PLEMENSKA KULTURA I NJENI

DANANJI OSTACI
Dinko Tomai

Nema sumnje, da se mnoge pojave u savremenom idejnom, ekonomskom i

politikom ivotu naroda mogu dovesti u izravnu ili neizravnu vezu sa kulturnim
razvitkom iz njegove ranije ili najranije prolostl'. Otuda studij autohtone kulture
Hrvata i ostalih junih Slovena ima ne samo teoretsku nego i praktinu vanost;
prouavanje
kulturnog
razvitka raznih skupina i narodnih zajednica na
Balkanskom poluotoku moe naime da doprinese tumaenju njihovih dananjih
tenja, meusobnih odnosa i sukoba.
Kad govorimo o autohtonoj kulturi, time mislimo na naine ponaanja, miljenja
i vjerovanja, na umnu i moralnu disciplinu i uope na sva iskustva, koja je neka
etnika zajednica usvojila i umnoila sve dotle i u toliko, u koliko su ta iskustva
u posjedu itave zajednice. Ako se kultura diferencira, to jest, ako izvjesna
iskustva, izvjesne duhovne vrijednosti i materijalna dobra pripadaju samo nekim
slojevima unutar jedne etnike zajednice, a ta su iskustva usvojena putem
doticaja sa stranim kulturama, onda je oito, da se tu ne radi o autohtonoj kulturi.
Ipak, u koliko ta kultura "gornjih" slojeva postaje svojina i ostalih dijelova etnike
ili narodne skupine, u toliko ona postaje i autohtona; autohtona kultura naime
ne mora biti izvorna; dovoljno je, da je usvojena sa strane itave zajednice. Svaka
ljudska zajednica u stvari stalno umnaa svoja iskustva bilo putem vlastitoga
prilagoavanja sredini ili prilagoavanja sredine svojim umnoenim potrebama,
bilo putem doticaja sa okolnim kulturama, tako da je ovaj proces kulturnog
mijenjanja ili kulturnog razvitka u neprekidnom toku. Sa toga gledita treba i
prouavati problem autohtone kulture, a u koliko je iz metodolokih razloga
potrebno, da se utvrdi "idealni tip" neke kulture, to je mogue uiniti samo za
odreeno kratko vremensko razdoblje, u kojem su okolnosti sredine ostale
relativno nepromijenjene.
Prema tome sa metodolokoga gledita prouavanje razvitka odreene kulture
bit e u stvari uporeivanje sukcesivnih "idealnih tipova" i pronalaenje inioca,
koji su doveli do kulturnih promjena. Taj "idealni tip" u stvari znai skup vodeih
kulturnih osobina u odreenim prilikama sredine; - drugim rijeima to je
odreena kulturna razina. Ako sada promatramo uporedno mijenjanje prilika i
sredine i mijenjanje kulturnih osobina, opazit emo, da postoji meu njima
1

Objavljeno u Mjeseniku (Glasilo pravnikoga drutva), 1936, 62 (1): 1-58. Tekst prenosimo u
neizmijenjenom obliku.

889

DRU. ISTRA. ZAGREB 8/GOD. 2(1993), BR. 6, STR. 889-906

TOMAi,

D.: PLEMENSKA

KULTURA ...

izvjesna povezanost i da "idealni tip" kulture u novim okolnostima nije vie onaj
isti tip, koji nam je poznat iz ranije kulturne razine. Metodoloka je pogrjeka svih
rasnih teorija, to forsiraju postojanje "idealnih tipova" kulture i tamo, gdje
postoje samo neki kulturni zaostaci iz ranijih kulturnih razina. Ovi su kulturni
zaostaci potpuno razumljivi u toliko, u koliko se niti prilike sredine od jednog
kulturnog razdoblja u drugo nikad potpuno ne mijenjaju, jer se gotovo uvijek radi
samo o prelazima, a ne o potpunom brisanju svih ranijih okolnosti.
Ako sada na osnovu postavljenih gledita promatramo razvitak autohtone
kulture Hrvata i ostalih junih Slovena od vremena njihovog dolaska na Balkanski
poluotok, opazit emo, da u stvari ne postoji jedna nego vie autohtonih kultura,
iz kojih su se izgradile poznije kulturne osobine ovih skupina i naroda. Od tih
poetnih autohtonih kultura dvije su od naroitog interesa, jer one - izgleda sainjavaju glavnu podlogu, na kojoj se je razvijala dananja kultura Hrvata i
kultura Srba. Ove su dvije kulture u uskoj vezi sa dolaskom Slovena na Balkan
i Sredozemno more, i kao to se je ta imigracija Slovena razvijala na dva razliita
naina i u razliitim vremenskim razdobljima, tako i kulturne osobine tih dviju
skupina pretstavljaju dva razliita kulturna tipa: jedan, koji se je zasnivao na
stoarstvu i ratarstvu i kome je odgovarala zadruna drutvena organizacija, iji
su se nosioci selili u velikim masama, mirno i postepeno zauzimali plodna polja
i rijene doline, - i drugi, koji se je zasnovao prvenstveno na pljaki istoarenju
i kome je odgovarala plemenska drutvena organizacija; nosioci su se ovog
drugog tipa selili u manjim ratnikim skupinama, naglo su upadali i zauzimali
strateke poloaje u blizini ratara i nad morskim tjesnacima podesnim za
gusarenje. Ako ove dvije kulture definiramo u vezi sa njihovom drutvenom
organizacijom, onda emo prvu nazvati zadruna, a drugu plemenska. Zadrunu
emo kulturu posebno raspraviti u jednoj od slijedeih rasprava, dok je svrha
ovog lanka, da dade opi pregled razvitka samo plemenske kulture u vezi sa
njenim dananjim kulturnim ostacima.
Osim zadrune i plemenske kulture, za koje smo naglasili, da su osnovne, to jest
da su od naroite vanosti za tumaenje kulturnog razvitka Hrvata i kulturnog
razvitka Srba, postojala je od dolaska Slovena na Balkan u njihovoj neposrednoj
blizini i kultura ostataka nekih ranijih etnikih Skupina, koja je bila vie
nomadskog tipa, ali u koliko su nosioci ovoga kulturnog tipa slavenizirani i koliko
su postajali lanovi bilo gornjih bilo donjih slojeva slavenskih etnikih skupina,
oni su time vrili na njih izvjestan kulturni uticaj, koji treba takoer uzeti u obzir
kod prouavanja kulturnog razvitka slovenskih skupina na Balkanu.
~ije iskljueno, to vie, vrlo je vjerojatno, da su se nosioci i zadrunog i
plemenskog
kulturnog tipa razvili iz jednoga zaj~dnikog pratipa, ija je
materijalna podloga bila stoarenje iekstenzivno vrtlarstvo (motiko obraivanje
oko koliba), pa se je jedan dio te zajednike skupine pod pritiskom seoba sa
istoka otkinuo od matice, postao pokretljiviji, pomijeao se sa ratnikim
upadaima sa istoka i tim putem razvio ratnike osobine i plemensku drutvenu
organizaciju; drugi dio etnike matice priljubio se je vre uz zemlju, sporije se
je kretao i u koliko je prodirao prema zapadu, to je kretanje bilo masovno i tako
da su prednjaci uvijek ostajali u etnikom dodiru sa pozadinom. U prelazu iz

890

DRU. ISTRA. ZAGREB 8/GOD. 2(1993), BR. 6. STR. 889-906

TOMAi,

D.: PLEMENSKA

KULTURA ...

stoarenja na intenzivnije ratarstvo, to jest u prelazu iz motike na plug, ovaj je

dio razvio svoju zadrunu drutvenu organizaciju, a poto se je kretao sporo
prema zapadu i u veim masama odravajui uvijek vezu sa pozadinom, ovaj je
kulturni tip bio ouvan od veih primjesa sa stranim etnikim elementima, tako
da je bio u stanju, da u nekim krajevima kroz vijekove odri svoje "izvorne"
kulturne osobine.

