lupiga kao homepage | kontakt | english version

prethodna | naslovnica | sljede!a

datum: 02.02.2012

Na$a stvarnost ili Krle#in obra%un s malogra&an$tinom

Aj' ku!i
Kolumne
Gledali smo
"itali smo
E-ciklopedija
Receptura

ritn by: Jerko Bakotin

"Uputite se, molim vas, budite ljubazni, sa mnom na terasu
zagreba%kog Esplanade-hotela pa da otpo%nemo na$e
nesuvremeno antimalogra&ansko razmatranje, a kako
malogra&anin poistovje!uje pojam hrvatstva s pojmom
svog malogra&anskog pogleda na svijet, to !e za
malogra&anina takvo protumalogra&ansko gledanje biti
svakako i protuhrvatsko...". Ovo je re%enica iz Krle#inog
eseja "O malogra&anskoj ljubavi spram hrvatstva",
napisanog izme&u dva rata, i koji na#alost izvanredno
opisuje na$u dana$nju situaciju. Toplo i iskreno
preporu%amo pro%itati

Koju ocjenu dajete

novom hrvatskom
premijeru Zoranu
Milanovi!u?
jedan
dva
tri
!etiri
pet

Miroslav Krle!a

Like

149 likes. Sign Up to see what your friends like.

Glasaj

GostLupe#
Pute$estvije
Igrice
Vicevi
Forumanija
pretra#i Lupigu
itra

Web
Trai

lupiga.com

"... Uputite se, molim vas, budite ljubazni, sa mnom na terasu

zagreba!kog Esplanade-hotela pa da otpo!nemo na"e nesuvremeno
antimalogra#ansko razmatranje, a kako malogra#anin poistovje$uje
pojam hrvatstva s pojmom svog malogra#anskog pogleda na svijet, to
$e za malogra#anina takvo protumalogra#ansko gledanje biti svakako i
protuhrvatsko...". Tako je izme#u dva svjetska rata pisao Miroslav
Krle#a u eseju naslovljenom "O malogra&anskoj ljubavi spram
hrvatstva". Pa, ako ima i"ta "to je danas aktualno, i "to poga#a ravno
u sredi$te blata u kojem %ivimo, to je ovaj Krle%in tekst.
Sve je u njemu: i Tomislav Horvatin%i!, novosklepani "Agramer" s
obiteljskim grbom koji je sam dizajnirao, koji bi, pak, trebao predstavljati
njegovo odvajkada plemenita"ko porijeklo, a koji, kao i sve "to doti!ni
gospodin predstavlja, smrdi do neba! Tu su Franjo Tu&man i njegove
tlapnje, naro!ito je tu Jadranka Kosor i njene bole$ive %alopojke,
ki!asti, gnjusno-ogavni stavovi o valjda svemu, i sve ostalo "to ta %ena
predstavlja, i !itava na"a politi!ka, "kulturna" i sva ostala elita, a
naro!ito ona "to se zaklinje bilo na Domovinski rat ("to je ina!e
posljednji, metafizi!ki i neoborovi argument u Hrvatskoj: !ak i kada
pohlepne taksiste upitate za"to ne prihva$aju tr%i"te, odgovoriti $e - nas
se 370 i ne znam koliko borilo u ratu... O HDZ-u da ne govorimo), bilo na
svoju moralnost ili obrazovanje! Tu su i Kutle i feudalac Todori!,
suvremeni Franjo Tahi, jer Krle%a je sasvim to!no i precizno znao da "i
kod umiranja dijele se Hrvati na dva dijela: na mrtvace i na grobare.
Mrtvaci se pokapaju, a grobari posluju s kamatnjakom." Tu je i
malogra#anska "tampa, koju danas utjelovljuju gotovo svi dnevni listovi,
tu su i Kulji$, 'utelija, Ivko$i! i sva ostala %gadija !ija se snobovska
"superiornost" sastoji u lizanju !mara strancima !ija je jedina moralna
kvalifikacija ta da imaju para i da $e ne"to dobaciti i svojim bijednim
d%ukcima. Unato! tome "to ga impotentne sitne du"e progla"avaju
mrtvim, bezobraznim, pokvarenim starcem i tko zna kakvim sve ne,
ovaj esej, smatramo, toliko to!no opisuje na"u stvarnost, da bi poput
Katona starijeg, koji je svaki govor u rimskom Senatu zavr"avao s
"Ceterum censeo Karthaginam esse delendam", u prijevodu, "Uostalom,
smatram da Kartagu treba razoriti", mi trebali (barem "to se ti!e
ni%epotpisanog) svaki put kad se na#emo pred mo!varom
malogra#an"tine re!i "Uostalom, smatram da se trebamo vratiti
Krle#i". A to, na%alost, mnogo vi"e govori o Hrvatskoj 2010. nego o
Krle%i.

Sa$a "okljat

Kajne Sarajvo vi$e, Allaha

mi
gBoban

14.02.2012

Valentinovo i ru#e
Mladen Barbari!

