Javni gradski prijevoz

INFORMACIJSKI I KOMUNIKACIJSKI SUSTAVI U PROMETU

Matija Babi
2429000133/14
Prometni odjel
Specijalistiki diplomski struni studij cestovnog prometa
Veleuilite u Rijeci
Jedan od najveih problema dananjice u velikim
gradovima jest promet. Veliki individualni promet je
upravo problem, odnosno posljedica njegovog
djelovanja kojim nastaje zakrenost, te guve u prometu
koje rezultiraju znatnim produljenjem putovanja, a
djeluju stresno i iscrpno, kako fiziki, tako i psihiki na
sve sudionike u prometu. Znanost o prometu
primjenjuje tehnoloke i znanstvene principe za
planiranje, funkcionalno projektiranje, rad i
rukovoenje prometnim objektima za bilo koju vrstu
prometa, kako bi se omoguilo sigurno, brzo, udobno,
pogodno, ekonomino i ekoloki prihvatljivo kretanje
ljudi i robe.
I. UVOD
Posljedice koje nastaju velikim brojem osobnih
automobila u prometu pojavljuju se i problemi sa bukom,
oneienjem zraka, nedostatkom parkirnih mjesta te
nemogunou da se sav taj promet nosi sa biciklistima i
pjeacima tj. vie prometa predstavlja vei rizik za ostale
sudionike. Svi ti problemi mogu se rijeiti javnim gradskim
prometom. Upotreba automobila u gradskom prometu
uvelike usporava ivot i za vrijeme prometne pice
zaustavlja vrijeme. Iako promet automobilima ima svojih
prednosti, ivotni standard raste, pa tako je dolo i do
razvitka javnog gradskog prijevoza koji prua relativno
slinu udobnost i sigurnost te je sa godinama podignut na
visoku razinu kvalitete, u veim gradovima, naspram
automobila. Ali svejedno, jo uvijek se automobil smatra
sredstvom atraktivnosti i prestia te se nikad nee u
potpunosti nestati njihov promet u gradovima, iako se
brojke reduciraju posljednjih godina, npr. zabranama ulaska
u grad, poveanjem parkirne karte, itd. S druge strane
potrebno je osigurati usluge javnog prijevoza sa najviom
moguom kvalitetom, te tako zadovoljiti potrebe korisnika
javnog gradskog prijevoza, te ih privui tako da se
koritenje automobila prvenstveno odnosi na periferiju dok
se centralnim gradskim podrujem koriste javnim gradskim
prijevozom autobusima, brzom eljeznicom, taksi
prijevozom i slino.
II. ODNOS INDIVIDUALNOG I JAVNOG
GRADSKOG PRIJEVOZA
Javni gradski prijevoz nije lijek za sve kad se radi o
problemima vezanim za automobil. On moe konkurirati
putovanju automobilom za samo nekoliko tipova putovanja.
Javni prijevoz je konkurentan za putovanja tamo gdje su
ceste zaguene, a parkiranje je skupo ili ga teko pronai.

Sl. 1. Omjer kapaciteta prijevoza automobila, autobusa i

bicikala
Koristi se prvenstveno za kraa putovanja, unutar jezgre
grada, koja se vee sa susjednim dijelovima (opine, manji
gradovi). Prosjena duljina putovanja iznosi 5km sa
putovanjem od prosjenih 25 km/h (30 minuta u jednom
smjeru). Dostupnost automobila odvraa od uporabe javnog
gradskog prijevoza, svakim danom se broj automobila
poveava, pa se tako nastoji i sve vie smanjiti udio
automobila u gradu
Najvie koriten oblik javnog prijevoza je autobus.
Posebno je atraktivan za kratka putovanja, iako mnogi
gradovi u svijetu zamjenjuju autobuse lakom eljeznicom
uzdu koridora s velikim prometom. Klasina i laka
eljeznica, sa svojom sposobnou breg putovanja i
masovnog prijevoza automobila, opsluuju dulja putovanja
uz nie trokove. Meutim, kada bi se osim operativnih
trokova ukljuili i kapitalni trokovi tada bi po putnikom
kilometru za klasinu eljeznicu bili vii trokovi ulaganja
za izgradnju metroa (SAD).
III. PROBLEM GRADSKOG PRIJEVOZA
Problem
prijevoza
u
gradovima,
posebice
viemilijunskim nije novost, u posljednje vrijeme stavlja ga
se na mjesto najozbiljnijih problema dananjice. Problem
gradskog prijevoza je skup meusobno povezanih problema
koji se mogu razvrstati u tri glavne kategorije:

Zaguenost

Pokretljivost

Vanjski utjecaji

kretati se automobilima ili javnim gradskim prijevozom.

