Sloboda i drutvo blagostanja

1. Apsolutna sloboda
Najveu slobodu ovjek postie kada sam sebi sve stvara i obavlja, a da time nije ugrozio bilo
kojeg drugog ovjeka da uini isto. Apsolutna sloboda pojedinca prestaje kada se preklapa sa
slobodama drugih. U apsolutnoj slobodi se treba svatko brinuti za svoje zdravlje i do kasne
starosti i imati na raspolaganja po volji resursa da koristi (da uzgaja stoke koliko eli i treba, da
koristi vodu i zemlju koliko hoe i treba, da ima kua koliko si sagradi, itd. ). Pri tome je
najvanije da svaki pojedinac ima dovoljno resursa te znanja i mogunosti da iste iskoristi. To je
prava sloboda i ona nije na tetu nijednog drugog pojedinca. Omeena je samo marljivou i
koliinom resursa koje pojedinac moe utroiti. Ako taj pojedinac kojim sluajem napravi
tehnoloki skok koji bi poveao koritenje resursa i olakao rad, oigledno je da e prije ili
kasnije rastua masa ovakvih pojedinaca doi do ogranienja u svojoj beskrajnoj slobodi. Priroda
nema beskonano slobodnih resursa.
Apsolutna sloboda je neograniena sloboda koritenja tj. konzumiranja svega to je
ovjeku na raspolaganju te potpuno raspolaganje svim plodovima svog rada. Meutim, takva
sloboda u kojoj se sami potpuno brinemo o svemu je nepraktina i potpuno anarhina. Problem
takve slobode je da bilo koja organizirana rulja moe potpuno unititi slobodu ovih pojedinaca.
Pojedinac e teko moi odrati ove slobode kada je sam svoj zatitnik. Drugi problem je u
posjedovanju dovoljno znanja (tehnologije) da se postigne bolji ivotni standard. Apsolutna
sloboda tada ne mora da znai blagostanje i kvalitetan ivot.
Kada pojedinci imaju apsolutnu slobodu nisu ima vane druge slobode na koje danas mislimo.
Ne postoji interakcija sa drugim pojedincima jer je nepotrebna kada se svatko potpuno brine
samo o sebi i ima dovoljno resursa da proizvede isto to i drugi. Tu ga moda moe koiti
nedostatak znanja (tehnologije), ali ga apsolutno slobodni pojedinci mogu meusobno
razmjenjivati dok imaju dovoljno slobodnih resursa i kapaciteta (vremena) da usvoje nova
znanja.

2. Organizirano drutvo
Prvenstveno zbog neizvedivosti samostalne zatite svoje apsolutne slobode, apsolutno
slobodni pojedinci su osueni na organiziranje u neku vrstu zajednice. Ljudi moraju pristati na
limitiranje svojih sloboda i zavisnost o zajednici preko koje e zatiti svoje sada limitirane
slobode. Osim toga, specijalizacija u odreenim djelatnostima je takoer potrebna budui da se
znanje i vjetine moraju usvajati te da postoje sposobniji pojedinci za odreene djelatnosti.
Specijalizacija poveava i produktivnost, a time i omoguava vii standard ivota. Logino je da
e zato raditi odreena raspodjela poslova u zajednici.
Jednostavno drutvo se moe stvoriti na temeljima udruivanja slobodnih pojedinaca ili e
moda nastati kao rezultat dominacije neke skupine pojedinaca koja e dodatno limitirati
slobode drugih pojedinaca da bi ih iskoristili plodove njihovog rada za vlastitu korist. U prvom
sluaju se radi o slobodnom drutvu, a u drugom o manje ili vie izrabljivakom drutvu. Naravno
mogue je i da sa vremenom doe do transformacije iz jednog u drugo drutvo. U izrabljivakom
drutvu je normalno da izrabljivai imaju vii standard ivota jer prisvajaju plodove tueg rada.
Oni mogu biti manjina ili ak i veina. Takoer je mogue da postoje podjele na dvije ili vie
klasa tj. kaste gdje svaka klasa ima svoj mogui ivotni standard. Slobodno drutvo bi za
razliku od izrabljivakog trebalo biti bez klasa, podjela i izrabljivanja. Temelj za to je da se
ukupni plodovi rada to pravilnije raspodjele izmeu lanova drutva. Nejednakost tj.
proporcionalno vea konzumacija od doprinosa dovodi do pojave eksploatacije onih koji dobivaju
manje nego to doprinose.

