Prvo cu da napisem nesto. ovo je napisao neko ko je bramanskog kvaliteta.

Posluzio se veshto informacijama ,kako bi utilizovao karmu oko Isusa i ocistio

taj zaprljani efir ,koji su neljudi prljali vekovima unazad. Zaista je
fenomenalno to odradio. Bilo bi jako lepo pokazati ovo onima sa sajtova
Svetosavlja gde samo prabunjaju neistine i osudjuju zene ,nazivajuci ih
potomkinjama Kaina. Uzas...
Ivan Bagaric

Isus i njegovi naputci puni su nevjerojatne i okantne dobrote.

Svi ste uli onu : Kada te netko udari po desnom obrazu, ti mu ponudi i
lijevi.
Ili, onu: Ako ti netko uzme kaput, ti mu daj i koulju.
Mnogo su pokuali slijediti te naputke, vjerujui da predstavljaju neku vrst
rtve ili barem pedagokog postupka koji e posramiti nasilnika i kradljivca.
No,Thom Hartman (pisac knjiga Posljednji ar pradavnog Sunca, Prorokov
put , "Prag - kriza zapadne kulture" i Najvea duhovna tajna svih vremena)
daje nam jednu drugaiju perspektivu.
Vrlo je zanimljiva ne samo zato to osvjetljava te udne naputke s drugog
stajalita, ve i zato to uvodi enski element u Isusovo nauavanje.
Dakle, u Isusovo vrijeme njegovu su zemlju okupirali Rimljani.
Oni su sa sobom donijeli odreena pravila.
Jedno od njih je bilo da pripadnici osvojenih naroda nisu ravnopravni rimskim
graanima tako dugo dok se rimski graani nisu prema njima odnosili kao
prema takvima.
To je u praksi znailo da su Rimljani mogli vrijeati, pljuvati, poniavati druge
kako su htjeli.
Oni se nisu smijeli braniti ni uzvraati.
Ali ako bi ih tkogod izazvao na borbu, tim bi se inom oni uzdigli do
ravnopravnog poloaja i mogli su uzvratiti Rimljaninu.
Zbog toga su Rimljani dobro pazili to ine tako da svaki odnos s potlaenima
bude poniavajui, a ne ravnopravan.
Najvee ponienje u javnosti bilo je ako netko nekoga dotakne lijevom rukom,
a posebice ako netko nekoga tom rukom pljusne.

Udarac desnom rukom bio je neka vrst izazova i priznavanje protivnika

ravnopravnim.
Znate li zato je udarac lijevom bio najvee ponienje?
Zbog toaletnog papira.
Odnosno, zbog njegovog nedostatka!
I dan danas u nekim dijelovima svijeta, a posebice tada i tamo, ljudi su istili
svoju stranjicu poslije velike nude lijevom rukom!
Koliko god prali tu ruku, zna se gdje je ona bila.
E, pa, kada vas je netko lijevom samo dotaknuo to je bilo kao da vas danas
pljune, a kada vas je udario po licu, kao kada bi se danas doslovce popikio
na vas!
I sada dolazi kvaka: zapazite da u sluaju udarca lijevom rukom po licu,
napada pljuska rtvu po DESNOM obrazu.
Ukoliko bi pljusnuo po LIJEVOM, to znai da je upotrijebio desnu ruku, a to je
znailo izazov i pravo na uzvrat!
Dakle, kad Isus kae ponudite lijevi obraz onome tko vas je udario po
desnom, on kae dajte mu do znanja da je kukavica i podlac; ponudite mu
da vas udari desnom rukom, ako se usudi, jer ete mu tako moi uzvratiti!
Vjerovali ili ne, u to vrijeme je to funkcioniralo kao sredstvo da vas napasni
Rimljani ostave na miru naime, nisu se eljeli izlagati opasnosti ravnopravne
borbe s lokalnim narodom, a s druge strane nisu eljeli ispasti kukavice u
oima svojih kolega.
I tako, ako su vas udarali po desnom obrazu, bilo je dovoljno da drsko
ponudite i lijevi, pa da se rijeite gnjavae.
Jednostavno, a djelotvorno!
"Ako ti netko uzme kaput, ti njemu daj i koulju!", kau da je kazao Isus.
Vjerojatno i jest, ali nije pritom zagovarao neizmjernu i nezamislivu dobrotu.
Bio je buntovnik prvoga reda i gandijevski zagovaratelj pasivnog otpora.
Da bismo to razumjeli, moramo razumjeti kako je djelovalo Rimsko carstvo.
Radilo se o velikoj i nestabilnoj strukturi.
Komunikacija je bila mnogo sporija nego danas, a svaka je uznemirena

pokrajina predstavljala potencijalnu opasnost za cijelo carstvo.

