1

Hamza Humo (1895-1970.)

Roen u Mostaru u uglednoj porodici gdje je pohaao mekteb, osnovnu
kolu i gimnaziju. Poetkom rata mobiliziran je u austrijsku vojsku u
Maarskoj. Nakon rata zavrava sa maturom u Mostaru. Odlazi na studije
istorije umjetnosti u Zagreb, zatim u Be i Beograd. U Zagrebu se drui sa
A. B. imiem, Ulderikom Donadinijem i zemljakom Nikom
Milieviem. Oduevljava se ekspresionistikim pokretom. Prva zbirka
Nutarnji ivot izlazi 1919. Od 1923. Ureuje list Zabavnik, a od 1923.
1937. asopis Gajret. Drugi svjetski rat provodi u Cimu kod Mostara. Od
1945. godine ureuje muslimanski list Novo doba. Umro je u Sarajevu
1970.
Djela:
1) pjesme: Nutarnji ivot (1919.), Grad rima i ritmova (1924.), Sa ploa
istonih (1925.);
2) romani: Grozdanin kikot (1927.), Zgrada na ruevinama (1939.), Adem
abri (1947.);
3) pripovijetke: Strasti (1923.), Pod rvnjem vremena (1928.), Sluaj
Raba slikara (1930.), Ljubav na periferiji (1936.), Hasan opanar (1947.);
4) drame: Tri svijeta (1951.)
- dva naoko oprena pogleda na izvore Humina pjesnikog senzibiliteta:
1) pjesnik izrazite ukorijenjenosti u zaviajni milje i duhovnu tradiciju
muslimanske knjievnosti (J. Kri, Pero Slijepevi, R. Konstantinovi i
M. Rizvi) i
2) Humo kao produkt ukupnih knjievno-povijesnih kretanja poslije Prvog
svjetskog rata (Lei); Humin panerotski doivljaj svijeta Lei vidi prije
svega kao izraz ukupne lirske revolucije a ne kao genetsko obiljeje;
Hamza Humo: pjesnik kao pripovjeda, Izraz br. 6; 1986.
- Kulenovi kod Hume vidi isti panerotski i ezoterijsko-mistiki doivljaj
jedinstva i proimanja ovjeka i prirode; korijeni toga proimanja i jedinstva
su u bogatom kulturno-civilizacijskom naslijeu; Iz smaragda Une;
- Nerkez Smailagi: Orijentalni ovjek je sin velikog Sve, njegov sastavni
dio, on ivi njegovim ritmom i iz osjeanja srodnosti s njim crpi svoju snagu i
postie svoju trajnost. uma, planina, voda, pustinja, sunce, tiina, zvjezdano
nebo, itd. njegovi su bliski drugovi u kojima on oslukuje um svoga srca,
sagledava svoju nadu, potvruje svoj mir. (...) Istina je sveobuhvatna (...) i
jedini put k njoj je duboko i osvjedoeno meuproimanje velikog Sve i
ovjeijeg bia, tj. velika i potpuna harmonija duha ovjeka i duha
univerzuma. N. Smailagi Dua Orijenta;
- Nutarnji ivot 1919. nastala jo u Zagrebu u vrijeme druenja sa A. B.
imiem, G. Krklecom, U. donadinijem i Nikom Milieviem;