II.
Prije nego to preemo na podrobnije ispitivanje plemenske kulture, njenog
razvitka i njenih dananjih ostataka, dobro e biti, ako upozorimo itaoca, da
opisivanje plemenske kulture kao i svake druge kulture treba da shvati
funkcionalno, a ne formalno. To znai, da svaka kulturna osobina vri izvjesnu
funkciju u zajednici i ona je samo dotle kulturna osobina, dok vri svoju funkciju,
pa makar se ona i dalje formalno odravala u obliku usmene tradicije ili pisanog
zakona. Svaku kulturnu osobinu treba prema tome shvatiti ne formalno i kruto,
nego elastino i dinamiki, isto tako kao to i svaka kulturna osobina moe da
vri vie ili manje vanu, proirenu ili suenu funkciju u zajednici, ve prema
prilikama i okolnostima sredine. U vezi sa prije navedenim metodolokim
naelima, kad budemo opisivali i tumaili pojedine kulturne razine, koje su
sainjavale izvornu plemensku kulturu i koje su se iz te kulture razvile u doticaju
sa drugim kulturama i uslijed promijenjenih okolnosti sredine, prvenstveno emo
voditi rauna o onim kulturnim osobinama, koje ne samo tumae i opisuju
postojeu kulturnu ravnoteu, nego koje istovremeno doprinose tumaenju
nastupajuih
kulturnih promjena, to jest pomau nam objasniti kulturnu
ravnoteu slijedee kulturne razine.
Ve smo naveli da je materijalna podloga plemenske kulture stoarenje i pljaka.
U vezi s tim nosioci plemenske kulture zauzimlju strateke poloaje u blizini
drugih stoara, u blizini poljodjelaca ili u blizini prometnih i trgovakih putova.
Time je ujedno reeno, da su se nomadski stoari mogli da razviju u stoare
ratnike ve i uslijed same te okolnosti, to su za vrijeme svojih nomadskih
migracija naili na takve strateke poloaje u blizini obraenih polja ili
karavanskih putova, gdje im se je ukazala prilika, da na lak nain uveaju svoj
imetak. Ali su isto tako stoari nomadi mogli da naue pljakaki zanat u doticaju
sa drugim ratnikim plemenima. Bilo u jednom ili u drugom Sluaju, nomadski
stoari posjeduju izvjesne preduvjete, koji ih osposobljavaju za ratnike, a to su:
fizika snaga i obilnosti energije izgraene uslijed obilnosti hrane i obilnosti
dokonog vremena, te uslijed periodinog iZlaganja fizikim naporima, iza kojih
slijedi dugi odmor; osim toga nomadski stoari su pokretljivi, nisu vezani niti uz
zemlju, niti uz odreeni kraj, pa se tako uslijed te pokretljivosti i obilnosti fizike
snage lako pretvaraju u pljakae i ratnike.
Od naroite je vanosti u vezi sa ovim prelazom iz stoarsko-nomadske
u
pljakako-ratniku
kulturu, zauzimanje stratekih poloaja, a to znai
privezanost uz izvjesni kraj i teritorij u cilju odranja poloaja, podesnih za
891

DRU. ISTRA. ZAGREB 8/GOD. 2(1993), BR. 6, STR. 889-906

TOMAi,

D.: PLEMENSKA

KULTURA ...

hajduiju i gusarenje. Time nomadi prestaju biti nomadi i povremena neorganizirana kraa pretvara se u sistematsku organiziranu pljaku, koja postaje
glavno zanimanje odraslih mukaraca i glavno vrelo prihoda itave zajednice.
Time je u vezi i podjela rada prema spolu i starosti. Tako e sada ene, djeca i
starci morati obavljati sav posao oko stoke, u kui i u poljU, dok e odrasli
mukarci svu svoju aktivnost utroiti to u etovanju to u dokolici; im je muko
dijete fiziki u stanju da upravlja orujem, ui se ratnikoj vjetini u drutvu sa
nekim prokuanim ratnikom, a time se i privikava, da prezire svaki drugi rad osim
ratnikog.
Ovakova je podjela rada doprinijela zaotravanju izvjesnih protivurjenosti
unutar ove kulturne zajednice. Prije svega postojea podjela rada bila je na tetu
intenzivnosti i uspjenosti stoarenja i poljoprivrede, a s druge strane se je
zajednica brojano naglo umnaala, jer je uslijed potrebe etnika-ratnika
ovakova zajednica morala biti odluno protiv ogranienja raanja u bilo kojoj
formi. Osim toga i ako je ovakova zajednica teila, da se konano utvrdi na
odreenom stratekom poloajU, nagli porast broja lanova zajednice, potreba
novih panjaka ili pritisak snanije ratnike skupine stalno su uticali na
pokretljivost Skupine, na skupno pomicanje ili pojedinano migriranje, to je
svakako nepovoljno uticalo na njenu tenju za stabilnou.
ivei u stalnoj nesigurnosti i osjeajui potrebu stalne spremnosti za obranu i
navalu, to se je moglo postii samo u veim i povezanijim skupinama, pojaao
se je osjeaj krvnog srodstva, a time i osjeaj lojalnosti i solidarnosti meu bliim
srodnicima, odnosno meu onim srodnicima meu kojima se je odrala
uspomena na zajedniko podrijetlo. Ta se je svijest o krvnoj vezanosti pojaala
jo i identinou
ivota i zanimanja, zajednikim uivanjem panjaka, i
nastanjenou
u zbijenim skupinama
koliba. To je osnova rodovske
organizacije, koja e se odrati kao osnovna drutvena jedinica i onda, kad se
vie rodova putem meusobnog oroavanja, osvajanja i etnikog izjednaivanja
ujedini u pleme. Naime i onda, kada se vie rodova ujedini u pleme, osjeaj
solidarnosti i lojalnosti je pridran i dalje u prvom redu rodu, a tek posredno
plemenu. Otuda rivaliteti i gloenja pojedinih rodova unutar plemena, to znatno
oteava ekspanzivne tendencije ovakove plemenske organizacije. Ali niti rod nije
sasvim homogena jedinica, jer i tu prilike naglog obogaivanja putem pljake
pogoduju isticanje pojedinih kua, to jest skupina najbliih srodnika, koji
gospoduju rodom i iz kojih se formiraju glavari rodova. Ovim putem istaknuti
glavari snanijih rodova dolaze do uvaenja i odlunog uticaja u plemenu. Od
interesa je za ovu raspravu, da poloaj glavara u rodu i plemenu, poto je
fundiran na ekonomskim razlikama, postaje nasljedan.
Ovim putem smo doli do problema drutvenog razlikovanja unutar ove
rodovsko-plemenske
skupine. Pojedine glavarske kue gospoduju rodom, a
snani rodovi gospoduju plemenom; pojedini rodovi i itavo pleme tim putem
postaju orue u rukama istaknutih glavarskih porodica, slue im u njihovim
pljakako-ratnikim
podvizima i podravaju njihove nasilnike i autokratske
tenje, za koje snose i solidarnu odgovornost putem institucije krvne osvete. Ali
osim ovog sistema drutvene hijerarhije unutar plemenske organizacije, postoje

892

DRU. ISTRA. ZAGREB 8/GOD. 2(1993), BR. 6, STR. 889-906

TOMAi, D.: PLEMENSKA KULTURA ...

