Srednj ovj ekovna

arheologij a II

BIJAI
U Bijaima je (antiki Siculi) , u sklopu prostrane antike villae rusticae na poloaju Stombrate
poetkom 9. st. nastao vladarski posjed (predium, curtis) hrvatskih knezova Trpimirovia koji
postupno prerasta u jedan od veih feuda kraljevskog teritorija (territorium regale). Trpimirovii
obnavljaju starokransku crkvu (vjerojatno sv. Ivan) s baptisterijem te je posveuju sv. Marti.
Crkva se spominje u ispravi kneza Muncimira iz 892. kao mjesto izdavanja vladarskih povelja i u
natpisu na ciboriju crkve.
Jaanjem kraljevskog feuda villa na Stombratama i crkva sv. Marte postaju sreditem gusto
naseljenog prostora o emu svjedoe tri dosad otkrivena ranosrednjovjekovna naseobinska groblja
(oko sv. Marte, Stombrate, Lepin) s karakteristinim grobnim nalazima dalmatinsko-hrvatske grupe
od 9. do 10. st.
Crkva
Arheolokim

istraivanjima

otkriveni

su

crkve

jednom

ostaci

trobrodne
etvrtastom

apsidom i bogati fundus kamenih

spomenika od starokranskog do
predromanikog doba (6.-10. st.).
Pri

obnovi

crkve

starokranske
polukrune

apside,

na

mjestu
poruene

uz

novu

etvrtastu apsidu postavljen je

sarkofag u kojem su pronaene naunice minjskog tipa koje se datiraju u 9. st. Ranokranski
baptisterij uz junu stranu crkve prilagoen je i ostaje u funkciji.
Crkva pripada tipu trobrodnih graevina s istaknutom sredinjom pravokutnom apsidom i dvije
bone u ravnom zavretku zia bonih brodova. Brodovi su odijeljeni zidanim stubovima izduenog
pravokutnog presjeka, kao u veini crkava 1. pol. 9. st. (Koljani, avi, Biskupija-Crkvina). Na
sredini proelja je zvonik (poput onoga u Koljanima ili zvonika biogradske katedrale). Najblie
tipoloke analogije nalazimo u sjevernoj Italiji, na prostoru akvilejske patrijarije. Titular crkve
ukazuje na karolinko porijeklo, kao i ime sveenika Gumpertusa koji gradi crkvu, te namjetaj koji
se natpisom i dekoracijom vee uz akvilejski prostor. Nalazi etverostranog ciborija i ulomaka
nadvratnika s natpisom arheoloke su potvrde izravnih veza Trpimirovia s franako-akvilejskim
kulturnim krugom u razdoblju kristijanizacije.

Kameni spomenici
Arheolokim iskopavanjima 1902.-1905. pronaeni su arhitektonski dijelovi est nadvratnika s
natpisima uklesanima na prednjoj strani. Dva su otkrivena na prostoru ranosrednjovjekovne crkve, a
ostali kao spolia u zidu poruene barokne crkvice istog titulara. Svi nadvratnici su preklesani od
rimskih stupova te osim jednoga. Iako ni jedan nije sauvan u cijelosti, natpisi na njima uklesani
mogu se smislom i sadrajem povezati. U njima se iskljuivo spominju klerici, akon i prezbiter
Gumpert te prezbiter Gracijoz, kao osobe zaslune za izgradnju crkve. Kod sv. Marte bilo je sredite
kneeva gospodarskog imanja - villae, u sklopu ireg vladarskog posjeda u klikoj upaniji.
Sveenici koji se spominju zacijelo su vodili upravu kneeva imanja, pa su davali naloge i nadzirali
tijek izgradnje objekata namijenjenih kranskom kultu. Posebnu grupu ini pet dijelova nadvratnika
s imenom misionara Gumperta, koji se spominje etiri puta, a koji se kao klerik za svoje misionarske
slube u sv. Marti uzdigao od ranga akona do ranga prezbitera. Nadvratnici koji spominju
Gumperta su nastali u relativno kratko vrijeme, izmeu 830ih i 840ih. Nadvratnik s imenom
prezbitera Gracijoza mogao je biti postavljen desetljee ili dva poslije Gumpertovih nadvratnika.
^

Na

ulomku

lijeve

strane

nadvratnika (slika desno) nalazi se

poetak

natpisa

kojem

se

spominje akon Gumpert koji je

prvi imenom posvjedoeni misionar u hrvatskoj kneevini. Ime mu je germanskog porijekla. Sufiks
-pert osobito je rairen u antroponimiji Langobarda pa je moda akon Gumpert misionar
langobardskog etnikog podrijetla, koji je kao sveenik akvilejske patrijarije u slubi franakog
cara, stigao u Hrvatsku. Grafijska obiljeja datiraju natpis u rano 9. st.
Na dijelu desnog kraja nadvratnika je natpis koji pojanjava ulogu akona u izgradnji (izgradnja je
oigledno pokrenuta po nalogu Gumperta, dok je jo kao akon slubovao pri sv. Marti).
Njegovo ime se spominje na
jo tri nadvratnika, od kojih
se na jednom spominje kao
prezbiter (slika lijevo).
^ Na jo jednom ulomku nadvratnika (slika lijevo),
natpis svjedoi o sveeniku, kranskog latinskog
imena Gratiosus ili moda Gratianus, kao jednom od
crkvenih

dostojanstvenika

izgradnji

crkve

sv. Marte.

ili

dijela

koji je

sudjelovao

sakralnog

kompleksa

^ Od trabeacije oltarne pregrade sauvan je zabat i dva arhitrava (slika dolje). Trabeacija je ukraena
pasjim skokom na obodu i pletenicom u dnu, a meu njima je natpis. Arhitrave dijeli anepigrafski
zabat. Prvi je natpis imao tekst molitvenog Sanctusa (Svet, Svet, Svet), a drugi je bio posvetnog
karaktera od kojega je sauvan zavrni dio sa spomenom ene i sinova nepoznatog donatora.

Pronaen je jo jedan zabat (slika desno) sa

sredinjim poljem oivienim uskim pojasom s

kukama na vrhu i irokim lunim pojasom na
donjem dijelu. Kuke su zbijene, a luni je pojas
ispunjen ritmiki ralanjenim nizom uzlova od
troprutih vrpci. U sredinjem polju su dva sueljena
pauna koji u kljunovima dre grozd. Iznad paunova i
ispod grozda je po jedna esterolatina rozeta. U
samim uglovima sredinjeg polja su dvije manje ptice. Datiran je u 1. pol. 9. st.
^ Pronaen je i plutej (slika lijevo) ija se prednja ploha sastoji od sredinjeg polja i istaknute rubne
letve na gornjem dijelu. Na letvi je vodoravni motiv
dvoprute lozice. Na sredinjem polju je veliki viepruti kri
oko kojega je s jedne strane motiv dvoprute lozice koja se
povija oko vodoravne haste, a s druge su dvije rozete
(virovita i vielatina). Ispod drugog kraka vodoravne haste
ostaci su triju palmeta s obrubljenim i zaobljenim listovima.

^ Rekonstruiran je luk oltarne ograde (slika desno),

kojemu je ukrasno polje ispunjeno etveroprutom
pletenicom s krievima u sredini. Na tjemenu luka
pletenicu prekida kri rairenih krakova.

^ Dva ulomka etvrtastih stupica od dovratnika portala (slika lijevo) imaju ukrasna
polja rasporeena na jednu iru i jednu uu, bonu plohu, na kojima su troprute
pletenice.
^ Pilastar oltarne ograde (slika desno), ije je ukrasno polje
ispunjeno troprutom mreom od udvojenog niza uvorenih
krunica prepletenih mreom rombova, datiran je u 1. pol.
9. st.
^

Rubni dio pluteja iz

7./8. st.

je

kasnije,

1. pol. 9. st., preraen u

pilastar (slika desno). Na
ranijem licu pluteja je
ornament vieprutih krunica u koje je upisan obrubljeni kri.
Nakon preklesavanja, ukraena mu je i druga strana - u
sredinjem

polju je

niz

uvorenih

krunica

prepletenih

nepravilnom troprutom mreom udvojenih rombova.

^ Jo jedan, vei ulomak pilastra datiran je u 1. pol. 9. st. Ima
ukrasno polje s troprutom pleternom mreom (slika desno).
^ Tijekom istraivanja 1902.-1905. pronaen je niz ulomaka
ciborija. Najvei broj ulomaka otkriven je na prostoru nekadanje
ranokranske

predromanike

krstionice.

Na

temelju

pronaenih fragmenata rekonstruiran je etverostranini ciborij (slika dolje).

Ciborij

se sastoji se od etiri

monolitne stranice koje se spajaju

u koaru nad kojom je piramidalni
krov (rekonstruiran), s originalnim akroterijem.
Visok je 4,5 m. Konstrukcija je postavljena na
etiri stupa s kapitelima. Stranice su ispunjene
predromanikim

plitkoreljefnim

ukrasom

sa

stilskim odlikama ranog 9. st. Uz rubove svake

stranice provlai se natpis koji tee vanjskim i
unutarnjim platem ciborija.

Vanjske strane ciborija:

Sredinju kompoziciju, omeenu motivom ueta,
ispunjavaju dva pauna s grozdom u kljunu (analogije na
ciboriju iz crkvi S. Andrea Cata Barbara na Eskvilinu iz
ranog 9. st.). itavim rasponom luka prua se iroki pojas
nasuprotno postavljenih i uvorenih pereca. Rupe na
prednjim i bonim krajevima sluile su za pridravanje
zavjesa (vela) i svjetiljki. Na luku stranice je loe sauvan
i prilino manjkav latinski natpis koji se nastavlja na
sljedeim

dvjema

stranicama.

Natpis

zapoinje

simbolikom invokacijom u znaku kria, a slijedi tekst

koji se obraa vjernicima, s isticanjem Svetog Trojstva.
I na sljedeoj strani je u gornjem pojasu vijenac s
kukama koje su oslonjene na niz stiliziranog kimatija.
Pod njim je motiv ueta i pojas troprutih, meusobno
prekrienih

polukrunica.

uglovima

sredinje

kompozicije je motiv troprute uvorene vrpce. Luk

ispunjava tropruta pletenica (analogija je rimski ciborij iz
crkve sv. Bazilija, iz doba pape Grgura IV. (827-844.)).
Na rubu luka su vrlo skromni ostaci natpisa gdje se
raspoznaje ime sv. Ivana. Navod Krstiteljeva imena
povezan je uz raniju tradiciju baptisterija, to je prilikom
postavljanja novog, predromanikog ciborija ponovno
osnaeno i u sadraju natpisa.
Gornji friz sljedee stranice istovjetan je prethodnima
- kuke i kimatij. U gornjim je uglovima sredinje
kompozicije, obrubljene motivom ueta, prikaz dvaju lavova. Luk arkade ispunja mreasti uzorak
troprute vrpce (analogija je luni otvor ciborija katedrale u Puli, izraen u doba biskupa Antonija, u
ranom 9. st.). U natpisnom polju zavrava prva tekstovna cjelina. Natpis govori o obnovi koja je
nainjena u ast sv. Marte.
Isticanje dvaju svetaca - titulara: sv. Ivana (Krstitelja) i sv. Marte, otkriva dva vremenska i kulturna
sloja kranskog kulta na lokalitetu, od kojih je sv. Ivan kasnoantiki, a sv. Marta predromaniki.
etvrta vanjska strana je gotovo u cijelosti rekonstruirana po uzoru na nasuprotnu. Natpis je
sadrajno razliit od sakralnog teksta s prethodnih stranica. Taj dio natpisa odgovara formuli
datiranja, s imenom vladara, vjerojatno hrvatskoga kneza. Pretpostavlja se da je rije o knezu
Mislavu, iz ega se predlae i vrijeme oko 835.-845., kao najkasnija granica izrade ciborija.
7

Unutarnje stranice ciborija:

U sredini gornjeg ruba unutranje stranice
izrezan je usjek koji stvara dva bona
udubljenja, a slini se nalaze na unutranjim
plohama sve etiri strane ciborija. Sluili su
za meusobno povezivanje stranica pomou
uglavljivanja trokutastih ploa i ugaonih
draa,

te

za

naslanjanje

oktogonalne

piramide krova. Stranica je bez ukrasa, s

natpisnim poljem na rubu luka, razdijeljenim
motivom ueta. Natpis je prilino krnj, bez
ijedne cjelovito sauvane rijeci. Ispod je
poetak drugog tekstovnog odlomka koji se
nastavlja

na

trima

ostalim

stranama

unutranjosti koare.
Druga

stranica

je

gotovo

cijelosti

rekonstruirana, s dva manja ulomka u lijevoj

i

desnoj

stopi.

Neukraena je,

slino

prethodnima, s motivom ueta koje omeuje

gornji rub natpisnog pojasa.
Trea i etvrta stranica su sline prethodnoj.
Natpis zavrava ideogramom, tj. uklesanim
motivom zmije koji je mogao biti kopiran iz
kakvog iluminiranog karolinkog liturgijskog
rukopisa da istakne kraj teksta, ili je nastao
po uzoru na sline zoomorfne stilizacije koje
u predromanikoj skulpturi karolinkog doba
ve od kraja 8. i poetka 9. st. prate
geometrijske

plohorezbe.

Jedan

od

ikonografski bliskih primjera, moda ak i

izravni likovni predloak, uklesan je na
pilastru oltarne ograde iz vremena patrijarha Maksencija (811.-838.) za katedralu u Akvileji. Osim
toga, motiv se i simboliki uklapa u smisao poruke na ciboriju, jer se moe povezati uz izvatke iz
evanelja koji se odnose na Ivana Krstitelja i krtenje. U natpisu na ovoj stranici sadrana je poruka
koja krtenika upozorava na ivot u vjenosti, koji se prima inom krtenja.
8

BIOGRAD
BIOGRAD U SREDNJEM VIJEKU
Biograd su poetkom 9. st. osnovali Hrvati, a u izvorima se prvi put spominje sredinom 10. st. u
djelu Konstantina Porfirogeneta De administrando imperio, pod imenom Belgradon. Biograd je bio
sredite Sidrake upe, a od 1018. i sijelo biskupije (prijestolni grad). Petar Kreimir IV. (1058.
1074.) izdao je u Kninu povelju iz koje saznajemo kako je biogradska biskupija osnovana sredinom
11. st. No Stjepan Antoljak dri, na osnovu povelje Kreimira I. iz 950. i podataka Konstantina VII.
Porfirogeneta, kako je to bilo sredinom 10. st., nakon drugog crkvenog sabora u Splitu 928.
Petar Kreimir IV. izdao je 1060. u Biogradu darovnicu u korist mukog benediktinskog samostana
sv. Ivana Evanelista, koji je dao sagraditi. Ferdo ii dri kako se tada Biograd uzdigao u status
slobodnog autonomnog grada, po uzoru na dalmatinske gradove. Samostanu je darovana sloboda i
osloboenje od nekih poreza, kraljevske zemlje u okolici Biograda (otok irje i Rogovo) i izuzee
od uprave sidrake upe i tadanjeg upana Jurana. Biogradom je tada upravljao prior Dragoslav, a
biskup je bio Teodozije. Biograd tako postaje jedna od istaknutih prijestolnica hrvatskih vladara.
Petar Kreimir IV. je osnovao i enski benediktinski samostan sv. Tome (a ne biskupija kako se prije
dralo). Njega je kralj u vie navrata darovao posjedima u sidrakoj upi, a 1069. darovao mu je
kraljevsku slobodu i posjed Rosohaticu kod Tinja.
Poslije smrti Petra Kreimira IV. povijest Biograda nam je nejasna - ne znamo je li potpao pod vlast
Normana (Ferdo ii, zajedno sa Splitom, Trogirom, Ninom), ili je pod Mleanima (povelja).
Poetkom 1075. u bazilici sv. Petra u Solinu izabran je Dmitar Zvonimir za kralja, a papa Grgur VII.
poslao mu je kraljevske znakove po svojim legatima, opatu Gebizonu i biskupu Fulkoinu. U znak
vjernosti Zvonimir poklanja papi samostan sv. Grgura u Vrani s njegovim blagom imovinom.
Zvonimir takoer potvruje 1076. privilegije samostanu sv. Ivana Evanelista i daruje mu nove
posjede. Iste se godine u Biogradu posveuje crkva samostana sv. Ivana, emu su prisutni bili
splitski nadbiskup Lovro s papinim poslanicima i biogradskim biskupom Prestancijem II. Biskup
Prestancije poklonio je istom samostanu sv. Ivan Evanelista crkvu sv. Kuzme i Damjana na
Pamanu.
Poslije gubitka hrvatske dravne samostalnosti, prvi ugarsko-hrvatski kralj Koloman u Biogradu je
1102. okrunjen za hrvatskog kralja. On je Biograd proglasio kraljevskim gradom.
U stalnim borbama izmeu ugarsko-hrvatskih kraljeva i Mleana Biograd gubi znaenje, i nikad ga
vie nee vratiti.
POVIJEST ISTRAIVANJA
Kamene srednjovjekovne spomenike u Biogradu i okolici prvi je, krajem 19. st., poeo sakupljati V.
karpa, uitelj iz Biograda. Taj je posao poetkom 20. st., a posebno izmeu dva svjetska rata
9

nastavio sveenik Kazimir Perkovi.

Jedina istraivanja prije I. sv. rata poduzeo je Luka Jeli. Bilo je to manje pokusno istraivanje na
poloaju Vrbice na zapadnom rubu Vranskog polja, te istraivanje ruevina katedrale u Biogradu
1902. Nakon 2. sv. rata izvedena su istraivanja na manjoj srednjovjekovnoj jednobrodnoj crkvici na
poloaju Malenica u Biogradu, dok je na samom poluotoku Janko Beloevi istraivao i konzervirao
ostatke crkve mukog benediktinskog samostana sv. Ivana Evanelista iz 11. st.
Osim toga, niz sluajnih nalaza srednjovjekovnih kamenih ulomaka arhitekture i crkvenog
namjetaja, te grobnih nalaza potjee s niza lokaliteta u Biogradu, okovcu, Kraju, Tukljai i Tinju.
U Biogradu se 1969. otvara Arheoloka zbirka, koja danas djeluje u sklopu Zaviajnog muzeja.
SREDNJOVJEKOVNI SPOMENICI U BIOGRADU
KATEDRALA
Biogradska katedrala nalazila se u sreditu grada, na poloaju Glavica, istono od dananje upne
crkve sv. Anastazija. To je bila monumentalna izduena trobrodna
bazilika s 3 apside. Na proelju je imala zvonik kvadratne osnove.
Katedralu je od 1902. do 1905. istraivao Luka Jeli (slika desno).
Sudbina njegovih nalaza nije nam poznata, ali znamo kako je izdvojio
tri faze:
^ do sredine 9. st., bizantsko vrijeme - mala jednoapsidalna crkvica s
unutarnjim lezenama
^

sredina 9. st. - nastaje troapsidalna bazilika s oblim vanjskim

kontraforima, trima vratima na proelju, te jednim vratima na sjevernoj

strani, bavasti svod od sedre
^ s vremenom juna bona laa dobiva krstionicu i
odgovarajua bona vrata, na proelju se dograuje
portal i zvonik, a zazidavaju proelna vrata june bone
lae i vrata na sjevernoj strani, bukom se zamazuje
podni plonik bazilike iz druge graevinske faze.
Frane Bukariol je preuzeo Jelieve biljeke te je
izdvojio tri stilske skupine namjetaja od sredine 8. st.
do sredine 11. st., te etiri graditeljske faze (od 8. do
11./12. st., slika desno).
^

Najstarija skupina arhitektonske ukrasne plastike

sastoji se od ploa oltarne pregrade, pilastra oltarne

pregrade, ulomaka rozete s konopastom profilacijom i
dijelova tranzene. Ova se faza datira u 7.-8. st.
10

^ Sljedeoj ukrasnoj fazi pripadaju dijelovi pregrade sa zabatom, pilastrima, ploama i gredama,
imposti i dijelovi ciborija. Ova se plastika datira u posljednju etvrtinu 9. st.
^ Treoj skupini arhitektonskih ukrasnih komada koja se sastoji od dijelova manje pregrade s
ploama, dvostruke obraene grede, konzola i komada keramikih ukrasnih ploa, datira se oko
sredine 11. st.
Gusto poredani obli kontrafori na vanjskim stranama zidova imali su statinu funkciju, a s unutarnje
strane, blie apsidi, nalazile su se etvrtaste lezene. Cijela crkva bila je natkrivena masivnim
svodovima od kamena i sedre. U lai na junoj strani (bonoj) nalazila se krstionica.
Biogradska stolnica pripada skupini sakralnih objekata s oblim kontraforima i zvonikom na proelju
tj. ima znaajke ranoromanikog graditeljstva. Analogije su uoljive s crkvom sv. Cecilije na
Stupovima u Biskupiji, crkvom na Lopukoj glavici, crkvom sv. Spasa i crkvom na Bukorovia
podvornici, koje su razliito datirane od 9. do 11. st. Petricioli ih, analizom pleterne plastike u
crkvama s oblim kontraforima, datira u 9. st. (predromanika, Branimirovo doba), a Karaman ih
datira u 11. st. jer se tada spominje biogradski biskup).
SAMOSTAN SV. IVANA
Muki benediktinski samostan sv. Ivana utemeljio je Petar Kreimir IV. 1059. Iste mu je godine dao
privilegije kraljevske slobode, izuzevi ga od vlasti grada i biskupa, oslobodio ga je svakog osobnog i
zemljinog poreza, te ga je obdario posjedima od kojih je na kopnu najvaniji bio Rogovo. Kralj
Dmitar Zvonimir je 1076. potvrdio samostanu privilegije, a kraljica Jelena mu je darovala zemlje pod
brdom sv. Kuzme i Damjana, dok mu je biskup Prestencije darovao crkvu sv. Kuzme i Damjana. Zbog
mletakog razaranja grada, redovnici 1125. sele na okovac u samostan sv. Kuzme i Damjana.
Sustavno istraivanje temeljnih ostataka ovog objekta zapoeto je 1969., a zavrilo je 1971.
Istraivanja je vrio Janko Beloevi. Crkva je bila velikih dimenzija, 29 x 12,5 m, s predvorjem.
Trobrodna je s tri apside, a zidovi su s vanjske strane ralanjeni lezenama. U apsidalnom su dijelu
pronaeni ulomci fresaka i nekoliko ulomaka crkvenog namjetaja s motivom pletera. Oko crkve je
pronaeno nekoliko starohrvatskih grobova.
SAMOSTAN SV. TOME
U blizini samostana sv. Ivana Evaneliste i katedrale, sagraen je u 11. st. (oko 1069.) enski
benediktinski samostan sv. Tome. Na temelju apsidalnog dijela moe se nazrijeti kako je crkva bila
trobrodna (B. Juraga). Nakon ruenja samostana (Mleani 1125.), redovnice sele u Zadar, prvo u
samostan sv. Marije, a kasnije u sv. Dimitrija.
POLOAJ MALENICA
J. Beloevi je 1963. na poloaju Malenica, ispred ostataka predromanike crkve sv. Nediljice, istraio
starohrvatske grobove. Od materijala su spaene dvije srebrne etverojagodne naunice (11. st.).
11

LOKALITETI U BIOGRADSKOJ OKOLICI

ROGOVO
S desne strane ceste sv. Filip i Jakov - Sikovo nalaze se ostaci srednjovjekovnog naselja Rogovo.
Ono se razvilo oko gospodarskog dvora zajedno s crkvom sv. Mihovila koju su vjerojatne sazidali
benediktinci samostana sv. Ivana Evaneliste u 2. pol. 11. st., kada su dobili rogovski posjed.
Gospodarski je dvor oznaen u darovnici Petra Kreimira IV. na nizbrdici kose Biograda s burne
strane. Rogovska opatija bila je isto hrvatska i obavljala je bogosluje starohrvatskim jezikom.
Ondje su glagoljicom napisane 1369.-1400. Regule reda sv. Benedikta.
Tlocrt dvora je pravokutan, 29 x 21 m, s proeljem na istoku. Na jugoistonom kutu nalazi se
etverokutna kula. Arhitekt Ivekovi razlikuje tri faze razvoja
dvora. Najstarijem razdoblju pripada sjeverna polovina zgrade,
drugom juna, a treoj gornji sloj zidova june polovine i kula.
Nedaleke od dvora nalazi se crkva sv. Roka (slika desno),
srednjovjekovni sv. Mihovil. Dananja jednobrodna crkvica ima
dvije faze: romaniku i gotiku s dograenom apsidom. Crkva je
sruena za ratova s Turcima, te je popravljena tek u novije doba.
Crkva dijelom stoji na temeljima druge zgrade.
Rogovski su

benediktinci imali posjede u trima srednjovjekovnim

selimasjeverno odVrane:

Jagodnje, Ceranje i Miranje. Najvei dio plodnog posjeda rogovske opatije prostirao seizmeu mora
s jedne te Vranskog jezera i Nadinskog blata s druge strane.
TUKLJAA
Uz more, zapadno od Turnja, na poloaju Tukljaa
(slika lijevo), nalazi se jednobrodna predsvoena
crkva s apsidom. Romanika crkva Blaene Gospe
bila je zadubina plemena Mogorovia, te je nastala
na temeljima starije graevine.
VRANA
Sjeveroistone od Vranskog jezera nalazi se selo Vrana u kojem su u razliitim vremenskim
razdobljima djelovale tri redovnike zajednice: benediktinci, templari i ivanovci. Samostan se
spominje u ispravi Zvonimirove krunidbene zakletve. Kralj Dmitar Zvonimir je prilikom krunjenja
darovao samostan sv. Grgura papi Grguru VII., i rimskoj crkvi zajedno s njegovim posjedima i
riznicom (srebrna krinja u kojoj se nalaze moi sv. Grgura Velikog, dva kria, kale s pliticom,
dvije krune ukraene draguljima...).
Vranski je samostan sv. Grgura kao kraljevska zadubina postojao je ve potkraj 10. ili poetkom
12

11. st. Tijekom 12. st. zadubina prelazi u posjed templara koji ga dre do ukinua reda 1312., a
1345. hrvatsko-ugarski kralj Ljudevit Anuvinac predaje ga redu ivanovaca. Turci 1538. zauzimaju
Vranu i ona postaje vana turska utvrda u ovom dijelu Dalmacije.
VRBICA
Luka Jeli dri kako je Vrbica povie Vranskog jezera, 2 km jugoistono od crkve sv. Mihovila bila
rogovski ratarski posjed s mlinom i itnicom. Tu su otkriveni starohrvatski grobovi, koji su po
posudi od peene zemlje datirani u rani sloj hrvatskih ranosrednjovjekovnih grobalja.
TINJ
Godine 1069., u jednoj povelji kralja Petra Kreimira IV. spominje se "mons Tinj" kao granica
kraljevskog posjeda Rosohatice, koji je isti vladar darovao samostanu sv. Tome. Tinj je u 11. st.
bogata podupa sidrake upe, u kojoj su bila mnoga krunska dobra. Na Tinjskoj je gradini i danas u
funkciji crkva sv. Ivana, koja je sagraena uz srednjovjekovni katel. Crkva je predromanikog
karaktera. S tog lokaliteta potjee nekolike ulomaka crkvenog namjetaja ukraenog pleternim
ornamentom.
MEINE
Juno od Tinjske gradine, nalazi se u polju lokalitet Meine, gdje je pronaen ulomak pluteja, a
vidljivi su i ostaci zidova, a u jednom se vinogradu uoavaju temeljni ostaci sakralnog objekta
krunog oblika. U blizini ovog poloaja pronaeno je groblje s posudama od peene zemlje.
DRAICE
Jugozapadno od Tinjske gradine, na lokalitetu Draice, vidljivi

su ostaci jednobrodne

srednjovjekovne graevine s apsidom. Ispod ovog objekta vide se srednjovjekovni grobovi od

kamenih ploa, koji su zbog uruavanja uniteni.
RATANE
U Ratanima Donjim na poloaju Crkvina utvreni su ostaci sakralnog objekta, dok se na poloaju
Crkvina u Ratanima Gornjim vide ruevni zidovi s apsidom crkve sv. Jure i kasnosrednjovjekovno
groblje oko nje. Ispod sela evidentirano je jo jedno groblje na poloaju Njive.
GORICA
U selu Gorici nalazi se crkva sv. Ivana Krstitelja. Crkva je manjih dimenzija i nepravilnog tlocrta.
BIINA
Na gradini Biina, u Polai, pronaeni su temelji etvrtaste ili pravokutne graevine s apsidom
(moda je to crkva sv. Martina).
13

VRGADA
Na sjevernoj strani uvale Prina na Vrgadi, smjetena je crkva sv. Andrije. Jednobrodna crkva s
polukrunom apsidom nalazi se pod samom bizantskom utvrdom. M. Domijan pretpostavlja kako je
najraniji kultni objekt na tom mjestu sagraen u 6. st., a dananja graevina, sauvana gotovo u
cijelosti, potjee iz 9. st.
PAMAN
Kada su 1125. Mleani poruili Biograd, benediktinci samostana sv. Ivana sklanjaju se na Paman,
na vrh brda okovac. Na ovom su mjestu posjedovali kapelu sv. Kuzme i Damjana (dar biogradskog
biskupa Prestencija). Uz tu kapelu oni tada grade samostan. Samostan je imao oblik jake tvrave pa
je u kasnijim razdobljima imao i strateku vanost zbog svog poloaja nad uskim Pamanskim
kanalom. Crkva sv. Kuzme i Damjana graena je 1367.-1418. Tijekom 14. st. samostan je u vie
navrata ruen od strane Mleana i ponovno obnavljan. Ukinut je 1808. za francuske vladavine.
Samostan je najdue zadrao glagoljicu i bio je rasadite slavenskog bogosluja i glagoljake
knjievnosti. U samostan su uzidani arhitektonski ulomci iz starijeg doba, vjerojatno od katela i
crkve, koji se spominje ve u 2. pol. 11. st.
U Tkonu se nalazila crkva sv. Marije. Smatra se da se u temeljima i zidu dananje tkonske crkve
sv. Tome nalazila crkva sv. Marije, te da je crkva tijekom 12. st. promijenila titular. Oko crkve se i
danas nailazi na grobove koji se u 11. st. spominju oko crkve sv. Marije. Crkva je u svojoj jezgri
starija bazilika s tri lae odijeljene arkadama, s punim lukom.
Sjeverno od benediktinskog samostana
na okovcu nalazi

se franjevaki

samostan sv. Dujma u Kraju. Samostan

je osnovan krajem 14. st.
Izmeu sela Mrljana i Neviana nalaze
se

ostaci

predromanike

crkve

sv. Mihovila. Crkva je s vremenom

doivljavala preinake. Svetite je bile
srednjovjekovno, a preostali zidovi su
iz doba baroka.

Srednjovjekovni lokaliteti u
biogradskoj okolici

14

BISKUPIJA
Selo Biskupija nalazi se 7 km jugoistono od Knina, i spada meu najvanije lokalitete hrvatskog
srednjovjekovlja. Dananja Biskupija je povijesno selo koje se od 11. do 18. st. zvalo se Kosovo, to
je est toponim hrvatskog srednjovjekovnog prostora. Nalazilo se u (Petrovom) Polju i bilo je
kraljevsko dobro (villa regalis). Pod imenom Biskupija prvi put se spominje nakon osloboenja od
Turaka, kada dobiva ime po nekadanjem posjedu hrvatskog odnosno kninskog biskupa.
Prva arheoloka istraivanja zapoeo je L. Marun 1886., i vodio ih je do 1908., a S. Gunjaa je
proveo revizijska istraivanja 1950.-1952. Tijekom 1983. i 2000. provedena su manja zatitna
iskopavanja (Maja Petrinec se posljednja bavila Biskupijom-Crkvinom u svojoj doktorskoj
disertaciji).
Na

Biskupiji

se

istraivalo

na

vie

poloaja,

otkriem

arheolokih

ostataka

pet

ranosrednjovjekovnih crkava utvrena je vjerodostojnost pisanog povijesnog podatka iz 12. st. oko
poloaja pet crkava u mjestu Kosovu (v Petih crikvah v Kosovi) koji se javlja u vezi sa zborovanjem
i ubojstvom hrvatskog kralja Zvonimira. Ostaci crkvenih objekata otkriveni su na poloajima:

Crkvina

Stupovi

Lopuka glavica

Bukorovia podvornica

sv. Trojica (neistraena).

Srednjovjekovna
Lopuka

glavica,

naseobinska

groblja

Bukorovia podvornica,

Braia podvornice, Dolovi - govore o gustoj

demografskoj

slici, a veliinu i znaenje

naselja ilustriraju nalazi iz najveeg istraenog srednjovjekovnog groblja oko sv. Marije na Crkvini.
1. CRKVINA
BAZILIKA SV. MARIJE
Crkvina je najvee arheoloko nalazite u Biskupiji. Nalazi se na dananjem katolikom groblju. Od
1886. do 1908. Lujo Marun je na ovom lokalitetu iskopavao dvadesetak puta. Tu je u 1. pol. 9. st.
postojala velika bazilika posveena sv. Mariji (slika gore). Crkva je bila trobrodna sa zidanim
izduenim stubovima (etiri pilona pravokutnog presjeka) koji dijele crkvene brodove. Sredinji je
brod bio iri od bonih. Svetite ine tri pravokutne apside upisane u zaelni zid. Na zapadnoj strani
je predvorje koje je sudei po bogatim grobnim nalazima, zidanim presvoenim grobnicama i
sarkofazima sluilo kao mauzolej kneevske porodice. Neki autori smatraju kako je to razvijeni
trodijelni westwerk. Tu se nalazio i zvonik. Crkva je sluila kao mauzolej vladarske obitelji
15

Trpimirovia u ranom 9. st. o emu svjedoe arheoloki nalazi grobova kneevske obitelji u
kamenim sarkofazima u predvorju crkve.
Bazilika je predromanikog porijekla (S. Gunjaa) pa bi njeno tlocrtno rjeenje ukazivalo na
koncepcije koje se javljaju u ranosrednjovjekovnoj arhitekturi zapadnog kulturnog kruga, svojstvene
prostorima pod jurisdikcijom akvilejskog i milanskog patrijarhata (M. Jurkovi).
No postoje i pretpostavke o starokranskom porijeklu objekta na Crkvini (V. Klai) u kojem se po
hrvatskom naseljavanju obnavlja crkvena tradicija, vjerojatno stolne crkve ranije kasnoantike
biskupije Ludrum.
U 11. st. (1075., Petar Kreimir IV.) u
kraljevskoj se villi Kosovo smjeta sredite
hrvatskog dvorskog biskupa koji se oko
1040. javlja u pratnji hrvatskog kralja.
Bazilika

sv. Marije

postaje

njegovom

katedralom. U tu svrhu crkvi se dograuje

sklop

sa

katedralnog
graevine

sjeverne

strane

kaptola.
naeni

Unutar
su

za

potrebe
prezidane

grobovi

ranog

srednjovjekovnog horizonta koji su neko

bili ukopani uz samu crkvu. Crkva dobiva
novi namjetaj, a o tradiciji tovanja sv. Marije
svjedoe ranoromaniki zabat s likom Madone i
popratnim natpisom (slika gore), te posvetni natpis s
imenom sv. Marije i sv. Stjepana, glavnih titulara
bazilike.
Od 1. pol. 9. do kraja 11. st. nekoliko se puta mijenja
crkveni namjetaj

bazilike.

Utvreni

su ostaci

predromanikih oltarnih pregrada iz etiri stilske,

odnosno

tri

epigrafike

faze,

dva

ciborija.

Najpoznatiji su dijelovi ranoromanikog namjetaja

iz 2. pol. 11. st. - likovna tranzena s prikazom
Maiestas Virginis i likom hrvatskog dostojanstvenika
(slika desno), etverostrani oltarni ciborij, te zabat s
likom Madone (datira se u doba Zvonimira, oko
1078.).

16

Vei esterostranini (vjerojatno krstioniki) ciborij datira se

na poetak 9. st. Od krstionikog ciborija naeni su akroterij i
kapitel, a od koare je sauvano samo nekoliko ulomaka.
Stjepan Gunjaa je rekonstruirao ciborij, no Nikola Jaki dri
kako je ta rekonstrukcija upitna jer kapitele i akroterij pripisuje
"majstoru koljanskog pluteja", a koara ciborija ne pokazuje
iste karakteristike.
Oltarni ciborij je jedan od najljepih takvih spomenika iz
Hrvatske, a nastao je u 2. pol. 11. st. i vjesnik je romanikog
stila (slika lijevo). Rekonstruiran je, ima etiri arkade
zatvorene u etvorinu nad kojom je etverokutni piramidalni
krov s ljuskastim crijepovima. Na samom vrhu je kitnjasti
akroterij. Kapiteli su ukraeni ivotinjskim likovima (orlovi,
golubovi, sove). Inae prevladava ahovnica, dvoprute i
troprute vrpce.
Prema

sauvanim ukrasnim

elementima,

oprema

crkve

sv. Marije u Biskupiji kod Knina uglavnom je proizvod radionica koje su u to vrijeme djelovale na
irem kninskom podruju (djelo majstora koljanskog pluteja).
U turskom se razdoblju sredinji brod prezidava u manju crkvu sv. Luke, koja je uklonjena u
arheolokim istraivanjima 1886.
GROBNI NALAZI
U istraivanjima koja su oko crkve sv. Marije s prekidima voena od kraja 19. st. otkopan je veliki
broj ranosrednjovjekovnih grobova, s vrlo razliitim i znaajnim predmetima u njima. Prema
nalazima iz grobova poloaj je kao ukopite kontinuirano koriten od kasne antike, a djelomino se
kao groblje upotrebljava i danas. Nalazi iz ranosrednjovjekovnog sloja grobova odreuju ga kao
najvaniji arheoloki lokalitet tog razdoblja.
Prva iskopavanja koja je od 1886. do 1908. vrio Lujo Marun iznjedrila su najveu koliinu
najznaajnijih nalaza, no, na alost voena su bez kvalitetne i dostatne dokumentacije.
Revizijska istraivanja od 1950. do 1952. obavio je Stjepan Gunjaca, a najnovija tijekom 2000. Ante
Miloevi i Ljubo Gudelj.
Prilikom prvih istraivanja Luje Maruna sigurno se nailazilo na grobove, no njihov spomen
nalazimo tek u treoj kampanji istraivanja 1888. Tada je istraeno est grobova.
Godine 1891. istraivanje je nastavljeno, a iz Marunovih dnevnika i objavljenih Izvjetaja vidimo
kako je morao pronai velik broj starohrvatskih grobova (stotinjak naunica i prstenova, jedan ovei
no, dvije ostruge). U najdonjem sloju, u predvorju bazilike, naen je sarkofag od bijelog vapnenca.
17

Na proelju sarkofaga uklesana su

dva morska konja okrenuta jedan
prema drugome, a na poklopcu,
koji je nainjen na dvije vode,
urezan je

kri

Sarkofag

(slika lijevo).
poklopac

nisu

istovremeno izraeni. Sarkofag je rimskog porijekla, a poklopac je vjerojatno kasnije nainjen. Kod
stopala pokojnika u sarkofagu pronaene su bogato ukraene pozlaene ostruge s garniturom (6
komada) za zakopavanje. Uz lijevu ruku naen je zlatni novac bizantskog cara Bazilija I. (867.
886.), a iznad ramena jedno jajoliko ukraeno dugme. Povrh glave naena su dva manja mletaka
novca iz 2. pol. 12. st. Smatra se kako su ti mletaki novci dospjeli u sarkofag kroz pukotinu
poklopca, ili su upali prilikom podizanja poklopca.
Blizu sarkofaga otkrivena je jedna

presvoenagrobnica koja

je nainjena od paljivo zidanog

kamenjaoblijepljenog malterom. Do stopala mrtvacanaenesu bogato ukraene i pozlaene ostruge

s garniturom za zakopavanje. U poloaju trbuha naene su dvije preice. Po dimenzijama ostruga
moe se zakljuiti da su pripadale mlaoj osobi.
Daljnjim iskopavanjem na Crkvini otkriveno je i istraeno vrlo mnogo grobova. Njihov broj sigurno
se penje i na vie stotina. Po nekim procjenama na Crkvini je otkriveno oko 1000 grobova.
Na Crkvini su bila etiri tipa grobova:

grobovi od neobraenih kamenih ploa (mrtvac se polagao bez lijesa, pokrov je inilo
nekoliko ploa poklopnica, nad grobove se obino postavljala vea kamena ploa - steak, u
gotovo svim grobovima naeno je mnogo naunica, prstenja, novca i drugih predmeta
ukrasnog karaktera, kao i ostruga)

sarkofazi koje su Hrvati uzimali s rimskih nekropola i u njih ukapali svoje odlinije
pokojnike

zidani grobovi oblijepljeni malterom u koje bi mrtvace polagali bez lijesa, pokrili
poklopnicama, a razinom zemlje postavili steak (relativno vrlo malo nalaza, poneka
naunica, prsten i novac)

zidani etani grobovi (dosta duboki, neki su bili presvoeni, a neki pokriveni poveom
obraenom debelom kamenom ploom, obino je bilo pokopano vie mrtvaca, jedan iznad
drugoga na katove, bili su meusobno odijeljeni kamenim ploama, najee su bila tri, a
rjee dva kata grobova, pronaeno je oko dvadesetak ovakvih grobova, a nalazili su se u
bazilici i na svim krajevima nekropole, u ovom tipu grobova nalaza uope nije bilo).

Godine 1950. i 1951. na Crkvini je provedena revizija prijanjih istraivanja. Na velikom je

prostoru (veinom u jugoistonom i junom dijelu) pronaeno 88 netaknutih starohrvatskih grobova.
Po tipu grobovi su podijeljeni u tri vrste:
18

grobovi u jednostavnoj raki s ostatkom lijesa (jedan grob, u njemu lagane bronane
karolinke ostruge s priborom za zakopavanje)

grobovi u jednostavnoj raki bez ostataka lijesa (osam grobova, orijentirani istok-zapad)

grobovi obzidani obinim kamenjem i pokriveni ploama (79 grobova ovalnog, pravokutnog
i prijelaznog tipa, orijentacija istok-zapad).

U oba ova tipa grobova naeni su prilozi i nalazi. Posebno se istiu predmeti nakitnog karaktera
(obine kariice, kariice s koljencem, naroskane kariice, S-kariice, jednojagodne naunice,
trojagodne naunice, etverojagodne naunice, razno prstenje, ukrasne aplike, ogrlica od 1040
raznobojnih staklenih perlica) i 6 komada mletakog novca. Prema ovim nalazima, kao i po
nalazima karolinkih ostruga, zakljuuje se da otkriveni grobovi na Crkvini u Biskupiji potjeu od 8.
do poetka 14. st.
Najvaniji pojedinani grobovi
Grob 1 (slika desno)
Grob se datira na kraj 8. ili poetak 9. st.
Istraen je 1892. i nalazi se juno od predvorja
crkve, na dubini od oko 3 m. U grobu u kojemu
je bio drveni sanduk naeni su: dvosjekli
eljezni ma (pripada K tipu, ima kratku
nakrsnicu, jabuicu s pet renjeva odvojenih
srebrnom icom, na dvosjeklom damasciranom
sjeivu
signatura
garniture

jetkanjem

je

VLFBERHT),

izvedena
dijelovi

radi oni ka
pojasne

(bronani jeziac titastog oblika s

zavretkom u obliku pupoljka, dva bronana

jezica srcolikog oblika, dvije bronane kope,
dvije bronane preice), bojni no, par ostruga,
dijelovi garniture za zakopavanje ostruga (dva jezica, dvije kope, dvije petlje), vjedrica, tava i
solidus Konstantina V. Kopronima i Lava IV. (751.-775.).
Grob 2 (slika lijevo)
Otkriven je 1892. Datiran je na kraj 8. ili poetak 9. st.
U zemljanoj raci naeni su ostaci drvenog lijesa. Uz
desnu ruku naen je eljezni noi, uz noge ostruge, a u
ustima bizantski zlatnik Konstantina V. Kopronima i
Lava IV.
19

Grob 4 (slika gore)

Grob 4 je datiran na kraj 8. ili poetak 9. st. Otkriven
je 1892. Bio je ukopan u zemlju s ostacima drvene
konstrukcije ili lijesa, djelomino ispod pregradnog
zida u junoj prostoriji narteksa. Kod lijeve ruke
pronaen je bojni no s okovom korica, koji su danas
izgubljeni, a kod nogu ostruge s dijelovima jedne
garniture za zakopavanje (jeziac srcolikog oblika,
kopa, etvrtasta petlja s ukrasom urezanog kriia na
gornjoj strani). Na kosturu su bili i ostaci tekstila.
Ostruge su izraene lijevanjem od srebra s pozlatom.
Ukraene su motivom spiralnih vitica i kriia. Na
lunom spoju krakova obiju ostruga je ornament
spiralnih vitica.
Grob 6 (slika lijevo)
Grob je datiran na kraj 8. ili poetak 9. st. Otkriven je
1892. Bio je ukopan u zemljanu raku u kojoj su naeni
ostaci drvenog lijesa. Uz lijevu ruku pokojnika bio je
ma (dvosjekli eljezni ma, jabuica s pet renjeva, pripada K-tipu) s dijelovima okova pojasa
(kopa od pozlaene bronce, etiri okova od kojih je jedan krioliki) koji su bili obavijeni navlakom
od tkanine, uz noge par ostruga i dijelovi jedne garniture za njihovo zakopavanje (titasti jeziac,
kopa, petlja), pored glave ostaci vedrice, a u ustima bizantski zlatnik Konstantina V. i Lava IV.
(751.-775.).
20

Grob 7
U tzv. grobu 7, datiranom na kraj 8. i poetak
9.
dijela crkve Sv. Marije 1892., pronaen je par
eljeznih ostruga (baza trna, vanjske plohe
krakova i ploice sa zakovicama ukraene su
nizovima

spiralnih

vitica)

dijelovima

garniture za sapinjanje (dvije kope, jeziac

U-oblika
viticama

ukraen

srebrnim

rasporeenim

etvrtasta

petlja

tauiranim

obliku

motivom

kria,
vitica

rasporeenim u obliku kria) kod stopala

pokojnika, vea eljezna kopa u predjelu
pojasa i zlatnik bizantskog cara Konstantina V. Kopronima u ustima.
Grob je bio u masivnom drvenom sanduku.
Grob 8 (slika desno)
Grob se datira na kraj ili poetak 9. st. Otkriven je 1891. Pokojnik je
bio pokopan u drvenom lijesu, u zemljanoj raci omeenoj kamenjem. S
lijeve strane pokojnika pronaen je ma (pripada K-tipu) s ostacima
drvenih korica, a na pojasu dijelovi garniture za zakopavanje maa
(kopa, dvije petlje) i kresivo, a uz noge ostruge i vjedrica.
Grob 88 (slika lijevo)
Grob 88 se datira na kraj
8.

ili

Otkriven

poetak
je

9. st.

1950.

na

prostoru

tzv.

Male

Crkvine

ispod

ostataka

naknadno

dograenog

samostanskog objekta uz
baziliku. U drvenom lijesu u zemljanoj raci, uz noge pokojnika su
pronaene ostruge s dijelovima garnitura za zakopavanje (dva jezica
titastog oblika, dvije kope, dvije etvrtaste petlje), na predjelu pojasa polukruna pojasna kopa, a
u grobnoj raci est eljeznih avala lijesa.

21

Grob u zidanoj presvoenoj grobnici u junom brodu bazilike

Tijekom arheolokih iskopavanja 1892. u junom brodu bazilike otkrivena je zidana presvoena
grobnica. Grob je datiran u 1. pol. 9. st. Unutar grobnice zamijeeni su ostaci drvenoga lijesa i
tkanine. Oko pojasa i oko nogu nazirali su se ostaci pozlate s odjee. Na predjelu pojasa bile su dvije
kope i dvije petlje, a uz noge par ostruga s dijelovima garnitura za zakopavanje.
Na

krajevima

krakova

nalaze

se

pravokutno raskovane ploice sa po osam

srebrnih

zakovica

optoenih

zrnatim

nizom. Podui trnovi, stoastog oblika,

imaju baze obavijene oplatom, na oba kraja
omeene zrnatim nizom. itava je povrina
ukraena pozlaenim cizeliranim rozetama.
Pronaena

je

cijela

garnitura

za

zakopavanje:

dva bronana jezica, povrina im

je

bogato

ukraena

cizeliranim

pozlaenim rozetama

dvije bronane kope, s polukrunim preicama ukraenim vegetabilnim motivima

dvije bronane petlje, etvrtastog oblika s ovalnim proirenjem koje je bogato ukraeno
pozlaenim, cizeliranim rozetama.

Grob u zidanoj presvoenoj grobnici ispod junog pregradnog zida mauzoleja

Usporeujui rezultate revizije iz 2000. i podatke iz Marunovih Starinarskih dnevnika, mogue je s
priblinom tonou rekonstruirati tloris ranosrednjovjekovnog groblja uz crkvu sv. Marije, i to onaj
dio koji je iznjedrio izuzetno vane dostojanstvenike grobove s najraskonijim predmetima
karolinkog obiljeja u Hrvatskoj.
U prostranom zidanom presvoenom grobu, otkrivenom 1983. otkopan je djeji skelet, a uz njega
par ostruga s garniturom za zakopavanje, etiri praporca i pet malih bronanih kariica.
Neusklaenost velikog groba u odnosu na mali skelet pronaen u njemu, svjedoi ponovnu upotrebu
grobnice koja je tu ve otprije stajala, a sudei prema sitnim ulomcima keramikih i staklenih
posuda, te fragmentima eljeza, najvjerojatnije jo od kasnoantikog vremena.
Na krajevima krakova su pravokutno raskovane ploice sa po est srebrnih zakovica optoenih
granulama. Vanjske strane krakova su u izmjeninom slijedu ukraene ugraviranim deltoidima
ispunjenima crticama i krunicama s tokicom u sredini, te s rovaenim viticama. Baze stoastih
eljeznih trnova obavijene su srebrnom pozlaenom oplatom, na kojoj se nalaze rovaeni nasuprotni
trokuti i.
22

Uz ostruge je pronaena i cjelokupna garnitura za

zakopavanje:

dva srebrna u vatri pozlaena jezica

titastog oblika

dvije srebrne u vatri pozlaene kope, koje

se sastoje od pravokutnih preica, iji je
okov

ukraen

nasuprotno

ugraviranim

trokutiima, te srebrnih neukraenih okova,

dvije srebrne u vatri pozlaene petlje

trapezoidnog oblika ukraene rovaenim
viticama.

Nalaz malih luksuznih ostruga u ovom grobu, nastalih pod nesumnjivim karolinkim utjecajima,
trei je par djejih ostruga do sada pronaen na ovom groblju. To svjedoci o izgraenoj drutvenoj
strukturi onodobne Hrvatske, u kojoj odrasli velikodostojnici na isti nain odijevaju sebe i svoje
potomke, odgajajui ih i pripremajui za dunosti koje im pripadaju po nasljednom pravu.
Grob u sarkofagu u sjevernom dijelu mauzoleja
(1. pol. 9. st.)
U sarkofagu je otkriven kostur mukarca. Od predmeta
koji su pripadali pokojniku sauvane su samo u vatri
pozlaene bronane ostruge s priborom za zakopavanje.
U grobu je jo bila eljezna pojasna kopca, privjesak od
jaspisa, polomljeni pougljenjeni tapi s rupom po
sredini, zlatni bizantski novac i dva srebrna novca
kasnijeg vremena koji su s vodom naknadno uneeni u
sarkofag. Na izgubljenoj eljeznoj pojasnoj kopi bila su
sauvana tri sloja tkanine (jedan sloj svile i dva sloja
platna), pa se zakljuuje kako je pokojnik pod svilenim platom nosio jo nekoliko odjevnih
predmeta. Na nogama je imao konu obuu, koja je prigodom otvaranja sarkofaga bila u potpunosti
sauvana, a kako se navodi i svilenu kapu na glavi, premda je lubanja bila znatno oteena.
Na krajevima ostrunih krakova (slika gore) nalaze se pravokutno raskovane ploice sa po osam
srebrnih zakovica ije su glavice okruene zrnatim nizom. Gornji dijelovi ramena ostruga i ploice
sa zakovicama su vrlo bogato ukraene rovaenom ornamentikom motiva spiralnih kuka i rombova,
te stiliziranim vegetabilnim ukrasom. Trnovi su izdueni i stoastog su oblika. Iznad je rovaeni
ukras trokutia iznad kojih je smjeten motiv utisnutih kriia proirenih krajeva.
23

Uz ostruge u grobu je pronaena i bronana, pozlaena garnitura za zakopavanje koja se sastoji od:

dva jezica ovalnog oblika sa zavrecima u obliku pupoljka ija je povrina ukraena
rovaenjem izvedenim spiralnim viticama, rombovima i krievima proirenih krajeva,

dvije kope s preicama koje imaju narebreni okvir i ukraene su rovaenim viticama, a
okovi su etvrtasti i pri dnu imaju smjetene po dvije zakovice,

dvije petlje etvrtastog oblika s ovalnim proirenjem ukraenim rovaenim rombovima,

spiralnim viticama i krievima proirenih krajeva.

Grob u sarkofagu u sredinjem dijelu mauzoleja (1. pol. 9. st.)

Okolnosti otkria nisu posve jasne. U literaturi je
isprva tono navedeno kako se radi o oteenom
sarkofagu u atriju, gdje je uz slabo sauvani kostur
bio otkriven par ostruga. Kasnije je taj nalaz
pogreno povezan s oteenim sarkofagom u
junoj prostoriji mauzoleja.
Na krajevima ostrunih krakova su pravokutno
raskovane ploice sa po est zakovica, optoenih zrnatim nizom (slika gore). Ploice su bogato
ukraene rovaenjem. Luk je ukraen motivom prekrienih spiralnih vitica u tehnici rovaenja. Uz
ostruge su pronaeni i dijelovi garniture za zakopavanje:

jedan bronani u vatri pozlaeni jeziac sa zavretkom u obliku pupoljka i tri zakovice,
bogato je ukraen rovaenim motivom rombova i spiralnih vitica,

dvije bronane u vatri pozlaene kope s etvrtastim preicama koje imaju narebreni obod i
koje su ukraene rovaenim ornamentom prekrienih spiralnih vitica,

dvije bronane u vatri pozlaene petlje etvrtastog oblika s ploastim proirenjem ukraenim
rovaenim ornamentom prekrienih spiralnih vitica.

2. STUPOVI
Na zaravnatoj glavici zvanoj Stupovi otkriveni su
temelji

predromanike bazilike

sv. Cecilije iz

Branimirova doba, 2. pol. 9. st. Ova bi bazilika bila

najmonumentalnija

starohrvatska

crkvena

graevina (35 x 13 m) s oblim kontraforima iz tog doba. Bazilika je trobrodna i troapsidalna, sa

sredinjom apsidom veom od bonih. Dva niza zidanih pilona krinog presjeka dijelila su crkvene
brodove, podupirui pojasnice i svodove. Na zapadnoj strani je trodijelni westwerk i istureni zvonik.
Obli su kontrafori rasporeeni na vanjskom perimetralnom ziu, a manja kapela s polukrunom
apsidom s june strane.
24

Meu ostacima oltarne pregrade nalazi se i epigraf sa sauvanim ostatkom imena sv. Cecilija koji
predstavlja potvrdu titulara. Stjepan Gunjaa uz crkvu vee zborovanje i pogibiju hrvatskog kralja
Zvonimira 1088.
3. LOPUKA GLAVICA
Usred Biskupijskog polja, uz samu rjeicu Kosovicu, na breuljak
koji se zove Lopuka glavica, istraeni su i konzervirani temeljni zidovi manje uzdune jednobrodne
crkve, nepoznata titulara, sagraene sredinom 9. st. (slika gore). Crkva ima nepravilno trolisno
svetite, jednostavni westwerk (ne dao Bog ovo rei na ispitu!) te oble kontrafore na zapadnom
dijelu. Pronaeni su ostaci kamenog liturgijskog namjetaja - zabata i arhitrava bez natpisa.
Oko crkve je istraeno groblje koje se razvilo krajem 11. st. i na njemu se ukapalo do kraja 13. st.
Ukupno su otkrivena 54 groba. Njihova orijentacija bila je razliita. Najvie grobova orijentirano je
istok-zapad, pa sjeveroistok-jugozapad, a nekoliko ih je bilo okrenuto u pravcu sjever-jug. Nailo se
na dvije vrste grobova:

grobovi u obinoj zemljanoj raci bez oblonica i poklopnica (dva groba)

grobovi od nepravilnih kamenih ploa (oblonica) ili zidani s tesanom sedrom, a poneki su
bili nainjeni u kombinaciji. Svi su bili pokriveni s dvije, tri ili vie nepravilnih ploa.

Oblici grobova su bili razliiti (ovalni, pravokutni, trapezoidni).

Grobne nalaze inile su: obine kariice, jedna tordirana kariica, kariice s koljencima, dvije
naroskane kariice, dvije jednojagodne naunice, etiri obina i jedan ukraeni prsten, jedna strelica.

4. BUKOROVIA PODVORNICA
Na ovom su lokalitetu otkriveni temelji tzv. "etvrte" predromanike
crkve u Biskupiji (Lujo Marun 1889., slika lijevo).1 To je bila skromna
jednobrodna graevina s polukrunom apsidom i dva traveja.
Unutranjost je

ralanjena lezenama,

a izvana kontraforima.2

Vjerojatno je bila presvoena. Tlocrtom i namjetajem ubraja se u istu grupu crkava kao i ona na
Lopukoj glavici pa se datira u 2. pol. 9. st.
Uokolo crkve bilo je groblje 10.-12. st. (moda i paljevinski grobovi). Ukupno su (1939., 1951.)
otkrivena 123 starohrvatska groba. Veina ih je orijentirana su u uobiajenom pravcu istok-zapad. U
svim grobovima, osim u dva, bili su kosturi, a u nekima je bilo i po vie ukopanih. Otkrivena su i tri
dvojna groba(istovremeno ukopano vie osoba). U dva groba bila su dva mrtvaca ukopana jedan
iznad drugoga, a u treem su dva poloena jedan pored drugoga. Mrtvaci u grobovima bili su
poloeni na leda s ispruenim rukama niz tijelo. U dosta grobova primijeeni su tragovi paljevine,

1 Ponovno je istraivao 1929. Godine 1939. istrauje Stjepan Gunjaa, te ponovno 1951.
2 Kontrafore su imale i crkve na Lopukoj Glavici i na Stupovima.

25

koja se rasprostirala od glave do sredine tijela, a prema nogama rjee.

Grobovi su podijeljeni u etiri tipa:
obina zemljana raka bez kamenih oblonica (27 grobova, kod nekih se iznad mrtvaca
stavljao sloj maltera ili gline, datirani su u 8. st.)
grobovi ovalnog oblika od tesane sedre ili obinih ploa od vapnenca (51, datirani 9.-12. st.)
grobovi pravokutnog oblika od sedre ili nepravilnih kamenih ploa (18, kasniji su od
prethodnih)
grobovi trapezoidnog oblika (21, 13.-15. st.).
Od priloga najvie se istie nakit (obine kariice, kariice s koljencima, S-kariice, jednojagodne
naunice, trojagodne naunice, prstenje, kresivo, kremenje, strelica, zemljane posude.
5. SV. TROJICA
Na poloaju sv. Trojica nalazi se ranosrednjovjekovna crkva koja nije istraena jer se nalazi pod
pravoslavnom crkvom. Iz pisanih vrela znamo kako je bila centralnog tlocrta. Njeni su ostaci
postojali sve do 18. st. kad je nad njom sagraena dananja crkva. Naeni su ulomci kamene
predromanike skulpture i fragmenti natpisa.
BRAIA PODVORNICE
Lokalitet je istraivao Lujo Marun. Pronaeno je 50ak grobova, a veina je pokojnika sahranjena u
drvenim lijesovima. Od priloga su pronaeni: eljezni noevi, strelice, igle, ila, kresiva, kremenje,
praporci, koplje, ealj, puce, ogrlice od staklenih perli, prstenje, naunice.
Radi se o starohrvatskim grobovima 7. i 8. st. - stariji horizont starohrvatskih grobova, a moda ak
meu njima ima grobova iz vremena seobe naroda.
Marun je 1902. otkrio nekoliko grobova. Izmeu tih grobova otkrivene su tri duboke okrugle jame u
kojima je bilo dosta zbijenih krhotina keramikog posua, kalupa od gline za lonce, paljevine i
jedno eljezno koplje.
DOLOVI
Na ovom su lokalitetu pronaena tri kosturna groba, a moda i paljevinski grob. Grobovi su bili
jednostavne zemljane rake. Jedan je pokojnik bio sahranjen u lijesu, a uz njega su naeni eljezna
ostruga, glinena posuda i eljezni noi. U drugom grobu su naeni eljezni no, strelice, kresiva i
kremen. Marun grobove datira u 8. st.

26

BRIBIR
Bribirska se glavica nalazi na istonom rubu Ravnih kotara. Na njoj se moe pratiti kontinuitet
naseljenosti od starijeg neolita, preko bronanog i eljeznog doba, antike do srednjeg vijeka. Bribir
je za vrijeme antike nosio naziv Varvaria. Bilo je to naselje tipa castrum na ije se bedeme kasnije
nadovezuje i nadograuje srednjovjekovni Bribir. U 9. st. Bribir postaje sredite jedne od politi koteritorijalnih

jedinica

doivljava krajem

13. i

Bribirska

upanija.

Procvat

poetkom

14. st. za vrijeme

vladavine slavnih knezova bribirskih - ubia. ivot na

Bribirskoj glavici traje do kraja 17. i poetka 18. st. (do
tursko - mletakih ratova).
POVIJEST ISTRAIVANJA (slike dolje)
Nakon osnivanja Kninskog starinarskog drutva 1887. (od 1893. Hrvatskog starinarskog drutva)
poinje se razmiljati o istraivanju Bribira. Prva iskopavanja na Bribirskoj glavici zapoela su
1910. pod vodstvom fra Luje Maruna, te su nastavljena do prvog svjetskog rata. Od 1959. poinju
istraivanja pod vodstvom Stjepana Gunjae, iji su se radovi uz prekide nastavili do 1980. (uz
Gunjau istraivali su i J. Koroec, Mate Sui, ime Batovi, Davor, Ida, Berislav, Ljubo, Andrija,
Jure, Marko, M arko...).

27

ARHITEKTURA
Uz odreene nadogradnje Bribir antiku urbanistiku shemu nasljeduje u srednjem vijeku. Ona se
mijenja nizom pregradnji, ali se u osnovi zadrava osnovni raspored.
Fortifikacije
Osnova obrambenog sustava Bribira je suhozidni
bedem, raen u monumentalnoj megalitskoj tehnici
koji se datira u sredinu 1. st. pr. Kr. (slika desno). Ti su
bedemi titili grad s tri strane, osim june koja je imala
prirodnu obranu u obliku strmih litica. U sam grad
ulazilo se na dvoje vrata. Jedna su bila na istoku, a
druga na zapadu (na poloaju Vratnice), a postojala su i manja vrata. U srednjem vijeku bedemi
doivljavaju samo manje preinake i nadogradnje (nadogradnje bedema na jugozapadnoj strani,
etvrtasta kula iz 13./14. st. uz istoni bedem, kula na junom perimetru grada iz 16. i 17. st.).
Profana arhitektura
Na Bribiru je pronaeno relativno malo stambenih objekata iz srednjeg vijeka. Tu nisu pronaene
nastambe iz ranog srednjeg vijeka, ali se pretpostavlja da su oni koristili kasnoantike graevine
koje su adaptirali za svoje potrebe.
Sakralna arhitektura
Sakralna

srednjovjekovna

zdanja

otkrivena

na

Bribirskoj

glavici odnose se na etiri crkve i

franjevaki samostan na Dolu.

1. Polikonhalna crkva ispod dananje pravoslavne
crkve sv. Joakima i Ane
Od etiri crkve samo je ova nastala u ranom srednjem vijeku. To je polikonhalni objekt (esterolisna
ili osmerolisna), dijelom istraen, a dijelom pod dananjom crkvom (slika gore). Naeni su nalazi
predromanike skulpture, a smatra se kako je ona pripadala jo jednoj crkvi. Stoga je za pretpostaviti
da je starokranska crkva (koja nije naena) imala jo jednu pregradnju i u njoj je postavljen novi
predromaniki namjetaj.
2. Romanika crkva na Vratnicama
U blizini glavnog ulaza na Vratnicama sauvana je manja jednobrodna crkva s oblom apsidom koja
se okvirno datira u romaniko doba.
3. Gotika crkva sv. Ivana
irenjem gotikog stila u arhitekturi na naoj obali i na Bribiru nastaje intenzivna gradnja sakralnih
graevina. To ujedno korespondira s najveim usponom bribirske dinastije ubia, poetkom 14. st.
28

kada nastaje jednobrodna crkva s pravokutnom apsidom posveena sv. Ivanu (znamo iz pisanih
izvora), te franjevaki kompleks na Dolu (crkva i samostan). Uz te sakralne objekte odmah se
formiraju i nove nekropole.
4. Crkva sv. Marije i samostanski kompleks na Dolu
Samostanski kompleks na Dolu (slika desno) se u
dokumentima prvi put spominje 1327., a u crkvi
sv. Marije je pokopan ban Pavao ubi i lanovi
njegove obitelji, pa je ta crkva ujedno i mauzolej
bana i njegovih nasljednika. Stoga se izgradnja crkve
i samostana datira na prijelaz 13. u 14. st.
Crkva je longitudinalna, jednobrodna bazilika s
pravokutnom apsidom. Kontrafori su dozidani u
tursko vrijeme. Sjeverno od crkve je samostanski kompleks s klaustrom, oko kojeg se niu druge
prostorije i vrt. Kao dio ireg sklopa samostana prua se i vie srednjovjekovnih zgrada juno od
crkve. Tu je otkrivena vea uzduna prostorija s etiri postamenta za drvene grede koje su nosile
krov. Postoji indicija kako je to bila kovanica. Stoga se taj juni dio kompleksa moe nazvati i
gospodarski dio. Tu je oko crkve razvijena i nekropola.
SKULPTURA
Srednjovjekovna skulptura s Bribira iskljuivo pripada sakralnim objektima. Stilski se moe
razvrstati u tri skupine. Najraniji su ulomci predromanikog namjetaja. Slijedi nekoliko fragmenata
ranoromanikog oblika koji pripada vanjskim arhitektonskim elementima. Najbrojnija je skupina
nalaza rane gotike skulpture iz franjevake crkve i samostana na Dolu.
1. Predromanika skulptura
Predromaniki su ulomci dosta oteeni i malobrojni. Preteno su to dijelovi oltarne pregrade. Na
njima su dekorativni oblici geometrijskih kompozicija, kvadrata i romba. Datiraju se od 2. pol. 9. st.
do 1. pol. 10. st.
2. Ranoromanika skulptura
Ranoromanika skulptura je sauvana u manjem broju, ali su ulomci
cjelovitiji. Tu prevladavaju ulomci nadvratnika s motivom lozice, a
posebno je zanimljiv ulomak (moda luneta portala) s heraldikim
prikazom drveta ivota i antitetiki postavljenih zvijeri (slika desno).
Datira se u sredinu 11. st.
3. Gotika skulptura
Na prostoru franjevakog samostana i crkve naen je veliki broj ulomaka
gotike skulpture koja je uglavnom datirana u 14. st., dok ostataka druge nadogradnje crkve iz 15. st.
29

gotovo i nema. Osim dekorativnih elemenata naen je i velik broj arhitektonskih elemenata lukova, okvira i stupova. Nainom obrade se vee uz raniju romaniku iako je to u stvari gotika, pa to
ide u prilog starijoj dataciji. U drugu skupinu spadaju ulomci dviju bifora, masivni ugaoni kapiteli,
te ulomci kapitela s bogatim vegetabilnim ukrasom. Nadalje posebnu panju privlae i ulomci
heraldikih obiljeja. Sredinji dio je u obliku trokutastog tita, dok rubni okvir ima oblik "riblje
kosti", a sredinji dio orlovo krilo - grb ubia. Tu su jo i dijelovi triju kamenica koje su
oblikovane kao poluloptaste zdjele.
SREDNJOVJEKOVNE NEKROPOLE
Unutar i neposredno izvan zidina naeno je pet srednjovjekovnih nekropola. Dvije su nastale izvan
bedema (Vratnice i Novi put), a tri su vezane uz sakralne objekte unutar grada (Groblje, Tjeme i
Dol).
1. VRATNICE
Nekropola Vratnice nalazi se pred glavnim vratima
antike Varvarie. Ova nekropola se nastavlja u
srednji vijek na temelju pet grobova kasne antike.
Grobovi su ovalnog i paetvorinastog oblika, a
strmo i litiasto tlo uvjetuje nepravilnu orijentaciju.
Naena su 123 groba, od koji su 64 sadravala
priloge. Meu prilozima najee je zastupljen
nakit, u prvom redu obine kariice, zatim kariice sa
zavrnom petljom, par S-kariica, kariice od pletene ice,
naunice s tri koljenca, vie inaica jednojagodnih naunica,
aplike okruglog oblika, prstenje te eljezne ostruge s
priborom za zakopavanje. Prvotno je nekropola datirana u
10. i 11. st., no prema novijim podacima nekropola se datira
od kraja 8. do poetka 10. st.
2. NOVI PUT
Prilikom trasiranja pristupnog puta uz istonu padinu glavice
naeno je 13 grobova, od kojih je u 10 naeni prilozi. Prilozi
su: obine kariice, S-kariice, kariice od pletene ice s
petljom ili bez, naunice s tri koljenca, vie tipova jednojagodnih naunica, okrugle aplike, prstenje i
jedna igla. Nekropola se datira od kraja 8. do 1. pol. 9. st., kada se kult pokapanja nastavlja na
Vratnicama (slika gore).
30

3. GROBLJE
Izgradnjom viekonhne crkve unutar grada poetkom 10. st., nastaje novo ukopi te, a postepeno
odumire nekropola Vratnice. itava povrina seoskog groblja prepuna je gusto poredanih
starohrvatskih grobova.
Pred zvonikom su naena etiri groba, a samo u jednom su naeni prilozi (prsten od pletene srebrne
ice i jednoj agodna naunica). Ispred stare mrtvanice naeno je sedam grobova, a u dvama je
naeno vie bronanih kariica. Na rubnim dijelovima nekropole otkriveno je 88 grobova. Veina je
ovalna oblika, a orijentacija je istok-zapad. U 46 grobova naeni su prilozi. Najei su: obine
kariice, naunice s tri koljenca, tordirana kariica etvrtastog presjeka s raskucanim S-zavretkom,
par jednojagodnih naunica, jednojagodna naunica ukraena filigranom i granulacijom, naunica s
granuliranim koljencima, par privjesaka u obliku jagode, prstenje te trojagodna naunica
perforiranih jagoda. Posebno su zanimljiva dva groba u kojima su naene ljuske jaja, a u jednome i
kosti ptice. Nekropola se datira od 10. do 13. st.
4. DOL
Oko crkve sv. Marije istraena je nekropola sa 172 groba. Nema pravilne orijentacije, a grobovi su
po konstrukciji svrstani u dvije grupe:

grobovi prekriveni manjim kamenim ploama s plitkom rakom ovalna ili paetvorinasta
oblika, uglavnom oko crkve

grobovi u unutranjosti crkve i samostana, graeni na dva ili tri kata i prekriveni monolitnim
kamenim ploama (obiaj u 15. i 16. st.).

Smjetaj grobova izvan zidova ili u unutranjost crkve ukazuju na staleku raslojenost pokojnika.
Iz sauvanih oporuka poznato je kako su se ubii koristili crkvom sv. Marije kao svojim
mauzolejom, pa nalaz groba s obraenom monolitnom kamenom ploom s motivom orlova krila na
njoj samo to potvruje. U tom grobu je naen jedan kostur, uz njega jedna ostruga, dvije okrugle
kope bez trna i sedam privjesaka od srebrnog lima u obliku lista brljana. Od ostalih nalaza naeno
je prstenje raznih oblika (vitice, obini prsten s ovalnom valjkastom povrinom, prsteni s okom...),
okrugle, paetvorinaste i ovalne kope, zrnolika puceta s uicom, nekoliko srednjovjekovnih
novia, nekoliko varijanti trojagodnih naunica, naroskane naunice s tri granulirana koljenca te
jedan ma s gotikim karakteristikama. Nekropola se datira se od 2. pol. 13. st. (izgradnja crkve i
samostana) do 16. st. (novac).
5. TJEME
Na zapadnom rubu nekropole Groblje gradi se u 14. st. crkva s pravokutnom apsidom. Oko nje se
razvija nova nekropola, jednim dijelom prekrivajui nekropolu Groblje, te se tu grobovi nalaze u dva
sloja ukopa. Naeno je 78 grobova, iji oblik nije ustaljen, ali prevladavaju oni ovalna i
31

paetvorinasta tipa. Orijentacija je nepravilna. Naeno je malo priloga. Meu prilozima istiu se
kope koje se ovalno ire prema lunom dijelu s dva trna, bronane i srebrne obine kariice,
naunice s tri granulirana koljenca, troj agodna naunica s jagodama ukraenim granulacijom,
poneko zrnoliko puce, prstenje te par ostruga. Ovdje su posebno znaajne naunice s tri jagode koje
se datiraju u kasniji srednji vijek, pa se nekropola datira od 14. do poetka 16. st.
KERAMIKA
Dugotrajan tok razvoja naselja na Bribiru, ostavio je za
sobom obilje keramikih
keramika

graa

ostataka.

Otkrivena je

prapovijesnog,

antikog

srednjovjekovnog razdoblja (slika desno).

Iz 6. i 7. st. vide se zaetci ranosrednjovjekovne
keramike (lokalitet Tjeme, kue na Dolu). Tehnike
izrade ove keramike oituje se u jednostavnijoj i grubljoj izradi na manjim loncima koji su tada
esti. Posude su raene na lonarskom kolu sa ukrasima kao to su nepravilna valovnica i vodoravna
crta, te kosi ubodi i lonarski peat na dnu posude iz ega je vidljivo da su se posude doraivale
rukom. Ovi se oblici posua veu uz sline primjere rane slavenske keramike istovremenog
kulturnog horizonta.
U mlaem sloju ranosrednjovjekovne keramike (8./9. st.) uoava se trbuni kruni oblik sa najveim
promjerom u gornjem dijelu trbuha, blago izvuenog vrata i koso odrezanog oboda. Ukras je
izveden valovnicama na dijelu ramena i vrata.
Grubu keramiku 11. i 12. st. tee je izdvojiti. Tehniki usavreniji oblici primjeuju se na lonariji
od 12. st. na dalje. Uz valovnicu upotrebljava se ukras uboda na vratu i ramenu posude.
Na neglaziranim posudama 13. i 14. st. vidi se tehnoloki napredak - proienija glina, finija
struktura, stjenke jednake debljine, ravnomjerno nanesen ornament, peati u vidu ispupenja na
sredini dna. Glazirana stolna keramika pojavljuje se tek potkraj 13. st. Tehnika glaziranja imala je
funkcionalni i dekorativni karakter - nanos sjajnog staklastog premaza sa dodatcima metalnih oksida
za boju. Posue tipino za ovo razdoblje su vr i stolna zdjela. Javljaju se i primjerci importirane
majolike s podruje Italije u stilu arhajske majolike ija proizvodnja traje do sredine 15. st. kada je
zamjenjuje viebojna renesansna majolika.
STAKLO
Meu arheolokim materijalom srednjovjekovnog razdoblja pojavljuju se i ostaci predmeta raenih
od stakla. Uglavnom se radi o inventaru kunog, stolnog stakla pronaenih u kui sjeverno od
dananjeg groblja i kule na podnoju Dola, te samostanu sv. Marije. Najvei dio fragmenata pripada
skupini aa s apliciranim plastinim ukrasom na stjenkama (gotiki stil).
32

METALNI PROIZVODI
Raznovrsni metalni predmeti naeni su u srednjovjekovnom sloju Bribira. Najbrojniji nalazi su oni
koji karakteriziraju gospodarski ivot, a dijele se na poljodjelsko orue i predmete praktine
namjene.
Sauvan je raznovrstan poljodjelski alat - srpovi, motike, kose i lopate, iji su oblici karakteristini
za cijelo srednjovjekovno razdoblje. Tu se nalaze kopaice neznatno proirene otrice koje se
datiraju od 8. do 10. st.
Naeno je vie primjeraka kara (kare s lukom i jakim krakovima - 8.-10. st., kare s
poluprstenastim lukom - 13.-14. st.). Naeni su i noevi koji su se koristili i kao oruje i orue,
kljuevi za otkljuavanje...
Od ostalih metalnih predmeta tu su pronaeni i dijelovi opreme konja i konjanika - nalazi eljeznog
stremena (10. st.), konjskih vala (10. st.) te ostruga i potkova (od 10. do 14. st.).
Tu su jo i strelice, osnovno oruje slavenskog i hrvatskog ratnika. Vrhovi su bili uglavnom oblika
izduenog lista i pripadaju vremenu od 9. do 12. st., dok su one piramidalna vrha datirane u 14. st.
Pronaen je i kovaki alat koji pokazuje kako je Bribir u srednjem vijeku bio veliko kovako i
metalopreraivako sredite, dok su predmeti koji su bili kvalitetnije izraeni (ostruge, buzdovani,
maevi i prstenje) bili importirani iz jaih trgovakih sredita, uglavnom iz primorskih gradova.
NUMIZMATIKA
Javlja se bizantski novac 8. st. (zlatni solid Konstantina V. Kopronima). U 13. st. javljaju se srebrni
kovani novci do 15. st. Dolaskom Dalmacije pod vlast Venecije 1409. javljaju se mletaki novci koji
su u opticaju do dolaska Turaka, do 16. i 17. st. kada se javlja i upliv turskog novca.
Posebnu ulogu imaju novci bribirskih knezova ubia koji su naeni u malom broju.
SFRAGISTIKA
U Zadru je 1961. naen peatnjak bribirskog kneza bana
Pavla ubia (objavio ga je Beloevi, slika lijevo). Na
njemu je natpis: PAULUS DE BREBERIO BANUS
CROATORUM D(omi)N(u)S ET BOSNE. Nacrtan je
tit sa orlovim krilom - simbol ubia, te kaciga sa
perjem i cvijetom.

