Svakodnevni ivot u Sarajevu u doba Topal Osman-pae (1861-1869)

Konkretan odgovor na to da li je stanovnitvo u Sarajevu za vrijeme Topal Osman Pae bilo

homogeno ili heterogeno gotovo je nemogue dati u konkretnom smislu. to je vrijeme kada u
gradovima dolazi do razvoja trgovine naroito kod pravoslavnog stanovnitva, pa tako i sami
pravoslavci u socijalno ekonomskome smislu postaju mnogo blii njima nego muslimanima.
Homogenost sarajevskog stanovnitva moemo posmatrati samo kada je u pitanju duhovni
ivot, naroito kod braka kad dolazi uglavnom do enidba izmeu pripadnika iste vjere.
Dakle, kada govorimo o homogenosti onda priamo o jednoj mikro zajednici, koja je teko
prihvatala drugaije od toga kako je tradicija nametala. Tako se i u samoj knjizi navodi vie
primjera kada su roditelji znali da se odreknu svoje djece pa i da ih ne vide itav ivota ako
uine neki in vantradicionalni in. Kada posmatramo ekonomsko-socijalni sastav
stanovnitva grada Sarajeva ono je takoer bilo u jednu ruku heteregeno jer je bilo
neprihvatljivo da se jedna osoba pa bila ona i musliman uzdigne iznad statusa kojeg je ve
imao. Tako autorica navodi da je izvjesni Ahmed Nalo napravio kuu na dva sprata to je bilo
van njegovih mogunosti, nakon ega su uslijedila negodovanja ponajvie muslimanskoga
sloja to dovoljno govori o heterogenosti stanovnitva gledano sa socijalnog stajalita. Dakle
samo je vjera bila ono to ih je inilo homogenim. Sa druge strane opet imamo primjer kada
jedan pravoslavac kupuje veliki pozlaeni sat (to je bio obiaj samo u muslimanskim
kuama), a da niko protiv njega ne negoduje. Dakle, muslimani koji su bila veina sasvim su
normalno posmatrali na pravoslavce koji ive uslovno reeno na viskoj nozi, jer su bili sa
njima jednaki u socijalno-ekonomskome smislu.
Moemo rei da u cjelini stanovnitvo nije bilo homogeno, jer je tadanjem drutvu bilo
gotovo nemogue prei preko obiaja odnosno tradicije koja je predstavljala vaan segment
ivota. Sigurno da je za homogenost bilo potrebno prei preko takvih stvari da bi mogli
govoriti o stanovnitvo koje je po sastavu heterogeno, a u po funkcionalnosti homogeno.
To se vidi iz brojnih primjera npr kod aikovanja, gdje je bilo nezamislivo da dvoje mladih
ljudi razliite vjere prakticiraju takav in.

ISHRANA

Osmansko carstvo u svom evropskom dijelu imalo je veliki uticaj na stanovnitvo. To se