ekspresionistiki bruni doivljaj i izraz kojim se prevladava i razara jedan

preivjeli model pjevanja; slobodan stih, iracionalno izazvane i asocijativno
povezane slike; pounutranjeni pejza; nokturalna atmosfera tajanstvenih
izoblienja stvari; izuzetak kod Hume: toponimska prepoznatljivost
zaviajnog ambijenta (stihovi Ljubavna pesma, str. 42); konkretan ambijent
starog grada, kula i munara, mostova i starih kapija zaviajnog
Mostara preobraava se u akstatinu ekspresiju nutarnjeg ivota; niz opih
slika ekspresionistikog izraza i slinost sa imiem u pjesmi Suton; uestala
upotreba glagolskih oblika radi dinamiziranja pjesnike slike;
Razlikju se od imia na razini ideo-afektivnihsadraja i osnovnog
doivljaja svijeta;
ekspresionistika vizija rasapa stvarnosti i na duhovnom i na materijalnom
planu nema uporita u Huminoj poeziji; kod njega svijet je sauvan u svom
jedinstvu ovjeka i svijeta, u ulnoj ekstazi; udnja i radost zapaljenog tijela;
ljepota erotskog sjedinjenja sa enom, prirodom, univerzumom;
Humo je vrsto vezan za zaviajni svijet Hercegovine i Mostara; to je svijet
koji se pokazuje u ulnom bogatstvu; stapanje prirode i lirskog subjekta;
Sva se Humina lirika zbiva u strahu od ponone nadmoi sjenke nad
predmetom, mraka nad svjetlom, smrti nad ivotom: Pesniki put Hamze
Hume jest put nekoga ko pokuava da pobegne na svetlost. Ta svetlost
njegova koja je apsolutna i zato ne zna za senku, jeste svetlost apsolutnog
Erosa. (R. Konstantinovi Hamza Humo, Jezik i bie, knj. III, Bgd. 1983, str.
63-92);
Grad rima i ritmova 1924. stiavanje hune ekspresionistike matice;
vraanje istoj senzualnosti lirskog usmenog i umjetnikog stvaralatva
Baagia, ikia, Karabegovia, atia; panerotizam: sjedinjenje ovjeka i
prirode, mukarca i ene, vjeiti princip, zakon ivota; ali i opomena da nas
sve pomalo grize crv prolaznosti (Gr, 127); veza sa sevdalinkom, neutoljena
ljubavna udnja: Odakle vodi lozu, odakud crpe snagu da se tako grevito
hvata za naa srca, igra se s njima i potresa ih do u sr. (...) str. 25-26; itav
ivot se ukazuje izmeu kikota i krika; udnja za erotskim samozaboravom,
predavanje erotskim uzbuenjima do gubitka svijesti o konanosti ljudskog
bia; najbolja pjesma U oraju str. 105; odlike ekspresionistike poetike,
slike zaviaja i veza sa sevdalinkom!!!
Sa ploa istonih 1925. lirske proze; slika orijenta starozavjetne beduinskonomadske legende; stil starozavjetne Pjesme nad pjesmama; oblik
podraavanja kako u sferi predmetne stvarnosti tako i u dekorativnosti
stilskog izraza; opi i preoiznatljiv simboli orijentalne poezije (edrvani,
pustinje, karavani, oaze, mjesec, munare); biblijski starozavjetni stil (kao u
Dubrana), aoristna forma, apozitivni poloaj atributa; ipak, ovo je poetsko
ozvuenje bosanskomuslimanskog narodnog veza na erefu; o tome sam
Humo pie na str. 29-30; znaaj zbirke dvostruk: 1) dovrava jedan
tradicionalan tok pjesnikog isksustva i 2) najavljuje nove mogunosti

3
proznog izraza (npr. Grozdanin kikot) kao sinteze poetskih i pripovjedakih
iskustava; slinost sa poezijom Rabindranata Tagore Gradinar;
Muhsin Rizvi
Prenapregnuta ulnost kao opsesija izraza u lirici Hamze Hume
Panorama bonjake knjievnosti
Ljiljan 1994
- u Vijencu 1926. H. Humo pie:
I danas nosim u sebi uspomene iz detinjstva, i ceo moj zaviaj. Mostarsku
kotlinu. ini mi se da ima neto neiscrpno u toj kotlini, neto alobno i
treperljivo. Lii mi na bajku, po kojoj koraaju minareta i jabalanovi, a ivot
u njoj slii na snovienje.
Viao sam svakva uda: bele prikaze u suncu kako miu po golim brdima,
po vorovim zidovima razliite dede, prosjake i utvare, a u gradu, u sutone po
zaputenim haremima opet dede, sa zelenim almama (...) Vijenac
- u ispovijednom monologu u zborniku Sa strana zamagljenih priznaje:
Naposletku, moram da priznam i dve svoje slabosti: volim lepe ene i dobro
vino.
- Hercegovaki pejzai svojom pansko-paganskom simbolikom predstavljaju
lirski pandan romanu Grozdanin kikot; a Grad rima i ritmova svojim
ambijentom stoji naspram Huminih sevdalinskih pripovjedaka;318
- Sa ploa istonih mistino-orijentalni svijet; ulna udnja kao vrhunski
pokreta, jai i od skruenosti prema Bogu;

