recenzije i prikazi vijao razvoju poduzetnitke kulture i kri- tici birokracije, te o kulturnim promjena- ma koje je donio razvoj poduzetnistva. On istige kako je koncepeija pojedinca kao »poduzetnika svojeg vlastitog ‘ja’« (poduzetnik svoje vlastite litnosti) u sa- mom sredistu suvremenih programa or- ganizacijske reforme. Zaposlenje se sve viSe promatra kao sredstvo samorazvoja, a manje kao nametnuta obveza ili djelat- nost radi zadovoljavanja osnovnih pot- reba, Ovakva organizacijska reforma po- sebno je usmjerena na birokraciju u jav- nom sektoru. Birokracija se, unutar te re- forme, prikazuje kao neprimjerena dina- mici »globalnog trzista«, »informacijskog doba« i »na znanju utemeljnoj ekonomi- jix. Sveje tonaravno toéno, no du Gay eli upozoriti na odredene pozitivnosti biro- kracije i negativnosti poduzetnistva. Kao najvadnije on istive da se u poduzetnickoj kritici birokracije izostavlja svojevrsna etika ureda i posebno éinjenica da je ured predstavljao vazan eticki i politi¢ki izvor upravo u polititkom sustavu liberalne de- mokracije jer je odvajao administraciju javnog Zivota od privatnog moralnog ap- solutizma. Upravo zbog erozije birokrat- ske »etike odgovornosti« (tu se poziva na Webera), du Gay vidi opasnost da pojedi- nijavni slubenici razviju »osobni« entu- zijazam za odredene projekte i politike. Du Gay implicitno Zeli porutiti kako po- duzetnicko shvaéanje Zivota, iiz toga po- duzetnitko djelovanje, nije nuzno pozi- tivno, posebno ako se isto generalizira na sva podrugja drustvenog Zivota. Posljednji rad je The Citizen and the Man about Town (Gradanin i Bonvivan) Jamesa Donalda. Autor je docent na Medijskim studijima Sveuéilista u Sussexu. Donald razmatra grad kao atraktivno simbolitko mjesto koje nam omoguéava da sami sebe predstavljamo kao aktere u kazali8tu svi- jeta. Biti gradanin pak oznagava zakonom odreden status, koji nam govori Sto je netko, ane tkoje netko. Za Donalda, »gra- danin« nije tip osobe, veé skup formalnih odnosa definiranih demokratskom suve- renosti, Gradanin-subjekt nema identite- ta, osim onog odredenog zakonom. Na- dalje, Donald izlaze, pozivajuci se na niz autora kao sto su Habermas, Foucault, Mauss i Simmel, pitanje gradanina-sub- jekta od kr8anstva, prosvjetiteljstva do danas. Jedan od zakljutaka tog izlaganja je da biti gradanin, biti bonvivan, biti oso- ba nisu identiteti, veé performanse. Do- nald postavlja pitanje je li moguée za- misliti jednu politiku emancipacije izvan logike samospoznaje i autenti¢nog iden- titeta? Sto bi znatilo Zivjeti bez utjesnog mita o jastvu kao ultimativnoj istini? Za njega, odgovor bi trebao ici u smjeru onoga to Gianni Vattimo naziva »stalna oscilacija izmedu pripadanja i dezorijentacije«. Od- nosno, nova politika emancipacije ne bi predstavijala oporavak ili oslobadanje is- tinskog jastva, ve¢ prije jedan neugodan osjeéaj jastva kao slugajnosti. Krunoslav Nikodem Kenneth J. Gergen THE SATURATED SELF Dilemmas of Identity in Contemporary Life Basic Books, New York, 2000, 296 str. Knjiga Kennetha J. Gergena Zasi¢eno ja- stvo, Dileme identiteta u suvremenom zivotu, objavijena je prvi put 1991. go- dine. Ovdje donosimo prikaz izdanja iz 2000. godine s novim uvodom. Autor je profesor psihologije na Swarthmorskom sveutilistu, Pennsylvania. Knjiga je podi- jeljena na devet poglavlja: 1. Jastvo pod opsadom; 2. Od romanticne do moderne vizije jastva; 3. Drustveno zasicenje i na- puceno jastvo; 4. Problem istine; 5. Pojava postmoderne kulture; 6. Od jastva do od- nosa; 7. Kolaz postmodernog zivota; 8, Ob- novljenje jastva i iskrenost; 9. Procjena i relativnost. 