A. G.

Howard

S engleskog jezika preveo

Marko Fanovi

prepjev pjesme Jabberwocky po Antunu oljanu

1.
Karta u jednom smjeru za Podzemlje udesa
Kukce skupljam od svoje jedanaeste godine; to je jedini nain da zaustavim
njihovo aputanje. Kad im probode trbuh iglom, to ih bogme brzo uutka.
Teta Livie nauila me je kako ih hvatati. Sve to ti treba je plastina kantica s
poklopcem puna majeg pijeska po kojem pospe komadie bananine kore. Probui
rupu u poklopcu, ubaci plastinu cijev, i ima klopku za kukce. Kora ih privue, od
poklopca ne mogu van, a amonijak iz pijeska ih ugui i ouva.
Moji kukci ne umiru uzalud. Koristim ih za svoje umjetnike radove, slaui
njihova trupla u obrise i oblike. Suho cvijee, lie i komadii stakla dodaju boju i
teksturu motivima oblikovanim na gipsanoj pozadini. To su moja remek-djela... moji
morbidni mozaici.
Zamisli samo, da nisam imala skroz trknutu mamu, i tatu koji dobije ospice im
se spomene i p od puberteta, moda nikad ne bih otkrila svoj umjetniki izriaj.
Zapoela sam svoju zbirku na zadnji dan petog razreda. Dola sam kui iz kole
oekujui da proslavimo poetak ljeta onako kako smo ga tata i ja slavili svake godine
jo od vrtia. Odlazak u Scoopin Stop na sladoled s okusom okolade i sirne torte,
a onda posjet Aliciji u kafeteriji umobolnice.
Nije ba moja zamisao dobre zabave: prvo si sledi mozak, a onda si zaledi
srce. Ali tata je uporno tvrdio da je to terapija za sve nas. Moda je mislio da u, ako
redovito viam svoju mamu kako sjedi tamo gdje u i ja moda jednog dana ivjeti,
nekako izbjei taj najizgledniji ishod.
ovjee, kako je totalno promaio.
Tog sam se petka rutinskog posjeta uasavala vie nego ikad. Zadnji dan kole
bio je jako teak. Moja NPNV (Najbolja Prijateljica Nikad Vie) Taelor dvolina
Tremont pustila je glas da sam u rodu s Alice Liddell, slavnom Alice koja je inspirirala
roman Lewisa Carrolla, Alisini doivljaji u zemlji udesa.
Budui je Alice ustvari bila moja pra-pra-prabaka, moje drutvo iz razreda cijeli
me odmor izazivalo spominjui puhove i ajanke. Toliko sam se uzrujala da me
uiteljica poslala u kolsku ambulantu da se odmorim. Dok sam ekala sama u tihoj
sobi, zamislila sam unu raspravu izmeu cvijea u vazi na bolniarkinom stolu i
bumbara koji je zujao oko njih.
A ba je bila jaka iluzija. Jer sam ih zbilja ula. Isto onako jasno kao to sam ula
uenike iza zatvorenih vrata kako idu s jednog sata na drugi.
Kad sam dola doma bez prijateljica i izdana glava mi je pucala i zadnja
osoba koju sam htjela susresti bila je Alicia. Moje me tijelo slualo i dalo mi savrenu
izliku. Uvukla sam se u dnevni boravak gdje je tata ekao u svom omiljenom

naslonjau isfucanoj hrpi samta s tratinicama kao uresima. U jednom od svojih

napadaja, Alicia je posvud po naslonjau naila cvijee od tkanine. Sad se tata nikad
ne bi odvojio od te sjedalice. I da kua izgori, on bi veselo gurao dalje dok god njegov
naslonja s cvjetnim zakrpama ostane netaknut.
Jesi spremna krenuti, vretenice? pitao je ne diui pogled sa svog ribikog
asopisa.
Iza njega, klima-ureaj smjestio se na prozorskoj dasci poput nekakve prevelike,
geometrijske ptiurine. Memljiva vlaga puhala mi je u lice dok sam se naslanjala na
drvenu oblogu najblieg zida. Na trosobni stan nikad nije nudio ba mnogo
privatnih mjesta, a tog dana inio mi se jo manji nego ikad prije.
Trebam ih jo, rekla sam. I hou one s krilcima. Oni bi trebali biti najbolji.
Njegov blagi smei pogled zakiljio je prema meni. Njih? Valovi njegove
tamne kose pomicali su se u kloparajuim naletima zraka.
vakala sam si obraz iznutra. U takvim sam trenucima zbilja mrzila to sam
jedino dijete. Jer sam se mogla povjeravati samo tati ak i kad se radi o zbilja
poniavajuim stvarima. Dali su nam samo jedan uzorak na razgovoru u koli.
Jo mu nije sinulo. Maglovita zastakljenost pogleda poput jelena koji bulji u
promet tijekom jutarnje guve.
Dobro, tata. Onaj posebni razgovor, rekla sam. Onaj na koji muki nisu
pozvani? Mahnula sam ljubiastom brourom koju su podijelili svim curama jo u
etvrtom razredu. Bila je zguvana kao harmonika jer sam je gurnula u ladicu za
arape, skupa s onim uzorkom.
Tatino lice poprimilo je istu nijansu ljubiaste kao i broura. Izgledalo je kao da
je dobio koprivnjau. Oh. Proistio je grlo, najednom zadubljen u areni asortiman
slanovodnih mamaca. Znala sam da mu je neugodno ili je zabrinut, ili oboje, jer jezera
sa slanom vodom nije bilo u krugu od sedamsto kilometara od Pleasancea u Teksasu.
Zna to to znai, je li? nastavila sam kljucati. Ako nita drugo, taj mizerni
dogaaj izvui e mi ovo popodne. ak i ako mi upropasti ivot.
Tata je prstima proao kroz kosu i prevrnuo par stranica, tupo buljei u slike.
Hm. Aha. Treba krila... da moe poletjeti?
Ha-ha, tata. Ne. To znai da e mi Alicia rei ono. Ono to e se dogoditi kad
postanem mlada ena. Ne onaj govor o pelicama i cvjetiima. Nego onaj trknuti.
To je bilo to. Ona VELIKA prekretnica na koju me ona upozoravala otkad
znam za sebe. To se ne moe zaustaviti, uvijek bi rekla. Ne moe pobjei glasovima, kao
to ni ja nisam mogla. Da samo ukunbaka nije skoila u tu zeju rupu...
Tata je sjedio ukoeno kao da mu je klima zaledila kraljenicu. Oito su se i
njemu u mislima odvrtjele iste te rijei.
Razgledala sam iskriane oiljke na svojim dlanovima. I tata i ja znali smo da je
manje u pitanju ono to e Alicia rei a vie ono to bi mogla uiniti. Ako se opet
skroz raspadne, morat e joj ponovo navlaiti luaku koulju.

Vrlo rano sam nauila da se ono luaka ne odnosi samo na onog kome se
stavlja, nego i na mjeru u kojoj je zategnu. Zategnu toliko da se krv skuplja u
laktovima, i ruke odrvene. Zategnu toliko da se izvui ne moe. Ma koliko ona kojoj
je navuena vritala. Zategnu toliko da to kroz vrijeme i prostor stie i gui srca onih
koji vole osobu sapetu u njoj.
Tatin pogled sreo se s mojim. Ni on ni ja nismo to eljeli napraviti Aliciji. Po
tome kako je digao bradu, znala sam da sam pobijedila.
Osjeala sam se pomalo krivom zbog te nelojalnosti... zbog nastojanja da se
izvuem iz posjeta petkom premda sam znala koliko to Aliciji znai. Iskreno
govorei, moda bih se i ja osjeala bolje da priznam ono o bumbaru koji govori.
Ako bi itko mogao u to povjerovati, to je bila Alicia.
Zavukla sam prst pod al boje ciklame zavezan oko mojih kratkih traper-hlaa
i pogledala si noge. Blistavo ruiasti nokti na nogama odraavali su popodnevno
svjetlo koje je dopiralo kroz prozor. Ruiasta je oduvijek bila Alicijina omiljena boja.
Zato sam je i nosila. Ali poela sam se pitati trebam li je moda izbjegavati ba iz tog
razloga. Moda e to to volim stvari koje ona voli uiniti da se pretvorim u nju.
Moda ve jest...
to ako je to tono? promrmljala sam dovoljno glasno da tata uje. Danas
sam primijetila neke stvari. Stvari koje jednostavno nisu... normalne. Ja nisam
normalna.
Normalna, ponovio je tata. Iskrivio je usnu u iskoen elvisovski osmijeh.
Jednom mi je rekao da je ba tim podrugljivim osmijehom osvojio Aliciju. Ali ja
mislim da je u pitanju bila njegova blagost i smisao za humor, jer su to bile dvije stvari
koje su me drale da se ne rasplaem svake veeri, onih prvih par mjeseci nakon to
je ona strpana u bolnicu.
Smotavi asopis, zagurao ga je u naslonja izmeu jastuka i naslona za ruku.
Ustao je, i njegova sto osamdeset tri centimetra nadnijela su se nad mene dok je
gledao prema dolje u moje oi. Jedna ruka uhvatila me za rame, topla i snana. Sad
me dobro sluaj, Alyssa Victoria Gardner. Normalno je subjektivno. Ne daj da ti bilo
tko ikad kae da nisi normalna. Jer meni jesi. A moje je miljenje jedino bitno. Je li ti
jasno?
Jasno, proaptala sam.
Aha, dobro se potrudio. Ali trzanje lijevog kapka ga je odavalo. Bio je zabrinut
koliko i ja, a nije znao ni pola cijele prie.
Prekinuo je zurenje da pogleda na sat, kao da je osjetio koliko je proziran. Sad.
Idemo ti i ja jesti sladoled.
Pa da mi odri govor o ptiicama i pelicama? Od zafrkavanja s tatom mi je
vor u elucu bio manji... to je nekako inilo stvari boljima.
Po licu mu se opet razlio grimiz pocrvenio je od uiju do ela. Jedini govor
koji e danas dobiti bit e od Olivije. Utipnuo mi je jamicu na bradi onaj jedan
dio koji je bio od njega a ne od Alicije.

Osmjehnula sam se kad je spomenuo svoju sestru. Idemo do tete Livie? Bila
je deset godina starija od tate i ne ba najboljeg zdravlja. Trudili smo se posjeivati je
to ee, ili smo vikendom na selo gdje je ona uzgajala pele i skupljala med.
Pele. Sinulo mi je da u biti okruena tisuama kukaca koji apuu. Prije nego
to sam stigla odbiti, tata je ve krenuo dalje.
Nego to. Ve sam sredio da Anderson veeras preuzme duan. Nazvat u
Soulovu umobolnicu, rei im da emo u posjet mami doi sutra. Olivia je nestrpljiva
da ti pokae svoj novi izum za hvatanje kukaca. Koristi kanticu i maji pijesak.
Zamisli ti to. Osim toga... Tko bi ti bolje priao o ptiicama i pelicama od pelarke?
Da sam tad imala dovoljno hrabrosti, rekla bih mu odmah. Ali sam se zaustavila. I
dan danas odgovor mi odzvanja u glavi:
Tko bolje, od pela samih...
***
Pet godina kasnije na isti dan, u sat tono klizim na svojoj dasci preko
cementne zdjele u podzemnom skate-parku Pleasancea, pokuavajui skupiti ivaca
da se naem s tatom pred umobolnicom da odemo u posjet. U elucu mi se unaprijed
javlja gr alosti.
Teta Livie umrla je dok sam bila u osmom razredu. Kao da nije dosta to to mi
je u srcu ostala rupa veliine Teksasa... nego je jo poslije toga i tata postao jo
odluniji u nastojanjima da Alicia ozdravi i vrati nam se doma.
Loa strana toga? Eksperimentiranje s lijekovima.
U zadnje vrijeme, Aliciju su gurkali i bockali vie nego jastui za igle. Jedino
to uspijeva su teki sedativi. Ali to je samo zato to se ona onda preobrazi u zombija
kojem iz usta curi slina, napola u snu i nesvjesna bilo ega oko sebe. Radije bih je
vidjela budnu kako razgovara sa oharom nego takvu.
Pa mi svaki petak treba malo samoe prije odlaska u posjet, da prikupim
hrabrost.
Nema boljeg mjesta da nestanem nego u megacentru za aktivnosti. Smjeten je
u starom naputenom skladitu soli podzemnoj peini, ali ogromnoj strop od
stijene je na nekim mjestima visok skoro petnaest metara. Prvobitno je koriten za
skladitenje potrone robe oblinje vojne baze.
Novi vlasnici skinuli su uobiajeno osvjetljenje i, s malo fluorescentne boje i
dodatkom crnih svjetala, pretvorili ga u mjesto iz mate svakog tinejdera mrano
i atmosferino ultraljubiasto igralite sa skateboard-parkom, minigolfom koji svijetli
u mraku, salonom videoigara i kafiem. Neki kau da ih ultraljubiasti okoli
dezorijentira. Meni je to neto poznato i ugodno, s dovoljno otrine da ne postane
dosadno.
Obojena citrusnom neonskom bojom, ogromna cementna zdjela za skatere
istie se poput zelenog signala. Svaki skater potpisuje potvrdu da ulazi na svoju

odgovornost i stavlja svjetleu naranastu ljepljivu vrpcu na povrinu svoje daske da

bi se izbjeglo sudaranje.
Poela sam skejtati s etrnaest godina jer mi je trebao sport kojim se mogu baviti
dok nosim iPod i slualice u uima da priguim zamiljeno aputanje kukaca i cvijea
u prolazu. Uglavnom sam nauila kako ignorirati svoju opsjenu. Stvari koje kukci i
cvijee govore obino su besmislene i nasumine i stapaju se u pucketavi um, poput
loe podeenog radija. Uvjerila sam sebe da to nije nita do besmisleni zvuk. Ali ima
trenutaka kad neki kae neto glasnije od drugih neto pravovremeno, osobno ili
relevantno to me izbaci iz cipela. Pa mi je, kad god spavam ili se bavim bilo ime
to zahtjeva veliku fiziku koncentraciju, iPod iznimno bitan.
Voljela sam posjeivati tetu Livie i pomagati joj oko pela, naroito nakon to
sam shvatila da je njihovo zujanje toliko glasno da nadjaava aputanja. Kad je ona
umrla, ti dani mira su se okonali dok se skate-park nije otvorio par mjeseci nakon
njezina sprovoda i postao moj novi drugi dom. Tu nisam morala nositi slualice u
uima. Sve od glazbe osamdesetih do alternativnog rocka treti iz strateki
postavljenih zvunika i gazi sve to bi mi moglo skrenuti panju, ba kao to je to
inilo zujanje pela.
Jedini nedostatak je to je obitelj dvoline Taelor Tremont vlasnik centra.
Nazvala me onog dana kad su njezini roditelji kupili to mjesto. to misli kako
emo ga nazvati, Alyssssssa? Otkad smo se razile, moje ime izgovarala je sikui.
A to i da oekuje od takve zmije.
Kako? Trudila sam se biti pristojna jer njezin i moj tata idu skupa na pecanje
jednom mjeseno, i g. Tremont nam je jedna od najboljih muterija u duanu sa
sportskom opremom. U stvari, dao je tati ugovor da bude jedini opskrbljiva
megacentra. Kao bonus, ja tamo imam doivotno besplatno lanstvo.
Pa... Taelor se tiho zahihotala. Njezini prijatelji su se u pozadini smijali. Oito
je razgovor sa mnom stavila na zvunik. Tata ga hoe nazvati Zemlja udesa. Kroz
vezu je navro nalet smijeha. Pomislila sam da e ti se to svidjeti, znajui koliko se
ponosi svojim praprapraprazekom.
Ta poruga zaboljela me vie nego to bi trebalo; valjda zato to je prerano
spomenula rodbinu. Ipak mi je teta bila pokopana prije manje od mjesec dana.
Valjda sam preglasno zamrcala ili tako neto, jer je Taelorin hihot zamro.
Ustvari, promrmljala je. Mislim da je to previe izraubano. Podzemlje udesa
je bolje. Kui, igra rijei s tim da je pod zemljom, i kompromis s tatinim prijedlogom.
to ti misli, Alyssa?
Prisjeam se tog rijetkog trenutka ljubaznosti dok reem sredinom skateboard
pipea ispod znaka Podzemlje udesa ija jarka neonska svjetla mi vise pod glavom.
Lijepo je sjetiti se zato smo nekad bile prijateljice, naroito sad kad je na mirovni
sporazum slubeno okonan i Taelor je opet podrugljiva.
Prepoznatljiva rock-pjesma dopire iz zvunika. Silazei niz niu polovicu pipea
lupim stranjom nogom po kraju skatea dok prednjom vuem prednji kraj. Tamne

siluete jure prema meni i oko mene naspram neonske pozadine poput sjenovitih
njihala pokrenutih u ludom satu koji svijetli u mraku.
Pokuaj ollieja prije par tjedana podario mi je ugruvanu trtinu kost. Sad sam u
smrtnom strahu od tog poteza, ali ga moram i dalje pokuavati inae nikad neu
uhvatiti dovoljno vremena u zraku da nauim izvesti prave trikove.
Kad se vinem u zrak, ivci me svladaju. Prednja noga mi klizne i gubim
ravnoteu, padajui na lijevu stranu s glasnim uffff.
Noga i ruka prve dodirnu beton. Bol prostruji kroz mene. Od udara mi zrak
bjei iz plua dok se klizei zaustavljam na dnu pipea. Dokotrljavi se za mnom poput
vjernog psa, moja daska gurne me u rebra.
Hvatajui dah, prevrem se na lea. Lijevi mi gleanj pulsira i ivci u koljenu
buknu u plamen. Tijekom udara, vrpca titnika se otrgnula, ostavljajui poderotinu u
crnim tajicama pod mojim uskim ljubiastim bickama. Naspram neonski zelene
povrine koja se zakrivljeno uzdie oko mene, vidim tamnu mrlju. Krv...
Zastenjem i podiem svoje razbijeno koljeno, otro udahnuvi. Za nekoliko
sekundi, troje zaposlenika puhne u zvidaljku i krene na rollericama kroz redove
skatera koji usporavaju. Radnici nose kacige sa svjetiljkom naprijed, poput rudara. Ali
vie su nalik uvarima plae rasporeeni za lak pristup i osposobljeni za pruanje
prve pomoi.
Zaposlenici svojim jarkim prometnikim prslucima tvore uoljiv bedem oko
nas, da se drugi boarderi ne bi sapleli preko nas dok me previjaju i dezinfekcijskim
sredstvom iste moju krv s cementa.
etvrti radnik se dorola s prslukom koji ga oznaava kao vou smjene. Srce mi
zastane.
Od svih na ovom svijetu, ba je morao biti Jed.
Trebala sam se zaustaviti, promrmljam mu.
Zeza se? Njegov duboki glas umiruje me dok klei uz mene. Nitko nije
mogao unaprijed predvidjeti taj pad. Ali treba ti bolja oprema. Pritiska prstom rub
mog zavoja gdje mi zjape poderane tajice.
On na sebi ima kratke hlae s mnogo depova i tamnu majicu pod prslukom
voe smjene. Crna svjetla klize po njegovoj preplanuloj koi, naglaavajui mu miie
plaviastim bljeskovima.
Vuem vrpce kacige pod bradom, uspaniena od osjeaja koji me reu. Sigurno
mi ih moe proitati na licu. Njegova rudarska lampa obasjava me poput scenskog
reflektora. Moemo li skinuti ovo? pitam.
Jed se naginje blie da bi me uo preko vritavih vokala iz zvunika. To samo
pogorava stvari. Njegova kolonjska mjeavina okolade i lavande mijea se s
njegovim znojem u miris isto toliko zabranjen i oaravajui kao i eerna vuna za
klince u lunaparku.
Njegovi prsti savijaju se pod moju bradu dok otvara kopu. Dok mi je pomae
skinuti, palac mu oee moje uho. Bljesak svjetiljke na njegovoj kacigi zasljepljuje me.

Mogu razaznati samo crne ekinje na njegovoj eljusti, te ravne bijele zube (s
iznimkom lijevog onjaka koji je malo nagnut preko sjekutia), i maleni eljezni iljak
smjeten na sredini ispod njegove donje usne. Taelor ga je pilila od nemila do nedraga
to je stavio taj piercing. On ga je svejedno stavio, zbog ega mi se to eljezo jo vie
svia. Ona moda jest njegova cura, ali mu nije vlasnica.
Jo uvijek oamuena, ne miem se.
Al. Njegov uljeviti dlan podie mi bradu. Moe li stajati?
Podiem se. Onog trena kad se oslonim na nogu, otar bol kroz gleanj tjera
me da se zgrim. Jedan od radnika pridrava me otraga dok Jed sjeda i skida svoje
blejderice i arape. Prije nego to shvatim to se dogaa, podie me u naruje i
bosonog iznosi iz pipea.
Drugi skateboarderi mi nee dati ivjeti za to to sam iznesena kao princeza
diva. Ali teko je osjetiti ponienje kad si u raju. Sve u ovom trenutku je savreno
moje ruke oko Jedovog vrata, njegova prsa trljaju se o moja rebra... oni ispupeni
bicepsi utisnuti u moju lopaticu i koljeno. Ako me proivljavanje ove matarije ini
princezom, dajte ovamo tu tijaru i maknite se da sjednem na prijestolje.
Pomislim da e me odnijeti do kafia, ali umjesto toga proemo pored salona s
igrama i skrenemo desno na ulaznu kosinu, slijedei svjetlo koje izbija iz njegove
kacige. On gurne metalne ipke i silom otvara preklopna vrata dvorane. Ja trepnem,
pokuavajui se prilagoditi na svjetlo. Topli naleti vjetra ibaju mi kosu po licu.
Kao da nisam nita tea od djeteta kad nas on oboje okrene da me njeno spusti
na suncem ugrijanu cementnu stubu. Sputa se do mene i skida kacigu istresajui
kosu dugu do ramena.
Guste ike spuste se na dolje crna zavjesa koja mu dodiruje nos. Odvezuje
crveno-plavu bandanu sa svog bedra i omotava je oko glave, vezujui je u vor na
zatiljku da zadri pramenove dalje od lica.
Njegove tamnozelene oi promatraju zavoj koji jo natapa krv iz mog koljena.
Dobro, to je to s tobom, Al? Jo nekidan sam ti rekao da zamijeni titnik na
koljenu. Ta vrpca se ve tjednima rasplie.
Oito na fiziki kontakt na njega nije imao nikakvog uinka. Zgrbim se i
zagledam u blistave aute na parkiralitu. Uvijek je na mene gledao kao na mlau
sestru. Nadala sam se da bi, budui da su mi se obline ove godine popunile, moglo
doi do promaknua.
Nisam jo te sree.
Poravnavam svoju izguvanu crvenu majicu na kojoj je crte: srce koje krvari
omotano bodljikavom icom. Kao da su rendgenski slikali moj prsni ko.
Pa? inzistira Jed.
Nemam novaca za novu opremu, odgovaram. Zna koliko je onaj put u
London skup.
Sad kad je Taelorin tata uspjeno otvorio centre Podzemlja udesa po SAD-u,
htio je svoju franizu prenijeti i izvan Amerike. Sredio je put u London da se sastane

s investitorima i Taelor je zatraila da povede prijatelje, ak je i nagovorila oca da

svima plati avionske karte. Mene je pozvao g. Tremont osobno. Potpuno je izvan
drutvenog ivota svoje keri, i ivi pod pogrenim dojmom da smo Taelor i ja jo
najbolje prijateljice. Ovaj put, pravila sam se da je tako nisam htjela propustiti
prigodu da vidim umjetniko sveuilite koje namjeravam pohaati dogodine. Budui
da nam tate posluju skupa, Taelor je to morala pregristi. Zato je opet bijesna na mene.
Tvoj tata je vlasnik duana sa sportskom opremom. Jed ne odustaje od
opreme kao teme, skidajui svoje titnike za laktove i koljena. Valjda ti moe dati
popust. iak-vrpca cijepa zrak otrim zvukom, podvlaei njegov sarkazam.
Tata mi je ve dosta dao. Platio je hotel. ak i cijepljenje i putovnicu. Neu ga
traiti jo neto. Svoj u novac koristiti za trokove i kupnju nove odjee.
Nove? Ti radi u trgovini rabljenom.
Klasinom, ispravljam ga prkajui po svojim rukavicama bez prstiju. Crne s
rukom kostura iscrtanom svjetlucavim ljokicama. Malo vie u stilu Noi vjetica
nego to ja obino nosim, ali slue svrsi i pokrivaju mi oiljke.
O, da. Klasinom. Naravno, ne bi si morala kupovati jo odjee klasine ili bilo
kakve druge da se bolje brine za onu koju ve ima.
Naravno, ne bih je stalno upropatavala da ti jo uvijek predaje na onom
teaju skateboardanja.
Prije par mjeseci, Jed se dragovoljno prijavio u YMCA kao predava tehnike
skateboardinga. Kad je unaprijeen u vou smjene u Podzemlju udesa, predao je
teaj kolskom kolegi nekom tipu po imenu Hitch koji je puiona ak i u temeljnim
pokretima.
Jedu kutovi usana krenu prema gore jedan od onih neodoljivih iskrivljenih
osmijeha. to... Hitch ti nije legao, ha?
Lupim ga. Ne, nije mi legao.
Naslanjajui se na laktove, Jed prekrii glenjeve i prua duga, bosa stopala na
sunce. On bi bogami itekako htio. Ali ja sam mu rekao da u mu razbiti
Kao da ti tu ima to rei. Pokuavam ustati, ali mi gleanj poputa pod
teinom.
Jed ustaje da mi olaka sputanje natrag na stubu. Imam to rei. Taj ti nee
prii blie od metra. Zavodnik je.
Zakolutam oima. Jednom je izaao s Jen u osmom razredu, sjea se? Najbolje
frendice ne razmjenjuju deke.
Aha. Krasno je to. Budui da je povijest moje sestre s dekima katastrofa, a ni
tvoja nije nita bolja.
Otresavi jednog skakavca s noge prije nego to je mogao upasti u na razgovor,
zagledam se u Jeda. Nisam imala nijednog deka.
Znai ona dva tupsona, Tanner i Jack, to ti nisu bili deki?
injenica da im je zapamtio imena izbaci me iz ravnotee. Ne. Oni su bili
TNER.

Sa sjajem u oku koji odaje koliko mu je to zabavno, Jed se naginje blie.

Tnerovi. Nije mi jasno to bi to trebalo znaiti. S kakvim si to tnerovima izlazila?
Nisam izlazila s njima ni dovoljno dugo da se poljubimo. Pa nisu bili zbilja
deki. Oni su bili Treptaji Na Ekranu Radara TNERovi. Lice mi je zaareno.
Jed naslanja lakat na koljeno. Nekako je dohvatio moju pletenicu dugu do struka
da ja to nisam primijetila, i vrti njene platinasto plave krajeve oko prsta dok mi
prouava lice.
Ima izraz koji sam mu vidjela na licu samo dok slika. Koncentriran. Zadubljen.
Kao da razmatra sliku iz svih kutova. Mene iz svih kutova.
Znai... jo eka na prvi poljubac. Glas mu je dubok, previe, i barunast.
To mi nikad nisi rekla.
Osjeam neto nalik menti u njegovom dahu, i eludac mi napravi okretaj
kakvog se ne bi postidjela ni neka od onih palainki koje tata pee subotom ujutro.
Jed me uvijek nazivao mjeavinom skate-glamoura i amerike slatkice. Tvrdi da se
divi mojoj nevinosti, ali moda je to samo ifra kojom teen deki kau da sam
utogljena.
to nisam ba sama odabrala. Kad te jedini deko do kojeg ti je stalo vidi samo
kao frendicu, to ti ne ostavlja ba mnogo opcija osim matarenja.
Sve sam te tosove ula, Jed. Prisiljavajui se da ne gledam u njegove usne,
kuckam plavim noktima po cementu u pokuaju da izgledam cool i sabrano. Sunce
pri, od ega mi se lice dodatno zaarilo. esnaest godina, bla-bla-bla. to god.
On me samo prouava, mrtvo ozbiljno.
Na sreu, dvostruka vrata iza nas se otvore i on se mora odmaknuti da propusti
par cura. Oblak prakastog parfema zapahne nas dok one prolaze i domahuju Jedu.
On klimne glavom, utke.
Gledamo ih dok kliznu u jedan naranasti Camaro i izgmiu s parkinga. Kad
urlik motora nestane u daljini, drozdov cvrkut zauje se iz kronje starog hrasta preko
puta, a skakavac se uspije vratiti na moje tajice. Opet ga otresem, traei neto to
bih rekla prije nego to me bijeli um cijelu proguta.
Jed me pretekne. Hej, petak je. Zar ne bi trebala ii posjetiti svoju mamu u
Soulu?
Nakon bacanja pogleda na sat, zagledam se u jarko nebo bez oblaka i pomiljam
na Alicijine plave oi. Aha. Tata me eka tamo sa sladoledom. Ve kasnim deset
minuta u polasku. Nee biti oduevljen.
Jed ustaje i ja se pretvaram da ne primjeujem kako mu guza bajno izgleda u
tim kratkim hlaama. ek da se odjavim. Pokupit u tvoju dasku i ruksak, pa u te
odvesti.
Samo mi je jo to falilo. Ovo nam je prvi posjet u dvoritu umobolnice. Alicia
se previe uzruja zbog biljaka i kukaca da bi esto izlazila. Ali tata je nagovorio
njezinog lijenika na pokuaj, i vjerojatno e ve biti u dvoritu s Alicijom, ekajui.
Jed e inzistirati da me doprati tamo zbog mog ozlijeenog glenja.

U pet godina koliko poznajem njega i njegovu sestru Jenaru, nijedno od njih
dvoje nije upoznalo Aliciju. ak ni ne znaju istinu o oiljcima na mojim akama. Svi
moji prijatelji smatraju da sam s mamom preivjela prometnu nesreu kad sam bila
mala... vjetrobran je meni porezao ruke a njoj ozlijedio glavu, od ega je postala
potpuno trknuta. Tati se ne svia ta la, ali istina je toliko bizarna i poniavajua da
trpi to je koristim.
Ma daj, Jed. Motor ti uope nije tu. Sad se ve hvatam za slamke, pokuavajui
sauvati svoju tajnu. No, to to kaem stoji, budui da njegove nabrijane antikne
Honde CT70 nema nigdje na parkingu.
Prognozirali su kiu pa sam doao s Trevorom. Rei u mu da idem s tobom.
Mogu odvesti tvoj auto doma a ti e se s tatom voziti natrag. Ne moe rei da mi
nije usput.
Jedova obitelj dijeli drugu polovicu nae zgrade s dva stana. Tata i ja otili smo
se upoznati ono jutro kad su se uselili. Bio je lipanj, isto ono ljeto kad sam se razila
s Taelor jer je izblebetala moju obiteljsku tajnu. Jed, Jenara i ja zbliili smo se i prije
nego to je kola poela idue jeseni toliko zbliili da je na prvi dan kole Jed
izmlatio jednog tipa u nathodniku koji me zafrkavao zbog Zemlje udesa. Voljela bih
smatrati da je moja zatelebanost poela tada, ali iskreno reeno, pala sam na njega
preko uiju od trenutka kad sam vidjela one njegove jamice kad se smije.
Mogu voziti sama. Zbilja.
Je, ba. Nabacuje tamne cvikere i premjeta vor marame na zatiljak
spajajui se u izmijeanu sliku zloestog deka i pouzdanog prijatelja koja me bolno
utipne za srce.
Sunce blista na glatkim okruglim oiljcima kojima su mu posute nadlaktice i moj
se eludac stee, napola od saaljenja a napola od divljenja. Pogledam svoje pokrivene
dlanove. Oduvijek sam smatrala da smo Jed i ja par po dui. Ali u zadnje vrijeme sve
sam blie zakljuku da bi par po oiljcima bio prigodniji izraz za nau situaciju.
Dovezla si Gizma, Jed vrati moju pozornost. Bradom pokazuje na moj
vojniko zeleni Gremlin iz 1975. u daljini. Tata je taj auto nazvao po nekom filmu
koji se prikazivao osamdesetih o malim udovitima zvanim gremlini. Vodio je
Aliciju u kino na prvom izlasku, na taj film. Nisam se usuivala pitati za jo detalja.
Kad su u pitanju prie s Alicijom, etnja stazom sjeanja obino zavri u komadima
razbijenog stakla dubine do koljena.
Nema anse da mijenja brzine, kae Jed. Ne moe ni hodati s tim
uganuem.
Kimnem glavom, odabirui da ga pustim misliti da je pobijedio. im on ue
unutra, ma koliko me bolio gleanj, utei u u Gizma. Ako ikad elim imati ansu s
Jedediahom Holtom, on ne smije doznati koliko su trule voke s mog obiteljskog
stabla.
Huh-uh. Vidim ti facu. Isprui mi dlan. Daj ih ovamo.
Suzdravajui se da ne zareim, podiem ruku i sputam kljueve njemu na dlan.

On gurne naoale do marame koja mu pokriva kosu. Dobro. Saekaj tu i

odvest u te u auto.
Ledeni zrak iz klimatizacije zapahne me po licu kad se vrata zalupe. Osjeajui
kakljanje po nozi, primjeujem da se skakavac vratio. Ovaj put ga ne otresem, i kroz
pozadinski um ujem da je jasno i glasno proaptao: Propast.
Nedvojbeno, odgovorim apatom, pomilovavi ga po ilavim krilima i
predajui se svojim privienjima u rijetkom trenutku slabosti. Kad Jed sretne Aliciju,
sve je gotovo.

2.
Bodljikava ica i crna krila
Do kraja grada i Soulove umobolnice je dvadeset minuta vonje. Prvih deset
vrtim svoju pletenicu oko prsta i mekoljim se na sjedalu.
Svaki put kad Jed pokrene neku temu, ja promrmljam jednosloan odgovor pa
pojaam ton na CD-playeru. Konano naie pjesma neki akustini, sjetni broj koji
sam ula Jeda kako slua dok slika i on vozi utljivo se udubivi. Vreica s ledom
koju je donio za moj nateeni gleanj veinom je rastopljena i pomiem stopalo i
pustim je da sklizne.
Kad je tata kupio Gizma, platio je tipu za zvuk da iupa stari osmokalni traka
i instalira CD-player da ga malo modernizira. Jenara to jest nadobudna modna
kreatorica saila je presvlake da prekrijem otrcana sjedala. Koristila je rastezljivu
tkaninu s kamuflanim uzorkom pa naila vijugave crne rue po sredini. I ja sam autu
dodala neto svoje. Na eBayu ima mjesto koje prodaje osvjeivae zraka po narudbi
za deset dolara po komadu. Poalje im e-mailom sliku i oni je otisnu na miriljavi
karton, i onda ti je poalju potom.
Koristei neto roendanske love, kupila sam tri komada, odabravi sliku
velikog crnokrilog leptira iz jednog od Alicijinih starih albuma s fotografijama. Ona
je, dok je bila doma, tu sliku skrivala. im je otila, ja sam je izvukla. Neto u tom
kukcu izgledalo je poznato, fascinantno. Moda me njegovo svjetlucavo plavo tijelo
podsjetilo na LED svjetla viena po fasadama kua za Boi.
Iako sam cijenila i vjetinu kojom je snimljena, fascinirao me nain na koji je
leptir uhvaen na cvijetu izmeu sunca i sjene, na granici dva svijeta. Alicia je nekad
bila nevjerojatno dobra fotografkinja mogla je uhvatiti stvari koje veina ljudi ne bi
primijetila trenutke u vremenu kad suprotnosti kao da se sudaraju, a onda se glatko
spoje skupa.
Da nisam mislila da bi je to nabrijalo, pitala bih Aliciju za tu sliku... gdje je to
snimila, to je tad radila, zato ju je retuirala da bi tijelo blistalo, a krila ostavila
tamnima i sjajeima poput naftne mrlje. Jer to je moralo biti fotoopirano. Ne postoji
takav leptir... premda se ne mogu rijeiti dojma da sam ga jednom vidjela u snu.
Dosada me nadjaa i poseem iza sjedala, iskopam svoj iPhone iz ruksaka, i
otvorim Google da traim slike. CD mijenja pjesme. Praina iba po autu s
rasprujuim zvukom, gonjena naletima vjetra dok Jed mijenja brzine da skrenemo
na autoput. Zagledam se u njegov profil. Ima neto talijansko u njegovom porijeklu
i ima zbilja famozan ten. Maslinaste boje i ist. Stvoren za dodire. Jo vie za poljupce.
Daj se skockaj. Jo mi samo fali da me Jed uhvati kako slinim za njim. Stiskam
prste oko mobitela i koristei olovkicu za dodir ekrana, upiem svijetlei leptir.

Nakon preskakanja dvadesetak stranica slika, ignorirajui sliicu za sliicom

tetovaa, logotipova, reklama za Lunestu i dizajna za kostime, nalazim autentinu
fotografiju. Nije savreno istovjetna Alicijinoj, ali tijelo je svijetlei plavo i krila
svjetlucaju crno, pa je dovoljno blizu.
Kliknem na sliku i ekran se zamrai. Krenem ponovo pokrenuti trailicu kad
me zaustavi bljesak crvenog svjetla. Ekran pulsira nekoliko sekundi, kao da gledam
kucanje srca. Mogu ak i osjetiti bilo na dlanu. A onda se najednom otvara web
stranica o vilama. Ali govore o njima kao o vilovnjacima, a ne vilenjacima. Uvijek sam
pomiljala na vile kao na mala maljucka stvorenja, poput Zvonie iz Disneyevih
filmova. Ali ovo je drugaiji soj. Prema tom tekstu, u svojim pravim oblicima, mogu
izgledati kao bilo to od ovjekolikog do zvjerolikog ali mogu biti mali kao ruin
pupoljak, ili vei i od ljudi. Definicija kae: Mrana i izopaena rasa natprirodnih bia koja
svoje arobne moi koriste za nestaluke i osvete.
Bijeli font i ivopisna grafika jasno se istiu na crnoj pozadini. U grudima mi se
stee vor nelagode, ali znatielja mi ne doputa da skrenem pogled. Prve slike pored
kojih proskrolam su navlas isto toliko nasilne i predivne kao i Jedovi nadrealistiki
akvareli. Svjetlucava bia koe duginih boja s buljavim oima i blistavim, svilenkastim
krilima koja nose noeve i maeve; odurni, nagi zlodusi u lancima, koji plaze na sve
etiri i imaju repove poput vadiepa i svinjske papke; malene vilenjaice srebrnog
tena uhvaene u kaveze koje rone uljaste crne suze.
Zastanem na sljedeoj grupi. Ta stvorenja izgledaju poznato, ali ipak... ne.
Bijeli zec, dovoljno koat da bude kostur. Cvjetovi s rukama i nogama, i ustima
iz kojih curi krv. Mor iz ije donje polovice nie neto nalik korijenju. Izgledaju kao
drutvo iz Zemlje udesa nakon jake doze radijacijskog trovanja.
Stresem se.
Kad sam dola do zadnje slike, pojavila se antikna bordura od cvijea i brljana
s obje strane crne pozadine, i pjesma u sredini bijelim, otmjenim fontom.
Drhtavo udiem i pogledom prelijeem preko besmislenih rijei. Ve sam ih
vidjela na komadu papira koji je Alicia zavukla pod fotku leptira u svojem albumu:
Bilo je kuhno i ipahne tovke
na vabnjaku rovko zadronjae:
nemujne sasvim bjehu zorolovke
i rukale su turnjae zdomasne!
To je zagonetka uzeta iz romana Lewisa Carrolla. ivce mi kida to to vidim
vezu izmeu dvobojnog leptira i pjesme u cyberprostoru.
Skrolam jo dolje u nadi da u nai jo neto... moda ak i prijevod. Nema
niega osim pozadine i bordure od brljana. U sredini je veliki komad crnog prostora
sve do kraja. Nema vie teksta, nema slika, ali ima dosta mjesta za njih. Moda je
webmaster htio sauvati prostor za kasnije.

Taman hou napustiti stranicu i potraiti jo slika kad mi nekakav pokret u

tamnoj pozadini privue pozornost. Kao da gledam cvrka koji pliva kroz tintu,
ostavljajui talog pokreta za sobom. Treba mi minuta da shvatim da je to simulacija
crnog leptira koji lepra du ekrana.
Animacija kree s poetka praznog prostora, a onda krene dolje. Kad stigne na
oko etvrtinu puta, svijetlei plavi tekst najednom se pojavi ispod traga leptirovih
krila.
Prije nego to uspijem deifrirati slova, auto pree preko izboine i mobitel mi
ispada iz ruke. Kad ga podignem, izgubila sam stranicu. Jo gore, izgubila sam signal.
Drek!
Ne. Rupa na putu. Ubacujui u niu brzinu, Jed lijeno baca pogled prema
meni gospon Cool iza tih naoala.
Mrtim se na njega. A da malo gleda na cestu za sluaj da ih bude jo, genije.
Ne bih htjela ispasti trol. Ali sigurna sam da sam bila na rubu nekog otkria. Sori.
Opet prebacuje iz tree u etvrtu, kezei se. Oito je bila estoka partija
pasijansa.
Istraivanje... o muzejima u Londonu. Pogledat u kasnije. Bacam mobitel
natrag u ruksak a onda obraam pozornost na krajolik.
Okupan je kasnopopodnevnim suncem. Kad se jednom proe sve zgrade
tipine za mali grad, trne centre i kue, u Pleasanceu nema ba mnogo krajolika.
Samo suha, jednolina ravnica osuta krtim grmljem i krljavim stablima. Ali horizont
bez ikakvih zapreka daje neke od najspektakularnijih zalazaka sunca na cijelom
jugozapadu.
Auto usporava kad Jed skrene na pristupni put i okrene desno na dugu vijugavu
stazu i stane pred samim izblijedjelim natpisom s rijeima, Soulova umobolnica:
Nudimo mir i odmor umornim umovima od 1942.
Mir. Je, ba. Prije e biti lijekovima izazvanu katatoniju.
Gizmo je u leru, eka da se automatska kapija od kovanog eljeza otvori.
Sputam prozor i putam topli povjetarac unutra. Gledajui trometarsku ogradu sa
iljcima na vrhu, sjetim se da se nisam ni pripremila za posjet.
Otvarajui pretinac za rukavice, iskopam kozmetiku torbicu skupa s umecima
za kosu koje mi je Jenara pomogla napraviti od svjetlucavog plavog prediva. Upleteni
su i stavljeni na kopu da se dobije dojam dreadlocksa.
Jed prolazi autom kroz kapiju. Vozimo se prema udaljenoj etverokatnici od
cigle koja se krvavocrveno istie naspram vedrog neba. S tim starinskim
arhitektonskim ukrasima mogla bi biti kua od kolaa ali bijeli crepovi na kosom
krovu izgledaju vie kao zubi nego kao eerni preljev. Svaki put kad dolazim, imam
osjeaj da u biti savakana i progutana.
Jed nalazi mjesto za parkiranje odmah do praznog Ford kamioneta mog tate i
gasi motor. Auto se zaustavi i ugasi kao da se gui.

Koliko ve dugo isputa taj zvuk? Jed baca naoale pod vjetrobran i naginje
se prema komandnoj ploi iza volana, provjeravajui kazaljke i brojke.
Diem pletenicu preko ramena, navlaei gumicu na kraju. Zadnjih par dana.
Prsti mi proeljaju upletene pramenove dok mi kosa ne padne na grudi u platinastim
valovima ba kao Alicijina. Po tatinom zahtjevu, ne bojim je niti se iam na kratko
jer ga podsjea na njezinu. Pa sam morala smisliti neke kreativne naine da malo
oivim svoj stil.
Saginjem se u struku da mi kosa visi kao vodopad koji mi pada na koljena.
Nakon to uvrstim dreadlockse, podiem glavu.
Jed jo uvijek prouava komandnu plou. To krkljanje moglo bi biti problem
sa spojkom. Bacit u pogled na motor veeras.
Otvarajui kozmetiku torbicu, vadim sjenilo za oi. Veeras? Zar ne vodi
svoju dra-gu na maturalnu? Osupnem se. Nisam je htjela naglas tako nazvati.
Uglavnom pokuavam ostati neutralna oko njihove veze iz potovanja prema njemu.
Oito on vidi ono dobro u njoj to ona skriva od mene.
Jed se oneraspoloi. Sasvim sam zaboravio na taj glupi plesnjak. A ti? uzvraa
mi. Znam da te par deki pozvalo.
Uspijem na lice navui izraz nezainteresiranog mrtenja.
Jed cinino zuri u mene.
to je? pitam.
Ti zbilja ne eli ii. to te to ini toliko razliitom od svake druge
srednjokolke?
Slijeem ramenima. Imam tu jednu karakternu manu? Zvanu dostojanstvo?
On frkne.
Ne usuujem mu se rei da bih za tili as odbacila svoj ponos kad bi on nogirao
Taelor i pitao mene da poem s njim. Pa e veeras staviti neto drugo od
eljeznarije? Pokaem na iljak pod njegovom usnom. Zna, neto zlokobnije. Kao
recimo samurajski ma. Da napravi nesklad s imidem ugnjetenog deka.
Jedu se pojave jamice na obrazima. Ba slatko. Podigne bocu vode s okusom
ribiza zaglavljenu izmeu rune i upravljaa i popije ono to je u njoj ostalo.
Otvorim torbicu za minku. Nakon to namjestim retrovizor, dodajem novu
mrlju crnog sjenila preko onog to je jo tamo a onda izduujem vanjski kut dok ne
postanem nalik maki. Kad zavrim jednim potezom po donjim trepavicama, moje
ledeno plave zjenice istiu se naspram crnog poput fluorescentne koulje pod
ultraljubiastim svjetlom Podzemlja udesa.
Jed zazvidi. Miiiijauuuu. Njegov duboki glas spaja se u mjeavinu reanja i
predenja, od ega ritam mog srca posrne.
Previe? promucam.
A-a. Ludo ti stoji. Izgleda kao neka vila s dakom avola u sebi. Prua ruku
i kvrcne osvjeiva zraka, zavrti ga.

Leptir treperi i podsjea me na bia na onoj jezivoj web stranici. Nemoj me

tako zvati.
avolom?
Vilom...
Jed se namrti. O, kuim. Okree se u stranu i desnu ruku zakai oko sjedala,
pritiskajui svoj krupni biceps na stranju stranu naslona za glavu.
Kui to? Bacam sjenilo u torbicu i ispecam srebrno sjajilo za usne.
Prvi put kad sam vidio sliku tvoje mame u vaem dnevnom boravku, rekao
sam ti da je lijepa, kao vila. A sad izgleda ba kao ona. Premda se trudi da ne
izgleda.
Uhh, ma ne trudim se
Ide u krajnosti da sakrije svaku slinost. Kao da eli biti suprotno od nje.
Odlaui sjajilo, trpam torbicu natrag u pretinac. Samo hou da ona shvati da
sam drugaija. Da smo razliite.
Tako se ona manje brine. A i ja.
Ima tu i vie od toga. Jedova ruka prekrije mi zapee. Boji se da e i ti
zavriti ovdje. Njegov pogled pokae na umobolnicu.
Ostajem bez rijei. Oduvijek me dobro itao. Ali ovo... kao da mi se uvukao u
glavu.
Ne dao Bog.
Grlo mi je suho i zurim u praznu bocu vode izmeu nas, elei da on nije sve
popio.
Znam kako je to, Al. ivjeti u neijoj sjeni. Jedovo lice se smrkne.
Naravno da zna. Ima i oiljke koji to dokazuju... unutranje, koji su dublji od
opekotina od cigareta na njegovom torzu i ramenima. Jo uvijek se sjeam buenja u
tri ujutro radnim danom zbog vriskova od kojih se ledi krv iz susjedne kue kad je
on pokuavao zatititi sestru i majku od svog pijanog oca. Pozivi policiji nisu
pomagali. Ga. Holt bi uvijek odbijala podii optunicu. Jedov otac bio je mehaniar
i trebala joj je njegova financijska podrka za djecu. Da ne spominjemo koliko fatalno
lojalan moe biti strah kad ga se pobrka s ljubavlju.
Bilo je noi kad bi njih troje morali prespavati u naem dnevnom boravku dok
bi moj tata sjedio kraj vrata s bejzbol-palicom u jednoj ruci i telefonom u drugoj, za
sluaj da se stari Holt vrati po jo jednu porciju. Znam da je to runo rei, ali najbolja
stvar koja se toj obitelji dogodila bila je kad je Jedov tata poginuo vozei pijan. Udario
je u drvo, spasivi ivote svih nevinih na cesti te veeri, i svih nevinih koji su ga ekali
kod kue.
U dvije godine koje su otad prole, Jed nije ni liznuo alkohol. A to je dobro.
Obino je on najuravnoteeniji tip kojeg znam. Ali kad mu se fitilj zapali, narav mu
je eksplozivna. Jed je stalno upadao u tunjave. Jedna je bila toliko nasilna da je
zavrio u popravnom na cijelo ljeto. Svaki put kad se sjetim tog incidenta, srce mi
skoro stane. Mogao je on biti taj koji je zavrio u bolnici umjesto onog drugog. Ali

Jed je umjesto toga otiao u dom za maloljetnike, gdje mu je jedan savjetnik pomogao
da gorinu zauzda bavljenjem umjetnou. Sad Jed svoja najbolja djela slika kad ga
neto estoko naljuti.
Mora shvatiti, kae Jed, pokuavajui me izvui iz depre. Za tebe je
drugaije. Nije nasljedno. Tvoja mama je takva zbog prometne nesree. Ti ne mora
brinuti. Okej?
Okrenem ruku da nam se dlanovi dotaknu sa samo mojim pletenim rukavicama
izmeu. Onda nam isprepletem prste. Ne samo zato to je nepodnoljivo slatko od
njega da to kae kad je on sam proao toliko toga, nego zato to je toliko daleko od
istine da me to boli zbog nas oboje. Pritisnem podlakticu u njegovu, osjeajui
hrptove njegovih oiljaka na svojoj koi.
Ne, ja sam ba kao i ti, elim rei... ali ne mogu. injenica je da alkoholiari imaju
tretmane... korake koje mogu poduzeti da bi se uklopili u drutvo i funkcionirali.
Luaci poput Alicije sve to imaju su tapecirane elije i tupi pribor za jelo. To je
njihovo normalno.
Jednog dana bit e i moje.
Hvala ti. To je najbolje to mogu. Pogledam si koljeno i vidim koliko je krvi
probilo kroz zavoj. Prelazei slobodnom rukom preko njega, trgnem se. Barem se
posuila.
Boli li? pita Jed.
Ne. Ali Alicia... ona skrene kad vidi krv.
Evo. Jed me puta i razvezuje maramu s glave. Naginjui se nad moju nogu,
vezuje trokut tkanine oko mog koljena da prikrije zaprljani zavoj. Brada mu zastrue
po mom bedru i ekinje me bockaju kroz pletene tajice. To me natjera da se
promekoljim.
Kad zavri, umjesto da se vrati na svoju stranu auta, nasloni lakat na upravljaku
plou i provue prst du jedne od plavih ekstenzija u mojoj kosi. Moda je to samo
vibra od naeg ranijeg razgovora, ili naina na koji nam se dahovi mijeaju, ali Jedov
izraz lica prelazi u potpuno ozbiljan.
Zna, kae, kad bi ovakva dola na maturalnu, sve bi ih poobarala na koljena
a jo bi i zadrala svoje dostojanstvo. Ti dreadlocksi su mrak dobri.
Pokuavam potisnuti crvenilo koje mi se penje u obraze. On mi opet prouava
lice kao da sam jedna od njegovih slika... toliko blizu da mogu namirisati ribiz u
njegovom vrelom dahu. Moje usne ekaju ba tamo gdje su ekale zadnjih pet
godina pune nade, teke i iekujue.
Vretenice! Tatin povik dopire kroz otvoreni prozor. Jed se izbumerangira na
svoju stranu auta takvom brzinom da sam sigurna da e ga sutra boljeti vrat. Tata
prilazi niz besprijekorno odravani travnjak prema autu, jo uvijek predaleko da bi
bilo to vidio. Nosi svoju radnu odjeu kaki hlae i tamnoplavu polo majicu s
vezenim zatitnim znakom trgovine i Tomova sportska oprema ispisanim srebrnim
koncem.

Premda me ivcira njegova pojava u krivi as, barem e to sprijeiti Jeda da me

otprati unutra.
Kad tata prie, nagne se da pogleda kroz prozor. Bok, Jedediah.
Jed je opet stavio naoale pa mu ne mogu proitati pogled. Bok, g. Gardner.
Hmm. Moda bi me konano trebao poeti zvati Thomas. Tata se smijei, s
rukom naslonjenom na vrata auta. Na kraju krajeva, sino si maturirao, gospodine
odlikau.
Jedova reakcija na to oslovljavanje je preslatka. Namrtio se tako ponosno i
djeaki da sam se skoro rastopila u lokvicu. Nije navikao da ga drugi mukarac hvali.
Njegov otac govorio je da od njega nita nee biti... da je uenje gubitak vremena i
da bi trebao napustiti kolu i raditi s njim u radionici. Tako mi je drago to Jed nije
to posluao. Sad mu nude kolarinu na jednom od najprestinijih umjetnikih koleda
u Londonu.
Kad smo ve kod diplomiranja, nastavlja tata. Zar ti nije veeras maturalna?
Jed posegne na stranje sjedalo i povue ruke drvenih taka koje je posudio iz
medicinske opreme Podzemlja udesa. Aha. Ovo je samo skretanje. Al je uganula
nogu pa sam je ja dovezao.
Alyssa, to si to napravila? Tata otvara vrata auta sa zabrinutim prizvukom u
glasu.
Izvlaim noge polako, stiskajui zube zbog bolnog pulsiranja kad mi krv navre
u gleanj. Uobiajeno. Skejtanje se sastoji od pokuaja i pogreaka, zna?
Tata mi pomae da ustanem. Jed nekoliko centimetara vii od njega dolazi
okolo i preda mu take. Hoe da ti dodam mobitel? pita me.
Samo ga ostavi s mojim ruksakom. inim greku podigavi oi i pogledi nam
se sretnu. Moja nutrina je zapetljani kaos, u pokuaju da razumije napetost koja nas
jo vee. Onu vrstu napetosti koja moe dovesti do neoekivanih stvari...
utnem sebe zbog te pomisli. Moe manje tlapnji? Jed je ve s najzgodnijom
curom u Srednjoj koli Pleasance.
Tatino elo je namrekano dok gleda od mene u Jeda. udno. Tvoja mama
bila je sigurna da se neto dogodilo. Rekla je da si se ozlijedila. Kako je mogla znati?
Uzdahne. Siguran sam da ona samo pretpostavi najgore svaki put kad zakasni.
Trebala si nazvati. Dri me za lakat dok ja namjetam take pod ruke.
Probode me krivnja. Oprosti, pretpostavila sam da nema mobitel sa sobom.
Stalno ga zaboravlja i ostavlja u autu u pretincu za rukavice ili prikljuen u upalja
za cigarete.
Ma dobro. Hajmo sad unutra prije nego to ona napravi tata se zaustavlja,
reagirajui na moj moleivi pogled. Umm, prije nego to nam se sladoled rastopi u
juhicu od sirne torte.
On proisti grlo pa krenemo prema stazi s obje strane okruenoj kadificama i
bourima. Kukci pleu nad cvijeem i ja pokuavam ignorirati kaotini um,
najednom poeljevi da imam slualice u uima i iPod.

Tata baca pogled preko ramena kad smo na pola puta do vrata. Parkiraj auto
unutra, za sluaj da bi kiilo. Samo upotrijebi otvara za garau.
Svakako, odgovara Jedov glas. Hej, skejterice...
Zastajem iza tate i okreem se na zdravoj nozi, prstiju stegnutih oko tapeciranih
drki na takama.
Svratit u da bacim pogled na Gizmov motor ovaj vikend. Jedove usne iskrive
se u onaj seksi poluosmijeh.
Obrazi mi se zaare i klimnem glavom. Okreui se, poskakujem da pristignem
tatu. Pogled mu se susretne s mojim i on se smjeka.
Zakolutam oima i uzvratim mu osmijeh. Nikad nisam rekla tati to osjeam
prema Jedu. Ali njegov blesavi osmijeh otkriva sve. Bez svake sumnje bi ga to jako
obradovalo. On Jeda potuje zbog svih onih prigoda kad je branio mamu i sestru
tijekom onih godina nasilja. Potovao bi ga jo i vie da zna koliko se esto Jed
zauzimao za mene u koli.
U tatinim oima, i Jed bi mogao biti sretan da ima mene.
Naravno, u tatinim oima, ja sam samo cura koja je potajno zaljubljena, kao i
tisue drugih cura tamo vani. U njegovim oima, ja sam normalna.
Mislim da moj tata treba naoale.
Otresajui cinizam, psihiki se pripremim za ono to slijedi. Danas bismo trebali
rei Aliciji da ja odlazim u London. To je samo na par dana i mogli bismo se
vjerojatno provui da ne kaemo ni rije o tome. Ali tata skoro uope nije u stanju
uvati tajnu pred njom. Ona ima naina da mu nabije krivnju ni ne trudei se.
Uepam u klimatiziranu zgradu. Bijele ploice odjekuju, a bolniarke u
prugastim bijelo-zelenim odorama stapaju mi se na rubu vidnog polja. Uvijek sam
smatrala da u tim odorama izgledaju vie kao volonteri nego kao kvalificirani
profesionalci zdravstvene skrbi.
Brojei bodlje naslikane na mojoj majici, ekam da tata zatvori staklena vrata.
Jesi li joj ve rekao za London? pitam kad zastane pored mene. Muha mi se spusti
na ruku i ja mahnem da je otjeram. Ona se vrti oko moje glave uz glasno zujanje koje
zvui skoro poput rijei London prije nego to odleti niz hodnik. Otresam tu misao.
Jesi li, tata? Je li zato toliko uznemirena? Alicia ima averziju prema Engleskoj iz
istog razloga iz kojeg ja elim tamo otii obiteljske povijesti.
Ne. I mislim da je bolje da joj ne kaemo kamo ide. Samo da ide na put. Ne
elimo da se sva uzruja. Tata zastaje, ramena pognutih, kao da se sva tuga zadnjih
dvadeset godina u braku s bolesnom enom svalila na njih.
Volio bih da si je upoznala prije, Alyssa. Onda kad sam je ja tek upoznao.
Tata mi sputa ruku na rame dok kreemo prema dvoritu. Bila je tako razumna...
tako sabrana... toliko ba kao ti. To zadnje proape, moda u nadi da ja neu uti.
Ali ujem, i bodljikava ica stiska mi se oko srca sve dok mu ne ugui i slomi
otkucaje.

3.
Pauk i muha
Kad prvo ugledam Aliciju, ona je u daljini, sjedi za jednim od crnih bistrostolova od kovanog eljeza ratrkanih po dvoritu od cementa iaranog da izgleda
kao kaldrma. Ona je jedina vani, osim bolniarke koja joj pravi drutvo.
ak i vrtno pokustvo mora biti dobro odabrano na ovakvom mjestu. Nita ne
smije biti od stakla iz oitih razloga. A budui da se znalo dogoditi da pacijenti
podignu stolce i stolove i bace ih, noge pokustva su zalivene u cement. Naravno,
dvorite bi bilo ljepe s travom pod nogama, ali sigurnost je bitnija od ljepote u svako
doba.
Pola Alicijinog lica je u sjeni od ogromnog crno-crvenog kockastog suncobrana
koji se die iz sredine stola. Srebrne alice za aj i tanjurii blistaju se na suncu.
Postavljena su tri mjesta: jedno za mene, jedno za tatu i jedno za nju.
Donijeli smo servis za aj od kue prije mnogo godina, kad je prvi put primljena
ovamo. To je hir kojem umobolnica udovoljava da bi je odrala na ivotu. Alicia nee
pojesti nita od ramsteka do vonih torti ako nije u alici za aj.
Naih pola kile sladoleda od okolade i sirne torte eka na podmetau, spremno
za serviranje. Kondenzacija curi niz kartonsko pakovanje poput suza.
Alicijina platinasta pletenica visi preko naslona stolca, skoro dodirujui zemlju.
ike su joj zavuene pod crnu traku za glavu. Drago mi je to vidim da nije pod
sedativima. Mogu po njezinom profilu vidjeti da govori.
Prvo pomiljam da se spominje s bolniarkom, dok ena ne ustane da nas
pozdravi, popravljajui svoju prugastu odoru. Alicia ni ne primijeti. Nastavlja
govoriti, usredotoena na vazu karanfila pred sobom. Nosi plavu bolniku kutu i
odgovarajui ogrta, s punim podbradnikom i pregaom vezanim preko njih. Uvijek
inzistira na pregai da se ne bi uprljala. Iskreno, ona izgleda vie kao Alisa na ajanki
Ludog Klobuara od bilo koje ilustracije koju sam ikad vidjela, i to je dovoljno da mi
od toga bude fiziki zlo.
Moja munina se pojaava kad shvatim da i ja mogu uti karanfile s kojima
razgovara. Njihov apat nadjaava zujanje pozadinske buke. Govore kako je bolno
biti podsjeene peteljke, ale se na kvalitetu vode u kojoj stoje, trae da ih se stavi
natrag u zemlju da mogu umrijeti na miru.
Barem to ja ujem. Moram se zapitati to Alicia u svojem iskrivljenom umu
misli da govore. Svih ovih godina, nikad nismo potanko razgovarale o njezinim
privienjima. Ona ih uva za sebe, kao i ja svoja.

Tata eka jer je bolniarka sad krenula prema nama, ali pogled mu je usmjeren
na njegovu enu. Kad bi znao da i njegova ki kree istom traginom stazom, to bi
mu unitilo svijet.
Ludilo je izgleda neizbjeno u enskoj strani moje obitelji. Alicijina mama,
Alicette, vjerovala je da je pria o Zemlji udesa istinita. Kao dijete, naslikala je slavne
likove na svakom zidu svoje kue, i klela se da su stvarni i da nou razgovaraju s
njom. Kasnije u ivotu, skoila je iz zaleta kroz prozor bolnike sobe na drugom katu
da isproba svoja krila samo nekoliko sati nakon to je rodila moju majku. Pala je u
ruinjak i slomila vrat.
Neki kau da je to bilo samoubojstvo. Postporoajna depresija koju je
uzrokovala smrt njezinog mua nekoliko mjeseci prije toga. Drugi kau da je nju
trebalo zatvoriti mnogo prije nego to je rodila dijete. Ali nitko nema nikakvo
objanjenje zato je mrtvozornik naao dva proreza pod njezinim lopaticama, tono
tamo gdje bi bila krila. To su bile jedine oznake koje je trnje ostavilo na njezinom
tijelu.
Nakon toga, Aliciju je odgajao dugi niz udomitelja. Tata misli da je ta
nestabilnost mogla pridonijeti njezinoj bolesti. Ja znam da je to neto vie. Neto
nasljedno to me svrbi u kostima. Ali borit u se za svoj razum svime to imam.
Premda se poinjem brinuti da sam taj rat ve izgubila.
Blagi pritisak na moju desnu ruku izvlai me od te depresivne pomisli.
Usmjeravam pogled na neprirodno preplanulo lice bolniarke Mary Jenkins. Miris
koji dopire od nje mjeavina je svjee peenog kruha i arsena. Njezina smea kosa
skupljena je u punu i bljetavo bijeli visokovoltni osmijeh skoro mi spri zjenice.
O, kako si, Alyssa, zacvrkue. Kao i obino, vedra je preko svake mjere kao
Mary Poppins na tabletama za veselost. teta to je preteka da bi je odnijeli kiobran
i nalet vjetra. Njezin pogled klizne na moje take. Jooooj! Ma jesi li se to ozlijedila,
slatka moja?
Ne, izrasli su mi drveni udovi. Skejtboardanje, odgovaram, odluna da se
ponaam to bolje mogu zbog tate, ma koliko mi blebetanje cvijea na stolu ilo na
jetra.
Jo skejtboadra? Ba zanimljiv hobi. Njezin saalni pogled podrazumijeva,
za curu, bolje nego to bi bilo kakve rijei to izrekle. Kad krene pogledom na moje
plave dreadlockse i debelu minku oko oiju, na lice joj se spusti smrknut izraz.
Mora zapamtiti da takve nezgode mogu uznemiriti tvoju majku.
Nisam sigurna govori li o mojoj nesrei ili mom smislu za modu.
Bolniarka gleda preko ramena u Aliciju koja jo brblja i nije nas primijetila.
Ve je malo napeta danas, zbog izlaska van. Moda bih joj trebala dati sedativ prije
nego to te vidi. Bolniarka Bockalo poinje vaditi iglu iz arsenala u svojem depu.
Uputim tati bijesno mrtenje koju on ni ne primijeti jer je prezauzet vlastitim
mrtenjem. Ne, kae, a vrsti zapovjedni prizvuk u njegovom glasu tjera
bolniarkine olovkom iscrtane obrve da jurnu gore. Imamo jo neto vano rei.
Mora biti lucidna zbog toga. Poslat u Alyssu po Vas ako bude tekoa. Osim toga,

imamo vrtlare tamo preko ako nam zatreba vie snage. Pokae na dvojicu krupnih
mukaraca u daljini koji kreu neke grane s grma. Obojica imaju ogromne brkove i
izgledaju kao morevi u svojim smeim radnim odijelima.
Dooobro-dobro, ja u biti na recepciji ako me trebate. Uz krto klimanje
glavom i jo jedan pretjerani osmijeh koji se bijelo blista naspram njezine
melaninom zasiene koe Mary Poppujua izgubi se u zgradi, ostavljajui nas troje
same.
Ili nas osmoro, ako raunate i karanfile. Ali barem su prestali govoriti.
im tatina sjena padne preko vaze, Alicia digne pogled. Vidi moje take i skoi
sa stolca, prodrmavi servis za aj. Imao je pravo! zakreti.
Tko imao pravo, duo? pita tata oprezno, poravnavajui pramenove kose koji
joj uokviruju lice. ak i nakon svih godina razoaranja, ne moe odoljeti da je ne
dotakne.
Clive... Alicijine plave oi blistaju prodornom mjeavinom nervoze i
uzbuenja dok pokazuje na gustu mreu meu rebrima suncobrana iznad nas. Vrtni
pauk veliine srebrnog dolara penje se po nitima, uvrujui bijelu ahuru pred
naletima vjetra veeru, nesumnjivo. Clive je umotavao jednog skakavca. On je
povikao neto prije nego to mu je prekrio usta. Ruke joj se stisnu pred strukom i
pone ih kriti. Skakavac je rekao da si ozlijeena, Allie. Vidio te pred onim mjestom
za skejtanje.
Pomiljajui na kukca koji mi se penjao po nozi u Podzemlju udesa, zurim u
mumificiranu grudicu u paukovoj mrei i kraljenica mi zadrhti. Propast, rekao je
skakavac. A ja sam mislila da govori o meni. Jadniak je ve znao kakva ga sudbina
eka.
Otresam taj prizor iz glave. Nema anse. Nema nikakve anse da je to isti
skakavac. Alicija je sigurno naula kad smo tata i ja razgovarali s bolniarkom o mom
padu. Ponekad mislim da se samo pretvara da nita ne primjeuje, jer je to lake nego
se suoiti s onim to joj se dogodilo... to je uinila naoj obitelji.
Toliko stee ruke da su joj zglavci nabrekli i pobijelili. Jo od onog dana prije
mnogo godina kad me ozlijedila, izbjegava svaki fiziki kontakt izmeu nas dvije.
Misli da u se slomiti. To je jedan od razloga to nosim rukavice, da ne bi vidjela
oiljke koji bi je podsjetili na to.
Tata joj razdvaja ake i ispreplie prste s njenima. Njena pozornost prelazi na
njega, i samo tako, kaotina grevitost nestaje iz njenog izraza lica.
Haj, Tomitikvo, kae mu glasom neprepoznatljivo mirnim i tihim.
Haj, Ali-medo.
Zar nisi ve bio tu? O! Donio si i sladoled. Ovo je izlazak?
Aha. Podie joj ruke i ljubi je po zglavcima, smijeei se svojim najboljim
elvisovskim nakrivljenim smijekom. A Alyssa je tu da nam pomogne da
proslavimo.

Tako mi je drago Uzvraa mu osmijeh njezin joj ozari cijelo lice i oi joj
zapleu. Jed ima pravo. Dovoljno je lijepa da bude vila.
Tata joj njeno pomae da opet sjedne. Stavlja joj platnenu salvetu u krilo a
onda ljusne malo kapajueg sladoleda u alicu za aj. Stavivi alicu na tanjuri,
polako je sputa pred nju s plastinom liicom.
Il tuo gelato, signora bella, kae, zafrkavajui se zbog Alicijine ljubavi prema
otmjenim talijanskim restoranima.
Grazie-meblo! odvraa ona, u rijetkom trenutku duhovitosti.
Tata se smije a ona se zahihoe, zveckavim zvukom koji me podsjea na srebrna
zvonca koja nam doma vise na stranjim vratima. Prvi put u jako dugo vremena,
osjeam kao da je ona doma. Poinjem misliti da e ovo biti jedan od onih dobrih
posjeta. Moda smo mi ba ono to joj je danas trebalo; moda joj mi moemo
popraviti ono to medikamenti ne mogu.
Osmijeh mi se pojavi na licu i sjedam. Tata uzima moje take, odlae ih na
zemlju, a onda mi pomae da dignem gleanj na prazni stolac izmeu Alicije i mene.
Potape me po ramenu prije nego to i sam sjedne pored nje.
Neko vrijeme se smijemo i pijemo rastopljenu juhicu od sirne torte iz svojih
alica. avrljamo o normalnim stvarima: kraju kole, maturalnoj i dodjeli svjedodbi,
Tomovoj sportskoj opremi. Osjeam se kao da sam u obinoj obitelji i to mi je
odavno nedostajalo.
Dok tata ne odlui spomenuti putovanje. Znam da e to otkriti jer pomie servis
za aj i sladoled najdalje to moe na stolu.
Nagne se blie njoj i dri je za ruke. Ali-medo, Alyssa ide na put idui tjedan.
Jako je nadarena, zna. I ima prigodu da posjeti jednu akademiju i neke muzeje
Za glazbu?
Tata baca zabrinut pogled prema meni. Alicia nije imala ba mnogo veze s
mojim obrazovanjem. Ali jedna stvar na kojoj je uvijek inzistirala je da ja u koli
sviram instrument violonelo, da budemo precizni. Zbog toga zahtjeva svirala sam
u orkestru jo od estog razreda. Prestala sam ove godine kad sam imala vremena
samo za jedan izborni predmet. Umjetnost je moj prioritet. Jo uvijek joj nismo rekli
jer je njoj izgleda jako vano da ja nastavim svirati. To je najdulje to je tata ikad
sauvao tajnu pred njom i znam da ga to grize.
Pa, kae tata, opet usredotoen na Aliciju, ustvari je to za njezinu umjetnost.
Ona pravi te udesne mozaike. Sjea se da sam ti priao o njima? Koristi stvari iz
prirode. Sama ih sui i konzervira, a onda ih slae u slike. Evo... To su njezini projekti
kojima je osvojila vrpcu za prvo mjesto na okrunom sajmu.
Iz novanika vadi tri slike. Prva je Mjeseina ubojice, prizor u plavom... plavi leptiri,
plavo cvijee i komadii plavog stakla. Onda Zadnji dah jeseni kovitlac jesenjih boja
sainjenih od smeih leptira i naranastih, utih i crvenih latica cvijea. Zimski otkucaj
srca, na koji sam najponosnija, kaotina isprepletenost bijelih cvjetia i srebrnastih
staklenih kuglica koje su sloene u oblik stabla. Suhe crvene bobice stavljene su na
kraj svake grane kao da stablo krvari. Kao ugalj crni cvrci ine pozadinu. Ma koliko

morbidno to zvualo, u svijetu umjetnikog izriaja, mijeanje bizarnog i prirodnog

nekako dovodi do ljepote.
Vidi? kae tata. Ona ima oko za detalje, kao ti sa svojim fotografijama.
Fotografije priaju priu, promrmlja Alicia, odbijajui pogledati moje
mozaike. Ali ljudi zaborave itati izmeu redova. Trgnuvi ruku iz tatine, najednom
postane smrtno utljiva.
Oiju utonulih u tugu, tata sprema fotografije.
Nana... To ime kao da je neprirodno i ukoeno, i moj jezik napinje se da ga
formira, kao da pokuavam peteljku trenje vezati u vor. Ali moram je dovesti natrag
do nas jer tata izgleda kao da se utapa. Ovo je za moju budunost. I za tvoju. Nadam
se da u dogodine dobiti umjetniku stipendiju. Ako to uspijem, tata nee morati
toliko raditi da plaa kolarinu i knjige, pa e imati vie slobodnih veeri da ih provede
s tobom dok sam ja na koledu.
Njezina brada se nagne. Odlazi... A kamo ide?
Ni tata ni ja ne odgovaramo. Alicia dobuje noktima po stolu. Onda joj jezik
pone coktati u tom ritmu. Taj zvuk me kida iznutra, kao da mi netko trza crijeva
gitarskom trzalicom. Svaki put kad ona dobije napad ivaca, to poinje s coktanjem.
Tatino disanje postaje hripavo kad se napne na stolcu, oprezan.
Glasno zujanje navali mi u uho i osjetim neto to mi plazi po vratu. Kad ga
pljesnem zujanje se nastavi i muha se spusti do Alicijinih uurbanih prstiju. Smjesti
se tamo arogantno kao da smo je pozvali da nam se pridrui.
Trlja svoje malene noge. Odlazi, odlazi. Jako daleko.
ujem aputanje kroz vjetar i pozadinsku buku. Preko maminog coktavog
jezika i tatinog opreznog disanja. I znam da je to muha. Stiui salvetu u svojem
krilu, odupirem se potrebi da pljesnem naeg nezvanog gosta, odluna da ne
popustim paranoji.
Alicia primjeuje kukca. Daleko, kamo? pita ga.
Zurim zaprepateno, pitajui se je li to mogue. Je li mogla ona uti isto to i ja?
London, London. Daleki London, odgovara muha prije nego to odzuji dalje po
dvoritu.
London? zateke Alicia, probadajui me bijesnim pogledom.
Napnem se, zapanjena.
Kako si to mogla znati, Alicia? pita tata, stojei sad pored nje, s rukom na
njezinom ramenu. Tko ti je rekao?
Muha, ja pokaem gestom. Sreom, tata to nije primijetio. Ali Alicia jest, i
istrgne se iz njegovog stiska, usredotoena samo na mene.
Sjetim se kukca koji mi se spustio na ruku u predvorju. Sjeam se zujanja koje
je mutiralo u rije kad je kukac projurio pored moje glave. Dijele li ludi ljudi svoja
privienja? Jer bi to bilo jedino objanjenje kako smo ule istu stvar. Osim
mogunosti da je muha zbilja govorila. U kojem sluaju su i karanfili govorili.

Vrti mi se u glavi i zbunjena sam. Moram biti nasamo s Alicijom. Moda u tome
ipak ima neega. Moda je cijelo vrijeme bilo.
Tata... Nagnem se preko podignute noge i povuem arapu. Treba mi malo
leda za gleanj. Poeo je pulsirati.
On mi se zlovoljno namrti. Moe li to priekati koji asak, Alyssa?
Molim te, tata. Boli me.
Da, boli je. Alicia je prestala coktati i znam da je osjetila da je bilo nekog
pomaka, da je izmeu nas neto premoeno.
Posee i dodiruje mi gleanj. Ja zinem na meku hladnou njezinih ruku. Taj
pokret je okantan toliko normalan i brian da sam se sledila do kostiju. Alicia me
dodiruje... Prvi put u zadnjih jedanaest godina.
Taj monumentalni dogaaj toliko potresa tatu da on odlazi bez ijedne rijei. Ali
po trzanju njegovog lijevog oka znam da e sa sobom dovesti bolniarku
Poppinjekciju kad se vrati.
Alicia i ja nemamo mnogo vremena.
Onog trena kad on nestane kroz vrata, miem nogu sa stolca i okreem se njoj,
laktovima se poduprijevi na stol.
Muha. Ona ti je rekla za London, tono?
Alicijine usne stisnu se u crtu. Lagala si mi. Koliko dugo, Allie? Koliko si ih
dugo u stanju uti?
Je li bitno? Stvar je u tome da obje ujemo iste rijei. Pa to znai... Stanem.
Prije nego to kaem bilo to drugo, elim biti sigurna. Karanfili. Trebale bismo
potivati njihovu posljednju elju. Zar ne misli tako? Prijedlog je besmislen, ali ako
ih je Alicia ula to govore kao i ja prije, razumjet e.
Odluno isturivi bradu, ona se protee preko stola prema servisu za aj,
uzimajui plastinu licu. S karanfilima u ruci, odnosi mokro cvijee na rub
cementnog dvorita gdje poinje vrt. Zemlja mirie vlano i svjee. Prskalice su bile
nedavno ukljuene.
Gledam okolo i ne mogu vie vidjeti moreve vrtlare. Vrata upe u daljini su
otvorena i pretpostavljam da su oni unutra. Dobro. Nema nikoga da nas prekine.
Na jednoj taki, skakuem za Alicijom dok se ona sputa na koljena. Koristi
licu da prokopa rahlu zemlju. lica pukne, ali ona nastavlja kopati drkom i prstima
dok ne napravi plitak grob.
Polae cvjetova unutra, a onda nabaca zemlju preko i zagleda se gore u mene.
Izraz na njezinom licu je smireni kaos, poput neba punog oblaka koji se kovitlaju
neodluni hoe li zapoeti oluju ili se razii.
Gutam slinu kroz nateklo grlo. To je sav dokaz koji mi je trebao. Tolike godine
su ene u naoj obitelji bile obiljeene kao lude, ali nismo. Moemo uti stvari koje
drugi ne mogu... To je to. Trik je u tome da se ne odgovara kukcima i cvijeu pred
normalnim ljudima, jer onda izgledamo ludo.

Poplava olakanja nosi me po povrini podvuene panike. Mogu li se uzdati u

takvu nemoguu istinu? Imam li izbora? Mora postojati neki razlog, Alicia. Neki
nain na koji trebamo iskoristiti svoj dar.
Njezino lice se skiseli. Dar? To je prokletstvo.
Dobro. Ako je prokletstvo, mora postojati neki nain da ga se razbije da nitko
drugi u naoj obitelji ne mora patiti. Idem u London. Popest u se na obiteljsko
stablo... protresti neke grane.
Vjetar poinje puhati jae, i njezina pletenica iba oko nje poput bia. Vonj vlage
drhti mi u nosnicama. Na meteorolog imao je pravo. Kiit e.
Alicijine oi su staklaste. Povlai se negdje u sebe u ono mjesto gdje se sakriva
kad je preplaena. Mama...
Ponovo pogleda u mene. Ne razumije. Da zaustavi prokletstvo, morala bi
otii u zeju rupu.
ak ni ne pitam je li rupa stvarna. Moda netko od Liddella zna gdje je?
Ne. Njezin glas tipa. Ne uvlai ih u ovo. Oni su se svi odluili za svoj izbor,
ili ne bismo jo bili u ovoj nevolji.
Odlunost u njezinom izrazu lica zaustavlja svako pitanje koje bi njezina
zagonetna izjava mogla potaknuti. Dobro. Znai zeja rupa je mjesto kamo trebam
ii. Znamo da je negdje u Londonu, tono? Postoji li neka karta? Nekakve pisane
upute? Gdje da ponem traiti?
Prisiljavam se da se ne izmaknem kad ona povue dolje moju arapu da izloi
made ba iznad mog nateenog lijevog glenja. Ona ima isti takav na unutranjosti
zapea. Najblie to bih mogla opisati taj obojeni dio koe je labirint, poput onih s
otrim kutovima koje rjeavate u enigmatskim asopisima.
Ima toliko toga vie u prii nego to je u knjizi reeno. Ona pritiska svoj
made na moj, i osjeaj topline proiri se od mjesta kontakta. itaj izmeu redova,
proape. Ista stvar koju je prije rekla za fotografije. Ne mogu dopustiti da izgubi
glavu, Allie. Obeaj mi da nee ii.
Ali hou da ti opet bude doma, vie od svega...
Puta mi gleanj. Ne! Ako ode, sve sam ovo uinila uzalud Glas joj se slomi
i izgleda tako sitno i krhko pred mojim nogama. elim je upitati to pod tim misli,
ali jo vie je elim zagrliti. Sputam se na koljena, ignorirajui ivu ranu pod Jedovom
maramom dok se naginjem u zagrljaj. Osjeaj je nebeski, s njezinim rukama oko mene
kao nekad. Mirisati jabukov cvijet njene kose dok nosom utonem pored njezine
sljepoonice.
Ali tata i bolniarka e se vratiti svaki tren.
Odgurnem Aliciju na duljinu ruke. Ona fotografija u tvom albumu. Pjesma
koja je bila zavuena iza njega. Oni igraju ulogu u ovome, zar ne? Nala sam jednu
web stranicu... crno-plavi leptir vodio me do nje.

Leptir? Iznad nas, oblaci smanjuju sunevo svjetlo do mutne izmaglice i

Alicijina koa odraava tu promjenu. Uas joj ini pogled otrim. Kontaktirao te?
Obeao je da nee!
Uzvere se na noge prije nego to ja uspijem izbalansirati svoju taku.
Njezin pogled pada na moje koljeno gdje je Jedova marama skliznula sa zavoja,
otkrivajui skorenu krv. Alicia cokne jezikom i ja se ne mogu snai prije nego to
nasrne na mene. Zrak mi izleti iz plua kad mi lea lupe u beton. Opkorai me, s
ludim pogledom u oku, skidajui rukavice s mojih ruku i viui.
Pokuala sam ga zaustaviti! jeca. Nisam ga mogla uhvatiti...
U tom trenutku, vraena sam natrag. Petogodinje dijete nevino, nesvjesno
koje se igra s mamom u dvoritu pred kuom. Proljee je uranilo, i dok su majke
druge djece sadile tulipane u svojim gredicama, moja je nosila vrtne kare i vikala na
sunovrate jer preglasno priaju.
Otkinite im glavu! vikala je i rezala cvjetove po peteljkama.
Ja sam je slijedila, hipnotizirana njezinom energijom. Mislila sam da plee, i
dizala sam ruke u zrak iza nje. A onda sam ga vidjela... Leptira velikog poput vrane
sa svjetleim tijelom i krilima poput crnog satena. Mama ipak nije napadala cvjetove:
kukac je bio taj kojeg je pokuavala ubiti.
Spotaknula sam se na svoja stopala i vidjela da bijele latice krvare na zemlji. Tata
je istrao iz kue i ja sam mu rekla da trebamo flastere za sunovrate. On je zinuo kad
me vidio. Bila sam premlada da razumijem da cvijee ne krvari. Nekako sam upala u
vatrenu liniju i vrtne kare su mi razrezale kou od dlana do zapea. Doktor je poslije
rekao tati da sam bila u tolikom oku da nisam osjetila bol. To je bio zadnji put da je
Alicia bila doma i zadnji put kad sam je nazvala mamom.
Do danas.
Prasak grmljavine trgne me iz tog sjeanja. Sasvim sam zaboravila tog leptira.
Nije ni udo to mi je ta slika uvijek izgledala poznato.
Alicia jeca, drei moje dlanove izloene slabom svjetlu. Moje rukavice su oko
mene poput crnih tokica na tlu.
ao mi je! Tako mi je ao, mrca. Iskoristio me, i iznevjerila sam te. Trebala
si biti toliko toga vie od ovog... Svi smo mi trebali.
Skotrlja se s mene i iskopa karanfile. Zemlja se mrvi s peteljki dok ona ustaje i
trese ih. On je ne moe dobiti! Recite mu to! Ne nju! Alicia stie latice u guvu
meu prstima, kao da ih pokuava udaviti. Onda odbacuje uvele cvjetove i pone se
derati na vlati trave pod svojim nogama.
Ono to se sljedee dogodi je poput sna. Kia poinje pljutati. Gledam kroz
pljusak kako kao u usporenom filmu vjetar zavrti njezinu pletenicu dok joj se ne
obmota oko vrata.
Hripavi kaalj razdire joj grlo i gri se u struku, prstiju stisnutih oko pletenice u
pokuaju da je olabavi.
Mama! vritim, poseui prema njoj.

