ne trae od uenika besmisleno uenje injenica napamet. Uitelji voditelji imaju
strpljenja, nikada ne prijete i ne prigovaraju nego ine sve da uenici uivaju u radu.
"est uvjeta za kvalitetan rad kolovanih nastavnika sa uenicima po Williamu Glasseru
su:
1. Razredna sredina mora biti ugodna i poticajna.
2. Od uenika treba traiti da rade iskljuivo neto korisno.
3. Od uenika se uvijek trai da rade najbolje to mogu.
39

Edukacija uiteljskog kadra u kolskom sistemu Bosne i Hercegovine: Zbornik radova sa Naunog
skupa u Zenici, 1996., str. 65.

119

4. Od uenika se trai da ocjenjuju i poboljavaju svoj rad.

5. Kvalitetan rad uvijek godi.
6. Kvalitetan rad nikad nije destruktivan. " 40
Naalost nastavnici uglavnom nemaju prilike za kvalitetan rad. S njima se postupa kao s
razrednim namjetajem, a ne kao s ljudskim biima koja misle. Oni su i meusobno
uglavnom izolirani i dobivaju malo priznanja od kolega ili rukovoditelja. U koli svatko
radi svoj posao i nitko nikome ne pomae. Zbog toga kola postaje razbijena i ne djeluje
kao cjelina. Uz utjecaje kao to su predanost i interesi koji na nastavnike djeluju u njima
samima postoje i vanjske snage koje nastavnik ne moe kontrolirati. Tako niti jedna
obrazovna reforma ne moe napredovati bez novanih sredstava.
Kada se govori o potekoama i privlanostima uiteljskog poziva postoje razna
miljenja. Neki s velikim oduevljenjem govore o ljepoti ovog poziva dok drugi u
najcrnjim slikama pokazuju teak ivot uitelja. Zapravo je posao uitelja veoma
interesantan. On bez kalupa formira ljude, koje prije toga mora dobro upoznati da bi
naao najbolji nain za njihovo oblikovanje. Zato uitelj mora biti predan, odgovoran i
moralan strunjak. Pored toga to poziv uitelja ima u sebi neto specifino lijepo i
privlano ima i mnogo potekoa. Dio potekoa izvire iz prirode samog posla, a dio iz
objektivnih smetnji. Najtee je djecu s velikim individualnim razlikama koja su rasla pod
raznim uvjetima prilagoditi za rad u zajednikom kolektivu. Zbog specifinosti svog
posla uitelji imaju posebne tekoe oko zatite svog psihikog zdravlja. One nastaju
zbog: stalne potrebe za empatinim stavom prema drugim, bez obzira na svoje
raspoloenje; potrebe za stalnom socijalnom prihvaenou; stalne suradnje s drugim
subjektima; dugotrajne i psihike i fizike napregnutosti. Brojne tekoe nastaju i zbog
uenike nediscipline i pritisaka njihovih roditelja. Fizike smetnje se kod uitelja
ogledaju u stalnoj iscrpljenosti i pojavama smetnji u radu srca, cirkulacije krvi te
funkcioniranju pojedinih vitalnih organa. Na psihikom planu dolazi do poremeaja
miljenja (bujica ideja, koenje misonog toka, opseno miljenje); pamenja (amnezija,
hiperamnezija, patoloka laljivost); smetnje afektiviteta (depresivno ili euforino
raspoloenje, afektivna labilnost) i poremeaja voljne aktivnosti (abulija). Sve ove
smetnje potrebno je na vrijeme zapaziti da bi se moglo adekvatno i uspjeno djelovati.
Feminizacija uiteljskog poziva odnosno prevaga ena nad mukarcima u uiteljskom
pozivu naroito dolazi do izraaja u drugoj polovici 20. stoljea. Danas je feminizacija u
ovom poslu opa pojava u cijelom svijetu. U Austriji su tri petine nastavnika u osnovnim
kolama ene; u Ujedinjenom Kraljevstvu tri etvrtine kao i u SAD-u. Sa socijalnog
stanovita zapaa se oscilacija pa tako u periodu ekonomske ekspanzije mukarci
izbjegavaju ovaj poziv, a u periodu ekonomske krize vraaju mu se. Sa psiholokog
stanovita mjeovitost spolova u ovom pozivu olakava identifikaciju odnosa dijete
odraslo lice.
Kada je u pitanju starosna dob uitelja pedagozi smatraju da kod zdravog ovjeka ne
postoji starosna granica kod ukljuivanja u obrazovanje. Meutim potrebno je ukazati na
pozitivne i negativne injenice koje se veu za starosnu dob. Pozitivno je iskustvo
starijih, racionalizacija vremena, strah od neuspjeha praen boljom angairanou, jasni
interesi U negativne injenice ubrajaju se smanjena brzina reakcija, oslabljen vid i
sluh, manja sposobnost mate, prevelika objektivnost, psihika napetost
Jako je bitno kroz struno usavravanje uitelja upoznati ih sa interkulturalizmom, te im
tako omoguiti da obogate svoje znanje imajui na umu bogatstvo razliitih kultura,
njihovu interakciju i njihov razvitak. U toj izobrazbi jedan seminar nije dovoljan, nego se
trebaju upotrebljavati brojne metode. Uiteljima trebaju biti na raspolaganju i mnogi
izvori: knjinice, igraonice, muzeji, izlobe. Oni trebaju nauiti kako se odnositi prema
razliitim porijeklima uenika. Da bi uspjeli u navedenom trebaju biti aktivni u
40

Glasser William: Nastavnik u kvalitetnoj koli; Educa; Zagreb, 1999., str. 36.