247recenzije i prikazi Osnovna autorova teza je da proces so- cijalne saturacije (druStvenog, zasi¢enja) proizvodi duboke, temeljite promjene u naSem razumijevanju samih sebe. Ger- gen, polazeéi od romantizma i preko mo- dernizma, razmatra postmodernu subjek- tivnost kao rasprgenu, fragmentiranu, vi- Sestruku, subjektivnost koja samu sebe ne promislja kao »jedno«, veé kao »mnogi«. Stim u vezi pojam zasicenog jastva odno- si se na teoriju kako nas je tazvoj komu- nikacijskih tehnologija potaknuo da jed- ni drugima koloniziramo mozgove. Kao glasovi, slike, rijeti na zaslonu, mi Zivimo utudim mozgovima, iisto tako, drugi Zive unagim. Gergen smatra da su tehnoloska dostignuéa 19. i 20. stoljeéa proizvela radikalan zaokret u naSem predstavlja- njuotvaranju spram drugih. Razvojem novih komunikacijskih tehnologija ugro- zene su tradicionalne postavke o identi tetu, kao i koncepti istine, objektivnosti i znanja, te sama ideja individualnog jastva koje ima odredene mentaine kvalitete. Gergen smatra kako danas sve vi8e posta- jemo svjesni da je svaka istina 0 nama samima konstrukeija odredenog trenutka iistinita samo za odredeno vrijeme i unu- tar odredenih odnosa. Na pogetku, Gergen analizira dva, po nje- mu kljuéna, prijepora: 1) da se miu stva- ranju smislenosti samih sebe i smisla za sebe i druge bitno oslanjamo na psiho- lo8ki jezik, i 2) da se taj jezik izgraduje mnogobrojnim obrascima medusobnih odnosa. Zapadni diskurs o razumijevanju sebe i drugih prolazi velike promjene, a kako se mijenja taj jezik, mijenjaju se i tradicionalni obrasci kulturnog Zivota. Gergen u analizi polazi od romantiénog, jezika osobe naslijedenog uglavnom od umjetnosti i kulturne tradicije 19. stoljeéa. Sama ideja jastva u suvremenom smislu, kako to navodi John Lyons u svojoj knjizi The Invention of the Self iz 1978. godine, nastaje u misli kasnog osamnaestog stol- jeéa. U razdoblju romantizma najznacaj- niji dio pojedinca smjesten je u dubokoj nutrini osobnog bi¢a. Stoga je bilo mo- 248 guce govoriti o, npr., strasti, vjeénoj Iju- bavi, zajednici duSa, dubokoj inspiraciji, bolnoj Zalosti, volji, kreativnosti i istin- skom geniju. Takvi pojmovi poticali su mnoge znatajne obrasce druStvenog Zi- vota, kao Sto su predani odnosi, posve- éivanje svrhovitosti Zivota, darivanje unutraSnje vrijednosti drugima i povje- renje u moralnu o8troumnost i vodstvo. lako su ostali i dalje prisutni u suvreme- nom divotu, romanti¢ni natini govora i djelovanja bitno su potkopani u 20. stol- jecu. Gergen navodi kako ne samo da ro- mantiéna koncepcija osobe »izlazi iz. upo- rabe« (&esto cuvana za specifitne rituale i ceremonije), veé ju u mnogim krugovima promatraju sa skepticizmom i neprijatelj- stvom. Na prijelazu 19. i 20. stoljeca gyubi se saga romantizma koju zamjenjuje povratak modernisti¢kog svjetonazora utemelje- nog u prosvjetiteljstvu, moéi razuma i promatranja, te potpomognutog primje- nom novih znanstvenih otkri¢a i razvo- jem tehnologije i znanosti. Stroj