UNIVERZITET U TUZLI

FILOZOFSKI FAKULTET
ODSJEK: Pedagogija-psihologija
PREDMET: Psihologija linosti II
Prof. dr. Mirha ehovi
Ass. Danan Berberovi

PRIJEVODI LANAKA:
Hans Eysenck: Life and work
Hans J. Eysenck's approach to personality
Personality Synopsis
Book Review: Measurement of Personality

STUDENTI: Emina Deli

Ana Augustinovi
TUZLA, April 2008.

IVOT I RAD
Eysenck je bio profesor psihologije na Institutu za psihijatriju od 1955. do 1983. Stekao
je svoj doktorat na odsjeku za psihologiju na University College u Londonu pod
mentorstvom profesora Sir Cyril Burta s kojim je imao buran profesionalni odnos kroz
svoj ivotni rad. Dao je veliki doprinos modernoj znanstvenoj teoriji linosti i bio je
briljantan uitelj koji je takoer igrao kljunu ulogu u uspostavljanju bihevioralnih
tretmana za mentalne poremeaje.
Eysenckov je rad esto bio kontraverzan. Objavljena djela u kojima su Eysenckova
gledita potakla kontraverziju ukljuuju (hronolokim redom):

Rad iz 1950-ih u kojem se zakljuuje da vrijedni podaci ''nisu uspjeli u

podravanju hipoteze da psihoterapija omoguava oporavak od neurotinog
poremeaja''
Poglavlje u knjizi Upotreba i zloupotreba psihologije (1953) pod naslovom ''ta
nije u redu sa psihoanalizom?''
Rasa, inteligencija i edukacija (1971) (u US: IQ rasprava)
Seks, nasilje i mediji (1978)
Astrologija- znanost ili praznovjerje? (1982)
Puenje, linost i stres (1991)

Eysenck je takoer bio kritikovan zbog sponzoriranja od strane Pioneer Fond-a,

eugenistike organizacije koja je bila kontraverzna.
Jedna od najestokijih debata bila je oko uloge genetike u IQ razlikama koja je dovela do
poznatog Eysenckovog ''dobivnja po nosu'' tokom razgovora u Londonskoj koli za
ekonomiju.
Eysenckov je rad sumiran u njegovoj autobiografiji Buntovnik s razlogom: '' Uvijek sam
osjeao da znanstvenik svijetu duguje samo jednu stvar, a to je istina kakvom je on vidi.
Ako je istina uvelike kontradiktorna ustaljenim vjerovanjima, to je teta. Taktiziranje i
diplomacija su dobri i poeljni u internacionalnim odnosima, u politici, moda ak i u
biznisu, ali u nauci je samo jedna stvar od vanosti, a to su injenice''.
EYSENCKOV MODEL LINOSTI
Eysenck je bio jedan od prvih psihologa koji je prouavao linost metodom faktorske
analize, statistike tehnike koju je predstavio Charles Spearman. Eysenckovi su rezultati
su pokazali postojanje 2 glavna faktora linosti. Prvi je faktor bila tendencija
doivljavanja negativnih emocija i Eysenck ga je nazvao neuroticizam. Drugi faktor je
bila tendencija da se uiva u pozitivnim dogaajima, posebno u drutvenim dogaajima i
Eysenck ga je nazvao ekstraverzija. Navedene dvije dimenzije linosti opisane su 1947. u
njegovoj knjizi Dimenzije linosti. Uobiajena je praksa u psihologiji linosti da se
dimenzije linosti oznaavaju prvim poetnim slovima, E i N.

E i N su omoguili dvodimenzionalni prostor za opisivanje individualnih razlika u

ponaanju. Analogija se moe napraviti sa geografskim irinama i duinama kojima se
odreuje taka na licu Zemlje. Osim toga, Eysenck je zabiljeio kako su ove dvije
dimenzije sline sa etiri tipa linosti koje je predloio grki fiziolog Hipokrat.