120

demokratskom procesu, zainteresirani za dogaaje u zemlji i svijetu, sposobni da uoe

seksizam i rasizam u drutvu. Ako se eli promijeniti naa kulturalna samodovoljnost, te
ukinuti stereotipe i predrasude potrebno je razmisliti o sadrajima nastavnih predmeta.
Uitelji ne trebaju suditi ovjeku nego odgajati mlade da potuju i razumiju ljude koji su
drugaiji od njih. Danas se pak uitelj naao u procjepu novog vremena. U tome nije
uspio sam da se snae, a od drutva je zaputen. Kako je uitelj danas sam sebi
preputen poeo se gubiti i slobodno se moe rei da ga je vrijeme pregazilo. On od
idealne moi postaje nemoni ideal.
Uiteljska se karijera moe konceptualizirati pomou kretanja uitelja kroz pojedina
razdoblja svog radnog vijeka. Najpoznatiju konceptualizaciju uiteljskog razvoja dao je
Huberman 1989. godine. "Taj koncept sadri pet razvojnih faza profesionalne uiteljske
karijere koje su oznaene brojem godina uiteljskog iskustva. Ulaz u karijeru traje od
prve do tree godine. To je razdoblje prilagodbe i upoznavanja uiteljske profesije kroz
praksu. Stabilizacijska faza traje od etvrte do este godine iskustva. U tom je razdoblju
uitelj, ako je uspjeno prebrodio prvu fazu, stekao je jamstva da se moe uspjeno
baviti profesijom, razvio osjeaj pripadnosti profesiji, te stekao osjeaj profesionalne
kompetentnosti.
Sljedee je razdoblje od sedme do osamnaeste godine radnog iskustva. To je dosta
burno razdoblje uiteljske karijere. To je razdoblje aktivizma i eksperimentiranja u kojem
se iskuavaju novi pristupi, razvijaju vlastite strategije i sukobljava s institucionalnim
zaprekama. Negativna iskustva koja se takoer, stjeu u tom razdoblju uzrokom su
osobnih kriza i prevrednovanja vlastite uspjenosti. Mogua razoaranja u sustav i u
vlastite sposobnosti mogu dovesti do promjene profesije.
Razdoblje od devetnaeste do tridesete godine iskustva za veinu je uitelja mirno. Ono
je znakovito po samoprihvaanju i spokojstvu te vie distanciranom odnosu prema
uenicima. No, za neke to je razdoblje stagnacije i administrativnog osoblja, uenika i
njihovih roditelja.
Posljednje razdoblje traje od tridesetprve do etrdesete godine radnog staa. To je
razdoblje postupnog dezangairanja i smanjivanja intenziteta radnog napora koji se
ulae u posao. Za neke je to razdoblje spokojstva, dok je za nezadovoljne uitelje to
razdoblje gorine."41
Moe se zakljuiti da je u sistemu odgoja, obrazovanja i osposobljavanja uitelja
potrebno osigurati vie vremena za stjecanje novih znanja, razvoj sposobnosti i
profesionalno usavravanje. Zato e se uitelji u budunosti obrazovati na
etverogodinjem visokokolskom studiju za ta postoje psiholoki, pedagoki te
drutveno-ekonomski razlozi. injenica je da bi se zadravanjem kraeg trajanja
obrazovanja uitelja snizio kvalitet ovog kadra. To je pak neprihvatljivo u vremenu kad
se zna koliki je odluujui utjecaj osnovnog odgoja i obrazovanja. Iako sadanje
obrazovanje uitelja vie lii na ono iz 19. stoljea u budunosti e vjerojatno konano
dobiti mjesto kakvo zasluuje i davati visokokvalificirane strunjake.

41

Ajanovi Devdeta i Stevanovi Marko: kolska pedagogija; Prosvjetni list; Sarajevo; 1998.,str. 207.

121

ZAKLJUAK

122

U svijetu danas postoje razliiti sistemi obrazovanja uitelja. kole koje ih pripremaju za
poziv razliito traju, a razlikuju se i po nastavnim planovima i programima, zahtjevima
koje postavljaju kandidatima kad se upisuju i uvjetima koji se postavljaju za dobijanje
diplome. Nove potrebe u razvoju, odgoju i obrazovanju mladih te sve izraenija uloga
uitelja kao organizatora, koordinatora, planera, voditelja, istraivaa, a sve manje
samo predavaa i ocjenjivaa nalau da se u sistemu odgoja, obrazovanja i
osposobljavanja uitelja osigura vie vremena za sticanje novih znanja, razvoj
sposobnosti i profesionalnog usavravanja. Kako suvremenom odgoju nije cilj da dobije
uniformiranost, ve da razvija raznovrsnost, nije da ograniava i ukroti ve da oslobaa i
podstie, nije da mehanicizira i robotizira ve da razvija autentinost, slobodu,
stvaralatvo tim se treba rukovoditi i kod odgoja uitelja. Da bi se pak poboljala
kvaliteta obrazovanja uitelja potrebno je poboljati selekciju kandidata, samo
kolovanje, drutveni status te radne uvjete. Samo tako e budui uitelj odgovoriti
oekivanjima drutva. To e biti pojedinac zaposlen u koli i zbog svog znanja i zbog
svoje sposobnosti da s punom odgovornou obavlja odgojiteljski posao. On e imati
dovoljno pravog prostora za inicijativu koji e i iskoristiti. Bit e spreman priznati da
obavljanje svakog zvanja pretpostavlja i osobnu i kolektivnu evaluaciju iz koje treba
izvui odreene zakljuke. Uiteljima e u budunosti biti potrebno omoguiti da svojim
radom utiu na svoj prihod i karijeru. I ono to posebno treba istai uitelj treba postati
pojedinac koji uiva drutveni ugled i svojom osobom i svojim zvanjem. Nekada je i bilo
tako. U Bosni i Hercegovini su tekovine prosvjete i kulture prodirale veoma sporo i pod
tekim uvjetima. U periodu naglog kulturnog poleta u gotovo itavoj Europi kad se
otvaraju kole i druge kulturne ustanove narodi Bosne i Hercegovine ive pod tuinskim
okupacijama (turskim, austrougarskim, starojugoslovenskim, njemako-ustakim
reimom). To su bila teka vremena relevantna za sve one koji su u obavezi da
projektiraju i realiziraju na obrazovni sistem u budunosti. Povijest nam govori da je, od
srednjovjekovnih vremena kad se pismenost i obrazovanje sticalo iskljuivo u okviru
konfesionalne pripadnosti pa do 1886. godine kad je osnovana Uiteljska kola u
Sarajevu, bilo povremenih pokuaja organiziranja svjetovnog obrazovanja i obrazovanja
ena. Neosporno je da sva ova zbivanja u prolosti ne moemo ocjenjivati sadanjim
suvremenim kriterijumima jer i ljudska svijest je povijesna kategorija tj. u prolosti se
uslijed povijesne ogranienosti drugaije mislilo i rasuivalo.
U Bosni i Hercegovini je feudalnu Tursku naslijedila 1878. godine dvojna kapitalistika
Austro-Ugarska monarhija. esto se etrdesetogodinji period austrougarske okupacije
bez dovoljno kritinosti tumai kao period zaetka cjelokupnog kulturnog i prosvjetnog
ivota u Bosni i Hercegovini. Meutim nikako se ne smije zanemariti zapoeti razvoj iz
ranijeg perioda. Zapravo je Austro-Ugarska eljela prikazati zateeno stanje gorim nego
to je stvarno bilo da bi uvjerila stanovnitvo da ne treba tako brzo oekivati napredak
kulture i prosvjete. Otvaranjem Obrazovalita 1882. godine poinje proces
institucionalizacije obrazovanja uitelja u Bosni i Hercegovini. Obrazovalite je 1886.
godine pretvoreno u Uiteljsku kolu u Sarajevu. Pred svrene uenike ove kole
stavljen je ogromni zadatak. Oni su trebali prevladati srednjovjekovne mitove, vjerske
zablude, negativne tradicije, politike predrasude, nacionalna i druga ogranienja u
svijesti ljudi, te siromatvo i zaostalost svih drugih vrsta. Uitelji su za taj veliki zadatak
imali i snage i znanja i entuzijazma motivirani eljom da unaprijede i prosvijetle svoj
narod. Ostvarili su tako i vie nego to se moglo uzimajui u obzir uvjete u kojima su
radili i sve to ih je okruivalo. Uitelji su tada bili jedini intelektualci i strunjaci u selu.
Pored toga oni su bili pisci, pokretai i urednici listova i asopisa, sakupljai narodnog
blaga, nosioci glazbenog ivota, inicijatori prikupljanja ostataka spomenika ranije
kulture, uvari izvornog narodnog izraza. Bez njihovog rada bile bi potpuno
zaboravljene brojne narodne prie, poslovice, obiaji i sve drugo kroz ta je obian