postaje dominantna metafora drustva uz pripa- dajucu usporedbu éovjek-stroj i razvoj drustvenih znanosti. pojedinac se pro- matra kao spoznatljiv (kroz promatranje), predvidljiv i bitno podlozan utjecaju kul- ture. Nadalje, na temelju mehanicisticke paradigme i nadolazecih kiberneti¢kih teorija pojedinac se promatra kao samo- dostatno i samoodréavajuée biée koje je sposobno samostalno djelovati na teme- Iju autonomnog razuma i volje. Znanost postaje podrugje ljudskog djelovanja od najviseg povjerenja, a znanost je, kako navodi Gergen, antiromantiéna. Nadalje, autor navodi kako je romanticni pojedi- nac bio zauvijek misterija, donkihotski i izvan dosega. Za razliku od modernis- tickog jastva koje je poznato, prezentno sada i ovdje, odmah ispod povrsine nje- gova djelovanja. Unutar modernistitkog okvira duboka nutrina postaje sumnjiva, a postavljanje stvarnosti izvan moguéno- sti promatranja i razuma smatra se ne- opravdanim i neproduktivnim.recenzije i prikazi Povratkom modernistitkom svjetonazo- ru razvijaju se i tehnologije drustvenog zasi¢enja koje Gergen smatra kijuenima za suvremeno brisanje individualnog ja- va i stvaranje jedne postmoderne svije- Fokusirajuéi tehnoloski razvoj, on ga dijeli na nisku (low tech) i visoku (high tech) tehnologiju, te navodi kako je veliki broj tehnolo’kih inovacija vodio radikal- nom mnozenju drustvenih odnosa. Gergen navodi sedam (low tech) tehnolo- gija drustvenog zasienja: 1. Zeljeznica koja se u SAD-u razvija sredinom 19. sto- Ijeca, a 1869. godine postize se moguénost putovanja vlakom na cijlom kontinentu; 2. Javne postanske sluzbe koje se u SAD- u razvijaju od 18. stoljeéa, a do potetka devedesetih godina 20. stolje¢a poStanski promet se poveéao do te mjere da se sma- trajednim od najvecih samostalnih poslo- va u svijetu; 3. Automobili éija se indu- strijska proizvodnja naglo poveéava od tridesetih godina 20. stoljeéa; 4. Telefon koji se javija na prijelazu 19. i 20. stoljeéa, da bi do 1991. godine broj telefona u svi- jetu dosegao 600 milijuna, iako 2/3 svjet- ske populacije ni tada nije imalo pristup telefonskoj vezi; 5. Radio éije emitiranje u SAD-u i Velikoj Britaniji potinje 1919. godine. U 1925. godini bilo je oko 600 radio-stanica u svijetu, godine 1960. veé ih je vi8e od 10000, a sredinom osamdese- tih godina ima ih oko dvije milijarde, 6. Film (pokretne slike) koji se takoder raz- vija na prijelazu 19. i 20. stoljeéa, a koji do danas postaje svakako jedan od napopu- larnijih oblika medijsko-komunikacijske tehnologije; 7. Tiskane knjige Gja se druStvena vagnost, od 1440. godine do danas, ne smanjuje. Gergen navodi da se u Engleskoj sredinom 18. stoljeéa tiskalo 0k0 90 naslova godisnje, a stoljece kasnije oko 600 naslova. Knjige su dodatno po- stale popularne, i dostupne Siroj popula- ciji, nakon pedesetih godina 20. stoljeéa i pojave jeftinih izdanja (brogirane knjige). Pogetkom osamdesetih godina u pet ze- malja (Kanada, Engleska, Zapadna Nje- matka, SAD i SSSR) tiskalo se izmedu 50,000 i 80.000 naslova godisnje. No, Gergen smatra kako su navedenih sedam (low tech) tehnologija tek potetak procesa druStvenog zasienja koji svoj pravi zamah dobiva unutar druge, (high tech) faze. Ovdje autor navodi tri (high tech) tehnologije drustvenog zasiéenja: 1 Zraéni prijevoz Gijim usavrSavanjem