Svaka drutvena pojava, a Zdravko Mami to nedvojbeno je, ima svoje korijene,

svoj poetak i svoju povijest. Nita i nitko ne nastaje sluajno, svakako ne takvog
opsega i takve moi. Poetak se Zdravka Mamia, kao jedne od najmonijih osoba
ovoga kluba i drutva, vezuje uz legendarnu 1982. godinu. Svi su tada htjeli biti
blizu ire Blaevia, ma makar ga pogledati iz neposredne blizine, ali junak je
nae prie uspio doi u njegovo drutvo. Oni koji ga se sjeaju iz tog vremena
prepriavaju : 'Zdravko ti je bio kao onaj Suki, kao Mate Biljarist. Svugdje je i svi
ga znaju. Tko je, praktiki nitko. to radi, nita konkretno. Ali je uvijek tamo gdje
su 'igrai', gdje su oni koji imaju 'uku'.'
Stariji e se BBB-i sjetiti Zdravka Mamia, ali i odmahnuti rukom na spomen njega
u kontekstu voe. 'Kakav voa? Da, iao je s nama jednom u Beograd, prije rata,
kao i mnogo drugih ali ne da u grupi nije znaio nita nego jednostavno nije bio
dio iste. Taj put kada smo ili u Beograd ostao je upamen po pitanju prije samog
ulaska na beogradski kolodvor : 'Deki, hoemo se sada tui?', na to mu je
odgovoreno da ih Delije i Grobari obino ne ekaju s cvijeem i kolaima.' Na
njegovu sreu, taj je put bilo relativno mirno. Druga epizoda iz koje ga navijai
pamte je ona iz Novog Sada. Naime, Mateo Beusan je glumio veeg jugoslavena
od Tita, jedva doekao da 'Boysi' bace dvije petarde i upale nekoliko baklji da
naredi njihovo izbacivanje. Iako je to bilo relativno skromno za ono to se palilo
po stadionima bive drave, milicija je samo ekala mig kako bi mogla dobro
pretui 'ustae iz Zagreba'. Klupski su elnici poslije utakmice poslali Zdravka da
im donese vodu i sendvie na pomoni teren.
Tako je tada kotirao, 'mali od kuine' bio je zaduen za najrazliitije zadatke ali
uvijek blizu klupskih struktura. I tada je volio uplesti prste u pokoji transfer,
odnijeti pokoju crnu torbu, skupiti nekih desetak tisua maraka koji nedostaju. Na
najrazliitije naine. Tu i tamo zbog svog neobuzdanog temperamenta stao bi
nekome na ulj ali uvijek su ga titili 'veliki deki'. U klubu prije svega iro
Blaevi koji je u njemu vidio svoj klon, svoju reinkaranaciju za vrijeme ivota, a
na ulici neki drugi 'igrai'. Tako je Zdravko uvijek bio oko kluba, ali nikada s
rukama u pekmezu, moda tek pokojim prstom. Negdje je u tom razdoblju, po
njegovim rijeima, prodavao i stiropor ispred stadiona i 'traperice Maarima' i jo
vjerojatno poneto na rubu legalnog ime se bavilo dosta zagrebakih 'fakina'