123

ovjek izraavao svoja osjeanja i raspoloenja. Za vrijeme austrougarske okupacije

Bosne i Hercegovine otvorene su i Privatna uiteljska kola u Zavodu sv. Josipa,
enska muslimanska uiteljska kola u Sarajevu, Mis Irbijin zavod za obrazovanje
enskog uiteljskog podmlatka, te dravna enska uiteljska kola. Pored ovih kola
koje su se nalazile u Sarajevu otvorene su i uiteljske kole u Mostaru i Derventi.
Profesori koji su radili u ovim kolama odgajani su i kolovani u Monarhiji. Bili su dobri
predavai, metodiari te dobri pedagozi.
Za vrijeme austrougarske okupacije Bosne i Hercegovine dodjeljivane su trovrsne
stipendije zemaljske, opinske i pojedinih drutava. One su uglavnom sluile kao
instrument putem kojeg je okupator usmjeravao neke tokove kolovanja. Uenici
uiteljskih kola su uglavnom dobijali relativno vei broj stipendija nego uenici drugih
srednjih kola zbog nedostatka ovog kadra.
Jasno je da je pitanje kolstva i prosvjete u Bosni i Hercegovini bilo jedno od krupnih
pitanja koje austrougarska okupatorska vlast nije uspjeno rijeila. Vlast nije pristupila
radikalnom uzdizanju osnovne pismenosti, jer su kolstvo i prosvjeta Austro-Ugarskoj
bili na posljednjem mjestu. Ono to je i inila po pitanju odgoja i obrazovanja
podreivala je svojim ciljevima. Ipak u cjelini gledan etrdesetogodinji period
austrougarske vladavine u Bosni i Hercegovini nasuprot osnovnim politikim intencijama
okupatora obiljeava znatan kulturno-prosvjetni napredak u odnosu na turski period i
zateeno stanje.
Kada je Austro-Ugarska izgubila 1918. godine u prvom svjetskom ratu raspala se na
nekoliko drava. Bosna i Hercegovina je tada ula u novu dravnu zajednicu
Kraljevinu Srba, Hrvata i Slovenaca (od 1929. godine Kraljevina Jugoslavija).
Cjelokupna je situacija u dravi bila loa a nezadovoljstvo stanovnitva u stalnom
porastu. Sve se to teko odraavalo na rad cjelokupnog kolskog sustava. Trebalo je
istovremeno vriti ujednaavanje naslijeenih sistema kolstva i izgraditi novi
jugoslavenski sistem kolstva. Tijekom prvog svjetskog rata stradao je velik broj uitelja,
a preivjeli su odravali nastavu u prvim poslijeratnim godinama. Kasnije su iz ostalih
krajeva Kraljevine SHS poeli dolaziti uitelji kao pomo u Bosnu i Hercegovinu. Iako je
u periodu izmeu dva svjetska rata veliki postotak djece bio neobuhvaen osnovnom
kolom nije postojala od strane reima velika briga za uiteljske kole. Ipak je 1929.
godine objavljen zakon o uiteljskim kolama. Zakonom je utvreno da one mogu biti
muke, enske ili mjeovite, te da nastava u njima mora biti jednaka za sve uenike u
cijeloj zemlji. Istim Zakonom je ogranieno osnivanje novih privatnih uiteljskih kola, ali
postojee nisu ukinute. Nastavni plan uiteljskih kola vie se puta dopunjavao i
mijenjao. Isto je bilo i sa propisanim uvjetima za upis uenika u uiteljske kole.
Postojao je strah od "hiperprodukcije" ovog kadra pa je u ovom razdoblju ak nekoliko
puta ograniavan upis u uiteljske kole. Za vrijeme Kraljevine Jugoslavije sve su se
ove kole dijelile na dravne i privatne. Uenici uiteljskih kola nisu plaali ni upisninu
ni kolarinu. Oni su uvijek bili veoma aktivni u raznim sekcijama (knjievnim,
pozorinim, muzikim) koje su djelovale u ovim kolama. Izmeu dva svjetska rata u
Bosni i Hercegovini su djelovale sljedee dravne i privatne uiteljske kole: Dravna
muka uiteljska kola u Sarajevu, Dravna enska uiteljska kola u Sarajevu,
Dravna mjeovita uiteljska kola u Sarajevu, Dravna mjeovita uiteljska kola u
Mostaru, Dravna uiteljska kola u Derventi, Dravna mjeovita uiteljska kola u
Banja Luci, Dar-ul-mualimin, Privatna enska uiteljska kola u Zavodu sv. Josipa u
Sarajevu. U ovim kolama je uglavnom bio dobar struni sastav nastavnika.
Prvih godina poslije prvog svjetskog rata Vlada je dodjeljivala veliki broj stipendija
uenicima uiteljskih kola. Kako je vrijeme odmicalo sve se vie smanjivala dravna
briga o materijalnom poloaju uenika. Na sreu kao i u ranijem periodu razvijala se
privatna inicijativa iji su osnovni nosioci bili kulturno-prosvjetna drutva: "Prosvjeta",

