Professional Documents
Culture Documents
101-Ćel Značajne Za Imunitet
101-Ćel Značajne Za Imunitet
______________________________________________________________
elije
1.Limfatine elije
-Limfociti T
-regulacijski CD4
-pomagaki-Th1 (potiu ostale limfocite T i B na reakciju protiv Ag)
-supresorski-Th2 (nakon prepoznavanja Ag aktiviraju makrofage)
-izvrni CD8
(efektorni-to su citotoksini limfociti koji su posrednici elijske
imunosti, kasne preosjetljivosti, odbacivanja transplantata i tumora te
ubijanju vlastitih elija zaraenih virusima)
-Limfociti B (sazrijevaju nakon iskustva s nekim Ag u plazma elije koje proizvode
razliite razrede antitijela).
-Limfociti
-elije NK
2.Fagociti
-monociti-makrofagi
-polimorfonuklearni neutrofilni leukociti
-polimorfonuklearni eozinofilni leukociti
-elije koje prezentiraju antigen
3.Posrednike (medijatorske) elije
-mastociti
-polimorfonuklearni bazofilni leukociti
-trombociti
Limfoidne elije
Produkcija limfocita se obavlja u primarnim ili centralnim
limfoidnim organima (timus i kotana sr odraslih) u velikim
koliinama (oko 10 milijardi dnevno).
Veina od njih, putem cirkulacije migrira u sekundarno limfno
tkivo-organe (slezina, limfni vorovi, tonzile, mukozno limfno tkivo).
Prosjeno odrastao ovjek ima oko 1000 milijardi limfoidnih elija, a
limfoidno tkivo predstavlja oko 2% tjelesne teine. Limfoidne elije
predstavljaju oko 20% svih leukocita u perifernoj krvi.
Markeri
T limfociti
TCR-2+ elije
MHC klase II
MHC klase I
CD4+ elije
CD4+ elije se dalje mogu podijeliti u funkcionalno dvije vrste:
1.elije koje pomau elijsku funkciju i odgovor T i B elija.
One su CD29+ elije. Ova populacija se praktino poklapa sa
populacijom koja stvara niskomolekularni CD45 ili zajedniki
leukocitni antigen. Nazvane su CD45RO+elije.
2.elije koje induciraju supresorsku/citotoksinu funkciju
CD8 elija, stvaraju razliite CD45 molekule i one su nazvane
CD45RA+ elije.
U zadnjim godinama, CD45RA+ i CD45RO+ elije su oznaene kao
"naivne" i "elije pamenja - memory cell". Meutim, dananje je
miljenje da je ekspresija CD45RO/CD29 CD4+ Th elija
karakteristina za stanje aktivacije elija.
CD8 elije
CD8 T limfociti se mogu takoer podijeliti u dvije
funkcionalne grupe, koristei kriterije sa monoklonalnim
antitijelima.
Jedna grupa stvara CD28 molekulu, producira IL2 u
odgovoru na aktivacione signale.
Druga grupa ne producira IL2, ali stvara CD11b/CD18
molekulu.
TCR-1+ T limfociti
CD3+TCR-1+ subpopulacija T elija predstavlja malu populaciju
cirkulirajuih T elija usmjerenih prema svom boravitu u
mukoznom epitelu. Veina intraepitelijalnih limfocita (IEL) su
TCR1+ i stvaraju CD8 markere, koje ne moemo nai kod veine
cirkuliuih TCR1+ elija.
Na kraju, sumarno moemo rei da svi T limfociti nose
sledee molekule: CD2, CD3, CD5, CD7 TCR, dok Th -elije
nose i CD4 a Tc nose i CD8.
B limfociti
B-limfociti ine 5-15% cirkulirajuih limfoidnih elija i klasino
su definisani prema prisustvu povrinskih imunoglobulina.
Imunoglobulinske molekule su povrinske molekule na
membrani B-limfocita i predstavljaju receptore za antigene.
Veina B elija u perifernoj krvi pokazuju dva imunoglobulinska
izotipa na svojoj povrini i to IgM i IgD. Povrinski IgM, udruen sa
drugim molekulama, uestvuje u formiranju "B-cell antigen
receptor complex" (IgMa), molekule od 34 kDa, koja je produkt
od mb-1 gena i odgovoran je za transport i smjetaj IgM monomera
na elijsku membranu.
Ig
Ig
Ig
Ig
Aktivacija limfocita
T i B elije se aktiviu vezivanjem svojih receptora za specifine
antigene.
T limfociti mogu "vidjeti" antigen samo u sklopu MHC molekula na
akcesorskim elijama, dok se B elije mogu vezati sa slobodnim
antigenima, a njihovu aktivaciju pomau pomonike Th elije.
Daljni procesi aktivacija i meusobnih reakcija ostalih limfocita sa
svojim antigenima praeni su brojnim ranim biohemijskim
reakcijama, koje rezultiraju "drugom informacijom za B i T
limfocite. Ove reakcije su odgovorne za promjene u nivou elijske
DNA.
Monociti/makrofazi imaju:
-CD14 receptor-lipopolisaharid vezujui protein (LBR), koji je
normalno prisutan u serumu i vee gram negativne bakterije;
-tri razliita receptora za IgG: FcgRI (CD64) na humanim elijama,
ima visok afinitet za IgG, FcgRII (CD16) je slabijeg afiniteta za IgG i
FcgRIII, takoer slabog afiniteta. Ovi receptori imaju najvjerovatnije
razliite "okidake" funkcije, koje ukljuuju ekstracelularno ubijanje ili
opsonizaciju i fagocitozu.