08.02.2012

Nakon vi$e od pola decenije

apstinencije, navukao sam
se na TV

O malogra!anskoj ljubavi spram hrvatstva

U ovim razmatranjima o malogra!anskom historizmu i o sentimentalnoj
zaljubljenosti hrvatstva u samo sebe, izdvojen je pojam malogra!anina

18.02.2012

i tijela

zaljubljenosti hrvatstva u samo sebe, izdvojen je pojam malogra!anina

kao pojam koji postoji izoliran od mnogobrojne narodne hrvatske mase i
"ivi sam za sebe u zdravicama i u knjigama. Taj je pojam uslovljen
prilikama, on je takore#i izazvan okolnostima, ali on kao snaga, i to
"ideolo$ka", djeluje kod nas ve# stotinu godina. U tom za%aranom krugu
romanti%nih sugestija, bole#iv kli$ej sentimentalnog, u sebe samog
zaljubljenog hrvatstva postao je kreatorom i inicijatorom jedne politi%ke
svijesti, jedne izvjesne varijante takozvane kolektivne narodne volje,
koja se ne podudara ni s interesima narodnim niti s istinom. Kako danas
stvari stoje, ova hrvatska formula, na"alost, u rukama je pre"ivjelih,
konzervativnih, staromodnih snaga, koje djeluju isklju%ivo po zakonu
du$evne tromosti.
Jedna od tipi%nih malogra!anskih slabosti iluzionisti%kog hrvatstva jeste
da mu je osje#aj vlastite narodnosti ranjavo razdra"en, da je u svoje
vlastite slabosti djetinjasto zaljubljeno, da je sklono da se precjenjuje u
umjetni%kim, a naro%ito u pjesni%kim oblastima, u kojima nikakva
razloga nema da o sebi misli naro%ito odu$evljeno, potcjenjuju#i se
upravo u onim regionima koje reakcionarno pori%e, koje jednostrano
slijepo ne#e da uzme ad notam i o kojima uglavnom zaslijepljena, pojma
nema.
Filistarsko, zakutno, zatureno, nazovigospodsko hrvatstvo pati od
ograni%enog osje#aja manje vrijednosti u socijanom smislu, i ako je
ne$to u hrvatskoj pro$losti deplasirano, to je upravo ono pusto i isprazno
do%aravanje imaginarne plavokrvne, plemenita$ke hrvatske proslosti. U
toj svojoj zaljubljenosti u aristokratsku pro$lost, u galeriju svojih biskupa
i grofova, latinsko, takozvano zapadnja%ko hrvatstvo reagira histeri%no
povi$enim tonom na svaku lijevu kritiku, samozadovoljno prevr%u#i
o%ima na prazne fraze, kakve se izgovaraju iz la"ljive
konvencionalnosti.
Da smo "Antemurale Christianitatis", to nisu govorili samo nama, nego
svim nacionalnim bijedama katoli%kim na Dunavu i na Visli koje su
ginule na krvavoj predstra"i evropskih interesa, dok se u centru
civilizacije ban%ilo na vlas tako, kao $to je to opjevao Jan Panonije,
biskup pe%ujski.
Da smo krvarili
na braniku civilizacije
zapadnoevropske, u bitkama za inostrane kraljeve "do posljednje kapi
krvi", o tome se pisalo iz austrijske perspektive sve do sloma Austrije
(1527-1918), a danas, kada se pre$tampavaju najbanalniji komplimenti
stranaca na proputovanju o na$im kostimiranim balovima ili o lijepim
zagreba%kim gospo!icama, mi se hvalisavim citiranjem tih glupih la"i
spu$tamo do onog najni"eg stepena provincijalne zatucane svijesti, na
kome nam pamet ma$e repom pred strancima ropski servilno,
djetinjasto nesvijesno, dokazuju#i svojim poni"enjem kako smo upravo
ono $to ne#emo da budemo: servilno otjelotvorenje bezvrijednosti.
O, koliko puta sam %uo i %itao o svojoj malenkosti da sam
internacionalisti%ki odrod i da mrzim hrvatstvo, premda ne poznajem
me!u hrvatskim poetima ni jednoga koji bi bio "narodniji" od mene i ni
jednog koji je vi$e od mene varirao temu o potisnutoj svijesti hrvatskog
narodnog osje#aja. U Beogradu me beogradski novinari ($oveni i
separatisti) napadaju kao frankovca, a nedavno mi je "Srpski knji"evni
glasnik" predbacio kroatocentri%no dr"anje, premda ve# godinama
%eznem za jednim "serbocentri%nim" svojim pandanom u beogradskoj
$tampi...
Pi$u#i o mojoj ruskoj knjizi, gospodin doktor Mato Han"ekovi# napisao
je u "Hrvatu", da se iz moje ruske knjige osje#a ljubav spram hrvatstva,
"u koje smo svi mi pomalo zaljubljeni". Kako je ta Han"ekovi#eva fraza
o "zaljubljenosti" paralelna s mojim natpisom o malogra!anskoj ljubavi
spram hrvatstva, htio bih da se u nekoliko redaka odredim spram te
"zaljubljenosti", jasno i po mogu#nosti kratko.
Hrvatstvo nije Jedno Jedinstveno Hrvatstvo kao Takvo, i to je osnovno
kod ovoga razmatranja. Biskup grof Dra$kovi#, koji potpisuje smrtnu
osudu Matiji Gupcu, hrvatski je feudalac, a Gubec hrvatski kmet. Nema
hrvatstva, koje je u stanju da pomiri hrvatskoga kmeta sa hrvatskim
grofom. Ja, dakle, hrvatstvo biskupa i grofa Draskovi#a ne priznajem za
svoje hrvatstvo, i takvo feudalno hrvatstvo, stolje#ima kulturno jalovo a
politi%ki parazitsko i renegatsko, ja izrazito pori%em, sto jo$ uvijek ne
znaci da sam i negator "hrvatstva kao takvog", i kao da biskup i grof
Draskovi# ima monopol na svoje biskupsko i grofovsko hrvatstvo, a ja
na svoje pu%ko i narodno nemam. Hrvatstva "kao takvog", hrvatstva "an
sich", hrvatstva po sebi uop#e nema, i bilo bi dobro da se u uvodu ovog
razmatranja sporazumijemo o vrijednosti i o smislu nekih pojmova.
Ni%eg na ovoj planeti "kao takvog" ili "po sebi" nema, pa %ak ni na$e
planete "kao takve" po sebi same... Po sebi, dakle, ovo na$e hrvatstvo