Tako prijevozna poduzea moraju ponuditi uslugu koja se
obavlja na poziv (on demand-rensponsive) za one koji nisu
u mogunosti koristiti klasina vozila javnog prijevoza.
V. VANJSKI UTJECAJI

Sl. 2. Jedan od najveih problema u gradovima jest

visoka emisija ispunih plinova
Posljedica zaguenja su poveani trokovi putnicima,
gubitak vremena, poveana mogunost prometnih nezgoda
i psihiki stres.
Zaguenje ima nekoliko opih uzroka:
1) hiperurbanizacija koncentracija ljudi i ekonomskih
aktivnosti u gradskim podrujima. Glavni razlog
proizvodnih aktivnosti je njihovo lociranje u gradovima,
kao i elja veine ljudi da ive u gradovima kako bi se
udaljenosti putovanja smanjile a vrijeme utroeno se
minimiziralo.
2) specijalizacija aktivnosti unutar gradova ljudi putuju
izmeu mjesta razliitih djelatnosti koje su disperzirane oko
grada i u gradu. Radna mjesta, mjesta stanovanja i mjesta za
rekreaciju koncentrirana su na razliitim podrujima, te
zbog toga ljudi moraju putovati izmeu njih. Odvajanje
radnih mjesta i mjesta za stanovanje posljedica je
industrijalizacije koja uzrokuje upravo putovanje do posla.
3) usklaivanje ponude i potranje ponuda za
prijevoznim sredstvima je uglavnom stalna, no potranja
varira tijekom dana, te je jedan od razloga nastajanja
prometnih pica. Problem proizlazi iz putovanja na posao
i s posla jer veina ljudi zapoinje i zavrava radni dan u isto
vrijeme.
4) ponuda esto potue potranju poveanje prometnih
kapaciteta potie ljude na putovanja, naroito ako se povea
ivotni standard. Dakle, poveanje infrastrukture nije uvijek
dovoljno za spreavanje zaguenja. Ono takoer nije
ekonomino jer troak gradnje infrastrukture nije mali, te je
lake uz upozorenje javnosti dopustiti prometne guve.
IV. POKRETLJIVOST
Primarna uloga prijevoza jest ponuditi mobilnost za one
koji su u nepovoljnom poloaju glede prijevoza. Tu se radi
o jednakosti, a ne toliko o uinkovitosti. Putovanje je bitno
za ljude, za poboljanje kvalitete ivota, tako da svi imaju
pravo na neki oblik prijevozne usluge, bez obzira na
okolnosti. U dravama u kojima se prijevozni sustav zasniva
na vonji automobilom nije ugroena pokretljivost.
Prijedlog SAD-a za poveanje mobilnosti tj. pokretljivosti
jest nabavka osobnog automobila svakome to bi bilo bolje
nego odravanje masovnog javnog prijevoza koji zahtijeva
subvencije. Meutim postoje ljudi koje iz ekonomskih,
ekolokih, fizikih ili psihikih razloga ne mogu i ne ele

Jo jedan od aspekata sustava javnog prijevoza su vanjski

utjecaji (eksternalije) koji se oituje u:
1) prometnim nesreama javni gradski prijevoz je
svakako sigurniji oblik prijevoza za mobilnost ljudi u gradu
u odnosu na individualni promet automobilima
2) potronji energije javnim gradskim prijevozom
omoguuje se smanjenje potronje nafte po glavi
stanovnika, pogotovo uz mogunost koritenja alternativnih
izvora energije
3) ekolokim utjecajima - oituju se u zagaenju zraka i
vode te u buci i vibracijama. Motorna vozila su glavni izvor
ugljikovog monoksida i ozona. Vozila JGP-a manji su
zagaivai zraka po putniku neko osobni automobil ija je
prosjena popunjenost dva putnika
4) zauzimanju zemljita problem koritenja zemljita
dolazi do izraaja u zemljama s velikom gustoom
naseljenosti koja se s vremenom sve vie poveava kao i
broj motornih vozila, a gradovi nemaju mogunost praenja
porasta standarda stanovnitva
5) estetiku sva umjetno izgraena prometna
infrastruktura ne pridonosi poveanju gradske estetike i
vizualno degradira okolinu
6) razaranju gradskih povrina glavni prometni pravci
mogu predstavljati fizike prepreke koje dijele uenike od
kola, odsijecaju trgovine od trgovakih podruja ili
oduzimaju dobra te prisiljavaju preseljenje poslovnih
prostora
7) prenamjeni gradskih povrina gradovi sa stambenim
kvartovima s malom gustoom i s vie poslovnih centara
zahtijevaju veu povrinu, te tako poveavaju trokove
putovanja u potronju energije, a pjeaenja smanjuju na
najmanju mjeru
VI. ZAKLJUAK
Sve veom modernizacijom javni gradski prijevoz
proiruje svoje vidike upravljanja prometom u gradovima i
mobilnosti. Iz svega moe se zakljuiti da javni gradski
promet mora zadovoljavati potrebe ljudi, pruati konstantan
otpor i konkurenciju individualnom prometu, kvalitetnu
uslugu, prvenstveno na lokacijama poput centara gradova
spojenih sa poslovnim centrima, rekreacijskim centrima i
trgovakim podrujima uz odreena uvjete koji zahtijevaju
tonost, redovitost, udobnost, sigurnost i praktinost.

LITERATURA
[1] tefani G.:Tehnologija gradskog prometa,
Sveuilite u Zagrebu, Fakultet prometnih znanosti, Zagreb,
2008.
[2] Lanovi, Z: Uvoenje ITS servisa u gradski prometni
sustav, Suvremeni promet 27 (2007),
[3] Sren, M: Inteligentni transportni sustavi u upravljanju
cestovnom mreom, Suvremeni promet 28 (2008), 1/2