i stalnim povecavanjem broja putnika do- lazi do bitnih promjena u percepeiji pro- stora i vremena, poslovnog razmisljanja i sl. Autor navodi kako je do 1940. godine uSAD-u bilo oko 3 milijuna putnika, ado 1970. taj broj se poveéao na 160 milijuna. Za usporedbu, hrvatska zrakoplovna kompanija Croatia imala je oko 1,3 milij vizija kao svakako jedan od drustveno najutjecajnijih masovnih medija. Komer- cijalno emitiranje televiziskog programa potinje 1946. godine, a tri godine kasnije uSAD-u je prodano oko milijun televizo- ra. Povetkom osamdesetih godina broj te- levizora u svijetu preSao je 800 milijuna. Gergen smatra da je potetak procesa druStvenog zasiéenja bio u razvoju radija, filma i komercijalnog izdavastva, no zna- &jni razvoj tog procesa javija se razvojem televizije. Ovakvo stajalite argumentira se time 8to televizija potive fenomen visestrukosti jastva, odnosno moguénosti prisutnosti na vie mjesta u isto vrijeme. Izravna ko- munikacija »lice u lice« to nije omogu- éavala, prije svega zbog svoje ogranice- nosti prostorom i vremenom. No, smatra Gergen, neizravna komunikacija »TV za- slon ~ lice« generira eksponencijalni po- rast u viSestrukosti jastva. Osim toga, me- diji kao to su televizija, radio, video, fil- movi, znatno prosiruju okvir i oblike od- nosa dostupnih populaciji. Na primjer, ulazak medijskih likova u osobne Zivote gledatelja, u smislu drustvenog kontakta svaki glumac moZe nadiéi svoju smrt, a gledatelji i dalje mogu imati odredeni od- nos prema tom glumcu (paradigmatskih primjera je doista mnogo, i ne samo iz 249recenzije i prikazi eta filma, no ovdje mozda mozemo navesti dva znatajna: James Dean i Mari- lyn Monroe). Dru8tveni utjecaji masov- nih medija su mnogostruki, npr., poznate osobe (politiéari, glumciice, pjevati/ce itd.) mogu posluziti kao svojevrsno »dru- Stveno Ijepilo« za Ijude razliditih svjeto- nazora, stavova, vrijednosti, a ponekad éak mogu predstavljati drustveni okvir, zajednicu za odredeni broj Iiudi koji redo- vito prati njihove emisije, filmove i do- gadaje iz privatnog Zivota. Jedan od prim- jerazatakvu vrstu »zajednica« su svakako isapunice, od paradigmatskih »Dallasaci »Dinastije«, pa sve do meksitkih, talijan- skih i inih. Gergen navodi jos jednu za- nimfjivost vezanu uz film, naime, u potet- ku razvoja filmske industrije, od filmova se zahtijevalo da budu Sto blize stvarno- Sto »realistitniji«, dok se danas, smatra autor, od stvarnosti sve vise trazi da bude nalik filmu. MoZemo navesti jedan jedno- stavan primjer za tu tvrdnju, a to je op- sjednutost snimanjem svih vaznijih do- gadaja u Zivotu. Tako godi8nji odmor nije stvaran ako nije snimijen fotoaparatom ili kamerom, posebno ako smo bili na nekom dalekom i egzoti¢nom mjestu, tko ée nam vjerovati (hoéemo li mi sami vjerovati za nekoliko godina?) da smo bili tamo ako nemamo »hard-copy« dokaz u obliku sli- keili kazete. Nadalje, tu su vjenéanja, pot- puno nezamisliva bez objektiva kamere, rodendani, itd. Gergen smatra da nam medijski posredovani dogadaji sluze kao dokaz stvarnosti, odnosno da se, u po- kusaju odredivanja stvari, vraéamo upra- vo njima, a ne svojim osjetima; 3. Elek- tronska komunikacija od digitalnih ra- éunalas kraja pedesetih, mikrocipas kraja sedamdesetih, sve do interneta poéetkom devedesetih godina 