poduzetnikog duha. Ali te emo prie ostaviti sa strane fokusirajui se na njegov

nogometni put iako bi vjerojatno bilo zanimljivo uti priu o privatizaciji
bjelovarske esme u vrijeme pretvorbe i privatizacije, zbog kojih su dizane i
kaznene prijave, i jo poneku crticu iz nenogometnog dijela ivota. Ali to su neke
druge sfere, vratimo se na nogometnu priu.
to se NK Dinama tie, njegova ansa dolazi hrvatskom samostalnou i
Tumanovom idejom o nekoj vrsti privatizacije. Uspijeva tako postati suvlasnik uz
svoga kuma iru ali nikada ne sjeda 'Poglavaru' njegov lik i djelo usprkos armu i
'zavodnikim' sposobnostima. Kada tu zbrojimo injenicu da klub nije postizao
oekivane rezultate, osjealo se u zraku da e u Tumanovoj najdraoj igraki
doi do promjena. Konani udarac prvoj slubenoj eri Zdravka Mamia u Dinamu,
tada ve pod drugaijim imenom, dolazi u Auxerreu. Sjetit e se neki, u sezoni
1993./94. Dinamo nakon ispadanja iz Europe UEFA kanjava s dodatnih godinu
dana zabrane igranja u europskim kupovima. Novinari su se raspisali o navijakim
neredima, kojih je bilo, ali ne u opsegu koji bi zahtijevao tako drastinu kaznu.
Iste su sezone zabiljeeni i puno vei neredi navijaa nekih drugih klubova koji
nisu imali takav epilog. Ubrzo se u novinama pojavljuju i prve prie o fizikom
napadu Zdravka Mamia na delegata utakmice te ire Blaevia, tada i trenera,
na suca. Ipak, irin je napad bio samo verbalne prirode. Nakon slubenog
oitovanja UEFA-e, u kojem je jasno stajalo da je kljuni razlog izbacivanja kluba
guenje, doslovno guenje i fiziki napad Mamia na delegata, stvar se vie nije
mogla pripisivati (samo) navijaima. Netko je isto prenio Tumanu i Mamieva je
sudbina bila zapeaena. Naravno, ni onda se nije predavao, i pokuao je jednu
od diverzija u svom stilu na jednom od derbija Dinamo Hajduk. Kau oevici da
je bilo ovako : 'Vjerojatno na irin savjet, Mami je umaknuo osiguranju, bacio se
na koljena pred Tumana i rekao mu : 'Pljunite me, poglavaru, kriv sam. Pljunite
me.' Tadanji ga je predsjednik samo s prijezirom pogledao i produio dalje', a
Zdravko je morao produiti u Segestu i Croatiju iz Sesveta. U njegovoj kasnijoj
interpretaciji, on je Tumanu i iri opsovao mater zbog neputanja hiimne
navijaa pa je zato morao otii. Kao to to esto biva, 'herojska' su djela nastala u
mati aktera nekoliko godina poslije...
U navedenim se klubovima nije proslavio. Naime, ionako mali klubovi nisu bili u
milosti svojih gradova i velikih poduzea tako da jednostavno nije imao sredstava
da ostvaruje svoje poslovne interese. Bio je i sam toga svjestan i strpljivo je
ekao svoju priliku na povratak u Dinamo znajui da mu je kljuno imati navijae
na svojoj strani. Kumstvo s jednim od tadanjih lidera navijaa Dinama osiguralo
mu je i taj adut u rukama, a kako se bliio kraj ivota prvog predsjednika sve mu
je vie nova klima, koja je bila nesklona Tumanovim ljudima poput Canjuge, ila
u prilog. Do promjena i dolazi te se vraa toliko eljeno ime.
Ipak, skuptina je kluba bila puna ljudi 'starog kova', starih dinamovaca puno
bliih Mirku Bariiu i Zeki Zajecu nego Mamiu, a tada mu nije ni bilo u interesu
da direktno ue u klub. Ali opet je Zdravko bio tu negdje, kao nekad, i strpljivo
ekao svoju ansu da preuzme klub. Naredne je dvije godine bio dovoljno blizu da
u klubu ima toliko utjecaja da dovodi svoje igrae, a dovoljno daleko da od
neuspjeha na sportskom planu pere ruke istovremeno 'sapunajui dasku' Zajecu.

Jedan tako njegov igra bio je i Boko Balaban. Doao u Dinamo iz Rijeke,
napravio transfer od 20 milijuna maraka u Aston Villu, od ega je klub dobio
udesnih 20%. Igrau i menaderu, Zdravku Mamiu, ilo je 80% - cca 16 milijuna
maraka. Nije dugo trebalo engleskom nogometnom savezu da baci oko i istragu
na taj transfer, a ulici da pone prepriavati legendarne provode Johna Gregorya,
tada Villinog trenera, 'Kod Bosanca'. Moda je ba zbog takvih transfera od kojih
je klub imao upitnu korist, Mami kasnije zabranio da menaderi uzimaju ita od
transfera. 'Sve klubu', govorio je, 'neemo dopustiti da se kojekakvi tipovi motaju
oko naih igraa i uzimaju vie od kluba. Pa tko je tu lud?' Znamo tko nije, ali se
pravi da jest.