Slanje vojske u jedan dio svijeta, znailo je oslabjeti drugi dio.
Zbog toga su Rimljani morali potovati stroga pravila ponaanja prema
potlaenim i porobljenim narodima.
Iako je bio robovlasnik, rimski se graanin morao brinuti za svoje robove.
Morao im je pruiti barem osnovnu sigurnost, odjeu, prehranu i krov nad
glavom.
Ukoliko to ne bi inio, primjerice, ako bi izgladnjivao robove, tjerao ih da rade
preko mjere (vjerovali ili ne postojala su pravila koliko rob dnevno moe
nainiti koraka - neto poput osmosatnog radnog vremena!)
Ili im oduzimao odjeu, doao bi pod udar strogog rimskog zakona i riskirao
smrtnu kaznu!
Radilo se o nekoj vrsti sigurnosnog mehanizma: pretjerano okrutni lokalni
monici mogli su svojim ponaanjem izazvati pobunu robova i podreenih
naroda, a to je znailo vojnu intervenciju iz Rima, to je bilo skupo i
potencijalno opasno.
No, prije nego do kraja razumijete Isusove rijei, morate znati jo neto:
oznaka ropstva u to je vrijeme bila uzimanje ogrtaa (kaputa).
Kao i danas, dani su na bliskom istoku bili vrui, a noi hladne.
Robovlasnik je svojim robovima uzimao danju njihove "kapute", a naveer bi
im ih vraao da se mogu pokriti i zatititi od hladnoe.
"Kad ti netko uzme kaput" - znailo je "kad te netko uini robom, kad postane
vlasnik nad tvojim radom i izrabljuje te".
To se dogaalo mnogima koji se nisu mogli braniti i bili su prisilno odvedeni u
ropstvo.
Takvim je Isus rekao: "Dajte im i svoju koulju", a to je znailo da ste hodali
goli i javno svima obznanjivali da va robovlasnik loe postupa s vama i
dovodili ga u smrtnu opasnost zbog optube za poticanje pobune robova!
Koji robovlasnik bi u tim uvjetima zadrao roba koji mu tako prkosi?
Kao i u sluaju "okretanja lijevog obraza", radi se o djelotvornom i
jednostavnom nainu za stvaranje krize meu rimskim osvajaima i
nasilnicima.
Trebali ste samo uporno hodati goli (bez koulje), raditi to vam se kae i bez

borbe biste vjerojatno bili osloboeni.

irenje ovakvog nauka meu pukom predstavljalo je pasivan, ali nevjerojatno
toan politiki napad na vlastodrce!
No, da ne zaboravim objasniti zato je takvo djelovanje u skladu sa "enskim
naelom"?
Prvo, nije bilo poticanja na borbu niti nasilnog preuzimanja vlasti.
Drugo, pokazivanje brige (ali doista stvarne brige) za nejake, nemone,
potlaene i izrabljivane, sasvim je razliito od osvajako-dominatorskog
svjetonazora kojim se povodi veina dananje politike, ali i religioznih
institucija.
"Muka duhovnost" je uvijek apstraktna i "onozemaljska".
Primjerice, tvrdnje o potrebi patnje na ovom svijetu poradi nagrade na
drugom, tipini su primjer politikog zavaravanja neukih poradi zgrtanja
materijalnih bogatstava i moi.
alostno je da su upravo onoga tko je svim svojim postupcima i ivotom bio
protiv toga, u ruke preuzeli njegovi protivnici.
Rimsko carstvo se samo prividno raspalo - u biti se pretvorilo u instituciju koja
jo dan danas ini isto: osvaja i tlai.