posebno odrazilo na pitanje ishrane. Hrana je predstavljala jedan od veoma vanih segmenata
svakodnevnice.
Sarajevo zahvaljujui svom poloaju nije oskudijevalo sa namirnicama za jelo. Gradske kue
su imale poseban prostor za kuhanje koji se naziva mutvak tj. kunjiha. Svaka kua pa i
najmanja je imala jednu prostoriju i mutvak. Kuhalo se na vatri, a od posua se najvie
koristilo bakreno. Kazandijski zanat je bio veoma poznat. Kazandije su izraivale predmete
koji su bili u boji bakra, srebrenoj ili zlatnoj, ali su se esto ove zdjele koristile samo kao
ukras. U siromanim kuama kuhinje su bile skromno opremljene sa po jednim primjerkom
najneophodnijeg posua.
Pekari, mlinari i aije su predstavljali najznaajniji obrt za prehranu stanovnika grada.
Nezaobilazan prehrambeni artikal, a u siromanijim kuama esto i jedin, bio je hljeb. Svi
putopisci se slau da su u toku dana u veini kua sluena dva obroka. Prvi oko podne, drugi
iza akama, nakon dolaska kui mukih lanova sa posla. Ukoliko je gost prisutan na veeri,
nain objedovanja je sveaniji sa vie vrsta hrane. Prilikom objeda sa gostima prisustvuju
samo muki lanovi domainstava, dok ene obino jedu zajedno sa djecom. Iako su kaike
prisutne u nekim kuhinjama, tradicionalni nain sluenja rukama je najvie praktikovan.
Po zavretku jela sluge donose ibrik i pekir, oni idu od gosta do gosta, koji peru ruke, usta, a
zatim ih domain poziva da sjednu na minderluk. Iako putopisci esto navode mesne
proizvode kao osnovnu prehrambenu namirnicu, ono se veoma rijetko nalazilo na trpezama
stanovnika Sarajeva. Takoer, mlijeni proizvodi nisu bili dobvoljno zastupljeni. Mlijeni
proizvodi dobivani su preteno od stoke koja je drana u batama, ali su se mogli kupiti i na
pijaci. Skoro svaka kua je imala batu. Ona je sluila kao plantaa u kojoj su saene razne
vrste voa i povra. Mnoge porodice su imale svoju zemlju i na Pohvaliima, dananji
Pofalii, gdje su sadili voe i povre. Voe i povre se moglo kupiti u duanima i na pijaci.
Vaan artikal, iako ne est u ishrani, bila je i riba. Obino su je ribari donosili na pijacu, ali su
je ponekad i Sarajlije lovile u Miljacki, koja je u to vrijeme bila puna riba. Pazarni dan u
Sarajevu bio je utorak. Prodavalo se ito, sve vrste brana, drva, ugalj, sijeno, povre, voe, pa
ak i alkoholna pia. Za zimu se spremala dobra zaliha kako porodica ne bi dola u nevolju
ukoliko se putevi zatrpaju snijegom i hrana ne mogne doi do pijace. Alkoholna pia u ovom
periodu se sve vie konzumiraju, te on sve vie postaje svakodnevni problem, a ne dio
svakodnevne ishrane.

ZDRAVSTVO

Lijeenje u Bosni u osmanskom periodu vrilo se na 3 naina:

- u organizovanim zdravstvenim ustanovama uz pomo strunog kadra - doktora
- kod narodnih ljekara - heima, u berbernicama, apotekama
- kao i sugestivnim zahvatima kroz rijei.

Nain lijeenja

Organizovana zdravstvena sluba u Bosni praktino zapoinje lijeenjem bolesnika u Hadi

Sinanovoj tekiji, osnovanoj 1768. godine. Prije toga stanovnitvo je uglavnom lijeeno po
kuama, a vojska u kasarnama ili iznajmljenim hanovima. Prva bolnica u Sarajevu izgraena
je 1866. godine u Kuuk-atis mahali. Graena je iz vekufskih prihoda. Lijeenje je bilo
besplatno i dostupno svima ljudima bez obzira na vjeru. Ovu pogodnost imali su i austrijski
podanici zahvaljujui sporazumu A-U i Osmanskog carstva iz 1861. godine, da se
austrougarski i osmanski podanici u obostranim bolnicama besplatno lijee. Pored domaeg
medicinskog osoblja znaajni su i ljekari stranci. Kune posjete ljekara, vizite kao i odlazak u
banje ili lijeilita van osmanskog carstva su bile veoma skupe i prihvatljive samo bogatima.
Pored obrazovanih ljekara narod se i dalje koristio uslugama narodnih ljekara. Njih je bilo
vie razliitih vrsta: heimi, erahe, berberi, a bilo je zastupljeno i lijeenje vraanjem tj.
saljevanjem strave i pisanjem zapisa. Iako su jevreji bili najbrojniji u ovom poslu, sidili
pokazuju da su heimi bili svih vjeroispovjesti. Vano je spomenuti franjevce, koji su
prepisivali medicinske knjige u samostanima te tako imali znaaj za razvoj medicine. Heimi
su savjetovali bolesniku kako da se izlijei travama ili lijekovima koje su veinom sami
pravili, ali ukoliko bi bio potreban hirurki zahvat morali su zvati ERAHA. erah je
predstavljao hirurga koji je najee vrio "operacije" vaenja kamena iz mokranih kanala ili
bruha, pa ak i amputacijom neizlijeenih udova. Berberi su se bavili brijanjem, ianjem,
obrezivanjem muke djece, zaivanjem svjeih rana, vaenjem zuba. Oni nisu imali svoj
cjenovnik ve su muterije ostavljale sumu koju su mogle izdvojiti.
Pretee apoteka u to vrijeme su bili ATARI. Prvu apoteku u dananjem znaenju otvorio je u
Sarajevu 1854. godine ore orevi Buleka, osmanski vojni apotekar koji je doao iz
Beograda. Ljudi su u to vrijeme veliku panju pridavali sujevjerju, tj. prisustvu zlih sila. Dva
su naina koje je stanovnitvo najvie upranjavali a to su: strava i zapis.