Drugi je njegov definitivni, slubeni ulazak u Dinamo 2002. godine. Zajec je ubrzo
morao otii, neto njenije od oia, ali ni od njega nije ostao trag. U klubu
dozvoljava samo dvije osobe s iole utjecaja osim njega Bariia i Bandia. Nije
se radilo o ljubavi, nego su oni imali 'uku'. Mirko Barii bio je tada glavni
ovjek Siemensa u Hrvatskoj i osiguravao financijsku injekciju klubu koji je 'disao
na krgama'. Drugi je vani akter s kojim od tada ivi u ljubavi gradonaelnik
Bandi. Glavnog blagajnika u gradu trebalo je imati pored sebe iz jasnih i loginih
razloga. A Mami nita nije volio preputati sluaju. Iz skuptine kluba izbacuje
nesklone njemu, ubacuje svoje poltrone, a bilo kakvu buduu opasnost rjeava
proirenjem skuptine za jo 30 lanova, s 50 na 80, redom svojih poslunika i
bliskih prijatelja. Problem rijeen. Neobrazovan, prost i degutantan da, ali
definitvno street smart i premazan svim mastima, tono je uvijek znao koga se
treba drati, koga "podmazati" i kako manipulirati ljudima koji i jesu njegova ciljna
skupina, okruio se mreom ljudi u sprezi sa strankom koja ga je prigrlila tek
nakon smrti predsjednika Tumana koji ga je od kluba odstranio.
Street smart kakav je, brzo je shvatio da u Hrvatskoj postoje dvije politike opcije
i da ne moe jedna opcija vladati vjeno pa je preko gradonaelnika (tada
gorljivog SDP-ovca) ostvario svoju najvrijedniju koaliciju koja ga i dan danas titi
od veine udaraca, ostvarivi uz Bandia i kontakt s mnogim pripadnicima te
stranke i njihovih zatitnika, to danas izbjegava komentirati jer naruava njegov
takozvani prohrvatski imid, a raunajui na Hrvate kratkog pamenja koji mu
nee nabiti na nos Sanadera, iria, gradonaelnicu Knina i mnoge druge koji su
ili u zatvoru ili pod istragom USKOK-a.
U razdoblju nakon povratka imena klub ostvaruje skromne sportske rezultate.
Jedno osvojeno prvenstvo, izmeu sezona 1999./00. i 2005./06., nikako nisu mogli
zadovoljiti navijae. Kao dno u voenju kluba, klub ispada u 'ligu za bedaka' i
Zdravko Mami je 'na konopcima'. Slabost je ne samo rezultatska ve i
financijska, a nervoza je oita, nekoliko puta odlazi iz kluba i vraa se i ini se da
je to kraj jedne ere. I onda, preokret. Poput svoga kuma koji je trenutno u
Remetincu, ima nekoliko ivota.
U sljedeoj se sezoni dogaa doslovna eksplozija trojice igraa koji se rijetko nau
u istoj generaciji Modria , Eduarda i orluke. Trojac koji je skoro doveo Inter iz
Zapreia do naslova prvaka to bez problema ini s Dinamom - rezultat je tu, a

ubrzo i unosni transferi. Godinu prije 'spaava se' s 500 tisua eura cijeli klub, a
sada samo orluka donosi 13 milijuna eura. Uz prodaju Eduarda za jo 12 milijuna
eura i Bonjaka za jednoznamenkastu cifru klub se financijski stabilizira i
osigurava samo s time dovoljno novaca za bezbrinost i dovoenje dovoljno
dobrih igraa za dominaciju u HNL-u.
Politiki "pokriven" i osiguran i od lijevih i od desnih, uz svesrdnu pomo gradskog
novca, poeo je zaraivati na transferima koji su mu trebali posluiti kao prva
potvrda najuspjenijeg predsjednika svih vremena i ostvarenja tog zacrtanog
ivotnog djela.
Slabo hrvatsko prvenstvo i nemo, nesposobnost najveih rivala omoguuju mu
da se dii uspjesima u ligi ije predstavnike izbacuju klubovi iz zemalja poput
Albanije, Makedonije, Cipra, Sjeverne Irske i drugih nogometnih sila, a i Dinamo
se mui im prijee granicu u bilo kojem smjeru. Istina, jednom u nekoliko godina
i padne kakav vei skalp ali nikada i opipljivi rezultat. Iako esto ponavljana,
mantra o najboljem klubu ovih prostora pada u vodu pred rezultatima
Ludogoreca, Maribora, pa ak i Partizana koji su nadmaili Dinamo po svim
parametrima. Do razoaranja u Europi dolazi jer ne postoji dugorona vizija
voenja kluba i ostvarivanja vrhunskih rezultata, samo kratkoroni privatni
poslovni interes od prodaje igraa. Da je drugaije, ne bi se u razdoblju od etiri
godine prodali apsolutno svi kljuni igrai, nositelji igre, i to ne jednom nego
nekoliko puta. Tek ga bojkot navijaa, onih zadnjih i jednih koji su na stadionu
ostali, prisiljava da potpie po jednog vrhunskog trenera, igraa i talenta, ali
'vizija' se oituje i dalje najavom prodaje tada 18-ogodinjeg Vrsaljka i 16ogodinjeg (!) Kovaia, dvojice igraa koji su tek odigrali prve utakmice za
Dinamo. Rasprodaja ne staje, u samo etiri godine prodaje vie od 20 igraa za
iznos vei od 100 milijuna eura, novinari ga proglaavaju jednim od najboljih
trgovaca igraima, a u gotovo svim tim transferima sudjeluje i njegova biva
agencija, danas u vlasnitvu sina i biveg zaposlenika, pa srei nema kraja.
Ostvaruje san svakog menadera 'vlastiti' klub kao izlog svojih igraa. Ima li ita
bolje, ita unosnije? U ovom sluaju ne. Bentley, luksuzna jahta, ergela konja na
Hipodromu, vila na Tukancu i sinova vila na Cmroku samo su mali materijalni
dokaz njegove financijske moi i nedodirljivosti, o kojoj je mogao samo sanjati
prije desetak godina.
Iz ovog su teksta namjerno (zasad) izdvojene brojne afere jer one zasluuju
poseban osvrt, a koje u obraditi u iduem tekstu, ovo je zasad kao uvod iz kojeg
preskaemo na ono to imamo danas.
A to to imamo danas? San na hrvatski nain. Velikim se dijelom i od gradskog
novca ostvaruje privatni interes, a kada je tu novac, ni mo nije daleko. I tako,
malo pomalo, ali nikako ne sluajno, dolazi do ovoga to moemo vidjeti danas.
Danas imamo situaciju apsolutne kontrole Dinama, Zagrebakog nogometnog
saveza, Hrvatskog nogometnog saveza, hrvatskog nogometa u totalu. Najmoniji
ovjek hrvatskoga sporta te zasigurno medijska zvijezda broj jedan.
Ako govorimo o Dinamu, danas je Zdravko Mami vei ne samo od bilo kojeg
djelatnika, igraa ili legende kluba postao je vei i od kluba samog. Zdravko