Ona pada na blatnjavu zemlju, borei se za dah. Kia pljuti jo jae, kao da nas
netko gaa ljunkom. Njezini zemljom umrljani prsti steu platinastu vrpcu koja je
gui. U oaju, dere si malo koe na vratu, koja krvari i otie. Oi joj se izbulje i
oajniki gledaju na jednu pa na drugu stranu dok pokuava udahnuti. Papue joj
udaraju po blatnjavoj zemlji.
Alysssss, zaiti ne moe govoriti. ile na njezinom vratu uvijaju se poput
zmija uhvaenih u zamku. Ja sam pored nje, jedva da mislim, toliko plaem da jedva
vidim svoje prste dok se hrvam s pletenicom. Grom udara u daljini... Jednom...
Dvaput... a onda se upleteni uvojci stisnu oko mojih prstiju i sveu me, pritiskajui
toliko da se bojim da e mi zglavci popucati. Prsti mi skliznu u mjestu protiv moje
volje i stisnu joj vrat.
Neto me pokuava natjerati da ubijem svoju mamu.
Ne! vrisnem, borei se da nas sad obje oslobodim. Moji dreadlocksi lijepe mi
se za vrat poput mokre metle. Kia i suze cure u moje sjenilo za oi i crne kapljice
mrljaju Alicijinu ve zaprljanu pregau. Pusti! viem njenoj kosi, ukopavajui prste
dublje u pletenicu dok ne domanevriram do korijena na njezinom zatiljku. Dok se
pokuavam istrgnuti, dijelovi njezine koe na glavi pomiu se i izdiu od lubanje.
Koa joj je toliko bijela i sjajno mokra da izgleda kao snijeg od bjelanjaka istuen do
vrhova kad reagira na povlaenje. Priguen izdah izleti joj iz nosa.
Oprosti, jecam. Ne pokuavam te ozlijediti, kunem se!
Grmljavina tutnji kroz mene, poput izazivakog smijeha nekog mranog
demona. Ma koliko vrsto vukla, uvojci me ukopavaju dublje i vre oko njezinog
vrata. Ruke joj omlitave oko najdebljeg dijela pletenice. Poplavi u licu, oiju toliko
okrenutih da se samo bjeloonice vide.
Upomo! prodoran krik otme mi se s usana. To dovodi vrtlare u trku. Dva
para mesnatih ruku obuhvaaju me otraga i tek tako... Pletenica puta Aliciju i mene.
Ona uvlai dubok, hripav dah, punei si plua i kaljui. Ja omlitavim dok me jedan
od vrtlara dri.
Bolniarka Poppins pojavljuje se na popritu, tata odmah za njom, i ja klonem
njemu u ruke.
Ja nisam... zacvilim. Ne bih, nikad...
Znam, vretenice. pomiluje me tata po kosi. Samo si je pokuavala sprijeiti
da ozlijedi sebe. vrsto me grli dok ja drhtim u svojoj promoenoj odjei.
Ali to nije bila Alicia, promrmljam.
Naravno da nije, proape mi tata uz glavu. Nije bila ona. Tvoja mama nije
svoja ve godinama.
Odmahujem glavom. On to ne shvaa. Ona nije pokuavala uguiti sebe... neto
drugo kontroliralo je njezinu pletenicu. Ali tko bi u to povjerovao?
Bespomono gledam dok igla kree u napad na Alicijinu venu. Tren prije nego
to joj se kapci s treptajem zatvore, ona pijanim mucanjem promrmlja neto:
Tratinice... kriju blago. Zakopano blago.

A onda je bez svijesti zijevajui zombi.

A ja ostajem sama da se suoim s olujom.

4.
Tratinice i krunski dokazi
Jo otkad je Alicia prvi put otila u umobolnicu prije mnogo godina, jedan te
isti komar proganja me u snu:
Teturam preko ahovske ploe u Zemlji udesa, spotiui se po crnim i bijelim
kvadratima, samo to nisam ja. Ja sam Alisa s plavom haljinom i ipkanom pregaom
i pokuavam pobjei tik-takanju depnog sata Bijelog zeca dok on vodi vojsku
prema meni.
Crvena kraljica izdala je proglas da moju glavu treba odsjei i strpati u staklenku
s formaldehidom. Ukrala sam kraljevski ma koji je htjela upotrijebiti, i sad sam u
bijegu, oajniki pokuavajui pronai Gusjenicu i Cerigradskog maka. Oni su jedini
saveznici koji su mi preostali.
Zamaknem u umu i maem maem po povijuama koje mi vise na putu. Tama
me okruuje i ograda od trnja nie iz zemlje. Trnje mi hvata pregau i para mi kou
poput bijesnih pandi grabeljivca. Ne sjeam se da su trnovi bili toliko veliki zadnji
put kad sam bila tu. Buljei u drvee maslaka, shvaam da sam velika kao cvrak, a
i svi drugi su toliki.
Sigurno je od neeg to smo pojeli.
Nedaleko iza mene, depni sat Bijelog zeca kuca glasnije, nadjaavajui
marevske korake tisuu vojnika-karata. Guei se od oblaka praine, upadam u
Gusjeniin brlog koji obiluje gljivama tehno-boja. Njihovi klobuci diu se visoko,
veliki kao kamionske gume iji gusti izrast formira zid. To je slijepa ulica. Nema izlaza
osim puta kojim sam dola, a moji progonitelji zauzimaju tu stazu.
Jedan pogled na najviu gljivu i srce mi potone. To je klopka. Gusjenica je
sigurno u tome od samog poetka. Na mjestu gdje je sjedio nudei savjet i
prijateljstvo, nema niega osim hrpe guste, bijele mree. Cerigradski maak prolebdi
blizu, ali to je samo njegova glava koja vie da ne moe pronai svoje tijelo.
Okreem se na petama ba kad se vojska pojavi iza mene. Za tili as me okrue.
Bacim ma na njih, ali Crvena kraljica iskorai i grabi ga u letu, ostavljajui me bez
obrane. Nije mi preostalo nita nego da padnem na koljena i molim da mi potede
ivot. Besmisleno je. Karte nemaju ui. A ja vie nemam glavu.
Sigmund Freud bi taj san pripisao mom duboko usaenom strahu da u izgubiti
razum. Ali tako se vjerojatno Alicia zbilja osjea upravo sad. Bezglavo.
Odsjekli su joj ezdeset centimetara kose. Trideset sedam godina rasta ode.
To je kao da su uzeli zadnji dio njezinog identiteta i odsjekli ga. Kad se probudi iz
omamljenosti, bit e jo zbunjenija. Ali znat e da je neto drugaije samo po propuhu
na vratu. Ruke su joj vezane u luakoj koulji, a u tapeciranim elijama nema zrcala.

Ostali smo u umobolnici dok je nisu smjestili. Doma sam sat vremena.
Dovoljno da odbacim upropatene dreadlockse i mokru odjeu, otuiram se i
uvuem u sivi donji dio trenirke i ipkanu majicu bez rukava. Miriui na losion s
aromom eernih kolaia i umotana u svoj brokatni kimono ogrta, leim na krevetu
sa slualicama u uima, zadubljena u prouavanje kokiaste strukture na stropu.
Nisam ni jednom zaplakala otkad sam se vratila, premda se sve tee pretvarati.
Izvlaim crni satenski jastuk od ispod glave i pritiskam njegovu svjeinu na nos,
udiui miris omekivaa. Podsjea me na proljee, etnje na otvorenom i sretne
obitelji.
Ali zima je jedino to osjeam iznutra, a moja obitelj je zafrknutija nego to smo
ikad bili. Barem za promatrae izvana. Ono to me najvie dere jest to je tata izvana.
Htjela sam mu sve rei tijekom vonje doma. Ali nemam nikakav dokaz. U njegovim
oima, to bi bio krunski dokaz koji ukazuje na moj skrhani razum.
Ne mogu to riskirati. Nikad me nee pustiti da odem u London ako misli da
sam trknuta poput Alicije. Kad smo doli doma, jednom je pogledao naslonja i one
ogromne tratinice koje je Alicia naila svud po rukohvatima i naslonu, a onda se
zaguio jecajem. Otiao je par minuta kasnije da donese burgere za veeru, nije znao
koliko ga dugo nee biti. Samo mu je trebalo da se makne.
Svaki put kad sklopim oi, incident u dvoritu odvrti mi se pred njima
odvijajui se uvijek iznova dok ne zadrhtim od uasa. Muha, cvjetovi, rijei koje smo
obje ule. A onda Alicia koja gui sebe. Ali to nije bila ona... vjetar je to uinio. Jaka
kia i vjetar prestali su onog trena kad joj je bolniarka Poppins dala sedativ. Neto
vezano s Alicijom kontroliralo je vrijeme i njezinu pletenicu. Neto ili netko.
Krenula je sa svojim napadajem odmah nakon to sam spomenula leptira...
Stalno je vikala o nekakvom njemu. Leptir i tajanstveno muko, oni su nekako
povezani. Ako naem jednog ili drugog nai u i neke odgovore. Ali ne znam ni gdje
da ponem traiti.
Vadei slualice iz uiju, primjeujem elo naslonjeno u kutu moje sobe. Ugrize
me krivnja zbog praine kojom su oblijepljene ice i gudalo. Nisam se ak ni potrudila
spremiti ga u kutiju. Iznevjerila sam Aliciju odustajanjem. Neu je opet iznevjeriti.
Uvlaim stopala u par upavih natikaa i odepam do radnog stola, ukljuujui
raunalni monitor. Uobiajeno visoko zujanje ekrana je utjeno i obeava odgovore
na milijardu pitanja koja mi se roje po glavi izdaleka i anonimno.
Osupnem se kad Jenarin ringtone zazvui jae od raunalnog uma:
bumikavahvah. Moj ruksak je na stolu i prokopam po njemu traei mobitel. Jen i Bret
planirali su izai i pojesti neto prije maturalne pa nisam oekivala da emo se veeras
uti. Prsti mi drhte dok razmiljam da se javim ili ne, sjeajui se svega to se dogodilo
u Soulu.
Ne mogu joj rei da bube i cvjetovi zbilja govore, ili da Alicia i ja imamo mo
da ih ujemo. Da se moj raspored za London promijenio jer sad idem iskljuivo da
naem tu razvikanu zeju rupu. Ali dio mene krepava od elje da istovarim sve to
su Aliciji napravili u umobolnici sve naine na koje su je ponizili.

Javim se nakon petog zvona.

Hej, kae ona, a od same vesele muzikalnosti njenog glasa osjetim se bolje.
Haj. Rairim dlan po hladnom staklu mog akvarija, pa odluim nahraniti
ljubimce dok priamo. Odavno sam nauila da ne mogu imati tradicionalnu maku
ili psa. Svaki put kad bih ula krike kad bi Jenarina prugasta uhvatila ohara i vakala
ga do smrti, bilo bi mi zlo. Pa sam se odluila za jegulje. Elegantne su i mistine, i
koriste organ za okiranje da oamute svoje rtve. To je tiha i dostojanstvena smrt,
slino kukcima koji umiru od nedostatka kisika u mojim zamkama.
Kako gleanj? pita Jen.
Priala je s bratom. Smijeim se dok pipam otraga po akvariju i palim blago
plavo svjetlo.
Otok je splasnuo. Kad bolje razmislim, bolje je otkad je Alicia pritisnula svoj
made na moj. Ali kao i sve drugo danas, ni to nema smisla.
Jed mi je rekao da te podsjetim da stavi topli oblog na to.
Da, da. U nedostatku ivih ribica, poseem u mini-hladnjak pored stalka za
akvarij i grabim aku isjeckanih kuhanih jaja, posipajui ih po povrini akvarija.
Afrodita i Adonis izvode elegantan ples, uspinjui se prema hrani. Pa... to ima, Jen?
Jesi li ve imala koju nezgodu s odjeom?
Ona frkne. Da ne bi. Bret ni da me takne. Misli da imam detektore pokreta
uivene u haljinu. Jed je zaprijetio da e ga pretvoriti u zgnjeenu tikvu ako ne doem
kui do ponoi.
Nasmijem se dok gledam jegulje kako hvataju jaja dok tonu, poput ljubavnog
para koji hvata snjene pahulje na jezik. Zveket pribora za jelo i glasovi se uju u
pozadini s druge strane veze. Zar ne bi ti trebala ba sad jesti?
Tek smo doli. Bret parkira auto, a ja ekam na na stol. Morala sam provjeriti
da moja najbolja frendica nije skrena.
Ne skrena. Samo uganuta.
Govorim o onom iznutra. Je li ti se mama uznemirila to si kasnila?
Odmjeravam koliko joj mogu rei da ne razotkrijem previe. To nije
spomenuto. Ali marama mi je skliznula s koljena dok sam bila tamo. Vidjela je krv.
A joj.
Odrezali su joj kosu. Njezinu kosu, Jen. Mogli su joj isto tako i srce izrezati
Glas mi puca toliko da ne mogu ni ispriati preostale detalje: kako su joj stalno brisali
pljuvaku s kuta usana, kako su joj stavili pelene za odrasle jer kad si pod tekim
sedativima nema kontrolu nad tjelesnim funkcijama. I najgore od svega... Kako su
je u kolicima odvezli u tapeciranu eliju, zgrbljenu i svezanu poput starice.
Zato su joj odsjekli kosu? Zveket pribora za jelo i pozadinski umovi
pretopili su se u tihi klokot tekue vode.
Gdje si sad?
U toaletu da te mogu uti. Smatraj to osobnom privatnom ispovjedaonicom.
A sad otvori duu.

Da nisam toliko potitena zbog Alicije nasmijala bih se tome. Alicia mi je

strgnula rukavice. Hrvale smo se po tlu. A onda je njezina pletenica... Zaplela joj se
oko vrata. Zaustavim se. Zala si malo preblizu istini, Alyssa.
Napala te? O moj Boe. Jesi dobro? uje se neko kuckanje u pozadini a njen
glas je napet kao kad se koncentrira na dvije stvari odjednom.
Jen, bolje ti je da nisi na
Ma, fuj! Ne misli valjda? Bret mi je dao da mu pridrim mobitel pa piem neki
SMS. A gdje ti je tata bio dok se sve to dogaalo?
Iao je po Mary vraju Poppins.
Krasno. Dvononu ljekarnu Soula.
Moj jecavi tucaj prekine njezinu pametnjakoviku primjedbu.
Joj, Al, daj. Samo sam se alila, okej?, Hajde...
Progutam sve strahove, jad... brigu. Alicia e biti dobro, ponavljam to samoj sebi.
Ali poto sam vidjela kako ju je zamalo uguila vlastita kosa, nisam sigurna da u to i
vjerujem.
Ba mi je ao. Jen sad govori ozbiljno i tiho. Voljela bih da te mogu zagrliti.
Hvala. Uzdahnem. Okej sam. Tata e se uskoro vratiti.
Hoe rei da si sama?
Otiao je do Burger Palacea. Morao se maknuti iz kue.
Na vezi je tiina, onda jo kuckanja. Ona opet esemesa. uj, Jen, zvui
zauzeto, pa...
Ona zarei. Ona krv na tvom koljenu potakla je sjeanje na nesreu, zna? Zato
ti je htjela vidjeti ruke. Nije te htjela ozlijediti. Ona te voli. Okej?
Pokuam odgovoriti ali potisnuti jecaji u mom grlu su se zgusnuli i ne mogu
govoriti kroz njih. Na vratima zazvoni.
Zakaljem se dovoljno jako da si oslobodim grlo. Moe malo saekati? Tata
se vratio s burgerima. Daljinski za garau u njegovom kamionetu opet je zatekao.
Svakako.
Proteturam kroz dnevni boravak prema ulaznom hodniku. Slabo svjetlo dopire
kroz debele zavjese i trunke praine lebde u zraku. udno osvjetljenje i tamne zidne
obloge daju okolini neko udno ozraje kao stara sepija-fotografija. Upalim podnu
lampu usput i dignem telefon do uha. Bok, Jen.
Al, kae ona. Nazovi veeras ako me treba.
Aha. Ne elim prekinuti. Ali nema anse da je opet gnjavim i upropastim joj
izlazak. Prije nego to stigne rei zbogom, iskljuim telefon i otkljuam vrata.
Lice koje ugledam nije tatino. Jed stoji pred vratima u svom smokingu. Die
pogled i gura mobitel u dep. Neto mi govori da je upravo dobio drugi SMS s
Bretovog mobitela.
Isprui ruke i ne kae nita, to je ba ono to trebam uti.
Pustim sebe da padnem na njega.

***
Izgubila sam pojam o vremenu, ali sigurno nije bilo vie od deset minuta. Jed
me grli na kauu. Doslovno me donio do tamo ne prekidajui moj jecavi zagrljaj s
rukama oko mog struka i mojim bosim nogama na njegovim veernjim cipelama
poput keri koja plee valcer na tatinim stopalima. Koulja mu je mokra od mojih
suza i lijepi mi se za obraz. Udiem njegov miris okolade i lavande dok se ne utopim
u njemu.
Toliko to se dostojanstva tie, pokuam se naaliti, mrcajui.
On sklanja par odbjeglih pramenova koji su se zalijepili za vlagu na mojim
obrazima. Ne mora cijelo vrijeme biti vrsta. Ne sa mnom.
Nije jo pitao za Aliciju. Prije nego to stigne, odmaknem se i prouim bijelu
majicu bez rukava pod njegovim crnim sakoom. Znai, nita od sveane koulje. I
bez leptirke? Zna li Taelor za tvoj odabir garderobe? obriem obraze dlanovima.
Jo ne. Jed podie lijevu ruku da mi ukae na crnu maramu sa sitnim biserima
naivenim na dezen. Vezana mu je oko bicepsa preko rukava. Premda e ovo biti
njezin najdrai dodatak.
Ne mogu se suzdrati od podrugljivog izraza lica, pomiljajui na to kakav e
ona napadaj dobiti. Ima li masku?
Jed odmahuje glavom, izvlaei neto tanko i srebrno iz unutarnjeg depa sakoa.
Bez smijanja.
Stavlja masku preko oiju, enstvenu satensku vrpcu s elastinom gumicom. Po
vanjskim rubovima je srebrnasto perje. Ne mogu si pomoi, prasnem u hihot.
Hej. Kezei se, Jed me bocne u rebra. Sad si nadrapala, skejterice.
Zaskviim poput pijanog tuljana i on me opet pokaklja, nemilosrdno
napadajui dok mi se oi ne napune vodom. Prevrnem se unatrag na jastuke a on me
napola priklijeti. Drim se za rebra koja me bole i od plaa i od smijeha. isto
blaenstvo. U Jedovom drutvu osjeam se skoro normalno. To mi je sad potrebnije
nego ikad.
On zastaje, s rukama na obje strane mog struka. Onda, hoe se sad prestati
smijati?
Pokuat u. Ali izgleda kao transvestit.
Je l'? A ti mirie kao kolai. Sigurno si isto tako i ukusna... elo mu je blizu
mog, duge crne trepavice mau kroz rupe za oi na maski.
Ona udna napetost opet nas spaja, ali ba sad mi ne treba dodatna zbunjenost.
Pa ga vrknem po mjestu gdje mu saten pokriva korijen nosa.
Trgne se unatrag i nasmije. Opala. Curetak zna gristi. S nestanim sjajem u
zelenim oima, lagano me spusti da sjednem pored njega. Skine masku i, koristei
gumicu, lansira je preko cijele sobe. Oboje je gledamo kako pljesne u zid i padne na
pod.

Dobar potez. Protegnem se prema stolu i otvaram ladicu u sredini. Kopajui

meu kemijskama, spajalicama i ljepljivim ceduljicama, nalazim kare. Daj mi to,
pokaem na maramu na njegovoj ruci.
Znatieljno uzdignute obrve, on je razvezuje i prua mi je. Ja je preklopim i
izreem dvije rupe za oi, a onda mu pomognem da je zavee preko lica.
Eto. Prelazei prstom preko dezena od perlica koji mu obrubljuje oi,
nasmijeim se. Ovo se Taelor mora svidjeti. Koja cura moe odoljeti Zorrou?
On se smije i gurne maramu gore na kosu. Tkanina poremeti njegovu
trendovsku zalizanu frizuru za koju su sigurno trebale litre gela i sati da ispadne
savreno. To je jedini dio njegova izgleda koji bi Taelor zbilja odobrila. Ja ga pak
najvie volim kad je neuredan kose raupane, tijela oblivenog znojem s motornim
uljem ili akvarelima preko te maslinaste koe.
Grizui donju usnu, odmiem se da uspostavim razmak izmeu nas.
Stani malo. Jed se naginje da mi uhvati lijevi gleanj, diui ga sebi u krilo.
Hou pogledati to uganue. Zavue kaiprst ispod zavoja i njeno pree preko
mog madea.. Taj pokret je tako neoekivano intiman da mi drhtaj proe uz list.
Njegov pogled sretne se s mojim, i zapitam se je li i on to osjetio. Jesi li sigurna
da bi trebala krenuti na ovaj put u London? Ozlijedila si gleanj, a sad ti i mama nije
dobro. Ba je u krivo vrijeme, zar ne?
Dovoljno je tiho da mogu uti potmulo tutnjanje vani i kiu koja lije po krovu.
Da svjetiljka nije upaljena, bili bismo u potpunom mraku. Nagla jeza nahrupi mi uz
kraljenicu, od ega zadrhtim.
Otrgnem se i okrenem, stisnuvi zube kad mi se peta prejako spusti na pod.
Vrijeme je sasvim dobro. Idem i nita me nee zaustaviti.
Jed se namrti. Zato ti je to toliko bitno?
Masiram si istegnue. Iz istog razloga kao i tebi. elim ii u muzeje. elim...
Ispraviti ono sto nije u redu sa enama u mojoj obitelji. Obii akademiju.
Meni se ini da je to mnogo osobnije od toga da posjeti neki umjetniki
koled. Mislim, moe pogledati fotke koje u ja slikati. Ja ti mogu rei kakvi su
uvjeti. Protrlja svoju neobrijanu bradu i primjeujem da ne nosi svoj piercing.
Gdje ti je iljak? pitam.
On slegne ramenima.
Krasno. Znai, i pored nimalo konvencionalnog veernjeg odijela, ipak se
suptilno pokorava Taelorinoj udi. Zna to ja mislim? Tvoja cura je cvilila zato to
i ja idem na to putovanje, pa me zato pokuava odgovoriti.
On se ukoi. Pogreno. Ti sigurno poznaje nekog tipa koji ivi tamo pa zato
toliko oajniki eli ii.
Nikad nisam bila u Londonu. Kako bih mogla znati bilo koga tamo?
Nekog online deka, onda. Zna, mora biti paljiva s ljudima koje upoznaje
preko interneta. Ne moe biti sigurna da su ono to kau da jesu. Izraz na

njegovom licu je estok ali krhak, poput mjeavine povrijeenih osjeaja i elje da
zadavi nekoga.
Nemam pojma o emu on to govori ili zato se tako udno ponaa, ali njegovo
spominjanje interneta podsjea me da sam ranije ukljuila raunalo. Dosad bi se
trebalo ugrijati dovoljno za surfanje po mrei.
Ustanem. Zbilja mi je puna kapa toga da Taelor manipulira mojim ivotom.
Ona moda jest san svakog tipa manekenka za kupae kostime koja je izgubila
svaku ansu da ukroti jednoroga jo davno prije srednje kole ali nada mnom nema
nikakvu mo.
Gle, nek se Taelor nosi s time. Njezin tata me pozvao i idem. A sad moram
neto potraiti na raunalu.
Jed me hvata za zapee. Jesi li stavljala svoje planove za London na Facebook
ili tako neto?
Prsti su mu vrui i stiu vrsto. Jede. Ma to ti je?
On me puta, ali izmeu obrva je jo napet. Kad sam dovezao Gizma doma,
tvoj mobitel poeo je isputati taj neki pulsirajui zvuk. Primio sam ga u ruku i neki
udni animirani tekst je proao preko ekrana,
Dah mi zastane. Je li on proitao ono to je poelo skrolati preko ekrana tijekom
moje ranije pretrage? to je pisalo?
Nita to bi trebala znati. Ali je definitivno bilo od nekog tipa. Pogled mu se
spusti ispod mog vrata. Pokae mi na moju kunu haljinu. Trebala bi to zakopati.
Nemoj da tvoj tata neto krivo pomisli ako ue.
Vatra mi gori u obrazima dok zateem pojas. Htjela bih ga ispitivati o tom
tekstu, ali se ne mogu osloboditi navale ivaca u trbuhu. Nisam shvatila da mi kimono
zjapi otvoren, ili da su mi prsa skroz izloena kroz ipku na vrhu majice. A od
injenice da je Jed to primijetio meni se zavrtilo u glavi...
Okej, kae on, nadnosei se nad mene. Donijet u ti neto toplo za taj
gleanj. I napravit u ti toplu okoladu prije nego to doe limuzina Tremontovih.
I onda zvecka posuem u kuhinji. Ne mogu ga vidjeti kroz vrata, ali mikrovalna
zapiti i pone zujati. Miris rastopljenih tabli okolade dopire do mjesta na kojem
stojim.
Jo jedan prasak grmljavine zarei vani, i bljesak munje trepne iza zavjesa na
prozoru. Neki lepravi pokret privue moj pogled prema naslonjau s naivcima.
Zakiljim. To je leptir... ne, ne bilo kakav leptir... Alicijin leptir ogroman,
satensko crnih krila, svjetleeg plavog tijela.
Ti? proapem, dok mi srce zasprinta. Kako to moe biti isti kukac s
fotografije... onaj iz mog djetinjstva? Leptiri ive samo par dana. Nikad godinama.
Haluciniram li? Protrljam oi. Jo uvijek je tamo. Kukac poskoi u zraku, a onda
se elegantno smjesti na rukohvat naslonjaa. Grla suhog i izgrebanog, ja kliznem
naprijed a leptir se zavue pod jednu od Alicijinih platnenih tratinica gdje se dvije

naivene latice krive na dolje zbog raivenih avova. Nagnem se, pitajui trebam li
traiti kukca. Pitajui se jesam li ga uope vidjela.
Moda sam nakon svega to se danas dogodilo potpuno izgubila razum...
Tad ujem glas. Ne apat poput pozadinske buke koju sam navikla uti, ve
muki, duboki, britanski naglasak koji mi se uvlai u ui.
Danas je bio tek poetak, lijepa Alysso. Ako eli da oni koje voli budu sigurni, mora
nai prave alate.
eludac mi potone. Da sprijeim da Alicia bude zadavljena? Da sprijeim da
ode cijelim putem u ponor? Je li u mojoj moi da to uinim?
Iskopaj blago, glas prekida moju debatu sa sobom. Zakopano blago.
Sjeam se Alicijinog drogiranog buncanja: Tratinice kriju blago. Zakopano
blago. Cijelim putem doma, te rijei klizile su mi po umu poput kamenia baenih
u bezdani bunar. Nismo imali vrt s cvijeem otkad je Alicia otila, pa postoji samo
jedno mogue objanjenje. I ma koliko udno izgledalo, savreno je razumno.
Padam na koljena. Odsutna duhom, eprkam po iskrivljenim laticama tratinice.
Na neki poriv, gurnem kaiprst izmeu zakrpe i podstave te ustanovim da tratinica
pokriva rupu koja zadire duboko u punjenje naslonjaa.
Trgnem se natrag, uzdahnuvi. Cijelo vrijeme sam mislila da je Alicia naila
zakrpe da pokrije izlizana mjesta. Cijelo vrijeme sam imala krivo.
Bacam pogled prema kuhinji gdje Jed jo nije na vidiku. Trgnem se kad on
opsuje i otvori vrata mikrovalne, gunajui to je moja topla okolada iskipjela.
Uzdah olakanja otme mi se s usana. To e ga malo zadrati.
S mukom gutajui slinu, cimam zakrpu dok ne visi na tek jednoj latici i par
konia. Jedan dio mene nekad uspavan i hibernirajui probudio se, i oajniki
eli nai leptira. Ali kad zgulim cvijet, gleda me samo rupa veliine kovanice.
Nema naina da se tako veliki kukac zavue u tako mali prostor. A opet, to ima
isto toliko smisla kao i muki glas u mojoj glavi.
Stegne me u grudima. S tri prsta duboko u poderanoj podstavi, kopam, izvlaei
punjenje dok ne naiem na neto malo, tvrdo i metalno svakako ne leptira.
Naslijepo pipam taj predmet slijedei okrugli oblik koji se produuje u dugu,
usku nogu s urezima i zupcima. Savijajui kaiprst oko njega, izvuem ga do otvora
rupe i on padne na jastuk. Nikad nisam vidjela takav klju, tako istanan, s prugama
metala isprepletenim jedna oko druge poput brljana. Uglaana mjed izgleda starinski
ak antikno. Toliko je sitan da ne mogu zamisliti da otvara neka vrata. Sigurno je
napravljen za koveg. Ili moda dnevnik...
Stavljam klju na pod kraj koljena, opet razmiljajui o Alicijinim rijeima. Rekla
je tratinice, u mnoini. Moda je dnevnik iza jedne od preostalih zakrpa.
Inspirirana tom pomisli, zaboravljam da je leptir upravo nestao kao da je
ispario... da je Jed u susjednoj prostoriji... da e tata svaki as biti tu. Ne zastajem ak
ni da bih razmotrila posljedice. Uzimajui kare kojima sam prorezala Jedovu masku,

reem sve tratinice na pola i proirujem rupe iza njih. Punjenje leti u zrak i snijei
oko mene.
Uskoro sjedim pored naslonjaa s malom hrpom stvari povezanih sa Zemljom
udesa: kljuem, dvije fotografije, perom, nekim viktorijanskim stvaricama i knjigom
koja premda nije dnevnik obeava da e isto toliko otkriti.
Ne znam odakle su te stvari ni kako to da ih Alicia ima. Nitko iz slavne obitelji
Liddell ne zna za nas. Jedan od Alisinih sinova imao je tajnu vezu s nekom enom
prije nego to je otiao u Prvi svjetski rat i poginuo na bojitu. Ta ena ostala je trudna
i otila u Ameriku tamo podizati njihovo izvanbrano dijete. Taj djeak je porastao i
dobio ker, moju baku Alicette.
Nikad nismo pokuali kontaktirati bilo koga u Engleskoj. Ali oito je netko bio
u dodiru s nama. Kako drugaije objasniti te uspomene? Moda je onaj mukarac o
kojem je Alicia vikala imao neke veze s time.
Kao da su mu moje misli dale znak, britanski glas opet progovara; Iskoristi blaga
da ispravi Alisine greke. Oslobodi sebe i one koje voli. Pokazat u ti kako. Pronai zeju rupu,
i pronai mene.
Na vratima zazvoni i ja se trgnem.
Ja u, kae Jed iz kuhinje i kree preicom do ulaza kroz drugu stranu kuhinje.
Jedva dospijem sakriti stvari koje sam nala u depove svog kimona prije nego
to do mene dopre vonj hamburgera i krumpiria. Knjiga je prevelika da mi stane u
dep, pa je prigrlim na prsa kad tata ue u sobu.
Grmljavina se prolomi iznad nas. On zuri u mene, bez rijei, prije nego to
obrati panju na naslonja. Komadii pamune vate cure iz rupa u podstavi.
Naslonja izgleda kao jedna od onih igraaka za glinamol koje istiskuju punjenje kroz
strateki smjetene otvore.
Priguen jecaj izbija iz tatinih usta ba kad Jed prie iza njega. Obojica zinu na
punjenje koje mi visi s kose. Obrazi mi se zaare.
Drhtei, podiem izlizanu knjigu onu koju sam nala pod najveom zakrpom
na jastuku sjedala i pokazujem naslov: Alisa u zemlji udesa. Preko rijei Alisa je
crvenim markerom navrljano Alicijino ime.
Grom udara i struja se ugasi na mrtvo.
Ba kao i ja.

5.
Alisa
Budim se oblivena hladnim znojem. Komar s Alisom sino me opet proganjao.
Nije pomoglo to to sam u krevet otila uzrujana nakon tatine reakcije na poderani
naslonja. U grudima me probada jer znam da sam napravila uasnu pogreku kad
sam mu pokazala knjigu.
Na razgovor jo mi odzvanja u glavi:
Tata, zbilja sam je nala tamo. Ne izmiljam. Ona ju je sakrila pod podstavu...
Znam, Allie. Vjerujem ti.
Dobro. Onda moe vidjeti da je to dokaz. Ona je cijelo vrijeme govorila istinu. Ima neega
u prii o zemlji udesa. Ona ipak na kraju krajeva nije luda.
To samo pokazuje da je bila bolesna mnogo prije nego to je otila od nas.
Ne! To znai vie od toga. Sigurna sam.
Naravno. Kakav god bio razlog, ta pria bila joj je bitna. Tjeila ju je. Moe je zadrati
ako hoe. Razumijem da su ti potrebne njezine stvari da bi osjetila... njezinu prisutnost.
Govori o njoj kao da se nikad nee vratiti. Ali hoe.
I ja sam jednom tako mislio, Allie. Sad vie nisam uope siguran.
Njegova zadnja reenica zacementirala je stvar. Nakon toga, nisam mu pokazala
druge stvari koje sam nala. Sumnjam da ikad i hou. Bacam pogled na kalendar na
kojem sam oznaavala dane do naeg puta u London. Subota, prvi lipnja. Ostala su
dva dana prije nego to odem. Prije toga, moram pronai gdje da traim zeju rupu.
Pozadinska buka zuji posvud okolo, rugajui mi se. Sino ak nisam spavala sa svojim
iPodom, sve se nadajui da e neki od apata rei neto bitno. ekala sam onaj
britanski glas da opet zazove Lijepa Alysso. Nitko me nije tako zvao. Ne mogu se
odluiti je li to neugodno ili seksi.
Kao to se ne mogu odluiti je li bilo to od ovoga stvarno.
Moda se nije ni dogodilo barem ne onaj dio s leptirom. U mojim grudima je
udna praznina kad pomislim da sam moda izmislila tog kukca. Da je nekako moja
podsvijest skupila Alicijine nagovjetaje i prizvala prizor leptira iz mog djetinjstva
trik svjetla i sjene da me odvede do naslonjaa. Ali kako objasniti glas?
Zbacujui pokrivae, kopam pod jastukom da opet pogledam blago iz
naslonjaa. Sino sam umotala Jedovu maramu onu koja mi je pokrivala koljeno u
umobolnici oko njih. Dodala sam Alicijinu sliku leptira na hrpu skupa s udnom
Kuhno pjesmom. Sunce koje se probija kroz moje purpurno-bijele zavjese ne ini
predmete nita manje zagonetnima ovog jutra. Sjedim u turskom sjedu na madracu i
istresem sve, osim kljua koji je sad na laniu oko mog vrata. Drei Jedovu maramu
uz nos, udiem duboko, udei za njegovim mirisom. Pokuala sam na mobitelu

sino nai onu tekstualnu poruku koja je njega tako uzrujala, ali mobitel mi je krepao
kao i svaki drugi dio mojeg svijeta. Budunost danas ne izgleda ba svijetla.
U mom ivotnom planu, ja sam prvo i prije svega umjetnica, usput i pelarica
(u poast dragoj teti Sylvie), a Jed je mu uz kojeg se sklupam na kauu svake veeri
nakon napornog dana slaganja mozaika i skupljanja meda.
Trenutano sve to izgleda nemogue i izvan dohvata.
Oaj zbog onog to se nesumnjivo dogodilo izmeu Jeda i Taelor nakon
maturalne gura se u moje ve ionako prepunjeno srce. Jed je bio zabrinut za mene
kad je sino otiao. Ali sumnjam da je na to jo koji put pomislio kad je ples zavrio
pa se zavalio otraga u onoj produenoj limuzini s Taelor. Nije bitno. Imam i preih
stvari o kojima danas trebam misliti. Kao naprimjer da dokaem da Alicia nije luda.
Da obje nismo lude.
Na mom madracu su dvije izblijedjele slike Alice Liddell, na jednoj je
zapanjujue prekrasna curica s mrljama prljavtine na haljini i pregai. Rijei Alisa,
sedam godina stara i netom izala iz zeje rupe napisane su na pozadini. Druga slika
prikazuje Alice kao osamdesetdvogodinju enu. Tu je i antikna kopa za kosu, vie
kao ukosnica, a na iskrivljeni kraj uvrena je granatna suza. Otvorim ipkastu bijelu
lepezu i isprobam odgovarajue rukavice pa dignem pero za pisanje pretvarajui se
da sam dama iz viktorijanske Engleske. Ustajali parfem dopire s rukavica i lepeze,
poput mjeavine pudera i crnog papra. kaklja me u nosu i borim se s potrebom da
kihnem.
Skidajui rukavice, odgurnem sve u stranu da prelistam depni primjerak Alise
u zemlji udesa, prouavajui crno-bijele skice. Nekoliko stranica ima savinute uglove
a neki su ulomci podvueni; pjesma o Moru i tesaru, Alisine suze uzrokuju poplavu,
Klobuareva ajanka. Osim toga nita u toj knjizi nije posebno. Nadala sam se nekoj
karti, rukom napisanoj poruci, adresi. Bilo emu to bi me moglo dovesti do zeje
rupe ili rijeiti misterij kljua koji mi visi meu grudima.
Razmotavam komad papira zavuen izmeu zadnje dvije stranice. To je izvjee
staro, poutjelo i izguvano. Dovoljno sam ga puta proitala sino da ga zapamtim.
A ipak, dok mi pogled prelazi preko reenica, eludac mi se ponovo prevre od
svjeeg uasa.
14 studenog, 1934. na dan mentalne procjene, Alice Liddell Hargreaves je ena od osmadeset
dvije godine niskog stasa, koju su doveli zabrinuti lanovi obitelji. Prema rodbini, njezino mentalno
stanje poelo se pogoravati prije vie mjeseci, kad se jednog jutra probudila ne prepoznavajui svoju
okolinu i imajui tek neodreeni pojam vlastitog identiteta.
Psiholog koji je vodio razgovore zamijetio je da je pacijentica prezauzeta unutarnjim mislima,
esto potitena ili svladana veliinom prostorije. Povremeno ui u kutovima ili se penje na stolac
dok se vodi razgovor. ini se da ne obraa panju i da se gubi, spontana je u interakcijama s
neivim predmetima i odsutna u ljudskim razgovorima.
Pacijentica nije orijentirana ni tjelesno ni u prostoru, uz zamjetnu nesposobnost percipiranja
vremena, sklona melankolino obrazlagati svoj gubitak sedamdeset pet godina koje tvrdi da je

provela zakljuana u kavezu za ptice u Zemlji udesa, nakon to ju je sa sedam godina kip
djeaka zaveo da se baci u zeju rupu.
Psiholog koji ju je pregledao pripisuje to iluziji veliine ponikloj iz djetinjstva u kojem je bila
sklona vrlo ivopisnom izmiljanju koje je poticao blizak prijatelj obitelji Liddell, Charles Dodgson,
alias Lewis Carroll. Pacijentica se vratila u te matarije da bi objasnila svoj selektivni gubitak
pamenja.
Utoliko to pacijentica pokazuje sljedee simptome: (1) deluziju veliine i selektivnu amneziju,
(2) znatan manjak zainteresiranosti ili uitka u drutvenim aktivnostima ako se ne drui s
bubama ili biljkama, (3) odsustvo apetita, sklona je samo vou i desertima, i odbija jesti ako nije
pie poslueno u naprscima a hrana na plitici iz ptijeg kaveza dijagnosticirano je da boluje od
manino-depresivnog poremeaja i izofrenije.
Preporueni tretman: elektrookovi dvaput na dan. Preporuaju se tretmani prirodnom
voltaom prislanjanjem elektrine jegulje na glavu. Dopuniti psihijatrijskim savjetovanjem dok se
sve deluzijske ispade ne obuzda, sjeanje se vrati, a pacijentiino raspoloenje pobolja.
Drhtaj mi proe du lea. Naprstci i ptija plitica su preblizu Alicijinom fetiu
alica za aj da bi mi bilo ugodno.
Takoer me i datum uznemirava. Alice je umrla samo dva dana nakon tog
izvjea, prije nekih sedamdeset i est godina. Je li ju ubila primitivna ok-terapija, ili
je to bila samo starost? Ne mogu zamisliti da nosim jegulju na glavi. ak se bojim
dotaknuti vodu Adonisa i Afrodite bez gumenih rukavica na rukama.
Preklopim izvjee i dodam ga hrpi na podu. to se Alicia nadala da u ja
sastaviti od svih tih komada? Htjela je da naem te stvari, kao to nije htjela da
krenem na svoj put u London. Neto ovdje bi me trebalo odvratiti od toga da
sprovedeni svoj plan. Ali glas u mojoj glavi kae mi da mi te stvari mogu pomoi da
ispravim problem svoje obitelji, pomoi mi da rijeim zagonetku Liddellovih. Ja ih
trebam iskoristiti da ispravim Alisine greke ma to one bile.
Postavim dvije slike Alise jednu do druge da ih prouim na jutarnjem svjetlu.
to je ono Alicia rekla sino? Ba prije nego to je sve podivljalo? Fotografije priaju
priu, ali ljudi zaboravljaju itati izmeu redova.
Redova? Kojih redova?
Pogled mi padne na gleanj i onda mi naglo sine. Ona mi je takoer rekla da
itam izmeu redova dok je prelazila preko mog madea inzistirajui da tu ima vie
nego to ja shvaam.
Paljivo gledajui slike, razgledam mlau Alisu. Na njezinom lijevom laktu je
sjena istog oblika kao i labirint od pigmenta koji Alicia i ja dijelimo. Prouavam isto
mjesto na ostarjeloj Alice, ali tu nema madea. Nisam tu nesuglasnost primijetila
sino, moda zato to je kua bila u mraku, osvijetljena samo svijeama.
ini se kao da je, u sedamdeset pet godina koliko je prolo izmeu te dvije slike,
pigmentacija na Alisinom laktu nestala. Je li izblijedjela s godinama? Je li ona nala
neki nain da je izbijeli? Moda je prikrivena minkom.

Moj prazni eludac prevre se zbog toliko mogunosti. Bilo to osim

kozmetike promjene ini se nemogue. A opet, povjerovati u nemogue izgleda
postaje sve lake kad se navikne.
Kucanje na vratima trgne me iz misli.
Vretenice, si ustala?
Samo as! Skupljajui sve u maramu, guram zaveljaj natrag pod jastuk.
Gleanj jedva da me uope boli dok se uvlaim u kimono i otvaram vrata.
Tatin izgled me okira. Tamni kolobari podvlae mu oi. Bore su mu se objesile
na rubu usana toliko duboke da izgleda kao trbuhozboreva lutka kao da bi mu
brada mogla svaki as otpasti. A rub vilice mu je osut strnjikom. Ne mogu se sjetiti
kad sam ga zadnji put vidjela neobrijanog. Ovu no je izgleda proveo jo gore od
mene.
Ide danas na posao? pita, izbjegavajui me pogledati u oi.
Da, Jen e me pokupiti u pol devet. Boli me u grudima jer znam da bih trebala
ostati doma s njim. Ali moram prosurfati po mrei. Sinonji udar munje sprio je
prastari monitor mog raunala. A kako ne mogu dobiti signal na svom iPhoneu,
raunalo na poslu mi je jedina opcija. Jo se uvijek nadam da u nai neto na onoj
vilinskoj web-stranici to e povezati sve konce. Tata trlja dovratak akom. Siguran
sam da e gica Darling razumjeti ako nisi u stanju...
Ne. eludac mi se jo vie stegne. Ionako moram ii da platim za stvari koje
sam rezervirala da bih imala novu odjeu za London.
Pa, otiao sam po krafne. Doi u kuhinju jesti kad se odjene. Trebali bismo
neto raspraviti prije nego to krene.
Okree se bez osvrtanja i na moje raspoloenje navue se tmurna sjena. Ovo je
prva subota u zadnjih nekoliko godina da on nije napravio palainke. To mora biti
lo predznak.
Ve je osam sati. Kratka s vremenom, stajem pred stojee zrcalo. Zurei u sebe,
vidim samo Aliciju; i moram se zapitati, je li mi suena ista budunost? Da sjedim u
tapeciranoj sobi s rukama vezanim na grudi, nadrogirana i skoro elava?
Brzo minkam oi pa povuem jo i zelenim sjajilom preko kapaka. Upletem
kosu u stranu tako da mi pletenica visi preko lijevog ramena, elei da mogu tako
uvezati i sve one strahove i sumnje u sebi. vrsto ih zavezati i maknuti s puta.
Nakon to navuem purpurno-zeleno-crvene karirane tajice, a onda usku crnu
minicu, stavljam zelenu majicu i preko nje crveni korzet, i pod sve to zavuem kljui
na laniu. Navuem rukavice bez prstiju od crvene ipke i utrupkam u kuhinju u
svojim maryjaneicama na platforme.
Tata die pogled sa svojeg lisnatog s cimetom i zagleda se u moje
desetcentimetarske pete. Je li dobro da njih nosi s ozlijeenim glenjem?
Kliznem na stolac preko puta njega i dograbim krafnu s punjenjem od
borovnica. Jo je topla. Bolje mi je danas. Zagrizem da me ne bi pitao za
objanjenje koje nemam.

To je bilo ba brzo. Valjda se nisi ozlijedila onako gadno kao to je Jed mislio.
On je smatrao da e trebati tjedan dana da ti proe.
Slegnem ramenima i otpijem ledeno hladno mlijeko koje me ekalo.
Sjedimo u naoj plavoj kuhinji boje kukuruznog cvijeta, utke jedemo i sluamo
sat u obliku make kako kuca, ini se, satima. Ali znam da su prole samo tri minute
jer gledam veliku kazaljku kako se mie. Samo to nisam poela brojiti kuice za ptice
na ogradi seoske kue kad tata proisti grlo i preko stola gurne prema meni brouru.
Pozadina je smirujue ruiasta s generikim bijelim fontom koji plee po njoj:
EKT Zato je elektrokovulzivna terapija pravi izbor za vas ili vau voljenu osobu. Krafna u
mojim ustima upije mi svu pljuvaku poput spuve te imam osjeaj kao da se guim
jedui pijesak. Kaljui ispljunem ostatak u svoju salvetu i zagledam se u tatu. to je
ovo?
Doktor je zvao jutros oko pet. Tvoja mama provela je zbilja gadnu no. Svratio
sam tamo kad sam iao po krafne. Protrlja elo. Jako joj je loe. Nikad je nisam
vidio tako... izgubljenu. upala si je kosu i vikala o kipovima i zejim rupama i
leptirima... i ljudima koji gube glavu. Trebale su dvije doze sedativa da je smire prije
nego to sam otiao.
Spustim mlijeko snanim pokretom od kojeg se malo prolije po stolu. Popravit
u naslonja, tata! Pretvarat emo se da nita nisam nala, okej? I neu ii u London.
To je ono oko ega se ona sva usplahirila, zna? Grlo mi se stee.
To nema nikakve veze s naslonjaem ili Londonom, Vretenice. Ja elim da
ide. Ne moe odustati od svoje budunosti zbog njene... bolesti. Zbog napetog
gra na njegovom elu, zapitam se misli li on da je to tono ono to je on uinio. ak
i da ne ode, sutra bi se moglo dogoditi neto drugo to e je isto toliko uznemiriti.
Oito joj treba vie pomoi nego to smo joj pruali. Pokupi bijele lokvice svojom
salvetom prije nego to posegne i otvori brouru koju ja jo nisam dotakla.
Ne. Ne ovo, inzistiram dok mi bilo udara u uima. Tjerati ljude da se gre je
suludo. To nitko vie ne radi.
Ako pogleda prvi pasus, taj postupak se opet vri jo od osamdesetih. I ovo
nije isto kao ono to su radili prije sedamdeset godina. Sad se radi s elektrodama, u
kontroliranom okruenju, dok je pacijent pod anestezijom. Uz sredstva za oputanje
miia ne osjete nikakvu bol. ak navode nedavnu studiju iz Sjeverne Caroline koja
pokazuje da EKT poboljava kvalitetu ivota skoro osamdeset posto pacijenata koji
su je iskuali.
A koliki je postotak onih koji jo znaju kako se zovu? Oteenje mozga je
usputna posljedica.
On pokae na brouru i naglas proita tekst okrenut naopako. Mnogi pacijenti
e nakon EKT iskusiti zbunjenost, nemogunost koncentracije i kratkotrajni gubitak
pamenja, ali dobrobit nadilazi privremene nelagodnosti. Zastane i pogleda me u
oi, dok mu lijevo oko trza. Kratkotrajni gubitak pamenja je nelagodnost, a ne
oteenje mozga.

To je jedan oblik oteenja mozga. Nisam bila ki luakinje proteklih jedanaest

godina ne pokupivi neto znanja o definicijama i razinama mentalnih anomalija.
Tata uzdie. Pa, moda bi takvo oteenje dobrodolo, s obzirom na to da se
mamina nedavna sjeanja sastoje iskljuivo od umobolnice i beskrajnog niza sedativa
i psihijatrijskih evaluacija.
Dobrodolo? U svom umu sve to mogu vidjeti je jadna prapraprabaka, s
luakom kouljom i turbanom od jegulja i grimasama poput Cerigradskog maka
dok se gri na metalnim nosilima.
A onda je mrtva.
Uas mi curi niz kraljenicu poput ledenog mlaza. Kako uope moe tako
neto predloiti? optuujem ga. Tko si ti?
Duboke bore oko tatinih usana izgledaju kao da bi se mogle raspuknuti sve do
lubanje. to sve ne bih dala da ovog asa vidim onaj njegov elvisovski osmijeh.
Ja sam ovjek koji voli svoju enu i ker, promrmlja. ovjek koji je umoran
do kosti. Uinio sam sve to sam mogao da ti vratim majku. Od oaja i rezignacije
u njegovim smeim oima doe mi da se sklupam i zaplaem. Juer se pokuala
ubiti pred tobom. Samoubojstvo. To je ozbiljno, Allie. ak i da je fiziki nemogue
da samu sebe ugui to nije bitno. Broji se to to je pokuala. Lijekovi ne pomau.
Nita ne pomae. Moramo se suoiti s tim i poduzeti sljedei logian korak.
Vrisak me opee po grlu probijajui se van. Govori o njoj kao o
laboratorijskom takoru! Bacim brouru prema njemu. Ona se zalijepi na pol puta
preko stola gdje je promaio lokvicu mlijeka. Papir se zguva i razdere napola, kao i
moje srce.
Vlaga navire u kutove mojih oiju, ali neu popustiti. Dovoljno sam isplakala za
cijeli ocean sino na Jedovim grudima. Pogledam tatu pognuo se i izgleda ostarjelo.
Vidim kroz njega. Oajniki eli da se Alicia vrati, ali ne zbog mene. Sve te godine
on je eznuo za njom, za enom koju je nekad vodio u auto-kino... koja je s njim
gacala po baricama u jarku poslije kie... koja je pila limunadu u ljuljaki na verandi i
dijelila snove o sretnoj budunosti. Ako netko razumije neostvarena romantina
oekivanja, ja ih razumijem. Ali ako joj uini ovo, ona vie nikad nee biti ta ena.
Moda ak ni ne preivi. Uvijek postoji mogunost komplikacija.
Na vratima zazvoni. Bacim pogled na sat, osam i trideset, tono.
Ustanem cijelo tijelo mi se trese. Moram kupiti Aliciji jo vremena. Da to
uinim, moram nositi besprijekornu masku. Onu koja krije svaki pojedini osjeaj koji
bijesni u meni. Dobro. Pokuat emo s tom terapijom. Ali mora mi obeati da
nee potpisati nikakve papire... Nemoj da ponu s bilo im dok se ja ne vratim iz
Londona. Hou biti tu za svaki korak.
Gledajui me u oi, uzdahne. Jutros sam potpisao papire.
Osjeam kako mi maska klizi, bijes probija po rubovima. Prije nego to si mene
pitao? A to je onda ovo? Nekakva igra?

Htio sam te pripremiti. Nee poeti nita prije sljedeeg tjedna. Ustvari, za prvi
tretman je naruena dan nakon to e se ti vratiti kui. Moe ii sa mnom.
Krv mi pobjegne iz lica, hladei ga. Obeaj mi neto. Ako se ona do tad
popravi, makar i malo, zaboravit e na to. Moe li to? Za mene? Za nju?
Da, kae tata, i znam da to i misli. Mnogo toga se moe do tad dogoditi.
Pa, oito je da to ne misli. Ali ja ulaem na to.
Posegne i stisne mi vrh ruke. Samo je elim opet ovdje. Zbilja ovdje,
proape. Za oboje nas.
Previe sam uznemirena da uzvratim stisak ruke. I ja.
Zvono na vratima opet se oglasi. Odlazim iz kuhinje po svoju torbu. Grimizne
resice s perlama zveckaju mi po struku dok urim do kolnog ulaza. Otvarajui prednja
vrata, isklizim pored Jen. Njezina kosa tee poput ruiastih plamenova preko uske
crne rastezljive haljine dok me prati preko tratine. Prije nego to uope stigne izustiti
svoje uobiajeno veselo Dan ti dobar elim, poslu se veselim, ja ve sjedam u njezin
Pinto.
Jedino to mi je sad na umu je London. ao mi je ako to to u ii uznemirava
Aliciju. Ali vie nije u pitanju njezin mir. Nego njezina budunost, i moja. Jer ako ne
mogu nai zeju rupu i srediti sve ovo, jednog dana ja u biti ta koja e sjediti na
metalnim nosilima, slinei poput zombija u koulji dugih rukava s elektrinom ribom
tijesno omotanom oko glave.
A to se ne uklapa u moj ivotni plan.

6.
Krpice Kod leptira i suze
Jen i ja radimo u jedinoj trgovini s vintage / goth odjeom u Pleasanceu. Nalazi
se u popularnom trnom centru na poslovnoj strani centra grada. Tatin duan sa
sportskom opremom je nekih pet ulaza junije.
Naoj efici Persephone tek je dvadeset sedam godina, ali ima itekakvo oko za
modu. Nekad je bila profesionalni nabavlja i ureiva izloga za Macy u New Yorku.
Onda joj je otac umro i oporuno joj ostavio trgovinu elektronikom tu u Pleasanceu.
Rasprodala je svu elektroniku, obojila fasadu od cigle u jarko ruiastu, postavila crnu
ogradu od kovanog eljeza do visine koljena, i sve dovrila krivudavim crnim slovima
iznad vrata: Krpice Kod leptira.
Kad Jen i ja stignemo u klimatizirani duan, Persephone je otraga u skladitu.
Upiemo da smo stigle a onda bacimo torbe pod tezgu blagajne meu knjige o vilama
i mitologiji iz efiine osobne zbirke. ita ih svaki dan u pauzi za ruak.
Bacim pogled iza sebe na Persephoninu najnoviju pokojnu ljubav. To je plakat
iz nekog filma iz devedesetih zvanog Vrana. Naa efica zaljubljena je u glavnog
junaka; crna kona odjea, bijelo lice, crna minka oko oiju, i stalna zamiljena
natmurenost. Bilo je neto tajanstveno u preranoj smrti glumca, umro je tijekom
snimanja.
Premda nikad nisam gledala taj film, tip mi izgleda nekako poznato, toliko da
mogu namirisati kou u koju je odjeven... Mogu je osjetiti kako mi se lijepi na obraz
dok s privijam uz njegova prsa. Drhtaj mi projuri kraljenicom.
Jen naslanja laktove na barski stolac iza blagajne i nastavlja nau raniju raspravu
o maturalnoj. Jed se druio s Bretom i sa mnom veinu veeri. Trebala si vidjeti
koliko je Taelor bila bijesna. Samo je dva puta plesao s njom. Podrugljivo se
nasmijei na to, a onda dohvati olovku i pone arati po blokiu pored beinog
telefona. Stalno je pitao ima li ti rodbine ili prijatelja u Londonu koje si nedavno
pronala. Bio je opsjednut nekakvim tekstom koji je vidio na tvom mobu.
Duboko udahnem topli miris kokosa iz aromaterapijskih svijea u kandelabrima
du zidova, pokuavajui smiriti gr u svom elucu. Morat u doznati to je Jed vidio
na mom telefonu. Jen ustaje. Vidim joj po rastresenom izrazu lica da joj je odjednom
kava na pameti. Idem ja po jedan capuccino prije nego to nam navale.
Moe, odgovaram. Imamo par prijatelja koji rade u bistrou do nas pa Jen nee
biti najmanje dvadeset minuta. Dobro. Persephone je mjeavina new agea i gotha
ba brije na natprirodno, horoskope, vilenjake, tarot karte i boju aura. Mogu od nje
izvui informacije.
Vrata jedva da su se zatvorila za Jen kad zaujem: Dobro jutro, maence.

Persephone dolazi iz skladita s rukama prepunim odjee i dodataka. Pritrim

da joj pomognem. Jen je preko puta.
I mislila sam si. Nasmijei se. Ruiasta stakla njezinih naoala daju smeim
oima crvenkastu nijansu. Ima najglatkiju, najbjelju kou koju sam ikad vidjela na
nekome tko nije mrtav. Ali na njoj je nekako lijepa prozirna i mlijena. Hoe mi
pomoi da odjenemo Prozorsko siroe za danas?
Svakako.
Prozorsko siroe je njezina dragocjena lutka za izlog poklon za oprotaj od
Macyja.
Evo. Persephone mi prua plavu ravno rezanu vlasulju iz svoje osobne
zbirke. Danas je stavila kao mak crvenu, teksturiranu i napuhnutu po cijeloj glavi.
Pripija se u elegantnim vrtlozima koji stanu malo iznad ramena. ik kontrast njezinoj
kamuflanoj mini-haljini.
uj, Perci? pitam je.
Aha? Ona se koncentrira na izravnavanje pripijenog crnog kostima anela
preko golog tijela lutke.
Koliko ti zna izvanulnim osjeajima?
Pa, neto malo. Zato?
A o ljudima koji uju stvari koje drugi ne mogu uti?
Podie ogromna krila na mjesto i namjeta ih oko Siroetovih ramena pomou
crne kone orme. Ugljenasta krila svjetlucaju od crnih ljokica. Misli kao duhove ili
glasove unutar radijskog kranja?
Svaki djeli mene napeo se protiv toga da joj odgovorim, ali ona ne mora znati
pravi razlog zbog kojeg pitam. Ne, mislim na kukce. Stavim plavu vlasulju na glavu
Siroeta, izglaujui pramenove koji stre. Ili cvjetove.
Hmmm. Ba sam nekidan neto itala o tome. elo joj se namreka. Da, u
jednoj od mojih knjiga pod tezgom. To nije izvanulno. To je dar Nevida.
Nevidi? to je to? Neka strana nacija?
Ne ba. Nasmijei se, namjetajui prepariranu vranu na rame lutke.
Drugorodni. Oni ive u alterantivnom svijetu povezanom s naim. Prema predaji,
postoje dva dvora u sreditu zemlje. Dvor Nevida Strana su izazivai nevolja koji
vole nanijeti tetu ljudima posjeujui na svijet. Koriste trik zvani glamour da poprime
koji god hoe oblik dok su ovdje mogu ak izgledati kao tipian ovjek. Dvor Vida
su oni miroljubivi, koji izbjegavaju kontakt s naom vrstom. Oni ne bi ni kroili
ovamo. O, i tu su i usamljeni vilenjaci... Oni ne spadaju ni pod jedan dvor. O njima
nema mnogo informacija, rekla bih da su nekakvi buntovnici. Nisu odani nikome
osim sebi.
Vilenjaci? Govori o vilama. ak ni new age glazba koja se uje iznad nas ne
moe mi smiriti ivce. Kae da vile mogu uti kukce i to?

Ba tako. Oni su povezani s prirodom na intelektualnoj razini. Mogu koristiti

kukce i cvijee kao sprovodnike, neto kao portafone. Tako ostaju u vezi s vilinskim
svijetom dok su u posjetu naem.
elim pitati jo toga, ali srce mi tako tue u grlu da ne mogu oblikovati rijei.
Pokuavajui se smiriti, gledam kroz staklo pred kojim je nekoliko ena stalo da se
dive naem izlogu.
Nakon to postavi minijaturni stroj za dim iza mojih oblaka, Persephone
pritisne prekida. Magla pokulja i prome prizor. Ta-dam! Podigne ruke i nasmijei
se. Moj pogled se vrati na nae morbidno remek-djelo, ali misli su mi zaglavile u
limbu.
Kvragu! Zar je ve toliko sati? Gleda na zidni sat iza pulta. Moram u
kupnju. Subote su njezin dan za prikupljanje robe. To je jedini dan kad ostavlja
trgovinu na brigu zaposlenicama. Kad posegne pod pult po svoju torbu i kljueve,
promotri me tim svojim crvenkastim oima. Jesi dobro?
Aha. Otupjela i zbunjena, ali jo iva. Sigurno se Alicia tako osjea cijelo
vrijeme. Moda u se morati navii na to.
Dobro. Imam tamo neto slika na USB stiku. Ve sam ulogirana na raunalo,
pa se ti samo pobrini za to umjesto mene. Persephone ima web-stranicu na koju
uitava digitalne slike svakog komada odjee koji kupi pa muterije mogu naruiti
online.
Zastaje nakon to je otvorila vrata, pokreui cvrkutavo zvonce. Propuh
zazvecka kristalnim lusterom na stropu. Zato si me pitala to... za glasove?
Istraujem kaem laui kao pas. Jen bi se ponosila. Za ljetni teaj
alternativne znanosti. Dodatni bodovi.
A. Pa, nema nieg znanstvenog u predanjima o vilinskom svijetu. alim. Nai
e mnogo vie o izvanulnim osjetilima na webu. Okej? Pa... idem ja. Poeli mi
sreu! I odlazi.
Pipam tajanstveni klju pod svojom odjeom. Nita od ovog nema smisla.
Treba mi netko s kim to mogu raspraviti. Voljela bih rei Jen, ali ona mi ne bi
vjerovala. Nitko ne bi.
ak ni Jed, umjetnik otvorenog uma, ne bi to mogao progutati. Ali mogu ga
zamoliti da mi pomogne potraiti moju obitelj u Londonu. Ne moram spomenuti
zeju rupu. Ne ako je zbilja ne pronaem. Sama pomisao na njegov odobravajui
osmijeh onaj po kojem znam da on vjeruje u mene i da e jednog dana, nekako,
pripadati meni ini da se osjeam bolje, snanije.
Vratim se na barski stolac za pultom, otvarajui Google na raunalu.
Persephonine rijei me grizu. Premda je moja baka Alicette oito mislila tako s
obzirom na to kako je htjela izletjeti kroz prozor bolnice Alicia i ja nismo vile, kao
to ni Taelor nije Djevica Marija. Ali nekako dijelimo sposobnost da komuniciramo
s prirodom. To mora biti dio kletve Liddellovih.
Utipkam svijetlei leptir, ali to ne nalazi sliku koja mi je potrebna. Pokuam
opet, skupa sa svakom drugom varijacijom koje se mogu sjetiti. Ali jo uvijek ne

mogu nai dvobojnog leptira koji me doveo do jezivog vilinskog sajta. Kao da nikad
nije ni postojao.
Ali znam da jest.
Moji grimizni nokti lupkaju po pultu, a onda se opet spuste na tipkovnicu. Sjetila
sam se pjesme. One koju je Alicia ispisala rukom i uvala s fotografijom.
Ne mogu se sjetiti svih rijei, ali jesam zapamtila poetak. Utipkam Bilo je
kuhno i ipahne tovke. Pretraga mi daje na tisue rezultata. Ali ve na drugoj stranici
naem ono to sam traila: Interpretacija slavne zagonetke Lewisa Carrolla, tumaene u Alisa
s one strane ogledala i to je Alisa nala tamo. Klik na poveznicu otvara jarko obojenu
grafiku sve od Cvilibuma i Cvilibama do Jajeta Harambae skupa s prvim stihom
pjesme.
Izdrapam Jeninu vrljariju iz bloka da otkrijem prazan list, a onda na vrhu
napiem Zemlja udesa. Ispod toga prepiem pjesmu i sve to slijedi na web stranici,
imalo smisla ili ne. Ima nekoliko ilustracija, ali uglavnom su definicije: kuhno je etiri
popodne; tovka je mistino stvorenje mjeavina jazavca i gutera s nosom poput
vadiepa. Poznate su po tome to se gnijezde pod sunanim satovima i jedu sir.
Pridjev rovko i glagol zadronjati znai ukopati rupu u zemlji poput divovskog zavrtnja,
vadei zemlju dok se ne formira dubok tunel. U kontekstu pjesme rupa se kopa na
jasno odreenom mjestu, budui da je vabnjak travnato zemljite ispod sunanog sata.
Bilo mi zaskakue u ilama. Premda ne znam kako se druge rijei i fraze tumae,
ovo je neki poetak. Moda dovoljno da pronaem zeju rupu. Ako su moje
pretpostavke tone, moram nai sunani sat pod kojim je prokopan tunel. A ako se
mogu usmjeriti na tono odreenu lokaciju, imat u bolje anse da uvjerim Jeda da
je sve ovo stvarno.
Sljedea pretraga je za sunanim satovima u Londonu. Prije nego to stignem
kliknuti na poveznicu, duansko zvono zacvrkue. Ne diui pogled minimiziram
svoju pretragu i otvorim stranicu Krpice kod leptira da izgleda kao da sam radila.
Jesu li ostali bez cappucina? pitam zagledana u ekran. Jen voli svoj popiti s
dodatkom espressa i ta jaka aroma obino me zapahne im ona ue na vrata.
Pa, jesu imali jedan krasan kvarc boje kave na prstenu od istog zlata. Ali bio
je daleko iznad mog cjenovnog razreda. To je Taelorin glas.
Diem pogled. Gospoica savrena ak ni ne gleda u mene. Satenska torba s
drkama od kruia iz butika i draguljarnice do nas visi joj s ramena. Rijei Sjaji se i
blista kao modna pista ispisane su naprijed svjetlucavim slovima. To je jedna od rijetkih
prigoda da sam je vidjela bez njezine kompanjonke u piu Twyle.
Veinu vremena se te dvije ili svaaju ili natjeu. To je poput simbiotskog
odnosa parazitske gljivice i njezinog domaina. Samo jo nisam skuila koja od njih
dvije je gljivica. Taelor stoji pored Persephoninog stalka s nakitom na ruiastosivom prugastom zidu, razgledajui na inventar.
Tvoja efica trebala bi staviti upozorenje na znak vani. Sve stvari prethodno
pripadale truplima.

Persephone kupuje stvari na eBayu, ne samo na prodajama ostavtine,

odgovaram.
Ona slegne ramenima, od ega joj jedna bretela na Versaceovoj ljetnoj haljini
sklizne s ramena bronanog od sunanja. togod. Tko je sve ovo nosio i koliko su
sad mrtvi? Njezine bademaste oi s gustim trepavicama okreu se prema meni. O,
ali ti voli mrtve stvari, Zaboravila sam one zombi bube koje ti koristi u svojoj
umjetnosti. U zraku prstima napravi navodnike kad spomene umjetnost, da ne bi
bilo zabune.
Onda prie. Zastajui da namreka nos na jednu koulju i al prije nego to baci
torbu na drugi kraj pulta. Nasloni svoje vitke, miiave ruke na rub. Davno, kad smo
bile prijateljice, bila je silovita na teniskom terenu. Nekad je eljela jednog dana
postati profesionalka. Sad je taj san zamijenila onim da postane manekenka s modne
piste da bi umjesto toga mogla tulumariti s elitom. Kakvo bacanje uludo velikog
talenta.
Drago mi je to sam obukla maryjaneice. Dodatnih deset centimetara stavlja me
skoro u razinu oiju s njezinim dugonogim stasom, daju mi malo samopouzdanja.
to hoe, Taelor?
Njezin pogled postaje sav rairen i neduan. Pa u opingu sam. Ma daj,
Alysssssa. Uvijek tako sumnjiava. Bila sam tu blizu da pokupim Jedov dar za
maturiranje. Pa sam pomislila da bih mogla svratiti ovamo.
Ti nikad ne svraa ovamo.
to je ovo? Posegne rukom preko pulta i dograbi moje biljeke. Ja panino
pokuam blokirati njezine prste, ali prebrza je. ek... Zemlja udesa, ha? Znai
istrauje malo. Sigurno se sprema upoznati obiteljske zeeve u Londonu.
Zbogom, Taelor. Grabim svoje biljeke natrag.
Njezino lice otvrdne. Nema zbogom dok malo ne popriamo.
Hvala, ali radije bih priala s balegarom, rijei mi izlete prije nego to ih mogu
zaustaviti.
Taelor frkne. Znai sad razgovara s balegarima? Dobro. Drago mi je uti da
e imati prijatelje za igru kad Jed ode.
Ha?
I nemoj misliti da e moi izvoditi tu kenjau ranjene prijateljice u Londonu.
Bit e prezauzet traenjem mjesta za stanovanje da bi tebi ugaao.
Mjesta za stanovanje? Osjeam se kao juer kad sam pala sa skejta... Kao da
imam svjetlo rudarske kacige usmjereno na sebe. Mislila sam da Jed prvo mora
dovoljno utedjeti. Mislila sam da e se odseliti tamo sljedeeg ljeta, nakon to Jen i
ja maturiramo. Raunali smo na to da i ja dobijem stipendiju za Londonsku
akademiju. Kad se on predomislio? I zato mi nije rekao?
Ovo ti je prva vijest. Taelor naprosto zrai od veselja. Ne bi me to trebalo
iznenaditi. Jed je stalno tako zabrinut zbog krhkosti tvog uma. Naginje se preko
pulta tako da joj je lice centimetar-dva od mog. Njezin skupi parfem tipa mi nos. Ja

u zavriti zadnju godinu kole u Londonu jer su mi ponudili ugovor za

manekenstvo. Tata e unajmiti Jedu stan da mogu vikende provoditi s njim. To je
dobitna kombinacija za sve. ON moe ranije poeti s koledom i stei veze za svoju
umjetnost preko ljudi koje u ja upoznati.
Malo se odmakne unatrag i mogla bih se zakleti da joj je u pogledu panika.
Zato? O emu bi ona morala brinuti? Ima Jeda, tijelom i duom. Ima sve.
Gle, Alyssa. Bile smo prijateljice. Mogu te proitati. Znam da ima neke tlapnje
oko mog deka. Prijee prstom preko svjetlucavih slova na svojoj torbi. Vidim to
svaki put kad bulji u njega. To to te pitao da mu pozira za par skica ne znai da je
zagrijan za tebe, jasno? Meni vilica padne.
Tako je oito, mrmlja ona, sad izgledajui zbilja zabrinuto. Sve ono s tobom
u vilinskoj odjei i s krilima? To je bilo inspirirano tvojim pogrebnikim smislom za
modu. To je sve. Nije to nikakav kompliment. Pa se nemoj zavaravati da jest.
Bez rijei sam. Jed me nikad nije pitao da poziram za bilo kakve skice.
Taelor i dalje drvi. Znam da ti je zbilja stalo do njega. To je jedna stvar koja
nam je sad zajednika. Ali mora se prestati ponaati tako potrebito cijelo vrijeme.
On ima previe talenta da bi zaglavio bebisitajui cijeli ivot kao tvoj tata. Zar ne
misli da bi to bila kolosalna teta? Vidi to je to napravilo tvom tati, jek da?
Umjetnik poput Jeda ima tako mnogo potencijala. Nemoj stati na put tome.
Poriv da joj iskopam oi kipi mi u ilama. Zaepi o mojim roditeljima, kaem.
Ona ak ni ne trepne. Zna da imam pravo.
Da, ima pravo. I Jed je previe talentiran da bi zaglavio sa mnom i mojim
problemima. Ali ja ga jo uvijek elim jer takva je ljubav, puiona.
Zvono na vratima zacvrkue i otar miris espressa nahrupi unutra.
E, jei ga. Jenine oi se stisnu kad se vrata zalupe za njom. Nema me
dvadeset minuta i najbolja neprijateljica ve udara na kapiju. Namrti se na Taelor.
to nau ledenu kraljevnu dovodi meu obian svijet?
Alyssa i ja razgovarale smo o putu u London, kae Taelor. Ne da se to tebe
tie budui da ti ne moe ii, J.
Da me nisi tako zvala, dvolinjao.
Uhvatim Jenino zapee prije nego to stigne zamahnuti. To je bilo nisko ak i
za Taelor. Jen je htjela doi ali je zaglavila na popravnom iz matematike da moe
upisati zavrni razred.
togod. Taelor pokupi svoju torbu. Rekla sam sve to sam imala.
Istog trena kad izae, Jen se okree meni. Sad je dosta! Rei u Jedu sve to je
rekla da te poljulja. Priznaj.
Namrtim se. Seli li se Jed u London ovo ljeto da bude s Taelor? Poinje li s
koledom tamo na jesen?
Gledajui u svoje izme do koljena, Jen vrti uvojak kose. Ta abousta vjetica.
Znala si! Zato mi nisi rekla? Zato mi on nije rekao?

Previe ti se sranja dogaa s tvojom mamom.

Preklapajui svoje biljeke o Zemlji udesa odmahnem glavom. Kao da nije
dosta to je dao dragocjene dijelove sebe koje nikad nee dobiti natrag. Sad e joj se
obavezati zauvijek? Toliko to se tie matarije o pelarskom muu. Nisam znala da
je meu njima toliko ozbiljno...
ekaj, Al. Ima tu vie nego to ti shvaa.
Ne elim razgovarati o tome. U sljepoonicama mi tue dok se saginjem da
zavuem biljeke u svoju torbu pod pultom. Ima pravo. Imam previe toga na
pameti s Alicijom i sve to. Hajdemo samo raditi. Okej?
Zabrinuto namrtenog ela, Jen nestaje u skladitu. Ja stojim i prazno zurim u
plakat Vrane. Tip mi uzvraa pogled, oima koje rone crne suze kao da zna moj bol,
do tanina. Neto u njemu me tjei, i osjeam udnu enju da budem u njegovom
zagrljaju, umotana u kou.
Jecaji koje sam priguivala cijelo jutro skupljaju mi se u grudima i prskaju poput
tisua kiselih mjehuria, tiho mi nagrizajui srce. Ali neu popustiti. Nema vie suza.
Vraam se za raunalo, odluna da dovrim svoju potragu za sunanim
satovima.
Izdrat u sljedeih pet sati posla. Onda u veeras otii kui i pretvarati se da
je sve okej ak i ako to znai izbjegavati Jeda cijeli vikend. Za dva dana bit u u
Londonu.
Vrijeme je da se suoim s tim da sam sama u ovome. Moram biti jaka.
Pa to ako Jed pripada Taelor? Ne s ti uda. Stvari nisu nita drugaije nego to
su bile jutros kad sam ustala.
Ali najdublji dio mene zna da je to la. Jer mi sad nije ostalo nita.
ak ni njegov osmijeh.

7.
Daleki London
Skrivena sam iza velikog stupa u predvorju muzeja slijepa i prikovana publika
za ljubavnu svau Jeda i Taelor. Samo sam na dva metra od vrata darovnog duana.
Ali nema naina da uem unutra a da me ne vide.
Moj pogled slijedi prvu razinu stropa gdje drvene grede podupiru lustere od
kovanog eljeza s oslikanim svjetiljkama. Okrugli prozori putaju poplavu
kasnopopodnevnog sunca da istoka uglaani pod. Violinski koncert dopire iz
zvunika odozgo. Zadravajui dah, grlim svoju torbu i guram ramena u reljefnu
buku. Moja barunasta minica i prugaste tajice zapinju za nabranu teksturu stupa
dok mi Taelorin cvile bode ui poput iljka za led.
Pa, koliko e jo to trajati? pita.
Nismo jo vidjeli gostujuu izlobu o Rubeu Goldbergu, odgovara Jed.
Grim se zbog napetosti u njegovom glasu.
Vidjeli to?
Rube Goldberg karikaturist i izumitelj. Crtao je komplicirane naprave koje
obavljaju jednostavne zadatke na zaobilazan nain.
Dobro, Jed, vide ti se odlikake gae. Zna koliko to mrzim.
Osupnem se. ak i bez gledanja, znam da gura zglavke u mramorni stup da bi
se suzdrao da ga ne opali akom.
One miolovke koje sam ti pokazao online proli tjedan, kae glasom
promuklim od iivciranosti.
A, to. Daj, Jed. Ima neto bolje to bismo mogli. Neto u emu bismo oboje
uivali...
ukanje tkanine.
Tae, ne ovdje.
Otkad si ti postao takav puritanac? Pa nema nigdje nikoga.
Pjesma zavrava i zvuk Taelorinog hihota prolama se kroz tiinu. Ona i Jed se
malo pomaknu i mogu vidjeti njihove siluete na mramornom zidu s druge strane
predvorja. to bi moglo biti gore od toga da budem prisiljena gledati Taelor kako
ljubi deka kojeg volim? Htjela bih pobjei u darovni duan, u toalet, bilo kamo samo
da ne budem tu. Ali nikad se neu izvui ako me sad ugledaju.
Taelorina silueta die se na prste i ljubi mu vrat. Srce mi se rasplie u grudima
neuredna guva bezvrijednih niti. Beethovenova Mjeseeva sonata poinje svirati,
bacajui moje raspoloenje jo dublje prema dnu.
Tae, ozbiljan sam, proguna Jed.

Dobro, onda hajdemo negdje intimnije. Tata je ponudio da koristimo

najmljenu limuzinu dok se on umiljava vlasnicima muzeja. Pokupit u Twylu i druge
tipove pa moemo krenuti po pubovima.
Ne ostavljam Al ovdje samu. Jedova odanost grije led koji je podigao zid
izmeu nas. Ipak, jo nisam ba spremna pustiti ga da se rastopi.
Dobro, rekla je Taelor. Zvat emo i nju da poe. Ovdje slue i
esnaestogodinjake dok god narue i hranu. S par piva u sebi ona bi ak mogla biti
i zabavna.
Ne elim da ona ue u tvoju stranu svijeta, Tae.
Hej, to je zvualo hladno. Bolni prizvuk u Taelorinom glasu potakne udnu
mjeavinu saaljenja i suosjeanja. Dok smo se druile, vidjela sam kako to ide u
njezinoj obitelji. Njezin tata nikad nije doao na neki od njezinih teniskih meeva ili
recital zbora. A sad je voljan pustiti je da se skitara po cijelom Londonu bez nadzora
sa svojom tulumarskom ekipom. Zna da e ona piti. Ali radije bi ostao tu u muzeju
jer su vlasnici veliki investitori i on ih planira nagovoriti na svoju franizu Podzemlja
uda. Kao i uvijek, alje ker drugamo da bi se mogao pobrinuti za posao.
Nisam to tako mislio, odgovara Jed blaim glasom. Samo to ona nije kao
oni s kojima ti visi.
Dobro. U Hidley Pubu za sat vremena nastupa neka grupa. Ludi klobuari.
Mogli bismo je odvesti tamo. To je ba u njezinom stilu.
Daj odjebi s tim sranjima o Alisi.
Zna, kae Taelor, obeao si da e veeras ii plesati sa mnom. Da
nadoknadi svoje grozno ponaanje na maturalnoj. Glas joj se snizi do otrog
zamalo apta. U stvari, duan si mi mnogo vie od plesanja. Proli su mjeseci. Tipovi
tvojih godina ne bi trebali biti na suhom toliko dugo.
Ui mi se naulje. Je li ona to rekla ono to ja mislim da je rekla?
Zbilja, lake s tim, zarei Jed.
Kliui leima uz stup, pokuavam proviriti i na kraju prevrnem torbu. Valjda
sam je zaboravila zatvoriti jer sve pokulja van i sa tropotom udari u pod. Ohrabrim
se da dignem pogled i vidim Taelor da zuri u mene. Uhvaena.
Koliko si se dugo krila tamo? pita ona zurei bijesno.
vrsto zatvorim usta, hvatajui Jedov pogled. On izgleda kao da e eksplodirati.
Zar ne vidi koliko si ne odgovaraju? Stoji tamo u svom flanelskom hudiju s
majicom ispod, pravi grunge rocker sve do izblijedjelih traperica kaubojskog kroja.
On ne spada uz Paris Hilton Srednje kole Pleasance.
Zaarenih obraza, saginjem se da pokupim sve, odgurujui grimizne
dreadlockse upletene u kosu. Podsuknja pod mojom minicom napuhne se oko mene,
inei me jo upadljivijom. Zrcalo mi se slomilo. Ba mi to treba... Jo nesree.
Prouavam napuklo staklo u kojem mi tamna minka istie oi kao sleene
safire. Na trenutak u odrazu vidim lepranje krila. Iluzija nestaje i ja otresem
nelagodu, stavljajui je natrag u torbu skupa s perom i drugim blagom iz naslonjaa.