33

KNIN
Knin (Tenen, Tenenum, Tnin...) je od prapovijesti do danas vaan prometni i strateki punkt na
glavnom i najpogodnijem prirodnom putu koji spaja Podunavlje s Jadranom. U ranom srednjem
vijeku razvio se od povremenog u stvarno politiko i upravno sredite Primorske Hrvatske pa je
Knin s okolicom najbogatije arheoloko podruje srednjovjekovne hrvatske arheologije.
U srednjem vijeku Knin je bio upanijsko, kraljevsko i crkveno sredite Hrvatske - sjedite
hrvatskog vladara, kralja ili bana, jako vojno uporite te sjedite hrvatskog ili kninskog biskupa.
Ranosrednjovjekovni se grad razvio iz kasnoantikog utvrenog naselja ija je jezgra bila na junoj
zaravni brda Spas. Na dananjem prostoru triju polja: Kninskom, Kosovu i Petrovu polju nalazili su
se vladarski posjedi i naselja. Organizirani razvitak kninske aglomeracije jaa od kralja Drislava u
2. pol. 10. st., a u Zvonimirovo doba Knin postaje stalnom vladarskom prijestolnicom Hrvatske. U
11. st. u blizini se, u kraljevskoj villi Kosovo, dananjoj Biskupiji, osniva sjedite hrvatske biskupije.
S prvim Arpadoviima, poetkom 12. st. Knin ostaje kraljevski grad, ali gubi niz institucija.
ISTRAIVANJA
Prva arheoloka istraivanja na kninskom podruju provedena su krajem 19. st. i vezana su uz
tadanje upnike - fra Lujo Marun, fra Dane Klari, fra Stjepan Zlatovi. U Kninu je 1885. osnovan
Odbor za istraivanje starina u kninskoj okolici. Istraivaki rad je bio uspjean pa je 1887.
osnovano Kninsko starinarsko drutvo, te je sagraena zgrada Prvi muzej hrvatskih spomenika. To
su poeci nacionalne arheologije. Nakon Marunove smrti, njegov rad nastavio je Stjepan Gunjaa.
SREDNJOVJEKOVNI LOKALITETI
KNIN-GREBLJE
Na sjeveroistonoj padini brda Sv. Spas u Kninu nalazi se lokalitet Greblje. Godine 1964. prilikom
graevinskih radova na tom poloaju nailo se na vie grobova, koji su uniteni, ali je ipak jedan dio
nalaza dospio u MHAS u Splitu. Sustavna istraivanja provedena su u vie arheolokih kampanja od
1966. do 1971.
Na nekropoli Knin-Greblje ukupno je istraeno 218 grobova, poslaganih na redove, koji najveim
dijelom pripadaju kasnoantikom autohtonom stanovnitvu, a tri se groba sa sigurnou mogu
pripisati Istonim Gotima (47, 55, 173).
KNINSKA TVRAVA
Kninska tvrava je prvi i najznaajniji starohrvatski poloaj na podruju grada Knina. Poeci njene
gradnje seu u 9. st. Tu je bilo administrativno i vojno sredite. Na sjevernom dijelu, u njenom
produetku nalazi se brdo Spas sa starohrvatskom nekropolom.
34

KNIN-SPAS
Spas je brijeg koji se uzdie zapadno od Knina. Zajedno s kninskom tvravom (odvojeni su u 18. st.)
ini jedinstven i lako branjiv kompleks. Naseljen je jo od prapovijesti - gradinsko naselje Ninia
koje je uniteno pri rimskim osvajanjima. Obnovljeno je u kasnoj antici kao castrum i bilo je vano
za bizantsko-gotskih ratova. Arheolokim istraivanjima 1977.-1982. otkriveno je na njemu
naseobinsko groblje sa 228 starohrvatskih grobova, te predromaniki reljefi i fragmenti latinskog
natpisa iz predromanike crkve 9. st., za koju se pretpostavlja kako je bila posveena sv. Spasu.
TVRAVA-PODGRAE
Ovaj se lokalitet nalazi pod kninskom tvravom. Istraivanja na njemu jo traju, a radi se o
srednjovjekovnom kompleksu profanog karaktera.
KAPITUL
Kapitul se nalazi nadomak Kninu, na maloj uzvisini uz Krku. U toponimu se ouvao spomen na
nekadanji katedralni kaptol kninske biskupije. Tu su 1885. poela prva sustavna arheoloka
istraivanja srednjovjekovne nacionalne arheologije.
U ranom srednjem vijeku na kompleksu starijeg rimskog vojniko-veteranskog naselja, sagraen je
vladarski benediktinski samostan sv. Bartolomeja, a na istom poloaju u 13. st. romanika katedrala
kninskog biskupa. Samostan je vjerojatno osnovan sredinom 9. st., za Trpimira, u vrijeme irenja
benediktinskog reda na hrvatskom prostoru. Podaci o samostanskim opatima u ispravama iz doba
Petra Kreimira IV. i Zvonimira svjedoe o vanosti samostana u politikom ivotu Hrvatske u
2. pol. 11. st.
Ostaci ranosrednjovjekovne crkve nisu sauvani, ali predromanika skulptura ukazuje na postojanje
vee predromanike bazilike. Kod crkvenog namjetaja utvrene su tri stilske faze, od sredine 9. do
kraja 11. st. Najvaniji dio kamenog namjetaja su natpisne ploe s imenima knezova Svetoslava i
Drislava iz 10. st. Stjepan Gunjaa je crkvu sv. Bartolomeja doveo u vezu s prvotnim mjestom
pokopa kralja Zvonimira. Nestankom hrvatske narodne dinastije kraljevski samostan se gasi, a Gejza
II. ga sredinom 12. st. predaje splitskoj nadbiskupiji. U 13. st. na mjestu samostana gradi se kninska
katedrala - stolnica kninskog biskupa.
PLAVNO
Sjeverno od Knina nalazi se selo Plavno. Arheoloka istraivanja tu je u nekoliko navrata poduzeo
Lujo Marun (1902.-1906.) na lokalitetu Meine-uria groblje. Uz metalne nalaze iz
srednjovjekovnih grobova pronaen je i manji broj ulomaka starokranske skulpture te brojni
ulomci iz predromanikog doba. Nisu otkriveni arhitektonski ostaci crkve. Predromaniki ulomci
pokazuju dvije faze ureenja crkve (sredina 9. st., 11. st.). Iz natpisa se saznaje kako je crkva, nama
nepoznata titulara, podignuta kao zavjetna crkva, a zatim i kako je obnovljena.
35

BISKUPIJA
Lokalitetu na podruju sela Biskupija obraeni su posebno.
GOLUBI
Prisutnost avarskog etnikuma otkriva zlatna garnitura
mediteransko-bizantskih obiljeja koja potjee iz Golubia
kod Knina (slika desno). Izraena je tehnikom na proboj, te
je vjerojatno izraena u radionicama jednog od dalmatinskih
gradova.
UZDOLJE
Na junom kraju Kosova polja nalazi se Uzdolje. Tu
je meu ostacima stare crkve sv. Luke na seoskom
groblju pronaen natpis s imenom kneza Muncimira.
U ranom srednjem vijeku to je vjerojatno bila crkva
sv. Ivana - jednobrodna graevina s polukrunom
apsidom. Izvorno je vjerojatno starokranska crkva.
Uzdolje je vjerojatno bio vladarski posjed s crkvom
sv. Ivana koju 895. obnavlja knez Muncimir (zabat s njegovim imenom na slici gore) kao svoju
vladarsku zadubinu i oprema je predromanikim liturgijskim namjetajem. To potvruju brojni
ostaci kvalitetno izraenog skulptiranog predromanikog septuma od kojih su najznaajniji zabat i
arhitrav s natpisom o Muncimirovoj donaciji.
ORLI
Ovdje su u unitenim grobovima pronaena dva maa (1924., 1927.), a oba su dugo vremena u
literaturi bila povezivana s drugim lokalitetima. Jedan je bio pripisivan nalazitu Vrpolje kod Knina,
a drugi nalazitu Biskupija-Crkvina.
Jedan ma predstavlja prijelazni oblik iz posebnog tipa 1 u tip H. Vrhjabuice

trokutasto je

oblikovan, a na jabuici se nalaze jedva zamjetni tragovi triju poljakoja su nekadbila ukraena.
Nakrsnica je kratka i masivna. Otrica je dvosjekla. Po sredini sjeiva je kanal za otjecanje krvi.
Jabuica drugog maa izraena je od dva dijela (slika desno).
Gornji dio je trokutastog oblika i podijeljen je na tri polja, koja su u
potpunosti platirana pozlaenom mjedi. Bona polja ukraena su
graviranim motivom jelinih granica, dok je sredinje polje
ukraeno dvjema viticama. Donji dio jabuice je ovalnog oblika,
dosta je oteen, ali vidi se kako je i on bio ukraen graviranim
jelinim granicama i viticama. Nakrsnica je kratka i masivna. I ona je platirana pozlaenom mjedi.
36

Sjeivo je dvosjeklo, damascirano i po sredini ima kanal za otjecanje krvi. Ovaj ukras slian je
ukrasima na maevima pronaenima na Baltiku i u Nizozemskoj, ali nema izravne analogije.
Maevi se datiraju u posljednju etvrtinu 8. st., u ranokarolinko doba i najvjerojatnije predstavljaju
proizvod franakih radionica u Porajnju. Do nas su vjerojatno stigli trgovakim putovima iz sjeverne
Italije na poetku 9. st.
EVRSKE
Godine 1897. povjerenik V. Ardali je u svom vrtu u evrskama kod Kistanja naiao na
srednjovjekovne grobove, a u nekima od njih pronaao je i naunice. Rezultati istraivanja nisu
poznati, osim to u zbirci Muzeja hrvatskih arheolokih spomenika iz evrsaka potjee: 37 obinih
kariica, 23 naunice s jednom jagodom, 28 naunica s tri jagode, dvije naunice sa etiri jagode, te
dvije kasnosrednjovjekovne eljezne ostruge.
EVRSKE-LEAJIA GLAVICA
Godine 1896. istraivana je nekropola na Leajia glavici u okolici evrsaka kod Kistanja.
Otkriveno je 10 srednjovjekovnih grobova u kojima je, osim u dva groba, bilo dosta priloga (najvie
naunica i prstenja). Svi otkriveni grobovi bili su izraeni od kamena zidanog usuho, a pokriveni su
debljim nepravilnim kamenim ploama.
IVOEVCI-BURNUM
U Burnumu u selu Ivoevcima kod Kistanja, gdje je bio logor XI rimske legije, sluajno je naen
jedan starohrvatski grob, izraen od dvaju velikih rimskih nadgrobnih natpisa. To je navelo Luju
Marun 1897. da pone sustavno istraivati to zemljite. Istraio je oko tridesetak starohrvatskih
grobova, koji su veinom bili izraeni od kamenja uzetog iz poruenih antikih kua i od ulomaka
rimskih kamenih natpisa. Od priloga u njima se nalo naunica, prstenja, srneih i jelenjih rogova.
Poetkom 1899. Marun nastavlja iskopavati u Burnumu. Ovaj put poeo je istraivati jednu veu
gomilu. Tu je otkrio vie starohrvatskih grobova (toan im se broj ne zna) u kojima se nalo
naunica i prstenja raznih tipova, od kojih jedan zlatni s privjeskom, a vjerojatno je tom prilikom
naena i ostrogotska fibula.
PAENE
Selo Paene se nalazi 12 km sjeverozapadno od Knina. Tu nikad nisu provedena arheoloka
istraivanja, ali su naeni brojni kameni ostaci koji ukazuju na predromaniku crkvu.
Niz ulomaka arhitrava i luka predromanike oltarne pregrade naeni su pod zidovima apside
pravoslavne crkve sv. ura, u njenom ziu, te na okolnom groblju. Prema natpisima crkva je u
ranom srednjem vijeku izgraena kao privatna donacija hrvatskog dostojanstvenika Rastimira, i bila
je posveena sv. Mariji, sv. Jakovu, a moda i Kristu Spasitelju.
37

LOKALITETI NA IBENSKOM PODRUJU

ZAZVIC
Jedno od prvih arheolokih istraivanja na ibenskom podruju poduzeo je u aviu 1896. Lujo
Marun. Otkrivena je vea trobrodna bazilika s polukrunom apsidom, narteksom i zvonikom na
proelju. Grobovi su pronaeni i unutar i oko bazilike. Marun je datira 8.-11. st.
Radi se o ranokranskoj jednobrodnoj crkvi, velike
polukrune apside s narteksom na zapadnoj strani
koja je u karolinko doba pregraena tako da je
postavljanjem dva para zidanih stubova izduenog
pravokutnog presjeka postala trobrodna (slino kao Sv. Mandaljena na Gorici u Stonskom polju). Na
zapadnoj je strani ispred narteksa podignut zvonik. Prema analizi skulpture, adaptacija se datira u
sredinu 9. st., u doba kneza Trpimira.
Miljenko Jurkovi dri kako je tada narteks gotovo sigurno podignut za jedan kat, ime je dobio
funkcije westwerka (nemojte biti ludi i to rei na ispitu). Zidani stubovi izduenog pravokutnog
presjeka javljaju se i kod sv. Marte u Bijaima, u crkvi u Koljanima, te kod sv. Marije na Crkvini u
Biskupiji, to se pokazuje gotovo kao standard u artikulaciji nosaa karolinkih crkava.
DUBRAVICE
Dubravice se nalaze 5 km sjeveroistono od Skradina. Ranosrednjovjekovno groblje otkriveno je
sluajno 1986. na padini pred upnom kuom i kapelicom.
Otkriveno je 56 grobova - 50 kosturnih i est paljevinskih. Kosturni su bili
sloeni u redove. Grobovi su graeni od nepravilnih kamenih ploa (slika
desno), poklopljeni sa poklopcima, a javljaju se i grobovi s drvenom
konstrukcijom koji su smjeteni na istoj dubini kao i glavnina grobova s
kamenom

arhitekturom. U objema skupinama grobova, uz ostatke

pokojnika, pronaeni su posve slini grobni prilozi.

Kod est paljevinskih grobova radilo se o arama ispunjenim garom i
pepelom.

Godine

1989.

pronaena je itava ara in situ, ispunjena ostacima

spaljenih ljudskih kostiju, a bila je poklopljena
kamenim poklopcem (slika lijevo). Smatra se kako je
treba datirati u 7. st., odnosno prva desetljea 8. st.

38

to se tie priloga, nema razlike meu

grobovima

kamenom

drvenom

arhitekturom. Najbrojniji su bili keramiki

lonci (27 komada, grob 37 na slici desno). Oni
su se uglavnom nalazili u grobovima, uz glavu
ili stopala pokojnika, ali ih je nekoliko
otkriveno i izvan raka, na grobnim poklopcima. Sljedea najbrojnija skupina predmeta eljezni su
noevi (18, od toga u dva sluaja rije je o bojnim noevima).
Osim keramikih posuda i eljeznih noeva otkriveni su i okovi triju drvenih vedrica za vodu, tri
eljezna kresiva, eljezni vrak strelice, eljezni okov, korica jednog noa, dva eljezna okova
neutvrene namjene, te jo nekoliko eljeznih predmeta koje nije bilo mogue identificirati. Naena
su dva komadia kremena, jedan pravilno rezani komad mramora, jedan keramiki prljen, ostaci
kone vreice jo neutvrena sadraja i jedna bronana pojasna kopa.
Pored tih uporabnih, u grobovima je pronaen itav niz nakitnih predmeta: etiri
srebrne i dvije pozlaene naunice, etiri bronana i jedan srebrni prsten i dvije
na osobit nain oblikovane ogrlice. Naen je i jadan zlatni i dva bronana
novia, te dijelovi ljuske jednog jajeta.
Za datiranje su nam vani sljedei predmeti. Srebrna naunica zvjezdolikog tipa (slika gore)
pronaena u grobu 15 vrlo je slina paru bizantskih zvjezdolikih naunica otkrivenih u Golubiu kod
Knina, pa bi poetak pokapanja trebalo datirati najkasnije u
poetak 8. st. Pronaeni zlatnik (solidus) bizantskog cara
Konstantina V. Kopronima i sina mu Lava (751.-775., slika
lijevo), otkriven u neposrednoj blizini usta pokojnika u grobu
34, kao i neki drugi nalazi, potvruje uporabu groblja tijekom cijelog 8. st.
Prisutnost

para

pozlaenih

naunica

minjskog

(odnosno buzetskog) tipa u grobu 11 (slika desno)

upuuje na trajanje pokapanja do u 9. st.
DONJE POLJE-SV. LOVRE
Sv. Lovre se nalazi 9 km istono od ibenika, u polju
koje predstavlja najplodniji kraj u ibenskoj okolici. Na
tom je lokalitetu izmeu dva svjetskog rata istraen 61
grob - etiri u samoj unutranjosti crkve, jedan iza
apside, a ostali na zapadnoj strani groblja. Datiraju se
od 9. do 12. st.

39

Godine 1977. za revizijskih istraivanja istraeno je 20 grobova (Zlatko Gunjaa), a meu nalazima
se istie par srebrenih pozlaenih sljepooniarki (9.-10. st.).
Istraivanje se istono od crkve nastavlja 1995. (eljko Krnevi). Istraeno je 16 grobova.
Pronaeni su ulomci srebrene trojagodne filigranske naunice, kariice, jednojagodne naunice (9.
11. st.). Najzanimljiviji je nalaz dviju keramikih ara sa spaljenim ostacima pokojnika starohrvatske are s kraja 7. i poetka 8. st.
Godine 1996.-1997. provedena sustavna istraivanja sjeverno od crkve otkrila su grobove u tri sloja
od 9. do 12. st. Izmeu ostalog naen je par srebrenih pozlaenih sljepooniarki te tri ulomka
crkvenog kamenog namjetaja (9.-11. st.).
Ukupno je na lokalitetu istraeno 136 starohrvatskih grobova od 9. do 15. st., a zbog paljevinskih
grobova pretpostavlja se kako je pokapanj e poelo krajem 7. st.
VRPOLJE-KOSA
Na ovom su lokalitetu 1965.-1970.
otkrivena 123 starohrvatska groba (slika
desno). Istraivanja je vodio Zlatko
Gunjaa (Muzej grada ibenika).
Grobovi

su

ukopani

(30 cm).

Prilikom

vrlo
kopanja

plitko
raka

izdubljena je litica kako bi se dobila

vea dubina, pa je kamen ivac ujedno i dno groba. Svi su grobovi nainjeni od nepravilnih kamenih
lomljenaca u jednom ili u dva reda, neki su bili oblijepljeni glinom kako ne bi putali vodu (to je
uoeno i u Dubravicama, Majdanu i Biskupiji od Knina). Iako su se grobovi smjetali na litiastom
terenu, njihova je orijentacija preteno pravilno usmjerena istok-zapad. Oblik im je razliit.
Prevladavaju ovalni oblici, a ima ih pravokutnih i trapezoidnih. U grobovima je uglavnom bio
pokopan jedan mrtvac, a samo u nekoliko grobova bilo je po vie ukopa. Ruke svih mrtvaca su bile
ispruene niz tijelo.
Naeno je jako mnogo priloga, posebno je brojan nakit - naunice i prstenje karakteristino za
dalmatinsko-hrvatsku kulturnu grupu 9. i 10. st. Predmeti su uglavnom izraeni od srebra, a zatim
od bronce, bakra, eljeza i pozlaenog srebra. Pronaeno je 47 obinih kariica, dvije S-kariice,
dvije kariice s koljencima, 44 jednojagodne (dvije imaju kariice sa savijenim petljama), dvije s
izduenom jagodom i koljencima sa strane, dvije trojagodne (s izduenom srednjom i dvije manje
jagode sa strane), dvije etverojagodne, 22 prstena, puce, aplika, etiri eljezna noa, dva glinena
prljena, dvije ivotinjske kosti, zrnje penice (ostaci poganskih obiaja pokapanja).

40

Grob 112 (slika lijevo) je

oznaen kao "grob plemenske
odlinice".
naene

U
dvije

etveroj agodne

njemu

su

srebrene
naunice,

srebreno puce, dva srebrena

prstena te no za ienje ribe
(slika desno).
Groblje se datira u 9.-10. st.,
konzervirano je i prezentirano.
PIRAMATOVCI-VRBICA
U cijelosti istraeno starohrvatsko groblje, no rezultati jo nisu objelodanjeni. Istraeno je 120
grobova na redove (9.-10. st.).
Nakit je najbrojniji -

18 kariica, 4 S-kariice, 31 jednojagodna, dvije trojagodne, dvije

etverojagodne naunice, 21 prsten, aplike, noii, eljezne kope, puce, kljui.

Treba izdvojiti tzv. "peniaste" naunice od srebra s tragovima pozlate (sline na lokalitetu
Biskupija-Bukorovia podvornice).
PIRAMATOVCI-SV. LOVRE
Uz crkvu sv. Lovre u Piramatovcima u sluajno otkrivenom ranosrednjovjekovnom grobu naeni su
eljezni ostaci tobolca, eljezna ostruga i eljezni no. Od tobolca su se sauvala tri eljezna okova
koja su inila konstrukciju oko koje je bila prevuena koa. Okovi su izduenog, pravokutnog oblika
(slika lijevo). Na jednom okovu nalazi
se ovalno proirenje, dok je na drugom
pravokutno ojaanje u ijem se sreditu
nalazi pravokutni okvir. Na krajevima
okova nalaze se kalotasta proirenja
koja su bolje sauvana samo na jednom okovu. U sreditu kalotastih proirenja nalazi se po jedan
otvor za zakovicu, oko kojeg je zrakasti ukras.
IBENIK-SV. MIHOVIL
Nalaz ulomka sa pleterom i legenda o dolasku Kolomana kad je trogirski biskup drao misu u
crkvici u kastrumu idu u prilog postojanju crkvice. Na temelju dokumenata saznaje se kako je
crkvica bila podignuta na rubu brijega, izvan istovremenih zidina. Zakljuuje se kako su prvi
srednjovjekovni stanovnici ibenika naselili upravo na gradinu sv. Mihovila i odatle grad irili
prema moru i kopnu.
41

SIBENIK-GOSPA VANKA GRADA

O grobnoj se arhitekturi ne moe nita rei, ali su pronaene 22 trojagodne naunice, sedam
naunica s koljencima, puceta, kope, noevi, prstenje. Nalazi se datiraju od 12. do 15. st.
DANILO-SEMATORIJ
Lokalitet

Danilo-ematorij

nalazi

se

na

sjeveroistonom rubu plodnog Danilova polja,

blizu zaseoka Danilo Gornje, kod upne crkve
sv. Danijela. Otkria antike arhitekture (slika
desno) prilikom kopanja vodovoda bila su povod
za arheoloka istraivanja pod vodstvom Duje
Rendia-Mioevia. Sustavna istraivanja poela
su 1958. i s prekidima su trajala sve do 1970.
Na

tom

platou,

osim

temeljnih

ostataka

kasnoantike profane i srednjovjekovne sakralne

arhitekture, otkriven je velik broj grobova na
dubini od 2 do 3,50 m. Bili su isprepleteni meu
zidovima arhitekture u vie slojeva, to je
uvjetovalo veliku zbrku u orijentaciji i visinskom
poloaju pojedinih grobova. Ukupno su na tom relativno malom prostoru otkrivena 403 groba, od
kojih su 32 kasnoantika. Ostali se grobovi, njih 370, datiraju od 9. do 15. st.
Iako su se grobovi isprepletali u vie slojeva, ipak je pretean broj imao pravilnu orijentaciju istokzapad. Grobna arhitektura varira od suhozidova, nepravilnih kamenih ploa (oblonica), do zidanih
grobnica s obraenim pokrovnim ploama, od kojih su neki ulomci ranijih (antikih) grobnih
spomenika. Oblici grobova su ovalni, pravokutni i trapezoidni.
U mnogim grobovima, pogotovu u gornjem horizontu, bilo je ukopano vie mrtvaca (3-4 pokojnika).
Ruke su im bile pruene niz tijelo ili prekriene na prsima.
Grobni nalazi su vrlo siromani, a sastoje se od malobrojnog
srebrnog ili bronanog nakita (obine kariice, naunice buzetskog
tipa (slika desno), jednoj agodne i trojagodne naunice, naunice s
koljencima, prstenje (slika desno), eljezne preice, kresiva,
nekoliko glinenih prljena, pojasne kope, srebreni privjesci, dva
para ostruga). S ovog poloaja potjee i sluajni nalaz jedne
naunice karantansko-ketlake kulturne grupe. To je kariica kojoj je
donji dio savijen u nekoliko petljica s kojih vise resice od tanke ice.

42

Godine 1981. istraeno je jo 29 grobova, od ega su nalazi naeni u est grobova (tri trojagodne
naunice, dvije obine kariice, par naunica s tri koljenca, etiri prstena te soldin mletakog duda
Andrea Dandola iz sredine 14. st.).

DANILO-ERACI
Arheoloka ekipa koja je istraivala poloaj Danilo-ematorij, istraila je 1971. i nekropolu DaniloEraci u zaseoku Danilo Gornje (Marija malcelj, Z. Gunjaa), gdje je na seoskom putu virilo je iz
zemlje nekoliko grobnih oblonica.
Na malom prostoru otkrivena su 32 starohrvatska groba. Grobovi su bili nainjeni od nepravilnih
vapnenastih ploa postavljenih vertikalno, a ovalnog su ili pravokutnog oblika. Oblik je diktirala
konfiguracija terena jer su grobovi polagani u krape ili izmeu stijena. Usprkos tome veina ih ima
pravilnu orijentaciju istok-zapad, a samo su 4 groba bila okrenuta u pravcu sjever-jug.
U svakom se grobu nalazio po jedan kostur. Mrtvaci su leali na leima s rukama ispruenim niz
tijelo. U jednom grobu kostur je bio u zgrenu poloaju.
Od priloga najvie je naeno jednojagodnih naunica (11 komada), zatim obinih kariica (3
komada), obinog prstenja (3 komada) i 1 dugme.
Groblje se datira u 9.-11. st.
DANILO-LUGUE
Na ovom su lokalitetu otkrivena tri groba, od kojih su dva potpuno unitena. Bili su orijentirani u
pravcu sjever-jug, a graeni su od pravilnih oblonica. Pronaena su dva bronana prstena. Kasnije
je pronaen jo jedan slian grob sa dvije naunice i prsten.
SKRADIN-MORPOLAA
U Morpolakom polju, oko 300 m od Tubia kua, blizu crkve sv. Petra, naeni su 1906. grobovi.
Groblje s grobovima na redove u obinim zemljanim rakama je devastirano, a niz predmeta je
otkupljen. Prema zabiljekama Luje Maruna u jednom grobu naen je eljezni ma (slika dolje) i
gotovo sasvim istrunule ostruge, a
odmah do njega naen je drugi grob
u kojemu su bile bronane ostruge pozlaene sa odgovarajuim saponima, te jedan zemljani loni, a
na pojasu jedan mali sapon. U jo jednom grobu naen je jedan bardak (drvena vedrica). Uz druge
mrtvace pronaena su dva fragmentirana eljezna srpa, vei i manji noevi, nekoliko komada od ice
prostih naunica. Od tih predmeta danas je mogue identificirati samo jedan ma i jednu ostrugu.
Marun 1908. poinje istraivati groblje kod crkve sv. Petra. U neposrednoj blizini crkve, u
najdonjem sloju, otkriveni grobovi imali su po jednog mrtvaca, a njihova orijentacija je bila od
zapada na istok. Dalje od crkve grobovi su se ponegdje nalazili u dva, a blie crkvi i u tri reda. Uz
43

naunice je u tri sluaja naen mrtvacu oko pojasa ili na grudima po jedan srebrni mletaki novac
koji najdonje grobove datira u 12. st. Grobovi su veinom na povrini zemlje bili pokriveni
jednostavnim stekom.
SKRADIN-SMRDELJI
Povjerenik V. Ardali je 1896. vrio arheoloka istraivanja u selu Smrdeljima kod Skradina. Toan
poloaj istraivanja nije poznat, kao ni broj otkrivenih grobova. Zna se samo to da je radio na dvama
poloajima sa po vie srednjovjekovnih grobova. U mnogim je grobovima naao po vie komada
lijepo izraenih naunica i krasnih pozlaenih ureenih bronanih predmeta.
U zbirci Muzeja hrvatskih arheolokih spomenika s ovih poloaja ima 20 obinih kariica, 11
jednoj agodnih naunica, 143 trojagodne, dvije naunice karantansko-ketlakog kulturnog kruga i
etiri prstena. To je materijal koji se na osnovi raznih zabiljeki, starih fotografija i objelodanjenog
popisa u Starohrvatskoj prosvjeti mogao identificirati. Vjerojatno je materijala naeno mnogo vie.
U neposrednoj blizini jednog od ovih poloaja,
1895. je u zemlji naena poznata bronana
garnitura avarske provenijencije (slika lijevo)
koja je bila pomijeana s ugljenom i pepelom,
a sljedee je godine u drugoj jami s nagorenim
drvom i pepelom naeno jo pet predmeta
zajedno s ulomcima razbijene keramike (slika
dolje desno).

SKRADIN-ZDRAPANJ
Godine 1891. L. Marun je izvrio pokusno istraivanje
kod crkve sv. Bartola u drapnju kod Skradina. Otkrio je
ostatke temelja jedne crkvice, iji su zidovi bili dosta
masivno graeni. Marun 1909. nastavlja istraivati te je
tada otkrio i nekoliko grobova. Neki su grobovi bili
sagraeni suhozidom, a u njima nije bilo nalaza. U
jednom zidanom grobu, gdje su bila pokopana tri
mrtvaca, pronala su se dva izlomljena kalea od kositra.
S ovog lokaliteta potjee nekoliko iznimnih komada crkvenog namjetaja. Pronaeni su ulomci
dvaju arhitrava i zabata oltarne pregrade te plutej. Natpis na arhitravu svjedoi kako je crkvu kao
obiteljski zavjet dao podii bribirski upan Pristina sa suprugom u vrijeme vladanja kneza Branimira
44

("Branimero ducem Clavitnorum"). U gornjem pojasu arhitrava su kuke, ispod kojih je profilirano

rebro s kimatijem na unutranjoj strani, a u donjem

pojasu tee natpis (slika gore). Kuke i natpis se
nastavljaju na zabatu kojem nedostaju donji krajevi. U
sreditu zabata (slika lijevo) je kri sa suelice
postavljenim dvjema pticama pod krakovima kria.
Povrina pluteja oltarne ograde je ispunjena je s
trideset troprutih medaljona, pet u visinu i po est u
irinu (slika dolje). Dijagonalno ih preplie tropruta
traka koja na bokovima pluteja prelazi u vorove i mijenja smjer pod pravim kutom te zavrava na
dnu pluteja. Plutej ima vijenac na kojem je jednostavni ukras troprutih arkada koje se presijecaju.
Osnovni je motiv u cjelini koncipiran dosta primitivno. Troprute medaljone ne povezuju vorovi i ne
tvori ih beskonana tropruta traka, kako je to uobiajeno u
predromanikoj skulpturi. Ovako koncipirani ornamenti najei
su na reljefima jedne klesarske radionice iz 2. pol. 9. st., koja je
djelovala u vrijeme kneza Branimira na brojnim lokalitetima u
srednjoj i sjevernoj Dalmaciji te u zapadnoj Bosni.
BRATISKOVCI

KOD

SKRADINA
U sluajno otkrivenom grobu prigodom vaenja gline 1897.
pronaen je par ostruga (slika lijevo). Imaju ravne krakove
trokutastog presjeka i zavravaju uicama. Podui stoasti
trnovi u donjoj su polovici obavijeni mjedenom oplatom,
koja je pri vrhu i dnu optoena nizom zrnaca i ukraena
urezanim motivom jelinih granica.
BILICE
OTOK PRVI
Lokaliteti na prostoru Bribira - na Bribirskoj Glavici i Otres - iako pripadaju ibenskom podruju,
obraeni su posebno.
45

NIN
POVIJEST NINA
Nin je smjeten u laguni, usred plitkog zaljeva. Odlian strateki i privredni poloaj Nina u dnu
duboko uvuenog zaljeva, omoguavao je kroz povijest dobru obranu s morske i kopnene strane.
Oko 300 m junije od naselja, uz juni rub solane naeno je naselje iz starog neolita. To je jedno od
rijetkih nalazita starijeg neolita, a i jedino nalazite u kome se nala potpuno izolirana faza starijeg
neolita u Dalmaciji. Nakon starijeg neolita, Nin je, sa sigurnou, ponovno naseljen tek u eljezno
doba, od 9. st. pr. Kr. U to vrijeme Nin postaje liburnsko sredite.
Liburnska opina od 1. st. pr. Kr. postaje dijelom Rimskog carstva. Od 2. pol. 3. st. prodire
kranstvo (prvotno u Saloni i Parentiumu). Prva kranska opina okupljala se u doba progona
krana u kui nekog imunog lana zajednice juno od kasnije izgraene crkve Sv. Anselma. Od
Konstantina Velikog (4. st.) kranstvo ulazi u kasnoantiko rimsko drutvo. Adaptirana je ova
kua, prva domus ecclesia, u malu crkvu, pravokutnu prostoriju s polukrunom apsidom na istoku.
Najkasnije u 6. st. dograuje se vjersko sredite uspostavom kranskog kompleksa s dvojnim
paralelnim crkvama.
Godine 509. Nin rue barbari. U Justinijanovo vrijeme na sjevernom rubu grada podignuta je
trobrodna crkva Sv. Marije i trobrodna crkva Sv. Andrije u gradskoj luci kod Zatona.
Ljeti 597. Slaveni i Avari provaljuju u Dalmaciju, a nakon toga sve ee. U poetku 7. st. pada pod
njima i Nin, ali je izbjegao potpuno razaranje. Zapoinje stvaranje upa kao vojniko-upravnih
prostornih jedinica ranosrednjovjekovne Hrvatske. Mlada Hrvatska drava kao vazal, odnosno
federat bizantske imperije smjeta centar u Ninu u blizini Zadra, kao sredita dalmatinske teme. U
9. st. Franci zauzimaju dalmatinsku Hrvatsku. Nakon Aachenskog mira 812. Zadar sa svim otocima
ostaje pod bizantskom vlasti, a preostali dio sjeverne Dalmacije ulazi u franaku interesnu sferu s
hrvatskom vlau. U to je vrijeme uslijedilo i pokrtavanje Hrvata od strane franakih misionara
posredstvom Akvilejske patrijarije. Nin se izgrauje kao sredite franake Hrvatske i tada se gradi
novi gradski centar s bazilikom, vladarevim dvorom, biskupskom palaom i druge javne graevine.
Potpuno okretanje hrvatske crkve Rimu i osamostaljenje drave postignuto je 879. s dolaskom kneza
Branimira na vlast, a iste godine imenovan je i prvi ninski biskup Teodozije. Za ninsku biskupiju
saznajemo iz pisma oko 860. koje upuuje papa Nikola I. kleru i puku ninske crkve. Stara je upska
crkva, sada katedrala, posveena Sv. Anselmu akonu.
Za vrijeme Tomislava hrvatski su dostojanstvenici morali u borbi za politiko osamostaljenje drave
rtvovati instituciju hrvatskog (ninskog) biskupa i narodni jezik u liturgiji (crkveni sabori u Splitu
925. i 928.). Nin ne gubi samo sakralno nego i odreeno administrativno-politiko znaenje, tim vie
to hrvatski vladari stoluju sve ee i u drugim gradovima (Knin, Biograd). Za vladanje kralja Petra
Kreimira IV (1058-1075) Nin je bio njegova rezidencija i sjedite drave. Ninski biskup Andrija
46

pokuao je izdvojiti prostor ninske biskupije iz jurisdikcije splitske nadbiskupije, ali je onemoguen
crkvenim saborom u Splitu 1059. Godine 1075. ninska biskupija je ponovno uspostavljena, ali su
njene granice svedene na prostor ninske i luke upanije te na polovicu Like, jer su u meuvremenu
osnovane kninska i biogradska biskupija. Za kralja Dmitra Zvonimira (1075.-1089.), Nin je znaajno
sredite hrvatske flote. Poetak 12. st. oznaio je novo ustrojstvo hrvatske drave u sklopu hrvatskougarskog kraljevstva.
CRKVE U NINU
1. Sv. Marija
Bazilika sv. Marije se nalazila na sjeverozapadnoj strani ninskog
otoia, neposredno uz gradske bedeme. Crkvu je istraivao Eynar Dyggve 1928. To je trobrodna
crkva s tri apside. Glavna apsida je iznutra polukruna, a izvana je poligonalna - kao apside
ravenatskih bazilika 5. i 6. st. I kapiteli ciborija raeni su po uzoru na ravenatsku plastiku. Svi
kapiteli glavne kolonade su isti, ukraeni liem palmi kombinirani s akantusom bodljikava oblika
(acantus spinosa) - slinost s kapitelima 11. st. rapskih crkava u akvilejskoj katedrali itd., ali ne
iskljuuje se mogunost kako su kapiteli iz 6. st. Datira se u 11. st., ali je bazilika nastala na ranijem
starokranskom objektu iz 6. st.
Pokraj ove crkve 948. nastaje enski benediktinski samostan sv. Marcele.
2. Sv. Kri
Zahvaljujui konstrukciji svojih svodova crkva sv. Kria uspjela je
odoljeti vremenu. Graena je u jednom graevnom zahvatu na ravnom
terenu. Graena je jednostavnom tehnikom, svojstvenom iz vremena
narodnih vladara. Temelji su se oslonili na ostatke antikih zidova.
Crkvu je arheoloki istraivao poetkom 20. st. Luka Jeli. Vremenski se
smjeta u 11. st. i najvrjednija je sauvana graevina iz tog doba.
Osnova crkvice je jednokraki grki kri, s dosta nepravilnosti u tlocrtu. Svi su joj krakovi
presvoeni kubastim svodom. Vanjski je plat ukraen nizom slijepih arkada - po tri na proelju i
na zaelju, a po jedan na svakom poprenom kraku. Kupola je nepravilnog izduenog elipsoidnog
oblika i prema vrhu se suava. Vanjska strana kupole takoer je ukraena nizom slijepih arkada. S
istone strane na poprene krakove kria se naslanjaju polukrune apside. Nad proeljem nalazi se
preslica za jedno zvono. Portal se nalazi na zapadnom kraku i dosta je rustino konstruiran.
Nadvratnik s plitkim reljefom isklesan je od sivog mramora. Ima oblik nepravilnog pravokutnika.
Ornament se sastoji od dva friza. Gornji friz se sastoji od pletenice koja tvori deset krunica. Unutar
krunica je prikazano est rozeta i etiri kria. Donji friz je od gornjeg odijeljen reljefnim rubom i
sastoji se od biljne vitice. Donja strana nadvratnika sadri natpis, napisan nespretnim slovima.
47

Natpis je neitak, jedino je sigurno kako se radi o posvetnim natpisu upana koji se zvao Godeaj.
Vrlo fina obrada reljefa koji odudara od rustine tehnike zidanja i drugih nepravilnosti, a neobian je
i poloaj natpisa. Njegova epigrafika svojstva su dosta starija od vremena u koje se datira crkva pa
se esto postavlja pitanje njegove izvornosti u funkciji nadvratnika.
Datacija nadvratnika je upitna, a time se pokree i pitanje datacije crkve. Beloevi dri kako je
nadvratnik dosta stariji od vremena nastanka crkve. Luka Jeli ih datira od 9. do 12. st., Ljubo
Karaman oko 800., pa u 11. st., a Ivo Petricioli u 11. st.
3. Sv. Ambroz
Uz Gornja gradska vrata nalazio se nekadanji benediktinski samostan sv. Ambroza. Danas na tom
mjestu stoje ruevni ostaci srednjovjekovne crkve romaniko-gotikih osobina iz 13. i 14. st., dok od
samostanskog zdanja to su se nekad nalazila u sklopu crkve, vidljivih tragova vie nema.
Bio je to muki benediktinski samostan o kome ima spomen iz 941. Bez sumnje na elu ovog
samostana bio je opat Teudebert koji je dao izraditi oltarnu pregradu u doba kneza Branimira.
Prilikom istraivanja antikog hrama nad kojim se dizala crkva sv. Mihovila (crkva je poruena
1912.). Prilikom ruenja crkve pronaeni su fragmenti arhitrava oltarne pregrade s karakteristinim
predromanikim ornamentom. Fragmente je Jeli sloio i rekonstruirao natpis. Dao ih je uzidati u
zid crkve sv. Kria, gdje su oni radi posolice gotovo sasvim uniteni, a slova natpisa su se izbrisala
(sauvana su dva vea fragmenta s imenom kneza Branimira). Natpis govori kako je doba kneza
Branimira (879.-892.) opat Teudebert neto dao sagraditi ili podignuti. Taj nalaz omoguuje
pretpostavku kako benediktinski samostan sv. Ambroza potjee iz doba kneza Branimira, a njegov
opat Teudebert je po tome prvi poznati samostanski predstojnik u Hrvatskoj.
4. Sv. Nikola u Prahuljama
Ova se crkva nalazi u blizini Nina, a sagraena je na prapovijesnom tumulu.
Trolisnog je tlocrta, a svodovi oblikuju etverolist. Naime, pravokutni ulazni
krak presvoen je kalotom, koja se upire na trompe u uglovima. Zidana je uslojenim malim
kamenjem. Vanjske plohe nisu ralanjene niama ni lezenama. U svakoj konhi nalazi se po jedan
luni prozor. Ulazni portal ima romanike karakteristike. Kupola je s unutranje strane
poduhvaena dvjema ukrtenim pojasnicama koje se diu na spojevima triju apsida. Pojava
ukrtenih pojasnica nagovjetava gotike krino rebraste svodove, a datira se u europskoj arhitekturi
na kraj 11. st. Po tome je crkvica jedini sauvani primjerak starohrvatske protoromanike
arhitekture.
Nad kupolom se die zidano obrambeno krunite s osam zubaca koje je sekundarno dograeno kad
se crkvica zbog istaknutog poloaja koristila kao izvidnica.
Oko crkve je naeno 170 grobova koji se datiraju od 8. do 13. st.
48

SPOMENICI UMJETNIKOG OBRTA

Iz vremena pokrtavanja Hrvata (poetak 9. st.) sauvani su povijesni znaajni i umjetniki vrijedni
spomenici. Na mjestu dananje upne crkve u ranom srednjem vijeku nalazila se katedrala sv. Asela
od koje se do danas nije sauvalo gotovo nita. Riznica upne crkve je riznica nekadanje katedrale,
i jedna je od najvrjednijih na tlu Dalmacije - bogata riznica zlatarskog umijea od 8. do 14. st.
Nin je rano postao istaknuto vjersko sredite. Franaki misionari, benediktinci, donose iz Milana,
sredita karolinke kraljevine Italije, moi Sv. Ambroza uvenog milanskog biskupa iz4. st.,
njima i moi

as

sv. Marcele, njegove starije sestre. Tako sv. Ambroz postaje zatitnikom

benediktinskog samostana u Ninu. enski benediktinski samostan koji je osnovan uz staru trobrodnu
baziliku sv. Marije dobiva za zatitnicu sv. Marcelu. Bazilika enskog samostana obnovljena je ve
tijekom 11. st. Po uzoru na druge benediktinske crkve s trobrodnim svetitem i s kapitelima stupova
ureenih palmetama.
1. Relikvijar sv. Asela
Relikvijar sv. Asela, koji se uva u riznici upne crkve u Ninu,
sastavljen je od drvenog okvira sa svih strana prekrivenog srebrnim
pozlaenim limom koji je na poleini i na uskim bonim stranama
ukraen iskucanim geometrijskim i biljnim ornamentima. Oplata na
bonim i dijelom na prednjoj strani vjerojatno je iz 14. st., kada je
relikvijar bio popravljan. Glavni figuralni prikaz na prednjoj strani
sloen je u dvije zone. U gornjoj je, u kvalitetnijoj izvedbi, u
mandorli iskucan lik Krista Pantokratora na ukraenom prijestolju
koji desnom rukom blagoslivlja, a lijevom pridrava knjigu.
U donjem pojasu su tri sveca: sv. Ambroz (milanski biskup, umro 397.), njegova starija sestra sv.
Marcela i sv. Anselmo (akon, vjerojatno takoer iz Milana). Likovi svetaca, ujednaene veliine,
iskucani su u pliem reljefu s naglaenije stiliziranim crtama lica, ruku i naborima odjee. Sv.
Marcela, prikazana kao djevica, i sv. Ambroz stoje uzdignutih ruku, dok sv. Anselmo s tonzurom na
glavi (kao i Ambroz), stoji odjeven u dalmatiku drei u desnoj ruci kadionicu (vidljiva je na starim
fotografijama relikvijara, a taj dio danas nedostaje). Oblik kadionice gotovo nema tipolokih
slinosti s onom, otprilike istovremenom, pronaenom kod izvora Cetine. Kadionica u Anselmovoj
ruci je dvodijelna (s poklopcem), okruglog oblika i po nainu izvedbe vrlo masivna.
Sva tri svetaka lika stoje pod arkadama (motiv viestrukih, najece trostrukih, arkada u karolinkoj
umjetnosti je vrlo omiljen, slino je koncipirana prednja strana srebrnog pozlaenog relikvijaraburse iz Engera (oko 780.), te relikvijar iz riznice katedrale u Cividaleu, okvirno iz 9. st.). U
Hrvatskoj se u to doba arhitektonski motiv viestrukih arkada posebno esto koristi u skulpturi tj. na

49

plutejima oltarnih ograda i na sarkofazima. Motiv trostruke arkade nalazi se i na lopudskom

relikvijaru i na kadionici s izvora Cetine.
Za datiranje i kulturno odreenje relikvijara zanimljiva je i njegova poleina na kojoj su iskljuivo
geometrijski, plitko iskucani ornamenti. Isto kao i na prednjoj strani, rasporeeni su u dvije zone, no
na poleini su obje zone jednako tretirane - imaju po etiri krizno rasporeene rozete. Ovakav
koncept ukraavanja zadanih povrina prisutan je i na drugim proizvodima, najee u 8. i 9. st.,
(nakit - krune fibule merovinkog razdoblja, skulptura - pluteji iz Valbandona, proizvodi
zlatarskog obrta - relikvijar iz Ellwangena). Ninskom relikvijaru, zbog naglaene jednostavnosti i
stilizacije u obradi ljudskih likova, nije mogue pouzdanije odrediti vrijeme nastanka ni radioniko
ishodite. No, s obzirom da sadrava moi sv. Anselma (vjerojatno akona iz Milana), kao i
prisutnost drugih milanskih svetaca na reljefima, biskupa sv. Ambroza i sestre mu sv. Marcele,
pretpostavlja se kako je u Dalmaciju dospio posredstvom tamonjih misionara, dakle kao proizvod
sjevernoitalskih zlatarskih radionica, nakon propasti Deziderijeve langobardske drave. S obzirom
da je sv. Ambroz postao i zatitnikom prvog benediktinskog samostana u Ninu, kojemu je opat
Teudebert oko 880. uredio svetite nad nekadanjim poganskim hramom, vjerojatno je da su upravo
benediktinci iz milanske opatije sv. Ambroza u 1. pol. 9. st. u ovom dijelu Dalmacije obavljali
misionarsku djelatnost.
2. Relikvijar nepoznatog sveca
U riznici upne crkve u Ninu uva se i relikvijar
izraen od drva u obliku sarkofaga s pokrovom na
dvije vode (slika desno). Cijeli monik je obloen
srebrnim limom na koji su aplicirani razliiti ukrasi, a
dominantne su iskucane esterolatine i osmerolatine
pozlaene rozete razliitog izgleda (etiri osnovna tipa), nacrtane estarom. Po tri su rasporeene na
duim stranama i na poklopcu, a po jedna na kraim stranama. Meu rozetama je bilo aplicirano 12
srebrnih, ovalnih, tordiranom filigranskom icom oivienih kasetica u koje je bilo umetnuto drago
kamenje ili raznobojna staklena pasta. Veina ih nedostaje. Na uglovima prednje strane relikvijara i
na poklopcu etiri su male etvrtaste kasetice s umetcima iz staklene paste. Danas nedostaju dvije.
Na sljemenu poklopca pravilno su rasporeena tri poliedarska ukrasa izraena od kristala. Cijeli
relikvijar stoji na etiri bronane noice u obliku krnje piramide. Oblikom (krinjica s dvoslivnim
krovom) i izborom ornamenata ovaj mali ninski relikvijar konceptualno je slian tzv. Mumminom
relikvijaru iz opatijske crkve Saint Benoit na Loari, datiranom u 8. st. Rozete sline ovima s
monika est su dekorativni element u kamenoj plastici merovinke i karolinke umjetnosti.
Zanimljiv ukras, vaan za datiranje, su i poliedarski kristali na sljemenu poklopca, kakve u metalnoj
izvedbi nerijetko nalazimo kao privjeske na kasnoantikim i ranosrednjovjekovnim nakitnim
50

predmetima. Svi ukrasi na ovom relikvijaru zanatski su nevjeto izraeni, a kako se dugo
upotrebljavaju nemaju jasnih stilskih odlika, pa to oteava preciznije datiranje. Zbog primitivne
izrade i apliciranih rozeta izraenih pod utjecajem kasnoantike i merovinke umjetnosti, datacija
mu se pretpostavlja u rasponu od 7. do 9. st. Meutim, s obzirom na analogije i na aplicirane umetke
dragog kamenja i raznobojnog stakla, najvjerojatnije ga treba datirati u 2. pol. 8. st.
3. krinjica - monik sv. Jakova, Krevana i Aroncija
Monik ima oblik izduenog sarkofaga s poklopcem u obliku zakoene piramide, jer je namijenjen
kostima ruke. Lim je ispunjen okruglim medaljonima koji su povezani krunom kopom i po dva
stilizirana lista. Na kraim stranama nalazi se motiv sa simetrino postavljenim pticama i drvom
ivota. U donjem dijelu du bone strane imaju naizmjence po jedan medaljon s cvijetom i jedan s
likovima. Na prednjoj strani sredinje je poloen medaljon s poprsjem Krista, a sa svake strane
likovi serafina koji dre kuglu i trozub. Na stranjoj strani postoje takoer tri medaljona s likovima.
Sa strana poprsje likova nalazi se natpis s njihovim imenima - Sv. Jakov, Sv. Krevan i Sv.
Aroncije. Na kraim stranama izmeu cvjetnih medaljona nalaze se likovi arhanela u dvorskom
bizantskom odijelu. Od ostalih ukrasa valja jo spomenuti geme, za koje jo nije utvreno jesu li
pravi dragulji ili staklena masa (nekoliko ih je sauvano). Ninski monik i zadarski monik
Dvanaestoro brae izraeni su u istoj radionici. Potjeu iz radionice zadarskog "majstora Sv.
Aroncija", vjerojatno Sergija Medij evca. Ninski monik je izraen otprilike u osmom desetljeu
11. st.
4. Krstionica kneza Vieslava
Krstionica iz vremena kneza Vieslava dugo je
vremena

predstavljala

kljuni

arheoloki

spomenik ne samo za pokrtavanje Hrvata, ve

i za organizaciju crkvene vlasti u prvom
politikom i vjerskom sreditu Hrvata, u Ninu.
No, u strunoj se literaturi osporila njena rana
datacija i postavilo pitanje njenog podrijetla.
Krstionica, koju je dao izraditi sveenik Ivan, otkrivena je u sklopu upne crkve u Ninu, prigodom
ruenja baptisterija te crkve 1746. Prenesena je u Veneciju, gdje je 1853. otkrivena u kapucinskom
samostanu Redentore na Giudecchi, a odatle je prenesena u Museo Correr na Canalu Grande u
Veneciji. Godine 1942., razmjenom kulturnih dobara izmeu NDH i Italije, krstionica je dospjela u
Zagreb u palau HAZU, te je 1958. prenesena u MHAS u Splitu. Kopija se nalazi u podrunoj zbirci
zadarskog arheolokog muzeja u Ninu.

51

Krstionica je zapravo esterostrani krsni zdenac za imerziju isklesan iz monolitnog bloka mramora.
Visoka je 90 cm, i ima promjer od 120 cm. Uz brid svake stranice reljefno je isklesan po jedan
tordirani stupi sa stiliziranim kapitelom. Po sredini prednje strane zdenca nalazi se reljef
procesionalnog kria ispunjenog troprutom pletenicom s okulusom u sredini i manjim voluticama na
zavrecima triju krakova. U viestruko profiliranom gornjem rubnom

pojasutee motivplastinog

astragala i epigrafiko polje s natpisom. Natpis tee preko svihstranica i nastavlja seu jednom retku
na plohi pete, a zavrava s dva retka na polju neukraene este stranice. Radi se o posvetnom natpisu
s naglaenom zavjetnom komponentom. Pisan je u metrikoj formi. Iz natpisa se saznaje kako je
zdenac dao izraditi i postaviti sveenik (prezbiter) Ivan na ast sv. Ivanu Krstitelju u vrijeme kneza
Vieslava.
Prema sauvanom natpisu starija historiografija datirala je zdenac obino oko 800., kad je dolo do
pokrtavanja Hrvata, povezujui ga s hrvatskim knezom Vieslavom koji je u pisanim povijesnim
izvorima nepoznat, ali ga se smatralo prvim krtenim hrvatskim vladarom. Nepostojanje
historiografskih podataka, osim onih u natpisu krsnog zdenca, koji bi se vezali uz Vieslava i
pomanjkanje vrih stilsko-umjetnikih pokazatelja u ukrasu krsnog zdenca, rezultirali su u naoj
historiografiji razliitim i nejedinstvenim miljenjima o datiranju tog spomenika. Dakle, uz
spomenik se vee nekoliko problema:
problem datacije (od 8. do 11. st.)
problem porijekla (je li naena u Ninu ili nije)
problem historinosti kneza Vieslava (je li on zaista postojao jer nije potvren u povijesnim
izvorima, je li to Visan, voa polapskih Bijelih Hrvata).
No unato svim historiografskim i povijesno-umjetnikim nejasnoama, dvojbama vezanim uz
mjesto nalaza, te tono datiranje i historinost kneza Vieslava, ini se kako ukupan izgled zdenca:
oblik, stilsko-likovno rjeenje kamenih ploha, te sadrajne komponente natpisa govore o datiranju
spomenika u prva desetljea 9. st., s pretpostavljenom radionikom provenijencijom na tlu sjeverne
Italije.
NEKROPOLE
1. Sv. Kri
Arheoloka istraivanja crkve i okolia voena su u tri kampanje 1968., 1969. i 1970. Radove je
vodio Janko Beloevi.
Oko crkve otkrivena su 202 groba s relativno malobrojnim grobnim prilozima koji se mogu ire
datirati od 8. do 15. st. Otkrivene su i dogradnje i pregradnje poruene antike arhitekture izvedene u
suhozidnoj tehnici s ime je dobiveni stambeni prostor dispozicijski jasno uoen. U tim prostorijama
su otkrivena kuna ognjita, a uz njih su naeni ostaci materijalne kulture iz 8. st.

52

Srednjovjekovni nalazi su malobrojniji od antikih, a od sitnih nalaza brojno je zastupljena

ranosrednjovjekovna naseobinska keramika kao i renesansno glazirano stolno posude, talijanska
majolika te hispano-maurska keramika. Ranosrednjovjekovna naseobinska keramika iz okolia sv.
Kria predstavlja vrijednu arheoloku gradu i po svojim tehnoloko tipolokim osobinama ima sve
bitne karakteristike svojstvene za slavensku keramiku uope.

Istraeni srednjovjekovni grobovi u okoliu sv. Kria leali su u tri sloja. Prvi najgornji sloj grobova
nalazio se na samoj povrini zemlje, imao je kamenu grobnu arhitekturu i preteno je bio uniten. To
je recentan sloj bez arheoloke vrijednosti.
Drugi sloj se nalazio na dubini od 0,25 do oko 1 m i bio je najvei. Tu je otkriveno preko 100
grobova. Grobnice su zidane, raznih oblika, a prevladava ovalni. Svi grobovi su od kamena, a veina
ih ima poploano dno i pokrivene ploe. U njima je sahranjivano vie pokojnika. Orijentacija je
raznolika to je karakteristino za starohrvatske grobove uz crkve. Prilozi su malobrojni, tipoloki
poznati oblici starohrvatskog nakita 10. do 13. st. Po karakteristikama i arheolokim nalazima
spadaju meu tipina starohrvatska groblja na podruju Dalmatinske Hrvatske i datiraju se od 10. do
12. st. Od nalaza su zastupljeni nakitni predmeti i to najvie naunice i prstenje te pokoji uporabni
predmet. Pronaene su i preice, a u grobu 188 pronaen je i relikvijarni kri - jedini nalaz
bizantskog

relikvijarnog

pektoralnog

kria

otkrivenog u

zatvorenoj

grobnoj

cjelini

na

starohrvatskom groblju na podruju Dalmacije. Prvi i drugi sloj mogu se datirati u 10. st. pa i dalje.
Trei sloj se nalazio od 1 do 1,5 m. Leao je na niveleti antike Aenone, a pojedini grobovi bili su
ukopani i u ilirski sloj. Ovaj se sloj razlikovao od prethodnog sloja grobova po arhitekturi i nainu
53

sahranjivanja, po orijentaciji i grobnim prilozima. Grobovi su bili u obinim zemljanim rakama,

osim to je kod pojedinih pokojnika uz kostur bilo postavljeno vie ili manje neobraenih kamenja
ili ulomaka rimskih tegula. U grobu je bio sahranjen uvijek samo po jedan pokojnik. Pokojnici su
leali na leima, s rukama ispruenim uz tijelo. Glava je bila na sjeverozapadu, noge na jugoistoku s
manjim odstupanjem od tog pravca. Grobovi su bili dosta rijetki, njihov raspored je uvjetovan
ostacima antike arhitekture, ali nisu bili ni u kakvoj vezi s crkvom sv. Kria, koja je mlaa od tog
sloja. Vjerojatno su grobovi uvjetovali gradnju te crkve. Grobni prilozi su rijetkost. Od 55 grobova
samo su u etiri naeni prilozi. To su uglavnom nakitni predmeti (jedna zlatna kariica, dvije obine
bronane kariice (jedna s petljom kasnoantikog tipa), jedan bronani prsten i u mukom grobu
(140) zlatnik bizantskog cara Konstantina V. Kopronima (741.-775.) kao obol.
Grobovi treeg sloja predstavljaju zasebnu nekropolu koja je vjerojatno nastala krajem 8. st., a u
uporabi je vjerojatno bila kratko (mali broj grobova). Zbog oskudnosti i atipinosti grobnih nalaza
teko je rei neto odreenije o etnikoj pripadnosti populacije sahranjene u treem sloju - moda je
to kasnoantiko autohtono stanovnitvo koje je sa slavenskim doljacima ivjelo u simbiozi, ali se u
pogrebnim obiajima eljelo izdvojiti. Ovaj sloj ima izuzetnu arheoloku vrijednost.
2. Nin-Materiza
Humak Materiza nalazi se oko 1 km jugoistono od Nina. Mate Sui je 1948. poeo istraivati
humak. U 15 dana istraivanja na jugoistonoj periferiji humka otkriveno je 16 starohrvatskih
grobova. Od 1955. poinje druga kampanja pod vodstvom Mate Suia i ime Batovia. Istraen je
cijeli humak s okoliem. Na sjeverozapadnoj strani otkriveno je jo 9 starohrvatskih grobova. Tim
istraivanjem je ispitana prva starohrvatska nekropola iz poganskog razdoblja Hrvata na podruju
Dalmacije. Istraeno je ukupno 29 grobova, od ega tri groba (3, 5 i 8) ne pripadaju starohrvatskoj
nekropoli, nego su naknadni ukopi na humku. Na mjestu groba 4 naene su samo dvije keramike
posude bez tragova ljudskih kostiju, pa se taj nalaz nije registrirao kao grob.
Dubina grobova je od 0,70 do oko 1 m, a otkriveni su s jugoistone i sa sjeverozapadne strane
humka. Unutar granica humka ne nalazi se niti jedan grob. Veliina grobne rake ovisila je o veliini
pokojnika. Javljaju se dva tipa groba: grobovi u obinim zemljanim rakama i grobovi s kamenom
grobnom arhitekturom. Najvie grobova bilo je ograeno s jedne ili vie strana, a samo grobovi 27 i
29 su bili ograeni s svih strana. Ni jedan grob nije imao poploano dno, niti je bilo grobova
pokrivenim ploama. Dosta kostura je bilo loe sauvano i mnogi grobovi su bili oteeni prilikom
obrade zemlje. Grobovi su bili orijentirani sjeverozapad-jugoistok i obrnuto s veim ili manjim
otklonom. Svi pokojnici su bili na leima, s rukama ispruenim niz tijelo. Naena su i dva dvojna
groba 6 i 9. S desne strane nogu, uz grob 15 u kojem je bio sahranjen mukarac s bojnim noem,
nalazio se grob tek roena djeteta, koji je registriran kao 15a (vjerojatno otac i dijete).

54

Imamo ostatke paljevine (grobovi 16, 20 i 21) na grobu i pokraj njih to je poganski obiaj. To je bio
ritualni in kojim se pokojnici oslobaaju zlih duhova. U grobnom inventaru zastupljena je
keramika, oruje, orue i nakit. Grobni prilozi su naeni u 13 grobova. Naeno je 16 keramikih
posuda. Osim u grobovima, posude su naene i izvan grobova. Visina posuda kree se od 11 do 16
cm. Prevladavaju vie trbuasto-kruni nego jajoliko-kruni oblici posuda. Sve posude sainjene su
od dobro proiene gline pomijeane s pijeskom i sitnim zrncima kalcita. Izraene su na
primitivnom lonarskom kolu. Vanjska povrina je glatka, a unutranje stjenke su neravne. Posude
su dobro i jednoliko peene. Boja posuda je crvenosiva, sivosmea, a prevladava crvenkastosmea.
Ova skupina spada u red najstarije slavenske keramike dosad otkrivene na podruju Dalmacije.
Naena su tri eljezna kresiva, tri eljezna noa, jedan kameni brus, jedan eljezni avao s krupnom
glavom, dva bojna noa, dvije eljezne strelice, bronani prsten, tri zrna ogrlice od staklene paste.
Ova nekropola po svojim arheolokim znaajkama pripada najstarijem horizontu starohrvatskih
nekropola otkrivenih na tlu Dalmacije, a datiramo je okvirno u 8. st.
Humak Materiza nije usamljena pojava u ovom prostoru. Tu su jo humak Pekinica i humak na
kojem je starohrvatska crkvica sv. Nikole s kraja 11. st. Ti humci svojom veliinom dominiraju
mirnom konfiguracijom terena i privlae panju.
3. Nin-drijac
Nekoliko stotina metara od
Nina, na obali muljevitog i
plitkog Ninskog zaljeva, na
lokalitetu drijac nalazi
starohrvatska

se

nekropola.

Tragovi keramike, fragmenti

eljeznih

noeva

i kresiva

upuivali

su na postojanje

nekropole. Janko Beloevi je

1967. izvrio sondani zahvat
kojim je
Nakon

otkrio tri groba.

toga

Arheoloki muzej

je

1969.
u Zadru

zapoeo sustavna istraivanja

koja je vodio Janko Beloevi.
Istraivanja su provedena u
est istraivakih kampanja (1969., 1970., 1971., 1974., 1975., i 1979.). Za tree kampanje 1971. na
terenu je boravila i antropoloka ekipa iz Biolokog instituta u Ljubljani pod vodstvom T. Poganika.
55

Na lokalitetu drijac je u est kampanja istraeno preko 5000 m2 terena i istraena su ukupno 334
starohrvatska groba. Tijekom istraivanja ustanovljeno je kako postoje dvije zasebne nekropole zapadna sa 278 grobova i istona sa 56 istraenih grobova.
Na terenu uz obalu mora uzdu jedne i druge nekropole propao je manji broj grobova. Na poetku
zapadne nekropole, u etiri najzapadnija bloka uz more, ispod starohrvatskih grobova otkriveni su
ilirski grobovi koje je istraio ime Batovi, a na istonoj strani nekropole otkriven je samo jedan
ilirski grob na povrini zemlje, s bogatim grobnim prilozima. To nam govori o koritenju starijeg
kultnog mjesta sahranjivanja.
Na povrini zapadne nekropole, u nekoliko najzapadnijih blokova u gornjim pliim slojevima,
nalazilo se oko 20 starohrvatskih grobova horizonta 10.-11. st. s kamenom grobnom arhitekturom
(naknadni ukop u ve postojeu starohrvatsku nekropolu).
Registrirana su tri osnovna tipa grobova:

grobovi u obinim zemljanim rakama

grobovi s kamenom grobnom arhitekturom

grobovi u drvenim lijesovima.

Treina grobova su bile obine zemljane rake, dok ih je najvie (dvije treine) s kamenom grobnom
arhitekturom. Pokojnik je bio ograen neobraenim kamenjem, a imamo primjere sa samo jednim
kamenom (najvie pored glave ili nogu). Kod groba 313 pokojnik ima kamen ispod glave.
Najbrojniji su grobovi s veim brojem kamenja oko pokojnika. Naknadni ukop (horizont 10.-11. st.)
imao je kamenu grobnu arhitekturu od jednog ili dva reda pomno poslaganog kamenja oko
pokojnika. Naeno je 20 grobova u kojima je pokojnik bio ukopan u primitivni drveni lijes (ostaci
avala i istrunulog drva).
Svi grobovi su kosturni, na dubini 0,10 do 1,40 m. Svi su pokojnici leali na leima, s rukama
ispruenim niz tijelo, a samo je u ponekim grobovima poloaj ruku bio razliit. U 27 grobova su bila
sahranjena po dva pokojnika, a u dva groba ak tri pokojnika. Na zapadnoj nekropoli otkrivena su
22 dvojna i jedan trojni grob, a na istonoj pet dvojnih i jedan trojni grob.
Orijentacija grobova bila je istok-zapad (s glavom na zapadu) s veim ili manjim otklonom.
Gotovo u svim grobovima nalaeni su sitni ulomci slavenske keramike koritene u ritualne svrhe,
posuti po grobnoj raci. Pet posuda je bilo pokriveno ili kamenom ploicom ili ulomkom rimskog
crijepa. To nam potvruje da se u keramike posude stavljala popudbina (jelo i pie).
Znaajan ritualni in predstavljaju i ploe namjerno stavljene na kostur pokojnika (grobovi 13, 237,
278 i 310). Grob 76 uz keramiku posudu smjetenu uz noge pokojnika ima 20 ulomaka razbijenog
rimskog stakla. U grobu 173 (majke s djetetom) na kostur majke bilo je postavljeno u stanovitom
redu 30 puevih kuica. U grobu 62 (majka s djetetom) naen je u ustima pokojnice novac
franakog cara Lotara (840.-885.), kao obol.
56

Prilozi u grobovima bili su brojni i tipoloki raznoliki. U 235 grobova naeni su prilozi. U
istraenim grobovima naeno je gotovo 1000 predmeta starohrvatske materijalne kulture, od oruja,
nakita, ukrasnih dijelova nonje do predmeta dnevne upotrebe, alata i novca. Pored opeslavenske
komponente, odravaju se razni kulturni utjecaji kulture autohtonog romaniziranog ilirskog
puanstva, te bizantski i franaki utjecaji.
Od oruja se istie dvosjekli eljezni ma karolinkog tipa otkriven u grobu hrvatskog
dostojanstvenika. Treba spomenuti i eljezna koplja, dvadesetak bojnih noeva, te vei broj
eljeznih vrhova strelica razliitih tipova i veliina. Naeno je 11 primjeraka ostruga karolinkog
tipa.
Meu nakitom zastupljene su: naunice, ogrlice od zrnca staklene paste, srebrni torkves, privjesci,
prsteni od srebrnog i bronanog lima, te preice i kope koje su imale upotrebnu i ukrasnu funkciju.
Od nakita se istiu naunice grozdolikog tipa izraene tehnikom granulacije i filigrana (bizantski
import). Zanimljiv je i lijevani bronani pozlaeni krii s prikazom stiliziranih ljudskih likova na
krakovima kria koji je sluio kao ukras na odjei. Nalaz potjee iz karolinkog kulturnog kruga i
vjesnik je kristijanizacije Hrvata poetkom 9. st.
Grobna keramika je tehnologijom izrade, strukturom i nainom peenja vrlo jednostavna i
predstavlja regionalnu varijantu s utjecajima keramike proizvodnje autohtonog etnikog ivlja na
njen razvoj. Naeno je preko 150 keramikih posuda i to najbrojniji nalaz starohrvatske kultne
keramike.
Meu uporabnim predmetima rijedak nalaz predstavlja drvena vedrica sa eljeznim okovima,
eljezni srp, eljezni kljuevi, noevi britve, eljezna ila, kameni brusevi i kresiva s kremenjem. U
jednostavne nalaze spadaju kotani eljevi, iglenici, jelenji paroci s likovima prikazanih lovakih
prizora iz amanistikog kulta.
Starohrvatsko groblje na drijacu po arheolokim znaajkama najvee je i najznaajnije
starohrvatsko groblje ranog horizonta na podruju Dalmacije. Okvirno se moe datirati od 7. do
sredine 9. st.
STAROHRVATSKI BRODOVI
Posebnu pozornost na samom kraju treba dati nalazima dva starohrvatska broda otkrivena na ulazu u
ninsku luku 1966. Oni su potopljeni kamenjem, a datiraju se oko 1040. (Z. Brusi).

57

SINJ I CETINA U STAROHRVATSKO DOBA

SINJ
Sinj je smjeten u sredinjem dijelu Dalmatinske zagore, na sjeverozapadnom kraju prostranog
Sinjskog polja, na raskriju vanih prometnih pravaca koji iz priobalja vode u unutranjost.
Najstariji tragovi ivota na podruju Sinja potjeu iz bakrenog doba. U antiko doba na junim
padinama sinjskog Grada podignuto je naselje delmatskih Osinijata. Tijekom 6. i poetkom 7. st. tu
se podie kasnoantika utvrda, castell Asinio, a podno njega nekoliko veih stambenih objekata i
starokranska crkva. Od kada na sinjskom Gradu postoji srednjovjekovno naselje nije poznato.
Spomen crkve sv. Mihovila unutar njegovih zidina upuuje na pretpostavku kako se to moglo
dogoditi ve u ranom srednjem vijeku, no Sinj se u povijesnim ispravama spominje tek u 14. st.
Nakon Knina, ugledna hrvatska velikaka porodica Nelipiia utvruje u Sinju svoje novo stalno
sredite te Sinj u 2. pol. 14. i poetkom 15. st. postaje jednim od znaajnijih politikih sredita
Hrvatske. Nelipie u Sinju u 15. st. nakratko smjenjuju Frankopani, a zatim hrvatski banovi
Talovci. Turci osvajaju grad 1516. i dre ga do 1689.
CETINSKA KRAJINA
Cetinska krajina obuhvaa prostrani teritorij uz srednji tok Cetine, a u sredini joj je iroko i plodno
Sinjsko polje.
Na nekoliko prapovijesnih gradina na istonom rubu Sinjskog polja naeni su ostaci kasnoantikih
utvrenja. Te se gradine pruaju u istom smjeru. Jedne nadziru tri prometna pravca koji dolaze iz
unutranjosti, a druge su u polju i brane prijelaze preko rijeke. Tu se radi o kasnoantikom limesu
koji je branio prostor Sinjskog polja, vjerojatno u doba avaro-slavenskih prodora 2. pol. 6. i 1. pol.
7. st. Ove pretpostavke o romansko-slavenskoj graninoj mei na Cetini potvrene su i drugim
nalazima. Najranije slavenske (starohrvatske) nalaze, posebno grobove ranog srednjeg vijeka,
nalazimo samo na prostoru s lijeve strane Cetine (Jabuka, Otok, Bajagi, Jasensko, itluk), a takvi
nalazi na desnoj obali potpuno nedostaju (tu su brojniji kasnoantiki predmeti ranobizantske
pripadnosti). Takoer s lijeve strane Cetine nema preivjelih predslavenskih toponima, a ti su
toponimi uestaliji s desne strane rijeke.
Prema vijestima iz 10. st. ini se kako je taj limes u poetku ispunio svoju zadau, odolijevi prvom
avaro-slavenskom naletu na poetku 7. st. (De administrando imperio).
Znaajniji integracijski procesi dogaaju se na ovom prostoru tek krajem 9. st., u doba kneza
Branimira, vjerojatno pod utjecajem splitske nadbiskupije, koja kao sljednik kasnoantike
salonitanske biskupije nastoji obnoviti svoj nekadanji teritorij. Tada, nakon smrti nadbiskupa
Marina, splitski nadbiskup postaje ninski biskup Teodozije, ime je sjedinjena vlast dalmatinskog i
hrvatskog biskupa. Tada se gradi esterolisna crkva na temeljima starokranske memorije na
58

Mijoljai u Brnazama. U ta nastojanja splitske nadbiskupije uklapa se i nekoliko znaajnih

ranosrednjovjekovnih nalaza - pojedinani nalazi i ostave bizantskog novca iz triljske okolice, zlatni
nakit iz ranosrednjovjekovnog groba otkopanog na dananjem mjesnom groblju u Trilju. Ti nalazi
odaju bizantsku provenijenciju.
Organizacijom prve hrvatske drave u ranom srednjem vijeku, u meurjeju Cetine i Zrmanje,
nastaje prvo upanijsko, teritorijalno i upravno ustrojstvo Hrvatske. Prema podacima iz 10. st.
znamo kako je na prostoru Sinja i uz srednji tok Cetine uspostavljena jedna od 11 hrvatskih
upanija, koja je po rijeci nazvana Cetinskom upanijom. upanijom su kao vladarevi namjesnici
vladali upani. U izvorima su zabiljeeni: Dragomir (1069.), Vuina (1070.), Pribina (1076.-1080.),
Vien (1088.), Mirat (1145.)... Cetinska je upanija na sjeveru graniila s kninskom, na istoku s
livanjskom i imotskom, na jugu s primorskom, a na zapadu s bribirskom upanijom.
VANIJI RANOSREDNJOVJEKOVNI NALAZI U CETINSKOJ KRAJINI
BAJAGI KOD SINJA
Iz Bajagia kod Sinja potjee niz nalaza iz
unitenih grobova koji se datiraju u 1. pol. 9. st.
(slika desno). Grobovi su iskopani uz istoni rub
seoskog

groblja

Sv.

Nikole

Putnika.

grobovima su naeni razliiti prilozi (eljezna

ostruga, dva srpa, eljezna strelica trobridnim
vrkom i tuljcem za nasad, pet eljeznih noeva,
tri glinene posude, eljezno koplje, zlatni solidus
Konstantina V. Kopronima i Lava IV. (751.
775.)). Pouzdanijih podataka o poloaju priloga
u grobovima nema.
BRNAZE KOD SINJA-MIJOLJAA
Ostaci

predromanike

crkvice

istraeni

su

tijekom 1947. i 1948. kada su otkriveni temelji graevine centralnog oblika. Ustanovljeno je kako je
predromanika crkva sagraena na temeljima ranokranske memorije od koje su sauvani samo
skromni ostaci zida i ulomci ranokranskog reljefa sa simbolikim prikazima morske faune.
Crkva pripada tipu graevine sa est konhi grupiranih oko sredinjeg prstena, poput crkve Sv.
Trojice u Splitu. Konhe su bile presvoene polukalotama, a sredinji je prsten nadvien kupolom
skrivenom u cilindrinom tamburu. Sauvani su ostaci poploenja s utorima za uvrivanje oltarne
ograde koja je rotondu dijelila tono po sredini povezujui eone zidove suprotnih konhi u smjeru
sjever-jug.
59

Oltarna se ograda sastojala od pilastara i pluteja, a bila je nadviena arhitravima s tri luka nad
prolazima u

svetite. Ulomci natpisa s trabeacije upuuju kako je bilaposveena

Arhaelu, o

emu posredno svjedoci isauvani

toponim Mijoljaa.Crkvici

Sv. Mihovilu

je pred

zapadnim

ulazom tijekom ranog srednjeg vijeka bilo prigraeno i predvorje kvadratne osnove.
Oko crkvice formiralo se manje srednjovjekovno groblje, a ukopavanje je nastavljeno i nakon to je
rotonda ve u 13. st. bila poruena, pa su pojedini ukopi 14. st. grobnom arhitekturom presjekli
zidove crkve.
Ova je rotonda bila najvea meu do

sada

uoenima u

ili u

Zadru, Trogiru i Splitu

Kai u, Pridrazi i kabrnji nedaleko Zadra.

esterokonhalne rotonde najosebujniji

su

arhitektonski tip u hrvatskoj predromanikoj

arhitekturi, zastupljen jednako u gradovima
Dalmacije

kao

na

prostoru

hrvatske

kneevine. Izneseno je miljenje da svoje

osebujno prostorno rjeenje ove crkvice duguju ranokranskoj krstionici zadarske katedrale iji je
koncept donekle srodan, no potonja se od spomenutih predromanikih rotondi izdvaja drugaije
rijeenim vanjskim oplojem ralanjene heksagonalne osnove, a osobito svodom od est isjeaka
nad visokim poligonalnim, a ne krunim tamburom. Izraena su i razliita gledita o datiranju ovih
rotondi u rasponu od 7/8. do 10. st. vre kronoloko uporite za sada nude samo reljefi njihovih
oltarskih ograda, od kojih su neki nastali u sredini 9. st. (Pridraga, Kai), datirani prema srodnom
reljefu na kojem je ubiljeeno ime kneza Trpimira, pronaenom u Riinicama kod Solina.
Ulomci iz poruene crkvice u Brnazama pokazuju pak mnogo srodnosti s nekim reljefima iz
sjevernog Jadrana s prostora Venecije, Grada, Aquileje i Istre, a datiraju se ak u prva desetljea
9. st. Stoga se crkva u Brnazama s oprezom moe datirati i u 1. pol. 9. st.
Trabeacija

oltarne

ograde sastojala se od
etiri arhitrava (slika
lijevo) i tri luka nad
prolazima u svetite.
Sauvani su skromni
dijelovi dvaju lukova i dvaju arhitrava s natpisima. Trabeacija je u stilskom smislu vrlo srodna onoj
na lokalitetu Stombrate u Bijaima kod Trogira. Natpis je posvetnog karaktera. Datacija je bila
izraena vremenom vladavine nekog kneza, ije ime nije sauvano. Sauvan je dio natpisa koji
spominje Sv. Mihovila kao titulara objekta.
60

Arhitrav je ukraen kukama na obodu i troprutom pletenicom u dnu, a izmeu je

natpisno polje. Luk je ukraen motivom pasjeg skoka
na obodu i natpisom u dnu (slika lijevo). Sauvani dio
natpisa govori o posveti prvaku meu anelima, sv.
Mihovilu (...(princi)PE(m) ANGE(lorum)...).
Pilastar oltarne ograde ima lijeb na lijevoj strani (slika
desno).

Ukrasno polje ispunjeno mu je

gustom

troprutom pleternom mreom. Na vrhu je bio uski

vodoravni pojas u kojemu je tanka dvopruta pletenica,
koji je naknadno uniten.
Dvije

prozorske

tranzene

imaju

luni

zavretak, a reetku oblikuju mali romboidni

otvori (slika lijevo). Vea je itava, naena kao
spolija

kasnosrednjovjekovnom

grobu,

manja

je

rekonstruirana s okvirom ukraenim troprutom pletenicom.