Mami postaje klub. Dinamo je Mami i Mami je Dinamo. Klub prema onome to
junak nae prie ima sve, a najiskrenijim navijaima nema nita. Nema duu,
nema publiku, nema ljubav svoga grada. Ima samo Zdravka Mamia, odnosno
Zdravko Mami ima njega.
Bit njegovog voenja kluba temelji se na jednosmjernim usporedbama s drugim
suvremenicima ili direktnim prethodnicima. Zadnjih godina se zato toliko i
dohvatio Hajduka jer inae ne bi izgledao uspjean uope. To je ono ime se on
hrani i on od tih usporedbi ivi. U trenutku kada je preuzimao klub, vjerovao je da
e u usporedbi sa Canjugom jednog dana biti proglaen daleko boljim i
uspjenijim, to bi za irinog priljepka i sitnog vercera bilo svojevrsno ivotno
djelo.
I na tome se takoer vidi sva manjkavost njegove jednostrane argumentacije koja
se iskljuivo temelji na zanemarivanju injenica ili falsificiranju povijesti. Sva ta
samohvala njega kao sposobnog menadera, Dinama kao firme, ustroja
omladinske kole i velebnih rezultata pada ve na prvom koraku, odnosno ako je
njegov sugovornik stariji od dvadesetak godina i posjeduje tek malo potrebne
hrabrosti suprotstaviti se argumentima.
Zdravko Mami ve doao u poznije godine, a nije uspio nadmaiti ak niti njemu
toliko mrskog Canjugu i ostvariti svoj san, moda i zato jer i u stvari imaju dosta
toga zajednikog.
Obojica su imala osigurani izvor financiranja, obojica su se u klubu osobno
obogatila, obojica su dovela Dinamo u minus, obojica su bila omraena meu
publikom i navijaima samo je Canjuga imao tu sreu da je bio lutka na koncu
predsjednika Tumana iji jedini cilj je bio kvalitetan europski klub pod svaku
cijenu pa onda povijesno ostavlja dojam uspjenijeg.

Tuman, kao pasionirani navija, udio je za klubom koji dolazi iz siromane i

ratom opustoene Hrvatske, ali koji se moe nositi sa svim velikanima tog
vremena. I gotovo da je u tom naumu i uspio. Europski renome tada bio je barem
dvije klase iznad sadanjeg, ali neracionalno poslovanje moralo je prije ili kasnije
dovesti do sloma. Mami na tom primjeru nije nita nauio, (pretenciozna bi bila
usporedba Hitlera, Napoleona i Rusije s Canjugom i Mamiem), ali neracionalno
troenje na drugi klub u ligi, plaanje vojske novinara, odvjetnika, pa i navijaa,
sudaca na zelenom terenu i izvan njega, vile, jahte i luksuzne automobile, dovela
je do zaduenog kluba, minusa na raunu i konstantnog slabljenja momadi.
Kae jedna izreka Neke ljude moe varati cijelo vrijeme, sve ljude moe varati
neko vrijeme, ali ne moe sve ljude varati cijelo vrijeme. Zdravko Mami je
godinama varao Dinamov puk sa uvijek istim floskulama o uspjenom klubu, a
svoje neuspjehe je skrivao i pravdao huliganima, razmaenom zagrebakom

publikom, i slabom ligom. Pokuat emo argumentima svaku od tih floskula

raspraviti.