BOLEST

Neke od estih bolesti u Sarajevu bile su: djeiji kaalj, zaunjaci, astma, kozice, najea
bolest bile su ospice. Narod je smatrao ospice nunim zlom tj. boleu koju svako mora
preboliti. Zbog nesuzbijanja bolesti na vrijeme i nedovoljnog strunog kadra vrlo esto su se
neke zarazne bolesti pretvarale u epidemiju. Bolest koja je predstavljala najvie opasnosti
jeste kolera. Edmund Spenser, engleski putopisac navodi da "ljudi nisu dugovjeni, mukarci
rijetko preu dob 70 godina, dok je ivot ena dosta krai".

DRUENJA I ZABAVE

Druenja i proslave us jedan od vanih segmenata drutvenog ivota. Trebamo imati u vidu da
nije rije o jednom ve o 4 koncepta. Prvi je sastavni dio narodne tradicije i obiajne prakse, u
ovom periodu nazivan ALA-TURK, drugi je zastupljen elitom: konzularnim predstavnicima i
velikodostojnicima osmanske uprave, trei ujedinjuje nosioce prva dva koncepta obzirom da
je obavezan za sve i oituje se kroz dravne praznike, etvrti i najvaniji jeste druenje u
kafanama.

Druenja ALA-TURK

Tradicionalna druenja dijele se na kolektivna tj. ona koja proslavlja cijelo stanovnitvo
grada, nazvani teferi, zatim sijela i izleti. Iako je u ovom periodu polahko u nestajanju,
neophodno je spomenuti na samom poetku esnafske pirove, tj. teferie ljudi istog zanata koji
su imali vanu ulogu. Svaki esnaf je slavio poseban dan. Stanovnici Sarajeva slavili su u
obliku narodnog veselja urevdan. Takoer "kako od Hriana tako i od Muhamedanaca"
slavio se dan sv. Ilije.
Upranjavale su se i porodine posjete tj. sijela. Sijela su se odvijala u krugu utvrenih
porodinih odnosa te imamo porodina, enska i muka sijela. U periodu 7. decenije 19.
stoljea muka sijela sve vie zamjenjuje odlazak u kafanu.
Tradicionalnu zabavu graana Sarajeva prireivali su svojim rijetkim posjetama prhlivani i
karaoz. Karaoz je putujue pozorite koje iza platna ili uljem premazanog papira prikazuje
igru sjenki. Oni su svoje predstave izvodili veinom po kafanama, dok je za pehlivane koji su
pokazivali svoje akrobacije bio potreban iri otvoren prostor. Popularna su bila i hrvanja.

Druenja ALA-FRANKA

Drugi koncept druenja u obliku zabava ALA-FRANKA prisutan je kod konzularnih

predstavnika i inovnika osmanske uprave u Sarajevu. Ova vrsta druenja predstavljala su
novinu po ugledu na tradiciju evropskih zemalja. Za uestvovanje na ovakvim zabavama bila
je neophodna pozivnica koji bi domain uputio usmeni ili pismeno. Odgovor nije bio
oekivan jer je nedolazak pozvane linosti smatran uvredom te bi svi pozvani obavezno i
dolazili na tu zabavu. Konzuli su vrlo esto organizovali balove po uzoru na sveanosti svoje
domovine.