i tijela

Recepti

Lupiga.com on
Facebook
Like
4,692 people like
Lupiga.com.

Tatjana

Mislav

Aleksandra

Sergej

Utena

Jasminka

Facebook social plugin

prijavi

odjavi
Spremi

Do!la Fata kod zubara,

skinula suknju, sjela i ra!irila
noge. Ka"e zubar: Gospo#o vi
ste proma!ili ordinaciju, ja
nisam ginekolog. A Fata ka"e:
Jesi li ti mome Muji ju$er
namjestio umjetne zube?
-Jesam!
-E sad ih lijepo izvadi!

Trenutno je 87
posjetitelja na site-u

Medve!"ak
izbliza
Ekskluzivne
reporta"e i
prijenosi Prati
medvjede na
putu do finala.

www.medvescakizbliz

planete "kao takve" po sebi same... Po sebi, dakle, ovo na!e hrvatstvo
ne postoji, jer nije balon da lebdi nad vremenom i nad prostorom, a nije
ni Platonska Ideja, da bi na!e misli o njemu bile tek bo"anski odraz
jednog vrhunaravnog pojma. Hrvatstava u pro!losti bilo je #itav niz, jer
ta hrvatstva u neprestanom protjecanju vremena i sama protje#u u
trajnoj fluktuaciji pojmova i odraza, i, prema tome, protje#u$i, ta su
hrvatstva u prelijevanju uvijek druga i druga, jedno na drugo nalik, ali
nikad podudarna, u sukcesivnom nizu i sama samo odrazi okolnosti i
prilika kroz koje se probijaju.
Trajalo je jedno historijeko, feudalno hrvatstvo vijekovima, a po zakonu
inercije ono jo! uvijek nije sasvim proteklo, ono tu protje#e kroz nas,
#esto nas ometaju$i da mu se otmemo, a ono !to nastoji da se tim
inertnim snagama otme, to su nove, suvremene formule nase narodne
svijesti u trajnom nastajanju i nestajanju.
Sve !to se doga%a od feudalnog do dana!njeg hrvatstva, to je
malogra%anski prijelaz u gra%ansko hrvatstvo Banke i Industrije,
Dividenda i Profita. Historizam tog prelaznog malogra%anskog hrvatstva,
skiciran u provome natpisu "O malogradjanskom historizmu uopce",
svakako nije takav, te bi se mogao afirmirati ozbiljno, pogotovo ne sa
stanovi!ta socijalne i ekonomske demokracije. Kako je sigurno, da je
moja knjiga o Rusiji pisana barem pribli"no sa socijalisti#kog, tj.
ekonomskodemokratskog gledi!ta, to bi bilo dobro odrediti, koje je
zapravo to hrvatstvo, u koje sam ja po gospodinu doktoru Matiji
Han"ekovi$u tako "zaljubljen", te on kao poznati ljubavnik i trubadur
ovog uzvi!enog rodoljubivog pojma osje$a kavalirsku potrebu, da mi
protiv svog boljeg uvjerenja, oda po#ast i priznanje! Danas, pogotovo
unutar hrvatstva, odnosi nisu tako jasni i markirani, i na! sveukupni
javni i politi#ki i ekonomski "ivot odvija se u najnevjerojatnijoj zbrci,
izme%u isprepletenih demokracija, pak je tako masu pojava na!eg
svakodnevnog "ivota potrebno svrstati lijevo ili desno, da bi #ovjek
mogao unutar hrvatstva da se pravilno odredi, i da uzme spram tog
nesuvremenog, malogra%anskog, nacionalisti#kog problema stav