4
GROZDANIN KIKOT Hamza Humo

Iz smaragda Une, Skender Kulenovi

- Sjeam se bijele hartije svoga djetinjstva.
- kao djeak od etiri-pet godina ugledao je prvi put u ivotu zelenosmaragdnu Unu uBihau; bio je sav prosjan tom Unom, tim nevienim udom,
za koje bi jedino znao rei LJEPOTA; ta prva njegova rijeka moe se usporediti
jedino sa prvom zrakom svjetlosti i prvom kapi majina mlijeka;
- pjesnik je neuporedivi topograf onog unutranjeg u nama i isto tako
neuporediv seizmograf onog spoljnjeg oko nas;
- iz KIKOTA me oarava nagost novine (kao u Kikievim ranim
pripovjetkama);
- Ozren je mladi trs kroz koji samo struji i struji sok istih doivljaja, nema
nikakvih misli; razmiljanja; osim na dva mjesta: prvi put kada Ozren slua
Svrzimantijino razmiljanje o svijetu i prirodi i drugi put na samome kraju,
kada Ozren postavlja pitanje ZATO je sve to moralo da proe;
- Ozren je od jednog komada sav, obuzet samo ljubavlju, stalno mu dolaze u
san i u javu ljubavni sastanci Grozdana i Grozdane;
- Grlica, pupoljak i nita vie, samo je zato tu da se na njoj izrai Ozrenov
ljubavni fluid, a Ivanka, zagorjela udovica, da se u mraku i u uzdrhtaloj
nedoreenosti izlije njegova grozniava plot; Vida, bijesna skrvjela enetina, da
se na njoj pokae i ona krvna, sirova strana seksa, a Svrzimantija, stablo koje je
ostajalo bez ivotnih sokova da se vidi grozni besmisao ovjeka bez ljubavi;
- KIKOT je poema o starosjedilakom ovjeku, o ovjeku koji je u svome tlu
do grla, koji je tjemenom u svom suncu, koji e se samo s tugom, i to samo kad
se mora, rastati sa svojim gnijezdom i okom da im se opet vrati; poema o
ovjeku koji bez ljudi ne moe i koji zna samo da ih voli i razumije; poema o
ovjeku koji mrzi ovjeka samo kad se u njemu javi ivotinja (kao Jure);
- Ozren kao drozd prhue od trsa do trsa, od grozda do grozda, pria prosto
onako kako se ta u njemu i oko njega desi; u ovome neredu krije se skrivena
ljepota KIKOTA;
- ali i u tome neredu ima reda, sistema: sve se doima kao Humina poetska
duga koja ima sedam boja kao i ona prirodna; Ozren se razlae u njih kao bijela
svjetlost: sve su u njemu i on je u svakoj: 1) u jednoj je on sa prozranom
Grlicom, 2) u drugoj sa slatkoputom Ivankom, 3) u treoj sa usijanim
Grozdanom i Grozdanom, 4) u etvrtoj sa raspusnom Vidom i Mindom, 5) u
petoj sa sumranim Svrzimantijom, sa poludjelim raspopom Melentijem i
muklom ivotinjom Jurom, 6) u estoj sa dimom i vinom raspjevane krme i
razigranog vaara, 7) u sedmoj sa razlivom elemenata prirode, od sunca i vode
do grada i vinograda, od uka u noi do starog ribara u suncu i ribolovu;