i drugi. U koliko je rod ili pleme zaposjelo zemljita, na koja su ranije uselili ratari,
ija su i drutvena organizacija i kulturne osebine bile drukije od kulture
stoara-ratnika, doljaci su s prezirom gledali na starosjedioce, smatrali ih za
"nii" drutveni sloj i tako su se prema njima i odnosili; osvajai su naime bili
"plemii", to jest pripadali su plemenu i identificirali su sebe sa snagom toga
plemena, dok starosjedioci nisu pripadali plemenskoj organizaciji i nisu uivali
tako snanu zatitu; nisu prema tome bili "plemii".
Osim opisanih drutvenih razlika postojala je u plemenskoj kulturi jo i otra
razlika meu spolovima, koja je nastala uslijed diobe rada, po kojoj se je pljaka
smatrala jedino mukarca dostojno zanimanje, dok su se zanatstvom,
vrtlarenjem i zemljoradnjom kao prezrenim zanimanjima bavile u glavnom ene
i starosjedioci. U vezi sa ovim okolnostima je i problem sklapanja brakova. im
su drutvene razlike bile ovako snano naglaene u plemenskoj zajednici, jai
su se rodovi oroavali putem enidaba samo sa jaim i uplivnijim rodovima (otud
su ovakove svadbe bile prilika za smotru brojane snage rodova i esto su imale
ratniki znaaj), a to je sve pojaavalo drutveno razlikovanje unutar plemenske
zajednice.
Ovo se je drutveno razlikovanje unutar rodova razlikovalo s jedne strane u
uticaju i vlasti, a s druge strane u nonji i u oruju, u akumulaciji stoke i drugih
pokretnih objekata, u gradnji kamenih kua u obliku "kula", a manje u akumulaciji
nekretnina, jer se na ovom stepenu njihovog kulturnog razvitka jo nije dovoljno
cijenila vanost obraene zemlje, a rod je posjedovao velike sklopove panjaka
i uma za kolektivnu upotrebu (plemenina; plemenska zajednica), dok je
privatno vlasnitvo na nekretninama bilo tek u zaetku i zasnivalo se na kui i
zemljitu oko kue, koje se je jedino obraivalo (okunica).
Ovo se hijerarhijsko drutveno ureenje i autokratska vlast prenijela iz rodovske
organizacije u porodinu organizaciju, gdje je vlast oeva postala apsolutna i
gdje je nastao hijerarhijski odnos meu braom i meu sestrama na osnovu
spolnih razlika i na osnovu godina starosti; svaki je mukarac bio uvijek
drutveno vii od svake druge enske u kui, a poet je i meu mukarcima i
meu enskima bio onaj, odnosno ona, drutveno via koja ili koji je bio po
godinama stariji. Ova se je hijerarhija oitovala u redu, kojim su se enili i udavali
u kui ili iz kue, u nasljednom pravu, u odluujuoj rijei, u odnosu brae prema
sestrama i obratno, u odnosu mua prema eni i ene prema muu i u
meusobnim odnosima roditelja i djece.
Od naroitog su interesa izgradnja linosti i gospodujue psihike osobine u
plemenskoj kulturi zato, to postoji mogunost, da se ove psihike osobine
donekle odre putem porodinog odgoja i porodine sredine i onda, kada bude
sruena plemenska drutvena organizacija.
Rekli smo, da se je u rodovsko-plemenskoj drutvenoj organizaciji rod razvio u
etu pljakaa-ratnika; u njoj je pojam ubojitog oruja postao sinonim za OVjeka
i vodea drutvena vrijednost bila je "junatvo, to jest isticanje u otimanju i
ubijanju. Rekli smo takoer, da je rod ostao osnovna jedinica plemena i njegove
su veze sa ostalim rodovima u plemenu mogle biti toliko slabe, da je dolazilo
893

DRU. ISTRA. ZAGREB 8/GOD. 2(1993), BR. '6, STR. 889-906

TOMAi, D.: PLEMENSKA KULTURA ...

esto do krvavih sukoba i meusobnih istrebljivanja meu rodovima istoga

plemena. To znai, da je drutvena kontrola, koja je vrlo odluna za moralnu
disciplinu pojedinca, obuhvaala samo teritorijalne i drutvene granice roda;
izvan tih uskih granica pojedinac je bio drutveno i moralno nevezan, te je mogao
da dade potpuni oduak svim svojim linim nagonima i tenjama; togod je on
izvan granica svoga roda uinio u pravcu "junatva", bez obzira na upotrebljena
sredstva, sve mu se je to sa strane roda upisivalo u zaslugu i njegova je "slava"
rasla.
Bilo je nekoliko okolnosti, koje su doprinijele, da lanovi roda iskoriste ovu linu
slobodu izvan rodovski h drutvenih ili teritorijalnih granica. Prije svega je bilo tu
hijerarhijsko ureenje roda, kojim su dominirale kue, koje su se istakle
nasilnitvom i bogaenjem putem pljake i otimaine; ugledni lanovi ovih kua
kao rodovski glavari bili su izuzeti ak i iz one drutvene kontrole i moralne
discipline, koja je vaila unutar roda; meu tim prilike za bogaenje putem
otimaine i isticanje u "junatvu" postojale su za sve lanove roda, koji su tim
putem mogli da poboljaju svoj drutveni poloaj unutar rodovske drutvene
hijerarhije. Uslijed toga je postojao rivalitet u "junatvu" meu svim lanovima
roda i unutar te usko povezane skupine rodovnjaka postojao je vjeni problem
prioriteta u "junatvu"; postojalo je vjeno pitanje, "tko je bolji" i "tko je gori", to
je davalo snaan poticaj razvijanju linih ambicija. Ovu je okolnost uveavala jo
i sposobnost imaginacija (razvijena uslijed line nesigurnosti i izolacije), koja je
slikovitim izrazima znala da dade uvelian u sliku uspjeha i odlika pojedinih
"junaka" u formi pjesme. Ova junaka pjesma vjerovatno nije bila izvorna kreacija
slovenskih rodova, jer ona pretpostavlja
razvijeniju civilizaciju i snaniju
drutvenu organizaciju,
nego to je bila slovenska rodovsko-plemenska
drutvena organizacija; stereotipni oblici ovog pjesnitva su vjerovatno ostaci
ranijih ratnikih kultura na Balkanskom poluotoku usvojeni, asimilirani i donekle
modificirani od slovenskih ratnikih rodova i plemena, ve prema licima i mjestu
zbivanja. Ali ako ta pjesma nije bila izvorna, ona je bila toliko preinaena, da je
vrila snaan odgojni i kontrolni uticaj i znatno je doprinijela izgradnji linosti,
koje su se formirale u rodovsko-plemenskoj
organizaciji i koje su u junakoj
pjesmi nailazile na uzorke za vlastito ponaanje.
Sve su ove opisane okolnosti poticale snaenje neprijateljskih
osjeaja,
simboliziranih u naelu "osvete", krvne osvete, koja je uz naelo linog "ponosa"
i "asti" i uz tenju za "slavom" uticala na izgradnju impulzivnih i agresivnih
linosti, nasrtijivih i silovitih tipova, zulumara, ija je prejaka osjetljivost na linu
ast mogla da dovede do osjeajne prenapetosti, a isto tako i do odgovarajue
psihike malaksalosti; otuda meu njima izvjesna osjeajna neuravnoteenost,
koja se je dala lako iskoristiti u podzemnim akcijama urotnikog tipa. Neobino
esta ubojstva kraljeva i nagle promjene dinastija u juno-slovenskim
srednjevjekovnim dravama mogu se lako psiholoki objanjavati na ovaj nain.
U interesu linog isticanja svaki put i svako sredstvo je dozvoljeno: prevara,
podvala, nadmudrivanje, naroito se cijene, ako dovode do eljenog cilja, a
dozvoljena je iokrutnost prema protivnicima i"izdaja" prema vlastitom rodu, kada
su lini osjeaji povrijeeni. Poto je sila prvotna drutvena vrijednost u

894

DRU. ISTRA. ZAGREB 8/GOD. 2(1993), BR. 6, STR. 889-906

TOMAi, D.: PLEMENSKA KULTURA ...

plemenskoj kulturi, a vlast je nalije sile, postoji slijepa poslunost glavarima;