logi#an, dosljedan, napredan pa, prema tome, i kriti#an.
Govori se i pi!e po na!oj !tampi o nekom sinteti#kom hrvatskom
Narodu "kao takvom", i pjeva se Dunavu da rekne svijetu "da svoj narod
Hrvat ljubi", tjera se svakoj logici uprkos kult jedne idealisti#ke
konstante, u okviru koje to na!e hrvatstvo nije drugo, nego neka vrsta
demonskog "perpetuuma mobile", koji traje i koji se vrti uvijek oko istih
centara, podjednako ustrajno, dakle vje#no. &ivimo pod imperativima
ovog feti!izma, a jedan od imperativa na!e himne jeste, da treba da
"ljubimo svoj narod"! Dobro!
Uputite se, molim vas, budite ljubazni, sa mnom na terasu zagreba#kog
Esplanade-hotela
pa
da
otpo#nemo
na!e
nesuvremeno
antimalogra%ansko razmatranje, a kako malogra%anin poistovje$uje
pojam hrvatstva s pojmom svog malogra%anskog pogleda na svijet, to
$e za malogra%anina takvo protumalogra%ansko gledanje biti svakako i
protuhrvatsko. Krivi zaklju#ak, jer su krive i premise. Prije svega Hotel
Esplanade: hladna i topla voda, francuska kuhinja, ruleta, liftovi, livrirani
teklici, "on parle franais", "Evropa", dobro! Tamo perspektiva na grad
Agram, parkovi, asfalt, policija s engleskim kacigama, psi sa brnjicom!
Dobro! Tu na terasi hotela dame (gospo%e ovog na!eg glavnog grada)
sve govore njema#ki. Ukoliko pripadaju gra%anskog klasi, to nisu
Hrvatice, ili, jo! gore: to su zaista autenticne Hrvatice, to su nase drage
kr!$anke, hrvatske milostivice i milostive. "Jezusna, kistihant, fesch i
hercig" mentalitet na!ih agramerskih milostivica! Tako, dakle, izgleda u
centru na!ega glavnog grada, u ljetno poslijepodne, uz tihu svirku
nevidljiva kvarteta. Sladoled i novine, muzika, svibanjsko nebo.
Arkadija...
Promatraju$i te nase "lijepe hrvatske dame", drage na!e rodoljubive
Hrvatice, uz #a!u hrvatskog sladoleda, na hrvatskoj terasi, uz gibanje
prolaznika u bijelom platnenom odijelu sa reketima, uz skupe engleske i
talijanske marke automobila, #ovjek bi mislio da je doista u "Evropi". To
je ta Evropa, o kojoj pi!e malogra%anska !tampa da je velegradska i
zapadnja#ka, zagreba#ka Evropa. Me%utim, sve to samo je
esplanadska kulisa. Do%ite, molim vas, sa mnom prijeko na drugu
stranu kolodvora, iza Podvo"njaka, ni dvjesto metara od gradskog
centra, slika je zakulisno kobna, kao !to je sve fatalno sto je zakulisno:
trnjanske petrolejke, blato do gle"nja, prizemnice s trulim tarabama,
seoske ba!te (krastavci, tikve, ribiz i grah) kudravi psi bez marke, krave
na melankoli#nom povratku iz Vrbika, u predve#erje, selendra bez
gra%evnoga reda, bez plana, sve gnjile kolibe s vla"nom horizontalom
vodene razine od posljednje katastrofalne poplave koja se tu javlja s