124

"Gajret" i "Napredak". Ova drutva su i izmeu dva svjetska rata nastavila svoju
kulturno- prosvjetnu misiju u kojoj je briga o uenicima predstavljala osnovnu okosnicu.
Zapravo je sustav kolstva u Kraljevini Jugoslaviji bio i ostao heterogen, nejedinstven i
krajnje nerazvijen. Njegove osnovne karakteristike bile su: odanost kruni i dinastiji,
centralizam, manipuliranje uenicima, nacionalna neravnopravnost, viestruka selekcija
mladih, nerazvijenost obaveznog kolovanja.
Navedeno politiko stanje u Kraljevini Jugoslaviji i veoma nizak nivo osnovne
pismenosti koji nije zabrinjavao Vladu zavrio je potpunom nacionalnom izdajom 1941.
godine. Tada je Bosna i Hercegovina bez veeg otpora preputena u ruke faistikonacistike sprege. Tijekom drugog svjetskog rata od 1941.-1945. godine u Bosni i
Hercegovini se uporedo sa oruanom borbom vodila borba za prosvjetu i kulturu u
narodu. U prvim kolama koje su uspostavljale rad odmah nakon osloboenja nekog
teritorija nastava je proimana novim duhom. Zadatak kole bio je izgraditi svestrano
razvijenu, kulturnu, slobodnu i duhovno bogatu linost sa visokorazvijenom svijesti za
drutvenu odgovornost. Ove misli i ideje socijalizma postale su osnovna pokretaka
snaga ljudi. Sadraji obrazovanja proizlazili su iz drutvenih potreba i opeg duha borbe
naroda. kole su radile u veoma tekim uvjetima u zavisnosti od borbi na terenu.
Tijekom rata su uitelji bili i borci i organizatori naroda u borbi, ali su obavljali i svoju
prosvjetnu, kulturnu te odgojno-obrazovnu ulogu u narodu. Radili su i na teajevima za
opismenjavanje odraslih. Meutim njihov broj nije bio dovoljan. Zato su otvoreni
uiteljski teaji u svim veim mjestima gdje su postojale privatne gimnazije i graanske
kole. Osim redovnih uenika na teaje su se primali i apsolventi niih gimnazijskih
teaja, te oni koji su zavrili teaje za rukovodioce analfabetskih teaja. Ovisno od
predznanja uiteljski teaji su trajali tri odnosno est mjeseci. U drugoj polovini 1944.
godine odrano je pet uiteljskih teaja i to dva u Podgrmeu, a po jedan u Cazinu,
Prijedoru i Jajcu. Krajem 1944. godine odrani su uiteljski teaji jo i u Trebinju, Tuzli,
Mostaru i Travniku. Na teajevima je uglavnom radio dovoljan broj kvalificiranih
nastavnika. Oni su bili svjesni da poslije rata nema povratka na stare drutvenoekonomske odnose i da je za novo drutvo potrebno pripremiti i nove uitelje. Zato je na
teajevima bilo potrebno organizirati nastavu na sasvim nov nain, ne samo u
formalnom nego prije svega u sadrajnom smislu. Iako se na uiteljskim teajevima
radilo u izuzetno tekim ratnim uvjetima bez ikakvih nastavnih sredstava volja i ljubav
kandidata prema pozivu omoguili su da i u tako kratkom vremenu savladaju potrebno
gradivo i steknu solidno znanje za obavljanje uiteljske dunosti.
Kao i veina drugih srednjih kola poetkom drugog svjetskog rata zatvorene su i
uiteljske kole. Pripreme za njihov ponovni rad obavljene su krajem 1944. godine.
Nastavni plan i program ovih kola samo se neznatno razlikovao od predratnog, a
prema njemu su uiteljske kole ponovo trajale etiri godine. kolske 1944./45. godine
u Bosni i Hercegovini su radile tri uiteljske kole, a stalno se teilo otvaranju novih.
Poslije drugog svjetskog rata stvorena je Federativna Narodna Republika Jugoslavija. U
periodu do 1969. godine uiteljske kole su osposobljavale nastavnike za rad u
razrednoj nastavi, a vie pedagoke kole u dvogodinjem trajanju nastavnike za rad u
predmetnoj nastavi. Kvalitet ovakvog sistema pripremanja nastavnika za rad u osnovnoj
koli bio je u tome to su uiteljske kole na nivou srednjeg obrazovanja davale
odgovarajue struno obrazovanje i kvalifikaciju za rad u odgojno-obrazovnoj
djelatnosti, ali su i pripremale za nastavak obrazovanja u prosvjetnoj struci na viim
nivoima obrazovanja. Uiteljske kole su djelovale u Sarajevu, Mostaru, Banja Luci,
Tuzli, Derventi, Bihau, Bijeljini, Livnu i Travniku. Ve 1956. godine tijekom rada na
reformiranju osnovne kole naglaena je potreba da se reorganizira postojei sistem
osposobljavanja uitelja i nastavnika te istaknut prijedlog da se osnuju pedagoke
akademije kao jedinstvene vie kole za obrazovanje nastavnika razredne i predmetne