Ustajem i zatvaram torbu pa im okrenem lea, odlazei do nekih turistikih

broura na okretnom stalku.
Taelorin apat zvui uno, ali pokuavam je iskljuiti. Postaje lake kad naiem
na red broura o obilasku sunanih satova. Naem onaj koji traim i izvuem letak.
Na njemu figura djeaka u unju na glavi dri vodoravni brojanik. To je onaj
sunani sat iz mojih istraivanja koji se uklapa u Alisinu tvrdnju da ju je kip djeaka
odveo do zeje rupe. Na podnoju je datum 1734. davno prije Alisinog roenja
tako da bi bio na mjestu kad je ona bila mala. Ali prema brouri, nema javnog pristupa
tamo. Turisti ga smiju samo razgledati iza eljezne ograde. Ne znam kako u se
uuljati u taj vrt i istraiti sunani sat izbliza. Potrebno mi je udo.
Idi nai Twylu, ujem da Jed kae Taelor. Hou na minutu popriati s Al.
Ona promrmlja neto otrovno, a onda pete njezinih niskih izmica odkliku
prema izlobi akvarela. Uspanieno zaguram brouru u dep suknje i krenem ravno
prema pokretnim stubama. Osvrnem se i vidim kako Jed baca naramenicu svog
ruksaka na jedno rame i preskae konopac od baruna koji nas razdvaja. Osjeam se
kao Alisa koja pokuava pobjei Bijelom zecu. Dok mi srce lupa, stanem na stubu.
On se popne za mnom i uhvati kraj mog brokatnog prsluka tako da moram ostati u
mjestu i ii gore s njim. Ukoim se kao da sam progutala metlu.
Klasina glazba dopire odozgo, irei mjehur tiine oko nas.
Al, daj da ti objasnim. Ma hajde. Povue me.
Kad se okrenem, sunce mu poput aureole obrubi glavu i baca sjene njegovih
dugih trepavica po obrazima od ega izgleda ranjivo. To nije fer. Srce mi se ve
smekalo prema njemu.
Ima vremena dok stube ne dou do gore, kaem.
Dobro. Hvala ti za darove.
Koje darove? Motor me trese kroz potplate mojih izama do koljena s
desetcentimetarskom petom.
Pergament papir... blokovi za skiciranje. Dar za maturu koji si dala J da me
moe izbjei vidjeti preko vikenda. U svakom sluaju, sjajni su.
Ma da. Kao da se preano drvo moe uope usporediti s Taelorinim darom.
.Njegov jezik pipne umetak od istog zlata novog iljka na njegovoj usnici.
Konano je prihvatila piercing... Pokuava biti diplomatina.
O, da. Diplomatina je koliko i crna udovica. Zar ti nije jasno? Sve je
isplanirala. Time to ti njezin otac plaa stan, dugovat e mu. to znai da mora biti
dobar s njom ili si beskunik. Ona e te lijepo umotati u svoju zategnutu mreu.
Jed se namrti. Malo prejako buka po melodrami, Al. Njeno mi stisne
zapee, guvajui moju rukavicu bez prstiju dok me povlai na stubu na kojoj je on.
Licem smo u lice, tijela stisnutih da napravimo mjesta za njegov ruksak i moju
napuhnutu suknju. Daleko preblizu, znajui kako mi je preutio sve o putu. O svojoj
budunosti.

On pogleda dolje u moje oi. Neu ivjeti s njom. Ona e veinu vremena biti
u internatu.
Kao da bi to trebalo zakrpati pukotinu u mom srcu. emu urba? Odbor za
kolarine rekao je da e ti uvati mjesto. A ona radionica u kojoj je tvoj tata radio.
Ponudili su ti posao na jesen. Tamo moe zaraditi triput vie nego u Podzemlju
udesa. Moe utediti dovoljno da sam unajmi stan. Brada mi drhti i najradije bih
se uvukla u pukotinu izmeu stuba koje polako idu gore.
Ne mogu prihvatiti taj posao u radionici, kae Jed, steui me jae oko struka.
Ne elim zavriti kao mehaniar, kao moj stari. G. Tremont ponudio mi je poloaj
glavnog dizajnera kad ovdje nae investitore za Podzemlje uda. Mogu veinu svoje
plae slati doma. Ne shvaa koliko e skupa biti idua godina. Maturalni prsten,
skupo fotografiranje, ekskurzija. Mogu pomoi mami da sve to priuti i J. Plus imam
tu priliku da odem sad.
Odlino. Pa odlazi. Odgurnem ga, izbacim ga iz ravnotee toliko da mora sii
na niu stubu da ostane na nogama. Ja istodobno krenem unatrag gore pa se okrenem
i preem zadnje dvije stube do drugog kata. Slijedei me, Jed se progura izmeu nekih
tipova koji idu prema izlocima iz grko-rimske mitologije. Hej... Jedan od njih
krene prema njemu ali Jed mu uputi pogled koji bi i Meduzu okamenio. Zabaci ruksak
malo vie na rame i proguta prostor izmeu nas za par sekundi. Ja ustuknem u pustu
niu s kitnjastom fontanom. Na vrhu je kip pola pauka pola ene, koji izlijeva vodu
iz vra. Ploica sa strane identificira je kao Arahne, pletilju koju je Atena zbog njezine
arogancije proklela da ostatak ivota proivi kao pauk.
Isputajui ruksak i putajui da mu natkoulja klizne na pod, Jed se zagleda u
kameni lik. Njegova iroka ramena zateu se pod tijesnom majicom.
Uoava slinost? pitam.
Nije Taelor toliko loa.
Uzdahnem. Je, krasna je na osam raznih naina. I to samo u nogama.
On potiskuje osmijeh.
Znai, to je tvoj kraj iz bajke. Zauvijek s Taelor Glas mi pukne i stisnem
ruke u ake na bokovima.
Ne. To je poslovni dogovor. Nema nikakve veze s ljubavlju ili zauvijek ili bilo
kojim od tih emocionalnih drekova. Taelor i ja smo kompatibilni. Oboje smo
oteena roba. Nijedno od nas nee nikad nai nita bolje.
Mrnja prema njegovom ocu bljesne u meni. Slomio je srce svom sinu, i sad to
srce nitko ne moe imati.
Ti zasluuje biti sretan, Jed. Nai ljubav. Ti nisi tvoj tata.
Nije bitno. Nikad neu povjerovati u bajke
Preklinjem svoje oi da se ne napune suzama i okreem se prema kipu.
On me potape po ramenu. S tobom se dogaa jo neto osim ovog
londonskog dreka. Neto mi preuuje o svojoj mami. Daj da pomognem.
Ima ti svoju dramu s kojom se treba nositi.

Ali tu sam za tebe. Okrene me da gledam u njega.

Ma zbilja? Jer zadnje to sam ula je da e biti preko oceana. Fontana
zaubori. Nekoliko kapljica pokrsti mi vrat, curei mi u koulju. On me pomno
promatra, kao da sam jedna od njegovih slika.
Zato si to uinio? pitam, mikajui hrabrost iz bujice srama i frustracije u
mom krvotoku.
to to?
Pogledao me kao da sam paleta s bojom.
Igrajui se s jednim od mojih dreadlocksa, on se namrti. Nisam znao da te
tako gledam.
Taelor mi je rekla za skice koje je nala, izlanem.
Neto ili ok ili bijes bljesne mu u pogledu.
Zato ja? pitam.
Kad on ne odgovori, ja popunim praznine. Morbidno i udno je uvijek
fascinantna tema, zar ne? To boli izrei, skoro onoliko koliko i uti.
Je li to ona rekla?
Opet pogledam u vodu.
Hej, Jed me potisne do zida i nasloni dlanove na mramor s obje strane moje
glave, zarobivi me. Mora znati da ja ne mislim tako o tebi. Toliko se zabuljio u
jamicu na mom obrazu da iz nje samo to nisu buknuli plamenovi. Istinu govorei,
sva se topim. Vrelina njegovog daha na mom licu dovoljna je da mi koljena postanu
poput tapia sladoleda ostavljenog na suncu. Oboje smo se toliko unijeli u taj
trenutak da nismo ni primijetili da moja broura o sunanim satovima pada dok nije
zaukala na podu. Na ludi uspon pokretnim stubama valjda ju je izvukao iz mog
depa. Krenem dograbiti papir, ali Jed je bri.
Daj mi to, odbrusim.
On je dri izvan mog dohvata dok ita tekst. Turneja Temza oko sunanih
satova. Znai... imaju polazak sutra ujutro. Planira ii?
Pokuam mu je istrgnuti.
On je podie, namrten. Pa da. Sigurno ide tamo nai se sa svojim prijateljem.
S kim?
Nema anse da te pustim samu na taj obilazak.
Ti ima dogovor ujutro s Taelor i g. Tremontom, sjea se? Potraga za
stanom.
Upravo je odgoena. Obeao sam tvom tati da u paziti na tebe dok si ovdje.
Sjajno, Stariji Brat Po Narudbi upravo je donio dostavu. Ba je gala biti na istoj
polici s njegovim drugim odgovornostima poput rezanja noktiju na nogama ili
presvlaenja zaprljanih arapa.
Ja nisam tvoja odgovornost.

Oito ti treba netko da ti dri glavu na ramenima, kae Jed podrugljivo.

Planira se spetljati s nekim tipom kojeg ak ni ne poznaje.
O emu ti to?
Onaj tekst na tvom mobitelu nekidan. Lijepa Alyssa... konano si me nala.
Uskoro emo biti skupa kako nam je sueno. Potrai me u Londonu. Zbilja, kakvi
to perverznjaci tako govore? Zar moe i na sekundu pomisliti da u te pustiti da se
sama nae s tim tipom?
Lijepa Alyssa? Onaj britanski glas.
Svi dijelovi poinju se slagati na mjesto. Kao to sam i pretpostavila, poruka je
sigurno bila s leptirove web-stranice. To je bila ona koju nisam proitala zbog rupe
na putu. Znai, ako leptir hoe da budem tu, u Londonu, na pravom sam tragu.
Sunani sat dovest e me do zeje rupe. Sad sam u to sigurna.
Bilo mi tako jako udara u uima da skoro ne ujem kucakave korake. Odvojim
pogled od Jeda i ugledam Taelor kako silazi s pokretnih stuba, namrtenog lica.
Na zvuk njezinih kloparajuih potpetica, Jed pogleda preko ramena i opsuje.
Dok je time ometen ja istrgnem brouru iz njegovog stiska i skoim mimo njega.
Al, ekaj... kae. Moleivi prizvuk u njegovom glasu skoro me zaustavi, ali
ukoim ramena i nastavim dalje.
Prolazim pored Taelor na putu prema pokretnim stubama, koncentrirajui se
na pod. Ona promrmlja neto nerazumljivo i bijesno se otputi prema Jedu. Suze mi
peku trepavice, ali ih potiskujem svime to imam.
Na putu prema dolje, grabim tajanstveni klju pod svojom ipkastom kouljom.
Mogu misliti samo na la i koliko sam eljela Jedu rei istinu.
Ne, Jede. Nitko se ne nalazi sa mnom na obilasku sunanih satova. Idem da
sama naem zeju rupu. I eludac mi se stiska od straha gdje bi to moglo voditi, ili
tko me eka unutra. Onog to bih trebala uiniti.
Dotaknem obraz, jo uvijek osjeajui kako mi njegov pogled pri jamicu.
Neto se dogodilo izmeu nas pored fontane. Ali nije moglo utjecati na njega kao na
mene. Bio je jasan. On ne eli nikakve nove emocionalne terete. A ja ih imam
dovoljno da potopim tanker.
Siem kad se zadnja stuba izravna u metalnu plou. Red za izlobu Rubea
Golberga je ve postao dug. Jurnem ravno u toalet, da se saberem, skoro se sapliui
na vezice svojih izama. Kopajui po torbi traei papirnate maramice, odgurnem
svoj iPhone i naletim na razglednicu koju mi je tata dao na terminalu zrane luke. Na
njoj pie ao mi je sa slikom psia tunih oiju. Bila sam hladna prema njemu jo
od naeg razgovora u subotu ujutro. Pokuao se iskupiti prije nego to sam otila ali
nisam ga ni zagrlila.
Sad mi je zbog toga ao.
Gutajui tugu i aljenje koji su mi zapeli u grlu, kaem sebi da mogu progurati
do kraja ovog uljivog dana. Ujutro u otii taksijem do Turneje Temza oko

sunanih satova. Ako mogu pomoi Aliciji... nai zeju rupu i okonati tu kletvu,
nee vie biti razloga da se tata i ja svaamo. Sve ovo e biti samo runo sjeanje.
Sve osim Jedovog odlaska.
Kad dignem pogled, shvatim da sam negdje krivo skrenula. Stojim u
najudaljenijem dijelu mranog hodnika i nema drugih ljudi na vidiku. S moje lijeve
strane je pokrajnji hodnik. Znak nad njim glasi Podrumsko stubite. Iznenauje
me to je otvoren i razmiljam da se okrenem kad mi muha prozuji pored glave.
Potrai ga u Londonu, proape. U dalekom Londonu.
Ba kao tekst koji je Jed vidio.
Kukac odzuji kroz vrata podruma i niz stube, potaknuvi mi elju duboko u
kostima da ga slijedim.
Zanemarujui opomenu Samo ovlatene osobe, krenem jedan korak dolje pa jo
jedan, a ipka mojih rukavica zapinje za hravu ogradu stubita. Elektrine lampe
du zidova bacaju duge mrane sjene. Hladan znoj orosi mi elo, ali nastavljam
zavojitim stubama dok ne stignem do dna. Moje izme kloparaju po cementnom
podu i vonj praine pritiska mi plua.
Prostorija je mrana i pipam traei prekida za svjetlo. im ga pritisnem, tisuu
malih arulja najednom plane svjetlom, nanizane skupa na jednoj strani zida poput
paukove mree od boinih aruljica. Meko svjetlo otkriva mnage oteenih
izloaka... stvari razbijenih i pregorjelih. Kostur sa samo jednom nogom zauzima
slomljeni antikni stolac, koatih ruku prekrienih na grudima kao da je uvar kripte.
Razgledam druge odbaene stvari. Hrpa poderanih slika na platnu, sanduk pun
polomljenih krinki za maskaradu i otrcanih kazalinih kostima, neke elektrine
naprave meni nepoznate ali neispravne sudei po icama koje vire iz njih u svim
smjerovima.
Pozadinski um postaje mi glasan u uima, glasan poput pjesme tisuu
skakavaca.
Halo? Mala muho? viem preko buke poput idiota u nadi da e kukac
odgovoriti. Sve se utia i moj glas odjekuje u tiini.
Jedna arulja kvrcne u desnom kutu stropa, palei se bez upozorenja.
Osvjetljava okolinu blagim plaviastim sjajem. Gutajui oklijevanje, priem blie
mjestu gdje je drvena naprava naslonjena na zid. ice, klatna i ogromni brojanik sata
ispunjavaju komplicirani okvir.
Znak objeen na jedan bok postaje itak: Hudodrakova miolovka. Likovi iz
Zemlje udesa posvud su po prednjem dijelu, u jarkim bojama. Izgleda kao neki stroj
Rubea Golberga. Zujanje prestaje.
Nadajui se da u ga ponovo pokrenuti, pritisnem polugu na kojoj je crvenim
slovima ispisano Gurni me. Prvo velika kazaljka sata kline na mjesto, pokazujui
rimsku brojku etiri. To aktivira kolotur koji pak okree vadiep kroz gnijezdo u
kojem ve napravljena rupa eka u sredini. iljati kraj vadiepa proe kroz nju
dovoljno da pomakne plou klackalicu na sljedeoj razini. Sve to poinje izgledati
poznato. Kopajui po torbici, vadim biljeke s Bilo je kuhno definicijama. Sve je tu

etiri sata, gnijezdo, vadiep, i ba kad opet pogledam u stroj najavljen zvukom
prodorne zvidaljke mali komad sira poleti u zrak na drugu stranu prostorije.
Jurnem za njim i zakoim kad on padne na pod pred visokom ovalnom siluetom
prekrivenom plahtama. Saginjem se da pokupim sir, iznenaena kad otkrijem da je
to zapravo komad ukasto-naranaste spuve. Ima smisla... pravi sir bi se pokvario
izmeu dva demonstriranja.
Kad koraknem natrag, peta moje izme zakai plahtu i skine je te otkrije staro
stajae zrcalo. Zavuem spuvu u dep i priem blie.
Razbijeno ogledalo alje natrag izrezane komade slagalice mene; tisue
minijaturnih crno-bijelih prugastih tajica koje vire izmeu visokih izama i grimizne
napuhnute suknje s crvenom mreastom podsuknjom na bedrima; tisue prsluka
navuenih preko jo tisuu ipkastih bijelih bluza. Onda stotine mojih lica s plavim
oima koje gledaju iz mrlja crnog sjenila. Izgledaju kao Alicijine ma koliko ja to
pokuavala porei. Obuzme me nelagoda. to god se dogodilo, ja moram neto
smisliti prije etvrtka jer tad na zrakoplov polijee natrag. Ako ne uspijem, Alicia
nikad nee imati ansu biti normalna. A neu ni ja.
Zurim toliko zamiljeno da skoro ne vidim pokret. A onda ga ulovim iza svih
mnogobrojnih glava lepetava crna krila i blag plavi sjaj. To je leptir. Zinuvi
okrenem se, oekujui kukca koji leti iza mene. Ali sasvim sam sama.
Okreem se natrag i ustanovim da je leptira u odrazu zamijenio ovjek. Vrisak
mi zastane u grlu. Lik je izoblien i razbijen u stotine komada sve osim njegovih
lijepo oblikovanih usta. To je jedina stvar koju jasno vidim.
Lijepa Alysso, pokreu se usne i isputaju onaj poznati britanski naglasak. Ja
imam odgovore koje trai. Zakorai u moj svijet. Nemoj stati dok me ne nae.
Mislei na blago iz naslonjaa u mojoj torbi, zurim u njega, opinjena. Bojim se
okrenuti i pogledati je li iza mene, bojim da su silueta i prelijepi glas samo plod
oajnog uma koji poputa.
Ali kad me par snanih ruku obgrli odostrag pobuujui svaki ivac u mom
tijelu da zaplee moram zaviriti preko ramena.
Tamo nema nikoga, ali pritisak vjetih prstiju prelazi mi preko trbuha.
Uzdahnem i krenem svojom rukom pratiti taj osjeaj, od pupka do kope na struku.
Koljena mi se smekaju. Nekako jo uvijek stojim, kao da me taj fantomski mukarac
pridrava.
On poinje pjevuiti muevno predenje koje promie kroz mene u
oaravajuoj melodiji. Nema rijei u glazbi, samo zapamene note zaboravljene
pjesme. Topli zrak dira mi kosu na zatiljku.
A onda njegov glas stane, kao i zagrljaj. U razlomljenim odrazima, ponovo je
leptir zamijenio mukarca.
Alicia se uasavala tog kukca. Bojala se njegove povezanosti s tim mukarcem,
njegove veze sa Zemljom udesa. Ali ja ne dijelim tu njenu averziju. Neto u tom
leptiru i tom strancu je senzualno i ushiuje ak i poznato.

Drhtavim prstima poseem za jednim od leptirovih odraza, ciljajui na pukotinu

u staklu koja ga ree na dvoje. Moj prst se ne zaustavlja. Staklo postaje tekue i
namreka se, upijajui me. Trgnem se natrag i podignem prst. Izgleda isti kao i prije...
Potpuno neizmijenjen. Nije ak ni mokar.
Pucketavi zvuk vrati mi pozornost na zrcalo gdje me eka leptir. Gledam s
nevjericom kako se ispucalo staklo poinje zaglaivati, inei prozor od vode.
Povrina vie nije reflektirajua i leptir nestane. Zurim u portal koji se otvara na vrt
pun sunevog svjetla i cvijea, i isti onaj kip djeaka s moje broure. Izvadim je da ih
usporedim.
Traila sam udo... izgleda da sam ga i dobila.
eli to svim srcem, zapovijed mi zapliva glavom tiho poput jeke. Zakorai
unutra. Zeja rupa te eka.
Isputam brouru i ona mi pada pred noge. Drhtei, koraknem naprijed i pustim
da mi obje ruke utonu do lakata u tekue staklo. Maui rukama, ne osjeam bol. Sve
to osjeam je zrak i svjei lahor. Tad mi prsti, dlanovi i zapea postanu lagani i
prozrani kao da se raspliem u niti. Neto me dotakne, pomiluje mi ruku od lakta
do zapea... prstima tako mekim i vjetim da mi zapale pomor u venama. Kad
pogledam u portal, moje ruke u rukavicama pojavljuju se u krajoliku s druge strane,
bacajui sjenu na travu pored siluete mukarca. Prije nego to ga uspijem jasno vidjeti,
on nestane.
Na trenutak oklijevam, mislei na Jeda. Jedan dio mene volio bi ga vidjeti kako
visi sa stabla objeen naopako zato to si tako upropatava ivot to ne vidi ono
to mu je ispred nosa. Ali vei dio elio bi da je on ovdje. Voljela bih da on moe
zakoraiti u vrt sa mnom, jer sam jo uvijek nesigurna oko stranca i leptira... Jo
nesigurna mogu li im vjerovati. A Jed je bio moj zatitnik, moj junak, otkad ga
poznajem.
Ne. Ne mogu sad stati. Ma koliko se ludo inilo. Moja i Alicijina budunost
ekaju u zrcalu. Cijela budunost naeg potomstva takoer eka tamo. Ovo je moja
jedina ansa da naem Zemlju udesa. Da naem onog s odgovorima koji moe
naslijee moje krvi oistiti od ove kletve.
Duboko uzdahnem i krenem.

8.
U zeju rupu
Onog trena kad proem kroz zrcalo, svijet se zavrti u ivoj zelenoj, plavoj i
bijeloj boji. Tijelo mi je nestabilno, kao da je gaza koja se raspada po avovima.
Obuzme me bockav osjeaj, kao da me malene igle ponovo zaivaju. Gubei
ravnoteu, padam unatrag na tlo i ekam, oiju vrsto zatvorenih.
S torbom stisnutom na prsima, ekam da vrtoglavica proe. Miris vlane zemlje
i svjeeg zraka dopre do mene i podignem kapke, trepui zbog jarkog sunca. Plavo
nebo je iznad mene i vrtnja prestaje. Vlati trave bockaju me kroz rukavice kad
oslonim teinu na dlanove i ustanovim da sam sama.
elim dozvati leptira i njegovog mukog pandana, ali to bi me moglo odati
uvarima vrta ili vodiima obilaska. Samo sam na metar-dva od kipa djeaka koji dri
sunani sat na glavi.
Ustanem i ogledam se dok otresam zemlju sa suknje i tajica. Napola sam
oekivala da vidim stranju stranu zrcala ali nekako znam da je nee biti tamo. Nema
niega osim grmlja s druge strane ljunane staze koja vodi dovde. Isprekidani niz
stabala i ograda od kovanog eljeza bacaju sjene preko vrta.
Sve izgleda pusto; nadam se da jest, jer obilazak ne poinje do sutra ujutro. Pod
pretpostavkom da je bilo to od ovoga stvarno.
Ptice zvue stvarno. Lahor koji trese lie i miluje mi lice ini se stvarnim.
Udahnem i miris bijelih rua iz grma s druge strane kipa sladak mi je na jeziku. Okus
je stvaran. Sva moja osjetila svjedoe da stojim na opipljivom mjestu.
A opet, dovoljno znam o luacima da razumijem kako njihova privienja esto
izgledaju vrlo stvarno njima samima.
to ako sam zamislila tamnog stranca i njegovo obeanje pomoi?
Sjeanje na njegov dodir pulsira kroz mene, stavljajui mi cijelo tijelo u stanje
uzbune. Ne. Moja mata ne bi mogla prizvati takve ruke.
ula sam bube od svoje jedanaeste godine, i prije tri dana dokazala da je ono
to ujem stvarnost, ne izmiljotina. Ovo je udno, ali ja sam navikla na udno.
Jedno je sigurno: ovo mjesto je isto toliko vrsto kao i tragovi koje sam pronala
na internetu i blaga skrivena u tatinom naslonjau blaga za koja je stranac rekao da
e mi pomoi da oslobodim one koje volim. On nekako zna za Alicijinu nevolju. On
je promatrao nju... promatrao nas.
Potisnem svoju nelagodu na tu pomisao i navuem ruke torbe oko oba ramena,
poput ruksaka. Vrijeme je da naem zeju rupu.

Puzim na koljenima prema kipu i sunanom satu, razmiui travu putem.

Traim uplje mjesto ili metalni poklopac poput ahta neto to bi ukazivalo da je
dolje tunel.
Kitnjasti kameni graninik i pokriva od brljana okruuju veliko podnoje kipa.
Prvo provjerim cijeli obujam trave oko ruba, a onda ponem kopati po listovima
brljana. Pozadinska buka erumpira kad uznemirim svetinju doma paukova, buba i
leteih kukaca. Neki se ratrkaju pred mojim prstima, drugi uzlete. Ali sav njihov
apat se stapa poput radijskog kranja, i ne mogu jasno razabrati nita.
Pretraga zemljita ne otkriva nita. Zamiljala sam svakovrsne scenarije kad sam
planirala ovaj izlet. ak i pomiljala da e moda kip djeaka oivjeti i odvesti me do
rupe. Ali on samo stoji tamo kao i svaki drugi komad kamena.
Moda tunel eka ispod njega.
Gurnem kip, ali se on ne pomie. Pokuam opet, upirui ramenom u njegove
ruke tvrde poput granita. Peta ukopanih u brljan, napinjem noge. Zubi mi krguu,
napeti pred svakim ivcem u mom ramenu koji vie da stanem.
Ustuknem od bola. Trljajui napregnuto rame, odlazim sjesti u sjenu velikog
stabla pored eljezne ograde. to sve ne bih dala za gutljaj vode. Odsutno zavlaei
ruku u dep, naiem na spuvu. Da je barem pravi sir.
Nisam spremna za ovo. Planirala sam sutra na obilazak ponijeti ruksak...
Donijeti konopac i baterijsku svjetiljku... Neto energetskih ploica i bocu s vodom.
ak i da pronaem zeju rupu ne mogu skoiti glavom naprijed u nekakav tunel koji
ne vidim. Mogla bih slomiti vrat. Ili to ako skoim i to ne vodi nikamo? Umrla bih
od gladi ekajui da me netko pronae.
Usamljenost i panika stisnu mi se oko srca i poinjem sumnjati u sve to je
stranac rekao. Izvadim mobitel, ali signala nema. Ako uskoro ne smislim neto, ostat
u ovdje cijelu no. Grlo mi se stisne.
teta to Jed nije ovdje sa mnom. On bi znao to uiniti.
Neoekivano, ustanovim da elim da se leptir pojavi jo vie nego Jed. Ne
sumnjam u njegovu mo, u njegovu odanost. Hladni marci prou mi kraljenicom
i privuem koljena na grudi, pitajui se otkud mi je nadola ta misao.
Nije moja, ali je ne mogu ignorirati. To je potreba zakopana duboko unutra,
dublje od nalaenja zeje rupe. Neto je mrano i zavodljivo u tom mukarcu
vezanom za kukca, neto oko pjesme koju je upalio u mom sjeanju. Pjesme ije mi
rijei izmiu, ali me na neki nain definiraju. Ona vraa osjeaj udobnosti i sigurnosti
poput neke stare uspavanke.
Duboki muki glas koji je zastenjao prene me iz razmiljanja. Lie mi zauka
iznad glave. Skoim na noge i rukom zasjenim oi, gledajui ravno gore. Djelomino
skrivena silueta visi u kronji. Kao da se upravo pojavio niotkuda. Ali ovaj tip ne
samo da vidi... Koprca se da bi se razmrsio. Ako ne pazi, mogao bi pasti na eljeznu
ogradu i nabiti se na iljke.
Ba dok razmatram to da uinim, neki tamni predmet oslobodi se iz grana
pored njega i padne prema meni. Izmaknem se da ga izbjegnem, skoro lupivi glavom

u deblo. Kad se preokrenem da bih se ispravila, skoro se sudarim s ruksakom na tlu.

Vrlo poznatim ruksakom.
Iz prednjeg depa viri broura koju sam ja ispustila na pod muzeja pred zrcalom.
Ubrzanog bila, pogledam opet gore, pokuavajui razaznati lice tipa kroz masku od
lia. Visi naopako leima prema meni, pa je jedino to vidim ona draga uba guste
crne kose koja visi prema dolje. Jed?
Al? to koju Lie se opet zatrese, dovoljno jako da nekoliko listova padne
oko mojih nogu.
O se prestat koprcati? Past e i slomiti vrat!
Pasti? Ja... ne znam ak ni kako sam se ovako objesio!
Objesio. Objesio.
to sam ono pomislila ba prije nego to sam prola kroz portal? Da elim Jeda
kako visi sa stabla objeen naglavake zato to si upropatava ivot. Takoer sam ga
poeljela ovdje. I sad je tu. Prije toga, bolno sam udjela za tim da naem kip djeaka
sa sunanim satom. Jedan pogled na to gdje sad stojim i jasno je. Ono zrcalo je
nekakav usliava elja. Zato mi je mrani stranac rekao da elim svim srcem.
Skepticizam i histerija komeaju mi se u elucu, skoro me kakljui.
Lie uka dok se Jed premjeta tako da sjedne na granu. Vrhovi njegovih
cipela vire iz kronje. Okej, valjda sam se udario u glavu, promrmlja. Sad pria sam
sa sobom. Aha. To je to. Poskliznuo sam se na podu podruma kad sam dizao
brouru. Onda sam sanjao ono da je Al unutar zrcala. Bacio sam se unutra da je
izvuem,. Sad u samo zatvoriti oi i kad ih opet otvorim... Postane smrtno utljiv.
Ja se ugrizem za obraz da ne bih prasnula u smijeh. Jo si tu, zna.
Nekoliko se granica razdvoji i otkrije njegovo lice i raupanu kosu. Zuri dolje
u mene. Nema anse. Izgleda toliko zbunjeno da mi ga je skoro ao. Skoro. Zbilja
je sramno koliko uivam u njegovoj patnji.
On nestane u kronji kad se lie opet zatvori pred njegovim licem. ekaj, ako
je ovo san, opet pria sam sa sobom, mogu se baciti na glavu s ovog stabla i
probuditi prije nego to lupim u zemlju. O ne... Zar nije primijetio eljezne iljke?
ekaj! vrisnem. Jed, nemoj!
Ve je naopako i puta se da padne prije nego to shvatim da se dri jednom
rukom za granu da se moe okrenuti i pasti na noge. Ima potpunu kontrolu. To je
trik kojim je esto hvatao Jen i mene na varku kad bi smo igrali tko e koga gurnuti
na vrhu brda tijekom naih najranijih ljeta. Ne mogu pobjei dovoljno brzo i on me
hvata izmeu svojih miiavih potkoljenica, vukui me dolje sa sobom. Tresnemo o
tlo i zakotrljamo se u kovitlacu ruku i nogu dok ja ne zavrim na leima s njim koji
me zajaio.
Njegova teina pritiska me u meku travu i trznem miiima da ih provjerim.
Kao i uvijek, uspio me oboriti a da nita ne ozlijedi. On pritisne svoje elo na moje i
ja u mislima zabiljeim i sva druga mjesta na kojima njegovo krasno tijelo dodiruje
moje. Ruke mu krenu uz moja rebra prije nego to ih nasloni s obje strane mog lica.

Stvarna si, proape, dok se njegov vrui dah mijea s mojim. Svaka toka
kontakta izmeu nas ugrijana je do bijelog usijanja. I tako si lijepa...
Oduvijek sam eljela da mi kae te rijei. Ali trenutno je u oku i ne zna to
govori. To znam jer moja minka je do sad sigurno ve poprimila izgled mokrih
novina.
Odgurnem mu ramena. Ne... mogu... disati.
O, oprosti. Sie i une do mene u jednom spretnom pokretu. Poseui,
pomogne mi da se podignem na koljena. Dobro. Mora postojati nekakvo
objanjenje.
Ti u njega nikad nee povjerovati, budui da nisi sklon bajkama.
Namrti se. Najednom mi je um mnogo otvoreniji. Da ujem. Jo uvijek me
dri za lakat kao da sam mu ja uzemljenje.
Zrcalo u podrumu, podastrem mu. Ono je portal.
Kako, molim?
Ne dobivam ak ni priliku da mu odgovorim prije nego to pozadinski um koji
sam cijelo vrijeme ula zamukne i jasan apat proe mi kroz ui.
Ubodi pero i tu je rupa, u koju ete ui skupa.
Lahor donosi blag miris do mene i primjeujem grm preko puta. To rue
govore.
Izvuem se iz Jedovog stiska i uzverem na noge.
I on ustane. Al?
. Stavim prst na usta.
U pravi as morate po, ili tu bit ete cijelu no.
Pravi as. Odlazim do sunevog sata, sjeajui se opet Kuhno pjesme. etiri sata.
To je as koji mora biti. Ali prema sjeni, ve je pet. Propustili smo prigodu. Morati
emo ekati do sutra. Ili neemo?
Zakoraknuvi u brljan, pokuavam natjerati gnomon-kazaljku da se pomakne
da bi bacila sjenu na rimski broj etiri.
Jed je u trenu iza mene.
Moramo natjerati ovo da pokazuje etiri sata, kaem. Pomozi mi da ga
pomaknem.
Oni nisu pomini. Sunce sja i baca sjene. One su jedino to se mie.
Znam to, ali... ekaj. Moda as ne mora biti zbilja etiri sata, kip samo mora
misliti da je etiri.
Jed zakilji.
Kopajui po svojoj torbi izvuem pero. Ubodi pero i tu je rupa... proapem.
Ma, daj, kae Jed. Pokuat e perom pomaknuti kip? Namjestim pero u
sredite brojanika i pomiem ga dok ne baci sjenu koja pokazuje na etiri sata. Onda
zabijem pero u pukotinu da bi ostalo u mjestu. Sunani sat jo uvijek pokazuje i pet
sati, ali se nadam da je ovo dovoljno da zavara kip.

Gurni ga, Jede.

On se namrti na mene.
Potisnem podrugljivu grimasu. Kip. Daj ga gurni.
Odmahujui glavom, on obuhvaa djeakova ramena i ukopa svoje cipele u
kameni graninik. Pokuavam ne primijetiti miie koji su mu se napeli pod kouljom.
Zvuk kamena koji strue du metala zaree po zraku i kip se pomakne skupa s
podnojem. Oblak praine bukne pa se slegne, otkrivajui rupu veliine bunara.
Jed je zanijemio.
Ja sam bez daha.
A onda sam na koljenima. Ba kao u knjizi... To je zeja rupa. Jed me grabi
otraga za prsluk. Knjiga? Zeja rupa? Sve je ovo o Zemlji udesa?
Ja klimnem glavom i on takoer klimne, opet gledajui rupu. Nema anse,
zbilja Jed proe rukom kroz kosu. Nema anse. Trebao bi neki zbilja veliki Uskrsni
zeko da napravi ovo. Povue me da ustanem.
Ovo je stvarno, Jede. Pria o Alisi je stvarna. Na neki nain.
Mie vilicu naprijed-natrag, kuajui moje rijei. Na neki nain?
Ta knjiga nije bila jedina stvar koju sam nala u tatinom naslonjau. Ovo pero...
Bilo je unutra s jo nekim stvarima iz Zemlje udesa.
Obrve mu se podignu.
Duboko uzdahnuvi, iskopam psihijatrijsko izvjee. Ovo je iz boravka Alise
Liddell u umobolnici prije mnogo godina. A ima i jo. Dok Jed utke prelazi
pogledom preko izvjea, otvaram torbu i pokazujem druga blaga, spominjui to
znam o svakom od njih. Lepeza i rukavice... Pripadali su vojvotkinji u prii. Miriu
na papar. U knjizi joj je netko kuhao juhu s mnogo zaina. O, i imala je bebu koja je
postala svinja, ili neto takvo udno. Ali zvui kao da ono to je napisao Lewis Carroll
nije bilo ba stopostotno precizno. Pod jedan, kip je namamio Alisu u rupu.
Pokaem na kamenog djeaka. I mislim da Alisa nije srela zeca dok nije ve bila
unutra. Jed je zinuo i eka poantu.
Krenem opet kleknuti. Nema veze.
On me uhvati za zapee da bih ostala na nogama. ekaj. Vrati mi
psihijatrijsko izvjee. Jesi li pokazala sve ovo svom tati?
Nakon to je onako pretjerano reagirao zbog knjige? Nisam. Nikad ne bi
povjerovao da se ovo tie mene i Alicije.
A zato ti misli da se tie?
Ne mogu mu rei za leptira, a jo manje za mukarca. Ve mu je dovoljno teko
da probavi ono najosnovnije. uj, ispriat u ti sve kasnije. Sad, moram sii tamo
dolje. Ne znamo koliko e dugo ovo ostati otvoreno. Stavim mu ruku na nadlanicu.
Jed, tata e poeti sa ok-terapijom na Aliciji ako ne uspijem razrijeiti sve ovo. Ne
mogu dopustiti da se to dogodi.

Kakve to ima veze s boleu tvoje mame? Mislio sam da je udarila glavom u
prometnoj nesrei.
Lagala sam. Luda je zbog Zemlje udesa ve godinama. Ali sad shvaam da
uope nije bila luda.
Lice mu se sumnjiavo smrkne. Pozovimo nekog u pomo. Ispeca svoj
mobitel, pritisne gumb i namrti se.
Nema signala, je l' da? pitam.
On se poee otraga po vratu. Jo uvijek nisam siguran da sve ovo nije samo
san.
Krasno. Spremim izvjee i zatvorim torbu, odustajui od objanjavanja.
Kako mogu nai smisao u neemu to i sama jedva da razumijem? Onda odi natrag
do stabla i ekaj da se probudi. Ja u potraiti put do dolje.
On se namrti na moje rijei, ali odlazi do stabla kao to sam mu predloila. Ja
se borim sa strahom i razoaranjem uvjerena da e on nestati meu granama.
Umjesto toga, on dograbi svoj ruksak. Vraajui se, kopa po njemu i izvue baterijsku
svjetiljku.
Ti nosi svjetiljku u ruksaku? pitam dok mi se lice uzbueno zaari.
Izvia je uvijek spreman.
Ti nikad nisi bio u izviaima.
Ne, ali sam se potukao s dovoljno onih koji jesu i zadrao trofeje iz tih bitaka.
Tek da mi vidi kompas i depni no. Krasni su.
Odmaknuvi se od ruba rupe, iskezim se. Potukao si cijelu slavnu etu 22?
Oduvijek sam znala da u tebi ima tofa za junaka.
Najbolje sam to ima, mala. Ukljui svjetiljku, usmjerivi je dolje u dubinu.
Ne mogu vidjeti dno.
Ja mu istrgnem svjetiljku. Ne testiramo koliko se ima ii do dolje; testiramo
kolikom se brzinom ide. Bacim je u rupu.
Jed poinje iziti dok oboje ne primijetimo da svijetlo lagano poskakuje u
svojem sputanju, vie kao svjetlei mjehur nego kao predmet koji pada. Njegov
pogled sretne moj.
Koristim knjigu u mojoj torbi kao vodi. U prii, Alisa ne pada koliko lebdi
cijelim putem do dolje. Izgleda da je taj dio precizno opisan. Zakoni fizike oito su
tamo dolje drugaiji.
Oito. Skoro zelen u licu, une i stavi ruksak na zemlju, otvarajui ga skroz.
Moda bi htjela staviti svoju torbu unutra. Bit e lake paziti na samo jednu stvar.
Vadi noi koji je maloprije spomenuo i stavlja ga u dep svojih traperica.
Znai... Sad vjeruje? pitam.
Primajui me za zapee, privlai me dolje uz sebe. Vjerujem u tebe. I tu sam
da te titim. San ili to god ja te ostaviti neu.

Pritisnem dlanom njegova prsa. Nije bitno to ide samo da bi odrao obeanje
mom tati. Jed je jedina osoba koju bih eljela uz sebe u ovoj divljoj vonji u ludilo.
On dri moju ruku na sredini svojih prsa, dok mu srce ekia s istim
uzbuenjem i iekivanjem kao i moje ali iz sasvim drugih razloga. Nevjerojatno je
kako me njegova blizina potresa jo vie od toga to bi Zemlja udesa mogla biti
stvarna.
Spremna? pita on.
Skoro... Otvorim torbu. Gurajui u stranu Alicijinu knjigu o Zemlji udesa,
ispecam bijele rukavice i lepezu. Alisa ih je imala na sebi kad se pojavila, sudei po
slici. Pa su joj moda nekako pomogle. Skidajui rukavice bez prstiju, navlaim te
bijele. Savreno mi odgovaraju. Onda jo i smjestim kopu za kosu na mjesto, malo
iznad lijevog uha.
Jedu se namreka elo.
Neto mi govori da je bitno da ih nosim. Osim toga, s njima izgledam kao
dama, zar ne?
Ti uvijek izgleda kao dama. Njegov seksi smijeak nabija mom bilu
prekovremeno.
Stavljam lepezu natrag u torbu. Nakon to sve zguram u Jedov ruksak, izvadim
bocu s vodom da se na brzinu napijem i predam je Jedu kad sam gotova. I on otpije
gutljaj a onda pone pomicati stvari da moe zatvoriti ruksak.
Zastajem na par centimetara od ruba rupe. Nisam ba neki ljubitelj visina
upravo to je razlog to jo nisam savladala ollie u skejtanju. Volim uzbuenje brze
vonje, ali slobodan pad meni nikad nije bio pojam zabave. Jednom sam otila na
penjanje na konope u kanjonu s Jedom i Jen. Penjanje gore uope nije bilo loe, ali
me Jed morao nositi na krkae cijelim putem dolje dok su meni oi bile vrsto
zatvorene.
Prouavam tamu ispod sebe. Premda je svjetiljka padala polako, to ne znai da
emo i mi. Mnogo smo tei od komada plastike s par baterija.
Makni se od ruba, Al. Hou ubaciti par tekih kamenova. Samo da budemo
sigurni. Jed si namjeta ruksak na ramenima. Ja krenem natrag, ali neto mi privue
pogled u strani tunela. Izgleda kao kredenac. Kleknem da ga bolje vidim. Zemlja se
urui pod mojim rukama i poskliznem se.
Hvatajui prazan zrak, zavritim i upadnem.
Jedov panini uzvik zadnje je to ujem dok lebdim prema dolje, pomiui se iz
okomitog u vodoravan poloaj, vie kao pero na vjetru nego kao padobranac.
eludac mi drhti, pokuavajui se navii na besteinsko stanje.
Daj mi ruku! vie Jed, uskaui za mnom. Onog trena kad shvati koliko sporo
lebdimo nanie, protegne se prema dolje i dohvati mi zapee, vukui da nam tijela
budu usporedo. Njegove ruke uhvate nas skupa, dok mu pogled luta po prizorima
usput. Majku mu slatku
Trice i kuine, prekinem ga citatom iz Alicijine knjige o Zemlji uda.

Tijekom sputanja, oko nas lebde svakodnevne stvari. Otvoreni ormari puni
odjee, pokustvo, nizovi knjiga na lebdeim policama, smonice, teglice za
marmeladu i prazni okviri za slike sve se nasumino dri uz strane tunela kao da je
privreno iak-vrpcama. Ali ne dri ih u mjestu iak-vrpca, ve povijue. Debeli,
olistali brljan uvija se oko svakog od predmeta pa u zemljane zidove, privrujui
sve na mjesto.
Svaki put kad proemo pored neega, Jed me privue blie, s izrazom lica koji
je mjeavina uasa i zapanjenosti. U jednom trenutku, izvuem ruku iz njegovog
vrstog zagrljaja i dograbim staklenku omotanu liem. On me zbunjeno pogleda a
ja je dovuem izmeu nas i odvrnem poklopac, a onda se opet ispruim i ostavim
staklenku naopako da pada uz nas. Mlaz marmelade od narane curi iz nje dok
lebdimo dolje, dolje, dolje dok nam noge ne dotaknu kraj kao da smo njeno
sputeni na konopcu. Ulaz se smanjio do rupice od igle pune sunca nad nama.
Stojimo na dnu u praznoj sobi bez prozora sa svodom i slabano osvijetljenoj
svijeama. Vonj voska i praine proima sve okolo. Jo uvijek zagrljeni, ni ja ni on ne
elimo pustiti ono drugo. Noge su mi nesigurne kao da sam cijeli tjedan trala
krugove.
Koliko smo duboko pali? Kilometar? Dva? Moj glas odjekuje.
Jed nas razdvoji na doseg ruke i zabulji se u mene u unutar mene.
Nemoj vie nikad uiniti neto tako glupo. to da nismo imali pravo? to da si
pala i zavrila... problijedi, odmahujui glavom.
Dobro sam.
Ovaj put jesi. Ne mogu vjerovati da si htjela sve ovo uiniti sama. Opet me
privije k sebi i protrlja dlanove gore-dolje po mojim leima ispod kose, uvjeravajui
se da nigdje nisam slomljena.
Ja se uvuem pod njegovu bradu i udiem ga. Kako si ti zavrio u podrumu
muzeja?
Sad me miluje po kosi. Krenuo sam tebe traiti. G. Tremont je spomenuo da
si otila nekim hodnikom. Odatle sam dospio u podrum. to si ti uope mislila?
Da ne mogu nikoga uvaliti u ovo.
Volio bih da si dola meni.
Hou mu rei zato nisam mogla, ali rijei se zakljuaju u meni, nepokretna
masa.
On nas opet razdvoji. Pa... A kako si ti nala zrcalo?
Ispecam spuvu iz depa i pokaem mu je.
Sir?
Spuva. U podrumu je bila pokvarena rubegoldbergovska miolovka. Zapela
je i ispucala ovo preko prostorije. Vratim je u dep. To me dovelo do zrcala.
Heh. To je ba neka koincidencija.
Kad pomislim na mranog stranca, nisam ba sigurna u to.
Pa, kae Jed, to sad, skejterice?

Pocrvenjevi na taj nadimak, na brzinu pokuavam smisliti odgovor koji ne bi

glasio pronai tipa s britanskim naglaskom. ekati bijelog zeca?
Jed se podrugljivo nasmijei, ali s nijansom nelagode iza toga. Ne misli zbilja
da e doi.
Slegnem ramenima. Vjerojatno samo kasni.
Otfrknuvi preko volje, on baca pogled okolo. Ma pogledaj samo ovo mjesto.
Izgubljeni u vlastitim mislima, krenemo istraivati.
Hej, ostani blizu mene. Jasno? Jed pokupi svjetiljku a onda stane uz okrugli
stol usred sobe.
Samo sam na metar od tebe, Jede. Ma daj. Stanem pored grimizno ispruganih
zidova gdje kandelabri vise naopako i osvjetljavaju okoli blagim, treperavim sjajem.
Crno i bijelo izmjenjuje se ahovski na okruglom podu. Ispod svakog kandelabra je
hrpa kremastog, miriljavog voska nakapalog sa svijea. Kako ostaju upaljene, pitanje
je samo po sebi. Premda se tope, izgleda da se ne smanjuju. Jo jedan dokaz da stvari
ovdje ne podlijeu istim zakonima fizike kao u naem svijetu.
Pie Popij me. Jed podie tamnosmeu boicu s etiketom vezanom poput
cijene oko izduenog grlia. Zvui poznato. To nas smanjuje ili tako neto, je li?
Tako kae vodi, odgovaram. uvaj to. Moglo bi nam zatrebati. Ispecam
klju od ispod koulje, dok mi se polako budi svijest. Sad razumijem njegovu svrhu.
Trebao bi tu biti jedan kolai u staklenoj kutiji pod stolom... Vidi li ga?
Aha. Kolai na satenskom jastuiu. Nekakve groice ili neto su oblikovane
u rijei na vrhu. Pie Zagrizi me Jedov komentar navede me da dignem pogled.
Podrugljivo se smjeka.
Nasmijeim se. Ha.
Izvadi maramu iz depa i umota maleni bijeli keks. Pretpostavljam da i ovo
hoe.
A-ha.
On otvori svoj ruksak. Zveket metalnih zubaca patent zatvaraa odjekne po
sobi i svane mi da ne ujem nikakvu pozadinsku buku. Ni apat, ni amor, ni drhtaj
zraka. Prvi put u zadnjih pet godina spoznam tiinu. Nevjerojatno je. Zatvorim oi i
pustim je da se uvue u mene poput tame slatke tinte. Crna i meka i otupljujua.
Tiina. Je. Blaenstvo.
A to pak kolai ini? pita Jed zatvarajui ruksak, krei moj raj... potpuno
nesvjestan mog otkrovenja.
Putam njegovo pitanje da odskae po prostoriji, potujui mirni muk koji
uslijedi. Zavjese od nabranog crvenog baruna vise na zidovima u povremenim
intervalima sa zlatnom uadi baenom oko ukrasnih kugli na krajevima. Diu se
toliko visoko da bi mogle prekrivati i panoramske prozore. Odgrnem prvu, i ne
iznenadi me kad iza nje naem zakljuana vrata, starinska i kitnjasta, poput neega iz
doba Charlesa Dickensa. Moj klju premalen je za kljuanicu. Pokuam druga vrata

iza zavjese s istim rezultatom. Tu su negdje jedna velika kao samoljepljiva ceduljica
To su vrata koja trebamo.
Al.
Stalno odmiem zavjese, podiui prainu dok pregledavam vrata iza njih.
Zbilja, Al. Imamo posjetitelja. Neto u glasu mu je stisnuto.
Moja prva pomisao je na mukarca-siluetu. Okreem se prema jedinom hodniku
koji izlazi iz sobe.
Tamo u mraku je malena sjena zejeg oblika koja stoji na dvije noge.
Kasno, kae tanuni glasi.
Jed ostavlja ruksak na stolu i klizne do mene prije nego to se stignem
pomaknuti. Stavi ruku oko mog struka.
Haj, promrmljam naem posjetitelju.
Kasno, rekoh. Lady Alisa, prekasno vi dooste. Zec doskoi na treperavu
svjetlost. Njegov nezakopani crveni frak lepeta, otkrivajui mu rebra.
To uope nije bijeli zec. To je maleno, patuljasto stvorene veliine kunia. Noge,
ruke i tijelo su mu ovjekoliki ali bez mesa izbijeljeni kostur. Bijele rukavice
prekrivaju mu mrtvake ruke, bijele izme na niranje su mu na nogama. Iznimka je
elava glava s licem starca, prekrivenim mesom blijedim poput albinovog. Njegove
oi velike i radoznale poput srninih svijetle ruiasto. Dugi, bijeli jelenski rogovi
prepliu se iza oba njegova mala ljudska uha. Sad razumijem... Mlada Alisa sigurno
ga je pobrkala sa zecom jer njegovi rogovi izgledaju kao ui kad se gledaju u sjeni.
Bijeli zec? usudim se pitati, osjeajui kako se Jedova ruka stee oko mene.
Bijeli. Zlica, odgovara maleno stvorenje. Liddell, Alisa... ti ne biti. Ali ruke
njezine imati ti.
Zurim u svoje rukavice. Ja sam njezina pra
Nitko, upada Jed zakoraivi izmeu mene i stvorenja. Ne puta me da
izaem iza njega. Osjetim kako posee za noem u svom depu i zakvaim mu ruku
da ga zaustavim. Onda zavirim preko njegovog ramena.
Pra Nitko, ti jesi? pita na posjetitelj, naginjui rogove na jednu stranu da me
vidi.
Ne. To nije moje ime. Rekli ste da je Zlica Vae?
Stvorenje baca pogled na stol pa opet natrag na nas, ivano isprepliui prste
u rukavicama. Zlica, jesam ja. Moja obitelj Bijeli jest. Oito zbunjen odsustvom
odgovora od nas, nakloni se duboko, iz struka.
Zlica Bijeli, od Dvora Nevida, ja jesam. A ste vi?
Ne mogu povjerovati to vidim... to ujem. Persephonina predanja o vilama su
tona. Uli smo u vilinski svijet, i prvi vilovnjak kojeg smo sreli je s loe strane
kraljevstva. Samo to nisam proaptala upozorenje Jedu, ali ona udna melodija
zapjeva mi u srcu, ona koju je stranac stavio tamo. Kae mi da prihvatim svoj
identitet, da budem ponosna na ono to jesam.

Ni ne razmiljajui, ispalim. Alyssa Gardner, od dvora ljudi, jesam ja.

Pokrijem si usta rukom.
Jed zaiti i ramena mu se napnu, ali i dalje je usredotoen na naeg posjetitelja.
Ohhhh... Truploliki vilovnjak zaljulja se uz udan kljocavi zvuk poput
vjetrenog zvona od kostiju. Nasloni lakat na dovratak zakrivljenih vrata. Kad se
zaljulja i odvoji od zida, njegove usne izoblie se u groznu grimasu, pokazujui dva
duga prednja zuba. Njezine rukavice to jesu. Lopov ti jesi!
Jed izvue no i otvori otricu jednim brzim pokretom, drugom me rukom
drei iza sebe.
Sve upropastiti ti e. Ruiaste oi naeg gosta postaju uareno crvene.
Zamae prstom i pjena mu se pojavi na kutovima ustiju. Ne dobrodola. Tako
Kraljica Grimizna kae, ne dobrodola ti si! Njegovo kretanje ostaje u zraku za
njim kad skoi u zasjenjeni hodnik i nestane. Jed spremi no i zgrabi me.
to je to bilo? Sprijei moj pokuaj da ga slijedim. Prsti mu se zarivaju u moja
ramena dok se pokuavam istrgnuti. Zbilja, to je to bilo, Al? Nema ivog zeca koji
izgleda tako!
Jede! Pobjei e! Koprcam se kao divlja ivotinja, ali on za to nimalo ne mari.
Znam kamo je krenuo... To su vrata za koja je moj klju napravljen! Molim te!
Ne. Prekrii mi ruke preda mnom, a onda me ugura u jednu od zavjesa na
zidu i podigne me tako da mi stopala vise. Stisne vilicu i zakrgue zubima. Ako mi
ne da nekakvo objanjenje, ne idemo nikamo. Taj zapjenjeni udak misli da si ukrala
te rukavice. A sad ti zna i ime. Ba krasno obavljeno, usput reeno.
Nisam ga rekla namjerno, procijedim, maui izmama u naporu da se
spustim. On je nebranjen protiv koljena u meunoje, ali odbijam otetiti ona dobra
za koja se nadam da e mi jednog dana pripadati.
to ti to znai namjerno?
Ista unutarnja melodija koja mi je prije dala hrabrosti da progovorim upozorava
me da ne kaem Jedu za leptira, stranca ili glazbu. Ne elim sluati, ali kompulzivnost
pobjeuje...
Evo to ja mislim, kaem, preslaba da se borim s pjesmom. Ovo je
kraljevstvo vila. A ono... Ono je bio vilovnjak.
Hm-hm. Ne sjeam se da sam ita uo o nekim malim vilama u knjizi.
Likovi su to. to bi drugo moglo objasniti da su tako udni? Jedino to ja mogu
smisliti je da je Alisu njezin djetinji senzibilitet sprijeio da se sjea dijela istine. Priu
koju je ispriala kad je izala iz rupe bila je obojana matom jedne djevojice. Duge i
rue, i smijena sretna stvorenja. Blokirala je sve jezive potankosti.
Znai ti tvrdi da su vilenjaci stvarni. Zuri u mene kao da mi je glava nakrivo
nasaena.
Aha. V-i-l-o-v-nj-a-c-i. Vile. Moe li porei ono to smo upravo vidjeli?
Vidim strah u njegovim oima, i pitam se zato ga ja ne dijelim. Sve to znam jest da

sam ja oduvijek bila drugaija od veine ljudi na svijetu. Na ovakvom mjestu, ja sam
ustvari obina.
Sve to u priznati, kae Jed, jest da je sve ovdje pogreno. Ako je dio prie
kenjaa, onda je na vodi sjeban. A ti nisi sigurna. Slijedim njegov pogled do rupice
sunevog svjetla iznad nas. Zeja rupa jo je otvorena. Sputa me na tlo ali me jo
uvijek dri za lakat. Ja stisnem njegovu majicu. Zar ne vidi? Nije bitno to je Zemlja
udesa malo drugaija. Jo uvijek je istina. to znai da Alicia nije luda. Sve te godine
bila je zakljuana na psihijatriji bez razloga. Ne mogu otii natrag, a da ne naem
nain da joj pomognem.
Jed nije bio tamo one veeri. Nije vidio kako su je tretirali kao invalida. Ako joj
spre mozak elektrinim impulsima, mogla bi zbilja zavriti kao invalid ili jo gore.
Ja imam sredstva da zaustavim tu kletvu na mojoj obitelji.
Kletvu? Zbilja, Al. arolija i izobliene vile?
Postoji razlog to sam ja ta koja je pronala zeju rupu. Postoji netko s kim
moram razgovarati ovdje. On mi je doao... Zaustavim se malo prekasno.
to pod tim misli, on ti je doao?
Bile su neke upute u biljeci u Alicijinoj knjizi o Zemlji udesa, laem. Jedan
tip je rekao da ima neto to moram uiniti s onim stvarima koje sam nala u
naslonjau. Ako ga naem, on e mi pomoi da zaustavim privienja koja su
godinama progonila ene u mojoj obitelji. Pa, barem taj dio je istinit.
Kakva privienja?
Stisnem eljust. Ve sam rekla previe.
uj, evo to emo uiniti, Jedova slobodna ruka zadjene mi dreadlockse za
uho. Vratit emo se gore. Onda u ja dovesti tvog tatu ovamo i pokazati mu tunel.
Ako on hoe doi dolje i istraivati, ja u doi s njim. Ali ti ostaje tamo gore gdje je
sigurno. Pusti mi kosu i skine jedan od konopa s kiankama sa ipke zavjese nad
mojom glavom i spusti ga u zlatni namotaj na podu. Prvo emo skinuti sve konope
i vezati ih skupa da napravimo laso. Onda emo koristiti pokustvo du zidova da se
vratimo gore. Bit e to kao onda kad smo se penjali na stijene u kanjonu prije
nekoliko ljeta.
Ne znam to me vie plai: to to je plan toliko dobar da bi mogao uspjeti, ili to
to ja ne elim da uspije.
Britanski glas upali se u mojoj svijesti, ovaj put strog skoro ljutit. Ako ode ne
popravi Alisine greke, proklet e svoju obitelj na ivot u ludilu. Pij iz boce. Jedan gutljaj. Onda
me nai.
Pokuavam se osloboditi iz Jedovog stiska, ali kao nita sam prema njegovoj
snazi. Ve skida etvrti konopac kad udaljeni, potmuli, strugavi zvuk odjekne nad
nama. Oboje gledamo kako rupica nestaje u crnilu kip nas zatvara unutra. Jed
opsuje i pusti i konop i moju ruku. Ja izmaknem u hodnik, grabei usput ruksak i

jednu svijeu sa zida. Zamaknem u tamu s Jedovim povicima koji se odbijaju poput
ljutitih metaka svud oko mene.
Trei onoliko brzo koliko mogu na visokim petama, drim svijeu u ustima
poput baterijske svjetiljke. Baca ute treptaje na zidove. Jed je odmah iza mene.
Dobro, jer je jedini siguran nain da ga navedem da me slijedi taj da sama skoim
u Zemlju udesa.
Prolaz postupno postaje sve manji i grbim se da bih nastavila, skidajui lanac s
vrata i omotavajui ga oko zapea tako da klju slobodno visi na kraju ne dodirujui
me. Daleko naprijed gdje je prolaz najmanji vidim minijaturna vrata.
S ruksakom preko jednog ramena, iskopam bocu i izvuem ep skoro se
saplevi na vezice svojih izama dok pokuavam ne izgubiti korak. Toim jedan
gutljaj u usta tamo gdje drim svijeu. Od gorkog okusa se osupnem. Opet je
zaepivi, vratim bocu u ruksak i ispustim ga za Jeda, nadajui se da on zna to uiniti.
Samo jedan gutljaj! doviknem preko ramena stiui svijeu u aci. Nemam
vremena objanjavati ita vie od toga. Tijelo mi je u limbu, miii se trzaju i kosti
kljocaju. Koa mi se grije i zatee, kao da se vrtim u suilici, smanjujui se sa svakim
korakom. Munina mi drhti u elucu. Hodnik se smanjuje sa mnom i olakava
prelazak.
Jed je na trbuhu tamo gdje se tunel poinje suavati, puzi prema meni s dlanom
ispruenim kao da me hoe uhvatiti u prste kao u kavez. Teturam naprijed, odluna
da ga preteknem. Velika sam otprilike kao mi i moram otkljuati bravu i izai na
vrata prije nego to me Jed uhvati i upropasti sve.

9.
Ocean suza
Kad izaem van, velika sam kao cvrak, ba kao u mojem stalnom komaru.
Samo, ovog puta nisam Alisa.
Skoim na hrpu zemlje, leima prema Jedu i vratima zeje rupe. Ono to bi bio
cvjetnjak uzdie se iznad mene, zasjenjujui me poput stabala. Zrak mirie na sol i
polen. kiljei kroz peteljke poput debala, u daljini vidim plau. Prazan amac eka
na obali normalne veliine i daleko prevelik za mene u mom trenutnom stanju. Iza
bijelog pijeska, dokle god pogled see, blagi valii mrekaju povrinu oceana i
odraavaju bljeskove sunca.
Ne, kae Jed. Njegov glas grmi mi u glavi.
Okrenem se na peti prema njemu, pokrivajui ui. Jedno ogromno oko viri kroz
vrata.
to si uinila? proape on. Njegov dah mi raupa kosu i grabim peteljku
jednog maslaka da se ne bih prevrnula od naleta zraka.
Pij iz boce, odgovaram.
Ne ujem te, zatrese mi njegovo mrmljanje tlo pod nogama.
Pokretima pokaem pijenje i odmahnem mu da se makne.
Dobro, proape on. Ti ostani gdje jesi.
A onda ga nema.
Nadam se da e se sjetiti da nosi svoj ruksak za pretvorbu. Sudei po mojoj
odjei, sve to ga dodiruje e se smanjiti. Dobro je da sam skinula klju da odrim
njegovu veliinu nepromjenjenom. Govorei o kljuu, pitam se hoemo li ga opet
trebati. Moda sam trebala rei Jedu da ga dograbi.
Ali prekasno je. On iskoi i doeta do hrpe zemlje na kojoj ja stojim. Vrata se
zatvore za njim s kljuem s druge strane. Barem je ponio ruksak.
Hvatajui me oko struka povlai me dolje i stiska vrsto uz sebe. Prestani
riskirati.
Nisi sluao koliko je ovo bitno. vrsto zatvorim usne. ao mi je.
aljenje nas ne vadi iz ove nevolje. Zakljuani smo daleko od ulaza.
Pa, ti si taj koji je zaboravio klju.
On izgleda kao da bi me mogao zadaviti. to bismo sad trebali uiniti?
Pojedemo malo kolaa i opet postanemo veliki.
Pljesne se po elu pretvarajui se da je okiran. Pa da. Tome slui kola.
Savreno razumno.

Izvue ruke iz naramenica ruksaka. Pa hajdemo onda. Manji smo od

smrdljivog cvijea, za ime
Djeak kae da smrdimo, Ambrozijo, prekine ga hripav, vjetiji glas.
Okrenemo se da vidimo odakle dopire, skoro se saplevi na Jedov pali ruksak.
Jedna od ogromnih tratinica sagne se nisko. Taj pokret baci na nas dugu, plavu
sjenu. Izobliena usta pojave su u utom sreditu cvijeta i redovi oiju zatrepu na
svakoj latici. Ba kae, Redolencijo. Kakav bezobrazluk, kae. Pa ako bilo tko
smrdi, onda je to on. Mi nemamo znojne lijezde.
Jed me povue iza sebe. Ovaaaaj, Al? Ja nisam jedini koji vidi cvijet koji govori,
je li?
Ja mu stegnem struk, brade naslonjene na njegovo rame. Otkucaji mojeg srca
udaraju u njegovu kraljenicu. Vidi i uje.
Povlaei se unatrag, Jed nas oboje zabije u jo jednu ogromnu peteljku,
izbijajui mi zrak iz plua.
Jedan dragoljub nagne se dolje, reei. Stotinu sivih oiju smjestilo mu se na
jarkonaranastim laticama. Nekoliko maslaaka poinje drmati paperjem na svojim
glavama. Male one jabuice izvire iz njihovih mreastih sjemenki poput puevih
ticala.
Progutam vrisak u grlu.
Jed nas sputa na malu istinu usred mnogookih vila kad one ponu sve govoriti
odjednom.
Koliko ve nismo imali takve slasne posjetitelje?
U naim unatragiveim ili njihovim unaprijediveim godinama?
Nije bitno. Bilo je to vie da napomenem.
Jed me okrene da budem suelice s njim. Jesi li ula? Nazvali su nas slasnima.
Pa, moda je njihovo narjeje drugaije od naeg, ponudim, potiskujui
naznaku opasnosti koja mi bode ula. Moda slasni znai... armantni?
uje li ti sebe? Dijalekt? Cvijee ne govori!
Ma nemoj, promrmljam.
to bi to trebalo znaiti?
Nita, nita. Da samo zna koliko je ovo blizu mojem normalnom. Gle, mogli
bismo se pokuati uklopiti dovoljno dugo da pronaemo tipa koji e mi pomoi da
sredim stvari.
Iza nas jedan maslaak kihne. Sjemenke mu se raspu s glave u hrpama,
ostavljajui elava mjesta. Moje oi! Neka netko uhvati moje oi! Posegne listovima
pokuavajui ih uhvatiti.
Dva mjesta nie, jedan geranij saginje peteljku. Otvara kanticu na tlu. Rijei
Biljne ui svjetlucaju sa strane ispisane crvenom bojom. Ispecavi ruiastu bubu
veliine mia, cvijet gurne koprcavu rtvu u svoja usta i pone vakati, slinei niz
latice koje mu ine bradu. Oi mu se sklope dok slini.

Jedov izraz lica je totalna panika. Uklopiti se? Ti to ozbiljno? Jesi li vidjela ovo?
Cvijet jede biljnu u. Jeda postaje jedeni. Ljudi ponekad jedu cvjetove, Al. Slasni.
Jesam li jasan?
Ono bockanje nelagode postaje udarac akom u trbuh. Tono. Znai trebali
bismo
Bjei! Jed me grabi za ruku i povue u sprint prema zejim vratima.
to je... plan? pitam, daui. Butine me zabole pri svakom zamahu naprijed.
Da razvalimo grebenu bravu.
Stopala mi kliu i klate se u izmama i skoro se sapletem na visoke pete. Jed me
nepopustljivo vue dalje. Ne moramo toliko brzo! Oni su ukorijenjeni u zemlju!
Nemoj se u to kladiti, kae on.
Slijedim njegov pogled preko svog ramena. To je kao u filmu o zombijima
cvjetovi stenju i upaju svoje peteljke iz zemlje; usta im se ire, otvara se niz dugih,
uskih zuba, glatkih i sjajnih od sline koja curi, poput ledenica koje se tope. elavi
maslaak prvi se uspijeva osloboditi i izrastu mu ovjekolike ruke i noge. Koristi svoje
korijenje za dodatnu brzinu izmeu koraka kao da ga guraju zmije. Zamahne niti
brljana i omota je oko Jedovog glenja, poput lasa. Povue i obori ga na zemlju.
Jede! Hvatam mu zapea u navlaenju sa itavim cvijetom.
Nema vam izlaza onuda kuda ste doli, zarei jedan drugi cvijet iskoprcavi
se iz svog zemljanog groba metar dalje. Tada shvaam da nijedan od njih nije cvijet
ne zbilja. Kao i s tratinicom, ruke i noge im se pojavljuju kad izau iz zemlje.
Dijelom su ovjekoliki, dijelom biljke mnogooki mutantski vilovnjaci.
Jedini portali koji e vas poslati natrag su preko oceana. Jedan mahne rukom
po kojoj povijue vise na zelenom mesu golog bicepsa. U srcu Zemlje udesa. Zar
mislite da mi ne bismo ve otili da postoji put van iz zeje rupe?
To objanjava sve pokustvo privreno uza zidove. Oni su pokuavali
sagraditi izlaz. Od te pomisli zadrhtim, kad ih zamislim slobodne u naem svijetu.
Naravno, tamo bi bili veliine tipinog cvijea, ne stabala.
Ali ipak...
Jed se koprca, gurajui ruke pod brljan omotan oko njegovog struka. Al,
bjei, promrmlja.
Da, bjei... maslaak vilovnjak se ruga. Stavi mi mahovinaste prste pod bradu
i nagne glavu da me pogleda s tri ticala s oima koja su mu preostala. Bjei ili budi
pojedena.
Uasnuta, posegnem i otrgnem sjemenke, ostavljajui ga slijepim. Bijela gusta
tvar kaplje mi niz ruke iz izloenih onih duplji. On zavriti i padne na zemlju,
onesposobljen. To je bilo lake nego to sam mislila...
Na rubu vidnog polja primjeujem, kako Jed vadi no iz depa pod vezama od
brljana.

Ako im uspijem skrenuti panju, on nas moe izvui iz ovoga. Ne znajui to

drugo da radim, podignem svoj plijen objema rukama. Peteljke oiju se objese,
uvenule. Tko je sljedei? Pokuavam zvuati odvano, ali glas mi drhti.
Zombi cvjetovi kretavo se smiju i bacaju loze oko mojih glenjeva kao da sam
ja tele u nekom bizarnom rodeu. Za nekoliko sekundi, brljan se popeo uz moje noge
i torzo pa do grudi, zatvarajui me u lisnatu ahuru tako da mi samo glava i dignute
ruke vire. Dvije vitice sveu mi ruke skupa. Zlobnim trzajem sam prevrnuta na trbuh.
Tresak osjetim u rebrima, ali jedva se mogu pomaknuti.
Jed i slijepi maslaak su skoro zaboravljeni kad se ostali okupe oko mene.
Ruke zelene od klorofila, plaze po meni hladne i grube poput proljetnog lia
koje oluja strese sa stabala. U glavu mi se uvlai vrtoglavica. Ovako se sigurno osjea
Alicia, svezana u nonoj mori. Veze su prejake. Ne mogu se izmaknuti dodirima. Ne
mogu ak ni uvui dovoljno zraka u plua da vrisnem, pa jecam.
vrsto stisnutih oiju, steem prste oko sjemena maslaka dok vreli mlazovi
zraka diu po meni. Slina iz neijih usta curi mi niz zatiljak, lijepei mi kosu. Zajecam.
ekajte! jedan od njih povie dovoljno blizu mom uhu da se osupnem od
zvonjave odjeka. Ona nosi rukavice!
Kliznuvi obrazom po grubom tlu, zavirim kad stotine onih kapaka zatreptaju
u brzom nizu.
Istina je! uzdahne udovite s glavom bijele rue. Ima li i lepezu?
Iskrivljenog vrata klimnem glavom. Lijeva nosnica mi se od tog napora napuni
prainom.
Trebali bismo proslaviti! Dodaju si meusobno kantu s biljnim uima.
Mislite li da je to ona? Nakon sveg ovog vremena? pita vilovnjak ruiastih
latica, vaui svoj zalogaj.
Izgleda ba kao zna ve tko.
Jo je i vie avoljeg sjemena u ovoj, to sigurno, dodaje Ruiasti. Oi tigarljiljana ona ima.
Ma samo zamislite. Jedan od vilovnjaka ubaci migoljavu biljnu u u usta kad
kanta doe do njega. Uskoro emo opet biti povezani sa srcem Zemlje udesa!
Ruoglavi se nagne nisko, prema meni. Pa, jesi li tu da ispravi stvari?
Moj pogled zae izmeu njihovih peteljkastih tijela. Jed si je skoro prosjekao
put van iz povijua. Moram ih zadrati zauzetima samo jo malo. Uprkos strahu koji
mi se gnijezdi u grudima, prisilim se govoriti. Da. Da ispravim stvari. to tono ono
treba ispraviti?
Mi moemo izvui korijenje ali ne moemo hodati preko vode, ak ni u brodu.
Moramo biti povezani s tlom u svakom trenu. Put do srca Zemlje udesa mora nam
biti otvoren. Da se to dogodi, Alisine suze moraju biti osuene. To je tvoj posao!
Rua vilovnjak pucne trnovitim prstom u zraku da utia ostale. Mora otii
preko oceana i na otok crnog pijeska. Unutar srca, Onaj Mudri eka. Bio je dio Zemlje
udesa od samog poetka. On e znati to se mora uiniti.

Mislite na gusjenicu? pitam.

Zloban smijeh prolomi se meu mojim zarobljivaima. Gusjenica, kae
Ruiasti posprdno. Pretpostavljam da ga moe i tako zvati. Tako ga je ona druga
zvala.
Ona druga? pitam.
Tvoja druga, kae rua. Ona ije su suze formirale ocean koji nas sad odvaja
od ostatka naeg drugoroda. Ve je i bilo vrijeme da se potomak pojavi da popravi
stvari.
Moje misli oajniki eprkaju to bi se jo moglo rei, ali gadni vilovnjak
naranastih latica prekida upadicom. Izvue tanke naranaste resice iz usta gdje su
mu se zalijepile za slinu. area kopriva mu je na vrhovima noktiju. Mogli pismo
pitati oktobenusa da je prenese preko. Iskoristit emo Vilin-viteza kao adut. Samo
njegova krv vrijedi koliko i sve bijelo zlato u palai Bjelokostne kraljice... Oktobenus
je moe zamijeniti za jato kamenica. Vie nikad nee biti gladan. Ne moe odbiti
takvu pogodbu.
Ovaj djeak nije vitez, kae rua. Doao je dolje s njom. Naranasti
odmahne laticama. Bio je poslan da je prati. Ima smaragdne oi, i kap krvi pod
njegovom usnom se kristalizirala u dragulj. Tako draguljni vilovnjaci sebe oznaavaju,
buei rupe u svom mesu da im krv moe izai i kristalizirati se. On je nesumnjivo i
neporecivo vilinski vitez od Dvorova Vida.
vrsto umotana u svoju paniku, pokuavam nai smisao u onom to govore.
Znai, oni misle da Jeda piercing pod usnom oznaava kao jednog od njihovih?
Bacam pogled prema njemu da vidim je li uo, ali on je nestao.
Nema odoru! zakreti Ruiasti. Da vidimo jesu li mu ui iljate!
Kad se okrenu, razlijegne se reanje i vika.
Gdje je?
Krenu prema zvuku zatvaraa na Jedovom ruksaku. Ja se mogu samo nadati da
e se on dokopati kolaa prije nego to ga uhvate.
Za manje od dva treptaja, Jed poraste i nadnosi se visoko nad nas, s ruksakom
na leima. Tijela povijenog i napetog, zarei i nogom zamahne na cvjetnjak. Cvijetovi
zavrite skupljeni u grupu drhteih latica.
Oarana sam. Znoj mu blista na licu i rukama. Otmjen je i velianstven poput
grkog boga lijep i uasavaju u svojem gnjevu. Podigne me i visim na njegovom
prstu o viticama brljana, svezana u ahuri poput zatelebanog jo-joa.
Onda se sjetim; sapeta sam. ivana energija prostruji mi udovima. Moram
pobjei... Veze su previe stegnute... Ne mogu rairiti plua.
Ne mogu disat! Borim se protiv utegnutosti svakim miiem napetim do
krajnosti, pokuavam se izvui. Od tog napora samo se jae ljuljam na Jedovoj ruci.
eludac mi se baca tamo-amo poput njihala. Cvjetovi vilovnjaci viu i poseu za
mnom, ali Jed uvije prste oko mog tijela i ugnjezdi me u svoju aku veliku poput
peine ugodna, njena tama pa me podigne van domaaja cvjetnjaka.

, imam te, Al... Dah njegovog apata preplavi me kad otvori dlan.
Kao da sam na neboderu. Moj strah od padanja bori se s novoroenom
klaustrofobijom. Ali budui da znam da me on nee pustiti da padnem, koncentriram
se na to da se oslobodim.
Borim se s vezama, kotrljajui se amo-tamo po njegovoj toploj koi. Najednom
su njegov palac i kaiprst tu, paljivi i njeni, i legnem nepomino na leima da ga
pustim da odmota vitice brljana. Njegovi ogromni, uljeviti prsti njeni su i pored
svoje veliine.
Znam da on to ne shvaa, ali to to me tako dodiruje je najblie to je bilo koja
od mojih matarija prila ostvarenju. Leim mirno i pustim ga da zavri, uivajui u
toj panji, ma koliko nenamjernoj.
im su mi ruke slobodne, uhvatim ga za palac skoro vei od mene pomazim
se o njega. Ima okus na travu i eerni preljev, i sve arome Jeda, uveane. Stisnem ga
jae u zagrljaj, tijela poravnatog s unutarnjom krivuljom njegova zglavka ake tako da
mi srce kuca uz njega. Hvala ti... kaem. Znajui da me on ne moe uti, zagrlim
ga jae da bi razumio.
Paljivo me podie do lica. Oi su mu velike kao tanjuri, toliko duboko zelene
i ogromne da bih mogla upuzati u njih i zauvijek se izgubiti u umi mahovine i sjena.
Nema na emu, proape.
Prenese me na svoje rame. Ja zajaim naramenicu ruksaka u puzeem poloaju.
S jednom rukom i obje izme zavuene pod naramenicu, mahnem.
Shvativi moj znak, Jed prevrne kantu s biljnim uima, oslobaajui ih. Povie
na nae zarobljivae i oni se ukorijene natrag u zemlju, stvarajui umu cvijea koja
nas je prije okruivala. Prijee preko njih jednim korakom. Imaju sree to ih ne
zgnjei pod svojim cipelama.
Kad stignemo do plae, ja se ljuljam s Jedovim koracima i zavuem obje ruke
pod naramenicu, sa strahom od visina koji mi se vratio. Stiemo do amca i on mi
nudi dlan da me spusti na najblie sjedalo. Tekstura drveta izgleda kao nabrani pijesak
u pustinji i iverje se uzdie poput bodlji na dikobrazu. Naem glatko mjesto i ekam.
Jed sputa ruksak u korito broda. Prokopa po naim stvarima pa se njegova ruka
opet pojavi s komadiem kolaa na vrh prsta. Njemu je to sigurno samo mrvica.
Ustanem i jedem s njegovog prsta, zatvarajui oi kad mi se kosti i koa napnu i
rastegnu poput gumenih vrpci. Kad opet pogledam, savreno sam proporcionalna,
sjedim na sjedalu dok Jed ui preda mnom, napeto promatrajui.
Jesi okej? Protrlja mi koljena dlanovima.
Ja stisnem trbuh, pokuavajui smiriti osjeaj ljuljanja. Fuj.
Aha. Nadam se da smo gotovi s ovim gore-dolje s veliinom. Nije ba ugodno
za unutarnje organe. Provue ruku kroz kosu, ostavljajui je raupanom.
Gledajui natrag na vrt, ja se stresem. Hajdemo odavde prije nego to pozovu
tu okto stvar.

Moe. Jed iskoi iz amca i gurne nae plovilo prema blistavoj vodi; pijesak
zastrue du dna dok pramac ne zaplovi. Kad uskoi natrag, pokret nas zaljulja.
Sjedne naspram mene i zamae veslima.
Jede... je li se ovo zbilja dogodilo? Pogledam beskrajni ocean pokuavajui
shvatiti da mi plovimo po suzama.
Koji dio? Onaj kostur s rogovima srndaa ili uma zombijskih ljudi-cvijea koji
klopaju biljne ui?
ao mi je. Trebala sam te sluati u zejoj rupi. Sad smo zarobljeni ovdje...
Napetost na njegovom elu popusti. Ne. Postoji izlaz. Tako su rekli. Preko
oceana, ne? Pa emo tamo ii. A da spomenem za zapisnik, dobro si se pokazala
tamo otraga.
Naslonim laktove na koljena i obujmim si bradu rukama. Misli to to sam sve
kraljevski zajebala? Je, u tome sam profi.
Jed se nasmijei. Ne budi prestroga prema sebi. Bacila si se kao mamac da bih
ja uspio pobjei? To je ozbiljna hrabrost, curo. A ono su bile sjajne taktike za
odvraanje panje smiljene pod pritiskom. Moralo ti je biti jako teko jasno misliti,
onako svezanoj. Pa ti si se nagledala vie luakih koulja i tapeciranih elija u svojem
djetinjstvu nego to ih veina ljudi vidi u ivotu.
Gledajui u svoje pranjave izme, pitam se kako me on moe vidjeti tako jasno,
a opet biti tako slijep poput tratinice bez oiju za ono to osjeam prema njemu.
Hej, pogurne me stopalom. Odmori se malo. Izgleda umorno.
Pomisao da bih uope mogla zaspati je ridikulozna. Ali kad se nagnem unatrag
i opustim bolne miie, klokotanje valova me navede da sklopim oi. Ostanem tako
manje od par sekundi kad Jed zazvidi.
Otvorim oi.
Nema je. Pokae iza mene. Okrenem se, oekujui da vidim kako je plaa
postala manja u daljini, ali kao to je on rekao, tamo nema niega. Okrueni smo
vodom u svim smjerovima. A ba kad pokuavam to nekako shvatiti, sunce nestane,
kao da je netko iskljuio svjetlo prekidaem. U trenu je no. Ukoim se na svom
sjedalu, prstiju stisnutih oko ruba amca.
to se dogodilo? pitam.
Sve je samo... Palo u no, odgovara Jed.
Ma koliko bilo dezorijentirajue, to je na neki nain i prekrasno. Treperave
zvijezde obilato su osule purpurno nebo, odraavajui se u tamnoj barunastoj
tekuini koja se ljulja svuda oko nas. I mi se ljuljamo, amac se okree u polaganim
krugovima dok ne postane nemogue razlikovati vodu i nebo.
Jed gurne vesla u utore da ih ukoi u mjestu, putajui da nas struja nosi. Moje
veslanje ne vodi nas nikamo. Morat emo stvar prepustiti amcu i nadati se
najboljem.
Zvjezdano svjetlo odbija se od vode i pada na njegove snane crte lica te
odbljesne od njegovog piercinga.

Oni su mislili da si ti vilenjaki vitez sa Dvora Vida.

On iskopa dvije energetske ploice i bocu vode iz svog ruksaka. Da, to god
to bilo.
Dvor Vida je dobra strana kraljevstva. Znai da su mislili da si ti dobar. Nevidi
su loi, to znai da je Zlica netko koga treba izbjegavati. Nisam sigurna za cvjetnjak...
Moda su oni samostalni vilovnjaci. Zadrhtim, sjeajui se kako su se cvjetovi
pretvorili u udovita pred naim oima. Ovo nije Zemlja udesa koju sam mislila da
u nai.
Pogled mi padne na spiralu bijelih zvijezda koja se splie i rasplie u paperjastim
iskrama juno od nas. Izgleda kao uvojci munja. Bi li rekao da dolazi oluja? ivci
mi zapleu u elucu. Ovaj amac nee izdrati estoke valove, zna?
Jed se okree da pogleda ali ne moe vidjeti sa svoje strane amca. Zakorai
preko vesala, od ega se amac blago zaljulja. To bi moglo biti nekakvo sazvjee.
Izgleda dovoljno bezopasno. Drat emo ga na oku.
Nakon to mi doda energetsku ploicu i bocu s vodom, sjedne na dno i nasloni
glavu na moja koljena. Ta gesta je tako spontani izraz privrenosti da me proe drhtaj
od nogu do grudiju. Poelim skinuti rukavice i uplesti prste u tamne pramenove kose
koji su se rasuli po mojim tajicama, ali se ne usuujem.
Gledamo prizor iznad naih glava dok ne bukne u tisuu bljetavih boja poput
nijemog vatrometa. A onda tek tako nestane, ostavljajui samo obine bijele zvijezde
naspram tamnog neba.
Uuuuu, zadivljeno kaemo u isti glas.
Jed zguva omot ploice i strpa ga u ruksak. Okrene se i sjedne u turski sjed
preda mnom, s Alicijinom knjigom u ruci. Dobro, Moramo porazgovarati o tvojoj
mami. Zato je ona stvarno kod Soula. Zastaje. I koje to veze ima s tvojim
oiljcima, jer ih oito nisi dobila u prometnoj nesrei.
Usta mi se osue. Nakon to otpijem dobar gutljaj vode, ispriam mu sve od
vrtnih kara do krvareih sunovrata. Ali neto me spreava da ispriam detalje o
leptiru ili tamnom strancu. To mi se nekako ini privatnim.
Kad doem do dijela o bubama i biljkama koje govore, a i Alicia i ja ih ujemo,
on me prekine. Pa nemoj mi rei. Pet godina ih uje, a nikad nikom nisi rekla nita
o tome? Nije ni udo da si mislila da ludi. Igra se vezicama na mojoj izmi. Sad
vidim zato si odabrala bube za materijal svojih umjetnikih radova. To je bio jedini
nain da
Da ih uutkam? Aha.
On odmahne glavom.
Izvlaenje pranjavih kostura koje sam sakrila u ormar tee je za ego nego to
sam zamiljala. Saaljenje na njegovom licu izaziva mi nelagodu pa prebacim
razgovor na njega. Kad ve razgovaramo kao umjetnik s umjetnikom... Zato si
odabrao gotske vile kao temu za slikanje? to te je za to inspiriralo?
Jed se nasloni na laktove dalje od mene. Ti.

