Oporuka kardinala Stepinca

Mojim dragim vjernicima!

Boja providnost u svojim nedokuivim planovima prije mnogo godina htjela mi je povjeriti
dunost pastira vaih dua. Uvjeren sam, da je u ono doba u naoj nadbiskupiji bilo mnogo
sveenika, koji su bili ueniji, kreposniji i zasluniji nego ja, budui da sam ja onda imao
samo 3 i pol godine sveenikog ivota i rada i jer sam bio svima nepoznat.
Da se sada, poslije svega, to se je dogodilo, upitam: Zato je Gospodin upravo mene za ovu
slubu odabrao? morao bih se posluiti rijeima sv. Pavla, koje je upravio vjernicima u
Korintu: to je ludo pred svijetom, odabra Bog, da posrami mudre. I to je slabo pred
svijetom, izabra Bog, da posrami to je jako. I to je neplemenito pred svijetom i prezreno,
izabra Bog. I ono, to nije, da uniti ono, to jest, da se nitko ne hvali pred Bogom.Od dana,
kad sam bio izabran za duhovnog natpastira, prooe mnoge godine, a sve burne i teke, i na
koncu moj je tjelesni ivot uslijed toga stradao i zdravlje mi je narueno. Osjeam, da s vama
neu dugo biti.
Svjestan sam u dubini svoje due, da nijesam bio bez pogrjeaka, a jo sam vre u to
uvjeren, kad imam pred oima rije sv. Ivana: Ako kaemo, da smo bez grijeha, varamo sami
sebe i nema istine u nama. Ako sam bilo kome uinio kakvo zlo, iskreno ga molim, da mi to
oprosti, a svima, koji su meni zlo nainili, opratam iz sveg srca. Inae ne bih bio dostojan
stupiti pred Krista Otkupitelja, koji je na kriu molio za one, koji su ga razapeli: Oe, oprosti
im, jer ne znaju, to ine!.Opratajui se od vas, moji dragi vjernici, smatram potrebnim
upraviti vam nekoliko rijei, koje da budu kao moja duhovna oporuka. elim, naime, i poslije
svoje smrti initi sve, to mogu, da otklonim od vas opasnosti, koje vam prijete i da poveam
vau sreu, koliko je to mogue u ovoj suznoj dolini.

Smatram to tim nunijim, to vi, dragi moji biskupljani, sainjavate dobar dio Hrvatskog
Naroda, u kojem mi je Boja providnost dodijelila natpastirsko djelovanje. to vama
namjenjujem, bit e korisno i za sve ostale. Meu vas su nadrli i uuljali se bezbonici, ljudi,
koji premda su u manjini, dok ovo piem, dosiu jedva 2% svega puanstva, ipak su sve
uinili, da iz vaih dua iupaju Ime Boje i da vas kau oni uine sretnima i bez Boga.
Ali, predragi vjernici, u asu kad naputam ovaj svijet o svakom takvu pokuaju ja vam
moram kazati, to je rekao prorok Izaija: O moj narode, oni koji te nazivlju blaenim, varaju
te i unitavaju put, kojim e ti morati ii. Zar niste moda uli to je kazao od Gospodina
nadahnuti pjesnik prorok: Ako Gospodin ne zida kue, uzalud se trude, koji je grade. Ako
Gospodin ne uva grada, uzalud straa bdije nad gradom.
Htjeti postii sreu bez Boga znai: zidati babilonsku kulu, koja je svojim graditeljima
donijela pomutnju jezika i uzrokovala, da su se rasprili po svijetu. Tako e se dogoditi i u
budue. To je sigurno. Svaki pokuaj, da se stvori kultura, civilizacija, blagostanje kojeg
naroda bez Boga, znai zapeatiti njegovu vremenitu i vjenu propast. Stoga i ja, dragi sinovi,
opratajui se od vas, upravljam vam rijei sv. Pavla Filipljanima: Ustrajte vrsto u
Gospodinu, predragi!. Samo je u Gospodinu zasnovana naa vremenita i vjena srea. Daleko
od Gospodina samo je propast i unitenje.
Zar nije istina, da je i rasipni sin, o kojem pie sv. Evanelje, mislio nai sreu, ako napusti
oinsku kuu? Otiao je od nje bogat, ali kasnije, u kakvu se jadu naao! Rado bi bio utiao
glad svoju irom, to svinje jedu, ali mu ga nitko nije davao. Ljudi, koji preziru Boga, ele
vas, dakle, udaljiti od njega i tako vas sniziti na veoma alosno stanje. Njihovo je djelo i
nastojanje prokleto od Boga, a to je lako razumjeti, jer Bog se ne da izrugivati, kako pie sv.
Pavao. Na koncu mjesto sree, koju obeavaju, nee vam moi pruiti ni ono, to je ovjeku
najnunije.
Vazda e biti tako, jer je Boja rije istinita. A i ne moe se prevariti. Kae prorok:
Gospodine, ti si nada Izraelova. Svi, koji te naputaju, bit e posramljeni, a koji se udaljuju
od tebe, bit e zapisani u prah, jer su napustili izvor ive vode, a to jest Gospodina. Veliki,
dobri Bog nije zapustio ovjeka poslije pada u zemaljskom raju, premda je to ovjek zasluio.
Naprotiv, Bog je tako ljubio svijet, da je poslao svoga Sina, da ga spasi, kako veli Apostol:
lzbavi nas iz vlasti tame i premjesti u kraljevstvo svoga ljubljenoga Sina. To je kraljevstvo
Kristova Crkva, katolika Crkva, koja je tako stara kao i sama kranska vjera. Katolika
Crkva nije ni za slovce izmijenila svoje nauke, nego ui i danas sve ono, to je primila od
apostola. Ona, kako sami znate, ima svoje vrhovno sjedite u Rimu i imat e do svretka
svijeta. Ondje je imao svoje sijelo prvi Kristov namjesnik u upravi Crkve, sv. Petar. Ondje
stoluju i njegovi nasljednici, pape. Vi znate, to je Isus rekao Petru: Ti si Petar i na toj stijeni
sazidat u Crkvu svoju i vrata paklena nee je nadvladati.
Ovo je, dakle, vrhovno pravilo: Gdje je Petar, tu je i Kristova Crkva!
Dragi moji vjernici, pod svaku cijenu, pa i uz cijenu istoga ivota svoga, ako bude potrebno,
ostajte vjerni Kristovoj Crkvi, koja ima svoga vrhovnoga pastira Petrova nasljednika! Vi
znate, da su nai oci i prei kroz tolika stoljea prolili tolike potoke i rijeke krvi, da ouvaju
sveto blago katolike vjere i da ostanu vjerni Kristovoj Crkvi. Vi neete biti dostojni imena
otaca vaih, ako budete dopustili, da vas tko otrgne od peine, na kojoj je Krist sazidao Crkvu
svoju. Godine 1941 mi smo se spremali sveano proslaviti 1300-godinjicu prvih veza
Hrvatskog katolikog Naroda sa Sv. stolicom. Svjetski rat je omeo tu sveanu jubilarnu
proslavu, ali ni rat, ni mir, ni srea, ni nesrea ne smiju nas uzdrmati u naoj odlunosti, da