125

nastave u osnovnom odgoju i obrazovanju. Meutim do osnivanja pedagokih

akademija ekalo se jo dugo zbog specifinih drutvenih okolnosti, ali prije svega zbog
potrebe brzog kolovanja velikog broja uitelja. Godine 1972. ukinute su uiteljske kole
u Bosni i Hercegovini, a stvorene su pedagoke akademije za obrazovanje uitelja. Od
osnivanja pedagokih akademija i poetka funkcioniranja novog sistema
osposobljavanja kadrova za rad u osnovnom odgoju i obrazovanju u iroj i uoj
prosvjetnoj javnosti stalno su bila prisutna neka otvorena pitanja kao to su: ta je
donijelo ukidanje uiteljskih kola, da li je osnivanje pedagokih akademija donijelo novi
kvalitet u odnosu na prethodno stanje, kako obezbijediti pripremu, selekciju i motivaciju
za studij na nastavnikim visokokolskim institucijama, kako zaustaviti regrutiranje
kandidata sa slabim predznanjem i neadekvatnom motivacijom za studij na pedagokim
akademijama. Sva ova i slina pitanja su se vrlo esto nalazila na dnevnom redu
mnogih organa, tijela, organizacija na kojima se nekada manje, a nekada vie struno i
argumentirano pokuavao dati odgovor na njih. I danas mnoga otvorena pitanja o
pedagokim akademijama trae odgovor da li je studij na akademiji primjeren
educiranju edukatora; to u njemu treba poboljati, a to otkloniti; ta novo trba uvoditi;
koliko akademija treba trajati. injenica je da postojei odgoj i obrazovanje na
pedagokim akademijama u Bosni i Hercegovini nee donijeti kvalitetne promjene u
educiranju uitelja za njegove funkcije. Suvremeno doba postavlja svoje zahtjeve
obrazovanja. Oni su danas veoma visoki. Mladi ljudi moraju stei odgoj i obrazovanje
koji e im omoguiti da se to jednostavnije ukljue u tokove svog vremena. Sve to pred
uitelja stavlja veliki zadatak za koji on mora biti osposobljen. Rezultati njegovog rada
vidljivi su tek kada se sagledaju pozitivna kretanja naprijed u drutvu, jer dugorono
gledano niti jedna profesija nema tako vane posljedice na budunost kao profesija
uitelja. Zapravo je svako drutvo danas, pored ostalog, ogledalo rada njegovih uitelja
juer. A danas je i kod nas i u svijetu jasno izraena urgentna potreba za vie
obrazovanja i za bolje obrazovanje svih ljudi. Zato su uitelj i kvalitet njegove nastave
od izvanrednog znaaja. Zbog toga danas vie nema dilema da li je potreban
dvogodinji ili etverogodinji studij za uitelje. U Bosni i Hercegovini je Zakon o
osnovnoj koli izriit u zahtjevu da svi nastavnici osnovne kole moraju imati visoku
strunu spremu. Da bi se to i ostvarilo potrebno je stvoriti prostorne i tehnoloke
preduvjete za edukaciju na svim nivoima obrazovanja i odgoja. Neophodan nam je
suvremeniji sustav edukacije u kome e individualnost i kreativnost dominirati nad
prostom reprodukcijom i prosjenou. Potrebno je obuhvatiti sve nivoe edukacije, od
predkolskog obrazovanja i odgoja do univerziteta, jer bez jedinstvenog obrazovnog
sistema i obrazovne vertikale nema pravih rezultata. Zato je od predkolskog
obrazovanja i odgoja preko osnovnih i srednjih kola do univerziteta potrebno napraviti
odgovarajue promjene i izmjene planova i sadraja edukacije. Uitelji trebaju biti
osposobljeni da odigraju sredinju ulogu u pripremi mladei ne samo da se puni
samopouzdanja suoe sa budunou nego i da je izgrauju svrhovito i odgovorno. Ako
im se prui adekvatan odgoj i obrazovanje oni e sigurno svoju sloenu i odgovornu
ulogu s uspjehom i radou obaviti. To u uitelji Bosne i Hercegovine kroz povijest
bezbroj puta i pokazali.
Rezultati istraivanja potvruju ili odbacuju postavljenu hipotezu. Hipoteza ovog
istraivanja je glasila: Pripremanje uitelja za rad u osnovnim kolama Bosne i
Hercegovine od 1878. godine do 1972. godine odvijalo se u uiteljskim kolama koje su
radile po nastavnim planovima i programima koji su se mijenjali s promjenama vlasti, a
u njima su uvijek radili dobro struno osposobljeni profesori. Postavljena hipoteza je
kroz rad i potvrena. Pripremanje uitelja za rad u Bosni i Hercegovini od 1878. godine
do 1972. godine odvijalo se doista u uiteljskim kolama (s vremena na vrijeme i na
uiteljskim teajevima) koje su svoje nastavne planove i programe morale prilagoavati

126

svakoj novoj vlasti. Profesori za ove kole su uvijek veoma paljivo birani. Morali su
zadovoljavati vlast i sa svojim korektnim politikim ponaanjem, ali i sa dobrom
strunom i metodikom osposobljenou.

127

DODATAK

128

NAJVANIJI KOLSKI ZAKONI U PERIODU OD 1878. g. DO 1972. g. DONESENI U

BOSNI I HERCEGOVINI
ZAKON O OSNOVNIM KOLAMA iz 1880. g.
(Ovim zakonom je za osnovni tip kola uzeta interkonfesionalna kola)
ZAKON O OBAVEZNOJ NASTAVI od 28.6.1911. g.
(Obavezna osnovna nastava za svu djecu u trajanju od 4 godine)

(Nastava je dravna, opa i besplatna)

ZAKON O NARODNIM KOLAMA U KRALJEVINI JUGOSLAVIJI od 5.12.1929. g.
(Ope, obavezno i besplatno osmogodinje kolovanje sve djece)
ZAKON O UITELJSKIM KOLAMA IZ 1929. g.
(Uiteljske kole su produene sa 4 na 5 godina trajanja)
ZAKON O UNIVERZITETIMA iz 1930. g.
ZAKON O SREDNJIM KOLAMA iz 1931. g.
(Izmijenjen i dopunjen)
ZAKON O SEDMOGODINJEM OSNOVNOM KOLOVANJU iz 1947. g.
USTAVNI ZAKON FNRJ iz 1953. g.
(Prema ovom zakonu osnovne kole postaju samostalne drutvene institucije)
OPTI ZAKON O UNIVERZITETIMA iz 1954. g.
OPTI ZAKON O UPRAVLJANJU KOLAMA iz 1955. g.
(U ovom zakonu je dana pravna osnova za izgraivanje demokratskih i humanih
odnosa u procesu odgoja i obrazovanja)
OPTI ZAKON O KOLSTVU iz 1958. g.
(Ovaj zakon je naglaavao zajedniki rad uenika i nastavnika i dao je konanu
fizionomiju naem odgojno-obrazovnom sistemu)
ZAKON O OSNOVNOJ KOLI iz 1959. g.
(Ovaj zakon je konkretno definirao edukativno-pravni tretman uenika u osnovnoj
koli)
REZOLUCIJA O OBRAZOVANJU STRUNIH KADROVA iz 1960. g.
OSNOVNI ZAKON O USTANOVAMA iz 1965. g.
(Osnovna kola kao jedna ustanova treba kao i druge radne organizacije da
ostvari sredstva za rad i naknadu za svoju djelatnost)
OPTI ZAKON O FINANCIJSKIM SREDSTVIMA ZA VASPITANJE I
OBRAZOVANJE iz 1966. g.
(Ovaj zakon predlae novi sistem financiranja vaspitanja i obrazovanja i njegovo
povezivanje s radom)
ZAKON O OSNOVNOM OBRAZOVANJU iz 1971. g.
(Zakon je proirio okvir prava, dunosti i obaveza uenika osnovnokolskog
uzrasta)