5
- evo kako Humo uzima i slae svoje osjeanje svijeta: Najprije e u dva

lahka poteza nabaciti dva Ozrenova erotska proplamsaja, onaj sporedniji,

puteno nabijeniji, prema Ivanki, pa onaj glavni, fluidni, prema Grlici, i u
pozadini ovog drugog povui e pastelne konture vjeitih ljubavnika Grozdana
i Grozdane, da sve odmah zae u tmaste, burne kovitlace ljetne oluje, u kojoj
se, u stvari, izlijeva ona unutranja oluja Ozrenova. Onda e se ova dva
uporedna proplamsaja, puteni i fluidni, sa sve jaom potpalom Grozdana i
Grozdane iz pozadine, to dalje, to vie, razgorijevati, prvi do mehko
ozraenog, putenog zadovoljenja, drugi do grliastog, finog puteno
podloenog, plaminjanja, da se potom uznesena ljepota ovih dvaju motiva
spusti na zemlju, uzemlji se u drukiji, jedan sirovi sloj ljubavi, u grabeljivi
sirovi seks Vidin i Mindin. Pa onda opet, kao napijeni tom ivotnou, areni i
drhtavi vodoskoci Grlici i Ivanki, i opet jedno opte ovaploenje unutarnjeg: ne
sad oluja, nego kratka i krupna ljetna kia, pa pljusak sunca po kapljicama i
ljubav sad ona pradrevna: arka i raskikotana orgija Grozdanova i
Grozdanina.
- usred ovog ljubavnog razgora pojavljuje se Svrzimantija, rakidijskog
mranog izgleda, iznutra sav pustolina puna kra i panjuga: sebe sutranjeg on
vidi u liku gorskog pustinjaka, poludjelog popa Melentija, umskog straila
koje samom svojom pojavom rastjeruje pijani i razigrani vaar; i Ozren jednom
sanja kako se Svrzimantija objesio u svojoj zaputenoj i mranoj sobi;
- vinograd ljubavi ne bi toliko blijetao bez ove mrke pustoline (Svrzimantija)
pokraj njega;
- Grlica je sva bijela i sva u pognutom stidu od svoga tijela kao drijemovac
( ili kao visibaba): procvao trenutak istote, gruda snijega koja se topi u vruici
Ozrenovih dlanova; svilena muica koja je zalutala u surovost svijeta; mi ne
moemo da ne vjerujemo da u tom svijetu nee moi zadugo opstati, da je ta
surovost mora nekada unititi; i kroz nju prolazi nejasan srh takvoga osjeanja;
ta surovost je mutno nasluena u pokazanom liku Jurinom, da bi potom i
nastupila u jurodivom inu silovanja; nije sluajno da taj in nije prikazan nego
samo pomenut; on jeste iznenadan ali ne i neoekivan, on je roen iz same
utrobe zemlje;
- KIKOT mi se ukazuje kao paraboloid; silazni krak je obrueniji, pobjeuje
ga nekakva gravitacija; on se naglo rui iz tjemena putanje u kojem je Grliina
drama; sve usijane boje ljubavnog ljeta pri tom obruavanju jedna po jedna se
gase u tmurnoj jesenjoj svjetlosti; na kraju, cijela se duga istopila, ostao je
samo njen odsjaj u oima i oi koje ju nebom trae;
- ravni prosjaja istote: Andre stoji kraj vatre crven kao krvav. ( u berbi
tipa ene, sav u svojoj krvi); vjetar povija Ivanku na vrh stabla, nosi
pjesmu niz vinograde nekoj drugoj pjesmi, mae lozovim mladicama (ne
povija, nego, mae njima nekome); Grozdanine oi nisu plave kao rijeka, nego
kroz njih protie plava rijeka;

6
- ima u KIKOTU jedna rije-potapalica, rije-jezgra: to je pridjev krhak;

zajedno sa pridjevom fin djeluje kao psihoanalitika omaka;