ostanemo vjerni Kristovoj Crkvi sve do smrti. Moramo ponavljati poput Izraelaca na obalama
babilonskih rijeka: Ako te zaboravimo, Jeruzaleme, neka usahne naa desnica!.
Da meu vama bude tko, bilo svjetovnjak, bilo sveenik, koji bi ma samo na asak pokolebao
u ovoj toki, neka mu bude kua daleko od vae! Moda ete rei, da odve strogo sudim?
Bio bih va najgori neprijatelj, ako bih vam zatajio istinu. Ako govorim ovako, inim to za
vae bolje dobro. Zar Isus nije ostavio opomenu: Pazite, da vas nitko ne zavede!.
Zaista, biti rastavljen od Krista znai: biti kao mladica odsjeena od okota loze. Sudbina
takva pojedinca bit e onakva, kako je opisuje Isus za vrijeme svoje posljednje veere: Tko
ne ostane u meni, izbacit e se napolje kao neplodna mladica i osuit e se. I skupit e je i
baciti u oganj, da sagori. Budite, dakle, vazda vjerni katolikoj Crkvi, vjerni do groba!
Teak bi bio ivot u obitelji, kad ne bi bilo majke. Crkva je velika Boja obitelj. Bog je toj
svojoj obitelji dao majku, tj. bl. Djevicu Mariju, Majku Boju, i Majku svih nas. Dragi moji
vjernici, nai su oci i pradjedovi posvuda po naoj domovini gradili crkve posveene presvetoj
Djevici. Njezina je sveta prilika asno stajala kao ures na zastavama naih prea, kad su oni
polazili vojevati za krst asni i slobodu zlatnu. Pred njezinim oltarima na koljenima su
padali pokornici i raskajani grjenici molei od Gospodina oprotenje grijeha po zagovoru
one, koja je Utoite grjenika. U nju su polagali svoje pouzdanje nai prei u svim tekim
asovima svoga osobnoga i narodnoga ivota. Nastavljajte svijetlu predaju vaih otaca!
Na to vas, uostalom, potiu vrhovni pastiri sv. Crkve. Ako iskrenom i trajnom ljubavlju
budete tovali i ljubili Majku Boju i na vama e se obistiniti to prorokuje nadahnuti mudrac:
Tko asti svoju majku, slian je onomu, tko sakuplja blago.
Samo je bezboni komunizam bio kadar uvrstiti, dapae u kolske prirunike, svetogrdne hule
protiv Majke Boje. Te sam svetogrdne hule ja g. 1946 za vriijeme poznatog tzv. procesa
osudio i igosao, a oni su se tim sudskim procesom nadali katoliku Crkvu jednim potezom
pera izbrisati iz nae hrvatske Domovine. Ne dao Bog, da itko izmeu vas poe tragom onih
zloestih ljudi, i napada Majku Boju. Za takva e jadnika vrijediti rije mudraeva: Tko
ogorava ivot svoje majke, proklet je od Gospodina.
Na koncu, predragi sinci, jer je Bog ljubav, kako veli Apostol, ljubite se meusobno! Vazda
se bratski ljubite! Budite samo jedno srce i jedna dua, ali ljubite i svoje neprijatelje, jer je
Boja zapovijed. Tada ete biti djeca svog Oca nebeskoga, koji daje, da njegovo sunce izlazi
na zle i na dobre i alje svoju kiu pravednima i grjenima. Neka vas od ljubavi prema
neprijateljima ne odvraa njihova zloa, jer je jedno ovjek, a drugo je njegova zloa. Kae
sv. Augustin: ovjek je Boje stvorenje, a zloa je ljudsko djelo. Ljubi ono, to je Bog
stvorio, a ne ono, to je ovjek uradio.
Sjetite se kojom zgodom u svojim molitvama i mene, svoga pastira u tekim vremenima, da
mi Gospodin bude milostiv! Nadam se, da e mi milosrdni Isus udijeliti milost, te u moi
vazda u nebu moliti i za sve vas dok bude svijeta i vae nadbiskupije, da postignete cilj, za
koji vas je Bog stvorio.
Krai, 28. svibnja 1957.
Alojzije kardinal Stepinac, nadbiskup