Obuzme nas napeta tiina.

Duboko uzdahnuvi, zavuem zalutali dreadlock za uho. Zbog mog
grotesknog pogrebnikog stila? Glas mi zvui majuno i patetino.
On se opet podigne. Tvoj stil mi se svia. Ali nije samo u pitanju tvoj nain
odijevanja. Ti si drugaija, Al. Od svih koje poznajem. I pored svih loih stvari koje
si iskusila u ivotu, jo si uvijek nevina. Ti si kao svjetlost i tama upleteni u jedno. To
je inspiriralo gotske vile. Jesu li moje slike groteskne?
Ne... Predivne.
Njegova usta razvuku se u samozadovoljnu crtu. Svaki umjetnik je samo
onoliko dobar koliko i njegova tema.
Ohoho. Je li to Jedediah Holt mene upravo nazvao lijepom? Nemogue... To
o meni govori, je li?
On odmahne glavom. Zar zbilja misli da bih bio toliko opsesivan oko neega
to mi je odbojno?
Opsesivan? Srce mi poskoi i na samu mogunost da on to doslovno misli.
Jed stavi ruku na moje koljeno. Taelor je agresivna kad se osjeti ugroenom.
Kad je pronala te crtee... Pa, zbog njih je shvatila neke stvari o meni s kojima moda
nijedno od nas nije bilo spremno suoiti.
Bolno elim pitati to on pod tim misli ali ne mogu oblikovati rijei. Previe se
bojim da odgovor nee biti ono to ja elim da bude. Igram se s njegovim prstima.
Pa, je li Jen vidjela skice?
ali se? Ti bi ve znala za njih.
Nasmijem se. Pa da. Valovi klokou oko amca, podsjeajui me na to koliko
smo daleko od kue. Voljela bih da je ona tu.
Taman posla. Ve imam pune ruke samo s nas dvoje. tititi tebe nekad je bilo
jednostavno, samo je tu i tamo trebalo nekog tipa sastaviti s podom. Sad se moram
tui s cvjetovima dva metra viim od sebe. Osmijeh neko vrijeme seta izmeu nas
dvoje, i ja mu stisnem ruku. Na jedan sirov, produljeni trenutak utimo. Onda on
polako izvue prste.
Trljam si potkoljenice, grijui tajice. Mogu li ih jednog dana vidjeti?
Skice?
Kimnem glavom.
On stisne oi, skoro se nasmijeivi ali ne ba sasvim. Da ti kaem. Ako se
izvuemo odavde u jednom komadu, napravit u ti privatnu izlobu.
Rumenilo uzbuenja zaari mi obraze, s natruhom stidljivosti. On me gleda u
oi jo jednu minutu, a onda pogleda knjigu u svom krilu. Dobro, idemo se vratiti
na ovo. Otvarajui knjigu izvlai fotografije Alise i prie blie. to je s ovima?
Pokaem na madee. Tamo i tamo, Alisa je imala made koji je isti kao moj i
Alicijin kad je bila mala, ali ga nije imala kao starica. Jed ih podie na mjeseinu.
Moda je retuirana.

Od te pomisli mi um zapne. To je prvi put da sam pomislila na tu mogunost.

Zato bi netko to uinio?
Moda emo uskoro dobiti neke odgovore.
Ocean umi oko broda, oponaajui zapljuskivanje brige koja klokoe u mom
srcu. Moramo i bolje od moda. Ne smijem dopustiti da Alicia bude podvrgnuta
tom postupku. A tata... to e on pomisliti kad dozna da nas nema?
Da smo pobjegli skupa?
Dignem glavu na vrijeme da uhvatim Jedov zafrkanstki osmijeh dok sprema
knjigu i fotografije u ruksak. Ha ha. Sarkazam nije lagan uz ovoliko lepranja u
trbuhu. On zna da ne bih sad otila. Oboje elimo da se Alicia vrati kui, onakva
kakva je bila. Bila sam tako mala kad je otila u Soulovu. Nemam ba mnogo sjeanja.
Ali... Zaustavim se. Voda je napola popijena, pa dobacim bocu Jedu. On je hvata.
Slani povjetarac pue oko nas. Reci mi. On popije vode dok se amac blago
ljuljuka na struji.
Sladoledi od elea od brusnica. Pravila bi ih za nas. Drala ih u ledenici za kad
se razbolimo. Nita nije tako prijalo upaljenom grlu. Sad svaki put kad u kolskoj
kantini poslue ele, ja pomislim na nju. Ba kilavo sjeanje, ne? Utrpam si komad
energetske ploice od itarica u usta da se zaustavim prije nego to priznam jo neto.
Jed me primi za slobodnu ruku i svue rukavicu pa, kad se dodirnemo, to je
koom o kou. A-a. Nije kilavo, ni najmanje. Njegov prst slijedi oiljak na mom
dlanu. Zna, i ja imam lijepo sjeanje... Na mog starog. Ispreplete nam prste.
okirana sam da moe imati bilo to dobro kao sjeanje na tog kretena.
Kad sam bio klinac, prije nego to su stvari pole po zlu... Vodio me na
pecanje. Pokazao mi je kako se stavlja mamac na udicu, i kako se riba skine i baci
natrag u vodu bez da ju se ozlijedi. Na kratko sam mogao vidjeti ovjeka kakav je on
mogao biti. Prije pritisaka. Prije cuge. Osjeam se prilino sretno zbog toga.
Stisnem mu ruku. Toliko je snaan i muevan da ponekad zaboravljam da je
jednom bio uplaeni djeai. Ali to je onaj dio njega koji najvie volim. Jer ga dri
mekim iznutra.
Uvijek je govorio da neu nita postii sa slikanjem. Samo bih volio da sam mu
dokazao da grijei prije nego to je umro. Volio bih da sam ga mogao uiniti
ponosnim.
Tuga u njegovom glasu svali mi se na ramena. ao mi je zbog tvog tate. Zbog
one noi. On pritisne moju nadlanicu na svoje tople usne. Ne mora ti biti. Bila si
tu za mene poslije. Ila skejtati sa mnom svaki dan, stalno mi slala SMS-ove.
Dolazila svake veeri da te gledam kako radi na motoru ili slika. Mislila sam
da sam dosadna kao zubobolja. Jed protrlja obraz o moje zglavke. Ma ne. Time si
samo bila dobra prijateljica. Poteno je da uzvratim uslugu.
Toliko je iskren da to lomi sve moje barijere. Sve lude emocije cijelog dana
nahrupe i gubim kontrolu nad svojim strahovima. Jede... bojim se. to e se dogoditi

s nama? Kako emo doi doma? Glas mi drhti i borim se protiv peckanja pod
kapcima.
Bez ijedne rijei povue me sa sjedala u svoje krilo. Miluje mi kosu dok mu se
ja gnijezdim pod bradu, nogu skupljenih u fetusni poloaj i obraza naslonjenog na
meku tkaninu njegove majice.
Oprosti, proapem.
Za to? Ima svako pravo da izi. Imala si napornih zadnjih par dana.
Par dana? Smijem se da ne bih zaplakala.
No, dobro, i malo vie od toga.
Malo vie. Moj kratkotrajni osmijeh pretvori se u mrtenje. Jede, moram
neto priznati.
Pa, dobro. Ali bit e teko nadmaiti ono s bubama.
Ugrizem se za usnu da se ne nakezim. elim biti kao druge cure. Brinuti o
dosadnim stvarima idue godine. Tko e me pozvati na maturalnu... Ili kamo emo
ii na ekskurziju... Ili hou li konano dobiti vlastiti ormari u koli da ne moram
dijeliti. Dosta mi je opsesija luakim kouljama i elektrinim jeguljama na glavi.
Jedove usne uz moju glavu izviju se u osmijeh. Jegulje u kosi? Je li to neka
nova Meduza-moda za koju na znam? Jesi ti to hodala po kui s Afroditom i
Adonisom na glavi?
Govorim o svojoj budunosti. Izvuem svoje dreadlockse i bacim ih u ocean.
Gotovo je s mojom borbom da ne sliim na Aliciju. Budui da smo u istom timu u
ovom bizarnom maratonu, moemo i izgledati u skladu s ulogom. Ako ja ovo
zajebem, Alicia e istruliti u onoj umobolnici s voltima struje koji joj prolaze kroz
glavu i remenima toliko stisnutim oko tijela da ne moe ni vritati. A ja u biti tu
odmah iza nje.
Jed se napne oko mene, to je znak da sam pogodila u ivac. Nee stvari tako
zavriti za tebe, Alysso Victorijo Gardner. Nikad me nije nazvao punim imenom.
Izgovara ga kako bi i moj tata, punei svaki slog snagom, to je ba ono to mi treba.
A kakva je onda moja budunost? pitam, gladna onoliko nade koliko mi on
moe dati.
Pa, unaprijed je zadano da e biti slavna umjetnica. ivjet e u jednom od
onih otmjenih umjetnikih stanova u Parizu sa svojim bogatim muem. O, i on je
sluajno svjetski poznati dezinsektor to kae na takav obrat? Vie ak nee
morati sama hvatati bube. To e ti dati vie vremena da ga provede sa svoje petoro
briljantne djece. A ja u dolaziti u posjet svako ljeto. Pojavim se na pragu s bocom
teksakog rotilj-umaka i francuskim baguetteom. Ja u biti udni striek Jed.
Striek Jed? Pohlepa me ubode u srce. To nikad nee biti dovoljno. Boljelo bi i
kao ne imati ga uz sebe uope. Ali on to nije rekao da me povrijedi. Pokuava mi
pomoi, i jo vie ga oboavam zbog toga.
Stisnem se blie da mi njegovo srce kuca uz vilicu. Moje suknje zaute,
prekidajui mir uzbibane vode. Hvala ti.

On me pomiluje po kosi, sputajui bradu dok me njegove ekinje ne zastruu

po uhu. Za to?
Za to to mi daje kraj iz bajke a ti u njih ne vjeruje.
Hej, samo zato to sam ja cinik ne znai da to i ti smije biti. Zastanem
zamiljeno. Ne dezinsektor, promrmljam.
Jed trgne glavu da se zagleda u mene. Ha?
Moj mu. On e biti umjetnik. I imat emo dvoje djece, i ivjeti na selu i
uzgajati pele i usput skupljati med. Miran ivot tako da moemo uti svoje muze i
odgovoriti kad nas pozovu.
Podigavi moju bradu palcem, uputi mi njean osmijeh od kojeg se sva
rastopim iznutra.
Tvoja verzija mi se vie svia.
Dobro, jer se moe kladiti da tu nee biti striko.
Pokuavam ne primijetiti koliko su nam usne blizu. Prsti mi se lagano rastvore
i prelaze preko njegove majice, traei sve one krune izboine na njegovim prsima.
Tragine tokice koje se povezuju u podsjeanje na svaki put kad je sluajno prolio
pie ili ostavio neku igraku vani na koju se njegov tata sapleo. Tkanina ih prikriva,
ali ja znam svaku napamet jer sam ih bezbroj puta poljubila u svojim snovima.
Jed se pomakne i leptiri mi preplave trbuh. to misli da e se dogoditi sutra?
pitam glasom drhtavim koliko i ostatak mene.
On prima moju ruku da mi opet navue rukavicu polako i ukoeno. Nije
bitno. Suoit emo se s tim. Ali moramo se drati skupa. Ne mogu te tititi kad skae
u neto bez mene. Dogovoreno? Ispravljajui nabore na mojoj rukavici, eka
odgovor.
Dogovoreno.
Dobro. Stisne moju ruku u aku i kucne je svojom. Rukavica zapinje za
njegovu grubu kou i isputa sitan pucketavi zvuk. Ja zadrhtim i od prohladnog
povjetarca i od divote tog trenutka.
Evo. Jed kopa po ruksaku i izvue svoju flanelsku koulju pa je omota oko
mene.
Probajmo malo odspavati.
Dok to nije rekao, nisam se osjeala umorno. Ali sad jedva mogu drati oi
otvorene. Jed me obgrli rukama, s mojim leima uz njegova prsa, i smjestimo se u
koritu ljuljavog amca. Nos mu je u mojoj kosi i uskoro njegov dah postane polagan
i ravnomjeran na mom zatiljku.
Odluujem ne brinuti o izazovima koji nas oekuju ovdje u Zemlji udesa ili
natrag doma. O gusjenici, tamnom strancu ili Taelor.
Nekako, u usporedbi s ovim trenutkom, sve to izgleda nebitno.
U Jedovom sam zagrljaju. Spavamo pod zvijezdama. I mi smo jedino dvoje ljudi
u ovom ludom svijetu. Noas, prvi put uope, proivljavam svoj san. Svaka cura bi
mogla umrijeti sretna kad to zna.

10.
Oktobenus
Prvo pomislim da me to sunce probudilo.
Trepnem na svjetlo i ustanovim da Jed jo spava. Barem tako izgleda. Sve to
mogu vidjeti je krupni plan njegove travom umrljane koulje. Njegovo duboko
disanje pomie mi kosu polagano i ritmino. U nekom trenutku noas, okrenula
sam se licem prema njemu i on me privukao blie, zavlaei me pod svoju bradu.
Ruke su mu oko mog struka. Namjetam se, ruku stisnutih u ake u rukavima
posuene flanelske koulje, odluna da ga ne budim da se malo dulje mogu pretvarati
da je moj.
amac se zaljulja od pokreta i shvatim da je to ono to me probudilo. Ne njeni
pokret plovidbe po struji. Vie kao neto-teko-se-prevalilo-preko-ruba-i-sad-nasgleda pokret. Ukoim se, tijela nepominog koliko i drvo ispod mene.
Grleno njukanje ispuni zrak, poput astmatinog buldoga. Toplina sunca na
mojim ramenima postaje hladna. Pomiem pogled ne miui glavu da ustanovim
kako nas polako pokriva sjena. Srce mi napravi salto kad tamni obris podigne ma.
Prije nego to uope stignem vrisnuti, Jed stupi u akciju, i otkotrlja nas do pramca i
povue na noge. Bio je cijelo vrijeme budan.
Ma nema anse... Njegove rijei nevjerice prekinu zvukove frktanja.
Ja se klimam s kretnjama amca, drei se za Jedov remen jednom rukom i
sjedalo iza sebe drugom. On koristi svoje tijelo kao barijeru. Moram viriti iza njega
da pogledam naeg uljeza.
eludac mi se prevrne.
To uope nije ma. To je kljova, dvije kljove, s prizorima zmija golih onjaka i
bijesnih plamenova izrezbarenima du obje duge, bjelokosne izrasline.
Mor od dobrih tristotinjak kila ima donju polovicu koja spada u rod
hobotnica. Zauzima veinu amca. Naslage sala prebaene jedna preko druge ine
mu torzo. Kad sjedne, otre kljove dosegnu do pipaka i ugnu dvije sisaljke.
Jo jednom sam okirana nepravilnostima u zakonima prirode na ovom svijetu.
Gravitacija nije primjenjiva, barem ne u tradicionalnom smislu. Onoliko velik, s
pipcima koji vise pol u amcu, a pol vani, trebao bi brod povui u skoro uspravan
poloaj. Jed i ja trebali smo izletjeti kao kamenje iz prake kad je on upuzao na brod.
Ali umjesto toga korito je vodoravno i plovi po namrekanoj vodi kao da to stvorenje
nije nita tee od nas.
Jed me potisne da sjednem iza njega ah on ostaje na nogama, svakog miia u
tijelu napetog do pucanja. to si ti?
Ja izvirim pored Jedovog struka.

Na nezvani gost ostrue malo vlage sa svojih mokrih oiju. I moglo se misliti
da e imati prste na krajevima peraja. Poteno pita, Vilin-vitee. Ja sam jedan
oktobenus vilovnjak. A sad dopusti da pogodim tvoje sljedee pitanje. to elim? Na
to postoji jednostavan odgovor. elim prekinuti neprekidnu patnju u svom trbuhu.
Njegovi debeli brkovi dugi i uti naspram koe tamne poput cimeta objesili su se
ispod dvije rupe nozdrva. Njegovi pipci pljeskaju po vodi oko nas, prskajui nas
vodom.
S lanca oko vrata otvori privjesak veliine omanje kutije za cigare. Kad ieprka
jednu kamenicu, zalupi poklopac. koljka se migolji na njegovom ravnom dlanu u
pokuaju da pobjegne. Dobro jutro, morski kupusiu. Jo uvijek misli da moe
spasiti svoju obitelj? koljka izbrblja piskavu molbu. Tekuina curi iz vilovnjakovih
oiju dok premjeta koljku po prstima. Da ti kaem, ako moe utaiti moju glad,
sve u ih pustiti. Jesi voljna pokuati?
Kamenica zakreti i ruiasti, sjekirasti mii izviri iz otvora ljuture poput
deformirane noge ili ruke tapui morev obraz u zadnjem pokuaju da spasi ivot.
Zauje se uasno sisanje kad se moreva usta zatvore oko koljke i usru sadraj.
Jecaj mi se otme iz grla na taj surov prizor. Jed posegne iza lea i rairi prste. Ja
ga dograbim, borei se da se ne pobljujem. koljkini vriskovi odjekuju mi u glavi, a
onda nastupi uasan muk.
Jo uvijek gladan. Mislim da u ti sad pojesti djecu. Mor se smije ruan,
strugav zvuk a onda baci praznu ljuturu u more. Udari je najbliim pipkom da
potone, od ega se amac zatrese.
Zbilja je poplavila od straha, usmjeri na nasilni posjetitelj svoj glas prema
nama. Moram priznati, to joj nije pokvarilo okus. Drhtei virim dok on zaglavi
monokl na oko i okrene svoj plani pogled prema nama. Sad. Ako bi bio toliko
ljubazan da se makne u stranu, Vilenjae, da bih mogao bolje pogledati mladu
damu.
Jedov stav postane jo vri. Nema anse.
Mor ispusti svoj monokl i zamue. Navala njegovog smijeha udari u nas kroz
nas s mirisom ribe i smrti.
Oni glupi cvjetovi misle da tvoja krv ima mo da mi kupi kamenica dovoljno
da se najedem! povie. Ali nikad nije bila kupnja u pitanju. Ja sam lovac. Moram ih
uhvatiti. To mi je u prirodi. koljke su tako lukava bia stalno koriste svoje ruice
da se kreu i pobjegnu ispod svojih stanita na dnu oceana. Kad samo tamo dolje ne
bi bilo tako mrano, a s ovako loim vidom sretan sam ako uhvatim pol tuceta prije
nego to se sakriju. Onaj Mudri ima arobnu sviralu koja izvlai kamenice iz njihovih
skrovita. A ja sad imam nain da se pogaam za nju.
A to to? prekine ga Jed. Misli moju krv iscijediti u zamjenu za sviralu?
Pritisnem usne na Jedovu ruku da ne bih vrisnula. Ovo se ne moe dogaati.
Kako on moe biti toliko hladnokrvan? Nije me briga u koliko je tunjava na doku
pobijedio. ak i sa depnim noem, nema nikakve anse protiv tristokilakog oktomora.

On nije draguljni vilovnjak! poviem. Pogledaj mu ui...

Jed mi stisne ruku znakom inzistirajui da utim.
Meni nije bitno je li ili nije. Dragulji i bogatstvo nita ne znae Onom Mudrom.
Ali ti, mlada damo, on oajniki eli tvoju pomo. O, da. ekao te je.
Ta mi se izjava okrene u glavi. Onaj Mudri je ekao mene? Je li on poslao leptira?
Pipci naeg zarobljivaa uvijaju se du rubova amca poput divovskih pitona.
S tobom kao taocem, mogu se cjenkati za sviralu. Stavit e mi je pred noge da te
predam ivu i zdravu.
Nee ii, odgovara Jed bez oklijevanja. Morat e mene ubiti da doe do
nje. Ja ga povuem za zapee ali on ne skree pogled na moju stranu.
Mor trlja svoje peraje-ruke. Ah, odan prijatelj. Imao sam i ja jednog takvog.
Bio je zanatlija. On je izrezbario moje kljove i izradio predivan sanduk za moje
rezerve kamenica... Ali mogao sam osjetiti da on udi za mojom zalihom. Pa sam ga
jedne noi dok je spavao uhvatio, pipci se stisnu oko amca kao demonstracija,
uguio i zakljuao ga u sanduk sa svim praznim ljuturama. Onda sam ih bacio u
ocean.
Moram se ugristi za usnu da ne bih vrisnula.
Na zarobljiva se smije. Grozno, zar ne? Vidi, nita se ne smije isprijeiti
pred potrebe mog trbuha. Prijee tankim vrhom pipka preko vrka svojih slinavih
kljova. Imat u djevojku kao robu za razmjenu!
Posegne pipcima i hvata Jeda oko struka.
Ne! Ispruim ruku da ga zadrim, ali prekasno je. Otrgnut je od mene i dignut
u zrak, opirui se cijelim putem.
Kopno je na jugu! povie Jed hrvajui se s morem, zamalo izmakavi
smrtonosnom vrhu kljove. amac se ljulja.
Guei se od krikova u grlu, drim se za sjedalo da ne padnem. S moje lijeve
strane, po obzoru u daljini protee se plaa. Pijesak svjetluca poput crnih ljokica. To
je sigurno otok za koji su nam rekli cvjetovi.
Idi! vie Jed. Ja u ga zadrati to dulje mogu!
Uspio je dograbiti lanac oko morevog vrata. Brzim trzajima, zavee pipke da
bih ja mogla pobjei. Jedna od kljova podere koljeno njegovih traperica. eludac mi
se skupi na zvuk cijepanja tkanine.
ekaj! Nagnem se naprijed. Moji dlanovi hvataju korijen jednog sluzavog
pipka. Molim te, pusti ga, i od svoje volje u poi s tobom.
Al! povie Jed.
Daj mi rije, curo vilo, kae na porobljiva, s mjeavinom sala i mrnje na
licu. Zna pravila... Obeanje nae vrste ne smije se kriti, ili e tvoja arolija biti
izgubljena.
Zbunjena sam zato on misli da sam vila, ali voljna to iskoristiti kao prednost.
Ima moju rije.

Zareavi i podigavi brkove, on razmota lanac i pusti Jeda da padne u korito

amca. Ja ga podignem i zagrlim. Jed me grabi oko struka da me odri u ravnotei u
zaljuljanom amcu. Toliko stiska vilicu da jedva mogu uti njegove rijei. Sjea se
o emu smo sino razgovarali? O tome da ne skae u stvari? Ovo je bila jedna od tih
stvari. Trebala si otii kad si imala priliku.
Gledam ga u oi. Oluja uasa i bijesa bukti iza njegovih zjenica.
Sjeti se to si ti rekao meni, promrmljam, o dranju skupa? Podignem glas
da bi me na zarobljiva mogao uti. Ovaj jadni oktobenus umire od gladi. Trebali
bismo mu ponuditi malo kolaa da izdri dok ne naemo Onog Mudrog.
Jed se namrti.
Mor se zavali na sjedalo u gnijezdu od pipaka daui od napora borbe.
Kola od kamenica?
Kola je za kamenice, odgovaram okrenuta prema njemu. Da ti rastegne
zalihu dok ne dobije sviralu. Imamo ba pravu stvar da tvoje kamenice porastu do
veliine pladnja. Bacim pogled na Jeda i proapem mu; Jedai postanu jedeni.
Lice mu se ozari razumijevanjem. Povlai ruksak natrag do nas. Nevjerojatno je
koliko je hladan i smiren nakon to je zamalo bio naboden.
Mutantski mor gleda, znatieljan.
Jed klekne da prokopa po rancu. Otvara maramu i razmotava kola s rijeima
Zagrizi me ispisanim groicama.
Na zarobljiva oduevljeno hukne. Poveavajui slatki! Ma gdje ste nali
takvu dragocjenost? Stavljeni su van zakona ima tome skoro stoljee! Nije bitno, nije
bitno... Opet otvara kutiju.
Kamenica koju izvue otima mu se, bijesno se bunei zbog sudbine svojih
lanova obitelji.
Daj to ovamo, kae okto-mor, pokazujui na kola. Ako ovo ne uspije,
slomit u tvog smrtnog prijatelja na pola. Pljuvaka curi niz njegove kljove i puni
rezbarene slike polagano i blistavo.
O, uspjet e. Jed gurne kola preko korita. Kladio bih se u glavu na to.
Mor zastenje kad se sagne da ga pokupi. Odlomivi jednu mrvicu, priprema se
njom nahraniti koljku.
Trebat e joj dati vie od toga, kae Jed, polako nas pomiui prema rubu
broda, s ruksakom u ruci. Koliko joj god moe utrpati u usta.
Da, da. Kad samo zamislim, kamenice kao pladnjevi... Ne diui pogled, mor
se nasmije i odlomi vei komad. Silom otvori koljku, gurne kola unutra, a onda je
opet zatvori.
Za sekundu, koljka se pone tresti skupa s amcem.
Sad! Jed skae u vodu s mojom rukom u svojoj. Jedva umaknemo, pljesak
pipaka okrzne mi nogu. Topla voda sklopi se nad nama i potonemo, Pogledam gore.
Jed je iznad mene, a kosa mu se uvija oko lica poput morske trave u plavim dubinama.

Povlai me za zapee. Ja zamahnem nogama, s odjeom i izmama mokrim i

nespretnim u vodi.
Izbijamo na povrinu i udiemo duboko, plivajui u mjestu dovoljno dugo da
vidimo to se dogaa u amcu. koljka se rairila od veliine pribora za minku do
veliine ulinog kontejnera za smee.
U udno otmjenom prizoru sala, peraja i pipaka, mor shvaa svoju greku i
pokuava kliznuti u more. Ali prekasno je. Ogromna koljka otvori se i iskoi
sjekirasti ud velik kao anakonda. Mii se obavije oko mora i uvue ga, usisavajui
njegove pipke kao ogromne pagete prije nego to se vrsto zatvori.
amac popusti. Zvuk drveta koje se cijepa prasne slanim zrakom. U trenu,
kamenica potone u ocean ostavljajui samo pjenu i plutajui otpad. Valovi pljuskaju
oko olupine u sjetnoj pjesmi trijumfa.
Jed dri moje zapee i ruksak jednom rukom dok koristi drugu za jednoruno
prsno plivanje kojim nas pokree prema crnoj plai.
Neto me povue dolje.
Pumpam nogama dok ne dobijem greve u listovima, pokuavajui ostati na
povrini. Tako smo blizu, ali uzaludno je. Otrgnem se od Jeda, odluna da ne
povuem i njega dolje.
Povuena pod vodu, traim to me to optereuje. ini se da mi je negdje pri
struku, ali sputam se prebrzo da bih ga pronala. Koprcam se ruku i nogu napetih
protiv tonjenja. Plua mi vrite za kisikom.
Jed se pojavljuje. Ispustio je ruksak, koji klizi uz njega u mranu dubinu,
polaganim kretnjama. Uskoro emo i nas dvoje za njim.
Uasnuta tom milju, trgnem ruke i noge u akciju, grebui vodu. Jed me
pokuava povui gore tako to me hvata pod ruke. Istrgnem se, borei se s njim. Ili
se moda borim sa sobom. Sa svojim strahom...
Izraz na licu mu je odluan kad me zgrabi. Odbija odustati, a to me jo vie
plai. Odmahnem glavom.
Ostavi me tu! Spasi sebe! Moje oi to govore, ali on je pretvrdoglav da bi posluao.
elim mu rei da je najbolji prijatelj kojeg sam ikad imala... da je on moj junak
bez obzira na sve... ali se umjesto toga mjehurii kovitlaju meu nama.
Vrela i teka bol pritiska me u prsima. Odguravam tekuu okolinu, pokuavajui
nekako razbiti slanu vodu... uiniti da nestane. Moje suze mijeaju se s Alisinima i
svaka misao zacrni se po rubovima, uokvirena vrtoglavicom. Jed me jo uvijek vue,
ali beznadno je.
Opet se borim s njim, pokuavam ga prisiliti da ode po zrak.
A onda mi sine da je teina u mom depu. Koristei zadnje ostatke snage,
gurnem ruku unutra i izvuem spuvu iz podruma muzeja. to je bilo veliine
komadia sira sad je veliko kao bejzbol loptica i raste i dalje. Bacam je iz ruke,
putajui je da potone na dno. Dok pada, vue vodu za sobom i stvara efekat lijevka.
Slobodna sam.

Drei se jedno za drugo. Jed i ja izbijamo na povrinu. Jedva da smo napunili

plua kad nas uhvati spuvino usisavanje. Sad je velika kao grejpfrut, a pola oceana
nema. Uvueni smo u ludu vrtnju du lijevkaste struje.
Vritim. Jedov stisak se pojaa oko mene i drim se za njega za ivu glavu.
Kad konano stanemo, oboje kaljemo toliko jako da i ne shvaamo da je
gotovo i da smo preivjeli.
Al, Jed prvi progovori.
Otvorim oi, trepui da izbacim vlagu, i provjeravam je li mi tijelo jo uvijek u
jednom komadu. Okruuju nas spljotena morska trava i hrpe mokrog pijeska.
Lokvice vode svjetlucaju tu i tamo, odraavajui sunce. U daljini, Jedov ruksak eka.
Crni pijesak otoka uzdie se nad nama poput stijene. Ne moemo se nikako popeti s
dna oceana.
Zapue povjetarac, s mirisom ribe i slane vlage. Oekujem da vidim spuvu
kako se die ogromna i naranasta velika kao planina. Ali tu je, pored moje
promoene izme, ne vea od koarkake lopte. Podignem je i drim dlanovima.
Debela je i teka. S naporom pokuavam shvatiti da je cijeli jedan ocean stao u nju
prije nego to je ispustim.
Par metara dalje, meu otpacima, ogromna koljka lei pored obraslog,
raspadajueg kovega i coke zakrvavljenim usnama. Rekla bih da je na kraju mor
ipak naao svojeg prijatelja tesara.
Jed mi pomae da ustanem. Koljena mi klecaju, jo ne mogu stajati. Premda
sam slaba i izubijana, preplavi me osjeaj postignua. Uspjeli smo, promrmljam,
jedva izgovarajui rijei. Isuili smo ocean. Ba kao to su cvjetovi htjeli.
Aha, odgovara on kao da je primijetio, ali njegova pozornost nije skrenula s
mene otkad smo ustali. A ti si se zamalo utopila. Prije nego to stignem odgovoriti,
njegova topla usta okrznu mi elo, sljepoonicu, pa obraz. Usput njegov piercing
njeno grebe moju kou. Zastane kod linije moje vilice i privue me vre u zagrljaj,
nosa zavuenog uz moj vrat.
Ne mogu ak ni primijetiti da nam je odjea skroz mokra, toliko topline izbija
izmeu nas. Provuem rukavice kroz njegovu mokru kosu. Ti zbilja jesi moj vitez.
Ti si ta koja nas je spasila. Keks i spuva. Tko bi rekao da kuanski predmeti i
slatkii mogu spasiti ivote?
Ti si se vratio po mene kad nisi morao, kaem ja.
Privije se blie uz moj obraz i osjeam jak val osjeaja koji struji kroz njega.
Uvijek u se vratiti po tebe, Al.
Maleni otkucaj opreza lupi mi u grudima, podsjeajui me na Taelor, na Jedovu
odlunost da svoje srce ne daje nikome. Ali adrenalin mi navali jo jae, inei me
hrabrom. Nagnem glavu da mu dotaknem uho usnama, okusivi Alisine stare suze
na njegovoj koi. Hvala ti, proapem.

On stegne ruke da me zadri u mjestu. Njegov nos roni u kosu na mom zatiljku
kao da se gubi u zapetljanim uvojcima. Naa srca gromoglasno kucaju. ivani
drhtaji proimaju mi tijelo, strujei mi ilama dok mi udovi ne ponu drhtati.
Jed, proapem, bespomona i mlitava poput krpene lutke u njegovom
naruju. On zastenje kad ga moje drhtave ruke obujme oko vrata. Ba kad moje usne
dotaknu strnjiku du njegove vilice, bolno udei da osjete njegove usne, neto se
mijenja.
ekaj... Glas mu strue u grlu. Razdvaja nas.
Pokuavam doi do daha dok on stee raupane uvojke moje kose u svojim
prstima, s intenzivnim pogledom u oima. Al, moramo razgovarati.
Hoe razgovarati? Sad? Onaj maleni otkucaj opreza ekia ubrzanim ritmom.
Rei e mi da ipak voli Taelor. Da se ne bismo trebali tako dodirivati.
to bi me uope navelo da mislim ak i samo na sekundu da je on
zainteresiran za mene na taj nain? Kompa Al, to je sve to u ikad biti.
Od razoaranja i ponienja peku me obrazi.
On otvara usta da progovori, ali ga prekine kakofonija kljocanja i klepetanja.
Jed i ja okrenemo se u krug kad tisue i tisue koljaka izbije na povrinu iz okolnog
pijeska.
Sva moja briga oko Jeda blijedi pred saznanjem da e nas napasti jer smo im
unitili dom. Tad se razlegne piskavo klicanje, i svane mi da su one zahvalne to smo
porazili njihovog smrtnog neprijatelja.
Gledajui preko Jedovog ramena, zapanjeno kaem: Jede, iza tebe.
Pored zida od stijene, tone koljki slau se jedna na drugu prevrui se i
ponovo penjui, neprekidno da naprave pokretno stubite poput onog u muzeju.
ele nam pomoi, proapem.
Prvi put otkad smo tu, Jed ne oklijeva. Uzima me za ruku i vodi me prema
pokretnim stubama, usput grabei ruksak. Onda se skupa vozimo do vrha i
zakoraimo na blistavi crni pijesak Zemlje udesa.
***
Maem koljkama koje padaju i nestaju na dnu oceana daleko dolje. U
meuvremenu, Jed otvara ruksak da provjeri nae stvari.
udno, kae. Sve je suho... Volio bih da to mogu rei i za nas. Odmahne
glavom i kapljice se razlete, prskajui me po obrazu. Joj, oprosti.
Gleda me kako briem lice i neto to ne mogu proitati krije se iza tih dugih
trepavica.
Posramljenost, nedvojbeno.
Skinem njegovu flanelsku koulju, imikam vodu i vratim mu je.
Hvala, kae on, jo uvijek buljei u mene.

Svakako. Hvala tebi to si mi dao da je koristim.

Nema problema, odgovara on.
Znai, na to smo sad spali. Ja sam upropastila nae prijateljstvo i sad nije ostalo
nita osim nespretnog avrljanja. Pokuam se koncentrirati na neto ugodnije, kao
to je voda u mojim izmama u kojoj mi ljapkaju noni prsti, ili kako imam zjapee
rupe veliine srebrnjaka posvud po tajicama. Izmicanje je moja jedina obrana od toga
da zaplaem, pa se okreem, pretvarajui se da sam zainteresirana za krajolik. Obala
se protee u beskraj... nepregledna, crna pustinja svjetlucave ae. Uope nije onakva
kako sam oekivala da e srce Zemlje udesa izgledati. Nema faune niti znaka ivota
bilo gdje osim usamljenog stabla, vieg i ireg od divovske sekvoje na samo par
metara ispred nas.
Ali to usamljeno stablo je vrijedno isticanja.
Prepoznavanje me privue blie i prepjeaim preko grubog tla do njega.
Draguljna kora protee se cijelom duljinom stabla, od vornatog debla do grana koje
se uvijaju i isprepliu kilometrima u visinu. Svjetluca na suncu poput milijuna bijelih
dijamanata. Na kraju svake gole grane, rubini izviru poput tekuine i cure na zemlju,
kao da stablo krvari dragulje. S crnim pijeskom kao pozadinom, ta scena me podsjea
na mozaik s cvrcima koji sam napravila doma. Ljepota i oaravajua i bizarna.
Zimski otkucaj srca, kae Jed pored mene.
Klimnem glavom. I ti vidi slinost?
Ba kao da si ovo vidjela u svojoj glavi, a onda prenijela kroz umjetnost. Je li
to bila slika koju si vidjela u nekoj knjizi? Jesi odatle dobila ideju?
Gutajui gvalju, pokuavam se sjetiti to je inspiriralo mozaik. Priem stablu,
utiranjem si krei put kroz opale rubine.
Nekako znam da ima toka u podnoju debla koja pulsira pod draguljima poput
otkucaja srca. Nakon to razgrnem nekoliko rubina, pronaem je. Sa svakim
otkucajem, tu se crveno osvijetle crte istog oblika kao i made na mom glenju. Dok
gledam, uspavanka tamnog stranca budi se u meni, mistini i naredbodavni ritam,
dajui mi neizgovorene upute. Jed mi prilazi straga i ja se okrenem da ga uhvatim za
rame zbog ravnotee, diui lijevu nogu da razveem izmu.
to to radi?
Ba i ne znam, odgovaram, izuvajui izmu i podiui tajice da ogolim gleanj.
Jed mi dri lakat dok se ja naginjem, pritiskajui labirint na glenju uz pulsirajue crte
na stablu. Sok statikog elektriciteta skoi od mene do debla a onda glasan prasak
prekine tiinu oko nas. Jed me trgne natrag ba kad se drvo otvori i svjetlucava kora
smota na obje strane poput svitka da otkrije vrata. Blagi crveni sjaj pulsira i mami
iznutra.
Srce Zemlje udesa, proapem, opet obuvajui izmu.
Crveno svjetlo odraava se u Jedovom piercingu. Kako si znala to uiniti?
Prije nego to stignem odgovoriti, on podigne jedan prst. ekaj. Bolje pitanje: kako
to da ima biljeg na tijelu koji otkljuava stvari ovdje dolje?

J-ja ne znam. Moda je vrijeme da mu objasnim za leptira i mukarca. Ali

nisam sigurna da mu mogu rei za Persephonino objanjenje da samo vile mogu
uti bube i cvijee kako pria. Sa udnom emotivnom situacijom koja trenutno visi
izmeu nas, ne mogu se natjerati da proreem ile i iskrvarim nezamislive mogunosti
koje su se poele slagati u meni. Ne jo.
Kako je cvijee reklo, kae Jed, ovdje su portali. Oni koji e nas odvesti
doma. Tono?
Klimnem glavom, napola oekujui da me on pokua nagovoriti da ekam
ovdje. Umjesto toga, on me zadrava samo dovoljno dugo da bolje namjesti svoj
ruksak i zakorai naprijed, ispred mene. Krenemo zavojitim stubitem kroz mrani
tunel koji kao da se u spirali sputa bez kraja.
Kad stignemo do kraja, provuemo se kroz visee provalije i probijemo se u
bujno srce Zemlje udesa. Iznad nas, tamno purpurno nebo prostire se poput
masnice dok se sunce i mjesec bore za vlasnitvo nad danom. Upliu se u jedno,
mjesec bojei sunce poput premaza plave boje. To daje efekt filtera, stavljajui na sve
ultraljubiastu nijansu. Biljke svih vrsta grmlje, cvijee, drvee i livade prekrivaju
krajolik. Neonske su boje pod kombiniranim zrakama sunca i mjeseca: ruiaste,
grimizne, zelene, ute i naranaste. I bljee nijanse nae odjee takoer svijetle.
Mjesto mi je toliko poznato da bih se zaklela da sam tu ve prije bila. A opet, to je
moda samo deja vu jer izgleda toliko nalik Podzemlju udesa.
Nalet svjeeg vjetra, prepun mirisa ilovae, zelenila i cvijea, zapahne nas. A
onda osjetim jo neto natruhe tamjana i voa koje dopiru do nas u pramenu dima.
Duhan? pitam.
Jed pomirii. Aha. Herbalni, rekao bih.
Oho, pa ti si mnogo vie new-age guru nego to bih oekivala. Nasmijeim
se u nadi da u tako odagnati malo one nezgrapnosti meu nama.
Njegov odgovor s podrugljivim smijekom je kao melem na mom srcu. Taelor
me odvukla u onu novu puionicu nargila prije par mjeseci. Onu pored sveuilita.
Pretvarali smo se da smo studenti. Prepoznao sam miris.
Prije nego to mi se ljubomora stigla probuditi, prima me za ruku i pomae mi
prekoraiti gredicu fluorescentnih kadifica. Ja mu zahvalno stisnem prste. Moje tijelo
poinje osjeati posljedice nae lude vodene jurnjave. Imam natukline i masnice
posvuda. uj, Jede, u vezi s onim na oceanskom dnu, ja
Kasnije. Gledajui iza mene, hvata me za ramena. Imamo drutvo!
Natjera me da se sagnem kad se roj kukaca sjuri prema nama, svjetlucajui poput
krijesnica.
To je ona! Piskavi glasi zacii jae od zujanja krila. Ona je!
Okrueni smo ovjekolikim biima veliine skakavaca i boje zrna boba. Sve su
enske, gole, sa svjetlucavim krljutima koje im se pruaju oko grudi i torza u
vijugavim dezenima. Njihove iljate ui i bujna kosa svjetlucaju poput zvjezdane
praine, a oi su im ispupene i metalne kao u vilinkonjica, kao da nose bakrene

tamne naoale. Krila mi lepeu uz obraz. Mlijeno bijela i osuta neim upavim poput
sjemenki maslaka.
Jedna od njih prie dovoljno blizu da potape Jedov obraz dlanovima ne veim
od bubamara. Ja sam ga nala. On je moj ulov!
Moj! vrisnu tri druge, uvlaei mu se u kosu.
Jed stee ruke u ake oko naramenica svog ruksaka. Izgleda kao da se bori protiv
poriva da ih pljesne poput muha.
Ne, sestre vilenice. Najljepa od njih odgovara im glasom poput zvonia.
Lebdi pred njim oito oarana kao i ostale. Oni su oboje moji. Na gospodar rekao
je da e oni biti pod mojom paskom.
Ostale gunaju i povuku se.
Lebdei u zraku, majuna pobjednica nakloni nam se lepeui svojim krilima.
Ja sam Gossamer. Odvest u vas do onoga kojeg traite. Njezine oi vilinkonjica
pogledaju u mene. Onoga koji trai tebe.
Onda se okree Jedu. Vilin-vitee, eli li uitka tijekom svoje potrage? Ja ti ga
mogu pruiti, ako ti je to elja.
Trljajui svoj piercing palcem, Jed baca pogled na mene, preslatko smeten.
Ovaaaj. Ne hvala, dobro mi je i ovako.
Ja podignem obrvu, a on se nasmijei.
Hihoui se, vilenica nam mahne da je slijedimo i zalepra naprijed, pridruujui
se ostalima.
Slijedimo svjetlee vodie u gustu umu, vijugajui kroz visoku neonsku travu
dok ne stignemo do istine ureene limetno zelenom mahovinom, svjetloutim
liajevima i svjetleim gljivama. Krug drvea protee se uokolo, grana ispruenih i
isprepletenih kao kupolasti krov. Djelii grimiznog neba probijaju se tu i tamo
taman dovoljno da bace pomine sjene. Svaka od vilenica zauzme svoje mjesto u
kronji, istokavajui grane poput upaljenih svjeica. Njihov sjaj dodaje okoliu blagu
svjetleu izmaglicu. Gossamer nam pokae da je slijedimo do sredine istine gdje nas
eka divovska ultraljubiasto isprugana gljiva obavijena oblakom mirisnog dima.
udan osjeaj prepoznavanja kovitla se u meni s dimom. Mi smo u jazbini
gusjenice uvara mudrosti Zemlje udesa. Osjeam se kao da sam ve bila ovdje.
Moda zato to toliko slii istini iz mog komara?
Ona ne izgleda ba neto, moj gospodaru. Gossamer se naginje nad gusti dim
koji prekriva klobuk gljive, skrivajui ono to sjedi povrh nje. Sva je blatnjava i bazdi
na koljke.
To je zato to je upravo isuila ocean, mila moja. To je morao biti prilino
naporan podvig, ne bi li rekla?
Cijelo moje bie urui se na zvuk tog dubokog britanskog naglaska. Tean,
muevan i senzualan. To je on. Mukarac povezan s Alicijinim leptirom. Kad bih ga
samo mogla vidjeti od dima.

Njezina oprava je kao u istaice, cvrkue Gossamer. Moda biste je trebali

poslati doma i saekati neku prihvatljiviju.
Onaj tko je nag ne bi trebao prosuivati po odjei, odgovara taj poznati glas.
Jako dobro zna da odjea ne ini damu.
Postiena, Gossamer se pridruuje ostalim vilenicama nad nama. Konano se
dim razie, otkrivajui nargilu i leptira veliine vrane crnih krila i svjetleeg plavog
tijela smjetenog odozgo kao na cvijetu. Udie dim iz cijevi i ispuhuje oblake
razliitih oblika u zrak. Neki izgledaju kao ptice, drugi kao cvjetovi. Jedna od
skulptura od pare odvoji se i formira ensku glavu poput rezbarije u kameji. Polako
se razilazi, mijenjajui se taman toliko da slii na petogodinju djevojicu.
Petogodinju mene.
Uzdahnuvi, padam na koljena.
Tog sam kukca vidio, kae Jed. U tvom autu. Na zrcalu...
Mogu samo kimnuti glavom. Postoji samo jedno objanjenje: gusjenica iz
Alisinih dana pretvorila se u leptira. Istog leptira koji je bio u mom sjeanju iz
djetinjstva. To je bilo u mom dnevnom boravku. Zato ja to nisam povezala?
Jed isputa ruksak i hvata mi ramena, pokuavajui me gurnuti da ustanem.
Moje noge nee sluati i ostajem kleati.
Tsk-tsk. Ti mi se nikad ne treba klanjati, lijepa Alysso, dopire glas iz leptirove
surle u sivim oblaiima. Njegova pozornost pree na Jeda. S druge strane, ti...
Mlaz dima sukne prema Jedu i u zraku se pretvori u mreu, hvatajui ga i vukui
ga naprijed dok ne padne na koljena. Jedan tap zaree mu koljeno tamo gdje mu je
u trapericama rupa od moreve kljove. Krv procuri.
A-ha! Pa on je samo smrtnik! Leptir mae krilima kao da je doao do nekog
velikog otkria.
Smrtni ovjek! zavrite vilenice glasovima umilnim poput cilika zvonia.
Obrue se sa stabala poput svjetleih pahulja snijega, rojei se oko Jeda dok on
uzaludno pokuava prerezati veze koje ga sputavaju.
Vilenice mu izbiju no iz ruke, a onda se provuku kroz upleteni dim mree,
prekrivajui ga kao mravi kocku eera.
Odlazite! Skaem na noge da ih otjeram.
Ma daj, duice, umiljato e leptir. Neemo razbiti tvog olovnog vojnika.
Samo se malo zabavljamo.
Dograbim no i ubadam prema vilenicama da prokrim put. Toliko sam zauzeta
pokuajem da se probijem noem kroz dim da skoro propustim transformaciju koja
se odvija na gljivi. Ali ipak pogledam tono na vrijeme.
Duboki smijeh razlegne se kad se leptirova krila smotaju oko njegovog tijela.
Barunasta krila uveaju se do veliine aneoskih, a onda se raskrile i otkriju mukarca
iz razbijenog odraza u zrcalu sasvim jasno.
No mi ispadne iz ruke.

Blizu je Jeda po visini i starosti. Nosi crno konato odijelo s praktinim izmama
i izvaljen je na klobuku gljive s cijevi nargile elegantno smjetenom izmeu dva prsta,
prekrienih glenjeva. Izlizane hlae pripijaju se uz vitke snane noge. trkljastiji je
od Jeda, ali u sjajnoj formi. Raskopana skoro do trbuha, pripijena jakna otkriva
glatka prsa, mlijenobijela kao i njegova glatko izbrijana vilica.
Istog trena kad primijete transformaciju, vilenice ukradu Jedov no i napuste
nas da pojure do svog gospodara. Glade mu kosu i poravnavaju odjeu, hihoui i
smijui se.
Nije ni udo to mi je onaj filmski plakat na poslu izgledao tako poznato. Ovaj
tip izgleda ba kao glavni lik, samo to mu je kosa do ramena modra i svjetlea i nosi
polumasku od crvenog satena. Osim toga je pljunuti on: porculanski bijela koa; oi
crne poput minke koja ih okruuje; usne pune i tamne. Sa sivim smogom koji se
kovitla oko njegovih aavih krila, iznenaujue detaljno nalikuje Persephoninoj
nedavnoj postavci izloga: mrani aneo.
Premda je ustvari vie vrag.
To znam jer sam ga srela u snovima iz djetinjstva koje sam odavno zaboravila
i tek sad ih se sjetila.

11.
Morpheus
To si ti. Znaenje mojih rijei vie je optuba nego otkrie.
Krilati vilovnjak izvije pune, tamne usne pokazujui bijele zube u predivnom
osmijehu koji me privlai, ali mi i izaziva nelagodu. Reci moje ime. Tako sam dugo
ekao da ga opet ujem. Povue dim iz nargile.
Morpheus...
Vrlo dobro. Tvoja mama trebala je znati da e trebati vie od para vrtnih kara
da mene izree iz tvog ivota. Premda se ini da me uspjela izrezati iz tvojih sjeanja.
Osmijeh postane puenje usana dok pue krugove od dima. Malo sam povrijeen,
Alyssa. Hvata prstenove pare na svoj kaiprst pa ih baca u zrak gdje buknu u
zvijezde od dima.
Krajikom oka vidim Jeda kako se otima ispod mree. Je li ovo taj klaun kojeg
si traila? pita me.
Bio je u mojim snovima kad sam bila mala. Valjda sam ih blokirala.
Pocrvenim, sjeajui se kako su me njegove fantomske ruke dodirivale u podrumu
muzeja. Vrtei oko prsta poderanu mreicu na rubu suknje, uzvraam njegov
zaintrigirani pogled. Jo uvijek je previe nejasno za detalje, ali nema sumnje da me
on posjetio u snu prije nego to je Alicia otila u umobolnicu.
Morpheus urui cijev nargile grupi vilenica i ustane u punoj visini na gljivi, krila
sklopljenih u luk iza sebe. Spoji vrhove blijedih prstiju pod svojom bradom.
eir Gostoprimstva! povie, sasvim skreui s teme. Nekoliko njegovih
poslunica dolepra s crnim kaubojskim eirom i namjeste mu ga na glavu. On ga
eretski nakrivi. Dugi pramenovi modre kose padaju od ruba na njegova ramena.
Tamni barun ureen je vrpcom od raspadajuih bijelih leptira, to njegov izgled ini
istodobno elegantnim i divljim. Ona nije imala pravo intervenirati. Prevue dugim
kaiprstom preko oboda. Nije joj to bilo na mjestu.
Shvaajui da on opet govori o Aliciji, u mene uleti nalet obrane. Ona je titila
svoje dijete. Sigurno si uinio neto da je gurne do ruba.
On se nasmije ire, ili ga to zabavlja ili je impresioniran. Vidim da si nosila
rukavice. Jesi li i lepezu donijela?
Skupa sa svime ostalim to je ona spremila. Bijes mi kola ilama. U
umobolnici... ti si naveo vjetar da je zamalo ugui.
Pokuavao sam je onesvijestiti. Bila je izvan kontrole. Trebala se smiriti zbog
vlastite sigurnosti.
Naravno da je bila izvan kontrole! Poigravao si joj se s umom cijeli njezin
ivot! Zakrguem zubima. Ti si kriv to je ona tamo. Morpheus iri svoja

satenska krila potez koji sklanja svjetlee vilenice od mog pogleda i baca me u sjenu.
Za to moe zahvaliti sebi. Ona se snalazila sasvim fino dok se nisi ti pojavila. Samo
pitaj svog oca. Ona nikad nije odgovarala bubama i biljkama prije nego to si se ti
rodila barem ne pred nikim drugim.
Ne, proapem.
Ne sluaj ga, Al. Jed naputa svoj pokuaj da se izvue i prui svoje u mreu
upletene prste do moje noge da me utjei. Tvoja mama te voli.
Morpheus die ruke iznad glave i aplaudira. Bravo, Gosparu Vitee. Jeste li svi
vidjeli to? Vilenice se pridrue lanoj hvali, poskakujui po gljivi kao krijesnice na
amfetaminima. Gossamer sjedi na nargili, promatrajui u dostojanstvenoj tiini.
To je prava plemenitost, nastavlja Morpheus, epirei se na gljivi. Vezan i
onesposobljen, a jedino na to pomilja je djevina tankoutnost. I, moram priznati,
ima pravo. Vilenice stanu sa svojom rugajuom hvalom, zbunjene. Jednim
zamahom svojih krila, Morpheus klizne dolje i spusti se elegantno pred mene. Tvoja
mama te zbilja voli. Jako, jako te voli.
Moje umorne noge drhte, ali ostajem na njima, diui pogled prema njegovom
s prezirom koji mi gori u oima.
Makni se od nje. Jed se baca naprijed, uspijevajui provui aku kroz mreu
da okrzne nogu naeg domaina.
Morpheus korakne u stranu. O, o, o. Povue dim da se spoji tako da mrea
nestane, ostavljajui Jedova zapea, glenjeve i vrat dimnim okovima privrenim
za podnoje gljive. Ako e se ponaati kao dresirani majmun, tako e se s tobom i
postupati.
Svinjo! Zamahnem na Morpheusa otvorenim dlanom, ali mi on hvata zapee
u zraku prije nego to mu doprem do obraza. Zaustavljeni zamah protrese mi kosti i
razdrma mi masnice.
Ruke dalje od nje, ti bubin sine! Jed se upinje u dimnim okovima, crven u licu
od napora da doe do nas.
Smijui se, Morpheus se duboko saginje nad mene, jo uvijek mi drei ruku.
O, on mi se ba svia, promrmlja. Ba zna odabrati rijei. A to se tebe tie...
Toliko je blizu da njegov dimom namirisani dah prodire u mene sladak poput meda
i ljepljiv poput paukove svile.
U iskuenju sam da mu se privijem, da traim jo tih zavodljivih osjeaja. Ali
otresam to, govorei sebi da ta elja nije moja... da on nekako manipulira mnome.
Koprcam se. Njegovi nokti zabijaju se u moju rukavicu, od ega mi zapee
pulsira. Pod maskom mu crne oi blistaju hladno i krto. Slobodnom rukom povue
placem du mog obraza. Za razliku od njegovog pogleda, dodir je topao i mekan,
poput ljetnih kapi kie. Curi mi u duu, inei me zasienom, ali ednom.
Da, Alyssa. Tvoja mama te voli. Toliko da je dragovoljno otila u kuu
munjenih da bi te zatitila od tvoje sudbine. Mogla se razvesti, preseliti u drugu

dravu. Ali voljela je tvog oca previe da ga tako povrijedi. I nije mogla podnijeti da
bude toliko daleko od tebe. eljela te gledati kako raste... Da te dri na sigurnom
izdaleka. To je pravo majinstvo.
O emu ti govori? moje pitanje izae na pramenu zraka.
Ti si jedina do koje sam dopro u tako mladoj dobi. Koristio sam tvoju mamu
kao provodnik. Kad je shvatila to radim, otila je u ludnicu i da ne bude dvojbe,
smislila je kako da je zatvore opsesija ajankom i coktanje jezikom bili su sjajno
smiljeni i ja sam izgubio svoj most do tebe. Dok nisi dola u godine kad uje
vilinski zov kao i druge. Tvoja mama natjerala me da se zakunem da te nikad neu
kontaktirati. Ali sve se promijenilo kad si ti dola potraiti mene. Otvorila si kanal
izmeu nas. Pametna, pametna cura. Sad si tu da ispravi stvari, nisi li, breskvice? Da
popravi ono to je Alisa krivo napravila. Ispravi Zemlju udesa, i razbit e kletvu
na obiteljskom imenu. Moda e se tad tvoja mama moi prestati pretvarati da je
totalno luda.
U grudima me boli, kao da je netko moje srce koristio kao boksaku vreu. Ne.
To ne moe biti istina. Zato bi Alicia to uinila? Namjerno razgovarala s buhama pred
ljudima? Namjerno dala da je bace u ono mjesto? Ali surova stvarnost me hladno ispljuska.
Zato je rekla one stvari u dvoritu... ako sprovedem svoj plan da pronaem zeju
rupu, da je ona sve to uinila uzalud. Samu je sebe natjerala na godine kljukanja
lijekovima, ponienja i uasa jer se nadala da e mi tako kupiti dovoljno vremena.
Znala je da e to drati Morpheusa podalje... A onda sam ja krenula i sve upropastila
traei ga. to ini ono to moj tata i doktori planiraju jo razornijim.
Moja krivnja, proapem. Pokuavajui ne zaplakati.
Al, ne daj da ti nabija krivnju! ukanje Jedove odjee dok se napinje protiv
veza upada mi na rub svijesti.
Morpheus mi podigne bradu. Da, ne osjeaj se krivom. Jer ti si otkrila zeju
rupu, i bila dovoljno hrabra da skoi unutra. Ti si jedina imala toliko visprenosti i
smionosti jo od same Alise. I ve si uspjela isuiti ocean koji je ona ostavila za
sobom. Ti e srediti stvari za svoju mamu. Za sve nas. Vrlo si posebna, Alyssa. Zbilja
vrlo posebna. Blago me povue za zapee, diui me na prste dok moj nos ne
dotakne donju crtu njegove maske. Toliko smo blizu da skoro mogu okusiti mekanu
mlijenost njegovih usana koje vonjaju na sladi.
Glasan prasak prolomi se zrakom od ega Morpheus izgubi stisak. Zaljuljam se
unatrag na petama, skoro gubei ravnoteu. Vilenice zavrite kad se Jedovi okovi
odvoje od gljive.
Jed se zakotrlja po zemlji, izvije lea i trgne nogama. Razbijeni dimni konopi
jo vezani oko njegovih nogu, ruku i vrata slijede njegove pokrete, poput uvijenog
korpionskog repa, i uhvate Morpheusa u vrtnju. Dim se omota oko potkoljenica
naeg domaina, obarajui ga na tlo. Od udara mu spadne eir i okovi ispare,
ostavljajui Jeda i Morpheusa da se hrvaju u guvi krila i udova.
Jed zajai vilovnjaka i stegne mu prste oko vrata. Ako je ikad opet dotakne...
ja u te ubiti. Njegov duboki glas je promukao ali smiren, od ega mi se najee dlake

otraga na vratu. ile na vratu i rukama su mu nabrekle, kao i svaki mii u njegovom
tijelu.
Morpheus napravi greku i nasmije se te Jed pukne. S jednom rukom stisnutom
oko Morpheusovog vrata, drugom stisnutom u aku mlati po njegovom licu,
guvajui crvenu satensku masku.
Morpheus pokuava uhvatiti Jedova zapea i mie glavom naprijed-natrag da
izbjegne udarce. Krila su mu zguvana i beskorisna pod leima.
Ja sam pognuta u struku i elo mi pulsira dok se davim u moru iskrivljenih
sjeanja i nespojivih osjeaja, pokuavajui ostati na povrini. Vilenice cvile i roje se
gore u granama, ne znajui to da rade. Oito nikad nisu vidjele da netko napada
njihovog gospodara.
Morpheus die koljena da izbaci Jeda iz ravnotee i njih dvojica valjaju se po
neonskoj travi, ostavljajui zaravnjeni trag. Morpheus zavri gore. Njegova krila
obaviju ih poput atora. Obris Jedovog lica pojavi se, pritisnut na crnu satensku
membranu s druge strane. Siui pokret ostavlja otisak njegovih usta.
On se gui.
Vritei, naletim bolnim tijelom na Morpheusa, obarajui ga. Kotrlja se po
zemlji, obavijen svojim krilima kao ahurom.
Sagnem se nad Jeda. Njegov dah mi grije lice, spor i ravnomjeran, ali ne otvara
oi. Jede! Vrati mi se, molim te... Povuem mu ramena sebi u krilo da poloim
njegovu glavu sebi meu grudi, ruku otupjelih od tekog tereta.
Morpheus ustaje da otrese prainu sa sebe.
to si uinio? optuim ga.
On vraa na mjesto zguvanu masku. Krila mu se podignu iza lea i on ih
rastrese, prevlai ih preko ramena i prijee preko njih dlanom, kao da provjerava ima
li tete. Samo je u nesvijesti.
Nakon to opet stavi eir Morpheus dodiruje otiske dlana na svom vratu, a oi
mu potamne. Bila je to dobrodunost, mogao sam ga ubiti. Zarei. I trebao sam,
ustvari. Sigurno u zaaliti zbog te odluke.
Gledajui gore na svoj harem, Morpheus im mahne da siu. Vodite djeaka u
palau. Probudite ga iz sna. Iskaite mu dobrodolicu kako vi ve znate.
Gossamer se prva sputa iz drvea. Sad izgleda ima jo vie vilenica. Slijedei
nju kao vou, padaju u mlazovima svjetlucavi pljusak.
Ne! Bacam se preko Jeda. Udaram akama prema njima, ali one se u punoj
brzini sudaraju s mojim rukama i rebrima, bockajui poput tue veliine graka.
Odbijam se maknuti dok me Morpheus ne dograbi za ovratnik i prisili da ustanem.
To to se koprcam u njegovom stisku samo ga ini jo odlunijim. Snana ruka
obujmi me oko struka. Moji miii se upinju, ali jai je od mene. Ne mogu se istrgnuti.
On dri moja lea priljubljena uz sebe dok mi noge vise. Pedeset ili vie vilenica
podie Jeda za odjeu. Glava mu klone natrag, a njegova majica i traperice ispupe
se u njihovom stisku kao da ga podiu konopima.

Jede! vrisnem. Oi mi zamute vid kad on ne odgovori. Budite paljive s njim,

molim vas... Malene enske mogu ga nositi samo koji centimetar iznad tla, i duga
trava ugiba se pod njegovom teinom dok ga vuku sa istine. Neke od preostalih
vilenica vuku njegov ruksak iza povorke. Kad vidim da se zadnje vlati trave podignu
i tako oznae njihov odlazak, gurnem Morpheusa i oslobodim se, premda je to samo
zato to me on pustio.
Nemoj ga ozlijediti. Suze mi cure niz obraze.
Morpheus posee da uhvati jednu suzu na vrh prsta, a onda je podigne na blagu
svjetlost ono malo vilenica koje su ostale meu drveem. Usne mu se iskrive u
znatieljnom mrtenju. Plae za njim, a za mene si krvarila. Namee se pitanje to
je snanije. Valjda emo jednog dana doznati.
Grlo mi je suho. O emu ti pria? Krvarila za tebe?
Utrljava moju suzu u svoju kou kao da je losion. Odgovora e biti kad za to
doe vrijeme, mila. A to se tvog olovnog vojnika tie, nemoj plakati za njime. On
dobiva svu panju koja mu je potrebna. A kad bude obnevidio u ekstazi, zaboravit
e gdje je i skim je doao. Onog trena kad ga poaljemo natrag u svijet smrtnika gdje
mu je i mjesto, nee se ni sjeati da je bio ovdje.
Obuzme me uas. Ve je dovoljno i to to e te depne nimfe zavesti Jeda. Ali
ako ga poalju natrag u na svijet, on e se opet spojiti s Taelor. Sve to se dogodilo
izmeu nas ovdje dobro ili loe bit e zauvijek izgubljeno. Nee se ak ni sjeati
dovoljno da pomogne Aliciji. Kao i svi ostali, mislit e da sam ja pobjegla i nee znati
gdje me nai.
Jed je moja stijena, moj povjerenik, moj prijatelj. Ne znam mogu li ovo izvesti
bez njega. Znam da ne elim pokuati...
Jecajui kroz stisnuti dunik, pojurim prema otvoru meu drveem gdje su
vilenice nestale s njim, skoro se saplevi na svoje pete. Zbog otrog lepeta iznad glave
klizei se zaustavim i Morpheus mi se spusti na put. ui s krilima rairenim uporedo
s tlom i zuri gore u mene usredotoeno, poput ogromne ptice grabljivice tamne i
opasne. Onda se uspravi do svoje pune visine i hvata me za ramena prije nego to
stignem opet izmai.
Dosta je igara, kae. Alisa je ostavila nabore u naem svijetu koje samo ti
moe izgladiti. ekao sam vie od sedamdeset godina da doe ovaj dan... Previe
toga rtvovao da bih gledao kako sve to propada i trune.
Na te rijei, u meni sine istina. I zombie cvijee reklo je tako neto. Da samo
Alisin potomak moe ovo ispraviti. Alicia je rekla da su drugi Liddelli svi izabrali to
su izabrali. A okto-mor inzistirao je da Onaj Mudri Morpheus oajniki treba
moju pomo.
Oajniki.
Ja sam ta koja dri asa u ovom ludom pilu karata.
Ti treba mene, snizim glas za jednu oktavu. Nije to to moji preci nisu mogli
nai put dovde. Oni nisu htjeli doi. To mora biti svjestan izbor. Ne moe ih prisiliti,
inae bi oteo jednog i ve sredio taj nered. Ja sam prva koja je ikad bila voljna. Treba

me onoliko koliko ja trebam tebe. ak i vie. Ja se mogu vratiti u svoj svijet i moj
ivot ostat e kakav je oduvijek bio. Alicia... Ona e preivjeti, kao to je i dosad.
Morpheus ne mora znati istinu: da Aliciji kvaliteta ivota ovisi o mom uspjehu.
To je kri koji ja moram nositi jer u ovaj blef izvesti do kraja.
Ovo je tvoja jedina ansa. Prekriim ruke. Zajebavaj se sa mnom pa bi
mogao zavriti tako to e ekati jo sedamdeset godina. Dobar je osjeaj biti u
vozakom sjedalu.
udan izraz proe mu licem. Da mogu vidjeti ispod njegove maske moda bih
ga bolje oitala. Ali bljesak potovanja u njegovom crnom pogledu je jasan. Prsti mu
se opuste na mojim ramenima.
Koji su tvoji zahtjevi?
Jed ostaje. On je sa mnom u ovome. Postupat e s njim kao sa sebi jednakim,
ne pijunom. I objasnit e svoju ulogu u mojoj prolosti. Rei mi zato se sjeam tebe
i ovog mjesta... zato se sjeam tog stabla na tamnom pijesku Zemlje udesa. A
najvie od svega, zato stalno ujem tvoju pjesmu u glavi.
Sputa ruke do svog struka. Je li to sve?
Hou da mi da rije... Da se zakune.
Naravno. podie dlan a ja se pitam je li to prezrivost ili je ozbiljan. Kunem
se da tvog deka s biuterijom pod zubima neu izbaciti niti mu nakoditi dok god je
odan tebi i tvom hvalevrijednom cilju. Premda zadravam pravo da ga ivciram u
svakoj moguoj prigodi. O, i s velikom sreom u otvoriti vrata tvog sjeanja. Tad
se nakloni pravi gospodin od glave do pete.
Ja nakrivim glavu, prouavajui ga njegovo kono odijelo i zguvanu masku,
onaj morbidno seksi eir. On misli da je rock zvijezda. Moda ovdje i jest. Ali dao
je rije i mora je se drati, ili e izgubiti svoje moi, po vilinskim pravilima.
Uspravivi se, korakne do mene, dodirujui vrhovima svojih izama moje. Eto.
Sad kad je ta neugodnost uklonjena, hoemo nastaviti? Budui da si sad ve sasvim
porasla, eka nas mnogo ponovnog upoznavanja.
Koa mi se ugrije. Mislim da ne elim znati to on misli pod tim ponovnim
upoznavanjem. Pogledom pretraujem nau okolicu, i previe svjesna da smo sami. Sve
vilenice su otile. ivci mi bride poput elektrinih impulsa pod koom. Gdje su
svi?
Pripremaju gozbu za proslavu u palai. Nemamo gardedama. Mogla bi to ba
i iskoristiti, mila.
Uspaniena, pokuam koraknuti unatrag, ali njegova krila omotaju se oko mene
poput naonjaka na konju, drei me u mjestu i briui sve drugo osim njega. Kao
da dijelimo spilju.
Koa mu je skoro prozirna na priguenom svjetlu. Vrijeme je da me pusti ui,
lijepa Alysso.
Prije nego to stignem odgovoriti on zguli svoju masku i isputa je na travu pod
naim nogama. Ono to sam ja smatrala minkom oko oiju su trajne oznake,

tetovaa, moda. Crne su poput predimenzioniranih trepavica, sa safirima suzastog

oblika koji ublaavaju iljate krajeve. Efekat je prekrasan, na morbidan nain, kao kod
cirkuskih artista. Osjeam poriv da posegnem i dotaknem draguljne suze, ali njegov
ugljeni pogled uvlai me, guta me.
Sjeti se mene... ujem njegov glas u glavi. Sjeti se svoje sudbine..!
Pjesma oivi jo jednom Morpheusova uspavanka.
Ovaj put joj se ne opirem. Otvaram um tekuim notama, putajui da mi
promu duu sve dok... Komadii moje prolosti vrte se poput filmova na crnom
platnu njegovih krila. Vrlo sam mala, leim u kolijevci. Pokriva me meka satenska
dekica crvena s bijelim opivom. Prozor mi je otvoren, i ljetni povjetarac apue
pod zavjesama, ljuljajui mobil nad mojim krevetom. Konjii za ljuljanje i balerine
pleu nada mnom na zranoj struji. Pjesma je ono to me probudilo. Ne glazba
mobila, ve njegova. Mjesec sjaji i tamo je i on, silueta oblika leptira koja visi s vanjske
strane moje mree za komarce. Njegov glas uvlai se unutra, mazan i blag.
U crvenom i bijelom spavaj mi dijete, lijepo se odmori maleni cvijete: jaaj i rasti rumenog
lica, da jednog dana
Prije nego se stignem prisjetiti stiha do kraja, baena sam u drugo sjeanje. Ovo
je mutno kao da gledam kroz zaprljano staklo i shvaam da je to jedan od mojih
zaboravljenih snova. Ja sam jo mala, ne vie od tri godine, i hodam drei se za ruku
s Morpheusom du crne, svjetlucave plae. I on izgleda mlai, moda trinaest godina.
Moje bose noge tonu u tlo pa me on die na svoja ramena i savija svoja krila nad
nama za sjenu. Steem njegovu modru kosu debeljukastim aicama i hihoem se
na blistavi spektakl pred nama: stablo od dragulja. Jednog dana, mala moja mila, govori
Morpheus blago dok me dri za glenjeve. Osjeam se sigurno i oboavano, poput
princeze. Jednog dana ti e postii ono to ona nije mogla. Vratit e Zemlji udesa njezinu
prijanju divotu. On une da mi pokae labirint u podnoju stabla a onda iskrene moj
gleanj da pokae odgovarajui made. Ovo je tvoj klju. Okree glavu da me pogleda
i namigne mi. Ja se smijem, tapui njegovu svilenkastu kosu.
Onda sam natrag u svojoj kui dvije godine poslije. Subota je ujutro i budim se
uz Morpheusovu uspavanku sad ve poznatu koliko i ruiasta posteljina s
ruicama na mom krevetiu. Prozor je opet otvoren i miris proljea ulazi kroz
prozrane zavjese. On eka u obliku leptira s druge strane mree. Izvuem se ispod
pokrivaa da ga pozdravim. To je naa rutina; igram se s njim u snovima nou
istraujui na zaarani svijet kroz prizore koje mi on prua a onda ga ispratim
ujutro prije nego to zaponem dan. Ali ba kad koraknem do prozora i pritisnem
dlan uz njega, mama ulazi unutra. Ona vikne, od ega moj leptir odleti u na vrt.
Trei van, ona ostavlja vanjska vrata odkrinuta. Ja je slijedim. Ona nosi duge, otre
kare i kljoca po laticama cvijea skandirajui Ode ti glava. Kad shvatim to ona
ustvari goni, udna nelagoda pojavi se u meni. Vidjela sam kako se latice raspadaju
pod otricama. Ne elim da ona upropasti lijepa krila mog leptira, pa stavim ruke
pred kare. Leptir izmakne neozlijeen. Ali ja nisam te sree...
Izlazei iz transa, spustim se na tlo i stisnem bolne dlanove na prsa ponovo
osjeajui zjapee rane. Morpheus se naginje nad mene, gladei mi kosu. Rekao sam

ti da si ti posebna, Alyssa, mrmlja, dok je teina njegovog dlana neobino utjena na

mojoj glavi. Ti si jedina koja je ikad krvarila za mene.
A tad razumijem. Ono drugo sjeanje, ono za koje sam ja sve te godine
pretpostavljala da je stvarno, bilo je zasjenjeno onim to je moj tata mislio da se
dogodilo. Onim to je ugledao kad je pogledao kroz prozor kuhinje gdje je pekao
palainke. On je mislio da ja pleem iza Alicije dok sam ja cijelo vrijeme pokuavala
zatititi svog prijatelja.
Nekoga za koga sam mislila da mi je prijatelj. Ali bi li prijatelj odletio i ostavio te
da krvari slomljenog srca?
Iscrpljena sam. Sva ta otkria izmijeala su mi se u umu, previe da ih upijem.
Napori koje je moje tijelo prolo proteklih nekoliko sati uinili su svoje. Masnice mi
pulsiraju i kosti su mi teke kao kamen.
Jo na koljenima, klonem uz Morpheusa. On me pritisne uz svoja bedra vrst
oslonac. Mousna, hladna koa njegovih hlaa je poput jastuka za moj obraz.
Zatvorim oi. Da... Bila sam tu i prije, sigurna i privijena uz njega.
Prvo pomislim da sanjam kad se on sagne da me pokupi u naruje i smjesti me
uz svoja glatka prsa. Ali kad me miris sladia i tople puti okrui, znam da je to stvarno.
Otiao si, optuujem borei se da ostanem budna. Srce mi je bilo
slomljeno... a ti si me ostavio.
Greka koju se kunem da vie neu napraviti. Premda me dri uza sebe,
njegov odgovor zvui udaljeno. Ali daljina nije bitna; dao je rije. Drat u ga za nju.
Moje oi se na tren otvore da vide kako nas obavijaju sjene. Ili su to krila?
Na trenutak pomislim na Jedov njeni osmijeh, a onda utonem u mraan san
bez snova.

12.
Sve udnovije i udnovije
Toplo mi je... pretopio. Plava sumaglica muti moju okolicu, trepui jarko pa
prigueno kao sunev odraz na valovima elegantno kretanje svjetla i sjene preko
i oko mene. Tekua voda curi negdje blizu, jo blie, ujem ukanje odjee.
Jede?
Kad pokuam ustati, bol mi navre u svaki centar ivaca bijelo usijan i
pulsirajui. Zajauem.
Samo polako, mila.
Moje oi fokusiraju se u smjeru poznatog naglaska. Morpheus sjedi pored mene
na rubu madraca koa mirisa sladia, raupana modra kosa, tetovirane oi s
draguljima na vrhovima. Sjeanje mi navaljuje s treskom. On je doletio sa mnom
ovamo iz ume. Sjeam se da sam se probudila u zraku pa onesvijestila od straha, pa
se opet probudila na tren kad me on uukao u svoj krevet. Plava izmaglica su ustvari
mlazevi vode koja curi iz elegantnog drvenog baldahina privrenog na okvir
kreveta. Tekue zavjese.
U poloaju u kojem sjedi, njegova krila sijeku vodopad. Voda uzmie i ostavlja
ga suhog, pravei obris oko njega, kao da je konci podiu. Svaki put kad se pomakne,
vodena zavjesa mu se ukloni. Nekakva nevidljiva barijera je izmeu njega i pljuska.
Pokuam sjesti, ali hrpa deka preteka je za moje umorne miie i kosti.
Klaustrofobija mi poinje grickati psihu.
Morpheuse...? Glas mi puca, grub i hrapav kao da sam cuclala sasuene
krekere. Valjda je to od svih onih suza koje sam progutala u oceanu.
Sputajui se da legne uz mene na madrac, on se nasloni na lakat. Uplete prste
u uvojke platinaste kose rairene po jastuku oko moje glave. Plakala si u snu. Boli li
te?
Klimnem glavom, izvlaei ruku ispod deke da si dotaknem grlo. Jed,
promrmljam, gurajui zvuk kroz svoje bolne glasne ice.
Morpheus se namrti. Tvoj prijatelj se odmara. Sad se ja brinem za tebe.
Poinje skidati deke s mene.
Ono to sam prije osjeala kao okove sad kao da je oklop koji se skida. Ne
znajui to imam na sebi ispod, stisnem zadnju deku oko svog grla.
Moj domain naginje se toliko blizu da njegova kosa oee moje ogoljeno rame.
Meka je i kaklja. Stidljivi cvjetiu, proape mi, obavijajui me svojim slatkim
dahom. Jednostavno emo stapanjem ukloniti tvoj bol.
Stapanje to ne zvui kao neto to bi moj tata odobravao. Krenem odgurivati
Morpheusa, ali njegova njena razuvjeravanja ublae moju rezerviranost. Nekako

znam da me nee ozlijediti. Gledam kako deka klizi niz moje tijelo pod njegovim
blijedim, elegantnim prstima. Bez pokrivaa, ostajem u dugoj spavaici na bretele, od
satena i ipke boje ampanjca. Pokriva sve to treba pokriti, ali se ipak osjeam
izloeno. Morpheus me morao vidjeti golu da me stavi u ovo. Prekriim ruke preko
grudi.
On se nasmijei. Ne brini. Moje ljubimice su te razodjenule. Kad su odnijele
tvoju odjeu da se spali.
Spali? promukli apat probije se iz mog grla. Ali... nemam nita drugo.
uti sad, i budi mirna. Bez ijedne druge rijei on povue rub moje spavaice
dok mi nije iznad glenja, otkrivajui made. Zategnem miie, spremna istrgnuti
nogu, ali njegove duboke, tamne oi zagledaju se u moje. Vjeruj mi.
A na nekoj bizarnoj razini, i vjerujem mu.
Nakon to zavrne rukav koulje do lakta, on pritisne istovjetan made s
unutranje strane podlaktice na moj. Ba kao i s Alicijom, vrelina zaiskri iz spoja,
premda je ovo mnogo snanija reakcija. Toplina mi struji kroz cijelo tijelo. Taj osjeaj
ini me okrijepljenom ali ranjivom, i rumenilo zatrepti pod toplinom, od glave do
nonih prstiju.
Eto. Ponovno povue spavaicu dolje, rastre deku preko mene i zavue mi je
pod bradu. Stavljajui eir na glavu, nakrivi ga. Krila mu se uzdignu kad se uspravi i
voda se podigne u luk oko njega. ekaj da spajanje uini svoje. Ne mii se odatle
dok se ja ne vratim s neim za tvoje grlo.
Kad krene unatrag, zavjesa od vode padne i opet mi zakloni moje okruenje.
Toliko sam zbunjena da se ne mogu pomaknuti. to se upravo dogodilo izmeu nas?
Zato imamo odgovarajue madee?
Onog trena kad ujem da se vrata zatvaraju, izvuem se ispod pokrivaa,
pritisnem kraljenicu uz uzglavlje i savijem si koljena pod bradu, drhtei. Da mi je
Alicia rekla istinu... da je samo bila iskrena sa mnom, ne bih sad bila ovdje ovako
isprepadana. Jed i ja bili bismo doma, na sigurnom.
Krivnja me bocne u srce. Ne. Ona me pokuala zatititi. A sad e istrpjeti oktretman zbog svojeg muenitva. Ne mogu biti ljuta na nju. mrcajui, obriem suze
s trepavica.
Znatielja prevlada svaki drugi osjeaj, i posegnem rukom prema vodopadu.
Ba kao i s Morpheusom, ona se podigne i ostavi me suhom, kao da je neto ivo to
izbjegava kontakt. Dograbim jednu deku, zaveem je oko ramena kao plat, i skoim
kroz zavjesu, te padnem na debeli tepih. Odjek ukoenosti ostao mi je u miiima,
kao da sam dan prije dizala utege. Osim toga, nita me ne boli.
Okrenem se na peti da promotrim prostoriju. Divlja je i zapanjujua, ba kao i
njezin vlasnik. Nema prozora ni zrcala, ali ima jarkog svjetla koje dopire iz kristalnog
lustera. Barun prekriva zidove u nijansama zlatne i grimizne, isprepleten s viticama
brljana. Vjetreni zvonii nainjeni od koljaka i paunovih pera vise sa stropa. Niz
stepenastih kristalnih polica zauzima jedan kut. One slijeva na sebi imaju eire svih

vrsta i veliina ureene mrtvim leptirima; one zdesna pak, nekoliko staklenih kutija.
Lepravi pokret privue me jednoj od njih.
U prozirnim kutijama, leptiri pobjei i slijeu i smjetaju se na paljivo
posloenom liu i granicama. U nekoliko kutija, guste mree prekrivaju staklo. Te
mree izgledaju mi poznato... Kao u komaru s Alisom kad traim gusjenicu meu
gljivama.
Pritisnem dlan na jednu plou. Hladno me staklo smiruje, podsjea me na moj
akvarij doma. Gledajui poblie, shvaam da su umreene grude ustvari gusjenice u
ahurama koje se pretvaraju u leptire. Vrata zakripe i ja se okrenem dok mi srce lupa.
Morpheus prijee prag i zatvori nas unutra. ila i orna, ha? Nosi posluavnik
s ajnikom i odgovarajuim porculanskim alicama. Znao sam da me nee
posluati. U tvojoj je prirodi da bude slobodna i nesputana.
Ti... Pokaem drhtavim prstom na ahure. Onaj komar koji sam imala
otkad je Alicia otila. Ti si mi ga stavio u um, zar ne?
Njegova snana vilica trza se dok stavlja posluavnik na stakleni stoli. Koji bi
to komar bio, mila? Nisam bio mentalno povezan s tobom ve godinama. Ustvari,
ne bih bio ni sad da nisi ti otvorila kanal izmeu nas. Uposli si ruke toei aj.
Pramenovi pare ispune prostoriju, miriui na med i limun.
Ja sam Alisa, odgovaram, traim tebe... Gusjenicu. Hoe mi skinuti glavu. Ti
si mi jedini saveznik, i... Protrljam si vrat straga. ekaj, ne. Tu je i Cerigradski
Maak. Ali nijedan od vas ne moe mi pomoi. On je izgubio tijelo, a ti si...
Pogledam u staklene sanduke. Ti si u ahuri.
Morpheus skoro ispusti ajnik. Stavi poklopac natrag uz glasan tropot. Kad se
okrene meni, izgleda potreseno prvi put otkad sam ga upoznala. Sjea se. U trenu
mu se sabranost vrati i iznenaeni osmijeh pojavi mu se na licu. Nakon svih tih
godina, zna detalje. Briljantno.
Detalje... o emu? Koljena mi klecaju i stegnem deku vre oko vrata.
Morpheus pokae na stolac kraj sebe. Sjedi. Jo se opravlja od svojih napora s
oceanom.
Krenem odbijati, ali on me primi za ruku i vodi do nje. Tek tad primijetim da
sad nosi rukavice, i zato se zapitam gdje su moje. Samo to ne zapitam kad mi on
urui alicu.
Popij aja a ja u ti ponovo ispriati tu priu.
Ponovo?
Dok on toi aj sebi, ja otpijem svoga. Vrua, slatka tekuina klizi mi kroz grlo
u tijelo. Kucnem noktom po stolu pod svojim tanjuriem. Povrina je ahovska
ploa, crna i srebrna. Staklena ploa prekiva je za zatitu od prolijevanja i ogrebotina.
ahovske figure posloene su u neuobiajen raspored. Primjeujem neke rijei na tri
srebrna polja, ispisane sitnim svjetleim rukopisom. Nagnem se da ih proitam, ali
Morpheus pree svojom rukom preko njih i nestanu poput dima.

