NOVAC U SREDNJOVIJEKOVNOJ BOSANSKOJ DRAVI

Meu brojnim istraivaima prvi se prouavanjem novca poeo baviti iro Truhelka. Veliki
doprinos rasvjetljavanju bosanske numizmatike dali su i Ivan Raneo i Mihajlo Dini. Od
ostalih istraivaa treba jo spomenuti i Jaroslava idaka, Pavu ivkovia, Marka Vegu,
Desanku Kovaevi i Envera Imamovia.
Nalazi novca nisu bili veliki. esto se dogaa da se novac sasvim sluajno pronae, oni koji
ga nau ne znaju kakvu kulturno historijsku vrijednost ima za dravu te gledaju kako da za
sebe obezbijede odreenu materijalnu korist pa je tako esto novac zavravao u kolekcijama
privatnih numizmatiara.
Bosna je bila specifikum kada su u pitanju novarska pravila, dosta razliitija u odnosu na
prilike koje su vladale u srednjovijekovnoj Evropi. U Bosni se slobodno koristio novac
susjednih zemalja. Pravo kovanje novca oduvijek se smatralo regionalnim pravom, te je tako
dravna komora iz kovanice imala veliku korist. Drava je dobivala viak iz kovanica na taj
nain to je novac izdavala prisilnimkursom te je nominalna vrijednost novca bila vea od
realne vrijednosti.
Kovana libra srebra imala je manje srebra nego nekovana dok je viak od toga spadao u
redovan prihod kovanice. Taj su viak kovanice postizale tako to su kovale laki novac ili su
srebru dodavali primjesu bakra. Ova praksa je bila prisutna krajem srednjeg vijeka, kada je
etvrtina ili ak treina novca bila bakrena primjesa.
Podruje bosne bilo je poznato po bogatim rudnicima metala. Srebrena ruda se vadila u
Srebrenici, Fojnici, Dusini, Ostrunici i Daevici. Na poetku se srebro preraivalo u
organizaciji samog vladara, a kasnije je vladar davao rudnike pod zakup Dubrovanima i na
taj je nain imao zagarantovanu zaradu, gdje nita nije morao ulagati.
Vladar je na svu proizvodnju i na sav promet srebrom postavio porez. isto srebro nije se
smjelo staviti u promet dok se dravi nije platio porez, a takvo srebro se oznaavalo posebnim
peatom bulom. Takvo srebro se u bosanskim poveljama naziva bolano srebro i ono je
moglo biti u prometu, dok se nebolano oduzimalo.
Prije nego to su bosanski banovi i kraljevi poeli kovati vlastiti novac u Bosni se koristio
novac drugih zemalja: Vizantijskog Carstva, Mletake Republike, Ugarske, Dubrovnika,
Srbije itd. Poetak kovanja bosanskog novca padana poetak 14 vijeka za vladavine bana
Stjepana II Kotromania.
Postoje odreene nesuglasice o tome ko je prvi poeo kovati novac u Bosni. Interesantno je i
pitanje pripadnosti jedinog bosanskog zlatnog novca; jedni su ga pripisival Tvrtku II
kotromaniu, dok su drugi Stjepanu Tomaeviu.
ime ljubi smatra da je prvi u Bosni novac kovao ban Stjepan I Kotromani. On je novce
koji imaju natpis STEFAN BAN podijelio u dvije grupe, jednu je pripisao Stjepanu I, a drugu
Stjepanu II Kotromaniu. Na jednom novcu je ban prikazan u stojeem stavu kojega je
oznaio kao stariji novac,a drugi gdje je prikazan sjedei je mlai novac.

iro truhelka smatra da obje vrste novca pripadaju banu Stjepanu II kotromaniu, jer smatra
da u tekim politikim prilikama koje su vladale u vrijeme Stjepana I on nije mogao kovati
novac.
Novac bana Stjepana II
On je bio vrlo aktivan u kovanju novca. Iz njegove kovnice je izalo 26 razliitih tipova novca
veliine od 17 do 19 mm, teine od 0,91 do 1,39 grama, izraenih od srebra. Na aversu novca
je prikazan lik bana Stjepana II sjedei ili stojei, sa maem u obje ruke ili u desnoj ma a u
lijevoj ezlo. Na njemu je natpis sa razliito ispisanim nazivom bana stjepana.