Visoki N i visoki E = Kolerik

Visoki N i niski E = Melankolik
Niski N i visoki E = Sangvinik
Niski N i niski E = Flegmatik

Trea dimenzija, psihoticizam, dodana je modelu u kasnim sedamdesetima temeljena na

suraivanju izmeu Eysencka i njegove ene Sybil B.E. Eysenck koja je trenutni urednik
asopisa Linost i individualne razlike.
Glavna snaga Eysenckovog modela bila u tome to je mogla da omogui detaljnu teoriju
o uzrocima linosti. Npr. Eysenck je tvrdio da je ekstraverzija uzrokovana raznolikou u
kortikalnom pobuivanju: ''introverti su karakterizirani viom razinom aktivnosti nego
ekstraverti i tako su hronino vie kortikalno pobueni nego ekstraverti. Kako se ini
kontraintuitivno pretpostaviti da su introverti vie pobueni nego ekstraverti, ovo ima
navodni efekt na ponaanje tako da introvert trai vii nivo stimulacije. Suprotno tome,
ekstravert tei poveanju svojeg pobuenja na optimalnijem nivou (kao to je predvieno
Yerkes-Dodsonovim zakonom) i drugim stimulacijsko uvjetovanim ponaanjima.
USPOREDBA SA DRUGIM TEORIJAMA
Velika alternativa Eysenckovom trodimenzionalnom modelu linosti je model koji koristi
pet tabelarnih znaajki, esto nazivan model Velikih Pet. Osobine u Velikih Pet su
slijedee:
1.
2.
3.
4.
5.

Otvorenost prema iskustvu

Savjesnost
Ekstraverzija
Sugestibilnost
Neuroticizam

Ekstraverzija i neuroticizam u Velikih Pet su slini Eysenckovim osobinama istoga

naziva. Ipak, ono to Eysenck naziva psihoticizam odnosi se na dvije osobine u modelu
Velikih Pet: savjesnost i sugestibilnost. Eysenckov model linosti nije spominjao
otvorenost prema iskustvu. Smatrao je da je njegov pristup bolja deskripcija linosti.
Jo jedan vaan model linosti je onaj od Jeffrey Alan Greya, njegovog biveg studenta.
Eysenck je uvijek tvrdio da njegova upotreba termina ''ekstraverzija'' ne korespondira sa
upotrebom od strane Carl Junga i takoer se suprostavljao popularnom miljenju da je
Jung uveo taj pojam.

PSIHOMETRIJSKE SKALE RELEVANTNE EYSENCKOVOJ TEORIJI

Eysenckova teorija linosti je usko povezana sa skalama koje su on i njegovi saradnici
razvili. To su Maudsley medicinski upitnik, Eysenckov inventar linosti, Eysenckov
upitnik linosti i Skala za istraivanje senzacija (razvijena u saradnji sa Marvin
Zuckermanom). Eysenckov profiler linosti ralanjuje se na razliite vidove svake
osobine razmotrene u modelu. Bilo je nekoliko rasprava o tome da li bi ove osobine
trebale ukljuivati i impulzivnost kao aspekt ekstraverzije kako je to Eysenck objavio u
svojem ranijem radu ili bi to trebao biti psihoticizam. Eysenck se izjasnio za ovo drugo u
svom kasnijem radu.
EYSENCKOV KASNIJI RAD
1994. bio je jedn od 52 potpisatelja na ''Opoj znanosti o inteligenciji'', lanak napisan od
strane Linde Gottfredson koji je objavljen u Wall Street Journalu-u koji je branio otkria
o rasi i inteligenciji u Bell Curve-u.
Eysenck je ranio doprinio podrujima kao to je linost i to brzom i eksplicitnom
obavezom prema veoma rigoroznoj odanosti prema znanstvenoj metodologiji neophodnoj
za napredak u psihologiji linosti. Npr. koristio se faktorskom analizom, rigoroznom
statistikom metodom kako bi podrao svoj model linosti. Njegov raniji rad pokazao je
da je bio veliki kritiar psihoanalize kao oblika terapije dajui prednost bihevioralnoj
terapiji. Unato njegovom snanom interesu za znanost, Eysenck nije zazirao od toga da
se u kasnijem radu posveti parapsihologiji i astrologiji. Zaista, vjerovao je da empirijski
dokazi potvruju postojanje paranormalnih sposobnosti.