Poimo od ova zadnje konstatacije. Odreeni lanovi drutva rade poslove od interesa cijele
zajednice, ali tu nema govora o izrabljivanju. Specijalizacija za odreenje poslove je potrebna
da bi se postigla strunosti i efikasnost u djelatnosti kojom se bavi. Specijalizacija znai i
meusobnu zavisnost pojedinaca. Ipak izrabljivanje moe postojati, ako odreeni specijalizirani
pojedinici ostvaruju prevelika prava i slobode u odnosu na ostale. Pria o slobodnom drutvu
moe lako zavriti u nekoj vrsti izrabljivakog drutva. To je najzornije preko stvaranja elitnih
pripadnika drutva koji imaju posebne zasluge ili funkcije u drutvu. Premda se to moe initi
opravdanim, takva pojava dovodi do transformacije slobodnog drutva u neku vrstu
izrabljivakog drutva. Dilema koja se tu namee je kako u raznim specijalizacijama lanova
drutva onemoguiti rast socijalne nejednakosti da bi zadrali slobodno drutvo bez
izrabljivanja. Naime, sposobniji lanovi drutva ili pripadnici neke djelatnosti se najee
osjeaju posebnima zbog svojih sposobnosti i poloaja i najee ele imati veu osobnu korist.
Oigledno je da takvo razmiljanje stvara podlogu za prijelaz u izrabljivako drutvo premda
drutvo moe biti deklarativno drutvo slobodnih i jednakopravnih pojedinaca. Sami lanovi
drutva bi morali biti svjesni tih dogaanja te ih raditi na tome da se slobodno drutvo ne
pretvori u izrabljivajue.

3. Raslojavanje u drutvu
Specijalizacija u kombinaciji sa stvaranjem oligopola i drugih vrsta monopola obino vodi
prema izrabljivakom drutvu. Pod krinkom zatite interesa ceha ili udruge se preko diktiranja
cijena eli postii povoljniji poloaj u drutvu i promijeniti raspodjelu plodova rada u svoju
korist. To su naizgled legitimni interesi, meutim netko na kraju mora ostati uskraen. Najslabiji
tj. oni koji su se najloije borili za interese svoje skupine e biti izrabljivani od drugih. U biti sa
specijalizacijom se poine drutvo raslojavati i poinje ekonomska borba izmeu skupina
drutva.
Rezultat unutranje ekonomske borbe je naravno ekonomsko propadanje odreenih skupina
ljudi i njihovih poduzea. Raslojavanje se dogaa zbog nemogunosti pokrivanja trokova. Kako
oni najsiromaniji vie ne mogu raditi gubitke jer se ne mogu zaduivati na ime imovine koju
jo posjeduju, jasno je da raslojavanje djeluje na takozvanu srednju klasu. Ona ima to
izgubiti i njena imovina prelazi u ruke onih koji su prisvajaju prisvajaju plodove tueg rada.
Rezultat raslojavanja je poveanje broja siromanih. Privremeni spas za dio srednje klase i
siromane je da se ponu baviti profitabilnijom djelatnosti. Bavljenje drugom profitabilnijom
djelatnou ne znai da se problem raslojavanja rijeio. Izrabljivanje koje stvara nemogunost
pokrivanja trokova, e raslojavanje samo prebaciti na druge. ak i kada postoji mogunost da
se pojedinac promijeni klasu (promjenom djelatnosti ili poloajem) kojoj pripada, to drutvo je
izrabljujue i kao takvo je neslobodno. Promjena klase ne ukida klase. Samo se mijenja
lanstvo.
Raslojavanje u drutvu se esto organizirano pokree od onih koji posjeduju najvie. Ovo je
vana injenica. Kako e oni koji posjeduju navie doi do imovine srednjeg sloja? Oni moraju
natjerati dio srednjeg sloja u gubitke (besparicom, neplaanjem na vrijeme, prekidom otkupa,
dizanjem vlastitih cijena, podizanjem trokova, smanjivanjem cijena otkupa, kamatarenjem,
nepravednim porezima, posebnim visokim normama za proizvodnju, itd.) da bi dio srednjeg sloja
propao i tada tu imovinu kupili bogatiji. Da to ne rade bogati se nikad ne bi obogatili. To je
potpuno oekivano u sustavu gdje je privatni interes u prvom planu.