njima se esto pripisuju nadnaravne sposobnosti i ukazuje im se spolno
gostoprimstvo, ali ovaj odnos prema nosiocima vlasti postoji samo dotle, dok
im vlast nije pokolebana.
Neprijateljski impulsi i tenje stalno trae mogunost oduka, pa kad na oko
bezrazlono ispoljavanje line agresivnosti i neprijateljstva nije drutveno
dozvoljeno, onda se trae razni naini i izgovori, koji opravdavaju agresivni
postupak i zaodijevaju ga u drutveno priznatu ili - to vie - u drutveno
hvaljeno formu; tu je onda rije o borbi za 'pravdu', za svetu osvetu', "za krst
asni i slobodu Zlatnu"; simboli naime, koji su postali popularni prodiranjem
zapadno-evropske
civilizacije preko sveenstva i ostalih pripadnika gornjih
slojeva.
Stalna borba za opstanak drutveni i fiziki, strah, nesigurnost i ivotna opasnost
uslijed pritiska okolnih plemena i uslijed neprekidnog lanca krvnih osveta, uticala
je, u cilju snaenja otporne snage pojedinaca na izgradnju samopouzdanja i
smjelosti, a isto tako i na precjenjivanje vlastitih sposobnosti, a potcjenjivanje
sposobnosti protivnika. Jedino oni protivnici, koji su znali, da stvarno dokau
svoju fiziku nadmo, ili koji su pokazali neslomljivu otpornu snagu, dobivaju
nepodijeljeno priznanje.
Treba naglasiti ovdje, da osim spomenutih inioca, koji su vie manje izravno
uplivali na izgradnju ovih agresivnih i impulsivnih linosti, postojali su i drugi
inioci, koji su mogli da neizravnim putem utiu u istom pravcu. Uzmimo na
primjer sluaj kanalizacije erostikih nagona. U zajednicama, gdje postoji
drukija podjela rada i drukiji odnosi meu spolovima, gdje postoji ui doticaj
izmeu spolova i gdje ena nije prezrena, makar i ne bila u istom drutvenom
poloaju, na kojem su mukarci, erotini nagoni nalaze svoj oduak u estom
drutvenom i intimnom doticaju meu oprenim spolovima, a to se onda
odrazuje u idealiziranju suprotnog spola i oituje u obliku lirike, erotikih igara,
pjesme i glazbe. U plemenskoj kulturi, meutim, ena je prezrena i shvaena
kao sredstvo raanja muke djece, buduih ratnika i svaki se drugi intimni doticaj
meu spolovima, koji ne bi imao spomenutu svrhu, smatra kao slabost i na tetu
ratnikih vrlina. Otuda pomanjkanje lirike, erotskih igara i erotske pjesme u
plemenskoj zajednici. Uslijed toga agresivni nagoni nisu podijeljeni, nego su
skrenuti samo u jednom pravcu, u pravcu neprijateljskih osjeaja prema
"neprijatelju". Ipak, u koliko i erotiki nagoni trae svoj izlaz na drugi nain, oni
su esto upueni ne na opreni spol, nego na pripadnike istoga spola, otuda
institucija pobratimstva i posestrimstva, koja je izgleda neka vrst homoseksualnosti, ali je sa gledita plemenske zajednice drutveno korisna, jer se
"pobratimi" nadmeu u "junatvu" i pomau pljakako-ratnikim
podvizima.
Osim ove "drutveno korisne" institucije, koja je nastala skretanjem erotskih
poriva, ovi porivi mogu da nau oduka i u obliku sodomije, koja je takoer esta
pojava u plemenskoj kulturi.
Ako sada svedemo sve u jedno glavne odlike plemenske kulture, opaamo, da
je ova kultura bila sklona formiranju agresivnih linosti, osvajakih osobina i
ratnike tehnike, ali poto je osnova drutvene organizacije, a s njom lojalnost
895

DRU. ISTRA. ZAGREB 8/GOD. 2(1993), BR. 6, STR. 889-906

TOMAi, D.: PLEMENSKA KULTURA ...

zajednici i solidarnost meu lanovima zajednice, ostala u rodu, a nije prela na

pleme, kao sveukljuujuu cjelinu, to su rivaliteti meu pojedinim rodovima i
rodovskim glavarima sprijeavali ekspanzivne tendencije plemena i pojedinih
istaknutih plemenskih glavara. Radi toga kada su se ovakove ratnike skupine
nametnule starosjediocima zadrunog kulturnog tipa, pa kad su uz pomo
kranskoga sveenstva i okolnih politikih sila nastale dravne formacije, one
su uslijed ovih unutranjih rivaliteta i sukoba morale biti kratkoga vijeka, o emu
svijedoi povijest slavenskih srednjevjekovnih drava na Balkanu.
Ali ako ovaj kulturni tip nije bio u stanju, da stvori snanije i stalnije dravne
tvorbe, on je dao podesan materijal za stvaranje feudalnog plemstva, koje je
omoguilo prodiranje stranih politikih i kulturnih uticaja. Pojedini su se naime
plemenski glavari pretvorili u feudalnu gospodu i postali su nosioci s jedne
strane tursko-orijentalne, a s druge strane zapadno-europske kulture i politikog
gospodstva. Sveenstvo je dolo do snanog uticaja i odralo je taj uticaj u zoni
plemenske kulture sve do danas. Izgleda, da je izvorno, a donekle i danas taj
uticaj povezan sa vrlo razvijenom praznovjerom, koja je, kao to je poznato,
naroito snana kod ratnika, kao i uope kod svih zanimanja, koja su izloena
velikim nesigurnostima i stalnoj ivotnoj opasnosti.
Kao to smo ve napomenuli, nosioci su ovoga plemenskog kulturnog tipa vrlo
pokretljivi, jer su izloeni brzom porastu i pritisku stanovnitva iz nutra, kao i
pritisku drugih ratnikih skupina sa strane. Uslijed toga se nosioci ovog
kulturnog tipa i postepeno pomiu u raznim pravcima, proirujui svoju poetnu
jezgru, i sele u skokovima na blie ili dalje udaljenosti. Ovim putem, kao i putem
uspjenog razbijanja rodovsko-plemenske organizacije, dolazi ovaj kulturni tip
pod jai ili slabiji utjecaj stranih kultura i novih politikih prilika. Od naroitog je
sociolokog interesa promatrati, koliko je ova plemenska kultura uticala na
druge kulture, s kojima je dola u dodir, i koliko su opet druge kulture sa svoje
strane uspjele da potpuno asimiliraju ili samo da modificiraju plemenske kulturne
osobine. U vezi s tim raspravljat emo problem pretvaranja plemenske kulture
u kulturu hajduko-uskokog tipa, zatim problem doticaja plemenske kulture sa
zadrunom i kapitalistikom kulturom, kao iproblem prelaza ovih raznih kulturnih
osobina meu gornje slojeve putem formiranja trgovaca, vojnika i intelektualaca.

III.
Radi nedostataka povijesnih podataka teko je utvrditi, kuda je sve dopirala
plemenska organizacija. Zna se, da je u poetku srednjega vijeka ovakova
drutvena struktura postojala u planinama uzdu jadranske obale, zatim u junoj
Bosni, u Hercegovini i u slivu Vardara i Crnoga Drina. Iz ovih su se krajeva nosioci
plemenskog kUlturnog tipa selili u okolne predjele Balkanskog poluotoka, nosei
sobom u prvom redu svoje psihike osobine. Znaajna je naime pojava u
rodovsko-plemenskoj
organizaciji, da se ona razbija, im se udalji iz svoje
ratnike sredine, tako da iseljenici iz rodovsko plemenske zone ne odravaju
svoju drutvenu organizaciju onda, kada dou u podruje neke druge kulture.

896

DRU. ISTRA. ZAGREB 8/GOD. 2(1993), BR. 6, STR. 889-906

TOMAi, D.: PLEMENSKA KULTURA ...

To znai, da u ovom sluaju nestaje kontrole i discipline podravane sa strane

roda, dakle jednog inioca, koji je donekle obuzdavao agresivne i hostilne
impulse pojedinih lanova roda ili, u koliko ih nije mogao suzbiti, davao im je
neki drutveni smisao. Kada je dakle nestalo rodovske discipline, bilo uslijed
seljenja ili uslijed unutranjih procesa, koji su doveli do njenog raspada, onda
je pojedinac mogao da bude asimiliran od nove kulture, u iju se je sredinu uselio
ili koja se je razvila na bivem teritoriju plemenske kulture: u ovom sluaju su
nove drutvene vrijednosti i nova drutvena organizacija preuzele bivu ulogu
roda u formiranju linosti i u uticaju na psihike reakcije i izvanjsko ponaanje
pojedinaca. Meutim izgleda, da su se nosioci ovoga stoarsko-ratnikog tipa
plemenske kulture teko prilagoavali novoj kulturnoj sredini, a naroito ako je
ova bila ratarsko-zadrunog tipa. Stoari i pljakai, naviknuti na obilje dokonog
vremena i na relativno lako umnaanje imetka, teko su se privikavali na
zemljoradnju, skopanu uz ustrajan i naporan rad i oskudan ivot bez promjena
i senzacija, kojim je obilovao njihov raniji stoarsko-ratniki nain ivota. Nova
je sredina prema tome od njih zatraila znatne napore u pravcu prilagoavanja
novoj kulturi ili u pravcu modificiranja svojeg ranijeg naina ivota, ranijih
skladnosti i navika.
U sluaju ovakovog otrog sukoba izmeu dviju kultura, pojedinci, koji nisu u
stanju, da se prilagode novim prilikama, rijeit e sukob u jednom od dva pravca:
ili unutranji psihiki poremeaj, koji e se oitovati u raznim oblicima duevnih
oboljenja
ili otvoreni revolt protiv nove sredine, koji e se oitovati u
"protudrutvenim" djelatnostima u obliku sukoba sa postojeim zakonima i u
obliku sukoba sa postojeim moralom. Koji e od ovih razliitih pravaca i oblika
prevladati, zavisit e s jedne strane od izgradnje samih linosti pojedinaca, a s
druge strane od prilika sredine. Vrlo je vjerovatno, da e agresivne i impulzivne
linosti iskaliti svoje nezadovoljstvo i svoj protest protiv novih prilika u obliku
otvorenog sukoba sa pozitivnim zakonima ili sa postojeim drutvenim moralom,
a ako su osim toga i prilike sredine takove, da pruaju pojedincima, koji dou u
otvoreni sukob sa sredinom, mogunost izbjei sankcije i represije skupine, koja
njihove djelatnosti smatra protudrutvenim, onda ovakovi otvoreni sukobi sa
novom drutvenom sredinom mogu da zauzmu oblik masovnih pojava. To je
ba sluaj sa odmetanjem u hajduke, sa prebjezima i uskocima, - pojave, koje
su u nekim krajevima Balkana u raznim povijesnim periodama zauzimale velike
razmjere.
Ako ispitujemo, u kojim su krajevima hajduko-uskoke pojave bile najjae
razvijene opazit emo, da je to bilo u krajevima, gdje su ovi inioci bili od
naroitog a znaenja: prvo, to su bili krajevi, koji su do nedavno ili pripadali zoni
plemenske kulture ili u koje se doselio u masama elemenat iz plemenske
kulturne zone; drugo, to su bili ili granini krajevi ili krajevi sa neprohodnim
predjelima i predjelima, nad kojima je bila teka kontrola upravne vlasti (ume,
kr, movarne i stepske ravnice), odnosno i jedno i drugo. Mogunost izbjei
sankcijama vlasti bilo uskakanjem" na teritorij druge vlasti, bilo "odmetanjem" u
gore ili skrivanjem u nepreglednim ravnicama, bili su dakle inioci, koji su uticali,
da se sukob agresivno-impulzivnih linosti sa novom kulturnom sredinom odrazi
u hajduko-uskokoj
formi. Na taj nain su juna Ugarska, Srijem, Sj. Srbija,