HANS J. EYSENCKOV PRISTUP LINOSTI

Hans J. Eysenck pristupa linosti metodom faktorske analize. U njegovom poetnom
modelu Eysenck je izmjerio dvije dimenzije linosti: introverzija-ekstraverzija i
neuroticizam (stabilnost-nestabilnost). Prema Eysencku, ova se teorija veoma dobro
uklapa sa ostalim teorijama temperamenta koje smo vidjeli ranije. Zato ove dimenzije?
Sjetite se da nam faktorska analiza daje mnogo rjeenja u faktorskoj matrici. Eysenck
staje u obranu psiholoke stvarnosti. Kada se ove dimenzije poveu u psiholoke
mehanizme i kada stvore predvianja mogu biti eksperimentalno testirane. Kasnije je
razvio skalu za mjerenje psihoticizma.
VERZIJA
MAUDSLEY
MEDICINSKI UPITNIK
MMQ (1959)
MAUDSLEY INVENTAR
LINOSTI MPI (1959)
EYSENCKOV
INVENTAR LINOSTI
EPI (1964)
EYSENCKOV UPITNIK
LINOSTI EPQ (1975)

SKALE

KOMENTARI

Neuroticizam

Kliniki uzorak

Neuroticizam i
ekstraverzija
Skala preklapanja
Ekstraverzija Neuroticizam

Dodana skala ekstraverzije

preuzeta od Guilforda
Koritena faktorska analiza
kako bi se preradila skala

Skala preklapanja
Dodana dimenzija
Ekstraverzija Neuroticizam psihoticizma
Psihoticizam

Eysenckov model faktora linosti

DIMENZIJA

INTROVERZIJAEKSTRAVERZIJA

OPIS

NEUROTICIZAMSTABILNOST

PSIHOTICIZAMKONTROLA
IMPULSA

BIOLOKI
SUBSISTEM

DOKAZI IZ BIHEVIORALNI
OVISNOSTI DOKAZI
O
DROGAMA
Centralni
Wilson (1990)
drutven
nervni
Introverti
ivahan
sistem
pokazuju vii nivo
aktivan
Pobuenje
Alkohol
pobuenja
nego
jasan
retikularnog Ritalin
ekstraverti.
u potrazi za aktivacijskog
Ekstraverti
dojmom
sistema
pokazuju
bezbrian
poveano
dominantan
pobuenje naveer
jer se ukljuuju u
uzburkan
stimulacijske
odvaan
aktivnosti
Autonomni
anksiozan
nervni
depresivan
sistem
grinje
Labilnost
Antisavjesti
ANS-a
anksiolitike
nisko
(sistem koji droge
samopouzda
obuhvata
Bioloki feedback
nje
probavu,
napetost
disanje itd.).
iracionalan
Autonomni
stidljiv
sistem
neurotika je
udljiv
veoma
osjeajan
nestabilan i
reaktivan
agresivan
hladan
egocentian
impersonalan
Razina
impulzivan
hormona
antisocijalan
neempatian
kreativan
tvrdoglav

Ekstraverzija je bila povezivana sa pobuivanjem nervnog sistema, neuroticizam sa

labilnou autonomnog nervnog sistema, a psihoticizam sa razinom androgena.
Ekstravert je slab na pobuivanju i ima otpor prema dosadi. Introvert je veoma pobuensvaki stimulus je prevelik stimulus. Neurotik je sklon brzim promjenama raspoloenja,

znojenju, esto ostaje bez daha, ima kontrakcije stomaka, suhou usta- sve povezano sa
autonomnim nervnim sistemom. ene imaju niu razinu androgena i nie razulatate na
psihoticizam. Neki kontraverzni podaci ukazuju na to da je razina androgena povezana sa
nasiljem.