- Uspjean klub i slaba liga

Zdravko Mami, kao i GNK Dinamo godinama skrivaju financijska izvjea koja su
po zakonu duni objavljivati. Malo je podataka poznato, a na internetu se pojavilo
i nekako je iskopano financijsko izvjee iz razdoblja 2006. 2009. godine koje
kae: U razdoblju od 2006. do kraja 2009. godine na raun NK Dinama
sjelo je vie od 784 milijuna kuna. Od toga je 358 milijuna kuna sjelo od
transfera igraa, dok je preostalih 425,9 milijuna kuna stiglo iz
poslovnih aktivnosti kluba. Od tih poslovnih aktivnosti je 25,3 milijuna
kuna sjelo od prihoda ulaznica, 189,6 milijuna kuna od uplata sponzora
kluba, 25,2 milijuna kuna od UEFA-e, te 110 milijuna kuna iz prorauna
grada Zagreba. Ostalih 75,8 milijuna kuna klub je primio od ostalih
aktivnosti poput naknada za pravo emitiranja, donacija i ostalog.
Kroz te 4 godine Dinamo je uprihodio 104 milijuna eura. Proitajte ponovno tu
brojku. 104 milijuna eura. Tolika koliina novaca dovoljna bi bila svakom klubu
Dinamovog ranga za viegodinje normalno funkcioniranje kluba. Ipak, u Dinamu
iz kojeg nam malo dolaze informacije "puni smo kao brod", a kroz koji tjedan
"nemamo za kruh, moramo prodavati za opstanak" oito ne. Od kraja 2009.
Dinamo je dva pita uao u Ligu Prvaka, za svaki ulazak je nagraen sa 10 milijuna
eura od UEFA-e, prodalo se Mandukia, Vrdoljaka, Badelja, Vrsaljka, Halilovia,
Kovaia, Jedvaja, pa malo proraun grada Zagreba, a opet se mora prodavati .
Pa ak, kao to je i objavljeno u medijima, dizati 3 kredita u par mjeseci da bi se
preivjelo.
I to sve unato tome to grad Zagreb financira skoro sve trokove kluba. Od
organizacije utakmica, priprema prve momadi, putovanja na gostovanja, plaa
radne zajednice, pa ak i unjia za trening.
Samo kao jedna kratka usporedba BATE Borisov, klub iz Bjelorusije koji je igrao
Ligu Prvaka 3 puta u zadnjih 5 godina, je izgradio potpuno novu ljepoticu od
stadiona sa novcima koje je zaradio od UEFA-e. Oni izgleda ne moraju prodavat. I
imaju rezultat. Ali to jo nije sve.
Slavia Prag, Steaua Bukuret, Litex Love, Rapid Bukuret, Levski Sofia, Austria
Be, GAK Graz, Allemania Aachen, PAOK, Standard Liege, Legia Varava, Red Bull
Salzburg, Metalist, Wisla Krakow, BATE Borisov, Viktoria Plzen, Lech Poznan, Aris,
Sparta Prag, Young Boys, APOEL, Cluj, Kopenhagen, Hapoel Tel Aviv, Unirea
Urziceni, Zurich, NEC, St.Ettiene, Aalborg, Aberdeen, AEK, Brann, Helsingborg,
Rosenborg, Livorno, Dinamo Bukuret, Lens, Zulte Waregem, Partizan, Anothorsis,
Genk, Maccabi Haifa, Esbjerg, Ludogorec.
Ovo je popis klubova koji su u zadnjih par godina ostvarili viegodinji san svakog
Dinamovog navijaa o "prezimljavanju u Europi" ili su uspjeno rezultatski igrali
Ligu Prvaka. Kao to vidite, ne radi se o jednom, dva ili tri kluba, nego je broj istih
45. Vjerojatno niste niti uli za dobar dio ovih kluba, niti znate iz koje drave