4. Drutvo blagostanja
Drutvo ili drava blagostanja je esti deklarativni cilj programa politikih stranaka. Meutim
skoro svi ti programi su neostvarivi. Drutvo blagostanja bi trebalo zaustaviti proces raslojavanja
kojim se srednja klasa pretvara u siromane i istodobno siromane poeti pretvoriti u srednju
klasu. Financijski temelj za to je da svi uspijevaju pokriti svoje trokove i da oni
najsiromaniji poveaju svoju imovinu. Ako oni koji imaju najmanje imovine ele posjedovati

vie, tada je moraju kupiti od onih koji je sada posjeduju ili je oduzeti istima. To je unutranja
preraspodjela bogatstva. Druga mogunost je da postoji dotok bogatstva iz inozemstva te da se
preko njega povea bogatstvo najniih slojeva. Ova druga mogunost je danas poprilino
popularna politika jer se time ekonomska borba izmeu klasa pretvara u meunacionalnu borbu.
Naravno, poloaj najvie klase tada ostaje sauvan. Postoji i mogunost kombinacije ove dvije
metode. Rijetke zemlje kojima je to donekle uspjelo esto postaju uzori koje se pokuava
slijediti. Meunarodna razmjena moe poveati standard, ali se danas najee koristi za
ekonomsko izrabljivanje drugih zajednica. To se postie davanjem kredita u valuti ekonomskog
izrabljivaa. Otplata kredita drugoj zajednici radi pritisak da izvozom zaradi potrebni novac te
je u tom sluaju kreditor u prednosti i moe nuditi niu cijenu za otkup, dok u isto vrijeme skupo
prodaje svoje proizvode. Na taj nain se umjesto slobodne trgovine dogaa ekonomsko
iskoritavanje drugih nacija. To naravno vodi u velike gospodarske poremeaje u izrabljenim
zajednicama.
Zajednica blagostanja se ne postie samo ujednaenjem ili poveanjem bogatstva
najsiromanijih lanova zajednice, nego je tu najvanija stvar odrivost tj. da pojedinci mogu
na dalje pokrivati svoje trokove ivota i proporcionalno sudjelovati u dijeljenju plodova
rada. Poznati trini zakon ponude i potranje nee voditi tome. Moraju se uvesti posebne mjere
za to ak i uz ekonomsko izrabljivanje drugih zajednica. Odreeni stupanj izrabljivanja bi
mogao postojati i u tom drutvu omoguavajui eliti vii standard ivota. Ako izostanu mjere
koje e omoguiti blagostanje stanovnitvu, doi e socijalnog raslojavanja. I to se dogaa u
kapitalizmu i socijalizmu. Ni socijalistiko drutvo nije imuno na socijalno raslojavanje iz razloga
to postoji preraspodjela plodova rada tj. odreeno izrabljivanje. Iz toga slijedi da promjena
drutvenog ureenja iz kapitalizma u socijalizam ne garantira da emo postii drutvo
blagostanja. Koliko uope moe biti razliito plaen rad ljudi? Jer bez obzira na posao koji rade,
trokovi ivota su skoro isti. Viak kupovne moi koji dobivaju bolje plaeni pojedinci se moe
koristiti za potronju, za tednju i za uveanje imovine. Ako se pojedinici odlue za poveanje
imovine tada je jasno da to ima dobar smisao, ako kupuju imovinu od onih koji je imaju vika.
Meutim, im drutvo blagostanja ue u krizu (porast trokova ivota) i pojedinci budu prisiljeni
prodavati svoju imovinu tada e se poeti dogaati socijalno raslojavanje. To znai da velika
razlika u primanjima stvara veu osjetljivost na krizu i u drutvu se prije pone dogaati
socijalno raslojavanje.
Druga stvar koja je bitna za primjetiti da drutvo blagostanja gdje svi pokrivaju svoje
trokove, a neki i stvaraju novanu utedu, moe postojati tek kada postoji stalni dotok
novca. Zbrojimo li sve sve bilance trebati emo imati veu sumu od prolog perioda upravo za
poveanje tednje u tom periodu. Kada smo govorili o drutvu blagostanja preko ekonomske
eksploatacije drugih zajednica, one dotok novca rade po principima merkantilizma. Mijenja se
roba za novac i pazi da se odrava dovoljan suficit u trgovanju. Ekonomska eksploatacija drugih
zajednica problem nedostatka novca prebacuje i zaotrava u drugim drutvima. Na taj nain se
meunarodna trgovina svodi na voenje ekonomskog rata sa istim ciljem kao i u merkantilizmu.
Naravno da to na kraju mora voditi u manje ili vee ratove. A vodi i u jaanje nacionalizma.
Postoji naravno i drugo rjeenje, a to je da zajednica emitira svoj novac i da se time bez
potrebe za dotokom novca izvana postigne drugi dio uvjeta za drutvo blagostanja. Naravno,
zajednica mora imati dovoljno resursa za ivot svojih stanovnika. Ako ih nema, nikakva emisija
novca to ne moe rijeiti. Novac vrijedi samo ako iza njega stoji kupovna mo tj. proizvedeni
proizvodi na tritu. Svaka zajednica koja u unutranjoj razmjeni koristi novac naravno da ga
mora emitirati. Ako se emitira novac za potrebe deficita prorauna zajednice preko posudbe od
vlastite centralne banke, nepotrebno se ide u stalno rastui dug. U konanici skoro da se postie
ista stvar, ali dug eksponencijalno raste pa izgleda da je zajednica financijski nesposobna. U
poetku je novac bio i roba, ali je to potpuno nepraktino jer se time promet svih roba vee uz
koliinu raspoloivog novca. Rast produktivnosti u proizvodnji nije mogue pratiti produkcijom
novca koji je roba (metalni novac). Fiat novac je zbog toga najprihvatljivije rjeenje. Stalnim
dodavanjem fiat novca u sustav se pomae u tenji da svi pokriju trokove i moda neto zarade.
Sama emisija novca naravno ne garantira svima pokrivanje trokova tj. zajednicu blagostanja. A
osobito ako se radi o slobodnom formiranju cijena i kada se ne radi limitiranje omjera plaa.
Kada postoji emisija novca, a eli se postii to manje raslojavanje mora se uvesti kontrola