Introverti su bolji u koli nego ekstraverti, posebno u naprednim predmetima

Ekstraverti preferiraju poslove koji ukljuuju druge ljude, dok introverti
preferiraju poslove koje moraju obavljati sami bez drugih
Postoje i razlike u humoru: ekstraverti vole seksualno eksplicitne i agresivne ale
dok introverti preferiraju dosjetke i igre rijeima
Ekstraverti imaju vie seksualnih partnera
Ekstraverti su vie sugestibilni

KRATAK SADRAJ O LINOSTI

Hans Eysenck
Bioloka je teorija godinama imala znaajnu ulogu u naem vienju ljudskog razvoja i
linosti. Ipak, na poetku 20. st. pogledi su se poeli mijenjati i na linost se gledalo kao
na neto to ukljuuje i biologiju i okolinu. Ali Hans Eysenck se opirao ovom tvrenju.
Koristei statistiku poznatu kao faktorska analiza zakljuio je da se ljudske osobine mogu
podijeliti u dvije jasne kategorije:
1. Ekstraverzija-Introverzija
2. Neuroticizam
On je ove kategorije nazvao super-osobinama. Prema ovoj teoriji svi pokazuju specifine
odgovore i na unutarnje i na vanjske stimuluse. Ovi specifini odgovori e varirati
zavisno od intenziteta stimulusa, situacije, stanja uma i mnogih drugih faktora. Ipak, u
odreenom trenutku, uvidjet emo sklonost tome kako reagiramo. Osoba koja je veoma
zabrinuta time kako je drugi vide mogla bi se drati podalje od nepoznatih ljudi u
mnogim specifinim situacijama. Kada ovo ponaanje postane normalan nain reagiranja
na nove ljude, tada to ponaanje postaje navika.

Pretpostavimo sada da ta ista osoba izbjegava javne dogaaje gdje se okuplja veliki broj
ljudi ili vjerovatno ograniava svoju drutvenu aktivnost na nekoliko vjernih prijatelja.
Kada se sve ove uobiajene reakcije kombiniraju, postaju dio vee grupe koja se naziva
osobina. U ovom sluaju, osobina se moe nazvati stidljivost ili moda ak i socijalna
fobija.
Ova osobina, socijalna fobija je komponenta jedne od tri super-osobine, introverzijeekstraverzije. Ako takoer uoimo da ova osoba preferira blau muziku u odnosu na
glasnu, u potrazi je za intelektualnim poticajima, a ne za timskim sportovima ili drugim
slinim solo aktivnostima, tada je moemo klasificirati kao introverta.
Kada promatramo ove individualne specifine reakcije, kombiniramo ih u uobiajene
reakcije, zatim razvijemo set specifinih osobina i odredimo gdje osoba spada izmeu
dvije super-osobine primjetiti emo da postoje ogromne razlike koje nas ograuju od tako
jednostavne teorije. Zbog ovoga, Eysenck je tvrdio da postoje razliiti stupnjevi na
spektrumu izmeu stabilnog i nestabilnog, te introverta i ekstraverta.
Figura dolje opisuje taj dijagram. Osoba koje se nalazi visoko na ekstraverziji i visoko
ina stabilnosti spadala bi u nii desni kvadrant kruga. Oni koji su manje stabilni i vie
introvertirani spadali bi negdje u gornji lijevi kvadrant kruga. Prema ovom dijagramu,
svako od nas e se jednom uklopiti negdje u ovom krugu koji je baziran na sumi naih
reakcija i osobina.