La! ne ubija toljagom, ali se

provla"i krvnim !ilama poput
otrova, polako i oprezno, pa
se i ne primje#uje kako djeluje
Ivan Cankar (1876 - 1916)

vodene razine od posljednje katastrofalne poplave koja se tu javlja s

matematskom neizbje!no"#u; sezonski pravilno dvaput, svakoga
prolje#a i svake jeseni, ve# kako padaju ki"e oko Rjavine i Mezaklje na
Feldesu. Patke po barama, otvorene toalete, malarija, tifus i sedam
hiljada drugih bolesti, kao sudbina felaha u nilskoj Delti, sve sivo, sve
bolesno, sve beznadno, sve antipati$no, sve balkanska tu!na provincija,
gdje ljudi stanuju na sme#u, gdje ljudi krepavaju kao pacovi, gdje
slabokrvna djeca crkavaju od gladi i gdje se uop#e krepava vi"e nego
!ivi u ljudskom smislu.
U centru ulice asfaltirane, tu velegradska rasvjeta, tu polijevanje
plo$nika "elektromobilima", a tamo: stambena bijeda najgore vrste: ljudi
jadikuju u otvorenim vagonima, u ga%enja dostojnim stra#arama od
dasaka i nakatranjene hartije, u barakama koje su mnogo bli!e Kongu,
nego ku#i u bilo kakvom, pak i najskromnijem civiliziranom smislu.
U centru Botani$ki vrt s alpinskom florom, tu staklenici sa tropskim
biljem, kineske glorijete nad tihim ogledalom jezerca, tu biblioteka sva u
bronci i u mramoru sa nekoliko stotina hiljada svezaka, inkunabula i
folijanata, a sto metara od te biblioteke !abokre$ina, Azija i tifus;
najbanalnija provincija zaostale, mo$varne selja$ke zemlje kao prije
nekoliko stotina godina, kada je na" Glavni Grad sa svim ostalim
gradovima bio sa!aljenja dostojna palanka, zaboravljena daleko negdje
na turskoj granici, za bo!jim le%ima. Skretati pozornost na prosja$ku,
zakulisnu bijedu nekih dekorativnih la!i nije nikakvo naro$ito otkri#e, ali
kad se te dekorativne la!i uzdi!u na !rtvenik jednog samozaljubljenog
idolopoklonstva, koje iz dana u dan sve vi"e gubi najminimalniji smisao
za procjenu istinitih vrijednosti, onda nam upravo ljubav za bijedu i
neima"tinu na"e stvarnosti nala!e da istini pogledamo u o$i smionim i
otvorenim pogledom.
Glavni grad Hrvata le!i, kao "to je poznato, na "srebropjenoj" Savi i ta
"srebropjena" Sava ne !ubori uz Dionizettijeve akorde samo kroz
Arkadiju Mihanovi#eve "Lijepe nase domovine", nego i kroz ulice na"eg
glavnog grada, jer je savsko korito, kao korito opasne alpinske gujice,
udaljeno od gradskog centra svega nekoliko stotine metara tako, da ova
srebropjena voda hu$i i urla svake jeseni i svakog prolje#a sezonski
kroz ulice samoga glavnog grada, tog na"eg hiljadugodi"njeg kulturnog
centra. To se katastrofalno stanje fakata ne mo!e pretvoriti u
nepostoje#e nikakvom magijom ljeporje$ive samozaljubljenosti. Ova
nam srebropjena Sava protje$e gradskim ulicama sezonski, ona
godi"nje dvaput di!e najbjednijima od najbjednijih poku#stvo, ormare,
no#ne lonce po rupama i #umezima, a sve u centru nase hiljadugodi"nje
kulture, o kojoj rodoljubivi malogra%anin deklamira s la!nim patosom
(malogra%anske "tampe), a da mu nitko jo" do mene nije rekao: jezik za
zube i tornjaj se, glupane u nepovrat!
Negdje sam jo" kao dijete $itao da se gradovi izgra%uju na rijekama.
Glavni Grad Hrvata le!i na rijeci Savi, a izme%u njegovog
centralnoevropskog centra i savske mo$vare u Vrbiku, po bajerima i u
blatu, gnjije $itava tajna na"eg panonskog problema: mjesto da je
fasada Grada nad ogledalom jedne akvamarinski $iste, prozirne, plave
alpinske vode, tu u centru Grada trune sva bijeda na"e stvarnosti. Tu je
na"a sirotinja bez kulisa gola. Tu je na" Grad jo" uvijek Trnje na obali
bajera, po vrbicima, tu se pije voda iz vlastitih zahoda. Tu je Zagreb jo"
uvijek Trnje. Ova na"a opera s "Parsifalom", ova na"a osamstogodi"nja
biskupija sa riznicom i kardinalima, ovi na"i koncerti od Lisinskoga i
contesse Rubido do danas, na" hiljadugodi"nji evropski ponos hr$e
dvjesta-trista metara sjevernije od posavskog sela Trnja, na obali
alpinskog torrentea, "to poplavljuje grad decenijima, ako na Kredarici
padne snijega za nekoliko centimetara vi"e nego obi$no.
Ako je ovaj hotal "Esplanade" "Evropa", Trnje to na!alost nije. Centar
na"ega glavnog grada dakle jeste i nije "Evropa", jer Trnje nema hladne
ni tople vode, ni lifta, Trnje ima samo sezonsku, neizbje!nu poplavu i
Odbor za gradnju Crkve Krista Kralja.
Malogra%anska formulacija u sebe samozaljubljenog, dostojanstvenog i
iznad banalnih poplavnih sitnica u svakom pogledu uzvi"enog hrvatstva
govori: Hrvati su kulturan evropski narod, zapadnja$ki, latinski
orijentiran, koji nema i nikada nije imao nikakve veze ni dodira s
isto$nim provincijama ove zemlje. Pod tim jedinstvenim pojmom Hrvata
malogra%anin razumijeva Hrvata poplavljenika iz Trnja i Miramarske
ceste isto tako kao i Hrvata s terase "Esplanade"-hotela s reketom u
ruci, s njema$kom konverzacijom i limuzinom Hispano-Suize. Hrvatski
Narod, dakle, "koji Hrvat ljubi", to smo mi svi zajedno: i mi intelektualci,
koji smo zaljubljeni u hrvatstvo kao doktor Mato Han!ekovi#, i mi koji to