cijena i raspona primanja. Emisija novca tada rjeava deficit prorauna zajednice, ali sa
oekivanom visokom inflacijom koju je poticana sa svrhom veeg zahvata u tue plodove rada.
Podizanje cijena bez razloga je u biti diverzija na drutvo blagostanja i ima cilj da se sabotira
koritenje novca bez duga.
Osim toga, drutvo blagostanja je kontraproduktivno za izrabljivae jer ne moraju postojati
razlozi prodaje imovine, dok se pokrivaju trokovi ivota. Da bi se imovina preuzimala, dio
srednjeg sloja lanova zajednice se mora tjerati u bankrot i rasprodaju. Drutvo blagostanja u
kapitalizam je teko ostvariva ideja koja e prije ili kasnije rezultirati izrabljivakim drutvom
sa velikim socijalnim raslojavanjem.

5. Porezi u drutvu
Porez u drutvu ima svrhu da se dio kupovne moi lanova drutva prebaci lanovima drutva
koji e obavljati drutveno potrebne poslove javne slube. Oigledno je da lanovi realnog
gospodarstva moraju stvoriti dovoljno roba i za sebe i za javne slube. Nepotrebno angairanje u
javnim slubama moe nepotrebno opteretiti realno gospodarstvo viim porezima. Opet, to je
produktivnost u proizvodnji vea, manja je potreba za radnicima u realnom sektoru. Sa tog
stanovita ispada da to omoguava vee zapoljavanje u javnim slubama , ali posljedino vodi
prema veim porezima. Premda je oekivano da se dio prorauna financira emisijom novca,
javni sektor se ne moe plaati bez poreza. To bi bila prevelika emisija novca u odnosu na
poveanje ponude roba i usluga te samim time bi stvorilo inflaciju. to vie imamo radnika u
javnom sektoru to se vii socijalni standard u zajednici moe ostvariti (kolstvo, zdravstvo,
odmaralita, stanovi, prometnice, razvoj znanosti i tehnologije, itd.).
Meutim, sama porezna politika u kapitalizmu ne moe biti sredstvo za spreavanje bogaenja
i smanjenje socijalnih nejednakosti. Vii porezi znae samo da se vie rada izrabljenih mora
uiniti za istu zaradu bogatijih. To e samo usporiti koncentraciju kapitala, ali je nee sprijeiti.
Logino je da e odgovor biti vjerojatno u dizanju cijena, bijegu kapitala, otputanju radnika,
itd. Kapitalisti ne mogu napredovati bez uveanja kapitala i imovine. Ako prestanu napredovati,
konkurencija bi im mogla preoteti trite i na kraju ih preuzeti. Ostvarivanje visokog profita je
imperativ za opstanak. Progresivni porezi se ine dobrim, ali bi mogli unititi kapitalistike firme
zbog konkurencije iz drutava koja te poreze nemaju. Zbog toga otvoreno trite i progresivni
porezi djeluju tetno na nacionalno gospodarstvo. Niski porezi u otvorenoj ekonomiji rue
socijalni standard, ako zajednica ne ostvari dobar suficit u vanjskoj trgovini. Niski porezi i bolji
socijalni standard su danas vezani uz ekonomsko izrabljivanje drugih drava. Uvoenjem emisije
novca bez duga ipak nema smisla u potpuno otvorenom tritu. Sigurno je da se emisijom novca
bez duga moe sprijeiti nepotreban rast poreza i prekinuti sa ekonomskim izrabljivanjem drugih
drava. Cilj prave monetarne vlasti je da se stvori visoka zaposlenost. Ali jo bitnija je kvaliteta
ivota.