129

PEDAGOKI I DRUGI ASOPISI KOJI SU POKRETANI U PERIODU OD 1878. DO

1972. g. U BOSNI I HERCEGOVINI
PEDAGOKI ASOPISI
KOLSKI VJESNIK (1894 1909) Prvi pedagoki asopis u BiH , koji se bavio
sistematskim publikovanjem pedagoke teorije i prakse
UITELJSKA ZORA (1905 1921) Prvo pedagoko glasilo pokrenuto od strane
staleki organiziranih uitelja.
BAKO KOLO (1906 1909) List za djecu koji je izlazio u Banjaluci
SRPSKA KOLA (1907 1912) asopis srpskog uiteljskog udruenja
KOLSKI GLASNIK (1910 1923) Poseban slubeni asopis Zemaljske vlade
koji je objavljivao propise o radu i organizaciji rada u kolama
NOVA KOLA (1922)
UZGAJATELJ (1923 1926) Izlazio u Sarajevu
DOBRA DJECA (1928 1930) asopis se bavio pitanjima obiteljskog i
predkolskog odgoja
RODITELJSKE NOVINE (1936 1940) asopis se bavio pitanjima obiteljskog i
predkolskog odgoja
UITELJ (nije izlazio od 1941 1983)
PROSVJETNI LIST (1945 1946)
NAA KOLA (od 1950)
PORODICA I DIJETE (od 1953) Bavio se pitanjima obiteljskog i predkolskog
odgoja
KOLA DANAS (od 1962)
PUTEVI I DOSTIGNUA U NASTAVI I VASPITANJU (1965 1981)
MALE NOVINE
UITELJSKA BORBA I UITELJSKA STRAA Imali su najrevolucionarniji uticaj
na uiteljski kadar
POLITIKI ASOPISI
BONJAK (1891 1910)
SRPSKA RIJE (1905 1914)
MUSAVAT (1906 1907)
DAN (1906 1907) izrazito oportunistiki srpski list
HRVATSKI DNEVNIK (1906 1918)
NAROD (1907 1908)
OGLEDALO (1907)
OTADBINA (1907 1908)
PROSVJETA (1907 1937)
GAJRET (1907 1941)
MUSLIMANSKA SVIJEST (1908 1910)
GLAS SLOBODE (1909 1914) izlazio ponovo od 1917. g.
SAMOUPRAVA (1910 1912)
MUSLIMANSKA SLOGA (1910 1914)
ZEMAN (1911)
SRPSKA OMLADINA (1912)

130

NOVI MUSAVAT (1912)

SRPSKI POKRET (1913)
NOVI VAKAT (1913 1914)
ISTINA (1913 1915) izrazito oportunistiki srpski list
VAKAT (1914)
ZVONO (1914)
HRVATSKA ZAJEDNICA (1914 1918)
RAZVITAK; ISTONIK; GLAS HERCEGOVACA; NAPREDAK

KNJIEVNI ASOPISI
BOSANSKA VILA (1885 1914)
NADA (1895 1903) asopis su osnovali uitelji, a bio je jedini knjievni asopis
koji je pokrenula i izdavala Zemaljska vlada za BiH
ZORA (1896 1901)
BEHAR (1900 1911)
BISER (1912 1914)
POZORINI GLASNIK (1911 1912) Publikacija koja je tretirala problematiku
samo jedne umjetnosti
ASOPISI KOJE SU IZDAVALE VJERSKE ZAJEDNICE ILI NEKI NJIHOVI REDOVI
SRCE ISUSOVO; VRHBOSNA; TARIK; VJESNIK; MISBAH; MUALLIM; SRPSKI
SVETENIK; GLASNIK JUGOSLAVENSKIH FRANJEVACA; CRKVENI VJESNIK
STRUNI LISTOVI I PUBLIKACIJE
GOSTIONIAR; ZA SELJAKA; TRGOVAKE NOVINE ZA BiH; SRPSKI
ZANATLIJA; TRGOVAKA KNJINICA
UENIKI LISTOVI U NEKIM SREDNJIM KOLAMA
POLET; MLADOST; RAD; ZVIJEZDA; NARODNO BLAGO; CVIJET; RUA svi su
bili kratkog vijeka izlaenja
ZABAVNO POUNI LISTOVI
TREBEVI; BOSANAC; HERCEGOVAKI BOSILJAK; NOVI PRIJATELJ BOSNE
ASOPIS ZA ENE
SRPSKA ENA bavio se iskljuivo problemima ene
ZVANINE PUBLIKACIJE
BOSANSKOHERCEGOVAKE NOVINE (1878 1881)
BOSNA (1878)
GLASNIK ZAKONA I NAREDABA ZA BiH (1880 1918)
SARAJEVSKI LIST (1881 1918)
GLASNIK ZEMALJSKOG MUZEJA (1889)
BOSANSKO-HERCEGOVAKI GLASNIK (1906 1907)
PREGLED (1910)
GLASNIK ZAKONA I UREDABA; POLICIJSKI listopad