REVIZIJA KNJIGE: Mjerenje linosti (H.J. Eysenck)

Mjerenje linosti je izabrana kolekcija 67 radova organiziranih u deset odsjeaka: Modeli
linosti (5 radova), Psiholoke baze linosti (7 radova), Bol, senzomotorna deprivacija i
traenje senzacije (8 radova), Linost i panja (6 radova), Psihomotorno ponaanje (6
radova), Linost i perceptualne reakcije (8 radova), Uenje i uvjetovanje (9 radova),
Sjeanje i prisjeanje (6 radova), Kognicija i kreativnost (7 radova) i Socijalno ponaanje
(5 radova). Piui i radei na 9 izabranih radova, urednik donosi generalni predgovor
knjige na 10 stranica kao i 27 stranica originalnog uvoda u odsjeke. Sami radovi su
reprodukcija lanaka u njihovom originalnom uzorku iz izvora kao to su asopisi linosti
i socijalne psihologije, asopis eksperimentalne psihologije, Britanski asopis socijalne i
klinike psihologije, Britanski asopis psihologije, Dnevnici eksperimentalnih
istraivanja iz linosti, Psihopatolgija i dr. Veina je radova bila originalno predstavljena
u periodu izmeu 1970. i 1975. iako ih je nekoliko bilo objavljeno nekoliko godina
ranije. Tipian rad u ovoj kolekciji je nedavan i proao je kroz uobiajeni sistem pregleda
za psihologijske asopise.
Kako je ovaj rad izabrana kolekcija, moja revizija e se usredotoiti i na reprezentativnost
i opsenost skupa. Kada govorimo pojedino o svakom radu ini se da je mogue da
razliiti itai nee stalno rankirati korisnost i kvalitet doprninosa; takva pretpostavka se
ini oitom u knjizi koja se sastoji iz 67 radova koji su slobodno rasporeeni u 10
odsjeaka. to je glavna tema ove knjige? U svojem predgovoru Eysenck navodi poznata