Njegova krila ire se s obje strane stolca dok sjedi preko puta mene, sa eirom
na stolu. Podie alicu i gleda me preko ruba dok pije, a onda je uz zveket odloi na
tanjuri.
Neugodna tiina prekine se kad on otvori ladicu sa strane stolia i izvadi malu
mjedenu kutiju. Njezin poklopac na arkama poskoi gore, i Morpheus je prevrne
tako da se sadraj ratrka po ahovskoj ploi. Malene figure od bjelokosti
predstavljaju poznate likove: gusjenicu koja pui nargilu, maka sa smjelim
osmijehom, djevojicu u haljini s pregaom. Ima i drugih. Vidjela sam ih prije,
jednom davno. To su bile moje igrake kad sam u snovima posjeivala ovo mjesto.
Posegnem za figuricom Alise i podignem je.
Morpheus nagne glavu. Ona ti je uvijek bila najdraa.
Nostalgina raznjeenost proiri mi se grudima. Priao si mi priu s njima.
Dragulji pod njegovim oima svjetlucaju, blistajui umirujue plavo. Bilo
jednom dijete po imenu Alisa... Koja je bila sva od nevinosti i slatkoe, veselja i
svjetlosti. Moda jedina njezina mana bila je to je bila jako, jako radoznala.
Prouavam njegov izraz lica i vidim iskrenu privrenost. Okreem malenu
rezbariju meu prstima.
Najpametnija meu curicama, nastavlja Morpheus umirujue glatkim glasom.
Nekako je uspjela sama-samcata nai put u Zemlju udesa. Nije namjeravala
prouzroiti nikakve nevolje. To je bila krivnja Gusjenice, poticanje na zbijanje ala sa
stanovnicima vilinskog svijeta. Zemlja udesa postala je tako dosadno mjesto, i
Gusjenica i Ceriga, kao usamljeni vilovnjaci, zaeljeli su se malo destruktivnog
veselja. Vue prstom du make, od ega se ona ljulja tamo-amo. Vilica mu se
zategne. Kad se sve to okonalo, Gusjenica ju je pokuao upozoriti. Zatititi je od
Crvene Kraljice. Rekao je djetetu da ne ide u palau Nevida. Ali bila je pozvana, i ba
joj je bilo do kraljevskog druenja. Nije znala da je to klopka... da je Crvena Kraljica
planira natjerati da plati za sav nered koji je uzrokovala voena svojim novim
prijateljima.
Stavljam figuricu Alise na crno polje. Pobjegla je kraljici i dola traiti tebe,
oekujui pomo.
A ja nisam mogao prokleto nita uiniti jer sam ve zapoeo metamorfozu.
Bio sam zatvoren u toj ahuri sedamdeset i pet godina.
Pa... Kako je pobjegla? Toliko sam se unijela u pripovijest da mi je u elucu
vor.
Morpheus zakotrlja kip kraljice po ploi, obarajui Alisu. Nije. Ne ba. Kao
to vidi, njezina loza je prokleta. A sad ti plaa cijenu za to.
Uslijedi jo jedna napeta tiina, koju remeti samo uborenje vodopada oko
kreveta. Posegnem za figuricom gusjenice, ali Morpheusova ruka hvata moju.
Toplina se probija kroz njegovu rukavicu i ulazi mi u kosti. U tom trenutku vidim ga
tako jasno, kao mladia koji je bio dok bismo se skupa igrali u mojim snovima. Ali
sad je mukarac izmuen, zavodljiv i neitljiv.

Znai, to je tvoja pokora? pitam, dok mi ivci struu po grlu. Da dovede

jednu od nas dolje i zaustavi kletvu. Zato si doao Aliciji?
Tvoja majka je vrlo jedinstvena, kao i ti. Od svih drugih kandidata, od svih
tvojih predaka kroz godine, njezin um bio je najprijemiviji mojem. Povezali smo se
kad je bila tvojih godina. Postali smo prijatelji. Ali kad je doznala istinu o svojem
naslijeu, nije htjela ni uti za rjeenje, jer je ve upoznala tvog oca i zaljubila se.
Pokuala me iskljuiti nakon toga. Ali pronaao sam drugi nain da iskoristim njezin
um. Da se poveem s tobom.
Ljutnja zbog njegovog postupanja s njom kao sredstvom koje se upotrijebi pa
odbaci apue mi u umu. Ali u svjetlu njegove skruenosti zbog naputanja Alise, i
s obzirom na obeanje koje mi je dao u umi, da me vie nikad nee ostaviti
slomljenog srca i povrijeenu, odluujem priguiti taj osjeaj. Znai, pomaganjem
meni da ispravim ono to nije u redu s mojom obitelji, nada se da e ublaiti svoju
krivnju.
On itei ustaje u uzmahanom naletu krila i koe. Vjetar od tog pokreta
pomakne mi kosu. Moja krivnja za ono to se dogodilo s Alisom ne moe se nikad
ublaiti. Grabi figuricu Cerigradskog i hoda amo-tamo po tepihu. I pored
impresivne visine, elegantan je i taman poput crnog labuda. Malo je kompliciranije
od toga, bojim se. Ja sam moda bio nedohvatljiv u svojoj ahuri. Ali Ceriga je
pokuao pomoi djetetu. Crvena ga je odluila ubiti kao nagradu za njegovu
nelojalnost. Morpheus balansira figuricu na vrhu svog prsta. Ali on je od rijetke
vrste vilovnjaka nije dijelom duh a dijelom meso. Nego oboje istodobno. Moe
nestati i ponovo se pojaviti u zraku, ili se pretvoriti u bilo koji oblik. Takvo stvorenje
je skoro pa nemogue ubiti. Pa je Crvena presjekla njegovu aroliju nadvoje vajtolnim
maem jedinom otricom koja moe sjei kroz bilo kakvu aroliju u naem svijetu.
To je najmonije oruje.
Umro je? pitam, opet suhog grla. Otpijem gutljaj mlakog aja.
Ne. Glava mu se otkotrljala u grmlje u kojem se Alisa krila. Uspio je uhvatiti
vajtolni ma svojim ustima, i ispljunuo joj ga je pred noge, pourujui je da pobjegne
i sakrije ga na mjesto gdje je nitko nee traiti. Alisa je pobjegla s orujem, a Ceriga
je nestao prije nego to su ga stigli zarobiti, naavi utoite na groblju dua, gdje je
tlo sveto i to tuju svi itelji Zemlje udesa. Ni dvorski ni usamljeni nee kroiti tamo.
Ali donja polovica Cerigaa je uhvaena i njom je nahranjen kraljiin ljubimac
grlograb.
Pogled mi zapne na najveem liku u hrpi figurica: grotesknom stvorenju s
pandama zmaja i repom sa iljcima. Njegova razjapljena usta i iljati zubi izazivaju
drhtaj straha niz moja lea. Kad sam bila mala, sakrila bih grlograba u kutiju dok sam
se igrala s ostalima.
Zanimljivo je to s grlograbom, koji je velik kao teretni vagon u tvom svijetu.
On svoju hranu guta cijelu, tako da se rtva polako topi u mranoj praznini njegovog
eluca smrt koja moe trajati vie od stoljea dok se ne okona. Ali za Cerigaa,
koji ne moe umrijeti, to je kao da je izgnan na pusti otok, bez ikakvog sunca ili

mjeseca ili zvijezda. Ili vjetra i vode. Samo smrt svud oko tebe. Tamo se njegova
druga polovica nalazi do danas, uhvaena, udei da opet bude spojena s glavom.
Trzaj suosjeanja zakuca mi u srcu. eli moju pomo da ga oslobodi. To je
to?
Morpheus se okrene na peti da se sueli sa mnom, klonulih krila. Izgleda zbilja
ojaeno. Sve to mi treba je vajtolni ma da oslobodim Cerigaevu drugu polovicu.
Alisa je uzela oruje i sakrila ga na jedinom mjestu gdje je znala da e biti na sigurnom.
Na mjestu tako smijenom i svakodnevnom, nitko ga ne bi tamo traio. ajanka.
Njegov pogled padne na figurice ispred mene i ja podignem lik sa udnim, kavezastim
eirom.
Ludi Klobuar, nagaam.
Ustvari, to je striktno carrollizam.
Ha?
Lewis Carroll. To je ime koje je on upotrijebio u svojoj izmiljenoj prii. Ali
pravo ime tog vilovnjaka je Herman Hattington. I nema ni trunke ludila u njemu.
Prilino je zabavan, ustvari, kad je budan.
Kucnem po glavi figurice, ekajui objanjenje.
Vidi, Alisa je ostavila goste ajanke arolijom uspavane, nastavlja Morpheus.
Za to te trebam, da to ispravi. Probudi ih i oni mi mogu rei gdje je ma.
Njih... Kao Oujskog Zeca i Puha? pitam, oekujui da je osim ajanke sve
drugo iskrivljeno u bajkovitom pripovijedanju.
To bi bio Oujko Klec. Jednom je gadno pao pa se nije oporavio, stalno mu
klecaju koljena. A kad ga zaboli, Uh-uh vie mjesto njega. Zato ima taj nadimak.
Carroll je to krivo zapisao, ali nije on kriv za to. Pogreno su mu ispriali,
nesumnjivo.
Ispriala Alisa... Protrljam elo, osjeajui se oamueno. Sve je ovo tako...
Izokrenuto.
Morpheus slegne ramenima. I jest. Zato si tu. Ispravljanje stvari u Zemlji
udesa oslobodit e tebe i tvoju obitelj zauvijek. Ali to mora biti od tvoje ruke, jer
samo ti ima porijeklo pomou kojeg e razbiti Alisine arobne veze.
Opet uspravljajui Alisu, postavim gusjenicu uz nju. Zato si ono rekao, u
mojim snovima. Jednog dana ti e postii ono to ona nije mogla. Vratit e Zemlji udesa
njezinu prijanju divotu. Govorio si o Alisi.
On se vraa do stola i ubaci maku u kutiju, inei isto sa svim drugim likovima.
Toliko je eljela ispraviti svoje pogreke. Bila je mlada, ali vrlo mudra. Stojei iznad
mene, Morpheus mi prui ruku. to kae, Alyssa? Ve si isuila ocean. Samo jo
jednu stvar treba ponititi. Jesi li voljna?
Moda bih trebala razgovarati s Jedom prije nego to odgovorim. Ali zvui tako
jednostavno... probuditi nekoga. Morpheusova savjest bit e umirena i moi e spasiti
svog prijatelja. I, to je najhitnije, Alicijino rtvovanje e se isplatiti. I sama pomisao
na njezin osmijeh kad joj kaem da je komar napokon okonan, da vie nikad

neemo biti povezani sa Zemljom udesa, razgori eravicu u mom srcu. Obje
moemo konano biti ono to smo roene da budemo, i ne sramiti se vie onog to
jesmo.
Duboko uzdahnuvi, poloim dlan na Morpheusov i pogledam ga u oi. Uinit
u to.
On podigne moju ruku i pritisne svoje pune, meke usne na nju. Onda se
nasmijei, a dragulji mu zablistaju zlatno i jarko.
***
Sjedei na kristalnom stolcu, lupkam crvenim noktima po tankom,
polumjeseastom staklenom stoliu. Sama sam u hladnoj dvorani obloenoj zrcalima,
ekajui da mi se Jed i Morpheus pridrue. Trebali bismo isplanirati svoju strategiju
za banket. Morpheusu dolazi gost koji e imati ulogu u mom posljednjem zadatku.
Jed ide na banket kao vilin-vitez da bi se uklopio, a vilenice su ve prije dole u
Morpheusovu sobu da mi srede minku tako da izgledam kao vila.
Nervozna sam to u vidjeti Jeda... Nervozna jer ne znam kako e reagirati na
to to sam odluila pomoi Morpheusu a da se nisam prvo posavjetovala s njim.
Zatvaram oi, dezorijentirana pokretom svud oko mene. Zrcala pokrivaju svaki
centimetar stropa i zidova, ak i pod. Sjenovite prilike klize s druge strane mojih
odraza. U naem svijetu, zrcala se prave premazom srebrnog olova na pozadini
staklene ploe. Nitko ne moe vidjeti nita osim svojeg odraza. Ovdje u zrcalima
vidim sjene koje kao da su u sendviu izmeu stakla i olova. Vilenice koje su me
dovele ovamo kau da su to duhovi leptira.
Tko je znao da kukci imaju due? Na to se zapitam o svim onim bubama koje
sam ubijala doma. Prema Morpheusu, u Zemlji udesa svatko i svata ima duu.
Groblje je mjesto na kojem ih se uzgaja: sije, zalijeva i plijevi, kao virtualni cvijetnjak
dua. uvari tog vrta su Sestre Cvil.
Jedna sestra njeguje due pjeva novodolima i dri duhovnu floru
zadovoljnom. Druga blizanka plijevi uvele duhove koji su okopnili i postali ogoreni
ili bijesni. to s njima ini, ja mogu samo nagaati. Ali ima neke veze s njihovim
zakljuavanjem u druge oblike na vijeke vjekova.
Vrtlarice se trenutano ne slau ba dobro s Morpheusom jer im on odbija
poslati svoje mrtve leptire. Radije bi da slobodno lete negdje izmeu ivota i smrti
nego da ih vee za zatvor od praine. Pa ih krije unutar svojih zrcala.
Neki bi moda to nazvali morbidnim. Ali ja u tome vidim odreenu razinu
njenosti, u njegovom pokuaju da im prui dostojanstvo. Iste one njenosti koju
sam uoila prije, kad se pobrinuo za moje ozljede.
Sad shvaam ono sa ime sam se bojala suoiti. Made na mom glenju je
opeprisutan kod stvorenja Zemlje udesa kljuevi njihova svijeta i nain da zalijee

jedni druge. Kao dio nae kletve, svaka od ena Liddellovih imala je vilinske osobine
jo od Alise.
Jo uvijek ne znam zato je, u svojim poznim godinama, Alice izgubila taj
made. Ili zato se klela da je ivjela u kavezu za ptice u Zemlji udesa umjesto to
se udala i imala obitelj u smrtnom svijetu. Ali to barem rasvjetljava ekscentrinosti
moje bake Alicette i njezin pokuaj letenja. Sigurno je shvatila nae naslijee i
pokuala iskuati svoju teoriju.
Teki koraci izama odjekuju zrcalnim podom i trgnu me iz misli. Onog
trenutka kad prepoznam tamnokosi lik koji koraa prema meni, skoim na noge i
potrim do njega. Pod je sklizak kao led a izme koje su mi vilenice dale ne hvataju
dobro. Poskliznem se. Jed isputa svoj ruksak, skoi naprijed i uhvati me u zadnji as.
Oboje smo toliko nervozni i sretni da prasnemo u smijeh. Hvata me pod ruke
da mi pomogne ustati a onda me vue gore dok nam se ela ne dotaknu. Svaki put
me ponovno zapanji kako me lako on moe dii s poda, kao da uope nemam teine.
Pomilujem njegovo glatko obrijano lice.
Je li te dirao? Ozlijedio te? proape Jed u tiini.
Ne. Bio je pravi dentlmen.
Jed se namrti. Hoe rei oharmen.
Frknem, to otapa njegovu napetost i izaziva mu osmijeh. Zavrti me.
Nedostajala si mi, kae, s ustima toliko blizu mojih da se rosna toplina rascvate
izmeu nas.
Pomaknem bradu na njegovo rame i vrsto ga zagrlim da ga ne bih opet
pokuala poljubiti. Moje tijelo je edno, upija njegovu toplinu poput spuve. Nemoj
me nikad pustiti, okej? U bilo kom drugom trenutku to bi zvualo jadno. Ali u tom
trenutku, dok sam izgubljena u njegovom zagrljaju i tom mirisu za kojim sam udila,
opet sam doma. Pa je to najiskreniji zahtjev koji sam ikad izrekla.
Neu te spustiti dok mi ti ne kae, odgovara on pored mog uha.
Nakon nekoliko sekundi blaenstva prekinem na zagrljaj i nagnem se unatrag.
Hoe sad dolje? pita on.
Da nisi na to ni pomislio. Kucnem ga po piercingu da ga kaznim za taj
prijedlog.
On se iskrivljeno nasmijei. No dobro onda.
Pa... nee pitati?
to? Njegove oi poseu unutra i dotiu mi duu.
Promekoljim se, a noge mi se zaljuljaju od napora. Za sjene u zrcalima.
Gossamer mi je ispriala. Ali to ipak nema smisla. Zato se toliko trudi oko
njihovih duhova, a istovremeno istie njihova mrtva tijela time to ih nosi na svom
eiru?

On uva tijela kao i ja, ali kao poast njihovim ivotima. Trebao bi vidjeti
njegovu sobu, ima sanduke sa ivima. Dri ih tamo dok ne napuste ahure. Kad su
dovoljno snani, oslobodi ih.
Stavio te u svoju sobu? Mraan oblak pree preko Jedovog lica. Kune li se
da nije pokuao nita?
Ja naslonim podlaktice na njegova ramena. asna izviaka.
Jed stisne oi. Cukreno.
Prstiju obavijenih oko njegovog vrata, palcima povuem njegov konjski rep. On
ne nosi ba esto kosu na leima, ali trebao bi. Povuena je preko uiju da prikrije to
to nisu iljate. Efekt oduzima dah. Ogoli njegovu snanu liniju vilice i izraajne
talijanske crte lica.
Ma vidi se samo, proapem.
Prezauzet sam gledanjem u tebe, odgovara on.
Odgurnem se od njega, preutno doputenje da me spusti da se oboje moemo
bolje pogledati.
Njeno me sputa na pod. Koraknuvi unatrag, dri me ispruenom rukom.
Gala oprava.
Hvala. Ne kaem mu da ju je Morpheus odabrao: babydoll majica na bretele
s kaskadama nabora koji poinju pod grudima i idu sve do sredine bedara. Crvena
ipka na rubu nabora, u skladu s crvenim remenom koji mi stee struk. Pet debelih
srebrnih prstenova ukraavaju remen, slaui se sa sivom bluzom ispod moje majice
bez rukava. Napuhnuti rukavi bluze pokrivaju mi ruke i ljube zapea gdje iz njih vire
crvene ipkane rukavice bez prstiju. Prugaste tajice, sive i boje breskve, obavijaju mi
noge poput eerlema i nestaju u crvenim barunastim izmama do koljena.
Cijeli izgled bio je sraunati napor da izgledam to nevinije kako me gosti na
veeri ne bi smatrali prijetnjom. U tom cilju, vilenice su mi uplele kosu u dvije duge
pletenice s obje strane glave i onda zavukle kopu za kosu iz blaga u naslonjau na
njezino mjesto s lijeve strane. Iz nekog razloga Morpheus je ustrajao u tome da je
moram nositi.
Jed samo to opet ne progovori, ali ja ga prekinem. to znai ovo obiljeje?
Njegove hlae su crne, stoje na njegovim vrstim nogama kao par iznoenih
levisica. Jedan srebrni lanac upleten u dva draa za remen stvara iluziju pet
odvojenih nizova, a tu je i kri od blistavih safira na njegovoj lijevoj natkoljenici.
Povuem prstima du dragulja. Jed mi dograbi ruku i zaustavi moj dlan na svojem
bedru. Oi mu poprime onaj napeti izgled, kao kad smo se zamalo poljubili na
oceanskom dnu.
To obiljeava elitu draguljnih vilovnjaka, odgovara on. U glasu mu je
hrapavost od koje mi cijelo tijelo postaje mekano i toplo.
Oh. Izvuem ruku i on stisne vilicu.
Posramljena svojom smjelou, posvetim se ostatku njegove odore. Koulja je
dugih rukava, nainjena od neeg rastezljivog to se pripija uz njegovo isklesano

tijelo. Boja je kraljevsko plava s okomitim prugama od crnog baruna. Plavi dio je od
prozirne tkanine, i kad ugledam njegove bujne prsne miie, rumenilo mi zagrije lice.
Traim njegove opekline od cigareta, bolno udei da ih vidim.
Tad mi sine da vie nema dlaka na prsima. Obrijao si prsa.
Zbunjen promjenom teme, on pogleda aurne pruge. Oh, da. Ustvari, u mojoj
sobi nije bilo ogledala. Gossamer je to uinila kad mi je brijala lice. Rekla je da su
vilenjaci bezdlaki svuda osim na glavi.
Svuda? Zamiljam ga svjee okupanog, blistavog i golog a Gossamer ga dira
od glave do pete. Taelor e biti oduevljena.
Taelor tu nema to rei.
Tvoja cura nema to rei o tome da te neka prpona mala vilovnjakinja vidi
golog?
On proisti grlo. Ne samo jedna. Mislim da ih se oko trideset penjalo po meni
kad sam se probudio.
Ruke mi se steu u ake. Trideset vilovnjakinja se uzrojilo po tvojem golom
tijelu?
Uzrojilo? Je l to neka nova vilinska terminologija? Povue me za pletenicu.
Uf! Lupim ga po prsima ali on hvata moju ruku, vie se ne zafrkavajui.
Nije bilo nieg s vilenicama, okej? Zelena koa nije moj tip. A sad, doi ovamo.
Hou da neto vidi. Okree me da se suelim zrcalnom zidu i staje iza mene, brade
naslonjene na moju glavu dok podie ruke da mi obujmi obje strane lica. Ta minka
na tvojim oima.
Da, prije sam se divila kozmetikoj vjetini vilenica. Crno sjenilo prua se poput
zakrivljenih tigrovih pruga pod mojim donjim kapcima. Efekt je udesno realistian.
Uope ne izgleda naslikano. U stvari, podsjea na crnilo oko Morpheusovih oiju.
Samo enstvenija verzija.
Bila si takva cijelo vrijeme, Al. Primijetio sam to kad smo izali iz zeje rupe.
Pomislio sam da ti se minka razmrljala. Ali onda si nakon oceana jo uvijek to imala.
I kad sam vidio Morpheusa bez maske... Jed zastaje, izgledajui kao da e mu biti
zlo. Njegovi palci okrznu rubove crnila oko mojih oiju. Ne brie se na njegov dodir.
I sama osjeajui muninu, omotam nabore majice oko prsta. To je bio razlog
to je okto-mor smatrao da sam ja od drugoroda. Zato nisi neto rekao? Moje
crvene usne blistaju izgovarajui pitanje.
Bili smo previe upetljani u sve ono to se dogaalo. A gle, sad ti je ak i neto
svjetlucavo na koi.
O ne, promrmljam i okrenem se od svojeg odraza. To je zato to sam ja
jedna od njih.
to?
Privremeno. Made na mom glenju. Crte oko mojih oiju. Moja sposobnost da
ujem bube i biljke u naem svijetu. Sve je to dio kletve Lidellovih.

A zato se onda, pita on, te vilinske osobine javljaju samo kod ena u tvojoj
obitelji?
Moda zato to je Alisa bila ensko, pa samo ensko moe ispraviti njezin
nered?
Jed izgleda izgubljeno, pa mu objasnim sve to mi je Morpheus rekao u svojoj
sobi.
Ti si mu pristala pomoi? Jed udari dlanom po zrcalnom zidu. Sjene leptira
raspre se kao da su preplaene. Zeza me? Tom tipu ne moemo vjerovati. Al! On
nije ak ni ljudsko bie.
Moram mu vjerovati. Rekao je da u ja promijeniti sve. Promijenit u neto u
Alicijinom ivotu. Trebam samo
Zato su ti ti prorezi na majici? prekine me Jed, okreui me tako da je opet
iza mene. Teko je odgovoriti dok njegovi uljeviti palci prelaze preko gole koe du
mojih lopatica.
Ovaj... Vilinska moda? Ne znam.
Zabrinut izraz zuri u mene iz njegovog odraza. On nam lae. Stvari ne timaju.
Kad sam bio s vilenicama, Gossamer je stalno ono to si ti napravila s oceanom zvala
testom.
Morpheus nije nita rekao ni o kakvom testu.
Zato to on neto skriva.
Ne. Ne elim to vjerovati. Ne kad je ranije bio toliko ljubazan. Ne kad je bio
toliko iskren u svojem aljenju. Ne krije. Samo eli da se stvari isprave. Kao i ja.
Jed me okrene i stegne mi ramena. Trebamo otii. Zaboravi sve ovo i reci mu
da nas poalje natrag kroz portal. Nai emo drugi nain da pomognemo tvojoj
mami.
Ako se sad vratim doma, ostat e mi cijeli ivot ovo oko oiju. Kako da to
objasnim? Tako sam blizu toga da ovo sredim. Neu se sad povui.
To oko tvojih oiju pojavilo se kad smo otili iz naeg svijeta. Zemlja udesa
to to smo ovdje to ih je izazvalo. Mislim da e opet nestati kad budemo doma.
Al, stvar je u tome... Poela si izgledati ba kao one moje skice tebe. Samo fali da ti
jo izrastu i krila. Prijee rukama po mojim leima ispod ramena, opet dodirujui
moju golu kou. A izgleda da Morpheus samo eka da se to i dogodi.
Ne. To je samo nain kako se njihova odjea izrauje, takav im je stil. Vrtim
jednu od svojih pletenica, nesposobna objasniti zato elim vjerovati Morpheusu.
Koliko mi je to duboko usaeno u krv. Ne mogu to objasniti ak ni sama sebi. To je
kao da ga cijelog ivota poznajem. A opet, rekla bih da to i jest sluaj.
On je godinama uhodio tvoju obitelj. Ima nekakve planove s tobom.
Hvatajui me njeno za ruke, Jed se mrti. Ne elim ga pustiti da uniti nae anse
za zajedniku budunost. Idemo natrag doma, gdje te ja mogu uvati na sigurnom.
ekaj... to? Valjda sam progutala svaki duh leptira odavde do vjenosti jer
ih osjeam kako mi se komeaju u trbuhu. Jesi li ti to rekao zajedniku budunost?

Omota pletenicu koju drim oko svog zapea i povue me blie. Prekinuo
sam s Taelor nakon naeg razgovora na pokretnim stubama.
eludac mi se spusti u pete. Jesi? proapem.
Aha. Prevlaei kraj pletenice preko vrha svojeg nosa, pritiska nam ela
snano jedno uz drugo i vrsto zamiri. Znam da ne valjam za tebe. Ti si... sve to
ja nisam. Mislio sam da to mogu izbaciti iz sebe olovkom i blokom za skiciranje.
Oi mu se otvore, sipajui namuene osjeaje u moje. Stotine skica, a od toga je bilo
samo jo gore, jer sad imam tvoje lice urezano u sjeanje. Njegov prst mi klizne od
ela prema bradi. Tvoj vrat. Prijee dlanom du mog grla. Tvoj... Obje ruke nau
moj struk i privuku me.
Mora da sanjam. Bilo mi udara u vratu, a srce mi se uzveralo u grlo da doe do
njega. Ali to ne moe biti tono, jer moji otkucaji srca odjekuju tik ispod njegovih.
Neu gubiti vie ni sekunde crtajui te, ape uz moje usne, a dah mu je navala
vreline u hladnoj sobi, kad te umjesto toga mogu dotaknuti.
S dlanovima oko mog lica, nagne mi bradu unatrag i pritisne svoje usne na moje.
Iskra, vrua i elektrina, skoi izmeu nas. Osjeaj titra kroz mene, prethodnica
njegove vreline i okusa. Pet godina potisnute elje zainjava ovaj poljubac. Pet godina
ekanja na njega da me primijeti, da primijeti da je on os moga svijeta.
Moda se zato zaboravim micati.
Ruke mi mlitavo vise sa strane, ake se otvaraju i zatvaraju. Jedova usta vibriraju
uz moja u napola stenjanju. Gurne mi ruke oko svojeg vrata.
Oh, to... promrmljam.
Mmmm, to. Sagne se blie.
Posramljenost traje otprilike nanosekundu prije nego to istreseni sve
nakupljene osjeaje na njega, steui prste oko vrpce koja mu dri kosu kad se
protegnem na vrhove prstiju.
Nekim udom, ak dok mu se usta nadnose nad moja, pulsirajui polako i
mekano i toplo, sjetim se disati. Njegov piercing ogrebe mi obraz, gruba i seksi
protutea barunu njegovih usana.
Moji dlanovi u rukavicama sad se kreu sami od sebe, klizei dolje da nau
njegova prsa, traei oiljke koji naruavaju njegovu savrenost. Zastajem na lancima
na njegovom struku, steui ih dok mi se metal ne uree u prste.
On me gurne tako da sam leima uza zid. Hladnoa od zrcala uvlai mi se u
ramena, ali naa dijeljena tjelesna vrelina pali mi krv tisuama sitnih plamenova, saie
me.
Njegove ruke vode moju vilicu, pokazujui mi kako da nagnem lice da bolje
legne na njegova usta, umjetnik je koji klee svoje remek-djelo. Svojim usnama
navodi moje da se otvore. Prijeem jezikom preko njegovih zuba, nalazei onaj
istureni onjak prije nego to njegov jezik uhvati moj.
Nadam se da ne slinim previe. Moda to nije bitno... jer, s moje strane, nikad
dosad u ivotu nisam osjetila neto ovako dobro.

Njegovi poljupci utihnu do maenja du mog lica i vrata, njenog i dirljivog.

Ima okus na kozju krv, proape.
Nemoj, promrmljam dok njegov vrui dah prelazi preko mog lica.
On ustukne, oiju nateenih i zamagljenih. eli da prestanem?
Ne. Zaspivala sam molei se da me tako pogleda. Da me tako dotakne. Samo mi
nemoj slomiti srce.
Sjene leptira klize iznad njega po zrcalnom stropu, skreui pozornost sa estine
njegovog mrtenja. Prije bih izrezao svoje.
Osjeaji se prepliu u meni, jer znam da bi.
Al... Njegove usne okrznu moje elo i one kapke.
Aha?
Hajdemo doma.
Klimajui glavom, opet se propnem na prste i uhvatim mu zatiljak. Ovaj put ja
poljubim njega. On odgovori reanjem od kojeg trnci prou kraljenicom, steui
prstima moje bokove.
Volim te, Jede, kaem uz njega.
Poput polijevanja hladnom vodom, to priznanje prekida na zagrljaj. On
ustukne, obeznanjen kao da je zagazio u minsko polje. Krv mu nestane iz lica. Ja ne
mogu vjerovati da sam to izrekla naglas.
Zagledam se u njegove oi, zadravajui dah, bojei se da ne aktiviram jo neki
emotivni okida. A onda reanje iza nas propara zrak... I tek tako, najdublji, kljuni
trenutak mog ivota se uz kripu zaustavi.

13.
Hudodrak
Bojim se okrenuti, pa usmjerim pogled na zrcalo i vidim Morpheusa kako se
mrti na nas s dovoljno bijesa u svojim crnim oima da bi od njega vrag pobjegao u
raj.
Jed izvue prste iz obrua u mom remenu ali ostavlja ruku na donjem dijelu
mojih lea da mi pomogne odrati ravnoteu. Ja dotaknem svoje usne; pulsirajue su
i pohlepne, ele jo njega.
Ma, zar nije ovo ba krasno? Morpheusov glas ovaj put nije tekui. Strue
poput hravih avala po mojim bubnim opnama. On skine rukavice i oine njima po
svojem dlanu, krila sputenih da se vuku po podu poput plata. Moda bi mogao
vratiti Alyssi njezin ru za usne. Nemamo vremena nai jo prije veere.
Mrtei se, Jed brie moje sjajilo sa svojih usta. Okrenem se da se suelim s
Morpheusom u hodniku, borei se protiv uboda krivnje za koju nisam sigurna da je
moja. On je opet u mojoj glavi. Njegova uspavanka odzvanja mi tiho u uima, premda
sad melodija zvui drugaije, melankolino i stisnuto. A rijei pjesme promijenjene
su u skladu s njegovim raspoloenjem:
U crvenom i bijelom maleni cvijete, deke osvaja od glave do pete: privuci, zavedi, ne daj se
molit, jer jednog e dana srce mu slomit.
Gunajui duboko u grudima, Morpheus se okree najbliem zrcalu, otresajui
odjeu rukavicama. Na sebi ima bijelu koulju s naborima pod crvenom brokatnom
jaknom koja mu se ljulja oko bedara. Sprijeda je dvoredna, s mjedenim gumbima na
oba revera. Hlae su mu poput tajica izguvani srebrni barun koji se pripija oko
svakog miia. Crne izme s vezicama su mu do ispod koljena. Mogao bi biti Romeo
ispao iz Shakespeareove drame da nije modre kose i krila.
Okree se prema nama, irei krila do pune velianstvenosti predivan i
zastraujui. Dragulji na vrhu njegovih oznaka oko oiju blistaju od njegovog
raspoloenja, plavi pa zeleni. Ne zna li, Vilin-vitee, da je vrlo nedolino da uvar
nasre na svoju djeviansku tienicu?
Kako je mogao pogoditi neto tako osobno? Ti ne zna nita o meni.
Morpheus iskrivi usne u krt smjeak. Znam da cura ne porumeni poput
nenaete breskve ako nije upravo dobila svoj prvi poljubac. Nijee li to?
Jed me povue iza sebe. Ona nee o tome raspravljati s tobom.
Morpheus otpuhne. Malo je prekasno za kavalirtinu. Da je netko drugi vidio
taj prizor, tvoja maskarada u viteza bila bi okonana i prije nego to je poela. Jesi li
mu zaboravila rei za prvo pravilo vitetva, mila? Da svoje osjeaje i svoje prste dri

k sebi? Morpheusova pozornost premjesti se na njegovo desno rame. Gossamer

proviri ispod njegove kose. Ona i Jed izmjene pogled.
Kako nemarno gazi moje gostoprimstvo. Morpheusov glas strue po meni.
Zar nije od zahvalnosti nita ostalo? Od potovanja nita?
Zato bi ona tebe potovala? odgovara Jed umjesto mene. Ti nisi bio iskren
o razlozima zato je ona ovdje.
To me pogaa! Bio sam iskren do krajnosti. Ona je Alisin rod. Tu je da ispravi
nered koji je njezina prapraprapramajica ostavila za sobom. Mislio sam da smo to
ve ustanovili. Njegove oi reu me poput otrica od oniksa kad provirim iza Jeda.
Uspavanka se u mojim uima izoblii u kretave note.
Sve to elim je uivati u sjeanju na svoj prvi poljubac. Ali se umjesto toga
hrvam s pomilju da sam izdala nekakvog vilenjaka kojeg nisam vidjela godinama.
Nakaljem se, pokuavajui suzbiti nervozno poskakivanje u grlu.
Jedov stav postaje vri kao reakcija na mene. Gurne ruku iza sebe. Ja nam
isprepletem prste i stisnem. Odluna da nastupamo jedinstveno, ja iskoraim uz bok
njemu, drei ga za ruku. Klimnem glavom.
I on klimne. Promjena plana, kae naem domainu. Neemo ti pomoi da
odigra tu igricu, to god ona bila. elimo da nas poalje natrag. Odmah.
Morpheus podie jedan kut usana u posprdnom smjeku. Opet se obraa
Gossamer, ostajui usredotoen na mene. ini se da si pogrijeila. Rekla si mi da
smrtnik nije prijetnja. Moda si podcijenila privlanost nae slatke, izdajnike Alysse.
Gossamer prouava svoje majuna stopala. Krila joj lepeu polako, kao u leptira
koji se odmara. Mislila sam da on jo nije shvatio svoje prave osje
Tiho! povie Morpheus. Jaina njegovog glasa otpue Gossamer s njegovog
ramena. Lepra u zraku, s rukama preko svojih iljatih uiju.
Morpheus se okree njoj i stavlja prst preko usta. itaj mi s usana. Donesi.
Vraju. Kutiju. Vrijeme je da naoj maloj princezi i njezinom olovnom vojniku
pokaemo to je ovdje na kocki ako ne izvre svoj zadatak.
Gossamer odjuri niz hodnik.
I donesi mi moj eir za ulagivanje! zazove Morpheus za njom. Njegova
zapovijed jo odjekuje kad se okrene na peti da nas promotri. Samozadovoljno
navue rukavice. Ima jedan mali problem s tvojim zahtjevom, djeaiu. Ne mogu
vas tek tako... poslati natrag.
Val napetosti zategne se cijelim Jedovim tijelom. Zabrinem se da e se poeti
naguravati s Morpheusom i zahvalna sam kad se Gossamer vrati s dvadesetak drugih
vilenica. Pet njih nosi crveni cilindar sa irokom crnom vrpcom koja dri paunovo
pero. Niz svjetlucavih plavih trupala leptira obrubljuje obod poput girlandi.
Druge vilenice prte crnu torbu preteku da je podignu pa je vuku po podu.
Svi su gosti stigli, gospodaru, kae Gossamer. Ona i njezine pratilje spuste
cilindar Morpheusu na glavu dok ostale ostave torbu uz Jedov ruksak.

Posluite predjela i neka harfa odsvira neto. Morpheus nakrivi eir. Mrtvi
leptiri zadrhte od pokreta, kao da se bore pobjei iz zatvora konca. Brzo emo mi.
Gossamer klimne glavom i krene za ostalima, bacajui pogled preko ramena
prije nego to odlepra u susjednu dvoranu.
Morpheus grabi torbu. Dok prilazi staklenom stoliu, njegova satenska krila
okrznu vrh moje lijeve izme. Vibracija zazuji kroz moje stopalo i uz nogu prije nego
to zastane i smjesti mi se u bedru, topla i kakljiva. Mrtei se, povuem nogu natrag
i lupnem izmom da odagnam taj osjeaj. Jedov pogled sretne se s mojim u
preutnom pitanju.
Ma nita, odgovorim mu pokretom.
Morpheusova krila zaklanjaju pogled. U odrazu u zrcalu, on otvara torbu i izlae
visoku, srebrnu kutiju za eire istokanu bijelim barunom. Nikad nisam vidjela
nekog toliko zaluenog eirima. Znatielja me nadvlada. Iskliznem iz Jedovog stiska
i priem stolu.
Morpheus se pomakne i pokae mi na stolac, opet igrajui ulogu dentlmena.
Ali jo uvijek je ljutit; mogu to osjetiti po krutosti njegovih pokreta.
Stajat u, promrmljam, nemajui hrabrosti da se suoim s njegovim
oajnikim pogledom zbog stida s kojim se borim. Logini dio mene govori mi da ta
krivnja nije stvarna, da Morpheus manipulira mojim umom. Ali onaj dio mene koji
ostaje dijete od prije jedanaest godina sjea se njegove njenosti, njegove brinosti i
njegove duhovitosti. U mojim snovima, on mi je bio drug u igri, uitelj, prijatelj.
Uvijek je bio drag prema meni davao mi vjeru da negdje pripadam, imam neku
svrhu. Kad bolje razmislim, otad se vie nisam tako osjeala.
Jed se smjesti iza mene. Njegova vrsta toplina uvlai se u moja lea. On vrsto
stavlja ruke na moja ramena i pritisne usne na moju glavu. Otad se vie nisam tako osjeala
...do sad.
Morpheus baca na nas iritirani pogled, a onda povlai kutiju na sredinu stola.
Nisam imala pravo. Nije srebrna. Ustvari je napravljena od kositra. Bijele barunaste
rue posvud su po stranicama a na vrhu poklopca sa arkom neto je ugravirano. To
je valjda na nekom vilinskom jeziku jer ja u to ne mogu proniknuti.
Vrijeme je za upoznavanje, kae Morpheus otvarajui poklopac. Nagnem se
nad kutiju. Ona je puna tamne uljaste tekuine. Jedna ploa stakla slui kao barijera,
drei tekuinu unutra. Morpheus malo prodrma sadraj i neto bijelo izroni na
povrinu. Podsjea me na starinsku arobnu kuglu-igraku koju sam jednom vidjela
na ulinoj rasprodaji. Kugla je imala umetnuti prozori. Unutra je bila plava tekuina
i bijela kocka bi doplutala do prozora, oznaena reenicama na svakoj povrini. Tvoje
je bilo samo da postavi pitanje kugli, okrene je u rukama, i gleda. Odgovor bi ti se
pojavio na kocki u prozoriu... Sve od Najvjerojatnije do Pitaj ponovno.
Ali ovo to pliva u tekuini nije kocka. Vee je, skoro kao lubenica ali ovalnog
oblika. Debele bijele niti plivaju oko toga, spojene. Morpheus jo jednom prodrma
kutiju i oval se okrene i otkrije lice.
Tada shvatim da je to glava.

Zacvilim i zakoim u koja mi se die u grlo.

Jed opsuje i pokua me pokrenuti prema sebi, ali ne mogu skrenuti pogled. Um
mi juri traei odgovore: tekuina je valjda nekakav formaldehid. Zato bi Morpheus
imao prepariranu glavu u kositrenoj kutiji za eire? Kakav je on to luak?
Probudi se, o lijepa kraljice, proape Morpheus, s nategnutom njenou u
rijeima. Ja gledam, uasnuta, kako on kucka prstom po staklu, slijedei crtu
kristaliziranih trepavica na tom licu. Kad se oi otvore, ja skoro iskoim iz koe. Pa
to je ivo...
to god bila, prelijepa je delikatna i blijeda poput mjeseine. Crne oznake nalik
tetovai su s obje strane ela, u obliku krila vilinkonjica. Oznake su prozirne osim
mree ila, ostavljajui dojam da su prava krila pritisnuta na podlogu za peate a onda
preslikana na kou. Oi su joj tako svijetloplave da su skoro bezbojne; duge trepavice
izvijaju se prema gore sa svakim treptajem. Poput njezinih obrva, i one su srebrne i
kristalne kao da su optoene ledom. U kutovima, dvije crne crte sputaju joj se do
obraza i zavravaju u obliku kapljice, kao da plae tintu. Blijede ruiaste usne
zakrivljene i lijepe poput srca otvaraju se u smijeak pun nade. Ona izgovori
bezvune rijei.
Kad nitko od nas ne odgovori, postane uzrujana i pokua opet govoriti, ali ne
uje ju se kroz tekuinu i staklo.
Jed i ja samo stojimo, zarobljeni u vlastitom svijetu tiine.
Morpheus prekida muk. Ovo je hudodraka kutija. Moe u sebi sadravati
cijelo bie, premda se samo lice pojavljuje kad se otvori. ula si za izreku Skinite im
glave iz one knjige koju nosi sa sobom?
Kimnem i pogledam svoje dlanove u rukavicama. To nije jedina prigoda iz koje
znam te rijei, i Morpheus to zna.
Pa, ovo je izvor tog izraza. Mala Alisa shvatila ga je zbilja predoslovno. To je
nekad bio standardni oblik kanjavanja ovdje u Zemlji udesa. Premda se sad smatra
barbarskim. Gori je od svakog zatvora: jer ovdje se zatvorene moe vidjeti, ali ne i
uti. Hudo su zakljuani u potpunu nijemost.
Je li na to Alicia mislila kad je rekla da ne eli da izgubim glavu? Koliko ona zna
o ovome?
Izraz lica zarobljene ene promijeni se od nade do oaja. Otvara usta, od ega
se mjehuri uzbibaju na povrini. Njezina kosa kovitla se poput albino morske trave.
Morpheus obgrli kutiju rukama da ne bi skliznula sa stola. Kad se njezina usta
rastegnu u nijemom kriku, on zalupi poklopac. Ten mu problijedi do jo svjetlije
nijanse, ako je to uope mogue.
Namjesti manete preko rukavica. Nisam je htio uznemiriti. Ona je mirna kad
ju se ne dira. Zaboravlja gdje je, kako je uhvaena u klopku. Tome slui pelinovo
ulje... Da je uljulja u pijanstvo i izbrie njezina kratkotrajna sjeanja do zaborava. Ali
ako uskoro ne bude osloboena, sva njezina sjeanja bit e izgubljena zauvijek.
Uzdahne. Vrijeme je kljuna stvar, Alyssa. Vie toga ovisi o tvom uspjehu nego to
bi ikad mogla zamisliti. Jednom je vladao mir po cijeloj Zemlji udesa. Ali od Alisinog

posjeta, zakuhao se rat izmeu Dvorova Vida i Nevida. I premda sam ja samotni
vilovnjak, sve to utjee na Zemlju uda utjee i na mene. Ako zla Kraljica Grimizna
izvojuje pobjedu, imat e krune oba kraljevstva. Sad je izvela svoj najjai udarac jer
je zarobila Kraljicu Bjelokosnu u ovu kutiju. arobnim vezivanjem. Ona je jedina
koja je sad moe osloboditi, ali planira ju drati kao taoca u zamjenu za krunu Vida.
Bjelokosna je tvoja prijateljica? Borim se s porivom da ispruim ruku i utjeim
ga.
Njegova krila se irom rastvore pa opet skupe. Nije mi ih mnogo ostalo.
Bjelokosna je draga i dobra. Za razliku od njezine protivnice ta rugoba ak nije ni
uope zasluila nai se na prijestolju. A sad ih hoe dva. Nema vraje anse da ja to
dopustim.
Jedova brada je na mom tjemenu. Znam to on misli i izgovorim to prije njega:
Ne razumijem kakve sve to ima veze sa mnom... Ili s Alisom.
Alisine nepodoptine promijenile su red naslijea na Dvoru Nevida. Kraljica
Crvena bila je izvorna kraljica, i ona je sretno odravala mir s Bjelokosnom. Ali zato
to je Alisa ula u na svijet kroz zeju rupu, koja je bila u podruju Nevida, Crvena
je optuena za sav nered koji je Alisa prouzroila. Crvenu je izdao njezin dvor, ak i
njezin kralj, i zbacila ju je njezina rodica gladna moi, Grimizna, koja je oduvijek
htjela biti kraljica.
A to se onda dogodilo s tom Crvenom? pita Jed s trakom sumnjiavosti u
glasu.
Morpheusova krila opet klonu. Bila je izgnana u divljinu. Postoji glasina da je
napustila Zemlju udesa, slomljenog srca. Stvorila si novi ivot drugdje, zasnovala
obitelj. Kad bi to barem bilo istina, njezino potomstvo moglo bi zbaciti Grimiznu.
Ali nitko nikad nije istupio da polae prava na prijestolje. Skida eir i stavlja ga
pokraj kutije, oslobaajui zamrenu modru svjetleu kosu. Okrene svoje tetovirane
oi prema meni. ao mi je to nisam bio potpuno iskren s tobom, Alyssa. Nisam te
htio mijeati u politiku. Ali ako ne dobijem taj vajtolni ma jedino oruje koje moe
pomoi meni i Vidima da pobijede kraljicu Grimiznu i njezine ti se nee vratiti u
ljudski svijet, nikad.
ekaj malo, kae Jed. Ruke su mu napete tamo gdje me dre za ramena. To
je va svijet. Nije to na problem da ga rjeavamo. Ne moe nas drati zarobljene
niti prisiliti da bilo to uinimo.
Morpheus ga pogleda u oi. Postoje samo dva portala koji odavde vode u va
svijet. Sigurno ste primijetili da nigdje u palai nema zrcala osim u ovoj dvorani. U
Zemlji udesa, zrcala su prolazi. Moja vode samo u druge dijelove Zemlje udesa.
Prolazi natrag u va svijet su unutar dvoraca Vida i Nevida, i povezani su s kraljicama.
Prolaz Bjelokosne je zamrznut i ostat e tako dok ona ne bude osloboena. A onaj
Kraljice Grimizne dobro je uvan. Doemo do vajtolnog maa, zbacimo Grimiznu,
maem je natjeramo da oslobodi Bjelokosnu, i oba prolaza bit e vam otvorena. To
nam je jedina mogunost.

Je li? pitam. Natpis na poklopcu kutije opet mi je privukao panju. Poinje se

mijenjati. Dok se fokusiram i ne gledam pa opet fokusiram, rijei se kreu ili u
mojoj glavi ili doslovno oblikujui slova koja razumijem. Slijedim ih prstom dok
itam naglas:
Kutiju hudodrakovu ovdje gle, u njoj zatoena najljepa je. Ali gospu oslobodi i boljoj ukloni
te u njezinu plimu uroni. Crven ocean kad ljubav se prua, time oboji srca svih rua; boju nek
stavi tanana nit, ruka e slikara sigurna bit. Vrata zatvorit e dua razmjena, i krv ih zakljuat
za sva vremena.
to to znai? pitam Morpheusa kad povue kutiju prema sebi, krguui
zubima.
Zvui kao da postoji jo jedan nain da se oslobodi kraljica, odgovara Jed na
moje pitanje, i iznenauje me to on ne komentira moju sposobnost da proitam
napisano. Sigurno misli da je to posljedica mojih vilinskih natruha. Ali meni istina
sine im sam proitala: Morpheus me u mojim snovima nauio taj jezik.
Morpheus odmjeri Jeda. Pametniji si nego to izgleda, jadu smrtniki.
Gle tko mi kae, Plee S Bubama.
Objasni mi zagonetku, Morpheuse. Pun mi je kufer testosterona i
mudrijaenja kojim se ova dvojica bore kao maevima. Ako postoji jo jedan nain
da je izvuemo, daj da to napravimo da mi moemo doma.
Crven ocean kad ljubav se prua, Morpheus pomiluje bijele barunaste
ukrase. Rue moraju biti obojene krvlju nekog voljnog da zamijeni mjesto s njom iz
najplemenitijeg razloga. Ljubavi. To pokree prijenos, jedno za drugo.
Slavna scena iz Lewisa Carrolla padne mi na pamet... Straari karte koji boje
rue u vrtu u crveno da im ne bi bila odrubljena glava. Kako ironino, da bi netko to
isto napravio samo da izgubi glavu.
Ali, nastavlja Morpheus. Kad se jednom razmjena izvri, nitko vie ne moe
osloboditi zamjensku duu. Krv ini peat trajnim. Moda bi ti htio zauzeti kraljiino
mjesto? Pogledom naniani Jeda.
Jed se nagne preko mog ramena tako da im se nosovi skoro dotaknu. Ono to
bih ja htio jest doznati kako si se ti doepao te hudodrakove kutije. Zato nije jo
uvijek kod te trebe Grimizne?
Imam pijuna smjetenog u njezinom dvorcu. Kad mi se Dvor Vida obratio
za pomo, poslao sam svom kontaktu poruku da ukrade kutiju. Ona uva Bjelokosnu
kao i krunu Vida da bi bila na sigurnom. Izvue svjetlucavu dijamantnu tijaru iz
torbe. Kraljica Grimizna nema ni pojma da sam ja odabrao stranu u ovom ratu. Ovo
bi bilo posljednje mjesto na kojem bi traila svoju protivnicu. Spremi krunu i opet
spakira kutiju.
Meni se u glavi opet vrti, ali sad to nema veze s vruim poljupcem. Ovdje se
vie ne radi o tome da popravim sebe, ili Aliciju, ili nau obitelj. Radi se o tome da

uspijemo odavde izai s glavama na ramenima. Ne mogu ne zamisliti kako Jed ili ja
zavrimo loe... Zarobljeni zauvijek u hudodrakovoj kutiji.
Pogledam preko ramena u Jeda. Ma koliko bila uasnuta, jo sam vie odluna
da to ne pokaem. Moramo nai taj ma. Inae nemamo kako stii doma.
On dotie jamicu na mom obrazu nijemo potvrivanje. elo mu se namreka
u onom izrazu zabrinutog starijeg brata koji tako dobro poznajem. Samo to sad
shvaam da tu ima i vie od isto bratskih namjera.
Voljela bih da stvari nisu tako komplicirane. Voljela bih da se moemo vratiti
kroz vrijeme do onog trenutka prije nego to smo doli ovamo. Da smo u naem
svijetu, Jed i ja sad bismo razgovarali o onom to se dogodilo meu nama. Zato je
ekao da doemo ovamo dolje da postupi po svojim osjeajima? A kad sam mu rekla
da ga volim, zato nita nije odgovorio? Nudi li on svoje srce? Ili samo svoje tijelo?
On mora znati da ja neu biti njegov odabir mjeseca.
Toliko sam zbunjena oko svega.
Kad bi samo vrijeme moglo ii unatrag. Unatrag u vremenu. Neto to su cvjetni
vilovnjaci rekli ispliva mi u sjeanju. Neto o tome da se vrijeme u Zemlji udesa
kree unatrag. to su pod tim mislili?
Oito to nije doslovna istina. Vrijeme se kretalo unaprijed od Alisinog posjeta
ili stvari ne bi bile u takvom stanju.
Uhvati me osjeaj urbe. Pokrenimo se. alji nas do Klobuara.
On ima ime, odgovori Morpheus s visoka. Zove se Herman. Ali prvo
morate prisustvovati gozbi. Ima neto to vam je potrebno da biste ga probudili.
A znai, za promjenu ne trai od nje da arobno poljubi nekakvog izraivaa
kapa kojem fali par daski? proguna Jed.
Morpheus si nabije eir na glavu i nakrivi ga. Fali par daski? Herman je struan
i izvrstan. Nitko ne pravi eire po mjeri poput njega. A buenje poljupcem?
Promaio si bajku, Prine s facom bijelog konja.
Jed me makne u stranu i izgura se pred Morpheusa, suelivi se s njegovim
pogledom. Sit sam toga da manipulira nama, sir Morfujuse. Namamio si Al ovamo
dolje, znajui da nee moi natrag doma ako ne obavi tvoj prljavi posao. Bolje ti je
da uini sve to moe da ona ostane na sigurnom ili u te za krila pribiti pribadaom
na plutenu plou. Jesmo jasni?
Naravno. Moramo naoj maloj miloj paziti na sigurnost, nadasve. Morpheus
die prst prema mom licu, ali Jed hvata njegovo zapee usred pokreta. Pogledi im
se opet sukobe.
Bez pipkanja, zarei Jed.
Zbog tvog opstanka i njezinog, kae Morpheus, mora biti uvjerljiv kao
vilenjaka pratnja. Vilenjaci su na glasu po svojoj kontroli nad emocijama. Staloeni
i bestrasni. ini se da ti ima ozbiljan nedostatak tih vrlina. Istrgne ruku.
Kunem se da se zrak uzbibao dok Jed pokuava obuzdati svoju narav. Njih
dvojica jedan naspram drugog pokuavaju se pogledima zakucati u zemlju.

Gurnem ruku izmeu njih. Zar nas ne eka puna soba gostiju?
Bez rijei, Morpheus izvue Alisine bijele rukavice iz depa na grudima. Mrlje
od trave i zemlje su oprane. Drago mi je to ih vidim. Bojala sam se da su spaljene s
drugom mojom odjeom.
Daj mi ipkanu lepezu. Morpheus upuuje tu zapovijed Jedu, koji zastaje kao
da bi ga mogao tresnuti. Ja ga povuem za lakat nijema molba.
Trzajui vilicom, Jed odlazi niz hodnik da pokupi ruksak.
Zlica Bijeli vidio nas je u zejoj rupi, promrmljam Morpheusu kad se Jed
udaljio van dosega zvuka. On zna da smo iz smrtnog svijeta.
Morpheus se namrti. On bi svakako obavijestio Kraljicu Grimiznu o vaem
prisustvu. Ona e vas traiti. Trebala si mi to prije rei.
Petljam po crvenoj ipki na naborima. Nisam znala da smo usred rata.
Jed je ve na putu natrag i promatra nas. Stie na vrijeme da uje Morpheusov
odgovor.
Ostavite svoje stvari na tom stolcu. Ako neto poe po krivu tijekom veere,
doite odmah u ovu dvoranu. Izolirana je... skoro ju je nemogue nai ako ne znate
za tajni ulaz. Gossamer e se pobrinuti da odavde budete poslani na prave
koordinate.
Jed i ja razmijenimo zbunjene poglede.
Morpheus zavue lepezu pod svoj rever skupa s rukavicama. Kao to sam
rekao, svako od ovih zrcala vodi do druge toke. Teren u naem svijetu je... Pa, u
najboljem sluaju nepredvidiv. Ovaj hodnik moe vas odvesti bilo kamo unutar
granica Zemlje udesa. Gossamer e ekati da vas poalje na ajanku ako nam se
pojave neki neoekivani gosti.
Neoekivani gosti? im mi rijei izau iz usta zaalim to sam to pitala.
Gosti ubilakih ili podmuklih namjera. Morpheus protrlja ruke kao da uiva
u toj pomisli. Umirem od gladi, kae. Hajdemo se gostiti.

14.
Gozba zvjeradi
Crne i bijele crte proteu se dvoranom blagovaonice od poda do stropa. Ne
mogu odrediti gdje zidovi prestaju a pod i stropovi poinju.
To je skoro isto toliko dezorijentirajue kao i oni duhovi leptira prije. ak i stol
i stolci na drugom kraju sobe obojeni su odgovarajue, stvarajui efekt kamuflae.
Gosti izgledaju kao da lebde u mjestu na prugastoj pozadini. Osjeam se izgubljeno,
ali i nekako udno kao da sam kod kue, poput buhe koja se nastanila na zebri.
Ogromni luster postavljen na katedralni strop osvjetljava na okoli komadima
zaljuljanog svjetla. Kroim preko praga s Morpheusom s desne strane, ruke njeno
izvijene preko njegove. Jed ostaje dva koraka iza s moje lijeve strane odgovarajui
poloaj za viteza meni uz bok, prema Morpheusovim uputama. U vilinskom
kodeksu, nedolino je da vitez ima bilo kakvu interakciju sa svojom tienicom, tek
da obrani njezin ivot ako se ukae potreba. Ne smijemo se dodirnuti, ne smijemo
se pogledati, ne smijemo ak ni progovoriti jedno s drugim, ili emo razotkriti svoju
krinku.
Vau pozornost, molim, progovara Morpheus. Gossamer opet izviri ispod
njegove kose i harfa umukne kao i kakofonija avrljanja i zveketa pribora za veerom.
Gica Alyssa od Drugog Svijeta. Okrene se prema meni i dri mi ruku ispruenu,
izlaui me pogledima. Ovo su samotnjaki vilovnjaci, razuzdano i raspojasano
drutvo u Zemlji udesa. elimo ti dobrodolicu na Gozbu zvjeradi.
Ruka mi se stisne oko njegove dok gosti izbuljeno zure u mene a hrana i slina
ispadaju im iz gubica.
Okupljena oko dugog stola je guva stvorenja od kojih su neka odjevena a druga
naga. Premda se razlikuju po veliini i rodu, svi su vie bestijalni nego ovjekoliki.
Jedna izgleda poput jea, sa sve bodljama, samo to ima lice vrapca. Sigurno je
stidljiva jer se skupi u loptu kad mi uemo pa odskoi pod stol. Ruiasta ena s
vratom dugim kao u plamenca nagne se dolje i lupi jeia svojom glavom, poslavi
loptu od stola do druge strane sobe.
Tu je jo stvorenja, nekih s krilima, nekih koji su pola aba-pola biljka s
povijuama koje im rastu iz koe, drugi elavi poput tuljana s tijelima primata i
runastim glavama janjaca.
Jedino to im je svima zajedniko jest zainteresiranost za mene. Postala sam
toka na koju je usmjereno vie od trideset pari oiju.
Nekoliko priguenih proaptanih rijei prekida muk.
Je, ona je...
Ma na nju slii, kao pljunuta da je.

Pria se da je isuila ocean spuvom... Spuvom. Lukavo i matovito, to je bilo.

Znaju li svi oni za moju povezanost s Alisom i to sam dola uiniti? To se zove
prigoda da epski propadnem.
Miris hrane, zadah ivotinjske dlake i vonj mousa stapaju se u omamljivo
isparenje i vrtoglavica mi okree mozak. Jed je iza mene, znam da e me uhvatiti ako
padnem. Takoer znam da e to, ako se dogodi, upropastiti sve. Saberem se i ponem
gledati od jednog udnog lica do drugog, pitajui se koji vilovnjak je Morpheusov
kontakt.
Moj domain vodi me do stola i izvue stolac s desne strane mjesta na elu.
Veliki malj naslonjen je na nogu stola, i jo po jedan pod svakim stolcem u naem
redu. Morpheus me smjestio pored malenog ilavog stvorenja. Izgleda poput albino
lasice, osim crne bejzbolske kacige na glavi. Ali zmijske oi i ravast jezik ponitavaju
svu cukrenost. Jed zauzima svoje mjesto iza mene, taman izvan dosega. Morpheus
zastaje pred svojim stolcem i skine eir prema gostima, crnih krila luno rairenih za
to jai efekt. Ispriavam se zbog kanjenja. Ali, s druge strane, na aneo osvetnik
konano je tu. Pa neka slavlje pone!
Nakon ratrkanog aplauza naih gostiju, Morpheus urui svoj eir Gossamer i
nekoliko drugih vilenica. One ga objese na naslon za ruke stolca a Morpheus savije
svoja krila preko naslona poput plata. Gossamer se vrati i smjesti na njegovo rame
a svi ostali ponovno sjednu uz kripu drveta i ukanje krzna i tkanine. amor se
opet pojavi, skupa s grizenjem, gutanjem i srkanjem kad nastave jesti. Budui da
nisam vie pod svaijim pogledom, opustim ramena.
Daj kuaj malo, mila, pokae Morpheus na moj tanjur, pa zapone priguen
razgovor sa zelenom svinjolikom zvijeri koja mu sjedi s lijeve strane odmah preko
puta stola. Prasac na sebi ima sivo odijelo na prugice s krznenim manetama. Rukavi
su mu toliko dugi da skoro skrivaju njegove rascijepljene papke. Nasmijei mi se, od
ega se osupnem. Zubi su mu crni i okrugli poput zrna papra. Zadrhtim i pogledam
na svoj tanjur.
aka zlatnih ribica koprca se u sredini, zijevajui.
Trepta? kae lasica vilovnjak pored mene glasom koji zvui poput frule.
Pokae pandastim prstom na moj tanjur.
Ovaj... Okrenem se od zlatnih ribica prema njemu, zahvalna za mogunost
da skrenem pozornost. Zove se Trepta? Prouavam sjajnu kacigu na njegovoj
glavi a onda uoim riblje kosti na njegovom tanjuru. S muninom se okrenem
koprcanju na svom tanjuru. Trebamo ih jesti sirove? Nikad nisam ba oboavala
sushi.
Njihove riblje oi utonu u duplje, gledajui ravno u mene. Samilost i odvratnost
zadrhte mi u elucu. Ne mogu ni zamisliti Afroditu i Adonisa ovako izvan vode, kako
ne mogu disati. A onda mi sine... pate li na ovaj nain leptiri i bube koje koristim u
svojim mozaicima kad umiru? Zato me nikad nije bilo dovoljno briga da se to
zapitam?

Trepta, ponovi stvorenje. Podigne srebrnu licu veliku skoro kao on, ustane
na stolcu i krene udarati nekoliko mojih ribica po glavama, ubijajui ih. Trepta ih,
vidi? Njegov ravasti jezik izviri mu iz usana.
Oh, ne! Molim vas... Impulzivno posegnem za svojim peharom da prolijem
vode po preostalim ivim ribicama da bi opet mogle disati. Mjeavina iscuri polako,
prekrivajui ribice grubom kaom koja vonja na cimet i sok od jabuka.
Vrisnem, pokuavajui iskopati sad zatrpane ribice iz kae, ali samo uspijem da
mi se smjesa uvue pod nokte. Kad mi pone curiti u rukavice bez prstiju, odustajem
od pokuaja.
Ma to je ovo? obrecnem se na Morpheusa.
Svi opet gledaju u mene, ali previe sam zgaena da bi me bilo briga.
Morpheus me sa sjajem u oku pita: Zar vi ne stavljate pijesak u jabukovau
tamo odakle si? Podrugljivo se nasmijei i sjeam se kako sam gledala isti takav
osmijeh u snovima kao dijete, kako je bio topao i utjean. Ali sad je u njemu natruha
zlobe. Pitam se koliko e mi dugo zamjerati onaj poljubac. Bi li radije kuala vino?
Slijedim njegov pogled do drugog kraja stola gdje nekoliko primatskih
vilovnjaka hvata boce vina koje lebde u zraku. Svaki put kad jednu uhvate utrpaju
malo vune sa svojih ovcolikih glava u grli da bi se spustilo, pa ga onda dodaju okolo
za zdravicu.
Nabravi nos, odbijem ponudu.
O, delikatne li male breskvice. Morpheus uzima salvetu, njeno mi hvatajui
lijevu ruku. Da te oistimo, ha? Gossamer se sputa na stol uz moju desnu ruku i
takoer se primi posla. Gledajui me u oi, Morpheus brie pjeskovitu smjesu s mojih
prstiju. Premda nosi rukavice, toplina bukne s mjesta dodira.
I iza mene je vrelo, od Jedovog usijanog pogleda. Ne moram ga vidjeti, osjeam
ga. Na putu prema blagovaonici, upozorio je Morpheusa da me ne dodiruje tijekom
gozbe.
teta to si bila prezauzeta ranije u Dvorani zrcala pa si propustila predjelo,
kae Morpheus samozadovoljno se mrtei na Jeda. Svidjela bi ti se pauja juha,
budui da si toliko spretna u ranjavanju kukaca.
Osupnem se.
Jo je vie teta, naginje se i proape tako da samo ja mogu uti, da neto
tako dragocjeno kao to je prvi poljubac podari mukarcu koji je ve svaki dio sebe
dao drugim curama. Mala Gossamer ima sposobnost da vidi ljudima u um dok
spavaju. Vidjela je prelijepu mladu enu u Jedovim snovima kad su ga doveli ovamo,
nekoga tko nije ti. Zanimljivo je da je sad odabrao tvrditi da je tvoj. Ovdje dolje,
daleko od svih drugih, kad te tako arko eli odgovoriti od tvoje zadae.
Sjena mi proe kroz prsi, reui kao hladna otrica noa.
O, ali naravno da je on iskren, nastavlja Morpheus podrugljivo. Ne da ti je
ikad bilo to preutio. Uvijek je bio iskren. Mukarac koji nikad ne lae nee ti nikad

slomiti srce. Spustivi poljubac na vrh moje rukavice, Morpheus odbacuje salvetu i
puta me.
Gossamer i ja se pogledamo prije nego to ona odlepra natrag na Morpheusovo
rame.
Pomiljam na Jedovo preseljenje u London, i osjeam se tmurno poput oblaka
iza oiju naeg domaina. Sve u meni udi da se okrene Jedu, da me on uvjeri da e
mu, premda mu je tijelo pripadalo drugima, srce uvijek biti moje. Da se nije pretvarao
da me eli kako bi mi dao razlog za odlazak.
Morpheus ustane i vrati eir na glavu, s poslovnim izrazom lica. Dosta igranja
s tim plebejskim zalogajiima. Dajte glavno jelo!
Tek tad primijetim kameleone. Vise po zidovima na svojim prstima sa
sisaljkama, uklapajui se u crno-bijeli okoli. Ispuu sa svojih mjesta i odvuku se u
jednu od pokrajnjih prostorija.
Pokuavam otresti uznemirujue misli koje je Morpheus izvukao na povrinu
kad se kameleoni konobari vrate, okreui izbuljene oi u svim smjerovima dok nose
posluavnik ukraen suenim voem na kojem je neto to slii patki. Oerupana je i
peena, ali glava joj je jo netaknuta. Topli herbalni miris pokaklja mi nosnice. Barem
je pripremljena.
Mogu li vam svima predstaviti glavno jelo? Morpheus dramatino isprui
ruku. Veero, upoznaj svoje dostojne protivnike, gladne goste.
Moj jezik osui se poput brusnog papira kad se oi ptice otvore i ona nespretno
ustane na noge s plivaim koicama, mesa smeeg i blistavog od glazure i ulja.
Ovo se ne moe dogaati.
Oko vrata joj visi zvono koje zacilie svaki put kad se sagne da pozdravi
prisutne. Morpheus izvue teki malj ispod svog stolca i udara jednim krajem po stolu
poput suca s ekiem. Sad kad smo se svi upoznali, neka ekianje pone.
Gossamer poleti s Morpheusovog ramena i nestaje iz sobe s drugim vilenicama
ba kad nastane masovna zbrka. Svi gosti skoe na noge s maljevima u rukama i krenu
ganjati zvoneu peenu patku po stolu. Iznenaujue je spretna i izmie im se,
krivudajui izmeu pladnjeva, tanjura i pribora za jelo.
to to radite? vrisnem na Morpheusa. Nikad nisam vidjela neto toliko
divljaki!
Divljaki? otfrkne zelena svinja odgovor umjesto njega. Ponaa se kao da
smo mi nekakve ivotinje. Pokae svoje paprolike zube u podrugljivom osmijehu.
Prestani misliti glavom, Alyssa. Poni misliti ovim. Morpheus kucne prstom
po mom pupku, dok mu se modra kosa zaljulja do ramena. Miii mi se trznu. Dobro
je da Jed iz svojeg kuta ne moe vidjeti Morpheusovu ruku jer bi mu je otkinuo.
elucem? izdahnem pitanje.
Trbuhom. Instinktom. Najdublji dio tebe zna da je ovo, pokae na kaos oko
nas, onako kako treba biti. Onaj isti dio tebe koji je proitao natpis na Hudodrakovoj
kutiji. Ti razumije logiku u neloginom. U tvojoj je prirodi nai smirenost u tom

ludilu. Mi samo dajemo svojoj hrani kakvu-takvu ansu. Namigne mi. A sad, ako
bi nas ispriala, moj kompa i ja moramo obaviti neto trampe. On i svinja odlaze od
stola. Morpheus se hodajui saginje nisko, drei glavu uz njegovu dok razgovaraju.
Trepta! povie bijela lasica pored mene i uzvere se na stol sa licom u ruci,
samo da bi ga patka oborila. Uhvatim krznatog vilovnjaka prije nego to s ruba padne
na glavu. Njegova lica zaklopara i zazvei kad padne na pod uz njegovu kacigu. Bez
kape vidim goli skalp koa je toliko tanka da mu se vidi mozak. Kao da nema
lubanju.
On mi se ugnjezdi u krilo. Datica, Datica lijepo, svjetlo anela! Sitne ruiaste
oice me prouavaju, vlane od morbidnog oboavanja.
Svjetina dolazi prema nama, maui maljevima u kaotinom juriu na plijen. Jed
povue moj stolac natrag od stola da me spasi da ne budem umlaena, dok se lasica
dri za moju koulju da sauva ivu glavu. Tada Jed odstupi u kut dijagonalno od
mene, odravajui razdaljinu.
Znadete propissssse! zaiti vuk zmijskog lica uz udarac kojim zamalo
promai patku koja pretri preko tanjura. Prvi tko tressssne u zvono e
tranirati!
Hihot od kojeg se krv ledi u ilama prekine kaos kad netko otkine patki jednu
nogu. U gambitu da se doepa slobode, ona se odvue dok nekoliko vilovnjaka grize
otkinuti batak. Patka zajai lebdeu vinsku bocu i vine se u zrak, smijui se cijelo
vrijeme. Izaziva druge da je uhvate otkidajui i isputajui komade svoga sonog
mesa.
Ona eli biti pojedena.
Trzaj munine zgri mi tijelo.
Svi vilovnjaci koji mogu letjeti slijede s maljevima u ruci, lebdei nad glavama
dugih. Oni prizemljeni uzveru se na stol ili tre po podu, spotiui se na posue i
stolce, u nadi da e netko oboriti glavno jelo na njihovu razinu.
Pokrijem usta da sprijeim sebe da vrisnem ili se zahihoem. U ovom trenutku
mogla bih ili jedno ili drugo. Poinjem uivati u tom ludilu.
To nije dobro. Nimalo.
Moj novi lasiji prijatelj potape mi prste. Njegovi maleni ruiasti jastuii na
apama meki su uz moju kou.
Zdrava biti svjetlo anela, umiruje me njegov frulasti glas. Zdrava bit i
radost. Uzmi pjevaj. Biti osmijeh za mene. Nasmijei se, otrim zubima koji blistaju
na svjetlu lustera. Onjaci su mu dugi kao u zvearke.
Nesigurna to da odgovorim, inim ono to je Morpheus predloio i slijedim
svoj instinkt. Pokakljam lijevo uho stvora kao to bih uinila s psiem. Njemu se to
izgleda svia i pone presti.
Jed mi se pomakne na rub vidokruga. Potreban mi je svaki trun samokontrole
da ga ne pogledam, da ne progovorim s njim. Ali Morpheus je usmjerio svoj
tetovirani pogled na nas, tako da ne poputam.

Iskljuim sve ganjanje veere, ludu vrisku i smijeh uzbuenih gostiju,

privrenog vilovnjaka u mom krilu kad Morpheus doda lepezu i rukavice svinji.
Ruke mi se ohlade od neobinog osjeaja gubitka.
U zamjenu, svinja daje Morpheusu jednu bijelu vreicu vezanu crnom vrpcom.
A onda, zelene koe potamnjele u gorljivo rumenilo, svinja dograbi svoj malj i odgega
se da se pridrui veselju koje se premjestilo u kuhinju. Zveket lonaca i tava iz druge
prostorije odjekuje u iznenadnoj tiini naputene blagovaonice.
Osupnem se kad mi lasica uhvati obje strane lica. Praini slatko, svjetlo
anela. Lizne mi bradu svojim hladnim ravastim jezikom, a onda skoi na pod i
dograbi svoju licu i kacigu. Trepta. Nalet i odosmo! S tim rijeima vrati kacigu
na glavu prije nego to zamakne u kuhinju.
Kad njegov rep nestane, samo Jed, Morpheus i ja ostajemo u prostoriji.
Osloboena radoznalih pogleda, prouavam Jeda s mjesta na kojem sjedim a on gleda
natrag u mene naslonjen uza zid, oboje nepokretni dok nam se umovi bore da shvate
ono emu smo upravo nazoili.
udan osjeaj poinje mi prodirati u kou tamo gdje je vilovnjakov jezik ostavio
mokru mrlju. Istodobno je topao i hladan. Progutam taj okus gorak ali sladak,
poput slatkia nainjenog od suza. Osjeaj ne staje u ustima. Uvlai mi se u grlo pa
mi curi u grudi, tipajui dubokom, sutinskom tugom koju ne mogu potpuno
shvatiti. U poetku me boli to sa mnom i Jedom, kako sam ja eznula za njim dok se
on davao drugim curama sve zato to on ne moe vjerovati u ljubav. A onda bol
zbog Alicije i tate, i njihovih izgubljenih godina skupa. Tuga se pojaa, kao da se sav
jad svijeta skupio u jednu toku, tik iznad mog srca. Bolno elim zaplakati, toliko
bolno da mi zastane dah.
Jed dotri do mene, sagne se do mojih nogu. Al, u redu je. Gotovo je. Pipne
mi elo. Tako si hladna. Daj reci neto, molim te.
Ne mogu odgovoriti iz straha da u se nekontrolirano rasplakati.
Poplavila je! vie Jed naem domainu. Onaj joj je vilovnjak neto napravio!
Tsk. Nemoj se sad zapjeniti, patvorena vilo. Morpheus baca svoj eir na
stolac i prikljuuje nam se. Saginje se nad mene. Jed se nevoljko odmakne da mu dade
mjesta.
Morpheus mi digne bradu i nagne mi lice na jednu pa drugu stranu, poput
lijenika na pregledu.
Ima sree to si mu se svidjela, breskvice. Vilovnjaci Mustek zloglasni su po
nagloj udi, a imaju otrov tisuu zmija u svakom ugrizu svojih onjaka. Glave su im
mekane i ranjive. Da si ga dotakla bilo gdje osim po uima, on bi to shvatio kao
prijetnju. Sad bi se grila na podu, guei se vlastitim bolnim posljednjim dahom.
Njegove rijei potaknu sjeanje na onaj put u mojim snovima kad me
poduavao o svojstvima svake posebne vrste vilinskog svijeta. Tako sam znala to da
radim.
Pokuam progovoriti, ali ne mogu. Tuga stalno postaje sve jaa. Svaki otkucaj
srca lijepi mi se za rebra poput pijavice, stiui mi prsnu kost u naporu da se ne

prelomi na pola. elim kliznuti na pod, skupiti se u loptu i danima plakati. Ali sam
zamrznuta u nepokretnosti.
Posjeo si je uz smrtonosnog vilovnjaka? pita Jed, premda je to vie krik.
Zato, da je kazni to se poljubila sa mnom? Nakazo bolesna! Napada Morpheusa,
ugura ga u krila i tresne na stol. Tanjuri i pribor zatresu se od udara. Pritisnuvi
podlakticom grlo naeg domaina, Jed ga dri zarobljenog. Sredi. Je. Odmah.
Nema se to srediti. Dao joj je dar. Morpheus protisne dok mu Jedova ruka
pritiska grlo. Pokuava se izvui, ali Jed ga je tako vrsto umotao u krila da se ne
moe pomaknuti. Ako me pusti da se dignem, procijedi, pokazat u ti.
Jed se reei odmakne i opet klekne uz mene, primajui me za mlitavu ruku.
Savije svaki od mojih prstiju kroz svoje. Hajde, Al. Ostani sa mnom, okej? to god
se dogaa u toj tvojoj lijepoj glavici, ne daj da pobijedi.
Treba mu odgovor od mene. Ali ako otvorim usta da odgovorim, zatulit u
poput sirene za maglu i neu prestati dok od mene ne ostane prazna ljutura. Briga
koja se urezala u njegove crte lica navali se na moja ve optereena prsa, guei me.
Daj mi malo mjesta. Morpheus une, a Jed se odmakne ali i dalje dri nae
prste isprepletenima, pruajui mi podrku. Na domain dri platnenu salvetu uz
moje lice. Ispusti to, mila. Znam da se osjea kao da e brana pui, ali uvjeravam
te, jedna jedina suza i bit e kao nova.
To nije mogue. Jedna suza nikako nee biti dosta. Preklopim se u agoniji koja
upa eludac. Zavijajui pla pokulja mi iz grla. Toliko dubok da mi napree glasne
ice i prazni trbunu upljinu. Zavri jecajem. A onda mi jedna jedina suza potee niz
lijevi obraz.
Tek tako, opet sam svoja. Stisnem Jedovu ruku dok upuujem zahvalnost
Morpheusu. Lice naeg domaina toliko je blizu da mogu okusiti njegov duhanski
miris. Ovo je sad tvoje, spremi je na sigurno. Vezuje salvetu oko neeg to izgleda
kao prozirna staklena pekula premda je meka i podatna poput kuglice ulja za
kupke.
Je li to moja suza? pitam, uzimajui zaveljaj i gurajui ga duboko u korzet
izmeu dojki.
To je elja. Tvoj novi mali prijatelj ima dar prizivanja. Dao ti je samo jednu, pa
je mudro iskoristi. Kad si spremna, stisni je da ti prsne u ruci dok misli na najdrau
elju srca svoga. Poinje ustajati, ali zastane kleei na jednom koljenu. O, i za
sluaj da se poigrava s idejom da je upotrijebi da zaeli jo elja... Maloj Alisi sam
rekao da ba to uini. Zatraila je beskrajnu zalihu elja. Oboje smo mislili da je to
uspjelo dok joj suze nisu poele ne prestajati curiti. Tako je i nastao ocean suza. Skoro
da nismo uspjeli zaustaviti tu fontanu. Ako pokua nadmudriti aroliju, uvijek mora
platiti za to.
Morpheus se die na noge, ali ja ga uhvatim za ruku. ekaj. Namjerno si me
posjeo pored njega. Htio si da ja dobijem tu elju. Zato?
On otkopa gumbe na svojoj ipkanoj koulji i otkrije ravninu gornjeg dijela
svojih prsa. Ako se iz nekog razloga vrati doma a stvari jo budu nepromijenjene,

sad e imati sredstvo da pomogne svojoj mami. Da je dovede natrag sebi i svom
ocu.
Toliko sam tronuta da skoro zaboravim progovoriti. Hvala ti, proapem.
On me gleda u oi, utke.
Ne ini ti on nikakvu uslugu. Ej... Jed podie nae isprepletene prste i pritisne
palcem moja prsa da mi privue panju. Srce mi poskoi pod tim pritiskom, sjeajui
se njegovog milovanja u sali sa zrcalima. Poplavila si, Al. To isto stvorenje moglo te
i ubiti. Ovaj ljigavac igrao se tvojim ivotom.
Mustek vilovnjaci iznimno dobro prosuuju karakter, izgovara Morpheus.
Znao sam da e Alyssa vladati situacijom i pridobiti ga. U potpunosti vjerujem da
se ona moe brinuti za sebe. Ti pak izgleda ne moe shvatiti taj koncept.
Jed me dri oko struka da me podigne sa stolca. Nai gosti na veeri su otili.
Nema vie niti zvukova iz kuhinje, oito se potjera premjestila na druge razine palae.
Slobodni smo i moemo odbaciti pretvaranje. Privue me u zagrljaj. Dobar je osjeaj
biti u njegovim rukama, ak i uz sva ona pitanja koja me jo grizu.
Morpheus namjeta svoj eir, gledajui nas s bljeskom prezira u oima. Blago
meni to nisam jeo, pa mi se nee eludac prevrnuti na tako oduran prizor.
Jed me poljubi u elo prije nego to me pusti, kao njemu u inat.
Svinja, ponudim promjenu u razgovoru, iivcirana nainom na koji se njih
dvojica mrte jedan na drugoga. Nisam vie raspoloena za izigravanje suca u ringu
u njihovim hrvakim meevima.
Da, odgovara Morpheus ne prekidajui most testosterona izmeu njih.
Svinja je ustvari hobgoblin. Lepeza i rukavice bili su nasljedstvo njegove majke,
vojvotkinje. U zamjenu za to to ih je dobio natrag, vrlo rado nam je ponudio klju
za buenje Hermana bez naplate.
Morpheus sputa bijelu vreicu u moje ruke, a Jed poinje razvezivati vrpcu.
Morpheusov palac pritisne vor, zaustavljajui ga. Ne eli to uiniti. To je
najjai i neprocjenjivi crni papar u cijelom vilinskom svijetu. A imate dovoljno samo
za jednu dozu.
Jed se namrti. Crni papar. Kakva je to treeligaka arolija? to mi trebamo
raditi s paprom?
Pa, vi... Prije nego to Morpheus stigne dovriti, horda vilenica nagrne u
blagovaonicu, ulepravi kroz vrata koja vode van.
Gospodaru, stie netko, povie Gossamer. Lo netko!
Idite. kae Morpheus Jedu, saginjui se da dograbi malj.
Jed grabi vreicu papra, zavue je u svoj dep, a onda me prima za ruku. Izlaz
koji vodi u dvoranu ogledala dijagonalno je preko prostorije. Preli smo samo par
koraka prema njemu kad zvuk mariranja nogu zagrmi kroz nas i pil karata sa po
est tapiastih nogu i ruku na svakoj ulazi na ista vrata kao i vilenice. Straari
nastave ulaziti dok ne pokriju sve zidove.