koji smo zaljubljeni u hrvatstvo kao doktor Mato Han!ekovi", i mi koji to

nismo, a ipak nam priznaju da nije da nismo, i jadni stanovnici Trnja, i
gra#ani sa Zrinjevca, i gospodin nadbiskup, u svojoj osamstogodi$njoj
rezidenciji, i kineske glorijete nad jezerom Botani%kog vrta, i svi mi: i
asfalt, i kudravi psi bez marke, i bubikopf kakve male !enskice a la
ponny, i ve%ernje plesne $kole sa budu"im %edomorkama (o kojima
malogra#anska $tampa pi$e s najdubljim moralnim zgra!anjem), i
otvoreni vagoni sa su$i%avim stanovnicima, i luda Sava koja ne zna $to
radi, i Prva Hrvatska &tedionica sa svojim dividendama, i mi svi zajedno
kao pelikani i majmuni i koko$ke u Noinoj la#i.
Kada bi se na$ao netko pametan me#u svima nama, pa da izra%una
koliko zapravo ima nas Hrvata na toj Noinoj la#i, da se na#e, tko bi htio
da barem pribli!no odredi kakvo je zapravo na$e !ivotno stanje, on bi
na$ao, i to vrlo jednostavno i vrlo hitro, da prije svega nas u
malogra#anskom smislu malogra#anskoga komfora "kulturnih" Hrvata
naime one gospodske manjine na terasi "Esplanade"-hotela, koja govori
njema%ki i koja je bila proljetos u Be%koj operi da cuje Jeritzu imade
zapravo relativno veoma malo. I asfalta imade vrlo malo, a elektromobila
(za moderno $trcanje velegradskih ulica), elektromobila u genitivu plurala
kao Hrvata, uop"e nema. Postoji jedan jedini elektromobil, upravo,
moglo bi se re"i: paradni elektromotor koji, kada se pojavi na ulici, $trca
po prolaznicima, a $tampa to javlja posebnim vijestima "da se na$e
velegradske ulice polijevaju na najmoderniji na%in, elektromotorima".
Kupatila, u malogra#anskom hrvatstvu kao takvom, gotovo da i nema, a
u %itavom na$em hiljudugodi$njem centru postoji javno kupali$te jedno
jedino, i to za dvadeset lica (na!alost), a sada u najnovije vrijeme
sagra#eno je jedno, za dvadeset novih lica, na periferiji, pak taj
banjeolo$ki podatak mislim da nema nikakve naro%ite dokazne snage,
za neki naro%ito visok stepen na$eg standarda. Malarije ima poprili%no,
gladiv(periodi%ne gladi), mlaka s patkama, poplave po sobama, $to di!e
najbjednijima od najbjednijih dvaput godi$nje sve ormare i stolice i
sirotinju, svega toga imade u centru malogra#anskog hrvatstva "en
ebondance", a ta "abundantia rerum croaticarum" (u negativnom smislu)
bila bi dakle u oku objektivnog malogra#anskog statisti%ara nesumnjivo
ogromna, mnogo ve"a i nerazmjerno poraznija, kada bi se toj ekspertizi
pristupilo sa svom potrebnom nau%nom akribijom, sa stanovi$ta
socijalne higijene ili sa bilo kog, nazovimo ga pravim imenom,
"socijalnog" (da ne ka!em socijalisti%kog) aspekta. Ali kako je sve $to je
"socijalisti%ko" pojam, koji kod na$ih u hrvatstvo zaljubljenih rodoljuba
izaziva o%itu alergiju, nastojat "emo da zaobi#emo neke izazovne
pojmove i tako "emo se ograni%iti na sentimentalno razmatranje ove
problematike, na na%in vi$e-manje karitativan, pun samilosti i ljubavi
spram na$eg zapostavljenog hrvatstva. Pokazalo bi se da su dugovi,
kamati, hipoteke, percenti, mjenice, porezi i nameti mnogobrojnim
Hrvatima dnevna briga, $to polagano raste kao onaj Aladinov duh iz
fla$e: sve crnji i sve stra$niji. Pokazalo bi se i to da trnjanskog stanja,
$to se mo!e mirne du$e svrstati od balkansko stanje, da tog
"trnjanstva" imade u hrvatstvu nerazmjerno mnogo vi$e od
esplanadehotelskog evropejstva, o kome snobovi i smokovi pi$u na rubu
nesvijesti od vi$ega uzbu#enja, kako je stigla u na$ grad nekakva
filmska diva, izjaviv$i da je ugodno iznena#ena: bijela kava kao u Be%u,
a u teatru konstatirala je da dirigenti %itaju partituru takore"i na prvi
pogled. Prava Evropa! A prima vista! To hrvatstvo, dakle, nije samo,
molit "emo uljudno, zagrebacka kistihandmilostiva, niti "hiljadugodisnji"
asfalt, niti drvored stoljetnih platana na Zrinjevcu, nego je hrvatstvo
jedno ogromno selo Trnje, bez kanalizacije, bez plo%nika, selja%ka
bijeda, ogra#ena trulim plotovima, crna gluha provincija, obasjana tu!nim
svjetlom petrolejke $to tiho zmirka u autohtonu tminu sa !andarmerijske
stanice ili op"inske zgrade ili sreskog suda, gdje se na daskama prevr"u
politi%ki sumnjivci seljaci, zvjerokradice pred zakonom, a zapravo
mu%enici za koje nitko ne brine de facto.
Hrvatstvo (statisti%ki) mnogo vi$e sli%i onom bijedniku u okolici Biha"a,
koji pje$a%i %itavu no" da bi prodao tovar drva za tri dinara (pa da ga
najposlije nakon dvanaestosatnog stajanja na sajmu ipak ne proda),
nego kakvom tu!nom vla$kouli%kom sto dvadeset i %etiri kile te$kom
malogra#aninu, koji je %lan Hrvatskog Konjani%kog Sokola, u sve%anoj
konjani%koj pratnji Njegova Veli%anstva Srpskoga Kralja, koji i danas jo$
romanti%no zaljubljeno slu$a zveket svojih cesaro-kraljevskih ulanskih
feldvebelskih ostruga, i govori otprilike ovako o ratu: "Tam smo strelali
kozake kakti zajce, one osle proklete ruske, vrag im oca i mater! Ja
sem sam dva strelil, najemput!" (To je dokumenat njegove slavenske
solidarnosti.) A o do%eku Njegova Veli%anstva na kolodvoru ovako: "Sad
smo pokazali onim jugovranam kak se sika! Horvati su ipak fes de%ki"
(To je dokumenat njegove politicke republikanske svijesti.)