stajalita o njegovoj metateoriji linosti: (1) ''Postoji jedan set raznolikih faktora u
ljudskom ponaanju koji poveaju individualne razlike...; (2) ''Faktori linosti moraju biti
integrirani u opu psihologiju koristei paradigmatski koncepte i teorije u toj znanosti
kako bi se objasnile posmatrane regulative.''; (3) ''Faktori linosti dovoljne irine i
vanosti da odrede generalne i raznolike redoslijede ponaanja mogu biti i bioloki
utemeljeni i snano odreeni genetikim uzrocima. Komplentna knjiga predstavlja
Eysenckovu openitu metateoriju na nekoliko naina. Prvo je u nekoliko radova
napravljena eksplicitna studija na Eysenckovim faktorsko-analitiki ''otkrivenim''
dimenzijama ekstraverzije (E) i neuroticizma (N). Drugo, E i N su izuavani u, moemo
to nazvati, situacijama osobina. Tj. Individualno su podijeljeni njihovim razultatima na E
ili N ili oboje i tada primiti razliite tradicionalne eksperimentalne manipulacije u
pokuaju da se demonstrira znaajno uslovljavanje meu stanjima osobina. U mnogim
ovim radovima mogue je odbiti nevaljanu hipotezu o uspostavljanju interakcije. Tree,
studije u knjizi prikazuju vrste dokaze da mjerenja N i E pomou olovke i papira
statistiki povezani u vie temeljne psiholoke i bioloke procese.
Psiholozi tvrde da je neophodno za osobinu da se demonstriraju te osobine koje imaju
neku stvarnu korisnost u predvianju i psiholokoj teoriji. Kao to znamo, stvarni uspjeh
u predvianju diskretnih ponaanja iz velikog broja osobina je ogranien; sa velikim
uzorcima, veina nas je zadovoljna kada u tim rijetkim sluajevima, 50% od kriterijske
raznolikosti je izraunata za mjerivu bateriju mjerenja osobina. Naravno, sadraji
asopisa su puni aplikacija u kojima se mogunost od 50% kriterijske raznolikosti smatra
nerealistinom pozitivnom fantazijom. Nema dokaza ni u jednoj kolekciji ili drugim
radovima da su Eysenckovi E i N osobine raunale vie kriterijske raznolikosti nego
ijedan drugi razuman set mjera koji bi mogao biti upotrebljen za predvianje. Ne ini se
da je manjak vanosti predvianja kriterij koriten u drugim podrujima psihologije za
odbacivanje konstrukata. ini sa da veina eksperimentalnih podruja psihologije
nastavlja da gradi relativno kompleksne modele kognicije i socijalnog ponaanja koristei
konstrukte sa relativno niskom vanou predvianja. Ova kolekcija koju je sakupio
Eysenck svojim drugaijim kompletnim uticajem pokazuje kako je mogue graditi opu
teoriju linosti pristupom kombiniranja osobina sa eksperimentalnim pristupom.
Naravno, Eysenck nije jedini psiholog koji je tvrdio da se osobine mogu prouavati u
kombinaciji sa eksperimentalnom manipulacijom laboratorijskih psihologa. To je tvreno
zadnjih dvadeset godina pod temama kombinacija korelacijskih eksperimentalnih
pristupa i situacije osobina. Slino tome, nedavni Prirunik moderne teorije linosti, koji
su uredili Cattel i Dreger, pokazuje kombinirane studije eksperimentalnih manipulacija i
osobina Cattellovog sistema. ta vie, poteno je da se kae da paljivo kombinirane
studije eksperimentalnih studija i dimenzija linosti su bile potpuno realizovane u radu
koji je inspirirao Eysenck, te njegove kolege i studenti.
Ovom revizijom se nada da e Eysenckova kolekcija pomoi u zapoinjanju promjene
paradigme u istraivanju osobina linosti. S izuzetkom onih studija u kojima je
predvianje glavni problem, vjerujem da istraiva osobina linosti prihvaa da nije
mogue nai visoki korisni prediktor za diskretna ponaanja (tvrdnja u kojoj su ustrajali
Cattell, Guilford i Eysenck). Inicirajue eksperimentalne studije u Eysenckovoj kolekciji
su razumna poetna taka za promjenu paradigme. Ipak, dodatna aplikacija uobiajenog
modeliranja iz longitudinalnih studija analiziranih pomou opih pristupa raznolikih
struktura, kao kod Bentlera to e dozvoliti izjave vjerovatne uobiajenosti za dimenzije

linosti u raznolikim bihevioralnim domenama. Svrsishodno sam skratio problem oko

toga da li je Eysenckov pristup definiciji osobina preferirao veini kompetentnih sistema
Cattella i Guilforda kako je ovaj argument ispunio nebrojive stranice. Slaem se s
Eysenckom da su eksperimentalne studije neophodne za odreivanje uobiajene mree
konstrukata linosti i da bi trebali biti istraeni sa usko-odreenim faktorima ili
konstruktima, ali bi ovo bilo najbolje uinjeno sa Eysenckovim dimenzijama N i E i
drugih faktora. U ovom trenutku vjerovatno je neophodno obratiti panju na nekoliko
razliitih setova visokopostavljenih faktora i procjena diferencijalnih upotreba setova iz
njihovih veza sa razliitim bihevioralnim domenama prije nego iz usporedbe stuktura
identificiranih istraivanjem faktorskim metodama.
Krajnje pitanje je kome je ova knjiga namijenjena? Ovo sigurno nije knjiga za
srednjokolske seminare osim ako instruktor planira utoiti veinu polugodita za
prouavanje Eysenckovih sistema linosti i njegovih korelata. Za one koji aktivna rade na
Eysenckovoj teoriji, kolekcija je koristan dodataka mnogim kritinim eksperimentalnim
radovima koji su reproducirani. Ipak, knjiga e biti korisna opoj profesionalnoj
specijalizaciji u prouavanju ljudske linosti i raznolike sekcije i njihovi razultati istiu
vane probleme u studiji individualnih razlika i jasno odreenje veoma potrebnog okvira
za integriranje nekih razliitih otkria u podruju.