20. stoljeéa, elektron- ska komunikacija donosi niz promjena i novih/starih pitanja o nama samima, na- sim odnosima, poslovanju itd. Prije jednog stoljeca, drustveni odnosi uglavnom su se ogranigavali na udalje- nost jedne lagane Setnje. Uglavnom su se 250 odnosili na manje zajednice kao Sto su obitelj, susjedstvo, stanovnistvo grada. Rijeé, izrazi lica, geste i moguénosti bile su relativno konzistentne, Koherentne i sporo promjenjive. No, zahvaljujuci teh- nologiji 20. stoljeéa, broj i frekvencija mo- gucih odnosa i veza naglo se povecava. Kada to povecanje postane ekstremno, dolazi do stanja drustvene zasiéenosti. Gergen navodi kako danas u prvih neko- liko sati jednog radnog dana imamo vise kontakata nego Sto su Ijudi 19. stoljeéa imali u mjesec dana. Upravo u tom smislu Jean Baudrillard u svom radu Ekstaza ko- munikacije odreduje subjekt informacij- skog doba i kibernetitke tehnologije kao terminal visestrukih mreza. Kao primjere navedenog, Gergen uzima dva tipa odno- sa koji nastaju u procesu drustvenog za- enja. Prvi oznaéava kao Ijubavnigki odnos koji mijenja romanti¢nu viziju Iju- bavi. Zbog brzine Zivota i velikog broja moguénosti u suvremenom drustvu ro- mantiéni nagin zivota udvoje postaje ne- realan. Drugi tip odnosa, oznagen kao mi- krovalni odnos, odnosi se prije svega na promjenu tradicionalnog videnja obitelj skog Zivota. Brojne moguénosti i za rodi- teljei za djecu pridonose tome daje obitelj sve vise nalik usputnoj postaji, a sve ma- nje gnijezdu. Osim toga, masovni mediji, posebno televizija i kasnije internet, mi- jenjaju odnose izmedu roditelja i djece jer roditelji vise nisu glavni izvori informaci- ja za svoju djecu. Nadalje, razlititi televi- zijski programi djeci danas pruzaju mno- ga znanja o Zivotu odraslih, sto prije nije bio slu¢aj. Gergen smatra da pomocu tog kolopleta informacija, moguénosti, novih ‘odnosa i Zivotnih stilova sve vise posta- jemo pastis, imitativne nakupine tudih obrazaca Zivota. Britanski psiholog Mi- chael Billig s tim u vezi smatra da je unu- traSnji konflikt tipiéno stanje pojedinca, te da je moguénost kontradikeije Kljutna za prakti¢ne zahtjeve Zivota u suvreme- nom drustvu. U takvim uvjetima doista je te8ko govoriti o stalnosti bilo kojeg iden- titeta. Gergen u tom smislu razmatra novirecenzije i prikazi obrazac samosvijesti kojeg naziva multi- frenija, a koji se odnosi na podijeljenost pojedinca unutar visestrukosti samoula- ganja. Nadalje, on smatra da time ulazimo u stanje gdje se gubi smisao same ideje racionalnog izbora, Ovo stanje vise- strukosti jastva odgovara postmodernom razra¢unavanju s velikim meta-iskazima gdje objektivnost i sama istina postaju upitne. Stvarnost postaje jeziéna igra (po- zivanje na Derridu), a jastvo artefakt hi- perrealnosti (Baudrillard), Odnosno, u postmodernom drustvenom kontekstu, oznavenom opéim potkopavanjem svih oblika autoriteta, vise nema pozicije s koje se moze uvjerljivo govoriti o jastvu. Po- jam racionalno postaje retoriéko sredstvo za nediju omiljenu poziciju, odnosno sta jali8te U razmatranju postmodernog drustve- nog konteksta Gergen navodi razmislja- nja Hilary Lawson (iz Reflexivity: Prob- lems of Modern European Thought, 1985.). Ona smatra da razdoblje postmo- derne oznacava krizu éijije korijen reflek- sivnost, a pod