- Kulenovi se prisjea jedne reenice M. Crnjanskog Stih je na zanesena
igraica, on svoju ekstazu pretvara u gole pokrete. Koju je M. Bogdanovi
uporijebio u poznatome tekstu Slom posleratnog modernizma;
- od beogradskih modernista Humo je naslijedio samo vjerovanje u autentinu
ljepotu svijeta; sve ostalo mu je od majke, od svile i srebra mostarskog neba i
tla, od bistre domae rijei, one to je prela devet kamenova, od neugaslih
bisera bonjake ljubavne pjesme (sevdalinke), od kamenih i cvjetnih
mostarskih avlija i od bijelo okreenih enterijera, u kojima se vijekovima sija
stari bakar i mirie feslidan jedne jednostavne a nevjerovatno istanane
gradske kulture;
- KIKOT je sav na selu, ali nije iz seljakog vidokruga; on je sav iz rustike u
kojoj se urbani lirski temperamenat mogao osloboditi gradske tjeskobe;
- u ovom svijetu, pred kunim pragom svi spoljni tragovi ostavljaju se sa
obuom; unutra je stalna sutonska tiina, govor je ispod glasa, zidovi bez ara i
slika, samo na ponekom visi levha; odaje su bez mnogo namjetaja, kao da se
hoe prostor i u njemu ljudski lik, a stvar samo kao njegova pozadina; u
jednom uglu musander (hamamdik): tu se poslije svake plotne noi mora
okupati, da bludna aroma ne ponesrei dan koji je svanuo; kuhinja ,koju su
donijele Osmanlije, je zrela vizantijska, to je kulinarski kult prilagoen
domaoj biljci i ivotinji; kumrija i lastavica pod strehom opomena suprotiv
grehote; behar badema i trenje poziv je da se jo jednom ivi; mati je ovdje
iva svetinja, pred starou se ustaje na noge; Svijet je ovo dozlaboga ulan: i
mata o raju mu je ulna. A pod kamenom patrijarhalnog tabua izraio se u
najii ljubavni fluid ispjevao, u svojoj drevnoj rijei, jednu od
najrafinovanijih i najdramatskijih ljubavnih lirika u svijetu.; mrtvi se potuju,
nema pompe smrti ni mnogo plaa poslije nje; jednostavni niani ili baluci
stoje u zelenoj travi nagnuti svaki na svoju stranu; pa i u turbetima uti gola
jednostavnost; ali u ovome svijetu, ispod mirne obrazine, stalno tinjaju pa na
mahove iznenada buknu velike ljudske strasti, drame krvi, patrijarhalnih
okova;
- slike ovoga svijeta u ovoj poemi nema, ali joj svaku stranicu natapa njegova
senzibilnost u kojoj se rodila i oblikovala Humina pjesnika senzibilnost;
- mnogostruka zapanjujua pojava Dervia i smrti M. Selimovia do sada je
najpotpuniji trijumf ove osobene senzibilnosti;
- Kulenovi prije ovih rijei ubacuje I da u redove ovog svog uleanog
ogleda naknadno ubacim i ove to bi moglo da znai da ovaj ogled dugo
pisao i da ga je objavio u danima kada se pojavio Dervi (1966.)

GROZDANIN KIKOT
- proljee je zakliktalo u naim brdima, kao sona ena; jastreb, guter, upalj

vjetar, lie uti, kupine cvatu;

- Ivanka tjera kravu, kupine teko miriu zaguuje me njihov miris; doi u ti
Ivanka jedne noi;
- trai Grlicu, Grlica se nikad ne smije;
- Grozdana se sa svojim Grozdanom kikoe po vjetru
- Grlica dola da trai u zajam sijena za kravu od Ozrena; ime joj je Mara a
svi je zovu Grlicom;
- Nevrijeme, oluja, grad; poslije grada u krmi svi na okupu; piju, lijee strah;
- otac misli na ono ta je ostalo od vinograda a Ozren misli na Ivanku:
Ivanka, mlada eno, ne tuguj za onim to je prolo.
- otac poziva Ivanku na branje treanja; Ivanka dolazi, penje se navrh stabla,
pjeva;
- uvee joj Ozren odlazi kui;
- u podne susree Grlicu, pita je za kravu;
- sanja Grozdana i Grozdanu na plavoj rijeci; Grozdani plava rijeka protie
kroz oi; zvoni razgolien kikot;
- trenje obrane, dudovi zreli opadaju, vri sok;
- ljeto; Grozdan i Grozdana miluju se u gaju;
- brzi i lahki ljetni pljusak; Ozren uz Grlicu; u glavi mu Grozdan i
Grozdana; Grozdana otresa mokru haljinu, od kapljica se
stvara duga; sa Grlicom poslije kie gleda dugu To je duga iz Grozdanine
haljine;
- ponovo sa Grlicom na rijeci, grli je, ona drhti kao ptie;
- susret sa Svrzimantijom, pijan, ima dosta knjiga u kui;
- Ivanka je danju hladna prema Ozrenu, ali je zato nou topla, vrua, vrela,
vatrena ee;
- Sa ia Krnjom peca ribu, a Grlica se kupa;
- Svrzimantija: Haralampije vlada nad stadom, a ja nad prirodom
- Opet kod Ivanke: kad padne no, neto pada na me, neto bih htjela a ne