-receptor za komplement, CR1 (C3b receptor, CD35).
-receptor za komplement CR3 (C3bi receptor, CD11b, MAC-1) i
nalaze se na aktiviranim makrofazima, zajedno sa leukocitnim
funkcionalnim antigenom - LFA1 (CD11a) i p150,95 (CD11c).
-antigeni MHC klase II nalaze se na veini monocita/makrofaga i veoma su vani
za prezentaciju antigena T elijama.
-receptor za Fc od IgE (CD23) je prisutan na makrofazima
-receptore za citokine, INF i za faktor inhibicije migracije.
Polimorfonukleari
Polimorfonuklearni granulociti (granulociti) se stvaraju u kotanoj
sri u koliini od oko 80 miliona na minut i kratko ive (2-3 dana) u
odnosu na monocite/makrofage, koji mogu ivjeti mjesecima ili
godinama.
Granulociti ine oko 60% do 70% od ukupnog broja leukocita krvi,
ali se mogu nai i ekstravaskularno. Slino monocitima, granulociti
mogu adherirati na endotelijalne elije du krvnih sudova i nalaziti
se ekstravazalno. Ovaj proces se naziva diapedeza (prolazak kroz
krvne sudove).
Zreli granulociti imaju multilobaran nukleus i dosta granula. Oni su
klasifikovani kao neutrofilni, eozinofilni i bazofilni, na bazi reakcije
bojenja granula histolokim bojama (Gimza).
Granulociti nemaju specifinost za antigene, ali oni imaju
veliku ulogu u akutnoj upali, sa antitijelima i komplementom,
u zatiti protiv mikroorganizama.
Njihova predominantna uloga je fagocitoza.
Neutrofili
Neutrofili ine oko 90% cirkulirajuih polimorfa i veliine su 10-20m.
Hemotaktiki agensi za neutrofile su proteinski fragmenti, stvoreni prilikom
aktivacije komplementa (C5a), faktor nastao fibrinolizom i aktivacijom kininskog
sistema, produkti drugih leukocita i krvnih ploica, kao i produkti veine bakterija.
Hemotaktiki stimulusi rezultiraju marginacijom neutrofila (adhezijom na
endotelijalne elije) i dijapedezom (kretanjem kroz kapilarnu cijev).
Neutrofili posjeduju dvije vrste granula. Primarne (azurofilne) granule su sa
sadrajem lizozoma, koji sadre kisele hidrolaze, mijeloperoksidaze i muramidaze.
Sekundarne granule, pored pomenutog sadraja u primarnim granulama, sadre i
laktoferin.
Ingestirani mikroorganizmi bivaju uvueni u vakuole, nazvane fagozomima, koje se
fuzioniu sa lizozomima u fagolizozom. Ekstracelularno osloboene granule i
citotoksine supstance neutrofila mogu se takoer nai kada su neutrofili
aktivisani preko svojih Fcg receptora sa imunim kompleksima.
Eozinofili
Eozinofili ine 2-5% leukocita krvi kod zdravih, nealerginih
osoba. Ovo zapaanje je od znaaja za fagocitirajuu i ubijajuu ulogu eozinofila,
meutim to nije najznaajnija uloga eozinofila.
Humani krvni eozinofili imaju obino nukleus od dva lobusa i brojne granule.
Eozinofili bivaju privueni sa osloboenim produktima T elija, mastocita i bazofila.
Ti faktori se nazivaju eozinofilni hemotaktiki faktori anafilaksije ili ECF-A.
Eozinofili (kao i bazofili i mastociti) mogu biti degranulisani na pojedine stimuluse.
Degranulacija podrazumjeva fuziju granula sa plazmatskom membranom.
Sadraj granula biva osloboen u okolinu elija Ovaj put reakcije je jedini put
kojim se eozinofili sa svojim naoruanjem konfrontiraju sa brojnim ciljnim elijama,
koje ne mogu fagocitirati. Eozinofili zbog toga imaju glavnu ulogu u obraunu sa
parazitima gdje koriste ovaj mehanizam.
Eozinofili takoer otputaju histaminazu i aril sulfatazu, sa kojima inaktiviu dva
produkta mastocita, histamin i sporo reagujuu supstancu ili anafilaksin (SRSA). Efekat ova dva faktora smanjuje upalni odgovor i smanjuje granulocitnu
migraciju na mjesta invazije.
Krvne ploice
Krvne ploice potiu od megakariocita kotane sri i
sadre granule. Njihova uloga je u koagulaciji krvi ali takoer i u
imunom odgovoru. One vre ekspresiju: klase I antigena MHC,
receptore za IgG (FcyRII) i receptore slabog afiniteta za IgE
(FceRII; CD23).
Megakariociti i krvne ploice nose receptore za faktor VIII koagulacije i
druge molekule znaajne za njihovu funkciju, kao to je kompleks CD41
i CD42. CD41 je nazvan i citoadhezin, i odgovoran je za vezivanje:
fibrinogena, fibronektina i vitronektina. Oba ova kompleksa (CD41 i CD42)
su takoer receptori za Wilebrandov faktor. Oba receptora i adhezivne
molekule su od znaaja u aktivaciji krvnih ploica.
Tokom oteenja endotelijalnih elija, krvne ploice na njih
adheriu i agregiraju se na povrini oteenih endotelijalnih elija.
One otputaju supstance, koje poveavaju permeabilitet krvnih
sudova, i faktore koji aktiviraju komplement, koji onda privlai
leukocite.