dolaze jel tako? Svi oni zarauju, prodaju, kupuju igrae, i imaju rezultat. Redom
svi imaju manji budet od Dinama, te viestruko jeftiniju momad. U obzir nisu
uzeti klubovi sa samo malo veom vrijednosti momadi i budetom poput Club
Bruggea, Basela, Anderlechta i sl. jer oni imaju neusporedivo bolji uinak u
europskim natjecanjima. to svi ovi klubovi imaju, a Dinamo nema?
Moda imaju sposobniju upravu? Strunjake koji se kue u svoj posao, a nisu
dobili posao preko "roakih veza"? Samostalnog trenera kojem drugi ne biraju
momad, ili trenera koji nije brat izvrnog predsjednika kluba? Misterij. Ili ipak?
Slaba liga? Dakako, to je ope poznato da Bjelorusija, Cipar, Bugarska,
Rumunjska, eka obiluju jakim utakmicama poput BATE Zhodino, Viktoria Plzen
Znojmo, Ludogorec Haskovo. Zanimljivo je kako pak Croatiu svojevremeno nije
prijeila slaba liga da pobjeuje klubove iz jaih liga ili da Dinamo kresne Ajax,
Anderlecht, Villareal ili Club Brugge. I tu je opet ta floskula koja se stalno
pokuava progurati da je problem u svima samo ne upravi kluba.
Jer ipak, kada je Dinamo prvi zasluan je Mami, a kada se ne plasira u Ligu
Prvaka kriv je Juri.
Kada izbaci Ajaxa zasluan je Mami, a kada izgubi od Branna kriv je Schildenfeld.
Kada dobije Villarreala zasluan je Mami, a kada se ispadne od Sheriffa kriv je
Zajec.
Kada grad Zagreb daje novac zasluan je Mami jer je sposoban, a kada nema
sponzora kriva je loa liga.
Za svaku uspjenu prodaju zasluan je Mami, a kada se kupuju prevare od igraa
nije kriv nitko, jer se sportski direktor isto preziva Mami.
Kad je Dinamo 9 puta prvak zasluan je Mami, a kada se ispadne iz Europe kriva
je slaba liga.
Kada Eduardo zabije 50 golova i proda se u Arsenal zasluan je Mami, a kada se
Pranji proda za 500 000 eura kriv je kruh i krivo je mlijeko.
Pa tako u krug, iz godine u godinu...

- Razmaena zagrebaka publika i huligani

Svatko tko je bar jednom unazad par godina pogledao Dinamovu utakmicu
na televiziji, ili prisustvovao istoj na Maksimirskom stadionu mogao je
vidjeti otuan i potpuno prazan stadion. Da li je to uvijek tako bilo? Vratimo
se malo u prolost.

Godina je 2002. Toan datum je 31. listopada. Broj nezaposlenih u Hrvatskoj je

oko 415 000.

Dinamo igra utakmicu protiv engleskog Fulhama. Za one koji ne znaju tada je
Fulham bio solidan klub, neto to je i danas. Na golu je bio Van der Sar, igrali su
Inamoto, Davis, Wome, Saha, Boa Morte, Marlet. Dinamo igra protiv jednog
respektabilnog engleskog prvoligaa. Klub koji je izbacio Hajduk kolo prije iz Kupa
Uefe. Dinamo nastupa sa igraima poput Zahore, Sedloskog, Smoje, Maria,
Agia, Cesara, Olia, Krznara, Mikia, Balabana. Respektabilna ekipa ali u to
vrijeme nedorasla jednom engleskom prvoligau. Na Maksimiru se skuplja oko 35
000 ljudi. Cijena karata nije bila jednu kunu. Cijena karata nije bila 10 kuna. Karta
za tribinu Istok je kotala velikih 150 kn. Znai drugo kolo Kupa Uefe, Dinamo
igra protiv Fulhama, karta kota 150 kn, a na stadionu je 35 000 ljudi.
Slina situacija prije godinu dvije. Igra se utakmica Dinamo - Porto. Prva
utakmica Lige Prvaka. Dinamo ulazi drugu sezonu zaredom u Ligu Prvaka. Veliki
uspjeh apsolutno kojim se ne moe veliki broj klubova iz ovog dijela Europe s tim
podatkom diiti. Gledatelja na stadionu je bilo 4 683. Znai igra se Liga Prvaka i
na stadionu se skupi 4683 ljudi. Drastian pad, mislite li i vi tako?
Moemo pogledati i prosjek gledanosti u domaem prvenstvu po godinama.
Sezona
2005/2006
2006/2007
2007/2008
2008/2009
2009/2010
2010/2011
2011/2012
2012/2013
2013/2014
Tablica govori sve, zar ne? Pogledajmo i par slika.

Prosjek gledanosti
11 156
7 265
7 165
5 892
3 967
3 560
3 113
3 024
2 570

Proslava naslova prvaka 2009. Godine:

Proslava naslova prvaka 2012. godine:

Proslava naslova prvaka 2014. godine:

Zanimljivo kako je Dinamo svoju najveu posjeenost otkada je HNL-a imao u

sezoni nakon to se igrala Liga za ostanak. Istoj sezoni kada nije odigrana niti
jedna Europska utakmica. Zanimljivo kako tada nikome nije smetao lo i ruan
stadion, neatraktivna liga i slabi protivnici.
Pogledajte malo u prolost ljudi, nemojte biti kao ovce i razmislite malo. to se to
promijenilo u deset godina. Stadion i dalje nema krova, sjedalice su i dalje
neudobne, UEFA nam je i tada stvarala probleme, a stvara ih i danas, kriza je i
tada bila, danas je isto, a i baklje su se palile viestruko vie nego danas. Neto
oito smeta ljude, neto im se oito ne svia. Nije problem u cijenama karata,
razmaenosti zagrebake publike i slinim teorijama zavjere. Ljudi idu tamo
gdje se osjeaju poeljni. Polako i "bezuvjetnim" navijaima proradi lampica i
shvate da nije ba lijepo da netko iskoritava njihovu ljubav prema Dinamu za
svoje osobne probitke, a i da ta ljubav moe poprimiti i druge oblike kad se
primjeti da netko sustavno unitava klub. I manifestira se u bojkotu gledatelja i
izbjegavanju stadiona. Par godina se ve pria da e se sve uruiti, da nema
smisla imati klub kojeg ne zanimaju ni navijai ni publika, nego egotripersko
iivljavanje nekolicine ljudi koji jako, jako, jako dobro zarauju na njemu.

Razlika izmeu tadanjeg i dananjeg vremena je to su se ljudi jo donekle mogli

identificirati sa klubom,a i osjeali su da ih klub treba. Danas je ta situacija
suprotna . Klub godinama svojom politikom pljuje u lice navijaima i
simpatizerima i svojim postupcima daje do znanja vi nam ne trebate, mi imamo
svoju robu i od nje ivimo. Kada ja kupim godinju kartu i onda iduih par
utakmica klub stavi besplatne ulaznice to mi to tono uprava poruuje?, Pa oito
da sam budala koja je bacila novac u vjetar. to mi poruuje uprava kada
organizira druenje igraa sa navijaima a isto otkae iz sigurnosnih razloga koje
im je "predloio MUP", a idueg dana novinari nazovu taj isti MUP da provjere
istinitost informacije i oni demantiraju Dinamo te izjavljuju da ih iz toga kluba
nitko nije kontaktirao niti su oni njih. Zar bi itko trebao nakon toga vjerovati iemu
to dolazi iz njihovog tabora?
Problem je i dalje isti, kad netko "progleda" i shvati da klub moe, i mora puno
bolje, i da u tome treba sudjelovati na neke druge naine osim posjete Maksimiru
svaki drugi vikend, dogaa se da "poljubi vrata", ime mu se nae na nekakvim
listama i postaje neeljeni huligan. I tada skui koliko su ti ljudi loi za klub, kad
te provozaju, kad te gaaju blatom, samo zato jer si se usudio svoju ljubav prema
Dinamu uobliiti u ideju o boljoj budunosti, koja moda ne ukljuuje njih same.
Ovaj klub se sustavno unitava ve godinama, unitava mu se ugled, unitava
mu se identitet, unitava mu se ponos, a unitava mu se i budunost. Kad se
doe u situaciju da ulaznice za kvalifikacije za Ligu Prvaka naplauje 1 kunu i
sretan si da ti doe 10ak tisua ljudi, kada slavi naslov pred 100 ljudi, kada se
5000 ljudi na stadionu proglaava povratkom nogometa u Zagreb onda se
izgovori trae u "razmaenosti graana Zagreba". Ne, nisu graani Zagreba
razmaeni, niti im smetaju huligani, nego ne mogu smisliti u to se klub pretvorio,
i okrenuli su mu lea.
Brat sportski direktor, sin menader, neakinja u marketingu, linija s Bogom,
tjeranje starijih igraa poput neke stoke, kriminalci u Izvrnom Odboru, mijenjanje
trenera svakih par mjeseci, koritenje kluba za izdavanje priopenja koja nemaju
veze sa istim ve za osobne potrebe, prijetnje smru, licemjerstva, klub posuuje
novac Zoranu Mamiu za osobne potrebe, lai, izofrenini ispadi o teorijama
zavjere, trkeljanja o nacionalizmu pa deranje koulja po narodnjakim klubovima,
promicanje mrnje i netolerancije, izbacivanje trenera jer mu ne dozvoljava da
spolno opi sa majkama igraa, davljenje delegata, treneri koji ive blizu
stadiona, klupsko dobro, rat sa tribinama. Netko i dalje misli da su navijai
problem?
Stariji navijai se sigurno sjeaju Dinama 80-ih godina, to je taj klub tada znaio.
Danas svakom punoljetnom ovjeku Dinamo simbolizira nepotizam, korupciju,
licemjerje, primitivizam, rat sa tribinama, "gazdino dobro", viesatne pressice i