(To je dokumenat njegove politicke republikanske svijesti.)

I ta feldvebel!ina filistarska, taj sto dvadeset i !etiri kilograma te"ki
rodoljub nametnik, on pjeva s patosom Mihanovi#eve stihove o ljubavi
narodnoj:
Teci, Savo, Dravo, teci
i ti Dunaj svijetu reci
da svoj narod Hrvat ljubi
te pjevaju#i tako tu strofu na svojoj sokolskoj kobili, u svojoj
sveslavenskoj i samohrvatuju"#oj Sokolskoj Uniformi, on sebe
subjektivno osje#a Hrvatom, koji "ljubi svoj narod", a te ga emocije di$u
u sferu tzv. duhovnog nacionalizma, o kome je na" darvinist i
materijalist Milan Marjanovi# napisao, da je nadnaravnog podrijetla. A
Hrvatski Narod, koji takav Hrvat ljubi, to smo "Mi": Stanovnici
Trnjanske Ceste i Gornjega Grada, siroma"ni grofovi s najmanje tri
hiljade jutara zemlje i gospodin J. Prpi#, Preslica D. D. u Oroslavlju. Mi
Hrvati u otvorenim vagonima i mi Hrvati u svojim vilama sa osmoro
glava ku#ne posluge! Mi Hrvati, koji prodajemo tovar drva za tri dinara
na poreze, prireze, namete i kuluke, poplave, zemljaradnje, bud$ete,
op#inske prinose, takse i marke, carine i Omnium Serbe, i mi Hrvati s
briljantima, automobilima, sa "misom pape Marcelli" u goti!koj katedrali,
sa charlestonom i Radijem "na Valu 350". Svi mi zajedno, mi smo ta
toliko razvikana "hrvatska kultura", "koju si ne damo fkrasti, vrag ih
balkanski odnesel", ali koju smo sami sebi "fkrali" onoga dana kad smo
formirali svoj pogled na svijet tako da su nam pojmovi !u"pajz,
kerntnerica, kapucinergruft, kistihandmilostivica i jegerhorn postali
temeljima na"eg pojma o kulturi kao takvoj.
Rije! je o ljubavi Hrvata za hrvatski narod, i to o ljubavi, koju za sebe
svojata jedan sloj malogra%ana, toliko malobrojnih da ne predstavljaju
nikakve politi!ke snage, ali ipak toliko relativno uticajnih da su kod nas
osnovom smetnjom svakog razbistrenja pojmova ve# vi"e od stotinu
godina. Ako hrvatstvo zna!i jedno stanje me%unarodno nepriznato, kao
stanje Litve od Brest-Litovska, ako to hrvatstvo zna!i stanje bez
suvereniteta (1102, 1409, 1526, 1671, 1848, 1918), dakle neku vrstu
podru!ja okupiranog po jednoj ja!oj stranoj dr$avnoj sili, objekt a ne
subjekt, a i taj objekt je nepismen, gladan, su"i!av, bijedan, $alostan,
primitivan, zaostao, onda osje#aj "ljubavi" za to stanje moze biti samo
samaritanske naravi. Ako subjekt, koji je predmetom te na"e $arke
ljubavi, ne#e da vidi !injenice, nego se obmanjuje maglama o kulturi,
koje nema, jer za nju ne postoje materijalni preduslovi, ako se obmanjuje
samouspavljivanjem, kao da ta $alosna stanja kojima je okruzen nisu
istinita, ako se na ovoj hipnotizerskoj predstavi trajno pe!e kajgana od
nepostoje#e "jajicnice" i iz !arobnjackog cilindra vade kuni#i iluzija kojih
nema, onda u ovoj panorami govoriti naivnoj publici, da je $rtvom
obmane, nije naro!ito zahvalan posao, "to ne znaci da nije koristan.
Stanje hrvatsko je objektivno ranjavo stanje hiljadugodi"njih fakata, a
osjecati "ljubav" za ranjava stanja prili!no je perverzno! Ako se !ovjek
gubi u tom osje#anju ljubavi, do sentimentalne vodnjikavosti suznog
pogleda, ako se trajno predaje osje#aju tugaljivom, bole#ivom, vi"e
samilosnom, $alostivom "timungu spram otvorene rane, onda takvo
stanje duha nikada ne#e uspjeti da odredi pravilnu dijagnozu. Na"e je
narodno stanje tako nezdravo, da je krajnje vrijeme da se pojave lije!nici
koji ne#e prezati pred odre%enom i jasnom odlukom, da razre$u ranu i da
je isperu, s mu$evnom tendencijom da pacijent ozdravi. Osje#aj ljubavi
spram hrvatstva kako se njeguje danas u jednom dijelu na"e patriotske
publicistike je nezdrav, te po toj larmoyantnoj "malogra%anskoj ljubavi",
"to traje od Ilirizma do danas, tom na"em hrvatstvu nikako ne cvjetaju
ru$e na kormanu na"ih trulih la%a. Malogra%anin promatra pacijenta u
svim fazama njegove bolesti i govori mu o maglama, o ljubavi, o bogu, o
hiljadugodi"njici, a pomalo, u vje!nom strahu pred bilo kakvom odlukom,
ra!una ipak sa svim eventualnostima, nesiguran u dijagnozi i pun
nepovjerenja spram sveizlje!iteljnih "arlatana, on se ipak obmanjuje da
#e kod Bistri!ke Kraljice Hrvata izmoliti spas za svoju hrvatsku du"u na
onom svijetu.
U najtamnijem periodu svjetskog rata napisao sam novelu o "Prvom
Hrvatskom Pogrebnom Zavodu", te mislim da su oni simboli identicni sa
hrvatskom suvremenom stvarno"#u: hrvatstvo pomalo umire, a hrvatski
malogra%anin, pokapaju#i ga sa suzom u oku, inkasira od toga posla
svoje ne velike, no ipak solidne profite. I kod umiranja dijele se Hrvati na
dva dijela: na mrtvace i na grobare. Mrtvaci se pokapaju, a grobari
posluju s kamatnjakom.