6. Kvaliteta i standard ivota

U trenutku kada se postie odreeni standard ivota, vea kvaliteta se postie sa manjim
radnim vremenom uz isti standard. Oigledno je da se poveanje produktivnosti tada nee
koristiti za jo veu proizvodnju i potronju, nego za smanjenje angairanja pojedinaca na poslu.
To je izbor izmeu teeg ivota sa veom potronjom i lakeg ivota uz manju potronju. To je
apsolutno slobodni pojedinac mogao birati. Koliko je stvorio, toliko je imao za potronju.
U izrabljivakom sustavu, poveanje kvalitete ivota izrabljivanih obino znai manju ukupnu
produktivnost te veu cijenu proizvodnje to ogleda u smanjenoj konkurentnosti. Iz istog
razloga, kako raste standard radnika na jednom tako se u otvorenom tritu proizvodnja seli u
podruja gdje je mogue vee izrabljivanje tj. nia cijena proizvodnje. Zajednica ostaje bez te
proizvodnje, a poveava se broj nezaposlenih i time rui postignuti nivo socijalne drave.
Rjeenje koje tu pomae je da se povea produktivnost preko tehnolokog unapreenja. To znai

da e dio radnika ipak izgubiti posao i biti kao teret zajednici. To znai da oni moraju nai drugi
posao ili e se morati neto poveati socijalna davanja tj. poveati porezi ili pasti socijalna
prava.
Oigledno je da je zajednica u otvorenom tritu osuena na stalni tehnoloki napredak u
produktivnosti ili e krenuti u pad socijalnog standarda. Pitanje je zato uope treba dizati
produktivnost u nebesa? Zato ne bi zatitili domau proizvodnju i slobodno poveali kvalitetu
ivota. Tehnoloki napredak je znao donijeti i mnoge posljedice u vidu tetnog zagaenja zraka,
vode, zemlje i razna tetna zraenja. To sve utjee na moguu kvalitetu ivota.

7. irenje drutva
Kako brojnost zajednice raste, ona mora ili iriti prostor na kojem se nalazi ili smanjivati
slobode i mogunosti (brojnost, standard). Druga mogunost je da tehnolokim skokom stvori
viak proizvoda koje e razmjenjivati sa drugim zajednicama za deficitarnu robu i time napravi
jednu vrstu meunarodne specijalizacije. Tako ta zajednica postaje donekle ovisna o drugim
zajednicama. Da li i dalje moemo govoriti o slobodi? to ako druge zajednice iscrpi resuse koje
koji trebaju i nama, a koje smo dobivali preko razmjene. Drutvo koje nema dovoljno resursa
mora se dijelom raseliti ili reducirati na broj koji e omoguiti njegov opstanak. to u tom
sluaju znai nejednakost u posjedovanju? Da li e se oni bogatiji solidalizirati ili e pokuati
odrati svoju slobodu da konzumiraju vie jer imaju vie.
Puno je tu pitanja i filozofiranje o slobodi pojedinca, konzumiranju slobode i pravima koja
trebaju zamisliti svakog ovjeka. Postavlja se pitanje: to e biti kada resusa bude manje. Tj.
trebamo li mi ve danas donositi planove za vremena kada e problemi sa resursima civilizaciju
pretvoriti u postapokaliptino drutvo. I sada bi u to sve trebali uklopiti kapitalizam. To ini kao
nemogua misija. A dokaz tome je to Amerika ima desetke specijalnih sklonita samo za elitu.
Tako da je jasno da jedni prave planove i za to doba, a drugima se u meuvremenu i dalje
prodaje Ameriki san.