trenere koji ive blizu stadiona. Onda nam je udno kako je sve trulo. Nisu ga
navijai napravili trulim kako se svim silama eli prikazati. Nas se na kraju
krajeva nije nita ni pitalo, napravili su ga trulim oni koji su ga vodili na ovaj nain
zadnjih godina. I nikad se takve stvari nisu potencirale, jer navijai su uvijek i
oduvijek bili sve, oni su ivo tijelo, oni su tu da uvaju klupski identitet, a danas
se ta injenica okree naglavce od par plaenih novinara. Sutra e dolje na
Maksimirskoj travi trati Pivari, Sammir, Messi ili Ronaldo. Biti emo tamo, a
svijet e se i dalje okretati oko svoje osi. Ali to e nam do tada ostati od kluba?
Uspomene s Youtubea?

Postoji masa ljudi koje Dinamo ne zanima, ali ima na desetke tisua onih kojima je
stalo do Tonela, Cufrea, Kocha, Biana, Maria, naina na koji se odnosi prema
takvim igraima, prema legendama, prema domaim dekima, prema Kramariu i
Tomeaku, naina na koji se klub prezentira. Ima ljudi kojima je stalo i do razliitih
stvari od doi pogledati Ronalda ili Ibrahimovia i slikati se za neku drutvenu
mreu. Ljudi kojima je taj klub ''nain ivota'' i samo o tome priaju, ekaju vikend
zbog Dinama, ili su ga bar nekada ekali. Ljudi kojima Dinamo nije maleni
beznaajni klubi kojem je sramoenje na svim nivoima po itavoj Europi
najuspjenije razdoblje u klupskoj povijesti. Kojima Dinamo nije maleni klubi koji
bi propao da nema izvjesnog ratnog profitera i samoprozvanog jugoslavena. A
ba njima se brani mogunost da neto kau, ime klub gubi duu. Ostaje
gazda koji dok novinari ute lae i mulja, tako da mu moda koja stotina ljudi
doe odgledati Soudanija i Wilsona. Ali dua, gdje je dua?
to je dua, pitat ete? Ono neto neto graansko, gospodsko, purgersko,
hrvatsko. to su znali i prepoznavali i navijai drugih klubova, ne samo dinamovci
sami. Ono neto, to smo voljeli, onaj dres kojeg nismo skidali. Ono ime smo se
ponosili. Ono ega danas nema. Sjeate se? E, to je duh moga Dinama. I elim ga
se ne samo sjeati, elim ga natrag. Jer mi ga je jedan ovjek ukrao. elim da taj
duh jednoga dana osjete i moja djeca. Da ne bude po onoj, 'priao mi jednom
stari, o Zagrebu/Dinamu kojeg nema...'
Zdravko Mami je danas potpuno demistificiran, "provaljen", stalno na sudu ili na
stranicama crne kronike, argumentima dotuen, ali jo dovoljno zatien od
sistema koji je godinama pleo i strpljivo stvarao. Ne moe se vie sakriti da
Zdravko Mami ne potuje ba nita. Od klupskih do dravnih zakona. Ne moe
se sakriti da je novac potroen na polovne strance i titule u Hrvatskoj, dok je
svaki izlazak u Europu masakr. Ne moe se vie sakriti ni postojanje privatnih
ugovori jer su predmet sudskog procesa, Ne moe se sakriti niti njegova osobna
korist s obzirom na plau od desetak tisua kuna. Ne moe se sakriti potpuno
prazan stadion na gotovo svim utakmicama, ni incidenti u klubu i oko kluba na
dnevnoj bazi. Vie se niti ne skriva minus na klupskom raunu.
Iza reetke ili na slobodi, Zdravko Mami ak nee ostati upamen niti po
rezultatskim masakrima u Ligi Prvaka, ni po naslovima prvaka hrvatske lige, a ni
po nastupu Lokomotive u Europskoj Ligi.
Vie po neizljeivim kompleksima koji su ga formirali kao nasilnika i doveli tu gdje
je danas. arlatan poznat po psovkama, uvredama, prijetnjama smru, trganju

koulja i bacanju arapa, sablasno praznim tribinama, youtube english speaking

blamaama, i po tome da e Dinamo nakon njega opet morati poinjati od nule.
A sve trenutne podjele i "podjele" koje pokuava stvoriti meu onima koji stvarno
vole ovaj klub e nadvladati ljubav prema tom istom klubu, NAEM Dinamu. Jer
da nije tako, dignuli bi ve svi ruke, Bilo da je rije o inicijativi Zajedno za
Dinamo, Bad Blue Boysima, Pajseru iz Dubrave, tangi iz panskog ili Franji iz
akova. Jer kako kae pjesma jednog slavnog benda iz Dubrave. Kad se svoj
gospodi da, zadnji ples je onda na.