CETINA KOD VRLIKE-SV. SPAS

Crkva Sv. Spasa nalazi se u selu Cetini, na vrelu istoimene
rijeke. Najbolje je sauvana crkva karolinkog doba u hrvatskoj
kneevini (jedina stojea gotovo do krovita) pa je vrlo duga
povijest njena istraivanja crkve, ali i groblja oko nje. Arheoloki je istraivana izmeu 1948. i
1953.
Groblje oko crkve je jedno od najveih istraenih
srednjovjekovnih grobalja u Hrvatskoj, a broji 1162
otkrivena groba i oko 700 nadgrobnih spomenika,
uglavnom iz kasnog srednjeg vijeka. Tada je crkva
Sv. Spasa postala upna crkva i poveano joj je svetite
gradnjom velike pravokutne apside na mjestu starije
polukrune.
Crkvu je osamdesetih godina 9. st. dao sagraditi upan
Gostiha, kao privatnu crkvu na svome posjedu. To je
jednobrodna troapsidalna graevina trolisno postavljenog
svetita, s predvorjem na zapadnoj strani koji neki autori dre westwerkom. Oni smatraju kako se na
njoj mogu raspoznati i konstruktivni elementi samog westwerka.
Troapsidno trolisno svetite od broda dijeli oltarna ograda od koje su sauvani arhitravi i dio zabata,
koji rekonstruirani daju tonu irinu crkve.
61

Prizemlje predvorja (kripta ako bi ovo bio westwerk) bilo je

presvoeno (kod westwerka kripta bi bila namijenjena postavljanju
capse s relikvijama sv. Spasitelja, i/ili pak ukopu dostojanstvenika
kojima svjetovnost ne doputa ukop u koru, no ovdje nije pronaen
takav ukop jer su svi grobovi kasnijeg postanka, no zagovornici
westwerka dre kako su grobovi mogli biti nadzemni - sarkofazi).
Kat predvorja crkve otvoren je na katu prema svetitu crkve s
jednim velikim lunim otvorom i dva manja bona. Zagovornici
westwerka dre kako je to mjesto s kojega je dostojanstvenik, u
ovom sluaju upan Gostiha, mogao pratiti liturgiju na glavnom oltaru crkve ime bi ona dobila
znaenje Eigenkirche - privatne crkve feudalca.
Sauvani natpis s oltarne pregrade svjedoi kako je crkvu dao opremiti upan Gostiha.
Komparativnom analizom dekorativnih motiva na ulomcima ove ograde, s onima na kojima su
Branimirovi natpisi, oltarna ograda Sv. Spasa datira se u doba kneza Branimira, kao proizvod jedne
"dvorske" klesarske radionice.
Oltarna ograda crkve
rekonstruirana je od 17
ulomaka arhitrava (slika
lijevo), zabata, kapitela,
pluteja

Primjer

je

pilastara.
oltarne

ograde u jednobrodnoj crkvi, u kojoj se ritmiki izmjenjuju po dva pilastra i dva pluteja (ui i iri).
Pilastri su izraeni u monolitnom bloku sa stupom i kapitelom. Donji dijelovi ograde imaju ukrasna
polja ispunjena raznimgeometrijskim mreama

troprutih vrpci.

kompozicijski je ralanjeno u dva uzdunapojasa razdijeljena

Ukrasno polje arhitrava

istaknutim profiliranim rebrom. U

gornjem pojasu proteu se dva nasuprotno poloena niza kuka odvojena manjim kriiem, a u
donjemu tee donatorski natpis upana Gostihe. Istovrsne kuke pruaju se i vanjskim rubnim
pojasom zabata, ije sredinje ukrasno polje sadri uobiajenu ikonografsku kompoziciju kria pod
ijim hastama su dvije nasuprotno poloene ptice s grozdom u kljunu.
Crkva Sv. Spasa na vrelu Cetine nezaobilazan je spomenik jer je gotovo jedina od monumentalnih
novoizgraenih predromanikih crkava sauvana u veoj mjeri, a bez bitnih kasnijih intervencija u
njeno tkivo. Tlocrtom i prostornom dispozicijom vrlo je slina crkvi na Lopukoj glavici u Biskupiji,
predvorjem je slina trobrodnoj bazilici Sv. Cecilije u Biskupiji, a grupi se jo prikljuuje trobrodna
biogradska katedrala. Sve ih povezuju tri apside, predvorje (po nekim autorima westwerk) i obli
kontrafori, koji pokazuju da su sve djelo jedne graditeljske radionice aktivne u 2. pol. 9. st.
62

CETINA KOD VRLIKE-RUNJAVICA

Kadionica (thuribulum ili incensorium) s izvora Cetine sluajni je nalaz van ikakvog arheolokog
konteksta. Naena je 1925. na poloaju Runjavica na zapadnom rubu Cetinskog polja, nedaleko od
mjesta gdje e se kasnije, tijekom 9. st., oblikovati starohrvatsko naselje Vrh Rika, a u njegovom
arealu sagraditi crkva sv. Spasa. Kadionica je unikatni predmet u cjelokupnoj karolinkoj ostavtini.
Izraena je od lijevanog srebra, i relativno je bogato ukraena i djelom pozlaena. Geometrijskim
ornamentima u tehnici dubokog rovaenja ukraena joj je noga i zdjelica, a niello tehnikom, izmeu
arkada na zdjelici, izvedeni su u obrisima stilizirani cvjetni ornamenti.
Na gornjem rubu zdjelice su tri alke kroz koje su provueni lanii koji se prema gore spajaju na
zajednikom trokrakom hvatitu sa "S" kukom na vrhu. Na svakom od tri zavretka gornjeg nosaa
lijevanjem i rovaenjem izvedene su stilizirane ptije glave.
Zdjelica je podijeljena u tri pojasa (slika dolje):
gornji pojas - dva reda rovaenih
usporednih rombinih polja, a s donje
strane oivien uskom crtom u niellu

srednji

pojas -

najiri,

etiri

polukrune arkade spojene poprenim

trakama proirenih krajeva (u njima
rombovi), izmeu arkada su cvjetovi
donji pojas - neto ui, rovaeni
naizmjenini trokuti, s gornje strane
oivien

posrebrenom

duboko

urezanom crtom.
Kadionicu s izvora Cetine morfoloki se najee dovodi u vezu s uobiajenim oblikom onodobnih
kalea s jajolikim recipijentom koji stoje na nozi u obliku krnjeg stoca (Cundpaldov kale, Tassilov
kale, Grimfridov kale). Njima se, kao i cetinskoj kadionici, tipoloko ishodite pretpostavlja u
slinim oblicima kasnoantikog, poglavito bizantskog liturgijskog pribora s istonog Mediterana, to
je i razumljivo jer je praksa kaenja u liturgiji najprije tamo uvedena. U poetku kadionice slue kao
kandila (za spomen pokojnika pri pokapanju ili objeene na oltar) ili zavjetni darovi, a od 9. st.
iskljuivo u liturgijske svrhe.
U karolinkom razdoblju, izravnu tipoloku analogiju cetinska kadionica ima u jednoj istovremenoj
s Gradita nad Baljem (sjeverno od Kranja) u Sloveniji.
Oblikom, kompozicijom ukrasa, tehnikom ukraavanja i koloristikim efektom djelomine pozlate,
cetinska je kadionica kao cjelina, iako manje i jednostavnije ukraena, najsrodnija poznatom
Tassilovom kaleu koji je vjerojatno izraen oko 777. Prema natpisu na podnoju kalea, smatra se
kako ga je upravo te godine, u prigodi osnutka benediktinske opatije u Kremsmunsteru dao izraditi
63

bavarski knez Tassilo i ena mu Liutpirc, ki posljednjeg langobardskog kralja Deziderija. Bez
obzira na jasno izraenu komponentu ivotinjske ornamentike, koju su njegovale otoke, uglavnom
anglosaksonske radionice na kontinentu, ovom se vrijednom primjerku karolinke umjetnosti
pretpostavlja dvojako radioniko ishodite. Jedni dre kako je Tassilov kale (i niz drugih stilski
srodnih metalnih predmeta nastalih u njegovom umjetnikom okruenju, za koje se esto rabi naziv
stil Tassilovog kalea), produkt zlatarskog obrta onodobne Bavarske, te kako je najvjerojatnije
nastao u samom Salzburgu u vrijeme kada je tamo biskupovao Irac Virgilije (745.-784.). Drugi, to
je vjerojatnije, pretpostavljaju njegovu pripadnost sjevernoitalskim radionicama, koje su takoer
koristile ivotinjsku ornamentiku iz repertoara otoke umjetnosti, ali se nisu ustruavale dodavati i
dekorativne elemente biljnog i geometrijskog porijekla, te motive pletera kojima su uzore nalazili u
antikoj i kasnoantikoj umjetnikoj batini. Dekor s Tassilovog kalea, gdje su izmijeani rovaeni
biljni i pleterni ornamenti sa ivotinjskim ukrasima (koje su na kontinentu u ranom srednjem vijeku
irili najprije irski monaki pokreti od kasnog 6. do sred. 8. st., a potom i misionari iz
anglosaksonskog umjetnikog kruga od kasnog 7. do kasnog 9. st.) nedostaje na cetinskoj kadionici.
Na njoj se kao jedina vrsta ukrasa javljaju isti geometrijski oblici (rovaene trake s nizovima
trokuta i rombova), pa potpun izostanak ivotinjskih motiva moda govori kako je ona neto mlaa
od Tassilovog kalea (nastala kad je ivotinjska ornamentika otoke umjetnosti ve posve izila iz
mode). Vrlo je vjerojatno nastala u zadnjoj etvrtini 8. st. i bliska je razdoblju tzv. "karolinke
obnove" kada Karlova dvorska kola u Aachenu samostalno ili putem brojnih drugih samostanskih
kola i umjetnikih radionica diljem carstva, potie i nastoji dosljedno provoditi obnovu stare
rimske, napose kranske umjetnosti.
Stoga je cetinska kadionica vjerojatno zakanjeli proizvod radionica, najvjerojatnije iz sjeverne
Italije, koje su u tehnolokom postupku jo uvijek njegovale tzv. stil Tassilovog kalea no, bez
dotada uobiajene ivotinjske ornamentike. Takve tradicije jasno oituje arhitektonska ralamba
ornamenta na povrini, nizovi perli, cvjetni motivi meu arkadama izvedeni u niello tehnici,
naglaena polikromija dobivena djelominom pozlatom na srebrnoj podlozi, te posebno nizovi s
rovaenim romboidima i trokutiima.
U Dalmaciju je kadionica dospjela po svoj prilici na samom kraju 8. ili poetkom 9. st., kada su
franaki misionari (i oni iz sjeverne Italije), provodei pokrtavanje, uvodili franaku crkvenu
liturgiju (pokrtavanje koje nastoji provesti Karlo Veliki nakon 803.).
CETINA KOD VRLIKE-KORITO RIJEKE
Koplje s krilcima je sluajni nalaz iz korita rijeke Cetine u Sinjskom polju. Naeno je 1993., na
poloaju Mali Drini, oko 3 km uzvodno od Trilja, na rijenom prijelazu (gazu) na kojem je
posljednjih desetak godina naeno mnotvo arheolokih nalaza od starijeg neolitika do turskih
vremena. Cetinsko koplje najbolje je sauvani primjerak ranokarolinkog koplja iz hrvatskih
64

prostora. Ima vrlo elegantan, damasciranjem ukraeni iljak u obliku

lovorova lista i izdueni, kanelirama izbrazdan tuljac okruglog presjeka.
U donjem dijelu tuljca dva su nasuprotna krilca, na krajevima takoer
ukraena kanelirama. Krilca su usporedna sa iljkom koplja. Ispod
krilaca su rupice za klinove koji su pridravali drvenu motku na koju je
bilo nasaeno. Prema tipologiji koju je za ovu vrstu oruja predloio J.
Petersen, koplje iz Cetine pripadalo bi tipu B. U tuljcu cetinskog koplja
bio je sauvan dio drvene motke na koju je bilo nasaeno (jasen,
radiokarbonskim mjerenjima datiran u 1160135). Na hrvatskim
prostorima, koplja tipoloki podudarna cetinskome do sada su
pronaena na pet nalazita, od kojih dva pokazuju izravniju slinost
(Mogorjelo kod apljine i Hatelji kod Stoca). Okolnosti nalaza nisu
poznate, pa ih se analogijama datira u posljednju treinu 8. st. Ovakvih
kopalja ima i drugdje u Europi. Gotovo potpuno identina ovome
cetinskome su koplja sa slavenskog groblja u selu Dornach, nedaleko od
Linza u Austriji te sa velikog ranosrednjovjekovnog groblja u Birki u
vedskoj. Njima je bez sumnje mogue pretpostaviti isto radioniko
ishodite. Koplje iz Dornacha datirano je u 2. pol. 8. st., a ono iz Birke u
zadnju etvrtinu 8. st., pa bi to mogao biti i vremenski okvir za dataciju
karolinkog koplja iz Cetine. Sva koplja s krilcima do sada pronaena u
hrvatskim krajevima potjeu iz nalazita s relativno malog prostora
omeenog rijekama Cetinom i Neretvom, pri emu iznenauje
nedostatak ovakvih nalaza u sredinjim prostorima onodobne hrvatske
drave, gdje je inae pronaen najvei broj karolinkog oruja (maevi)
i ratnike opreme (ostruge).
TRILJ KRAJ SINJA, GROBLJE SV. MIHOVILA
Sluajni nalaz iz oteenog groba na dananjem triljskom groblju
objavio je Karaman 1921. Grobnoj cjelini pripadaju tri para zlatnih
naunica s ukrasom u obliku grozda, zlatna ogrlica, dva puceta, prsten s plavom staklenom pastom i
zlatni solid Konstantina V. Kopronima i Lava IV. (751.-775.).
Grozdoliki ukrasi kod tri para naunica nainjeni su od zrnaca. Na bonim stranama karike nalaze se
vijenci od zrnaca. Povrina karike izmeu vijenaca i grozdolikog ukrasa, kao i polovica gornjih
dijelova karika, ukraeni su tordiranom filigranskom icom kod dva para, a kod treeg para ta je
povrina neukraena.

65

Na ogrlicu su bile nanizane 24 bikonine jagodice od kojih su etiri glatke i neukraene povrine.
Sve su jagodice izraene u tehnici tijetenja. Povrina dvadeset ukraenih jagodica prekrivena je
ukrasom u obliku lire, izvedenim od filigranske ice. Spojevi polutki jagodica optoeni su
filigranskom icom.
Puceta su kuglastog oblika i izraena u
tehnici tijetenja. U donjoj polovici
ukraeni

su

gusto rasporeenim

zrncima. Pri vrhu imaju uicu za

privrivanje na odjeu.
Zlatni prsten ima krunu sastavljenu od
rozete s ukovnim modrim ulokom i
pojedinim detaljima

izraenim

tehnici

filigrana

tijetenja,

granulacije.
Grobna cjelina se datira u 1. pol. 9. st.
KOLJANE GORNJE-CRKVINA
Godine 1890. i 1891. obavljena su prva arheoloka istraivanja na poloaju Crkvina u Gornjim
Koljanima. Otkriveni su ostaci starohrvatske crkve u kojoj je naeno dosta fragmenata dekorativne
kamene plastike iz 9. st. Oko crkve pronaeno je i istraeno mnotvo grobova u kojima nije bilo
nikakvih priloga. Svi su grobovi izraeni od kamenih obinih ploa, i ni jedan nije bio zidan.
Istraivanja ovog poloaja bila su potpuno zavrena 1897. Tada su u cijelosti su otkriveni temeljni
ostaci trobrodne crkve, a ne jednobrodne kako se to prije mislilo. Brodove
dijele zidani stubovi izduenog presjeka. U njezinu atriju pronaena su i dva
groba s prilozima ostruga. S istone strane bazilike otkriveno je jo mnogo
grobova u kojima se nalo srebrnih naunica slinih onima iz drugih
starohrvatskih grobalja.
Prilikom krenja zemljita 1936. opet se nailo na grobove. Istraivanja su
provedena nestruno pa se nikakav podatak o njima nije sauvao. Zbog toga je
1956. provedena revizija iskopavanja. Tada je uoeno kako su zidovi crkve
1936. veim dijelom iz temelja povaeni. Unutar crkve u prevrtanoj zemlji
naena je jedna zlatna jednoj agodna naunica, a pronaena su i dva groba. Jedan grob je bio
nainjen od nepravilnih kamenih ploa vertikalno naslaganih uokolo mrtvaca, ovalnog oblika, a u
drugom je mrtvac bio pokopan u obinu zemljanu raku bez ikakve grobne ograde. Kulturnog
inventara u njima nije bilo.
Naeni su dijelovi portala crkve i dijelovi oltarne ograde iz 1. pol. 9. st. Ovo je jedna je od rijetkih
66

predromanikih crkava sa sauvanim dekoriranim okvirom vrata. Od portala je sauvan lijevi

dovratnik i nadvratnik koji su preraeni dijelovi rimskih arhitektonskih elemenata. Dovratnik je
ispunjen gustom troprutom mreom s kriem na vrhu, a nadvratnik ima ukrasno polje s nizom
prekrienih polukrunih troprutih arkada u sredini kojih je kri, te jo po jedan sa svake strane.

Oltarna ograda je rekonstruirana od ulomaka pronaenih u ruevinama predromanike crkve

istraene krajem 19. st. Pluteji su velikih dimenzija, dvostruke duljine u odnosu na visinu s
naglaenim vijencem. Povrina im je ukraena mreom od trolanih uvorenih medaljona u
dvostrukom kvadratu, dakle po est medaljona u tri reda. Jednog presijecaju dvostruke troprute
dijagonale, a drugi u medaljonima ima motive rozeta, vorova i golubica. Cijela je ograda pripisana
majstoru koji je prema njezinom raskonom pluteju s golubicama nazvan "Majstor koljanskog
pluteja". Njegovom se dlijetu pripisuju i ulomci oltarne ograde pronaeni na Crkvini u Biskupiji kod
Knina te u Galovcu kod Zadra. U potonja je dva sluaja klesar realizirao vladarske narudbe. Reljefi
mu se odlikuju izostankom motiva biljne inspiracije i vrlo nemirnim duktusom linija u klesanju
stereotipnih geometrijskih motiva ime se naglaava kompleks horror vacui. Kapiteli su vrlo
razvijene forme i izrazitog plasticiteta pa to majstora svrstava meu najkvalitetnije klesare svojeg
doba u Hrvatskoj.
Ova je oltarna ograda uskoro doivjela prepravke, jo zasigurno tijekom 9. st. Dva su joj pilastra sa
stupiima pod zabatom zamijenjena novim koje je klesao neki drugi majstor. Prepravljanje ograde se
jo jasnije uoava na samoj trabeaciji koja je imala natpis svojom cijelom duinom. Natpis je znatno
oteen i nije ga mogue restituirati u cijelosti.
67

Uz crkvu se nalazi ranosrednjovjekovno groblje. Predmeti potjeu iz grobova koji su istraivani

1897. i 1936. O tim istraivanjima, osim nekoliko openitih zabiljeki, nije voena nikakva
dokumentacija.
KOLJANE GORNJE-VUKOVIA MOST
Oko 400 m zapadno od poloaja Crkvina i oko 100 m sjeveroistono od Vukovia mosta, s lijeve
strane Cetine, sluajno su 1897. otkrivena tri groba orijentirana istok-zapad.
Grob 1 bio je zemljana raka, u kojoj
je pokojnik sahranjen u drvenom
lijesu oblijepljenom bijelom glinom.
Uz lijevi bok pokojnika otkriven je
ma s pripadajuom garniturom. U
istom su grobu uz noge pokojnika
otkrivene ostruge s garniturama za
zakopavanje (jedna garnitura danas
nedostaje).

Na

pojasu

pokojnika

nalazio se eljezni cjevasti pojasni

okov, a iznad glave ulomak eljeza,
koji bi mogao biti dio kresiva. Oba
su predmeta takoer izgubljena. Pokojnik u grobu 2 bio je sahranjen u zemlju bez lijesa, a pored
lijeve bedrene kosti otkriveni su kresivo i kremen. Od treeg groba sauvale su se samo
potkoljenine kosti pokojnika.

68

STAROHRVATSKI SOLIN
UVOD
Starohrvatski Solin nastao je na rubu Salone, od Gospina otoka u Jadru do Suurca i Putalja na kraju
starog gradskog podruja. Polazei od samog jezika, Solin je rije slavenskog porijekla, nastala na
korijenu Salona. Pripovijest o osvajanju ovog grada moe se nai kod Popa Dukljanina (Goti i
Slaveni), Konstantina Porfirogeneta (Avari i Slaveni), Tome Arhiakona (ak spominje Hrvate).
Prema njima to se zbilo u 1. pol. 7. st. Pad Salone oznaava poetak nove povijesne epohe s novim
ivljem koji e postati glavnim etnikim predstavnikom Dalmacije srednjeg vijeka i nosiocem nove
kulture. Hrvati, nenavikli na urbani nain ivota, naseljavaju se na oblinjim brdima uz rijeku Jadro,
obnavljajui ivot rimskih villa rustica, a nakon pokrtavanja grade svoje crkvice na ranokranskim
kompleksima adaptirajui ve postojei prostor.
Ranosrednjovjekovna izgradnja na prostoru Solina poinje od 9. st. Dakle, starohrvatski je Solin
podignut na rubu stare Salone, a njegove granice idu od Gospina otoka u Jadru s vanjske strane
gradskog zida do Suurca i Putalja, na istoku je selo Prosik, na sjeveru Riinice, na jugu poluotok
Vranjic, te do katelanskog polja na zapadu. Na tom prostoru prvi knezovi vladarske obitelji
Trpimirovia ustaljuju jedno od sredita svoje kneevine, u sklopu starohrvatske upanije Primorje
(Parathalassia) zvane jo i klika po sreditu, kastrumu Klis.
U klikom polju, solinskom Majdanu, Bijaima i Podstrani ve prvi Trpimirovii, Mislav (oko 835.
845.) i Trpimir (845.-864.), obnavljaju kasnoantike ville rusticae kao svoja gospodarstva (curtis). O
tome postoji ve u 9. st. brojni pisani i arheoloki izvori. Mnoge starokranske crkve doivljavaju
preinake, a dolina rijeke Jadro postaje okosnica oko koje se niu kneevske zadubine dinastije
Trpimirovia. U Riinicama sredinom 9. st. Trpimir ureuje starokranski sklop za benediktinski
samostan. Preureuje se kasnoantika crkva na Gradini. Gradi se crkva sv. Stjepana na otoku, a
kompleks starokranske arhitekture se pregrauje za benediktinski samostan i crkvu sv. Petra i Mojsija.
Prestankom ranosrednjovjekovnog hrvatskog kraljevstva poetkom 12. st., solinske crkve i
samostani prelaze u vlasnitvo splitske nadbiskupije.
IZVORI
^ Liber pontificialis, u njemu saznajemo o prijenosu kostiju muenika iz Dalmacije i Istre u Rim
^ Konstantin VII. Porfirogenet, De administrando imperio, govori o ostacima antikih graevina u
Saloni, pad Salone 614.
^ Toma Arhiakon, Historia salonitana, opisuje povijest Solina i Splita, salonitanske i splitske
crkve do1266., pad Salone 614.
^ Korulanski kodeks iz 12. st. (oko 1130.)
^ Kartular samostana sv. Stjepana u Splitu (13. st.)
69

LOKALITETI

SV. JURAJ NA PUTALJU U KATEL SUURCU1

Lokalitet Putalj na junim padinama Kozjaka naseljen je od prapovijesti (Iliri), a dolaskom Hrvata u
7. st. ovaj prostor postaje territorium regale tj. zemlja hrvatskih vladara.
Crkvu sv. Jurja podigao je knez Mislav u 1. pol. 9. st. (839.) i obdario ju je posjedima u Laanama i
Tugarima u Poljicama. Mislavova isprava nije sauvana, a za nju znamo iz Trpimirove darovnice
izdane 4. oujka 852. u Bijaima. Trpimir poklanja crkvu sv. Jurja zajedno sa svim posjedima te
crkve splitskom nadbiskupu Petru kao protuuslugu to mu je ovaj posudio srebro za izradu crkvenog
posua. To je bio najvaniji posjed splitskog nadbiskupa. Granice tog posjeda crkve oznaene su i u
Zvonimirovoj ispravi iz 1075. To je zanijekao ninski biskup Aldefred tvrdei kako to nije posjed
splitske crkve nego joj je samo dan na privremeno uivanje. Tako nastaje spor kojeg 892. Muncimir
(892.-910.), "po milosti bojoj vladar Hrvata", rjeava u korist splitske crkve (ispred sv. Marte u
Bijaima).
Crkva iz 9. st. nije sauvana, ne zna joj se
oblik, poruena je poetkom 17. st., a
kasniji je oblik dobila 1927. Apsida iz
kasnog srednjeg vijeka (obnovljena) je
pravokutna oblika s krovom na dvije
vode. Ispred crkve su otkriveni grobovi
koje Karaman datira od 11. st. pa do
kasnog

srednjeg

vijeka

(12.-15. st.).

Orijentirani su istok-zapad. Sazidani su

od kamenih ploa s poklopnicama. Etani grobovi su bili u tri sloja.

1 Suurac dolazi od lat. sut + ime sveca = sveti Juraj ^ Suuraj ^ Suurac. Putalj moda dolazi od lat. puteus - bunar.

70

Na proelju, uzidano je 10 fragmenata pleterom ukraenog namjetaja stare crkve sv. Jurja. Ulomci
su od mramora, vjerojatno donesenog iz ruevina Salone i dijelovi su oltarne pregrade, septuma.
Imamo dva pilastra s troprutim pleterom. Na jednom su troprute krunice s trakama, a na drugom su
troprute osmice (rijedak motiv - Italija) na ijem je vrhu kri sa etiri rozete (slian plutej hrvatskih
vladara). Pleterna plastika sv. Jurja je specifina pojava. Samo pojedini primjerci su slini onima iz
Splita i Biskupije-Crkvine, te vie pokazuju odlike Istre, Venecije, Akvileje. Stoga Toni Buri vee
ovu skulpturu za Istru i sjevernu Italiju, a kronoloki je smjeta u 1. pol. 9. st. to se podudara sa
dokumentima. On misli kako su je izradili talijanski majstori, najvjerojatnije iz Aquileje.
Buri je u nekoliko kampanja (1988., 1991.-1995.) potpuno istraio crkvu i groblje oko nje. Prema
njemu ruenje starokranskog kompleksa na Putalju u avarsko-slavenskim provalama tijekom
1. pol. 7. st. oznaava kraj kasne antike na tom lokalitetu. Najranija stoljea srednjeg vijeka, 7. i
8. st., nisu ostavila arheolokih tragova, a poetku 9. st. pripada osam starohrvatskih grobova. U to
doba obnavlja se crkva u kasnoantikim gabaritima, a to potvruju darovnica kneza Trpimira (4.
oujka 852.) i ostaci kamenog crkvenog namjetaja. Buri smatra kako je crkvu dao obnoviti
Trpimirov otac, knez Mislav. Krajem 11. i poetkom 12. st. oko crkve se poinje formirati novo
groblje. Istraeno je ukupno 278 grobova (zajedno s onima koje je istraio Buli 1926., te uzevi u
obzir neistraeni prostor, moe se pretpostaviti kako je bilo oko 400 grobova). Stariji, donji sloj
grobova (80 grobova) datiran je u 12. i 13. st., a mlai u 14. i 15. st.
SUSTJEPAN U KATEL SUURCU
Sustjepan je mali poluotok zapadno od Katel Suurca ije ime upuujenasveto mjesto posveeno
sv. Stjepanu, no ne zna se tona lokacija crkve. U antiko doba tu je biomauzolej

skriptom s tri

sarkofaga, a kasnije se sigurno gradi trobrodna crkva.

Ovaj lokalitet se povezuje s nalazom luka oltarne
pregrade (slika desno). Taj luk je pronaen 1935.
kao spolium u jednoj kuli u Katel Suurcu. On
pripada

najstarijim

spomenicima

naih

ranosrednjovjekovnim
krajeva.

presjeku je

osmerokutni, a tri prednje stranice su dekorirane.

Gornja strana je ukraena kukama, a donja
listovima palme. Na prednjoj strani je natpis (rombian oblik slova o).
Po Gunjai luk je namijenjen za katedralu u Splitu, ali dospijeva ovdje (u Katel Suurac). Karaman
i Buli ga datiraju u 8., a Kati u 9. st. Miho Barada ga datira na kraj 7. st. jer ga povezuje sa
sarkofagom Ivana Ravenjanina (po slovima i dekoraciji). On, na osnovu Tome Arhiakona i
Konstantina Porfirogeneta, dri kako luk potjee iz crkve koju obnavlja biskup Ivan Ravenjanin u
2. pol. 7. st.
71

SV. MIHOVIL DE ARENA ILI DE SLANO

Ova je crkva poznata jedino iz povijesnih izvora. Prvi put se spominje 9. veljaa 994. kad se govori
kako je neki bugarski plemi Pino, roak bugarskog cara Samuila, pribjegao te se sklonio kod
hrvatskog vladara Stjepana Drislava koji mu je poklonio neke posjede. On tada podie crkvu
posveenu sv. Mihovilu, sv. Petru i sv. Martinu, a Drislav mu doputa da za izgradnju upotrijebi
kamenje iz ruevina oblinjeg teatra. ii i Karaman smatraju izvor falsificiranim, a Lui, Raki i
Kati ih dre za kasnije preraene prijepise.
RIINICE
Riinice se nalaze sjeveroistono od Solina, na granici solinskog i klikog podruja, zapadno od
starog puta Solin-Klis-Mu. Otkrie ovog lokaliteta potaknuo je sluajan nalaz dijela zabata oltarne
pregrade s natpisompro duce Trepime(ro) 1891. u polju izmeu Klisa i Solina. Ovaj nalaz je Buliu
bio putokaz za ubiciranje samostana koji je podigao Trpimir (845.-864.).
Trpimir je bio poboan vladar, u dobrim odnosima sa splitskim nadbiskupom Petrom, za spas svoje
due sagradio je samostan i doveo zbor redovnika (to znamo iz njegove darovnice). Na njegovom je
dvoru oko 846.-848. boravio uveni benediktinski redovnik Gottschalk, koji je bio prognan zbog
uenja o predestinaciji.
Samostan istrauje drutvo Biha 1895./96., 1898.,
1908.

(slika

samostan u

lijevo).
naim

Ovaj

prvi

krajevima

benediktinski

sastojao

se

od

jednobrodne crkve orijentirane sjever-jug i opkoljene

s vie zgrada.
Crkva je jednobrodna sa irokom polukrunom
apsidom, duine

16 m i irine 7,4 m. Prostor

prezbiterija od prostora namijenjenog vjernicima dijelila je oltarna pregrada (septum). Sve je vrlo
malih dimenzija to upuuje kako je bila namijenjena vrenju samostanskog bogosluja redovnika.
Dyggve je

smatrao kako je tuprvotno bila villa rustica, pa oratorij dok ju u 9. st. nije obnovio

Trpimir i adaptirao postavljanjem oltarne pregrade.

Zapadno od crkve bile su dvije prostorije. U jednoj je bila kuhinja na to upuuju ulomci
srednjovjekovne keramike i ugljena, fragmenti zemljane posude sa soljenim maslinama. Prostorija
uz istoni zid crkve kao da je bila pogrebna kapela - u njoj su pronaena dva zidana groba
pokrivena ploama razbijenih rimskih sarkofaga.
Grobovi supronaeni i u

samoj crkvi iispred nje, s june strane (sjever-jug). Pronaeno je 10

itavihstarohrvatskih grobova,

ovalnog

oblika, ograenih ploama oko tijela pokojnika i

prekrivenih kamenim ploama to ukazuje na kontinuitet pokapanja. Osim jednog prljena, veina

72

predmeta je ukrasne namjene, a prevladavaju naunice (obine kariice, jednojagodne naunice, par
sljepooniarki, trojagodna naunica) i prstenje.
U samoj crkvi naeni su dijelovi
oltarne pregrade (pilastri, pluteji
s motivom prepleta krugova i
kvadrata), meu ostalima i dio
trokutnog zabata (tegurija) koji je
stajao nad ulazom u svetite (slika
lijevo). U donjem, lunom dijelu
tee natpis pro duce Trepime(ro)
- za kneza Trpimira. Natpis je
nabonog,

ne

posvetnog

karaktera. Na fragmentu je vidljiv

dio repa pauna (dugi rep u obliku
riblje
nasuprotno postavljenisa stranekria u sredini
u sv. Marti

kosti).,

koji

su

bili

ukraavalisusredinje polje zabata (slian je naen

u Bijaima).Uz rub je motiv kuke i

kimation. Zabat se datira u 9. st.

Jeli, Krani, Bara i Vasi interpretiraju kompleks u Riinicama kao utvreni dvor hrvatskih
vladara s pogrebnom kapelom. Jeliev je argument kako je crkva mala za samostansku bogomolju, a
grobovi u njoj kao i natpis koji je pogrebnog, a ne posvetnog karaktera odreuju je kao pogrebnu
kapelu u kojoj je moda sahranjen i Trpimir. Ovdje je najvjerojatnije bio benediktinski samostanski
kompleks kojeg spominje Trpimirova darovnica iz 852., te starokranski samostanski kompleks
preureen u predromaniku samostansku crkvu predstavlja poetak samostanskog ivota u
starohrvatsko doba.
GOSPIN OTOK U SOLINU (SV. STJEPAN)
Sv. Stjepan
Gospin otok se nalazi na rijeci Jadro, na mjestu gdje se vie rukavaca rijeke ulijevalo u more
stvarajui deltu sa 13 otoia. Gospin otok je najvei. S njegove june strane u antiko i
ranosrednjovjekovno doba prolazila je komunikacija iz Traguriona za Aspalatos i Epetion. Otok je
danas povezan s kopnom Gospinim mostom na etiri luka. Dyggve pretpostavlja kako su otok,
nakon unitenja Salone u 7. st., novopridoli Hrvati iskoristili kao prvu naseobinu.
U sredite pozornosti Otok dolazi krajem 19. st. kada je don Frano Buli pronaao sarkofag kraljice
Jelene i crkvu sv. Stjepana (on je mislio kako je to crkva sv. Marije).
Prilikom kopanja temelja za zvonik Gospe od Otoka 1880. nailo se na zidove starohrvatske crkve.

73

Istraivanja su zapoela 1898. od

strane Bulia i Drutva Biha uz
sjeverni boni zid crkve (slika
lijevo). Zbog plitkog tla (10
15 cm), u samo nekoliko dana
otkriveni su temelji starohrvatske
crkve cijelom povrinom. Sva su
tri

broda

taracirana

(buka,

pijesak i stuena opeka).

Crkva je mala bazilika sa tri lae
meusobno odijeljene sa tri para
etverokutnih

zidanih

pilona.

Cijela bazilika je dugaka 23, a

iroka 10 m. Bazilika je poloena
u

smjeru

istok-zapad.

unutranjosti

su

zidovi

U
bili

ojaani kontraforima, a izvana su

f

bili

ralanjeni

(kontrafori

se

lezenama

poklapaju

sa

pilonima, ali se ne poklapaju sa lezenama). Istoni dio iznutra zavrava polukrunom apsidom, dok
je izvana pravokutna. Dva para pilona, blie apsidi, podupirali su kupolu etverokutna izgleda
(slino sv. Eufemija, sv. Nikola u Velom Varou u Splitu, sv. Barbara u Trogiru). Do ulaza se
nalazio narteks, na njega se nastavljao atrij u ijem je sjevernom dijelu bio sarkofag na suhozidnom
zidiu. Ispred atrija bio je prostor ralanjen u dva dijela. Po Buliu istoni je dio bila krstionica, a
sjeverni zvonik, dok Dyggveu dri kako je bilo obrnuto.
Na dubini od 30 cm u lijevom
prostoru atrija naen je sarkofag
kraljice Jelene (976., slika desno).
Uz 90 ulomaka sarkofaga koji su
pokazivali

tragove

paljevine,

naeno je pepela, tri noa te ribljih

i ivotinjskih kostiju. Natpis na
sarkofagu kao izvor prvog reda,
znaajan je jer je pomogao popuniti
praznine u genealogiji hrvatske narodne dinastije, a precizan datum je vaan i za datiranje
trobrodnih bazilika sa kupolom i kamenog pleternog namjetaja. Za kraljicu Jelenu se zna iz vijesti
74

Tome Arhiakona gdje se spominje kako je sagradila i obdarila crkve sv. Stjepana i sv. Marije. Ona
je 976. sahranjena, a bila je ena kralja Mihajla Kreimira I. i majka Stjepana I. Drislava.
Sv. Marija (?)
Ispod plonika dananje crkve Blaene Djevice Marije Dyggve je otkrio ostatke starije crkve, po
njemu istovremene s bazilikom. To je bila mala jednobrodna crkva s pravokutnom apsidom i
velikim predvorjem. On i Karaman smatraju kako je to crkva sv. Marije, a ona otkopana 1898.
sv. Stjepan, mauzolej hrvatskih kraljeva. Dyggve je iznio tezu kako se radi o dvostrukoj crkvi,
kasnoj replici paralelnih graevina u Saloni (sv. Stjepan bi bila grobina crkva hrvatskih kraljeva, a
sv. Marija zborna kongregacijska crkva).
Godine 1972. ponovno se istraivalo pod
vodstvom

eljka

Rapania

Duana

Jelovine oko i u sadanjoj upnoj crkvi

(slika desno). Kako ostaci zidova ne
pokazuju elemente 10. st., po njima je u
10. st. postojala samo jedna crkva i to
mauzolej hrvatskih kraljeva - sv. Stjepan, a
druga crkva je izgraena u 17. st., nakon
odlaska Turaka (to bi bila sv. Marija). Ona
je izgorjela 1875. Tako je pobijena teza o
geminama na Otoku, ali nije rijeeno
pitanje crkve sv. Marije koja se spominje u srednjovjekovnim spisima.2
Grobovi
U atriju i narteksu bazilike, na istom mjestu gdje je pronaen sarkofag kraljice Jelene, kao i s
vanjske strane bazilike, otkriveno je ukupno jo 26 grobova u kojima nije bilo priloga. Svi ovi
grobovi, osim jednog, nainjeni su od kamenih ploa obzidanih naokolo. Jedino je jedan grob (br.
15), koji se nalazio ispod polomljenog sarkofaga kraljice Jelene, bio izraen od opeka. Po miljenju
F. Bulia ovaj grob je iz rimskog vremena, dok su svi ostali iz dosta kasnijeg razdoblja.
CRKVA NA GRADINI
Gradina lei na desnoj obali rijeke Jadro. To je utvrda trapezoidnog oblika sa etiri kule u kutovima.
Sagraena je u kasnom srednjem vijeku. U sjeveroistonom dijelu graevine pronaeni su ostaci
crkve neobina tlocrta. Lokalitet se istraivao 1909.-1911., 1923.-1925. i 1925.-1927. (drutvo
Biha). Godine 1924. otkriveni su temelji crkve, a crkva je 1926. otkopana u cjelini.

2 Po Rapaniu i Jelovini to bi mogla biti crkva na Gradini.

75

Crkva na Gradini je graevina centralnog tipa u obliku nepravilnog kvadrata (12 x 15 m). Na
istonoj strani se nalazi svetite s tri apside. Sredinja ima pet polukrunih nia, polukruna je i
vea je od ostalih. Crkva je djelomino leala na zidovima neke starije rimske zgrade. Centralni
prostor crkve ini osam stupova poredanih u obliku oktogona, sa etiri stupa u kutovima kvadrata.
Stupovi su drali centralnu kupolu, a stupovi u kutovima imali su ulogu rastereenja pritiska
tambura kupole. Svi stupovi su iz rimskog doba. Izraeni su od egipatskog granita, no samo su dva
naena u graevini. Kapitele Weigand i Karaman datiraju u 2. pol. 11. st.
U predvorju uz zapadno proelje bio je prostor za pokapanje koji je naknadno pridodan crkvi, dok je
ona jo bila u funkciji (12. st.).
Kati je pretpostavljao kako jedan od grobova pripada sultanovoj keri Mihri Mah i kako je moda
crkva bila pretvorena u damiju.
Buli je smatrao kako je ovo crkva sv. Petra u kojoj je 1075. okrunjen Zvonimir. eljko Rapani i
Duan Jelovina smatraju kako bi to mogla biti crkva sv. Marije koja se spominje u srednjovjekovnim
spisima.
Jerko Marasovi je u doktorskoj disertaciji pretpostavio izvorni oblik. Stupovi su u centralnom,
oktogonalnom prostoru bili povezani lukovima, i nosili su tambur s kupolom. Sistem svodova
izmeu tambura i zida gdje su postavljena etiri stupa horizontalno je prenosio pritisak kupole na
zidove crkve.
Zakljuuje se kako je nastala u 6. st. na izmaku ivota stare Salone po uzoru na forme Justinijanova
doba. Kasnije, u srednjem vijeku, na prijelazu u 11. st. bila je obnovljena te joj je pridodan
pravokutni narteks sa starohrvatskim namjetajem. Najvjerojatnije stradala 1242., za provale Tatara.
CRKVA SV. PETRA I MOJSIJA (UPLJA CRKVA)
Crkva se nalazi na desnoj obali Jadra, sjeveroistono od Gospina otoka. Prva probna iskopavanja
zapoela su 1927., a sustavna 1931. (drutvo Biha i Dyggve). Pronaeni su ostaci najvee
starohrvatske bazilike na podruju Solina.
76

Crkva je sagraena na ostacima ranokranske

cemeterijalne bazilike (slika lijevo). Bila je velikih
dimenzija 26,3 x 13,6 m. Pet pari stupova dijelilo
je baziliku na tri broda. Ralanjena je lezenama, a
moda je unutranjost bila presvoena. Na istonoj
vanjskoj strani bazilika je ravna, a iznutra srednji
brod zavrava kvadratnom apsidom gdje se nad
oltarom

dizao

ciborij,

dok

boni

brodovi

zavravaju polukrunim apsidama. Sa zapadne

strane je ui narteks sa zvonikom i stubitem na
junoj strani. To je trobrodna troapsidna crkva, a najslinija joj je crkva sv. Nediljice u Zadru.

Datira oko sredine 11. st., a vjerojatno ju je podigao hrvatski vladar. Imala je i tri oltara, u svakoj
apsidi po jedan. Prezbiterij je bio odijeljen oltarnom pregradom (slika gore) koja se nalazila iza
etvrtog reda stupova u cijeloj irini bazilike. Pregrada je imala tri ulaza sa tri zabata (svaki brod je
imao poseban ulaz u prezbiterij). Na zabatu je kri, sa strana dva pauna, na luku je natpis: "Presveti
Petre primi dar asnog Moj sije sluge tvoga". Ovdje je kralj Dmitar Zvonimir poetkom listopada
1075. primio krunu od legata apostolske stolice Gebizona i zakleo se na vjernost papi Grguru VII.
Pronaeni su i dijelovi ciborija. Lik ivotinje pokazuje slinost sa ciborijem prokonzula Grgura iz
Zadra. Najinteresantnija su etiri fragmenta pluteja s prikazima ljudskog lika. Na jednom fragmentu
prikazana je glava Krista s aureolom, na drugom glava bradata mukarca s velikim (ne nije ono to
se mislili!) bademastim oima, na treem je sauvan gornji dio glave i natpis S MOISE(S), a na
etvrtom je prikaz nogu nekog lika i donji rub haljina s naborima.
Dyggve smatra kako su ploe iz splitske krstionice pluteji oltarne pregrade iz ove crkve, i da lik
vladara prikazuje kralja Zvonimira. Drugi autori dre kako te ploe ne pripadaju toj crkvi, ve su
samo rad iste radionice.

77

Ova opatija je bila monasterium regale, usko vezana uz hrvatski vladarski dvor to potvruju
diplomatiki izvori koji samostanske opate spominju u kraljevoj pratnji. Prvi povijesni dokument o
samostanskoj crkvi je darovnica Petra Kreimira IV. iz 1069.
GROBLJA

Gajine - uz Glaviine najstarija starohrvatska nekropola 9.-11. st. na ovom prostoru

Glavine-Mravinci - uz Gajine najstarija starohrvatska nekropola 9.-11. st. na ovom prostoru

Majdan - najvanija nekropola

Zapadna salonitanska nekropola

Crkvine-Ilijino vrelo

Groblje kod Rike

GAJINE U KATEL SUURCU

Uz Glaviine u Mravincima, nekropola na poloaju Gajine, na sjeverozapadnoj strani KatelSuurca je najstarija nekropola starohrvatskog doba na ovom prostoru. Nalazi iz grobova se datiraju
od 9. do 11. st. kada prestaje pokapanje na ovom mjestu, a nastavlja se od 11. st. oko upne crkve
sv. Juraja na Putalju.
Na ovom je poloaju ukupno otkopano preko 160 grobova. U otkrivenim grobovima bio je
uglavnom po jedan kostur poloen glavom na zapadu (gledajui na istok). Grobovi su nainjeni od
nepravilnih vapnenastih plaa, a i dna su im bila poploana tanjim ploicama. Od priloga u njima
nalazilo se raznih naunica (obine kariice i jednojagodne naunice, par velikih sljepooniarki sa
jagodama u obliku badema), prstenja, probuenog rimskog novca... Sve predmete je otkupilo
drutvo Biha. U jednom su grobu naena dva jaja kod nogu pokojnika (Karaman misli kako je
obiaj stavljanja jaja u grob kao popudbine na drugi svijet poganskog karaktera).
Groblje se protezalo od istoka na zapad na prostoru dugom 120 m, a irokom 25 m, i predstavlja
tipino starohrvatsko groblje na redove.
GLAVIINE-MRAVINCE
Ispod sela Mravinaca iznad Solina, na poloaju Glaviine, sluajno je 1937. otkrivena starohrvatska
nekropola. Idue godine drutvo Biha (Drutvo za istraivanje domae povijesti) poduzelo je
arheoloko istraivanje pod vodstvom Ljube Karamana. Ukupno je otkriveno i istraeno 115
grobova, koji su bili gusto poredani i orijentirani uglavnom prema istoku (tipino groblje na redove).
Juno od toga 1939. je otkopano jo 15 grobova.
Pokojnici su bili sahranjivani u zemlju u jednostavnim grobovima oblika nepravilnog pravokutnika
jer su sueni kod nogu, a u srednjem dijelu su izboeni pa se pribliavaju ovalu. Grobovi su
izgraeni od nepravilnog kamenja (niz kamenih klinova oko mrtvaca, i nekoliko veih i plosnatih
ploa kao grobni poklopac). Dubina grobova bila je dosta mala (oko 50 cm).
78

U grobovima je bio samo jedan mrtvac, a samo u nekoliko (11 grobova) bilo je vie ukopanih.
Otkrivena su i dva dvojna groba, jedan pored drugog ili jedan iznad drugog. Svi mrtvaci su leali na
leima ispruenih nogu i ruku niz tijelo.
Naeno je u grobovima ukupno 105 raznih predmeta, od ega je najbrojniji nakit, naunice i
prstenje. Naunica je sveukupno naeno 68 komada (jednostavnih kariica, S-kariica, kariica s
koljencima, jednoj agodne naunice, etveroj agodne naunice). Bilo je i mnogo prstenja (26,
prevladavaju jednostavni oblici). Ostale nalaze ine: jedan eljezni no, sedam bronanih ukrasnih
ploica (aplika), jedan glineni prljen i ljuska jajeta.
Nekropola se datira u 9. i 10. st.
SOLIN-MAJDAN
Nedaleko od izvora rijeke Jadro, na
poloaju Majdan, radnici cementare su
se

1933.

naili

na

starohrvatske

grobove. Tom je prilikom uniteno

mnogo

grobova

(oko

100).

Dio

predmeta iz tih grobova, naunica i

drugog nakita pokupljen je od radnika i
predan

drutvu Biha.

Sljedee je

godine drutvo Biha na jo nedirnutom terenu poelo arheoloka istraivanja.

Na terasi, ispred ostataka ville rustice omeene s istone strane zidom, s june rubom terase s oblim
niama i latrinom otkopano je 26 starohrvatskih grobova. Groblje je bilo u dva sloja, orijentirano od
zapada prema istoku, poredani su vie ili manje u pravilne redove. Grobovi su raeni u obliku
nepravilnog pravokutnika, sueni na krajevima, a izboeni u sredinjem dijelu tako da se
pribliavaju ovalu. Zidani su od nepravilnog kamenja vezanog glinom, a pokriveni su pravilnijim
ploama. Od nalaza su pronaeni: dva para naunica s filigranski izraenom jagodom od istog
zlata, od srebra (etiri para s jednom jagodom i jedan par s etiri jagode), ogrlica od osam
pozlaenih privjesaka, prstenje.
Ovo je najbogatija starohrvatska nekropola ovog kraja. Datira se od 9. do 11. st. Osim grobova s
nakitom pronaeni su i fragmenti starohrvatskog crkvenog namjetaja

ukraeni pleternom

ornamentikom koji se datiraju u 2. pol. 11. st.

ZAPADNA SALONITANSKA NEKROPOLA
Tijekom zatitnih iskopavanja 1986.-1987. pored antikih, pronaeno je 17 srednjovjekovnih
grobova sa 21 kosturom. Antropoloka analiza ukazuje na Slavene izprve faze naseljavanja.
Nekropola se koristila vrlo kratko i to unutar jedne zatvorene populacije.
79

ISTRA I SJEVERNOJADRANSKI PROSTOR U RANOM SREDNJEM VIJEKU

Na kraja antike u Istri, kao i u ostatku Carstva, dolazi do znaajnih promjena - naputaju se
gospodarske vile, podiu se naselja zbijenog tipa, izmeu veleposjednika i seljaka uspostavljaju se
kolonatski odnosi, a kao nova drutvena snaga javlja se Crkva.
Povoljni geografski poloaj juno od glavnih smjerova kretanja barbara ouvao je Istru od veih
razaranja, ali je razdoblje istonogotske vladavine (493.-538.) ostavilo
materijalne dokaze (pozlaena luna fibula ukraena rovaenom viticom iz
Pule, srebrni novi kralja Vitigesa iz Kortine, okrugla fibula s glavama
ptica grabljivica, slika desno). Langobardima pripadaju nalazi na breuljku
Breac, ispod Buzeta datirani oko 600.
Avaro-slavenski napadi u Istru (599.-611., karta lijevo), usprkos
razaranjima,

nisu

prekinuli

kontinuitet

ivota,

ali

su

prouzrokovali niz bitnih promjena, izmeu ostalog i u etnikom

sastavu stanovnitva.
Stalna prisutnost Slavena uz istonu i sjevernu granicu Istre, i
blizina langobardske Furlanije (grobovi langobardskih vojnika u
Biljama, u donjoj Vipavskoj dolini i u Solkanu - langobardskom
katelu Siliganum datirani su u 2. pol. 7. st.), osnovni su razlozi
koji su uvjetovali vojniku organizaciju poluotoka s mreom
katela i pokretnim konjanikim odredima.
Smanjeni

broj

stanovnika

prouzrokovao

je

smiljeno

naseljavanje novih itelja, a kao takvi dolaze u obzir

prvenstveno Slaveni, o emu svjedoe barbarizirana groblja 7. i 8. st. u sjevernoj i srednjoj Istri.
Obiteljsko sahranjivanje, tipina pojava u grobovima romanskog kranskog stanovnitva manje je
zastupljeno. Meu nalazima susreu se naunica s kockom i naunica s koaricom, kopa sa
staklenim ulocima, ukosnica i masivne preice.
Groblja 7. i 8. st. smjetena su prvenstveno na vrhovima breuljaka, a ima ih i na padinama iznad
dolina i na podrujima antikih ruevina. Pripadaju tipu groblja na redove. Nema crkve, a esta je
pojava naknadno podignutih, uglavnom romanikih i ak mlaih kapela. U najstarijim dijelovima
javljaju se jednostavne grobne jame. Najbrojniji su grobovi s djelominom oblogom od kamena ili
ploa, a sasvim nedostaju zidani grobovi i grobovi s krovom na dvije vode. Antiki i kasnoantiki
utjecaji oituju se u estom pojavljivanju kamenih jastuka ispod glava i nogu, u oznaavanju
grobova stelama, u omeivanju grupe grobova suhozidom i poploavanju povrina iznad pojedinih
grobova. Pokojnici susahranjivani pojedinano, a naknadni ukopi i istovremena sahrana vie
pokojnika je iznimna pojava.

Prevladava pravilna orijentacija pokojnika s pogledom prema istoku.

80

Poganski pogrebni obiaji oituju se u stavljanju priloga u grobove, to je uoeno na gotovo svim
grobljima 7. i 8. st. Na pogansko vjerovanje ukazuju i pojedini predmeti koji su imali maginu snagu
(proupljeni zubi divlje svinje na Mejici kod Buzeta, grob goveda u Velom Mlunu kod Buzeta).
Meu izrazite poganske obiaje spada polaganje kamenih ploa iznad raznih dijelova pokojnika,
ime se nastojao sprijeiti povratak mrtvaca (Mejica, Veli Mlun i Sovinjska Brda). Zli duhovi
istjerivani su od groblja i grobova paljenjem vatre u samim grobovima i oko njih. Ritualna je
dekapitacija ustanovljena u Celegi, Velom Mlunu i na Mejici.
Oruje je zastupljeno dugim i kratkim bojnim noevima, bojnim sjekirama i ponajvie eljeznim
strelicama. Od orua su naeni i u mukim i u enskim grobovima brojni noevi. eljezna kresiva i
kamenje za kresanje vatre nalaze se uglavnom u mukim, a iznimno i u enskim grobovima. Kotani
i zemljani prljeni iskopani su u enskim grobovima. Brojni su u grobovima oba spola trodijelni
kotani eljevi sa zupcima u dva reda. Meu orue treba uvrstiti jo igle, ilo, kare, pilu i pribor za
ienje uha i noktiju. Dio keramikih nalaza nadovezuje se na grubo lokalno posue 6. st.
Najbrojniji su i veoma znaajni nalazi nakita i metalnih dijelova
nonje. Uz jednostavne kariice javljaju se jo dva tipa naunica:

razne varijante naunica s koaricom (slika desno, elega

kod Novigrada)

"buzetske" naunice - regionalna osebujnost, budui da je

u Istri naeno najvie primjeraka tog tipa, a izvan njenih
granica javljaju se samo sporadino (slika dolje lijevo, Polaine kod Ferenci).
Posebnu

panju

zasluuje

nalaz

para

zvjezdolikih

naunica iz Velog Mluna (slika dolje), datiranih u 2. pol.

8. st. Zvjezdolike naunice svoje porijeklo vuku iz
pontskih radionica,
pa

obiteljski

nakit

izraen

7. st.,

su

vjerojatno

mlunske

naunice

koji

putovima

je

junoslavenske ekspanzije doao sve do Istre.

Bronane i eljezne narukvice imaju nesastavljene, razliito
oblikovane i katkada ukraene krajeve. Ogrlice su veoma est
nalaz u enskim grobovima. Bogato ukraene srebrne i bronane te jednostavne eljezne ukosnice,
javljaju se katkada i u mukim grobovima. Fibule su veoma rijetke.
Prstenja ima mnogo, a razliitog je izgleda. Najizrazitije je ono s proirenom ploicom, ukraenom
urezanim kriem, oblikovanim na razliite naine.

81

Lijevane

bronane

kope

(slika

lijevo),

trodijelne i dvodijelne, mediteranskog su izvora,

a susreu se kao proizvod iroke potronje od
Krima do Sicilije i Sardinije. Ukraene su
biljnim

uzorcima,

kranskim

simbolima,

ljudskim i ivotinjskim likovima, koji su veoma

shematini i stilizirani kada je u pitanju izrada
kopi

za

potrebe

pripadnika

barbarskih

plemena.
Veina nakita i metalnih

dijelova nonje

izraeni je u Istri i u njenoj neposrednoj blizini.

Radionice u Konstantinopolu, Egiptu i na
Bliskom Istoku ne dolaze u obzir, jer su Arapi
onemoguili od 640. do kraja 8. st. bilo kakav
trgovaki promet po Sredozemlju. U Brkau je
iskopana bronana matrica za tijetenje koja
predstavlja matricu za izradu aplika na konjskoj ormi, a stilski je bliska slinim predmetima iz
Pliskova kod Knina, koji su datirani u 1. pol. 7. st. Ona ukazuje na grob putujueg zlatara koji je
serijski izraivao ukrasne predmete od tankih ploica u tehnici tijetenja.
Etnika anonimnost Slavena, po predmetima materijalne kulture, ne predstavlja nikakvu iznimku.
Slavenski paljevinski grobovi svugdje su vrlo siromani grobnim nalazima, koji su uz to atipini, a
njihovu etniku pripadnost Slavenima odreuju iskljuivo keramika "prakog" tipa i tipa Korak, te
pogrebni ritus spaljivanja. Do sada u Istri jo nisu naeni staroslavenski paljevinski grobovi, iako na
njihovo postojanje ukazuju djelomino spaljeni kostur u grobu 21 u Velom Mlunu, nalazi iz groba
15 u minju i pretpostavljeni ustrinum u Babinoj brajdi.
Nalazita s keramikom "prakog" tipa smjetena su zapadno i juno od podruja s grobljima 7. i
8. st., pa su Slaveni nakon dolaska u Istru (odmah nakon 611.) preuzeli od starosjedilaca kosturno
sahranjivanje pokojnika ve u toku druge generacije. Takoer su vrlo brzo prihvatili materijalnu
kulturu starosjedilaca, kao to se u toku 6. st. dva puta dogodilo Langobardima (za 20-40 godinjeg
boravka u Panoniji i drugi put nakon dolaska u Italiju 568.), dok su starosjedioci preuzeli od Slavena
dio njihovih pogrebnih obiaja. Na taj nain oblikovala se u 7. i 8. st., u zaklonjenoj unutranjosti
Istre, osebujna kulturna cjelina etniki mijeanog stanovnitva. Kraj barbariziranih groblja podudara
se sa zavretkom bizantske vladavine u Istri (788.), kada Istra ulazi u sastav Franake drave.
Ukljuivanje Istre u franaku dravu iroko je otvorilo vrata slavenskoj kolonizaciji, koju uz pisane
izvore potvruje i arheoloka graa. Naseljavanje Slavena bilo je u skladu s tadanjom franakom
politikom: zemlju treba koristiti kako bi drava imala vee prihode. Groblja slavenskog
82

stanovnitva, datirana u 9. i 10. st., dola su na vidjelo u minju, Goleevu kod Barbana, Dvigradu,
Buzetu i u Predloci kod Crnoga Kala, a ona iz 11. st. u Rimu kod Roa, oko poruene kapele sv.
Bartula kod Bresta i oko kapele sv. Lovre kod Ferenci. Analiza pogrebnih obiaja upozorila je na
postojanje triju slojeva, koji se mogu uoiti s obzirom na manje ili vie izraenu prisutnost tradicija
prethodnih kulturnih horizonata i poganskih, odnosno kranskih vjerovanja:
^ starohrvatski sloj
^ staroslavenski sloj
^ sloj romaniziranog slavenskog stanovnitva.
U minju je na prostoru istono od naselja istraeno prostrano starohrvatsko groblje na redove s
nalazima starijeg (840.-870.) i mlaeg (900.-950.) kulturnog sloja.
Iako na minjskom i susjednom dvigradskom i barbanskom podruju postoje staroslavenski nalazi
koji idu u 8. st., moe se s obzirom na kulturni inventar, izgled nonji i pogrebne obiaje ipak tvrditi
kako su nosioci intenzivne agrarne kolonizacije dolazili prije svega iz Hrvatskog primorja, na to
upuuju srodnosti sa starohrvatskim nalazima u Kriiu i u Stranu kod Crikvenice. Oni su
zaposjeli prostor koji je bio rijetko naseljen romanskim starosjediocima i Slavenima najstarijeg vala
seobe. Novo stanovnitvo ne dolazi u dodir samo s njima, nego i s feudalnim ureenjem
srednjoevropskog tipa i misionarskom djelatnou Crkve. Tako se poetkom 9. st. ili obnavljaju
stare crkve ili grade nove - predromanike. Uspjenost Crkve u pokrtavanju doseljenika oituje se
u drukijem pogrebnom ritualu i arheolokoj grai. Tragovi poganskih pogrebnih obiaja u minju
odraz su njihova nekadanjeg postojanja u kraju iz kojeg su doselili, a oituju se u tri najstarija
groba.
Donekle srodnu sliku prua i nalazite Predloka kod rnoga Kala, gdje su osim sloja
barbariziranih grobova starosjedilaca otkriveni i grobovi iz 9. i 10. st. s ketlakim, starohrvatskim i
bjelobrdskim naunicama od bronce i srebra. No veina priloga pripada mlaem sloju materijalne
kulture alpskih Slavena (850.-950.), a najblie analogije su naene na groblju oko crkve sv. Jurja u
Batujama u Vipavskoj dolini.
U nekim pojedinostima podudaraju se sa minjskim grobljem i staroslavenski grobovi iskopani
ispod samog Buzeta. U jednom su se nalazile ispod svakog uha po dvije bizantske naunice. Srebrni
novi Lotara I. (840.-855.), kod zgloba lijeve ruke, datira grob u sredinu 9. st. Nalaz ovoga groba u
Buzetu znaajan je oslonac datiranju niza nalaza slinih naunica: grobovi 93 i 192 u minju,
grobovi 9 i 80 na Stranu u Vinodolu, grob 125 u "Gredama" kod Kaia i grobovi 241 i 549 na
"Begovai" kod Biljana u sjevernoj Dalmaciji, a prateim tipom naunica s tri jagode ukazuje na
odreenu etniku povezanost Jadranskog prostora od Istre na sjeveru do rijeke Krke na jugu.
Sloj grobova romaniziranog slavenskog stanovnitva ogranien je uglavnom na periferna podruja
Puljtine, koja je zadrala manje vie nepromijenjen etniki sastav romanskog ivlja. U najmlaem
dijelu dvigradskog groblja, oko crkve sv. Petra, iskopani su zidani obiteljski grobovi, u kojima su
83

otkrivene uz ostale nalaze, i ketlake naunice (slika dolje, Kacavanac). Tri bronane i jedna srebrna
zavravaju unjevima, na jednoj je bronana jagoda od bijele paste, dok su dvije bronane ovijene
icom. Pojedine enklave romanskih starosjedilaca uoene su s obzirom na pogrebne obiaje i u
unutranjosti Istre.

Proces kristijanizacije slavenskog stanovnitva zavren je krajem 10. st. Groblja 11. st. smjetena
su oko novoizgraenih grobnih crkvi, grobovi su zbijeni jedan do drugoga, sahranjivanje je
pojedinano, a u znaajnoj mjeri javlja se naknadno koritenje istog groba i njihovo prekopavanje.
Grobne konstrukcije su razliite - uz obine zemljane jame iskopani su i grobovi obloeni
djelomino kamenjem i ploama. Grobni nalazi su rijetki, atipini i pripadaju uglavnom nakitu i
nonji pokojnika.

Kronoloki pregled doseljavanja Slavena na sjeverni Jadran

568.

Seoba Langobarda iz Panonije u Italiju

582.

Pad Sirmiuma - znaajna prekretnica za slavensko-avarsko nadiranje u istone Alpe

587-588. Propast biskupije u Celeji (Celje) i Emoni (Ljubljana)

588.

Langobardska provala u Istru

598.

Slaveni i Avari upadaju u bizantsku Istru

600.

Slaveni ulaze kroz "istarska vrata" (Vipavska dolina) u Italiju

602.

"Vjeiti mir" izmeu Langobarda i Avara

611.

Slaveni i Avari razaraju Forum Iulii (Cividale-Cedad) i haraju irom bizantske Istre

641.

Ivan IV. alje u Dalmaciju i Istru opata Martina da otkupi robove i prenese relikvije u Rim

788.

Istra dolazi pod franaku vlast

791-803.
799.

Slaveni uestvuju u franakom ratu s Avarima

Na povratku iz rata protiv Avara i Hrvata dux Erik je ubijen kod Vranja (?) ispod Uke

804.
820-822.
875-878.

Sudski skup u dolini rijeke Riane; franaku vlast zastupa dux Ivan
Knez Borna iri svoj utjecaj iz Hrvatskog primorja do rijeke Rae
Hrvatski knez Domagoj opljakao je Rovinj, Novigrad, Umag i Sipar.

84

STRANE - GORICA
Nalazite Gorica smjeteno je ispred ulaza u selo Strane, oko 4 km od Crikvenice. Istraivanja je
proveo Pomorski i povijesni muzej Hrvatskog primorja iz Rijeke (Radmila Mateji, eljka Cetini )
od 1974. do 1997.
Istraeno je 186 grobova, a meu njima su izdvojena dva bitno razliita sloja:
^ stariji s keramikom, datiran od kraja 8. do sredine 9. st., vremenski sukladan s ranim (poganskim)
horizontom starohrvatskih groblja (grobova) u Dalmaciji
^ mlai datiran od sredine 9. do 11. st., ujednaen s ostalim
starohrvatskim grobljima tog doba.
Nastanak

groblja

predstavlja

izdvojen

sloj

grobova

na

sjeveroistonom dijelu lokaliteta koji se na temelju arheoloke

grae i uoljivih poganskih tradicija datira od sredine 8. do
sredine 9. st. Poganski se ritus posebno oituje u polaganju
keramikih posuda u grobove (slika desno), zasipanju groba
ulomcima ritualno razbijene keramike, ali i tragovi paljenja vatre
nad grobovima, te pojavom kostiju ptica i domaih ivotinja.
Na najstariju jezgru nadovezuju se grobovi koje obiljeava
izostanak poganskih pogrebnih obiaja s kulturnim inventarom
primjerenijem mlaem horizontu starohrvatskih kranskih groblja.
Nema razlike u tipologiji grobova izmeu dva
horizonta. Grobovi su postavljeni u redove, kod kojih
dolazi do izvjesnih nepravilnosti zbog konfiguracije
tla. U cjelini ili djelomice ograeni su neobraenim
kamenjem, ali ima i ukopa u obinu zemljanu jamu.
Nad grobovima su rjee hrpe kamenja. Preteno se radi
o pojedinanim ukopima, ali su ustanovljeni i grobovi
sa

vie

ukopa

to

uglavnom

naknadnim

sahranjivanjem. Orijentacija grobova je I-Z s veim ili

manjim otklonom. Pokojnici su polagani na lea s
rukama uz tijelo, u nekoliko varijanti. Polagani su u
odjei o emu svjedoe ostaci tekstila ouvani u sedam
grobova.
Nalazi su naeni u 105 od 186 grobova (60%). Prilozi
u grobovima su brojni i raznoliki. U starijem sloju
javljaju se: keramika, kresiva i kamenje za kresanje, britve, noevi i ostruge (vrijedan nalaz ostruge s
garniturom za zakopavanje karolinkih tipolokih oznaka, slika gore).
85

Tipoloki raznolika kultna keramika, iako

istodobna

nalazima

dalmatinsko-hrvatskih

keramike

groblja

ranog

horizonta, pokazuje drugaija svojstva,

posebno izraena u oblicima posuda.
Raznolikost

grobnog

inventara

upotpunjuju recipijenti od kosti i roga,

neodreene

namjene

(slika

dolje),

pripisani openito avarskom kulturnom

krugu, te arheoloki vrijedan i rijedak
nalaz

estetski

prestine

ogrlice

od

staklenih i srebrenih zrna (slika lijevo).

U mlaem je sloju najbrojniji nakit: prstenje i naunice. Meutim,

zastupljeni su i privjesci, perle, noevi i kotani predmeti (recipijenti od
kosti i roga, slika lijevo).
Nakit je izraen od bakra, bronce, srebra, a neki primjerci su i
pozlaeni, a izveden je najee u tehnici lijevanja, iskucavanja,
filigrana i granulacije. Meu nakitom najbrojnije su naunice s preko
160 primjeraka razliitih tipolokih i kulturnih obiljeja, a slijedi
prstenje sa 76 primjeraka.
U starijem sloju izdvajaju se bogati grobovi u kojima su, treba
pretpostaviti,

bili

pokopani

plemstva.

86

pripadnici

ranofeudalnog

hrvatskog

Nakit s lokaliteta Gorica nosi razliite

kulturne

oznake.

zastupljen
skupine

nakit
(slike

veem

je

broju

hrvatsko-dalmatinske
lijevo,

trojagodne

etveroj agodne naunice), jedan dio nakita

pripada bjelobrdskoj (rustikalne naunice
tzv.

volinjskog

tipa,

karantansko-ketlakoj

slika

kulturnoj

dolje)

grupi, a

pojedini primjerci sadre bizantske znaajke

(slika dolje).

87

ZMINJ
U minju je od 1955. do 1957. istraeno groblje na redove sa 227 kosturnih grobova. U njima je
sahranjivano, od 830. (-20) do 950. (+30), hrvatsko seljako stanovnitvo kojem je franaka vlast,
nakon zavrenih avarsko-franakih ratova, dopustila naseljavanje Istre.
Groblje se sastoji od tri dijela, a
svaki je
velikoj

dio

pripadao jednoj

porodici.

Nakon

900.

prikljuuje se na periferiji groblja i

etvrta porodica (slika lijevo).
U tri grupe utvreni su grobni
nalazi

mlaeg

starijeg (840.-870.)
(900.-950.)

kulturnog

sloja, dok su u etvrtoj grupi

iskopani predmeti koji su tipini
iskljuivo za mlai sloj.
Grobovi su obloeni kamenim
ploama, izvedbe su razliite, od
djelomine obloge sve do pravog
sanduka od kamenih ploa,

kronolokih razlika nema (slika

dolje). Pokojnici su pokapani u
pravilu pojedinano, a ima i 40
grobova u kojima je utvreno
naknadno
istovremena

sahrana

vie

pokapanje,

pokojnika.

Sahranjivani su na isti nain - poloeni na lea,

ruke uglavnom ispruene uz tijelo, pogled
prema istoku. Djeji kosturi iskopani su u 100
grobova, dok su ukopi starijih osoba razmjerno
rijetki.
Grobni nalazi su razmjerno rijetki. Grobnih
priloga u pravom smislu rijei nema, ako se
izuzmu tri lonca, kremeni amulet i kamen za
kresanje. Zanimljiv je nalaz spaljene letvice
trodijelnog kotanog elja, koji ukazuje na postojanje starijeg kulturnog sloja.
88

odnosno

Ostali

iskopani

predmeti

pripadaju nakitu, a ogranieni

su

uglavnom

na

srebrne

bronane naunice, te prstenje.

Osnovno
groblju

obiljeje
u

minju

varijanta

dala

je

sjeverna

starohrvatsko-

dalmatinskog kulturnog kruga,

obogaena

sadrajima

iz

mediteransko-bizantske tradicije
i

staroslavenskih

subalpskih

utjecaja (slika lijevo). Najstariji

su grobovi 157 i 192, a najmlai
je grob 126.
U

153

groba

nikakvih

(68%)

nalaza

nema

predmeta

materijalne kulture.
Najvie naunica pripada tipu
jednostavnih

starohrvatskih

naunica

s jednom

upljom

jagodom.

Naunice

jagode

su u

dvije

starohrvatskom

kulturnom krugu rijetke, dok je

naprotiv tip s tri jagode bio vrlo
omiljen, a javlja se u varijanti s dvije bone, uzduno postavljene jagode i jednom sredinjom,
okomito postavljenom bademastom jagodom, to predstavlja iznimnu pojavu, ogranienu na
pojedinane nalaze u sjevernoj Dalmaciji i u Vinodolu. Najraskonije
i najvee su naunice s etiri jagode.
U grobovima 93, 158, 188, 192 i 193 iskopano je vie srebrnih
bizantskih naunica. Meu njima naroito se istie jedna velika (slika
desno) s privjeskom od pet meusobno spojenih obruia, koji su
rasporeeni u dva reda i ukraeni zrncima. U istom grobu 193 naena je
slina naunica s tri obruia na donjoj strani kariice, te jo jednim nasuprot
srednjem i uz to ukraena i upljom jagodom (lijeva na slici gore). One
predstavljaju, skupa s naunicom iz groba 93 (slika lijevo), razvijeniji oblik
89

"buzetskih" naunica, kakve su poznate jo u Vinodolu. Izraivane su

najvjerojatnije u sjevernojadranskim zlatarskim radionicama za potrebe novog
stanovnitva, na to upuuju i primijenjene tehnike i ukrasni uzorci iz
repertoara

starohrvatsko-dalmatinskog

nakita.

Bizantskoj skupini pripadaju i naunica s privjeskom

od dva koncentrina kruga, izmeu kojih se niu
kruii, iskopana u grobu 188 (slika lijevo) i dvije
naunice s dva nasuprot postavljena srcolika lista od
tanke ice, naene u grobu 192 (slika desno, tzv.
naunica minjskog tipa).
U minju su zastupljene jo tri skupine naunica.
Najbrojnijoj pripadaju inae atipine srebrne i
bronane kariice koje zavravaju na tri naina - s
odebljanom icom, s ukom i kukicom i s dvije
kukice. U tri sluaja kariica je pojaana s tri
koljenca,

izmeu

kojih je

ovijena

ica (slika gore). Ketlakoj kulturi pripadaju srebrne kariice koje

zavravaju unjevima (slika desno) i jedna bronana naunica s
lunulom (slika lijevo). Bjelobrdska kultura zastupljena je jednom srebrnom
grozdolikom naunicom.
Prstenje okruglog i spljotenog presjeka, a katkada i nesastavljenih krajeva,
ukraeno je na razliite naine - udubljenim tokicama, urezanim okomitim
crtama, lemljenim okvirima sa staklenim ulocima, a u jednom sluaju
urezan je natpis PAX, koji ukazuje na misionarsko djelovanje Crkve.
Keramiki nalazi nadovezuju se po fakturi i oblicima na staroslavensku
keramiku 7. i 8. st. U grobu 158 iskopane su, osim zemljanog lonca
ukraenog bogato utisnutim valovnicama (slika desno) i dvije srebrne
naunice - jedna pripada tipu starohrvatskih
naunica s jednom jagodom (slika dolje desno), a
druga je grozdolika sa zrnastim klipom (slika
lijevo). Grobna cjelina datira nalaz u sredinu 9. st.

90

BJELOBRDSKA KULTURA
Openito o bjelobrdskoj kulturi
Bjelobrdska kultura je naziv kojim se oznaavaju razni predmeti zajednikih obiljeja kojima
tragove nalazimo u ranosrednjovjekovnim grobljima june i jugoistone Slovake, Maarske,
jugoistone Austrije, sjeverne Hrvatske i Slovenije, te zapadne Rumunjske i Vojvodine. Naziv je
prvi put 1920ih upotrijebio eki arheolog Lubor Niederle (1865.-1944.) kako bi oznaio slavensko
podrijetlo niza arheolokih predmeta, preteno grobnih nalaza datiranih u 10. i 11. st., te naglasio
udio i doprinos njihovih slavenskih nosilaca arheolokoj ostavtini srednjeg Podunavlja i sjevernih
predjela jugoistone Europe. Ime je dobila po naselju Bijelo brdo smjetenom u istonoj Slavoniji
dvadesetak kilometara istono od Osijeka, gdje je u nekoliko navrata tijekom 1895.-1897., ali i
kasnije (1907.) iskopano povee ranosrednjovjekovno groblje s pokojnicima ukopavanima potkraj
10., i tijekom veeg dijela 11. st. (Brunmid).
Tada je to bilo samo jedno od mnogih ranosrednjovjekovnih grobalja slinih obiljeja, no
raznolikost i obilje arheolokih nalaza - srebreni, bronani i eljezni predmeti (obine kariice, Skariice i O-kariice, grozdolike naunice, torkvesi, narukvice, prstenje, polumjeseasti privjesci,
praporci), ogrlice od kamenih i staklenih perli, bronani privjesci, praporci, rimski carski bronani
novac, kauri puevi, te keramiki lonci i nevelik broj srebrnog novca maarskih kraljeva (Petar,
1038.-1041., i 1044.-1046., Andrija I., 1046.-1060., Bela I., 1060.-1063.) - bili su presudni da ba to
nalazite postane eponimno.
Bjelobrdska kultura traje od 10. do 12. st., a ishodite ima u panonskoj nizini. Glavni pokretai i
nosioci su joj Panonski Slaveni koji kasnije iezavaju pod maarskom vlau.
No nakon II. svjetskog rata javljaju se i bitno drugaija miljenja. Posebno se od kraja 1950ih i
poetka 1960ih, stalo sve ee negirati isprva slavensku ili preteno slavensku ulogu u stvaranju te
kulture, te dovoditi u pitanje i samo njeno ime. U isto se vrijeme u maarskoj literaturi javila
tendencija u kojoj se kao nosioce bjelobrdske kulture prepoznavalo jedino ili gotovo jedino
"maarski prosti puk" (Dienes, Szoke, Torok). Toj se tezi odluno suprotstavilo jedino u hrvatskoj
arheolokoj literaturi (Z. Vinski).
eki arheolog Zdenek Vana (1924.-1994.) je 1950ih postojeu bjelobrdsku grau razvrstao i
kronoloki podijelio u tri faze od oko 970. do oko 1200.
Uoeno je kako je stvaranje bjelobrdske kulture bio sloen proces. Udio lokalnog elementa, a
posredno i kulturnog naslijea prethodnih razdoblja zasvjedoen je mnogim primjerima. Oit je i
bizantski utjecaj, iako je slabo istraen. U pozadini svega je proimanje raznih ranosrednjovjekovnih
etnika i njihovo prerastanje u srednjovjekovne narode. Nosioci su podjednako Slaveni i Maari, ali
slavenski udio nije istoznaan, jer su sjeverna podruja pripadala Slovacima, istona Bugarima, a
juna Hrvatima.
91

Poetkom 1980ih ponovno je razmatrana kronologija, a usporednom analizom horizontalne

stratigrafije velikih i dobro istraenih nekropola unaprijeeno je

razumijevanje odnosa

"staromaarske" grupe (Hempel, grupa IVa) i na nju naslonjene bjelobrdske grupe (Hempel, grupa
IVb).
Nastanak bjelobrdske kulture od
tada

se

smjeta

blie

950.,

prouavaju se lokalne znaajke

pojedinih

prostornih

cjelina

unutar bjelobrdske kulture te se

uoavaju etnike raznolikosti.
Do danas je poznato pedesetak
nalazita bjelobrdske kulture, od
kojih veina nikad nije sustavno istraena. Najznaajnija nalazita su: Bijelo Brdo, Klotar
Podravski, Sisak, Popovec kalniki, Svinjarevci, Veliki Bukovec, Vinkovci, Vukovar... Dakle
meurjeje Save, Drave i Dunava.
Lijeva bara
Lijeva bara je arheoloki lokalitet u blizini Vukovara. Prvo masovnije prikupljanje predmeta s tog
lokaliteta uslijedilo je od Josipa Brunmida. I kasnije dolazi do otkupa predmeta: torkves od
ispletene ice, glinene perle od ispeene zemlje, staklo te dvodijelni privjesci. Svi su oni pronaeni
na poloaju Lijeva bara (Jankoviev gradac ili Baine).
Prvim istraivanjima tog lokaliteta se pristupa tek nakon II. svjetskog rata. Iskopavanja traju 1951.
53. pod vodstvom Zdenka Vinskog i Marcela Gorenca. Uz nekropolu iz kasnog bronanog i starijeg
eljeznog doba te groblje bjelobrdske kulture iz ranog srednjeg vijeka, otkriveni su i tragovi dvaju
naselja - jedno eneolitsko (kostolaka grupa) i jedno iz mlaeg eljeznog doba. Ta su naselja kao i
veliki dio prapovijesne nekropole gotovo posve
uniteni

kasnijim

ukapanjem

mnogobrojnih

ranosrednjovjekovnih grobova (slika desno). Istraeno

je 438 srednjovjekovnih1 i 9 prapovijesnih grobova.
Od nalaza iz 1951. vaan je djeji grob br. 1 jer je bio
datiran probuenim paljivo radiranim solidusom
Konstantina VII. Porfirogeneta (945.-959.). Godine
1952. istraen je zanimljivi muki grob s prvim nalazom luka i strijele zajedno s bjelobrdskim
nakitom u istom grobu (kariice, narukvice - rijedak prilog u mukom grobu, prsten i dva noa). Iz
1953. vana su etiri muka groba s vie ili manje sauvanim tobolcima s jednom ili vie strelica.
1 Istraeno je 435 grobova, a jo su tri djelomice istraena tijekom rekognosciranja nalazita.

92

Groblje je uobiajeno ranosrednjovjekovno groblje na redove bjelobrdske kulture - najvea

srednjovjekovna nekropola na sjeveru Hrvatske. Razmak izmeu pojedinih grobova bio je 2 ili 3 m.
Odstupanja od okomite stratigrafije su izuzetno rijetka, ali grobna arhitektura nije ustanovljena jer su
grobovi zemljane rake kojima se u zemlji nije mogao odrediti trag. Mrtvaci su polagani u zemlju bez
tragova grobne opreme - bez daske i lijesa. Pokojnici su orijentirani u pravcu zapad-istok. Skeleti su
na leima s razliitim poloajem ruku i ispruenih nogu. Pojedini grobovi su imali ivotinjske, ptije
i riblje kosti. Groblje se datira u 2. pol. 10. st. i u prva desetljea 11. st.
Vie od 50% svih grobova nije sadravalo nikakve priloge (243 groba od 438). Od grobova s
prilozima 60ak ih je imalo znaajnije ili bogatije priloge. U mukim grobovima prevladavaju
predmeti dnevne upotrebe, pribor i dijelovi pojasa - noevi, kresiva, kremeni,... okovi, jezici i
preice. U samo nekoliko grobova su zabiljeeni nalazi bojne opreme - luk, vrci strelica, tobolci.
Nakitni predmeti u mukim grobovima su rijetki (kariice, O-kariice i S-kariice).
U enskim grobovima prevladava nakit - kariice, O-kariice, S-kariice i grozdolike naunice,
ogrlice od perli i metalnih privjesaka, torkvesi, narukvice, prstenje. Pribor dnevne upotrebe je
rijedak (prljeni). U djejim grobovima se osim privjesaka pojavljuju i ogrlice-talismani.
A) Predmeti dnevne upotrebe i pribor
1. Noevi
Noevi su najei u mukim grobovima. Zastupljena su sva tri oblika uobiajena za bjelobrdsku
kulturu 2. pol. 10. i poetak 11. st. (s ravnim gornjim rubom sjeiva; s ravnim gornjim rubom sjeiva
i vrhom zakoenim prema dolje; sa zaobljenim gornjim rubom sjeiva).
2. Kresiva i kremeni
Najvie je kresiva u obliku lire (2. pol. 10. st.). Njihovo prilaganje moda bi trebalo dovesti u vezu s
maginim znaenjem vatre (ivot, proiavanje, vjenost).
3. Prljeni
B) Predmeti bojne opreme
1. Luk i vrci strijela
Sloeni ili refleksni luk je u grobovima djelomino sauvan. Obino su to ronate ili kotane
prekrivne ploice uiju i rukohvata, a organski dijelovi nisu sauvani. Naen je jedan primjerak bez
strelica u grobu 92.
Refleksni ili sloeni luk se sastoji od:
^ rukohvat ili drka - dio koji zauzima ruka dok dri luk (pokriven kotanim ploicama)
^ ramena ili ruke - dio izmeu drke i vrha
^ urez - udubljenje na uima luka, namijenjeno povezivanju luka i tetive

93

ui - zavrni dio ramena luka s urezom i

zakovicom za privrivanje (prekrivene kotanim

ploicama)
^

lea - strana luka nasuprot tetive (pokrivena

ilom)
^

trbuh - strana luka okrenuta tetivi (pokriven

rogom)
Duina je razmak izmeu krajeva prije napinjanja
luka, a raspon je razmak izmeu krajeva napetog
luka. Raen je od elastinog drveta. Drvena jezgra je
zagrijavana i savijena u oblik C.
Sloeni se luk javlja u 1. pol. 1. tisuljea pr. Kr. kod
stepskih boraca srednje Azije, irom tajge i Pribajkalja.
Najelegantnija forma se javlja u 6. st. pr. Kr. u
euroazijskoj stepi - skitski luk. Koriste ga i rimski strijelci, ali su ga proslavili Huni (pa Avari,
M a a ri.).2 Bizant ve krajem 6. st. u potpunosti preuzima naoruanje svojih nomadskih susjeda, dok
je na Zapadu, u ranom srednjem vijeku, sloeni luk rijetkost (sporadian u 6. i 7. st. u franakim,
alemanskim ili langobardskim grobovima), a ni u karolinko vrijeme situacija nije bitno izmijenjena.
Na staromaarskim nalazitima u Slovakoj sloeni je
luk sastavni dio grobnog inventara konjanikih grobova,
a slino se moe kazati i za staromaarske nalaze iz
1. pol. 10. st. s podruja Maarske i Vojvodine. Sredinom
10. i u 2. pol. 10. st. najprije prestaje ukop konja, te
jahae opreme, a u desetljeima to slijede izostaje i
dotad uobiajena ratnika oprema (kristijanizacija).
Strelice imaju trn za nasad,3 a najbrojnije su romboidne i
deltoidne, dok su listolike rijetke.
2. Tobolci (slika desno)
Ostaci tobolca su zabiljeeni u etiri groba - rezbarene
kotane ploice tobolca (inae rijedak ukras maarskih
tobolaca, one su ee ukraavale avarske tobolce
drugaijih oblika).

Komplet kotanih ploica hunskog luka obino ini sedam (2+3+2), maarskog est ploica (2+2+2), a avarskog
jedanaest komada (4+3+4).
3 Obiljeje istonog podrijetla.