DRAVNI PRAZNICI

Proslave u kojima us uestvovali svi stanovnici Sarajeva, bez obzira na porijeklo i status, bili
su dravni praznici. Njih je odreivala osmanska vlast iz Istanbula, obino povodom
sultanovog roendana, roenja djeteta ili stupanja na vlast.

KAFANA

Drutveni ivot mukarca ne moe se zamisliti bez odlaska u kafanu. U ovom periodu odlazak
u kafanu predstavlja centar drutvenog ivota. Kafane su se jo u 16. stoljeu rairile iz
Istanbula po itavom Balkanu. Izvori nam govore o masovnoj pojavi otvaranja novih kafana
koje imaju evropski sadraj, pa je neophodno razlikovati tradicionalne kafane i one po ugledu
na evropske. Razlika se sastojala prvenstveno u ponudi koja je nuena, kao i porijekla
vlasnika, a samim tim i muterija. Za otvaranje kafane bila je potrebna dozvola. Sam objekat
u kom je kafana smjetena sastojao se od jedne prostorije, dok su muterije mogle sjesti i
ispred kafane gdje su se esto nalazile drvene klupe. esto je znalo doi do tua, ali jo vei
problemi su bili nepotivanje radnog vremena kao i igranje karti, domina, bilijara u pare.
Kafana je predstavljala sredita drutvenog ivota, stjecite svih novosti u gradu i dalje, izvor
informacija, ukratko, zamjena za novine, pozorite, i sve atrakcije modernog vremena.

SVAKODNEVNI PROBLEMI

Iako u literaturi vlada miljenje da su problemi sa kojima se svakodnevno susreu stanovnici

Sarajeva u to vrijeme nacionalne, politike prirode, arhivska graa govori suprotno. Osnovni

problemi su imovinske prirode (nasljeivanja, dug), zatim svae, uvrede asti, nepotivanje
ulinih propisa, ubistva, prevare, krae.
Imovinski problemi neastaju nakon smrti lana porodice tj. podjele nasljedstva. Zbog toga
esto se piu testamenti tj. vasijetname. Zakonom kanjive krivice dijele se na 3 vida:
zloinstvo, prestup i pogreka. Sudske poslove u gradu vrio je kadija koga je postavljala
centralna vlast. Ubistva u Sarajevu su bila rijetkost. Jedna od kazni za nezakonite radnje je i
protjerivanje iz grada. Mjesto gdje su zatvorenici iz Bosne sluili kaznu bio je Vidin u
Dunavskom vilajetu, dok su se u sarajevskom zatvoru nalazili samo smrtni kriminalci.

DUG

Dug je jedan od osnovnih problema na koje do sada nije ukazivano u historiografiji, a

predstavljao je nain ivota, to nam potvruje injenica da je jako teko pronai osobu, bez
obzira na imovinski status, da nije zaduena u toku ivota za neke od osnovnih ivotnih
potreba. Uvidom u arhivsku grau iznenauje injenica da su skoro svi stanovnici Sarajeva
nekom dunici, bez obzira koliko su bogati ili siromani.

KRENJE REDA NA ULICI

Bosanska vlada je izdala 1858. naredbu da poslije 3 sata iza ponoi niko se ne smije nai na
ulici, a po noi je bez fenjera bilo zabranjeno hodati. Na potivanje ovih naredbi pazio je
noni uvar koji je za svoj posao bio plaen od stanovnika mahala. Po danu problem na ulici
su predstavljali mnogobrojni psi i prosjaci.

POARI

Vatra je predstavljala jednu od najeih opasnosti od koje su stanovnici Sarajeva pokuavali

da se zatite. Mjera prevencije bila je i zabrana gradnje drvenih kua. Upravo zbog toga
prilikom izgradnje kua pokuavale su se poduzeti mjere predostronosti od poara, zidanjem
kamenog prvog sprata, ali je to bilo preskupo za stanovnike i uobiajno samo za magaze.