131

POJMOVI KOJI SU SE NEKAD KORISTILI U KOLSTVU

ARBITURIJENT uenik koji je zavrio posljednji razred srednje kole
CAREVKA himna kojom je za vrijeme austrougarske vladavine obavezno svaki
dan poinjala nastava
CELIBAT uiteljicama je od 1908. g. do 1918. g. bila zabranjena udaja za ljude
drugih profesija, osim za uitelje
CERTIFIKAT dokument bez kojeg uitelj nije mogao predavati u konfesionalnim
kolama
CONSILIUM ABEUNDI posljednja opomena pred iskljuenje iz kole
DARULMUALIMIN uiteljski kurs osnovan 1869. g. koji je spremao uitelje za
mektebe i nie medrese
DIREKCIJA direktorova kancelarija
DUHOVNI ZAVODI najtipinije konfesionalne kole po svojim programima i
odgojno-obrazovnim zadacima
FALAKE najdrastinije orue za kanjavanje u kolama, kojim su se privrivale
noge da se ne bi mogle pomicati pri udarcima po tabanima
FONDAI ljudi koji su upravljali fondovima za izdravanje kola ili u njih ulagali
vea sredstva
ISLAHANA (JAVNA RADIONICA) osnovana je 1870. g. i smatra se prvom
zanatlijskom kolom u BiH
KATIHETA nastavnik koji je predavao vjeronauku
KLEANJE kanjavanje nakon prijestupa gdje se golim koljenima klealo na
podu ili zrnima kukuruza
KONFESIONALNE KOLE kole koje su stojei pod crkvenom upravom morale
da daju prednost vjerskim predmetima
KONVIKTI ueniki domovi
MAGAREA KLUPA posebna klupa u kojoj su sjedili uenici koji se kanjavaju
MEDRESA srednja i via kola za obuku Muslimana u vjeri, vjerskim i erijatskopravnim znanostima
MEKTEB (arapski ketebe pisati) opi naziv za kolu
MELDARI osnovne kole Jevreja
MUALIM (MUKJETTIB) uitelj pisanja u mektebima
MUDERIS profesor u damijama i medresama
PREPARANDIJA stariji naziv za uiteljsku kolu
PRIVATISTIKA SOBA u njoj su uenice kao privatni uenici, jer nisu mogle biti
redovni, boravile za vrijeme pauza
PURIFIKACIJA iskljuenje iz kole
REGRACIJA oblik nagraivanja uitelja u naturi, a ne u novcu
REPETENTI uenici svih kola koji su ponavljali razred
RUDIJE prve dravne svjetovne kole u BiH
SABAH MEKTEB inovnika kola
SIBJAN MEKTEB djeje kole za poetno vjersko obrazovanje Muslimana
SUPLENTI diplomirani profesori nastavnikih fakulteta dok ne poloe dravni
(profesorski) ispit
ILABANJE itanje slovo po slovo
LABIKANJE izgovaranje slogova

132

 TICA drvena tabla sa velikim i malim slovima koja je stajala u razredu i po kojoj
su se uila slova
ZATVOR (KARCER) ostajanje poslije nastave u uionici onoliko sati koliko
nastavnik odredi kanjenom ueniku.

133

POJMOVI KORITENI U RADU KOJI SE I DANAS UPOTREBLJAVAJU U

KOLSTVU
AKADEMSKA SPREMA obrazovanje koje se stjee u kolama III stupnja
KURIKULUM ped. pojam koji obuhvata definirane ciljeve, sadraje, metode,
situacije i strategije uenje, te naine evaluacije
NASTAVA najorganiziraniji sistem obrazovanja koji obuhvata tri glavna
imbenika: uenika, nastavnika i nastavni sadraj
NASTAVNI PLAN kolski dokument u kojem su obliku tablice propisuju nastavni
predmeti, redoslijed obuavanja tih predmeta po razredima i tjedni broj sati svakog
predmeta
NASTAVNI PROGRAM kolski dokument kojim se propisuje opseg, dubina i
redoslijed nastavnih sadraja
NASTAVNIK kvalificirani strunjak koji pouavanjem uenika organizira efikasan
proces obrazovanja, pa i nastave u cjelini
OBRAZOVANJE proces sticanja znanja, vjetina i navika
PEDAGOKA AKADEMIJA via kola za obrazovanje nastavnika za sve razrede
osmogodinje osnovne kole
PEDEUTOLOGIJA znanost koja se bavi prouavanjem profesije
uitelja/nastavnika
POVIJEST PEDAGOGIJE dio pedagogije koji prouava razvoj pedagoke misli u
prolosti
PRAKTINO PEDAGOKO OSPOSOBLJAVANJE praktino uvoenje u razliite
oblike ivota i rada uenika, uenikih razrednih i kolskih zajednica
RAZREDNA NASTAVA nastavni rad od prvog do etvrtog razreda osnovne kole
gdje jedan nastavnik uglavnom obuava sve nastavne predmete propisane
nastavnim planom
STRUNI ISPITI ZA UITELJE ispit koji su obavezni poloiti uitelji u roku od tri
do pet godina od poetka rada, a sastoji se od pismenog, usmenog i praktinog
dijela
STRUNI ISPIT ZA ZVANJE NASTAVNIKA SREDNJE KOLE ispit polau svi
nastavnici kola drugog stupnja koji rade u koli najmanje 18 mjeseci
STRUNO OBRAZOVANJE skup ili krug znanja koja su neophodna za
obavljanje odreene profesije, zanimanja ili posla
STRUNO OSPOSOBLJAVANJE sastavni dio strunog obrazovanja i njegov
najvaniji dio u kojem se ostvaruje spoj teorijskih znanja sa radom
KOLA ustanova za plansko i sistemsko obrazovanje i odgoj mlade generacije i
odraslih
KOLE ZA OBRAZOVANJE NASTAVNIKOG KADRA kole za odgajatelje;
uiteljska kola; via pedagoka kola; pedagoka akademija; filozofski fakultet;
prirodno-matematiki fakultet; kole za nastavnike strunih kola; kole za
nastavnike specijalnih kola; kole za nastavnike tjelesne kulture; umjetnike
akademije
KOLOVANJE podrazumijeva obrazovanje i odgoj djece i odraslih putem kole
UENIK svaka osoba koja sistemskim pouavanjem nastavnika i samostalnim
uenjem stjee znanja, razvija svoje sposobnosti i usvaja odgojne vrijednosti

134

 UENJE trajna ili relativno trajna i relativno specifina promjena individue koja
se pod odreenim uvjetima moe manifestirati u njenom ponaanju, a koja je
rezultat prethodne aktivnosti individue
UITELJ nastavnik niih razreda osmogodinje osnovne kole koji predaje
gotovo sve predmete u razrednoj nastavi
UITELJICA nastavnica u razrednoj nastavi
UITELJSKA KOLA tip srednje strune nastavnike kole za obrazovanje
uitelja osnovnih kola
UITELJSKA STRUNA KOLA kola za obrazovanje strunih uiteljica za
nastavu domainstva u osnovnoj koli
UITELJSKI PRIPRAVNIK uenik uiteljske kole i mladi uitelj u slubi koji jo
nije poloio struni uiteljski ispit
UITELJSKI SEMINAR najstariji tip kole za obrazovanje uitelja za osnovne
kole
VISOKOKOLSKA PEDAGOGIJA znanstveno-pedagogijska disciplina koja
prouava zakonitosti odgojno-obrazovnog rada u specifinim uvjetima visokog
kolstva
ZANIMANJE relativno trajna struktura poslova koja je zavisno od stupnja
tehnike podjele rada razliitog obima, sadraja, i sloenosti to zahtijeva od
pojedinca posjedovanje korelativnih psihofizikih sposobnosti, odgovarajuu vrstu i
stupanj teorijskih znanja te praktinih vjetina

135

LITERATURA

136

1.
2.
3.
4.
5.
6.
7.
8.
9.
10.
11.
12.
13.
14.
15.
16.
17.
18.
19.
20.
21.
22.
23.
24.
25.
26.
27.
28.
29.
30.
31.