94

C) Nakit
1. Naunice i sljepooniarke
Zastupljeno je svih pet osnovnih grupa naunica:
^ Obine kariice
Obine kariice su najbrojnije (ine oko 70% naunica). Izraene su od
bronane ili srebrena ice, a ponekad imaju privjesak (glinena perla ili
savijen bronani lim). Po nekima traju do poetka 12. st. (tada nikad u
paru), a neki smatraju da im uporaba prestaje ve oko 970. (rijetko u
mukim grobovima).
^ S-kariice
^ O-kariice
S-kariice, i neto manje brojne i starije O-kariice su rijetke i rijetko su
naene u paru. One se u Panonskoj nizini javljaju ve u 1. pol. 9. st.
Njihova slaba zastupljenost vee ovo groblje snanije uz 2. pol. 10. st. i
poetak 11. st. nego uz kasnije datume.
^ Grozdolike naunice
^ Naunice sa spiralnim privjeskom
Ovaj tip naunica se javlja ve u avarsko-slavenskom krugu kasnog 8. i poetka 9. st., te tijekom
9. st. Dobro su zastupljene u istonoj Austriji i zapadnoj Maarskoj, a malobrojni bjelobrdski
primjerci su neto drugaiji od tih.
Najvie su zastupljene na grobljima istone Slavonije (Bijelo brdo), zapadnog Srijema (Vukovar),
istonog Srijema (Novi Banovci) i zapadne Vojvodine (Bogojevo-Gambos). este su od kraja
10. st., vjerojatno zbog blizine proizvodnog centra (zacijelo negdje uz Dravu, moda na hrvatskoj
strani).
2. Torkvesi (slika lijevo)
Torkves je posebna vrsta ogrlice u obliku obrua, raena uvijanjem
jedne ili vie ica. Poznata je jo u prapovijesti (od bronanog doba
nadalje), a posebno je bila omiljena kod Kelta, te u doba kasnog
Carstva i ranog Bizanta. Tijekom 8. st., u kasnoavarskom razdoblju,
javljaju se jednostavni torkvesi s kukama za zakopavanje u
Slovakoj i Maarskoj. Pojedinani nalazi iz 1. pol. 9. st., esto vrlo
raznorodnih obiljeja, registrirani su u trokutu izmeu june
Slovake, june Hrvatske (Nin-drijac), Hercegovine (Viii i
Grborezi) te sjeverne Albanije. Istovremeno su u upotrebi i u
sjevernoj Europi (Danska, Skandinavija).
95

U bjelobrdskoj kulturi torkvesi se javljaju sredinom 2. pol. 10. st., a razvijajui svoje tri osnovne
inaice opstaju do oko sredine 11. st. Veinom su raeni od trostruke, rjee etverostruke ice.
Izostanak torkvesa od ice debelog promjera s upletenom finom i tankom icom nadoknauju neki
za bjelobrdski kulturni krug rijetki i atipini primjerci, kojima uzori nisu iskljuivo avarskoslavenski iz kasnog 8. i poetka 9. st. - torkvesi od ice okruglog presjeka s neraskucanim (1) ili
trakasto (2) raskucanim kukama za zakopavanje, te jedan, vrlo rijedak za ove krajeve, torkves sa
"S" zavrecima (3).
3. Ogrlice od perli, perli i metalnih privjeska i ogrlice-talismani
Ovo je nedovoljno razjanjena bjelobrdska nakitna grupa (slika dolje). S obzirom da neki metalni
privjesci nisu raeni za ogrlice, ve su
naknadno dodani, njima se pripisuje
posebno znaenje - ogrlice-talismani (npr.
privjesak

od

probuenog

zlatnika

Konstantina VII. Porfirogeneta).

Na

vukovarskim

prevladavaju

kamene

primjercima
ovalne

ili

prstenaste perle, najee smee, sivosmee ili utosmee boje, a rjee bijele ili svjetlije boje. One
smee boje su katkad ukraene bijeloutim valovnicama ili ovalima. Ponekad se kao dopuna javljaju
staklene perle.

/$

4 Dvodijelni privjesci

Dvodijelni su privjesci jedan od najdekorativnijih nakitnih

oblika bjelobrdskog kulturnog kruga (slika desno). Nastali su na
tradiciji jednodijelnih maarskih privjeska, koji su ovjeeni na

/l
tf'S

iani lanac inili dio bogatih enskih pektorala 1. pol. 10. st.
Od njih su zadrali srcoliki ili listoliki oblik, ali je vanjska
povrina

obogaena

najee

stiliziranim

vegetabilnim,

zoomorfnim ili ak antroporfnim ukrasom. Donji dio privjeska najee nosi kapljiasti dodatak,
dok se u gornjem dijelu pojavila preka te etvrtasta ili ovalna alka za ovjes.
Znaajna novina je pojava gornjeg dijela s kukom za ovjes, po emu dobivaju naziv dvodijelni.
Gornji dio je ispupena okrugla ploica s dvije alke za naivanje na stranjoj strani. Zbog male
povrine ukras uglavnom ine nizovi zaobljenih traka ili pseudogranulacija oko sredinjeg
ispupenja.
Najee su ukraavali gornji dio odjee (oko vrata ili prsa), a ponekad glavu ili obuu. Na
nalazitima juno od Drave javljaju se kao dodatni ukras na ogrlicama od perli. Datiraju se u sredinu
10. st., odnosno poetak 2. pol. 10. st.
96

5. Kri-privjesak
Na nekropoli su, u djejim grobovima, naena dva kria.
Jedan je jednostavan olovni, a drugi je bronani kri s
motivom raspetog Krista (slika lijevo). Analogije ga
smjetaju na poetak 11. st.
6. Novac-privjesak
Novac je pronaen u pet grobova - jedan bizantski zlatnik
iz sredine 10. st., i etiri rimska bronana novca 3.-4. st.
svih pet komada je probueno i iskoriteno kao privjesci ogrlica.
7. Ostali privjesci
Meu

privjescima

preuzetim

iz

staromaarskog

horizonta, u bjelobrdskom se kulturnom krugu 2. pol.

10. st. i ranog 11. st. mogu, osim nekoliko primjeraka
dugmadi-privjesaka, nai i nekoliko neuobiajenih
izraevina - kasnoavarski zavretak remena sekundarno
upotrijebljen kao ukrasni dodatak ogrlice od staklenih
perli ili bronani zvoni (na slici desno zajedno s
ostalim vrstama privjesaka).
8. Narukvice
Narukvice su este u grobovima staromaarskog i bjelobrdskog kulturnog kruga tijekom 10. i u
1. pol. 11. st. Na Lijevoj bari je naeno pedesetak komada. Najbrojnije su otvorene narukvice s
okruglim presjekom (najdue traju, od sredine 10. do sredine 11. st., ponekad polukruni ili
etvrtasti presjek). Ostali tipovi zastupljeni na nekropoli su: otvorene narukvice od iskucanog lima
sa spiralno izvijenim zavrecima, narukvice od tordirane ice s kukicom, zatvorene narukvice od
tordirane ice s upletenim srebrenim icama, zatvorene i otvorene sa zavrecima u obliku
ivotinjskih glava (slika lijevo, u obliku zmije).
Narukvice od tanjeg lima su starije, a kasnije se
poveava teina i javljaju se plemeniti metali (kraj
10.

prva

desetljea

11. st.).

Narukvice

sa

ivotinjskim glavama su uobiajene u junim i

jugoistonim
Slavoniji (BijeloBrdo), Srijemu(Vukovar)
masivne

narukvicezatvorenogtipa

maarskim

upanijama,

istonoj

i Vojvodini. Osim ovih, po izradi su izuzetne dvije

odetverostruke upletene ice (dvije debele, dvije tanke).

Najstarijim primjercima se smatraju narukvice od lima sa spiralno izvijenim zavrecima, te

narukvice od tordirane ice s kukom (prve ve tijekom 1. pol. 10. st., a druge neto kasnije).
97

9. Prsteni (slika desno)

Prstenje s 120 primjeraka predstavlja najbrojniju nakitnu
grupu. Dijele se u tri osnovne grupe: otvoreni, zatvoreni i
prsteni s krunom.
Najvrjedniji je srebreni prsten sa stoastom krunom
ukraenom filigranom. Njegove su inaice este u
susjedstvu Bizanta (sredinja Bosna, juna Hrvatska Solin, Knin, Biskupija), a primjerci srodni vukovarskim
zabiljeeni su meu bjelobrdskim nalazima. Datira se na poetak 11. st.
Zanimljiv je prsten s krunom od spiralno namotane ice (slika lijevo) i tip
s etvrtastom ploicom s utisnutim krugom s tokom u sredini.
Najee je otvoreno prstenje, dok je zatvoreno bez krune rjee. Zatvoreno
prstenje trokutastog ili krunog presjeka javlja se posljednjih desetljea
10. st. i traje duboko u 11. st.
D) Dijelovi i ukrasi pojasa
1. Okovi i aplikacije
meu rijetke nalaze spadaju sekundarno iskoriteni dijelovi kasnoavarskih pojasnih garnitura (okov
s grifonom) te dijelom staromaarskih pojasnih garnitura.
2. Pojasne kope i preice
Kope i preice spadaju meu rijetke grobne priloge.
E) Keramika (slika desno)
Na nekropoli su naeni samo fragmenti posuda. Bjelobrdski grobovi s
keramikim posudama obino se datiraju u sredinu 11. st., ali postoje i raniji nalazi (ukraeni
valovnicama, horizontalnim linijama).
Vrijeme nastanka i koritenja groblja
Uvrijeilo se miljenje i vjera u podatak notara Bele III. (12. st.) kako je Vukovar jedna od tri utvrde
(Zabrag, Poega) koje su Maari osvojili na svom povratku iz Italije. To se dogodilo negdje oko
sredine 10. st. (vrijeme pohoda maarskog princa Taksonya 947.-954. koje prethodi maarskoj
katastrofi kod Augsburga).
U blizini Lijeve bare nalazilo se prostrano kasnosrednjovjekovno naselje kojem je moda prethodio
jedan ranoslavenski Jurjevac s crkvom sv. Jurja.
Nalaz jednog sloenog ili refleksnog luka te nekoliko tobolaca uz strelice, kresiva i noeve povezuje
se s najranijim razdobljima bjelobrdske kulture. Imamo pojavu prilaganja popudbine u keramike
posude te ogrlica-talismana, ali i krieva privjesaka - pouzdanih znakova kranstva. Rijetki su
98

nalazi filigranskog srebrenog prstena, srebrenih lijevanih grozdolikih naunica ili jedne srebrene
otvorene narukvice te sve masivniji i tei privjesci koji su svojstveni poetku 11. st. ime se kao
doba ukapanja na ovoj nekropoli prepoznaje 2. pol. 10. i prva desetljea 11. st.
BIJELO BRDO
Bijelo Brdo je selo 15 km jugoistono od Osijeka. Prije pada pod Osmanlije tu je bilo selo Trnovac.
Lokalitet je vaan po arheolokim nalazima iz neolitika i bronanog doba (transdanubijska kulturna
skupina) i dvjema srednjovjekovnim nekropolama. Jedna je avarsko-slavenska iz 8.-9. st., a druga je
bjelobrdska iz 10. st.
Iskopavanja

su vrena 1895./96., 1897. i 1907., a vodili su ih Josip Brunmid i Josip Puri iz

Hrvatskog arheolokog drutva iz Zagreba i Karlo Nuber iz Osijeka. Avarsko-slavenska nekropola

je otkrivena 1947./1948. na staroj dravskoj obali, a istraena su 64 groba na redove iz prijelaznog
izmeu 1. i 2. avarskog kaganata (2. pol. 7. st.).
Nekropola bjelobrdske kulture ima 236 grobova na redove,
meu kojima je naeno nekoliko arnih i kosturnih grobova
iz

srednjeg

doba koji

bronanog
su oteeni

pokapanjem u srednjem vijeku. Grobovi panonskih Slavena

bjelobrdske kulturne pripadnosti imaju tipinu orijentaciju istokzapad, s glavom pokojnika na zapadu i licem okrenutim prema
istoku.
U grobovima je naen niz
nalaza i priloga - keramike
zdjele

(slika gore),

nakit

(obine kariice, S-kariice,

O-kariice,
naunice,

grozdolike
torkvesi

(lijevo),

narukvice

(lijevo),

prstenje,

polumjeseasti privjesci (slika dolje), praporci, ogrlice od

kamenih i staklenih
perli), orue (srpovi,
noevi, lica, kare), novac (rimski carski bronani
novac, srebrni novac maarskih kraljeva)...

99

KARANTANSKO-KETLAKA KULTURA
Karantansko-ketlaki kulturni krug predstavlja kulturu alpskih Slavena od 7. do 11. st. Taj je
kulturni krug egzistirao u razdoblju naseljavanja i samostalne dravnosti u okviru kneevine
Karantanije, a zatim se malo pomalo gubi to je povezano s vie-manje nametnutim pokrtavanjem i
ukljuenjem u njemaki feudalni sustav.
Karantansko-ketlaki kulturni krug zauzima prostor dananje Slovenije, austrijske Koruke i
tajerske, dijelom Gornje i Donje Austrije i talijanske Furlanije. Pojedini elementi ovog kulturnog
kruga mogu se nai i na mnogo irem prostoru.
Paola Koroec podijelila je vremenski i stilski karantansko-ketlaki krug na tri faze:

grupa s keramikom

karantanska faza

ketlaka faza.

Vremensko i kulturno opredjeljivanje odreuju prvenstveno razliiti nakitni predmeti i dijelovi

nonje. Groblja pojedinih grupa su negdje odvojena, a ee, na osnovu priloga u grobu i vertikalne i
horizontalne stratigrafije, izluujemo pojedine kulturne grupe na istoj nekropoli. Ostaci naseobina su
istraivani na Tinju kod usma u tajerskoj, Bled-Pristavi i bledskom otoku, a tadanja se politika i
upravna jezgra nalazila na Gosposvetskom polju u dananjoj austrijskoj Korukoj.
Dio Slavena, predaka dananjih Slovenaca, krajem 6. st., pod pritiskom, a i uz podrku Avara,
naselio se u dva vala na prostoru koji sa zapada omeuje istoni rub Furlanske nizine (izvori Drave i
Mure, rijeke Ania (Ennsa) i Trauna), sa sjevera Dunav, s juga Kupa i Jadransko more, a sa istoka
Blatno jezero. Na zapadu su im susjedi bili Langobardi, na sjeverozapadu Franci i Bajuvari, na
sjeveru Moravljani, a na istoku Avari. Na prostoru koji su naselili Slaveni, ivjeli su i ostaci
romaniziranih starosjedilaca.
Arheoloki, razdoblje naseljavanja najslabije je poznato. U potpunosti nedostaju arheoloki nalazi
neposredno nakon doseljenja, odnosno bilo kakvi elementi koje su Slaveni donijeli iz pradomovine.
1. GRUPA S KERAMIKOM (sredina 7.-sredina 8. st.)
U 2. pol. 7. st. i poetkom 8. st. pojavljuje se grupa s keramikom. Ta grupa nije bila rasprostranjena
samo na prostoru karantanskog kruga, ve i na irem prostoru (groblja ili grobne cjeline na prostoru
Slovake, eke, Slavonije, Dalmacije i Istre).
Grupa s keramikom javlja se na veim grobljima u skupini grobnih cjelina (npr. pored empetrske
crkve u Ljubljani, u Kranju uz upnu crkvu, na Bled-Brdu, na Ptujskom gradu) ili na odvojenom
manjem groblju (Bled-vila Bled, Srednje Bitnje kod Kranja, mnoga groblja u donjoj Austriji).

100

U takvim su grobovima, pored keramikog lonca, poloeni i no i kresivo, a ponekad i ilo. Nakitni
predmeti su rijetki. Mogu se nai samo kariice s petljom i kukicom kao i naunice u obliku
polumjeseca, ispletene od tanke bronane ice.
Relativno brz i samostalan drutveni i ekonomski razvoj naseljenim Slavenima omoguilo je:
^ odmaknutost i brdovit predalpski kraj izvan neposrednog pritiska Avara s istoka
^ odnosi s germanskim susjedima na zapadu,
^ neposredan dodir sa starosjediocima.
Do sredine 7. st., kad su se u okviru Samovog plemenskog saveza uspjeli otresti avarskog jarma, od
"pokrajine Slavena" nastala je Karantanija sa sjeditem na Krnskom gradu, u neposrednoj blizini
antikog Virunuma na Gosposvetskom polju. Karantanija je ostala samostalna skoro cijelo stoljee.
No, nagli razvoj ubrzao je drutveno raslojavanje meu Karantancima i jaao vlast kneza koji se
oslanjao na plemstvo.
2. KARANTANSKA FAZA (sredina 8.-sredina 9. st.)
Zbog ugroavanja koje im je prijetilo od strane Avara, Karantanci su se povezali s Bavarcima, a
zbog neuspjelih obraunavanja Bavaraca s Francima, i sami Karantanci morali su se podvri
franakoj vrhovnoj vlasti (oko 745.), i to kao poluvazalna kneevina. Uz podrku domaih knezova i
plemstva poelo se iriti kranstvo koje je istovremeno znailo i prodiranje tue vlasti, a time i
feudalnog poretka. irenje kranstva i pokrtavanje Slavena olakavala je misionarska metoda
salzburke biskupije, koja je vodila rauna i o starim obiajima i o narodnom jeziku. Kad su krajem
8. st. Franci unitili Avare, podinili su potpuno Slavene u Posavlju, Panoniji i uz Dunav. Poslije
vojno-upravne reforme 828., zbog sudjelovanja Karantanaca u ustanku donjopanonskih Slavena,
slovenske su kneevine reorganizirane u granine grofovije pod vlau njemakih grofova. To je
vremenski i povijesni okvir u kojem se formirala karantanska faza karantansko-ketlake kulture.
Za ovu fazu karakteristini su nakitni predmeti izraeni od tuenog bronanog lima, okrugle
plosnate fibule, jednakokrake lune fibule, tanko kovane polumjeseaste naunice, raznovrsni oblici
naunica od bronane ice, bronane i srebrne kariice i prstenje.
Plosnate fibule u ovom se razdoblju pojavljuje na vrlo
irokom prostoru. Poznajemo ih jo iz antike, a popularne
su i u doba seobe naroda i u ranom srednjem vijeku
(nalazimo

ih

starosjedilakim

kulturama

Kalaj e

Dalmaces u Albaniji, Kestheljskom oko Blatnog jezera i

Peuha, i u germanskom kulturnom krugu). Karantanske
plosnate fibule izraene su od tankog bronanog lima
(neke za podlogu imaju vru eljeznu jezgru). Po obliku
su okrugle (slika lijevo, samo ih je nekoliko pravokutnih).
101

Ukraene su uglavnom tehnikom kucanja, s

tim to rub fibule ima izgled granulacije.
esti su stilizirani biljni motivi, ponekad sa
slikom kria, jaganjca (agnus Dei, slika
lijevo) ili orla (slika desno), a ponekad
imitiraju pleternu ornamentiku (slika desno
dolje). Ornamentika tako nosi poruku antikih duhovnih predstava
prilagoenih tadanjem vremenu (kentaur, ptice na drvetu ivota),
kranstva (janje, orao, krst) ili imitiranja ornamentike drvenih ili
kamenih arhitektonskih dijelova (pleter).
est inventar su jednakokrake fibule iji su okrugli krakovi ukraeni
motivom ljiljana. One su se razvile od lunih fibula, i nalazimo ih u
starosjedilakom horizontu 6. i 7. st. u istarsko-venecijanskom prostoru,
a pojedine primjerke i na mnogo irem arealu (merovinko-karolinki i vikinki krug) sve do 12. st.
Tanko

kovane

polumjeseaste

naunice,

obino

bronane, a ponekad i srebrne, ukraene su urezanim

vegetabilnim ili geometrijskim ornamentima. Samo
rijetke imaju neki drugi ornament (lik ivotinje,
palmete). Naunice u obliku polumjeseca nalazimo ve
u antiko doba. U bizantskom kulturnom krugu 6. i
7.

st. od osnovnog p

vie varijanti naunica. Nalaze se i u starosjedilakom

horizontu, a masovnu upotrebu i popularnost stekle su
upravo u karantansko-ketlakom kulturnom krugu
(slika gore).
Najvie varijanti razlikujemo kod naunica od tanke
bronane ice koje imaju razliito oblikovan donji
dio. Najjednostavnije imaju samo jedan zavoj s donje
strane, dok su bogatije izraene s tri ili vie petlji iz
kojih vise tanki lanii (slika desno). Sljedeu
varijantu predstavljaju naunice s horizontalno ili
vertikalno udjenutom jednom ili tri staklene ili
kovane jagode. U istovremenim kulturama sline
oblike

ne

poznajemo,

dok

starosjedilakim

kulturama moemo pratiti idejne uzore za ovakav tip.

102

Prstenje, od tankog bronanog lima i ono ljebasto kovano, moemo s koliko-toliko sigurnosti
pripisati karantanskoj grupi. Neke predmete iz ove grupe nailazimo i na mnogo irem prostoru.
U karantansku grupu nekropola spadaju Bled-Brdo, dijelom Bled-Pristava, Kranj-upna crkva, Ptuj
grad, groblja Hohenberg i Krungl u Austriji, te pojedini grobovi iz manjih groblja.
Karantanska kulturna grupa traje od sredine 8. do sredine 9. st. i paralelna je s kasnim razdobljem
avarske dominacije i stilskim krugom Blatnice.
3. KETLAKA FAZA (sredina 9.-11. st.)
Poslije 828. sve se vie uvruje njemaki feudalni poredak. Nakon prodora Maara u Donju
Panoniju, slovenske kneevine su ukinute i organizirane kao granine grofovije pod njemakim
grofovima pa su do poetka 11. st. zdruene u okviru vojvodstva Karantanija. Njemaki feudalni
sustav je postupno apsorbirao zaetke domaeg plemstva. U okviru tih povijesnih zbivanja formirala
se ketlaka faza karantansko-ketlake kulture.
Najtipinija karakteristika novog razdoblja kod nakitnih predmeta je upotreba emajla. U karolinkootonsko vrijeme pod utjecajem inzularnog kulturnog kruga (Irska, Britanija), upotrebno posue,
relikvijari, dijelovi crkvene opreme, nakitni predmeti i inicijali u knjigama se ukraavaju dragim ili
poludragim kamenjem i staklenom pastom, ali je vrlo esto primjenjivan emajl, zbog veeg efekta u
boji, jeftinosti i dostupnosti. U to su vrijeme vrlo aktivne porajnske umjetni ko-zanatske radionice
koje izrauju predmete u tehnici jamiastog emajla kakav se upotrebljava i na ketlakim nakitnim
predmetima, a kao takav izlazi iz tipa bizantskog umjetnikog ukraavanja predmeta. Brojano se
repertoar predmeta ni u ketlakoj fazi ne poveava, ak se i smanjuje. Neki nakitni oblici ouvali su
se jo iz karantanske grupe. Vodei nakitni oblici - lijevane naunice u obliku polumjeseca i okrugle
plosnate fibule, imaju u tehnici jamiastog emajla izvedene stilizirane biljne ili geometrijske
ornamente, kao i likove pantera, orla, janjeta ili kria. Istodobno su jo uvijek prisutne i gravirane
polumjeseaste naunice, ali i vee kariice s petljom u obliku slova S i kukicom, i kariice sa
zadebljanim krajevima. U pojedinim elementima vidi se i velikomoravski kulturni utjecaj koji
moemo vezati s vjerskom misijom brae
irila i Metodija. Na kraju ketlake faze, tj.
pred kraj 11. st., pojavljuju se i bjelobrdski
utjecaji

(grozdaste

naunice,

dvodijelne

ogrlice).
Vea groblja ketlake faze su: Bohinjska
Srednja

vas,

Bled-Pristava,

Kranj-upna

crkva, Menge (slika lijevo), Beljak-Judovska

vas (Villach, Judendorf), eponimno nalazite
Kottlach (Kotlje) u Donjoj Austriji...
103

-" ' W . ->

f
\.

' .
' . .
* r^fc

-------------- ..^ :

> - -* T

-% -

f ; 1r. rt%
s g ' -^ p s p '?:; <
\ 4r. >: > -v *~ *y#vi*
-

?*, i

J*^' . * :.

'**?.r-v3. >?>?-*
v #_

r.'i

/>*/

*.' >

GROBLJA POGANSKOG HORIZONTA

Uvod
Dalmatinsko-hrvatska groblja ranog horizonta dosad su najbrojnije istraena na podruju sjeverne
Dalmacije, na prostoru izmeu Zrmanje i Krke (sredinji dio matinog podruja Dalmatinske
Hrvatske). Najznaajnija istraena groblja na tom podruju su: Nin-Materiza, Nin-drijac, KaiMaklinovo

brdo,

Kai-Razbojine,

Stankovci-Klaria

kue,

kao

mnoga

manja.

Sa

sjevernodalmatinskog podruja treba spomenuti arheoloki vrijedno i zanimljivo, ali tek djelomice
istraeno groblje ranog horizonta u Dubravicama kod Skradina. Na tlu srednje Dalmacije, izmeu
Krke i Cetine, dalmatinsko-hrvatska groblja ranog horizonta mnogo su rjea, veim su dijelom
unitena i samo su djelomice istraena. S tog podruja najznaajnije je groblje u Biskupiji kod
Knina, s june strane crkve sv. Marije, s nalazima karolinkih maeva i ostruga, otkriveno jo
krajem 19. st. Uz to valja jo spomenuti groblja ranog horizonta na podruju Cetinske krajine, gdje
su otkrivena na vie lokaliteta, ali su naalost veim dijelom unitena, a tek manjim dijelom
sustavno istraena.
Razvoj i osnovne znaajke starohrvatskih grobalja horizonta 7.-9. st. na povijesnim
prostorima Hrvata (Janko Beloevi, RFFZd 2000.)
Vrijeme nazonosti Hrvata tijekom 7. i 8. st. znanstveno je najslabije osvijetljeno razdoblje hrvatske
prolosti. Starohrvatska se groblja dijele na ona ranog i kasnog horizonta. Za odreivanje vremena
doseljenja Hrvata, uz malobrojna raspoloiva povijesna vrela, relevantan materijal predstavlja
arheoloka graa otkrivena u starohrvatskim grobovima ranog horizonta (7. i 8. st.). Meutim, ta
arheoloka graa nije u dovoljnoj mjeri iskoritena u osvjetljavanju doseljenja Hrvata. Mnogo je
jasnija slika hrvatske povijesti i kulture kraja 8. i 9. st. To je vrijeme u kome se razvoj zbivanja moe
pratiti na temelju povijesnih vrela, kao i na osnovi arheoloke grae. Iz 9. st. poznata su brojna
starohrvatska groblja, u kojima je uz kranski kult pokapanja, unato ve izvrenoj kristijanizaciji
puanstva, jo uvijek zastupljen i poganski nain pokapanja. Deveto je stoljee najznaajnije
razdoblje ranosrednjovjekovne hrvatske povijesti.
Razvoj najstarije materijalne kulture Hrvata nije bio ravnomjeran na svim podrujima koje su Hrvati
naselili. Uzrok tome je autohtoni rimsko-ilirski supstrat tj. antika i kranska kultura s kojom su
Hrvati doli u dodir nakon naseljenja. Krajem 8. i tijekom 9. st. veliki utjecaj imaju Franci, a u 10. i
11. st. staromaarska kultura. Svi ti imbenici koji su utjecali na genezu i razvoj materijalne i
duhovne kulture Hrvata u ranom srednjem vijeku, mogu se pratiti na temelju grobne ostavtine, jer
naseobinski nalazi iz toga razdoblja jo gotovo u potpunosti nedostaju, a tu problematiku tek dijelom
osvjetljuje raspoloiva povijesna izvorna graa.

105

Razvoj starohrvatskih grobalja horizonta 7.-9. st. na prostoru izmeu Rae i Cetine, tipoloki je
karakteristian. Razlikuje se od hrvatskih grobalja tog vremena na ostalim podrujima naseljenim
Hrvatima po nainu gradnje grobova, po grobnim prilozima, i po nainu pokapanja. Ova se groblja
mogu tipoloki i kronoloki razvrstati na:
1. Groblja spaljenih pokojnika sa zemljanim urnama - 7. st.
2. Kosturna groblja na redove s poganskim nainom pokopa - okvirno datirana od kraja 7. do
sredine 9. st. s prijelaznim periodom od kraja 8. do sredine 9. st. obiljeenim izrazito
karolinkim kulturnim utjecajem u grobnom inventaru.
3. Kosturna groblja na redove s kranskim nainom pokopa i tipinom dalmatinsko-hrvatskom
kulturom bez crkava, sa sporadinim tragovima karantansko-ketlake i bjelobrdske kulture 9.-11. st.
4. Istodobna kosturna groblja na redove s kranskim nainom pokopa i tipinom dalmatinskohrvatskom kulturom oko crkava - 9.-11. st., a traju do u razvijeni srednji i novi vijek.
1. GROBLJA SPALJENIH POKOJNIKA SA ZEMLJANIM URNAMA
Poznata je injenica kako su Slaveni primjenjivali incineraciju i inhumaciju. Nije mogue dati
kronoloke i prostorne granice izmeu ta dva osnovna naina pokapanja kod Slavena, jer se oni nisu
jednakomjerno upotrebljavali kod svih Slavena. Tako u Rusiji obred spaljivanja traje do u 12. st., u
Bugarskoj do u 9. st., a u Moravskoj prestaje oko 800. Naputanje je vezano za kranstvo, no to ne
znai da se primanjem kranstva obred odmah zaustavio jer nisu svi odmah pokrteni.
Sve donedavno postojalo je ope prihvaeno miljenje kako na prostorima koje su naselili Hrvati, ne
postoje arheoloki dokazi o obredu spaljivanja, no u posljednjih nekoliko desetljea, dolo je na vie
mjesta u Dalmaciji, a sporadino i na ostalim prostorima naseljenim Hrvatima u ranom srednjem
vijeku, do otkria arheolokih tragova o pokapanju spaljenih pokojnika u zemljanim urnama.
Postojanje incineracije kod nas u 7. st. rui Margetievu tezu kako Hrvati
u novu postojbinu dolaze tek krajem 8. i poetkom 9. st. Najznaajniji
nalaz tih grobova su urne na Maklinovu brdu u selu Kai (slika desno).
Otkrivene su 1967. nepunih 100 m jugoistono od starohrvatskog
kosturnog groblja ranog horizonta datiranog u kraj 8. i poetak 9. st.
Dubinskim oranjem uniteno je groblje sa zemljanim urnama od kojih su
spaene etiri gotovo cijele, a devet ih se na osnovi prikupljenih ulomaka
dalo gotovo egzaktno grafiki rekonstruirati.
Ukopane su na dubini 0,5 m, a bile su ispunjene pepelom i spaljenim
ljudskim kostima. Nalazile su se na razmacima od nekoliko metara.
Nainom pokapanja, i ostalim okolnostima koje prate taj obred kod
Slavena, groblje na Maklinovu brdu vrlo je srodno s grobljima s urnama
106

na podruju eke i Slovake, kao i sa slavenskim grobljima u Maarskoj, Rumunjskoj i Bugarskoj.

Urne su izraene od slabo proiene gline pomijeane s pijeskom i zrncima kalcita. Izraene su
rukom uz uporabu primitivnog lonarskog kola. Neke su ukraene valovnicama i brazdama, tipinim
ukrasom slavenske keramike. Oblik im je trbuasto-kruni. Oblikom, tehnologijom izrade i ukrasom
pokazuju veliku srodnost s urnama avarsko-slavenske nekropole u Devinjskoj Novoj Vesi kod
Bratislave. Dakle urne imaju opa slavenska obiljeja. Analogije se ne mogu uzeti za ue datiranje
jer je razvoj materijalne i duhovne kulture Hrvata u prvim stoljeima na tlu Dalmacije bio drugaiji
od razvitka slavenske kulture u srednjoj Europi. U nas je u 7., 8. i 9. st. proces razvoja bio bri nego
kod ostalih Slavena, jer je bio pod jakim utjecajem autohtonog, vie ili manje romaniziranog ilirskog
ivlja.. Dakle, ovo groblje se datira u 7. st. i ne bi trebalo prelaziti okvire tog stoljea budui da se u
8. st. javljaju brojna kosturna groblja na redove, od kojih su se neka mogla pojaviti ve u 7. st. Ta se
groblja ne mogu tumaiti kao sporadina pojava niti se mogu pripisati autohtonom romaniziranom
ilirskom puanstvu, kako se to u posljednje vrijeme pokualo protumaiti u strunoj literaturi, ali bez
dostatne znanstvene argumentacije.
Drugi nalaz grobova spaljenih pokojnika sa zemljanim
urnama otkriven je 1986. na starohrvatskom groblju u
Dubravicama kod Skradina (slika lijevo). Tu je otkriveno 50
kosturnih i 6 grobova spaljenih pokojnika u zemljanim
urnama. Kosturni se grobovi datiraju u 8-9. st., a grobovi
spaljenih pokojnika u 7. st. Urne su bile ukopane u zemlju
plitko, oko 25 cm. Kosturno groblje 8-9. st. je preslojilo ovo iz 7. st. pa je stanoviti broj grobova i
uniten. Drugaija okolnost je u Maklinovu brdu gdje su dvije nekropole udaljene.
Sljedei trag je sv. Lovre u Donjem polju kod ibenika. Tu je dosada otkriveno vieslojno
starohrvatsko groblje s vie od 100 grobova, okvirno datiranih od 9. do 15. st. te dvije zemljane urne
s ostacima tragova spaljenih ljudskih kostiju.
Podaci o tragovima paljevinskih grobova na vie poloaja u selu Biskupiji kod Knina nalaze se u
biljekama Luje Maruna. No, ti su lokaliteti najveim dijelom nestruno istraeni i nedostaje im
potrebna dokumentacija o rezultatima istraivanja. Prema tim terenskim zapisima arheoloki tragovi
sa spaljenim pokojnicima naeni su na poloajima Braia podvornice, Dolovi i Tatomirove
bate. Ti su podaci, bez sauvanih nalaza i bez bilo kakve popratne dokumentacije, pa se ne mogu
upotrijebiti kao relevantni arheoloki izvorni podaci. No s obzirom na sveukupnu arheoloku sliku
tih lokaliteta ne bi trebalo u potpunosti odbaciti svaku mogunost da su na tim lokalitetima doista i
otkriveni starohrvatski grobovi sa spaljenim pokojnicima. Tu pretpostavku potkrjepljuje i nalaz
groblja s urnama u Dubravicama, gdje je terenska situacija analogna biskupijskoj, kako je opisuje
Marun, gdje su ranije grobove sa spaljenim pokojnicima preslojili kosturni grobovi i djelomice ih
unitili.
107

Na podruju srednje Dalmacije postoji jo jedan vrlo indikativan arheoloki trag o eventualnom
postojanju grobova sa spaljenim pokojnicima. Nedaleko od izvora Cetine u zaseoku Totii uniten
je obradom zemlje vei broj starohrvatskih kosturnih grobova s prilozima zemljanih lonaca. Na tom
je lokalitetu uz ulomke keramike iz unitenih starohrvatskih kosturnih grobova naeno i ulomaka od
zemljanih posuda koje su bile znatno vee od kultne keramike iz kosturnih grobova, a naeni su i
tragovi gara i pepela. Ti su keramiki ulomci po svojim tehnolokim svojstvima i veliinom
vjerojatno dijelovi urni.
Treba jo spomenuti i grob iz Smrdelja kod Skradina, koji Lj. Karaman spominje kao starohrvatski
paljevinski grob iz 8. st. J. Kovaevi ispravlja Karamanovo miljenje i smatra kako se radi o
avarskom grobu 8. st. nad kojim je paljena kultna vatra.
Jedan od glavnih uzroka sporadinosti, odnosno malom broju grobova sa spaljenim pokojnicima sa
zemljanim urnama je nedovoljna istraenost, a i nain pokapanja ima utjecaja na to stanje.
Spaljivanje pokojnika je vreno izvan mjesta ukopa, a zatim su se ostaci spaljenog pokojnika stavili
u zemljanu urnu i relativno plitko (30-50 cm) ukapali u zemlju. Obiaj je bio kod grobova spaljenih
pokojnika kod Slavena da su se nad ukopanim urnama podizali vei ili manji zemljani humci koji su
vjerojatno postojali u Kaiu i Dubravicama. Oni su bili vanjski znak o postojanju groblja, a titili su
urne od devastacije.
Rijetkost nalaza grobova s urnama je uvjetovana kratkom uporabom toga isto poganskog obreda
pokapanja, koji su Hrvati neposredno nakon doseljenja pod utjecajem antike batine napustili. To
miljenje potkrjepljuju i brojna starohrvatska kosturna groblja na redove s poganskim
karakteristikama u nainu pokapanja, koja su (neka od njih) vrlo vjerojatno, nastala ve u 7. st.
Izvan podruja Dalmacije tragovi paljevinskih grobova vrlo su rijetki i bez relevantne
dokumentacije. U Istri do sada jo nisu pronaeni slavenski tj. starohrvatski grobovi sa spaljenim
urnama, premda na njihovo postojanje upuuje pretpostavljeni ustrinum na lokalitetu Babina
brajda kod minja i djelomino spaljeni kostur u jednom grobu u Velikom Mlunu.
U Bosni i Hercegovini grob pod tumulom u Sutliima kod Konjica, P. Aneli tumai kao
paljevinski grob i datira ga u 8. st. No nalaz iz Sutlia vie upuuje na postojanje kultnog mjesta
nego na paljevinski grob. Treba spomenuti i unitene grobove sa spaljenim pokojnicima sa
zemljanim urnama s poloaja arovica na rijeci Buni kod Mostara, koje je objavio W. Radimsky.
Prema njegovim podacima na povrini od jednog hektara nalazile su se zemljane urne ispunjene
pepelom i nagorenim ljudskim kostima. Urne su bile izraene rukom i neke od njih bile su ukraene
valovnicom, tipinim ukrasnim motivom slavenske keramike. Radimsky smatra kako su to grobovi
iz rimskog vremena, ali ne iskljuuje mogunost da bi mogli biti i slavenski. Podaci su suvie krti
da bismo sa sigurnou mogli utvrditi radi li se o slavenskim ili starohrvatskim grobovima spaljenih
pokojnika sa zemljanim urnama.
Treba spomenuti jo nekoliko sluajnih grobnih nalaza spaljenih pokojnika sa zemljanim urnama:
108

nalaz iz Bosanske Rae

nalaz iz Trnovice kod Zvornika

Dvorine kod Bijeljine.

Uz navedene treba spomenuti dva izolirana nalaza paljevinskih grobova sa zemljanim urnama u
sklopu kosturnih nekropola horizonta 9.-12. st. - na nekropoli u Petoevcima kod Banjaluke i
Gomjenici kod Prijedora (tumae se kao preitci obreda pokapanja spaljenih pokojnika).
Treba spomenuti i nedavno otkrivene grobove s urnama na podruja Vinkovaca, koji potvruju
slavensku, a moda i starohrvatsku nazonost tijekom 7. st. u Donjoj Panoniji.

2. GROBLJA NA REDOVE S KOSTURNIM POKAPANJEM

Kosturna groblja ranog horizonta najbrojnija su na teritoriju omeenom Zrmanjom i Cetinom.
Najvea je koncentracija ranog horizonta na podruju sjeverne Dalmacije. To je:
1. Nin sa irom okolicom - Materiza s 25 grobova, drijac s 337 grobova (najvee i arheoloki
najznaajnije groblje ranog horizonta)
2. Podruje Ravnih kotara: Kai-Maklinovo brdo, Kai-Razbojine, Kai-Glavurak, SmiliKulica, Biljane Donje-Trljuge, Stankovci-Klaria kue.
3. Juni rubni prostor Bukovice: Rodaljice, Liani Ostroviki, Burnum-Ivoevci, Dubravice kod
Skradina.
4. Izmeu Krke i Cetine: Biskupija-Crkvina (7-16. st.), Biskupija-Braia podvornice,
Biskupija-Bukorovia podvornice, Biskupija-Dolovi, Biskupija-Lopuka Glavica, Zdu kod
Vrlike, Gornji Koljani-Crkvina, Gornji Koljani-Vukovia most.
U bogatom priobalnom podruju izmeu Trogira i Splita nije otkrivena ni jedna nekropola ranog
horizonta poganskog karaktera. Tu su pak otkrivena brojna groblja s kranskim nainom pokopa.
Ta groblja su datirana u 9. i 10. st. Najznaajnija su: Mravinci-Glaviine, Bijai-Stombrate, BijaiPiina, Lepuri, Suurac-Gajine, Solin-Majdan. Starohrvatska groblja istog kulturnog obiljeja
nalaze se i na ostalim podrujima srednje i sjeverne Dalmacije, u Hrvatskom primorju i Istri
(Danilo-Eraci, Vrpolje-Kosa, Bribir-Vratnice, Vrbica kod Bribira, Kai-Grede, Veli Dol kod
Kriia, dok nekropola Strane-Gorica samo djelomino pripada tom horizontu starohrvatskih
grobalja, te groblje u minju u Istri.
Kulturna groblja s poganskim obredom nalazimo i u Bosni i Hercegovini: Grborezi i Reetarica kod
Livna, Rudii kod Glamoa, Mogorjelo.
Na podruju Istre groblja tog horizonta takoer su rijetka, ukoliko se ne uzmu u obzir barbarizirane
nekropole 7. i 8. st. koje etniki pripadaju mijeanom stanovnitvu bizantskih graniara, meu
kojima su se u znaajnom broju nalazili romanizirani starosjedioci, to potvruju grobni nalazi, a na
nove uglavnom slavenske tj. starohrvatske doseljenike upuuju poganski obiaji i dio keramikih
nalaza na tim grobljima. Ukljuenjem Istre u Franaku dravu 788. dolazi do intenzivne kolonizacije
109

Istre od strane Hrvata to je u skladu s franakom politikom. To dokazuju starohrvatska (kranska)

groblja u: minju, Goloevu kod Barbana, Dvigradu, Buzetu. Datirani su u 9. i 10. st.
U Donjoj Panoniji groblja ranog ili poganskog horizonta su: Velika Gorica, Stari i (po grobnom
inventaru srodna su grobljima na tlu Dalmacije). Ostala groblja tog horizonta su po svom
arheolokom karakteru avaroslavenska, s materijalnom kulturom I. i II. avarskog kaganata, a u
manjoj mjeri zastupljenom slavenskom odnosno starohrvatskom materijalnom kulturom. Tu se jasno
uoava avarsko-slavenski suivot u 8. i ranom 9. st. Takva su groblja u Otoku i u Privlaci kod
Vinkovaca.
Na ranosrednjovjekovnom groblju u Brodskom Drenovcu s poetka 9. st. tj. poslije avarske prevlasti
pokapani su panonski Hrvati opremljeni na avarski nain (jedinstvena pojava meu grobljima ranog
9. st. na tlu Donje Panonije).
S podruja Panonije treba spomenuti osamljene ratnike grobove s nalazima karolinkog oruja kao
Podsused kod Zagreba, Cirkovljan u Meimurju, Medvedika kod urevca koji se mogu pripisati
Hrvatima - sudionicima u zajednikom ratu Franaka protiv Avara.
Poganski nain pokapanja okvirno je datiran od 7. do kraja 8. st., ali se on nastavlja i dalje do
sredine 9. st. U tom periodu imamo jedno prijelazno doba koje se izdvaja izrazitim karolinkim
utjecajem (traje od kraja 8. do poetka 2. pol. 9. st.). Taj prijelazni period uvjetovan je ekspanzijom
Franaka na jugoistoku Europe. Njihovim posredstvom Hrvati su pokrteni, drutveno i politiki
konsolidirani. U prijelaznom periodu s karolinkim kulturnim obiljejem u grobnom inventaru,
unato provedenoj kristijanizaciji Hrvata preko franakih misionara i akvilejske patrijarije, u
obredu pokapanja pokojnika i dalje se u velikoj mjeri zadrao poganski nain pokapanja. To
potvruje nalaz groba 62 na nekropoli Nin-drijac, u kojem je bila pokapana majka s djetetom. U
grobu je, uz nakit i uporabne predmete, u ustima pokojnika naen srebrni novac franakog cara
Lotara (840.-855.) u svojstvu obola, a u grobnoj raci bila je ritualno razbijena zemljana posuda.
Tijekom 1. pol. 9. st. kod Hrvata je uslijedila politika i drutvena konsolidacija. Podiu se crkvene
graevine. Tada nastaju brojna groblja. Ona se po:

arheolokom karakteru

smjetaju

grobnoj arhitekturi

nainu pokopa

sadraju grobnih nalaza

.b itn o razlikuju od ranog horizonta s poganskim obredom. Pod utjecajem kranstva nestaju
poganski kultni obiaji.

110

U grobovima vie nema:

keramikih posuda s popudbinom

priloga oruja i raznih uporabnih predmeta

novca u svojstvu obola.

Sad je uglavnom zastupljen nakit, naunice, prstenje i drugi ukrasni predmeti za obuu, odjeu i
tijelo. To je nakit svekolikog puanstva, a ne samo povlatenih drutvenih slojeva.
OSNOVNE ZNAAJKE STAROHRVATSKIH GROBALJA
Najstariji horizont s poganskim nainom pokapanja spada u red grobalja na redove, to je
najkarakteristiniji nain pokapanja u ranom srednjem vijeku na itavom prostoru Europe. Ta su
groblja najbrojnije istraena na prostoru Dalmacije, i to sjeverne Dalmacije, dok su u ostalim
krajevima rijetka i neistraena.
Groblja ranog horizonta s poganskim nainom pokapanja smjetena su u najplodnijim podrujima
sjeverne Dalmacije, u blizini prapovijesnih i antikih lokaliteta ili izravno na njima (KaiMaklinovo brdo ili Burnum) ili su se smjestila na mjestima prapovijesnih i antikih nekropola (Nindrijac gdje je starohrvatsko groblje preslojilo ilirsko, Biljane Donje-Prine gdje je djelomice
preslojeno prapovijesno i antiko groblje, Kai-Glavurak gdje je preslojena kasnoantika
nekropola s pojedinim istonogotskim grobovima). Smjetaj starohrvatskih kosturnih grobalja ranog
horizonta i na ostalim podrujima Dalmacije i izvan nje gotovo je srodan s primjerima iz sjeverne
Dalmacije.
Neka su smjetena uz grobne humke (Nin-Materiza) ili su ukopana u humke (Krnezi kod Nina). Tu
se namee pitanje radi li se samo o preuzimanju starog kultnog mjesta za lokaciju groblja ili su
Hrvati sami nakon doseljenja podizali grobne humke? To je zbog nedovoljne istraenosti jo
neodgovoreno.
Starohrvatska groblja nastala nakon kristijanizacije tijekom 1. pol. 9. st. bitno se razlikuju od
grobalja ranog horizonta s poganskim nainom pokapanja, prema se ponekad smjetaju na istim
lokacijama, ali su uglavnom zasebno locirana.
Groblja nastala tijekom 9. st. s kranskim nainom pokapanja velikim dijelom spadaju meu
groblja na redove i bez crkvenog su objekta, a najbrojnije su istraena na podruju Dalmacije, a
izvan tog podruja javljaju se sporadino. Pojedina groblja tog kulturnog obiljeja prostorno se veu
na groblja ranog horizonta s poganskim obredom pokapanja, a druga nastaju na zasebnim
lokacijama tijekom 1. pol. 9. st. i kontinuirano traju do u razvijeni srednji vijek.
Uz starohrvatska groblja s kranskim nainom pokapanja i bez crkvene arhitekture postoje i brojna
groblja smjetena uz crkve (Biskupija-Crkvina, Gornje Koljane-Crkvina, groblje oko sv. Marte u
Bijaima, Biljane Donje-Begovaa, Galovac-Crkvina).

111

U ranom horizontu pet je osnovnih tipova grobova (slika dolje):

1. grobovi sa spaljenim pokojnicima u zemljanim urnama
2. grobovi u zemljanoj raci
3. grobovi u zemljanoj raci s upotrebom kamena
4. grobovi s kamenom grobnom arhitekturom
5. grobovi u drvenim ljesovima.
Grobovi spaljenih pokojnika u
zemljanim urnama zasada su
rijetka

pojava,

a grobovi

obinoj zemljanoj raci i oni s

djelominom upotrebom kamena
su

brojni

na

starohrvatskim

grobljima ranog horizonta. Oni

predstavljaju

osnovne

tipove

grobova koji su bili u upotrebi

kod raznih naroda od antike do
srednjeg vijeka.

Uz ove osnovne tipove, treba spomenuti i zidane presvoene

grobnice, koje su u sklopu starohrvatskih kosturnih grobalja
ranog horizonta otkrivene na vie poloaja u Biskupiji kod Knina
(slika lijevo, Biskupija-Crkvina, ispod junog pregradnog zida
mauzoleja) i Crkvini u Galovcu. Te zidane i presvoene grobnice pripadaju starokranskom,
odnosno kasnoantikom vremenu i bile su ponovno upotrebljavane u ranom srednjem vijeku.
112

U ranom srednjem vijeku treba spomenuti i uporabu

kamenih sarkofaga u kojima su pokapani pripadnici vieg
drutvenog sloja. Ukopi u ponovo upotrijebljenim antikim
sarkofazima, kao i u sarkofazima isklesanim od antikih
spolija,

dijelova

registrirani

su

monumentalnih
samo

na

antikih

nekoliko

graevina

najznaajnijih

starohrvatskih kompleksnih lokaliteta s kontinuitetom

trajanja od starokranskog vremena do ranog srednjeg
vijeka - Biskupija-Crkvina, Kapitul kod Knina, sv. Luka na
Uzdolju, Riinice kod Solina, sv. Marta u Bijaima,
Bribirska glavica, Crkvina u aviu kod Bribira, katedrala
u Biogradu, crkve sv. Marije i sv. Asela u Ninu, te Begovaa u Biljanima Donjim. Sarkofazi iz
Crkvine u Galovcu i Crkvine u Biskupiji, izraeni od antikih spolija, rijetki su nalazi sepulkralnih
spomenika te vrste, a nastali su u prijelaznom razdoblju kasne antike u rani srednji vijek, te
potvruju tradiciju kulta pokapanja u sarkofazima koju u ranom srednjem vijeku prihvaaju Hrvati
za pokapanje osoba najvieg drutvenog sloja.
Starohrvatska groblja u Dalmaciji iz 9. st. s kranskim nainom ukopa imaju kamenu grobnu
arhitekturu, koja je specifina za cijelu primorsku regiju, Istru i ire priobalno podruje. Grobne rake
raene su od neobraenih kamenih ploa ili su zidane od grubo lomljenog i samo djelomice
obraenog kamena i bile su pokrivene kamenim ploama. Osnovni su ovalni, paetvorinasti i
trapezoidni oblik. Najzastupljeniji su grobovi ovalnog i paetvorinastog tipa.
Duan Jelovina je utvrdio kako se kronologija grobova ne moe odrediti po tipu grobova jer isti
tip grobova traje kroz dui period, ve se na temelju grobnog inventara mogu donositi odreenije
kronoloke determinante grobalja.
Dubina ukopa grobova na grobljima ranog horizonta bila je raznolika i ovisila je o konfiguraciji
terena, a najvei broj grobova nalazio se na dubini od oko jednog metra, a starohrvatski grobovi s
kranskim nainom pokopa i kamenom grobnom arhitekturom bili su neznatno plii.
Orijentacija grobova na nekropolama ranog horizonta bila je preteno istok-zapad, tj. pokojnik je u
grobu leao tako da mu je glava bila na zapadu, a noge pruene prema istoku, s veim ili manjim
otklonom od tog pravca. Uz tu najbrojniju orijentaciju na pojedinim grobljima bila je zastupljena
orijentacija grobova u razliitim pravcima, no to nije uestala pojava.
S pojavom kranstva orijentacija postaje ujednaenija, a odstupanja su minimalna. Izuzimaju se
groblja uz crkve, gdje se taj princip nije potivao.
Nain pokapanja tj. ritualno polaganje pokojnika u raku na grobljima ranog horizonta bio je jednak
kod svih ranosrednjovjekovnih starohrvatskih grobalja, istodobnim i mlaima, i na tlu Hrvatske, ali i
kod Slavena uope. Pokojnik se polagao u grobnu raku na lea, s ispruenim nogama i rukama
113

sputenim uz tijelo. Bilo je i drugih naina, ali oni su sporadine pojave.

Pojava pokapanja dviju ili vie individua u jedan grob ustanovljena je na vie starohrvatskih
grobalja ranog horizonta (Nin-Materize, Nin-drijac, Kai-Maklinovo brdo, Smili-Kulica...). U
starohrvatskim grobovima ranog horizonta ukop je vren istodobno dok to nije sluaj s kranskim
horizontom (tu se radi o obiteljskim grobnicama u koje se pokapalo tijekom dueg vremena). Pojavu
istodobnog pokopa imamo na grobljima iz doba seobe naroda te na avarsko-slavenskim na tlu
Karpatske doline i Panonije.
U poganskom periodu postojali su i sloeni poganski obredni ini. Pri pokopu se vrila pogrebna
gozba to dokazuju prilozi keramike kao i razbijene posude nad grobovima. U posude se stavljalo
jelo ili pie kao popudbina za zagrobni ivot. One su nekad pokrivene kamenim ploama. Osim
cijelih posuda u grobovima su se nalazili i ulomci ritualnog razbijanja posuda nad grobom, pri
pogrebnim gozbama (daa). Primjer kultnog razbijanja zemljanih posuda prua nam grob 62 sa
nekropole Nin-drijac, u kojem se na razini kostura pokojnice nalazila razbijena zemljana posuda u
vie krupnih ulomaka, od kojih je naknadno sastavljena cijela posuda.
Na istoj nekropoli u grobu 76 naen je ulomak rimskog stakla. U grobu 173, u kojem je bio pokopan
mukarac i dijete, na kosturu mukarca u stanovitom redu bilo je postavljeno 30 puevih kuica,
vjerojatno u praznovjerju kako puevi imaju maginu mo.
Znaajan ritualni in je postavljanje kamene ploe na tijelo pokojnika, otkriveno na nekoliko
grobova na nekropolama Nin-drijac i Kai-Maklinovo brdo. Meu poganske obiaje spada i
paljenje vatre nad grobovima, to je ustanovljeno na nekropolama Nin-Materize, vatrite na
nekropoli Stankovci-Klaria kue. Znaajnu pojavu poganskog vjerovanja predstavlja i djelomice
spaljen grob 77 na groblju Nin-drijac. Uz spomenute pojave poganskog rituala treba spomenuti i
nalaz novca kao obola u grobu 62 na groblju Nin-drijac.
U grobljima ranog horizonta pokojnike su pokapali u odjei, o emu svjedoe ostaci tekstila naeni
u grobovima, a taj je obiaj poznat i kod ostalih Slavena.
U grobove poganskog horizonta stavljani su predmeti kojima su se pokojnici za ivota sluili.
Grobne nalaze s obzirom na namjenu moemo podijeliti na:

predmete koji su stavljani u grob s odreenom kultnom namjenom (npr. zemljani lonac u
koji se stavljala popudbina)

predmete koji su se u grobu nali bez odreene kultne namjene (npr. ukrasni dijelovi nonje).

U poganskom horizontu grobni su prilozi vrlo brojni i tipoloki raznoliki, a mogu se podijeliti
prema funkciji:

predmeti dnevne uporabe, sitni alat i ostali razni uporabni predmeti

oruje i nakit

ukrasni dijelovi nonje.

114

U bogatom i tipoloki raznolikom repertoaru grobnih nalaza, uz temeljnu opeslavensku

komponentu, odraavaju se razni kulturni utjecaji pod kojima se razvijala materijalna i duhovna
kultura Hrvata u novoj postojbini. To su u prvom redu utjecaji kulture autohtonog vie ili manje
romaniziranog ilirskog puanstva, te bizantski i franaki kulturni utjecaj.
Od oruja otkriveni su karolinki maevi (spathae), koplja s krilcima, te listolika koplja, vrci
eljeznih strjelica raznih oblika i krai bojni noevi, a od opreme konjanika ostruge karolinkog tipa
s garniturom za zakopavanje na obuu.
Meu uporabnim predmetima brojni su eljezni noevi, dok su noevi-britve dosta rijetki, kao i
eljezna kresiva s kremenjem. eljezna ila i kljuevi, eljezne sjekire, eljezni okovi drvenih
vjedrica, eljezni srpovi i kameni brusovi spadaju u rjee grobne nalaze. Relativno brojni nalazi su
glineni prljenovi (utezi vretena za predenje).
Od predmeta vezanih uz kult osobitu pozornost zavrjeuje brojna i tipoloki raznolika grobna
keramika. Ona je tehnologijom izrade, strukturom, nainom peenja i ukraavanja vrlo rustina i
jednostavna, i predstavlja regionalnu varijantu keramike s neospornim retencijama keramike
proizvodnje autohtonog ivlja na njezin razvoj.
Od kotanih predmeta naeni su eljevi, iglenici, jelenji paroci ukraeni geometrijskim i
likovnim lovakim prizorima, kao i prizorima amanistikog kulta. Spomenuti kotani predmeti
jedinstveni su nalazi te vrste u ranom horizontu starohrvatskih grobalja.
Meu unikatne nalaze spadaju dvije staklene ae i boca, otkrivene na groblju Nin-drijac.
Nakitni predmeti i ukrasni dijelovi nonje malobrojni su nalazi na grobljima poganskog
horizonta. Od naunica zastupljene su obine kariice, te vie varijanata lijevanih grozdolikih
naunica, a meu naunicama posebno valja istaknuti naunice grozdolika tipa izraene od
plemenitog metala u tehnici filigrana i granulacije. Te su naunice bizantski import u starohrvatskim
grobovima ranog horizonta. Zastupljeno je i prstenje, ogrlice od staklene paste, srebrni torkvesi i
privjesci, te ukrasni dijelovi nonje, kao to su praporci, kope i preice.
Za upoznavanje materijalne i duhovne kulture Hrvata nastale nakon pokrtavanja tijekom 9. st.
podatke nam pruaju groblja tog vremena. Ona su preteno bila smjetena uz crkve, a bilo ih je i bez
crkava, i po svom se karakteru, a ponajvie sadrajem grobnih nalaza, bitno razlikuju od grobalja
poganskog horizonta. Na grobljima tog vremena pod utjecajem kranstva nestaju poganski kultni
obiaji, pa se u tim grobljima nalaze samo nakitni predmeti od bronce, srebra, pozlaene bronce, a
vrlo su rijetki zlatni predmeti. Najbrojnije su bile naunice, prstenje, ogrlice od staklene paste i
dijademe. Naunice su zastupljene u vie tipova i varijanti, od jednostavnih kariica, kariica s
koljencima i naroskanih kariica, pa do bogato izraenih pimjeraka u tehnici filigrana i granulacije,
od plemenitih kovina, kao to su naunice s jagodama. Taj je nakit izraen u domaim radionicama
prema bizantskim uzorima.
115

NIN-SV. KRI
Arheoloka istraivanja crkve i okolia voena su u tri kampanje 1968., 1969. i 1970. Radove je
vodio Janko Beloevi.
Oko crkve otkrivena su 202 groba s relativno malobrojnim grobnim prilozima koji se mogu ire
datirati od 8. do 15. st. Otkrivene su i dogradnje i pregradnje poruene antike arhitekture izvedene u
suhozidnoj tehnici s ime je dobiveni stambeni prostor dispozicijski jasno uoen. U tim prostorijama
su otkrivena kuna ognjita, a uz njih su naeni ostaci materijalne kulture iz 8. st.
Srednjovjekovni nalazi su malobrojniji od antikih, a od sitnih nalaza brojno je zastupljena
ranosrednjovjekovna naseobinska keramika kao i renesansno glazirano stolno posude, talijanska
majolika te hispano-maurska keramika. Ranosrednjovjekovna naseobinska keramika iz okolia sv.
Kria predstavlja vrijednu arheoloku gradu i po svojim tehnoloko tipolokim osobinama ima sve
bitne karakteristike svojstvene za slavensku keramiku uope.
Istraeni srednjovjekovni grobovi u okoliu sv. Kria leali su u tri sloja. Prvi najgornji sloj grobova
nalazio se na samoj povrini zemlje, imao je kamenu grobnu arhitekturu i preteno je bio uniten. To
je recentan sloj bez arheoloke vrijednosti.
Drugi sloj se nalazio na dubini od 0,25 do oko 1 m i bio je najvei. Tu je otkriveno preko 100
grobova. Grobnice su zidane, raznih oblika, a prevladava ovalni. Svi grobovi su od kamena, a veina
ih ima poploano dno i pokrivene ploe. U njima je sahranjivano vie pokojnika. Orijentacija je
raznolika to je karakteristino za starohrvatske grobove uz crkve. Prilozi su malobrojni, tipoloki
poznati oblici starohrvatskog nakita 10. do 13. st. Po karakteristikama i arheolokim nalazima
spadaju meu tipina starohrvatska groblja na podruju Dalmatinske Hrvatske i datiraju se od 10. do
12. st. Od nalaza su zastupljeni nakitni predmeti i to najvie naunice i prstenje te pokoji uporabni
predmet. Pronaene su i preice, a u grobu 188 pronaen je i relikvijarni kri - jedini nalaz
bizantskog

relikvijarnog

pektoralnog

kria

otkrivenog u

zatvorenoj

grobnoj

cjelini

na

starohrvatskom groblju na podruju Dalmacije. Prvi i drugi sloj mogu se datirati u 10. st. pa i dalje.
Trei sloj se nalazio od 1 do 1,5 m. Leao je na niveleti antike Aenone, a pojedini grobovi bili su
ukopani i u ilirski sloj. Ovaj se sloj razlikovao od prethodnog sloja grobova po arhitekturi i nainu
sahranjivanja, po orijentaciji i grobnim prilozima. Grobovi su bili u obinim zemljanim rakama,
osim to je kod pojedinih pokojnika uz kostur bilo postavljeno vie ili manje neobraenih kamenja
ili ulomaka rimskih tegula. U grobu je bio sahranjen uvijek samo po jedan pokojnik. Pokojnici su
leali na leima, s rukama ispruenim uz tijelo. Glava je bila na sjeverozapadu, noge na jugoistoku s
manjim odstupanjem od tog pravca. Grobovi su bili dosta rijetki, njihov raspored je uvjetovan
ostacima antike arhitekture, ali nisu bili ni u kakvoj vezi s crkvom sv. Kria, koja je mlaa od tog
sloja. Vjerojatno su grobovi uvjetovali gradnju te crkve. Grobni prilozi su rijetkost. Od 55 grobova
samo su u etiri naeni prilozi. To su uglavnom nakitni predmeti (jedna zlatna kariica, dvije obine
116

bronane kariice (jedna s petljom kasnoantikog tipa), jedan bronani prsten i u mukom grobu
(140) zlatnik bizantskog cara Konstantina V. Kopronima (741.-775.) kao obol.
Grobovi treeg sloja predstavljaju zasebnu nekropolu koja je vjerojatno nastala krajem 8. st., a u
uporabi je vjerojatno bila kratko (mali broj grobova). Zbog oskudnosti i atipinosti grobnih nalaza
teko je rei neto odreenije o etnikoj pripadnosti populacije sahranjene u treem sloju - moda je
to kasnoantiko autohtono stanovnitvo koje je sa slavenskim doljacima ivjelo u simbiozi, ali se u
pogrebnim obiajima eljelo izdvojiti. Ovaj sloj ima izuzetnu arheoloku vrijednost.
NIN-MATERIZA
Humak Materiza nalazi se oko 1 km jugoistono od Nina. Mate Sui je 1948. poeo istraivati
humak. U 15 dana istraivanja na jugoistonoj periferiji humka otkriveno je 16 starohrvatskih
grobova. Od 1955. poinje druga kampanja pod vodstvom Mate Suia i ime Batovia. Istraen je
cijeli humak s okoliem. Na sjeverozapadnoj strani otkriveno je jo 9 starohrvatskih grobova. Tim
istraivanjem je ispitana prva starohrvatska nekropola iz poganskog razdoblja Hrvata na podruju
Dalmacije. Istraeno je ukupno 29 grobova, od ega tri groba (3, 5 i 8) ne pripadaju starohrvatskoj
nekropoli, nego su naknadni ukopi na humku. Na mjestu groba 4 naene su samo dvije keramike
posude bez tragova ljudskih kostiju, pa se taj nalaz nije registrirao kao grob.
Dubina grobova je od 0,70 do oko 1 m, a otkriveni su s jugoistone i sa sjeverozapadne strane
humka. Unutar granica humka ne nalazi se niti jedan grob. Veliina grobne rake ovisila je o veliini
pokojnika. Javljaju se dva tipa groba: grobovi u obinim zemljanim rakama i grobovi s kamenom
grobnom arhitekturom. Najvie grobova bilo je ograeno s jedne ili vie strana, a samo grobovi 27 i
29 su bili ograeni s svih strana. Ni jedan grob nije imao poploano dno, niti je bilo grobova
pokrivenim ploama. Dosta kostura je bilo loe sauvano i mnogi grobovi su bili oteeni prilikom
obrade zemlje. Grobovi su bili orijentirani sjeverozapad-jugoistok i obrnuto s veim ili manjim
otklonom. Svi pokojnici su bili na leima, s rukama ispruenim niz tijelo. Naena su i dva dvojna
groba 6 i 9. S desne strane nogu, uz grob 15 u kojem je bio sahranjen mukarac s bojnim noem,
nalazio se grob tek roena djeteta, koji je registriran kao 15a (vjerojatno otac i dijete).
Imamo ostatke paljevine (grobovi 16, 20 i 21) na grobu i pokraj njih to je poganski obiaj. To je bio
ritualni in kojim se pokojnici oslobaaju zlih duhova. U grobnom inventaru zastupljena je
keramika, oruje, orue i nakit. Grobni prilozi su naeni u 13 grobova. Naeno je 16 keramikih
posuda. Osim u grobovima, posude su naene i izvan grobova. Visina posuda kree se od 11 do 16
cm. Prevladavaju vie trbuasto-kruni nego jajoliko-kruni oblici posuda. Sve posude sainjene su
od dobro proiene gline pomijeane s pijeskom i sitnim zrncima kalcita. Izraene su na
primitivnom lonarskom kolu. Vanjska povrina je glatka, a unutranje stjenke su neravne. Posude
su dobro i jednoliko peene. Boja posuda je crvenosiva, sivosmea, a prevladava crvenkastosmea.
Ova skupina spada u red najstarije slavenske keramike dosad otkrivene na podruju Dalmacije.
117

Naena su tri eljezna kresiva, tri eljezna noa, jedan kameni brus, jedan eljezni avao s krupnom
glavom, dva bojna noa, dvije eljezne strelice, bronani prsten, tri zrna ogrlice od staklene paste.
Ova nekropola po svojim arheolokim znaajkama pripada najstarijem horizontu starohrvatskih
nekropola otkrivenih na tlu Dalmacije, a datiramo je okvirno u 8. st.
Humak Materiza nije usamljena pojava u ovom prostoru. Tu su jo humak Pekinica i humak na
kojem je starohrvatska crkvica sv. Nikole s kraja 11. st. Ti humci svojom veliinom dominiraju
mirnom konfiguracijom terena i privlae panju.
NIN-DRIJAC
Nekoliko stotina metara od Nina, na obali muljevitog i plitkog Ninskog zaljeva, na lokalitetu drijac
nalazi se starohrvatska nekropola. Tragovi keramike, fragmenti eljeznih noeva i kresiva upuivali
su na postojanje nekropole. Janko Beloevi je 1967. izvrio sondani zahvat kojim je otkrio tri
groba. Nakon toga je 1969. Arheoloki muzej u Zadru zapoeo sustavna istraivanja koja je vodio
Janko Beloevi. Istraivanja su provedena u est istraivakih kampanja (1969., 1970., 1971.,
1974., 1975., i 1979.). Za vrijeme tree kampanje 1971. na terenu je boravila i antropoloka ekipa iz
Biolokog instituta u Ljubljani pod vodstvom T. Poganika.
Na lokalitetu drijac je u est kampanja istraeno preko 5000 m2 terena i istraena su ukupno 334
starohrvatska groba. Tijekom istraivanja ustanovljeno je kako postoje dvije zasebne nekropole zapadna sa 278 grobova i istona sa 56 istraenih grobova.
Na terenu uz obalu mora uzdu jedne i druge nekropole propao je manji broj grobova. Na poetku
zapadne nekropole, u etiri najzapadnija bloka uz more, ispod starohrvatskih grobova otkriveni su
ilirski grobovi koje je istraio ime Batovi, a na istonoj strani nekropole otkriven je samo jedan
ilirski grob na povrini zemlje, s bogatim grobnim prilozima. To nam govori o koritenju starijeg
kultnog mjesta sahranjivanja.
Na povrini zapadne nekropole, u nekoliko najzapadanijih blokova u gornjim pliim slojevima,
nalazilo se oko 20 starohrvatskih grobova horizonta 10.-11. st. s kamenom grobnom arhitekturom
(naknadni ukop u ve postojeu starohrvatsku nekropolu).
Registrirana su tri osnovna tipa grobova:

grobovi u obinim zemljanim rakama

grobovi s kamenom grobnom arhitekturom

grobovi u drvenim lijesovima.

Treina grobova su bile obine zemljane rake, dok ih je najvie (dvije treine) s kamenom grobnom
arhitekturom. Pokojnik je bio ograen neobraenim kamenjem, a imamo primjere sa samo jednim
kamenom (najvie pored glave ili nogu). Kod groba 313 pokojnik ima kamen ispod glave.
Najbrojniji su grobovi s veim brojem kamenja oko pokojnika. Naknadni ukop (horizont 10.-11. st.)
imao je kamenu grobnu arhitekturu od jednog ili dva reda pomno poslaganog kamenja oko
118

pokojnika. Naeno je 20 grobova u kojima je pokojnik bio ukopan u primitivni drveni lijes (ostaci
avala i istrunulog drva).
Svi grobovi su kosturni, na dubini 0,10 do 1,40 m. Svi su pokojnici leali na leima, s rukama
ispruenim niz tijelo, a samo je u ponekim grobovima poloaj ruku bio razliit. U 27 grobova su bila
sahranjena po dva pokojnika, a u dva groba ak tri pokojnika. Na zapadnoj nekropoli otkrivena su
22 dvojna i jedan trojni grob, a na istonoj pet dvojnih i jedan trojni grob.
Orijentacija grobova bila je istok-zapad (s glavom na zapadu) s veim ili manjim otklonom.
Gotovo u svim grobovima nalaeni su sitni ulomci slavenske keramike koritene u ritualne svrhe,
posuti po grobnoj raci. Pet posuda je bilo pokriveno ili kamenom ploicom ili ulomkom rimskog
crijepa. To nam potvruje da se u keramike posude stavljala popudbina (jelo i pie).
Znaajan ritualni in predstavljaju i ploe namjerno stavljene na kostur pokojnika (grobovi 13, 237,
278 i 310). Grob 76 uz keramiku posudu smjetenu uz noge pokojnika ima 20 ulomaka razbijenog
rimskog stakla. U grobu 173 (majke s djetetom) na kostur majke bilo je postavljeno u stanovitom
redu 30 puevih kuica. U grobu 62 (majka s djetetom) naen je u ustima pokojnice novac
franakog cara Lotara (840.-885.), kao obol.
Prilozi u grobovima bili su brojni i tipoloki raznoliki. U 235 grobova naeni su prilozi. U
istraenim grobovima naeno je gotovo 1000 predmeta starohrvatske materijalne kulture, od oruja,
nakita, ukrasnih dijelova nonje do predmeta dnevne upotrebe alata i novca. Pored opeslavenske
komponente, odravaju se razni kulturni utjecaji kulture autohtonog romaniziranog ilirskog
puanstva, te bizantski i franaki utjecaji.
Od oruja se istie dvosjekli eljezni ma karolinkog tipa otkriven u grobu hrvatskog
dostojanstvenika. Treba spomenuti i eljezna koplja, dvadesetak bojnih noeva, te vei broj
eljeznih vrhova strelica razliitih tipova i veliina. Naeno je 11 primjeraka ostruga karolinkog
tipa.
Meu nakitom zastupljene su: naunice, ogrlice od zrnca staklene paste, srebrni torkves, privjesci,
prsteni od srebrnog i bronanog lima, te preice i kope koje su imale upotrebnu i ukrasnu funkciju.
Od nakita se istiu naunice grozdolikog tipa izraene tehnikom granulacije i filigrana (bizantski
import). Zanimljiv je i lijevani bronani pozlaeni krii s prikazom stiliziranih ljudskih likova na
krakovima kria koji je sluio kao ukras na odjei. Nalaz potjee iz karolinkog kulturnog kruga i
vjesnik je kristijanizacije Hrvata poetkom 9. st.
Grobna keramika je tehnologijom izrade, strukturom i nainom peenja vrlo jednostavna i
predstavlja regionalnu varijantu s utjecajima keramike proizvodnje autohtonog etnikog ivlja na
njen razvoj. Naeno je preko 150 keramikih posuda i to najbrojniji nalaz starohrvatske kultne
keramike.
Meu uporabnim predmetima rijedak nalaz predstavlja drvena vedrica sa eljeznim okovima,
eljezni srp, eljezni kljuevi, noevi britve, eljezna ila, kameni brusevi i kresiva s kremenjem. U
119

jednostavne nalaze spadaju kotani eljevi, iglenici, jelenji paroci s likovima prikazanih lovakih
prizora iz amanistikog kulta.
Starohrvatsko groblje na drijacu po arheolokim znaajkama najvee je i najznaajnije
starohrvatsko groblje ranog horizonta na podruju Dalmacije. Okvirno se moe datirati od 7. do
sredine 9. st.

Pojedini vaniji grobovi

Grob 62, sredina 9. st. (slika gore)
U grobu su naena dva para naunica s grozdolikim
privjeskom i dva zadebljanja na luku. Izraene su u
tehnici granulacije. Naen je ulomak bronanog
prstena, denar Lotara I. (840.-855.), glinena posuda
trbuastog oblika i dva noa.
Grob 74, 1. pol. 9. st.
U grobu je naena glinena posuda, dva noa, eljezna
ostruga, kopa i kresivo s dva kremena.
Grob 161, kraj 8. i/ili poetak 9. st. (slika lijevo)
U grobu je naen par ostruga, dijelovi garnitura za
zakopavanje ostruga (dvije kope, dva jezica i
dvije petlje), sedam vraka strelica, jedan obini i
jedan bojni no, kopa, kresivo, jelenji paroak,
zakovica i eljezni predmet nepoznate namjene. Na
paroku je stilizirani prikaz stabla ivota i likovi
konja s kultnim maskama.

120

Grob 166, 1. pol. 9. st.

U grobu je pronaen par ostruga, dva jezica garniture za
zakopavanje ostruga, bojni no, vrak strelice i prljen.
Grob 167, 1. pol. 9. st. (slika lijevo)
U grobu je pronaen par ostruga, dijelovi garniture za
zakopavanje ostruga (dvije kope, dva jezica i dvije petlje),
glinena posuda, dva noa, vrak strelice, ostaci vedrice,
kresivo i dva kremena, bronani kolut i predmet nepoznate
namjene.
Grob 216, 1. pol. 9. st.
U grobu je naena glinena
posuda,

no

privjesak.

Privjesak je izraen u tehnici

lijevanja. Krunog je oblika s
nazubljenim plastinimrubnim okvirom i alkicom za vjeanje. U
sredinjem polju s obiju strana

je prikaz dvaju heraldiki

postavljenih ljudskih likova (slika desno).

Grob 310, 1. pol. 9. st. (slika lijevo)
U grobu su naeni vrak strelice, dvije kariice, dvije perlice od
staklene paste, dva noa, tri avla i aa. aa je plavozelene prozirne
boje. Ima krunu stopu, izdueni vrat s polukrunim zadebljanjem i
ljevkasti

recipijent. Povrina

recipijenta je plitko kanelirana i

ukraena

premazom

od

ute

staklene paste, a taj ukras tee

ispod oboda.
Grob 312, 1. pol. 9. st. (slika desno)
U grobu je naen par ostruga, dijelovi garnitura za
zakopavanje ostruga (dvije kope, dva jezica i dvije petlje),
no s okovom korica, cjevasti pojasni okov i sklopivi no.

121

Grob 322, 1. pol. 9. st.

U grobu je naen dvosjekli ma (tip H), koplje, par ostruga, dijelovi garniture za zakopavanje
ostruga (dvije kope, dva jezica i dvije petlje), sedam avala, no s koricama, jo dva eljezna
noa, cjevasti pojasni okov, ogrlica (torgues) od srebrne ice etvrtastog presjeka, ogrlica od
staklene paste, dva praporca, kopa, aplika, kresivo i tri kremena, staklena boca, staklena aa, dvije
glinene posude i novac-privjesak.
Boca je izraena tehnikom slobodnog puhanja. Od tankog je
ukastozelenog prozirnog stakla. Tijelo je loptastog oblika s
izduzenim koninim vratom. Vrat je ukraen prstenasto
nanesenim plastinim valovnicama.
aa je nainjena od vrlo tankog plavkastozelenog prozirnog
stakla. Tijelo recipijenta plitko je kanelirano horizontalno i
paralelno postavljenim premazom od ute staklene paste.
Privjesak je neitak rimski bronani novac.
Grob 324, 1. pol. 9. st.
U grobu su naeni, pored zanimljivog bronanog pozlaenog kriia, etiri bronane kariice, tri
srebrna prstena, bronano polukuglasto dugme, dva eljezna noa, dva keramika prljena i ogrlica
od 28 staklenih perlica.
Jednokraki krii izraen je tehnikom lijevanja. Na vrhovima krakova s obje strane nalazi se po
jedna uica s rupicom za privrivanje. Na spojevima krakova, po sredini kria, nalaze se cetiri
uice s rupicama, koje su sluile za privrivanje kriia. Po sredini zavretaka krakova su plastino
izvedene ljudske maske sa stiliziranim tijelom i naglaenom kosom, a
etiri ljudske maske nalaze se i po sredini samih krakova.
Grob 326, 1. pol. 9. st. (slika lijevo)
U grobu je naen par naunica s grozdolikim privjeskom. Izraene su
u tehnici granulacije. Po sredini luka karike s vanjske strane nalazi se
grozdoliki privjesak sa sredinjim krupnim zrnom, a s unutarnje
strane jedno krupno zrno optoeno sitnim granulama. S bocnih strana
karike nalaze se koljenca od sitnih zrnaca. Naena je i bronana igla,
ogrlica od staklene paste, dva eljezna noa, dva bronana prstena i
dva avla.
Na prednjem dijelu jednog prstena je ugraviran pentagram, a kod
drugog je ugraviran tokasti motiv i motiv kria.

122

KAI-MAKLINOVO BRDO
Kai se nalazi oko 15 km sjeveroistono od Zadra. Od 1954. do 1967. istraeno je na irem
podruju sela sedam srednjovjekovnih lokaliteta, na kojima je otkriveno preko 1000 grobova (7.
13. st.) i tri spomenika starohrvatske crkvene arhitekture.
Na poloaju Maklinovo brdo otkrivena je najstarija nekropola na podruju Dalmacije. Sustavno
istraivanje djelomice ugroenog lokaliteta provedeno je 1955. pod vodstvom Mate Suia. U tri
kampanje (1955, 1957. i 1967.) otkriveno je ukupno 55 starohrvatskih grobova.

Na nekropoli su zastupljena dva osnovna tipa grobova: grobovi u jednostavnim zemljanim rakama
(12 grobova) i grobovi s upotrebom kamena (43 groba). Grobovi s upotrebom kamena meusobno
se razlikuju po koliini i nainu upotrebe kamena.
Svi su grobovi bili kosturni. Na nekropoli nije bilo ni jednog djejeg groba. Veina je pokojnika
leala na leima, s rukama ispruenim niz tijelo, a samo kod nekoliko grobova ruke su bile neznatno
savijene i poloene na karlicu. U dva groba zastupljena je dvojna sahrana.
U vezi s pogrebnim obiajima sigurno su dvije odsjeene glave, bez drugih kostiju, naene uz
grobove 23 i 26. Znaajnim ritualnim inom mogu se smatrati manje ili vee kamene ploe
namjerno postavljene na kostur pokojnika, i to na grudi i noge. Takva je pojava uoena kod tri groba
i to nije usamljen sluaj ni na ostalim starohrvatskim nekropolama poganskog horizonta na podruju
Dalmacije.
Orijentacija grobova bila je preteno istok-zapad (glava na zapadu) i s veim ili manjim otklonom
prema sjeveru ili jugu.
U grobnom inventaru zastupljeni su brojni, tipoloki raznoliki grobni prilozi - oruje, orue, razni
upotrebni predmeti, nakit, ukrasni dijelovi nonje i keramika. Od 55 otkrivenih grobova 43 groba
imala su grobne priloge, dok je 12 grobova bilo bez priloga.
Nekropola se okvirno datira u 8. st., a trajala je do u 1. pol. 9. st.