Tad shvatim da to uope nisu karte. Imaju lica kukaca s drhtavim ticalima, a
njihova tijela tanka poput papira su ustvari izravnate ljuture, reckave na rubovima i
obojene crno i crveno da nalikuju igraim kartama. Sa svojim udno uzglobljenim
udovima koji vire i otrim kljetastim prekrienim zubima, izgledaju vie kao kukci
nego kao vilovnjaci.
Ima smisla. Sve te godine ja sam ubijala bube, a sad je karma tu da mi to naplati
s kamatom.
Na vratima se dvadesetak buba s kopljima pojavi i razdvoji u crvene i crne boje;
pet srca i trefova s jedne strane, pet pikova i karoa s druge, koji se lepezasto raire i
otkriju Zlicu Bijelog u sredini meu njima. Okupljene oko lustera, vilenice gledaju
odozgo u cijelu situaciju, malene i bespomone.
Crveni prsluk i odgovarajue rukavice vise sa Zlicinog niskog, kosturnog tijela.
Jednom rukom dri trublju, a drugom zarolani svitak. Nagne svoju rogatu glavu da
triput glasno puhne u svoje glazbalo. Tada pokretom zapea uz zveket kostiju
razmota pergament.
Alyssa Gardner od Dvora Ljudskoga... Prizvana nazonosti Kraljice Grimizne
ti si. Njegove svjetlucave ruiaste oi podignu se prema meni. Drhtaj mi proe
kraljenicom.
I Jed i Morpheus gurnu me iza sebe. Toliko o tome da se mogu i sama snai.
Ona ne ide nikamo s tobom, Zlice. Morpheus podie svoj malj.
Drugaije Kraljica Grimizna kae. Pjena se pojavi oko usta Zlice i oi mu
svijetle kao gorua eravica, crvena od vatre. Drugaije, njezina vojska nareuje.
Na njegov znak, karte uza zid se promijeaju i skoe prema nama kao da ih
neka nevidljiva ruka dijeli.
Vilenice jurnu odozgo, pokuavajui ih omesti. Morpheus do kraja rairi svoja
krila da bi Jeda i mene zaklonio od napada. Nazubljeni rubovi struu du druge strane
njegovih krila, rasteui ih ali ne probijajui. Moji dlanovi prilijepe se uz
Morpheusova lea, apsorbirajui ok dok se njegovi miii zateu i napinju sa svakim
zamahom malja. Njegovi uzdasi nadglasavaju tropot karata straara koji padaju po
podu.
Izvuci je odavde! povie preko ramena dok nas gura unatrag prema izlazu
koji nam treba, jo uvijek koristei svoja krila kao barijeru.
Jed me hvata za lakat i vue preko praga.
Ne, otimam mu se. Ne moemo ga ostaviti da se bori sam. Previe ih je!
On se snalazi s njima.
To su kukci ubojice! Ukopam se petama i odbijam maknuti. Ja poznajem
kukce, Jed. Oni su smrtni neprijatelji gusjenica!
Stisnutih usana, Jed me podie preko ramena. Ti si jedina bitna. Ruku stegne
oko moje stranjice, glava i torzo vise mi naopako niz njegova lea. Vijugavo crno
mramorno stubite skakue pod nama a krv mi navire u glavu.

vrsto zatvorim oi, sluajui kako se bitka u blagovaonici sve vie udaljava.
Sjeanje na to kako me Morpheus njeno drao na istini, na nain na koji mi je
zalijeio masnice, na njegovu prekrasnu uspavanku sve to se kuha u zbunjujuem
uzavrelom loncu osjeaja. Sjetim se elje zavuene pod moju koulju... Zelje koju je
on htio da dobijem. Samo to je nisam izvadila kad se probije zvuk tava i lonaca.
Trepta! Trepta ih sve! Uslijedi navala vriske i urlika istih zvjerskih glasova
koje sam ula ranije na gozbi. Zvijeri su se vratile iz svoje potjere, i Morpheus se vie
ne bori sam.
Opet mogu disati.
Jed i ja kliznemo kroz tajni prolaz koji vodi do hodnika s ogledalima, penjui se
jo jednim stubitem. Uskoro smo dovoljno daleko da se uje samo zvuk udaraca
potplata njegove izme o zrcalni pod.
Sad me moe spustiti, progunam.
Ne znam ba. Mnogo ti je lake spasiti guzicu kad je imam sigurnu na svom
ramenu.
Ne mora mi ti spaavati... kou.
On se sarkastino nasmije. Nemam ba mnogo izbora kad ti glavom naprijed
juria u rizine situacije u toj svojoj kriarskoj vojni. Sad si nas lijepo uvalila usred
sredine vilinskog rata.
Lupim ga jako. Ba izmeu lopatica.
Hej... Spusti mi stopala na pod pa smo suoeni i protrlja si lea. Za nekog
te veliine, bogme ima dobar udarac. I pored mrtenja izgleda impresionirano.
aka mi bridi. Ovaj bi tvrdoom i gromadu postidio. Nisam te namjerno
uvukla u ovu kau. Okej? Protresem ozlijeenu aku. Duhovi leptira su tu jedina
bia osim nas. Gossamer jo nije dola a nestrpljivost da pobjegnemo me opako
drma.
Jed podigne moju bolnu aku i pritisne svoje usne na nju umirujui dodir.
Nisam htio biti grub. Ali ako se mislimo izvui iz ovoga, mora prestati vjerovati u
sve to ti taj Moljacoliki kae, kao da je on nekakav svetac. Kaem ti ja, taj lae.
Rugala se sova sjenici. Odmah poelim progutati te rijei, ali prekasno je. Jed
je ve okusio njihovu gorinu.
Mrtei se, isputa moj dlan. to bi to trebalo znaiti?
Duhovi leptira prolaze mi rubom vidnog polja, kao da ih pokree moje
sprintajue bilo. Zato si ekao dok nismo doli ovamo dolje da mi kae da su se
stvari meu nama promijenile?
Trlja si vrat, izgleda kao da mu je neugodno. Kao to sam ti rekao. Opirao sam
se tome.
A moda si se pretvarao. Onaj poljubac bio je nekakav plan koji si smislio da ja
odustanem od svoje kriarske vojne.
Zafrkava li me? Je li ti onaj ohar opet ulazio u misli?

Vjerovao ili ne, ja sam u stanju i sama misliti. Te dvojbe su mi se motale po

glavi i prije razgovora s Morpheusom, zar ne? Vie nisam sigurna...
U Jedovim oima je onaj bljesak koji prepoznajem, odjek povrijeenosti i
izdanosti koje je imao u sebi dok mu je otac bio iv, i mrzim samu sebe to sam bila
ta koja je to opet oivjela. Nije sad vrijeme da se o tome nateemo. Gledajui po
hodniku, protrlja svoj piercing. Gdje je Gossamer? Trebamo se pokrenuti. Ako
Mothra pone gubiti
Zove se Morpheus. vor mi zapne u grlu kad se sjetim to se dogaa tri kata
nie. Znai misli da gubi? Misli da e ga ozlijediti?
Otkud ta nagla odanost njemu? Sve zbog one glupe elje?
Vrijeme je. Gossamer se pojavljuje izmeu nas, maui krilima u zraku.
Isprui Jedov depni no, sa sjajem u svojim vilinkonjskim oima. Vilenjaci nose
maeve, ali ako ne zna kako se boriti njime, bolje koristi neto manje upadljivo.
On uzima no i stavlja ga u dep svojih hlaa.
Ona se spusti na njegovo rame, zbog ega on zastane i pogleda je. Pouj me,
smrtnie. Baca pogled na ulaz u hodnik pa opet natrag. U tebi se krije mo sutina
tvog srca umjetnika koja je neunitiva. Sjeti se toga kad stvari utonu u najvei
mrak. Njezine udne rijei vise u zraku izmeu nas troje.
elim je pitati to to misli o Jedovoj moi, o mraku. elim pitati kako ide
Morpheusu i vilovnjacima samotnjacima tamo dolje. Ali jezik mi je jo zapetljan u
volim ne volim vorovima.
Teina u mojim prsima se produbljuje. Gossamer nas okrene prema jednom od
zrcala i dotie staklo prstom. Duhovi leptira nestanu iz ravnine izmeu, ratrkavajui
se u druga zrcala po zidovima.
Dlana rairenog po glatkoj povrini, vilovnica pokree isti onaj efekt krhotina
koji sam vidjela u zrcalu u Londonu. Onda se, ba kao i prije, zrcalo izgladi u portal.
Pojavljuje se dugaak stol pun kolaa i alica za aj smjeten pod stablom ispred
seoske kuice napravljene u obliku zeje glave s dimnjacima kao uima i slamnatim
krovom poput krzna. ini se da je sunce zasad nadjaalo mjesec jer danje svjetlo
obasjava taj prizor.
Skaem kroz zrcalo, ni ne ekajui Jeda.

15.
Hattington
U toj urbi, izme mi zavre u tanjuru punom kolaa.
ekam da mi oamuenost proe, sagnuta u struku s rukama na koljenima. Prvo
to primijetim je tiina. Nitko ne govori. Trebala sam to i oekivati, budui da tip koji
pravi eire nije budan.
Gledajui po praznom kraju stola, zapanjena sam okoliem. Koliba u obliku
zeca stoji na vrhu brdaca zelene i bujne oaze, usred crne i bijele pustinje. Umjetnik
u meni udi za platnom i priborom da mogu ovjekovjeiti taj izoblieni prizor. A
onda me udari osjeaj da mi je sve to poznato. Morpheus me sigurno doveo na ba
ovo mjesto u nekom snu. Ili je to moda zbog ahovske ploe pjeanih dina u daljini.
Taj uzorak udno podsjea na onaj u mojem komaru.
Blagi povjetarac ljulja mi pletenice, ptice cvrkuu u kronji iznad mene, i sunce
mi grije ramena. Taj osjeaj me toliko podsjea na Pleasance da me preplavi nalet
nostalgije. Voljela bih da mogu priati s tatom; jo vie bih voljela dobiti onaj zagrljaj
koji sam odbila na aerodromu.
Srijeda je. Barem mislim da jest. Da sam doma, tata bi ranije doao s posla i
napravio odreske. Ja bih napravila vonu salatu, jer je moj posao da se pobrinem da
on jede uravnoteene obroke.
to ako Jed i ja ne moemo ovo izvui? Alicia e vjeno kriviti sebe i zbilja
zaglibiti. Onda e tata sjediti sam u kuhinji i jesti hladne itne pahuljice samo sa satom
da mu pravi drutvo ostatak ivota. Od same te pomisli srce mi se zgri.
Odlunija nego ikad da se vratim, podignem jedan potplat i otresem nekakvu
eernu koru a onda ispetljam drugi iz mafina s ruiastom glazurom.
Prije nego to se stignem okrenuti da istraim drugi kraj dugog stola, neto uleti
u mene straga. Zateturam se licem naprijed u jednu pitu, zapahnuta mirisom
borovnica.
Al... oprosti. Jed me die za laktove. Si dobro?
Odbijam odgovoriti na temelju toga to nije rekao misli li fiziki ili emotivno.
Uz njegovu pomo, uspijem ustati izmeu tanjura s kruhom namazanim maslacem i
zdjele kandiranih ljubica. Nekakvo preslatko punjenje pite prekriva mi usta.
Liznem ga s usana, a onda zamahnem prstima, pokuavajui skinuti to ljepljivo
s njih. Zato se nisi spustio na drugi kraj stola? gunam i briem lice salvetom koju
mi je ponudio.
Bio je zauzet. Jed pogleda iza nas.

Okrenem se i vidim goste na ajanki Hermana Hattingtona, Oujka Kleca i

Uh-uha kako sjede oko drugog kraja stola, smrznuti pod debelim, blistavim slojem
plavkasto-sivog leda.
Zato nam Mothra nije rekao to misli pod zaspali? pita Jed.
Ja nemam odgovora.
Krenem prema njima. Kad prekoraim ajnik, para me lizne po listu noge,
vlaei mi tajice. Opet se iskrivljeni zakoni fizike poigravaju s mojom logikom.
Hattington i njegova ekipa su ukoeni poput ledenika, ali hrana izgleda svjee i aj je
jo vru.
Gdje je taj papar? Vrlo je nespretno pokuavati timski rad s neuzvraenim
volim te koje visi izmeu vas. Moja obitelj je bila u stanju poremeenosti jo otkad
znam za sebe, ali sam barem tijekom zadnjih nekoliko godina imala Jedovo
prijateljstvo na koje sam mogla raunati. Sad to visi o nekakvoj udnoj emocionalnoj
niti.
Jed izvue vreicu iz depa i prui mi je. Ja razveem vrpcu diui na usta. Ne
elim riskirati da ga udahnem nakon Morpheusovog upozorenja o jaini. Samo
ishlapjeli miris papra na lepezi i rukavicama bio je skoro dovoljan da od toga kihnem.
Kihnem...
To mora biti ono to je Morpheus namjeravao s ovom vreicom zaina.
Nee valjda to protratiti na to da pokua tipa za eire navesti da kihne, je
li? pita Jed. On je ledeni kip. Nema nikakvog otvora tamo gdje bi mu trebale biti
nosnice. A imamo dovoljno papra za samo jednu dozu. Moramo biti sigurni.
Nevjerojatno je kako mi ita misli.
Svezavi vreicu, vratim mu je. Njegova primjedba je potpuno tona. Nikad
neemo uspjeti probuditi Hattingtona pomou papra. Taj tip ak ni nema nos.
Priem blie. On dri alicu aja koji se pui, kao da je bio usred naglaavanja
neega pomou nje. Jede, neto nije u redu s njegovim licem. Kao da ga nema. Samo
je prazan prostor niega. Svjetlucava plavkasto-siva praznina odraava moj lik, to
uznemirava vie nego to bi to inilo zaleeno iskeeno lice stranca.
Moda mu led prekriva crte lica, pokuava Jed nai razumno objanjenje.
Ne znam. Ali vidi taj eir! Ba je kao na bjelokosnoj figurici u Morpheusovoj
sobi. To bi moglo biti srednjovjekovno sredstvo za muenje dijelom
cilindar/dijelom kavez od metalnih igala s dijelom na arki na vrhu koji se otvara
kao poklopac. Ali kad bolje pogledam, metal raste njemu iz glave. U njegovom mesu
su rupe iz kojih viri. Ustvari taj eir izgleda kao...
Konformator, kae Jed napetim glasom. Njemu konformator raste iz glave.
Jed ima pravo. Istina, veina klinaca nae dobi ne bi znala za
devetnaestostoljetnu alatku koritenu da se eiri oblikuju tako da odgovaraju tono
odreenom obliku glave, ali Jen ima jedan u svojoj sobi. Persephone ga je nala na
nekoj drabi naslijeenih stvari i, znajui za Jeninu ljubav prema svemu to ima veze

s modom, dala nisku ponudu i osvojila ga jer nitko drugi nije znao koliko ta stvar
vrijedi.
Nain na koji ta naprava obino radi jest da se rebrasti metalni okvir namjesti
oko muterijine glave tamo gdje bi sjeo obod eira, i igle namjeste prema
neravninama i ispupenjima lubanje. Kartonski oval ubaci se u poklopac sa arkom i
utisne na mjesto oboda, gdje igle izbue rupe u obliku glave. To napravi uzorak koji
onda klobuar moe iskoristiti da eir napravi po mjeri muterije.
Zato je ovaj fiziki spojen s vilovnjakovom glavom meni je nepojmljivo, a ne
elim ni zamiljati kako ga koristi u svom radu.
Prisilim se da skrenem pogled od zrcalnog lica i okrenem se Oujku Klecu koji
je grozan na svaki zamislivi nain. Uglavnom zato to izgleda kao da je izokrenut
nema krzna, samo ispijeno meso. Kao da gleda odranog kunia. Ali barem ima lice,
makar je sumanuto, s divljakim pogledom u mutnim bijelim oima. Na njegovom
tanjuru alica za aj balansira na kolau. apa mu je umoena duboko u tekuinu od
zapea nanie, kao da tunka neto.
Od trojice gostiju, Uh-uh je jedini koji izgleda normalno. Ako mi u vratarskoj
odori moe biti smatran normalnim.
Ne znam kako da ovo rijeim, kaem. Morpheus mi nikad nije rekao kako
ih je Alisa zaarala. On hoe da iskoristimo papar. Ali oni su svi smrznuti, pa kako
da ih navedemo da kihnu?
Jed odmahne glavom. Pogledajmo u knjigu. Hoda preko postavljenog stola i
sie na jedan prazan stolac. Odgurujui klimavi trokatni posluavnik na kotaima,
spusti se na travu.
Doi ovamo, kae, potiui me da ga uhvatim za ruku kad odloi ruksak.
Pustim ga da mi pomogne, ali napetost meu nama je opipljiva. Izvuem ruku
onog trena kad mi se stopala spuste na tlo. istei platnenom salvetom ostatak soka
borovnice s lica, provjeravam da mi se odjea nije negdje zamrljala. Gladna sam.
To je blago reeno, umirem od gladi. A ne mogu se sjetiti kad sam zadnji put neto
pojela.
Pa, ne bismo trebali jesti ovo. Jed pogleda na posluenje za ajanku. Tko
zna koliko je dugo tu. Kopajui po ruksaku, dodaje mi energetsku ploicu i bocu
vode. Pokae na prazan stolac pored onog na koji je on sjeo. Umjesto toga, ja
sjednem dva mjesta nie. On zuri u mene dok jedemo. Jedini zvukovi su ukanje
omota, ptice i vjetar.
Izbjegavajui Jedov pogled, brojim crvene pruge na svojim tajicama. Noge mi
zbilja izgledaju kao eerleme. Zakrivljeni tapii eerlema.
Poe mi slina na usta.
to mi je? Trebam pomoi Jedu da nae rjeenje. Ali mogu misliti samo na
hranu. Nakon to sam prodrla zadnji zalogaj ploice i popila svu vodu, glad i dalje
nije utaena. Sjeam se kako je dobar bio okus onog crvenog elea, i poelim da
nisam upala u tu pitu. A opet, to je sigurno bio urnebesan prizor. Zamiljam sebe
kako padam licem u pitu i glasno se zahihoem.

to je tako smijeno? pita Jed. Otvorio je roman o Zemlji udesa na krilu i

ubacuje zadnji zalogaj u usta.
Nita. Jo jedan napad hihotanja me pokaklje. Ovaj je toliko jak da se
ugrizem za unutarnju stranu obraza da mu se ne prepustim to je zbilja udno,
budui da nikad neemo otii ako ne uspijemo izvriti ovaj zadatak. U tome nema
nieg smijenog.
Ne primjeujui moju borbu, Jed okrene nekoliko stranica. Hej. Mogli bismo
otopiti nekome nos pomou pare. U sedmom poglavlju pie da je mi stalno padao
u san na zabavi pa mu je Klobuar sipao vru aj na nos da ga probudi. Taj odlomak
je podvuen, pa nam je to moda nagovjetaj. to ti misli?
Mislim da je miu bio pun nos aja. Pokrijem rukom usta, okirana to sam
izrekla neto tako besmisleno.
Dobro. Dosta pretvaranja da je sve cool meu nama. Jed stavi knjigu u ruksak
skupa sa svojim otpacima. Prilazi mi i hvata mi bradu, diui mi pogled prema
svojem. Ne moe valjda vjerovati da sam se pretvarao da te elim poljubiti.
udan poriv za poigravanjem rascvjeta se u meni, potpuno neprilian u toj
situaciji. A-a-a, Vilin-vitee. Izvuem se iz njegovog stiska i skoim na noge,
osjeajui se koketno i ushieno i nimalo svoja. Ne smije dirati moju dragocjenu
pozadinu, sjeti se. Idi od mene, Jedoviu. Okrenem se prekrienih ruku, leima
prema njemu.
Hej. Daj se ne zafrkavaj. Hvata mi laktove. Daj me molim te pogledaj.
Istrgnem se i poskoim oko posluavnika na kotaima do druge strane stola
tako da se posue protee izmeu nas poput barikade. Skupim koljena sjedei na
stolcu. S moje lijeve strane sjedi mi. Manji je nego to sam zamiljala... moda
veliine zamorca. Njegov tanki rep je dlakav poput vjeveriinog i prekriven bijelim
injem. Na njegovom stolcu su nagomilani jastuci koji ga podiu da moe dosegnuti
stol. Ruka mu lei pokraj alice koja je napol puna vrueg aja. Valjda je zaleen dok
je drijemao.
Nagnem se do njegovog uha srebrnastog od leda i duguljastog. Ne krivim te
to e prespavati ivot, proapem mu. Jed zuri u mene kao da sam pala s Marsa.
Voljela bih da sam ja prespavala zadnjih par sati.
Jedovo lice se smrkne i znam da sam ga povrijedila. To mi nije bila namjera.
Trenutano se osjeam svakako, samo ne zlobno. Uz to sam gladna, udljiva sam,
lakomislena i nesputana. Vrlo je oslobaajue.
Ma daj, Al. Ne elim da bude ovako... Ne izmeu nas. Jed kree obii stol a
ja se spremam umaknuti mislei da bi jedno dobro ganjanje moglo biti zabavno
kad zaujem mrcaj. Toliko je nerazgovjetan da skoro uvjerim sebe da to lie uka
iznad nas. Tada vidim kako se miu nos mreka i shvatim da je to jedini dio njega
koji nije zaleen. Naprotiv, blistav je, vlaan i ruiast. Poput siune loptice slatke
glazure.
Samo to nisam posegnula i otkinula ga kad Jed korakne do mene. Mi opet
mrcne.

to kae, Jede? Hajdemo ga samo probuditi. Moe biti na pratilac. Zvat emo
ga Skittles, po bombonima. Stvari koje mi izlaze iz usta nemaju smisla, ali ih
svejedno ne mogu zaustaviti. Kao to ne mogu zaustaviti ni kolosalno kruljenje u
elucu koje uslijedi.
Gledajui me s nelagodnim mrtenjem, Jed sjeda na stolac pored mene i vadi
vreicu. Nos mu je valjda odmrznut od aja.
Ne mogu se koncentrirati na Jedove rijei. Koa me svrbi, kao da trebam raditi
neto. Iznenadni poriv nagne me da se popnem na stolac pa na stol i utnem posue
u stranu.
Al, to kog ?
Vrtim strukom poput trbune plesaice. Prstenovi na mom remenu zvee sa
svakim okretajem. Nisam znala da se mogu ovako seksi kretati. Sigurno je to od svih
onih godina vrtnje hula-hupa s Jen.
Jedu oi kao da e iskoiti iz glave... A iskau mu i ile na vratu. Ispusti zvuk
neto izmeu kalja i stenjanja pogleda prikivanog za moje zaljuljane bokove. Ma
daj sii, polomit e se.
Samo... mi daj sekundu. Diem ruke iznad glave, osjeajui ritam u svakom
otkucaju svog tijela. To je ples za buenje Skittlesa. Zna, kao to su ameriki
domoroci radili da prizovu kiu.
Takvim pokretima? Prizvat e samo srdbu Boju i kiu sumpora. Hvata me
za remen da me zaustavi.
Ja spustim svoje ruke na njegove. to misli, Jede? Jesam li dovoljno izazovna
za onu tvoju zloestu stranu?
On me paljivo spusti. Sjednem na stolac, hihoui se dok mi on obje moje ruke
vrsto prekrii preko grudi. Daj se skuliraj na sekundicu, moe? Od ovoga u
poludjeti.
Ma daaaaj Jediu. Izvuem ruku i krenem vrhom prsta du njegove koulje,
pratei crtu prozirne plave tkanine preko njegovog bajnog pupka i zastajem da mu
uhvatim struk hlaa.
Mii u njegovoj vilici poskoi.
Mislila sam da je ovo ono to si htio, zapredem. Ili je u pitanju to to ti mora
biti taj koji e kontrolirati stvari? Tvoj svijet je totalno izbaen iz ravnotee kad se
mala Alyssa ne saplie o svoj pojas nevinosti. Je li to u pitanju, gospon Seksihlae?
Lupnem po gornjem gumbu njegovog rasporka.
Uhhhhh...
Zato ne probudi Skittlesa paprom pa da moemo zbilja zatulumariti? Toliko
se iroko smijeim da me lice boli provokativan, zamamni osmijeh. Iz nekog razloga
ne mogu prestati.
Volio bih da me ne gleda tako, kae Jed. Ma dobro, to ti je?
Slegnem ramenima. Duboko unutra zakakljao me nepoznat osjeaj moi zbog
spoznaje da je sav smeten. Zbog spoznaje da sam ja to prouzroila.

Odmahujui glavom, on opet ispeca vreicu papra. Probat emo na tvoj nain.
Moda e se, ako probudimo mia, i ostali probuditi.
Aha! Neka tulum ajanka pone! Onda mogu najzad neto pojesti. Zabubnjam tu
prstima po rubu stola.
Jed me jo jednom zbunjeno pogleda iskosa. Predobro mi je imati nain da ga
izbacim iz ravnotee. Kao kad mu je ono prije krv pozelenjela zbog Morpheusa.
Mogla bih zbilja odigrati na to s ljubomorom. Ne znam da je ijedna cura ikad imala
potpunu kontrolu nad Jedediahom Holtom. Bilo bi ba guba biti prva.
Jedan glasi u meni pokuava se probiti, pokuava me podsjetiti da ovo nisam
ja... Da ja nisam kalkulantica i manipulatorica. Neto nije u redu i trebala bih to rei
Jedu da mi moe pomoi, ili se barem obraniti. Ali glad iznutra rui moju savjest.
Vie je od bolne potrebe za hranom. Gladna sam i moi. Moi da tipa kojeg volim
bacim na koljena jer mi nije uzvraao ljubav.
Podijelivi pozornost izmeu mene i vreice papra, Jed puni miu nozdrve.
Maleno stvorenje duboko udahne. Kihanje se usmjeri unutra pa erumpira u tucaj.
Njegova ledena ljutura raspadne se od siline trzaja. Komadi inja otpadaju s njegovog
smeeg krzna i crvene jakne kad sjedne i protrlja si nos. Onog trena kad me ugleda
utekne i sakrije se iza svoje alice. Ohrabrivi se dovoljno da izviri, trepne crnim
oima poput kapi rose na nas. Oi mu izgledaju kao okoladne mrvice. Uasna glad
opet prostruji kroz mene. Sa slinom u ustima, uzvrem se na stol. Bu!
Iiiiik! Glas miia je visoki cijuk dok bjei iz svog skrovita. Hej, treba nam
njegova pomo. Jed me pokuava uhvatiti za glenjeve ali ja sam prebrza.
Odgurkujui plitice i tanjure, puzim za miem dok on tri prema svojim prijateljima,
kosmatog repa koji poskakuje za njim. Proklie i stane kad ugleda u kakvom su stanju.
Sputenih brkova, okree se da pogleda u mene.
Gospoice Alisa, morate ih probuditi! zaskvii. Njegove male noice koraknu
unatrag. Vi niste gospoica Alisa. Potape rubove svojih oiju dok gleda u moje.
Mnogo ste
Gladnija. Sad razumijem morevu zaokupljenost elucem iz prve ruke.
Coknem usnama i izmaknem ulijevo da izbjegnem Jedov pokuaj da me uhvati oko
struka. Dlan mi upadne u jedan kola i otresem zgnjeenu koricu. Na umu mi je iva
lovina.
Mii ustukne, nervozno skviei malene ruke s pandicama poseu za
brkovima, vukui ih dolje pod bradu. Samo to se nije sapleo o pitu u koju sam se ja
maloprije spustila i, iz nekog neobjanjivog razloga, ja udim da se to dogodi.
Krajikom oka vidim Jeda. On korakne na stolac i koristi stolce da me slijedi.
uj, maleni, blago se obrati miiu, neu joj dati da te pojede ako mi pomogne
probuditi ostale. Sjea li se kako vas je Alisa uspavala?
Mii omota svoj rep oko sebe, grlei ga. Ispustila je sat u alicu aja. Oprezno
me promatra sa sredine stola, koraajui u stranu, blie grimiznoj piti.
Diui se na koljena, ubadam se noktima u njih da bih si skrenula panju sa
eluca. Zatvorenih oiju se koncentriram na knjigu. Detalji prie su mi nejasni, ali

sjeam se raspre o unutarnjem funkcioniranju Klobuarevog depnog sata. Neto o

tome kako je zec namastio... mmmmm... maslac. Keksi s maslacem, umak od
maslaca, kifle s maslacem.
Lupam akom po stolu, drmajui srebrninu i tanjure i aljui ubod bola uz ruku,
uspjeno pokreem zupanike u mozgu. Zupanike to je to zec je namastio
zupanike noem za maslac i uprljao unutranjost mrvicama. U verziji u knjizi o
Zemlji udesa, zato ga je zec ispustio u svoj aj da ga ispere. Ali moda nije on bio
taj koji je umoio sat. On ga je valjda pokuavao izvaditi. Potapajui ga, Alisa je
zaustavila mehanizam i zaledila goste u vremenu. To je ono to moram popraviti.
Zupanike. Moram ih osuiti i ponovno pokrenuti.
Otvorim oi i Jed je debelo ispred mene. Ve je pored zeevog mjesta za stolom.
Nagne alicu, pazei da ne odlomi zaleenu apu. Dopuzim do tamo kad se aj razlije
po kolaima na tanjuru. Depni sat klizne van, vukui lanac za sobom kao neki rep s
karikama. Jed otvori poklopac. Stao je na est sati.
Vrijeme za aj! uzvikne Uh-uh uzbueno, pljeskajui. Od oduevljenja se
prevrne unatrag u zgnjeenu pitu.
Moja pozornost skrene s mia dovoljno dugo da uzmem sat od Jeda, obriem
zupanike, a onda pomaknem kazaljke na minutu poslije est. Nakon toga izgubim
cijeli lanac misli jer se mi izvere na rub posude u kojoj je pita, jedui borovnice dok
mu se cijedi crveni sirup. Soni crveni sirup.
Slina mi curi s ruba usana. Nezajaljiva glad s kojom sam se borila eksplodira.
Moja okolica nestane i vid mi se svede na tokicu. U mom umu mi je ona peena
patka s banketa, to ga ini lovinom za hvatanje.
Bacam sat, jedva svjesna metalnog zveketa. Skaui na noge, bacam se u lov.
Moj plijen baca se iza kolaa i bui tunele kroz kruhove, uspijevajui mi izmaknuti
svaki put kad ga zamalo uhvatim. Klizim pored posua, bacam se preko pladnjeva i
jurim kroz torte. Niti ne shvaam da je Jed na stolu dok me ne uhvati i obori pod
sebe, vrstom teinom me pritisnuvi cijelu. Al, stani! Jesi sila s uma?
Poput ivotinje, grebem po stolnjaku dok mi se ne zakai za nokte, reui.
Al, Jedov dah vru je na mom vratu. Vrati mi se. Budi opet moja skejterica.
Moja skejterica. Njeno preklinjanje tog voljenog glasa skoro me dovlai natrag.
Samo skoro.
Moda je to adrenalin, a moda koji je god ve demon postao razuzdan u meni
kad sam upala u tu pitu i okusila taj crveni drek ali neto mi daje dovoljno snage da
Jedovu snanu grau odbacim u stranu kao da je granica. On se otkotrlja sa stola
zastenjavi, a ja dograbim vritei, ljepljivi zalogaji. Podignem svoj plijen, putajui
da mi crveni sirup curi kroz prste i niz rukavice. Samo to mu nisam odgrizla glavu
kad me neto obori s lea i on pobjegne.
Putaj me! zareim, ostajui bez skoro cijelog trenutnog naleta nadljudske
snage.

Okrenuta sam na lea i uvrena u mjestu vlastitim remenom. Vid mi slabi i

jedva mogu razaznati dva lika koji se naginju nad mene.
Kuala je sok bobica s gungul stabla, kae silueta koja nosi kavez-eir, glasom
koji varira od tenora do alta. Mora pojesti bobice cijele. To je jedini lijek, inae e
poludjeti. Govornik tad prasne u hihot toliko glasan i apsurdan da zvui kao hijena
na pogo-tapu.
Pa, sad... Biti lud i nije tako loe, kae sjena s dva duga uha, dodajui svoj
hihot u tu mjeavinu. Mogli bismo je pustiti da pojede nas. Dri joj usta otvorena a
ja u se popeti u njih. Oduvijek sam elio vidjeti unutranjost eluca.
Jo hihotanja pa me jak pritisak natjera da otvorim usne. Jedna apa nagura mi
se u usta i zagui me, skoro mi prekinuvi disanje. Zagrizem jako. apa se istrgne i
ja ispljunem okus oprljenog mesa.
Smijeh i vriska razlegnu se svud oko mene.
Gubite se od nje! Jedov upad ih uutka. Opet pored mene, on mi pomiluje
kosu da me umiri. To ima suprotan uinak. Od toga to sam blizu njega glad mi
probada utrobu poput trnovitog buna koji se ukorijenio duboko unutra.
Koprcam se u njegovom stisku. Ono to trenutano osjeam nije nimalo
smijeno. Jede, molim te! Trebam jesti! Trebaju mi bobice ili u umrijeti!
-. Njegove tople usne okrznu mi elo. Dobro, dobro Glas mu se
slomi, i shvaam da ga ipak jesam bacila na koljena.
Zatvorim oi i zgrim se, vukui Jeda sa sobom. Unutarnji organi mi bukte.
Uvjerena sam da me uti mravi bijesno grizu iznutra. Stisnem se jae i mentalno
iskljuim sve . Zvuk, miris, okus. To je jedini nain da diem.
Nakon stanke koja je izgledala kao vjenost, neto jastuasto i hladno dotakne
mi usne. Otvorim usta, pohlepno, i uzimam svaku veliku bobicu koja moe stati
unutra. Prsnu mi na jeziku, sone i ukusne. Gutajui ih, molim za jo.
Pet puta napunim usta prije nego to sam opet lucidna, bez bola.
Pridignem se, trepui na goste na ajanki, sad s druge strane stola. Zec je
zaokupljen depnim satom, tapkajui ga salvetom i sipajui isprike Ocu vremenu.
Njegove bijele oi sjaje kao pekule kad se nasmijei, rasteui usta bez usana da
otkrije tri kriva uta zuba. Mi se kupa u alici aja, s malenom zamrljanom odorom
rairenom na tanjuriu. A Hattington on je zbilja bez lica. Stalno se mijenja iz lika
mia u zeca, kao da netko mijenja programe.
Tad mi pada na pamet: moda je zato on najbolji klobuar u kraljevstvu. Moda
metalne bice u njegovoj glavi mijenjaju oblik lubanje tako da postane lice svoje
muterije dok ne zavri rad, stvarajui savreno odgovarajui eir. U meuvremenu,
njegovo lice luta iz jednog lika u drugi. Kako je to tuno, nikad nemati vlastiti
identitet. Nije ni udo da je lud.
Jed se naginje preko stola do mene. Si dobro?
Ree me krivnja zbog naina na koji sam postupala s njim, naina na koji sam
ga htjela kazniti. ao mi je. Bila sam

Neobuzdana i hirovita. Naveliko.

Ali... Ja ja nisam znala da imam i takvu stranu. Mislim da mi se to ne svia.
Pa, svladala si je. Pomae mi da siem sa stola i obujmi me rukama. Dok me
ljubi u elo, njegov piecing pritiska me izmeu obrva, hladan i utjean. isto za
napomenu, nema nijedne strane tebe koja se meni ne svia. Onaj ples na stolu? Jako
seksi.
Zadrhtim od zamamne hrapavosti u njegovom glasu. Jed, to nisam bila ja. To
zna, jelda? Barem, jo ne ja koja sam spremna biti.
Znam to, promrmlja on, pojaavajui stisak svog zagrljaja. Voljan sam
ekati.
Izvuem se i pogledam gore u njega. Pa, je li ovo stvarno? Nas dvoje?
Njegov palac i kaiprst utipnu mi unu resicu, njeno. Onda mi uhvati bradu
tako da nam se nosovi dodiruju. Nisam bio s Taelor mjesecima. Mislim, bio s njom.
Toliko mi je ovo stvarno.
Njegovo priznanje zavrti me u vrtlogu olakanja. Stisnem mu zapea kojima
mi je zagrlio lice. On se nagne dolje i poljubi me tako njeno slatko da to odagna sve
osim njegovog dodira.
Kad se odmakne, njegov izraz lica s poluzatvorenim oima pokazuje da na njega
nai poljupci utjeu koliko i na mene. Srea mi kola ilama, jer znam da nita od ovog
nije jednostrano. Zbunjenost... strast... nesigurnost.
On nikad nije osjeao da je dovoljno dobar da bude voljen. E pa, ja u se
pobrinuti da shvati koliko grijei oko svoje vrijednosti, koliko oduvijek grijei oko
sebe, kad doemo doma.
To jest, ako doemo doma.

16.
Kavezi
Prsti mi se stisnu oko maramice meu grudima, steui moju elju. Nadala sam
se da u je sauvati za Aliciju kad se vratimo da je mogu zauvijek izvui iz one
ludare. Ali bih je moda umjesto toga trebala iskoristiti da nas izvuem odavde.
Hej. Jed mi prevlai prstom preko zapea. Samo ti uvaj tu elju. Skoro
smo zavrili. Svi su budni. Sad, ajmo nai taj ma. A onda se gubimo iz Nakazovije.
Neto zauka u stablu iza Jeda i Morpheus se pojavi na vrhu kronje.
Govorei o nakazama. Jed hvata moje pletenice kao da je oekivao da se na
vodi pojavi.
Morpheus se nasmije. Pruili ste itekakvu izvedbu maloprije. Vas oboje.
Znai gledao je kroz zrcalo. Je li me vidio kako pleem? Ili moda govori o
mojoj barbarskoj jurnjavi da pojedem mia. Obrazi mi se zaare zbog obje
mogunosti, ali ne mogu suspregnuti osmijeh zato to znam da je on dobro.
On uzvrati osmijeh i Gossamer proviri ispod njegove kose. Jo je uvijek odjeven
u istu odjeu od prije. Zguvana je i poderana, ak zaaena na nekim mjestima.
Izgubio je eir i kosa mu je uba divljih kovra. Ali jo uvijek izgleda kraljevski s
krilima visoko rairenim, pozadinom od glatkog satena koja titi njegovu blijedu put
od sunca.
Jed nije skrenuo pogled s mene. Znai, potukao si kraljiinu vojsku karata?
Privremeno. Morpheus se zagleda u svoje rukavice dok Gossamer lepra oko
njegovog kaputia, traei izguvana mjesta. Morali smo zapaliti blagovaonicu da ih
istjeramo dimom. Ali uskoro e se rairiti po Zemlji udesa u potrazi za tobom.
Kraljica Grimizna uskoro ima sveanu veeru, i odluna je da svojim gostima za
zabavu predstavi novog ljubimca.
Na to Jed okrene glavu. Zatiti oi rukom da se namrti gore na Morpheusa.
Ljubimca?
Grimizna je godinama eljela zamjenu za Alisu. Pticu u kavezu, to bi se reklo.
Poto je ispalio tu bombu, Morpheus elegantno skoi i doklizi na stol, sputajui se
do Klobuara i njegovih. Drago mi je to vas opet vidim, deki. Jeste dobro
odspavali?
Trojica vilovnjaka uzveru se na stol da pozdrave Morpheusa zagrljajima i
rukovanjem.
Grabim Jedovu ruku dok mi srce lupa na pomisao da Kraljica Grimizna dolazi
po mene. Sjea li se psihijatrijskog izvjea? Alisa je rekla terapeutu da je bila u
kavezu za ptice sedamdeset i neto godina u Zemlji udesa. Ali morala se vratiti kao
djevojica. Udala se i imala obitelj. Ili ja ne bih postojala. Neto tu nije isto.

To sam ti ja pokuavao rei u sali zrcala, odgovara Jed. Moramo te izvui

odavde.
Morpheus kao da ne mari za hitnost. Potape Huttingtonov konformator.
Malia praznog lica dosee mu tek do bedara. Sjajno je to si se opet vratio meu
ive, Hermane. Gadno mi treba novi eir za ulagivanje.
Na to se poklopac na klobuarevoj napravi zatvori. Njegovo lice postaje
savrena replika Morpheusovog. Njegova kotana struktura i lubanja krive se i
kljocaju dok metalne bice kripe i uvijaju se oko njegove glave. udno je vidjeti
njega i Morpheusa jednog uz drugog, kao par iz kompleta ruskih lutki.
Moe bit da bi htio lijepi halbcilindar? kae Hattington tapui svoje nove
obraze. Imam ba finog crvenog filca doma.
Hmmmm... Morpheus glanca nokte na reveru. Prije bih rekao da bi sukneni
lijepo legao.
Hej! lupi Jed akom u kraj stola. Vilovnjaci se okreu prema nama. Al je u
opasnosti da postane neiji ljudski kanarinac. A mi se moramo vratiti u na svijet. Po
mogunosti juer.
Juer, kae? procvrkue klobuar svojim dvovisinskim glasom. Juer je
izvodiva.
Grohotom se smijui, zec se pljesne po koljenu i doda: Premda bi dva juer
bilo nemogue.
Mi se zacene, oblaei svoju odoru. Ne, ne! Moe otii unatrag onoliko
jueranjica koliko te god volja. Samo hodaj unatrag ostatak ivota.
Svi se saviju u struku, drei se za rebra.
Zapanjena sam njihovim nemarom a Jed izgleda kao da bi svakog trena mogao
puknuti.
Morpheus ih utia. une i proape im neto, a onda ih ostavlja da se prepiru
oko toga tko e dobiti da popije mievu kupku iz zeeve cipele.
Jednim zamahom krila, Morpheus sleti na travu uz mene. Vijesti nisu dobre.
Jed stisne oi. to bi to trebalo znaiti?
Pa, kao prvo, kad je vojska napala moj dom, nali su hudodrakovu kutiju i opet
je ukrali. Vie nije pod mojom zatitom. Stoga je jo neophodnije da pobijedimo
Grimiznu i oslobodimo Bjelokosnu da moete otii doma. Ali izgubili smo ulog...
Herman nema ma. Bio sam pogreno obavijeten.
Pogreno obavijeten? Poslao si Al ovamo u sam Bog zna kakvu opasnost na
temelju pogrene informacije? Cijelo Jedovo tijelo se zategne i ja ga uhvatim za
biceps.
Morpheus se iskezi na onaj svoj izluujue nadmeni nain. Bilo je to glupo,
znam. Shvatiti govorkanje kao injenicu. Bio sam u ahuri kad je Alisa pobjegla s
maem. Nisam svojim oima vidio to se dogodilo. uo sam preko mree glasina da
je dola ovamo s njim. Ali, kako kae Herman, ma se naao drugdje. Sad je opet u
dvorcu Nevida, i uva ga grlograb. Ali nije sve izgubljeno. Cerigaeva glava moe

kontrolirati grlograba, zato to se njegova druga polovica nalazi unutra. Nabavite mi

glavu, i ja jo uvijek mogu doi do maa i poraziti Grimiznu i oboje vas poslati kui.
Ne! Jed se pokrene toliko brzo da mi skoro iai rame. Grabi Morpheusa za
ipkastu koulju i podie ga na vrhove prstiju. Vilovnjakova krila vuku se po zemlji.
Cijelo si vrijeme samo lagao Al. Sve ovo je varka da je navede da obavi jo jedan
zadatak. Tono? Jo jedan test. Ono to ja hou znati jest za to se ona testira. to se
dogodi kad ih sve proe?
Sa samozadovoljnim izrazom, Morpheus kucka po Jedovim prstima, jednom
po jednom, kao da svira frulu. Ah. Gossamer je opet malo previe otvarala svoja
lijepa malena usta, ha? Vilenica utekne na stablo iznad nas da pobjegne. Zna, ne
bi trebao nikad vjerovati eni zelene koe. Samo pitaj bilo kojeg mukarca koji je
osjetio mamurluk od apsinta. Morpheus nagne bradu i zagleda se u mene. Sve to
sam ikad htio je vratiti Alyssu tamo gdje spada.
A gdje bi to bilo? Jed sputa glavu pred mene tako da Morpheus mora gledati
u njega.
Njezin dom, naravno. Dragulji na rubu Morpheusove tetovae razbistre se i
blistaju poput tekuine, imitirajui iskrenost pravih suza. Nita mi ne bi bilo drae
nego da taj zadatak ispunim sam. Ali, kao to znate, sestre Cvil i ja nismo u najboljim
odnosima. I one mi ne bi dopustile da kroim nogom ni krilom s bilo koje strane
njihovih vrata.
Sjetim se duhova leptira koje Morpheus dri u svojim zrcalima. Oito mu
Cvilove imaju to zamjeriti, itekako.
Izvui Cerigaa je zadnja stvar koju u traiti od tebe, kae on. Jed odgurne
Morpheusa. Krila mu se raire da ga zaustave prije nego to udari u stolac. Gossamer
doleti iz lia, lebdei iznad nas troje.
Jed me hvata za ruku. Neka klobuar poe po maku. On moe staviti bilo
ije lice. Al je ovdje vani u opasnosti. Moramo je odvesti natrag do tebe i sakriti dok
je ne budemo mogli odvesti doma. Uinila je sve to si traio.
Morpheus se nasmije. Dotine dame bave se duhovima. Previe su visprene
da bi nasjele na maioniarske trikove. Znaju za moje saveznitvo s Hermanom. S
kim si takav si i sve to. Osim toga, vrt je svetinja za nau vrstu. Zabranjeno nam je
koraati po tom tlu. Vi ste jedini koje mogu poslati.
Ja stisnem Jedovu ruku. Mogli bismo elju iskoristiti da se vratimo doma.
Uinit u to ako ti to eli.
On pritisne moju aku na svoja prsa. Zna to ja elim. Ali elja je tvoja. To
mora biti tvoj izbor.
Naravno da bi je trebala iskoristiti, upada Morpheus, s prizvukom neega
izmeu sarkazma i omalovaavanja u glasu. Ako moe potisnuti sjeanje na dobru,
blagu kraljicu zakljuanu u toj mranoj kutiji bez spoznaje gdje je i kako je tamo
dospjela. Ako moe razgovarati sa svojim prijateljima i grliti svoju obitelj, znajui da
je Bjelokosna zatoena u tiini i ne moe s onima koje voli komunicirati na bilo kojoj

razini. Ako moe ostaviti nekoga da proivi ono ega se boji najvie na svijetu,
znajui da si im mogla pomoi, onda samo daj... Iskoristi svoju elju.
Njegove me rijei posrame. Ima pravo. Alicijina luaka koulja nema nikakve
veze s tom kutijom. Jed...
Jed istrgne ruku iz moje. ali se?
Nikad si ne bih mogla oprostiti. Vie se ne radi samo o meni. Jedov smijeh
iza sebe krije ugriz otrova. Pa to je udesno. Stalno pada ravno njemu u ake. Lice
mu otvrdne. Zna to bih ja uinio, da imam elju? Poelio bih da meni vjeruje kao
to si mi nekad vjerovala. Kao to sad njemu vjeruje.
Ta insinuacija me duboko ubode. Pa ne moe on valjda u to vjerovati. Moe li?
Jed me makne u stranu i izvue svoj no. Otvarajui otricu, prie i pone je
glancati na reverima Morpheusove jakne. Neto poe krivo, i rasporit u te od glave
do pete. Al e imati jednog king size kukca da ga iskoristi u svom sljedeem remekdjelu. Jasno?
Morpheus se iskezi, utljiv i samozadovoljan.
Prisilivi se da se odmakne, Jed se okree da pokupi svoj ruksak. Nai upute
kako stii do groblja, kae mi prije nego to ode do ruba brda, zastajui na rubu
ahovske pustinje. Gossamer lepra oko njega. On sklopi no i zagleda se u daljinu
sa svim strpljenjem i smirenou divlje zvijeri u kavezu.
Tvoj deko ima prilinih problema s povjerenjem, podbada Morpheus.
Imao je gadno djetinjstvo.
Trebao bi biti zahvalan to je imao bilo kakvo.
Znai, ti nisi imao djetinjstvo i nada se da u se ja saaliti na tebe?
Crne oznake oko Morpheusovih oiju namrekaju se od osmijeha s visoka. Ne,
Alyssa. Ja sam bio gusjenica. Netko mora biti dijete u nekom trenutku da bude lien
djetinjstva. Ja sam govorio o jadnoj maloj Alisi.
to pod tim misli?
Trebat e ti oruje, izbjegava Morpheus moje pitanje. Poseui rukom u
rukavici u jaknu, kopa po unutranjem depu i izvlai maleni, tanki cilindar drveta.
Tek kad ga okrene vidim red rupica u tijelu i iskoeni pisak s jedne strane.
Frula? Kako bi nas to trebalo zatititi? pitam.
Morpheus utke korakne blie i zavue mi frulu u dekolte. Gura je uz moju golu
kou dok se ne uglavi vrsto meu grudi, odmah do moje umotane elje. Ustuknem
od intimnosti tog kontakta. Jed je sigurno jo prezauzet s Gossamer ili bi ve bacio
kretena niz brdo. Ja sam osobno toliko uvrijeena da pomiljam da mu to glazbalo
naguram u nos.
Ali njegov me pogled zaustavlja. Negdje pod neprozirnim crnim svjetlucanjem
je iskrenost, moda ak i zabrinutost. Srce mi pone bre tui uz hladno, glatko drvo
frule.
Nadajmo se da se sjea svih onih glazbenih poduka na kojima je tvoja majica
inzistirala. Morpheus me lii svoje blizine i nasloni bok na stol. Krila mu se opuste

iza njega. Violonelo bi trebalo biti dostatno za poznavanje glazbene ljestvice. Ako
svira jedan instrument, svira ih sve, je 1 da?
Prvi me put udari posred srijede koliko dugo je on bio iza kulisa. Kao da ima
vrebaa svake minute svakog dana a to ni ne zna. Uvijek si bio tu. I kad je Alicia
otila.
Obraao sam pozornost izvana. Bila je to vesela predstava, mila. Neprestano
si zabavna. Ba kao tvoja izvedba na stolu maloprije. to se toga tie, pogleda u
Jedova lea i promrmlja tiho, da sam ja bio na mjestu tvog kositrenog vojnika, naao
bih naina da utaim tu tvoju pohlepnu glad i bez bobica.
Od njegove arogancije krv mi provri. Nema ti opreme da bilo to zadovolji.
Leptiru. Sjeti se toga.
On se nasmije, mrano i ispod glasa. Mukarac sam na svaki nain na koji
treba. Ba kao to si ti ena, iako izgleda poput uplaene djevojice.
Bijes bukne u meni, ali njegov pogled usmjeren u mene zauzda me prije nego
to ga udarim. Njegova uspavanka zapjeva mi u krvi, nosei mi bilo svojim ritmom.
U breskvi i sivom maleni cvijetu, izrasla si snana i snala se u svijetu: eka te jo par smicalica,
dok konano ne bude...
Kraj njegovog stiha taj zadnji dio slagalice jo uvijek mi je izvan dosega.
Stisnem si sljepoonice da istresem njega iz svoje glave. Vrh prsta okrzne mi ukosnicu
i utipne kou. Daj prestani! odbrusim mu.
On napui usne. Joj, a ba si bila tulumarski raspoloena prije. Moda ti treba
jo gungul-soka da te opet oraspoloi?
Brada mi se ukoi u grimasi. Kako da znam da e nas sestre Cvil pustiti da
uemo?
Zato to ima klju da ue ili izae, bilo gdje.
Klju...
Pomislim na svoj made. Funkcionira li on kao nekakva zelena karta? Daje mi
pristup mjestima koja bi nekom tuinu inae bila nedostupna? Gdje je groblje?
On pokazuje na bijelu dinu kvadratnog oblika na kojoj lei nae brdo. Nakon
padine... odmah tamo. Malim prstom pokazuje na nagib u ahovskom pijesku na
rubu zaravni dine, nedaleko od Jedovog poloaja. Teko je razaznati odavde, ali nagib
kao da zavrava provalijom.
Je li ono stijena na dnu? pitam.
Vie ponor, ustvari. Odvaja pustinju od doline malo preiroko da smrtnik to
preskoi. Dolina se ukae na vidiku s druge strane. Obavijena je gustiem povijua i
brljana koji titi duhove od suneva svjetla.
Moja hrabrost napravi nalijevo krug na pomisao o smucanju kroz neki mrani
gusti pun duhova vilinskih ili bilo kojih drugih ali je pokuam zauzdati. Jed e
biti tamo sa mnom; neu biti sama.
Ako ne moete nai put preko ponora, nastavlja Morpheus, morat ete proi
pjeice. Krenite gornjim grebenom koji vijuga oko njega.

Pijesak toga grebena kao da se protee u vjenost. Ako krenemo okolo, trebat
e nam cijeli jedan dan. Moda dva. A toliko vremena nemamo ako mislimo zaustaviti
Alicijine tretmane.
Gossamer se vrati i sleti na Morpheusovo rame kad glasno ekianje zapara
zrak. Okrenem se i ugledam Jeda kako udara drvenim posluavnikom za aj na
kolicima o deblo stabla. Prije nego to mi je uope jasno to on to radi, uspio je
odvojiti dvije police od okvira.
Okrene ih da pregleda donju stranu. Glatke su, bez spojeva i ravne s blagim
zakrivljenjem prema gore na krajevima.
Uvojci kose pokrivaju mu elo. Namrti se na Morpheusa odispod te crne
zavjese. Ti vie ne efuje, Kukcoglavi. Sami emo stii do groblja. U nekoliko
koraka nae se pored mene. Isprui jednu policu.
Pogledam od Morpheusa prema Jedu, a onda primim dasku, zbunjena.
Jed namjesti ruksak na leima, ode do ruba dine metar-dva daleko, i balansira
svoju dasku na rubu gdje pjeana padina poinje. Stajui jednom cipelom na drvo
da ga nagne prema dolje, okree se meni. Idemo, skejterice.
Naravno. Nagib padine slian je skejterskoj rampi u Podzemlju udesa.
Moemo se voziti na daskama.
ula sam za surfanje po pijesku. Zbilja, koliko to moe biti razliito od
skejtboardanja? Brine me provalija koja se nalazi izmeu pustinje i doline. Kraj
padine die se prema gore, poput lansirne rampe. Oekuje li to Jed da nas dvoje?
Spremna da konano izvede ollie? pita Jed, dovravajui moju misao.
Osupnem se. Naravno, da sam onoliko dobra kao on, zamislivo je da bih bila u
stanju s lakoom preletjeti procjep. Ali nisam mu ni blizu. Srce mi zalupa u grlu.
Nema anse.
Jed izdigne obrvu i osjetim da dolazi poticajna govorancija. Ne stignem se ni
pobuniti kad mii zavie: Ptice zlamae!!
Gossamer se ukopa u Morpheusovu kosu kad on vrsto zamae krilima i vine
se u nebo. Povratni udar zraka zapahne me mirisom sladia. Ekipa s ajanke zavue
se u zeevu kolibu i vrsto zalupi vrata. Oblaii crno-bijele praine diu se u daljini
na jugu na suprotnom kraju od onog na kojem stoji Jed.
Oblaci se djelomino razmiu da otkriju vojsku karata straara. Ovaj put jau
na pticama. Ogromnim, graenim poput nojeva, ali s paunskim repovima i glavama
i krilima divovskih skakavaca.
Premda ptice izgleda ne mogu letjeti, njihove duge noge s lakoom gutaju
razmak izmeu nas. Kao da nas roj mutantskih skakavaca dolazi prodrijeti.
Vie neu ubiti nijednog kukca dok sam iva.
Srce mi tresne u prsa kao u gong. Pogledam gore gdje Morpheus lebdi iznad
nas.
uvajte se pokretnog pijeska, dovikne. Iskoristi frulu ako treba
napredovati. O, i ako uspijete stii do doline, krenite ravno prema vratima groblja.

Vojska vas tamo nee slijediti. Nakon tih rijei, jurne u suprotnom smjeru od naih
napadaa. Nestane. Tek tako.
Ako uspijemo? Toliko sam zgaena njegovim naputanjem da me oi peku.
Zarekao si se da me vie nikad nee napustiti! Kukavico jedna! poviem.
Ali nisi povrijeena ni slomljenog srca... Jo.
Glas je njegov, premda nisam sigurna je li to iz mog sjeanja ili je on jo u mojoj
glavi. Bilo kako bilo, zaboravila sam na te uvjete.
Okrenem se Jedu.
On prui ruku. Neu te pustiti da padne.
Otrim do njega i drhtavim rukama namjestim svoju dasku u poloaj. Kad bolje
pogledam, ovaj nagib je triput strmiji od onog u Podzemlju udesa, a nisam ni tom
prela preko vrha. Toliko smo visoko da mi oi zaplivaju, a koljena kao da su mi od
maslaca.
Ajd sad. Jed mi stavi svoju ruku oko struka da me uravnotei.
Jed. Primim ga za zapea. to ako se razdvojimo?
Neemo. Otkopa jedan kraj metalnih karika koje mu vise s remena. Razmota
lanac, ostavljajui drugi kraj spojen za svoj remen. Spajajui ga na prsten na mom
remenu, napravio je vrstu sigurnosnu vezu. Rastegnute, karike omoguavaju metar
razmaka izmeu nas a pruaju povezanost. Evo. Jesmo cool?
Kimnem glavom, premda moj prevrnuti eludac vriti u negaciji. Bojim se da
emo jo koji put vidjeti one gungul-bobice.
Spremi se, kae Jed i namjesti si ruksak.
Svaki djeli mene moli za okret natrag... Za trk u suprotnom smjeru. Ali ptice
zlamae krijete otraga parajui ui kao pterodaktili iz nekog prapovjesnog filma
od ega mi se jei koa na vratu.
Mogu ja to. Zato to moram.
Kliznem stopalom na pravo mjesto na dasci i ekam Jedov znak. Oblaci praine
nas obaviju kad vojska nahrupi na brdo. Bit e na zaravni svakog trena. Stisnem oi
zbog uskovitlanog pijeska.
Sad! povie Jed.
eludac mi potone kad se zajedno odgurnemo i pojurimo u ahovski iaranu
dubinu.

17.
Poveznice
Prva polovica padine projuri u zasljepljujuoj jurnjavi. Ostajemo ispred
napadaa, drvo glatko klizi preko pijeska. Mijenjajui toke pritiska na nogama i
stopalima, kontroliramo smjer i brzinu mjeavina skijanja i skejtanja. Miii mi uu
u smirujui i poznati ritam, i zaboravljam primijetiti na kolikoj se visini nalazimo.
Nalet vjetra podie mi pletenice koje lepeu iza mene. Tik ispod mog nemirnog
bila, osjeaj nade kuca tih, lagan i snaan. Je li to ono to je Morpheus mislio, nai
smirenost usred ludila?
Moj nesiguran osmijeh dopre do Jeda i on mi kimne da me ohrabri. Odavno je
izgubio vrpcu koja mu je drala konjski rep, i kosa mu vijori u gustim crnim valovima
oko glave. Sunce sjaji kroz pramenove poput aureole. Kao da je nekakav buntovniki
aneo uvar koji je dobaen s neba bez svojih krila.
Poletjet emo istodobno, dobaci mi. Kad padnemo na drugu stranu, skinimo
lanac da se moemo zakotrljati i ublaiti pad s se ne zapetljamo.
Klimnem glavom. Trzaj po remenu potvrdi mi da sam sigurna... Da smo vezani
skupa.
Iza nas, galopiranje i kretanje sve je jae. Nervoza me ponovno obuzme,
upkajui blago ali uporno u mojim grudima. Udahnem pranjavu paru i zatomim
kaalj, gledajui kako se provalija ukazuje na vidiku. Odavde ne izgleda toliko iroka
a dolina s druge strane ima nekoliko metara bujne trave prije nego to gusti prekrije
krajolik. To bi nam trebalo ublaiti pad i dovoljno nas usporiti da se uspijemo dii na
noge i doepati se sigurnosti.
Poinjem misliti da to moemo izvesti. Samo moramo potpuno iskoristiti
ubrzanje u ovoj drugoj polovici... Skupiti dovoljno ubrzanja da poletimo u ollie koji
e nas prenijeti preko tog razmaka.
to znai da odsad to mora biti ista jurnjava ravno nadolje...
Pripremim stopala, stavljajui petu noge otraga da lupi po repu daske i prste
prednje da povuku prednji kraj gore kad bude vrijeme. Pod mojom daskom nae se
izboina i ja blago poskoim, skrenuvi sa smjera i gubei dragocjenu brzinu. Jed
skrene prema meni da me usmjeri natrag. A onda se isto to dogodi i njemu, njegova
daska poskoi toliko da skoro izgubi ravnoteu.
Usmjeri se natrag. Neto se mie pod pijeskom! povie.
Jo jedan udarac trgne mi noge. Morpheusovo upozorenje na pokretni pijesak
zaapue mi u mislima. Dok se Jed i ja borimo da ostanemo na daskama, crno-bijeli
kvadrati po kojima smo klizili pomiu se, sudaraju i skupljaju ba kao tektonske
ploe, pretvarajui teren u nepravilnu slagalicu, kao da je tisuu malih potresa

porazbijalo krajolik. Nae daske se potpuno zaustave na mjestu gdje se kvadrati sijeku
i uginju.
Dahemo pognuti, stojei u mjestu. Kraljiina vojska nam se pribliava, na
svojim ogromnim pticama kojima ne smeta neravan teren.
Sunce pri, obasjavajui nau nevolju. Nemamo kamo pobjei. Iznad nas je
vojska... Ispod ponor preirok da ga se preskoi iz mjesta. Nije bitno. Ja se ionako ne
mogu pomaknuti misli mi jure ali tijelo je ukoeno kad prvi red jahaa pree
greben i podigne vihor pijeska. On se rascvate u gljivasti oblak pa spusti da nas
proguta poput neke lavine iz zraka. Zakiljim i pokrijem nos i usta. Premda ih ne
mogu vidjeti, ptice galopiraju grmljavinom koja mi kroz dasku pod nogama trese
eludac.
Iskoristi svoju elju! povie Jed. Ree me kajanje kad posegnem za njom, ali
frula je ono na to mi naiu prsti. Morpheus je rekao da je iskoristim ako trebamo
napredovati.
Znao je da e se ovo dogoditi...
Ipak me nije napustio. Jo uvijek je iza kulisa i vue konce kao to je oduvijek
radio. Vadim glazbalo i stavljam pisak na usne, puui dok prelazim prstima preko
rupica u uzorku koji svira melodiju njegove uspavanke. Premda nikad nisam pokuala
svirati frulu a puhaki instrumenti su sasvim druga sorta od gudakih note mi
naviru bez napora. Jed zine, okiran koliko i ja. Da jo zna i ostalo... Koliko je dugo
ta pjesma spavala u meni.
Melodija odjekuje preko kaosa glasna i arobna. im zadnja nota utihne, iza
naih progonitelja razlegne se tropot. U prljavo sivom valu, tisue koljki nahrupe
poput odrona kamena preko grebena, nosei Kraljiinu vojsku u naletu. Ptice
zlamae, koje su izgubile tlo pod nogama, prevrnu se na hrpu. Njihovi pali straari
pokuavaju se popeti po koljkama poput nadobudnih planinskih koza koje se veru
po stijenama, ali ih prekrije zveketavi potop. koljke se poput Crvenog mora
razdvajaju na obje strane oko Jeda i mene, ostavljajui nas netaknutima. Moda se
sjeaju onog to smo uinili za njih. Neemo biti uhvaeni, ali smo ve izgubili svoju
ansu da ubrzamo. Sad nikako ne moemo preskoiti provaliju, a penjanje natrag
gore po tako izlomljenom terenu potrajalo bi satima. Izgubila sam pojam o
vremenu u svem ovom uzbuenju. Moda smo ve satima tu. Ja jednostavno vie ne
znam.
Nek ti je daska spremna! Jed se postavlja pred mene. Vie da bih ga ula
preko cijele kakofonije. Skoit emo na koljke; one premouju provaliju... prikrpat
emo se njima do doline.
Letei preko procjepa do sigurnosti, koljke bacaju ptice zlamae i straare u
provaliju poput smea baenog kroz prozor auta. Moram se zapitati hoe li to uiniti
i s nama.
Ne. Pomogle su nam da se popnemo s dna oceana. A sad razumijem zato je
Morpheus htio da sviram frulu. Kako je oktobenus rekao, ona kontrolira koljke.

Kad sam se toga sjetila, ispustila sam glazbalo da ga one smrve svojim kretanjem, da
vie ne bi nikome bile sluge.
Jed savija bedra kao da radi unjeve. Sprema se naskoiti. Kad izbrojim do
tri, kae. Ispravi svoju dasku nekoliko centimetara iznad koljki i postavlja lijevu
nogu na nju dok desnu dri u ravnotei na vrstom tlu.
Jedan... Njegov glas pokree me u akciju. Drim svoj komad drveta dignut u
jednoj ruci i imitiram njegov poloaj, drim ravnoteu na jednoj nozi i spremna sam
spustiti dasku kad i on to uini. Dva... Moja slobodna ruka stisne lanac koji visi s
Jedovog remena, u svjesnom pokuaju da ga ne izgubim. Tri!
Istodobno, kao da smo taj pokret vjebali sto puta, tresnemo daskama na
nadolazee koljke s jednom nogom ve na mjestu, i odgurnemo se drugom da se
uklopimo u njihov tijek. Vonja nije ni izdaleka tako glatka kao surfanje po pijesku.
Moja daska poskakuje od jedne do druge koljke, preskaui tu i tamo ponekog
straara kartu. Svaki udar zazvei lancem i prodrma mi kosti. Jo malo pa e moj
kostur izgledati poput ovog krajolika.
Brzina nam se poveava a provalija je sve blie. Srce mi je u grlu, udara mi o
dunik.
Hvataj dasku i ne gledaj dolje! dovikne Jed preko ramena.
Zgrabim dasku slobodnom rukom i podignem koljena istog trena kad
prijeemo crtu i poletimo iznad provalije. Toliko se vrsto drim karika lanca jedine
poveznice da imam osjeaj kao da su mi i prsti od metala.
Zatvorenih oiju, udahnem riblji vonj koji nas okruuje, pokuavajui si
umanjiti strah.
Jupiiiiiiii! Jedov pokli prisili me da otvorim oi.
Na trenutak povjerujem u nemogue. Letimo, sagnuti na daskama na tek
metar i neto od ruba doline, i izgleda da emo je dohvatiti. Vjerojatno su u upitanju
udni ovdanji zakoni fizike, jer drvo zbilja lebdi. Vjetar juri kroz mene i diem bradu
prema nebu, putajui da mi duh luta po plavetnilu koje nas okruuje. Lebdim i to je
udesno.
Jupiii! ponavljam Jedov trijumfalni pokli. On pogleda preko ramena,
smijeei se.
Ja mu uzvratim osmijeh, ne vie uplaena, sve dok Jed ne odvoji oi od mojih
da pogleda naprijed, i moja pozornost skrene na dolje.
Provalija nije beskrajna. To bi bilo mnogo bolje nego vidjeti trupla na dnu. Samo
smo nekih dvadesetak katova vie, pa je pokolj nemogue ne vidjeti. Jo gori su ostaci
naih progonitelja koji vise u komadima i krpama po kamenim iljcima tamo gdje se
stjenovite stranice suavaju u uski prolaz prije dna.
Vrtoglavica mi se uvue u rub vidnog polja. Ravnotea mi izmakne kontroli i
prevrnem se sa svoje lebdee daske.

Udahnem bezvuni vrisak. Jo ispred mene, Jed nije primijetio. Cvile mi zapne
u grlu dok petljam oko remena u oajnikom pokuaju da ne prevrnem i njega. Ali
kopa lanca nee popustiti i trgne ga dolje. Pada pored mene s uzvikom.
Pokuam mu uzvratiti uzvik, ali mi plua sav zvuk usiu natrag. Jedova teina
povlai me za struk i zidovi stijene poinju juriti uz mene u naletu otrog kamena.
On gubi ruksak u pokuaju da nam uspori pad.
Ieprkam svoju elju. Jo uvijek je zavezana u salvetu. Adrenalin mi navali i
prsti mi se spetljaju. Salveta klizne. Padne, odnosei elju sa sobom, skupa s mojim
nadama da preivim.
Izgleda da padamo usporeno i prisiljena sam iekivati nau smrt tren po
izluujui tren. Jed e prvi pasti, udovi i torzo otkidat e mu se od tijela dok odskae
s jednog kamenog iljka na drugi.
Bijes i aljenje me ine nesposobnom za bilo to, dok neto iznutra ne kljocne...
Neopisivo znanje.
Ja. Mogu. Letjeti.
Sjeanje na skok moje prabake kroz prozor bolnice trepne mi u umu. Moda je
i ona znala da moe letjeti. Samo nije skoila s dovoljne visine. Njezina krila nisu
imala vremena da izbiju kroz kou.
Kao pokrenut tom pomisli, u lopaticama mi se pojavi svrab. A tad osjeaj poput
britvi koje mi reu kou. Krici koji su mi prije zapeli u grlu probiju se van kad mi
neto izbije ispod oba ramena, kljocajui poput kiobrana kad se otvara.
Jed povue lanac i povie: Sveca mu poganog, Al! Pa ti ima krila! Koristi ih!
Sjetim se Morpheusovih rijei na gozbi: Prestani misliti glavom, Alyssa. Najdublji
dio tebe zna da je ovo onako kako treba biti.
Grbei ramena i izvijajui kraljenicu, kontroliram uzgon svojih novih udova.
Trenutak prije nego to Jed stigne do prve izboene stijene koja bi ga poderala na
komade, stanemo u zraku. Opa.
Jed ispod mene klikne od zahvalnosti i veselja. Ovo je toliko nadrealno da ni ja
skoro ne mogu povjerovati. Ali napor u mojim leima je sasvim dovoljan dokaz.
Drim lanac s obje ruke da zaustavim Jedovu teinu koja vue na dolje. Struk kao da
e mi se prelomiti napola.
Spusti me. Njegov glas dopire kroz vjetar, s nervoznim prizvukom. Preteak
sam ti. Praina mu prekriva hlae, a kri na njegovom bedru izgubio je toliko
dragulja da izgleda vie kao preokrenuto L. Ali njegova tanka koulja ono je to mi
privlai pozornost. Tkanina zijeva na njegovim laktovima i otkriva krvave porezotine
i masnice tamo gdje je ostrugao zidove stijene.
Kad pogledam gdje se provalija suava, oito je da moja krila ne mogu proi.
Morat emo se razdvojiti prije nego to mu noge uope dotaknu dno. Nije vea visina
od onog stabla s kojeg je skoio u vrtu sa sunanim satom, ali ne mogu ga ostaviti.
Neu.
Mogu nas podii gore, odugovlaim.

A-a, usprotivi se Jed. Zaljulja se ulijevo i nasloni noge na izboenu hrid da

podupre svoju teinu. Ispustio sam ruksak, a ti si izgubila svoju elju. Moramo ih
uzeti.
Koncentrirajui se, pokuavam se vie napregnuti... Pokuavam dosegnuti
daske koje mi lebde iznad glave. Kad bih dohvatila jednu, moda bih je mogla povui
dolje do Jeda da je moe iskoristiti da opet doe gore.
Ali previsoko su i nova krila zabole me od napora. Kraljenica mi se krivi i
rastee dok se ne uplaim da e pui poput igrake.
Zaskiim.
Jed opsuje. Prestani se muiti! Gubi ravnoteu i ljulja se ispod mene, s jedne
strane na drugu poput njihala. Ili e me ti spustiti, ili u ja skinuti ovaj lanac i pasti.
Izbor je tvoj. Prsti su mu blizu pojasa.
Ali ja ne mogu poi s tobom!
Pa e me ekati u dolini ili na rubu gustia i vjerovati mi da u te pronai.
Moe li to uiniti? Moe li mi vjerovati?
Zbog onog kako sam ga ranije povrijedila. Kako misli da u Morpheusa imam
vie povjerenja, oito je da u tom zahtjevu ima dvosmislenosti. Takoer je oito
ako ikad mislim dokazati Jedu da je bolji od svog oca, da je vrijedan povjerenja i
ljubavi to mora biti moj odgovor.
Da, vjerujem ti. I znam da e nai put do mene. ekat u koliko god treba.
Eto. Uspjela sam i sama biti dvosmislena jer ne govorim samo o naem fizikom
razdvajanju. Prije nego to nas stigne obuzeti jo jedna nelagodna utnja, pokrenem
plan u djelo. Hajdemo to obaviti.
On klimne glavom, i ja ga polako spustim du zidova kanjona, dajui mu
konopac za dranje s neba. Dobro je to je naviknut planinariti.
to se mene tie, spustiti njega najtea je stvar koju sam ikad uinila. Ne samo
zbog ledenog uasa koji mi se nakuplja u grudima, nego i zato to mi krila moraju
naizmjenino biti ukoena poput zmaja za jedrenje i oputena poput ptice u letu da
bi nas provela meu izboenim stijenama.
Kako ti ide? Pokuavam zvuati vedro, da samu sebe uvjerim da sam suglasna
s ovim.
Osim to su mi se gae kolosalno usjekle? zaskvii on namjerno visokim
glasom.
Otfrknem mu preko volje. Smatraj to karmikim vraanjem za sve one izviae
koje si kinjio.
On se nasmije, premda to u provaliji zazvui uplje i na silu. Krila mi lepeu i
napinju se dok steem lanac s obim rukama da bih podnijela njegovu teinu.
Napinjem se da odrim visinu.
Preli smo vie od pola puta do dolje. Njegov glas sad zvui uozbiljeno.
Jesam li ti preteak?

Dobro sam, protisnem. Napor mi proima krila. Znoj mi curi niz elo dok ga
uvodim kroz uski otvor. Usput je pokupio jo nekoliko ogrebotina, ali se ne ali.
Kad smo doli onoliko daleko koliko moemo skupa, njegov pogled sretne moj.
Premda je izmeu nas razmak tek metar, moglo bi to biti i nogometno igralite. Ne
moemo se dotaknuti. Ne mogu doletjeti nita blie a da ne zastruem krilima po
zidovima stijene, a on je uravnoteen izmeu dvije stijene koje ga dre tono iznad
mjesta sputanja. Odavde pad izgleda jo manje zastraujue. Ali kako e se popeti
natrag? Briga koja mi ledi srce klizne mi u ile i zadrhtim od hladnoe.
Ne mogu ga pustit, ne prije nego to kaem jo jednu stvar. Jede, ti si mu
pelar, a ne udni striko.
Njegovi prsti stegnu metalnu poveznicu izmeu nas. Ha?
Ti si tip u mojoj budunosti, u mojim snovima.
Linije napetosti na njegovim akama smekaju se. Barem ovaj put ne izgleda
kao da je u ratnoj zoni. Gleda u opekotine od cigareta na svojim podlakticama kroz
prozirnu tkaninu rukava. to ako ne mogu ispuniti tvoja oekivanja?
Krila me bole od napora lebdenja, a srce me boli od toga koliko je vremena
izgubio zbog tog neutemeljenog straha. Ve jesi. Poao si na kraj svijeta, pokaem
bradom okolo, doslovno, samo da me zatiti. Zar ne vidi? I tvoj otac imao je blagu
stranu... Vidio si je kad ste ili na pecanje. Zadrao si sve najbolje od njega, i nita od
onog loeg. Da samo malo vie vjeruje, vidio bi ovjeka kojeg ja oduvijek
poznajem.
Nai pogledi dotaknu se na nain na koji mi ne moemo, i vrsti i estoki
Jedediah Holt izgleda itekako ranjivo.
Ne elim te napustiti. Bori se s porivom da me povue dolje do sebe. Osjeam
to. Pogleda u moja krila i usta mu se stisnu u strogu crtu. Ali Morpheus je imao
pravo u jednoj stvari... Moe se brinuti za sebe. To si dokazala. Pa budi vrsta, Alyssa
Victoria Gardner.
Okej.
I, Al, promrmlja, elim da zna... pa... sad vjerujem u bajke. Zbog tebe.
udesno je to to njeno priznanje ini mom srcu slama ga i zacjeljuje u istom
dahu. Nemam vremena odgovoriti jer tog trena on puta lanac. Ja sam toliko snano
lepetala da nas oboje odrim na mjestu da me to katapultira iz provalije.
Kao da sam bila privrena na bungee vrpcu. Uzgon me zabija u vjetar.
Pletenice mi ibaju oko lica, vraajui me na prizor Alicije kako se bori sa svojom
kosom u dvoritu. Ali ja neu biti rtva kao ona. Ja u prihvatiti mo od koje je ona
bjeala.
Odgurnem pletenice u stranu i iskosim krila da skrenem u okret prema dolini.
Moj strah od visine se vraa i sjurim se prenisko, prebrzo. Travnato tlo juri mi ususret
i vrisnem. Sreom koljki nema nigdje. Sputanje s njima kao pistom bilo bi itekako
bolno.

vrsto zatvorim oi. Udar trzaja protrese mi kosti i smotam se u loptu da

potroim inerciju. Krila i lanac zapliu se oko mene toliko tijesno da jedva mogu
pomaknuti udove dok se dokotrljam do zaustavljanja.
Oprezno se pomiui da provjerim da nita nije slomljeno, rairim dlanove po
krilima, pokuavajui si osloboditi lice. Svaki udisaj pritiska mi mlijene membrane
vre na nosnice i usne. Zrak prolazi kroz njih, ali ne mogu vidjeti nita oko sebe.
Panika mi stisne plua.
Prije nego to klaustrofobija navali, jak zadah utipne mi nosnice. Kao da sam
upala u postrojenje za obradu otpadnih voda. Vrui zapusi zraka krue mi oko tijela,
i imam osjeaj da sam okruena i njukama. Prsa mi se ugnu od uasa. to god da je,
nadam se da je biljojed.
Kako se ne mogu pomaknuti, najbolja opcija mi je da se pravim mrtva. Neto
mi se omota oko glenjeva i pone me vui. Vrisak se pokuava probiti van, ali ga
priguim... Ostavljajui ga da nijemo gori u mojim grudima.
Prisebnost mi dolazi i odlazi poput plime i oseke. Kreem se nizbrdo, to znai
da me se vue dalje od provalije, u gusti na niem kraju doline.
Tri stvari ne valjaju u ovom scenariju: u klopci sam bez ikakve anse da se borim
ili ak i vidim to me to vue; neu biti tamo gdje mi je Jed rekao da ekam; i, zadnje
a ne i nebitno, za nekoliko minuta bit u sasvim sama, duboku u vrtu duhova Zemlje
udesa, a jedino drutvo bit e mi mrtvi.

18.
Pst
Na trenutke gubim svijest dok sam vuena u gusti. Da se izborim sa svojom
klaustrofobijom, pretvaram se da sam vrsto umotana u toplu dekicu. teta to moj
mozak ne nasjeda na to.
Kad se konano zaustavimo, krila me bole i lea i trtica igaju od neravnog
terena kojim smo probuldoerirali na putu ovamo. A ovamo je do groblja.
Diui polako i tiho da ne poizim, koncentriram se na raspravu koja se vodi
iznad mene.
Glupaino! Glupa glupa! Ona ne mirlii namurtvo!
Ali izgleduje murtvasto. Tako izgleduje!
Loa vijest je to su skuili da sam iva. Jo gora vijest, ja ne mogu to isto
ustvrditi za njih. Zadah raspadanja koji isputaju pri mi grlo. Ne zvue ba veliko.
Moda su pigmejski zombiji ili tako neto.
Preplaim samu sebe tom pomisli i moram suspregnuti jecaj.
Promijenila sam svoju strategiju u pretvaranje da sam bez svijesti, ali sudei po
osjeaju lanaca koji se olabavljuju oko mene, to nee uspijevati ba dugo. S jedne
strane, bit e mi drago da se najzad izvuem iz ove ahure; s druge strane, kad mi se
krila jednom rastvore morat u se izravno suoiti s pigmejskim udovitima. Od
samog iekivanja bilo mi poskoi i razjuri se.
Nami je samo da donijesemo murtve. Cvilove nee odobrit proputaj uloga,
zakreti jedno od stvorenja.
Ulog proputen nije najgoriji od naih problemproblemina.
Ups i potvrujeno. Grekovinje nije nae rivnja, k ili koja druga. Sestra Jedan
nam traila nju donestemo vamo.
Traila il naje traila, Sestra Dva e najzi za vratove objesit! tani voi da se ne
donosaa. Nitko to diha ili je priuljalna. Nitko, nitko, nitko!
Njihov jezik mjeavina je atrovakog i potpunih besmislica. Po onom to
uspijevam razabrati, oni rade za vrtlarice kao prikupljai mrtvih stvari i zabrinuti
su da Sestra Dva, koja god to od blizankinja jest, nee biti zadovoljna to je neto
ivo doneseno na posveeno tlo. Zvui kao da bi ih ona mogla objesiti zbog te greke,
to ne sluti na dobro za moje preivljavanje. Ako dovoljno dugo razmiljaju o tome,
mogli bi odluiti da me uine mrtvom da bi spasili sebe. A opet, mislim da me oni ne
bi ozlijedili, budui da im je Sestra Jedan dodijelila da me zarobe. to pokree cijelo
novo obilje pitanja.
Ne mogu sjediti i ekati odgovore.

Oslanjajui se na faktor iznenaenja, ritnem se nogama tamo gdje su se lanci

razlabavili nadajui se da u eliminirati to god mogu oko sebe. Moji porobljivai, ne
tei od zamoraca, odlete od mojih trzavih potkoljenica.
Njihovo iznenaeno cianje bukne u vrisku kad se otkotrljam na bok i ostatak
mog lanca zazvei na tlu. Otkopam ga s remena i krila mi se rastvore. Udahnem,
gutajui zrak i irei plua. Zadnjim pokretom uspijem se dii na noge. I prilino
dobro zaurlati, premda teturam poput razbijenog zvrka. Treba mi koja sekunda da
nauim kako balansirati s novim udovima.
Upinjem se da zauzmem makar napola samouvjeren stav jer zastraujui nee
proi. Stvorenja mi trkaraju oko nogu, itei. Nose malene rudarske kacige sa
svjetlima koja poskakuju posvuda poput odraza s disko-kugle, dezorijentirajui me.
S dugim repovima i licima primata, podsjeaju me na majmune urlikavce, samo
to imaju bezdlaku kou iz koje lue srebrnastu sluz, izvor groznog vonja od kojeg
mi se smuilo. Njihove izbuljene oi takoer su srebrne. Jednoobrazne, bez
bjeloonice i zjenica, blistaju poput vlanih novia, skoro bljete, ak i na slabom
svjetlu.
Slie na one odurne piksije se vilovnjake web-stranice na koju me Morpheus
kao leptir odveo. U svako doba bih radije da su piksiji nego zombiji.
Gdje god trkaraju, ostavljaju za sobom trag uljastih kapljica. Pogled u noge mi
otkriva da imam iste srebrnaste klizave naslage oko izama. Sigurno su koristili svoje
repove da me dovuku ovamo.
Nekoliko njih zastaje i gleda od lanca do mene, razmatrajui vrijedi li pokuati
da me ponovo sveu. Ja podignem lanac pa rastegnem krila, stupajui nogama da ne
bi nedostajalo efekta.
Oni zaskie i uteknu u gustu ivicu gdje su se ostali ve skrili.
amor apta zatrese lie, skupa s bljeskovima svjetla s njihovih kaciga. Moda
zbijaju redove, poveavaju brojnost da bi mogli napasti.
Moda je vrijeme da bjeim.
U kom smjeru? Bacim pogled na svoju okolinu.
Blagi jantarni sjaj grije sjene, neovisno od rudarskih kaciga. Ne moe dolaziti
izvana. Ni traak svjetla ne bi se mogao probiti kroz trnovite povijue i grane poput
drenovih koje ine nisku kronju iznad nas. Opet se osjeam kao u klopci, i svaka
toka bila u mom tijelu eksplodira. Mislim da pada kia, sudei po bubnjanju kapljica
iznad nas. to ne bih dala da je okusim... da uivam u mokroj svjeini na licu, vani,
na zraku. Ovdje je zrak nepomian i memljiv i okruena sam zidovima ivice. Tijelom
mi proe drhtaj. Mora postojati nekakav izlaz.
Morpheus nije nita rekao o tome da je groblje unutar labirinta. Ali ja sam
posred vrtnog labirinta dostojnog svakog napetog gotikog romana. Iza mene su
vrste ivice, to me navodi da pomislim da sam u samom sreditu, gdje se labirint
okonava. Ispred mene su tri otvora. Jedan od njih je moj put za bijeg.