897

DRU. ISTRA. ZAGREB 8/GOD. 2(1993), BR. 6, STR. 889-906

TOMAi,

D.: PLEMENSKA

KULTURA ...

Slavonija, Hrvatska krajina, Lika, dalmatinska Zagora, zapadna Bosna i Hercegovina za dugo vremena bili teritorij podesan za formiranje hajduka i uskoka, pa
je ova hajduko-uskoka zona ostavila kulturnih i psihikih tragova, koji se u
izvjesnoj mjeri osjeaju jo i danas. Potrebno je dakle raspraviti vodee osobine
ove hajduko-uskoke
kulture, da bismo ih mogli dovesti u vezu sa ranijim i
kasnijim kulturnim razvitkom Hrvata i Srba.
Kad govorimo o hajduko-uskokoj
kulturi, mislimo ne samo na hajduke i
uskoke druine, nego isto tako i na sredinu u kojoj se ove formiraju. Treba naime
imati u vidu, da je za hajduke operacije potrebna izvjesna suradnja
stanovnitva, potrebni su hajduki jataci, potrebno je sigurno zalee i sigurno
sklonite, jer bi bez toga i hajduci i uskoci bili lako istrebljeni. J ataci pomau
hajduke u glavnom iz dva razloga: iz koristi i iz straha. Hajducima se koriste
naroito krmari, pa onda i drugi trgovci, koji kupuju i preprodaju hajduki plijen
i grabe, zatim svi oni, kod kojih hajduci zimuju i ostavljaju novac i druge
vrijednosti u pohranu. S druge strane, hajduki nain osvete, koji se sastoji u
paljenju itavih sela, u ubijanju djece, u groznom muenju odraslih u sluaju
, . izdaje, dovodi dotle, da se bilo iz koristi, bilo iz straha svi stanovnici izvjesnih
podruja posredno ili neposredno bave bilo hajduijom bilo jatakovanjem. U tim
krajevima hajduci dolaze do drutvenog ugleda, njihova se "slava" iri i nalazi
odjeka u hajduko-uskokoj
pjesmi, odijelo i oruje hajduka postaju simboli
moi, vlasti i sile, postaju simboli ugleda i "junatva" i tim putem se iri hajduki
kult, to jest hajduka djela i hajduki znaajevi, odnosno pojedine hajduke
linosti, idealiziraju se na nain kojim njihova djela postaju drutveno prihvatljiva
i smatraju se drutveno korisna. Na taj nain ta hajduka romantika postaje
potstrek mlaim pokoljenjima i pojedine istaknute hajduke linosti uzor
ponaanja, to opet sa svoje strane doprinosi sve veem u odmetanju u hajduke,
tako da se deavalo, da je u pojedinim predjelima ove zone sve, to je bilo iole
sposobno i odvano, odlazilo u hajduke.
Hajduko-uskoka
kultura je ne samo odrala, nego je jo i pojaala neke
psihike osobine, kojima se je isticala plemenska kultura: agresivnost,
impulzivnost, neprijateljski osjeaji, autokratske tenje. Egocentrini osjeaji, pa
onda naroita smisao i vrijednost prevare u borbi i u drutvenim odnosima. Dok
su sve ove i druge osobine u plemenskoj kulturi imale izvjesnu drutvenu svrhu
i bile donekle ograniavane rodovskom i eventualno plemenskom disciplinom,
u hajduko-uskokoj
kulturi su se ove osobine mogle nesmetano da razvijaju,
neograniene ikakvom disciplinom, osim discipline same hajduke ete, koja je
privremena i kratkotrajna organizacija i nije prema tome mogla da vri trajnu
kontrolu nad svojim lanovima; osim toga jedina drutvena svrha hajduke ete
je uspjean plijen i grabe, koji se redovito obavlja nou iz zasjede. Tu se
povreda discipline kanjava smru, ali je inae "hajduka priroda" potpuno
nevezana. Za vrijeme djelovanja hajdukih eta, koje su obino male brojem
(20-20 lanova), strogo se odrava unutranja hijerarhija lanova prema
godinama etovanja i autokratska vlast harambae. Za vrijeme etovanja fiziki
su napori teki, ali se zimovanje (od Mitrova do ureva) provaa u potpunom
neradu i dokolici. Stalni osjeaji nesigurnosti i strah od izdaje ili zasjede povezani
su uz neobino razvijenu praznovjeru i sa svoje strane pojaavaju impulzivnost,

898

DRU. ISTRA. ZAGREB 8/GOD. 2(1993), BR. 6, STR. 889-906

agresivnost, neuravnoteenost
hajduke linosti,

TOMAi, D.: PLEMENSKA KULTURA ...

i druge psihike osobine, kojima se odlikuju

Ve je naglaeno, da su za hajduiju naroito podesne granine oblasti, to jest

krajevi, gdje se sukobljavaju interesne svere dViju ili vie pravnih vlasti, a naroito
ako u ovim krajevima uprava nije dobro organizirana i ako su naseljeni
elementom, u koji nije jo dovoljno prodrla privrenost prema dravi i njenim
organima. Ako je u ovim krajevima naseljen jo k tome elemenat plemenske
kulture ili nomads ke, koji je takoer sklon pljaki i otimaini, onda e odmetanje
u hajduke i uskakanje preko granice postati svakodnevna pojava, Ove e pojave
s druge strane ne samo biti tolerirane od okolnih pravnih vlasti, ako se ove nalaze
u otvorenom ili latentnom sukobu, nego e to vie biti i potstrekavane u cilju,
da bi se time potkopao autoritet vlasti preko granice, to e olakati eventualne
vojnike operacije,
Hajduci e biti primamljivani raznim obeanjima, nagradama i titulama u cilju,
da se organiziraju za sistematsko upadanje preko granice i sistematsku pljaku.
Obino e im uz mrave nagrade biti ukazana mogunost sticanja imetka putem
plijena ili e biti darivani zemljitem uz obvezu besplatne vojne odnosno
hajduke dunosti. esto e se osim toga od hajdukih eta praviti najamna
vojska ili pjeadija u cilju prebacivanja prema potrebi i na druge granice,
Meutim osim ovih isto vojniko-politikih svrha, hajduci su se dali iskoristiti
kao nosioci ideologija i kao osnivai drava. U toku borbe kranstva protiv
muhamedanstva i orijentalne civilizacije, koja je trajala nekoliko vjekova, sve je
vie meu narodima kranske civilizacije sazrijevala misao, da se borba protiv
Istoka postavi na ideoloku podlogu, to jest, da se interesi ugroenih evropskih
drava prikau u vidu borbe Kranstva protiv Islama, u vidu borbe "krsta" protiv
"nekrsta", "Krst" je trebao da simbolizira "pravdu" i "slobodu", a "nekrst" je prema
tome morao biti simbol "nepravde" i "ropstva" i "diVljatva", U tom je smislu voena
propaganda u evropskim dravama u vidu "borbe za osloboenje krana od
Islama" i u vezi s tim su i hajduke ete dobile barjake, na kojima se je blistao
kri, a hajduki su harambae dobili moralnu i materijalnu potporu, da svojim
etama diu ustanke za "osloboenje".
Ovo su sve bili razni naini, kojima su se Austrija, Venecija iRusija sluile pomou
hajduka i uskoka u meusobnoj borbi i u zajednikoj borbi protiv Otomanskog
carstva, a od naroitog je sociolokog interesa ne samo problem iskoriivanja
simbola i organiziranja hajdukih druina u politike i vojnike svrhe, nego i
problem hajdukoga kulta, koji je ba radi ovog iskoriavanja hajdukih eta u
ideoloke i politike svrhe vrio snani uticaj na formiranje psihikih i kulturnih
osobina ne samo irokih narodnih masa nego i gornjih slojeva,