123

KAI-MAKLINOVO BRDO, POLOAJ VINOGRAD S. DRE - ARNO GROBLJE

Janko Beloevi je 1967. u neposrednoj blizini kosturnog groblja na poloaju Maklinovo brdo otkrio
slavensko arno groblje. Nepunih 50 m jugoistono od poloaja na kojem se nalazila starohrvatska
nekropola s kosturnim grobovima, na svjee izoranoj povrini uoeni su tragovi paljevine i pepela
pomijeani s ulomcima spaljenih ljudskih kostiju i s fragmentima keramike. Te su se tamne mrlje,
njih oko 20, jasno uoavale na svjee izoranoj pjeanoj povrini, a nalazile su se na meusobnoj
udaljenosti od nekoliko metara. Pretraivanjem je sakupljen velik broj ulomaka slavenske keramike
od razbijenih posuda te ulomaka spaljenih ljudskih kostiju, pepela i komadia ugljena.
Na osnovi prikupljenog keramikog materijala moglo se zakljuiti kako se radi o veim keramikim
posudama koje je plug traktora unitio i izbacio na povrinu. Okolnosti nalaza kao i sam nalaz,
ulomci izgorjelih ljudskih kostiju pomijeanih s pepelom i ugljenom, koji su naeni na mjestima
gdje su leale razbijene keramike posude (are), bili su jasan dokaz da se radi o urnama u kojima su
bili sahranjeni spaljeni pokojnici. Od prikupljenih keramikih ulomaka uspjelo je sastaviti nekoliko
cijelih keramikih ara i izdvojiti ulomke vie posuda.
Urne su se nalazile na nepravilnoj meusobnoj udaljenosti od nekoliko metara. Pokojnici se nisu
spaljivali na mjestu ukopa are, nego je to injeno na lomai dalje od mjesta ukopa, a zatim bi se
pepeo s ostacima spaljenoga stavio u keramiku aru koju bi tada relativno plitko ukopali u zemlju i
nad njom napravili manji ili vei humak (da humaka nije bilo, are bi zbog plitkog ukopa na
pjeanom terenu najvjerojatnije bile ve prije unitene i bez obrade zemljita).
Nain arnog sahranjivanja pokojnika u Kaiu (dubina ukopa ara, njihov raspored, i sve ostale
okolnosti koje prate taj obred sahranjivanja) ima obiljeja koje imaju arna slavenska groblja u
ekoj i Slovakoj i ostalim slavenskim zemljama u kojima su u ranom srednjem vijeku obitavali
Slaveni i svoje mrtve, spaljene sahranjivali u keramikim arama (Maarska, Rumunjska).
Ovaj nalaz predstavlja zasada najstariji arheoloki trag Slavena, odnosno Hrvata na tlu Dalmacije.
Nalaz se datira okvirno u 7. st., a predstavlja i prvi arheoloki dokaz o sahranjivanju spaljenih
slavenskih pokojnika u keramikim urnama u Dalmaciji i ire.
KAI-RAZBOJINE
Nekoliko stotina metara jugoistono od lokaliteta Mastirine na kojem je otkrivena starohrvatska
crkva esterolisnog tlocrta i groblje s njene june strane, nalazi se poloaj Razbojine.
Za vrijeme druge kampanje arheolokih radova na istraivanju starohrvatske crkve i groblja na
susjednom poloaju Mastirine 1956., pristupilo se zatitnom istraivanju ostataka nekropole na
poloaju Razbojine. Otkriveno je 37 grobova.
Spaeni grobovi zapravo su periferni dio nekropole koja se veim dijelom protezala na junoj i
jugoistonoj strani lokaliteta. Svi su grobovi imali kamenu grobnu arhitekturu od neobraenih
kamenih ploa. Kamene su ploe vertikalno postavljene uz kostur pokojnika, i to s bonih strana
124

dvije do tri, a uz uzglavlje i stopala po jedna. Od 37 otkrivenih grobova 32 groba imala su pokrivene
ploe. Veina je grobova imala poploano dno sa po nekoliko manjih i tanjih ploa. Ta zanimljiva i
moglo bi se kazati gotovo jedinstvena kamena grobna arhitektura, otkrivena kod poganskog
horizonta starohrvatskih grobova u Dalmaciji, po tehnici
gradnje i obliku moe se podijeliti u nekoliko tipova.
Prevladavaju uglavnom ovalni oblici grobova, a zastupljeni
su paetvorinasti i trapezoidni oblici kamenih grobnih raka.
Dubina grobova bila je razliita. Orijentacija grobova bila
je istok-zapad (glava na zapadu), s veim ili manjim
otklonom od zapada prema sjeveru, ili jugu.
Svi grobovi bili su kosturni, i u svim grobovima bila je
sahranjena samo po jedna odrasla osoba, osim u grobu 37, u
kojem se nalazilo dijete. Pokojnici su leali na leima, s
rukama ispruenim niz tijelo, osim u grobu 8, gdje je lijeva
noga pokojnika bila u koljenu savijena i prebaena preko
desne noge, a u grobu 14 obje noge pokojnika bile su u
koljenima savijene.
Niti u jednom grobu na Razboj inama nije bila uoena bilo kakva pojava vezana uz ritualni cin
sahranjivanja, to inae nije rijetkost kod tog horizonta starohrvatskih grobova u Dalmaciji.
KAI-GLAVURAK
Na irem podruju sela Kai nalazi se pjeani humak zvan Glavurak. Prilikom obrade zemlje i
kopanja pijeska nailazilo se na grobove koji su unitavani. Grobovi su bili u jednostavnim
zemljanim rakama, s kamenom grobnom arhitekturom, a nalazili se na dubini od oko 1 metar. U tim
su grobovima mjetani nalazili ponajvie glinene posude. Kopanjem pijeska s june strane humka
gotovo je u potpunosti unitena starohrvatska nekropola s preko 200 grobova. Arheoloki muzej u
Zadru pod vodstvom Janka Beloevia poduzeo je 1965. zatitna istraivanja pri kojima je istraeno
25 grobova, od kojih je 10 pripadalo epohi seobe naroda, a 15 grobova je bilo iz starohrvatskog
vremena. Na lokalitetu su, dakle, postojale dvije vremenski i etniki razliite nekropole, koje su se
na dijelu terena meusobno mijeale.
Starohrvatska nekropola protezala se sa svojim veim dijelom na povrini juno od humka, kao i
preko samog humka gdje se mijeala s grobovima iz vremena seobe naroda. Od mlaeg horizonta
starohrvatske nekropole otkriveno je ukupno 13 grobova, koji su leali plitko na periferiji humka.
Grobovi starijeg sloja nalazili su se na irem arealu humka i bili su bez grobne arhitekture, ukopani
na dubini od oko 1 m. Od tog sloja grobova zatitnim istraivanjem otkrivena su samo dva groba,
dok su ostali grobovi, kojih je moglo biti i vie od 50, tijekom vremena bili uniteni. Ta su dva
125

spaena groba bila orijentirana istok-zapad, a istu orijentaciju imali su i ostali grobovi koji su
uniteni. Meu nalazima starijeg horizonta zastupljena je keramika (dva eljezna noa, ulomci
eljeznih obrua i drak od vedrice, eljezni srp).
Na lokalitetu je postojala kompleksna nekropola. Najstarija faza se okvirno datira u 6. st., a
pripadala je

kasnoantikom autohtonom ivlju,

s pojedinanim ukopima Istonih Gota.

Starohrvatska nekropola, koja se jednim dijelom mijeala s nekropolom iz vremena seobe naroda,
imala je dva horizonta. Stariji horizont se datira u 2. pol. 8. st. do u 1. pol. 9. st., i po svom
arheolokom obiljeju uklapa se u poganski horizont starohrvatskih nekropola na podruju
Dalmacije. Mlai sloj grobova s kamenom grobnom arhitekturom pripada vremenu od 10. do 11. st.
SMILI-KULICA
Oko 1 km jugoistono od sela Smili, na poloaju Kulica prilikom krenja zemlje 1931. i 1932.
otkriveni su i uniteni brojni grobovi, zapravo cijela starohrvatska nekropola. Svi grobovi su imali
kamenu arhitekturu, a nailazilo se na brojne eljezne predmete i keramike posude kao grobne
priloge. Spaeno je nekoliko eljeznih noeva, eljezni drak i vie ulomaka obrua drvene vedrice,
fragmentarno sauvane eljezne ostruge i nekoliko veih ulomaka keramike.
Arheoloki muzej u Zadru istraio je 1973., pod vodstvom Janka Beloevia, pet preostalih grobova
to su se nalazili po sredini poljskog puta.
Grobovi su bili nainjeni od kamenih ploa vertikalno postavljenih oko kostura. Dva su groba imala
poploano dno, a etiri su imala pokrivne ploe. Najvjerojatnije su svi grobovi na ovoj nekropoli
imali kamene pokrivne ploe. Grobovi su bili trapezoidni i paetvorinasti.
Grobovi su bili orijentirani sjeverozapad-jugoistok (glava na sjeverozapadu), i najvjerojatnije je da
je uniteni dio nekropole imao istu ili slinu orijentaciju. Poloaj pokojnika u grobovima takoer je
bio uobiajen.
Grobni su prilozi naeni u etiri groba (dva eljezna noa, jedna keramika posuda, keramiki
prljen, ulomak eljeza od neutvrena predmeta i dvije pueve kuice).
Nekropola se ubraja meu starohrvatske nekropole poganskog razdoblja i okvirno se datirati u 8. st.,
a vjerojatno je trajala do u 1. pol. 9. st.
BILJANE DONJE-TRLJUGE, POLOAJ PRINE
Selo Biljane Donje nalazi se oko 18 km istono od Zadra. Istono od zaselka Trljuge, na poloaju
Prine, iskapanjem pijeska dolo je do otkria i devastacije veeg broja grobova iz raznih epoha.
Arheoloki muzej u Zadru 1973. poduzima zatitna arheoloka istraivanja s ciljem spaavanja
preostalih starohrvatskih grobova na jo neunitenim povrinama lokaliteta, i revizije istraivanja na
unitenom dijelu terena na kojem su se nalazili ilirski, rimski i srednjovjekovni grobovi. Pod
vodstvom Janka Beloevia istraena su 23 starohrvatska groba, a kako je godinu prije spaeno pet
126

grobova, ukupan broj grobova je 28. Od toga 17 je pripadalo 8. i 1. pol. 9. st., a 11 grobova 10. i
11. st.
Kod starijeg sloja starohrvatskih grobova nekoliko je grobova bilo
u obinim zemljanim rakama, dok su ostali imali kamenu grobnu
arhitekturu. Kod mlaeg sloja grobova, koji je djelomice ukopan
na stariji horizont grobova, zastupljena je bila raznolika kamena
grobna arhitektura.
Ni jedan grob starijeg horizonta nije imao pokrivenih ploa ni
poploanog dna. Dubina grobova bila je razliita. Orijentacija
grobova bila je istok-zapad (glava na zapadu), s veim ili manjim
otklonom prema sjeveru ili jugu. Svi su grobovi bili kosturni, i u
grobu se nalazio samo po jedan pokojnik. Uglavnom su bili
ravnomjerno zastupljeni muki i enski pokojnici, dok ukopa
djece nije bilo. Nezastupljenost djejih grobova je pojava
svojstvena za stari horizont starohrvatskih grobova u Dalmaciji. Pokojnici su leali na leima, s
rukama ispruenim niz tijelo.
Grobni prilozi naeni su u 10 grobova starijeg horizonta (pet keramikih posuda, sedam eljeznih
noeva).
Stariji horizont grobova dio je vee, ali najveim dijelom ve unitene kompleksne nekropole
(ilirska, rimska i starohrvatska) koja se protezala na irem arealu terena, a na dijelu terena bila je
meusobno izmijeana. Taj se horizont starohrvatskih grobova moe ire datirati u 8. st., a nekropola
je vjerojatno s prekidima trajala sve do u 11. st., to nam potvruju otkriveni grobovi mlaeg sloja.
STANKOVCI-KLARIA KUE
Na krajnjem jugozapadnu Ravnih kotara, 2 km junije od centra sela Stankovci nalazi se zaselak
Klarii, a nekoliko stotina metara sjeverno njega kopanjem pijeska dolazilo je u vie navrata do
otkria i unitavanja starohrvatskih grobova. Arheoloki muzej u Zadru je 1972. pod vodstvom
2

Janka Beloevia poduzeo zatitna istraivanja. Istraena je povrina od oko 300 m terena i spaeno
ukupno 13 starohrvatskih grobova.
Otkriveni grobovi zapravo su periferni dio vee
starohrvatske nekropole, koja je najprije obradom
zemlje, a potom kopanjem pijeska u potpunosti
unitena.
Arheoloki
grobova

karakter

ima

otkrivenih

pogansko

obiljeje,

starohrvatskih
po

nainu

sahranjivanja i po grobnim prilozima. Zastupljena su dva osnovna tipa grobova: grobovi u obinim
127

zemljanim rakama i grobovi s kamenom grobnom arhitekturom u suhozidnoj tehnici od neobraena

kamena u nekoliko slojeva, bez pokrivnih ploa i bez poploana dna. Prevladavali su ovalni oblici
grobova. Relativna dubina grobova iznosila je oko 1 m. Orijentacija grobova raznolika je i razlikuje
se od uobiajene orijentacije istok-zapad kod starohrvatskih grobova tog horizonta na tlu Dalmacije.
Nekoliko grobova bilo je orijentirano suprotno, tj. sjeveroistok-jugozapad, glava na sjeveroistoku.
Pokojnici su leali na leima, s rukama ispruenim niz tijelo, osim u grobu 6 gdje su ruke pokojnika
bile savijene na karlici, a u grobovima 3 i 5 noge su bile savijene ispod koljena.
Meu grobovima je otkriveno vatrite, koje je bez sumnje sluilo za paljenje kultne vatre pri obredu
sahranjivanja. To je ujedno i prva pojava te vrste nalaza na starohrvatskim nekropolama tog
horizonta na podruju Dalmacije.
Meu grobnim prilozima zastupljeno je oruje, orue, keramika, jedan toaletni predmet i nekoliko
neindentificiranih metalnih ulomaka.
Grobovi se okvirno datiraju u 8. st.
BURNUM-IVOEVCI
Na poloaju upljaja, u arealu nekadanjeg rimskog logora Burnum, krajem 19. i poetkom 20. st.
otkopano je vie ranosrednjovjekovnih grobova. Nekoliko nalaza iz tih grobova otkupio je 1894.
Muzej hrvatskih arheolokih spomenika, no danas je veina izgubljena.
U Burnumu u selu Ivoevcima kod Kistanja Lujo Marun je 1897. istraio oko tridesetak
starohrvatskih grobova, koji su veinom bili izraeni od kamenja uzetog iz poruenih antikih kua i
od ulomaka rimskih kamenih natpisa. Od priloga u njima se nalo naunica, prstenja, srneih i
jelenjih rogova.
Poetkom 1899. Marun nastavlja iskopavati u Burnumu. Ovaj put poeo je istraivati jednu veu
gomilu. Tu je otkrio vie starohrvatskih grobova (toan im se broj ne zna) u kojima se nalo
naunica i prstenja raznih tipova, od kojih jedan zlatni s privjeskom, a vjerojatno je tom prilikom
naena i ostrogotska fibula.
DUBRAVICE KOD SKRADINA
Dubravice se nalaze 5 km sjeveroistono od Skradina. Ranosrednjovjekovno groblje otkriveno je
sluajno 1986. na padini pred upnom kuom i kapelicom.
Otkriveno je 56 grobova - 50 kosturnih i est paljevinskih. Kosturni su bili sloeni u redove.
Grobovi su graeni od nepravilnih kamenih ploa, poklopljeni sa poklopcima, a javljaju se i grobovi
s drvenom konstrukcijom koji su smjeteni na istoj dubini kao i glavnina grobova s kamenom
arhitekturom. U objema skupinama grobova, uz ostatke pokojnika, pronaeni su posve slini grobni
prilozi.

128

Kod est paljevinskih grobova radilo se o arama ispunjenim garom i pepelom. Godine 1989.
pronaena je itava ara in situ, ispunjena ostacima spaljenih ljudskih kostiju, a bila je poklopljena
kamenim poklopcem. Smatra se kako je treba datirati u 7. st., odnosno prva desetljea 8. st.
to se tie priloga, nema razlike meu grobovima s kamenom i drvenom arhitekturom. Najbrojniji
su bili keramiki lonci (27 komada). Oni su se uglavnom nalazili u grobovima, uz glavu ili stopala
pokojnika, ali ih je nekoliko otkriveno i izvan raka, na grobnim poklopcima. Sljedea najbrojnija
skupina predmeta eljezni su noevi (18, od toga u dva sluaja rije je o bojnim noevima).
Osim keramikih posuda i eljeznih noeva otkriveni su i okovi triju drvenih vedrica za vodu, tri
eljezna kresiva, eljezni vrak strelice, eljezni okov, korica jednog noa, dva eljezna okova
neutvrene namjene, te jo nekoliko eljeznih predmeta koje nije bilo mogue identificirati. Naena
su dva komadia kremena, jedan pravilno rezani komad mramora, jedan keramiki prljen, ostaci
kone vreice jo neutvrena sadraja i jedna bronana pojasna kopa.
Pored tih uporabnih, u grobovima je pronaen itav niz nakitnih predmeta: etiri srebrne i dvije
pozlaene naunice, etiri bronana i jedan srebrni prsten i dvije na osobit nain oblikovane ogrlice.
Naen je i jadan zlatni i dva bronana novia, te dijelovi ljuske jednoga jajeta.
Za datiranje su nam vani sljedei predmeti. Srebrna naunicu zvjezdolikog tipa pronaena u grobu
15 vrlo je slina paru bizantskih zvjezdolikih naunica otkrivenih u Golubiu kod Knina, pa bi
poetak pokapanja trebalo datirati najkasnije u poetak 8. st. Pronaeni zlatnik (solidus) bizantskog
cara Konstantina V. Kopronima i sina mu Lava (751.-775.), otkriven u neposrednoj blizini usta
pokojnika u grobu 34, kao i neki drugi nalazi, potvruje uporabu groblja tijekom cijelog 8. st.
Prisutnost para pozlaenih naunica minjskog (odnosno buzetskog) tipa u grobu 11 upuuje na
trajanje pokapanja do u 9. st.
BISKUPIJA-CRKVINA
U istraivanjima koja su oko crkve sv. Marije s prekidima voena od kraja 19. st. otkopan je veliki
broj ranosrednjovjekovnih grobova, s vrlo razliitim i znaajnim predmetima u njima. Prema
nalazima iz grobova poloaj je kao ukopite kontinuirano koriten od kasne antike, a djelomino se
kao groblje upotrebljava i danas. Nalazi iz ranosrednjovjekovnog sloja grobova odreuju ga kao
najvaniji arheoloki lokalitet tog razdoblja.
Prva iskopavanja koja je od 1886. do 1908. vrio Lujo Marun iznjedrila su najveu koliinu
najznaajnijih nalaza, no, na alost voena su bez kvalitetne i dostatne dokumentacije.
Revizijska istraivanja od 1950. do 1952. obavio je Stjepan Gunjaca, a najnovija tijekom 2000. Ante
Miloevi i Ljubo Gudelj.
Broj grobova na Crkvini se sigurno penje i na vie stotina, a po nekim je procjenama na Crkvini
otkriveno oko 1000 grobova.
Na Crkvini su bila etiri tipa grobova:
129

grobovi od neobraenih kamenih ploa (mrtvac se polagao bez lijesa, pokrov je inilo
nekoliko ploa poklopnica, nad grobove se obino postavljala vea kamena ploa - steak, u
gotovo svim grobovima naeno je mnogo naunica, prstenja, novca i drugih predmeta
ukrasnog karaktera, kao i ostruga)

sarkofazi koje su Hrvati uzimali s rimskih nekropola i u njih ukapali svoje odlinije
pokojnike

zidani grobovi oblijepljeni malterom u koje bi mrtvace bez lijesa polagali, poklopnicama
pokrili, a razinom zemlje postavili steak (relativno vrlo malo nalaza, poneka naunica,
prsten i novac)

zidani etani grobovi (dosta duboki, neki su bili presvoeni, a neki pokriveni poveom
obraenom debelom kamenom ploom, obino je bilo pokopano vie mrtvaca, jedan iznad
drugoga na katove, bili su meusobno odijeljeni kamenim ploama, najee su bila tri, a
rjee dva kata grobova, pronaeno je oko dvadesetak ovakvih grobova, a nalazili su se u
bazilici i na svim krajevima nekropole, u ovom tipu grobova nalaza uope nije bilo).

Godine 1950. i 1951. na Crkvini je provedena revizija prijanjih istraivanja. Na velikom je

prostoru (veinom u jugoistonom i junom dijelu) pronaeno 88 netaknutih starohrvatskih grobova.
Po tipu grobovi su podijeljeni u tri vrste:

grobovi u jednostavnoj raki s ostatkom lijesa (jedan grob, u njemu lagane bronane
karolinke ostruge s priborom za zakopavanje)

grobovi u jednostavnoj raki bez ostataka lijesa (osam grobova, orijentirani istok-zapad)

grobovi obzidani obinim kamenjem i pokriveni ploama (79 grobova ovalnog, pravokutnog
i prijelaznog tipa, orijentacija istok-zapad).

U oba ova tipa grobova naeni su prilozi i nalazi. Posebno se istiu predmeti nakitnog karaktera
(obine kariice, kariice s koljencem, naroskane kariice, S-kariice, jednojagodne naunice,
trojagodne naunice, etverojagodne naunice, razno prstenje, ukrasne aplike, ogrlica od 1040
raznobojnih staklenih perlica) i 6 komada mletakog novca. Prema ovim nalazima, kao i po
nalazima karolinkih ostruga, zakljuuje se da otkriveni grobovi na Crkvini u Biskupiji potjeu od 8.
do poetka 14. st.
BISKUPIJA-BUKOROVIA PODVORNICA
Na ovom su lokalitetu otkriveni temelji tzv. "etvrte" predromanike crkve u Biskupiji (Lujo Marun
1889.). Uokolo crkve bilo je groblje 10.-12. st. (moda i paljevinski grobovi). Ukupno su (1939.,
1951.) otkrivena 123 starohrvatska groba. Veina ih je orijentirana su u uobiajenom pravcu istokzapad. U svim grobovima, osim u dva, bili su kosturi, a u nekima je bilo i po vie ukopanih.
Otkrivena su i tri dvojna groba (istovremeno ukopano vie osoba). U dva groba bila su dva mrtvaca
ukopana jedan iznad drugoga, a u treem su dva poloena jedan pored drugoga. Mrtvaci u
130

grobovima bili su poloeni na leda s ispruenim rukama niz tijelo. U dosta grobova primijeeni su
tragovi paljevine, koja se rasprostirala od glave do sredine tijela, a prema nogama rjee.
Grobovi su podijeljeni u etiri tipa:

obina zemljana raka bez kamenih oblonica (27 grobova, kod nekih se iznad mrtvaca
stavljao sloj maltera ili gline, datirani su u 8. st.)

grobovi ovalnog oblika od tesane sedre ili obinih ploa

od vapnenca (51, datirani 9.-12. st.)

grobovi pravokutnog oblika od sedre ili nepravilnih

kamenih ploa (18, kasniji su od

prethodnih)

grobovi trapezoidnog oblika (21, 13.-15. st.).

BISKUPIJA-BRAIA PODVORNICE
Lokalitet je istraivao Lujo Marun. Pronaeno je 50ak grobova, a veina je pokojnika sahranjena u
drvenim lijesovima. Od priloga su pronaeni: eljezni noevi, strelice, igle, ila, kresiva, kremenje,
praporci, koplje, ealj, puce, ogrlice os staklenih perli, prstenje, naunice.
Radi se o starohrvatskim grobovima 7. i 8. st. - stariji horizont starohrvatskih grobova, a moda ak
meu njima ima grobova iz vremena seobe naroda.
BISKUPIJA-DOLOVI
Na ovom su lokalitetu pronaena tri kosturna groba, a moda i paljevinski grob. Grobovi su bili
jednostavne zemljane rake. Jedan je pokojnik bio sahranjen u lijesu, a uz njega su naeni eljezna
ostruga, glinena posuda i eljezni noi. U drugom grobu su naeni eljezni no, strelice, kresiva i
kremen. Marun grobove datira u 8. st.
VRLIKA-ZDU
Oko 1 km jugoistono od Vrlike, na blago uzdignutom humku, radnici su vadei pijesak 1902.
sluajno otkrili grobove. Koliko se grobova tom prilikom pronalo nije poznato. Grobovi su bili u
obinoj zemlji.
Godine 1957. na tom istom poloaju, ili moda u neposrednoj blizini, prilikom krenja zemlje za
vinograda nailo se na grobove, pa su poduzeta zatitna istraivanja, koja je vodio D. Jelovina.
Istraivanja su trajala samo dva dana. Otkriveno je ukupno 5 ranosrednjovjekovnih grobova. U etiri
groba kod glave pokojnika nadena je po jedna keramika posuda. Drugih nalaza nije bilo.
KOLJANE GORNJE-CRKVINA
Godine 1890. i 1891. obavljena su prva arheoloka istraivanja na poloaju Crkvina u Gornjim
Koljanima. Otkriveni su ostaci starohrvatske crkve u kojoj je naeno dosta fragmenata dekorativne
kamene plastike iz 9. st. Oko crkve pronaeno je i istraeno mnotvo grobova u kojima nije bilo
nikakvih priloga. Svi su grobovi izraeni od kamenih obinih ploa, i ni jedan nije bio zidan.
131

Istraivanja ovog poloaja bila su potpuno zavrena 1897. Tada su u cijelosti su otkriveni temeljni
ostaci trobrodne crkve, a ne jednobrodne kako se to prije mislilo. Brodove dijele zidani stubovi
izduenog presjeka. U njezinu atriju pronaena su i dva groba s prilozima ostruga. S istone strane
bazilike otkriveno je jo mnogo grobova u kojima se nalo srebrnih naunica slinih onima iz drugih
starohrvatskih grobalja.
Prilikom krenja zemljita 1936. opet se nailo na grobove. Istraivanja su provedena nestruno pa
se nikakav podatak o njima nije sauvao. Zbog toga je 1956. provedena revizija iskopavanja. Unutar
crkve u prevrtanoj zemlji naena je jedna zlatna jednojagodna naunica, a pronaena su i dva groba.
Jedan grob je bio nainjen od nepravilnih kamenih ploa vertikalno naslaganih uokolo mrtvaca,
ovalnog oblika, a u drugom je mrtvac bio pokopan u obinu zemljanu raku bez ikakve grobne
ograde. Kulturnog inventara u njima nije bilo.
KOLJANE GORNJE-VUKOVIA MOST
Oko 400 m zapadno od poloaja Crkvina i oko 100 m sjeveroistono od Vukovia mosta, s lijeve
strane Cetine, sluajno su 1897. otkrivena tri groba orijentirana istok-zapad.
Grob 1 bio je zemljana raka, u kojoj je pokojnik sahranjen u drvenom lijesu oblijepljenom bijelom
glinom. Uz lijevi bok pokojnika otkriven je ma s pripadajuom garniturom. U istom su grobu uz
noge pokojnika otkrivene ostruge s garniturama za zakopavanje (jedna garnitura danas nedostaje).
Na pojasu pokojnika nalazio se eljezni cjevasti pojasni okov, a iznad glave ulomak eljeza, koji bi
mogao biti dio kresiva. Oba su predmeta takoer izgubljena. Pokojnik u grobu 2 bio je sahranjen u
zemlju bez lijesa, a pored lijeve bedrene kosti otkriveni su kresivo i kremen. Od treeg groba
sauvale su se samo potkoljenine kosti pokojnika.
GRBOREZI
Tijekom 1954., 1955. i 1956. na poloaju Mramorje u Grborezima kod Livna otkopano je veliko
kasnosrednjovjekovno groblje 14.-15. st. s ukupno 266 istraenih grobova. Nekoliko grobova
pripada starijem vremenu i vjerojatno je dio groblja na redove 8.-9. st., djelomino unitenog
kasnijim pokopima.
PODGRADINA-REETARICA KOD LIVNA
Niz predmeta potjee iz sluajno otkrivenih grobova 1987., koji su se nalazili u sklopu manjeg
groblja s ukopima u zemljanim rakama, u ruevinama starokranske crkve.

132

KAROLINKI UTJECAJ NA RAZVOJ KULTURE HRVATA U RANOM SREDNJEM VIJEKU

Karolinki politiki i crkveni utjecaj poinje na poetku 9. st., kada je Karlo Veliki proirio franaku
mo na dalmatinske Hrvate, a posebno je povean za njegova sina i nasljednika Lotara (iri vlast na
Dalmaciju). Utjecaj se prvenstveno vidi u oruju i ratnikoj opremi, a u nakitu rijetko. Sakralni
predmeti i jeziac s natpisom iz Gornjih Vrbljana upuuju na injenicu kako Hrvati primaju
kranstvo od Franaka putem akvilejske patrijarije. U prilog tome govori i kult franako-akvilejskih
svetaca (Asel, Martin, Krevan, Ludovik, Ambroz, Mogor, Marta, Eufemija, Marcela), te franaka
imena sveenika uklesana na starohrvatskim kamenim spomenicima (Theudebertus, Gumpertus...).
Karolinki je trgovaki put vodio s lotarinko-luksemburkog prostora (bogat kvalitetnom eljeznom
rudom) preko donjeg Dunava i prijevoja Alpa u dalmatinsko zalee. Hrvati od Karolinga uglavnom
preuzimaju oruje i ratniku opremu, dok su ostali nalazi malobrojni.
Karolinki se utjecaj oituje i u starohrvatskoj arhitekturi. Javlja se ve u 9. st., i nastavlja se kroz
otonsko razdoblje. Marasovi navodi dva vida tog utjecaja: zvonici i westwerk (moda je ovo bolje
preutit, drite se radije naprava za prolijevanje krvi - maevi, sjek ire.).
Karolinki utjecaj jenjava u kasnom 9. st. za vladavine Zdeslava i Branimira, jer tada prestaje
karolinko vrhovnitvo. Iz poslijekarolinkog doba ima manje nalaza (maevi, ostruge, koplja), i oni
svjedoe o ouvanom kontaktu sa zapadnom Europom, samo u znatno manjem omjeru nego ranije.
1. ORUJE I OPREMA RATNIKA
MAEVI
Hrvati od vremena doseljenja do irenja franakog utjecaja ne dolaze ili vrlo rijetko dolaze u doticaj
s ovakvom vrstom oruja (potpuni izostanak maeva na lokalitetima datiranim prije kraja 8. st.). Pod
franakim utjecajem poinju se na prostor hrvatske kneevine importirati dugi dvosjekli maevi
(spathe), koji su proizvedeni u porajnskim kovanicama.
Na prostoru Dalmatinske Hrvatske dosad je pronaeno 19 maeva, a uz njih postoje jo dva s
lokaliteta koji su usko geografski, drutveno i privredno povezani s teritorijem Dalmatinske
Hrvatske. To je ma s lokaliteta airi-Stolac na istonoj obali Neretve, te ma iz sela Divoselo na
Velebitu. Nalazi uglavnom potjeu iz unitenih grobova, a rjee sa sustavno istraenih nekropola.
Maeve nalazimo u ratnikim grobovima i vezuju se uz vladajui sloj (znak digniteta). Dospjeli su u
zemlju u 9. st. (oni iz 2. pol. 8. st. kovani su u Porajnju, a oni iz 9. st. u Porajnju i drugdje).
Povezanost ovih maeva s nekropolama ili pojedinanim grobovima vrlo je zanimljiva jer nalazi
maeva iz zapadne i srednje Europe najee potjeu iz ostava ili su pronaeni u koritima rijeka. To
ukazuje na jo uvijek jak poganski obiaj ukapanja meu Hrvatima krajem 8. i u 1. pol. 9. st. (kad je
datirana veina maeva).
Ma se sastoji od dva dijela: balaka i sjeiva, a balak se dijeli na jabuicu, rukohvat i nakrsnicu.
133

Na prostoru Dalmatinske Hrvatske dosad su pronaeni maevi:

tipa H,

poseban tip 1

tipa K,

tip X

prijelazni tip K-O (O-III)

tip a.

Uz maeve pronaene u zatvorenim grobnim cjelinama u pravilu se pronalaze i dijelovi garniture za

zakopavanje koja se sastoji od dvije kope, dva jezica i dvije petlje.
1. MAEVI POSEBNOG TIPA 1
Maeve posebnog tipa 1 vrlo esto obiljeava trodijelno izvedena kruna jabuice, s povienim
srednjim dijelom. Oni nemaju jednoobrazno oblikovanu jabuicu, tako da u ovaj tip spadaju i
maevi sa izrazito otupljenim vrhom jabuice, ali i prijelazni oblici ka tipu H tj. tipu K. Nakrsnica je
u pravilu kratka, ravna i masivna. Sjeivo je u veini sluajeva damascirano, a gotovo uvijek se na
sredini sjeiva nalazi lijeb za otjecanje krvi.
U Hrvatskoj je dosad pronaeno pet maeva posebnog tipa 1 sa etiri lokaliteta:
1. M orpolaa-Tubia kue
Ovaj ma potjee s unitenog ranosrednjovjekovnog groblja. Dugo se vjerovalo kako je rije o
ostacima dva razliita maa. Jabuica se u literaturi povezivala s lokalitetom Plavno kod Knina, a
sjeivo s lokalitetom Graac kod Skradina.
Jabuica maa je dvodijelna, s gornjim trokutasto i donjim ovalno oblikovanim dijelom te na njoj
nisu vidljivi nikakvi ostaci ukraavanja. Nakrsnica je kratka i masivna, dok je sjeivo dvosjeklo i po
sredini ima kanal za otjecanje krvi.
2. Orli kod Knina
Ovdje su u unitenim grobovima pronaena dva maa, ali jedan je dugo bio pripisivan nalazitu
Vrpolje kod Knina, a drugi nalazitu Biskupija-Crkvina.
Jedan ma predstavlja prijelazni oblik iz posebnog tipa 1 u tip H. Vrh jabuice trokutasto je
oblikovan, a na jabuici su tragovi triju polja koja su nekad bila ukraena. Nakrsnica je kratka i
masivna. Otrica je dvosjekla. Po sredini sjeiva je kanal za otjecanje krvi.
Jabuica drugog m aa izraena je od dva dijela (slika lijevo). Gornji dio je trokutastog

oblika i

podijeljen je na tri polja, u potpunosti platirana pozlaenom

mjedi. Bona polja ukraena su graviranim motivom jelinih
granica, dok je sredinje polje ukraeno dvjema viticama.
Nakrsnica je

kratka i masivna.

I ona je

platirana

pozlaenom mjedi. Sjeivo je dvosjeklo, damascirano i po

sredini ima kanal za otjecanje krvi.
Ovaj ukras slian je ukrasima na maevimapronaenima na
Baltiku i u Nizozemskoj, ali nema izravne analogije.
134

Ova tri maa datiraju se u posljednju etvrtinu 8. st., u ranokarolinko doba i predstavljaju proizvod
franakih radionica u Porajnju. Do nas su vjerojatno stigli trgovakim putovima iz sjeverne Italije na
poetku 9. st., ali treba ostaviti otvorenu mogunost kako je neki od njih na ovaj prostor dospio u
vrijeme franako-avarskih ratova.
3. Prelog-Cirkovljan (Cirkovljani-Diven, Meimurska Podravina)
Ovaj ma predstavlja prelazni oblik iz posebnog tipa 1 u tip K. Jabuica ima pet renjeva.
4. Medvedika kraj urdevca
Ovaj ma predstavlja prelazni oblik iz posebnog tipa 1 u tip H.
Ove podravske spate su dospjele u zemlju u vrijeme pohoda Karla Velikog na Avare oko 800., dok
su primjerci iz Dalmatinske Hrvatske dospjeli u zemlju kasnije, u 1. pol. 9. st. (iz sjeverne Italije).
2. MAEVI TIPA H
Unutar maeva tipa H Petersen je izdvojio dvije varijante:
stariju, kasnog 8. i ranog 9. st. - obrubljeni hrbat na bazi jabuice i na nakrsnici
mlau, od 9.-11. st., hrbat je jedva vidljiv.
Nalazi maeva ovog tipa razasuti su na velikom podruju europskog kontinenta,
od ua Loire na zapadu, do Volge na istoku. Porijeklo tipa treba lokalizirati u
Porajnje. U 9. st. iri se upotreba ovih maeva i na ostalu srednju Europu.
Tijekom 10. st. pojavljuju se i u staromaarskim grobovima, a ire se i na
Ukrajinu i Rusiju. Najvea koncentracija im je u Skandinaviji, gdje su od kraja
9. pa kroz cijelo 10. st. Vikinzi sami proizvodili ovaj tip.
Ovaj tip odlikuje trokutasta jabuica sa zaobljenim rubom. Jabuica i nakrsnica
su esto ukraene tauiranjem, ali nisu rijetki ni neukraeni primjerci. Sjeivo je
obino dvosjeklo (poznati su i jednosjekli) i esto je izraeno damasciranjem.
1. G radac kod Drnia

c radni-

Ma ima dvodijelnu jabuicu, kojoj je gornji dio trokutasto oblikovan. Jabuica i nakrsnica su
ukraene tauiranjem. Na bazi jabuice i na nakrsnici uoljiv je hrbat, koji govori o ranijoj varijanti.
Sjeivo je dvosjeklo, damascirano i po sredini ima kanal za otjecanje krvi.
2. K atuni kraj Omia
Ma ima dvodijelnu jabuicu. Jabuica i nakrsnica su ukraene tauiranjem tj. gusto
raskovanom mjedenom icom. Na bazi jabuice i na nakrsnici vidljiv je hrbat.
Sjeivo je dvosjeklo i ima kanal za otjecanje krvi.
3. Nin -drijac
Ma je pronaen u obiteljskom grobu 322 (slika lijevo). Uz ma, kraj kojeg su
pronaeni ostaci drvenih korica na kojima su bili uoljivi tragovi koe i tekstila,
pronaeno je, od ratnike opreme, i koplje te par ostruga.
135

Ma ima dvodijelnu jabuicu. Nisu vidljivi tragovi ukraavanja. Sjeivo je

dvosjeklo, iskovano od kvalitetnog elika tehnikom damasciranja. Po sredini
sjeiva je plitak lijeb za otjecane krvi.
4. Rudii kod Glamoa
Na lokalitetu Grebnice su, u jednom od unitenih grobova, naeni ma i dva
koplja (slika desno). Jabuica maa je dvodijelna. Nakrsnica je kratka. Po
sredini sjeiva se istie kanal za otjecanje krvi.
Nastanak dva tauiranjem ukraena maa s nalazita Katuni i Gradac datira se na
kraj 8. st., a pod zemlju su doli vjerojatno u prvoj etvrtini 9. st. Na ninskom
mau hrbat se jedva uoava pa je ma vjerojatno proizveden na poetku 9. st.
Sva etiri maa su vjerojatno proizvod radionica u Porajnju i predstavljaju
franaki import.
3. MAEVI TIPA K
Ovaj tip maa nastao je u radionicama Porajnja, u 2. pol. 8. st. Razvio se iz
kasnomerovinkih maeva sa zoomorfnim zavrecima na jabuicama. Nalazi ovih maeva
najzastupljeniji su na prostoru Norveke, Sjeverne Irske i Hrvatske, dok su u srednjoj i zapadnoj
Europi rijetki, a u istonoj Europi uope nisu poznati.
Ovaj tip ima ralanjenu krunu jabuice - najee pet, rijetko est ili sedam renjeva. Renjevi su
odvojeni ljebovima ispunjenima icom. Oni su ili jednake irine ili je srednji reanj iri i povieniji
od ostalih. Nakrsnica ima krau i duu varijantu. Nisu rijetki primjerci kojima je jabuica bogato
ukraena tauiranjem, a nakrsnica platiranjem. Dvosjeklo sjeivo je esto damascirano i u pravilu
ima lijeb za otjecanje krvi. Unutar tipa moemo razlikovati i prijelazni tip K-O, koji ima jabuicu
identina kao i tip K, dok nakrsnica umjesto zaobljenih ima zailjene krajeve, to je odlika tipa O.
1. Biskupija - Crkvina
Godine 1891. i 1892. pronaena su tri maa ovog tipa.
U grobu 1 (slika lijevo), juno od predvorja crkve sv. Marije,
pronaen je eljezni dvosjekli ma s kratkom nakrsnicom. Jabuica
a

je ukraena s pet renjeva odijeljenih srebrnom icam. Na

dvosjeklom damasciranom sjeivu uoljiv je kanal za otjecanje
krvi. Rendgenskim snimanjem otkriveno je kako se na otrici nalazi

cpseooj

. . .

jetkanjem izvedena radionika signatura VLFBERTH.

Uz ma je pronaena i ranokarolinka bronana garnitura za
zakopavanje, koja se sastoji od tri jezica, dvije kope i dvije
petlje. Jedan jeziac je titastog, a dva su srcolikog oblika. Kope
136

su nejednakih dimenzija. Petlje su pravokutnog oblika, a gornja im je povrina ukraena narebrenim

ukrasom.
U grobu 6 (slika desno), juno od predvorja crkve sv. Marije,
pronaen je eljezni dvosjekli ma. Ma ima kratku masivnu
nakrsnicu i jabuicu ukraenu s pet renjeva. Baza jabuice i bone
strane nakrsnice tauirane su gusto ukovanom pozlaenom
mjedenom icom, dok su gornja i donja strana nakrsnice ukraene
platiranom pozlaenom mjedi. Sjeivo je damascirano i ima kanal
za otjecanje krvi.
Uz ma su pronaeni i dijelovi garniture za zakopavanje koja se
sastojala od etiri okova i jedne kope. Jedan okov je kriolikog
oblika, a tri su duguljastog oblika. Sva etiri okova izraena su od pozlaene bronce tehnikom
lijevanja. Kopa je takoer izraena od pozlaene bronce te ima pravokutnu preicu s narebrenim
obodom i trapezoidni okov.
U grobu 8 (slika lijevo) naen je eljezni dvosjekli ma. Ma ima
poduu nakrsnicu i oteenu jabuicu na kojoj se vjerojatno nalazilo
pet renjeva. Sjeivo je damascirano i ima kanal za otjecanje krvi.
Uz ma su pronaeni i dijelovi garniture za zakopavanje koja se
sastoji od jedne kope i dvije petlje.
Uz maeve iz Biskupije-Crkvine (grob 1 i 6) naen je solid bizantskih
careva Konstantina V. i Lava IV., koji je kovan 760.-775., pa se ukop
datirati na kraj 8. ili poetak 9. st. Na osnovu ove datacije ma iz groba
1 predstavlja najstariji sauvani primjerak maa s radioni kom signaturom VLFBERTH.
2. Kninsko polje-Gugine kue
Radi se o eljeznom dvosjeklom mau s kratkom nakrsnicom i jabuicom ukraenom sa sedam
renjeva. Sjeivo je damascirano, a po sredini se nalazi kanal za otjecanje krvi.
3. Koljane Gornje-Vukovia most
Na udaljenosti od oko 400 m od lokaliteta KoljaneCrkvina, s lijeve strane rijeke Cetine, sluajno je
1897. otkrivena mala nekropola koju su inila tri
groba. Zbog blizine lokaliteta Crkvina esto se u
literaturi, pogrekom, nalazi sa lokacije Vukovia
most pripisuju tom lokalitetu.
Dvosjekli eljezni ma (slika desno) pronaen je uz
lijevi bok pokojnika u grobu 1. Ma ima poduu
137

nakrsnicu i jabuicu s pet renjeva. ljebovi su ukraeni rovaenom srebrnom icom. Sjeivo je
dvosjeklo sa kanalom za otjecanje krvi. Ma se svrstava u prijelazni tip K-O.
Uz ma su pronaen i dijelovi bronane garniture za zakopavanje, koja se sastoji od jezica, kope
i etiri okova. Jeziac ima oblik izduenog pravokutnika s polukrunim zavretkom. Kopa ima
etvrtasti okov te preicu polukrunog oblika i narebrenog oboda. Jedan okov je trolisnog oblika, a
tri su ovalnog oblika i ojaanog hrpta.
4. Mogorjelo
Ma najvjerojatnije treba dovesti u vezu s prostorom kasnoantikog kastruma, gdje su osim maa
pronaeni kopa, jeziac i koplje s krilcima franake provenijencije. Ma ima relativno kratku
nakrsnicu i jabuicu sa sedam renjeva. Dvosjeklo sjeivo je damascirano, osobito u kanalu za
otjecanje krvi.
5. Podgradina kraj Livna-Reetarica
Godine 1987. sluajno je pronaena manja nekropola s ukopima u zemljanim rakama, meu
ruevinama starokranske crkve. eljezni dvosjekli ma pronaen je u grobu 4. Ma ima tanku,
poduu nakrsnicu i jabuicu sa sedam renjeva.
6. Stolac-airi
Ma potjee iz unitenog groba. Rije je o eljeznom
dvosjeklom mau koji ima dugu nakrsnicu i jabuicu
podijeljenu na pet podjednako visokih renjeva.
7. Poletnica kod Z advarja
Ma potjee iz unitenog ratnikog groba u kojem je
pronaeno i koplje s krilcima (slika desno). Rije je o
eljeznom dvosjeklom mau koji ima izrazito dugu
nakrsnicu i jabuicu s pet renjeva. Bone strane
nakrsnice i jabuice bile su ukraene gusto tauiranom
srebrnom icom. Tauirana srebrna ica je nakon
ukivanja jo dodatno raskovana. Na tako prireenim
srebrnim podlogama na nakrsnici su potom ugravirani
razliiti ornamenti. Na bonim stranama nakrsnice
nalazi se jednostavan motiv biljne vitice, dok se na
strani nakrsnice okrenutoj ka sjeivu nalazi motiv dva
nasuprotna "sidrasta kria". Na dijelu nakrsnice
okrenutom prema rukohvatu tragovi su ugraviranog natpisa od kojeg su se sauvala slova:
.A....ERTUS. Ovo je dio osobnog imena germanskog podrijetla. Natpis najvjerojatnije ne oznaava
radioniko podrijetlo ve ime nositelja, vlasnika maa. Time se otvara pitanje je li u grobu pokopan
German ili Hrvat koji je na neki nain doao u vlasnitvo ovog maa.
138

8. Prozor kraj Otoca-Gornja Luka

Ma ima jabuicu s pet renjeva. Sjeivo je damascirano i ima kanal za otjecanje krvi, a na
njegovom gornjem dijelu sauvana je radionika signatura ULFBREHT.
9. Podsused kraj Zagreba
Dvosjekli ma ija jabuica ima pet renjeva ukraenih srebrenom naroskanom icom. Sjeivo je
damascirano i ima kanal za otjecanje krvi. Pripada prijelaznom K-O tipu.
Uz ma je pronaena pojasna garnitura koja se sastoji od dvije preice, dva jezica i dva okova.
4. MAEVI TIPA X
Petersen je vrijeme ovih maeva datirao u 10. i 11. st., a Arbman je upozorio kako je pojedine
maeva ovog tipa mogue datirati i u kasno 9. st. Prvi maevi ovog tipa nastali su u zapadnoj i
srednjoj Europi, u radionicama franakih oruara u srednjem i donjem Porajnju, u kasnom 9.
stoljeu. Poetkom 10. st. ovaj tip preuzimaju i Skandinavci, koji ga poinju kovati u svojim
radionicama. Velik je broj ovih maeva pronaen na prostoru Velike Moravske.
Glavne karakteristike ovog tipa su polukruna ili poluelipsoidna jabuica, te dua, uglavnom,
vodoravna nakrsnica.
1. Koljane
Iz unitenog groba s nepoznate lokacije potjee eljezni dvosjekli ma (vjerojatno Crkvina). Ma
ima poduu, masivnu nakrsnicu te poluelipsoidnu jabuicu iskovanu u jednom komadu. Na dobro
ouvanom sjeivu nalazi se jedva vidljiv lijeb za otjecanje krvi. Okvirno se datira u 10. st.
2. Brodski Drenovac
Z. Vinski nastanak ovog maa datira u kasno 9. st.
3. D abar
Ovaj se ma, kao i primjerak iz Koljana, okvirno datira u 10. st.
OSTRUGE
Ostruge po svojoj osnovnoj funkciji ne spadaju meu oruje, no one u pravilu sainjavaju dio
opreme ratnog konjanitva. Prvi su ih poeli upotrebljavati Kelti tijekom srednjolatenskog doba. U
antiko doba one dobivaju savrenije oblike, te se sve vie upotrebljavaju. U ranom srednjem vijeku
dobivaju nove osobine - obiljeava ih kratki iljak konusnog oblika i znatno dui krakovi ostrunih
lukova, te zavravaju uicama koje su paralelno postavljene u odnosu na ostrune krakove.
Ove ostruge su u merovinko doba noene pojedinano uz petu lijeve noge. Poetkom 8. st. ostruge
se pojavljuju u parovima. U 2. pol. 8. st. u porajnskim kovanicama se uz ostruge s uicama poinju
proizvoditi i ostruge s malo kraim krakovima i sistemom za zakopavanje koji je koristio ploice sa
zakovicama, smjetene na kraju ostrunih krakova. Obje varijante imaju kratak trn.

139

Nakon 800. izgled ostruga se ne mijenja previe, osim to postaju masivnije, a trnovi im se
produuju. Vee promjene na ostrugama zamjeuju se u 11. st. One se u prvom redu odraavaju na
iljku koji se s obzirom na os krakova svija, za razliku od prijanjih gdje iljak uvijek nalazi u istoj
osi s ostrunim lukom i krakovima. Ove su promjene bile uvjetovane uvoenjem oklopa u opremu
ratnika. Mijenja se i oblik iljka kod kojeg sad prevladavaju piramidalni i pupoljasti oblici, dok se u
sistemu zakapanja poinje na krajevima krakova koristiti dvostruki otvor na okomitim uicama.
U arheoloki istraenim grobovima uz ostruge se u pravilu pronalaze i dijelovi garniture za
zakopavanje (dva jezica, dvije kope ili preice, dvije petlje).
Ostruge se na ovom podruju pojavljuju pod franakim utjecajem, te ubrzo postaju omiljeni dio
ratnike opreme hrvatskih dostojanstvenika. One na matinom podruju ranofeudalne hrvatske
kneevine predstavljaju, uz vrke strelica, najbrojniji nalaz ratnike opreme. S prostora Dalmatinske
Hrvatske dosad su objavljena 42 para te 29 pojedinanih primjeraka. S lokaliteta Biskupija-Crkvina
potjee 35, s lokaliteta Koljani-Crkvina 12, s nekropole Nin-drijac 11 prim jeraka. Izvan
matinog prostora hrvatske kneevine ostruge predstavljaju izrazito rijedak nalaz.
Prva znaajnija rasprava o tipolokoj podjeli i datiranju ostruga djelo je LJ. Karamana, koji ih je
podijelio na osnovu naina oblikovanja zavretaka ostrunih krakova - ostruge iji ostruni krakovi
zavravaju uicama (po Karamanu ranija varijanta) i ostruge iji ostruni krakovi zavravaju sa
ploicama s zakovicama (kasnija varijanta). Z. Vinski je pokazao kako meu njima nema nikakvih
kronolokih razlika - oba se tipa upotrebljavaju kroz cijelo 9. i 10. st. On laganije ostruge raene od
bronce i iznimno od srebra, s tanjim krakovima i kraim iljcima, pripisuje ranokarolinkim, a
masivnije ostruge izraene od bronce i ponekad od eljeza, s debljim krakovima i s duim iljcima,
pripisuje karolinkim radionicama. Jednostavne eljezne ostruge smatra produktom domaih
radionica, nastalih po uzoru na karolinke modele. Ovu podjelu prihvatio je i D. Jelovina, dok je J.
Beloevi nalaze ostruga s nekropola Nin - drijac i Kai - Maklinovo brdo, na osnovu stilskih i
tipolokih obiljeja podijelio u tri grupe.
Moemo izdvojiti pet osnovnih tipova ostruga:

ostruge s paralelnim uicama

ranokarolinke lagane ostruge

karolinke masivne, raskono ukraene ostruge

masivne, jednostavno raene ostruge

ostruge 11. stoljea.

1. OSTRUGE S PARALELNIM UICAMA

Glavna karakteristika ovog tipa ostruga su uice, kroz koje se provlaio koni remen, smjetene
paralelno u odnosu na ostrune krakove. U pravilu se na vanjskom rubu ostrunih krakova nalazi
140

rjee ili gue izvedeni narebreni ukras, a ostruni luk i krakovi su trokutasta presjeka, ravni su i u
osi sa iljcima.
Na naem podruju ove ostruge predstavljaju izuzetno rijedak nalaz. Dosad je jedan primjerak u
pronaen prilikom istraivanja ranosrednjovjekovne tvrave u Gornjim Vrbljanima (Grad) te jedna
na lokalitetu Gradac kod Posuja kojoj nedostaju joj zavreci krakova te trn, ali se na osnovu ukrasa
i oblika koji je donekle slian ostruzi pronaenoj u Gornjim Vrbljanima, smatra kako je i ona na
kraju krakova imala paralelno izvedene uice.
Ostruga iz Gornjih Vrbljana (slika desno) je lagana bronana ostruga ravnih
krakova, trokutastog presjeka, na ijim se krajevima nalaze uice paralelne s
lukom, a napravljene su savijanjem produetka krakova prema unutra. Trn je
kratak, stoastog oblika i na dnu ukraen sa dva prstenasta rebra.
Ove ostruge, na osnovu analogija s ostrugama zapadne Europe, predstavljaju
prijelazni oblik iz merovinkih u ranokarolinke ostruge. Kako je u
neposrednoj blizini ostruge s lokaliteta Gornji Vrbljani-Grad pronaen i
bronani jeziac s natpisom TETGIS FABER ME FECIT, koji eksplicitno potvruje nazonost
franakih misionara na ovom podruju, smatra se kako je i nosilac ove ostruge takoer franaki
misionar. Ostruga je izraena u 2. pol. 8. st.
2. RANOKAROLINSKE LAGANE OSTRUGE
Ovdje spadaju ostruge izraene od plemenitih metala iji ostruni luk i krakovi u pravilu imaju tanki
trokutasti presjek. Na kraju ostrunih krakova nalaze se pravokutno ili titasto raskovane ploice na
kojima su zakovice, pomou kojih su se na ostruge privrivali koni remeni. Ove ostruge imaju
ravne ostrune lukove i krakove, u osi s trnovima ostruga. Na prostoru Dalmatinske Hrvatske dosad
je pronaeno pet pari ostruga ovog tipa, od ega etiri para potjeu s lokaliteta Biskupija-Crkvina.
Biskupija-Crkvina
U grobu 1 uz noge pokojnika pronaen je par
laganih,

bronanih

i pozlaenih,

ostruga

garniturom za zakopavanje. Ostruni luk i

krakovi trokutasta su presjeka, a na krajevima
krakova su pravokutne ploice sa po est
zakovica.
Bronana pozlaena garnitura za zakopavanje se sastoji od dva jezica ptijeg oblika sa zavrecima
u obliku pupoljka, dvije kope kojima su se sauvale preice (obod ukraen rebrastim ukrasom,
okovi nedostaju), te dvije petlje pravokutnog oblika.
Uz noge pokojnika u grobu 4 pronaen je par laganih srebrnih, dijelom pozlaenih ostruga. Na
krajevima krakova nalaze se pravokutno raskovane ploice sa po est zakovica koje su optoene
141

zrnatim nizom. Na jednoj ostruzi sauvana je mjedena

oplata baze trna, koja je u donjem dijelu omeena zrnatim
nizom, ukraena urezanim motivom rafiranih trokuta.
Ostruni lukovi ukraeni su motivom spiralnih vitica.
Uz ostruge je pronaena i djelomino sauvana garnitura
za zakopavanje. Izraena je od srebra i pozlaena, a
sastoji se od jezica srcolikog oblika s pupoljkastim zavretkom, kope s preicom etvrtastog
oblika, trnom i trapezoidnim okovom, i petlje etvrtastog oblika s urezanim kriiem i spiralnim
viticama. Srebrom tauirani krievi na ploicama krakova i na petljama garniture za zakopavanje
potvruje veliku franaku ulogu u irenju kranstva meu hrvatskim ivljem.
U grobu 7 pronaen je par eljeznih ostruga, od kojih je
jedna prelomljena i nedostaje joj dio kraka. Na krajevima
krakova smjetene su pravokutno raskovane ploice sa po
est zakovica. Baza trna, krakovi i pravokutne ploice
ukraene su tauiranom srebrnom icom, kojom je
izveden ukras spiralnih vitica.
Uz

ostruge

su pronaeni

zakopavanje:

dvije

dijelovi

eljezne

kope

garniture

za

izduenog

pravokutnog oblika, eljezni jeziac U oblika ukraen

srebrenim tauiranim viticama rasporeenim u obliku
kria, te eljezna petlja etvrtastog oblika.
Uz noge pokojnika u grobu 88 pronaen je par laganih bronanih ostruga nainjenih lijevanjem. Na
krajevima krakova smjetene su srcoliko raskovane ploice.
Garnitura za zakopavanje se sastoji od dva jezica titastog oblika, dvije
bronane kope, te dvije bronane petlje etvrtastog oblika.
Ove su ostruge proizvod porajnskih radionica u ranokarolinkom periodu.
Grobovi 1, 4 i 7 s nalazita Biskupija-Crkvina pripadaju najranijem
horizontu ukopa, te se datiraju na kraj 8. i poetak 9. st. Stoga nastanak
ovih ostruga treba datirati u zadnju etvrtinu 8. st. To nam potvruju
solidusi Konstantina V. Kopronima i sina mu Lava IV., kovani od 760.
775., iz grobova 1 i 7.
Mostar-Vukodol
Dvije razliite bronane ostruge potjeu iz unitenog ranosrednjovjekovnog
groba, a uz njih i jedan eljezni ma. Obje imaju ostruni luk i krakove trokutastog presjeka, dok im
trnovi nedostaju. Razlikuju se po nainu oblikovanja ploica na kraju krakova - jedna ima
pravokutno raskovanu ploicu s etiri zakovice, a druga trokutasto raskovane ploice s tri zakovice.
142

Dvije razliite ostruge govore o dugoj vremenskoj upotrebi jedne od ostruga, tijekom kojeg je
ostruga ostala bez svog para pa je vlasnik nabavio novu. Stoga je ovaj ukop neto kasniji od onih iz
Biskupije, te ga se okvirno datira u prvu etvrtinu 9. st.
Ove se ostruge nisu koristile u vojne svrhe, ve predstavljaju tzv. paradne ostruge - ukazuju na
visoki drutveni rang osobe koja ih nosi.
3. KAROLINKE MASIVNE, RASKONO UKRAENE OSTRUGE
Ovo su ostruge izraene od plemenitih metala iji se ostruni luk i krakovi odlikuju masivnim
trokutastim presjekom. Imaju mehanizam za zakopavanje kao i prethodne - na krajevima ostrunih
krakova su pravokutno raskovane ploice sa est ili osam zakovica, te takoer imaju ravne ostrune
lukove i krakove u osi s trnovima. Osim po masivnosti, ove ostruge se razlikuju od prethodne
skupine jo bogatijim i raskonijim ukrasom. Zbog vrhunske kovake i zlatarske izrade spadaju
meu najljepe primjerke karolinkog tipa i vremena.
I one su proizvod porajnskih radionica te nisu sluile u vojne svrhe, ve se takoer radi o ostrugama
koje su ukazivale na mo pojedinca koji ih nosi. Nosioci ostruga s lokaliteta Biskupija-Crkvina vrlo
vjerojatno su bili lanovi same vladarske obitelji (kneevski grobovi).
Na podruju Dalmatinske Hrvatske dosad je naeno sedam pari ostruga ovog tipa, od ega etiri
para potjeu s lokaliteta Biskupija-Crkvina.
Biskupija-Crkvina
1. Par bronanih i u vatri pozlaenih ostruga pronaen je u
kamenom sarkofagu unutar bazilike Sv. Marije (slika desno).
Na krajevima ostrunih krakova su pravokutno raskovane
ploice sa po osam srebrnih zakovica ije su glavice
okruene zrnatim nizom. Gornji dijelovi ramena ostruga i
ploice sa zakovicama su vrlo bogato ukraene rovaenim
spiralnim kukama i rombovima, te stiliziranim vegetabilnim
ukrasom. Trnovi su izdueni i stoastog su oblika. Na
donjem dijelu trna nalazi se prstenasto zadebljanje s ukrasom od stiliziranih vegetabilnih motiva. Iznad
je rovaeni ukras trokuti a iznad kojih je smjeten motiv utisnutih kriia proirenih krajeva.
Uz ostruge u grobu je pronaena i bronana, pozlaena garnitura za zakopavanje koja se sastoji od:

dva jezica ovalnog oblika sa zavrecima u obliku pupoljka ija je povrina ukraena
rovaenjem izvedenim spiralnim viticama, rombovima i krievima proirenih krajeva,

dvije kope s preicama koje imaju narebreni okvir i ukraene su rovaenim viticama,

dvije petlje etvrtastog oblika s ovalnim proirenjem ukraenim rovaenim rombovima,

spiralnim viticama i krievima proirenih krajeva.
143

2. U zidanoj presvoenoj grobnici u junom brodu bazilike

pronaen je par bronanih posrebrenih ostruga (slika lijevo). Na
krajevima krakova nalaze se pravokutno raskovane ploice sa
po osam srebrnih zakovica optoenih zrnatim nizom. Podui
trnovi, stoastog oblika, imaju baze obavijene oplatom, na oba
kraja omeene zrnatim nizom. itava je povrina ukraena
pozlaenim

cizeliranim rozetama. Pronaena je i cijela

garnitura za zakopavanje:

dva bronana jezica, platirana srebrom, polukrunog zavretka sa po etiri srebrne zakovice,
itava im je povrina bogato ukraena cizeliranim pozlaenim rozetama

dvije bronane kope, platirane srebrom, s polukrunim preicama ukraenim vegetabilnim

motivima i trapezastim okovom,

dvije bronane petlje, platirane srebrom, etvrtastog oblika s ovalnim proirenjem koje je
bogato ukraeno pozlaenim, cizeliranim rozetama.

3. U razbijenom sarkofagu unutar bazilike sv. Marije

pronaen je par bronanih pozlaenih ostruga (slika desno).
Na krajevima krakova su pravokutno raskovane ploice sa po
est zakovica, optoenih zrnatim nizom. Ploice su bogato
ukraene rovaenjem. Luk je ukraen motivom prekrienih
spiralnih vitica. Uz ostruge su pronaeni i dijelovi garniture za zakopavanje:

jedan bronani pozlaeni jeziac sa zavretkom u obliku pupoljka i tri zakovice, bogato je
ukraen rovaenim motivom rombova i spiralnih vitica,

dvije pozlaene kope s etvrtastim preicama ukraene rovaenim ornamentom prekrienih

spiralnih vitica,

dvije pozlaene petlje etvrtastog oblika s ploastim proirenjem ukraenim rovaenim

ornamentom prekrienih spiralnih vitica.
4. Ispod junog pregradnog zida crkve pronaena je
presvoena grobnica u kojoj je pronaen djeji skelet uz
ije noge se nalazio par srebrnih u vatri pozlaenih ostruga
(slika lijevo). Na krajevima krakova su pravokutno
raskovane ploice sa po est srebrnih zakovica optoenih
granulama. Vanjske strane krakova su u izmjeninom
slijedu ukraene ugraviranim

deltoidima ispunjenima

crticama i krunicama s tokicom u sredini, te s rovaenim

viticama. Baze stoastih eljeznih trnova obavijene su
144

srebrnom pozlaenom oplatom, na kojoj se nalaze rovaeni nasuprotni trokutii.

Uz ostruge je pronaena i cjelokupna garnitura za zakopavanje:

dva srebrna pozlaena jezica titastog oblika s naglaenim trokutastim rebrom po sredini, na
jednom kraju zavravaju ispupenjem u obliku stilizirane ptije glave, a na drugom trima
zakovicama optoenima granulama, cijela gornja povrina ukraena je rovaenim viticama.

dvije srebrne pozlaene kope, koje se sastoje od pravokutnih preica, iji je okov ukraen
nasuprotno ugraviranim trokutiima, te srebrnih neukraenih okova,

dvije srebrne pozlaene petlje trapezoidnog oblika ukraene rovaenim viticama.

Nastanak ostruga s lokaliteta Biskupija-Crkvina datira se u prva

desetljea 9. st.
Koljane G ornje-Crkvina
Na ovom su lokalitetu pronaena su dva para identinih,
masivnih, bronanih ostruga (slika desno).
To su masivne i teke bronane ostruge, nainjene lijevanjem.
Na krajevima krakova nalaze se pravokutno raskovane ploice
sa po osam srebrnih zakovica okruenim zrnatim nizom. Baze
duih stoastih iljaka ukraene su urezanim motivom jelinih granica. Uz ostruge su pronaeni i
dijelovi garniture za zakopavanje:

dva bronana jezica titastog oblika sa po est srebrnih zakovica,

dvije bronane petlje etvrtastog oblika.

Drugi par ostruga je identian prethodnim kao i dijelovi garniture za zakopavanje - dva jezica i
dvije petlje samo to kod ovih jeziac ima pet, a ne est zakovica.
Ove se ostruge datiraju neto kasnije - 2. pol. 9. st.
Sultanovii-Gorica
Iz unitenog groba potjee nalaz para bronanih,
pozlaenih

ostruga

pravokutno

raskovanim

ploicama. Lukovi ostruga i ploice ornamentirani su

nizom od po dvije koso izdignute spirale okrenute jedna
od druge. Ishodite spirala nalazi se u istoj toci.
Pronaeni su i dijelovi garniture za zakopavanje:

dva bronana,

pozlaena jezica

srcolikog

oblika ija je povrina ukraena motivom spirala,

dvije bronane, pozlaene kope s etvrtastim preicama ukraenim motivom spirala,

jedna bronana, pozlaene petlja etvrtastog oblika s ovalnim proirenjem

spiralama.
145

ukraenim

4. JEDNOSTAVNO RAENE ZELJEZNE OSTRUGE

Ova grupa ostruga, u literaturi esto marginalizirana, izrazito je heterogena. Mogu se izdvojiti dvije
osnovne grupe, no dio ostruga, na osnovu stilsko-tipolokih obiljeja, nije mogue smjestiti unutar
prethodne dvije grupe, ali ih i zbog meusobne razliitosti nije mogue izdvojiti kao zasebnu skupinu.
1. Ostruge prve grupe uvijek su izraene od eljeza. Ostruni luk i krakovi uvijek su im trokutastog
presjeka, te su ravni i u osi s trnom. Izostaje bilo kakav ukras, osim na bronanoj oplati gdje se
uvijek nalazi ukras s geometrijski motivima.
Ove ostruge su naene na velikom broju lokaliteta: BiskupijaCrkvina,

Koljane-Crkvina,

Ostrovica,

Nin-drijac

(slika

lijevo), Biljane Donje-Begovaa, Podgrae kod Benkovca,

Koljane-Vukovia most,

Strane-Gorica, Kai-Maklinovo

brdo, Podgradina kod Livna-Reetarica, Morpolaa-Tubia

kue, Bratikovci kod Skradina.
2.

Drugu grupu ine ostruge na ij

nalaze kalotasta proirenja nainjena lijevanjem, a ukraena zrakastim ukrasom (slika desno). Trnovi
su im neto izdueniji. Ostruni luk i krakovi
su im trokutastog presjeka, te su ravni i u osi
sa iljcima ostruga.
Naene su na lokalitetima: Gradac kod
Posuja, Mogorjelo, Varivode kod Kistanja,
Bribir-Vratnice, Biskupija-Crkvina.
Ostruge

prve

grupe predstavljaju

dosad

najbrojniju skupinu registriranu na hrvatskom

tlu. One se na naem podruju pojavljuju krajem 8. st. i svoj vrhunac doivljavaju u 1. pol. 9. st., a
tek se za manji broj moe ustvrditi kako se upotrebljavaju i tijekom 2. pol. 9. st.
Jo je uvijek neodgovoreno pitanje predstavljaju li ove ostruge izravni karolinki import ili se radi o
izraevinama lokalnih kovakih radionica po uzoru na karolinke ostruge. Unutar svake podskupine
postoje ostruge, one najranije datirane, koje vjerojatno predstavljaju karolinki import, te su kao
takve predstavljale prototip domaim radionicama.
Ostruge druge grupe nastale su krajem 9. ili poetkom 10. st., te su se upotrebljavale kroz itavo
10. st.
KOPLJA
Na osnovu naina upotrebe, razlikujemo dva osnovna tipa koplja:

lako koplje za bacanje

masivno koplje za blisku borbu.

146

No koplja se u literaturi obino dijele na:

listolika koplja i

koplja s krilcima.

Izmeu ostalog, jaanje franakog utjecaja na prostoru hrvatske kneevine,

odraava se i na ratnikoj opremi. Pod franakim utjecajem poinju se hrvatski
ratnici, obino pripadnici vieg sloja, oboruavati ratnikom opremom izrazitih
karolinkih obiljeja. To su, uz duge dvosjekle maeve (spatha) te ostruge, i
koplja s krilcima.
Glavno obiljeje ovakvih kopalja su dva nasuprotno postavljena krilca,
uglavnom trapezoidnog ili trokutastog oblika, na donjem dijelu tuljca i uvijek su
usporedna s otricom. Rije je o masivnom bojnom koplju koje najee koristi
konjanitvo, a uloga krilaca je bila zaustavljanje vrha koplja prije nego to u
potpunosti proe kroz tijelo protivnika, ime se kopljaniku olakavalo izvlaenje
koplja iz tijela, pa je raspon krilaca uvijek vei od irine sjeiva.
Koplja s krilcima se pojavljuju kao karolinki import na slavenskim
nekropolama 9.-11. st., i to na podruju Poljske, eke, Slovake, a esto i na
maarskim, te na lokalitetima ketlake kulture.
Moemo govoriti o 11 primjeraka s osam poznatih i dva nepoznata nalazita:
1. Cetina kod Trilja (slika desno)
eljezno koplje pronaeno je u koritu rijeke Cetine i dosada je najbolje
sauvani primjerak koplja ove vrste. Otrica je oblika lovorova lista, ukraena ______ [ ________
je damasciranjem, a po sredini je naglaeno rebro. Tuljac s obje strane ima po dva paralelna,
izduena, kanelurama izvedena elipsasta polja. Na dnu tuljca smjetena su dva nasuprotna
trapezoidna krilca, usporedna s otricom koplja. Krajevi krilaca takoer su ukraeni linijama, a ispod
oba krilca nalaze se zakovice koje su sluile za privrivanje koplja na drvenu motku. U tuljcu je
bio sauvan dio drvene motke koji je radiokarbonskim mjerenjem datiran od 770. do 990.
2. Rudii - Glamo
3. Hatelji kod Stoca
Koplje je dosta loe sauvano, ali se odlikuje izvanrednom izradom,
oblikom i proporcijama. Otrica je izraena u obliku lovorova lista,
koja blago prelazi u razmjerno dugi i vitki tuljac. Sa dna tuljca
izdvajaju se dva nasuprotna kratka krilca, trapezoidnog oblika. Tuljac
je ukraen izbrazdanim ukrasom etiri izduena okomita niza
eliptinih motiva, dok su krilca ukraena sa dvije paralelne okomite

Mogorjelo

Mogorjelo

147

4. Mogorjelo
U Mogorjelu su naena dva koplja. Jedno se istie svojom izduenom,
izuzetno vitkom linijom s otricom u obliku vrbina lista (lijevo na slici
s prethodne stranice). Kod drugog je otrica u obliku lovorova lista i
ukraena je damasciranjem (desno na slici).
5. Nin - drijac
Rije je o eljeznom koplju, jedinom dosad naenom u zatvorenoj
grobnoj cjelini - grob 322 (slika lijevo).
6. Poletnica kod Zadvarja
7. Stolac - airi
8. Vir kod Posuja
9. i 10. Nepoznata nalazita
S podruja Hercegovine potjeu jo dva koplja s krilcima o ijim
mjestima nalaza ne postoje nikakvi podaci, niti je o njima sauvana
dokumentacija. Kod jednog se otrica na prijelazu u tuljac naglo iri te se prema vrhu blago suava,
to koplju daje izrazito izduen oblik, a na bonim stranicama, iznad krilaca, ukraen je cizeliranim
srcolikim ukrasom. Drugo koplje ima otricu slinog oblika, samo joj je sredinje rebro slabije
naglaeno. Na dnu otrice urezan je kri jednakih krakova, dok na suprotnoj strani ukras nije
dovren, pa je urezana samo vodoravna hasta.
Meu ovim kopljima moemo uoiti dvije varijante:

koplja izraena od kvalitetna eljeza, nerijetko tehnikom damasciranja, imaju listoliku

otricu, ukraeni tuljac i oblikovana su na isti nain (drugo koplje iz Mogorjela, Hatelji,
Rudii, Poletnica, Cetina, dva koplja s nepoznatih nalazita).

jednostavnija koplja od eljeza loije kvalitete, izduene listolike otrice i neukraena tuljca
(Nin, prvo koplje iz Mogorjela, Stolac).

Na osnovu ostalih nalaza uz koplja, naina oblikovanja i analogija, ova koplja su proizvedena
tijekom prve etvrtine 9. st., a pod zemlju su dola tijekom druge etvrtine ili poetkom 2. pol. 9. st.
BO JN IN O EV I
U grobovima ranog srednjeg vijeka, na starohrvatskim nekropolama, najbrojnije grobne nalaze
predstavljaju eljezni noevi. Najvei dio tih noeva pripada oruu, iako je vrlo teko razluiti
granicu izmeu noeva koji predstavljaju orue i onih koji su oruje, a pojedini su se primjerci
koristili u obje svrhe. U suvremenoj arheologiji prihvaena je podjela kod koje noevi krai od
20 cm predstavljaju orue, a dui od 20 cm predstavljaju oruje. Uz duinu, u pravilu se to odnosi
na noeve duine 20-25 cm, jako je bitan cjelokupan arheoloki kontekst (je li pronaen u grobu
mukarca, jesu li uz no naeni ostaci jo kakvog oruja).
148

Svi bojni noevi bili su uglavnom istog oblika. Hrbat im je ravan, otrica se lagano povija prema
vrhu noa. irina otrice iznosi 2 do 5 cm.
Iako su dugi i krai bojni no predstavljali vrlo raireno oruje u vrijeme seobe naroda, posebno kod
germanskih plemena, ali i u kasnijem razdoblju unutar merovinkog i karolinkog kulturnog kruga,
ova vrsta oruja na slavenskim nekropolama predstavlja izuzetnu rijetkost. Najvie ih je naeno u
nekropolama Panonskih Slavena. Njihova nam malobrojnost ukazuje na injenicu kako su slavenska
plemena od nekog drugog naroda preuzela u upotrebu bojni no, ali od koga i u kojem vremenu nije
rijeeno. U merovinko i ranokarolinko doba no je bio najobinije oruje, no bojni se no
upotrebljavao i na Balkanu jo u krugu raznih ilirskih kultura, ali se oni ipak po obliku meusobno
znatno razlikuju.
Bojni noevi naeni na prostoru Dalmatinske Hrvatske datiraju se od sredine 8. st. (Nin-Materiza)
do sredine 9. st. Na osnovi ovakvog datiranja moemo pretpostaviti kako Hrvati ovu vrstu oruja
poinju upotrebljavati prije seobe na ovaj prostor (dakle, bojni noevi u njihovo naoruanje ne ulaze
pod karolinkim utjecajem). Samo nalaze dugih bojnih noeva iz okolice Knina i s lokaliteta
Biskupija-Crkvina (grob 1) moemo nastankom, duinom i kvalitetom izrade vezati uz karolinki
kulturni krug, te njihov nastanak datirati u sam kraj 8. odnosno poetak 9. st.
POJASNI JEZI C I
1. G ornji V rbljani kod izvora Sane
U kasnoantikom katelu u Vrbljanima pronaen je pojasni jeziac koji predstavlja izuzetan i vrlo
rijedak arheoloki nalaz. Jeziac su objavili I. Bojanovski i Z. Vinski.
Jeziac je izduenog pravokutnog oblika s polukrunim zavretkom. Na uem ravnom kraju su etiri
zakovice kojima je bio privren za pojas. Zakovice su bile optoene nizom zrnaca. Izraen je od
bronce1 s tragovima pozlate na vatri, i srebra. Duina mu je 16 cm, a irina 2,1-2,4 cm.
Obje strane jezica su ukraene. S prednje strane jezica su krievi u medaljonima i bona
pravokutna polja, sve izvedeno ukivanjem srebrnih ploica na kojima su aplicirana reljefna slova.

1 Hrvati i Karolinzi, Katalog, str. 259., u Beloevievu lanku stoji "od bakrene legure".

149

Na stranjoj strani jezica oba bona i prednja polja izvedena su u obliku pravokutnika, takoer
ukivanjem srebrnim ploica, a na njima su aplicirani natpisi reljefnim slovima (rovaenje). Natpis na
aversu jezica ine sigle, odnosno abrevijature - itajui od polukrunog prema ravnom zavretku SCS SCS DNS SB. Njihovo razrjeenje glasi: S(an)C(tu)S, S(an)C(tu)S, S(an)C(tu)S, D(omi)N(u)S,
S(a)B(aoth). To je formula iz Svetog pisma, jedna od aklamacija Svetoga Trojstva ili svevinjega
Boga (hymnus gloriae sancti Domini). Natpis je, dakle, votivnog karaktera.
itav prostor izmeu srebrenih ploica ukraen je rovaenim pozlaenim viticama i ivotinjskom
ornamentikom izvedenom u stilu Tasilova kalea.
Isti rovaeni ornamenti nalaze se i na stranjoj strani jezica, kombinirani s glatkim i rafiranim
trokutima. I s ove su strane ukovane etiri srebrene ploice s reljefnim slovima. Jedna je kvadratna,
nalazi se na vrhu polukrunog zavretka i na njoj se nalazi istokraki kri. Ostale tri su izduenog
pravokutnog oblika i na njima je natpis. On glasi: TETGIS FABER ME FECIT, to znai: Tetgis me
izradio ili ukrasio.
Sastav kovine i tehnika izrade svojstvena je karolinkim artefaktima. Oblik slova sigla i natpisa
tipian je za 8. st. Liturgijska formula natpisa primijenjena je na jezicu s votivnom namjenom.
Natpis na reversu predstavlja signaturu majstora izraivaa jezica, a vlastito ime Tetgis je franako
ime iz 8. ili 9. st. ivotinjska ornamentika inzularnog je stilskog obiljeja iz 2. pol. 8. st., kakva je u
upotrebi u ranokarolinkim kontinentalnim samostanskim radionicama koje su bile pod jakim
inzularnim utjecajem s britanskog otoja. Biljna ornamentika sredozemnog podrijetla upotrebljavala
se u merovinkom i karolinkom stvaralatvu. Sve ovo datira jeziac u drugu pol. 8. st., a izradio ga
je franaki majstor za vladanja Karla Velikoga (768.-814.), i to po svoj prilici negdje u Porajnju.
Jeziac je, s obzirom na sakralni sadraj, najvjerojatnije bio u upotrebi crkvenog lica, odnosno
misionara, prije i po svoj prilici neto poslije 800. Uz jeziac, u Gornjim Vrbljanima naena je i
ranokarolinka ostruga istovremena s jezicem, koja je mogla pripadati ambulantnom misionaru ili
nekom od njegove pratnje. Kod pitanja kako su i kada jeziac i ostruga dospjeli na kasnoantiki
refugij na izvoru Sane Z. Vinski pretpostavlja da su ba oni misionari koji su ostavili kadionicu na
izvoru rijeke Cetine kod crkve sv. Spasa poli dalje, zaobili masiv Dinare, doprli do katela na
izvoru rijeke Sane, s namjerom da pokrste i tamonje Slavene u susjedstvu mlade hrvatske
kneevine.
Uglavnom, kadionica iz Stare Vrlike, dva monika iz Nina i jeziac iz Gornjih Vrbljana na Sani
predstavljaju dragocjene karolinke izraevine.
2. Mogorjelo kod apljine
U okrugloj kuli kastruma pronaena je pojasna garnitura koja se sastoji od kope i jezica, a u
blizini je pronaen ma, koplje s krilima i ulomci slavenske keramike. Pojasna je garnitura
istovremena i stilski srodna jezicu iz Vrbljana i datira se u 2. pol. 8. st. Ona kvalitetom ukrasa
150

predstavlja jedan od najboljih proizvoda tzv. ranokarolinkog insularnog stila nastalog sjeverno od
Alpa (vjerojatno nije dola s Apeninskog poluotoka, ve preko Istre i dalmatinske obale).
Skupocjeni karolinki nalazi iz Mogorjela govore o postojanju istog ranofeudalnog slavenskog
rodovskog plemstva na Neretvi, koje se u 2. pol. 8. st. moe dokazati i u Biskupiji kod Knina.
Kopa
Kopa od pozlaene bronce je dvodijelna (slika lijevo). Sastoji
se od profilirane prei ce koja prema osovini za iglu zavrava
dvjema stiliziranim ptijim glavama (urezima naznaene oi i
kljun). Stiliziranom ivotinjskom glavom zavrava i igla
preice. Oko osovine igle je bronani okov, za ploicu spojen s
etiri srebrne zakovice oiviene nizom zrnaca. titolika ploica
s tragovima pozlate na gornjoj strani u ukrasnom polju ima jednog etveronoca izvedenog
rovaenjem u otokom ivotinjskom stilu s naglaenim urezima u predjelu vrata.
Jeziac
Jeziac je dvodijelan s uicom za provlaenje remena s
donje, neukraene strane (slika desno). Dijelovi jezica
meusobno su spojeni arnirom kojega pridravaju etiri
srebrne zakovice oiviene nizom zrnaca. S tri iste takve
zakovice bio je privren za remen. Dio jezica blii
remenu pravokutnog je oblika s profiliranim duim
stranicama. U otokom ivotinjskom stilu, na ovom dijelu
jezica rovaenjem je izveden lik etveronoca koji se
osvre.