Ajanovi Devdeta i Stevanovi Marko: kolska pedagogija; Prosvjetni list

Sarajevo; 1998.
Besarovi Risto: Iz kulturne prolosti Bosne i Hercegovine (1878 1918); Veselin
Maslea Sarajevo; 1987.
Bevanda Mladen: Pedagoka misao u Bosni i Hercegovini 1918 1941; Filozofski
fakultet Sarajevo
Bezi Kreimir: Tehnologija nastave i nastavnik; Pedagoko-knjievni zbor
Zagreb; 1983.
Biddle J. Bruce i William J. Ellena: Savremeno izuavanje produktivnosti
nastavnika; Svjetlost Sarajevo; 1972.
Bogievi Vojislav: Istorija razvitka osnovnih kola u Bosni i Hercegovini u doba
turske i austrougarske uprave; Zavod za izdavanje udbenika BiH Sarajevo;
1965.
uri Hajrudin: Muslimansko kolstvo u Bosni i Hercegovini do 1918. g.; Veselin
Maslea Sarajevo; 1983.
Delors Jacques: Uenje blago u nama; Educa Zagreb; 1998.
Enciklopedijski rjenik pedagogije: Matica Hrvatska Zagreb; 1963.
Filipovi S. Nikola: Didaktika 1; Svjetlost Sarajevo; 1977.
Glasser William: Nastavnik u kvalitetnoj koli; Educa Zagreb; 1999.
Jovanovi-Ili Magdalena i Krsmanovi Marija: Dijagnoza stanja osposobljenosti
uenika uiteljske kole za samoobrazovanje; Nauna knjiga Beograd; 1973.
Kreevljakovi Hamdija: Izabrana djela IV; Veselin Maslea Sarajevo; 1991.
Kruevac Todor: Sarajevo pod austro-ugarskom upravom (1878 1918); Izdanje
Muzeja grada Sarajeva Sarajevo; 1960.
Kums H. Filip: Svetska kriza obrazovanja; Interpres Beograd; 1971.
Mandi Petar: Izabrana djela; Osijek; 1987.
Mandi Petar i Herera Antonio: Obrazovanje za XXI st.; Svjetlost Sarajevo; 1989.
Marsh J. Colin: Kurikulum; Educa Zagreb; 1994.
Muminovi Haim: Metodika koncepcija nastave osnovne kole; Sarajevo; 1991.
Palov Mihailo: Izabrani radovi; Osijek; 1987.
Papi Mitar: Hrvatsko kolstvo u Bosni i Hercegovini do 1918.; Veselin Maslea
Sarajevo; 1982.
Papi Mitar: Istorija srpskih kola u Bosni i Hercegovini; Veselin Maslea
Sarajevo; 1978.
Papi Mitar: Uitelj u kulturnoj i politikoj povijesti Bosne i Hercegovine
Papi Mitar: Stazama prosvjete i kulture; Zavod za izdavanje udbenika
Sarajevo; 1966.
Papi Mitar: kolstvo u Bosni i Hercegovini (1918 1941); Veselin Maslea
Sarajevo; 1984.
Papi Mitar: kolstvo u Bosni i Hercegovini za vrijeme austrougarske okupacije
(1878 1918); Veselin Maslea Sarajevo; 1972.
Pataki Stjepan: Opa pedagogija; Pedagoko-knjievni zbor Zagreb; 1964.
Peco Esad: Osnovno kolstvo u Hercegovini za vrijeme austro-ugarske vlasti 1878
1918; Zavod za izdavanje udbenika Sarajevo; 1971.
Pedagog u savremenoj koli: grupa autora; Filozofski fakultet u Sarajevu
Sarajevo; 1984.
Pedagoka enciklopedija 1 i 2: u redakciji dr. Nikole Potkonjaka i dr. Petra imlee;
1989.
Pedagoki renik 1,2: Zavod za izdavanje udbenika Beograd; 1967.

137

32. Pejanovi ore: Srednje i strune kole u Bosni i Hercegovini od poetka do

1941.; Svjetlost Sarajevo; 1953.
33. Perotti Antonio: Pledoaje za interkulturalni odgoj i obrazovanje; Educa Zagreb;
1995.
34. Petranovi Branko: Istorija Jugoslavije 1918 1978; Nolit Beograd; 1980.
35. Potkonjak M. Nikola: Izabrana dela trea knjiga; Osijek; 1987.
36. Potkonjak M. Nikola: Kuda ide srednje obrazovanje; Sarajevo - Beograd; 1989.
37. Stevanovi Marko: Odgoj u obitelji i koli; Pula; 1997.
38. Vukasovi Ante: Pedagogija; Alfa Zagreb; 1994.
39. Vukovi Rade: Napredni uiteljski pokret izmeu dva rata; Beograd; 1968.
40. Zaninovi Mato: Kulturno-prosvjetni rad u NOB-u (1941 1945); Zavod za
izdavanje udbenika Sarajevo; 1968.
41. Zbornik radova: Edukacija uiteljskog kadra u kolskom sistemu BiH; Pedagoka
akademija u Zenici; 1997.
42. Zbornik radova: 100 godina uiteljstva u Bosni i Hercegovini; Veselin Maslea
Sarajevo; 1989.
43. Zbornik radova: Savremene koncepcije i perspektive obrazovanja nastavnika;
Pedagoki zavod Vojvodine Novi Sad; 1979.
44. alac Tomo: kola u ratu i revoluciji; kolska knjiga Zagreb; 1988.
LANCI
1.
O profesionalizaciji prosvjetnog poziva: Slatina Mujo; Prosvjetni list Sarajevo;
1999.; br. 26.
2.
Planiranje i programiranje strunog usavravanja nastavnika; Vukeli Pejo;
Ekonomika obrazovanja Beograd; 1990; broj 1-2.
3.
Odgoj najkrai put ovjekovog uzdizanja do humaniteta; Slatina Mujo; Radovi
povodom 50 godina filozofskog fakulteta u Sarajevu

138