IV.
Kad je razbijena rodovsko-plemenska
drutvena organizacija, plemenska
kultura moe da doe u doticaj sa zadrunom kulturom koja je, kao to smo u
899

DRU. ISTRA. ZAGREB 8/GOD. 2(1993), BR. 6, STR. 889-906

TOMAi, D.: PLEMENSKA KULTURA ...

poetku naglasili, bila pretstavljena meu starosjediocima Slovenima i u zoni

same plemenske kulture i u ostalim krajevima Balkanskog poluotoka, kamo su
se useljenici iz plemenske kulturne zone naseljavali. Zadruna je drutvena
organizacija, u koliko je prihvaena od ovih doseljenika, mogla da preuzme
funkcije roda u pogledu drutvene kontrole i discipline nad pojedincima, utiui
na obuzdavanje njihovih agresivnih i ekspanzivnih tenja i na privikavanje u
obraivanju zemlje. Zadruna je kultura i u drugim pravcima mogla da utie na
modificiranje plemenskih kulturnih osobina, ali je mogao biti i obratan sluaj. Koji
je uticaj prevladavao ili koliki je bio stepen uticaja jedne, a koliki druge kulture
moglo je zavisiti od raznih okolnosti, pa mislimo, da e biti metodoloki
ispravnije, ako ovo pitanje raspravimo u vezi sa opom analizom zadrune
kulture i njenog razvitka u posebnoj raspravi, na koju smo uputili itaoca ve u
poetku ove radnje. Tu e se naroita panja posvetiti obiteljskim odnosima u
zadrunoj i u zadruno-plemenskoj
kulturi.
Kao to smo vidjeli ranije, prelaz iz plemenske kulture u kulturu zadrunog tipa
znaio je izvjesne napore i samodisciplinu, kojima nosioci plemenskih kulturnih
osobina u izvjesnim prilikama nisu bili dorasli, pa se je taj sukob dviju kultura
oitovao u raznim oblicima revolta protiv postojee drutvene sredine i protiv
postojeih politikih i drutvenih sistema. U tome je i razlog, da u zoni
plemensko-hajduke
kulture feudalni sistem nije mogao da bude dovoljno
uvren. Meutim feudalni sistem je imao izvjesnu drutvenu ulogu u toku
politikog i privrednog razvitka i zapadno-evropske i orijentalne civilizacije, a
njegovo je ekonomsko znaenje naroito u privezivanju stoara uz zemlju, u
odgajanju zemljoradnika, u pojaavanju proizvodnje putem intenzivnije obrade
zemlje, u dizanju standarda ivota, u irenju materijalne i duhovne kulture gornjih
slojeva meu donje slojeve; na taj je nain feudalni sistem sa svoje strane znatno
doprinio ekonomskom snaenju sela, prodiranju industrijskih dobara i uspjehu
kapitalistikoga sistema, koji je konano likvidirao i sam feudalni reim. Razumije
se, da feudalni sistem nije tu svoju ulogu svagdje jednako izvrio, tako je u tom
pogledu mnogo manja vanost turskog feudalizma, koji je bio vie vojnikog
nego privrednoga znaaja, a i zapadni feudalizam je tu svoju ulogu izvrio u
veoj ili manjoj mjeri ve prema okolnostima i prilikama, u kojima se je razvijao i
prema kulturnim osobinama stoara i ratara, kojima se je nametnuo.
Tamo, gdje feudalni sistem nije bio uvren ili gdje nije nikako postojao,
manjkala je prema tome izvjesna predsprema
za uspjeno prodiranje
kapitalistikog sistema i naina proizvodnje. Ali nije to bio jedini nedostatak
plemensko-hajduke
kulturne zone. Postojale su tu izvjesne psihike osobine i
kulturni ostaci iz ranijeg kulturnog razvitka koji su i onda, kada je u ove krajeve
uvedena lina sigurnost i stabilan pravni poredak, oteavali njihovo privaanje
zapadno-evropskoj kulturi i industrijskoj civilizaciji.
Pomanjkanje uvrenih autoriteta i sistematskog znanja o iskoriavanju fizike
sredine nepovoljno je uticalo na moralnu i umnu disciplinu stanovnika ovih

900

DRU. (STRA. ZAGREB 8/GOD. 2(1993), BR. 6, STR. 889-906

TOMAi, D.: PLEMENSKA KULTURA ...

krajeva. K ovome treba dodati drutveno naslijeenu2 tenju za lakom zaradom

i pomanjkanje smisla za akumulaciju potronih dobara. Ako k ovome dodamo
geografsku izolaciju veine ovih krajeva uslijed neprohodnosti i njihov osjeaj
izvjesne kulturne "superiornosti" prema okolnim kulturama, to se moe tumaiti
njihovim slobodnim ivotom, onda e nam biti jasno, da su se u takovim
okolnostima potrebe vrlo sporo umnaale, da je potronja dobara bila vrlo
ograniena i da je prema tome standard ivota morao stajati relativno vrlo nisko.
U ovakovim prilikama ne moe da bude govora o linoj ili o skupnoj inicijativi niti
o uvaanju savrenijih tehnikih sredstava proizvodnje, tako da u ovakovim
krajevima nije bilo mogue potpuno iskoriavanje niti same fizike sredine
(ruralizam), a kamo li da se samu sredinu prilagodi umnoenim potrebama
ovjeka (industrijalizam).
K ovome treba jo dodati, da je ostatak kolektivnoga vlasnitva, koje je u ovim
krajevima zauzimalo velike komplekse uma i panjaka sa svoje strane oteavao
definitivan prelazak na intenzivniju poljoprivredu, a s druge strane postojanje
ovih kompleksa kolektivnog vlasnitva djelomino je omoguilo njihovo
nepovlasno prisvajanje i akumulaciju nekretnina u rukama pojedinaca, to je uz
ve postojee ekonomske razlike naslijeene iz ranijeg kulturnog razvitka,
pojaalo drutveno razlikovanje unutar ovih skupina. Dodajmo jo k tome, da
se u ovoj kulturno] zoni stanovnitvo razmjerno jae mnoi uslijed neznanja i
uslijed shvaanja naslijeenih iz plemenske, a donekle i zadrune kulture, pa e
nam biti jasno, da je opa pauperizacija ovih krajeva neizbjena posljedica
njihovog kulturnog razvitka.
Uslijed svojih politikih osobina stanovnici su ove kulturne zone jo od ranije
pokazivali veliku pokretljivost, koja se pokazivala u sklonosti za seobama, za
definitivnim, privremenim ili periodinim seljenjem. Razumljivo je, da je nagla
pauperizacija jo pojaala sa svoje strane ovu sklonost. U feudalno su doba ovi
iseljenici naseljavani na feudalnim dobrima ili su po dravnim glavarima
naseljavani na pustim zemljitima, opustoenim za vrijeme duih ratova, ili su
od njih formirane t. zvo vojnike granice. Sa razvitkom kapitalistike privrede,
naglim porastom industrija i velikim radovima na prometnim putovima, iseljenici
iz ovih krajeva nali su zarade kao industrijski radnici, ali su i kao sezonski radnici
zalazili u okolna podrula, gdje je poljoprivreda intenzivnije obraivana. Mnogi
nalaze zarade u okolnim gradovima u obliku posluge, neki u obliku kuarenja,
a mnogi opet u obliku prosjaenja. Prema ovakovim drutvenim okolnostima
razumljivo je, da se modificiraju i sama drutvena shvaanja, tako da se
prosjaenje ne smatra za sramotu, nego za doputeno vrelo prihoda. Zaraditi
na tapu" gotovo je isto tako asno, kao i zaraditi na nadnici, a esto je mnogo
i rentabilnije. Otuda mnogo profesionalnih prosjaka, pogorelaca" i gradozebaea" iz ovih krajeva.