Piksiji mrmljaju, ali ostaju skriveni i zvue onoliko uplaeno koliko se ja

osjeam. Instinkt mi govori da oni nisu prijetnja, i odsjeni ritam mog srca malo
uspori. Zakoraim par puta.
Krila mi se vuku, bez mjesta da se raire do kraja. Pogledam preko ramena da
ih prouim. Nisu crna poput Morpheusovih krila. Vie su kao mutno staklo, a oblik
me podsjea na krila vretenca.
Vretenice... Kad pomislim da me sve ove godine tata tako oslovljavao. A sad to
zbilja jesam. Kako u mu ikad uspjeti to objasniti, ako moje mutacije ne nestanu?
Jed je cijelo vrijeme imao pravo. Morpheus je oekivao pojavu krila. Zato me
obukao u ovu koulju. Nije mi do kraja jasna logistika, ali sjeam se iz svojih
istraivanja vila da postoje stvorenja zvana podmetnuti potomstvo vila kriom
ostavljeno umjesto ukradenih ljudskih beba. Je li moja prapraprabaka bila
podmetnuta? To bi mogao biti razlog to je Alisa uope nala put u Zemlju udesa,
jer ju je privlailo njezino naslijee. Moda sam i ja put nala tako, umjesto zbog neke
ugave kletve.
Udaljeni prasak groma proe mi kostima, gonei jezu pokrenutu mojim
pretpostavkama. Neto jo uvijek tu ne tima. To ne objanjava Alisinu tvrdnju da je
bila zarobljena u kavezu sedamdesetak godina, niti nestali made kad je bila starica.
Prije no to paranoja zarije zube dublje, prisilim sebe da duboko diem, udiui
vonj mokre zemlje preko zadaha piksija. Ovo mjesto je oito vodonepropusno, jer
se sad zbilja stutilo, ili iznad mene ili oko provalije.
to ako je Jed usred oluje? to ako stijene postanu blato i on se ne moe popeti
natrag? Ili jo gore, to ako ga uhvati klizite?
Stisnem ruku na prsa tamo gdje mi je nekad bila elja. Da je samo nisam
ispustila, sad bih mogla poeljeti da oboje budemo doma istog trena. Nita me ne bi
zaustavilo, ne ovaj put. Zbog mog glupog izbora da pustim Morpheusa da me
nabijanjem krivnje navede da krenem po Cerigaa, Jed je u dolini i ja moda nikad ne
rijeim ovaj labirint da mu pomognem.
Zaboravimo Cerigradskog. Trenutano je moj cilj da se izvuem. Prebacim
lanac preko ramena, zveketavo upozorenje piksijima: Neu pasti bez borbe.
Odaberem otvor s lijeve strane, gdje blagi sjaj najjae svijetli. Logino je da e
me svjetlo dovesti do ulaza u groblje do zraka i dnevnog svjetla. Vijugam kroz
trnovito raslinje, zastajui da ispetljam lanac iz grmlja svaki put kad se zakvai. Ne
proe mnogo i moram odabrati drugi put. Sad imam pet izbora i svi su jednako
svijetli. Ako odvojim vremena za odluivanje, opet e me uhvatiti klaustrofobija. Pa
krenem na otvor u sredini i nastavim se kretati.
Nisam prela ni deset koraka prije nego to zaem kroz jedan luk i naem se
tamo odakle sam krenula. Samouvjerenost mi je poljuljana. Piksiji koji su me pratili
cijelim izluujuim krugom, metar iza karika lanca, svijetlei svojim rudarskim
kacigama svuda ukolo ponu se hihotati. Okrenem se na peti da im se iskezim i oni
ubatrgaju natrag u svoja skrovita, ostavljajui uljasti trag.

Da su me htjeli napasti, uinili bi to kad sam bila okrenuta leima. Moda je

vrijeme za primirje. Moe li mi jedan od vas pokazati put iz ovog. labirinta?
Zauje se mrmljanje, ali dragovoljaca nema. Odbacim lanac, spustim se na
koljena i razdvojim lie na dnu najblie ivice. Par zrcalnih oiju mi iz tame uzvtrati
pogled, iskljuenog rudarskog svjetla na kacigi.
Haj. Pojaam arm, pokuavajui biti diplomatina kao to sam bila s Mustek
vilovnjakom na Morpheusovoj gozbi. Malo je tee biti ljubazan kad predmet
ljubaznosti vonja kao trulo meso. Diui na usta, pokuam opet. Zna li zato me
Sestra Jedan eli ovdje?
Piksi staloeno trepne svojim dugim trepavicama. ak ni to ga ne ini slatkim .
Oni kapci su mu okomiti, zatvaraju se s jedne strane na drugu poput kazaline
zavjese prije nego to se opet otvore. isto frikiranje.
Namanas ne znadujemo, promrmlja.
Okej. To mi je jasno. Ali Sestra Dva me ne eli ovdje, tono?
Stvor zadrhti u znak odgovora.
Onda mi pomozio da izaem pa velika zloesta sestra nee doznati. Tako
neete biti objeeni. Ima smisla?
Piksi kimne glavom. Iskoristila uklju, blistavo prialica, proape, a onda se
povue dublje u lie, izvan vidika.
Klju? pitam naglas. Nadam se da ne misli na onaj koji je otvorio vrata u
zejoj rupi. Ali kako bi taj klju mogao rijeiti labirint?
ekaj. Labirint. Poput onog na mojem glenju. Madea koji mi je posluio kao
klju na putu u Zemlju udesa. Moj klju.
To je Morpheus mislio kad je rekao da u njime ui ili izai bilo gdje. To je mapa
labirinta.
Odgurnem krila u stranu i sjednem. Kad izujem obje izme, rastegnem none
prste i protrljam natekle tabane. Nosila sam visoke pete zbilja predugo. Ve tri cijela
dana neprekidno, rekla bih. Je li toliko?
Osjeaj za protok vremena mi je sasvim rasplinut.
Mrtei se, zavrnem tajice na lijevoj nozi da otkrijem made. Pigmentacija je
neprekidna krivulja na desno koja se umata u samu sebe. Pretpostavljajui da sam u
samom sreditu te karte, morat u skretati na lijevo da opet izaem.
Ako je ne gledam naopako.
Oamuenost i dezorijentacija grickaju mi psihu. Moji strahovi od zatvorenog
opet izbijaju na povrinu. Ustanem, drei izme za vezice. Ako samo nastavim ii
lijevo, na kraju u se nai negdje. Nadam se.
Idete, deki? pitam svoju smrdljivu pratnju. Njihovo drutvo pomae mi u
borbi s osjeajem da se guim u kutiji. Lie se zatrese i ukanje se pojaa iza mene
kad krenem kroz lijevi otvor. Razliita pokrivenost tla bocka mi bose noge, i moram
iroko koraati da izbjegnem bodljikavo raslinje. Moji pratitelji slijede me u stopu,

malena svjetla pleu svuda oko mene, i zamislim kako udno taj na karavan mora
izgledati. Da je Jed ovdje, sigurno bi smislio neki sjajan komini nadimak za piksije.
Moj osmijeh na tu pomisao je sjetan. Samo budi dobro, Jede. Ja stiem.
Sad je previe tiho, i razmatram da popriam sa svojim pratiteljima piksijima,
moda ak i sa ivicom. Na kraju krajeva, prije sam stalno razgovarala s kukcima i
biljkama. Tiina ba nije onakva kakvom je reklamiraju.
Veinu svog adolescentskog ivota, eznula sam da se uklopim. Ali poinjem
misliti da bi mi mogli biti potrebni ti drugi glasovi da bih pristajala vlastitoj koi. Da
bih bila ja.
Stani. Dosta razmiljanja o tome. To su samo trice i kuine. Sve ovdje je takvo.
Okrenem se i poem unatrag. Piksiji uspore svoje korake, oprezno, ali ne
poduzmu nita da se sakriju. Njihove metalik-oi blistaju znatieljom pod kacigama.
Pomiljam na obeanje koje sam dala Jedu, na znaenje onog kad sam rekla da u
ekati koliko god mu bude trebalo da me pronae. A onda se sjetim zadnje stvari
koju mi je rekao... Da konano vjeruje u bajke. Znai li to da se spreman zaljubiti?
Pitam se zavaravam li sebe. Moe li tip onako slomljen kao to je on zbilja dati svoje
srce nekome?
Moram mu se vratiti, da mogu doznati.
Prsa me bole kad se jo jednom okrenem oko sebe. Izgubila sam predodbu o
tome koliko smo puta ja i moja pratnja skrenuli lijevo, ali ova staza izgleda dua od
bilo koje druge. Moda stiemo do kraja.
Zastanem kod jednog luka najveeg i najsjajnijeg koji sam vidjela. To mora
biti put van. Rudarska svjetla piksija nestaju u ivici. Ne ele me slijediti, ali ja uem
bez njih. Nita me nee zaustaviti da odem odavde i pronaem Jeda.
Moja odlunost iskoi iz tranica istog trena kad proem kroz taj luk.
Barunaste izme kliznu mi iz ruku i tresnu na stazu dok ja zurim otvorenih usta.
Tunel ogromnih mrea okruuje me, pun tokica jantarnog svjetla. Jednom sam
u Pleasanceu nakon ljetne oluje nala u stablu paukovu mreu s nizovima i nizovima
kapljica rose na svakoj niti. Sunce se probilo kroz oblak i obasjalo kapljice kao da su
zapaljene. Bilo je to udesno, voda koja gori.
Tako i ovo izgleda uveano tisuama puta. Ali nisu kapi rose ono to se dri
na divovskoj pauini. To su rue: kristalne i veliine glavica kupusa. Miris je drukiji
od rua doma. Ljutkast je s nagovjetajem oprljenog vrenja poput peenog jesenjeg
lia. Mirie na udobnost i toplinu.
Oklijevajui, zakoraim dublje u tunel. Svjetla pulsiraju poput otkucaja srca,
hipnotiki. Gore zatutnji jo jedan prasak grmljavine i magla se uvue iz otvora u
mrei da se rairi po tlu, pravei dimni tepih dovoljno jeziv za film o Drakuli.
Ali mi to daje nadu da je s druge strane mree otvor koji sam traila. Primaknem
se blie da mogu pogledati kroz jedan iskriani dio. Pozornost mi skrenu elektrina
gibanja u sreditu svake staklenaste rue.

Svijest mi proe nutrinom, isto ono sigurno znanje koje me obuzelo kad su mi
niknula krila. Svjetlo u tim ruama je ostatak ivota. Ovo je vrt gdje Sestra Jedan sadi
i njeguje duhove. I ja stojim usred srijede svih blaenopoivih Zemlje udesa, osim
Morpheusovih leptira i dua onih s previe gorine da ih se poanje.
Nije ni udo to me piksiji nisu htjeli slijediti.
Gubei hrabrost, koraknem unatrag. Ali noge mi stanu kad me jedna od rua
apatom dozove.
Doi blie, lijepo dijete. Imam ono sto trai.
Ceriga? promrmljam, Nema anse da e to biti ovako lako.
Nee tog prevrtljivog stvora nai u ovoj mrei. Ja ti mogu posluiti bolje nego on.
Taj cvijet je, kao i svi ostali, proziran. Ali crvena krivulja resi rubove, nalik
bojenom staklu. Sagnem se nisko i drhtavom rukom otkrijem sredite cvijeta,
oekujui tvrdu, glatku povrinu. Umjesto toga, prsti mi naiu na mekane barunaste
dlaice, svjetlucavo krzno koje prekriva latice poput nekakvog trika od optikih
vlakana.
Kao da reagira na moj dodir, pulsiranje unutar rue zasvijetli a onda poprimi
oblik lica, udno ivotnog, poput onih likova u bijelom dimu koje je Morpheus puhao
iz svoje nargile.
Konano te pronaao, proape lice, nositeljicu moje kope. Mrtenje joj rastegne
crte lica. Pretpostavljala sam da e ti kosa biti crvena... Pa, nije bitno. Boju moemo popraviti.
Posluit e prekrasno.
Dotaknem ukosnicu, previe zapanjena da bih progovorila. To je ena s
tetoviranim oima koje izgledaju kao moje. Prije nego to stignem nai smisao u
njezinom izgledu ili njezinim rijeima, svjetlost se razdvoji, a onda jurne u moje prste
na udarnom valu. Pjenuav osjeaj zatreperi mi u ilama i osvijetli ih ispod koe na
aci tako da izgledaju zeleno poput klorofila. Izdanci se granaju u lie iz svake ile,
inei unutarnji ustroj mog tijela vie nalik lozama nego kanalima za krv.
A onda, isto tako naglo kao to su zasvijetlile, moje ile opet mi se uklope u
meso, kao da se nita neobino nije dogodilo. Sigurno sam to umislila. Ali onda
zadrhtim, jer ona stvar koju nisam umislila je osjeaj ulaska. Na minutu bih se mogla
zakleti da je netko drugi dijelio moje tijelo sa mnom. S uznemirujuim praskom, rua
pukne i uvene pod mojom rukom.
Kao da ih je potaknuo taj incident, tisue okolnih cvjetova zatresu se na svojim
mrenim potpornjima, svi apuui odjednom. Ne mogu razumjeti nijednu rije
statika buka toliko je ustra da se ini da mi se osinje gnijezdo uselilo u mozak.
Stisnem dlanove na ui.
Njihovo mrmljanje pojaa se do zavijanja krika. Kao da je netko uzeo gudalo
violonela i prevukao ga preko kolske ploe naprijed i natrag, stalno iznova
punei vibracijama bas-zvunike odvrnute na najjae u mom mozgu. vrsto
zatvorivi oi, padnem na koljena i vritim.

Zadobila si jedno polje. Pjevuei enski glas zauje se kroz kaos. Jedva je
mogu uti i tek sam svjesna njezine blizine kad mi jedna ruka straga obujmi ramena.
U glavi mi udara toliko jako da se bojim okrenuti kako mi ne bi otpala s vrata.
Kad se provue pored mene, ukanje suknji okrzne mi rukav i prisilim se da
otvorim oi.
Njezini dugi, blijedi prsti okidaju mree koje okruuju puknutu ruu, svirajui
po vezivnim icama virtuoznom vjetinom harfistice. Drugi cvjetovi jo drhtei i
mrmljajui stiaju se dok njihov apat ne postane podnoljiv.
Ona se okree meni, oiju plavih poput neba i usana tamno-ljubiastih poput
sumraka u studenom. Koa joj je prozirna. Ona je poput crtea na prozirnom papiru
drhtava i prozrana, s bujnom kosom boje opiljaka olovke. Crveno-bijela prugasta
haljina strukirana poput odore bolniarke, ali s dugom irokom krinolinom koja kao
da je ispala iz napoleonskih vremena daje joj iluziju opipljivosti.
Kad krene prema meni, ipkasti skut njezine suknje podigne se i pomete maglu
oko njezinih nogu. Da ima glenjeve i listove, vidjeli bi se. Umjesto toga vidim osam
zglavanih udova, crnih i sjajnih kao u pauka. Kao da je netko uzeo njezin torzo i
postavio ga odozgo na toraks crne udovice. Prisilim se ne zastenjati. Sad razumijem
krinolinu. Ona je tu do pokrije kuglasti abdomen i predilice koje proizvode mree za
odravanje duhova netaknutima.
Sestra Jedan? protisnem, iznenaena to uope mogu izvui bilo to iz
stisnutih glasnih ica.
Kako si? Njezin trkaravi hod uspori i ponudi mi ruku za rukovanje. Ne mogu
se prisiliti da prihvatim. Izgleda dovoljno prijazno, ali koliko znam samo to me nije
umotala i pospremila za kasnononu zakusku.
Potisnem poriv da bjeim i spaavam ivu glavu. Ne bi vrijedilo. Svod je
prenisko da iskoristim krila, a nema naina da trim bre od toliko nogu.
Ona spusti ruku. Zadobila si jedno polje, ali si izgubila kraljicu. Postane via
klizeim pokretom, kao da je podignuta na mehanikoj platformi. To nije bilo u
mojoj pogodbi s Morpheusom. Ruke joj se spuste na struk.
S Morpheusom? Sumnjiavost nadvlada uasnutost. Naravno da je on razlog
to sam dovuena ovamo. to, nije mislio da mogu sama nai Cerigradskog? Nemam
pojma to joj znai ono o polju i kraljici, ali ako je Morpheus u svemu tome, elim
znati detalje.
Jeste li ukrali kraljicu? Ili je ona na slobodi? Plave oi Sestre Jedan svjetlucaju,
a njezine duge crne trepavice sputaju se nisko prema mojem licu.
Ummmmm... Grudi mi vibriraju od besmislenog odgovora. Zagledam se u
ruu koja je u razini mojih oiju, staklenog oblika iskrhanog i smrskanog poput zrcala
u muzeju. Kraljica je bila tu unutra?
Da, bila. Sestra Jedan se saginje da mahne kaiprstom prema mom nosu.
Ovo nije dio pogodbe.

Opet ta pogodba. Prije nego to stignem upitati o emu se radi, rue na mrei
ponu se tresti, ovaj put snanije. To to sam u sredini tog pokreta zaljulja mi
ravnoteu, kao da se vrtim u nekakvoj virtualnoj vonji. Njihov amor pojaa se
skoro do pandemonija, i Sestra Jedan prui svoje dlanove prema meni.
Probudila si ih! Mora mi pomoi da ih opet uljuljkam u san! povie. Poinje
pjevati poznatu melodiju... ne Morpheusova uspavanka, ve neto drugo iz mog
djetinjstva. Neto iz djetinjstva skoro svakog djeteta.
Ringe ringe raja...
Njezinih osam nogu lupka u ritmu i svane mi da ona eka partnera za ples.
Bacajui pogled na njezinu suknju s krinolinom i pokuavajui ne misliti na njezine
predilice, primam je za ruke. Glatke su i miriu na sunevo svjetlo i prainu.
Uskoro se vrtimo u krug poput djece. Nejasno se sjeam slinog prizora u
Alisinoj verziji Zemlje udesa... kad su Cvilibum i Cvilibam plesali s Alisom na
melodiju Blistaj, blistaj, zvjezdice.
Ali Sestra Jedan sklonija je drugoj pjesmi iz oitih razloga. Premda je to
drugaija verzija od one koju sam ja odrasla sluajui:
Ringe ringe raja / Le truli do kraja /
Pst! pst! pst! pst! / A vi svi sad dolje......
Sestra Jedan i ja vrtimo se u vrtoglavim krugovima pod poskakujuim mreama.
Okrenemo se nekoliko puta prije nego to rue reagiraju.
Pusti me da se okrene svojim duhovima. Ja naslonim laktove na koljena i
hvatam dah. Nije lako plesati s krilima. Kad se uspravim, glasovi cvjetova udrue se
u sjetnom pjevu da dovre pjesmu.
Sestra Jedan ih predvodi, ruku uzdignutih i pucketajui u ritmu poput dirigenta
orkestra:
Dolje dolje u dubinu / Nek se Cvilovi za nae due brinu /
Mirno snivaj tu na mrii / Glavu nikada ne dii.
Budni dal smo Prva prati / Sve e ona uspavati /
Pst! pst! pst! pst! / A mi snimo dolje.
Ak nam odmor sna ne pae / Sestra Dva poharat e gnijezdo nae /
napravit od nas u igrake razbijene / Od sve djece odbaene;
Nee vie biti sna / Snai e nas jad do dna /
Pst! pst! pst! pst! / A mi svi sad dolje...

Na kraju zadnjeg stiha, zavlada muk toliko je tiho da ujem utanje trave koja
iba tapiaste noge Sestre Jedan dok se kree oko mree u zavrnom zamahu.
Zavlai cvijee u ljepljivu gazu ba kao to bi majka uukala svoju djecu u dekice.
Tiina me obuzme i vrati u vrijeme kad je Alicia zamatala dekice oko mene i
ljubila me u elo za laku no. Nostalgija se zgusne u zabrinutost. Ne mogu se sjetiti
koliko sam dugo bila ovdje...
Moram pronai Jeda.
Dok je Sestra Jedan prezauzeta, zaprintam do luka, a moje bose noge i rairena
krila gnjee travu pri svakom koraku.
ekaj! zavriti ona s drugog kraja tunela. Mora uzeti osmijeh koji sam ukrala
za tebe!
Sagnuvi glavu, nastavljam dalje. Strah mi se uselio u srce, i ne znam kako da ga
natjeram na pakiranje i odlazak.
Suknje zaute iza mene. Sestra Jedan dala se u potjeru.
Potisnuvi jauk, klizei skrenem na stazu koju nisam prije primijetila i ubrzam.
Plua me bole od dahtanja. Zapinjanje krila me usporava, pa posegnem iza i omotam
ih oko sebe, stavljajui ih oko ramena kao al.
Kad stignem do jedinog preostalog luka u koji mogu ui, bacim se kroz njega.
Jedan pogled oko sebe i padnem na koljena. Ali kao u mojim komarima s Alisom,
nema tog preklinjanja koje bi me spasilo.
Sad samo to nisam mrtva.

19.
Ukradeni osmijesi i razbijene igrake
Dignem pogled s mjesta na kojem kleim, uasnuta.
Na ulazu sam u jazbinu Sestre Dva. Znam da sam tamo, jer mi to pokazuje
stenjanje i jaukanje glasova koji odjekuju unutra. Hladnoa proima zrak i lijepi se na
mene poput druge koe suha i ustajala, omekana nagovjetajem snijega.
im ustanem, povici i stenjanje utihnu. Svaka dlaica otraga na mom vratu
vrsto je ukoena kao reakcija na to. Nanosi bijelog praha sa grudastim dijelovima
leda. Pokrivaju mi bose noge i zbijaju mi se izmeu nonih prstiju. Hladno je, ali ne
grize od hladnoe kao snijeg doma.
Prolaz se iri u ogromnu udolinu punu stabala grana golih i sjajnih od leda...
Debala visokih i uskih. Krov gustia see visoko da obuhvati niti blagog crvenog
svjetla koje podsjea na Persephonine oi kad nosi svoje naoale, i daje obasjanom
prizoru smekastu nijansu. Na prvi pogled, to bi mogla biti prednja strana neke sepija
boine estitke, skupa s ukrasima koji vise s uspavanih stabala.
Ali kad me znatielja navede do zakoraim unutra, udar munine pojavi mi se
u dnu grla. Sad razumijem onaj stih u pjesmi Sestre Jedan o razbijenim igrakama.
Gledam od stabla do stabla, promatrajui beskrajni niz medvjedia i drugih
plianih ivotinja, plastinih klaunova i porculanskih lutki, koji svi vise s grana u
omama od mreastog konopa. Jedino to im je zajedniko je raspadnutost. U
ljudskom svijetu, zvali bismo ih istroenima od ljubavi i otrcanima igrake koje su
djeca grlila i ljubila dok punjenje ne ispadne i oi od gumba otpadnu. Igrake koje su
bile voljene do smrti.
Posegnem gore i lupnem nogu jednog plianog janjeta kojem fali uho. Igraka
se ljulja na grani s ome nainjene od paukove svile. To kretanje tako je tiho i smireno
da je to uznemirujue do kosti.
Smireno. To me smeta... injenica da je onog trena kad sam ustala sve postalo
tiho. Tiho do kostiju. Nakon svih onih godina to sam eznula za tiinom, zato se
sad ini da se osjeam udobnije u guvi i buci?
Nalazei uspavanu lutku koja udno slii na onu koju sam voljela kao djevojica
sa s vinilnom koom poutjelom od starosti i moljcima naetim trepavicama na
oima koje se otvaraju i zatvaraju protegnem ruku da joj dotaknem stopalo. Ba
kao i mojoj lutki, desna noga se na jednoj niti dri za pamukom punjeno tijelo. Nisam
dovoljno visoka da je dohvatim bez visokih peta, pa pokupim malo snijega i
oblikujem ga u grudu. Bacivi je gore, dobacim do visee noge.
Oi lutke se otvore i zure u mene, isisavi mi svu hrabrost. Neto u tom
praznom pogledu moli da pobjegne... neto to je uhvaeno, nesretno i nemirno,

bolno eli izii. ekam, usta lienih bilo kakve vlage da lutka vrisne na mene, ili da
izbrie svu bol koju joj vidim u oima.
Ali lutkino se ljuljanje uspori i oi joj se opet sklope. S usana mi pobjegne uzdah
napola olakanje, napola razoaranje. Moda sam je trebala pitati za Cerigradskog
maka. Budui da nije bio u ovlasti Sestre Jedan, morao bi biti ovdje negdje...
ukanje se zauje iza mene. Trnci svijesti popnu mi se kraljenicom, irei mi
se kroz ramena cijelim putem do vrhova krila. Je li Sestra Jedan slijedila moje stope
u snijegu?
Molim te budi ona dobra... Molim te, molim te, budi ona dobra.
Polako i nevoljko, okreem se na peti. Ne uspijem ak ni dobro pogledati prije
nego to se zasjenjeno lice sagne do mog, nosom do nosa.
Zato ti stoji na tlu ovom svetome? Njezin je glas poput grana koje kuc-kuckuckaju po sleenom prozorskom staklu u mrkloj noi, a dah joj vonja na svjee
iskopane grobove i samou. Zadrhtim.
Sestra Dva.
Mogu objasniti, proapem.
Krasota bi to bilo. Povue se unatrag. Njezina odjea i tijelo duplikat su
sestrinih. Ali na njezinom licu, oiljci i svjee porezotine liju krv i nagruju njezinu
ljepotu. Kad ugledam njezinu deformiranu lijevu ruku na kojoj vrtne kare stoje
umjesto prstiju, naslutim da je ona sama nanijela te rezove. U usporedbi snjom, Sestra
Jedan je eerna vila.
Moji izgledi za preivljavanje upravo su se sunovratili skoro do nule. Pogreno
sam skrenula.
Jesi, rekla bih. Njezina druga ruka pojavi se iza krinoline. Na njoj je crna
gumena rukavica i u njoj nosi trio otrcanih igraaka na niti poput riba na udici.
Njezina karasta ruka prie blie mom vratu kljoc kljoc. Daci zraka okrznu mi
kou kad se otrice otvore i zatvore. Ne spada ovamo. kljoc, kljoc, kljoc.
Ne elim pripadati ovamo... Moj pogled skrene s plianih grozota na Sestru
Dva i potisnem uas koji mi navire u grudi. Koraknem unatrag i skoro se poskliznem
na snijegu. Nisko rairivi krila, hvatam ravnoteu.
Pa, niti nee. Doklen god jote die.
Tono, odgovorim, udahnuvi da uvjerim samu sebe da jo diem.
A ak hotije nastavit disati... Sestra Dva proe razmak izmeu nas i njezino
lice uroni u blagu svjetlost. Reci mi to si uinila s Cerigaevim osmijehom. kljoc.
Dotjera me do jednog stabla. Krila svijenih oko obje strane debla, kraljenica
mi strue po ledenoj kori i srce mi skoro stane. Kako zna da je to ono zbog ega
sam tu?
kljoc kljoc, i kia sepija-praha popada s grana i skupi mi se oko nogu. Progutam
gvalju.
Znadem da ti traije sljedee polje. Ono kojim e ti krunu zadobiti. S tim
rijeima pritisne mi hladan, otar iljak na grlo.

Polje? Kruna? Um mi juri tamo-amo, uhvaen izmeu zbunjenosti i

samoodranja. Opet gutam, i vrak kara zabije mi se dublje u kou od tog pokreta.
Molim te, proapem, ovijajui prste oko otrica da smanjim pritisak.
Rekni mi e si sakrila osmijeh.
Komeanje pokreta na ulazu navede Sestru Dva da se okrene i otrica se, hvala
nebesima, die s mog vrata.
ekaj! kae njezina blizanka, sva uspuhana. Ja sam uzela osmijeh!
Hvala ti... izdahnem, klonula uz deblo.
to pod tim mislije, ti je uze? pita Sestra Dva blizanku. Ne smijae dirat
moju nahoad! Mahne plianim igrakama u zdravoj ruci.
Morpheus se zakleo, objasni Sestra Jedan, da e, ako pomognem curi ui u
vrt i prekriiti zadnja dva polja, prepustiti duhove leptira meni na uvanje.
Nijesi nikad razum koristila, ni u em! zakrijeti druga sestra. Rekoh ti da se
od tog podalje dri. To nae brige nijesu.
Tomu je suprotno! Mi moramo duhove dobiti. Jedan duh u zamjenu za tisue.
Potena to je cijena, da mrtve zadrimo ovdje, da ne bi ive zaposjedali. To, na kraju
krajeva, svrha je na koju se zaklesmo!
Zaposjedanje? Ta rije zapliva mi mislima. Je li mi se to dogodilo tamo? Ali sad
ne osjeam nita. Bila sam samo njezin most za bijeg.
Gdje nju ti vodi? pita Sestra Dva sa sjenom sumnjiavosti u svojim plavim
oima.
Do zrcala. Sestra Jedan obujmi mi lakat i vodi me prema ulazu. Skoro se
okliznem jednom, ali ona me pridri. Ona jo ima igru u kojoj treba pobijediti. A ti
ima kraljicu koju treba uhvatiti.
Sestra Dva slijedi, nabadajui sa svojih osam nogu po prahu dok njezina duga
suknja ostavlja trag. to pod tijem misli?
Kraljica Crvena pobjegla je iz svog snivanja. Na slobodi je i nemirna. Bolje
pouri prije nego to nae put do dvorca. S tim rijeima, Sestra Jedan vodi me natrag
u labirint, ostavljajui svoju blizanku da bijesno vie. Duhovi koje ona dri pridrue
se napadaju bijesa, ponovno zavijajui.
Ja sve to iskljuim. Moram misliti. Kraljica Crvena. Ona je ta koja je bacila kletvu
na moju obitelj. A ja sam je oslobodila?
Hoete li nai kraljicu? pitam, gutajui preko vora u grlu.
Ona nije tebi od brige. Sestra Jedan klizne svojim stiskom do mog zapea,
jurei kroz skretanja u labirintu takvom brzinom da jedva uspijevam drati korak.
Ta kraljica uvijek je radila probleme. Drago mi je to sam gotova s njom. Sestra Dva
je sad odgovorna. Ona e uhvatiti nemirnu duu i spremiti je za stalno.
Stenjanje i alopojke iz jazbine Sestre Dva poinju zamirati u daljini. Zato je
toliko mnogo nesretnih dua u Zemlji udesa? pitam.

Neke su imale nedovrenih poslova. Ali oni najnesretniji umrli su zatoeni od

nekoga tko je izgovorio njihovo vilovnjako ime, inae neizrecivo oslovljavanje.
Osim u najteim okolnostima, mi ne moemo govoriti neophodnim jezikom.
Ne razumijem.
Moe li prepriati pjev ptica, ili zvuk vjetra, ili trkaranje glodavca po pijesku?
Jer prava imena vilovnjaka sainjena su od ivotnih sila koje ih definiraju. Kao s
Morpheusom, on je... pa... on je slava i nipodatavanje i sunevo svjetlo i sjena
trk pauka i melodija slavuja. Dah mora, i kanonada oluje. Moe li te stvari izgovoriti
svojim jezikom?
Zelene ivice zamueno promiu na rubu mog vidnog polja. Brzo podiem
noge da bih odrala korak. Moja stopala, koja je snijeg oprao, svake minute su sve
umrljanija travom. Moe li bilo tko? pitam.
Vilovnjak na kraju svojeg ivota. Taj jezik zove se Smrtogovor, jer se jedino
javlja ako se nae postojanje blii kraju. I rijetka je stvar. Kao prvo, vilovnjak ga moe
progovoriti samo nekome tko je bio uzrok njihove zle kobi. To je njihovo zadnje
uzvraanje, postaviti zadatak koji njihov prijestupnik mora ili ispuniti ili i sam
umrijeti. Oni koji umru pod takvom prisilom su vjeno nesretni i trude se pobjei.
Dok Sestra Dva to ne zaustavi.
Tako to ih utrpa u igrake? Kako moe prazna stvar za igru zadrati duha?
To nema smisla.
Nasuprotno. To ima najpravijeg smisla od svih. Samo igrake iz ljudskog
svijeta mogu biti odabrane, i to samo najvoljenije meu svima. One navikle da budu
ispunjavane nadama i snovima, i svom privrenou koju djeca izliju u njih. Jer to je
esencija due. Nade i snovi i ljubav. Kad se najdrae igrake odbace na smetlita i
otpade, postanu liene tih stvari koje su ih jednom ispunjavale i grijale ih. Postanu
usamljene i pohlepne, i ude za esencijom ivota koju su jednom imale. Pa ih mi
nosimo ovamo dolje, i napunimo ih onime to najvie ele, i poput ednih spuvi,
one se toga dre svakim dijelom svoje snage i volje.
Luake koulje za duhove. Taj pojam me toliko uznemiri da vie ne progovorim
dok ne doemo do malene kue, okruene ivicama i brljanom sa svih strana tako
da izgleda kao nainjena od lia.
Ui, zagrij si none prste i jedi, inzistira Sestra Jedan. Onda u ti dati ono
po to si dola i poslati te tvojim putem.
urim se, kaem, kad moj eludac zakrulji na taj poziv.
Tvoj trbuh kae da e prvo neto pojesti.
Unutra je samo jedna prostorija namjetena kao kuhinja, samo to je sve
prekriveno mekom tkaninom, ak i strojevi. Napuhnuti bijeli sudoper, stol i stolci, i
upavi tednjak iste boje, svi postavljeni na meki bijeli pod koji je podatan i topao
pod mojim mokrim nogama, poput puslice. Visoka ostava ima tapecirana barunasta
vrata, takoer bijela. Du sva etiri jastuasta zida iste pjenaste boje kreste valova
vise okrugli prozorii s mlijenim zavjesama. Koritenje prozora ini mi se
suvinim, budui da se vani nema u to gledati osim u lie.

Sterilnost te prostorije ini se neskladnom unutar korozivnih dubina groblja.

Toliko me podsjea na tapeciranu eliju da elim otrati vritei. Ali Sestra Jedan
spomenula je da je ukrala Cerigradskog za mene. I ne mogu propustiti priliku da
iskoristim njezin zrcalni portal.
Pogledam okolo traei ogledalo. Mora biti skriveno negdje jer je jedini daak
boje u prostoriji zdjela jarkocrvenih jabuka na stolu pored crvene i srebrne ahovske
ploe.
I ti eka na aj? pita Sestra Jedan, upuujui to pitanje velikom stvoru jajastog
oblika koji sjedi na stolcu za stolom. Osupnem se kad se pokrene. Toliko se uklapa
u pozadinu da ga ak ni sad ne bih primijetila da nije njegovih oiju utih poput
umanjka, crvenog gumba od nosa i irokih usta. Vrpca tkanine omotana mu je oko
najireg kraja, pod ustima i odmah iznad ruku i nogu koji stre kao akalice. Teko
je odrediti treba li vrpca biti pojas ili kravata. Pretpostavljam ovo drugo, zbog dva
trokutasta pregiba od plavog sukna koji slue kao improvizirani ovratnik. Zelena
lanena vrpca zauzima mjesto gdje bi kravata mogla biti.
Nije ba mudro pitati nekoga eka li aj, kae on, ako taj netko sjedi za
stolom postavljenim alicama i dri salvetu zataknutu u ovratnik, usta mu se kiselo
opuste dok glaa licu rubom svoje salvete.
Nema anse. Ne moe ovo biti Jaje Harambaa. Kunem se, cijeli ovaj doivljaj
postaje sve udnoviji i udnoviji.
Prebacivi krila preko naslona, uvuem se u sjedalo nasuprot jajetu, pogleda
privuenog pukotinama tankim kao vlasi koje prekidaju njegovu bisernu ljusku.
On odvrati pogled. Neki ljudi ne bi trebali dolaziti na pristojne dogaaje. Tako
buljiti kao da ja spadam u zvjerinjak, kad su oni ti koji imaju majmunske manire.
Oprosti. Posegnem za jednom jabukom veliine ljive. Zagrizem hrskavu
voku i tiho vaem dok gledam dolje u svoja travom umrljana stopala. Moje oi
odlutaju opet gore na njega. Ti si Harambaa, je li?
Harry Bash. Podrugljivo se nasmijei. Eh, ta dananja mlade. Ne zna se ni
predstaviti kako valja.
Ummmmm. Odgrizem jo malo voa. Zar ti nisi pao sa...
Zida? odbrusi Harry Bash kraj mog pitanja. Jesam. Ljubazna Kraljica
Grimizna me opet slijepila, kad svi kraljevi ljudi i svi kraljevi konji nisu uspjeli. A ako
e biti jo pitanja na tu temu, molio bih da ih postavi ustima koja su manje puna
jabuke.
Progutam. Znai... Grimizna nije zla diktaorica?
Zla? Sestra Jedan se nasmijei, steui pregau oko struka, a onda izvlaei
pladanj mirisnih kolaia iz tednjaka. Potpuna glupost. Ona je vrlo brina vladarica.
Ovog ovdje dovela je meni da ga mogu drati u jastucima da sprijeim dalje pucanje,
u sluaju da ljepilo ne bude dralo. Ne bi bilo dobro da njegov duh iscuri i napravi
kaos meu obinim pukom Zemlje udesa.
Zemlja udesa i obino... rijei koje nikad ne bi trebale biti u istoj reenici.

Znai, on je ovdje jer je djelomino mrtav, kaem nakon to u pet zalogaja

dovrim svoju jabuku. Djelomino mrtav kao i Ceriga.
Da. Sestra Jedan sastrue kolaie na tanjur. U stvari, Grimizna je donijela i
Cerigaevu glavu ovamo, da on bude na sigurnom dok je njezina rodica Crvena bila
na svom krvavom pohodu. To nije ono to je Morpheus dao naslutiti.
Preem preko usta salvetom. Djelomino mrtav... promrmljam, jo uvijek
zbunjena.
to se uope tebe tie koliko sam ja mrtav? U navali ljutnje, Harry Bash lupi
svojom licom po tapeciranom podu. Ona odskoi natrag poput bumeranga i lupi ga
po boku. Uslijedi krckavi zvuk kad se pukotine u njegovoj ljusci razgranaju i
formiraju nove. Sluzava, bistra tekuina nabubri i pone curiti iz pukotina. Njegovi
obrazi poprime tamnoruiastu boju i on se namrti na mene dok se sluz stvrdnjava
u kuhani bjelanjak.
Opet e si tvrdo skuhati unutranjost, izgrdi ga Sestra Jedan.
E sad si ga zaribala! Harry Bash upuuje tu optubu meni. Kakva je to slava
da se nadvlada jaje, hmmmm? Hoe li me nainiti u nabujak ili me moda
namekati?
Namekati? pitam, zbunjena. Kako to namekati?
On se mekolji na stolcu dok njegove kratke noge ne preu preko ruba,
uzrokujui da se nove pukotine jo vie rastegnu. Namekati u vodi, trunko jedna.
Kuhati tik ispod toke vrenja dok mi se mozak me smuti. Kakva si ti to glupa
praznoglavica? Zar ne zna prave rijei? I zato si uope ovdje? Ne vidim nikakve
pukotine u tvojoj ljusci.
Sestra Jedan cokne jezikom i posegne u dep svoje pregae, pruajui mu tubu
ljepila. Trebao bi biti ljubazan s njom. To je Ona. Pokae bradom na mene dok mu
pomae nanijeti ljepilo. Probudila je mrtve.
On se zabulji, irokih usta razjapljenih skoro do poda.
Ja ne mogu zaustaviti rumenilo koje mi zaari lice. Morpheus je rekao da je
Grimizna zla. Da je ukrala prijestolje Crvenoj... ukrala joj supruga.
Ha! kae Harry Bosh. Gledano oima bitange koja je kriva. Na kraju krajeva,
on je ubio Crvenu.
On je to? pitam.
Nema dokaza za to, kae Sestra Jedan, tapkajui Harryjevu ljusku da prione
za ljepilo. Nitko ne zna stvarno kako je ona umrla. Samo da je njezino truplo meni
Morpheus donio. Ali nikad nikome nije rekao kako se to dogodilo. Iskreno reeno,
ne iznenauje me to on napada Grimiznu. Uvijek joj je zamjerao to ona nije
pokuala nai Alisu kad je dijete zarobljeno. Grimizna je tad ve bila zauzeta poslom
upravljanja Dvorom Nevida. Sjeanje na dijete palo je u drugi plan. Svi smo je
zaboravili. Svi osim Morpheusa. Sedamdeset pet godina u njegovoj ahuri i jo uvijek
je se sjeao kad se probudio.
ekaj, Alisa je uhvaena? Mislila sam da je pobjegla natrag u svoj svijet.

Nedovoljno brzo. Grimizna i kralj Nevida udruili su snage nadajui se da e

poslati Alisu natrag u svijet ljudi, ali Crvena je se prva doepala i pobjegla u divljinu
Zemlje udesa. Ukrala je Alisu, nala skrovite, i drala je u kavezu za kaznu. Kad se
probudio, Morpheus je prevrnuo i zadnji sprud u svojoj potrazi za njom. Iskoristio
je sve to je imao na raspolaganju kao vilovnjak samotnjak, bolje upoznat s terenom
i divljinom od veine, i naao ju je skrivenu u peinama najviih litica Zemlje udesa,
kako se za nju brine dvorska luda Crvene, ptica dodo. Ali njegova draga prijateljica
vie nije bila dijete. Tad je ve bila tuna, zbunjena starica.
Sva mi se pljuvaka osui, ostavljajui mi jezik zadebljanim i nepokretnim.
Pokuam progovoriti, ali osjeaj guenja potisne sve rijei. Znai Alisa je zbilja
provela ivot u kavezu? Kako je to mogue? Kako sam ja iva? Kako je bilo tko od
Liddellovih iv?
Otravi do tednjaka, Sestra Jedan iz praznog zraka u sudoperu bez pipe natoi
vodu. Tad tropot razbije tiinu kad ona postavi ajnik na tednjak. Bi li netko od
vas bio toliko ljubazan da pomakne crvenu kraljicu na sljedee polje na ploi za igru?
Harry to napravi, ruiastih obraza napuhnutih od koncentracije. Jo je jedan
potez preostao, proape, kucnuvi na posljednje preostalo srebrno polje.
Kako ne mogu pitati to mu to znai, pogledam i sama. Polja ima ezdeset i
etiri, pola crvenih a pola srebrnih, s razasutim pijunima, lovcima i kulama u poloaju
koji nema nikakvog smisla u kontekstu aha. Podsjeaju me na raspored u
Morpheusovoj sobi.
Od trideset i dva srebrna polja, sedam svijetli poput poliranog metala. Ono na
koje je Harry postavio crvenu kraljicu, skupa sa est drugih koja vode do njega. Na
svakom svjetleem polju, javlja se pismo crnih, izvijenih slova opet, ba kao na
Morpheusovoj ahovskoj ploi. Nagnem se blie da proitam.
Probije se kroz kamen perom: Prijee sumu jednim korakom: Dri ocean na dlanu:
Promijeni budunost dodirom prsta: Pobijedi nevidljivog neprijatelja: Zgazi vojski pod svojim
nogama; Probudi mrtve.
Ostalo je jedno srebrno polje u stranjem redu, ekajui da bude osvijetljeno.
Pretpostavljam da e, dok se to ne dogodi, zadnje rijei ostati skrivene. Jezik mi opet
proradi. Znate li to je ovo zadnje?
Zauzda snagu osmijeha, odgovori Harry, iznenaujue susretljiv.
A to sve to znai? pitam.
Zar ne vidi? Sestra Jedan donosi posluavnik s ajnikom i sipa tri alice aja
koje isputaju umirujui miris limuna u oblacima pare. To je zapis svega to si
izvrila. Testova koje si prola.
Testova? Pogledam ih opet; ne mogu nai nikakvu vezu izmeu popisa i bilo
ega to sam ja uinila, osim buenja mrtvih.
Tad mi doe sjeanje, polako mi se ulijevajui u misli poput sirupa od javora
slatko i utjeno; Sjedim pored Morpheusa na divovskoj gljivi gdje sam ga nala nakon to smo
Jed i ja isuili ocean. Samo to sam ovog puta maleno dijete od etiri godine. Morpheus stavlja pred
mene slikovnicu. Ui me da deifriram zagonetke.

Evo ova, kae on pokazujui na sliku vilovnjaka s napuhanim obrazima. Neto to

moe drati, ali ne moe zadrati zauvijek. to bi to bilo?
Rijei bi me trebale zbuniti, kao i koncept. Malo sam dijete, ogranienog rjenika i
razumijevanja. Ali svaki put kad ga posjetim u snovima, nekako se osjeam starije. Mudrije.
Nadareno.
I ti si jedna od nas, malena mila, tepa Morpheus, mladim glasom istodobno grdei i tjeei.
Bit e najbolje od oba svijeta. Sad, prestani razmiljati kao ovjek. Doslovne definicije ovdje ne
vrijede. Sve je u tumaenju. Vilinska logika nastanjuje nejasnu granicu izmeu razumnog i
nerazumnog. Da ti pokaem...
Duboko udahne, i dri zrak u pluima. Podiui moj dlan do svojih usta, isputa ga polako,
skupljajui moje prste oko toplog zraka. Kad opet otvorim aku, tu nema niega.
Dah! zahihoem i zaljeskam.
Morpheus se nasmijei i potape bijele kovre na mojoj glavi, sa sjajem ponosa u svojim
oniksnim oima.
Da, ba tako. Tvoj dah. Moe ga zadri ali ga nikad ne moe drati zauvijek. Uvijek
ga mora pustiti.
I onda se sjeanje zavri, tek tako. Shvaanje me zasljepljuje poput bljeska sunca
u zjenice navikle samo na tamu irei mi percepciju do savrene jasnoe. Ja sam
najbolje od oba svijeta...
S mojom vilinskom logikom probuenom, zamiljam detalje postignua
otisnute na ploi pored njihovih saetaka, kao inventura:
1. Probije se kroz kamen perom iskoristila pero da gurne kip u stranu i otkrije
zeju rupu.
2. Prijee umu jednim korakom sjedila na Jedovom ramenu kad je on
prekoraio cvjetni vrt.
3. Dri ocean na dlanu drala spuvu u ruci nakon to je upila sve Alisine
suze.
4. Promijeni budunost dodirom prsta pokrenula budunost ekipe s ajanke
kucnuvi kazaljke depnog sata.
5. Pobijedi nevidljivog neprijatelja suoila se sa svojom tamnom stranom i
potisnula je zahvaljujui gungul-bobicama.
6. Zgazi vojsku pod svojim nogama prela preko karata straara na valu
koljki.
7. Probudi mrtve objanjene nepotrebno...
Trgnem se iz tog zamiljanja i svijet mi se urui. Jed je imao pravo. Cijelo vrijeme
tvrdio je da je sve ovo neto vie nego samo ispravljanje nereda moje prapraprabake.
Zato ga nisam sluala?
Za to me se to testira? Uzimam svoju aliicu i drim je drhtavim rukama,
sa eljom da toplina procuri u mene i odagna jezu straha u mom srcu.
Harry se zgleda sa Sestrom Jedan dok mu ona daje kolai posut cimetom i
eerom.

To su kriteriji za kraljicu Nevida, odgovara ona. Napisani su prije vie od

stoljea, nakon to je Grimizna preuzela prijestolje. ula je glasine o udaji Crvene i
enskim potomcima. Grimizna je inzistirala da, ako itko ikad ustvrdi da je iz loze
Crvene i pokua opet uzeti krunu, mora prvo proi osam nemoguih zadataka da
dokae svoju vrijednost, tako da se vie ne ponove tiranija i okrutnost, poput
nedovoljnosti Crvene u snalaenju s Alisom. Svi poloajnici na Dvoru Nevida
suglasili su se da ti testovi budu kraljevski dekret. Ti si prva koja ih je ikad prola...
Pa, skoro sve njih, kako sad stvari stoje. Naravno, ti si prva od potomaka Crvene
koja je istupila i pokuala.
Samo to se nisam pobunila, rekla da je to nemogue jer ja nisam od kraljiine
loze. Skoro sam ustala na stolcu i zatrupkala nogama poput dvogodinjeg djeteta, da
odbijem da je bilo to od toga stvarno...
Dok Morpheusove uspavanke ne procure kroz mene na tekuim notama
uasnutosti, jo zloslutnije kad su cijele: U crvenom i bijelom spavaj mi dijete, lijepo se
odmori maleni cvijete: jaaj i rasti rumenog lica, da jednog dana bude im kraljica... U breskvi i
sivom maleni cvijetu, izrasla si snana i snala se u svijetu: eka te jo par smicalica, dok konano
ne bude im kraljica.
Drhtaji se proire mojim krilima poput ledene susnjeice. Nisam ustvari prola
nita, kaem svojoj ljubaznoj domaici zadnji oajniki pokuaj da se oslobodim
bilo kakve odgovornosti. Upala sam u to da izvrim svaki od zadataka... Skoro
sluajno.
Niti ona ni Harry nemaju nikakav komentar. Prezauzeti su brojanjem polja i
ispijanjem svog napitka.
Znaju, ba kao i ja, da to nije bilo sluajno. Morpheus je sve to aranirao
postavio poznate scenarije iz Zemlje udesa koristei knjigu i traei pomo drugih
vilovnjaka a onda se odmaknuo i gledao, nudei podrku kad je trebalo dok sam ja
izvravala svaki test.
Zato bi to uinio? Ja sam potomstvo Alise, a ne Crvene. Tono?
Tono?
Tada se sjetim njegovog objanjenja Jedu na ajanki. Rekao je da me eli vratiti
kamo spadam, doma. Suha nelagoda ispuni mi grlo. Osjeam se kao da sam progutala
cijelu pustinju. Progutam pola svog aja, ne marei za njegovu temperaturu.
Morpheus me planira zadrati ovdje. On eli da ja budem kraljica. Moram to
rei Jedu da me on moe zagrliti i obeati mi da e sve biti u redu: da njegova logika
moe ugasiti teoriju koja mi se uvija oko rubova uma poput gladnog plamena; da on
uini da se opet osjeam kao ljudsko bie.
Moram nai svog deka... Ustanem tako naglo da se jedno od mojih krila
povue po stolu i prevrne ajnik.
Znao sam! Zbilja me hoe namekati! zabrbolji Harry i pone tapkati
proliveno salvetom prije nego to lokvica koja se pui stigne do tei njemu u krilo.
Sestra Jedan vodi me do visoke ostave i otvara lijeva vrata, otkrivajui ogledalo
privreno unutra. Tvoj smrtni pratilac ve je tamo kamo ti ide. Moji piksiji bili

su u provaliji, skupljajui mrtvu vojsku Grimizne, kad su vidjeli tvog smrtnika kako
odlazi u lancima s Morpheusom i Vilin-vitezima. Zbog tvoje pomoi s poraavanjem
karata straara, vojska Vida je noas uspjeno napala dvorac Nevida.
Ritam koji mi udara u prsima sjuri mi se u grlo. Jed je u opasnosti? Zbog mene?
Ona me potape po ruci, bez odgovora. Trebat e ti ovo. S jedne od polica u
ostavi izvlai otrcanog plianog medvjedia. Ne mora objanjavati. Ve znam da on
skriva onaj dio Cerigradskog koji e nekako biti moj konani test. Njegov osmijeh;
premda nemam pojma kako bih ga trebala zauzdati. Podsjeti Morpheusa da je moj
dio pogodbe ispunjen, kae Sestra Jedan maui rukom preko zrcala, od ega ono
ispuca kao led.
Zamuti se pa proisti, i portal otkrije odaju u dvorcu s raskonim crvenim
tepisima i zlatnim zavjesama. Vidi se krevet s baldahinom i kamin pred kojim je visoki
naslonja okrenut prema ognjitu, od mene. Srebrna fedora obrubljena crvenim
leptirima nabaena je na jedan kut naslona. Dim se kovitla od naprijed, gdje se jedna
ruka u rukavici ukazuje na vidiku, s usnikom nargile elegantno smjetenim izmeu
dva prsta.
Morpheus.
Ako odbijem donijeti medvjedia, znai li to da satirem njegov plan u prah?
Ugrizem se za usnu i zavuem igraku pod lijevo pazuho, vrsto uz rebra. On je ve
mislio i na to. Zato dri Jeda kao taoca. Da ga ne mogu odbiti.
Bacim pogled na Sestru Jedan i ona klimne glavom. Njezinih osam nogu lupka
u nizu, nestrpljiva je da me se rijei. Fasada ljubazne domaice se mrvi. Nadala sam
se da e se ispostaviti da mi je ona saveznik, ali na ovom mjestu svatko ima vlastite
motive. U zamjenu za svoje dragocjene duhove, ona me isporuuje ravno onome koji
je manipulirao i iskoritavao me cijelim putem. Cijelog mog ivota.
Stisnem ruku na prsa tamo gdje je nekad bila zavezana salveta. Suze mi pomute
vid kad zakoraim kroz zrcalo.
Da barem nisam izgubila svoju elju. Da barem nisam pronala zeju rupu.
Da se barem nisam nikad ni rodila.

20.
ah-mat
Ciljam u sredinu sobe, na koji metar iza naslonjaa. Pete mi tiho utonu u
spuvasti tepih, a Morpheus se niti ne pomakne, jo uvijek puckajui pred vatrom.
Miris njegovog duhana sa sladiem zapali plamen u meni... goruu potrebu da
pobjegnem iz ove izopaene igre.
Zavuem medvjedia za pojas.
Nije mala Alisa bila ta koja se vratila u smrtni svijet, zar ne? pitam, okrenuta
prema naslonu sjedalice.
Nije. Morpheusov odgovor zauje se otraga i ja se okrenem, zamalo padnem.
Njegova krila obaviju se oko mene poput pomrine od tinte kad se sagne da me
pridri.
Istrgnem se i namrtim na njega. Podigavi obrvu, on zagladi svoje srebrno i
crno prugasto odijelo. S pankerskom kosom i crnim zjenicama, izgleda kao emo
gangster.
Saekao si me tu da proem kroz portal? optuim ga. A tko je Nema
potrebe da dovrim pitanje. Zlica Bijeli prebaci se preko rukohvata naslonjaa na
vidjelo, s ruiastim oima koje sjaje. Prevarena sam. Opet.
Kosturasti vilovnjak odlae usnik nargile u stranu i pokloni mi se. Vama na
slubi ja jesam, lijepa kraljice. Njegov piskavi glas prepun je iskrenosti i potovanja.
Izdahnem da smirim svoju uskomeanu unutranjost. Ja, ja nisam kraljica. I ne
elim tvoju slubu. Onda se okrenem natrag Morpheusu.
Mislim da ste zasad otputeni, sir Zlico. Morpheus dri svoj nesagledivi
pogled na meni. Nedvojbeno e te opet zazvati uskoro. Kad jednom slubeno bude
kraljica, poeljet e tvoj talent strunog savjetnika.
Visosti. Lojalno i uvijek, zauvijek va. Zlica se jo jednom nakloni, toliko
duboko da ga rogovi izbace iz ravnotee i skoro se prevrne prema naprijed. Povrati
ravnoteu, a onda iskakue kroz vrata, zveketava vrea kostiju u prsluku.
Vrata se zatvore i ja sam sama s Morpheusom u sobi sjena i treperavog svjetla
vatre.
Zlica... On je tvoj pijun na Dvoru Nevida, kaem.
Da, odgovara Morpheus. Bio je u ovome od samog poetka. On je bio odani
savjetnik Kraljice Crvene tijekom Alisinog posjeta, i nikad mu nije ba sjelo ono to
su Grimizna i Dvor Nevida uinili. On eli vidjeti pravu nasljednicu Crvene na
prijestolju skoro isto koliko i ja, da ispravi nepravdu poinjenu njegovoj pravoj
kraljici.

Igra svjetla od vatre na Morpheusovoj raupanoj kosi i bizarno lijepom licu

vraa me natrag u sjeanja, svako od njih i sva ona sad preslikana u ivim detaljima i
boji na prednji dio mog uma. Cijelo vrijeme koje smo provodili skupa, on me trenirao
da budem princeza. Sad stojim tu, ranjiva, zatoena osjeajima koje je on potaknuo
u mojim snovima iz mladosti; sreom i ugodom isprepletenima s privrenou i
divljenjem. Ali nostalgija je varljiva, i odgurnem je u stranu. Jer sve je to bila la.
to si uinio s Jedom? pitam, pokuavajui suzbiti poriv da zamahnem na
svog domaina, vrsto stisnutih aka.
Morpheusova usna izvije se u poluosmijeh. Tvoj vojnik je ovdje u palai, na
sigurnom. Dopustit u ti da ga vidi uskoro. O, i htio je da ti dam ovo. Zavue ruku
u rukavici u dep jakne i izvue malenu, kristaliziranu perlu meu nas tako da odrazi
svjetlost vatre iza mene.
Moja elja. Suspregnuvi uzdah olakanja, poseem za njom.
Morpheus je trgne natrag, drei je visoko. Ostat e kod mene na sigurnom
dok ne bude pravo vrijeme za to. Ti previe pada u iskuenje da je nepaljivo
potroi. Baci perlu u zrak a onda je hvata vjetim pokretom zapea prije nego to
je opet zavue u svoj dep na grudima. Ja stisnem usta, poelim samu sebe pljusnuti.
Trebala sam je iskoristiti kad sam imala priliku. Onda Jed ne bio u opasnosti.
Sjedni, Alyssa, princezo moja, pokae Morpheus na krevet.
Miii mi zadrhte. Ako sjednem nekamo, to nee biti na krevet. Obujmim
rukom medvjedia za pasom moj jedini eton za pogaanje sad kad je elja kod
Morpheusa.
Ne pomilja valjda da te elim zavesti? Zar ne bih ve iskoristio tvoju nevinost
u svojoj palai, dok sam te gledao kako spava?
Podsjeanje na taj intimni trenutak, kad je njegov made dodirnuo moj, bukne
u neugodan nalet vreline u mojoj nutrini. Cijela ova potraga bila je zavoenje,
Morpheuse. Vrijeme je da stvari izau na istac.
On podie kraj svoje crvene kravate i promatra ga, pa oetka nevidljivu mrljicu.
Nema nieg istog u izdaji, mila. A tu cijela pria poinje, kao to dobro zna. Dvor
Kraljice Crvene digao se u pobunu protiv nje, njezin vlastiti suprug pridruio se
harangi, i to je poremetilo ravnoteu. Ali ti e vratiti ravnoteu. Vrati kravatu na
mjesto.
Jer sam ja njezina nasljednica, promrmljam, skoro se guei tim rijeima.
Ponosni osmijeh na njegovom licu zrai svjetlom. Shvatila si, je li?
Nikad se nije radilo o tome da ja popravim stvari. Alisa nije ostavila nikakav
nered. Ti si postavio scenu da odgovara toj prii. Sve je bilo igra. Svi su igrali uloge.
Zato su svi bili razliiti od likova u knjizi. Svi ti vilovnjaci koji su ti pomagali... Bili su
tvoji suuesnici.
Da. Likovi koji igraju uloge napisane za njih u knjizi iz ljudskog svijeta. Barem
neki. Ostale sam navukao da sudjeluju u igri.
Poput oktobenusa.

Morpheus klimne glavom. Grozan tip. Ubio je svog najboljeg prijatelja da utai
navalu prodrljivosti. Zasluio je to je dobio. A i karte straari. Oni su uvijek
potroni.
Ali zato? Nakon onog to je Crvena uinila Alisi. Mora je mrziti zbog toga.
Pa zato pomae meni, njezinom potomku, da preuzme prijestolje natrag? To nema
smisla.
Tsk. Ti prva. Zadovolji moju znatielju, breskvice. Pokae na naslonja iza
mene. Raskomoti se, i prosvijetli me kako ti misli da je dolo do toga da bude
princeza Nevida.
Odbijam sjesti. Gorak okus mi je na jeziku. Persephone.
On se namrti. Pardon?
Prijateljica iz mog svijeta... Ljudskog svijeta. Zavrnem jedno uho medvjedia
da bih si skrenula pozornost s paralizirajuih pipaka oaja koji mi se ire po krvotoku.
Ona mi je priala o vilama. tovie, rekla mi je da su vilovnjaci samotnjaci buntovni
i sebini. Pogodila je za tebe kao prstom.
On podigne obrvu, to ga zabavlja i nimalo ne smeta. Pa, morat u joj zahvaliti
na komplimentu, ne? Nekim darom moda. Je li ona dama od dijamanata i parfema?
Ili je moda vie od onih za iljke i tamjan?
Zato bi me iznenadilo to me pijunirao na poslu? Trljam ilu na sljepoonici
da mi ne bi pukla. Samo me pusti da dovrim...
On spoji vrhove prstiju pod bradom, izigravajui poniznost. Oprosti, mila.
Ima rije.
Na to ja ukopam svoje prljave none prste u tepih za oslonac, i istovarim teoriju
koja je plela zagonetne mree oko mog identiteta jo otkako sam ugledala onu
ahovsku plou. Persephone mi je ispriala za trik s glamourom... kako se vilenjaci
ponekad uunjaju u ljudski svijet i poprime izgled smrtnika. Nakon to je Kraljica
Crvena izgnana, uinila je da izgleda kao mlada Alisa i ukoraila u njezin ivot... Bilo
je lako, jer je prava Alisa bila zatoena ovdje u Zemlji udesa, u kavezu za ptice.
Crvena je odrasla kao Alisa, zaljubila se u smrtnika kao Alisa, udala i imala djecu kao
Alisa. Napola vile, a napola ljudi, ali svejedno nasljednici prijestolja. Vilinske
karakteristike prenose se samo na ensku djecu, jer Zemljom udesa vladaju kraljice.
Sad grlim medvjedia toliko vrsto da mogu osjetiti kako esencija Cerigradskog grebe
da pobjegne... molei za slobodu. Ili je to moda moja...
Priaj jo. Ima punu pozornost svoje publike. Morpheusov glas se
promijenio, zafrkantski prizvuk okrnjen je neim pohlepnim i izloenim.
Ne mogu se nagnati da gledam njegov zaneseni izraz lica pa umjesto toga
gledam u plamenove, putajui da mi bljetavilo pri zjenice. Crvena se vratila
ovamo par mjeseci prije nego to je prava Alisa umrla. Nekako su opet zamijenile
mjesta. Zato starija Alisa na slici nije imala made, a mlaa jest. Zato se ona nije
sjeala niega iz svojeg smrtnog ivota. Bio joj je ukraden. Nije imala djetinjstvo, ba
kao to si ti rekao. Grudi mi se stegnu od alosti skoro isto toliko snane kao kad
sam isplakala svoju elju. Jadna Alisa.

Da. Jadna, draga mala Alisa.

Osjetim napregnutost u toj reenici i pogledam mu izraz lica.
Bolna, tuna blagost ini ga toplijim. Pokuao sam je vratiti kui, kad je
ostarjela. Mislio sam da joj time inim dobro, putam je da umre meu svojima.
Uunjao sam se u kuu Liddelovih jedne noi, nadajui se da u uvjeriti Crvenu da je
to ispravno... Nadajui se da emo s obitelji koja spava u drugim sobama moi
neprimijeeno obaviti zamjenu. Crvena je bila voljna, umorila se od pretvaranja da je
stara i slaba. Blagi osmijeh pojavi mu se s jedne strane usana. Uukao sam Alisu u
krevet tamo gdje e se probuditi meu strancima, onima koji su trebali od poetka
biti njezina obitelj. Pokuao sam je pripremiti, ali njezin um bio je prestar da sve to
shvati. Drao sam je za ruku dok nije usnula, a onda se zaputio s Crvenom prema
zejoj rupi. Kad smo stigli, ona se predomislila, odbacila svoj glamour i nasrnula na
mene, odbijajui ostaviti svoju obitelj.
Morpheus se sad uope ne eli okrenuti prema meni. Umjesto toga, gleda u
plamenove, kutova usana sputenih. Borili smo se na tlu, a onda u zraku. Crvena
me priklijetila uz najgornje grane jednog stabla, namjeravajui mi slomiti vrat.
istom snagom sam je odbacio i ona je pala i nabila se na iljke eljezne ograde ispod
nas. Metal joj je proao ravno kroz srce i otrovao joj krv. Pokuao sam je spasiti,
pokuao sam se ispriati. Navijek pokoran, navijek alostan i blag. Ali ona mi nije
htjela oprostiti. I pobrinula se da ja nikad ne oprostim sebi.
Promatrajui njegov profil, gledam kako treperavo svjetlo plee u njegovim
bezdanim oima, loei paklenu vatru grinje koja ne pee nego jezivo hladi. Moram
se opet okrenuti prema ognjitu samo da bih se ugrijala.
Zato si toliko odluan ispraviti stvari.
Previe sam godina robovao krivnji. Sad barem mogu najzad opet ispraviti
stvari. Mogu zbaciti Grimiznu. Onu koja je jedina odgovorna za to to je prisilila
Crvenu na tako oajniki potez da sebi ouva neto nalik ivotu.
Izmeu nas nastupi napeta utnja. Borim se sa suosjeanjem, s dubokom
empatijom koju je njegova pria izazvala. Jer injenica da je moja prapraprabaka
ukrala Alisin identitet ini i moju obitelj odgovornom.
Njeno, Morpheus me hvata za bradu, pomiui moj pogled na sebe. A to s
knjigom koju sam ja iskoristio kao temelj za svoju priu, onom iz pera smrtnog barda
Carrolla. to ti misli o tome?
Brza promjena teme izbaci me iz ravnotee. On ne poputa, vodi me niz
spiralno stubite mojih promiljanja mjesto i mraka i svjetla. Carroll je izmislio
priu. Ali mjesto, likovi i imena... Mislim da je Crvena, kao mala Alisa, pobudila
njegovu matu poluistinama koje je smislila da objasnio svoje kratko odsustvo
neduno razmiljanje jedne djevojice. Svi su pretpostavili da je ona odlutala da
odsanja san pod stablom . Namrtim se. Dobro je znala da ne smije biti iskrena o
mranim izopaenim stvorovima odavde, jer bi tad bila zakljuana u ludnicu ve
prvog dana u ljudskom liku. Moj pokuaj sarkazma odskoi u pljusku

samonipodatavanja. Jer i ja sam jedno od tih mranih, izopaenih stvorenja.

Oduvijek sam bila. Samo sad i izgledam u skladu s ulogom.
Izvrsno prepriano, kae Morpheus. I svaki detalj tono kako se i dogodio.
Kvrcne me po nosu. Pita li se kako si na detalje nadola tolikom lakoom?
Dio toga sam shvatila usput, spojila dijelove slagalice. Ali, dio o knjizi, o prii
Crvene kad se pojavila kao mala Alisa, to mi je nadolo u zadnji tren, i bilo je vie od
pukog tonog pogotka. Kao da su mi te rijei bile ispisane na jeziku. Mentalno
prelistam svaki od snova provedenih s Morpheusom da vidim je li mi on ikad to
ispriao. Ali nije.
Morpheus me privue blie kaminu, prouavajui moju kopu za kosu na
svjetlosti vatre. Prijee palcem preko nje. Je li se jo neto posebno zanimljivo
dogodilo na groblju, osim to si pokupila Cerigaev osmijeh?
Moj susret s kraljicom u rui nahrupi mi u sjeanje. Da! Svjetlost, duh, togod,
moje bake Crvene proao mi je ilama prije nego to je pobjegao u vrt. Sigurno sam
tako doznala te stvari... Ona je otisnula neka svoja sjeanja u mene.
Uz zvuk negdje izmeu jecaja i smijeha, Morpheus me povue u svoj zagrljaj i
pomiluje moju raskutranu kosu. Njegov miris me obujmi, prsa su mu vrsta i topla.
Kao djetetu, to mi je bilo smirujue mjesto. Ali to se promijenilo. Ukoim se na
trenutak, a onda shvatim da sam licem do njegovog revera. Nita osim tankog sloja
srebrnog i crnog ne stoji mi na putu do moje elje. Umjesto da ga odgurnem,
priljubim se blie podiui ruke i uvlaei ih izmeu nas.
Drhtaj proe uzdu cijelog njegovog tijela kao reakcija, a prsti mu se upletu
otraga na mom vratu tamo gdje mi poinju pletenice. Divna Alyssa. Kako si sjajna
uenica ti bila, promrmlja, s ustima na vrhu moje glave. Znao sam da e ti biti ta
koja e ovo popraviti. Vie si dostojna da nosi krunu nego to sam i sanjao.
Hrabrost, samilost i mudrost. Trijada velianstvenosti. Ti ima neto to te ja nisam
mogao nauiti tijekom naeg vremena provedenog skupa. Ima srce kraljice. Glas
mu pukne na kraju te izjave, kao da ga je rastuila.
Prsti u rukavicama spretni, puni svilene vjetine kliznu mi s vrata na ramena
pa na zapea. U sebi ga opsujem to mi je pomaknuo ruke kad ih podigne da pogleda
oiljke. Stavlja moje dlanove na svoje obraze. S usnama na centimetar od mojih,
proape Oprosti mi, Alyssa. Koa mu je meka nego to bi oblaci bili, a suze koje
mi kvase prste su vrele i opipljive. Stvarne su, ali jesu li iskrene?
Dah nam se mijea izmeu nas i njegove crne oi gutaju me cijelu. Moje srce
ulazi u ritam, kucajui uz dno njegovih rebara. Znam to sad dolazi. Bojim se toga.
Ali to je najsigurniji nain da mu skrenem pozornost dovoljno dugo da uzmem elju.
A ako se to mora dogoditi, ja u biti ona koja e to pokrenuti.
Prije nego to uspijem sebe odgovoriti od toga, dignem se na prste i pritisnem
usne na njegove. On zastenje, pusti mi zapea, i pojaa na zagrljaj stiui
medvjedia izmeu nas. Moja ruka se ponovno pomakne prema njegovom reveru. Ja
to kontroliram.

Ali to je la, jer sam ga sad okusila. Usne su mu slankasto-slatke od smijeha

jueranjice... Kopanja po crnom pijesku pod suncem Zemlje udesa, igranje trule
kobile preko klobuka gljiva, smireni odmor u sjeni crnih satenskih krila.
Pokuam se izvui iz te arolije, ali on nagne lice i poljubi me dublje, zahtjevnije
sa svakim udarom bila. Zagrli me... prigrli svoju sudbinu. Probija barijeru mojih usana,
dotakne svojim jezikom moj, zasienje osjeaja previe zloesto prekrasno da bi ga
se poreklo. Dok nam se jezici isprepliu, njegova uspavanka prede u meni, kaskada
nota koja hvata moj ritam srca i nosi me do zvijezda.
Iza zatvorenih oiju, ja lebdim naspram barunastog neba, plua punih nonog
zraka, Na nekoj razini znam da jo stojim usred vatrom ugrijane odaje; ali moja krila
imitiraju let na svjeem povjetarcu dok pleem s Morpheusom na nebu, ne vie
zarobljena gravitacijom. Usklaeno leprajui krilima, okreemo se i vrtimo u
besteinskom valceru unutar spirale zvijezda koja se mota i razmotava u paperjastim
iskrama visoko iznad izopaenih i prekrasnih krajolika Zemlje udesa. Svaki put
kad se zavrtimo dalje jedno od drugog pa vratimo u zagrljaj ja se smijem, jer konano
sam to ja. Pod mojim nogama, zvijezde buknu u tisuu svjetlucavih boja; nijemi
vatromet, ba poput onog koji smo Jed i ja vidjeli iz amca nae prve noi ovdje.
Jed...
Prizor njegovog osmijeha s jamicama istrese me iz mirovanja i tresne natrag u
sadanjost. Moram zavriti ono to sam zapoela.
Uvuem dlan pod Morpheusov rever uzvraajui njegove grozniave poljupce.
ah-mat, ti kukev sine, kaem mu u usta, samo da bih ustanovila da mu je dep
prazan.
Mali maioniarski trik, cvjetiu moj, odvrati mi on. Ustvari mi je u depu
hlaa, ako bi je htjela potraiti tamo.
Odgurnem ga, briui usne hinjenom zgaenou. Moja je!
I dobit e je natrag kad bude pravo vrijeme za to. Njegove usne, blistave od
moje pljuvake, iskrenu se u onaj samozadovoljni osmijeh kojeg mi je ve pun kufer.
Pokae na naslonja. Sjedni. Upravo si dobila poljubac kakav ti treba. Nedvojbeno
si bez daha.
Ne laskaj si, otfrknem u pokuaju da prikrijem svoju zadihanost i izvuem
medvjedia iz pasa. Taj poljubac nije nita znaio. Imao je skriveni motiv.
O, to sigurno. Taj poljubac svakako je bio motivirajui. Moda je to pusta
elja s moje strane, ali njegov blijedi ten izgleda zajapureno dok okree naslonja na
drugu stranu od vatre. Nadam se da je barem malo uznemiren, budui da je moj
eludac njihalo u punom letu.
Zaarenih obraza, sjedam na vatrom ugrijane jastuke, krila mi prekriju
rukohvate poput ipkastih deklia. Tisuu osjeaja eksplodira u meni, i ne mogu
odrediti nijedan od njih. Nisam nikako trebala dopustiti da me poljubi. Kako sam
mogla tako izdati Jeda? Ali uinila sam to zbog nas, pa e on razumjeti, ne? Dok god
ne spomenem kako je to utjecalo na mene.

Jesam li spomenuo kako si lijepa veeras? pita Morpheus, slijedei oima

obris mojih novih prozirnih udova. Krila od mjeseine i milosti. Ima neega u gospi
u letu. Senzualna, snana... neukroena. Dobro ih nosi. Istanano si predivna. Ba
kakva vilinska princeza treba biti.
Brazda njegovog pogleda budi sve moje ivce u trncima poput malih baklji,
prisiljavajui me da ponovno proivim njegove usne na svojima. Dodir bi me manje
potresao. Posegnem za njegovim eirom nabaenim na naslon i gurnem crvene
leptire tako da zapleu. Daj ne kenjaj, Morpheuse. Odjea mi je koma i izgledam
kao da mi je kremnita eksplodirala na leima.
On se nasmije, muevan zvuk duboko u njegovim grudima. Zna, neodoljiva
si kad si iritirana.
Lupim obod eira, iivcirana.
Morpheus se osupne kao da sam lupila njega. Pazi s time. To je moj eir za
Ustanak potpuno je nov. Nisam ga imao prigodu nositi sve do danas. Crvena
predstavlja krvoprolie, ako si se zapitala.
Nimalo, odgovaram bacajui ga na pod.
itei kroz svoje bijele zube, moj domain pokupi svoj eir i sjedne na pod
ispred mene. Pridobit e svoje podanike tom estokom naravi. Vagabundi bez
zakona s Dvora Nevida gaje iznimno potovanje prema jeziku bez dlake koji ree
kao britvom. Jesi li to ve primijetila? Kako udi za kaosom oko sebe? Kako si
sretnija kad ti je svijet isprevrnut? Ti si od Nevida, a oni uivaju u ludilu.
Odmahnem glavom, laui mu... Laui samoj sebi.
On slegne ramenima, kao da je prezauzet da bi upao istinu iz mene. Oprat
e se i presvui za koji tren. Pripremio sam ti zapanjujuu opravu. Kraljica se mora
dolino odjenuti za svoju krunidbu.
Ja neu biti kraljica, progunam.
Moda ne zauvijek, ali hoe privremeno. To jest, ako eli osloboditi svog
smrtnog viteza. Njegove u prugasto odjevene noge prekrie se kao da je mali
izvia. teta to Jed nije tu da ga prebije kao maku.
Prsa mi se stisnu, preplavi me krivnja zbog onog poljupca... Moram doznati gdje
je Jed. Moram razgovarati s njim; ispriati se to sam ga izdala. Jer se osjeam kao da
sam ga izdala, premda su mi motivi bili asni, premda je trajalo samo par sekundi.
Osjeam se kao da sam ga izdala jer je neki mrani, divlji dio mene reagirao na to.
Odvedi me Jedu. Smjesta. Krenem se dii, ali krila mi odbijaju suraivati. Moji
miii iscrpljeni cjelodnevnim aktivnostima nemoni su pred teinom. Skljokam
se natrag i rezignirano zastenjem.
Morpheus sklopi ruke u krilu. Vidi? Tvoje tijelo zna to je najbolje za tebe.
Sve po redu, kako se spada. Kao to sam prije rekao, Jed je na sigurnom. Koliko e
dugo ostati tako, meutim, ovisi u potpunosti o tvojoj izvedbi veeras.

Ne moe ga povrijediti! Jedino to me dri da mu ne istrgnem te blistave

dragulje oko oiju je mrtva teina mojih krila. Zakleo si se da ga nee ozlijediti.
Zakleo. Ako to prekri, bit e oslabljen.
Vrlo dobra primjedba. Ne bih elio izgubiti svoje moi u tako prijelomnom
trenutku. Svjetlo vatre treperi po njegovoj odjei u potezima naranaste i purpurne,
dodatno podvlaei imid gangsterske cirkuske nakaze. Ali bila je jedna naznaka,
zar ne? Da ga neu ozlijediti dokle god ostane odam tvom cijenjenom cilju. Pa,
bojim se da se pokazao kao prepreka. Nema nikakvu elju da te vidi kako postaje
kraljica. Ma zamisli to... Veina bi se mukaraca grabila za priliku da bude u krevetu
s kraljevskom krvi.
Ti ne zna nita o Jedu, odbrusim.
Znam da je njegov ivot sad potpuno u tvojim rukama. Morpheus si namjesti
eir na glavu, a onda ga naheri.
Nagnem se naprijed, goruih oiju. Rekao si mi da u, ako pomognem tebi,
pomoi sebi. Da e ispravljanje stvari u Zemlji udesa mene i moju obitelj zauvijek
osloboditi. Zato si lagao?
Nisam lagao. Zar nikad nisi ula frazu istina e te osloboditi?
Jecaj mi zapne u grlu. Odbijam ga ispustiti. Budi vrsta, Alyssa Victoria Gardner...
Zar nije to ono to je Jed rekao? Neu ga opet iznevjeriti.
Tapui za utjehu medvjedievo krzno koje vonja na goricu, udahnem da se
smirim. Ono to si rekao, da mogu samo privremeno biti kraljica? pitam
Morpheusa. Reci mi kako bih to izvela.
On se opusti, s laktovima na koljenima. Samo su tri stvari ono to traim od
tebe, i idealno e sve to ii i tebi i meni u korist. Podie jedan prst. Prvo, moramo
doi do krune Nevida. Naalost, ona glupa Grimizna ostavila je ljusnog grlograba da
je uva skupa s vajtolnim maem. Stoga ga mora svladati.
Pomislim na bjelokosni kipi, iroka razjapljena usta i rep sa iljcima koji su mi
unosili uas u srce dok sam bila dijete. A to je bila samo igraka. Svako stvorenje koje
inspirira pridjeve samo za sebe sila je koje se treba plaiti. Zato ga moram ja
svladati? Zato to ne moe vojska? Ili zato ti ne moe natjerati Grimiznu na to?
Jer e Cerigaev osmijeh smiriti srce te betije. A time to e ti biti ta koja e
ga osloboditi, moi e zauzdati mo dotinog osmijeha. Pretpostavljam da je
Grimizna prvotno napisala taj test mislei na nadarenost za diplomaciju. Ali ova
interpretacija je tona po svim tokama. To nitko ne moe osporiti.
Naravno. Natrag na testove. Vukui prstom po rupama gdje su medvjediu
nekad bile oi, tuem se s logikom koja vritei trai odgovore i predam se besmislu.
Ako Morpheus kae da maji osmijeh moe obuzdati nekakvu ljusnu zvijer, onda mu
moram vjerovati. Na kraju krajeva, dosad sam vidjela i udnije stvari. A koje su
druge dvije?
Vojska Bjelokosne Kraljice suglasila se da digne opsadu s ovog dvorca pod
uvjetom da Dvor Nevida okruni novu kraljicu i oslobodi Bjelokosnu. Oba dvora
prihvatit e tebe kao punopravnu nasljednicu kad jednom proe zadnji test.

Zauzvrat, ja traim da ti prihvati krunu koju e ti ponuditi u ceremoniji krunidbe.

Ali to nije jedina kruna koju e ponijeti. Mora nositi i Vid i Nevid da bi bila
mentalno povezana s Bjelokosnom Kraljicom, da je moemo nai. Grimizna je
sakrila hudodraku kutiju i odbija otkriti gdje se nalazi. Kad pomogne osloboditi
Bjelokosnu, Zemlja udesa opet e biti u ravnotei i portali e biti otvoreni.
Strahovanje me hvata na pomisao da ponesem i samo jednu krunu. Ali dvije?
I konano, Morpheus die trei prst, nakon to oslobodi Bjelokosnu,
moe abdicirati s prijestolja, i ona e se pobrinuti da Jed i ti budete vraeni u ljudski
svijet, a Dvor Nevida okrunit e novu kraljicu.
Neto u tom posljednjem ne tima. Kao prvo, koga bi drugog okrunili za
kraljicu?
Drugo, to je s mojim krilima i vilinskim osobinama? to s Alicijom? Hoe li
nae ukaljano porijeklo biti izbrisano nekom arobnom gumicom samo zato to u
ja nositi krunu na par minuta? Kletva je jedna stvar. Ali ne moe se tek tako izbrisati
obiteljsko porijeklo, ne?
Krenem izgovarati svoje primjedbe kad Morpheus kae jedine rijei koje bi me
mogle navesti da zaboravim bilo kakve dvojbe. eli li sad vidjeti svog smrtnog
vojnika?
Na rubu sam sjedala, samo to nisam ustala, ali Morpheus klekne pred mene
uvijek prepreka na mom putu.
Ne treba se dizati, breskvice. Moe ga vidjeti od tamo gdje sjedi. S druge
strane moje desne noge, ugura ruku izmeu jastuka i naslonjaa. Vrci ivaca u mom
bedru daju se u jurnjavu. Oiju uprtih u moje, Morpheus izvlai malo runo zrcalo
okvira ureenog bogatim viticama srebra. Pogledaj, okrene zrcalo prema meni.
Na nekakvom mranom, mranom mjestu, Jed udara glavom u reetke koje ga
dre zatoenog. Toliko oajniki pokuava izai da je prokrvario. Crveni mlazovi cure
mu u oi i zatetura unatrag, oamuen.
Srce mi prepukne napola, tako otar bol da bi mogao istisnuti tisue elja u
moru suza. Jede, stani...
Za predodbu, Morpheus prouava moju reakciju, to je kavez za ptice. Na
lijepi deko je veliine kanarinca. Na jednu moju rije straari e njime nahraniti
Dinu, notorno prodrljivu maku Kraljice Grimizne,
Ne! Prijeem prstima preko hladnog stakla i prizor nestane. Suoena sam
samo sa svojim odrazom. Djevojka ija je sebina elja u poetku dovela Jeda na ovo
putovanje. Sve zato to sam ga eljela za sebe. Ali nikad nisam poeljela ovo... Ba
nikad.
Jecaj koji sam potiskivala izbije van, uz jo desetke drugih. Zavaravala sam se
da mogu ovu igru okrenuti u svoju korist. ah-mat je ve odigran. Morpheus je
pobijedio.
to si odluila, Alyssa?