Drugi

dio jezica je

titolikog

oblika

sa

stiliziranim pupoljkom na vrhu. Glavni ukrasni motiv na ovome dijelu su dvije isprepletene
ivotinje, vrlo shematski prikazane, te geometrijski ukras nasuprotnih rafiranih trokuta.
Jeziac pojasa maa
Sa Mogorjela potjee jo jedan pojasni jeziac (slika lijevo), a
datira se na poetak 9. st. Jeziac je U-oblika sa zavretkom u
obliku izrazito stilizirane ivotinjske glave. Pripada remenu pojasa
maa za koji je bio privren ravnim dijelom na kojemu je pet
srebrnih zakovica oivienih nizom zrnaca. Ukraen je na obje
strane. Na licu, s tragovima pozlate, u dva etvrtasta polja nalazi se
po jedna osmerolatina rozeta (ornament je lijevan i naknadno rezan). Na glatkome naliju ugraviran
je motiv jelove granice, a na stiliziranoj ivotinjskoj glavi dvostruka cik-cak crta. Jeziac je naen
u prostoriji sa zapadne strane okrugle kule.
151

Konturom pripada grupi pojasnih jeziaca 9. st. koji su u izvjesnom broju zastupljeni na
junoslavenskom prostoru (Biskupija, Podsused). Werner smatra kako je, kao jeziac s pupoljkom
na zavretku, nastao u dalmatinskim ili talijanskim radionicama (u 9. st.) prema karolinkim
uzorcima (strogi geometrijski uzorak govori protiv nastanka u franakim radionicama).
3. Medvedika kod urevca
U pojedinanom sluajno otkrivenom
grobu, uz dvosjekli ma, sjekiru i
no, naen je i jednodijelni bronani pozlaeni pojasni jeziac (slika gore). S obje je strane ukraen
duboko rovaenim motivima ivotinjskog prepleta anglo-karolinkog, odnosno inzularnog stila. Na
gornjem su dijelu tri srebrene zakovice, a ispod njih je pojas ukraen rafiranim trokutima. Datira se u
2. pol. 8. st., a oko 800. dospio je u Podravinu.
2. UPORABNI PREDM ETI
BRITVE
Uporabni predmeti su rijetki u nekropolama. Uz to
se, u njima razni utjecaji jako teko oituju. Jedan
od predmeta dnevne upotrebe ija je upotreba oito
franaki utjecaj su britve.
To su zapravo noevi koji imaju korice od savijenog eljeznog lima unutar kojih je na uoj strani
zakovicom privrena otrica. Kod nas su zastupljena dva tipa otrice: s ravnim hrptom i neznatno
savijenim sjeivom pri vrhu (lijevo na slici gore) i otrice sa unatrag savijenim vrhom sjeiva (desno
na slici gore).
Naene su na nekropolama Nin-drijac (pet komada), Kai-Maklinovo brdo (jedna), KaiRazbojine (tri komada). Sve su naene u mukim grobovima, a noene su u konoj ili platnenoj
torbici. Najbrojnije analogije nalazimo u horizontu velikomoravskih nekropola na tlu Moravske i
Slovake. Britve su se kod Slavena pojavile kao zapadni utjecaj krajem 8. i poetkom 9. st. este su
u merovinkim nekropolama 7.-8. st., u franakim i drugim germanskim grobovima.
Britve iz starohrvatskih grobova s podruja Dalmacije datiramo u 2. pol. 8. st. do poetka 9. st.
Njihova pojava nesumnjivo je rezultat zapadnog franakog utjecaja.
Javljaju se na nekropolama i u grobovima mlaeg horizonta (Plavno-Meine kod Knina, CetinaSv. Spas, Biljane Donje-Begovaa...).
3. NAKIT
Nakitni predmeti u grobovima karolinkog doba u Hrvatskoj su vrlo rijetki.

152

PRIVJESCI
Meu rijetke ukrasne predmete u starohrvatskim nekropolama horizonta 8. i poetka 9. st. spadaju
privjesci. Naeni su na nekropoli Nin-drijac, u starohrvatskom naseobinskom sloju s istone strane
crkve sv. Kria u Ninu, na nekropoli Kai-Maklinovo brdo... Privjeske nalazimo i u mlaem
horizontu starohrvatskih nekropola.
Moemo izdvojiti nekoliko primjeraka kod kojih se oituje franaki utjecaj.
1. Biskupija-Crkvina
Iz kneevskog groba u antikom sarkofagu u crkvi sv. Mariji potjee zlatni privjesak jajolikog
oblika. Sredinji uloak od jaspisa pridravaju etiri niza prepletenih filigranskih niti i granulacije, a
na gornjem kraju je alkica za vjeanje sa dvostrukim arnirom.
2. Nin-drijac
Sa nekropole Nin-drijac potjee medaljon i krii.
M edaljon se datira na kraj 8. i poetak 9. st. Naen je u
enskom grobu 216 (slika lijevo). Lijevan je od loeg
srebra. Ovalnog je oblika, s malom uicom za koju je
privrena alkica za noenje medaljona. Oivien je
tordiranim zadebljanjem, a u sredinjem polju na objema
stranama medaljona prikazane su shematizirane tri
ljudske figure okrenute jedna drugoj (predstavljaju Trojstvo).
Na temelju grobne cjeline datira se na kraj 8. ili sam poetak 9. st. Po svome stilskom obiljeju
pripada vie zapadnoeuropskom kulturnom krugu nego mediteransko-bizantskim radionicama. Zbog
ega se ne iskljuuje mogunost kako potjee iz ranokarolinkih radionica.
Pozlaeni krii je naen u djejem grobu 324 (slika desno).
Krii je jednakih krakova, izraen od bronce u tehnici
lijevanja i pozlaen. Na svakom kraku kria prikazan je
rustino modeliran ljudski lik s naglaenim oima i nosom,
shematiziranim prikazom kose i jako stiliziranim tijelom.
Sredinji prostor kria ispunjen je rozetom komponiranom od
etiri ljudske obrazine. Na vrhu svakog kraka kria su po dvije
uice s rupicama, a s vanjske strane po sredini kria, u
uglovima izmeu krakova, po jedna. Na osnovi toga moe se
zakljuiti kako se krii zakovicama privrivao na eljeno mjesto, moda na pojas, drvenu
krinjicu, ili neko drugo mjesto na kojem je noen pa se zapravo radi o kriolikoj aplici.
Djeji grob 324 sa nekropole Nin-drijac se, s obzirom na ostale nalaze, datira na prijelaz 8. u 9. st.,
moda prije na sam poetak 9. st., u vrijeme kada Hrvati u Dalmatinskoj Hrvatskoj dolaze u ovisnost
od Franaka, a njihova materijalna i duhovna kultura pod utjecaj franakog kulturnog stvaranja.
153

Krii se smatra izravnim franakim importom, a ujedno je jo jedan od arheolokih dokaza o

irenju kranstva kod dalmatinskih Hrvata putem franakih misionara u osvit 9. st.
OGRLICE
U ranom horizontu starohrvatskih nekropola (8. i 1. pol. 9. st.) ogrlice predstavljaju vaan nakitni
predmet i gotovo sve su izraene od sitnih zrnaca staklene paste raznih oblika i boja. Na nekropoli
Nin-drijac naene su u 24 groba, na nekropoli Kai-Maklinovo brdo u 9 grobova, na nekropolama
Nin-Materize i Biljane Donje-Prine u jednom g r o b u . U starohrvatskim grobovima mlaeg
horizonta (9.-12. st.) naen je relativno mali broj predmeta koji bi inili nizove ogrlica.
Ogrlice je teko etniki i vremenski opredijeliti. Posebno su ogrlice od zrnaca staklene paste dugo u
upotrebi i iroko su rasprostranjene. to se tie zrnja od ogrlice pronaenih na teritoriju Dalmatinske
Hrvatske, vjerojatno je ono u nae krajeve dospjelo kao import preteno iz mediteransko-bizantskih
zlatarskih radionica ili neto manje kao import iz karolinkog kulturnog kruga. U prilog tome govori
njihov relativno vrlo mali broj u nekropolama ovog podruja. Po grobnim cjelinama datirane su u 8. st.
4. NOVAC
U starohrvatskim nekropolama 8. i 1. pol. 9. st. u Dalmaciji novac kao grobni prilog (obol) dosta je
rijetka pojava. U najstarijem sloju grobova nekropole uz crkvu sv. Kria u Ninu, u mukom grobu
140 u aci desne ruke naen je zlatnik bizantskog cara Konstantina V. Kopronima (741.-775.), a na
nekropoli Nin-drijac, u grobu 62 (grob majke s djetetom) u ustima pokojnice naen je srebrni
novac franakog cara Lotara (840.-855.). To su prva dva sustavno otkrivena i dokumentirana nalaza
novca u funkciji obola (tj. ritualno stavljena u grob pokojniku) na tlu sjeverne Dalmacije.
Osim grobnih nalaza (4 primjerka s lokaliteta Biskupija-Crkvina, Trilj kod Sinja) novac Konstantina
V. Kopronima nije ni inae rijetka pojava na tlu Dalmatinske Hrvatske gdje je sluio kao plateno
sredstvo u ranom srednjem vijeku. Daleko vea rijetkost je srebrni novac franakog cara Lotara I.
Novac potjee iz nepoznate kovnice koja se nalazila najvjerojatnije negdje na tlu sjeverne Italije.
U enskom grobu 62 naena su i dva para grozdolikih naunica (jedan par od zlata, a drugi od
pozlaena srebra), fragmentarno sauvan prsten od srebrnog lima, dva mala eljezna noia, i jedna
keramika posuda koja je bila ritualno razbijena u vie krupnih ulomaka i posuta po grobu. Grob se
okvirno datira u 1. pol. 9. st., u vrijeme kada je Lotar I. postao potpuno nezavisan vladar u Kraljevini
Italiji (833.) pod ijom se politikom vlau tada nalazila Hrvatska kneevina.
Dva franaka novca naena su u Istri - Lotarov
na nekropoli minj, a srebreni denar Karla
Velikog na Brijunima (slika desno). Anonimni
srebreni denar naen je i u mjestu Rose u Boki
Kotorskoj.

5. SAKRALNI PREDM ETI

1. Kadionica iz stare Vrlike
Kadionica (thuribulum ili incensorium) s izvora Cetine sluajni je nalaz van ikakvog arheolokog
konteksta. Naena je 1925. na poloaju Runjavica na zapadnom rubu Cetinskog polja, nedaleko od
mjesta gdje e se kasnije, tijekom 9. st., oblikovati starohrvatsko naselje Vrh Rika, a u njegovom
arealu sagraditi crkva sv. Spasa. Kadionica je unikatni predmet u cjelokupnoj karolinkoj ostavtini.
Izraena je od lijevanog srebra, i relativno je bogato ukraena i dijelom pozlaena. Geometrijskim
ornamentima u tehnici dubokog rovaenja ukraena joj je noga i zdjelica, a niello tehnikom, izmeu
arkada na zdjelici, izvedeni su u obrisima stilizirani cvjetni ornamenti.
Na gornjem rubu zdjelice su tri alke kroz koje su provueni lanii koji se prema gore spajaju na
zajednikom trokrakom hvatitu sa "S" kukom na vrhu. Na svakom od tri zavretka gornjeg nosaa
lijevanjem i rovaenjem izvedene su stilizirane ptije glave.
Zdjelica je podijeljena u tri pojasa (slika dolje):
gornji pojas - dva reda rovaenih
usporednih rombinih polja, a s donje
strane oivien uskom crtom u niellu

srednji

pojas -

najiri,

etiri

polukrune arkade spojene poprenim

trakama proirenih krajeva (u njima
rombovi), izmeu arkada su cvjetovi
donji pojas - neto ui, rovaeni
naizmjenini trokuti, s gornje strane
oivien

posrebrenom

duboko

urezanom crtom.
Kadionicu s izvora Cetine morfoloki se najee dovodi u vezu s uobiajenim oblikom onodobnih
kalea s jajolikim recipijentom koji stoje na nozi u obliku krnjeg stoca (Cundpaldov kale, Tassilov
kale, Grimfridov kale). Njima se, kao i cetinskoj kadionici, tipoloko ishodite pretpostavlja u
slinim oblicima kasnoantikog, poglavito bizantskog liturgijskog pribora s istonog Mediterana, to
je i razumljivo jer je praksa kaenja u liturgiji najprije tamo uvedena. U poetku kadionice slue kao
kandila (za spomen pokojnika pri pokapanju ili objeene na oltar) ili zavjetni darovi, a od 9. st.
iskljuivo u liturgijske svrhe.
U karolinkom razdoblju, izravnu tipoloku analogiju cetinska kadionica ima u jednoj istovremenoj
s Gradita nad Baljem (sjeverno od Kranja) u Sloveniji.
Oblikom, kompozicijom ukrasa, tehnikom ukraavanja i koloristikim efektom djelomine pozlate,
cetinska je kadionica kao cjelina, iako manje i jednostavnije ukraena, najsrodnija poznatom
Tassilovom kaleu koji je vjerojatno izraen oko 777. Prema natpisu na podnoju kalea, smatra se
155

kako ga je upravo te godine, u prigodi osnutka benediktinske opatije u Kremsmunsteru dao izraditi
bavarski knez Tassilo i ena mu Liutpirc, ki posljednjeg langobardskog kralja Deziderija. Bez
obzira na jasno izraenu komponentu ivotinjske ornamentike, koju su njegovale otoke, uglavnom
anglosaksonske radionice na kontinentu, ovom se vrijednom primjerku karolinke umjetnosti
pretpostavlja dvojako radioniko ishodite. Jedni dre kako je Tassilov kale (i niz drugih stilski
srodnih metalnih predmeta nastalih u njegovom umjetnikom okruenju, za koje se esto rabi naziv
stil Tassilovog kalea), produkt zlatarskog obrta onodobne Bavarske, te kako je najvjerojatnije
nastao u samom Salzburgu u vrijeme kada je tamo biskupovao Irac Virgilije (745.-784.). Drugi, to
je vjerojatnije, pretpostavljaju njegovu pripadnost sjevernoitalskim radionicama, koje su takoer
koristile ivotinjsku ornamentiku iz repertoara otoke umjetnosti, ali se nisu ustruavale dodavati i
dekorativne elemente biljnog i geometrijskog porijekla, te motive pletera kojima su uzore nalazili u
antikoj i kasnoantikoj umjetnikoj batini. Dekor s Tassilovog kalea, gdje su izmijeani rovaeni
biljni i pleterni ornamenti sa ivotinjskim ukrasima (koje su na kontinentu u ranom srednjem vijeku
irili najprije irski monaki pokreti od kasnog 6. do sred. 8. st., a potom i misionari iz
anglosaksonskog umjetnikog kruga od kasnog 7. do kasnog 9. st.) nedostaje na cetinskoj kadionici.
Na njoj se kao jedina vrsta ukrasa javljaju isti geometrijski oblici (rovaene trake s nizovima
trokuta i rombova), pa potpun izostanak ivotinjskih motiva moda govori kako je ona neto mlaa
od Tassilovog kalea (nastala kad je ivotinjska ornamentika otoke umjetnosti ve posve izila iz
mode). Vrlo je vjerojatno nastala u zadnjoj etvrtini 8. st. i bliska je razdoblju tzv. "karolinke
obnove" kada Karlova dvorska kola u Aachenu samostalno ili putem brojnih drugih samostanskih
kola i umjetnikih radionica diljem carstva, potie i nastoji dosljedno provoditi obnovu stare
rimske, napose kranske umjetnosti.
Stoga je cetinska kadionica vjerojatno zakanjeli proizvod radionica, najvjerojatnije iz sjeverne
Italije, koje su u tehnolokom postupku jo uvijek njegovale tzv. stil Tassilovog kalea no, bez
dotada uobiajene ivotinjske ornamentike. Takve tradicije jasno oituje arhitektonska ralamba
ornamenta na povrini, nizovi perli, cvjetni motivi meu arkadama izvedeni u niello tehnici,
naglaena polikromija dobivena djelominom pozlatom na srebrnoj podlozi, te posebno nizovi s
rovaenim romboidima i trokutiima.
U Dalmaciju je kadionica dospjela po svoj prilici na samom kraju 8. ili poetkom 9. st., kada su
franaki misionari (i oni iz sjeverne Italije), provodei pokrtavanje, uvodili franaku crkvenu
liturgiju (pokrtavanje koje nastoji provesti Karlo Veliki nakon 803.).
2. Relikvijar sv. Asela
Relikvijar sv. Asela, koji se uva u riznici upne crkve u Ninu, sastavljen je od drvenog okvira sa
svih strana prekrivenog srebrnim pozlaenim limom koji je na poleini i na uskim bonim stranama
ukraen iskucanim geometrijskim i biljnim ornamentima. Oplata na bonim i dijelom na prednjoj
156

strani vjerojatno je iz14. st.,kada je relikvijar bio popravljan. Glavni figuralni prikaz na prednjoj
strani sloen je u dvije zone. U gornjoj je, u kvalitetnijoj izvedbi, u mandorli iskucan lik Krista
Pantokratora na ukraenom prijestolju koji desnom rukom blagoslivlja, a lijevom pridrava knjigu.
U donjem pojasu su tri sveca: sv. Ambroz (milanski biskup, umro
397.), njegova starija sestra sv. Marcela i sv. Anselmo (akon,
vjerojatno takoer iz Milana). Likovi svetaca, ujednaene veliine,
iskucani su u pliem reljefu s naglaenije stiliziranim crtama lica,
ruku i naborima odjee. Sv. Marcela, prikazana kao djevica, i sv.
Ambroz stoje uzdignutih ruku, dok sv. Anselmo s tonzurom na glavi
(kao i Ambroz), stoji odjeven u dalmatiku drei u desnoj ruci
kadi oni cu (vidljiva je na starim fotografijama relikvijara, a taj dio
danas nedostaje). Oblik kadionice gotovo nema tipolokih slinosti s
onom, otprilike istovremenom, pronaenom kod izvora Cetine.
Kadionica u Anselmovoj ruci je dvodijelna (s poklopcem), okruglog
oblika i po nainu izvedbe vrlo masivna.
Sva tri svetaka lika stoje pod arkadama (motiv viestrukih, najece trostrukih, arkada u karolinkoj
umjetnosti je vrlo omiljen, slino je koncipirana prednja strana srebrnog pozlaenog relikvijaraburse iz Engera (oko 780.), te relikvijar iz riznice katedrale u Cividaleu, okvirno iz 9. st.). U
Hrvatskoj se u to doba arhitektonski motiv viestrukih arkada posebno esto koristi u skulpturi tj. na
plutejima oltarnih ograda i na sarkofazima. Motiv trostruke arkade nalazi se i na lopudskom
relikvijaru i na kadionici s izvora Cetine.
Za datiranje i kulturno odreenje relikvijara zanimljiva je i
njegova

poleina

(slika

desno)

na

kojoj

su

iskljuivo

geometrijski, plitko iskucani ornamenti. Isto kao i na prednjoj

strani, rasporeeni su u dvije zone, no na poleini su obje zone
jednako tretirane - imaju po etiri krizno rasporeene rozete.
Ovakav koncept ukraavanja zadanih povrina prisutan je i na
drugim proizvodima, najee u 8. i 9. st., (nakit - krune fibule
merovinkog razdoblja, skulptura - pluteji iz Valbandona,
proizvodi zlatarskog obrta - relikvijar iz Ellwangena). Ninskom
relikvijaru, zbog naglaene jednostavnosti i stilizacije u obradi
ljudskih likova, nije mogue pouzdanije odrediti vrijeme
nastanka ni radioniko ishodite. No, s obzirom da sadrava
moi sv. Anselma (vjerojatno akona iz Milana), kao i prisutnost drugih milanskih svetaca na
reljefima, biskupa sv. Ambroza i sestre mu sv. Marcele, pretpostavlja se kako je u Dalmaciju dospio
posredstvom tamonjih misionara, dakle kao proizvod sjevernoitalskih zlatarskih radionica, nakon
157

propasti Deziderijeve langobardske drave. S obzirom da je sv. Ambroz postao i zatitnikom prvog
benediktinskog samostana u Ninu, kojemu je opat Teudebert oko 880. uredio svetite nad
nekadanjim poganskim hramom, vjerojatno je da su upravo benediktinci iz milanske opatije
sv. Ambroza u 1. pol. 9. st. u ovom dijelu Dalmacije obavljali misionarsku djelatnost.
3. Relikvijar nepoznatog sveca
U riznici upne crkve u Ninu uva se i
relikvijar izraen od drva u obliku
sarkofaga s pokrovom na dvije vode
(slika desno). Cijeli monik je obloen
srebrnim limom na koji su aplicirani
razliiti

ukrasi,

dominantne

su

iskucane esterolatine i osmerolatine

pozlaene

rozete

razliitog

izgleda

(etiri osnovna tipa), nacrtane estarom. Po tri su rasporeene na duim stranama i na poklopcu, a po
jedna na kraim stranama. Meu rozetama je bilo aplicirano 12 srebrnih, ovalnih, tordiranom
filigranskom icom oivienih kasetica u koje je bilo umetnuto drago kamenje ili raznobojna staklena
pasta. Veina ih nedostaje. Na uglovima prednje strane relikvijara i na poklopcu etiri su male
etvrtaste kasetice s umetcima iz staklene paste. Danas nedostaju dvije. Na sljemenu poklopca
pravilno su rasporeena tri poliedarska ukrasa izraena od kristala. Cijeli relikvijar stoji na etiri
bronane noice u obliku krnje piramide. Oblikom (krinjica s dvoslivnim krovom) i izborom
ornamenata ovaj mali ninski relikvijar konceptualno je slian tzv. Mumminom relikvijaru iz
opatijske crkve Saint Benoit na Loari, datiranom u 8. st. Rozete sline ovima s monika est su
dekorativni element u kamenoj plastici merovinke i karolinke umjetnosti. Zanimljiv ukras, vaan
za datiranje, su i poliedarski kristali na sljemenu poklopca, kakve u metalnoj izvedbi nerijetko
nalazimo kao privjeske na kasnoantikim i ranosrednjovjekovnim nakitnim predmetima. Svi ukrasi
na ovom relikvijaru zanatski su nevjeto izraeni, a kako se dugo upotrebljavaju nemaju jasnih
stilskih odlika, pa to oteava preciznije datiranje. Zbog primitivne izrade i apliciranih rozeta
izraenih pod utjecajem kasnoantike i merovinke umjetnosti, datacija mu se pretpostavlja u
rasponu od 7. do 9. st. Meutim, s obzirom na analogije i na aplicirane umetke dragog kamenja i
raznobojnog stakla, najvjerojatnije ga treba datirati u 2. pol. 8. st.
4. Lopudski relikvijar
Relikvijar je kutijica u obliku kvadra, od srebrenog lima sa djelominom pozlatom. Na prednjoj
strani su tri arkade pod kojima su krievi. Na poklopcu je jedna arkada sa kriem, a na uim bonim
stranama je po jedan kri. Postoji natpis koji datira nalaz u karolinko vrijeme - 2. pol. 8. st.
158

NAKIT
NAKIT POGANSKOG (STARIJEG) HORIZONTA (8. st. - sredina 9. st.)
U starohrvatskim nekropolama iz 8. i 1. pol. 9. st. nakitni predmeti kojima se ukraavalo tijelo ili
odjea vrlo su malobrojni u odnosu na ostale grobne priloge. Meu nakitnim predmetima otkrivenim
na starohrvatskim nekropolama tog horizonta u sjevernoj Dalmaciji zastupljene su: naunice,
ogrlice, torkvesi, prsteni, privjesci, kope, preice i jezici.
NAKIT MLAEG HORIZONTA (sredina 9. st. - 12. st.)
U grobljima 9.-12. st. nakita ima mnogo, a po umjetnikoj vrijednosti izvedbe dragocjeniji je od
ostalih predmeta. Velik broj nakita u grobovima nesumnjivo govori kako su Hrvatice, kao i ene
njihovih susjeda, voljele nakit. Nakit 9.-12. st. D. Jelovina je podijelio na dvije velike grupe:

predmeti koji su sluili iskljuivo ukraavanju glave, ruku ili odjee (naunice, dijademi,
ogrlice, razni privjesci i prstenje)

nakit koji osim ukrasne ima i neku drugu praktinu funkciju (preice, kope, dugmad).1

to se tie porijekla nakita, centralno podruje ranofeudalne hrvatske drave bilo je u to vrijeme pod
jakim utjecajem razvijenih proizvoakih centara, u prvom redu Bizanta, odakle su putem trgovine
dospijevale razne metalne izraevine vrlo luksuzne izradbe (zlatni nalaz iz Trilja, nalaz iz groba u
Biskupiji-Crkvina...). Bizantski utjecaj je posebno dao impuls tipolokim tendencijama u formiranju
pojedinih tipova nakita, a sam nastanak i razvoj tih tipova treba pripisati lokalnim radionicama koje
poinju stvarati svoj vlastiti stil u izradbi pojedinih tipova nakita, a moda i oruja. Bogati fond
nalaza nakita, ratnike opreme i orua na prostoru izmeu Zrmanje i Cetine nesumnjivo govori o
postojanju domaih radionica. Koliko je tih radionica bilo i kako su bile na ovom prostoru
razmjetene, teko je rei. Na temelju arheolokih nalaza do danas je utvreno kako je takav jedan
centar postojao u okolici Knina, dok bismo za neke centre, na osnovi brojnosti nalaza, mogli
nagaati kako su bili u okolici Nina, Benkovca, Trilja i Solina. Postojanje domaih radionica
potvruju nam vijesti u sauvanim poveljama.
Ipak je sigurno kako je manji dio nakita donesen trgovinom, bilo sa zapada ili s istoka. Najsnaniji
je utjecaj za izradu domaeg nakita dolazio iz Bizanta. Mnogi primjerci nakita, pogotovo naunice,
oponaaju bizantske uzore.
NAUNICE
Naunice su vrsta nakita koji se nosio na uhu. Meutim naen je znatan broj velikih naunica s
debelom karikom, za koje je teko zamisliti kako su se mogli nositi provuene kroz rupicu na uhu.

1 U prvo vrijeme vjerojatno je u ovoj grupi bila i ravna igla s glavicom, koja se u 9-11. st. pred preicom i dugmetom
potpuno povukla. U grobovima toga vremena nalazimo igle koje su umjesto glavice imale uicu i koje su sluile za
praktinu namjenu, ali i takve su vrlo rijedak grobni nalaz.

159

Takve se naunice obino zovu ukosnicama ili sljepooniarkama, to znai da su poput privjesaka
bile objeene o nekakvu vrpcu, dijadem ili su se upletale u pletenice kose.
NAUNICE POGANSKOG HORIZONTA (8. i 1. pol. 9. st.)
Brojniji nakitni predmeti u nekropolama ranog horizonta jesu naunice. Te se naunice bitno
razlikuju od starohrvatskih naunica iz starohrvatskih grobova 9.-11. st. koje su raene po
bizantskim uzorima u domaim zlatarskim radionicama, dok su naunice iz starohrvatskih grobova
iz 8. i 1. pol. 9. st. izrazito bizantskog karaktera i nesumnjivo predstavljaju izravni bizantski import.
Meu starohrvatskim naunicama 9.-12. st. na tlu Dalmatinske Hrvatske zastupljeni su tipovi kao to
su: kariice, kariice sa S nastavkom, kariice od uvijene ice, kariice s koljencima, naroskane
kariice te naunice s 1, 2, 3 i 4 jagode, a jo je svaki od spomenutih glavnih tipova zastupljen u
nekoliko varijanata. Meutim, u starohrvatskim nekropolama 8. i 1. pol. 9. st. zastupljena su samo
dva tipa:
obine kariice

grozdolike naunice.

Obine kariice
Jednostavne kariice su meu dosta rijetkim ostalim nakitnim
predmetima u ovom horizontu starohrvatskih grobova ipak najbrojnije.
Nainjene su od bronane, preteno srebrne, srebrne pozlaene, a u
jednom sluaju i od zlatne ice. Nalazimo nekoliko varijanti, a
najbrojniju varijantu ine kariice kod kojih se jedan kraj zavrava u
obliku uice, a drugi je savijen u kukicu (slika desno). Zatim imamo
kariice sa vorom i uicom na jednom i kukicom na drugom kraju
kariice (slika desno) te kariice s tragovima ukrasne aplikacije (slika
desno). Zanimljivu varijantu predstavljaju kariice kojima se jedan
kraj zavrava u obliku stiliziranog slova S. One su vrlo rijetke i
najkvalitetnije izrade (slika desno).
Kariice kao najjednostavniji oblici naunica iroko su rasprostranjene kod raznih naroda u dugom
vremenskom razdoblju - od kasne antike do punog srednjeg vijeka. Na nekropoli Nin-drijac
naene su u 11 grobova.
Kad se usporede kariice naene u starohrvatskim nekropolama poganskog horizonta s kariicama iz
starohrvatskih grobova 9.-12. st. na podruju Dalmacije, gdje ih je bilo neusporedivo vie, uoavaju
se stanovite razlike. U nekropolama poganskog horizonta kariice su uglavnom nainjene od tanke
srebrne ice krunog presjeka (daleko ih je manje od bronane ice, od pozlaena srebra, zlatne
ice), dotle su kariice iz grobova 9.-12. st. veim dijelom izraene od obina metala, bakrene i
160

bronane ice, a mnogo manje od plemenite kovine.

Veliina kariica 9.-12. st. kree se od 0,5 do preko 5 cm u promjeru, a u poganskom horizontu
veliina im je ujednaenija i iznosi 1-2 cm u promjeru. Meu kariicama poganskog horizonta nema
najobinijeg tipa kariica, tj. onih sa ravno odsjeenim krajevima bez nastavaka, koje su u
grobovima 9.-12. st. dosta brojne. Nema ni kariica s raskucanim S nastavkom, tipinih za slavenski
nakit 10.-11. st. uope. U starohrvatskim grobovima poganskog horizonta imamo kariice sa
stiliziranim S nastavkom (Kai-Maklinovo brdo, Nindrijac, slika desno). Meutim, taj S zavretak razlikuje
se od onog na kariicama 9.-12. st. (on je raskucan, a
ovaj nije).

Nin

Kai-Maklinovo brdo

drijac

Kariice naene u grobovima 8. i 1. pol. 9. st. predstavljaju import mediteransko-bizantskih

radionica i najstariji su poznati primjerci nakita koje su nosile stare Hrvatice u Dalmaciji.Okvirno ih
datiramo u 8. st., a neke od njih, npr. kariice sa stiliziranim S zavretkom, moemo ue datirati u
1. pol. 8. st. Taj se najjednostavniji tip naunice u obliku jednostavne kariice zadrao u nakitu kod
Hrvata tijekom cijelog srednjeg vijeka, a od 10. st. izraivan je s ostalim starohrvatskim naunicama
u domaim zlatarskim radionicama.
Grozdolike naunice
Naunice grozdolikog tipa nalazimo u nekoliko podtipova i vie
varijanata, a sve su izraene kvalitetnom zlatarskom tehnikom od
plemenita metala: srebra, pozlaena srebra i zlata. Naene su u
malom broju (Nin-drijac, Kai-Maklinovo brdo, Ivoevci-Burnum).
Beloevi ih je podijelio u etiri podtipa:
^ Naunice kasnoantikog obiljeja iz groba 227 na nekropoli Nindrijac (slika desno). Na tankoj kariici krunog presjeka (na jednom
kraju uica, a na drugom kukica) nalazi se s vanjske strane na donjem
dijelu grozdoliki privjesak od sitnih granula izvedenih u tehnici
lijevanja. Grob se s obzirom na ostale nalaze u grobu (npr. kotani
iglenik) moe ubrojiti meu najstarije grobove na nekropoli, a naunice okvirno moemo smjestiti u
1. pol. 8. st.
^ Par srebrnih lijevanih grozdolikih naunica iz groba 48 nekropole Nin-drijac (slika gore). Po
sredini donjeg dijela kariice nalazi se izmeu dva zrnasta odebljanja stilizirani grozdasti privjesak.
Ovaj enski grob datiramo okvirno u 1. pol. 8. st.
^ Par srebrnih naunica iz groba 104 s nekropole Nin-drijac (slika gore). Izraene su od srebra u
finoj zlatarskoj tehnici filigrana i granulacije (jedine, ostale su izraene u tehnici lijevanja). Donji
dio luka naunice polukruno je savijen i optoen tordiranom filigranskom niti. S unutranje strane
161

donjeg dijela luka nalazi se ukras od tri granule. Po sredini s obiju strana luka nalazi se po jedna
uplja bikonina jagoda. Grob spada meu najstarije grobove na nekropoli., a datira se u sredinu
8. st.
^ U etvrti podtip ubrojene su ostale grozdolike naunice izmeu kojih su
izdvojene dvije varijante.
U prvu varijantu spada par naunica s privjeskom u obliku stiliziranog
klasa, koje su naene u grobu 15 na nekropoli Nin-drijac (lijeva na slici).
Njima blie paralele nalazimo na lokalitetu Biksupija-Crkvina kod Knina gdje je naen par
analognih naunica, ali bez podataka o okolnostima nalaza. Biskupijski primjerci potvruju
rasprostranjenost ovakvih naunica na irem dalmatinskom podruju, gdje su dospjele kao izravni
import iz bizantskih zlatarskih radionica. Grob 15 se okvirno datira u 2. pol. 8. st. do u poetak 9. st.
U drugu varijantu spadaju naunice s tipinim (klasinim) grozdolikim privjeskom (desna na slici
gore). Naunice te varijante naene su na nekropolama Nin-drijac (etiri primjerka u grobu 62),
Kai-Maklinovo brdo, Ivoevci-Burnum.
Naunice ove varijante tipoloki su gotovo potpuno identine, a razlikuju se samo u najsitnijim
detaljima izrade ili u vrsti materijala (srebro, pozlaeno srebro i zlato). Napravljene su u kvalitetnoj
zlatarskoj tehnici filigrana i granulacije. Sastoje se od glatke kariice krunog ili etvrtastog presjeka
na kojoj su sa strana koljenca, a po sredini luka grozdoliki privjesak koji se protee s obiju strana.
I ove naunice su bez sumnje izravni bizantski
import u starohrvatskim grobovima ovog horizonta.
Ue paralele za grozdolike naunice ove varijante
nalazimo meu zlatnim grozdolikim naunicama s
lokaliteta Biskupija-Crkvina, a osim njih najvaniji
nalaz bizantskih zlatnih naunica grozdolikog tipa s
podruja Dalmacije predstavljaju naunice iz groba
hrvatske odlinice u Trilju (slika lijevo) datirane
zlatnikom cara Konstantina V. Kopronima (741.
775.) u 2. pol. 8. st. Premda zlatne naunice iz Trilja
ne pripadaju u istu tipoloku varijantu grozdolikih
naunica kojoj pripadaju ovi primjerci, ipak su s njima vrlo srodne. Izvjesne razlike postoje u
dataciji - triljski su primjerci nekoliko desetljea stariji od primjeraka ove druge varijante podtipa
grozdolikih naunica.
Kao najstariji primjerak bizantske naunice s klasinim grozdolikim privjeskom iz poganskog
horizonta mogli bismo uzetizlatnu naunicu iz Ivoevaca kod Knina, koja se okvirno datira u 2. pol.
8. st. Ona bimogla biti istovremena ili neto mlaa od zlatnih naunica iz Trilja.
162

Meu nalazima grozdolikih lijevanih naunica

od plemenita metala bizantske provenijencije iz
starohrvatskih grobova ranog horizonta posebnu
panju zasluuju naunice iz groba 62 s
nekropole Nin-drijac (slika lijevo). U tom je
grobu s jedne i druge strane lubanje naen par
tipolokih meusobno gotovo u potpunosti
srodnih grozdolikih naunica. Jedan je par od
zlata, a drugi od pozlaena srebra. Grob 62
(majka s djetetom) datiran je srebrnim novcem
franakog cara Lotara I. (840.-855.) u sredinu
9.
Hrvatske da je luksuzni bizantski nakit u starohrvatskim grobovima datiran novcem. U prvom
sluaju to je bio zlatni nakit iz groba hrvatske odlinice u Trilju. Raskone, zlatne i od srebra
pozlaene naunice iz groba 62 s nekropole drijac u Ninu najmlai su primjerci finog bizantskog
nakita iz starohrvatskih grobova na podruju Dalmatinske Hrvatske.
Tipoloki srodne primjerke grozdolikih naunica bizantskog karaktera nalazimo relativno brojno
zastupljene u velikomoravskim nekropolama na podruju eke i Slovake, a isto tako ima ih i u
slavenskim nekropolama u Maarskoj. Grozdolike naunice iz nekropola u ekoj, Slovakoj i
Maarskoj neto su mlae od naih primjeraka, i datiraju se u 2. pol. 9. st., a u upotrebi su kroz
gotovo cijelo 10. st.

NAUNICE MLAEG HORIZONTA (sredina 9.-12. st.)

Naunice u ovom horizontu su mnogo brojnije, ali su jo vie raznovrsnije po tipovima i izradbi.
Najee se nalazi po jedna naunica sa svake strane lubanje, a rjee po dvije ili vie komada. Po
tome moemo zakljuiti kako su se naunice, pogotovu one manjeg formata, najee nosile na
uima, a ne iskljuuje se mogunost kako su se nosile i na neki drugi nain (npr. objeene o vrpcu
koja se obavijala oko glave i visjele u razini sljepoonica, ili se upletale u pletenice kose), posebno
kod naunica veeg formata. Na naim nekropolama, osim vrlo rijetko, nije naeno po vie komada
istih kariica ili naunica, kako je to esto u drugim slavenskim nekropolama, gdje se u pojedinim
grobovima nalo vie od desetak kariica s nastavkom u obliku slova S ili drugih naunica. Po tomu
se donosio zakljuak kako su se one morale nositi na vrpci obavijenoj oko glave. J. Koroec je na
temelju nalaza na nekropoli u Ptujskom gradu utvrdio kako se kariice nisu nosile samo na glavi,
nego su sluile i kao privjesci ili kao prsteni.

163

st. T

Jelovina je podijelio naunice u devet glavnih tipova:

Obine kariice (mogu se podijeliti na nekoliko varijanata s obzirom na zavretak krajeva)

Kariice s nastavkom u obliku slova S

Kariice od dvije ili tri uvijene (tordirane) ice

Kariice s koljencima (ima vie varijanata)

Naroskane kariice (ima nekoliko varijanata)

Naunice s jednom jagodom

Naunice s dvije jagode (najrjee)

Naunice sa tri jagode

Naunice sa etiri jagode.

Veina naunica to pripadaju starohrvatskoj kulturnoj grupi izraena je kvalitetnom tehnikom

filigrana i granulacije. Po Niederleu je sav taj nakit, naroito onaj od plemenitog materijala, preteno
bizantski import. Ljubo Karaman je smatrao kako su naunice naene u nekropolama Dalmatinske
Hrvatske, koje se datiraju prije 9. st., nesumnjivo bizantske, ali one koje se brojno javljaju u 9. i
10. st. bez sumnje predstavljaju proizvod domaih zlatarskih radionica koje slobodno oponaaju,
prerauju i dalje kreiraju samo nekoliko bizantskih uzoraka u mnoge vlastite varijante. Postojanje
domaih zlatarskih radionica na teritoriju Dalmatinske Hrvatske sigurno je ustanovljeno na temelju
odbaenih neuspjelih lijevanih naunica i pronaenih kamenih kalupa.
Naunice starohrvatske kulturne grupe se mogu podijeliti na dvije grupe.
^

U prvu grupu spadaju najtipinije naunice starohrvatske

kulturne grupe - naunice s jajolikim, okruglim ili bikoninim

jagodama. Izraene su uglavnom od bronce ili bakra, manje od
srebra, a kroz jagode su im provuene jednostavne karike
krunog, ovalnog ili srcolikog oblika. Jagode su glatkih povrina,
bez ukrasa, a iznimno u nekih primjeraka jagode su po sredini
obavijene dvostrukom pletenom tankom icom. Oblici jagoda
uglavnom su ovalni ili bikonini, a manje okrugli. Naunice ove
grupe imaju jednostavnije elemente izradbe i nisu ukraene (slika
gore). Na osnovi tipoloke analize i rezultata arheolokih istraivanja nekropola ove bi naunice mogle
spadati u prve proizvode domaih radionica. One se mogu ubrojiti meu najstarije naunice
starohrvatske kulturne grupe i mogu se datirati od samog poetka 9. st. i traju u 10. st.
^ U drugu neto mlau grupu ule bi sve naunice izraene od plemenitijeg metala (srebro,
pozlaeno srebro i zlato). Tu bi bili ovi tipovi: kariice s koljencima, naroskane kariice, naunice s
jednom, dvije, tri i sa etiri jagode. Kao i u prvoj grupi oblik jagoda je jajolik, okrugao ili bikonian.
Najbrojnije su naunice s tri i s jednom jagodom. Razlika se ne ogleda samo u materijalu ve i u
164

tehnikoj izradbi, u preciznosti i dotjeranosti pojedinih

izraevina - i upotrebi pravog filigrana i granulacije. Vrlo
luksuzne izrade su zlatne naunice iz Trilja, datirane po
zlatniku bizantskog cara Konstantina V. Kopronima. Za
njima ne zaostaju ni one iz starohrvatskih grobova u Majdanu
kod Solina, te Biskupije-Crkvine. Tu spada jo par luksuzno
raenih naunica sa tri jagode iz Vrlike, nekoliko pozlaenih
naunica iz Koljana (slika lijevo) i naunica sa etiri jagode
iz Nina.
OBINE KARIICE
Najjednostavniji tip naunica jesu bronane, bakrene ili srebrne kariice. Prema nainu
zakopavanja moemo ih podijeliti u dvije osnovne varijante:
^ Kariice bez nastavka (gornje na slici desno) su najjednostavniji oblici
naunica. Izraene su od jednog komadia odrezane obine ice i savijene
u oblik kruga.
^ Kariice kojima se jedan kraj savio prema vani, u obliku petlje, a na
drugom u kukicu (donje na slici desno).
Kao najjednostavniji oblici, obine kariice su doivjele iroku primjenu
na vrlo velikom prostoru i u vrlo dugom razdoblju. Bile su produkt lokalne proizvodnje pa se
pojavljuju u nizu varijanata (materijal, dimenzije, oblik karike, zavretak krajeva i stanovite
aplikacije). U nekropolama Dalmatinske Hrvatske u pojedinom grobu najee su se nalazila po dva,
rjee po jedan primjerak, a u pojedinim sluajevima bilo ih je i po etiri. esto su u jednom grobu
bile zastupljene razliite varijante, a nalazile su se i u kombinaciji s naunicama drugih tipova.
Najee su ovalnog oblika, a najrjee pravilnog krunog oblika.
Nalazimo ih u grobovima od 9. do 12. st., pa ih nije ni mogue preciznije datirati, osim onih koje se
pronau s drugim predmetima kao grobna cjelina. One su bez sumnje prvi proizvodi domaih
zlatarskih radionica, to znai kako su se izraivale poetkom 9. st., a trajale su sve do 12. st. Poslije
toga one se u grobovima javljaju samo sporadino.
KARIICE S NASTAVKOM U OBLIKU SLOVA S
Meu jednostavne naunice ubrajaju se i kariice sa S-nastavkom (slika
desno). Za njih se obino smatralo kako pripadaju bjelobrdskoj
kulturnoj grupi, no one su jako este i na prostoru izmeu Zrmanje i
Cetine, te se zavretak kariica u obliku slova S na tom prostoru javlja
na nekim

mnogo ranijim
165

primjercima nakita.

Takoer se na

nekropolama ovog prostora nalo jo naunica koje se pripisuju bjelobrdskoj odnosno ketlakoj
kulturnoj grupi, ali su ti primjerci u odnosu na kariice sa S-nastavkom jako malobrojni, pa se s
pravom dri kako su doli putem trgovine.
Bez obzira na to to su kariice sa S-nastavkom tipine za slavenski nakit u 10. i 11. st., takva S
petlja se nalazi ve na paru luksuzno izraenih zlatnih naunica iz Golubia kod Knina koje su
datirane u 6.-7. st. Slinih primjeraka naunica i kariica sa S-petljom ima jo dosta na merovinkobajuvarskom podruju. Iz svega proizlazi kako su S-petlje postojale i prije bjelobrdske kulture, tj.
dosta prije u bizantskim radionicama Sredozemlja. Stoga je vjerojatno kako su domae radionice
izraivale i ovaj tip kariica, ali ni u kojem sluaju one ne bi mogle biti starije od 10. i 11. st. (neke
kariice sa S-nastavkom naeni su u nekropolama za koje se po njihovim opim znaajkama smatra
kako nisu mlae od 10. st. - Bribiru-Novi put, Bribir-Vratnice, Kai-Grede, Kai-Mastirine,
Biskupija-Lopuka glavica, Mravinci-Glaviine).
eki arheolozi, kao i Karaman, smatraju kako su one proizvod stranih radionica. No, ako su se u
domaim radionicama izraivale naunice i drugi ukrasni predmeti koji su zahtijevali mnogo vee
umijee (npr. poznate naunice iz Biskupije-Crkvina, Koljana..., koje datiraju u 9. i 10. st.), onda su
se i ove naunice, koje su mnogo jednostavnije tehnike i umjetnike izradbe, mogle izraivati u
domaim radionicama.
Velik broj znanstvenika smatra kariice sa S-nastavkom tipinim slavenskim nakitom 10.-12. st.
Ovakva datacija za taj tip kariica na podruju Panonije i istonih Alpi je tona. No na podruju
Dalmatinske Hrvatske pronaeni su pojedini primjerci naunica koji su mogli nastati neto prije
nego je to bio sluaj u sjevernim krajevima, gdje je ta vrsta nakita inae mnogo zastupljenija.
Dakle, veina S-kariica produkt je domaih zlatarskih radionica koje su nastale uglavnom u 10. st.,
a manji broj ih je iz 11. ili 12. st., a ini se kako su domae radionice nakita mogle izraivati
pojedine varijante tih kariica i neto prije 10. st.
KARIICE OD UVIJENE (TORDIRANE) ICE
U najjednostavnije naunice koje ine starohrvatsku kulturnu
grupu ubrajaju se i kariice izraene od dvije, rjee tri uvijene
(tordirane) ice u obliku ueta (slika desno). Uglavnom su raene od bronce ibakra, a vrlo rijetko od
srebra. Posebnu varijantu predstavljaju one kojima je jedan krajzavravao

okruglom malom

petljom, a drugi zavrnutom kukicom kojom su se zakopavale na uho.

Tip je rasprostranjen na itavu podruju Dalmatinske Hrvatske. Najvei broj tordiranih kariica
pronaen je u grobovima na nekropoli Biskupija-Crkvina (13 primjeraka), a naene su i na
nekropolama Bribir-Vratnice, Podgrae kod Benkovca, Bribir-Novi p u t .
Uglavnom ih moemo smatrati proizvodom domaih radionica koje su ih proizvodile dosta rano 9. st. ili najkasnije od samog poetka 10. st.
166

KARIICE S KOLJENCIMA
Po zastupljenosti kariice s koljencima pripadaju standardnom
materijalu starohrvatskog nakita. Njihova brojnost govori koliko
su bile omiljene. Izraene su uglavnom od srebra, a esto i s
pozlatom.

Na

donjem

dijelu

su

ukraene

nekoliko

pseudogranuliranih zrnaca na jednom ili na vie skupova, tj.

koljenaca (gornje na slici). Koljenca mogu biti nainjena i od
uvijene filigranske niti (donje na slici). Po broju koljenaca i po
nainu izrade koljenaca (zrnca ili filigran) mogu se podijeliti na
vie varijanata. Najea je varijanta kariice s tri grozdasta ili kolutasta koljenca od zrnaca.
Kariice s jednim i sa dva koljenca vrlo su rijetke. One pruaju jako raznoliku sliku to se tie
dimenzija tie, i debljine karika. Uglavnom su pravilnog krunog oblika.
Takve se naunice javljaju na mnogobrojnim lokalitetima na matinom podruju stare hrvatske
drave. U neto manjem broju javljaju se i izvan ovog podruja (Bosna i Hercegovina, Lika, Istra).
Naunice s tri koljenca iz grobova Dalmatinske Hrvatske Jelovina datira od 9. do 11. st.
NAROSKANE KARIICE
Ovaj tip naunica je zapravo razvojna ukrasna varijanta kariica s
tri koljenca. To su u stvari kariice s koljencima, samo im je
prostor izmeu koljenaca, gue ili rjee ispunjen filigranom,
granuliranim zrncima ili njihovom imitacijom (slika desno). Neki
primjerci naroskanih naunica spadaju meu najljepe primjerke
starohrvatskog nakita Dalmatinske Hrvatske zbog kienosti i
izrade u tehnici filigrana i granulacije ili u njihovoj kombinaciji,
kao i zbog skupocjenog materijala. One, kao i kariice s koljencima, pripadaju standardnom
inventaru starohrvatskih naunica koje su najrairenije na sredinjem prostoru stare hrvatske drave,
i samo se sporadino nalaze i u drugim krajevima. Datiraju se od 9. do kraja 11. st., ali se ne
iskljuuje i mogunost duljeg trajanja.
NAUNICE S JEDNOM JAGODOM
Naunice s jednom jagodom sastoje se od jagode i karike. Dosta se gusto javljaju na itavom
podruju nekadanje ranofeudalne hrvatske drave, a naroito na njegovu sredinjem dijelu izmeu
Zrmanje i Cetine. Najvei je broj pronaen na ovim lokalitetima: Biskupija-Crkvina, BiskupijaBukorovia podvornice, Koljane-Crkvina, Benkovac-Podgrae, Kai-Mastirine, Kai-Grede,
Biljane Donje-Begovaa...

167

Po tipolokim karakteristikama moemo ih podijeliti u dvije grupe.

^ Naunice ije su jagode izraene od dvije glatke spojene polutke, pa najee imaju bikonian
oblik. Jagode su im bez ukrasa, potpuno glatke, samo im je preko sredine te na krajevima kroz koje
ulazi karika ovijena tanka pletena filigranska nit. Preteno su od bronce, bakra, a manje od srebra.
^ Naunice s veim ili manjim, jajolikim ili okruglim jagodama, bogato ukraenima tehnikom
filigrana i granulacije. Preteno su od srebra, pozlaenog srebra, a manje od bronce, bakra i zlata.
Brojne naunice s jednom jagodom, kao i inae naunice sa upljim jagodama (s jednom, dvije, tri i
sa etiri) na podruju Dalmatinske Hrvatske Karaman je datirao od 9. do 11. st. Drao je 9. st. za
vrijeme cvata tog nakita, s teitem na 10. st., i s mogunou upotrebe i u 11. st.
NAUNICE S DVIJE JAGODE
Medu najrjee naunice koje ine sastavni dio
starohrvatskog kruga ubrajaju se naunice s dvije
jagode. Naene su na lokalitetima BiskupijaCrkvina (5 komada, slika desno), Knin-Golubi (jedna), Benkovac-Podgrae (jedna) i TriljLatineve kue (dva komada), u m in ju .
Po ukrasnim osobinama moemo ih grupirati u dvije varijante.
^ Naunice kojima su bikonine ili jajolike jagode nainjene od dvije glatke, neukraene spojene
polutke su brojnije.
^ Naunice izraene od pozlaena srebra, ije su jajolike jagode ukraene apliciranom filigranskom
icom i granuliranim zrncima.
One nisu bile omiljene i prihvaene pa je kontinuitet njihova trajanja bio vrlo kratak, no ostaje istina
kako one ine karakteristian dio starohrvatskog nakitnog inventara 9. i 10. st. U prilog tome govori
i injenica kako se taj tip naunica izvan Dalmatinske Hrvatske, osim u Istri, gotovo nigdje vie ne
javlja.
NAUNICE S TRI JAGODE
Najraireniji tip naunica s prostora izmeu Zrmanje i Cetine su naunice sa tri jednako velike
jagode. Nalazimo ih u grobovima gotovo na svim dosada istraivanim nekropolama na spomenutom
podruju, i to u mnogobrojnim varijantama. Njihov osnovni tip uglavnom je svugdje isti - kariica
sa tri uplje jagode jednake veliine, smjetene na istoj udaljenosti, a ukraene filigranom i
granulacijom koji varira od jednostavnih do vrlo kienih. Raene su razliitim tehnikama: "a jour",
"na proboj" ili tehnikom lijevanja pri emu se imitira filigran i granulacija.
Izvan ueg podruja stare hrvatske drave rairene su i u sjevernoj Hrvatskoj, te posebno zapadnoj i
jugozapadnoj Bosni. U razliitim varijantama naene su u velikom broju i u drugim slavenskim
zemljama. Naunice pronaene u ekoj, Poljskoj i Rusiji u osnovi su sline naunicama iz
168

Dalmatinske Hrvatske. Posebno su, po tehnici i luksuznoj izradbi, sline naunice sa ekih i
slovakih nalazita. U Poljskoj su poznate naunice tzv. kijevskog tipa, koje su datirane na kraj 10. i
poetak 11. st. Najbrojnije trojagodne naunice zastupljene su na nalazitima iz okolice Kijeva u
Ukrajini, po emu se i nazivaju naunicama kijevskog tipa. Te se naunice istiu brojnim
varijantama, ali i luksuznom izradom od plemenitih metala, zlata i srebra, a datirane su u 10. i 11. st.
U Ugarskoj su pronaene naunice tzv. "tokajskog tipa", a nalazimo ih jo i u Bugarskoj, Srbiji i
Makedoniji. Ovaj tip naunica karakteriziraju na bonim stranama karike dvije manje jagode, pa se
tako razlikuju od naih kojima su osnovne karakteristike jednakost svih triju jagoda.
Karaman je i ovaj tip naunica datirao od 9. do 10. st., a zatim je iznio kako su one mogle trajati i
kroz 11. st., te u pojedinim (vrlo rijetkim) sluajevima sve do u kasni srednji vijek.
Karaman je upozorio na naunice tog tipa prikazane na jednoj konzoli splitskog zvonika sv. Duje iz
14. st. Istraujui kasnosrednjovjekovno groblje u Brnazima kod Sinja, S. Gunjaa je u grobu (br.
88) pronaao par luksuzno raenih trojagodnih naunica zajedno s novcem Ludovika Anuvinskog
(1342.-1382.). Naunice iz Brnaza, kao i ostale trojagodne naunice s tog podruja, sline su
naunicama tzv. kijevskog tipa s proupljenim jagodama ukraenim granulama, a izmeu jagoda
imaju dva radijalno postavljena kolutia. Izraene su od
pozlaena srebra (gornje na slici lijevo).
Ova varijanta trojagodnih naunica, kao i ona kojima se
srednja jagoda preobraava u oblik piramide (donje na
slici) pripada dosta mlaem vremenu. S. Gunjaa dri
kako se takve naunice kod nas javljaju tek u kasnom
srednjem vijeku, tj. u 14. st. No Jelovina dri kako
pojedini primjeri samo mogu potvrditi njihovo due
trajanje,

ali

ih

ne smijemo

odvajati

od

ostalog

starohrvatskog nakita iz vremena 9.-11. st., iako one

mogu ii i kasnije u 13., pa ak i u 14. st.
Svi tipovi nakita sigurno nisu jednako trajali. Pojedini tipovi su bili manje, a pojedini due u
upotrebi. To je najvjerojatnije ovisilo o omiljelosti i modi tog vremena, a naunice trojagodnog tipa
su bile vrlo omiljennakit i vrlo dugo su

se upotrebljavale. Na najveem dosad istraenom groblje na

ovom podruju - sv. Spas na vrelu rijeke Cetine - u ukupno 1162 otkrivena groba pronaeno je 149
primjeraka naunica tipa sa trijagode, unutar kojih ima itav niz raznih varijanata. Po opim
karakteristikama i znaajkama, ovo groblje ukazuje na vrlo dug kontinuitet, ali isto tako jasno se
oituje i prilino kasni poetak (masovnijeg) ukopavanja, za koje se pretpostavlja kako nije moglo
nastati prije poetka 10. st. S druge strane, za ranija pokapanja govore nam pojedini tipovi naunica
naeni u grobovima iji je cvat trajanja bio u 9. i 10. st. Meutim, njihov je broj u odnosu na
169

naunice trojagodnog tipa vrlo malen, pa nas to upuuje na zakljuak da se na groblju sv. Spas
moda pokapalo ak i u 9. st., ali ne tako intenzivno kao to je to bilo u 10.-11. st. i dalje.
U istraena groblja ovog podruja koja imaju iste ili sline karakteristike spadaju jo nekropole
istraene u Smrdeljima kod Skradina, te istraena kasnosrednjovjekovna nekropola u Brnazima kod
Sinja, nekropola Bribir-Dol i Biljane Donje-Begovaa. U svim tim nekropolama prevladava nalaz
trojagodnih naunica, meu kojima ima mnogo ba onih varijanti koje se na osnovi popratnih nalaza
datiraju od 12. do 14. st.
Nikola Jaki je u svom radu Crkve na Begovai i problem starohrvatskih nekropola (Diadora 11,
1989.) vezao nakitne oblike s Begovae uz umjetnike stilove predromanike, romanike, gotike,
renesanse i baroka. Trojagodne naunice determinira produktom gotikih obiljeja, te ih datira u 14.
i 15. st.2 Tim je radom Jaki podvrgao temeljitoj reviziji kronoloku shemu srednjovjekovnih
grobova.

Dataciju

trojagodnih

naunica

kasni

srednji

vijek

ponavlja

radu

Kasnosrednjovjekovno groblje kod crkve sv. Spasa u Vrh Rici (SHP 23/1996.).
Toni Buri je u knjizi Sv. Juraj od Putalja odbacio Jakievu kronoloku shemu i ostao je pri
tradicionalnoj, navodei tome tri razloga (strati grafija i kronologija putaljskog groblja i analogije,
opi povijesno-civilizacijski okvir naeg srednjeg vijeka, te ponovna analiza lokaliteta na
Begovai).3
Ovaj tip starohrvatskih naunica bio je najomiljeniji nakit, zbog ega se i mogao dugo odrati u
upotrebi. Jelovina navodi kako je vrijeme trajanja ovih naunica bilo od 9. do 15. st. One su u
velikom broju zastupljene na gotovo svim nekropolama ovog prostora, pogotovo na grobljima na
kojima je ustanovljen dug kontinuitet trajanja (npr. Biskupija-Crkvina, Smrdelji, Cetina-Sv. Spas,
Biljane Donje-Begovaa.). One su proizvod domaih radionica i majstora zlatara koji su bizantske
prototipove razvijali i izraivali prema potrebama i domaem ukusu u vrijeme cvata stare hrvatske
drave.
NAUNICE SA ETIRI JAGODE
Po Karamanu naunice s etiri jagode su se razvile od bizantskih grozdolikih naunica, ali su se u
izradi i varijantama oblika toliko udaljile od uzora da ga s pravom moemo smatrati najspecifinijim
primjerom starohrvatskih naunica, najvjerojatnije izraenih od domaih zlatara u dalmatinskohrvatskim radionicama.

2 Na osnovi horizontalne stratigrafije nekropole, ostatke koje su Dasen Vrsalovi i Duan Jelovina tumaili kako zidove
antikog ruralnog objekta, Jaki interpretira kao stariji crkveni objekt, prethodnik manje srednjovjekovne crkve s
bonim kapelicama.
3 Buri u temeljima na Begovai vidi ostatke antike profane arhitekture, a ne veliku starokransku baziliku (u apsidi
vidi samo uobiajenu antiku egzedru). Tome navodi dva razloga - vrlo rijetke nalaze starokranskog crkvenog
namjetaja te dva groba s ranokarolinkim ostrugama u apsidi mogue crkve to nije mogue jer je prostor apside
rezerviran za oltar i tu mogu doi samo svetake relikvije.

170

Naunice sa etiri jagode najbrojnije su zastupljene u matinom podruju stare hrvatske drave izmeu Zrmanje i Cetine, ali nisu toliko brojne, kao to su to npr. naunice s jednom i s tri jagode.
Naene su na nekropolama: Biskupija-Crkvina (13 komada), Biljane Donje-Begovaa (4 komada),
Bribir-Vratnice (dva komada), evrske (dva komada), Devrske-Leajia glavica (dva komada),
Solin-Majdan (dva komada), Mravinci-Glaviine, Prvi-Luka (5 k o m ad a). Pronaene su i u Lici
(Lee-Otoac), u Gornjoj Hrvatskoj (Sisak), u Sloveniji (Ptuj, vjerojatno velikomoravski import), te
u Bosni i Hercegovini (Mihaljevii, Mogorjelo i Viii), ali
uvijek kao sporadini nalazi (tj. kao import iz Dalmatinske
Hrvatske). Sline naunice nalazimo i u srednjoj i istonoj
Evropi, i to uglavnom iz ostava, a manje iz grobova.
Naunice sa etiri jagode datiraju se od 9. do 11. st., a kod
pojedinih varijanti ne moemo iskljuiti i due trajanje. To
se u prvom redu odnosi na varijantu naunica kojima je na
gornjem kraju okomite osi nataknut na kariici umjesto
etvrte jagode ukras u obliku polumjeseca (slika lijevo).
NAUNICE KARANTANSKO-KETLAKE I BJELOBRDSKE KULTURNE SKUPINE
esto se na slavenskim nekropolama zapaa mijeanje pojedinih predmeta koji pripadaju razliitim
kulturnim grupama. Tako su npr. sporadini bjelobrdski i karantansko-ketlaki nalazi dospijevali do
lokaliteta u Dalmatinskoj Hrvatskoj, a isto se tako u sjevernoj Sloveniji, unutar karantansko-ketlake
skupine, javljaju nalazi bjelobrdske skupine. To vrijedi i za Bosnu i Hercegovinu, pogotovu njezin
zapadni dio, gdje se unutar dalmatinsko-hrvatske nakitne skupine mijeaju predmeti bjelobrdskog i
ketlakog kruga (Mihaljevii, ipulji kod Bugojna, Gomjenica kod P rijedora.).
Naunice karantansko-ketlake kulturne grupe
U starohrvatskim grobovima izmeu Zrmanje i Cetine pronaen je i odreen broj naunica koje se
po tipolokim osobinama razlikuju od starohrvatskih. Najvei broj tih nalaza pripada karantanskoketlakoj kulturnoj skupini koja se prostirala na istonom alpskom podruju sa sreditem u Sloveniji
i dijelom u Austriji, gdje su obitavali karantanski Slovenci. Ova je kulturna skupina nastala u 8. st. i
trajala je do 10. st., te ima vrlo bliske dodirne toke s dalmatinsko-hrvatskom kulturnom skupinom.
Slinost se oituje ne samo zbog njihova priblino zajednikog poetka u toku 8. st., nego i po nizu
zajednikih osobina brojnih nekropola na redove obiju skupina s mnotvom grobnih priloga 9. i
10. st.
Naunice naene u grobovima Dalmatinske Hrvatske koje pripadaju raznim tipovima karantanskoketlake kulturne skupine moemo podijeliti na nekoliko tipova.

171

^ Najbrojnije su bronane naunice kojima je na donjem

dijelu okrugle kariice umetnuto jedno, ili ee, dva
raznobojna staklena zrnca (perle), a izmeu njih omotana je
tanka mreasta ica (desna na slici), ili su nanizani mali
iani kolutii (lijeva na slici).
^ Drugom tipu pripadaju bronane (ili bakrene) naunice sa
tri okrugle jagode nainjene od pletene tanke ice u obliku
kolutia (slika desno). Jagode su smjetene na donjem dijelu
tankih okruglih kariica, koje na jednom kraju zavravaju s
okruglom ukom, a na drugom kukicom.
^ Najtipinije naunice za krajeve Karantanije jesu kariice od bronane ice, kojima
se donji dio viestruko savija u petlje (obino tri do pet), s kojih opet vise privjesci od
tordirane tanje ice, poput resa (slika lijevo).
^ etvrti tip ine naunice s privjeskom, nainjene obino od tanke bakrene ili
bronane ice, a neke su dosta masivne i izraene od lijevane bronce. Tri primjerka
ovakvih naunica su naena u Plavnu kod Knina.
Svi navedeni tipovi naunica karantansko-ketlake kulturne skupine sasvim sigurno
importirani su iz Karantanije na podruje Dalmatinske Hrvatske, a pripadaju periodu od 8. do 10. st.
Naunice bjelobrdske kulturne grupe
U susjedstvu ovih kulturnih skupina, sa sreditem
u Bijelom brdu kod Osijeka, oko 950. nastala je
trea kulturna skupina - bjelobrdska kulturna
grupa. Ona se razlikuje od dalmatinsko-hrvatske
skupine po vremenu nastanka i prostoru prve
pojave, kao i po kulturnim prilozima. Meutim u jednom vremenskom razdoblju te se dvije skupine
susreu, i neko vrijeme zajedno egzistiraju (jer dalmatinsko-hrvatska skupina traje neto iza 1000.).
Dosad najvei broj naunica bjelobrdskog kulturnog kruga u grobovima na podruju Dalmacije
potjee s nekropole: Biskupija-Crkvina (7 komada, tu su jo opot kod Benkovca, Bioino Selo kod
Kistanja...). Sve naunice su izlivene od bronce, a preteno su etverojagodnog tipa ili sa srednjim
produetkom u obliku privjeska. Navedeni se tipovi vrlo rijetko javljaju u grobovima na podruju
Dalmatinske Hrvatske (ne raunajui kariice sa S-nastavkom i tordirane) pa su vjerojatno dospjele
trgovinom iz bjelobrdskog kulturnog kruga. Njihovu pojavu na tlu Dalmatinske Hrvatske moemo
okvirno postaviti u vrijeme od 2. pol. 10. do 12. st.

172

PRSTENJE
PRSTENJE STARIJEG HORIZONTA (8. st. - sredina 9. st.)
U starohrvatskim nekropolama horizonta 8. i poetka 9. st. prstenje je naeno samou enskim i
djejim grobovima, i to u relativno malom broju u odnosu na ostale grobne nalaze. Na nekropoli
Nin-drijac naena su 23 prstena (u pet grobova bila su po dva prstena, a u jednom tri), na nekropoli
Nin-Materiza jedan prsten i na nekropoli Kai-Maklinovo brdo etiri prstena u tri groba. Veina tog
prstenja razlikuje se oblikom, ukrasom, materijalom i nainom izradbe od prstenja iz starohrvatskih
grobova 9.-11. st., gdje su prsteni daleko raznolikiji i brojniji. J. Beloevi je prstenje ovog horizonta
podijelio u dvije grupe:

obino lijevano ili kovano i neukraeno prstenje, polukrunog ili trokutastog presjeka,

prstenje od tankog bronanog, preteno srebrnog lima, s proirenjem na prednjoj strani.

Obino lijevano ili kovano i neukraeno prstenje, polukrunog ili trokutastog presjeka, sa

sastavljenim

ili

prebaenim

krajevima

jedan

povie

drugoga,

karakteristino

je

za

ranosrednjovjekovna groblja raznih kulturnih i etnikih grupacija. Na nekropoli Nin-drijac ovakvi

su prsteni naeni u tri groba (u enskom grobu 48 (slika desno), u grobovima
18 i 95) koja predstavljaju najstarije grobove na nekropoli, i datiramo ih u
1. pol. 8. st. Porijeklo im treba traiti u kasnoantikim radionicama, odakle je
kao import dospjelo u starohrvatske grobove poganskog horizonta, za razliku od slinogprstenjaiz
starohrvatskih grobova 9.-11. st., koji su rad domaih zlatarskih radionica.
^ Prstenje od tankog bronanog ili srebrnog lima, s proirenjem na prednjoj strani u obliku romba,
pravokutnika, a najee izdueno ovalnog oblika, gotovo je uvijek ukraeno raznolikim punciranim
i graviranim ukrasom. Ovo je karakteristian tip za starohrvatska groblja ranog horizonta sjeverne
Dalmacije. Taj tip prstenja nije naen meu brojnim i tipoloki raznovrsnim prstenjem
starohrvatskih grobova 9.-11. st., kao to nema ni bizantskih grozdolikih naunica. Tipoloko
srodnih primjeraka nalazimo meu prstenjem kulturne grupe 10.-11. st.
Prstenje od bronanog ili srebrnog lima s proirenim prednjim dijelom naeno je na nekropolama
Nin-Materiza, Nin-drijac i Kai-Maklinovo brdo. Ovo se prstenje moe ire datirati u 8. st. pa sve
do sredine 9. st. (gornja granica je odreena na temelju cjelokupne arheoloke slike nekropola, a
donja je granica datirana novcem franakog cara Lotara iz groba 62 (majka s djetetom) s nekropole
Nin-drijac). Ovo prstenje je izravni import bizantskih zlatarskih radionica, jer je teko pomisliti
kako su Hrvati ve u 8. st., tj. neposredno po doseljenju, mogli sami proizvoditi tako kvalitetan i
raskoan nakit.
Analogije za ovo prstenje nalazimo u grobovima Koman kulture - nazvane po poznatoj nekropoli
7.-8. st. nalazita Koman u sjevernoj Albaniji. Ta je kultura pripadala preteno starosjedilakom
stanovnitvu s jakim bizantskim utjecajem, a u stanovitoj je mjeri bila i pod avaro-slavenskim
173

utjecajem. Tako npr. u nekropoli Bukel i Calaja Dalmaces nalazimo prstenje s ugraviranim
pentagramom koje je potpuno analogno primjerku iz groba 63 s nekropole Nin-drijac (slika dolje),
a isto je tako i prsten s ugraviranim kriem na prednjem proirenom dijelu analogan prstenu iz groba
53 s nekropole Kai-Maklinovo brdo.
Osim u nekropolama Koman kulture, analogije za prstenje nalazimo u avaroslavenskim nekropolama na podruju Karpatske kotline i Panonske nizine, u kojima
takav tip prstenja nalazimo u mlaem horizontu grobalja, a datiran je u 2. pol. 8. st. Najbrojniji je taj
tip prstenja na podruju nekadanje Velikom oravske drave. Prstenje od bronanog ili srebrnog
lima, sa titastim proirenjem na prednjem kraju, naeno u starohrvatskim nekropolama na podruju
sjeverne Dalmacije, starije je od tog tipa prstenja iz slavenskih nekropola s podruja Moravske,
Slovake, te susjednih podruja Donje Austrije i sjeverozapadne Maarske. Taj se tip prstenja na
navedenim podrujima javlja poetkom 2. pol. 9. st.
PRSTENJE MLAEG HORIZONTA (sredina 9. st. - 12. st.)
Poslije naunica najbrojniju grupu grobnih nalaza na podruju Dalmatinske Hrvatske predstavlja
prstenje. Nosili su ga mukarci, ene i djeca. Broj prstenova u jednom grobu je razliit. Veinom je
pokojnik imao samo jedan prsten na ruci, ili po jedan na svakoj, ali se ponekad nalo i po nekoliko
komada na lijevoj ili desnoj ruci.
L. Niederle je prema nainu obrade, oblicima i ukrasu pokuao prstenje grubo klasificirati u tri
osnovne grupe:

masivni

pleteni

kovani od limene trake.

Unutar svake grupe svrstao ih je opet u podgrupe, odnosno varijante, prema obliku i ukrasu.
Obraujui staroslovenske nekropole u sjevernoj Sloveniji, J. Koroec je upotpunio Niederleovu
podjelu i podijelio prstenje na 14 tipova.
to se tie porijekla, neki oblici vuku porijeklo iz kasnoantikih i bizantskih radionica ili su njihova
imitacija, a neki pripadaju bjelobrdskom ili ketlakom kulturnom krugu. Veina pronaena prstenja
po svojim oblicima, ukrasu i izradbi pripada produkciji domaih zlatarskih radionica (iroka
rasprostranjenost i brojnost prstenja na podruju na kojem je ustanovljeno postojanje domaih
radionica).
Duan Jelovina je prstenje podijelio na etiri osnovne grupe:

ljebasti lijevani ili kovani (kanelirani)

obini kovani ili lijevani

lijevani masivni

prsteni s ukrasom.
174

ljebasti (kanelirani) prsteni

ljebasti prsteni su raeni od manje vrijednih metala, uglavnom od bronce, a samo neki od bakra, a
jo su rjei od pozlaene bronce. S unutranje strane uvijek su ravni, a uzdu itave vanjske povrine
teku im po dvije paralelne kanelure. Ukrasni motiv paralelnih ljebia izraen je tehnikom
iskucavanja, odnosno otiskivanja, a vrlo esto i lijevanjem.
Ovaj je tip zastupljen na gotovo svakoj dosad istraivanoj nekropoli u Dalmaciji, pa je bio vrlo
omiljen. Zbog toga, i zbog jednostavnosti u izradi bio je dosta dugo u upotrebi (ak do 15. st.).
Proizvod je domaih radionica.
Obini kovani ili lijevani prsteni
Na drugom mjestu po zastupljenosti je jednostavno prstenje nainjeno lijevanjem ili kovano od
tanke ipke trokutastog presjeka ili u obliku slova D. Krajevi su ili zailjeni i u prijelazu jedan preko
drugog zalemljeni, ili su spojeni malom zakovicom. Neki primjerci su i ukraeni, pa ih po tome
moemo i razvrstati u nekoliko varijanata:

prstenje koje je na bonim stranama ukraeno tehnikom punktiranja ili cizeliranja u obliku
malih trokutia

prstenje s vertikalnim guim ili rjeim kanelurama ili cik-cak urezima koji teku po itavoj
vanjskoj povrini.

Ove varijante su isto tako vrlo este i na nekropolama izvan naeg podruja (Bijelo brdo, Klotar,
Ptujski grad, Gomjenica kod P rijed o ra.), a datira se od 9. do 12. st.
Ovakvo jednostavno prstenje uvrtavamo u standardni nakitni materijal. On se javlja u svim
srednjovjekovnim grobljima razliitih kulturnih grupacija.
Lijevani masivni prsteni
Vrlo masivni prsteni polukrunog presjeka izraeni su lijevanjem od dosta loe legure olova i cinka
(ili srebra i olova) pa su esto loe sauvani. Sudei po rijetkim nalazima, i po opim znaajkama
nekropola s kojih potjeu (Bribir-Vratnice, Bribir-Novi put, Kai-Grede, Biljane Donje-Begovaa),
nisu bili dugo u upotrebi - najkasnije do kraja 10. st.
Lijevano masivno prstenje ima standardni oblik. Potjee jo iz antike. To su jednostavni kolutii
presjeka u obliku slova D, bez ikakvih ukrasa, a karakteristini su za slavenske kulture 10. do 11. st.
Ovakvu dataciju za nae prstenje potvruju popratni grobni nalazi.
Prsteni s ukrasom
U starohrvatskim grobovima nalazimo i dosta fino raenog prstenja. U prvom redu to su oblici koji
su nastali pod antikim utjecajem. Takvo je prstenje izraeno od bronce, bakra, srebra, srebra s
pozlatom i zlata, u razliitim tehnikama i s raznim ukrasima. Obino su na prednjoj strani ukraeni
rozetama u koje je umetnuto raznobojno staklo ili kamen. Ima i takvih kojima je umjesto rozete
175

plosnata ploica, etverokutna ili kruna oblika, na kojoj je urezan monogram ili neka druga
figurativna oznaka. U ovu se grupu ubrajaju i oni koji umjesto ploice imaju visoku kupolu ukraenu
granulacijom ili malim zrncima od staklene paste. Zbog raznovrsnosti oblika ovu grupu prstenja vrlo
je teko klasificirati u pojedine varijante. Jelovina ga dijeli na etiri varijante:

prstenje od tanjeg lima s proirenom prednjom stranom, izvedeno je tehnikom iskucavanja

(vrlo est oblik ukrasnog prstenja - Biskupija-Crkvina, Biskupija-Bukorovia podvornice,
Cetina-Sv. Spas, Bribir-Vratnice, Kai-Grede, Kai-Mastirine, Biljane Donje-Begovaa...,
jako uobiajen nalaz na mnogim slavenskim grobljima razliitih kulturnih grupa, najvie su
zastupljeni meu materijalom bjelobrdske kulture, a poneto i u ketlakom kulturnom krugu)
datira se od 9. do 12. st.

prstenje kojemu su koluti od tankog lima, a na proirenoj prednjoj strani zalemljene su

poligonalne elije u kojima su umetnuta staklena raznobojna zrna, veinom bijele, crvene ili
tamnoplave boje (nisu rijetki, nalazimo ih na gotovo svim nekropolama Dalmatinske
Hrvatske, najvjerojatnije vode porijeklo iz kasne antike, a bilo je u upotrebi i u Bizantu,
odakle su ga preuzeli Slaveni), dva zlatna s lokaliteta Biskupija-Crkvina (grob 29), poznati
zlatni prsten iz Trilja, prsten s auriranom krunom iz Biljana Donjih-Begovaa (grob 549).
prstenje od debljeg bronanog ili srebrnog lima, iji krajevi su zalemljeni ili spojeni
zakovicom, vanjska povrina koluta ukraena je pletenicom ili geometrijskim motivom
iskucanih ili graviranih kuglica, kvadratia.

(Glaviine, Biskupija-Crkvina, Cetina-

Sv. Spas, Solin-Crkvina, Biljane Donje-Begovaa).

lijevano prstenje koje imitira jednostavnije oblike, a sastoji se od proirene i ojaane prednje
strane na kojoj su udubljene rupice za ukrasna staklena zrna (tu spada i prstenje koje na
prednjem proirenom dijelu ima razliite plastine motive kao ukras, npr. motiv stisnutih
aka, Cetina-Sv. Spas i Biljane Donje-Begovaa), potjeu iz kasnijeg razdoblja, nisu nastali
prije 11. ili 12. st.

OGRLICE (ERDANI)
Prema oblicima i materijalu, ogrlice moemo podijeliti u dvije grupe:
nizovi od metala i
nizovi od perla.
U ranom horizontu starohrvatskih nekropola (8. i 1. pol. 9. st.) ogrlice predstavljaju vaan nakitni
predmet i gotovo sve su izraene od sitnih zrnaca staklene paste raznih oblika i boja. Zastupljene su
u enskim i djejim grobovima. Na nekropoli Nin-drijac naene su u 24 groba, na nekropoli KaiMaklinovo brdo u 9 grobova, na nekropolama Nin-Materize i Biljane Donje-Prine u jednom
g r o b u . U starohrvatskim grobovima mlaeg horizonta (9.-12. st.) naen je relativno mali broj
predmeta koji bi inili nizove ogrlica.
176

Metalni nizovi su vrlo rijetki. Najpoznatija je zlatna ogrlica pronaena u jednom grobu u Trilju,
koja se sastoji od 24 jajolika zrna ukraena filigranom (datirana u 2. pol. 8. st.). Na nekropoli
Glaviine u Mravincima kod Splita naena je ogrlica koja se sastoji od osam jajolikih privjesaka od
pozlaenog srebra. Privjesci su uplji, otraga zatvoreni ravnom ploicom, dok im je prednja strana
konveksna i ukraena tehnikom filigrana i granulacije. Na vrhu privjeska je mala uka kroz koju se
provlaila nit kojom se erdan vjeao oko vrata. Slina ogrlica od istog materijala naena je na
nekropoli Crkvina u Biskupiji, ali nema podataka o okolnostima nalaza. Na Majdanu kod Solina
naena je ogrlica od srebrenih i pozlaenih zrnaca.
Drugu grupu ogrlica ine nizovi od perla izraenih uglavnom od stakla ili
staklene paste, a katkad i s privjeskom. Boja i oblici zrnaca su raznoliki.
Prevladava bijela, plava i siva boja. Zrnca su veinom jednobojna, a neka imaju
vie boja. Ni ovu vrsta ogrlica nije esta u inventara starohrvatskih grobova.
Naene su u Biskupiji-Crkvina, na nekropoli Biljane Donje-Begovaa (tri
komada) (slika lijevo), Kai-Mastirine (jedan komad). Najvei dosad pronaeni
erdan od niza perlica, koji se sastoji od 1040 zrnaca i metalnog privjeska, naen
prilikom revizije iskopavanja 1951. na lokalitetu Biskupija-Crkvina u enskom
grobu zajedno s dva para etverojagodnih naunica i dva zlatna prstena. Na osnovi analognih
erdana iz Slovake, S. Gunjaa ga je datirao u 9.-10. st. dok Karaman taj erdan pripisuje
direktnom importu iz bjelobrdske kulturne grupe i datira ga u 2. pol. 10. ili 11. st. Potpuno slian
erdan, koji pokazuje veliku istovjetnost s biskupijskim, i po broju zrnaca i materijalu te po
naunicama naenim u istom grobu jest nalaz na nekropoli u Mihaljeviima. Razlika je samo u
tome to su naunice neto jednostavnije izradbe.
Na nekropoli Strane-Gorica pronaene su u 4 groba. Ogrlica naena u enskom grobu 120 bila je
sastavljena od 47 perli od staklene paste, razliitih po veliini, obliku i boji. Preteito su zelene boje,
srebrnasto bijele ili kao biser sive, ponekad su obojene u nijansama smee, radij alno-trakastog
izgleda, staklaste do sedefaste sjajnosti. Perle poligonalna oblika, zelenkaste i plave boje, oble perle,
te dvije dvolane perle inile su dio inventara groba 3. U grobu 18 evidentirana su dva primjerka.
Jedna perla cilindrinog oblika plave boje i druga jagodastog oblika.
U djejem grobu 127 otkrivena je ogrlica sastavljena od kombinacije staklenih i metalnih perli 99 perli od stakla i staklene paste razliitih oblika, preteno plave i ute boje, i 16 srebrnih zrna
sainjenih od dviju polutki spojenih ornamentalnim uzorcima kruna oblika izvedenim od
filigranske niti kojim su bili optoeni i krajevi zrna. Poloaj nalaza upuuje kako se radilo o jednoj
ogrlici, sainjenoj kombinacijom staklenih perli i srebrnih zrna (jagoda), kakve su naene na
ranosrednjovjekovnim grobljima u Kai u na Maklinovom brdu i Grborezima kod Livna. Ova se
grobna cjelina okvirno datira u 8. st.
177

Drugi nalazi ogrlica ili dijelova ogrlica s metalnim zrnima, s nalazita Kai-Maklinovo brdo,
rimske vile u Viiima i srednjovjekovne nekropole u Grborezima, ili su neornamentirani ili se
javljaju s drugaijim ukrasnim motivima. Ogrlica iz Grboreza, sastavljena od 8 srebrnih
jednostavnih zrna

i9

perliodstaklene paste, kao i druga iz Viia nastale su

u okviru bizantskog

zlatarstva, odnosno dalmatinsko-hrvatskog nakita. Izvan navedenog podruja ogrlice s ukraenim

zrncima od pozlaenog srebra javljaju se u inventaru grobalja velikomoravskog kulturnog horizonta,
datiranog na kraj 8., odnosno u 9. st., te s lokaliteta Zalavar u Maarskoj (9. st.).
,

U Golubiu kod Knina naena je ogrlica datirana u 7. st.