8. Vladanje drutvom
Krenuli smo od toga da definiramo to je to prava sloboda pojedinca - da ima sve to svojim
rukama stvori. Kada imamo drutvo, tada se zbog zajednikih slubi dio produkcije pojedinaca
mora odvajati za zajednike slube (koliko je to racionalno je druga stvar). Danas imamo
socijalno razlikovanje (izrabljivanje) gdje veliki dio pojedinaca ne odvaja samo za zajednike
slube, nego i za vea (ekonomska) prava drugih. U najmanju ruku se ini da imamo samo
kapitalizam (vladavinu kapitala), ali ne i demokraciju (vladavinu demosa). Po tome ispada da
drutvo ne moe biti demokratsko, ako je ima kapitalizam. Kapitalizam je vladavina posjednika
kapitala - onih koji su ekonomski jai. Njihova ekonomska mo koristi masku demokracije za
vladanje. To je drutvo gdje je veini reducirana sloboda i ovisi o volji kapitalista ili mogunosti
ekonomski potlaenih da se organiziraju i donekle poboljaju svoj poloaj.
U kapitalizmu je teko govoriti o slobodi. Ako je u pitanju interes onih koji posjeduju kapital i
ele ga uveati, normalno je da e isti imati sredstva i mogunosti da plate ljude koji e lobirati
za interese kapitalista. I ne samo to. Kapitalisti nee imati jednu stranku koja e ih zastupati,
nego mogu financirati nekoliko stranaka i tako gotovo 100% biti sigurni da e predstavnici
kapitala uvijek biti na vlasti i voditi politiku koja je od interesa kapitalistima tj. onim najveim
kapitalistima. Sitni kapitalisti i srednja klasa su ionako predodreeni da postepeno budu
preuzeti od krupnog kapitala i pretvoreni u siromane. Krupni kapital ima jedino njih kao
metu preuzimanja. Svaki mali kapitalista kako raste oekivano mora da unitava svoju
konkurenciju i preuzima njihovu imovinu i trite. Koncentracija kapitala je potpuno oekivana i
posljedica je da najjai svoju ekonomsku mo koriste za osvajanje vlasti i kreiranje zakona koji
e ii na ruku najjaima. Kako se to moe zvati demokracijom? To je i dalje samo kapitalizam.
Sloboda izbora je limitirana jer ekonomski slabiji politiki kandidati nemaju sredstva niti podrku
medija koja je u rukama krupnog kapitala.

Pravo je udo kako sitni kapitalisti i srednja kasa ne vide da su oni na izumiranju ba zbog
prirode kapitalizma. Danas ispada smijeno da EU daje poticaje malim poduzetnicima kada se
zna da uspijevaju samo oni koji imaju veliku proizvodnju. Sitni kapitalisti i srednja klasa bi
svoju politiku niu trebali traiti u socijalizmu koji dozvoljava sitno poduzetnitvo. Naravno,
da je siromanima i radnicima socijalizam jedina ansa za bolji i kvalitetniji ivot sa vie
ostvarivih prava. Na ovim naim prostorima su nai ljudi bili naivci i mislili da je tako svejedno
da li rade u drutvenoj ili privatnoj firmi. Praktino se ini da nema razlike, dok se ne pone
istraivati to to u konanici znai i kuda to vodi. Osim toga to znai da kada nisi zadovoljan
vie ne moe dizati bunu protiv partije na vlasti nego protiv odreenog kapitaliste. A on moe
lako preivjeti godinama bez posla, dok radnik ne moe. I tko e obrati bostan? Pa oni koji su
najslabiji. Kapitalizam je vladavina jaih, a nikako nije demokratsko i slobodno drutvo.

8. Zakljuci
elimo li maksimalno slobodno drutvo, sigurno je da ga ne moemo graditi na
krupnom kapitalizmu. On je neprijatelj sitnog poduzetnitva, srednje klase i radnika.

elimo li viu kvalitetu ivota, tada moramo zatiti vlastitu proizvodnju

elimo li financijski neovisno drutvo da bi izbjegli ucjenjivanje moramo emitirati

vlastiti novac bez stvaranja duga. Vanjska platna bilanca ne smije biti negativna.

elimo li se pribliiti ostvarenju drave blagostanja trebamo smanjiti omjere primanja

tj. to vie ujednaiti raspodjelu plodova rada

elimo li istinsku demokraciju nju moemo postii samo u socijalizmu

Maksimalno ostvariva prava pojedinca se mogu ostvariti samo u socijalizmu

elimo li bolje drutvo za sve moramo znati kako to uiniti i tko nam stoji na tom
putu

Zagreb, 10.08.2014.
Nostradurus Zagrebaki