Novac kralja Tvrtka I
U poetku je kovao novac slino banu Stjepanu II, ali je kasnije odluio da mu kovanica kuje
ljepi i kvalitetniji novac. Ban Tvrtko je 1365.godine zamolio Dubrovaku Republiku da mu
odobri izradu novih kalupa za novac u Dubrovniku, to mu je odobreneo te je za njega kalupe
za novac napravio zlatar Radoje. Ovaj Tvrtkov novac i tipoloki, i veliinom, i teinom slian
dubrovakom.
Ovaj novac spada meu tehniki najbolje i najljepe kovane bosanske novce sa prosjenom
veliinom od 20 mm i teinom od 1,65 grama. Ako se uporedi sa dubrovakim novcem
moemo uoiti da su oba novca imala u novanom prometu istu valutu i da im je bilo isto
prometno podruje. Vrlo esto su se u Bosni uz Bosanske nalazili i Dubrovaki novci.
Izmeu Bosne i Dubrovnika postojala je neka vrsta novane konvencije koja je bila mogua
jedino ukoliko je Bosna kovala novac koji je imao itsu valutnu vrijednost kao i dubrovaki.
Novac kralja Ostoje
U povelji od 22.aprila 1404.godine spominje se da Ostoja nije kovao vlastiti novac ali je po
nagovoru Mleana obeao da e ga ubudue kovati.
Novac kralja Tvrtka II
Tvrtko II je 21.decembra 1422 godine izdao Mleanima povelju u kojem im daje vane
trgovake povlastice i u kojoj se navodi da njihov novac po svoj Bosni slobodno kola... ovo
nam govori da je u Bosni pored Dubrovakog i Mleanskog koriten i novac drugih drava.
On je u Bosni kovao vlastiti novac o kojem nalazimo i pismeni pomen 1428 godine. Kada je
Tvrtko II ustrojio svoju vlastitu kovanicu promijenio se i vrijedonosni odnos izmeu srebra i
zlata zbog ega e protestovati Dubrovani. Kralj nije ukinuo njihove povlastice ali je zato
uveo novu novanu vrijednost u Bosni, razliitu od dubrovake, zbog ega oni i jesu
protestovali. Meutim Tvrtko II je i dalje nastavio da kuje svoj novac.
to se tie tipova novca, poznata su tri tipa novca Tvrtka II: gro, dinar i poludinar. Tvrtkov
gro se ubraja meu nakrupnije srednjovijekovne novce veliine do 26 mm a teine do 2,43
grama. Na aversu pored kraljevskog naslova nalazi se kraljevski grb i to u dnu novanog polja
tit sa monogramom kraljevog imena,slovom T, iznad tita je kaciga iza koje se sputa plat,

nad kacigom je kraljevska kruna od ljiljana a iz krune se izdie elenka kacige. Na reversu je
lik sv. Grgura iz Nasijanza sa njegovim natpisom.
Novac kralja Stjepana Tomaa
On je nastavio monetarnu politiku svog predhodnika. Dubrovani su nastojali po svaku cijenu
da od kralja isposluju ukudanje kovnice novca. Tokom augusta 1444.godine Dubrovani su
vodili intenzivne aktivnosti na regulisanju odnosa sa kraljem Tomaom te su tom prilikom
nastojal da rijee i sporno pitanje bosanske kovnice novca. Kralj toma je odbio Dubrovake
zahtijeve.
Tokom 1446 godine Srebrenica je dola u posjed bosanskog kralja koji poveava iznos
srebrenike carine to e izazvatinovo nezadovoljstvo meu dubrovakim trgovcima.
Zauzimanjem Srebrenice bosanskom kralju nije pripao cjelokupan prihod od srebrenike
carine, jer je ovaj put spor izmeu kralja Tomaa i despota ura rijeen nagodbom te su
prihodi bili meusobno podijeljeni.
U Srebrenici su slubu vrili inovnici oba vladara, to se odrazilo i na rad srebrenike
kovnice novca, tako da je izraivan novac koji je na jednoj strani nosio ime kralja Tomaa, a
na drugoj ime despota ura. Dubrovani su uspijeli 1451 godine da ukinu bosanske kovnice
novca. Stjepan Toma zaratio je sa srpskim despotom i nije imao puno uspijeha te je zamolio
Dubrovane da posreduju u sklapanju mira, oni su to prihvatili pod uslovom da prestane
kovati novac. Ovaj je to i uinio te je obeao da e slati srebro u Dubrovnik da se iskuje
dubrovaki novac, ali to je bilo kratkog vijeka jer e nedugo zatim Toma ponovo poeti
kovati svoj novac.
Sredinom marta 1458 godine Toma je uputio svog poslanika u Dubrovnik sa zadatkom da
pronae majstore za izradu novca. Na sjednici Malog vijea od 27 marta donesena je odluka
da se dozvoli poslaniku bosanskog kralja da moe za navedenog kralja unajmiti dvojicu
majstora za osnivanje jedne kovnice novca.
Poznata su tri tipa novca kralja Tomaa:gro, dinar i poludinar, a prosjena teina njegovog
novca iznosi 1, 78 grama. Kvalitet izrade novca je bolji nego kod drugih vladara, to se vidi iz
ljepe ispisanog natpisa, bez oitih greaka u pisanju. Na aversu pored kraljevskog naslova
nalazi se i kraljevski grb i to u dnu novanog polja tit sa monogramom kraljeva imena,
slovom T, iznad tita je kaciga, iza krune se prua plat, nad kacigom je kraljevska kruna od
ljiljana, a iz krune se izdie elenka kacige, na reversu je lik sv. Grgura iz Nazijansa s
njegovim natpisom.
Novac kralja Stjepana Tomaevia
Njegova kovnica je za dvije godine rada iskovala mnogo novca, kojije imao najljepi izgled
od svog bosanskog novca, novac je kovan u vie varijanti koje tipoloki ine jednu cjelinu. Na
aversu se nalazi bosanski grb, a na reversu lik pape sv. Grgura. Jedino se razlikuju u natpisu,
jedni novci imaju natpis na bosanskom, a drugi na latinskom jeziku.

Bosanski zlatnik
To je veliki etverostruki dukat, pronaen 1935.godine kod prijepolja, prenika 30 mm,
debljine 1mm i teine 14,05 grama. Na aversu se nalazi propeti lav okrenut na desnu stranu, a
oko njega natpis: MONETA AUREA REGIS STEPHANI. Na reversu je u sredini bosanski
kraljevski grb, te oko njega natpis:GLORIA TIBI DEUS SPES NOSTRA.
Grb se sastoji od tita, kacige sa platom, krune i dva ljiljana. tit je u osnovi trouglasto
srcolikog oblika. Polje tita je podijeljeno desnom kosom prekom na dva dijela: u donjem se
nalaze tri ljiljana poredana paralelno sa kosom prugom, dok su u gornjem dijelu tri ljiljana
rasporeena na vrhove zamiljenog jednakostraninog trokuta. Na lijevi ugao tita nalegla je
kaciga sa otvorom za oi, a iza nje se nalazi plat. Na kacigu je postavljena kruna sa tri
ljiljana, sa lijeve i desne strane kacige nalazi se po jedan ljiljan.
Ivan Raneo smatra da zlatnk pripada Stjepanu Tomaeviu, Mihajlo Dini tvrdi da pripada
Tvrtku I. Raneo potkrepljuje svoji tezu injenicom da se na zlatniku u natpisu nalazi ime
Stephan. On dalje navodi da je porpeti lav stavljen zato to je Tomaevi bio oenjen kerkom
Lazara Brankovia(propeti lav-grb Brankovia). to se tie imena Stefan, Dini navodi da se i
Tvrtko I naziva tim imenom u dvije isprave i na jednom peatu.
Kada je u pitanju propeti lav na aversu Dini objanjava sa dvije mogunosti:
1) Da je taj grb Tvrtko mogao preuzeti od posljednjeg Nemanjia i
2) Da se prema grbovniku Korjeni Neoria (iz 1595.) moe zakljuiti da su
propetog lava u svom grbu imali i Kotromanii.
Lav na grbu se nalazio i na novcima Hrvoja Vukia Hrvatinia i na peatima porodice
Kosaa.
Postoji jedan pisani izvor koji ide u prilog Dinievoj tvrdnji. Radi se arhivskom podatku iz
Dubrovnika od 30 marta 1393. Godine. Ove godine pominju se veliki dukati bosanskog
kralja, te su na ovaj nain numizmatiki podaci potkrepljeni arhivskim. U vrijeme kada je
nastala ova biljeka, Bosnom je vladao Stjepan Dabia. Za njegove kratke vladavine u Bosni
se nije kovao novac, te se na osnovu navedenog moe zakljuiti da je Tvrko I bio taj vladar
koji je kovao zlatni novac, a najvjerovatnije ga je kovao 1377.godine povodom svog
krunisanja.