(slika lijevo). Ukrasni motiv s ogrlice iz groba 127 s
nekropole Strane-Gorica izvedbom i rasporedom gotovo
je sukladan ukrasnom uzorku s golubikog nalaza,
preciznije zrnima bez polumjeseastih privjesaka. Ukrasni
uzorci s triljskog nalaza su drugaiji. Izvedeni su
filigranskom niti oblika spone ili lire. Nalaz se ogrlice iz
Trilja, kao i nalaz iz Golubia, dre se nasljeem
bizantskog zlatarstva, odnosno tradicijom antike. Za nakit

iz Golubia Z. Vinski navodi kako je izraen u radionicama jednog od dalmatinskih gradova koji su
tada bili pod bizantskom vlau.
Na prostoru Istre ogrlice od staklenih perli predstavljaju omiljen enski ukras od kasne antike do kraja
8. st., a u starohrvatskom horizontu 9. i 10. st. nisu poznate pa kod pripadnika drugog vala slavenskog
naseljavanja Istre, poslije 788., ogrlica vjerojatno nije bila standardni element enske nonje.
Prema obliku zrnaca erdane je teko etniki i vremenski opredijeliti, jer su isti oblici i materijal
od kojega su nainjeni bili dugo u upotrebi u mnogih naroda. Brunmid smatra kako su one dospjele
iz Indijskog mora, a Poulik porijeklo zrnaca sa slavenskih nalazita trai u crnomorskim
radionicama. J. Koroec smatra kako su bisere izraivali sami Slaveni u svojim radionicama jer su
ogrlice od stakla ili staklene paste na ovom prostoru poznate i prije doseljenja Slavena (nalazimo ih
u grobovima raznih ilirskih kultura).
Zrnje ogrlica pronaenih na teritoriju Dalmatinske Hrvatske vjerojatno je u nae krajeve dospjelo
kao import iz mediteransko-bizantskih zlatarskih radionica ili karolinkog kruga. U prilog tome
govori njihov relativno vrlo mali broj u nekropolama. Preteito su izvedene od staklene paste, i
tipoloki su srodne ogrlicama koje pripadaju irem vremenskom rasponu i koje su prisutne u svim
slavenskim grobljima ranog srednjeg vijeka. Zastupljene su i u grobljima karantansko-ketlakog
kulturnog kruga, gdje ea uporaba ogrlica od staklenih perli poinje u II. fazi, ali se u najveem
broju i kao specifian nakitni element javljaju na podruju bjelobrdskog kulturnog kompleksa.
erdani s podruja Dalmatinske Hrvatske, pronaeni su zajedno sa etverojagodnim naunicama
(Biskupija-Crkvina) i naunicama sa tri koljenca (Begovaa), pa se datiraju od 9. do 12. st.
178

TORKVESI
Torkvesi su jednostavne ogrlice izraene od viestruko pletene (tordirane) bronane ice. Ovom
vrstom nakita obiluje bjelobrdski i ketlaki kulturni krug, a meu nakitom starohrvatskog kulturnog
kruga su rijetki. Iz ranog horizonta starohrvatskih grobova potjee jedan torkves s nekropole KaiMaklinovo brdo (grob 53), jedan s nekropole Nin-drijac, jedan iz Grboreza pokraj Livna..
Torkves iz Kaia izraen je od srebra, masivan
je i tordiran gotovo cijelom duinom. (slika
lijevo) Krajevi su mu stanjeni i okruglog su
presjeka. Jedan kraj zavrava malom spljotenom
uicom, a drugi je savijen u kukicu.
Srodan mu je torkves s nekropole Grborezi kod
Livna, a tipoloki mu je srodan i torkves iz groba
iz vremena seobe naroda iz Ptuja.
Oblikom i veliinom razliit je torkves

nekropole Nin-drijac koji je naen na vratu

djeteta u grobu 322 (slika dolje) koji je pripadao
hrvatskom dostojanstveniku. Izraen je od bronane ice etvrtastog presjeka koja se prema
krajevima stanjuje
krunim
cijelom

zavrava

presjekom.

Gotovo

duinom

ukraen

je

graviranim kruiima i volutama.

Torkvese

kao

nalazimo

enski

od

nakit

prapovijesnih

balkanskih kultura preko antike i

doba

velike

seobe

naroda

do

slavenskih grobova ranog srednjeg

vijeka gdje su rijetka pojava jer su
ih nosile samo izuzetne linosti, a
to

nam

potvruje

nalaz

nekropole Nin-drijac.
Svi

ovi

torkvesi

vjerojatno

predstavljaju nakit u sekundarnoj

upotrebi. Oni su prava rijetkost ne samo u starohrvatskim grobovima na tlu Dalmacije, ve i u
slavenskim grobovima uope.

179

DIJADEMI I UKRASNE APLIKE

Ukrasne aplike i dijademi su raeni od pozlaenog srebra, pozlaene bronce, a esto od bronanog
ili bakrenog lima. Najee su ukraeni filigranom ili granulacijom. Dijademi su ukrasne eone trake
koje se sastoje od niza metalnih ploica raznih oblika koje su ili bile priivene na vrpcu od koe ili
tkanine, ili su meusobno povezane koncem, ili ianom kvaicom. Sline ploice mogle su sluiti i
kao ukras na pojasu, ili su se priivale na razna mjesta po odjei, kako nam to ilustrira lik hrvatskog
dostojanstvenika na transeni iz Biskupije.
Po broju i kvalitetnoj tehnikoj izradbi, najvie se
istiu nalazi s lokaliteta Biskupija-Crkvina (slika
lijevo). Brojne metalne ukrasne ploice iz grobova
sa Crkvine mogle su oblikom jednako pripadati
nizu dijadema kojima se kitila glava, i nizovima koji su se privrivali za odjeu ili na pojas.
Naroito se istie jedan niz iz Biskupije, koji bez sumnje pripada dijademu iako su njegovi dijelovi
naeni razasuti pod vratom enskog kostura (na eonoj je kosti, gdje je dijadem bio obavijen, ostala
tamnozelena oksidacija od ploica dijadema od pozlaene bronce). Dijadem se u izvornom obliku
sastojao se od 14 komada etvrtastih ploica s piramidalnim ispupenjem i ukrasom od nizova sitnih
bradavica. Na svakom kraju ploice imaju po jednu rupicu, koja je sluila za spajanje u niz.
Na Crkvini je naeno jo dosta metalnih ukrasnih ploica pravokutnog oblika izraenih tehnikom
tijetenja i iskucavanja, takoer od tankog pozlaenog srebrnog lima. Povrina tih ploica uglavnom
je ukraena nizovima veih i manjih ispupenja, a na krajevima imaju rupicu za spajanje ili
priivanje na odjeu (ne znamo jer nemamo tone podatke o okolnostima nalaza).
Ovakve ili sline ukrasne metalne ploice nisu rijedak nalaz u starohrvatskim grobovima. Osim na
Crkvini, gdje su najbrojnije i najkvalitetnije, nalazimo ih u grobovima na nekropolama: Glaviine u
Mravincima kod Splita, Bribir-Novi put, Bribir-Vratnice, Kai-Mastirine, Biljane Donje-Begovaa,
Strane-Gorica. (te niz pojedinanih sluajnih nalaza). Svi su oni po materijalu i po izradi mnogo
skromniji i jednostavniji od primjeraka pronaenih u grobovima na Crkvini. Prema poloaju u grobu
te ukrasne ploice, uglavnom okruglog oblika od manje vrijednog materijala, sigurno nisu sluile
kao dijademi ve su ukraavale pojaseve ili su se priivale na druge dijelove odjee.
Ta je vrsta nakita uobiajena u ukrasnom inventaru starih Slavena. Iako bi se ovaj nakit pronaen na
prostoru Dalmatinske Hrvatske mogao pripisati bizantskim radionicama, postoji dosta razloga za
pretpostavku kako je izraivan u domaim zlatarskim radionicama 9.-11. st., i to ba u Biskupiji kod
Knina gdje je konstatirano postojanje radionice nakita. Osim brojane zastupljenosti te vrste nakita,
to potvruje i nekoliko kamenih kalupa koji su naeni na tom nalazitu.
Nekolicina aplika pronaena je u grobovima nekropola Biljanje donje-Begovaa, Strane-Gorica i
Bribir zajedno s karakteristinim starohrvatskim nakitom (npr. naunice s jednom jagodom), pa se
one datiraju od 2. pol. 9. kraja 10. st. s vjerojatnou kako su i kasnije u upotrebi.
180

DUGMAD
Unutar skupine nakita dugmad pripada onoj kategoriji nalaza koja uz ukrasnu ima i uporabnu
namjenu. Dugmad se esto nalazi u dalmatinsko-hrvatskim srednjovjekovnim grobljima. Nalazimo
ih i u grobovima za odrasle i djejim grobovima. Po nainu izradbe moemo ih grupirati u dvije
osnovne skupine:

jednostavna dugmad bez ikakva ukrasa

dugmad luksuzne izradbe, ukraena filigranom i granulacijom.

Na prostoru Dalmatinske Hrvatske prevladavaju najobiniji tipovi dugmadi. To su jednostavne

okrugle ili neto spljotene, odnosno izduene kuglice sastavljene od dvije po sredini spojene glatke
polutke od srebra, rjee bronce ili bakra ili pozlaena srebra. Na gornjoj polutki prilemljena je manje
ili vie izduena uica. Neki primjerci imaju na sredini donje polutke kao ukras malu bradavicu ili
vie zrnaca u obliku grozdia. Takva je dugmad naena na mnogim starohrvatskim nekropolama
(Biskupija-Crkvina, Cetina-Sv. Spas, Bribir-Dol, Malj kovo-Greb lje, Kai-Grede, Biljane DonjeBegovaa, Strane-Gorica...). Ovako jednostavna dugmad inae se brojno javlja i na irem
podruju, posebice pak u bjelobrdskoj i karantansko-ketlakoj kulturnoj grupi, a postoji dakako i u
drugim slavenskim zemljama. Openito se tretira kao slavenski element u nonji pri zakopavanju
gornjeg dijela odjee.
U drugu skupinu spada luksuzna dugmad pronaena zajedno s ostalim zlatnim nakitom bizantskog
podrijetla u jednom grobu u Trilju. Ta se dugmad ubraja meu najljepe primjerke izraene od
plemenite kovine. Okruglog je oblika, a itava im je povrina ukraena stiliziranim biljnim motivom.
Karaman ovu dugmad, na temelju novca Konstantina V. Kopronima, datira na kraj 8. st. Na
nekropoli Strane-Gorica pronaeno je sedam komada dugmadi, od kojih pet spada meu luksuzne
primjerke, bogato ukraene granulacijom i filigranom. Osim oblika, naglaenog ornamentalnim
motivom, svih pet primjeraka izdvaja tipoloka pojedinost - karakteristian doetak na donjoj
polutci. Prema doecima u sredinjem dijelu donje polutke unutar starohrvatske se kulturne skupine
lue dvije vrste dugmadi:

dugmad ukraena tuljkom u koje je umetnuto zrno

dugmad kojima se na dnu nalazi apliciran zrnolik ukras.

Svih je pet primjeraka s Gorice izvedeno od plemenitih metala. Ukraena dugmad spada u rijetke
nalaze u starohrvatskim grobovima.
Najvei broj dugmadi luksuzne izrade naen je na nekropolama na prostor eke i Slovake, a datira
se od 9. do 10. st. No dugmad ove tipoloke skupine, starohrvatskog kulturnog obiljeja, drugaija je
po obliku i racionalnijem ukrasnom izrazu.
Veina dugmadi u starohrvatskim grobovima proizvod je domaih radionica raenih po bizantskim
uzorima od 9. do 12. st., pa i kasnije. Dugmad iz Trilja je vjerojatno import iz bizantskoga kulturnog
kruga, posredstvom gradova pod bizantskom upravom na Jadranu u 2. pol. 8. st.
181

PRIVJESCI
Meu malobrojne grobne nalaze u nekropolama Dalmatinske Hrvatske ubrajaju se ukrasni predmeti
u obliku privjeska. Jelovina ih tipoloki svrstava u tri grupe:

privjesci u obliku praporca

privjesci u obliku kria

dvodijelni privjesci.

Beloevi takoer navodi grupu privjesaka u obliku praporca, a uz nju izdvaja srebreni lijevani
privjesak u obliku medaljona s nekropole Nin-drijac (grob 216) te polumjeseasti privjesak s
nekropole Kai-Maklinovo brdo (grob 54) koji Ante Miloevi svrstava meu bronane perforirane
polukrune pojasne privjeske komanske kulture. Meu posebnu varijantu privjeska mogli bi ubrojiti
probueni (rimski) novac, koji se nizao o koncu i vjeao oko vrata ili se priivao za odjeu. Isto je
tako mogue da je vie takvih novia u nizu moglo posluiti i kao ogrlica. U nas su takvi privjesci
naeni na nekropoli Gajine u Katel-Suurcu (15 komada), na nekropoli Nin-drijac, na
Mastirinama u Kaiu (1 komad), na nekropoli Strane-Gorica (4 komada), u Dubravicama kod
Skradina.

Upotreba raznog novca za privjeske, posebice runskog to su ih Slaveni pronali na

nekadanjim rimskim naseljima, posebno je vrlo esta u bjelobrdskoj kulturi.

Pojava probuenog novca u grobovima osobito je svojstvena bjelobrdskoj kulturnoj skupini, gdje je
ustanovljeno da se novac javlja kao element ogrlice, ogrlice-talismana, obian ukrasni predmet ili
kao element bjelobrdskog kulturnog kruga na kulturno kompleksnim grobljima, opet kao dio ogrlice
(privjesak). Bueni antiki novac u funkciji privjeska u sklopu ogrlice poznat je i na tlu Istre, iz
inventara ranosrednjovjekovnih groblja 7. do 9. st. Pojava se sekundarne uporabe rimskog novca kao
elementa ogrlice unutar bjelobrdskog kulturnog kruga pripisuje odrazu iroko rasprostranjenog
obiaja i mode ukraavanja tijekom 10. i 11. st.
Privjesci u obliku praporca su najbrojniji. Pronaeni su na grobljima: Stombrate-Sv. Marta u
Bijaima (dva komada), Biskupija-Bukorovia podvornica (jedan komad), Nin-drijac (tri komada),
u starohrvatskom naseobinskom sloju istono od crkve sv. Kria u Ninu (tri komada), u sluajno
otkrivenom grobu u rnovnici kod Splita (jedan komad).
Praporci su obino nainjeni od lijevane bronce, a rjee od eljeza. Krukolikog su ili ovalnog
oblika s prilemljenom ukom koja je sluila za privrivanje. Donja strana obino je prorezana u
obliku latica, a slui za proizvodnju zvuka (unutar nje bi se umetnuo okrugli mali kameni).
Praporci su u nakitu poznati jo od Ilira, ali i kod drugih naroda od prapovijesti do srednjeg vijeka.
Tipini su za materijalnu kulturu Slavena u ranom srednjem vijeku. Rijetki su u oba starohrvatska
horizonta (7.-9. st., 9.-12. st.) na prostoru Dalmatinske Hrvatske. Najbrojniji su u bjelobrdskoj
kulturi (Bijelo brdo), a nisu rijetki ni u karantansko-ketlakoj kulturi na podruju istonih Alpa
(Ptujski grad).
182

to se tie privjesaka u obliku kria postoji ih nekoliko u Muzeju hrvatskih arheolokih spomenika
ali bez ikakvih podataka o nalazu. Dva su takva kria pronaena u grobovima Stombrate-Sv. Marta i
jedan na nekropoli Cetina-Sv. Spas. Izraeni su od tankoga srebrnog ili bronanog lima i nisu
ukraeni. Na gornjem kraku imaju rupicu kroz koju se provlaila vrpca koja je visjela oko vrata.
Ovakvi privjesci su vrlo rijetki i u susjednim kulturama. U bjelobrdskoj kulturi poznati su takvi
krievi iz Klotra i Vukovara, a isto tako i u ketlakoj je pronaen u Ptujskom gradu.
Trea grupa tzv. dvodijelnih privjesaka je mnogo brojnija u bjelobrdskoj kulturi (Klotar, Vukovar
i Junuzovci). Primjerci iz Dalmatinske Hrvatske su sporadini nalazi i nedostaju im gornji dijelovi.
Tri takva privjeska potjeu iz grobova u Lianima kod Benkovca i sa starohrvatske nekropole na
brdu Spas u Kninu. Nedostaju im gornji dijelovi, a izraeni su od srebra i duguljastog su oblika. Na
njima je reljef koji podsjea na lik konjske glave.

183

MAEVI
Hrvati od vremena doseljenja do irenja franakog utjecaja ne dolaze ili vrlo rijetko dolaze u doticaj
s ovakvom vrstom oruja (potpuni izostanak maeva na lokalitetima datiranim prije kraja 8. st.). Pod
franakim utjecajem poinju se na prostor hrvatske kneevine importirati dugi dvosjekli maevi
(spathe), koji su proizvedeni u porajnskim kovanicama.
Na prostoru Dalmatinske Hrvatske dosad je pronaeno 19 maeva, a uz njih postoje jo dva s
lokaliteta koji su usko geografski, drutveno i privredno povezani s teritorijem Dalmatinske
Hrvatske. To je ma s lokaliteta airi-Stolac na istonoj obali Neretve, te ma iz sela Divoselo na
Velebitu. Nalazi uglavnom potjeu iz unitenih grobova, a rjee sa sustavno istraenih nekropola.
Povezanost ovih maeva s nekropolama ili pojedinanim grobovima vrlo je zanimljiva jer nalazi
maeva iz zapadne i srednje Europe najee potjeu iz ostava ili su pronaeni u koritima rijeka. To
ukazuje na jo uvijek jak poganski obiaj ukapanja meu Hrvatima krajem 8. i u 1. pol. 9. st. (kad je
datirana veina maeva) - uz pokojnika se polau uporabni predmeti (noevi, k re siv a .), pa tako i
oruje (maevi, ostruge, k o p lja .). Ma se u grobu, uz pojedine iznimke, u pravilu nalazi uz lijevi
kuk odnosno lijevu nogu pokojnika.
Ma se sastoji od dva dijela: balaka i sjeiva, a balak se dijeli na jabuicu, rukohvat i nakrsnicu.
Na prostoru Dalmatinske Hrvatske dosad su pronaeni maevi:

tipa H,

poseban tip 1

tipa K,

tip X

prijelazni tip K-O (O-III)

tip a.

Uz maeve pronaene u zatvorenim grobnim cjelinama u pravilu se pronalaze i dijelovi garniture za

zakopavanje koja se sastoji od kopi, jeziaca i petlji.
1. MAEVI POSEBNOG TIPA 1
Za Hrvatsku je posebno zanimljiv Petersonov posebni tip 1 (odgovara prvoj i drugoj Anerovoj
skupini s obzirom na tipologiju balaka maeva posebnog tipa).1
Maeve posebnog tipa 1 vrlo esto obiljeava trodijelno izvedena kruna jabuice, s povienim
srednjim dijelom. Oni nemaju jednoobrazno oblikovanu jabuicu, tako da u ovaj tip spadaju i
maevi sa izrazito otupljenim vrhom jabuice, ali i prijelazni oblici ka tipu H tj. tipu K. Vrlo esto se
prakticira ukraavanje jabuice i nakrsnice tehnikom tauiranja. Nakrsnica je u pravilu kratka, ravna
i masivna, a u uzdunom presjeku slina obliku lee. Sjeivo je u veini sluajeva damascirano, a
gotovo uvijek se na sredini sjeiva nalazi lijeb za otjecanje krvi.
U Hrvatskoj je dosad pronaeno pet maeva posebnog tipa 1 sa etiri lokaliteta:

1 Aner je maeve podijelio u etiri skupine i to: 1. maevi bez ukrasa iz 8. st., 2. ukraeni maevi iz 2. pol. 8. st., 3.
maevi tipa Manheim preteno ukraeni iz 2. pol. 8. i ranog 9. st. i 4. skandinavski maevi posebnog tipa 2 iz ranog 9. st.

184

1. Morpolaa-Tubia kue
Ovaj ma potjee s unitenog ranosrednjovjekovnog groblja. Dugo se vjerovalo kako je rije o
ostacima dva razliita maa. Jabuica se u literaturi povezivala s lokalitetom Plavno kod Knina, a
sjeivo s lokalitetom
Graac kod Skradina.
Jabuica

maa

je

dvodijelna, s gornjim trokutasto i donjim ovalno oblikovanim dijelom te na njoj nisu vidljivi nikakvi
ostaci ukraavanja. Nakrsnica je kratka i masivna, dok je sjeivo dvosjeklo i po sredini ima kanal za
otjecanje krvi.
2. Orli kod Knina
Ovdje su u unitenim grobovima pronaena dva maa, a oba
su dugo vremena u literaturi bila povezivana s drugim
lokalitetima. Jedan je bio pripisivan nalazitu Vrpolje kod
Knina, a drugi nalazitu Biskupija-Crkvina.
Jedan ma predstavlja prijelazni oblik iz posebnog tipa 1 u
tip H (desni ma na slici). Vrh jabuice trokutasto je
oblikovan, a na jabuici se nalaze jedva zamjetni tragovi triju
polja koja su nekad bila ukraena. Nakrsnica je kratka i
masivna. Otrica je dvosjekla. Po sredini sjeiva je kanal za otjecanje krvi.
Jabuica drugog maa izraena je od dva dijela (lijevi ma na slicigore, slika dolje). Gornji dio je
trokutastog oblika i podijeljen je na tri polja, koja su u potpunostiplatiranapozlaenom

mjedi.

Bona polja ukraena su graviranim motivom jelinih granica, dok je sredinje polje ukraeno
dvjema viticama. Donji dio jabuice je ovalnog oblika, dosta je oteen, ali vidi se kako je i on bio
ukraen

graviranim

jelinim

granicama

viticama.

Nakrsnica je kratka i masivna. I ona je platirana pozlaenom

mjedi. Sjeivo je dvosjeklo, damascirano i po sredini ima
kanal za otjecanje krvi.
Ovaj ukras slian je ukrasima na maevima pronaenima na
Baltiku i u Nizozemskoj, ali nema izravne analogije.
Ova tri maa datiraju se u posljednju etvrtinu 8. st., u
ranokarolinko doba i najvjerojatnije predstavljaju proizvod franakih radionica u Porajnju. Do nas
su vjerojatno stigli trgovakim putovima iz sjeverne Italije na poetku 9. st., ali treba ostaviti
otvorenu mogunost kako je neki od njih na ovaj prostor dospio u vrijeme franako-avarskih ratova.

185

3. Prelog-Cirkovljan (Cirkovljani-Diven, Meimurska Podravina)

Ovaj ma predstavlja prelazni oblik iz posebnog tipa 1 u tip K. Jabuica ima pet renjeva, a srednji
je povien. Oni su odijeljeni srebrenom rovaenom icom.
4. Medvedika kraj urdevca
Ovaj ma predstavlja prelazni oblik iz posebnog tipa 1 u tip H.
2. MAEVI TIPA H
Maeve tipa H prvi je izdvojio Petersen, te je unutar njih izdvojio i dvije varijante:
stariju, kasnog 8. i ranog 9. st. - obrubljeni hrbat na bazi jabuice i na nakrsnici
mlau, od 9.-11. st., hrbat je jedva vidljiv, tj. u potpunosti nestaje.
Nalazi maeva ovog tipa razasuti su na velikom podruju europskog kontinenta, od ua Loire u
Atlantik na zapadu, do gornjeg toka rijeke Volge na istoku. Porijeklo tipa treba lokalizirati u
Porajnje. Dokaz tome je pojava maeva tipa H ve u 2. pol. 8. st. na lokalitetima u zapadnom dijelu
srednje Europe. U 9. st. iri se upotreba ovih maeva i na ostalu srednju Europu, preteno u Veliku
Moravsku i manjim dijelom u Gornju Austriju, gdje se najee nalaze kao grobni prilozi u
slavenskim grobljima 9. st. Tijekom 10. st. pojavljuju se i u staromaarskim grobovima, a takoer se
ire i na prostor Ukrajine i Rusije, gdje su u upotrebi do u 11. st. Najvea koncetracija nalaza ovog
tipa je u Skandinaviji, gdje su od kraja 9. pa kroz cijelo 10. st. Vikinzi sami proizvodili ovaj tip.
Maeve tipa H odlikuje trokutasta jabuica sa zaobljenim rubom, kruna
jabuice u poprenom presjeku je konusnog oblika. Jabuica i nakrsnica se
dosta esto ukraavaju tauiranjem, ali nisu rijetki ni neukraeni primjerci.
Sjeivo je u pravilu dvosjeklo (poznati su i jednosjekli) i esto je izraeno u
tehnici damasciranja.
1. Gradac kod Drnia
Ma ima dvodijelnu jabuicu, kojoj je gornji dio trokutasto oblikovan.
Jabuica i nakrsnica su ukraene tauiranjem. Na bazi jabuice i na nakrsnici
uoljiv je hrbat, koji govori o ranijoj varijanti maa tipa H. Sjeivo je
dvosjeklo, damascirano i po sredini ima kanal za otjecanje krvi.
2. Katuni kraj Omia
Ma ima dvodijelnu jabuicu, kojoj je gornji dio trokutasto oblikovan, dok
je donji dio ovalnog oblika. Jabuica i nakrsnica su ukraene tauiranjem tj.
gusto raskovanom mjedenom icom. Na bazi jabuice i na nakrsnici vidljiv
je hrbat koji govori o ranijoj varijanti maa tipa H. Sjeivo je dvosjeklo i
ima kanal za otjecanje krvi.
186

3. Nin -drijac
Ma je pronaen u obiteljskom grobu 322. Uz ma,
kraj kojeg su pronaeni ostaci drvenih korica na
kojima su bili uoljivi tragovi koe i tekstila,
pronaeno je, od ratnike opreme, i koplje te par
ostruga.
Ma ima dvodijelnu jabuicu, kojoj je gornji dio
trokutasto oblikovan, a donji je ovalnog oblika (slika
lijevo). Ni na jabuici ni na kratkoj nakrsnici nisu
vidljivi tragovi ukraavanja. Sjeivo je dvosjeklo,
iskovano

od

kvalitetnog

elika

tehnikom

damasciranja. Po sredini sjeiva je plitak lijeb za otjecane krvi.

4. Rudii kod Glamoa
Na lokalitetu Grebnice su, u jednom od unitenih grobova, naeni ma i dva
koplja (slika desno).
Jabuica maa je dvodijelna i ima trokutasto oblikovan vrh. Nakrsnica je
kratka i uska te ima blago facetirane krajeve. Dvosjeklo sjeivo je dosta
oteeno. Po sredini sjeiva se istie kanal za otjecanje krvi.
Nastanak dva tauiranjem ukraena maa s nalazita Katuni i Gradac, na osnovu izrazito izvedenog
hrpta na bazi jabuice i nakrsnici (glavna odlika starije varijante), datira se na kraj 8. st., a pod
zemlju su doli vjerojatno u prvoj etvrtini 9. st. Na ninskom mau hrbat na bazi jabuice i na
nakrsnici jedva se uoava pa je ma vjerojatno proizveden na poetku 9. st., a pod zemlju je dospio
krajem prve etvrtine 9. st. Jednostavni primjerak iz Rudia nema vidnih znaajki starije varijante,
ali na osnovu kratke nakrsnice Z. Vinski smatra kako je neznatno mlai od prethodnih, a pod zemlju
je doao prije sredine 9. st. Sva etiri maa su vjerojatno proizvod radionica u Porajnju i
predstavljaju franaki import.
3. MAEVI TIPA K
Ovaj tip maa nastao je u radionicama Porajnja, u 2. pol. 8. st. Razvio se iz kasnomerovinkih
maeva sa zoomorfnim zavrecima na jabuicama. Nalazi ovih maeva najzastupljeniji su na
prostoru Norveke, Sjeverne Irske i Hrvatske, dok su u srednjoj i zapadnoj Europi rijetki i rasuti na
velikom prostoru, a u istonoj Europi uope nisu poznati. Razloge malog broja nalaza na prostoru
srednje i zapadne Europe treba traiti u injenici da se kranstvo na tom prostoru uveliko proirilo i
uvrstilo svoje korijenje, ime je istisnut poganski obredni obiaj stavljanja priloga u grobove.
187

Ovaj tip ima ralanjenu krunu jabuice - najee pet, rijetko est ili sedam renjeva. Renjevi su
odvojeni ljebovima ispunjenima srebrenom ili mjedenom icom. Oni su ili jednake irine ili je
srednji reanj iri i povieniji od ostalih. Nakrsnica ima krau i duu varijantu s donekle zaobljenim
kutovima. Nisurijetkiprimjerci kojima je jabuica bogato ukraena tauiranjem (srebro i mjed), a
nakrsnica platiranjem (srebroi mjed). Dvosjeklo sjeivo je esto damascirano i u pravilu na sredini
ima lijeb za otjecanje krvi. Unutar tipa moemo razlikovati i prijelazni tip K-O, koji ima jabuicu
identinu kao i tip K, dok nakrsnica umjesto zaobljenih ima zailjene krajeve, to je odlika tipa O.
1. Biskupija - Crkvina
Godine 1891. i 1892. pronaena su tri maa ovog tipa.
U grobu 1 (slika lijevo), juno od predvorja crkve sv. Marije, uz
lijevu stranu pokojnika pronaen je eljezni dvosjekli ma. Ma
ima kratku nakrsnicu, a jabuica je ukraena s pet renjeva
odijeljenih srebrnom icam. Na dvosjeklom damasciranom sjeivu
uoljiv je kanal za otjecanje krvi. Rendgenskim snimanjem
otkriveno je kako se na otrici nalazi jetkanjem izvedena radioni ka
signatura VLFBERTH.
Uz ma je pronaena i ranokarolinka bronana garnitura za
zakopavanje, koja se sastoji od tri jezica, dvije kope i dvije petlje. Jedan jeziac je titastog
oblika s naglaenim zavretkom u obliku pupoljka. Dva jezica su srcolikog oblika, i na stranjoj
strani imaju po tri zakovice. Kope su nejednakih dimenzija, manja ima narebrenu preicu i etvrtast
okov na kojem su se nalazile dvije zakovice, dok se od vee sauvala samo narebrena preica. Petlje
su pravokutnog oblika, a gornja im je povrina ukraena narebrenim ukrasom.
U grobu 6 (slika desno), juno od predvorja crkve sv. Marije, pronaen je uz lijevu stranu pokojnika
eljezni dvosjekli ma. Ma ima kratku masivnu nakrsnicu i jabuicu ukraenu s pet renjeva izmeu
kojih je upletena mjedena ica. Baza jabuice i bone strane nakrsnice tauirane su gusto ukovanom
pozlaenom mjedenom icom, dok su gornja i donja strana nakrsnice ukraene platiranom pozlaenom
mjedi. Sjeivo je damascirano i ima kanal za otjecanje krvi.
Uz ma su pronaeni i dijelovi garniture za zakopavanje koja se
sastojala od etiri okova i jedne kope. Jedan okov je kriolikog
oblika - ima tri ovalna i ispupena kraka, a od sredinjeg
ispupenja ih odjeljuju tri zakovice optoene filigranskom icom.
etvrti krak je manji i ima oblik pupoljka. Tri okova su
duguljastog oblika. Sva etiri okova izraena su od pozlaene
bronce tehnikom lijevanja. Kopa je takoer izraena od
pozlaene bronce te ima pravokutnu preicu s narebrenim obodom i trapezoidni okov.
188

U grobu 8 (slika lijevo) uz lijevu stranu pokojnika naen je

eljezni dvosjekli ma. Ma ima poduu nakrsnicu i oteenu
jabuicu na kojoj se vjerojatno nalazilo pet renjeva. Sjeivo je
damascirano i ima kanal za otjecanje krvi.
Uz ma su pronaeni i dijelovi garniture za zakopavanje koja se
sastoji od jedne kope i dvije petlje. Od kope se sauvala samo
pravokutna preica, kojoj je obod ukraen narebrenim ukrasom
(trn i okov nedostaju). Petlje su pravokutnog oblika i takoer su
ukraene narebrenim ukrasom.
2. Kninsko polje-Gugine kue
Radi se o eljeznom dvosjeklom mau (slika dolje) s kratkom nakrsnicom i jabuicom ukraenom sa
sedam renjeva. Sjeivo je damascirano, a po sredini se nalazi kanal za otjecanje krvi.

3. Koljane Gornje-Vukovia most

Na udaljenosti od oko 400 m od lokaliteta
Koljane-Crkvina, s lijeve strane rijeke Cetine,
sluajno je 1897. otkrivena mala nekropola koju
su inila tri groba. Zbog blizine lokaliteta
Crkvina esto se u literaturi, pogrekom, nalazi
sa

lokacije

Vukovia

most

pripisuju

tom

lokalitetu.
Dvosjekli eljezni ma pronaen je uz lijevi bok
pokojnika u grobu 1 (slika desno). Ma ima poduu nakrsnicu i jabuicu s pet renjeva. ljebovi su
ukraeni rovaenom srebrnom icom. Sjeivo je dvosjeklo sa kanalom za otjecanje krvi. Ma se, na
osnovu naina oblikovanja nakrsnice, svrstava u prijelazni tip K-O.
Uz ma su pronaen i dijelovi bronane garniture za zakopavanje, koja se sastoji od jezica, kope
i etiri okova. Jeziac ima oblik izduenog pravokutnika s polukrunim zavretkom i ojaanim
hrptom. Kopa ima etvrtasti okov te preicu polukrunog oblika i narebrenog oboda. Jedan okov je
trolisnog oblika, a tri su ovalnog oblika i ojaanog hrpta.
4. Mogorjelo
Ma najvjerojatnije treba dovesti u vezu s prostorom kasnoantikog kastruma, gdje su osim maa
pronaeni kopa, jeziac i koplje s krilcima franake provenijencije.
189

Ma ima relativno kratku nakrsnicu i jabuicu sa sedam renjeva. Dvosjeklo sjeivo je damascirano,
osobito u kanalu za otjecanje krvi.
5. Podgradina kraj Livna-Reetarica
Godine 1987. sluajno je pronaena manja nekropola s ukopima u zemljanim rakama, meu
ruevinama starokranske crkve. eljezni dvosjekli ma pronaen je u grobu 4. Ma ima tanku,
poduu nakrsnicu i jabuicu sa sedam renjeva. Sjeivo je damascirano i po sredini ima smjeten
kanal za otjecanje krvi.
6. Stolac-airi
Ma potjee iz unitenog groba. Rije je o eljeznom
dvosjeklom mau koji ima dugu nakrsnicu i jabuicu
podijeljenu na pet podjednako visokih renjeva.
Sjeivo ima kanal za otjecanje krvi.
7. Poletnica kod Zadvarja
Ma potjee iz unitenog ratnikog groba u kojem je
pronaeno i koplje s krilcima (slika desno). Taj se
grob nalazi na podruju sela Poletnica, a ne kako se u
starijoj literaturi navodi u eevici kod Omia. Rije
je o eljeznom dvosjeklom mau koji ima izrazito
dugu nakrsnicu i jabuicu s pet renjeva. Bone strane
nakrsnice i jabuice bile su ukraene gusto tauiranom
srebrnom icom, dok su renjevi bili odvojeni
debljom srebrnom icom. Tauirana srebrna ica je
nakon ukivanja jo dodatno raskovana. Na tako prireenim srebrnim podlogama na nakrsnici su
potom ugravirani razliiti ornamenti. Na bonim stranama nakrsnice nalazi se jednostavan motiv
biljne vitice, dok se na strani nakrsnice okrenutoj ka sjeivu nalazi motiv dva nasuprotna "sidrasta
kria". Na dijelu nakrsnice okrenutom prema rukohvatu tragovi su ugraviranog natpisa od kojeg su
se sauvala slova: .A....ERTUS. Ovo je dio osobnog imena germanskog podrijetla. Natpis
najvjerojatnije ne oznaava radioniko podrijetlo ve ime nositelja, vlasnika maa. Time se otvara
pitanje je li u grobu pokopan German ili Hrvat koji je na neki nain doao u vlasnitvo ovog maa.
8. Prozor kraj Otoca-Gornja Luka
Ma ima jabuicu s pet renjeva izmeu kojih je nepravilno rovaena srebrena ica. Sjeivo je
damascirano i ima kanal za otjecanje krvi, a na njegovom gornjem dijelu sauvana je radionika
signatura ULFBREHT.
190

9. Podsused kraj Zagreba

Dvosjekli ma ija jabuica ima pet renjeva ukraenih srebrenom naroskanom
icom (slika lijevo). Sjeivo je damascirano i ima kanal za otjecanje krvi.
Pripada prijelaznom K-O tipu.
Uz ma je pronaena pojasna garnitura koja se sastoji od dvije preice, dva

a
a

jezica i dva okova.

Uz maeve iz Biskupije-Crkvine (grob 1 i 6) naen je solid bizantskih careva
Konstantina V. i Lava IV., koji je kovan 760.-775. Po tom i ostalim nalazima
moemo vrijeme ukopa datirati na kraj 8. ili poetak 9. st., to ukazivalo na
kovanje maeva u zadnjoj etvrtini 8. st. Na osnovu ove datacije ma iz groba 1
predstavlja najstariji sauvani primjerak maa s radionikom signaturom
VLFBERTH. Ma s lokaliteta Prozor-Gornja Luka je datiran neto kasnije sredina 9. st.
Maevi s lokaliteta Biskupija-Crkvina (grob 8) i Koljane-Vukovia most nastali
su poetkom 9. st., a pod zemlju su doli oko 825. U 1. pol. 9. st. treba datirati i
nastanak maeva iz Poletnice i Podgradine. Oni su vjerojatno ukopani poetkom
2. pol. 9. st.
4. MAEVI TIPA X
Petersen je vrijeme ovih maeva datirao u 10. i 11. st., a Arbman je upozorio

kako je pojedine maeva ovog tipa mogue datirati i u kasno 9. st. Prvi maevi ovog tipa nastali su u
zapadnoj i srednjoj Europi, u radionicama franakih oruara u srednjem i donjem Porajnju, u
kasnom 9. stoljeu. Poetkom 10. st. ovaj tip preuzimaju i Skandinavci, koji ga poinju kovati u
svojim radionicama. Velik je broj ovih maeva pronaen na prostoru Velike Moravske pa se
pretpostavlja kako se proizvodio i u kovakim radionicama koje su djelovale na tom prostoru. S
najvie naenih maeva prednjae eka, Slovaka, Maarska i skandinavske zemlje, napose
Finska.
Glavne karakteristike ovog tipa su polukruna ili poluelipsoidna jabuica, raena iz jednog dijela, te
dua, uglavnom, vodoravna nakrsnica. Na osnovu duine i debljine nakrsnice mogue je razlikovati
stariju varijantu, kasnog 9. i veeg dijela 10. st., te mlau kasnog 10. i cijelog 11. st.
1. Koljane
Iz unitenog groba s nepoznate lokacije potjee eljezni dvosjekli ma. Najvjerojatnije potjee s
lokaliteta Crkvina. Ma ima poduu, masivnu nakrsnicu te poluelipsoidnu jabuicu iskovanu u
jednom komadu. Na dobro ouvanom sjeivu nalazi se jedva vidljiv lijeb za otjecanje krvi.
Ovaj ma pokazuje odlike starije varijante pa se okvirno datira u 10. st.
191

2. Brodski Drenovac
Z. Vinski nastanak ovog maa datira u kasno 9. st.
3. Dabar
Ovaj se ma, kao i primjerak iz Koljana, okvirno datira u 10. st.
5. TIPOLOKI NEDEFINIRANI MAEVI
1. Divoselo na Velebitu
Ma je loe sauvan (nedostaju mu jabuica i gornji dio trna drka te vrh otrice). Ma ima izrazito
dugu nakrsnicu, a nasjeivu se nalazi jasno naznaen lijeb za otjecanje krvi. Na donjem dijelu
sjeiva

sauvaose

tragdrvenih korica. Na osnovu duine nakrsnice Z. Vinski smatra da se radi o

mau tipa a ili prijelaznom tipu X-a te ga okvirno datira u 11. st.
2. Humac-Sv. Mihovil
S ovog lokaliteta potjee eljezni dvosjekli ma pronaen u ruevinama crkve sv. Mihovila, a
najvjerojatnije potjee iz unitenog groba. Ma je izrazito loe sauvan. Na osnovu sauvane kratke i
masivne nakrsnice, i oblika tipina za to doba, okvirno se datira u 9. st.
3. Mostar-Vukodol
U unitenom grobu naen je ma, par razliitih ostruga i metalni okovi
vojnikog stijega (slika lijevo).
eljezni dvosjekli ma je izrazito loe sauvan (nedostaju mu jabuica,
vrh otrice, sjeivo mu je prelomljeno na dva dijela). Vrlo zanimljiva je
pojava dviju rupica za zakovice na eljeznom trnu rukohvata, to ukazuje
na to da je, nakon to mu je otpala jabuica, na ma naknadno privren
drveni drak.
Nastanak ostruga datira se u kraj 8. st., pa se tako i nastanak maa moe
datirati oko 800. Kako su tokom vremena dvije razliite ostruge postale
par, a i na mau je postavljen novi rukohvat, moemo zakljuiti kako su se ovi predmeti nalazili u
dugoj vremenskoj upotrebi, pa se grob datira u kraj 1. pol. 9. st.

4. Zvonigrad
U blioj okolici gradine Zvonigrad pronaen je eljezni dvosjekli ma. Od maa je potpuno ouvano
sjeivo, na kojem se istie plitki uzduni kanal za otjecanje krvi, te eljezni trn rukohvata. Nedostaju
mu glavni tipoloki i databilni elementi - nakrsnica i jabuica, no Z. Vinski smatra kako se
najvjerojatnije radi o mau iz 9. st.

192

5. Biskupija-Crkvina
S lokaliteta Biskupija-Crkvina, vjerojatno iz unitenog groba, jabuica maa. Jabuica je kovana u
jednom komadu, elipsoidno je oblikovana, a na vrhu joj se nalazi otvor za umetanje eljeznog trna
rukohvata. Na osnovu jabuice, uz veliku rezervu, mogue
je ovaj ma tipoloki opredijeliti u tip a, te ga Z. Vinski
okvirno datira u 11. st.
Biskupij a-Crkvina

6. Bijai-Stombrate
S ovog lokaliteta, iz oteenog groba obloenog kamenim

Bij aci-Mom brate

ploama, potjee bronani okov najdonjeg dijela korica maa. Okov je izraen od bronana lima,
raenog na proboj. Na okovu se nalazi ukras trolisne palmete. Paulsen smatra kako je rije o okovu
varjakog podrijetla, te ga datira u rano 11. st. Z. Vinski pak smatra da moe biti rije i o okovu koji
potjee s normanskog maa, a koji je na ovo podruje stigao za vrijeme normanskih pohoda na
istonu jadransku obalu oko 1075.

193

OSTRUGE
Ostruge po svojoj osnovnoj funkciji ne spadaju meu oruje, no one u pravilu sainjavaju dio
opreme ratnog konjanitva, pa se kao takve obrauju unutar oruja. Prvi su ih poeli upotrebljavati
Kelti tijekom srednjolatenskog doba (male dimenzije, kratki bronani ili eljezni trn). U antiko
doba one dobivaju savrenije oblike, te se sve vie upotrebljavaju. U ranom srednjem vijeku ostruge
dobivaju nove osobine - obiljeava ih kratki iljak konusnog oblika i znatno dui krakovi ostrunih
lukova, te zavravaju uicama koje su paralelno postavljene u odnosu na ostrune krakove.
Ove ostruge su u merovinko doba noene pojedinano uz petu lijeve noge. Poetkom 8. st. ostruge
se pojavljuju u parovima. U 2. pol. 8. st. u porajnskim kovanicama se uz ostruge s uicama poinju
proizvoditi i ostruge s malo kraim krakovima i sistemom za zakopavanje koji je koristio ploice sa
zakovicama, smjetene na kraju ostrunih krakova. Obje varijante imaju kratak trn.
Nakon 800. izgled ostruga se ne mijenja previe, osim to postaju masivnije, a trnovi im se
produuju. Vee promjene na ostrugama zamjeuju se u 11. st. One se u prvom redu odraavaju na
iljku koji se s obzirom na os krakova svija, za razliku od prijanjih gdje iljak uvijek nalazi u istoj
osi s ostrunim lukom i krakovima. Ove su promjene bile uvjetovane uvoenjem oklopa u opremu
ratnika. Mijenja se i oblik iljka kod kojeg sad prevladavaju piramidalni i pupoljasti oblici, dok se u
sistemu zakapanja poinje na krajevima krakova koristiti dvostruki otvor na okomitim uicama.
U arheoloki istraenim grobovima uz ostruge se u pravilu pronalaze i dijelovi garniture za
zakapanje (dva jezica, dvije kope ili preice, dvije petlje). Ti su dijelovi uglavnom izraeni od
iste kovine i gotovo s istim ukrasom kao i ostruge.
Ostruge se na ovom podruju pojavljuju pod franakim utjecajem, te ubrzo postaju omiljeni dio
ratnike opreme hrvatskih velikodostojanstvenika. Ostruge na matinom podruju ranofeudalne
hrvatske kneevine predstavljaju, uz vrke strelica, najbrojniji nalaz ratnike opreme. S prostora
Dalmatinske Hrvatske dosad su objavljena 42 para te 29 pojedinanih primjeraka. S lokaliteta
Biskupija-Crkvina potjee 35, s lokaliteta Koljani-Crkvina 12, s nekropole Nin-drijac 11
prim jeraka. Izvan matinog prostora hrvatske kneevine, ostruge na podruju sjeverne Bosne i
Hercegovine te sredinje i sjeverne hrvatske predstavljaju izrazito rijedak nalaz.
Prva znaajnija rasprava o tipolokoj podjeli i datiranju ostruga djelo je LJ. Karamana, koji ih je
podijelio na osnovu naina oblikovanja zavretaka ostrunih krakova - ostruge iji ostruni krakovi
zavravaju uicama (Schlaufen, po Karamanu ranija varijanta) i ostruge iji ostruni krakovi
zavravaju sa ploicama s zakovicama (Nietplatten, kasnija varijanta). Z. Vinski je pokazao kako
meu njima nema nikakvih kronolokih razlika - oba se tipa upotrebljavaju kroz cijelo 9. i 10. st. On
laganije ostruge raene od bronce i iznimno od srebra, s tanjim krakovima i kraim iljcima,
pripisuje ranokarolinkim, a masivnije ostruge izraene od bronce i ponekad od eljeza, s debljim
krakovima i s duim iljcima, pripisuje karolinkim radionicama. Jednostavne eljezne ostruge
194

smatra produktom domaih radionica, nastalih po uzoru na karolinke modele. Ovu podjelu
prihvatio je i D. Jelovina, dok je J. Beloevi nalaze ostruga s nekropola Nin - drijac i Kai Maklinovo brdo, na osnovu stilskih i tipolokih obiljeja podijelio u tri grupe.
Moemo izdvojiti pet osnovnih tipova ostruga:

ostruge s paralelnim uicama

ranokarolinke lagane ostruge

karolinke masivne, raskono ukraene ostruge

masivne, jednostavno raene ostruge

ostruge 11. stoljea.

1. OSTRUGE S PARALELNIM UICAMA

Glavna karakteristika ovog tipa ostruga su uice, kroz koje se provlaio koni remen, smjetene
paralelno u odnosu na ostrune krakove. Takoer kod ovog tipa ostruga se u pravilu na vanjskom
rubu ostrunih krakova nalazi rjee ili gue izvedeni narebreni ukras, a kao i kod veine
ranosrednjovjekovnih ostruga i kod ovog tipa vrijedi pravilo da su ostruni luk i krakovi trokutasta
presjeka, te da su ravni i u osi sa iljcima ostruga.
Na naem podruju ove ostruge predstavljaju izuzetno rijedak nalaz. Dosad je jedan primjerak u
pronaen prilikom istraivanja ranosrednjovjekovne tvrave u Gornjim Vrbljanima (Grad) te jedna
dosta loe ouvana ostruga na lokalitetu Gradac kod Posuja kojoj nedostaju joj zavreci krakova te
trn, ali se na osnovu ukrasa i oblika koji je donekle slian ostruzi pronaenoj u Gornjim Vrbljanima,
smatra kako je i ona na kraju krakova imala paralelno izvedene uice.
Ostruga iz Gornjih Vrbljana (slika desno) je lagana bronana ostruga
ravnih krakova, trokutastog presjeka, na ijim se krajevima nalaze
uice paralelne s lukom, a napravljene su savijanjem produetka
krakova prema unutra. Trn je kratak, stoastog oblika i na dnu
ukraen sa dva prstenasta rebra.
Ove ostruge, na osnovu analogija s ostrugama zapadne Europe
(Nizozemska, juna Njemaka),

predstavljaju prijelazni oblik iz

merovinkih u ranokarolinke ostruge. Kako je u neposrednoj blizini

ostruge s lokaliteta Gornji Vrbljani-Grad pronaen i bronani jeziac
s natpisom TETGIS FABER ME FECIT, koji eksplicitno potvruje
nazonost franakih misionara na ovom podruju, smatra se kako je i nosilac ove ostruge takoer
franaki misionar. Ostruga je izraena u 2. pol. 8. st., a pod zemlju je dospjela pred sam kraj 8. tj.
samom poetku 9. st.

195

2. RANOKAROLINSKE LAGANE OSTRUGE

Ovdje spadaju ostruge izraene od plemenitih metala iji ostruni luk i krakovi u pravilu imaju tanki
trokutasti presjek. One imaju identian mehanizam za zakopavanje - na kraju ostrunih krakova
nalaze se pravokutno ili titasto raskovane ploice na kojima su smjetene zakovice, pomou kojih
su se na ostruge privrivali koni remeni. One imaju i ravne ostrune lukove i krakove, u osi s
trnovima ostruga. Na prostoru Dalmatinske Hrvatske dosad je pronaeno pet pari ostruga ovog tipa,
od ega etiri para potjeu s lokaliteta Biskupija-Crkvina.

o
Biskupija-Crkvina
U grobu 1 uz noge pokojnika pronaen je par
laganih, bronanih i pozlaenih, ostruga s
pripadajuom garniturom za zakopavanje.
Ostruni luk i krakovi trokutasta su presjeka, a
na krajevima krakova su pravokutne ploice
sa po est zakovica.
Bronana pozlaena garnitura za zakopavanje se sastoji od dva jezica ptijeg oblika sa zavrecima
u obliku pupoljka, dvije kope kojima su se sauvale preice (obod ukraen rebrastim ukrasom,
okovi nedostaju), te dvije petlje pravokutnog oblika.
Uz noge pokojnika u grobu 4 pronaen je par
laganih srebrnih, dijelom pozlaenih ostruga. Na
krajevima

krakova

nalaze

se

pravokutno

raskovane ploice sa po est zakovica koje su

optoene zrnatim nizom. Na jednoj

ostruzi

sauvana je mjedena oplata baze trna, koja je u

donjem dijelu omeena zrnatim nizom, ukraena
urezanim motivom rafiranih trokuta. Ostruni lukovi ukraeni su motivom spiralnih vitica.
Uz ostruge je pronaena i djelomino sauvana garnitura za zakopavanje. Izraena je od srebra i
pozlaena, a sastoji seod jezica srcolikogoblika s pupoljkastim zavretkom (ukraen motivom
rombova i spiralnih vitica), kope s preicom

etvrtastog oblika, trnom i trapezoidnim okovom, i

petlje etvrtastog oblika s urezanim kriiem i spiralnim viticama. Srebrom tauirani krievi na
ploicama ostrunih krakova i na petljama garniture za zakopavanje potvruje veliku franaku
ulogu u irenju kranstva meu hrvatskim ivljem.
U grobu 7 uz noge pokojnika pronaen je par eljeznih ostruga, od kojih je jedna prelomljena i
nedostaje joj dio kraka. Na krajevima krakova smjetene su pravokutno raskovane ploice sa po est
zakovica. Baza trna, krakovi i pravokutne ploice ukraene su tauiranom srebrnom icom, kojom je
izveden ukras spiralnih vitica.
196

Uz ostruge su pronaeni i dijelovi garniture

za

zakopavanje:

dvije

eljezne

kope

izduenog pravokutnog oblika s prekom na

sredini, a na njoj trn i okov, eljezni jeziac U
oblika s vanjske strane ukraen srebrenim
tauiranim viticama rasporeenim u obliku
kria, eljezna petlja etvrtastog oblika.

Uz noge pokojnika u grobu 88 pronaen je

par laganih bronanih ostruga nainjenih
lijevanjem. Na krajevima krakova smjetene
su srcoliko raskovane ploice.
Uz ostruge je pronaena i garnitura za
zakopavanje koja se sastoji od dva jezica titastog oblika, dvije bronane kope, te dvije bronane
petlje etvrtastog oblika.
Mostar-Vukodol
Dvije

razliite

bronane

ostruge

potjeu

iz

unitenog

ranosrednjovjekovnog groba s ovog lokaliteta, a uz njih i jedan

eljezni ma. Obje imaju ostruni luk i krakove trokutastog presjeka,
dok im trnovi nedostaju. Razlikuju se po nainu oblikovanja ploica
na kraju krakova - jedna ima pravokutno raskovanu ploicu s etiri
zakovice, a druga trokutasto raskovane ploice s tri zakovice.
Ove su ostruge proizvod porajnskih radionica u ranokarolinkom
periodu. Grobovi 1, 4 i 7 s nalazita Biskupija-Crkvina pripadaju
najranijem horizontu ukopa, te se datiraju na kraj 8. i poetak 9. st.
Stoga nastanak ovih ostruga treba datirati u zadnju etvrtinu 8. st. To nam potvruju i nalazi solidusa
Konstantina V. Kopronima i sina mu Lava IV., kovani od 760.-775., iz grobova 1 i 7. Ostruge iz
groba 88 pripadale bi istom vremenu. Dvije razliite ostruge s lokaliteta Mostar-Vukodol govore o
dugoj vremenskoj upotrebi jedne od ostruga, tijekom kojeg je ostruga ostala bez svog para pa je
vlasnik nabavio novu. Stoga je ovaj ukop neto kasniji od onih iz Biskupije, te ga se okvirno datira u
prvu etvrtinu 9. st.
Ove se ostruge nisu koristile u vojne svrhe, ve predstavljaju tzv. paradne ostruge - ukazuju na
visoki drutveni rang osobe koja ih nosi.

197

3. KAROLINKE MASIVNE, RASKONO UKRAENE OSTRUGE

Ovo su ostruge izraene od plemenitih metala iji se ostruni luk i krakovi odlikuju masivnim
trokutastim presjekom. Imaju mehanizam za zakopavanje kao i prethodne - na krajevima ostrunih
krakova su pravokutno raskovane ploice sa est ili osam zakovica, te takoer imaju ravne ostrune
lukove i krakove u osi s trnovima. Osim po masivnosti, ove ostruge se razlikuju od prethodne
skupine jo bogatijim i raskonijim ukrasom, i na ostrugama i na garniturama za zakopavanje. Zbog
vrhunske kovake i zlatarske izrade spadaju meu najljepe primjerke karolinkog tipa i vremena.
Na podruju Dalmatinske Hrvatske dosad je naeno sedam pari ostruga ovog tipa, od ega etiri
para potjeu s lokaliteta BiskupijaCrkvina.
Biskupija-Crkvina
1. Par bronanih i u vatri pozlaenih
ostruga

pronaen

pokojnika

je

pokopanog

kod
u

stopala

kamenom

sarkofagu unutar bazilike Sv. Marije.

Na krajevima ostrunih krakova nalaze
se pravokutno raskovane ploice sa po
osam srebrnih zakovica ije su glavice
okruene

zrnatim

nizom.

Gornji

dijelovi ramena ostruga i ploice sa

zakovicama su vrlo bogato ukraene
rovaenom
spiralnih
stiliziranim

ornamentikom
kuka

motiva

rombova,

vegetabilnim

te

ukrasom.

Trnovi su izdueni i stoastog su oblika. Na donjem dijelu trna nalazi se prstenasto zadebljanje s
ukrasom od stiliziranih vegetabilnih motiva. Iznad je rovaeni ukras trokutia iznad kojih je
smjeten motiv utisnutih kriia proirenih krajeva.
Uz ostruge u grobu je pronaena i bronana, pozlaena garnitura za zakopavanje koja se sastoji od:
dva jezica

ovalnog oblika sa zavrecima u obliku pupoljka ija je povrina ukraena

rovaenjem izvedenim spiralnim viticama, rombovima i krievima proirenih krajeva,

dvije kope s preicama koje imaju narebreni okvir i ukraene su rovaenim viticama, a
okovi su etvrtasti i pri dnu imaju smjetene po dvije zakovice,
dvije petlje

etvrtastog oblika s ovalnim proirenjem ukraenim rovaenim rombovima,

spiralnim viticama i krievima proirenih krajeva.

198

2.

U zidanoj presvoenoj grobnici u

junom brodu bazilike uz noge pokojnika

pronaen je par bronanih posrebrenih
ostruga. Na krajevima krakova nalaze se
pravokutno raskovane ploice sa po osam
srebrnih

zakovica

optoenih

zrnatim

nizom. Podui trnovi, stoastog oblika,

imaju baze obavijene oplatom, na oba
kraja omeene zrnatim nizom. itava je
povrina ukraena pozlaenim cizeliranim
rozetama. Pronaena je i cijela garnitura
za zakopavanje:

dva bronana jezica, platirana srebrom, polukrunog zavretka sa po etiri srebrne zakovice,
itava im je povrina bogato ukraena cizeliranim pozlaenim rozetama

dvije bronane kope, platirane srebrom, s polukrunim preicama ukraenim vegetabilnim

motivima i trapezastim okovom,

dvije bronane petlje, platirane srebrom, etvrtastog oblika s ovalnim proirenjem koje je
bogato ukraeno pozlaenim, cizeliranim rozetama.

3.

razbijenom

unutar bazilike

sarkofagu

sv. Marije uz

noge pokojnika pronaen je par

bronanih i u vatri pozlaenih
ostruga. Na krajevima krakova
su pravokutno raskovane ploice
sa po est zakovica, optoenih
zrnatim nizom. Ploice su bogato
ukraene rovaenjem.
ukraen

motivom

Luk je

prekrienih

spiralnih vitica u tehnici rovaenja. Uz ostruge su pronaeni i dijelovi garniture za zakopavanje:

jedan bronani u vatri pozlaeni jeziac sa zavretkom u obliku pupoljka i tri zakovice,
bogato je ukraen rovaenim motivom rombova i spiralnih vitica,

dvije bronane u vatri pozlaene kope s etvrtastim preicama koje imaju narebreni obod i
koje su ukraene rovaenim ornamentom prekrienih spiralnih vitica,

dvije bronane u vatri pozlaene petlje etvrtastog oblika s ploastim proirenjem ukraenim
rovaenim ornamentom prekrienih spiralnih vitica.
199

4. Ispod junog pregradnog zida crkve pronaena je presvoena grobnica u kojoj je pronaen djeji
skelet uz ije noge se nalazio par srebrnih u vatri pozlaenih ostruga. Na krajevima krakova su
pravokutno raskovane ploice
sa po est srebrnih zakovica
optoenih

granulama.

Vanjske strane krakova su u

izmjeninom slijedu ukraene
ugraviranim

deltoidima

ispunjenima

crticama

krunicama

s tokicom

sredini,

te

viticama.

s
Baze

rovaenim
stoastih

eljeznih trnova obavijene su

srebrnom

pozlaenom

oplatom, na kojoj se nalaze

rovaeni nasuprotni trokuti i.
Uz ostruge je pronaena i
cjelokupna

garnitura

za

zakopavanje:

dva srebrna u vatri pozlaena jezica titastog oblika s naglaenim trokutastim rebrom po
sredini, te na jednom kraju zavravaju ispupenjem u obliku stilizirane ptije glave, a na
drugom trima zakovicama optoenima granulama, cijela gornja povrina ukraena je
rovaenim viticama.

dvije srebrne u vatri pozlaene kope, koje se sastoje od pravokutnih preica, iji je okov
ukraen nasuprotno ugraviranim trokutiima, te srebrnih neukraenih okova,

dvije srebrne u vatri pozlaene petlje trapezoidnog oblika i prednjom stranom ukraenom
rovaenim viticama.

Koljane G ornje-Crkvina
Na ovom su lokalitetu pronaena su dva para
identinih, masivnih, bronanih ostruga.
To su masivne i teke bronane ostruge, nainjene
lijevanjem
patinom.

i
Na

presvuene
krajevima

plemenitom
krakova

zelenom

nalaze

se

pravokutno raskovane ploice sa po osam srebrnih

zakovica okruenim zrnatim nizom. Baze duih
200

stoastih iljaka ukraene su urezanim motivom jelinih granica. Uz ostruge su pronaeni i dijelovi
garniture za zakopavanje:

dva bronana jezica titastog oblika sa po est srebrnih zakovica,

dvije bronane petlje etvrtastog oblika.

Drugi par ostruga je identian prethodnim kao i dijelovi garniture za zakopavanje - dva jezica i
dvije petlje samo to kod ovih jeziac ima pet, a ne est zakovica.
Sultanovii-Gorica
Iz unitenog groba potjee nalaz para bronanih, pozlaenih ostruga s pravokutno raskovanim
ploicama. Lukovi ostruga i ploice ornamentirani su nizom od po dvije koso izdignute spirale
okrenute jedna od druge. Ishodite spirala nalazi se u istoj toci. Pronaeni su i dijelovi garniture za
zakopavanje:
dva bronana, pozlaena
jezica srcolikog oblika
ija

je

ukraena

povrina
motivom

spirala,
dvije bronane, pozlaene
kope

etvrtastim

preicama

ukraenim

motivom spirala,
jedna bronana, pozlaene
petlja etvrtastog oblika
s ovalnim proirenjem ukraenim spiralama.
I ove su ostruge proizvod franakih radionica. Nastanak ostruga naenih na lokalitetu BiskupijaCrkvina datira se u prva desetljea 9. st., kao i ostruga s lokaliteta Sultanovii-Gorica. Ostruge s
lokaliteta Koljane-Crkvina datiraju se neto kasnije - 2. pol. 9. st. I ovaj tip ostruga nije sluio u
vojne svrhe, ve se takoer radi o ostrugama koje su ukazivale na mo pojedinca koji ih nosi.
Nosioci ostruga s lokaliteta Biskupija-Crkvina vrlo vjerojatno su bili lanovi same vladarske obitelji
(kneevski grobovi).
4. JEDNOSTAVNO RAENE ELJEZNE OSTRUGE
Ova grupa ostruga, u literaturi esto marginalizirana, izrazito je heterogena. Mogu se izdvojiti dvije
osnovne grupe, no dio ostruga, na osnovu stilsko-tipolokih obiljeja, nije mogue smjestiti unutar
prethodne dvije grupe, ali ih i zbog meusobne razliitosti nije mogue izdvojiti kao zasebnu
skupinu.
201

1. Ostruge prve grupe uvijek su izraene od eljeza. Ostruni luk i krakovi uvijek su im trokutastog
presjeka, te su ravni i u osi s trnom. Izostaje bilo kakav ukras, osim na bronanoj oplati gdje se
uvijek nalazi ukras s geometrijski motivima, najee cik-cak linijama, rafiranim trokuti ima ili
rom bovim a. Glavna razlika meu pojedinim primjercima uoljiva je na osnovu izvedbe
mehanizma za zakopavanje na kraju ostrunih krakova.
Ove
Nin-drijac
Grob 167

ostruge

su naene na velikom broju

lokaliteta: Biskupija-Crkvina, Koljane-Crkvina,

Ostrovica, Nin-drijac (slika lijevo), Biljane
Donje-Begovaa,

Podgrae

kod

Benkovca,

Koljane-Vukovia most, Strane-Gorica, KaiMaklinovo

brdo,

Podgradina

kod

Livna-

Reetarica, Morpolaa-Tubia kue, Bratikovci

kod Skradina.
2. Drugu veliku grupu unutar ove skupine ine
ostruge na ijim krajevima krakova se nalaze
kalotasta

proirenja

nainjena

lijevanjem,

a ukraena zrakastim

ukrasom (slika desno). Trnovi su im

neto

izdueniji.

Ostruni

luk

krakovi su im trokutastog presjeka, te

su ravni i u osi sa iljcima ostruga.
Ove

ostruge

su

naene

na

lokalitetima: Gradac kod Posuja,

Mogorjelo, Varivode kod Kistanja,
Bribir-Vratnice (grob 76), Biskupija-Crkvina.
3. Niz ostruga koje nije mogue uvrstiti u ove dvije grupe potjeu s lokaliteta:
Bajagi kod Sinja (slika lijevo), Biskupija-Crkvina, Lukar kod Oklaja,
Piramatovci-Sv. Lovre, Podgradina kod Livna-Reetarica.
Ostruge uvrtene unutar prve grupe predstavljaju dosad najbrojniju skupinu
registriranu na hrvatskom tlu. One se na naem podruju pojavljuju krajem
8. st. i svoj vrhunac doivljavaju u 1. pol. 9. st., a tek se za manji broj moe
ustvrditi kako se upotrebljavaju i tijekom 2. pol. 9. st.
Jo je uvijek neodgovoreno pitanje predstavljaju li ove ostruge izravni karolinki import ili se radi o
izraevinama lokalnih kovakih radionica po uzoru na karolinke ostruge. Unutar svake podskupine
202

postoje ostruge, one najranije datirane, koje vjerojatno predstavljaju karolinki import, te su kao
takve predstavljale prototip domaim radionicama.
Ostruge druge grupe nastale su krajem 9. ili poetkom 10. st., te su se upotrebljavale kroz itavo
10. st.
5. OSTRUGE 11. ST.
Tijekom 11. st., a poglavito za vrijeme prvog kriarskog rata, poinje se upotrebljavati novi tip
ostruga koji se po tipolokim obiljejima uvelike razlikuje od ranosrednjovjekovnih. Glavna
promjena je svijanje iljka u odnosu na os ostrunog luka i krakova, to je uvjetovano poetkom
upotrebe oklopa kao dijela ratne opreme. I sam oblik iljka doivljava promjene - poinju
prevladavati pupoljasti i piramidalni oblici u odnosu na prethodni dominantni stoasti oblik. Kod
ostrunih lukova i krakova poinje prevladavati D-presjek u odnosu na prethodni trokutasti, a
promjene se uoavaju i na mehanizmu za zakopavanje ostruga gdje poinju prevladavati
pravokutno raskovane ploice na kojima se nalaze po dva paralelna otvora kroz koje se provlaio
koni remen. Uz ove promjene svakako treba navesti i jednu bitnu karakteristiku po kojoj ove
ostruge moemo razlikovati od kasnosrednjovjekovnih, a to je da ostruni luk jo ne pokazuje
tendenciju savijanja prema gore, to je glavna odlika kasnosrednjovjekovnih ostruga, ve ostaje u
horizontalnoj osi.
Dosada je na naem podruju registrirano pet parova te pet pojedinanih primjeraka ovih ostruga.
Kod svih ovih ostruga luk, krakovi i pravokutne ploice na kraju krakova izvedeni su gotovo
identino, a razlike se uoavaju samo po nainu oblikovanja iljka - pupoljasti vrh iljka (KoljaneCrkvina, Radui, Biskupija-Crkvina, Koljane kod Vrlike), izdueni iljak krunog presjeka (Gorica
kod Gruda, Zvirii kod Humca).

203

KOPLJA
Na osnovu naina upotrebe, razlikujemo dva osnovna tipa koplja:

lako koplje za bacanje

masivno koplje za blisku borbu.

No koplja se u literaturi obino dijele na:

listolika koplja i

koplja s krilcima.

LISTOLIKA KOPLJA
Prema povijesnim izvorima, dva do tri laka koplja predstavljaju kod Slavena osnovno naoruanje
ratnika, ali oni takoer poznaju i upotrebljavaju i masivno koplje za blisku borbu. Povijesni izvori
jednostavna listolika koplja navode, uz luk i strijelu, kao najtipinija slavenska oruja. No to nam
arheoloka slika sa slavenskih, pa tako i hrvatskih, nekropola ne pokazuje. Koplja se vrlo rijetko ili
nikako ne polau u grobove. Velik je problem i injenica to se ovaj tip koplja koristi u velikom
vremenskom periodu, na vrlo velikom podruju, pa ih je vrlo teko vremenski opredjeljivati ako su
pronaeni izvan grobne cjeline ili drugog arheolokog konteksta. Dosada je na ovom podruju
pronaeno tek osam ovakvih kopalja na est lokaliteta:
1. Bajagi - Sinj (eljezno koplje pronaeno na mjestu unitene ranosrednjovjekovne nekropole,
otrica je izvedena u obliku izrazito izduena vrbina lista, romboidnog je presjeka i po sredini ima
naglaeno plastino rebro, tuljac je u odnosu na otricu izrazito kratak).
2. Knin - Spas (pronaeno u grobu 38, uz nadlakticu desne ruke pokojnika, eljezna otrica je
pravilno oblikovana u obliku lovorova lista, a po sredini joj tee blago naglaeni sredinji brid, tuljac
je krunog presjeka i u odnosu na otricu izuzetno kratak).
3. Nin - drijac (masivno eljezno koplje pronaeno je u grobu 175, otrica je izvedena u obliku
lovorova lista, tuljac je krunog
presjeka).
4. Rudii - Glamo (potjee s
uni tene

ranosrednj ovj ekovne

nekropole, ima izrazito vitku

otricu u obliku vrbina lista).
5. Biskupija - Braia podvornica (dva koplja, jedno je pronaeno u grobu uz desni bok pokojnika,
a drugo u jednoj od tri jame koje su pronaene izmeu grobova).
6. Vrlika - Zdu (dva koplja na mjestu unitene ranosrednjovjekovne nekropole).
Koplje s nekropole Knin - Spas jedino je dosad pronaeno lagano koplje za bacanje tj. sulica. Iako u
grobu osim koplja nije pronaen nikakav drugi prilog moemo ga okvirno datirati u 9. st. Koplja
204

pronaena na lokalitetima Bajagi, Rudii i Nin - drijac predstavljaju masivna bojna koplja, koja
su listolika, ali nemaju drugih dodirnih tipolokih toaka. Sva tri koplja se, na osnovu datiranja
ostalih nalaza, datiraju u 1. pol. 9. st. Ostala etiri koplja dosad nisu objavljena.
KOPLJA S KRILCIMA
Izmeu ostalog, jaanje franakog utjecaja na prostoru hrvatske kneevine,
odraava se i na ratnikoj opremi. Pod franakim utjecajem poinju se hrvatski
ratnici, obino pripadnici vieg sloja, oboruavati ratnikom opremom izrazitih
karolinkih obiljeja. To su, uz duge dvosjekle maeve (spatha) te ostruge, i
koplja s krilcima.
Njihovo glavno obiljeje su dva nasuprotno postavljena krilca, uglavnom
trapezoidnog ili trokutastog oblika, na donjem dijelu tuljca i uvijek su
usporedna s otricom. Rije je o masivnom bojnom koplju koje najee koristi
konjanitvo, a glavna uloga krilaca je bila zaustavljanje vrha koplja prije nego
to u potpunosti proe kroz tijelo protivnika, ime se kopljaniku olakavalo
izvlaenje koplja iz tijela. Stoga je raspon krilaca uvijek vei od irine sjeiva.
Moemo govoriti o jedanaest kopalja s osam poznatih i dva nepoznata nalazita:
1. Cetina kod Trilja (slika desno)
eljezno koplje pronaeno je u koritu rijeke Cetine i dosada je najbolje
sauvani primjerak koplja ove vrste. Otrica je oblika lovorova lista, ukraena
je damasciranjem, a po sredini je naglaeno rebro. Tuljac je krunog presjeka i
s obje strane ima po dva paralelna, izduena, kanelurama izvedena elipsasta
polja. Na dnu tuljca smjetena su dva nasuprotna trapezoidna krilca, usporedna
s otricom koplja. Krajevi krilaca takoer su ukraeni linijama, a ispod oba
krilca nalaze se zakovice koje su sluile za privrivanje koplja na drvenu
motku. U tuljcu je bio sauvan dio drvene motke koji je radiokarbonskim
mjerenjem datiran od 770. do 990.
2. Hatelji kod Stoca
Koplje je dosta loe sauvano, ali se odlikuje izvanrednom izradom,
oblikom i proporcijama. Otrica je izraena u obliku lovorova lista,
koja blago prelazi u razmjerno dugi i vitki tuljac, krunog presjeka. Sa
dna tuljca izdvajaju se dva nasuprotna kratka krilca, trapezoidnog
oblika. Tuljac je ukraen izbrazdanim ukrasom etiri izduena okomita
niza eliptinih motiva, dok su krilca ukraena sa dvije paralelne
okomite izbrazdane linije.
3. Rudii - Glamo
205

4. Mogorjelo
U Mogorjelu su naena dva koplja. Jedno se istie svojom izduenom,
izuzetno vitkom linijom s otricom u obliku vrbina lista (lijevo na
slici). Kod drugoga je otrica u obliku lovorova lista i ukraena je
damasciranjem (desno na slici).
5. Nin - drijac
Rije je o eljeznom koplju, jedinom dosad naenom u zatvorenoj
grobnoj cjelini - grob 322 (slika lijevo).
6. Poletnica kod Zadvarja
U starijoj se literaturi se kao mjesto pronalaska navodila eevica kod
Omia, no mjesto nalaza je selo Poletnica. Koplje potjee iz unitenog
groba u kojem je pronaen i ma tipa K.
7. Stolac - airi
8. Vir kod Posuja
9. i 10. Nepoznata nalazita
S podruja Hercegovine potjeu jo dva koplja s krilcima o ijim mjestima nalaza ne postoje nikakvi
podaci, niti je o njima sauvana dokumentacija.
Kod jednog koplja otrica se na prijelazu u tuljac naglo iri te se prema vrhu blago suava, to
koplju daje izrazito izduen oblik, a na bonim stranicama, iznad krilaca, ukraen je cizeliranim
srcolikim ukrasom. Drugo koplje ima otricu slinog oblika, samo joj je sredinje rebro slabije
naglaeno. Na dnu otrice urezan je kri jednakih krakova, dok na suprotnoj strani ukras nije
dovren, pa je urezana samo vodoravna hasta.
Koplja s krilcima se pojavljuju kao karolinki import na slavenskim nekropolama 9.-11. st., i to na
podruju Poljske, eke, Slovake, a esto i na maarskim, te na lokalitetima ketlake kulture.
Od ovdje spomenutih kopalja samo je ono iz Nina pronaeno u zatvorenoj grobnoj cjelini, a ujedno
je i jedini ovakav nalaz zapadno od Cetine. Moemo uoiti dvije varijante:

koplja izraena od kvalitetna eljeza, nerijetko tehnikom damasciranja, imaju listoliku

otricu, ukraeni tuljac i oblikovana su na isti nain (drugo koplje iz Mogorjela, Hatelji,
Rudii, Poletnica, Cetina, dva koplja s nepoznatih nalazita).

jednostavnija koplja od eljeza loije kvalitete, izduene listolike otrice i neukraena tuljca
(Nin, prvo koplje iz Mogorjela, Stolac).1

Na osnovu ostalih nalaza uz koplja, naina oblikovanja i analogija, ova koplja su proizvedena
tijekom prve etvrtine 9. st., a pod zemlju su dola tijekom druge etvrtine ili poetkom 2. pol. 9. st.

1 Kod koplja iz Vira rije je o tipoloki modificiranom karolinkom koplju, koje pripada kasnijem vremenu - kraj 9. ili
sam poetak 10. st.

206

BOJNI NOEVI
U grobovima ranog srednjeg vijeka, na starohrvatskim nekropolama, najbrojnije grobne nalaze
predstavljaju eljezni noevi. Najvei dio tih noeva pripada oruu, iako je vrlo teko razluiti
granicu izmeu noeva koji predstavljaju orue i onih koji su oruje, a pojedini su se primjerci
koristili u obje svrhe. U suvremenoj arheologiji prihvaena je podjela kod koje noevi krai od
20 cm predstavljaju orue, a dui od 20 cm predstavljaju oruje. Uz duinu, u pravilu se to odnosi
na noeve duine 20-25 cm, jako je bitan cjelokupan arheoloki kontekst (je li pronaen u grobu
mukarca, jesu li uz no naeni ostaci jo kakvog oruja).
Svi bojni noevi bili su uglavnom istog oblika. Hrbat im je ravan, otrica se lagano povija prema
vrhu noa. irina otrice iznosi 2 do 5 cm.
Iako su dugi i krai bojni no predstavljali vrlo raireno oruje u vrijeme seobe naroda, posebno kod
germanskih plemena, ali i u kasnijem razdoblju unutar merovinkog i karolinkog kulturnog kruga,
ova vrsta oruja na slavenskim nekropolama predstavlja izuzetnu rijetkost. Najvie ih je naeno u
nekropolama Panonskih Slavena. Njihova nam malobrojnost ukazuje na injenicu kako su slavenska
plemena od nekog drugog naroda preuzela u upotrebu bojni no, ali od koga i u kojem vremenu nije
rijeeno. U merovinko i ranokarolinko doba no je bio najobinije oruje, no bojni se no
upotrebljavao i na Balkanu jo u krugu raznih ilirskih kultura, ali se oni ipak po obliku meusobno
znatno razlikuju.
Noevi se javljaju u mukim i u enskim grobovima na mnogim nekropolama u svim kronolokim
fazama pa je, ako se izuzmu nalazi u zatvorenim grobnim cjelinama, vrlo teko donositi bilo kakve
zakljuke u vezi s atribuiranjem i ulogom koju su noevi mogli imati.
Bojni noevi naeni na prostoru Dalmatinske Hrvatske datiraju se od sredine 8. st. (Nin-Materiza)
do sredine 9. st. Na osnovi ovakvog datiranja moemo pretpostaviti kako Hrvati ovu vrstu oruja
poinju upotrebljavati prije seobe na ovaj prostor (dakle, bojni noevi u njihovo naoruanje ne ulaze
pod karolinkim utjecajem). Samo nalaze dugih bojnih noeva iz okolice Knina i s lokaliteta
Biskupija-Crkvina (grob 1) moemo nastankom, duinom i kvalitetom izrade vezati uz karolinki
kulturni krug, te njihov nastanak datirati u sam kraj 8. odnosno poetak 9. st.
Noevi se unutar grobova u pravilu pronalaze uz lijevi ili desni bok, a ponekad se no nalazio uz
lakat, bedra ili na trbuhu mrtvaca.
Unutar samih bojnih noeva moemo razlikovati dva osnovna tipa:

kratki bojni noevi

dugi bojni noevi.