refleksivnoséu implicira sa- morefleksivnost i samosvijest. U postmo- dernom potkapanju velikih pripovijesti vise ne postoyi temelj, bit, stvarnost iz koje bismo izvodili objektivnu istinu, veé po- stoji vi8estrukost jednakovrijednih istina. Istina se razotkriva kao drustvena kon- strukcija odredene zajednice, sto poslje- ditno dovodi, izmedu ostalog, do usmje- ravanja pagnje sa svijeta kakav jest na svijet kakav se predstavlja. Time dolazi do prijelaza s objekta na objektifikaciju i sa stvarnosti na njezinu konstrukeiju. Sam autor istite vaznost posljedica refleksiv- nosti na tradicionalnu vezanost uz indi- vidualno jastvo, te smatra kako u postmo- dernom svijetu nema pojedinaéne biti na koju se netko moze obvezati ili pozvati kao istinitu. Pojedinacni identitet se stal- no Siri, preoblikuje, preusmjerava kroz stalno mijenjajuée odnose. Podsjetimo da su i drugi autori razmatrali odnos refleksivnosti i moderniteta, tako npr. britanski sociolog Anthony Giddens smatra da se modernost odnosi na natine ili organizaciju drustvenog Zivota koji se javija u Europi od 17. stoljeéa i koji do danas postaje globalan u svojem utjecaju. Giddens nadalje smatra kako, na prijela- zu stoljeéa, ne ulazimo u »postmoderno drustvo«, »postindustrijsko«, »postkapi- talisti¢ko«ili sl, veé prije u razdoblje gdje posljedice modernosti postaju izrazito ra- dikalizirane i sveopée. Moderno drustvo se od tradicionalnog, za Giddensa, razli- kuje prije svega po brzini i podrugju pro- mjena, le po samoj unutraSnjoj prirodi modernih institucija. Izvor dinamitke prirode moderniteta Giddens pronalazi u procesu odvajanja koncepeije prostora i vremena, te njihovom rekombiniranju u prostorno-vremenske »zone« drustve- nog Zivota. Iz tog odvajanja prostora i vremena proizlazi iskorjenjivanje, raska- panje drustvenih sustava u smislu izdva- janja dru&tvenih odnosa iz lokalnog kon- teksta i interakcije. Osim iskorjenjivanja, koje donosi povecanu mobilnost i obliko- vanje Zivota lokalne zajednice pod utjeca- jima globalnih dogadaja, Giddens navodi i refleksivnost kao bitnu oznaku moder- nosti. Pod refleksivnoSéu on smatra stal- no preispitivanje i mijenjanje obrazaca drustvenog djelovanja, Sto dovodi do kontinuiranih promjena i stanja neizyje- snosti (The Consequences of Modernity, 1990.) Takoder, po njemu, Zivot u modernosti karakterizira »institucionalna refleksiv- nost«, odnosno stalno preispitivanje in- stitucija. Takvo stanje prelazi i na podruge intim- nog Zivota gdje pojedinci stalno preispi- tuju svoje Zelje, zahtjeve, potrebe, dakle stalno su u procesu samoidentifikacije (The Transformation of Intimacy: Sexua- lity, Love and Eroticism in Modern So- cieties, 1992). Gergen dalje navodi kako se u moder- nizmu pojedinac éinio izoliranim entite- tom nalik stroju, dok se u postmodernis- titkoj kakofoniji konkurentskih obrazaca 251recenzije i prikazi i stilova Zivota potkopavaidejaizoliranog jastva. Postmoderna vi8estrukost per- spektiva vodi naruSavanju granica izme- du pojedinca i drugih. On smatra da je erozija samoodredivanja Ijudskog bi¢a posebno vidljiva u pitanju spola. Nekad nepobitna éinjenica biloskog Zivota, ona da postoje dva spola, musko i Zensko, danas polako postaje mitologija. Kako opada vjerovanje u esencijalno jastvo Siri se svijest 0 nadinima