Vatra pucketa iza mene poput korbaa koji iba otre jezike svjetla preko
njegovog bezobzirnog izraza lica. Obriem suze i pogledam ga u oi. Nema potrebe
za jo nekom rijei meu nama, jer on ve zna.
Sad u uiniti svaku stvar koju od mene zatrai.

21
Ceriga
Morpheus me prati niz dug, mraan hodnik na prvom katu, sa crnim
poploanim zidovima koje osvjetljavaju svijee u mjedenim svijenjacima. ipka i
podsuknje moje krunidbene haljine metu mramorne ploe pod mojim nogama. Sad
sam se sjetila zato nisam htjela ii na maturalnu... Ova oprava tea je od mene.
Od ruku do nogu, posuta sam jarkocrvenim barunom, bjelokosnom ipkom i
rubinskim draguljima. Rukavi do lakta i suknja do poda napuhnuti su kao balske
haljine princeza u slikovnicama koje sam itala kao mala, a rukavice su nekakav
rastezljivi velur koji mi njeno obavija zapea. I kosa mi je ureena; dugi uvojci
skupljeni su mi na glavi, proarani ukosnicama optoenim draguljima koje okruuju
kopu moje praprapraprabake. Morpheus je dao upute mojim frizerkama vilenicama
da ures Kraljice Crvene treba ostati u sreditu.
Olienje sam kraljevskog. ak i miriem kraljevski parfimirana sandalovinom,
ruama i nagovjetajem jantara. Ali radije bih bila Sestra Jedan, preplavljena mirisom
pranjavog sunevog svjetla i krijui predilice pod krinolinom svoje suknje, da mogu
upresti Morpheusa u mreu i ostaviti ga da visi.
Kao da pogaa moje misli, stisne mi barunski dlan svojim satenskim, steui
vre nae prste. Na rubu mog vidnog polja, eljust mu se stee u isti onaj strogi
izraz koji je imao prije odmah nakon to su mi vilenice pomogle da se odjenem i
izloile me da on to odobri kad sam mu rekla koliko prezirem i sam pogled na
njega.
udno, ali ini se da je on time povrijeen. Ne bih oekivala da ga bude briga.
Dobiva ono to hoe, na kraju krajeva...
Krila nam se sluajno okrznu, i ja premjestim medvjedia zavuenog pod
pazuho da smirim svoj bijes.
Pet karata straara ide pred nama, a pet Vilin-vitezova slijedi tik iza nas,
utiskujui svojim vojnikim izmama odjeke na moje bubnjie. Ne mogu ne zuriti u
crvene dragulje koji blistaju u malenim ubodima na njihovim obrazima i bradama,
iste boje kao i Jedov piercing. Osim iljatih uiju, zbilja neobino nalikuju njemu, po
veliini i boji. Skoro ljudski, ali bez ikakve znatielje i osjeaja. Svi su doli da ponude
zatitu, i podnesu izvjee svojim stranama nakon to budu svjedoci mom zadnjem
testu.
Svladati grlograba majim osmijehom.
eludac mi se prevre na svaki slog tih rijei. Ali kad mi se noge pretvore u
maslac, zamislim Jeda kako krvari u onom kavezu za ptice, pokuavajui doi do
mene. Ubod bola u srcu jaa mi odlunost. Mogu ja to za njega i Aliciju i tatu.
Mogu okonati ovaj ludi komar i zadobiti na prolaz do doma.

Nemoj uiniti nita naglo, Jede. Prestani se ozljeivati zbog mene i izdri jo malo, da ti
mogu sve nadoknaditi.
Moja svita i ja skrenemo desno, dolazei do lunih drvenih vrata, obojanih u
crveno i optoenih mjedenim okovima u obliku boja karata: karo, pik, srce i tref.
Prije nego to otvori vrata, Morpheus se okree, primajui me za obje ruke.
Obod njegove fedore baca polumjesec sjene preko gornje polovice njegovog lica.
Zapamti. Moramo odaju drati mranom. Grlograbovo nono sljepilo je naa
najvea prednost. On sporo reagira, ali je brzih instinkta. Mi emo pak biti tihi i
uinkoviti u svom pokuaju. Imat emo samo minute prije nego to nas zvijer otkrije
svojim drugim osjetilima. On napada svojim jezicima... kao to bi aba hvatala plijen.
Morat e ostati iza mene, a to je lake uiniti ako si na tlu, pa se odupri porivu da
poleti.
Moda bi mi trebao laskati takav zatitniki odnos. Ali ja sam samo pijun u
njegovoj igri. On samo ne eli da njegov adut bude nadjaan.
Kad jednom pustimo Cerigaa, nastavlja Morpheus, Pripremi gudalo
violonela. Ono e te voditi to da uini poslije toga.
Morpheus ne spominje najgori dio ovog plana. Moramo uzeti vajtolni ma prije
nego to moemo osloboditi Cerigradskog iz zatvora od punjenja i krzna. Budui da
igrake Sestre Dva sadre talog djetetove nevine ljubavi najvre vezivne arolije
na svijetu samo zaarana otrica moe presjei avove kad su jednom sjedinjeni s
duhom.
Je li ti jasna naa strategija, Alyssa?
krto kimnem glavom, odbijajui ga pogledati u oi. Ponovo sam otkrila svoju
mranu stranu tijekom zadnjih nekoliko sati, pomirivi se s njom, jer me je ona
nauila kako da manipuliram svojim zarobljivaem. Ustanovila sam da ravnodunost
potresa Morpheusa vie od bilo kakvog napadaja grdnje koji bih mogla izgovoriti.
Ako ga ignoriram, to ga ini potrebitim do toke kad mi ugaa i pimpla oko mene da
bi mi se naao u milosti. teta to to nisam shvatila ranije, mogla sam to iskoristi da
steknem prednost. Naknadna pamet je za gubitnike.
Molim te, pogledaj me... glas mu je moleiv.
I opet, upao je u moju zamku premalo i prekasno.
elim da se ovo okona koliko i ti, kae sa slatkom iskrenou koja bi mogla
cijeli Grenland otopiti. Diui mi bradu da ga pogledam, on uzima gudalo violonela
koje mu nudi jedan Vilin-vitez i prua ga meni. Da se mijenjamo za igraku?
Oinem i viteza i njega jednim kiselinskim pogledom, a onda uzimam gudalo i
predajem medvjedia. Jo uvijek mi ne ide u glavu injenica da je glazbalo koje me
Alicia tjerala nauiti svirati nekako dio svega ovoga. Uvjerena sam da joj je to
Morpheus usadio u glavu. Mogla je to ignorirati, ali odluila me pripremiti za ovu
mogunost, ma koliko se molila da do nje nikad ne doe.
Uspjet e, obeava Morpheus njeno prelazei zglavcima ake du mog
obraza, zanemarujui nau pratnju. Cerigaevo tijelo eli biti ponovo spojeno. Ti
samo omoguuje da se to dogodi. Misli na sebe kao na most.

I dalje ne odgovaram, odabirui da umjesto toga punu pozornost posvetim

gudalu. ire je i s veim vanjskim lukom od mojeg doma. Okrenem zavrtanj da
pojaam zategnutost struna s donje strane i onda jednom kucnem njime o pod i
pogledam Morpheusov izraz lica, pun iekivanja. Spremna.
Iskreno, nisam. Ruke mi se znoje u rukavicama i jedva uspijevam nadvladati
drhtanje u svakom miiu. Ali moram imati fasadu hrabrosti ako Jed i ja mislimo
ostaviti ovo mjesto za sobom zauvijek. S tom milju, grabim Morpheusovo zapee
prije nego to okrene klju u bravi. Moja elja?
On potape svoj dep hlaa, sa zaostatkom gladnog osmijeha na usnama poput
dima. Sjea se naeg poljupca, i moj um otri u suprotnom smjeru, oajniki ne elei
upasti u to sjeanje uz njega.
Vratit e je? pitam, drei kristaliziranu suzu glavnom temom.
Kunem se. Kad bude pravo vrijeme za to.
Zgaena time to on misli da moe upravljati svakim dijelom mog ivota, ak i
time kako u i kad iskoristiti svoju elju, pomaknem se iza njega. Kao odgovor na
Morpheusov znak rukom, vojnici se raire u v-formaciji s moje lijeve i desne strane.
Vrata se sa kripom otvore prema unutra, sjekui tamu svjetlom. Prvo to me
udari je vlaan smrad, kao da je netko pekao sloenac od otriga i kiselog kupusa u
sauni punoj znoja. Znaenje rijei ljusni odjednom je jasno. S rukom na nosu,
pokuavam se ne uguiti.
Kako se otvor iri, nae siluete pokrivaju zrak svjetla pred nama. Krov see
skoro isto onoliko visoko kao i onaj u Podzemlju uda, a prostorija je dvaput vea
od ogromne rampe za skejtanje. Ratrkani prozori oko gornje etvrtine kupolastog
stropa uvlae mutni srebrnasti sjaj, taman dovoljno svjetla da se razlikuju obrisi od
sjena, ali nedovoljno da se jasno vidi.
Imam mutnu predodbu o tome to je gdje iz Morpheusovih opisa. Debeli lanac
dri grlograba uz stranji zid. Dovoljno je dug da mu doputa pristup njegovom toru
i obujmu postolja na kojem su kruna i ma, ali to je njegov krajnji domet. Tako ga
uvari mogu hraniti izvan dosega njegovih jezika. Nakon odlaska Crvene, to
stvorenje je Grimizna trenirala da potuje i boji se nje i samo nje. Svi ostali su
doputena lovina, to uva njezino blago bolje od bilo kojeg zemaljskog sefa.
Oi mi se prilagode i razaznam oblik postolja. U sredini je podij i rupa usjeena
u stakla. U podnoje je uvuena svjetiljka, iz koje u sredini izbija zraka slabog utog
svjetla. Sjaj se iri u staklenu vitrinu na vrhu, blago svjetlo vodilja u mraku. Taj obratni
reflektor osvjetljava krunu Nevida i svjetlucavi srebrni ma, oboje postavljene na
barunasti jastuk. Mislila sam da su maevi obino dugi metar ili vie, ali odavde to
oruje izgleda jedva vee od noia za filetiranje koji tata koristi kad priprema svjee
ulovljenu ribu. Otrica i drka skupa nisu dulji od dvadesetak centimetara.
Teki lanac vue se po podu du mrlje tame iza pozornice. Njukanje se
razlegne zrakom, a onda pojaa u duboko reanje od kojeg kraljenica trne.
Mrani uas stegne mi grlo kad Morpheus zakorai dublje unutra, zovui me
unutra za sobom. Kosa mi se die na glavi i um mi vriti da se okrenem i bjeim.

Umjesto toga, silim se da ga slijedim. Straari i vitezovi klize du zidova, lea

pritisnutih uz kamen s kopljima i maevima isukanim, kao da bi im neto pomogli.
Koa grlograba je neunitiva. Ako ih betija napadne, jedina bi im nada bila da joj
rane jezike.
Virim preko Morpheusovog ramena dok se unjamo na par centimetara do
pozornice. Steui gudalo, ekam na svoj znak srca koje lupa toliko glasno da
pokrene grlograba da se usmjeri na ritam i ibne svojim jezikom da istrai. Stojimo
dok slinavi zmijoliki ud klizi kraj nas, ostavljajui blistavi trag sluzi za sobom.
Morpheus je sigurno osjetio kako drhtim jer su se njegova krila sklopila oko
mene poput satenske molitve i skupa koraknemo izmaknuvi se jeziku. On otklizi
natrag svom vlasniku. Ma koliko mi je mrsko to priznati, zahvalna sam za zaklon.
ake pritisnute uz Morpheusova lea, osjeam kako mu se miii napinju,
pokuavajui neto zadrati u stisku.
Polako, Ceri, stari moj... polako, proape Morpheus. Ne bori se samo sa
strahom. Bori se s nestrpljivim duhom maka koji se pokuava probiti iz igrake.
Cerigradski sigurno osjea svoju drugu polovicu i upinje se da doe do nje.
Stigli smo do pozornice. Morpheus me upravo podignuo gore u mojoj
nespretnoj haljini kad grlograb izroni iz tame na slabu mjeseinu. Jedan od straara
karata du zida uzdahne i betija zatetura prema njemu pred pozornicom, nespretan
i klimav kao furgon izbaen iz tranica samo triput vei.
Morpheus nas, napet, pomie prema staklenoj vitrini na podiju. Zvijer stane i
trgne glavom u naem smjeru, zveckajui lancem. Ukoimo se s rukom u ruci.
Preko nas prijee pogled mlijenobijelih oiju, nefokusiranih. Da bar ja imam
taj problem. Nita me nije moglo pripremiti za ono to vidim: siva koa nosoroga,
izbrazdana i natekla. Glava trokutasta i makasta s onjacima, poput reptilskog
sabljozubog tigra. Divovske guterske noge krive se prema van, a rep sa iljcima iba
s jedne strane na drugu dok stvor naginje glavu i njuka da procijeni na poloaj.
Jedan od Vilin-vitezova zacoke da mu skrene pozornost. Zareavi, grlograb se
okree prema njima, sa slinom koja mu visi s gubice poput vezica s cipela.
Morpheus poputa stisak na mojoj ruci kad stignemo pred staklenu vitrinu. On
uvue klju u mjedenu bravu ispred sebe, drmajui ga da pokrene mehanizam.
Nekakvim instinktivnim refleksom, meni krila zalepraju ne traei doputenje.
Osupnem se i sretnem Morpheusov zabrinut pogled, ali prekasno je.
Pokret vraa grlograbovu pozornost na mene i on zaurla njegov truli dah
zapahne nas punom vrelinom, grmljavinom i vlagom ljetne oluje. Ostavi bez zatite
Morpheusovih krila, ja u odgovor zavritim, skoro si izvrnuvi plua.
Morpheus me gurne iza sebe kad tri jezika zaibaju. Na vrhu svakog zmijoliko
lice otvara bezube eljusti i iti. Poput divovskih jegulja su. Svaka kap sline ispari mi
iz usta kad jedna doe na par centimetara od Morpheusovog lica. On izmakne, ali
jezici se trgnu natrag ne uvlaei se, omotavajui se oko njegovih glenjeva i struka.
Morpheuse!

Preplavi me zabrinutost. elim vjerovati da sam zabrinuta samo za svoju elju.

Ali to to vidim Morpheusa uhvaenog namjesto mene budi ono dijete koje ga je
nekad voljelo. Obuzeto uasom, ono se izgura van iz zakutka moga srca, odbaci
gudalo violonela, i jurne naprijed da posegne za njim.
Padnem na trbuh u lokvu smrdljive sline, a krinolina mi se podigne otraga.
Primi me za ruke! Isteem ruke toliko da mi rameni zglobovi kvrcnu. Oeem
njegove prste ali on ih istrgne.
Ne, Alyssa! Test! Uzmi vajtolni ma i oslobodi osmijeh
Jedva stigne dobaciti naredbu prije nego to ga jezici odvuku s pozornice i
prema slinavim eljustima. Krila su mu sapeta uz lea, uhvaena jezikom oko struka.
Metalni zveket zauje se kad mu spadne eir. Ta kakofonija mi je neobina, ali
nemam vremena razmisliti o tome.
Potiskujui neeljene suze, trudim se ustati. Okvir koji mi dri suknju to
oteava. Ljuljam se naprijed-natrag dok me kretnja ne uspravi. im sam na nogama,
okrenem se i dignem poklopac vitrine. Drka vajtolnog maa topla je ak i kroz moje
rukavice, i gdje god da ga dotaknem ostaju otisci koji svijetle plavo na srebrnom
metalu.
Buka kretnji vraa mi pozornost na borbu. Elegantni i smrtonosni, Vilinvitezovi katapultiraju se na grlograbova lea, lupajui uzaludno po njegovoj koi
svojim maevima. Straari Nevida kreu u akciju. Izvedu komplicirani podvig
akrobatske vjetine da naprave kulu od karata nad glavom betije. Srue se i na putu
dolje bodu njegove jezike svojim kopljima i reu ga svojim otrim rubovima.
Njihovi napori pomau Morpheusu da stekne premo. Zguli jezik sa svoga
struka i poskakuje, lepeui krilima za ravnoteu zbog druga dva jezika na svojim
glenjevima. Grlograb se koprca, stresajui hrpu karata sa svoje glave. Straari odlete
kao lie na vjetru i tresnu o zid. Betija se ritne protiv Morpheusovog stiska jezika
oko gleanja, ruei trojicu vilovnjaka. Oni udare u pod, onesvijeteni, a maevi se
kortljaju uz njih sa strugavim zvukom.
urba me obuzme. Prstima vrsto stiui drku vajtolnog maa, reem av na
trbuhu medvjedia. Punjenje se nabrekne i razdvoji dok se neto bori da izae.
Morpheusovi jauci razbiju mi pozornost. On se opet hrva s tri jezika. Svi
vitezovi i straari karte sad su na podu, u nesvijesti, ranjeni ili mrtvi. Jeguljasti i slinavi,
jezici se gre oko Morpheusa, diui ga naglavce. S razdvojenom donjom vilicom
koja se iri u provaliju, grlograb se sprema progutati svoju rtvu.
Nemam vremena ekati da Cerigradski izae iz svog plianog zatvora.
Zadjenuvi medvjedia u korzet, dograbim gudalo i vajtolni ma i zamahnem krilima
i poletim. ak ni ne razmiljam koliko sam visoko. Lebdei nad razrezanom
tjelesinom udovita, doviknem dolje Morpheusu:
Hvataj! Izbalansiram ma tono iznad njegove uzdignute ruke i pustim ga.
Munjevitim refleksima Morpheus hvata drku i zavitla ma u tri zamaha,
odrezavi glavu jednog od jezika. Zvijer zarie i pusti Morpheusa, koji mi se pridrui
u zraku.

Ispod nas, na napada uvlai se natrag u svoj tor, urliui.

Kose raupane, a odjee zaslinjene i izguvane, Morpheus zadjene ma u svoja
njedra i klimne u znak zahvalnosti. Skupa se spustimo. Moja stopala jedva da su
dotakla tlo kad se medvjedi u mom korzetu trgne, vukui me prema toru zvijeri.
Ceriga pokuava doi do svoje druge polovice! povie Morpheus.
Maem krilima, borei se protiv povlaenja. Kao da me netko uhvatio na udicu
i sad me privlai. Morpheus me pokuava dograbiti, ali prekasno je. Uvuena sam u
tor da se suoim s grlograbom, mojim uasom iz djetinjstva. Koljena mi poinju
poputati. On krui oko mene, reei, onesposobljenog jezika koji se vue po podu
i isputa zelenu krv.
Oslobodi osmijeh, Alyssa! Morpheus ulijee u tor da betiji skrene pozornost.
Cijela se tresui, izvuem igraku iz korzeta i ispustim je. Purpurni sjaj pojavi se
iz razrezanog ava. Reanje grlograba utihne do mrcanja; isto je toliko oaran
svjetlou kao i ja. S gudalom stisnutim u ruci, ekam i udim se...
Mjehur svjetla raste od veliine novia do veliine i oblika lopte za ragbi. Dva
uha se pojave. Smaragdno zelene oi uskih zjenica i crni nos uslijede u sredini. A
onda konano osmijeh izbije na vidjelo blistavo bijel poput bolniarke Poppins u
umobolnici s brkovima koji se proteu s obje strane.
Samo to nisam viknula Morpheusu da nemam pojma to sljedee trebam
uiniti kad primijetim jo jedan purpurni sjaj unutar grlograba. Njegov eludac
osvijetljen je pod sivom koom, skupa sa svim rtvama koje je progutao i tek trebaju
biti probavljene. Siluete krilatih stvorenja, velikih i malih, lepraju unutra u traginom
lebdeem plesu. Cijela stvar je poput morbidne mobilne igrake za bebe, bacajui
sjenu na zid.
Zvijer jo krui, ali glavu dri nisko i uti, nekako svjestan promjene u sebi.
Cerigaeva glava okrene se prema meni i promijeni u oblik pjeanog sata, a brkovi
se istegnu okomito da postanu ice.
Violonelo.
Budi most, upuuje me Morpheus. Pokori zvijer.
Ovo je slubeno najlua stvar koju sam vidjela otkad sam ovdje a time je dosta
reeno. Posegnem gore prema lebdeem purpurnom violonelu i povuem ga dolje.
Naslanjajui se na zid, povuem gudalom po brkovima, odabravi jednostavnu
pjesmu koju smo svirali u orkestru da zagrijemo glazbala. Ali nisu moje note ono to
izlazi iz osmijeha. Glas Cerigradskog isputa melodiju, melankolinu i zaraznu, i
ubrzo se zateknem kako pjevuim s njim premda nikad nisam ula pjesmu dok
nastavljam svirati.
Grlograbu oi postaju teke i noge mu se ugnu dok vie ne mogu drati njegovu
teinu. Klone u stranu, hrui nakon nekoliko sekundi. Purpurno svjetlo iz njegovog
eluca pone se penjati kroz dunik, ostavljaui uzleprane siluete u njihovom
zatvoru. Morpheus se spusti na tlo pored mene i obujmi me rukom oko struka. Skupa
gledamo kao svjetlo putuje kroz grlo zvijeri.

Jo uvijek spavajui, grlograb zatuca i ispusti svjetlei mjehur koji lebdi do

mene. Moje violonelo otrgne se da se spoji s purpurnom kuglom, i kad mjehur
pukne, Cerigradski je opet u jednom komadu, lebdei u zraku. iroko se nasmijei,
klimne Morpheusu, a onda iezne s jednim zamahom svog prugastog repa.
Osim hrkanja grlograba, nastupi tiina, zagluujua nakon toliko uzbuenja.
Morpheus me isprati iz tora i par straara i vitezova prekine tiinu klicanjem.
Morpheus se okrene prema njima, jo uvijek me jednom rukom zatitniki
drei. Pobrinite se za svoje ranjene. Mrtve zasad ostavite. Ja u pripremiti Alyssu i
krunu. Okupite Dvorove i svjedoke u prijestolnoj dvorani. Uskoro emo odrati
krunidbu.
Zdravi izvuku ranjenike i zatvore vrata, ostavljajui nas sa svojim mrtvima.
Pokuavam ne gledati u njih, srce me boli to su vojnici morali umrijeti zbog mene.
Kao da je osjetio moju alost, Morpheus iri ruke. Ja se okrenem njemu u
zagrljaj i zagrlim i ja njega na mjeseini.
Spasila si me, promrmlja, Hvala ti. Miluje moje kovre kao kad sam bila
mala.
Ja stegnem lea njegove jakne i pritisnem ga uza sebe, nosa zabijenog u njegova
prsa. Ne znam kako da svoj emotivni kaos oblikujem u rijei. Bijes zbog onog to je
uinio Jedu i meni, sav uvijen i upetljan u privrenost koju moje djeje ja jo osjea
za njega. Samo to nisam vie uvjerena da je samo dijete u meni ono koje je privreno.
Mrzim te, kaem prigueno uz njegovo srce, nadajui se da e to postati istina.
A ja tebe volim, odgovara on bez oklijevanja, taj britanski naglasak odluan i
sirov dok me dri vre da se ne mogu istrgnuti i reagirati. Raskrije, moja prelijepa
Alysso, koje je bilo neizbjeno s obzirom na nae situacije.
To me ini jo tunijom, a ak ni ne znam zato. On me dri sve dok mi srce
ne pone ravnomjerno kucati i dah mi se smiri.
Poljubi vrh moje glave, a onda me mora zguliti jer sam pripijena u njega, toliko
uronjena u zbunjenost i nevjericu oko svega; naeg poljupca, njegovog priznanja,
mog obrauna s grlograbom; najvie od svega, oko toga da emo Jed i ja otii doma.
Kad sam odmaknuta na duinu ruke, Morpheus se utke zagleda u mene.
Pa, sad me okruni, otponem, primorana razbiti jaki magnetizam meu
nama. I gotova sam.
On pogleda dolje u svoje cipele. Da. Onda si gotova. Bez ijedne daljnje rijei,
okrene se i upali nekoliko baklji du zida, osvjetljavajui prostoriju. Onda pokupi svoj
eir, stavi ga, i nagne se da pokupi neto blistavo to je ispalo iz njega.
Znai to je metalni zvuk koji sam ula. Imao je krunu Vida zavuenu u eir.
Zar to nije neto to je planirao uiniti pred publikom, okruniti me s obje krune? Zar
je ne bi trebao nositi na otmjenom jastuku skupa s drugom? Zato bi je trebao
skrivati... da je uope donese na ovaj dogaaj? Ustvari, zato sam ja nosila krunidbenu
haljinu na neto gdje e se samo zguvati i poderati?

Traak sumnjiavosti ponovo se raa. Hou ga upitati koji su mu motivi kad se

on vrati s rubinskom krunom Nevida u ruci. Druga mu je zadjenuta za jaknu, jedna
strana mu viri iz unutarnjeg depa poput dijamantima optoene gusjenice.
Ako hoe, kae, mogu te okruniti ovdje i sad privatno. Dosta je izvedbi.
Ovo sve moe biti gotovo za koju minutu. Njegova slobodna ruka se otvori i na
dlanu je moja elja. Sve to traim je da saeka dok te okrunim s obje krune, i kae
mi gdje je Bjelokosna prije nego to zaeli da se vrati kui sa svojim kositrenim
vojnikom. Iz nekog razloga ne gleda me u oi. Trepavice mu zaklanjaju pogled i
dragulji na njegovom licu trepu od plavog do crnog kao da je neodluan oko
neega.
Ne zvui ba uvjerljivo, ali svia mi se onaj dio da obavimo ovo, a da ne gleda
cijela Zemlja udesa.. Dogovoreno, proapem. Skinem rukavice i uzmem perlu,
jo toplu od toga to je bila u njegovom depu.
Tada mi, neoekivano, on ponudi neto iz svog drugog depa bjelokosnu
figuricu gusjenice iz njegove sobe. Da me nikad ne zaboravi.
Uzimam je, potiskujui suze koje mi zapeku oi.
Njegova Adamova jabuica zapne u gutanju dok podie rubinsku krunu iznad
moje glave.
Stegnem prste oko elatinozne elje, vjebajui da mi rijei budu savrene u
umu.
Krunim te za Kraljicu Alyssu, vladaricu Dvora Nevida.
Tek to je postavio rubinski krug na moju glavu, vrata se naglo otvaraju. Vojnici
oba dvora nahrupe u prostoriju, sa strogim i sveanim izrazima na licima. Dvojica
vilovnjaka upere svoje maeve u Morpheusa i prisile ga da klekne na koljena.
Gossamer lebdi nad glavom jednog od vitezova i Morpheus se namrti gore na nju.
Dala si im kutiju. Ha, duice moja? pita otrovno izgovarajui.
Isprika blista u njezinim bakrenim oima. Plan je bio pogrean od poetka,
zacilika njezin zvonki glas. Oteti nevinu djevojku iz svega to zna i staviti je u strani
svijet, daleko od prijatelja i obitelji? Toliko si bio zaslijepljen svojim strahom da nisi
vidio da ponavlja ono to se dogodilo Alisi.
Straari i vitezovi razmaknu se da propuste nekoga.
to se dogaa? Moja zadnja rije se prekine kad ena u bjelokosnoj ipki
koe i haljine blistavih poput ledenih kristala korakne naprijed. Njezina perjana
bijela krila diu se visoko i otmjeno, kao u labuda, naglaavajui ljepotu njezina dugog
vrata pod srebrnom kosom do struka. Njezino lice poznato mi je po ljepoti i
usamljenosti i ona nosi istu onu kositrenu kutiju koja joj je nekad bila zatvorom.
Samo to sad izgleda nekako drugaije. Nisu li one rue bile bijele? A sad su boje...
Krvi.
eludac mi se zaljulja kad shvatim da je netko zamijenio svoju duu da je pusti
van.

Jedan od Vilin-vitezova grabi dijamantnu krunu iz Morpheusovog depa i

stavlja je na glavu bjelokosne kraljice, gdje joj je i mjesto. Ona prie, centimetrima
udaljena od Morpheusa na koljenima. Zaveo si me, optuuje, glasom blagim poput
kinih kapi i pored bijesnog mraza koji izbija iz njezinih plavo-bijelih oiju.
Vidim, vratilo ti se sjeanje, primjeuje Morpheus, samozadovoljan ak i pred
maevima uperenim u njega.
Naveo si me da mislim da ti je do mene stalo... Prijevarom me zatvorio u
kutiju, kae Bjelokosna, ne marei za njegovu aroganciju. Sve to da bi mogao
ukrasti moju krunu i omoguiti svoj plan da spasi sebe. Jesi li ve rekao mladoj
princezi? Cijelu istinu? Kako si dovukao Kraljicu Crvenu dolje kroz zeju rupu nakon
to je poginula na eljeznim iljcima. Kako je ona, svojim zadnjim i konanim dahom,
Smrtogovorom izgovorila tvoje ime, i dodijelila ti izazov? Pogledam dolje u
Morpheusa. Zgadi mi se izraz krivnje na njegovom licu. Bacim mu figuricu gusjenice
pred noge. Rekao mi je da u biti slobodna nakon to ponesem krune.
Morpheus gleda dolje u figuricu pored svog koljena i objanjava: Da iskupim
sve to joj je uinjeno, trebao sam vidjeti krv Crvene kako sjedi na prijestolju Nevida
i nosi ne samo krunu Nevida, nego i Vida.
Kraljica u crvenoj haljini, koja daleko previe lii na mene osim plamene kose,
progura se naprijed, okruena svojim kraljem i straarima. Po obiteljskoj slinosti
pretpostavljam da je ona moja sestrina u treem koljenu, Kraljica Grimizna. Ono
to ti on nije rekao je, ako se krune ujedine i stave na jednu glavu, nee ih nikad vie
biti mogue razdvojiti ili skinuti. Bit e zauvijek zaduena da vlada cijelom Zemljom
udesa.
Kotrljam elju u ruci. Ali on mi je ponudio izlaz, tono?
A sad, kae Bjelokosna, opet gledajui u Morpheusa, kotao si jednog
plemenitog smrtnika ivota, i izdao oba dvora. Bit e iskupljenja za tvoju herezu.
Jedino o emu mogu misliti je rije smrtnik. Panika mi sledi srce. to si uinio
Jedu?
Morpheusovo lice je onoliko zbunjeno koliko se ja osjeam. Nisam nita
uinio. Osim to sam ga smanjio na pravu veliinu za njega.
Ne, kae Kraljica Grimizna. Moda on tog mladia nije namjerno ozlijedio.
Njen prodorni glas grebe mi bubnjie. Ali njegova su djela potakla tvog zemaljskog
pratitelja da donese izbor... Nepovratan izbor.
Na gestu Grimizne, Bjelokosna otvara poklopac kutije. eludac mi se zgri jo
i prije nego to ugledam zamrenu tamnu kosu u crnoj vodi, koja se razmie i otkriva
lice toliko poznato da mi to duu ogoli poput izblijedjelih kostiju koje su gladne ptice
skroz oglodale.
Zbunjenost je usjeena u njegove voljene crte lica, a onda mu bljesak svijesti
ozari oi. Al, njegove usne oblikuju moje ime i ispuste niz mjehura.
Jed... ne, promrmljam, dok mi mlazovi vrelih suza oblivaju lice.
O, ti idiote! povie Morpheus na kutiju. Ba si morao ispasti heroj, je li?

Umukni! izderem se na Morpheusa. Stotinu kletvi navre mi na jezik; ali

okreem svu pozornost Jedu, odbijajui troiti ita vie energije na Morpheusa.
Kako se ovo dogodilo? pitam Bjelokosnu. Suze mi pune oi i zaslijepe me.
Obriem ih.
Njezin izraz lica se smeka. Moj dvor nikad ne bi sasluao tvrdnje Grimizne
da joj je smjeteno. Ona i ja imale smo planove da sklopimo savez izmeu naih
kraljevstava da ojaamo trgovinske odnose. Kad se za nju vjerovalo da me uhvatila u
klopku, to je bio najvii oblik izdaje. Jedina kojoj bi moj dvor povjerovao je njihova
vlastita kraljica. Tvoj smrtni vitez, odabrao je da me pusti kako bih mogla zaustaviti
Morpheusa da te ne okruni s obje krune, da te zauvijek zakljua u na svijet.
Jedov pogled nalazi moj kroz tekuinu i vidim u njemu ljubav, makar to nikad
nije rekao. Svjetlo je toliko jarko da dosee kroz sve prepreke izmeu nas
probijajui se kroz mranu vodu i u moje sleeno srce. Krv mi se otkravi, pokreui
um u akciju.
Ne mogu zamisliti ivot bez njega. Ne... To nee zavriti ovako. Nee.
Mora postojati neki nain da ga se izvue. Istisnem te rijei kroz vor alosti
u svojem grlu. Gossamer mi sleti na rame, tapui me po vratu. Zato to je to bio
njegov izbor, ne moe biti osloboen. Rekao je da e to dokazati da njegov otac nije
ima pravo za njegovo slikanje. Rekao je da e to pokazati da je njegov talent zbilja
vrijedan.
Ne! poviknem, poseui za kutijom ali ne mogu je dotaknuti. Nisam dostojna.
Poljubila sam drugoga, a Jed je izlio svu svoju krv za mene. Na samu pomisao kako
on svoje posljednje remek-djelo slika svojom krvlju ini da mi krivnja ruje po dui
kao crvi koji se uvlae u gole kosti i grizu ih dok ne ostane nita osim sri
izranjavljene i izloene. Od bola se skoro zgrim. Reagirajui na to, stisnem dlan i
sjetim se svoje elje.
Mogu ga poeljeti vani... Moj plani pogled skrene prema Morpheusu koji me
jo uvijek nee pogledati. eljust mu je stisnuta toliko jako da mu mogu vidjeti obris
desni. Mrnja pri i stvrdnjava se u mojim grudima. Uinit u da ti zauzme njegovo
mjesto.
Na tu prijetnju Morpheusove oi pogledaju u moje.
Jo uvijek drei kutiju, Bjelokosna odmahne glavom. Bila bi to baena elja.
Tvoj smrtni vitez je zamjenu zapeatio svojom krvlju.
Drhtei, opet posegnem za kutijom. Ovaj put dotaknem buket rua. S obzirom
na to koliki je bio kad sam ga zadnji put vidjela, Jed je morao izvui svaku kap sebe
za to. Sutinu svog ivota za mene. Jo jedan ubod kajanja, otar poput eline otrice
kroz moja prsa. Pridruit u mu se. Ne mogu zamisliti nita uasnije nego biti
zatoena u toj kutiji. Ali mogu uiniti da nijedno od nas ne mora tamo biti samo.
elja moe biti iskoritena da me stavi unutra s njim.
Neu to dopustiti! Morpheus pokuava ustati, ali straari naslone vrhove
maeva na njegovu prsnu kost.

Dijete drago, mora razumjeti, kae Gossamer s mog ramena. Portal kutije
se vie nikad nee otvoriti ni prema unutra ni prema van.
Morpheus se mrti na mene, nabreklih ila na vratu. Tvoj idiotski vojnii
nikad nije trebao ni doi u ovu potragu. Sve je upropastio. Imao sam sve pod
kontrolom plan bijega za vas oboje.
Otrgnem pogled s tog izdajnika i pogledam natrag u Jeda. On nijemo oblikuje
rijei. Idi doma.
Ne! poviem na njega, sad bijesna. Moram se suzdrati da ne zatresem kutiju.
Nee mi to rei! Jecaji me gue. Nee me napustiti! Volim te...
Njegovo se lice smrkne, oajno. I ja tebe volim.
Te priguene rijei potpuno me slome. Mogu gledati u njega, ali ga nikad ne
dodirnuti. Citati mu s usana ali ih nikad ne poljubiti niti okusiti... Nikad vie ne uti
njegov glas. A s vremenom me se ak vie nee ni sjeati. Nee se sjeati ak ni sebe.
Ovo se ne moe dogaati. Ne moe.
Svaka emocija u mom tijelu je iscijeena. Morpheus je imao pravo. Jed nije
trebao doi. Da samo nisam na poetku poeljela da on bude ovdje.
Poeljela da bude ovdje...
Udahnem. To je to! Odgovor mi je jasan poput plavog neba kad smo letjeli
preko provalije na lebdeim daskama. Podignem svoju elju. Ne moe biti
zarobljen tu unutra ako nikad nisi ni doao ovamo. Prstima slijedim oblik njegovog
lica po staklenoj povrini, elei da osjetim njegovu kou, da zadnji put dotaknem te
usne. Ono to si uinio je udesno. Nikad nemoj sumnjati u svoju vrijednost. A sad
idi doma.
Jed zine. Glava mu se zatrese, od ega se mjehurii uskovitlaju svud oko njega.
Kosa mu se uvija poput crne mahovine koja pluta u vodi.
Ne, Alyssa! Morpheusovi vriskovi su udno sinkronizirani s Jedovim
nijemima. Ali prekasno je. Stisnula sam svoju suzu, i tekuina curi niz moje zapee,
topla od boatog mirisa enje.
Iz svog uma, aljem gore najdublju elju moga srca.
Iza zatvorenih oiju, vidim ogroman depni sat ije se kazaljke okreu u
suprotnom smjeru. Tada se sve dogodi obratnim redom: moja krila utonu mi natrag
u kou: nae jahanje po koljkama ponese nas gore na zguvane pjeane sprudove
koji se izravnaju u glatku pjeanu padinu; surfamo gore umjesto dolje i skaemo
unatrag na stol Oujskog zeca, licem u lice s ledenim kipovima; poljupci u dvorani
ogledala, svi vraeni natrag gurnuti u dep vremena koji nikad nee biti zapamen;
vidim ocean kako se opet puni, nas kako skaemo u amac, pa mora kako klizi
natrag u vodu dok mi opet zaspivamo, samo da bismo se probudili na pjeanoj plai
ja jaem na Jedovom ramenu dok on hoda unatrag, smanjujui se do moje veliine
kad se borimo sa cvjetovima a onda vraamo do malenih vrata. U zeju rupu, onda
gore, gore, gore da se suoimo sa suncem. A onda Jeda nema, i ja padam u zeju
rupu... sama.

Plua mi ite kao da sam izbila na povrinu nakon izrona i otvorim oi. Jo
uvijek imam sva svoja sjeanja i sve je isto oko mene. Pogledam u hudodraku kutiju.
Rue su jo crvene, i Bjelokosna stoji i dri kositrenu kocku u svojim rukama. Dua
mi potone jer nisam uspjela.
Ali ekaj... vidjevi suze u oima Kraljice Grimizne, dobijem malo nade i
ponovo zavirim u kutiju. Umjesto Jeda zarobljenog u tamnoj vodi, tamo je Grimizni
kralj. On je zamijenio mjesto s Bjelokosnom, da bi spasio kraljevstvo Nevida. To ga
pomalo iskupljuje za naputanje moje prapraprabake prije svih onih godina.
Svi gledaju u mene s oima punim suuti. Pitam se sjeaju li se oni Jedove rtve
kao to je se ja sjeam...
Lakomislen izbor, kae Morpheus, odgovorivi na moje pitanje. Mislio sam
da si mudrija. Mogla si barem poeljeti da nijedno od vas nikad nije dolo.
Doe mi da utnem samu sebe to sam bila nepaljiva sa svojim rijeima. U
trenutku elje, jedino na to sam mogla misliti bilo je da Jeda izvuem iz kutije i
poaljem na sigurno, doma.
Zato to ispada muenica, bjesni Morpheus, nemilosrdan, vie nikad nee
vidjeti svoju obitelj. to misli, kako e se tvoja krhka mamica osjeati zbog toga?
Pokuam navaliti na njega spremna izgrepsti one treperave crvene dragulje oko
njegovih oiju, ali neto me zadrava... Neto to mi pri kosu na glavi, tono tamo
gdje kruna lei na kopi za kosu Kraljice Crvene. Bijelo uareni pipci proire mi se iz
lubanje u kraljenicu, prikovavi me u mjestu. Osjeaj mi se seli u ruke, palei mi
vene. Zasjaje zeleno kao u vrtu duhova, a lie nie poput brljanskog raslinja. Mogu
ih ak osjetiti i u nogama pod irokom suknjom. Ali ovaj put se loze ne povuku natrag
u moju kou. Umjesto toga, sjedine se sa mnom iva, diua biljka poseui poput
lisnatih zmija, stresu Gossamer s mog ramena i zaibaju prema svima oko mene.
Ne! zajaue Grimizna. rtva mog mua bje uzaludna! Princeza je donijela
duh Crvene natrag sa sobom s groblja. Ona je ve jedno s mojom rodicom!
Morpheus koristi to skretanje pozornosti da sklopi krila oko svojih grudi,
obarajui vitezove dalje od sebe. Obje vojske krenu naprijed, ali brzim okretom na
peti nae se iza Bjelokosne, drei je oko struka, s vajtolnim maem na njezinom
vratu. Jedan korak blie, i reem je na pola i budim grlograba da se nahrani.
Svi se ukopaju u mjestu. ak i Gossamer stane usred zraka. elim pomoi, ali
ne mogu se pomaknuti. Kraljica Crvena bori se za kontrolu nad mojim tijelom, i
potrebna mi je i zadnja kap koncentracije i snage da je obuzdam.
Svi vi, pokazuje Morpheus na vrata, odlazite. Ovo je sad izmeu nas troje.
Ili nas etvoro, ako uraunate kraljicu kojoj ste zabili no u lea prije vie od stoljea.
Gossamer prva odlazi, osvrnuvi se jednom preko svog zelenog ramena.
Grimizna uzima hudodrakovu kutiju od Bjelokosne i hoda unatrag prema ulazu
skupa sa svojim straarima, skoro se na putu prema izlazu spotaknuvi na neke od
mrtvih vojnika. Vilin-vitezovi stoje spremni, ekajui na zapovijed svoje kraljice.
Morpheus zarei i pritisne otricu na njezinu ilu kucavicu koja se ugne pod
pritiskom.

Idite, protisne ona.

Val frustracije iri se kroz vitezove dok idu unatrag prema vratima, sputenih
maeva. Ali tu emociju moe se samo osjetiti, ne i vidjeti. Lica im ostaju bezizraajna
poput draguljima optoenih kipova.
Vrata se zalupe, ostavljajui nas same.
Vukui kraljicu za sobom, Morpheus zakljua vrata i spusti zasun, a onda se
okree prema meni, suzivi oi na krunu na mojoj glavi. Daj zavri to ve jednom,
vjetice prokleta. Da se mogu osloboditi ove kletve.
Pa dobro... odgovor Crvene odzvanja mojom glavom i silom se probije iz
mojih usta u naletu zraka. Dovedi svoju zarobljenicu blie... Moram imati njezinu krunu.
Vezujui mi pogled, Morpheus oklijeva, maem drei Bjelokosnu pod
kontrolom. Alyssa, ona me drala u vlasti jo od svoje smrti. Jedini nain da dovrim
svoj izazov jest da ti vlada cijelom Zemljom udesa s Crvenom koja dijeli tvoje
tijelo. Sad kad je ona tu, ja moram uspjeti ili umrijeti. Ovo je moja zadnja ansa.
Znai, to je moja sudbina: posuda samo napola svoja vezana za Zemlju
udesa na vijeke vjekova. elim mu opet rei da ga mrzim, i ovaj put to i zbilja misliti.
elim ga pljunuti i vikati da je on kukavica najgore vrste da rtvuje mene zbog svoje
bijedne due.
Umjesto toga, odvratim pogled i ignoriram ga, budei svoju mranu stranu,
koristei onu varku koja je tako dobro uspijevala prije da ga mogu baciti na koljena.
Jer je on sad jedini koji ima mo da me oslobodi.
Molim te, mora razumjeti, glas mu poprima onaj moleivi prizvuk i moje
srce jedini dio mog tijela koji e uvijek pripadati meni ma to Crvena uinila hvata
ritam, puno nade. Ja nisam kukavica. Pokuava me uvjeriti, kao da sam ga ve
oslovila tako. Ne bojim se smrti... Radi se o zatoenitvu. Kao i ti, ja ne mogu biti
sapetog duha. Moram biti slobodan. Ti to razumije, zar ne?
Potisnem bilo kakav odgovor, stiui zube od napora borbe protiv svoje bake.
Hoe vie pouriti i doi ovamo, ti budalo, prije nego to me cura izgura? Vrlo je mona,
ova mala... U toj izjavi je natruha ponosa, to samo uvrsti moju odlunost da je
potuem. ljivi obiteljske veze. Nisam ja njezina da se ponosi time.
Morpheus korakne naprijed metar-dva sa svojim taocem. Crvena izbaci
povijuu poput napadajue zmije. Ona obori krunu s glave Bjelokosne, a ona zavriti
i onesvijesti se.
Ublaivi njezin pad, Morpheus je odlae sa strane, drei noni prst na
dijamantima optoenoj kruni. Povijua Crvene ponovo pokua dosegnuti, ali ne
moe doi blie bez ako ja ne koraknem naprijed. Ja se odbijam pomaknuti, premda
mi se ile rasteu kad Crvena pokua svoje vitice brljana iskoristiti kao lutkarske
konce.
Auf... Stenjem od bola, vilice skoro puknute od toliko krgutanja zubima. Ali
sam nepopustljiva u svojoj odlunosti.

Alyssa, Morpheus samo to ne zajeca moje ime. Tvoj smrtni vojnik

zaboravio je svoju ljubav prema tebi, ba kao to je zaboravio i ovo putovanje. On
ponovno pripada drugoj. Ali ti i ja dijelimo sjeanja na prolost koju ja neu nikad
zaboraviti. Ostat u uz tebe. Nee biti sama ovdje. Moemo svake noi plesati meu
zvijezdama iznad tvog kraljevstva. Odrei u se samotnikog ivota za tebe. Samo
reci da mi oprata, i bit u ti vjeran sluga.
Crvena okrene moje lice u njegovom smjeru, ali ja drim pogled odvraen od
njega.
Bit e ti moj vjeran eunuh ako ne slijedi upute... donesi krunu, Morpheuse?
Potplat njegove cipele povue krug dragulja po podu prema njoj. Onda,
ponovno razmislivi, pomakne krunu jo dalje od njezinog dosega.
Moda ti tvoj ivot vie nije dovoljan poticaj. Ja dijelim pola njezinog uma. Mogu ti dati
njezino tijelo, prisiliti je da ti se preda. Koristi je kako ti god volja. Oeni je, povali je. Budi joj par.
Samo mi daj krunu. Ako umre u svom neuspjehu, to nee nikome koristiti.
Morpheusova me utnja uspanii, pa dignem pogled. On je duboko u mislima,
zbilja razmatra njezin prijedlog. Ona to ne moe uiniti, ili moe? Prisiliti moje tijelo
da se pokori njezinoj volji? Kao da odgovara, moja kosa izvue se iz nekoliko
ukosnica i bacaka oko mene, uvojaka ne vie platinasto plavih ve plameno crvenih.
Oni poseu prema Morpheusu, izazivajui ga poput ruku koje primamljivo mau.
Bit e tvoja tjelesno, a za time e s vremenom uslijediti i srce i dua. Moe joj se udvaranjem
umiliti. Imat e vjenost da je osvoji.
Izraz na Morpheusovom licu je ispreplitanje strasti, poude i oajnike enje.
Svjetlucanje koje mu resi oi blista od ruiastog do purpurnog. Vjenost da je
osvojim. Skoro je u transu. une da podigne krunu, ali stane.
Ma, za ime Fennina! Ako si preslab da je preda, samo otii. Cura ostaje jaka samo zato
to joj ti daje nadu. Odlazi i ja u je nadvladati. Uzet u krunu za sebe.
Morpheus ustane, baci zadnji enjiv pogled na mene, a onda kree prema
vratima.
Krik mi se izvije iz grla. To je to? Okrenut e mi lea kao to si i Alisi? Krasno!
Ostavi me u kavezu od brljana! Ne moe biti gore od ivota u luakoj koulji.
On zastane usred koraka.
Zajecam, hvatajui dah. To je ba ono to ona planira za mene. Zar ti nije
jasno?
Ne sluaj je! Bit e tvoja da je ima i voli za manje od sata. Moe joj poljupcima osuiti
suze, uiniti sav njezin bol dalekim sjeanjem.
Kao na usporenoj snimci, on nastavlja hodati, irokih ramena napetih dok mu
se krila poraeno vuku za njim.
Zakleo si se! vrisnem, hrvui se za kontrolu nad svojim umom. Da me nee
opet ostaviti povrijeenu i slomljenog srca!

Morpheus zastane na pragu. Leima prema meni i pognute glave. Prekrena

zakletva samo me ini nemonim. Prekreni smrtni izazov ini me mrtvim i
zarobljenim zauvijek.
to ti vrijedi ivot, sloboda ili vjenost, kad si optereen kajanjem?
Mogu ivjeti s kajanjem ako imam tebe u naruju.
Crvena me prili da koraknem naprijed... Jednom, dvaput. Ja zacvilim. Bit u
prazna ljutura. Truplo u tvojoj postelji. Ubija sve to me ini onom koja jesam.
Djevojku koju si uio i pripremao, svoju uenicu, svoju prijateljicu u igri... Ona koju
tvrdi da voli e nestati, njezino mjesto zauzet e lutka.
Lisnate vene u mojim nogama trgnu se u jo jednom neeljenom koraku
demonstrirajui to.
Ba kad Morpheus posegne da skine zasun s vrata, Crvena posegne povijuama
i dohvati krunu.
Zbogom, Alyssa, kae moja posljednja nada.
Nikad ti neu oprostiti, Morpheuse, zaitim oborenog pogleda. Toliko sam
utonula u samosaaljenje da skoro propustim kad se on okrene na peti i skoi prema
brljanu koji vue krunu prema meni. S vajtolnim maem u ruci, presjee lisnatu
peteljku.
Prodoran vrisak proe mi lubanjom, izvijajui se u dubinu mene rezom otrim
poput brijaa koji me preklopi na pola. Morpheus doleti do mene i skine krunu i
kopu za kosu, a onda odree sve povijue, oslobaajui me moje lutkarice.
Crvena je tek vor bespomonog korova bez tijela koje bi nastanila grei se
na tlu i umirui poput hrpe jegulja izvan vode. Ja klonem, sve snage iscrpljene
njezinim odlaskom kao da sam zbilja marioneta pokidanih konaca.
Morpheus zadjene vajtolni ma i njeno me spusti pokraj Bjelokosne. Otkrije
njezin made i moj a onda ih spoji u dodir. Vrelina bukne kroz mene istog trena kad
se urlik razlegne iz grlograbovog tora. Pogledam preko Morpheusovog ramena i
vidim kraljiin brljan kao osvjetljava betijine ile. Nala je drugo tijelo koje moe
kontrolirati.
Morpheuse, iza tebe!
Ali on nema vremena reagirati. Dva jezika i laso od povijua stisnu mu se oko
vrata, trgnuvi ga visoko u zrak. Pa ipak nekako, udom, eir mu ostaje na glavi.
Bori se s njima! viem, pokuavajui ustati.
On hvata stisak oko svog grla. Bolje da popijem svoju gorku au, mila, istisne
kroz stegnute glasne ice. Ako pokua nadmudriti aroliju, bolan kaalj prekine
mu rijei, uvijek mora platiti neku cijenu. Ima taman toliko vremena da skine eir
preda mnom prije nego to ga betija proguta cijelog s krilima koja zadnja kliznu
unutra.
Gledam kako se zvijer bori sama sa sobom, udarajui svojim masivnim tijelom
o zid dok se kamen ne smrvi i slomi. Otrgnuvi se s lanca, skoi kroz rupu i pobjegne
u divljinu Zemlje udesa.

22.
Snovi
ini se kao da sam sjedila i zurila u ogromnu rupu u zidu dvorca s haljinom
koja mi okruuje struk poput barunastog globusa cijelu vjenost. Udiem noni
zrak, znajui da nije moglo proi vie od par sekundi, kad se piksiji pojave da pokupe
mrtve. Pojave se u daljini, s rudarskim svjetlima koja poskakuju u tami prije nego to
se uzveru preko kamenih ruevina i krenu na posao.
Suknem naprijed da pokupim figuricu gusjenice s poda i zavuem je u svoj
dekolte. Onda se vratim Bjelokosnoj, tapui je po obrazima da je probudim, da
piksiji ne bi pomislili da je mrtva.
Brigada piksija nas mimoie, njukajui dok prolaze. Ne mirliu murtvo.
Idemo daljije i irlje.
Dok oni skupljaju trupla, Bjelokosna i ja pomaemo jedna drugoj ustati.
Ispriam joj sve to se dogodilo dok je bila u nesvijesti. Cijelo to vrijeme drim se za
grudi gdje mi je figurica pritisnuta uz srce, hladna i beivotna.
Otupjela sam... moji osjeaji su toliko izglodani i oderani da sam bezosjeajna.
Morpheus se bojao zatoenitva najvie od svega, proapem. Ali mu se
prepustio
Da spasi tebe, dovri Bjelokosna moju misao. Premda ja poznajem
Morpheusa... i sumnjam da je zbilja odustao.
Na sekundu mi to daje nadu, dok se ne sjetim da je grlograbova koa neunitiva.
Protrljam suze koje su mi se sasuile na licu. Dola sam ovamo da ispravim stvari.
Ali sad sam ja ta koja je sve isporemetila.
Bjelokosna cokne i namjesti mi haljinu i krila. Oi su joj pune blagosti kad uhvati
uvojak moje rasputene kose, prouavajui platneno crvenu boju. Ponekad plamen
mora sagati umu do pepela prije nego to novi rast moe poeti. Mislim da je Zemlji
udesa bio potreban pale.
Ali sad sam zaglavila ovdje zauvijek, daleko od onih koje volim. Na mjestu
kamo ne spadam.
Ne, dijete. Postavlja rubinsku krunu opet na moju glavu, kao to namjesti i
svoju. Spada. Ti si punopravna nasljednica prijestolja Nevida. Prola si sve testove
i primila krunu. Grimizna mora po svom dekretu odstupiti u korist tebe. Ti si kraljica.
to god da svojim podanicima sljedee naloi, oni e se drati toga kao zakona.
to god? pitam.
Ba kad ona u odgovor klimne glavom, vrata se naglo otvore uz pomo
opsadnog ovna. Oba dvora nahrupe unutra iz vanjskog hodnika. ak i koljke i
zombi cvjetovi nali su put dovde.

Uskoro sam okruena slavljem stvorova i krilatih udljivih, ostavljena da sama

odluim o svojoj sudbini, po prvi put u svojem ivotu.
***
Probudim se uz kruljenje u elucu i pogledam na kalendar na kojem sam
oznaavala dane do naeg puta u London. Nedjelja, prvi lipnja. Jo dva dana do
odlaska.
ekaj... to ne moe biti tono.
Odbacim pokrivae i prebacim noge preko ruba kreveta. Blagi bol bone me u
glenju i pozadinska buka zuji svud okolo, dobrodola upadica. Ali zato je
dobrodola kad sam je prije mrzila? Sve to zbog sna?
Sna? Je li mogue da sam samo sanjala o Zemlji udesa? Sve to samo dio moje
mate?
Ponovno proem svaki detalj, odbrojavajui ih na prste. Vrt cvijea koje govori
mogao je biti sjena Alicijinog razgovora s karanfilima u umobolnici; Morpheus,
karikaturni prikaz Alicijinog fotoopiranog leptira u ljudskom obliku, inspiriran
Persephoninim filmskim plakatom i njezinim najnovijim ureenjem izloga; osmijeh
Cerigradskog, bljetav i slian onom bolniarke Poppins: ulaz u Zemlju udesa kroz
dijamantno stablo, krajolik iz snova ravno iz mojeg mozaika; srce Zemlje udesa,
pljunuto Podzemlje udesa s crnim osvjetljenjem i neonskim cvijeem, mor tako
nalik vrtlarima kod Soula; piksiji s rudarskim kacigama, usporedivi s osobljem u
Podzemlju udesa; luake koulje od medvjedia i tapeciranje kuhinje previe slini
tapeciranoj eliji da to ne bi bilo sumnjivo; zadnje ali ne i nebitno, pokretne stube od
koljki, gospoe pauci i blistavi vrt dua Sestre Jedan, sve troje porijeklom od
doivljaja u muzeju.
Muzeju u Londonu... gdje jo nisam bila. Kad bolje razmislim, nisam bila ni na
poslu. Posegnem pod jastuk. Neto tvrdo i hladno doeka moje prste. Izvuem ga i
otvorim dlan.
Bjelokosna gusjenica.
Bilo mi jurne u bri ritam, premda ne mogu biti sigurna jesam li uzbuena ili
nervozna. S figuricom stisnutom u aci krenem ravno do zrcala i suoim se sa svojim
odrazom. Tu je: neoboriv dokaz da sam jahala na valu od koljki i uhvatila ocean u
spuvu. Blistava koa i pramenovi plameno crvene u mojoj platinastoj kosi jo su tu.
Sreom, tetovaa oko oiju je nestala kao i moja krila premda kad iskrenem ruku
mogu osjetiti brazde na lenim lopaticama. Oiljci, ili moda pupoljci spremni da
niknu ako ih zatrebam.
Jer ja sam vilinska kraljica.
Zavrtim se, poletna i zadihana, i zagledam u jegulje u akvariju. Stresem se na
sjeanje na grlograbove jezike. Onda pogledam violonelo i nasmijeim se na drugo
sjeanje... Na pjesmu Cerigradskog, uvrnutu i udnu.

Da. Sjeanja, stvarna i nenadomjestiva, sva. Ona sretna, ona gorka, ona uasna
i ona sjetna.
Jed i Morpheus, obojica voljni rtvovati svoj ivot za mene.
Jed!
Sirom otvorim vrata svoje sobe, zaboravljajui se ogrnuti neim preko ipkane
majice i flanelskih bokserica, i napola odskakuem a napola odjurim u hodnik da
doem do telefona i nazovem ga.
Lake malo, Vretenice. Tata me uhvati kad moje upave sokne prokliu i
jurnem preko drvenog poda. Si dobro? pita tata.
Nasmijem se da ne bih zaplakala. Pokuavam skejtati bez skejta. Pokaem na
uglaani pod.
On me pljesne onim elvisovskim poluosmijehom. Tako je dobro opet vidjeti taj
osmijeh. Samo pazi da ne iskrene i drugi gleanj.
udei za njegovim mirisom losiona poslije brijanja i sportske opreme, bacim
mu se na grudi. Jednom rukom me vrsto zagrli dok drugu dri izmeu nas.
Nedostajao si mi, elim mu rei. Volim te. I tako mije ao to sam te povrijedila. Ali
dobila sam odgodu, jer se naa svaa jo nije dogodila. A ako se dogodi za nekoliko
minuta, pokuat u se nositi s tim bolje nego proli put biti zrela i iskrena o osvojim
osjeajima, i prijemiva za njegove.
Tada primijetim razlog to je njegova druga ruka izmeu nas. On dri beini
telefon uz prsa. Prisilivi se da ga pustim, napola se osmjehnem. Tata?
Aha?
S kim to razgovara?
On namigne pa digne telefon do uha. Hej, slatkiu. eli li priati s naom
keri? Usnama oblikuje rije mama i preda mi telefon.
Prvo sam previe zbunjena da bih reagirala. Pacijenti s njezinog odjela rijetko
dobiju telefon na koritenje. Veina ih je previe zabrazdila da uope zatrai tu
povlasticu. Drhtim, i stisnem figuricu gusjenice meu prstima za utjehu. Telefon mi
je hladan uz uho kad ga konano podignem. Alicia?
Tako sam ponosna na tebe, Allie. Glas joj zvui snano i jasno. Kako je to
mogue? Prema mom kalendaru, jo sino je pretrpila ono veliko nazadovanje.
Ponosna? pitam, jo uvijek nesposobna povjerovati da uope priamo. Moj
put u Zemlju udesa ispao je koma. Bjelokosna mi je rekla da ne moemo promijeniti
svoje porijeklo; da bismo samo morali nauiti ivjeti sa svojim razliitostima. Ali po
nainu na koji se tata ponaa, veselo se smijui dok ja razgovaram s Alicijom, neto
se definitivno promijenilo.
uj, moramo o mnogo toga popriati, odgovara ona. Doi me posjetiti
kasnije danas, okej?
Pomislila bih da je drogirana da ne zvui tako lucidno. Jesu li ti jutros davali
neke lijekove?

Ne. Ne trebaju mi, odgovara ona. Ne vie. Allie, ja u ozdraviti tako da mogu
doi doma, vrlo uskoro. Ali elim te vidjeti danas, elim te zagrliti... rei ti koliko te
volim. Zahvaliti ti Glas joj pukne.
Ja zasuzim. I ja tebe volim... Mama.
Stojim ukoeno. Tata njeno izvue telefon iz moje ruke i pozdravi se prije nego
to me odvede do kaua u dnevnom boravku.
Zvali su iz umobolnice jutros, prije svitanja. Oi mu se zamagle, ali te suze
nisu od jada. Mogu to vidjeti po crtama osmijeha oko njih. Otiao sam i posjetio je
odmah, dok si ti jo spavala. Lucidna je... zbilja lucidna. Vie ne razgovara ni sa im
osim s ljudima. I pojela je omlet s obinog tanjura. S obinog tanjura, Allie! Sve to
bez lijekova. Doktori su u konziliju... Misle da je moda cijelo vrijeme imala reakciju
na lijekove koji su nekako pogoravali njezine simptome. On uzdahne i nasmije se
istodobno. I pazi ovo... ak se i raduje tvojem putu u London, molila me i molila da
joj pokaem slike tvojih mozaika .
Zanijemila sam, trudim se shvatiti sve to.
Hej. Hvata jedan od crvenih pramenova u mojoj kosi. Je li ovo novi
umetak?
Aha, odgovorim automatski, toliko okirana da ne shvatim da laem dok to
nisam ve rekla.
Svia mi se. Pa, ima krafni na stolu. Ja u provesti dan s tvojom mamom.
Hoe ti doi poslije posla?
Bit u tamo, obeam, jo uvijek zbunjena, ali svejedno obradovana. Neto je
uinilo da mama prestane igrati na kartu ludila. Usprkos misteriju, zahvalna sam.
Gledam naslonja s tratinicama poderanih i otkinutih aplikacija kad se tata
jo jednom okrene prije nego to krene u garau. O, i mogla bi provjeriti svoje
klopke. Naao sam ogromnog leptira u jednoj od njih. Valjda je uao pokuavajui se
sino skloniti od oluje. No, sad je mrtav. Nikad nisam vidio nekakvog tako velikog i
tako udnih boja.
Ogromni leptir.
Odloim bjelokosnu gusjenicu na stol i moram se prisiliti da ne skoim i odjurim
do klopki. To je pravo muenje, ali ekam dok tatin kamionet ne krene i vrata garae
se spuste.
U garai, otvorim tri poklopca kanti prije nego to ga naem kako lei na
majem pijesku i kori od banane svjetlee plavo tijelo i crna satenska krila. Srce mi
se podere na pola.
Nekako je pobjegao... Pobjegao je iz grlograbovog trbuha i dospio natrag
ovamo, samo da bih ga ja uguila.
Njeno ga podigavi, odem natrag u dnevni boravak tijelo mi se trese od
bolesnog osjeaja krivnje i gubitka i stavim ga na stol pored njegovog bjelokosnog
ekvivalenta.

Drhtavim prstom slijedim obris njegovih krila. Zato si uletio u cijev? Trebao
si biti pametniji.
Vlaga mi pee trepavice. Boli vidjeti ga tako, nekad punog ivota i drskosti, sad
upljeg kao figurica gusjenice. Nagnem se i poljubim njegovo hladno, plavo tijelo.
Neu zaboraviti to si uinio za mene... Na kraju. Suze mi kliznu niz obraz i
pokvase mu krila.
Neu ti dati da zaboravi, klizne mi Morpheusov glas u glavu. Trgnem se unatrag
kad leptirovo tijelo pone vibrirati.
Krila se skupe i porastu, otvarajui se da otkriju njega na stolu u punom sjaju.
Nosi moderno odijelo od safirne svile u skladu s njegovim draguljnim suzama. I,
naravno, spektakularno ekscentrini eir.
Smijeh mi se sam od sebe otme iz grudi. Ustanem.
Znao sam da u ti nedostajati. Spusti se na pod i prie blie, pritiui me uza
zid svojim tijelom.
Trudim se prikriti sreu to ga vidim ivog. Kako si pobjegao? Grlograbova
koa je neunitiva.
ini se, obrie mi suze svojim rukavom, neunitiva izvana prema unutra. Ne
iznutra prema van. Imao sam vajtolni ma.
O svega mu, nasmijeim se. Nisam shvaala...
On glanca nokte na svoju jaknu. Naravno, sve druge rtve pobjegle su sa
mnom. Sad sam ja njihov vitez u sjajnom oklopu. Vrlo neugodno.
Vjeito nevoljki junak, kvrcnem ga akom po vrstom trbuhu. Prevario si
me. Natjerao da pomislim da si mrtav.
Prevario te da bi pokazala svoje prave osjeaje. eli me. Priznaj to. Njegove
tamne oi pune su zavodljivosti.
Pokuam biti uvjerljivo osupnuta. Nametao si se mom umu kad sam bila dijete.
Prisilio si moju mamu da napusti svoju obitelj i ivi u ludnici da bi me zatitila. Onda
si me domamio u Zemlju udesa da bih ja sve sredila za tebe, ali ostala bez iega
zauzvrat. I jo misli da te zbog toga elim?
Podie tri prsta za odbrojavanje. Tajanstven. Buntovan. Izmuen. Sve te
osobine smrtnim su enama neodoljive.
Zgrabim mu prste. Ja nisam smrtna. Imam vilinske krvi.
On nam sklopi ruke skupa. Kraljevske vilinske krvi. Pa... Omota jedan od
mojih crvenih pramenova oko slobodnog palca. Kako si se vratila ovamo? Dvor
Nevida mora imati kraljicu.
Postavila sam Grimiznu za namjesnicu i zatraila da me poalju kroz portal
zbog nekih nedovrenih poslova.
Ah. Recimo?
Jeda. Obitelji i prijatelja. Zavrne godine i maturiranja. ivota uope.

Morpheus se podrugljivo nasmijei. Dakle si iskoristila klauzulu Zemlje udesa

o vremenu koje ide unatrag, i dola kroz portal par dana ranije da ispravi neke greke
koje si moda napravila u Londonu.
Kao to je skakanje u zeju rupu.
To nije bila greka. To je bio plod briljantnog plana vrhunskog uma. Bez toga
nikad ne bi upoznala pravu sebe.
Nemam argumenta protiv toga, ima pravo.
Njegov antracitni pogled pree preko mog tijela, pokreui male vatre na goloj
koi. Mmmm. Mogao bih se navii na zemaljsku modu.
Izvuem ruke iz njegovih da ih prekriim preko grudi, pokrivajui svoj ipkom
ureeni dekolte. uj. Jed je taj kojeg volim.
Voli i mene. Podie obrvu.
Kakav optimist.
Meni aa nikad nije prazna.
teta to ti glava jest. Rijei su zajedljive, ali moj osmijeh blag je od naklonosti.
Njegov podrugljivi poluosmijeh zainjen je potovanjem. Diui ruku, naheri si
eir na onaj seksi nain. Samo ti idi i igraj se sa svojom smrtnom igrakom. Ali u
tvojim ilama tee krv Nevida, u srcu si divljakua. Jednom e se ueljeti slobode. A
moje krilo, i moja krila, ekat e te. Krila mu se nadnesu nad nas, obavijajui me u
crnu ahuru i vukui me prema njemu.
Nisam sigurna je li to dijete u meni, ili rascvalo vilinsko divljatvo u mojoj dui,
ali predam se tom zagrljaju. Njegove tople usne okrznu mi nos, ostavljajui
nagovjetaj sladia za sobom. Spremna sam ga odgurnuti prije nego to mi okusi usne
neu opet izdati Jeda ak i ako nismo skupa ali umjesto toga Morpheus mi poljubi
elo.
Krv je uvijek jaa, proape mi uz glavu.
O emu ti to?
Plakala si suze za Jeda. Ali krvarila si za mene. Krv je gua od slane vode.
Zato sam se suoio s grlograbom za tebe. I zato e mi doi na kraju.
Ali Jed je krvario za mene dao svu krv iz svog tijela.
Morpheus me dri u zagrljaju jo jednu kratku sekundu prije nego to me pusti,
sklapajui krila iza sebe. rtva koja se nikad nije dogodila. Vie nije.
Izmeu nas nastane neugodna utnja. On izvue rukavice iz depa i navue ih.
Osjeam u tome njegovo zbogom. Ono se stegne u meni u gorko-sladak vor. Bolje
je ovako. Bjelokosna je rekla da budui da sam mijeane krvi pola vilovnjaka pola
ljudska svijet u kojem ivim odreuje moj oblik. Zato su se moja krila i mrlje oko
oiju pojavili u Zemlji udesa, a sad ih nema. to vie izbjegavam podsjeanje na
vrijeme u vilinskom svijetu, to u ljudskija biti.
Prije nego to odem, kae Morpheus, kao da mi ita misli, trebao bih ti rei.
Posjetio sam sino tvoju mamu.

Bilo mi stane kad ponem shvaati. Ti si razlog...

Rekao sam joj da je gotovo. Da si ti rijeila sve i da je tvoja obitelj slobodna
ivjeti na miru. Znam da to nije ba cijela istina, ali bolje da ostalo uje od tebe, kad
bude dovoljno jaka za to. No, obeavam ti ovo: za nju nema vie kukaca i cvjetova
koji govore. Sad kad si ti preuzela uzde kraljevstva, nema vie potrebe snubiti nju niti
bilo koga drugog u tvojoj lozi. To je nagrada za tvoju hrabrost.
Dirnuta njegovom ljubaznou, dignem se na prste, i ljubim svaki od njegovih
dragulja dok ne promijene boju u zamamnu tamno purpurnu boju strasti. Polako
se spustim natrag na pete. Predivno, proapem, kucnuvi po jednom od blistavih
dragulja.
Morpheus mi hvata dlan i ljubi oiljke na njemu. Ne bih se mogao vie
suglasiti.
Zurimo jedno u drugo, nevidljivi konop sve vie zategnut izmeu nas veza
ojaana.
Zvono na vratima se oglasi i ja se osupnem, posramljena to sam opet potpala
pod njegovu aroliju. Pretpostavljajui da je Jen, idui prema vratima bacim pogled
na sat u kuhinji. Prerano je za nju. Pokazujui Morpheusu da bude tiho, bacim pogled
kroz pijunku.
Jed! Petljam da otkljuam bravu. Moe li, pokaem na Morpheusova krila,
zna ve?
On prie iza mene, dah mu je topao na mom vratu. Gledat u te.
Bilo bi mi drae da me ne gleda.
O, ali hou. Zemlja udesa moda jo nije gotova s nama. Izigrali smo pravila.
Nadmudrili aroliju.
I sad je tu cijena koju treba platiti za to? proapem, opet uz muni gr u
elucu.
Moda. A opet, moda je ve plaamo. U tim rijeima nagovjetaj je tuge.
Korakne unatrag i nakloni se, s krilima u prekrasnom luku. Sluga sam Va zauvijek,
kraljice prekrasna. Zadnji me put pogleda, a onda se pretvori u leptira i lepra na
pragu, ekajui.
im otvorim vrata, on izleti, pokuavajui Jedu skinuti glavu.
Jed se izmakne. Hej! Zuri u leptira koji leti iza njega, zar to nije onaj kukac s
osvjeivaa zraka u tvom autu? Hoe da ti ga uhvatim?
Oho. Zbilja se ne sjea... Niega. Ma ne. Taj trai vie truda nego to vrijedi.
Nadam se da e naletjeti na neki vjetrobran.
Laljivice, proape Morpheus u mom umu, a onda odleti na toplom povjetarcu.
Ja se ugrizem za usnicu da se ne nasmijem.
Ako si sigurna, kae Jed, glasom koji zahtijeva moju punu pozornost. Taj
barunasti duboki bariton mi je sad poput glazbe, kad znam da sam ga mogla zauvijek
izgubiti. Takav kukac bi bio sjajan za sredinji dio nekog mozaika.

Povjetarac me obavija Jedovom kolonjskom vodom od okolade i lavande.

Nosi poderanu majicu i uljem umrljane kratke radne hlae dovoljno duge da mu
dodiruju tamne dlake po koljenima spreman za rad na Gizmu. Kao i uvijek, on e
se pobrinuti za mene.
Dok ga sunce obasjava, s blistavom crnom kosom podvezanom pod maramu,
oima kristalno zelenim poput potoka koji tee po algama prekrivenom kamenju,
zbilja izgleda kao vitez, samo bez blistavog oklopa. Moram potisnuti poriv da mu
skoim u naruje, tako sretna to ga vidim slobodnog i ivog.
Pogled mi prijee preko njegovih preplanulih ruku, upijajui one oiljke.
Pomislim na onu no u amcu, kakav je bio osjeaj zaspati u njegovom snanom
zagrljaju. Bio je to najromantiniji trenutak mog ivota. Kad u opet osjetiti da me
tako dri?
Poljubi ga, poljubi ga. Zna da ga eli poljubiti. Skakavac mi se spusti na rame.
Osluhnem svu pozadinsku buku koja dopire iz dvorita, ujem brojne apate. Svi oni
govore isto.
Poljubi ga... Ali ne mogu, jer on opet pripada Taelor.
U meni, negdje toliko duboko da mi ree srce da za tim posegnem, alim to
sam ga morala navesti da zaboravi sva ona udesna sjeanja koja smo dijelili u Zemlji
udesa. Ona su sad samo moja. On ak ni ne zna da sam ja vila. To je neto to u
morati kriti od njega, a vie mi ne lee tajne izmeu nas.
Al? Jed strese skakavca s mene i pusti ga.
Taj pokret trgne me iz obamrlosti. O, oprosti.
Da, ba si se neto duboko zamislila. Si dobro?
Slegnem ramenima. Mislila sam o svojim mozaicima. Dosta mi je ubijanja.
Vrijeme je za promjenu medija. Moda kamen i lomljeno staklo. Perle i ice, vrpce.
Zato ne? Imam veliki zalihu krajolika Zemlje udesa ponovo probuenih u
sjeanju, koji samo ekaju da ih ovjekovjeim.
Zvui sjajno, kae Jed. I ja sam spreman za promjenu. S tim izvue neto
od iza lea. Buket bijelih rua umotanih u ruiasti papir... Sigurno ih je imao
zadjenute za pasom. Slatki osmijeh uokviruje njegov iskrivljeni onjak kad mi ih
preda.
Hvala ti. Udahnem istanani miris. Gdje si naao cvjearnicu koja se otvara
ovako rano?
On gurne ruke u depove. Ovaj, ustvari sam ih kao posudio iz grmlja g.
Adamsa tamo preko, Laktom pokae na kuu preko ulice u ijem dvoritu je na
grmlju rua nekoliko uoljivo praznih mjesta.
Frknem. Ba si zloest.
Hej, bitna je namjera.
A koja je namjera?
Podie palac do mog zapea, trljajui ga. Moje cijelo tijelo zaari se od tog
osjeaja. Nadao sam se da u te razvedriti prije posjeta tvojoj mami.

Bijele, ja proapem, a oi mi se pune suzama.

Njegov obrve namrekaju se u zabrinutom mrtenju. Ma daj, Al, nemoj plakati.
uj, ako ti se ne sviaju bijele rue, ja ti ih mogu obojiti u crveno. Glas mu je i
njean i zafrkantski.
Obojiti ih...? Krv mi prebrzo pojuri ilama; osjetim vrtoglavicu.
Ma da, kao u prii o Alisi. Napravi grimasu. To je bilo glupo. Znam da mrzi
tu knjigu. Kako da ti od toga bude bolje?
Hvatam ga za ruku. Oboje se zabuljimo u toku kontakta kad mu se koa trne.
Uope ne mrzim tu knjigu. tovie, poinjem nalaziti da u njoj ima nekog ara. I jesi
me razvedrio. Rue su savrene.
On me opet pogleda u oi, od ega mi srce zatuca. Premjeta se s noge na nogu
na verandi. Zloesti deko Jedediah Holt je nervozan. Ja ga inim nervoznim. Samo
ti elim rei da sam tu za tebe, kae mi.
Znam to. Barem dok ne otputuje u London. Ta stvarnost lupi me ravno u prsa.
Morao sam ti rei neto. Premjeta vor marame na zatiljku i pogleda preko
ramena kad na susjed preko puta izae zalijevati dvorite.
Zahihoem na zbunjeno mrtenje g. Adamsa kad primijeti svoj ruinjak. Jede,
ba e nadrapati.
On mi uputi onaj seksi iskrivljeni osmijeh.
Grabei mu zapee, povuem ga preko praga prije nego to g. Adams pogleda
na nau stranu. Oboje se drapamo od smijeha dok zatvaram vrata. Naslonim lea na
drvo da sakrijem svoje oiljke od krila.
Hej, je li ovo neto novo? Jed se uozbilji i hvata jedan od crvenih pramenova
u mojoj kosi, uvijajui ga izmeu palca i kaiprsta.
Aha... Nekakva uradi-sam boja za kosu. acne me krivnja zbog jo jedne
poluistine. Zastraujue je kako se sad lako javljaju. Mora da je to dio moje mrane
strane jo uvijek na slobodi. Morpheus bi bio zadovoljan.
Tvom tati to okej?
Moja kosa? Izgleda da jest.
Dobro. Meni se svia. A ovo svjetlucavo, Jedovi zglavci ake okrznu mi
obraz, izgleda kao piksi-prah. Opet se izmakne, naslanjajui rame na zid. Od
njegovog intenzivnog procjenjivanja zaari mi se koa od vrata do peta.
Ummmm... Od njegovog komentara s piksijima zamucam. Ti... Htio si mi
neto rei?
Aha. Trlja eljezni piercing na svojoj neobrijanoj bradi i gleda dolje u svoje
tenisice. Raskinuo sam s Taelor sino nakon maturalne. Posvadili smo se pa sam je
ranije otpratio doma i otiao preko do g. Masona.
Naeg nastavnika likovnog? ekaj... Raskinuo si s Taelor? Bilo mi se ubrza.
Da, na oba pitanja.
Zato?

Zato na koje?
Na oba.
On se iskezi. Ustvari, sve je to vezano jedno s drugim. Vidi, trebao sam
potraiti stan kad budemo u Londonu. G. Tremont ponudio mi je posao i planirao
mi je platiti da ivim tamo idue godine dok pohaam umjetniku kolu. Taelor je
htjela da prihvatim ponudu, ali bilo je uvjeta koji... Zastrue akom po mjestu gdje
se buka skida sa zida. Da ne idem nadugo i nairoko, odluio sam ga odbiti.
Obavezao bih se nekome... neemu... za to se ne osjeam vezanim. Htio sam vie od
toga. Zasluujem vie. Ima li to smisla?
Savrenog. Oduevljena sam to on ima dovoljno samopotovanja da shvati
da zasluuje sreu. Imam osjeaj da mi se srce penje u grlo da bude blie njemu, i
nakaljem se. Pa, za g. Masona? prsti mi se premjeste, guvajui omotni papir.
Pa, budui da vie neu raditi u Podzemlju udesa, g. Mason spomenuo je da
mi moe nai posao u onom muzeju na Ulici Kenyon. Dobar je prijatelj s vlasnikom.
Moda tamo uspijem i prodati neke svoje slike. Mogu stei veze u umjetnikom
svijetu, pomoi mami s trokovima, i jo i utedjeti neto dok pohaam veernju
kolu dogodine. Zna, dok ti ne bude spremna otii u London.
Ovo ispada mnogo bolje nego to sam ja mogla i zamisliti.
Jed duboko udahne i polako izdahne. Pa...
Pa, Savijem prst oko kremastih latica rue, pomiljajui kako su mekane
skoro kao Jedove usne.
Sanjao sam te noas, promrmlja.
To mi privue pozornost. Jesmo li bili u Zemlji udesa?
Ovaj, ne. Bili smo u kui na selu i ti si me gledala kako slikam slike medom.
Roj pela lupao je o prozor, i vikao na nas jer smo im ukrali med. Mislim ba vikao,
ono, ljudskim glasovima. Onda su tebi iznikla krila vretenca i izletjela si van da ih sve
otjera. Jako udno, ne?
Priguim jo jedan napad kalja. udno, ba.
Ali nekako, i ne toliko. Stiui eljust, izvlai jo neto od iza lea. Umotan
list papira za skiciranje.
Razmijenimo se za cvijee i svitak. Razmotam papir i uzdahnem kad vidim sebe
u crtama i sjenenjima olovkom udesan crte goth-vile zajedno s krilima i mrljama
oko oiju ba kako sam izgledala u Zemlji udesa. Budui da tehniki gledano nikad
nije bio tamo sa mnom, nije se nikako mogao toga sjeati. Pa postoji samo jedno
objanjenje: ovaj tip vidi moju duu i oduvijek ju je vidio.
Pogledam ga u oi, zapanjena i bez rijei.
Ima jo na stotine takvih. Volio bih ti ih pokazati jednog dana.
Kimnem glavom, pokuavajui zadrati srce da mi ne iskoi iz grudi.
Ti si moja muza, Al. Moja inspiracija. Nadao sam se... moda... da bi mogla
htjeti biti

Prije nego to stigne dovriti, povuem ga dolje za poljubac. Oi mu se prvo

raire, a onda sklope, i ruke obujme moj struk da me podignu do njegove visine.
Nasmijeim se uz njega, opijena njegovim zamamnim okusom.
Koliko cura dvaput dobije prvi poljubac? Ali ovaj put znam to on voli. I
moete se kladiti da ne zaboravim obaviti ruke oko njegovog vrata i privui ga blie.
Ovaj put sam ja ta koja mu rastvori usne i nae njegov jezik.
Cvijee i skica padnu na pod pored nas, a Jed zarei i pritisne me uz vrata.
Prekine kontakt tek dovoljno dugo da proape: Oho. Gdje si se nauila tako
ljubiti?
Ti si me nauio. Pamet mi se vrati i shvatim to sam rekla. U mojim
snovima.
Ma, da? Oee jamicu na mom obrazu svojim nosom. I ti si o meni sanjala,
ha?
Svake noi od dana kad smo se sreli. Najzad, istina. ekala sam da nae put
do mene.
On pokae svoje jamice na obrazima. Pa, s ekanjem je gotovo, skejterice.
Nasmijeena, rastopim se u njega i dam mu poljubac koji nee nikad zaboraviti,
da nadomjestim onaj kojeg se nikad nee sjeati. Volim te, Jede.
Pozadinska buka dopre s poda. Virei poluzatvorenim oima, vidim rue
ratrkane oko Jedovih nogu.
I on tebe voli, proapu one. Ali nisu mi potrebne da mi one to kau. Ne trebam
ni njega da mi to kae.
Jer moje srce to ve zna.