1. KRATKI BOJNI NOEVI (SCRAMASAX)

Kratki bojni noevi, izuzimajui nekropole Nin-drijac (dvadeset primjeraka) i Kai-Maklinovo
brdo (sedam primjeraka), predstavljaju rijedak nalaz na ranosrednjovjekovnim nekropolama.
207

Svi ovi noevi su po nainu izrade i oblikovanja vrlo slini - imaju ojaan i ravan hrbat, otricu koja
se blago savija prema vrhu noa, te krai ili dui trn za nasad drvenog rukohvata. Duina im se kree
od 20 do 40 cm, a irina 2,5-4 cm. Noevi koji odgovaraju ovom opisu registrirani su u zatvorenim
grobnim cjelinama na lokalitetima: Biskupija-Crkvina (grob 1), Kai-Razbojine, Knin-Spas,
Strane-Gorica, Dubravice kod Skradina, Nin-drijac i Kai-Maklinovo brdo. Osim u zatvorenim
grobnim cjelinama, tri su primjerka naena na unitenoj ranosrednjovjekovnoj nekropoli BajagiiSinj, a jedan je primjerak naen na nekropoli Biljane Donje-Trljuge-Prine izvan grobne cjeline.
Na pojedinim veim primjercima se uzdu gornjeg zadebljanog dijela sjeiva nalazi lijeb, koji je
sluio za otjecanje krvi (Blutrinne). Ova pojava je registrirana na jednom primjerku iz Bajagia, te
na noevima pronaenim na nekropoli Nin-drijac (grobovi 166, 195 i 328).
Uz etiri noa naeni su ostaci eljeznih okova koji su bili sastavni dio korica. Ostaci okova
utvreni su na nekropolama Strane-Gorica (grobovi 3A i 135) i Nin-drijac (grobovi 20 i 217).
2. DUGI BOJNI NOEVI (SAX)
Rije je o noevima duim od 40 cm, koji predstavljaju izrazito rijedak nalaz na nekropolama ranog
srednjeg vijeka (do sada su pronaena etiri primjerka).
1. Nin-Materiza
Sa ovog lokaliteta potjeu nalazi dva bojna noa. Jedan je pronaen u grobu 12, a drugi u grobu 15.
Oba su bila poloena uz desnu ruku, s njene vanjske strane. Osim noeva u oba groba kraj nogu
pokojnika pronaena je po jedna keramika posuda, a u grobu 12 s unutarnje strane desne podlaktice
i kameni brus, koji je vjerojatno bio u uskoj vezi s bojnim noem pronaenim u tom grobu.
2. Knin
Nije poznat toan poloaj ni okolnosti nalaska ovog noa. Rije je o dugom bojnom nou duine
66,8 cm. Otrica i hrbat su mu pri iljku blago povijeni
(slika gore).
3. Biskupija-Crkvina
No je pronaen u grobu 4, s vanjske strane lijeve ruke
pokojnika. Rije je o dugom bojnom nou duine 51 cm.
Ima blago zaobljenu otricu, ravan hrbat te iljasti trn za
nasad. Uz no je pronaen dosta loe sauvan bronani
okov korica koji je na jednom kraju bio povijen u luk, dok
je na drugom prelomljen. Kraj nogu pokojnika pronaen
je i par pozlaenih laganih karolinkih ostruga s

1$

garniturom za zakopavanje te ostaci srme protkane zlatnim nitima. Na temelju cjelokupnog nalaza,
posebno ostruga, no se datira u 9. st.
208

SJEKIRE
Iako sjekire ulaze u osnovno naoruanje Slavena, to potvruju pisani izvori i velik broj nalaza na
srednjoeuropskim slavenskim nekropolama, one na naem prostoru predstavljaju izuzetno rijedak
nalaz. Dosada je registrirano petnaestak nalaza, od ega samo jedna u zatvorenoj grobnoj cjelini.
Ostale su ili sluajni nalazi ili ne postoji dokumentacija o okolnostima nalaza (najvjerojatnije su i
primjerci iz Biskupije pronaeni u zatvorenim grobnim cjelinama, ali o tome nema nikakvih
podataka).
Sjekire su imale dvostruku funkciju - mogle su sluiti i kao oruje i kao orue. Bez veeg broja
nalaza iz zatvorenih grobnih cjelina ili neporemeenih arheolokih slojeva, teko je odrediti je li
pojedina sjekira ili tip sjekire sluio iskljuivo kao oruje ili orue ili u obje svrhe.
Sve su sjekire raene su od eljeza, a na osnovu izvedbe dva osnovna dijela sjekire, uice i sjeiva,
mogue ih je podijeliti u dva osnovna tipa:

sjekire uskog sjeiva

bradate sjekire.

Iako kod nas izostaju, one su dosta est nalaz na slavenskim nekropolama velikomoravskog
horizonta u ekoj i Slovakoj, te na avaroslavenskom i slavenskim nekropolama u Maarskoj. Na
osnovu tih nalaza, sjekira slinih onima s naih nalazita, datiramo ih od 9. do 11. st., s tim da se
javljaju i ranije, ak i u 7. st., u prostorima gdje su Slaveni nakon doseljenja stupili u kontakt s
drugim narodima.
Najranije datirani nalaz predstavlja sjekira iz Vedrina, koja se na osnovu analogija s nalazima
ovakvih sjekira u Albaniji datira u 7. ili 1. pol. 8. stoljea. Ante Miloevi je povezuje sa zbivanjima
oko pada Salone. Ova sjekira je najvjerojatnije produkt bizantskih kovakih radionica, ali kako je
rije o sluajnom nalazu ne moe se nita rei o etnikoj pripadnosti vlasnika.
SJEKIRE USKOG SJEIVA
Sjekire uskog sjeiva predstavljaju oblik sjekire koji se s manjim izmjenama koristi od prapovijesti
do srednjeg vijeka. Sjekire ovog tipa, na slavenskim nekropolama su vjerojatno proizvod domaih
radionica po uzoru na kasnoantike oblike. Ovdje spomenute sjekire se na osnovu analogija s
nalazima na panonskim nekropolama datiraju od 8. do poetka 10. st.
Sjekire ovog tipa odlikuje izdueno usko sjeivo, pravokutnog ili blago lepezastog oblika. Na
osnovu naina izvedbe zavretka uice mogue je razlikovati dva podtipa:

sjekire sa ekiastim zavretkom i

sjekire s ravnim zavretkom na kraju uice.

Sve sjekire naene na ovim prostorima imaju ekiasti zavretak na kraju uice. One se odlikuju
niskim ili visokim ojaanjem na kraju uice, u pravilu pravokutnog presjeka, a ono je predstavljalo
udarnu tupu povrinu nasuprotnu sjeivu.
209

Dosada je registrirano sedam sjekira ovog tipa (slika desno):

1. Krka - Biluia buk (dvije sjekire)
2. Otres
3. Biskupija - Crkvina (jedna sjekira sigurno, a moda jo dva loe
ouvana primjerka)
4. Morpolaa
5. Nin
6. okolica Knina.
BRADATE SJEKIRE
Bradate sjekire predstavljaju tipini nalaz na slavenskom nekropolama,
a malobrojne su ili u potpunosti izostaju na prostorima koje naseljavaju
drugi europski narodi. One su nastale unutar slavenskog kulturnog
kruga, a na naem podruju registrirane su tri sjekire ovog tipa.
Ove sjekire imaju jednostrano, u pravilu prema dolje, izrazito proireno sjeivo, dok se gornji hrbat
najee blago izvija prema gore. Na osnovi izvedbe zavretka uice moemo razlikovati:

sjekire sa ekiastim zavretkom na kraju uice i

sjekire s ravnim zavretkom na kraju uice.

Sjekire sa ekiastim zavretkom na kraju uice

I ove se sjekire odlikuju visokim ili niskim ojaanjem na kraju uice, u pravilu pravokutnog
presjeka, a koje je predstavljalo udarnu tupu povrinu nasuprotnu sjeivu.
Na ovom podruju dosad je registrirana samo jedna sjekira ovog tipa - Kai-Maklinovo brdo
(slika gore desno). To je zasad jedini nalaz sjekire na sustavno istraenoj nekropoli, u zatvorenoj
grobnoj cjelini - grob 20. Pronaena je na lijevom koljenu pokojnika, a kraj drke se nalazio uz
lijevi dlan pokojnika. Sjekira ima srednje dugi vrat iz kojeg pod pravim kutom izlazi bradato
proirenje, pravokutnog oblika, koje zavrava sjeivom. Na stranjoj strani uice nalazi se izduena,
uska ekiasta ploha. U grobu je uz sjekiru pronaen eljezni noi, bojni no, eljezno ilo, srp i
dvije keramike posude. Datira se u 2. pol. 8. st., odnosno na sam poetak 9. st.
Sjekire s ravnim zavretkom na kraju uice
Ova vrsta sjekira odlikuje se ravnim tj. oblim zavretkom uice, koja
svojim oblikom prati oblik stranjeg dijela otvora za nasad drke. Znamo
za dvije sjekire ovog tipa, a one potjeu s lokaliteta Biskupija-Crkvina
(slika desno). Ove se sjekire svojim oblikom dosta razlikuju. Analogije
prvoj nalazimo na podruju Panonije (Novo ie, Velika Gorica, datirane
u poetak 9. st.).
210

OSTALE SJEKIRE
Dvije sjekire ne moemo svrstati u ove tipoloke grupe.
Sjekiru iz Vedrina (slika lijevo) kod Trilja krasi izrazito
polumjeseasto raskovano sjeivo te izduena, uska,
etvrtasta ekiasta ploha. Na oba kraja vrata, te na
poetku ekiastog produetka urezan je ornament sa po
tri, odnosno etiri okomito urezane pruge. Analogije joj
nalazimo u Albaniji (nekropole Kruje i Kalaj Dalmaces,
datirane u 7. i 8. st.). Iz Strmice (slika dolje) kod Knina
potjee malu sjekira kratkog i uskog vrata na koji se
nastavlja izrazito trokutasto
oblikovano

sjeivo.

obzirom na veliinu ova sjekira nije sluila u bojne svrhe, ali ostaje
otvoreno pitanje je li uope sluila i kao orue.

211

ELJEZNI VRCI STRIJELA

Luk i strijela spadaju meu osnovno naoruanje starih Slavena, pa tako i Hrvata. O omiljenoj
uporabi ovog oruja kod Slavena postoji itav niz potvrda kod bizantskih izvora (Tactica cara Leona
VI., Miracula S. Demetri...). Potvrda znaajne uporabe ove vrste oruja kod Slavena je i velik broj
nalaza vrhova strijela na prostorima koje su naseljavali.
Na prostoru Dalmatinske Hrvatske dosad je registriran relativno velik broj eljeznih, te jedan
bronani vrak strijele. Veinom se radi o sluajnim nalazima ili o nalazima s istraivanja s kraja 19.
i poetka 20. st. gdje, osim imena lokaliteta sa kojeg potjeu, nemamo pobliih podataka o
okolnostima nalaza. Ostaci drvene drke strijela dosada nisu registrirani na niti jednom lokalitetu.
Takoer nije registriran niti jedan nalaz ostataka luka, to nam govori kako su Hrvati koristili obini
drveni luk (nisu koristili refleksni luk). eljezni ostaci tobolca dosada su registrirani samo u sluajno
otkrivenom grobu u Piramatovcima kod Skradina, to bi upuivalo na zakljuak kako je kod veine
tobolaca konstrukcija oko koje se natezala koa bila od drveta.
Sve se strijele pronaene na prostoru Dalmatinske Hrvatske, osim jedne s lokaliteta Jojia Glavica,
datiraju od 2. pol. 8. do poetka 10. st., kad pod utjecajem kranstva u potpunosti nestaje obiaj
polaganja upotrebnih predmeta u grobove. No listolike strijele i strijele tipa lastin rep koriste se sve
do kraja 11. odnosno poetka 12. st., kad se zbog novina u naoruanju (masovnija upotreba oklopa)
drastino mijenjaju oblici metalnih vraka strijela.
Tipoloki gledano eljezne vrhove strijela moemo, na osnovu naina nasaivanja na drak (da li se
vrak strijele usauje ili nasauje na drak) razvrstati u dvije osnovne skupine:

eljezni vrci strijela s trnom

eljezni vrci strijela s tuljcem.

1. ELJEZNI VRCI STRIJELA S TRNOM

Kod vraka strijela ovog tipa podui trn s kraja strijele bi se usadio u drvenu drku.
Na prostoru Dalmatinske Hrvatske nalazi ovih strijela su izuzetno rijetki, za razliku
od susjednih prostora (Istra, a posebno prostor bjelobrdske kulture). Zasada su
registrirana samo tri vrka strijela ovog tipa i to sva tri tipoloki razliita.
Trobridni eljezni vrci strijela s trnom
Na lokalitetu Jojia glavica kraj Civljana pronaen je trobridni vrakstrijele strnom (slika gore).
Rije je o eljeznom vrku s izrazito naglaenim bridovima.Analogijama sairegsrednjoeuropskog
prostora mogue ju je okvirno datirati u 7. st.
Listoliki eljezni vrci strijela s trnom
Listoliki vrak strijele s trnom pronaen je na lokalitetu Biljane Donje-Begovaa (slika gore), u
zatvorenoj grobnoj cjelini - grob 276, uz lijevu ruku pokojnika. Raen je od bronce i srcolikog je
212

oblika s izduenim vrhom. Na dnu strijele nalazi se trn koji je potpuno skrivljen prema vrhu.
Donekle sline primjerke pronalazimo u krugu Bjelobrdske kulture, gdje prevladavaju listoliki vrci
strijela s trnom, ali kojima je list u pravilu deltoidnog ili romboidnog oblika.
iljasti eljezni vrci strijela s trnom
Na nekropoli Nin-drijac, u grobu 161, naen je iljasti vrak strijele s trnom. Raen je
od eljeza, iljastog je oblika te ovalnog presjeka, a na kraju je smjeten kratki trn. U
istom grobu pronaena su jo dva gotovo identina vrka strijela, ali oni umjesto trna
imaju tuljac za nasad.
Na osnovu ostalih grobnih priloga, moemo ovu strijelu datirati na kraj 8. ili poetak 9. st.
2. ELJEZNI VRCI STRIJELA S TULJCEM
Vrci strijela ovog tipa spajali su se s drvenom drkom tako to bi se tuljac nasadio na drku. Ovaj
tip nalaza je zastupljeniji od prethodnog i kod nas i na itavom srednjoeuropskom prostoru (prostor
koji naseljavaju Slaveni). Unutar ove skupine mogu se izdvojiti etiri tipoloki razliite podskupine:

trobridni eljezni vrci strijela

iljasti eljezni vrci strijela

listoliki eljezni vrci strijela

eljezni vrci strijela tipa lastin rep.

Trobridni eljezni vrci strijela

U unitenom grobu u Bajagiu kod Sinja (slika desno) pronaen je eljezni vrak strijele
s trobridnim vrhom i tuljcem za nasad, krunog presjeka. Na osnovu ostalih nalaza datira
se oko sredine 8. st.1
iljasti eljezni vrci strijela
Na prostoru Dalmatinske Hrvatske dosad je naeno sedam primjeraka
ovog tipa, od ega pet na nekropoli Nin-drijac (grob 50, dva
primjerka u grobu 161, grobovi 225 i 248, slika lijevo), i dva
primjerka na lokalitetu Nin-Materize (grobovi 6 i 27). Svi su izraeni
od eljeza, iljastog su oblika, a na dnu se nalazi tuljac za nasad.
Rije je o jednoj potpuno atipinoj vrsti strijela za koje nemamo analogija ni na irem prostoru te je
moda ovaj tip produkt lokalne ninske kovake radionice. Datiraju se od 2. pol. 8. do 1. pol 9. st.

1 Trobridne strijele, ova i ona s lokaliteta Jojia Glavica, predstavljaju tipino nomadsko oruje. Vrak strijele s Jojia
glavice, na osnovu analogija datiran je u 7. st., ne moemo sa sigurnou pripisati odreenoj etnikoj grupi, ali vrak iz
Bajagia pronaen je na mjestu unitene starohrvatske nekropole, te nam pokazuje kako i Hrvati, iako u manjoj mjeri,
poznaju i koriste ovaj tip.

213

Listoliki eljezni vrci strijela

Na prostoru Dalmatinske Hrvatske
pronaen je razmjerno velik broj
vraka strijela ovog tipa, ali one su se
one koristile u dugom vremenskom
razdoblju (od eljeznog doba do
kasnog srednjeg vijeka) pa ih je teko
datirati.

S obzirom na zatvorene

grobne,

ranom

srednjem

vijeku

moemo atribuirati 11 vraka ovog

tipa. Pet ih je pronaeno na lokalitetu
Nin-drijac (u grobu 161 etiri primjerka, slika gore, i u grobu 50 jedan). Na lokalitetu KaiMaklinovo brdo naen je jedan primjerak u grobu 39, a dva primjerka su pronaena na lokalitetu
Strane-Gorica (grob 1A i grob 145), kao i na nekropoli Knin-Spas, ali izvan grobnih cjelina.
Svi su vrci strijela izraeni od eljeza i imaju listoliku otricu te krai ili dui tuljac, najee
krunog presjeka. Na jednom vrku iz groba 161 na nekropoli Nin-drijac, na dnu tuljca sauvao se
ostatak eljezne zakovice koja je sluila za ojaano privrivanje vrka strijele na drveni drak.
Duina kod veine strijela varira od 5 do 8,5 cm, a duina strijela iz groba 161 s nekropole Nindrijac je 10 do 11,5 cm pa se moda radi o vrhovima laganih koplja tj. sulica.
Ove strijele datiramo od kraja 8. do kraja 9. st., no one se nastavljaju koristiti do kasnog srednjeg
vijeka. Niz strelica nalaen je na drugim lokalitetima (Biskupija-Bukorovia podvornica, CetinaSv. Spas, Bribir, Kistanje, Burnum...), ali o njima nemamo nikakvih podataka, niti su nam poznate
okolnosti nalaza.
eljezni vrci strijela tipa "lastin rep"
Ovo je najbrojnija skupina vraka strijela, i
zasad iz zatvorenih grobnih cjelina potjee
petnaest

komada.

Rije

tipinom

ranosrednjovjekovnom obliku pa se tom

dobu mogu pripisati i pojedini sluajni
nalazi. Najvie ih potjee s nekropole Nin-drijac (devet komada, slika gore), a slijede lokaliteti
Biskupija-Crkvina (tri strijele), Stankovci-Klaria kue (dvije), Knin-Spas, Sinj-Grad (dvije),
evrske (dvije), Plavno, Gornji Otii, Jojia glavica, Koljane-Crkvina, Koljane-Sajmite, PoljanakOtii i imii-Glavice.
Svi vrci strijela izraeni su od eljeza. Sredinje tijelo izduenog je stoastog oblika, a gornji dio
zavrava iljkom iz kojeg se prema natrag ire dva bona krilca, koja podsjeaju na lastaviji rep.
214

Kod pojedinih vraka strijela (imii-Glavice, Plavno i dva primjerka iz Biskupije-Crkvina) gornji
dio sredinjeg tijela je ukraen tordiranim ukrasom.
Ove vrke strijela datiramo u kraj 8. i itavo 9. st., ali strijele ovog tipa se nastavljaju upotrebljavati i
u 10. i 11. st.
NALAZ TOBOLCA IZ PIROMATOVACA
Uz crkvu sv. Lovre u Piramatovcima u sluajno otkrivenom ranosrednjovjekovnom grobu naeni su
eljezni ostaci tobolca, eljezna ostruga i eljezni no. Od tobolca su se sauvala tri eljezna okova
koja su inila konstrukciju oko
koje je bila prevuena koa. Okovi
su izduenog, pravokutnog oblika
(slika lijevo). Na jednom okovu
nalazi se ovalno proirenje, dok je
na drugom pravokutno ojaanje u
ijem se sreditu nalazi pravokutni okvir. Na krajevima okova nalaze se kalotasta proirenja koja su
bolje sauvana samo na jednom okovu. U sreditu kalotastih proirenja nalazi se po jedan otvor za
zakovicu, oko kojeg je zrakasti ukras.
Na lokalitetu Vukovar-Lijeva Bara pronaeni su ostaci etiri tobolca, ali su oni drugaije izrade i
naina ukraavanja pa nije mogue povlaiti analogije. Mogu se povui analogije s ostrugama, i one
se odnose na kalotasta proirenja na okovima, jer gotovo potpuno identina kalotasta proirenja s
identinim ukrasom nalazimo na krajevima krakova ostruga pronaenih na lokalitetima BiskupijaCrkvina, Bribir-Vratnice, Varivode kod K istan ja. Ostruge ovog tipa su vjerojatno produkt domaih
radionica, te se datiraju u 10. st. Na osnovu toga moemo i okove za tobolac pripisati domaim
radionicama, te ih datirati u 1. pol. 10. st.

215

Arhitektura

BENEDIKTINSKI SAMOSTANI U DALMACIJI

Benediktinci su katoliki monaki red koji je osnovao Benedikt iz Nursije 529. u Montecassinu.
Prvotni im je razvoj bio ometen provalom Langobarda, a veliki su procvat doivjeli u karolinko
doba kada su postali nositelji crkvene i kulturne obnove. enski red benediktinki osnovala je, prema
predaji, Benediktova sestra Skolastika.
Prvi benediktinski samostani na naem tlu nastali su u Istri u 6. st. Prvi papin izaslanik Hrvatima bio
je benediktinac opat Martin (640.-642.), a na dvoru kneza Trpimira boravio je ueni benediktinac
Gottschalk (846.-848.). Do 11. st. benediktinci kod nas dolaze uglavnom iz franakih samostana,
zatim iz Montecassina, a poslije samostane osnivaju preteno domai redovnici i redovnice.
Najstariji samostani na tlu ranosrednjovjekovne hrvatske drave bili bi samostan u Riinicama kojeg
je poveljom osnovao Trpimir 852. i samostan sv. Bartolomeja na Kapitulu kod Knina. Iz 10. st. su
samostani sv. Krevana u Zadru (918.), sv. Marije u Solinu (975.), sv. Mihovila u Istri (990.), sv.
Maksima na Koruli, sv. Ambroza u N in u . Najvie je samostana nastalo u 11., 12. i 13. st. U 12. i
13. st. benediktinci dolaze u sjeverne krajeve. U 14. st. hrvatski benediktinci glagoljai odlaze u
Prag, lesku i Krakov i tamo osnivaju samostane. S dolaskom prosjakih redova postupno se
smanjivao broj benediktinskih samostana. U sjevernoj su Hrvatskoj nestali za provale Turaka u
16. st., a u Dalmaciji su posljednji muki samostani ukinuti za francuske okupacije, dok je sauvano
samo nekoliko enskih samostana. Jedini muki benediktinski samostan, otvoren 1945., nalazi se na
okovcu kraj Tkona na Pamanu.
Neki muki benediktinski samostani
Sv. Bartolomej na Kapitulu kod Knina
Riinice kod Solina (852.)
opatija sv. Krevana u Zadru (918.)
Sv. Ambroz u Ninu (10. st.)
Sv. Ivan Evanelist u Biogradu (1059. Petar Kreimir IV., 1185. seli kod crkve sv. Kuzme i
Damjana na okovac)
Sv. Stjepan na jugozapadnom rtu splitske luke (Sustipan, 11. st.)
Sv. Ivan u Trogiru (1108.)
Sv. Stjepan i Mojsije u Solinu
Sv. Ivan u Medulinu (1115.)
Sv. Marija u Roatu kraj Dubrovnika (prije 1123.)
Sv. Marija na Mljetu (1151.)
Sv. Mihovil u Kotoru (prije 1166.)
Sv. Jakov u Dubrovniku (1222.)
217

Sv. Nikola kraj ibenika (1 2 4 0 .).

Neki enski benediktinski samostani
Sv. Benedikt u Splitu (1060./61.)
Sv. Toma u Biogradu (sagraen u 11. st., kad je poruen seli u Zadar kod crkve sv. Marije (1066.)
Sv. Marija u Zadru (1066.)
Sv. Platon u Zadru (1070.)
Sv. Marcela u Ninu
Samostan u Trogiru (1064.)

Veze hrvatskih redovnikih zajednica s poznatim europskim opatijama i samostanima

Ranosrednjovjekovni samostani kod nas su openito malo sauvani, ali i malo istraeni. Rijetki
samostani koje spominju povijesni izvori su ili porueni ili radikalno obnovljeni.
SV. BENEDIKT U SPLITU
Samostan je podignut blizu sjevernog zida Dioklecijanove palae uz ve postojeu istoimenu crkvu,
za koju se kasnije uobiajio naziv sv. Arnir ili sv. Eufemija.
218

SV. STJEPAN NA SUSTIPANU

Muki

benediktinski

samostan

sv.

Stjepana

spominje

se

poetkom 11. st., a nalazio se na zapadnom rtu splitske luke

(Sustipan). Istraen je 1958.-1962. prilikom uklanjanja ostatka
groblja. Iako su ostaci velike bazilike i samostana vrlo mali i
jedva identificirani meu novijim grobnicama, moglo se
zakljuiti kako se radi o tipu samostana s klaustrom oko crkve,
okruenog sa zapadne i june strane samostanskim stambenim
prostorima, doksu ostali prostori vjerojatno bili na istonoj strani.
Taj tipsamostanske

dispozicije poznat je po brojnim sauvanim kasnijim primjerima iz vremena

romanike, gotike i renesanse, a razlikuje se od samostanskih stambenih sklopova koje poznamo po

oskudnim ostacima iz starokranskog razdoblja na naoj obali (Riinice, Stipanska, Majsan...).
BISKUPIJA-CRKVINA
Istom tipu, kao i samostan na Sustipanu, pripadao je, ini se,
samostan uz baziliku na Crkvini u Biskupiji kod Knina,
otkriven prilikom revizije 1950. Taj dio arheolokog lokaliteta
presjeen je seoskim putem, pa su na junoj strani ostali ostaci
bazilike, a na sjevernoj vei dio samostanskog kompleksa.
Prema tlocrtu cjeline ipak se moe zakljuiti kako je po sredini
mogao biti vei otvoreni prostor (klaustar ili dvorite), dok su
stambene prostorije bile na sjevernoj strani.
Crkva posveena sv. Mariji bila je trobrodna sa zidanim
izduenim stubovima (etiri pilona pravokutnog presjeka) koji
dijele crkvene brodove. Sredinji je brod bio iri od bonih.
Svetite ine tri pravokutne apside upisane u zaelni zid. Na zapadnoj strani je predvorje koje je
sudei po bogatim grobnim nalazima, zidanim presvoenim grobnicama i sarkofazima sluilo kao
mauzolej

kneevske porodice.Tu se nalazio i zvonik. Crkva je sluila kao mauzolej vladarske

obitelji Trpimirovia u ranom 9. st. o emu svjedoe arheoloki nalazi grobova kneevske obitelji u
kamenim sarkofazima u predvorju crkve.
Bazilika je predromanikog porijekla (S. Gunjaa) pa bi njeno tlocrtno rjeenje ukazivalo na
koncepcije koje se javljaju u ranosrednjovjekovnoj arhitekturi zapadnog kulturnog kruga, svojstvene
prostorima pod jurisdikcijom akvilejskog i milanskog patrijarhata (M. Jurkovi).
No postoje i pretpostavke o starokranskom porijeklu objekta na Crkvini (V. Klai) u kojem se po
hrvatskom naseljavanju obnavlja crkvena tradicija, vjerojatno stolne crkve ranije kasnoantike
biskupije Ludrum.
219

SV. LOVRE U STOBREU

Starokranska bazilika sv. Lovre u Stobreu adaptirana je u
ranom srednjem vijeku u benediktinski sklop. Od velike
trobrodne bazilike s upisanom polukrunom apsidom nastala je
mala predromanika crkvica i samostanski sklop koji je
zapremio prostor prvobitnog narteksa. Izmeu samostana, koji
je bio jednostavna zgrada pravokutnog tlocrta karakteristine

Pr*-dmmilIckBcrkvica,

tehnike gradnje i crkvice na mjestu izvorne apside, nalazilo se samostansko dvorite. Ostaci
samostanske zgrade sauvali su se i u gornjem katu (jedini samostan kod nas na dva kata).

SAMOSTAN SV. BARTOLOMEJA NA KAPITULU

Na Kapitulu nadomak Knina, u ranom srednjem vijeku na kompleksu starijeg rimskog vojnikoveteranskog naselja, sagraen je vladarski benediktinski samostan sv. Bartolomeja, a na istom
poloaju u 13. st. romanika katedrala kninskog biskupa. Samostan je vjerojatno osnovan sredinom
9. st., za Trpimira, u vrijeme irenja benediktinskog reda na hrvatskom prostoru. Podaci o
samostanskim opatima u ispravama iz doba Petra Kreimira IV. i Zvonimira svjedoe o vanosti
samostana u politikom ivotu Hrvatske u 2. pol. 11. st. Stjepan Gunjaa je crkvu sv. Bartolomeja
doveo u vezu s prvotnim mjestom pokopa kralja Zvonimira.
Nestankom hrvatske narodne dinastije kraljevski samostan se gasi, a Gejza II. ga sredinom 12. st.
predaje splitskoj nadbiskupiji. U 13. st. na mjestu samostana gradi se kninska katedrala - stolnica
kninskog biskupa.
SAMOSTAN SV. IVANA U BIOGRADU
Muki benediktinski samostan sv. Ivana utemeljio je Petar Kreimir IV. 1059. Iste mu je godine dao
privilegije kraljevske slobode, izuzevi ga od vlasti grada i biskupa, oslobodio ga je svakog osobnog i
zemljinog poreza, te ga je obdario posjedima od kojih je na kopnu najvaniji bio Rogovo (Petar
Kreimir IV. izdao je 1060. u Biogradu darovnicu u korist mukog benediktinskog samostana sv.
Ivana Evanelista). Kralj Dmitar Zvonimir je 1076. potvrdio samostanu privilegije, a kraljica Jelena
mu je darovala zemlje pod brdom sv. Kuzme i Damjana, dok mu je biskup Prestencije darovao crkvu
sv. Kuzme i Damjana. Zbog mletakog razaranja grada, redovnici 1125. sele na okovac u samostan
sv. Kuzme i Damjana.
Sustavno istraivanje temeljnih ostataka ovog objekta zapoeto je 1969., a zavrilo je 1971.
Istraivanja je vrio Janko Beloevi. Crkva je bila velikih dimenzija, 29 x 12,5 m, s predvorjem.
Trobrodna je s tri apside, a zidovi su s vanjske strane ralanjeni lezenama. U apsidalnom su dijelu
pronaeni ulomci fresaka i nekoliko ulomaka crkvenog namjetaja s motivom pletera. Oko crkve je
pronaeno nekoliko starohrvatskih grobova.
220

SAMOSTAN SV. TOME U BIOGRADU

Petar Kreimir IV. je osnovao i enski benediktinski samostan sv. Tome (a ne biskupija kako se prije
dralo). Njega je kralj u vie navrata darovao posjedima u sidrakoj upi, a 1069. darovao mu je
kraljevsku slobodu i posjed Rosohaticu kod Tinja.
Samostan je sagraen u blizini samostana sv. Ivana Evaneliste i katedrale. Na temelju apsidalnog
dijela moe se nazrijeti kako je crkva bila trobrodna (B. Juraga). Nakon ruenja samostana (Mleani
1125.), redovnice sele u Zadar, prvo u samostan sv. Marije, a kasnije u sv. Dimitrija.
RIINICE
Riinice se nalaze sjeveroistono od Solina, na granici solinskog i klikog podruja, zapadno od
starog puta Solin-Klis-Mu. Otkrie ovog lokaliteta potaknuo je sluajan nalaz dijela zabata oltarne
pregrade s natpisompro duce Trepime(ro) 1891. u polju izmeu Klisa i Solina. Ovaj nalaz je Buliu
bio putokaz za ubiciranje samostana koji je podigao Trpimir (845.-864.).
Trpimir je bio poboan vladar, u dobrim odnosima sa splitskim nadbiskupom Petrom, zaspas svoje
due sagradio je samostan i doveo zbor redovnika (to znamo iz njegove darovnice).
Samostan istrauje drutvo Biha 1895./96., 1898., 1908. (slika
lijevo). Ovaj prvi benediktinski samostan u naim krajevima
sastojao se od jednobrodne crkve orijentirane sjever-jug i
opkoljene s vie zgrada.
Crkva je jednobrodna sa irokom polukrunom apsidom, duine
16 m

irine

7,4 m.

Prostor

prezbiterija

od

prostora

namijenjenog vjernicima dijelila je oltarna pregrada (septum). Sve je vrlo malih dimenzija to
upuuje kako je bila namijenjena vrenju samostanskog bogosluja redovnika.
Dyggve je smatrao kako je tu prvotno bila villa rustica, pa oratorij dok ju u 9. st. nije obnovio
Trpimir i adaptirao postavljanjem oltarne pregrade.
Zapadno od crkve bile su dvije prostorije. U jednoj je bila kuhinja na to upuuju ulomci
srednjovjekovne keramike i ugljena, fragmenti zemljane posude sa soljenim maslinama. Prostorija
uz istoni zid crkve kao da je bila pogrebna kapela - u njoj su pronaena dva zidana groba
pokrivena ploama razbijenih rimskih sarkofaga.
Grobovi su pronaeni i u samoj crkvi i ispred nje, s june strane (sjever-jug). Pronaeno je 10
itavih starohrvatskih grobova.
U samoj crkvi naeni su dijelovi oltarne pregrade (pilastri, pluteji s motivom prepleta krugova i
kvadrata), meu ostalima i dio trokutnog zabata (tegurija) koji je stajao nad ulazom u svetite. U
donjem, lunom dijelu tee natpis pro duce Trepime(ro) - za kneza Trpimira. Natpis je nabonog, a
ne posvetnog karaktera. Na fragmentu je vidljiv dio repa pauna (dugi rep u obliku riblje kosti)., koji

221

su bili nasuprotno postavljeni sa strane kria u sredini i ukraavali su sredinje polje zabata (slian je
naen u sv. Marti u Bijaima). Uz rub je motiv kuke i kimation. Zabat se datira u 9. st.
Jeli, Krani, Bara i Vasi interpretiraju kompleks u Riinicama kao utvreni dvor hrvatskih
vladara s pogrebnom kapelom. Jeliev je argument kako je crkva mala za samostansku bogomolju, a
grobovi u njoj kao i natpis koji je pogrebnog, a ne posvetnog karaktera odreuju je kao pogrebnu
kapelu u kojoj je moda sahranjen i Trpimir. Ovdje je najvjerojatnije bio benediktinski samostanski
kompleks kojeg spominje Trpimirova darovnica iz 852., te starokranski samostanski kompleks
preureen u predromaniku samostansku crkvu predstavlja poetak samostanskog ivota u
starohrvatsko doba.
SAMOSTAN SV. AMBROZA U NINU
Uz Gornja vrata u Ninu nekad se nalazio benediktinski samostan sv. Ambroza. Danas su tu ruevine
crkve iz 13./14. st., a ostataka samostana nema.
SAMOSTANI U PRIDRAZI I KAIU
Ostaci ranosrednjovjekovnih samostana otkriveni su u
Pridrazi i Kaiu (ne spadaju meu benediktinske
samostane). Kompleks zidova koji je identificiran kao
samostan na lokalitetu Mijovilovac u Pridrazi kod
Novigrada pokazuje slian raspored samostanu na Crkvini
u Biskupiji. Zidovi koji uokviruju radne i stambene
prostorije

tvore

tri

krila

kompleksa,

moe

se

pretpostaviti etvrto krilo. U sredini kompleksa

vjerojatno se nalazio klaustar ili drugi vei otvoreni
prostor. Uz istoni je ugao samostanskog sklopa
esterokonhni oratorij sv. Mihovila.
Ostaci stambenog sklopa otkriveni su i uz jo jedan
esterokonhni

oratorij

selu Kaiu.

Novijim

istraivanjima protumaen je taj sklop kao antika

stambena

arhitektura

na

kojoj

je

podignuta

starohrvatska crkvica. Valja ipak upozoriti na to da

tlocrt pronaenih ostataka uz oratorij pokazuje isti
tip samostanske arhitekture s dvoritem i uokolo
postavljenim stambenim prostorima.

222

BRANIMIROVI NATPISI
Mu Gornji
U Muu Gornjem, u crkvi sv. Petra pronaeno je vie ulomaka trabeacije oltarne pregrade. Oni se
istiu kvalitetom izrade, bogatim epigrafikim sadrajem i vrsnim latinitetom. Povijesnim i
kronolokim podacima izdvaja se ulomak krajnjeg desnog arhitrava s imenom kneza Branimira i
888. godinom. Taj je ulomak pronaen 1871. u krugu crkve, dok su ostali pronaeni revizijskim
istraivanjima 1975.-1987.
Arhitravi su oblikovani u tri pojasa:

kuke u gornjem pojasu,

pleterni ornament (troprute petlje) u srednjem pojasu i

natpis u donjem pojasu.

Natpis na desnom arhitravu prelazi

prednju stranu i zavrava na donjoj,
uoj strani grede. Natpis govori o
vremenu gradnje i ureenju crkve
sv. Petra i pri tome navodi ime kneza Branimira - " . U vrijeme gospodara kneza Branimira 888.
Godine od kada je Krist uzeo Sveto Tijelo od Svete D je v ic e .". Od poetnog zaziva Isusa Krista do
zavrne formule datacije, natpis je proet izrazom punim poetske duhovnosti.
L. Margeti, a zatim i Mate Zekan, povezali su ovaj natpis s graditeljskom aktivnou hrvatskog
biskupa Teodozija, koji 886., u doba najvee Branimirove moi, preuzima i splitsku nadbiskupiju.
opot kod Benkovca
Prva istraivanja na lokalitetu Crkvina u opotu provedena su 1928., te je pronaen lijevi arhitrav i
zabat oltarne pregrade s natpisom. Kasnije su pronaena jo dva ulomka - ulomak desnog arhitrava
te ulomak lijevog arhitrava koji je nedostajao izmeu arhitrava i zabata.
U

gornjem

pojasu

arhitrava

su

kuke,

kratkih

drki

kugliastih zavojnica,
a u donjem je natpis.
Kuke se nastavljaju
rubom zabata i tako
zatvaraju
polje

trokutno
kojem

je

simboliki prikaz Uskrsnua - kri s pticama ispod i rozetama iznad hasta, s obje strane. Donacijski
223

natpis s arhitrava prelazi na zabat te se nastavlja na desnom arhitravu. Branimir se u natpisu navodi
kao donator crkve, a navodi se imenom i vladarskim naslovom - comes dux Cruatorum - pa je ovo
najstariji spomenik sa spomenom hrvatskog imena.
Nin-Sv. Mihovil
Prije ruenja crkve sv. Mihovila u Ninu 1912., u njoj su, kao spoliji, naeni ulomci dvaju arhitrava
oltarne pregrade.

Kompozicija prednje strane podijeljena je na tri pojasa:

niske kuke troprutih drki u gornjem pojasu

profilirano rebro s nizom troprutih petlji u sredini i

posvetni natpis u donjem pojasu.
Natpis svjedoi o djelatnosti opata Teudeberta, oito nadstojnika benediktinskog samostana
sv. Ambroza, koji kao donator sudjeluje u gradnji ili opremanju crkve sv. Mihovila u Ninu. Uinio
je to u vrijeme vladanja Branimira, kneza Slavena (Hrvata). Branimirovo ime zabiljeeno je u
natpisu u formuli datacije uz vladarski naslov dux Slcauorum (= Sclavorum) i uz poasnu oznaku
dominus. Sastavlja natpisa je vjerojatno sam opat Teudebert, ije ime svjedoi o germanskom
podrijetlu. Tako su lake shvatljive i jezino-fonetske netonosti (Slcauorum umjesto Sclavorum),
kao i uporaba samog imena Slavena umjesto Hrvata, to svjedoi o sudjelovanju stranog latinskog
klera u kulturnom i vjerskom ivotu hrvatske kneevine.
U prilog ivih tradicija i meusobne povezanosti s europskim svijetom govori i jedna sitna
pojedinost u grafijskom izgledu natpisa. Tu se meu slovima rustine kapitale i pokojim
minuskulnim oblikom, specifinim likom izdvaja grafem m kakav nije poznat u natpisima s
hrvatskih prostora. Oblikom upuuje na kaligrafirane majuskulne uzore koji se na zapadu susreu u
karolinkim iluminiranim rukopisima 8.-9. st., a koji su nastali pod utjecajem iluminiranih irskoanglosaksonskih predloaka s kraja 7. i poetka 8. st.

224

Otres kod Bribira-Lukaua

Arheolokim istraivanjima 1911.-1912., te 1977. i 1984. otkrivena je predromanika crkva u Otresu
na lokalitetu Lukaua. Pronaeno je vie ulomaka arhitrava i zabata na temelju ega je
rekonstruiran taj dio oltarne pregrade.

Gornji pojas arhitrava i zabata ispunjaju kuke. Ispod njih na arhitravu slijedi nit troprutih petlji, a na
zabatu dvoprutih. U donjem pojasu uklesan je donacijski natpis. On svjedoi kako je u doba kneza
Branimira ("domno Brannimero duci") neki donator (neutvrena imena, moda Zdedrag) izgradio ili
vjerojatnije obnovio crkvu (ili oltarnu pregradu) u srednjovjekovnom Otresu, u blizini upanijskog
sjedita Bribira. Pri tom ju je posvetio estorici svetaca i svetom Kriu (sv. Petru, sv. Mariji,
sv. Jurju, sv. Stjepanu, sv. Martinu i sv. Krevanu).
drapanj kod Skradina-Sv. Bartul
Arheolokim istraivanjima na poloaju predromanike crkve sv. Bartula pronaeni su 1911. ulomci
dvaju arhitrava i zabata oltarne pregrade. U gornjem pojasu arhitrava su kuke, ispod kojih je
profilirano rebro s kimatijem na unutranjoj strani, a u donjem pojasu tee natpis. Kuke i natpis se
nastavljaju na zabatu kojem nedostaju donji krajevi. U sreditu zabata je kri sa suelice
postavljenim dvjema pticama pod krakovima kria.
Natpis svjedoi kako je crkvu kao obiteljski zavjet dao podii bribirski upan Pritine sa suprugom u
vrijeme vladanja kneza Branimira ("Branimero ducem Clavitnorum"). Sastavlja natpisa je
obrazovani klerik, vjerojatno stranac, emu se mogu pripisati jezine pogreke pri transkripciji
hrvatskih jezinih oblika (Clavitnorum umjesto Sclavorum).

225

CIBORIJI
Ciborij je arhitektonski element koji se die nad oltarom. Obino etiri ili est stupova koji nose
krov razliita oblika u razliitim razdobljima.1 Javlja se u starokranskim bazilikama, a potom i u
predromanikim, romanikim i gotikim crkvama te u baroku. Funkcionalno je slian zabatu, ali
ciboriji se mogu postaviti samo u veim i prostranijim graevinama, u irokim srednjim laama dok
zabati stoje u sasvim reduciranim i malim prostorima malih crkava kakve su dalmatinske
predromanike graevine. U njima oltarna pregrada sa zabatom, sa svojim sredinjim dijelom,
zamjenjuje ulogu etverostranog ili katkad esterostranog ciborija. Nedostatak ciborija i mnotvo
zabata oltarnih ograda su bitna specifinost dalmatinske predromanike.
Time se objanjava i nedostatak zabata na pregradama u Italiji. Tamo se u mnogim crkvama ranog
srednjeg vijeka, pretenim dijelom jo iz starokranskog doba, u prostrani srednji brod postavljao
veliki etverostrani ili neki slini ciborij. U Korpusu talijanske ranosrednjovjekovne skulpture
registrirana su 23 fragmenta ciborija to uz itav niz onih koji su jo u funkciji svjedoi o njihovoj
brojnosti.
Broj ciborija kod nas je znatno manji. Cijeli ciboriji, te vei i brojniji ulomci koji su omoguili
rekonstrukciju ciborija pronaeni su u:

esterostrani krsti oni ki ciborij u katedrali sv. Pelagija u Novigradu u Istri

etverostrani ciborij prokonzula Grgura iz Zadra

etverostrani ciborij iz crkve sv. Tome u Zadru

poligonalni ciborij nad oltarom rapske katedrale

esterostrani oltarni iz crkve sv. Bartula u Galovca

etverostrani krstioniki iz crkve sv. Bartula u Galovca

esterostrani krstioniki iz crkve sv. Marije u Biskupiji kod Knina

etverostrani oltarni iz crkve sv. Marije u Biskupiji kod Knina

etverostrani ciborij iz krstionice crkve sv. Marte u Bijaima.

Vei fragmenti ciborija potjeu iz:

arkada ciborija iz sv. Ivana u Puli

arkada ciborija iz crkve sv. Krevana u Zadru

stranica ciborija iz kotorske katedrale sv. Tripuna

arkada ciborija iz crkve sv. Spasa u Ulcinju.

Manji fragmenti ciborija naeni su u Betiki u Istri, u Trogiru, u Komolcu, na Kapitulu kod Knina, u
crkvi sv. Petra i Mojsija u Solinu, te u Novalji na Pagu gdje su naeni fragmenti dvaju ciborija.

1 Srednjovjekovni imaju ravni ili piramidalni krov, renesansni obino imaju kupolu, barokni volute...

226

CIBORIJ IZ NOVIGRADA
U krstionici novigradske katedrale nad esterostranim
bazenom za krtenje u koji

se silazilo trima

stepenicama stajao je esterostrani ciborij. Njegova

rekonstrukcija nije posve sigurna, jer je tijekom
vremena postao jako ruevan i nije se sauvao u
cijelosti. Nedostaju mu stupii koji su nosili lukove.
Nakon

novih

istraivanja u

kripti

novigradske

katedrale izaao je na vidjelo jedan od kapitela

ciborija. Kapitel u donjoj zoni ima niz jednostavnih
listova preklopljenog vrha. U gornjoj su zoni istovrsni
listovi samo neto vei. Koara ciborija takoer nije
sauvana itava - nedostaje jedna stranica. Raspored
stranica ciborija utvruje se po natpisu koji tee pod
gornjom rubnom letvom. Natpis spominje biskupa
Mauricija, naruitelja ciborija, koji je kao istarski
biskup zabiljeen u pismu pape Hadrijana Karlu
Velikom (datirano 776.-780.), to datira i ciborij.
Reljefni ukras na stranicama ciborija podijeljen je u
tri pojasa. U gornjem uokolo svih stranica tee natpis.
Pod natpisom tee niz zubaca koji ga odvajaju od
sredinjih trokutastih polja iznad luka na kojima su
izvedeni razliiti zoomorfni i vegetabilni motivi.
Donja, polukruna obodna traka omeena je s vanjske
strane astragalom, a s unutarnje rubnom letvicom. U
lunoj su traci izvedeni razliiti motivi. Na prvom
luku to je vegetabilna geometrizirana vitica, a u
drugom i treem luku to je dvopruta pletenica kojoj se
sredita ispunjavaju naizmjence grozdom i listom. Na etvrtom luku isti prostor ispunja jednostavna
tropruta pletenica, a na petom je to dvopruta pletenica sloena od etiri trake.
Sredinja su trokutasta polja ispunjena razliitim motivima. Na prvom luku to su sueljeni jednorog
i lav, a izmeu njih su stilizirani trolisti. Na drugom luku su dva nasuprotna jelena, a uski prostor
izmeu ispunjavaju stilizirani listovi u obliku lukova, a zapravo posve stilizirani motivi koljke. Na
treem luku su dva ukriena ljiljana koje flankiraju ptice, a na etvrtom su stilizirani listovi akantusa
koji ispunjaju itav slobodan prostor. Na petom su luku dva sueljena pauna dugih vratova.
Kompozicija i izbor motiva vrlo su karakteristini za ciborij e openito, a poglavito za ciborij e
227

Veneta i Friulija. Ciborij biskupa Mauricija gradila je radionica kojoj je sjedite ini se bilo u
Cividaleu.
CIBORIJ PROKONZULA GRGURA
Ciborij je pronaen 1891. za vrijeme dogradnje zvonika katedrale sv. Stoije. Pronaeno je jedanaest
fragmenata ciborija koji su spojeni, pa je ciborij djelomino rekonstruiran.
Ciborij se sastojao od etiri pravokutne
stranice koje su nosila etiri stupa s
kapitelima, a iznad je bila viestrana
piramida s akroterijem na vrhu.
U donjem pojasu koji prati luk prednje
strane (slika desno) nalazi se sloeni
preplet troprute vrpce s petljama koje su
podvrgnute obliku krunice. Trokutaste
kompozicije u uglovima ispunjene su s
dvije razliite kompozicije. Na lijevoj strani su dva heraldiki postavljena psa (ili vuka), a iza
svakog psa nalazi se jo jedan mali psi. Na desnoj strani je prikazan grifon okrenut ulijevo koji davi
janje, a prema njemu je okrenuta ptica.
Stranja je stranica dosta rustinije obraena od ostalih strana. Pojas uz luk je ispunjen pleterom od
uvorenih trolanih krunica, kroz koje se provlae dvije trolane vrpce koje tvore rombove.
Trokutne povrine ispunjaju dva pauna, po jedan na svakoj strani.
U luku desne bone strane je pojas dvoprutih vrpca koje se prepliu u pravokutne ornamente. U
lijevom uglu je motiv grifona koji davi janje, a prema grifonu je okrenuta ptica sa savijenim
dugakim vratom (moda labud). Na desnoj strani je prikaz dva pauna koji piju iz kalea.
U luku lijeve bone strane je mreasti pojas koji se sastoji od est dvoprutih vrpca. U svakom uglu je
po jedan lav koji prednjim apama davi janje.
Na prednjoj strani ciborija nalazio se korni s natpisom u dva reda. Ostale strane ciborija imale su
ornamentirani korni. Na gornjoj plohi je motiv kuka, a na donjoj motiv ahovskih polja.
Na ciboriju se nalaze ostaci polikromije. Pletenice su bile ute boje, okviri pletenica i unutarnje
plohe lukova crvene, a pozadina plave boje.
Smatra se kako je prokonzul Grgur, donator ciborija, pripadao zadarskoj patricijskoj obitelji
Madijevaca koja je bila u srodstvu s vladajuom dinastijom hrvatske drave. Bio je brat Vekenege,
majke opatice ike, koja je osnovala benediktinski samostan sv. Marije u Zadru.
Ciborij se datira izmeu 1033. i 1036., a vaan je jer je osnova za datiranje drugih spomenika ove
grupe (zadarsko-splitska grupa: fragmenti ciborija iz sv. Tome, pluteji iz sv. Nediljice, ploe u
krstionici splitske katedrale i fragmenti ciborija i oltarne pregrade iz sv. Petra i Mojsija u Solinu).
228

CIBORIJ IZ ZADARSKE CRKVE SV. TOME

Godine 1956. prilikom radova u blizini crkve
sv. Tome naena su dva vea kamena ulomka
ukraena reljefom s pleternim motivima koji su
pripadali

dvjema

stranama

ciborija.

Sauvani

ivotinjski lik to je podsjeao na psa po svom

oblikovanju glave, uiju, oka i krzna te nain
klesanja pleterne vrpce jasno su dokazivali kako je
rije o ciboriju vrlo srodnom onome s natpisom
prokonzula Grgura koji ima veliko znaenje u
datiranju

odreene

stilske

grupe

skulptura u

Dalmaciji 1. pol. 11. st. Mnogo spolija koji su

pripadali ciboriju pronaeno je 1970.
Ciborij je bio etverostranian, a bilo je mogue
rekonstruirati tri strane, a od etvrte su pronaena
samo dva komada. Krov je bio osmerobridni
piramidalni. Najbolje je rekonstruirana strana koja
kao ukras luka ima friz od krunica kroz koje se
provlae dvije troprute vrpce tvorei rombove i dva
pauna, u svakom uglu po jednog.
Paunovi su zbog horror vacui okrueni virovitim
rozetama i biljnim viticama. Na ciboriju prokonzula
Grgura paunovi su vrlo povrno izraeni, a na ovom
su pomno isklesani. Jedna bona strana je ukraena pletenicama, a u uglovima je stablo sa dva
simetrina, heraldiki suprotstavljena psa (ili vuka). Taj je motiv slian onom na lijevom uglu
prednje strane Grgureva ciborija, ali su tamo psi vei i nedostaje stablo u sredini. Potpuno je jednaka
obrada njihovih tijela s krznom, ljebovi na vratu, oko butina, modelacija uiju, crte oka.
Druga bona strana je ukraena kriolikim petljama, osmicama, a u uglovima su se nalazili likovi
lavova koji dave janjad. Kompozicije su neobino sline onima na bonoj strani Grgureva ciborija.
Glave lavova prikazane su enface, obraene poput ljudskih lica na drugim reljefima te stilske grupe
(pluteji sv. Nediljice, reljef kralja u Splitu, ulomci iz uplje crkve u Solinu). Razlika je u poloaju
janjeta i obliku brkova. Lavovi na Grgurevu ciboriju imaju objeene, a lav na ciboriju iz sv. Tome
ima uzdignute brkove. Umjesto ptica iza lava, na Grgurevu ciboriju je petlja od dvoprute vrpce.
Prednja strana je najslabije sauvana, ali prema Grgurevu ciboriju, tu bi se trebali oekivati grifoni
koji dave janjad ili to je manje vjerojatno dva pauna pored kalea.
229

Kapitel stupa ciborija je bogato ukraen, korintskog tipa. On i baza imaju veliku vrijednost jer
nedostaju takvi dijelovi s ciborija prokonzula Grgura. Kamen ciborija iz sv. Tome je mekan (poput
muljike) dok je Grgurev ciborij isklesan od tvrdog zrnatog vapnenca. Grgurev ciborij djeluje kao
grublja replika Tominog.

CIBORIJI IZ CRKVE SV. MARIJE U BISKUPIJI

Prema sauvanim ukrasnim elementima, oprema crkve sv. Marije u
Biskupiji kod Knina uglavnom je proizvod radionica koje su u to
vrijeme djelovale na irem kninskom podruju (djelo majstora
koljanskog pluteja).
Postojala

su

dva

ciborija.

Vei

esterostranini

(vjerojatno

krstioniki) sa poetka 9. st. i neto kasniji etverostranini koji se

izdizao nad glavnim oltarom.
Od krstionikog ciborija naeni su akroterij (slika desno) i kapitel, a
od koare je sauvano samo nekoliko ulomaka. Stjepan Gunjaa je
rekonstruirao ciborij, no Nikola Jaki dri kako je ta rekonstrukcija upitna jer kapitele i akroterij
pripisuje "majstoru koljanskog pluteja", a koara
ciborija ne pokazuje iste karakteristike.
Oltarni ciborij (slika lijevo, i slika dolje) je jedan od
najljepih takvih spomenika iz Hrvatske, a nastao je u
2. pol.

11. st.

vjesnik

je

romanikog

stila.

Rekonstruiran je, ima etiri arkade zatvorene u

etvorinu nad kojom je etverokutni piramidalni krov s
ljuskastim crijepovima. Na samom vrhu je kitnjasti
akroterij. Kapiteli su ukraeni ivotinjskim likovima
(orlovi, golubovi, sove). Inae prevladava ahovnica,
dvoprute
vrpce.

230

troprute

CIBORIJI IZ GALOVCA (SV. BARTUL)

Poloaj Crkvina u Gal ovcu istraivao je Janko Beloevi u pet
istraivakih kampanja (1979., 1988.-1991.). Tu su otkriveni
ostaci

vie

graevinskih

objekata

antike,

ranokranske

(sakralne, sepulkralne i stambene) arhitekture. Oko se nalazilo

groblje s 521 istraenim grobom, datirano od 6. do 17. st.
Poganska kultna graevina s apsidom je tijekom 5. st. pretvorena
u ranokranski oratorij koji je prethodio izgradnji ranokranske
crkve s pastoforijama u 6. st. Crkva je sa stanovitim preinakama i
dogradnjama ostala u funkciji i tijekom srednjeg vijeka. Naeni
su

brojni

dijelovi

ranokranske

ranosrednjovjekovne

(predromanike) kamene plastike i skulpture. To su u manjem

broju razni ukrasni i funkcionalni dijelovi ranokranske crkve, a
u daleko veem broju ulomci ranokranskog i predromanikog
crkvenog namjetaja. Meu njima su i fragmenti dvaju ciborija
koji

su omoguili njihovu

rekonstrukciju.
esterostranini oltarni ciborij
(slika gore) bio je visok oko 5 m. Imao je po jedan akroterij na
kutovima

koare

sredinji

na

vrhu

piramidalnog

dvanaesterostraninog krova. Poligonalnu koaru nosi est

stupova s bogato ukraenim kapitelima. Datira se u ranu fazu
predromanike umjetnosti - poetak 9. st.
etverostranini krstioniki ciborij je neto manji (4,5 m, slika
desno). Sastojao se od etiri stranice koje sastavljene ine
kvadratnu koaru nad kojom je osmerostranian piramidalni
krov s akroterijem na vrhu. Koara ovog ciborija je bogatije
ukraena (paunovi sa strana kria). Izraen je u istoj klesarskoj
radionici u Zadru u ranom 9. st.
CIBORIJ IZ CRKVE SV. MARTE U BIJAIMA
Tijekom istraivanja 1902.-1905. pronaen je niz ulomaka
ciborija. Najvei broj

ulomaka otkriven je

na prostoru

nekadanje ranokranske i predromanike krstionice. Na

temelju pronaenih fragmenata rekonstruiran je etverostranini
ciborij.
231

Ciborij (slika lijevo) se sastoji se od etiri monolitne stranice

koje se spajaju u koaru nad kojom je piramidalni krov
(rekonstruiran), s originalnim akroterijem. Visok je 4,5 m.
Konstrukcija je postavljena na etiri stupa s kapitelima. Stranice
su ispunjene predromanikim plitkoreljefnim ukrasom sa
stilskim odlikama ranog 9. st. Uz rubove svake stranice provlai
se natpis koji tee vanjskim i unutarnjim platem ciborija.
Vanjske strane ciborija:

Sredinju kompoziciju, omeenu mo

dva pauna s grozdom u kljunu. itavim rasponom luka prua se

iroki pojas nasuprotno postavljenih i uvorenih pereca. Na luku
stranice je loe sauvan i manjkav latinski natpis koji se
nastavlja na sljedeim dvjema stranicama. Natpis zapoinje
simbolikom invokacijom u znaku kria, a slijedi tekst koji
se obraa vjernicima, s isticanjem Svetog Trojstva.
I na sljedeoj strani je u gornjem pojasu vijenac s kukama
koje su oslonjene na niz stiliziranog kimatija. Pod njim je
motiv ueta i pojas troprutih, meusobno prekrienih
polukrunica. U uglovima sredinje kompozicije je motiv
troprute uvorene vrpce. Luk ispunjava tropruta pletenica.
Na rubu luka su vrlo skromni ostaci natpisa gdje se
raspoznaje ime sv. Ivana.
Gornji friz sljedee stranice istovjetan je prethodnima kuke i kimatij.

U gornjim je

uglovima sredinje

kompozicije, obrubljene motivom ueta, prikaz dvaju

lavova. Luk arkade ispunja mreasti uzorak troprute
vrpce. U natpisnom polju zavrava prva tekstovna cjelina.
Natpis govori o obnovi koja je nainjena u ast sv. Marte.
Isticanje dvaju svetaca - titulara: sv. Ivana (Krstitelja) i
sv. Marte, otkriva dva vremenska sloja kranskog kulta
na lokalitetu, od kojih je sv. Ivan kasnoantiki, a sv. Marta
predromaniki.

etvrta

vanjska

strana

je

gotovo

rekonstruirana po uzoru na nasuprotnu.

cijelosti
Natpis je

sadrajno razliit od sakralnog teksta s prethodnih

232

stranica. Taj dio natpisa odgovara formuli datiranja, s imenom vladara. Pretpostavlja se da je rije o
knezu Mislavu, pa se kao najkasnija granica izrade ciborija predlae vrijeme oko 835.-845.
Unutarnje stranice ciborija:
U sredini gornjeg ruba unutranje stranice
izrezan je

usjek koji

stvara dva bona

udubljenja, a slini se nalaze na unutranjim

plohama sve etiri strane ciborija. Sluili su za
meusobno

povezivanje

uglavljivanja

stranica

trokutastih

ploa

pomou

i ugaonih

draa, te za naslanjanje oktogonalne piramide

krova. Stranica je bez ukrasa, s natpisnim
poljem na rubu luka, razdijeljenim motivom
ueta. Natpis je prilino krnj, bez ijedne
cjelovito sauvane rijeci. Ispod je poetak
drugog tekstovnog odlomka koji se nastavlja
na trima ostalim stranama unutranjosti koare.
Druga

stranica

je

gotovo

cijelosti

rekonstruirana, s dva manja ulomka u lijevoj i

desnoj

stopi.

Neukraena

je,

slino

prethodnima, s motivom ueta koje omeuje

gornji rub natpisnog pojasa.
Trea i etvrta stranica su sline prethodnoj.
Natpis zavrava ideogramom, tj. uklesanim
motivom zmije koji je mogao biti kopiran iz
kakvog iluminiranog karolinkog liturgijskog
rukopisa da istakne kraj teksta, ili je nastao po
uzoru na sline zoomorfne stilizacije koje u
predromanikoj skulpturi karolinkog doba ve
od kraja 8. i poetka 9. st. prate geometrijske
plohorezbe. Jedan od ikonografski bliskih
primjera,

moda

ak

izravni

likovni

predloak, uklesan je na pilastru oltarne ograde

iz vremena patrijarha Maksencija (811.-838.) za katedralu u Akvileji. Osim toga, motiv se i
simboliki uklapa u smisao poruke na ciboriju, jer se moe povezati uz izvatke iz evanelja koji se
odnose na Ivana Krstitelja i krtenje. U natpisu na ovoj stranici sadrana je poruka koja krtenika
upozorava na ivot u vjenosti, koji se prima inom krtenja.
233

CENTRALNE CRKVE
Predromaniku dalmatinsku crkvenu arhitekturu s obzirom na morfologiju moemo podijeliti na:

centralne graevine

longitudinalne graevine

longitudinalne graevine s kupolom.

Ranosrednjovjekovne centralne graevine u Dalmaciji mogu se svrstati u dvije tipoloke grupe:

crkve s jedinstvenim krunim ili pravokutnim centralnim prostoromoko kojeg se radijalno

niu apside, odnosno konhe (ima vei broj tipova i tipskih varijanti),

crkve ralanjenog prostornog oblika koji se sastoji od jedinstvenog sredinjegprostora i

dvokatnog vanjskog prstena (samo jedna takva graevina u Dalmaciji - sv. Donat uZadru).

CRKVE NERALANJENOG CENTRALNOG PROSTORA

Prva tipoloka grupa - neralanjeni centralni prostor - zastupljena je u Dalmaciji sa pet tipova. Oni
se uglavnom razlikuju po broju radijalno postavljenih konhi.
1.

jednoapsidni centralni tip (dvije varijante: kruna i pravokutna)

2.

krino-etverokonhni tip

3.

krino-troapsidalni tip

4. esterokonhni tip
5. osmerokonhni tip.
1. JEDNOAPSIDNI CENTRALNI TIP
Ovaj se tip javlja se u Dalmaciji u dvije varijante: krunoj i pravokutnoj.
a) Kruna varijanta
^ sv. Marija u Malom Iu
Ovaj najjednostavniji geometrijski oblik tlocrta krunice s
polukrunom apsidom pokazuje crkva sv. Marije u Malom
Iu (slika desno). Kruni prostor, presvoen kupolom i pokrivenim unjastim krovom, ima
polukrunu apsidu na istonoj strani, presvoena polukupolom.
b) Pravokutna varijanta
^ sv. Pelegrin kod Savra na Dugom otoku
^ sv. Viktor kod Telaice na Dugom otoku
^ sv. Juraj u Ravanjskoj
Crkva sv. Pelegrina kvadratnog je tlocrta s kupolom koja prekriva itav crkveni prostor. Prijelaz iz
kvadratne osnove na krunu kupolu ine trompe u uglovima koje su izvana obiljeene trokutastim
kroviima. Nad kupolom je unjasti krov.
234

Crkva

sv. Viktora

kod

Telaice se sauvala samo u

donjim dijelovima zida te se
oblikom

podudara

dimenzijama
s

crkvom

sv. Pelegrina.
Crkva

sv. Jurja

Ravanjskoj

se

od

u
drugih

objekata ovog tipa razlikuje

Sv. Juraju Ravanjskoj

pravokutnom osnovom

(umjesto kvadratne). Zbog toga je oblik kupole morao biti eliptian. Prijelaz od pravokutnika na
elipsu ine trompe. Na istonoj se strani sauvala polukruna apsida presvoena polukupolom.
Takoer, adaptacijom antike eksedre u Sudanelu kod Segeta, postignut je u predromanikoj crkvi
sv. Danijela isti tipski oblik.
2. KRINO-ETVEROKONHNI TIP
Ovaj se tip javlja se u tri osnovne varijante:
a) trolist
^ sv. Krevan kod Glavotoka na Krku
^ sv. Nikola na Prahuljama kod Nina
Oko krune osnove, presvoene kupolom, niu se tri polukrune apside, presvoene polukalotama,
dok je ulazni prostor kvadratnog tlocrta, ali takoer presvoen polukupolom s trompama. Ovoj
varijanti pripadaju dvije crkve koje su datiraju na kraj starohrvatskog razdoblja. Sv. Krevan ima
tlocrt deformiranog trolista s etvrtastim ulaznim prostorom. U osnovi istog je oblika i crkva
sv. Nikole kod Nina. Ona spada u ranoromaniko doba. U kasnom srednjem vijeku dograena joj je
nad kupolom poligonalna kula koja je sluila kao promatranica.
Trolisni tip zastupljen je u brojnim rimskim objektima auline i termalne arhitekture, kao i u
starokranskim memorijama preko kojih se

Sv. Nikola kraj Nina

prelazi u ranosrednjovjekovno graditeljstvo.

b) etverolist

fS'V J

krstionica u Ninu
sv. Petar u Muu

..
Sv. Krevan na Krku

Arhitektura pravog etverolista jo uvijek nije

potvrena u Dalmaciji. Pretpostavljalo se kako je taj oblik imala krstionica u Ninu i crkva sv. Petra
u Muu. Novijim istraivanjima doveden je u pitanje taj oblik kod obiju crkava.

235

c) etverolistu blizak tip sa dva nasuprotna kvadratna prostora

^ sv. Donat u Puntu na Krku.
Kod ove crkve iz sredinjeg etvrtastog prostora izlazi na zapadnoj strani
kvadratni ulazni prostor, na sjevernoj i junoj strani po jedna polukruna
konha, a na istonoj strani pravokutna apsida.
Zadru
3. KRINO-TROAPSIDALNI TIP
^ sv. Kri u Ninu
^ sv. Vid u Zadru
Ova varijanta morfoloki predstavlja daljnju razvojnu fazu
etverokonhnog tipa. Za tu je varijantu karakteristian osnovni
krini tlocrt koji se pribliava obliku etverokonhe jer su sva etiri
kraka kria izvana uglata, a iznutra presvoena kupolama. Glavna
apsida je na istonoj strani, i iznutra je polukruna. Sredinji
prostor, u osnovi etvrtast, presvoen je kupolom pomou trompi.
Vanjtina kupole je kruna, pokrivena unjastim krovom. Na
istonoj strani crkve uz sjeverni i juni krak kria jo je po jedna
polukruna apsida inei tako troapsidalno svetite. Porijeklo se
moe

objasniti

krianjem

starokranskoj

arhitekturi),

krinog

tlocrta

etverokonhe

(javlja
i

se

troapsidnog

prezbiterija. Primjer ovog tipa je crkva sv. Kria u Ninu (slika

dolje desno). Ona na vanjskim zidovima ima plitke nie - po tri na proelju i na istonoj strani, a po
jedna na sjevernoj i junoj strani. Plitkim niama ralanjena je i
kupola.
Istog oblika, slinih dekorativnih detalja i neto veih dimenzija
bila je crkva sv. Vida u Zadru koja je poruena 1877.
Tlocrt crkve u Begovai kraj Kaia pokazuje tri usporedna
uzduna prostora s polukrunim apsidama na istonoj strani, od
kojih je srednja vie isturena. Srednji prostor znatno je dulji od
bonih, koji se doimaju kao kapele troapsidnog prezbiterija.
Sporna

je

njena

tipoloka

pripadnost

datiranje

predromaniko doba. Ako crkva pripada ranosrednjovjekovnom razdoblju, moglo bi je se, zajedno s
morfoloki slinim primjerima - sv. Toma kraj Rovinja, sv. Martin kraj Martinice na Cresu tipoloki vezivati uz osnovni koncept krinog tlocrta i nai odreene slinosti s tipom koji
predstavlja crkva sv. Kria u Ninu.
236

4. SESTEROKONHNI TIP
^ sv. Trojica u Splitu
^ sv. Marija u Trogiru
^ sv. Mihovil na lokalitetu Mijoljaa u Brnazama kod Sinja
^ sv. Marija u Zadru - Stomorica
^ sv. Krevan na Kolovarama
^ sv. Mihovil na lokalitetu Mijovilovac u Pridrazi
^ crkva na lokalitetu Mastirine u Kaiu
^ crkva u kabrnji
^ crkva u Kakmi
^ crkva u Rogai ima kod Blaulja u Bosni
Ovo je

najizrazitiji tip u skupini

centralnih

ranosrednjovjekovne

arhitekture

graevina

Dalmacije. Karakterizira ga esterolisni tlocrt, poznat do sada na osam (ili ak deset?) primjera u
Dalmaciji od kojih su tri grupirane u splitskoj, a pet (ili ak sedam) u zadarskoj regiji.
Crkva sv. Trojice u Splitu najbolje je sauvani primjer. Sauvana je sve do krova sredinjeg dijela,
ukljuujui svodove i krovove svih est konhi. Sredinji kruni prostor presvoen je kupolom i oko
njega se radijalno nie est konhi nejednake veliine i nepravilnog polukrunog tlocrta, presvoene
polukalotama. Tri istone konhe pripadaju prezbiteriju. U svakoj od njih je po jedan prozor. Konhe
su s vanjske strane ralanjene trima plitkim niama, osim jugozapadne koja ima samo jednu niu i
zapadne koja je bez nia.
Crkva sv. Marije u Trogiru je poruena sredinom 19. st. Bila je uglavnom istog oblika i dimenzija
kao i crkva sv. Trojice, s time to je njen tambur neto vii i ralanjen plitkim niama, kao i konhe
na kojima je bilo po pet nia.
esterolisni

tlocrt

crkve

sv. Mihovila

Brnazama ustanovljen je samo u naj donjim

redovima zida. Sa zapadne strane bio joj je
pridodan atrij.
Crkva

sv. Mihovila

u Pridrazi

ima

isti

sesterolisni tlocrt i na zapadnoj strani pridodan

atrij koji potjee iz ranog srednjeg vijeka, ali ne
pripada izvornoj koncepciji crkve. Istog je
oblika i dimenzija crkva na lokalitetu Mastirine
u Kaiu.

237

Crkva sv. Marije u Zadru (Stomorica, S. Maria de Pusterla) bila

je ranije poznala pod imenom sv. Ursula. Specifinost joj je
peterolisni tlocrt, odnosno pravokutni oblik zapadnog prostora
umjesto polukrune konhe i ispred njega kvadratna osnova
zvonika, s pravokutnim ulaznim prostorom prema sjeveru. Za
Sv. M a rija (S tom orica) u Z a d ru

razliku od veine drugih esterolista, nije izvana ralanjena

niama. Crkva sv. Krevana na Kolovarama takoer je imala
^

pravokutni ulazni prostor.

esterokonhnim crkvama zadarskog podruja prikljuuje se i

Sv. K rev an

k a b rn ja

na Kolovarama

davno poruena crkvica u selu Kakmi u Ravnim Kotarima.

esterolisnog je tlocrta i crkva u kabrnji.

ini se da se esterokonhni oblik u ranosrednjovjekovnoj arhitekturi irio i izvan opsega dananje
Dalmacije, jer su tragovi jedne crkve istog lipa otkriveni u Rogaiima kod Blaulja u Bosni.
Sve navedene graevine imaju esterolisni tlocrt, osim zadarske varijante peterolista s ulaznim
pravokutnim prostorom te osnovni konstruktivni sistem srednje kupole, podrane od est uokolo
postavljenih konhi. Sve se podudaraju u dimenzijama, rustinoj tehnici gradnje, ralanjenosti
vanjskih zidova plitkim niama (kod veine), u zajednikim elementima, postavi i oblicima
kamenog namjetaja, te konano u vremenu gradnje ranog srednjeg vijeka (8.-10. st.). Radi se o
izrazitom graevnom tipu koji se u Dalmaciji irio vjerojatno na osnovi uzora u glavnim centrima
kao to su Zadar i Split. Prema Marasoviu iako esterokonhni oblik nalazimo u rimskoj
cemeterijalnoj arhitekturi, u ranobizantinskim graevinama, na brojnim objektima sline armenske
tipoloke grupe, i meu slinim polikonhnim rotondama u drugim slavenskim zemljama, neposredni
prototip za razvitak oblika u ranosrednjovjekovnoj

arhitekturi Dalmacije treba traiti u

starokranskoj krstionici u Zadru koja nastaje kao rezultat mnogostrukih utjecaja lokalne i
adriobizantinske arhitektonske batine.

5. OSMEROKONHALNI TIP
^ crkva u Olju
Crkva u Olju ima tlocrt osmerolista s pravokutnim produetkom na
zapadnoj strani. Oko krune osnove, prvobitno presvoene kupolom,
nie se osam polukrunih konhi, od kojih je zapadna samo s vanjske
strane pravokutna, a iznutra je ralanjena sa po jednom polukrunom
niom sa svake strane ulaza. Na spojevima meu konhama su plitke
lezene. Konhe su, osim ulazne, ralanjene izvana sa po pet plitkih nia i otvorene s jednim uskim
prozorom. Sa zapadne strane crkva se produuje pravokutnim prostorom koji na zapadnom kraju
ima podebljanu bazu zvonika, a sa strane prostore za stubite. Cjelokupna kompozicija vrlo je slina
238

varijanti peterolisnog tlocrta koju pokazuje zadarska crkva Stomorica.

Ovom tipu trebalo bi moda prikljuiti jo nepotpuno istraenu
viekonhnu crkvu na Bribiru, ali kako su ispod pravoslavne crkve
sv. Joakima i Ane vidljive samo tri konhe moda se tu radi i o
esterolisnom tlocrtu.
TIP RALANJENOG CENTRALNOG PROSTORA
Ovaj je tip u ranosrednjovjekovnoj arhitekturi Dalmacije zastupljen s
crkvom sv. Donata u Zadru (koja je izvorno bila posveena sv.
Trojstvu). Crkva je krune osnove, odijeljena pilonima i stupovima u
dva osnovna prostorna dijela:

sredinji, koji zaprema itavu visinu zgrade i

vanjski prsten, koji je horizontalno podijeljen na prizemlje i

gornji kat.

Tri polukrune apside, radijalno postavljene i vezane na istonoj

strani uz vanjski kruni prsten. takoer su dvokatno rijeene. Na
suprotnoj zapadnoj strani je narteks koji je takoer podijeljen u dva
kata. Gornjem katu pristupa se stubitem na vanjskom krunom dodatku sa sjeverne strane. Crkva je
imala u svojoj kasnijoj predromanikoj fazi pravokutni juni dodatak koji je velikim bifornim
otvorima bio komunikacijski vezan s vanjskim krunim prostorom gornjeg kata.
Unutranje rjeenje prizemlja u mnogim se elementima ponavlja na gornjem katu. Raspored
perforacije sredinjeg dijela sa est pilona i dva stupa prema sredinjoj apsidi, te polukupolne
svodove apsida nalazimo na oba kata. Kruni prstenasti prostor u
prizemlju presvoen je bavastim svodom, dok je na katu danas
drvena krovna konstrukcija. Kruni tambur nad sredinjim dijelom
ima drvenu krovnu konstrukciju koja nosi unasti krov.
Unutranje zidne plohe vanjskog prostora ralanjene su u prizemlju
polukrunim niama, a vanjski plat u itavoj visini lezenama koje
na apsidama oblikuju uobiajene plitke nie. Crkva je podignuta na
antikom forumu, a dijelovi rimskih graevina upotrijebljeni su za
njene temelje.
Sloenim tipom centralnih graevina trebali bismo smatrati i crkve
etvrtastog tlocrta s unutranja etiri stupa koja nose sredinju
kupolu. Dva takva primjera, sauvana samo u temeljima, nalaze se
na podruju Boke Kotorske - crkva sv. Tome u Pranju i najstarija
kotorska katedrala sv. Tripuna.
239

LONGITUDINALNE CRKVE
Longitudinalne crkve iz ranog srednjeg vijeka u Dalmaciji su jako brojne i raznolike, a moemo ih
podijeliti u tri osnovne tipoloke grupe:

jednobrodne (mnogi tipovi i varijante)

dvobrodne (vrlo rijetko)

trobrodne (u brojnim razliitim varijantama).

JEDNOBRODNI TIPOVI
Sve su jednobrodne graevine presvoene bavastim svodom, a tipovi i varijante se razlikuju na
temelju obrade zidova te oblika apside i prezbiterija u cjelini. Uglavnom su to crkvice vrlo malih
dimenzija, datirane u ranosrednjovjekovno razdoblje na temelju morfolokih karakteristika,
dekorativnih elemenata namjetaja i naina gradnje, a rjee na osnovi povijesnih izvora.
Neralanjeni jednobrodni tip
Neralanjeni jednobrodni tip predstavlja najjednostavniji oblik longitudinalne bazilike koji ini
pravokutni prostor, presvoen bavastim svodom i pokriven dvostrenim krovom, te polukruna
apsida na istonoj strani.
^ Sv. Mihovila in ripa maris (na obali) u Splitu.
Podignuta je u 7.-8. st. nedaleko od istonog zida
Dioklecijanove palae, tada na samoj morskoj obali.
Ima izrazito iroku apsidu koja se nastavlja na
jednobrodni prostor. U svojoj drugoj predromanikoj
fazi (9.-10. st.) crkva je uetverostruila svoj prostor
produenjem do samog zida Dioklecijanove palae u
kojem je udubljena njena apsida.
^ Sv. Juraj na rtu Marjana u Splitu (prije nego joj
je dograen iljasti gotiki svod). Zidovi su joj sasvim neralanjeni na vanjskoj i unutranjoj strani,
a polukruna apsida presvoena je polukalotnim svodom.
^ Sv. Martin kod Neviana na Pamanu
^ Sv. Kuzma i Damjan na Ugljanu

240

Jednobrodni tip s ralanjenom unutranjou

Jednobrodnom tipu s ralanjenom unutranjou pripadaju brojne crkve koje pokazuju i razliite
varijante. Zajednike su oznake toga tipa pravokutni tlocrt s apsidom (polukruna, etvrtasta ili
iznutra polukruna, a izvana etvrtasta), te plitke nie na bonim zidovima u unutranjosti odijeljene
lezenama, a katkada jo i jedan ili dva para lezena koje - meusobno spojene pojasnicama uvruju bavasti svod.
^ Sv. Izidor na Suidru u Splitu. Imala je plitke nie i
jedan par lezena s pojasnicom po sredini, i polukrunu
apsidu.
^

Sv. Petar na Lopudu. Imao je slino unutranje

ralanjenje s jednom pojasnicom i etiri plitke nie, a

karakterizira ga, kao i veinu crkvica na elafitskim otocima,
iznutra polukruna, a izvana pravokutna apsida.
^ Sv. Ciprijan na Lastovu i Sv. Pankracije na Mljetu.
Obje crkve imaju jednu pojasnicu po sredini bavastog svoda,
te po dvije nie na bonim zidovima.
^

Sv. Andrija na Vrgadi. Crkva ima dva para dubljih

lezena koje, spojene sa suprotnim parom, pojaavaju bavasti

svod i meusobno vezane lukovima oblikuju po tri dublje
nie na bonim zidovima.
^ Crkvica na Oljaku kod Preka na otoku Ugljanu ima
slian oblik.
^

Sv. Ivan u Stivanjem polju kod uvale Telaica na

Dugom otoku pripadao je istom tipu. Crkvi je sa zapadne

strane pridodan narteks.
^ Sv. Nikola kod Povljane na Pagu ima po etiri nie na

v> i\ jkola

bonim zidovima i tri para pojasnica koje ne izlaze iz lezena

na Pagu

nego iz samog svoda.

^ Sv. Juraj, sjeverno od grada Paga, pripadao je istom tipu, ali ima po tri nie na bonim
zidovima.
^ Sv. Petra kod naselja Kamen u splitskom polju trebalo bi ubrojiti u istu tipsku grupu. Crkva
ima polukrunu apsidu, a dva para polupilona uz bone zidove sauvani su samo u donjim
dijelovima. Datirana je tek u 12. st., ali je zadrala sve osobine predromanikog graditeljstva.
Predromanike crkvice na Brau tipoloki su homogena cjelina koju ini velik broj graevina.
Veina pripada istom tipu ralanjenih unutarnjih, a golih vanjskih zidnih ploha.
241

^ Sv. Kuzma i Damjan na Smreviku i Sv. Nedjelja (izvorno sv. Marija) uz staro porueno
naselje Gradac pokazuju jednostavni pravokutni, bavasto presvoeni prostor s polukrunom
apsidom i unutranjost ralanjenu niama bez pojasnica.
^ Sv. Martin nad Boboviem pripada istoj varijanti s tri nie na bonim zidovima.
Sv Martin

Toma izmeu Gornjeg Humca i Selaca takoer je bez

kraj Bobovia pojasnica, ali sa etvrtastom apsidom. Nekoliko crkava na Brau

pripadaju varijanti s niama i pojasnicama koje prate bavasti
svod.
^ Sv. Mihovil nad Dolom ima polukrunu apsidu, tri nie nad
bonim svodovima i dva para pojasnica koje prate bavasti svod.
Novi nalazi tragova kupole svrstavaju ovu crkvicu u jednobrodni
kupolni tip.
^ Sv. Juraj u Straevniku kod Gornjeg Humca ima polukrunu
apsidu te je sauvao izvorni zvonik na preslicu nad proeljem,
jedan od najstarijih u naoj srednjovjekovnoj arhitekturi.
^

Sv. