SVEUILITE U RIJECI

MEDICINSKI FAKULTET
Ak. god. 2011./2012.

Nacistika medicina
Seminarski rad iz Povijesti medicine

Kolegij: Integrirani preddiplomski i diplomski sveuilini studij medicine

Mentor: Prof.dr.sc. Amir Muzur

Student: Patrik Rodek

Rijeka, prosinac 2011.

SADRAJ:

UVOD .............................................................................................................................. 1
1. NACISTIKI EKSPERIMENTI .............................................................................. 2
1.1. MEDICINSKO-VOJNA ISTRAIVANJA......................................................................... 2
1.1.1. Eksperimenti zamrzivanja ............................................................................... 2
1.1.2. Eksperimenti visokih nadmorskih visina ......................................................... 3
1.1.3. Eksperimenti pitkosti morske vode .................................................................. 3
1.1.4. Eksperimenti sulfanilamidom .......................................................................... 4
1.1.5. Eksperimenti sa tuberkulozom ........................................................................ 4
1.2. AD HOC EKSPERIMENTI ........................................................................................... 5
1.2.1. Eksperimenti s otrovima .................................................................................. 5
1.2.2. Eksperimenti s ranjavanjem ............................................................................ 5
1.3. RASNO MOTIVIRANI EKSPERIMENTI ......................................................................... 6
1.3.1. Eksperimenti umjetnog oploivanja ................................................................ 6
1.3.2. Eksperimenti sa sterilizacijom ........................................................................ 6
1.3.3. Eksperimenti na blizancima ............................................................................ 7
1.3.4. Zbirka idovskih kostura................................................................................. 8
2. DOKTORI HOLOKAUSTA ................................................................................. 9
2.1. HERMANN KIESEWETTER ........................................................................................ 9
2.2. HERBERT HEIM ....................................................................................................... 9
2.3. HELMUT VETTER .................................................................................................... 9
2.4. MARIA MANDEL ................................................................................................... 10
2.5. HERTA OBERHAUSER............................................................................................. 10
2.6. EDUARD KREBSBACH............................................................................................ 11
2.7. CARL CLAUBERG .................................................................................................. 12
2.8. HORST SCHUMANN ............................................................................................... 13
2.9. JOSEF MENGELE .................................................................................................... 14
ZAKLJUAK ............................................................................................................... 16
LITERATURA .............................................................................................................. 17

Uvod
Po zavretku Drugog svjetskog rata, vodei nacistiki lijenici izvedeni su pred lice
pravde na Meunarodnom vojnom sudu u Nrnbergu. Dvadeset doktora optueno je za
ratne zloine i zloine protiv ovjenosti. Na tome suenju izneseni su dokazi o
nehumanim eksperimentima provoenima u koncentracijskim logorima u Dachau,
Auschwitzu, Buchenwaldu i Sachsenhausenu.
Drutvo se od tada moralo suoiti s injenicom da su nacistiki lijenici krivi za
ubojstva s predumiljajem u svrhu istraivanja. Profesionalna moderna medicina ima
nekoliko potekoa s prihvaanjem miljenja da su nacistiki lijenici bili zli ljudi.
Razlog tome je kontinuirano koritenje podataka nacistikih pokusa i istraivanja. Kod
mnogi cijenjenih znanstvenika mogu se nai neosporivi dokazi o koritenju literature
bivih SS-ovih lijenika kao temelj njihovih istraivanja, to veina njih i priznaje.
Posljednjih nekoliko godina koritenje nacistikih podataka u znanstvenika privuklo je
iru pozornost u drutvu, te su se poela postavljati pitanja o etinosti i potencijalnoj
zlouporabi podataka. Time se postavilo pitanje znanstvenoj zajednici: Je li prikladno
koritenje podataka do kojih je dolo na potpuno nemoralan nain, od rtava nacistike
agresije?.

1. Nacistiki eksperimenti
Nacistiki lijenici vrili su brutalne eksperimente na bespomonim zatvorenicima
koncentracijskih logora u svrhu razvijanja tehnika i otkrivanja koliko dugo njemaki
vojnici mogu preivjeti u odreenim uvjetima te pronalaenja najboljih naina za
njihovo spaavanje. Djelo muenja obiljeavalo je nekoliko znaajki:
a) Osobe su bile prisiljene postati subjekt istraivanja protiv svoje volje
b) Gotovo svi subjekti pokusa podnijeli su nevjerojatne patnje, sakaenja
i neopisivu bol
c) Pokusi su bili napravljeni tako da je ishod uvijek bio koban po subjekt
istraivanja
Ujedno su postojale i tri osnovne kategorije pokusa:
1) Medicinsko-vojna istraivanja
2) Ad hoc eksperimenti
3) Rasno motivirani eksperimenti

1.1. Medicinsko-vojna istraivanja

Hitlerov reim financirao je niz nehumanih eksperimenata za ideoloku, vojnu i
medicinsku svrhu. Oni su bili izvedeni po zapovijedima Heinreicha Himmlera kako bi
se stekla ira saznanja o odreenim ratnim uvjetima s kojima su se tada susretali
njemaki vojnici. Lijenici su smatrali sluenje vojnoj svrsi kao opravdanje za svoje
odvratne eksperimente. Ujedno su opravdavali svoja djela govorei o tome da su
zarobljenici svejedno bili osueni na smrt. Njihova istraivanja ukljuivala su:

1.1.1. Eksperimenti zamrzivanja

Zatvorenici su satima bili uronjeni u spremnike ledene vode sve do kada ne bi umrli od
pothlaenja i drhtavice. Pokus je bio izveden s razlogom da se otkrije koliko dugo bi
2

njemaki piloti, potopljeni od neprijatelja, preivjeli u ledenom Sjevernom moru.

Poznato je da ljudi uronjeni u Sjeverno more nisu mogli preivjeti dulje od jednog do
dva sata.
Lijenik Sigmund Rascher pokuao je stvoriti uvjete sline onima u Sjevernom moru u
logoru Dachauu, ubivi time oko 300 zatoenika, u svrhu istraivanja oka
uzrokovanog izlaganjem hladnoi. Kao rezultat oko devedeset ispitanika je
momentalno umrlo od oka.

1.1.2. Eksperimenti visokih nadmorskih visina

U 1942.godini, lijenik Rascher poeo je s opasnim visinskim eksperimentima u

Dachauu. Njegov cilj bio je utvrditi najbolji nain za spaavanje pilota s velikih
nadmorskih visina kada bi napustili olupinu (sa ili bez opreme s kisikom) te bili
podvrgnuti niskom atmosferskom tlaku.
Rascher je koristio dekompresijsku komoru da simulira velike nadmorske visine. esto
bi secirao mozak nekoliko rtava, kada su jo bili ivi, da dokae kako je uzrok visinske
bolesti stvaranje sitnih mjehuria zraka u mozgu. Od 200 tako testiranih zatvorenika, 80
je umrlo od posljedica pokusa, a ostali su bili pogubljeni.

1.1.3. Eksperimenti pitkosti morske vode

Testovi pitkosti morske vode su provedeni u Dachauu na populaciji od 90 romskih
zatvorenika od strane doktora Hansa Eppingera. Dio ispitanika je dobio nepromijenjenu
morsku vodu, a drugi morsku vodu iji je okus bio kamufliran, kao jedini izvor
tekuine. Eppingerova "Berka" metoda je osmiljena za testiranje moe li takva
tekuina dana kao jedini izvor tekuine izazvati ozbiljne fizike poremeaje ili smrt u
roku od est do dvanaest dana. Romi su postali toliko duboko dehidrirani da su bili
vieni kako liu podove, nakon to su oprani, samo kako bi doli do kapi vode.

1.1.4. Eksperimenti sulfanilamidom

Njemake oruane snage pretrpjele su teke gubitke na ruskoj fronti u razdoblju od
1941. do 1943. zbog plinske gangrene. Ti i ostali vojnici poginuli kao rezultat raznih
infekcija zadobivenih na bojinici, razlog su tenje znanstvenika za otkrivanje, radije
kemijskih nego kirurkih metoda lijeenja. Otkrie sulfanilamida otvorilo je
mogunosti novih i revolucionarnih metoda lijeenje rana uzrokovanih infekcijama.
Ratne rane nanesene su zdravim idovima kako bi se testirali novi lijekovi. [Rane
namjerno nanesene eksperimentalnim ispitanicima zaraene su bakterijama, poput
Streptococcusa, plinske gangrene i tetanusa. Cirkulacija krvi je prekinuta vezanjem
krvnih ila na oba kraja rane kako bi se stvorilo stanje rane sline onoj na bojnom
polju]

1.1.5. Eksperimenti sa tuberkulozom

Nacisti su proveli eksperimente kako bi se utvrdilo postoji li bilo koji prirodni imunitet
na Tuberkulozu ("TB"), te kako bi razvili cjepivo protiv TBC-a. Lijenik Heissmeyer
nastojao je pobiti rasprostranjeno uvjerenje da je tuberkuloza zarazna bolest. Tvrdio je
da je samo "iscrpljen" organizam osjetljiv na takve infekcije, a najvie od svih rasno
"loiji organizmi poput idova."
Heissmeyer ubrizgava ive tuberkulne bacile u plua ispitanika kako bi oni razvili
imunitet protiv TBC-a. On je takoer uklonio limfne lijezde sa ruka dvadesetero
idovske djece. Oko 200 odraslih ispitanika je pogubljeno, a dvadesetero djece je
objeeno u Bullenhauserovoj brani u Heissmeyerovom nastojanju da se sakrije dokaze
vrenja pokusa od nadolazeih saveznikih armija.

1.2. Ad hoc eksperimenti

Nacisti su takoer proveli eksperimente koji ukljuuju neizrecive vrste muenja koje
provode pod izlikom znanstvenog istraivanja. Ti eksperimenti ukljuuju trovanje i
nanoenje tekih fizikih ozljeda:

1.2.1. Eksperimenti s otrovima

Istraivaki tim u Buchenwaldu je razvio metodu pogubljenja pojedinca putem

intravenske injekcije fenolbenzena i cijanida na ruskim zatvorenicima Pokusi su
dizajnirani za utvrivanje brzine umiranja subjekata.

1.2.2. Eksperimenti s ranjavanjem

Kada je Himmler otkrio da je uzrok smrti veine SS vojnika na bojnom polju krvarenje,
naredio je doktoru Rascheru da razvije krvni koagulant za primjenu kod njemakih
trupa prije nego to ih poalju na bojite. Rascher je testirao patentirani koagulant
promatranjem koliine kapi krvi koje bi se iscjedile iz svjee amputiranih batrljaka
ivih i svjesnih zatvorenika u krematoriju u Dachau. Rascher bi upucao ruske
zarobljenike u slezenu kad god je potrebna dodatna krv za testiranje. [U
Ravensbrueckovom koncentracijskom logoru, ramena i noge amputiranih zatoenika su
pokuavali presaditi na udove drugih rtava]

1.3. Rasno motivirani eksperimenti

Nacistiki lijenici provodili su pokuse koji su bili usmjereni na antropoloke, genetske
i rasne ciljeve. Glavni cilj je bio stvaranje arijevske rase u to veem broju. Ti pokusi
ukljuuju:

1.3.1. Eksperimenti umjetnog oploivanja

Himmler je bio impresioniran uvi da doktor Carl Clauberg uspjeno lijei neplodnu
enu visoko rangiranog SS-ovog asnika. Clauberg je poeo raditi u Auschwitzu gdje je
napravio novi istraivaki laboratorij Auschwitz Block 10. Istraivanje u tom
laboratoriju vreno je na 300 ena u dobi od 20 do 40 godina, od kojih je veina bila
udana i bez djece.
U bloku 10 je vladao konstantan strah Clauberga koji je ubijao, sterilizirao ili oploivao
nesretne ene. esto bi tjerao sve ene na seksualni odnos s mukim zatvorenicima koje
je on odabrao. Gotovo svaka ortodoksna idovka izabrana od Clauberga da postane
prostitutka u bloku 10 bi poinila samoubojstvo.
Nakon uspjene oplodnje Clauber bi se podsmjehivao i psihiki muio ene, govorivi
im da su oploene ivotinjskom spermom, te da u sebi nose udovite. Kod ena je to
izazivalo teke psihike bolesti, te je dolazilo i do samoubojstava.

1.3.2. Eksperimenti sa sterilizacijom

Stvarni Himmlerov cilj bloka 10 nije bila oplodnja, ve sterilizacija. Naredio je

Claubergu da promjeni smjer svojih eksperimenata prema pronalasku naina kako
blokirati jajovod. Clauberg preusmjerava svu svoju energiju prema jedno jedinom cilju,
a to je masivna sterilizacija.

Tisuama zatvorenika unakaene su genitalije radi pronalaska jeftinih metoda

sterilizacije. Nacisti su se nadali da ove metode u konanici mogu primijeniti na
milijunima "neeljenih" zatvorenika. ene u Auschwitzu su sterilizirane injekcijama
nagrizajuih tvari unesenih u maternice ili grli vrata maternice. Te metode su bile
praene stranim bolovima, upalama jajnika, puknuem, sepsama u elucu i
krvarenjem. Mladiima su podvrgnuli testise velikim dozama zraenja te ih naknadno
kastrirali kako bi utvrdili do kojih je patolokih promjena dolo.

1.3.3. Eksperimenti na blizancima

Pokuse na blizancima je izvodio zloglasni doktor Joseph Mengele u Auschwitzu. Meu

Mengeleovim omiljenim pokusa bili su oni vreni na indentinim blizancima i
patuljcima. Mengeleova opsjednutost nacistikom ideologijom rasne istoe i
arijevskom rasom dovelo ga je do toga da je poeo vjerovati kako bi mogao otkriti tajnu
ljudske reprodukcije i nain da povea broj djece roene jednim porodom. Njegov je
cilj bio pomoi arijevskom "gospodaru" u umnoavanja arijevske rase u to veem
broju i na kraju cijeli svijet naseliti samo sa Nijemcima. Od 1.000 parova blizanaca koji
su sudjelovali u pokusu, oko 200 parova je preivjelo.

1.3.4. Zbirka idovskih kostura

Doktor August Hirt, profesor anatomije na Sveuilitu u Strassburgu, elio je stei

veliku zbirku idovskih lubanja i kostura za muzej koji bi kasnije bio posveen
izumrloj idovskoj rasi. U 1943., 115 osoba je otrovano plinom u Natzweiller-Struhof
koncentracijskom logoru. Leevi su odmah prevezeni u paviljon anatomije u
strassburgsku Sveuilinu bolnicu.
Muenje, gladovanje, okrutnost, ubojstvo. . . popis ide u nedogled. Broj poginulih u
ime znanstvenih istraivanja je stravian. U svim eksperimentima, zatvorenici su bili
prisiljeni da postanu uesnici protiv svoje volje. Gotovo svi su bili izloeni patnjama,
sakaenju i neopisivoj boli. Eksperimenti su bili dizajnirani da zavre kobno za
uesnike, a ukoliko je uesnik preivio eksperiment, bio je odveden u logor smrti ili
pogubljen.

2. Doktori holokausta
2.1. Hermann Kiesewetter

Vrio je kirurke zahvate u koncentracijskom logoru Gusen (Mauthausen II), bez

zdravstvene potrebe za time. Kako bi prouio ljudski mozak vrio je trepenaciju na
zatvorenicima.

2.2. Herbert Heim

Osim njegovih privatnih pokusa, on je specijalizirao u proizvodnji i pripremi umanjenih

ljudskih glava. Neke od tih pripravaka darovao je patolokom muzeju u Gusenu. Ostale
glave je poslao prijateljima i sam ih koristio kao utege za dranje papira.

2.3. Helmut Vetter

Kao zaposlenik IG-Farbena i Leverkusena, vrio je eksperimente s razliitim vrstama
lijekova u Gesenu. Bio je specijaliziran na podruju tuberkuloze, a 1944. je vrio
pokuse s Ruthenolom i Preparatom 3582 na logoraima u bloku 27. Ti su
eksperimenti bili slini onima u Auschwitzu.

2.4. Maria Mandel

Nakon Ravensbrcka postala je efica enskog logora u Auswitzu. Logoraice su joj se

obraale sa Zvijeri. Zbog njenog sudjelovanja u izboru zatvorenika za plinske
komore i eksperimente, te zbog muenja bezbrojnih zatvorenika, osuena je na smrt
1947.

2.5. Herta Oberhauser

Doktorica Oberhauser ubijala je zatvorenike s uljem i injekcijama evipana,

odstranjivala im udove i vitalne organe, te im trljala piljeviu i komadie stakla u rane.
Dobila je kaznu od dvadeset godina zatvora, ali je putena ve 1952. iz zatvora i postala
obiteljskim lijenikom u Stockseeu. Licenca doktora ukinuta joj je tek 1960.

10

2.6. Eduard Krebsbach

Izmeu listopada 1941. i jeseni 1943. bio je glavni lijenik SS-a i policije u Linzu,
Steyru, Welsu i koncetracijskom logoru Mauthausen-Gusen. On je prvi zapoeo
masovno istrebljenje bolesnih i fiziki nesposobnih za rad idova, ubrizgavi im
injekcije s otrovom izravno u srce. Tako je dobio nadimk Dr.Spritzach (doktor
Injekcija). U sijenju 1942., 732 panjolskih i 571 sovjetskih zatvorenika ubijeno
intracornealnim injekcijama u Gusenu. Injekcije su davane dva puta tjedno do travnja
1945. Karijera doktora Krebsbacha je zavrila u kolovozu 1944. kada je upucao
mladia Josefa Breitenfelnera; mladia iz Langensten-Vilagea koji je sluio u
njemakoj vojsci. Zbog toga zloina Krebsbach je premjeten u logor Warwara gdje je
vodio izbor za likvidaciju tog logora. Kasnije je radio kao inspektor za epidemije u
okupiranim zemljama: Letoniji, Estoniji i Litvi. Sljedei SS lijenici odbili su dati
intracornealne injekcije u Gusenu:
Dr. J. Fried
Dr. B. Adolph
Dr. K. Boehmichen

11

2.7. Carl Clauberg

Profesor Carl Clauberg vrio je pokuse sterilizacije u Auschwitzu i Ravensbrcku. To je

inio na Hitlerov poticaj i nakon to ga je veina nacistikih doktora uvjerila da e
masovna sterilizacija postati mono oruje u borbi protiv neprijatelja Njemake.
Clauberg je za vrijeme normalnih ginekolokih pregleda ubrizgao kemijsku supstancu u
maternicu pacijentica. Tisue idovka i Romkinja bile su rtve ovo tretmana.
Clauberg je nastojao odgovoriti na Himmlerovo pitanje o tome koliko bi dugo trebalo
da sterilizira 1000 ena. Nakon nekoliko izvrenih eksperimenata, Clauberg je dao
Himmleru odgovor, da s metodama koje je on razvio jedan lijenik i deset asistenata
mogu sterilizirati 1000 ena u samo jednom danu. Injekcije koje su te ene dobivale
potpuno su unitile podstavu membrane maternice i ozbiljno im otetile jajnike, koji su
potom uklonjeni i poslani u Berlin na testiranje uinkovitosti metode.

12

2.8. Horst Schumann

Himmler, piui SS-Oberfhreru Bracku, 11. kolovoza 1942, izrazio je interes za

sterilizacijskim eksperimentima koje ukljuuju koritenje X-zraka. U travnju 1944.
primio je izvjee o radu dr. Horst Schumanna o utjecaju X-zraka na ljudske genitalne
lijezde u Auschwitzu. Schumann je postavio stanicu X zraka u Auschwitzu 1942.
Ondje su mukarci i ene prisilno sterilizirani od posljedica uestalog vieminutnog
izlaganja stroju sa x-zraenjem koji je ciljao na njihove spolne organe. Veina je umrla
nakon dugotrajnih patnji i bolova, a ostali su poslani u plinske komore jer zbog
posljedica zraenja nisu vie bili sposobni za rad. Mukarcima su naknadno uklonjeni
testisi i poslani u Bresau na histopatoloki pregled.

13

2.9. Josef Mengele

Bio je doktor u auschwitzskom kampu smrti. Imenovan je glavnim lijenikom od strane

Himmlera. Sudjelovao je s ostalim lijenicima (Kao to su Koenig, Thilon i Klein) u
odabiru idova sposobnih za upravljanje industrijskih strojeva, a ostale je slao u
plinske komore. Odabir je bio uglavnom sluajan.
On se najvie zalagao za eksperimente na zatvorenicima, a posebno na patuljcima i
blizancima. Proveo je operaciju u kojoj je dvoje romske djece priio zajedno kako bi
napravio umjetno stvorene sijamske blizance. Medicinski instrumenti kod te, kao i kod
mnogo drugih operacija, nisu bili sterilizirani, te su umjetno stvoreni sijamski blizanci
dobili infekciju gdje su im bile prerezane vene te su umrli dva tjedna kasnije.
Svjedoci na Frankfurtskom suenju rekli su kako je jednom prilikom, uvi da je 750
ena zaraeno uima, sve poslao u plinsku komoru.
Dokaze iz prve ruke o Mengeleovim stranim pokusima dalo je nekolicina preivjelih,
te njegov osobni patolog, koji je bio idov, Miklo Nysizli. Mengeleove rtve, patuljci i
blizanci priiveni zajedno, bili su izloeni raznim klinikim eksperimentima, Xzrakama i antropolokim mjerenjima. U sluaju spojenih blizanaca, radio je skice
svakog blizanca, za usporedbu, ubrizgavao im razliite supstance, kapao kemikalije u
oi kako bi promijenio boju arenice,... Popis ide u nedogled. Naposljetku ih je ubio
injekcijom kloroforma u srce, kako bi mogao raditi komparativna patoloka istraivanja
na njihovim organima.

14

Mengleov cilj, prema doktoru Nyiszliu, je bio utvrditi genetski razlog roenja blizanca,
kako bi se ubrzao proces repopulacije svijeta arijevskom rasom.
Mengele je ujedno vrio istraivanja na podruju zaraznih bolesti (tifusa i tuberkuloze)
kako bi otkrio koliko je koja rasa otporna na bolesti. Ti pokusi su takoer vreni na
blizancima.
U svojim je istraivanjima kombinirao znanost sa rasistikim i ideolokim ciljevima
nacista, to se pokazalo korisnim u tadanjim dravnim uredima, znanstvenim
institucijama i koncentracijskim logorima.
Od prilino oskudnih informacija koje su dostupne o njegovim djelovanju, ini se da su
njegova istraivanja drugaija od ostalih vrenih u to vrijeme jer smrt uesnika nije bio
glavni cilj pokusa
Po zavretku Drugog svjetskog rata, kao i mnogi nacistiki lijenici, otputovao je u
Junu Ameriku, gdje je nastavio vriti svoje pokuse na blizancima u gradu Candido
Godoi.
Ondje je svaki peti porod je rezultirao roenjem blizanaca. Umro je 1979. u 67. godini
plivajui ispred jedne brazilske plae uslijed modanog udara kojemu je posljedica bila
utapljanje. Identitet mu je potvren tek 1992.

15

Zakljuak
Da li bi rtve nacistikih eksperimenata dopustile ovu analizu i sloile se s ovim
zakljukom? Da znaju da njihova smrt spaava ivote, bi li im to donijelo spokoj ili bi
se osjeali ponieni to se njihova patnja iskoritava u korist drugih?
Oni, naalost, ne mogu dati odgovore na ova pitanja, a znanstvenicima se stavovi
prema tome jo dan danas razilaze. Mnogi znanstvenici, kao i znanstvene publikacije i
institucije, odbile su objavljivati ili imati ikakve veze sa podacima u pitanju. Meutim,
u isto vrijeme mnogi znanstvenici su istupili i izjavili da ne samo da vjeruju da podatke
treba koristiti, ve da ih i koriste. Argumenti na obje strane su toliko jaki da je problem
daleko od rjeenja. Neki od znanstvenika koji se protive koritenju podataka vjeruju da
iz sadizma nije moglo proizai nita znanstveno te usporeuju nacistike podatke sa
protuustavno pribavljenim dokazima iju upotrebu bi sud zabranio. Drugi vjeruju da bi
to na neki nain opravdalo poinjene zloine i predstavljalo veliki moralni gubitak za
medicinu. Moglo bi potaknuti daljnja neetika istraivanja i stvoriti iluziju da se etike
norme ne odnose na lijenike. Nadalje, tvrde da drutvo ne bi trebalo traiti svrhu za
sve te smrti u nacistikim podacima i da nema potrebe da se rtve i dalje obeauju ili
se iskoritavaju njihove patnje. Meu najekstremnijim usporedbama bila je ona da je
koritenje podataka kao pranje s auschwitzkim sapunom (postojale su tvrdnje da su
nacisti proizvodili sapun od rtava u Auschwitzu), odnosno da je neoprostivo nastaviti
iskoritavati patnje rtava.

16

Literatura:

Dokumentarni filmovi:
In the Shadow of the Reich: Nazi Medicine (1997; 60 minuta) Prof. John J. Michalczyk
The Darker Side of World War II (Discovery Channel)
Dr. Josef Mengele the angel of death (you tube)

Knjige:
Murderous Medicine - Nazi Doctors, Human Experimentation, and Typhus (Naomi
Baumslag)
Auschwitz - A New History (Laurence Rees)

Internet:
http://nazi_medical.tripod.com
http://www.jewishvirtuallibrary.org

17