Gdjegod se u ovoj raspravi govori o "naslijeivanju'

naslijeivanje. Prvo nastaje predajom i odgojem.

misli se pod tim drutveno,

a ne bioloko

901

DRU. ISTRA. ZAGREB 8/GOD. 2(1993), BR. 6, STR. 889-906

TOMAi, D.: PLEMENSKA KULTURA ...

Jedina vrst kapitalistike privrede, koja uspjenije prodire u ove krajeve, to je

trgovina. Od vajkada je trgovina bila vrlo usko povezana uz pljaku i grabe.
Tako su se nekadanji gusari pretvarali postepeno u trgovce ili su bili i jedno i
drugo; gusarske su flote postajale trgovake mornarice i gusarski su pljakai
osnivali trgovaka sredita, iz kojih su nastajali gradovi i gradske drave. Tako
su se i hajduci bavili trgovinom otetih predmeta ili su se u neprohodnim i
nesigurnim predjelima bavili prevoenjem trgovake robe (kiridijanje), kojoj su
istovremeno osiguravali i nesmetan prolaz u krajevima, koji su bili pod njihovom
kontrolom. Osim toga je stanovnitvo, koje se bavi stoarenjem kao glavnom
privredom, upueno bilo na izmjenu bilo na prodaju svojih proizvoda u cilju, da
podmiri izvjesne potrebe, jer stoarska privreda za razliku od ratarstva ne
pokazuje tendenciju za autarhijom. Ako se k tome doda pokretljivost, lukavstvo
i sklonost k prevari, psihike osobine ovih krajeva uvjetovane kulturnim
razvitkom, bit e nam jasan tip trgovca, koji se formira u ovim krajevima i koji
prelazi u okolne gradove kao krmar ili kao prodavaoc stoarskih proizvoda, da
kasnije pree na prodaju mjeovite robe ili da se konano specijalizira kao
ugledan restorater ili kao trgovac na veliko.
U izmijenjenim prilikama moe da se izmijeni i poslovni moral, ali u samoj zoni
plemenske kulture, kao i u hajduko-uskokoj zoni, taj moral nije doivio znatnih
izmjena. Prema Ardaliu od sto oporuka, u Bukovici jedva da ih pet nije
krivotvoreno. Za kradljivca se kae, da se je 'pomogao', a krive su zakletve na
sudu redovita pojava. Postoje mnogi pokuaji krivotvorenja novca, pisama i
isprava, a mito se smatra kao drutveno korisna ustanova. Isto je tako kriva mjera
u redovitoj upotrebi u ovoj kulturnoj zoni, kao i tenja za prevarom u raunima i
nevraanjem dugova. Tamnica se ne smatra za sramotu, nego to vie esto
pomae popularnosti utanaenog. U ovoj zoni postoji i liberalnije shvaanje
seksualnog morala, a otmica je vrlo esta forma za sklapanja braka.
Inae su mnoge druge kulturne i psihike osobine ostale gotovo nepromijenjene, ako ih uporedimo sa prethodnim kulturnim razinama. Tako je drutveni
poloaj ene ostao i nadalje vrlo nizak. Otac je zadrao autokratsku vlast u
porodici, kao i obiaj, da tjelesno kanjava i enu i djecu, to izazivlje este
porodine sukobe i pojaava sa svoje strane tendencije iseljavanja, a utie i na
formiranje agresivnih linosti. Sila je i dalje ostala vodea drutvena vrijednost,
pa uslijed toga tenja za vojnikim zanimanjima, to djelomino tumai
razmjerno veliki broj odlikovanih vojnika, i razmjerno vei broj asnika,
potasnika, andarma i financijskih straara podrijetlom iz ovih krajeva.
Humani osjeaji u ovoj kulturnoj zoni nisu jae razvijeni, to se vidi iz postupka
prema starcima, bolesnicima, bogaljima i duevno bolesnima, ali se s druge
strane uslijed siromatva
i nezadovoljstva,
agresivnosti,
impulsivnosti
i
pokretljivosti nosioci ovoga kulturnog tipa mogu lako pridobiti za revolucionarne
ideologije i iskoristiti u cilju drutvenih prevrata. Meutim i u revolucionarnim
pokretima kao i u vonikim operacijama izgleda, da je njihova prodorna snaga
uspjena u glavnom, samo u koliko je pozadina sigurna i vrsta, jer se inae
uslijed svoje mobilnosti i neizdrljivosti ovaj psihiki tip lako demoralizira; on je
uslijed toga jak u ofenzivi, ali je slabiji u defenzivi.
902

DRU. ISTRA. ZAGREB 8/GOD. 2(1993), BR. 6, STR. 889-906

TOMAi, D.: PLEMENSKA KULTURA ...

v.
Ako sada drimo u vidu, da je u naem drutvenom razvitku esto postojala i da
jo postoji mogunost neposrednog prelaza iz seoske sredine u vodee
privrednike, intelektualce,
politiare i dravnike uslijed slabe razvijenosti
srednjeg i vieg stalea i uslijed demokratizacije prosvjete, onda nam je jasno,
kako se mnoge kulturne i psihike osobine iz zone plemenske kulture mogu
prenijeti gotovo bez modifikacija u gradove, gdje ih kratko razdoblje studija u
srednjim i viim kolama nije u stanju da Zbrie. To je tim vie omogueno tamo,
gdje su i "gradovi" u stvari proirena sela, i tamo, gdje su gradovi "osvojeni" od
sela radi jake infiltracije seljakog elementa, koji je bio u stanju da mnoge svoje
kulturne osobine nametne i samomu izvornom gradskom stanovnitvu. Meutim
gradovi u glavnom predstavljaju zapadno-evropsku kulturu i ciVilizaciju, a seoski
elemenat iz plemenske kulturne zone unosi u njih svoja shvaanja, svoje navike
i psihike osobine, koje u mnogim pravcima odstupaju od mjerila postavljenih
od Zapada. Taj e kontrast biti, razumije se, tim slabiji, im je jai starosjedilaki
gradski elemenat, kroz iju e retortu prolaziti doljaci sa sela i biti na taj nain
prisiljeni, da u veoj ili manjoj mjeri modificiraju svoje kulturne osobine i
reorganiziraju svoje linosti.
Nije dakle bez vanosti pitanje, kakova je drutvena struktura gornjih slojeva
neke zajednice; iz tih se gornjih slojeva naima formiraju vladajue skupine, a ako
znamo, da pravna vlast nije neko apstraktno bie, nego naprotiv konkretan skup
ljudi koji upravljaju zajednicom ili u ijem se interesu upravlja zajednicom, onda
je vrlo vano, da znamo iz kakovih je ekonomskih, idejnih i psihikih elemenata
sastavljena ta skupina, jer e ona svoja shvaanja, svoje interese i svoje metode
poistovjetovati sa interesima itave zajednice i teit e, da ih putem svoje vlasti
i svojih organa nametne i ostalim lanovima zajednice.
Razumije se, da kod prouavanja drutvene strukture neke vladajue skupine
treba imati u vidu konkretni i strogo definirani Sluaj, a mi imamo pred sobom
nekoliko takovih Sluajeva, jer je elemenat iz plemenske kulture, koju
raspravljamo, prelazio u razna kulturna i politika podruja i u raznim historijskim
razdobljima, a to je nemogue sve odjednom obuhvatiti i generalizirati. Mi emo
se prema tome i dalje drati nae metode i prikazati "idealni tip" graanina,
formiranoga iz elemenata plemenske kulture, koja je u toku svoga razvitka prela
ve navedene kulturne razine. U kolikoj e mjeri taj "idealni tip" biti modificiran,
zavisi od raznih okolnosti, koje se moraju ispitati posebno za svaki konkretni
sluaj.
Vidjeli smo ranije, da kada plemenska kultura doe u uu vezu sa kapitalistikim
sistemom, okolnosti, koje se formiraju u plemenskoj kulturnoj sredini uslijed
uticaja kapitalistikog drutvenog ureenja, naroito pogoduju iseljavanju u
obliku trgovakih i vojnikih zanimanja u okolna ili udaljenija gradska sredita;
ili e pojedina naselja radi svoga geografskoga poloaja ili radi neke druge
prednosti postati sajmita, iz kojih e se razviti trgovita ili ona pojava polusela
i polugradova, koju smo ve prije spomenuli, a koja e biti naroito podesna za
formiranje trgovakih zanimanja iz okolnog seljakog elementa. Ve drugo