kreiranja osobnog identiteta kroz drustvene odnose, te se u trazenju zadovoljstva kroz mno8tvo sa- mo-iskaza razvija jedna pasti8 osobnost. Takvu osobnost autor oznatava drustve- nim kameleonom koji stalno posuduje di- jelove identitetaiz svih raspolozivih izvo- rai konstruira ih kao korisne i pozeljne u danoj situaciji. Gergen takoder smatra da tehnologija i postmoderni zivotni stilovi stoje u simbiotitkoj meduovisnosti jer tehnologija otvara mnoge moguénosti, a kada se one ostvare jaéa ovisnosti 0 teh- nologiji Uzakljuénom dijelu knjige autor propitu- je moguénosti drugaéije oblikovane ana- lize, odnosno jedne analize koja ée sa- dasnje drustvene uvjete promatrati afir- mativno i s vie obe¢anja za buduce stra- tegije djelovanja. U postmodernom dru8- tvenom kontekstu napuSta se koncepeija istine kao sukladnosti izmedu jezika i svi- jeta, opéenito se napuStaju qelokupne koncepeije istine i laZi i ponovo koncep- tualiziraju. Gergen smatra da ironitka de- konstrukeija svakog smislenog diskursa, is njima povezanih obrazaca djelovanja, razara mreZu meduovisnosti na kojoj krh- ko stoji drustveni Zivot. No, s druge stra- ne, smatra kako za sada »vecina stvari ostaju normalnes, a mnoge subkulture netaknute navedenim procesima. Ipak dugoroéno, tehnoloski utemeljen proces drustvenog zasiéenje izgleda neizbjezan. Zanimbjivo je da se u ovom dijelu analize Gergen poziva na ponovno trazenje na- cionalnog integriteta u istoénoj Europi i bivsem Sovjetskom Savezu, te postavlja pitanje mogu li Siri drustveni pokreti u 252 tom smislu obraniti kulturu Zapada od postmodernih mentaliteta i stilova Zivota. To pomalo podsje¢a na poznatu retenicu Georga Orwela kako je »nada u Prolima« (1984.). No, doista je tesko ogekivati, barem za sada, da bi drustveni pokreti i pojave u rubnim dijelovima svijeta, ma koliko se Ginili snagnima, mogli bitnije utjecati na dominantnu kulturu Zapada. U nabrajanju pozitivnih karakteristika postmodernog stanja drustva i njemu svojstvenog razvoja masovnih medija Gergen izdvaja doprinos u razvoju javno- sti, Sto izmedu ostalog donosi smanjivan- je moguénosti pojave »velikih voda«. Na- dalje, razvoj komunikacijskih tehnologija pridonosi razvoju novih, bitno simboli¢- kih zajednica (npr. virtualne zajednice na internetu) za koje Gergen smatra da bi mogle pruziti otpor postmodernom rela- tivizmu. Nove komunikacijske tehnolo- gije potiu i razvoj globalnog poslovanja, Sto otvara nove moguénosti u razmjeni kulturnih obrazaca. No, s obzirom na uv- jete u Kojima se uglavnom to globalno poslovanje provodi, ovakvo stajaliste, sa- mo posebi totno, moze imati i neokoloni- jalni prizvuk. Gergen na kraju postavija moZda i kijue- no pitanje unutar svoje analize: Ako do- pustimo postmodernom diskursu mogué- nost ekspanzije, sa svim raspolozivim je- zi¢nim resursima, hoée li biti pozitivnih udinaka za drustvo u smislu prakse i no- vih potencijala? Uzimajuci u obzir teoret- ska razmatranja autora koji zagovaraju ili opovrgavaju postmoderno stanje, smat- ramo kako je odgovor na to pitanje nega- tivan. Takoder smatramo kako postmo- derni diskurs predstavlja ozbiljan izazov sociologiji kao »znanosti o drustvu« u najSirem smislu, te zahtijeva rekonstruk- ciju i rekonceptualizaciju uvrijezenih teo- retskih i empirijskih pristupa. Krunoslav Nikodem