posluju s kamatnjakom.
Sve bi bilo vrlo mutno i nejasno s tom ljubavi i s tim hrvatstvom, kada bi
pojam naroda bio doista jedan vi!i, duhovni, idejno jedinstveni i
nerazdjeljivi pojam. Ali jedno je hrvatski mrtvac, a drugo hrvatska
pogrebna poslovnica, jedno hrvatski grof, a drugo hrvatski kmet, jedno je
radnik, a drugo poslodavac, a isto tako je jedno ljubiti, "aliti i naricati, a
drugo je biti ranjav i bolestan. Jedno je fantazija u kakvoj-takvoj, ali ipak
toploj i nalo"enoj sobi, mozda #ak vla!kouli#koj kr#mi, a drugo je biti
prega"eno stanje na otvorenoj pruzi svjetskih dogadjaja, koji prelaze
preko nas kao parni strojevi preko le!eva na otvorenim prugama. Netko,
tko stanjuje u hotelu "Esplanade", taj mo"e da s osje$ajem neke vi!e
samilosti razmi!lja o bijednom stanju stanovnika Trnjanske ceste, ako je
#itao Dostojevskog i ako je po svom ukusu sklon socijanosentimentalnoj
beletristici Dickensovoj. Na jednoj strani radio-koncert iz Berlina: Busoni,
Schonberg, Hindemth, na drugoj u Trnju jos pretkolumbovski mentalitet:
bog, vje!tice, strah pred Posljednjim sudom ili kaos alkohola i blata.
Ako dakle taj na! hrvatski stanar, hotelesplanadski rodoljub, "ljubi svoj
narod" sa Trnjanske ceste, on ga ljubi samilosno: odozgo dolje. A za
#ovjeka Hrvata, koji stanuje u otvorenom vagonu u neposrednoj blizini
hrvatske opere gdje sviraju "Parsifala" i koji zimi na minus sedam
Celzija mrzi sve Hrvate kojima je toplije nego njemu, za takvog Hrvata
vagona!a ka"e se da nije rodoljub, da nema osje$aja ljubavi za
hrvatstvo, da je neprosvije$en i taman, ako nije s nama zajedno uvjeren
da se hrvatska suvremena "kultura" izgra%uje tako da prisustvujemo
izvedbi "Parsifala" ili da slu!amo radio-koncerte sa Straussovim
valcerima iz Be#a. U takvom slu#aju, vlada li se vagona! odbojno
spram nasin svileno-bombonskih fraza, mi smo ga svrstali pod pojam
crne i neprosvije$ene mase. Te neprosvije$ene mase treba prosvijetliti i
tako prosvje$uju$i neprosvije$ene kretati se naprijed s "Prosvjetom k
Slobodi", kada $e svi Hrvati doista ljubiti hrvatstvo i narodno probu%eni u
ljubavi, vi!oj i duhovnoj, shvatiti da je hrvatstvo zapravo pobjeda ideje
nad materijom, i da se ne "ivi samo od hljeba nego od rije#i gospodnje,
a da narode ne stvaraju statisti#ke cifre nego duhovne nacionalne
vrijednosti "viseg reda". Ta fraza uzvi!ene, spiritualizirane narodne
svijesti jeste svima hrvatski ideal, samo se i u tom pogledu na!i
rodoljubi razdvajaju sve markantnije u dva tabora. U jedne, koji vjeruju
da $e se na! duhovni preporod na kraju ipak jedamput pojaviti u punom
sjaju svog vrhunaravnog dostojanstva, vinuti nebu pod oblake u
svetokrugu iliskog ideala, i u druge, kojima je opet ideal da se zauvijek, i
to !to prije deiliziramo, da se deslaveniziramo i da se tako pretvorimo u
Gote.
Miroslav Krle!a
komentari (2)

Satovi - mu!ki i "enski

4600+ satova u oglasima sa slikama i

cijenama.
www.njuskalo.hr/satovi

Srodne novice
Viktor Ivan"i#: Za$titite me kao Hrvata u Novostima
Anatomija jednog morala
Pisac i grad
Miroslav Krle!a: Dnevni"ki zapis
Razgovor sa strane: Tomislav Ladan
DANI: "Kako je pokraden Vlado Mrki#"
Prva dva dvobroja "Knji!evne republike"

Webmaster - Kontakt | Marketing - Kontakt | copyrights by LUPIGA 2012 | www.lupiga.com