znam ta;
- Vaar, igra, pjesma; dolazi ludi pop Melentije; Svrzimantija je posmatrao
starca, kao da se u njemu neto davno zaspalo probudilo; luaki se zasmija,
ponudi Melentiju da pije: Ti si mi prorekao sudbinu.

8
- Svrzimantijina filozofija prirode:Ja kad vidim da me abac posmatra, a on

katkad veoma udno gleda u ovjeka, ja pomislim da on, moe biti zna sve
tajne zemlje i vasione.
- Ozren pria Grlici legendu o Grozdanu i Grozdani: ivio narod Bogumili;
knez Trpimir imao kerku Grozdanu; ona se voljela sa siromanim momkom
Grozdanom; otac nije htio ni da uje za njega; Grozdan je eznuo za njom i
pjevao joj pjesme; ona je to sluala i eznula za njim; pitala vraara Domulja
Grozdanu zato je tuna, Grozdana joj kae, vraara ode do zmijskoga cara da
joj pomogne; on pristane ako e vraara izlijeiti njegove prijatelje; kada
vraara izlijei bolsne zmije zmijski car ree neka se Grozdan i Grozdana
vjeno vole; tog asa oboje postanu nevidljivi svakome osim vraari;
- ege, vinogradi zriju; momci priaju svoje masne zgode sa djevojkama na
rijeci; u kafani se nadmeu u pjevanju Minda i Krivoija; paljivo sluaju
pjevae, a kada Krivoija pjeva svi zaplau; on pobijedi; zatim piju, igraju,
pjevaju;
- vinogradi uzreli, vazduh podsjea na skoru jesen; uzrelo ljeto mirie na jedru
dojku; Grozdana kikoe;
- berba groa, vriska, cika, tipanje, Ozren kod Ivanke ponovo;
- Svrzimantija upozorava da je Juro ve probao napastvovati Grlicu;
- jo samo nekoliko dana ovog velikog sna, ovog vrelog sna;
- poinju kie, jesen je; Grozdana pita Grozdana gdje e se milovati kad
opane lie; Ozren: Ivanka, zbogom! Zbogom naa milovanja;
Grlica pjevui tunu pjesmicu, zatim plae;
- Grlica kae Ozrenu da je ula Grozdanin kikot;
- Ozren na steku, grob u koji Grozdan vodi Grozdanu na dugi zimski san;
- govore da je poludjela Grlica, silovao je Juro; Juru uhapsili i odveli;
- Ozren sanja da se Svrzimantija objesio;
- susret sa poludjelom Grlicom: Ti si neznanac to mi je odveo mog malog
Isusa, Grlica Ozrenu;
- Grlica se bacila sa stijene, mrtva;
- O proljee, to u srcu nosi toplu radost, a u oima smijeh, kad opet doe
u nae strane, probudit e Grozdana i Grozdanu iz dugog sna; kikot ivota,
kikot Grozdanin, ponovo e da zazvoni naom kotlinom.

9
U oraju
U oraju u irokom
Vrelo podne zrake toi,
U oraju u irokom zlata blijete.
Sve je tiho, bolno tiho,
Mlada vrba uno soi.
Kroz oraja kroz iroka
Vode teku nose dane
Ko i lane.
Avaj tuge!
Bijelim platno runo zlatno,
Moje dane uplakane.
U oraju u irokom
Zlatne vode, zlatne dane
Tkaje lisno zelen-granje
Sve je tiho, bolno tiho.
umi rijeka,
Neko pjeva:
Aoj nane, mila nane,
Lele meni!
Odnese mi tiha voda
U nepovrat mlade dane.
Aoj nane, mila nane,
Lele meni
Teke li su noi same!
Hamza Humo