903

DRU. ISTRA. ZAGREB 8/GOD. 2(1993), BR. 6, STR. 889906

TOMAi, D.: PLEMENSKA KULTURA ...

pokoljenje ovog ovako formiranog sloja trgovaca i vojnika bit e znatnim dijelom
naobraeno u srednjim i visokim kolama i pokazivat e naroite sklonosti k
slobodnim zvanjima i politikim djelatnostima.
Ovakav razvitak drugoga
pokoljenja je uslovljen trgovakim kapitalizmom, koji za razliku od industrijskog
izobraenim mladim ljudima omoguava u glavnom ili slobodne profesije ili
inovnika zanimanja, a drutvena sredina, koja je pod uticajem plemenskih,
kulturnih i psihikih osobina, sklona je onomu prvomu izlazu, u koliko ne postoji
prezasienost slobodnih zanimanja,
Ovim putem smo doli do tri osnovna elementa, iz kojih e se sastojati gornji
slojevi neke zajednice, koja je na prelazu iz plemenske kulture u kapitalistiko
drutveno ureenje i zapadno-evropsku
civilizaciju, a to su: vojnici, trgovci i
profesionalci-politiari.
Ako se iz ovako sastavljenih gornjih slojeva formira
pravna vlast, to jest ako doe do osnivanja drave, onda je jasno, da e se i
vladajua skupina u takovoj dravi sastojati iz istih elemenata s time, da u vezi
sa raznim okolnostima, jedan ili drugi elemenat moe da prevagne nad ostalima.
Treba ipak imati u vidu, da e ovakova drava pokazivati jake ekspanzivne tenje
i da e se u tom sluaju pravna vlast oslanjati prvenstveno na vojnike i trgovce,
dok e zadaa intelektualaca-politiara
biti, da formiraju ideologije i teorije,
kojima e najbolje opravdati ekspanzivne tenje ovakove zajednice; otuda je
teko naii na objektivnu nauku u ovakovoj sredini, dok je s druge strane vrlo
vjerojatno, da e militarizam i nacionalni imperializam postati vodee vrijednosti
javnoga ivota.
Na ovaj nain plemenske kulturne osobine nisu bile u osnovi izmijenjene, nego
su samo poprimile nove oblike, nove naine ispoljavanja. Prema tome moemo
oekivati, da e se i mnoge psihike osobine plemenske kulture odrati bilo u
izvornom, bilo u nekom novom obliku, ali e na ovom stepenu razvitka
plemenske kulture ove kulturne i psihike osobine biti u glavnom pridrane od
gornjih Slojeva, ako su se okolnosti sredine za donje slojeve u meuvremenu
znatno izmijenile uslijed djelovanja kapitalistikoga privrednoga sistema, koji je
u meuvremenu mogao potpuno izmijeniti drutvenu strukturu sela, a time i
. njegove kulturne i psihike osobine.
Kulturne i psihike osobine plemenske kulture, koje e se na nain, koji smo
opisali, zadrati meu gornjim slojevima, oitovat e se na primjer u autokratskim
tenjama istaknutih linosti, tako da e primjena demokratskih naela u praksi
biti gotovo nemogua ili e biti znatno ograniena. Isto tako e se u ovoj sredini
zapaziti i snano razvijen nepotizam kao ostatak osjeaja rodovske solidarnosti.
Isto tako emo zapaziti i pojavu urotnitva, to jest revolucionarna raspoloenja
ograniena na male skupine i bez veza sa irim masama. Uz to e doi do tenja
za vlau pod svaku cijenu i odranje na vlasti svim moguim sredstvima, jer je
vlast i u ovoj sredini ostala vodea drutvena vrijednost. Ako k ovome dodamo
pomanjkanje autokritike, vlastito precjenjivanje, a potcjenjivanje i netolerancija
protivnika, slabo razvijen osjeaj odgovornosti i pomanjkanje smisla za sitan,
discipliniran
rad, pomanjkanje
mislioca, pomanjkanje humanih osjeaja,
gramzljivost za materijalnim dobrima, silu kao glavno sredstvo vladanja, a
prevaru kao drutveno dozvoljen nain ponaanja, dakle sve izvorne plemenske

904

DRU. ISTRA. ZAGREB 8/GOD. 2(1993), BR. 6, STR. 889-906

TOMAi, D.: PLEMENSKA KULTURA ...

i hajduko-uskoke psihike i kulturne osobine onda emo dobiti sliku uprave i

drutvenih odnosa ovakove zajednice koja e znatno otstupati od standarda
postavljenih sa strane zapadno-evropske civilizacije.

GRAA I LITERATURA
V. Bogii, Graa u odgovorima,
B. Jagi, Statut poljiki,
C. Horvat, Monumenta

Zbornik pravnih obiaja, Zagreb, 1874.

Monumenta

hist. jurid., Zagreb, 1890.

historiam uscochorum

iIIustrantia, I i II, Zagreb, 1910-1913.

V. Karadi, Skupljeni istoriski i etnografski spisi.

Maurani, Prinosi za hrvatski pravno-povijesni

rijenik, Zagreb

Rubi i Nui, Duvno, Zbornik za narodni ivot i obiaje, sv. IV.

V. Ardali, Bukovica,

ib. sv. IV., V., VII., X., XI.

F. Ivanievi, Poljica, ib. sv. VIII., IX., X.

A. Jovievi,

Crna Gora, ib. sv. VIII., IX., XV.

Lj. Kuba, Narodna glazbena umjetnost u Dalmaciji,

M. Miljanov, Primjeri ojstva i junatva,

ib. sv. III.

Beograd, 1901.

M. MIljanov, Pleme Kui, Beograd, 1904.

Beovi, Pleme Vasojevii, Beograd, 1935.
Vj. Klai, Hrvatska plemena,
Junake pjesme,

Rad 130.

izd. Matice Hrvatske

V. Karadi, Srpske narodne pjesme, Biograd 1900-1902.

V. Medakovi,

ivot i obiaji Crnogoraca,

J. Tomi, Poslednje

Novi Sad, 1860.

dve godine ivota i rada harambae Baja Nikolia Pi/janina, Beograd, 1901.

J. Tomi, Iz istorije senjskih uskoka, Novi Sad 1907.

J. Tomi, Grad Klis, Beograd, 1908.
F. ii, Franjo barun Trenk, Zagreb, 1900.
J. Cviji, Balkansko

poluostrvo,

Beograd, 1931.

G. Novak, Nae more, Zagreb, 1932.

P. Skok, Dolazak Slovena na Mediteran,

Split, 1934.

M. Barada, Seoba Hrvata i Srba, Nastavni Vjesnik, XLII., 5-10.

A. Petravi, Postanak narodnih pjesama, Obzor, veljaa, 1936.
B. Desnica, Nekoliko pri/oga istorijskom prouavanju narodne pjesme, Magazin Sjeverne Dalmacije,
1934.
J. Predavec, Selo i seljaci, Zagreb, 1934.
R. Biani, tivot u pasivnim krajevima, Jutarnji list, niz lanaka od studenog do prosinca 1935.
D. Popovi, O hajducima,

Beograd, 1930-1931.

905

DRU. ISTRA. ZAGREB 8/GOD. 2(1993), BR. 6, STR. 889-906

D. Jovanovi,

Socijalna struktura Srbije, Srpski knjievni glasnik, Beograd, 1932. br. 5-6.

D. Tomai, Formiranje

vladajuih skupina, Mjesenik 8-9,1935.

N. Banaevi, Ciklus Kraljevia Marka, Skoplje, 1935.

906

TOMAi, D.: PLEMENSKA KULTURA ...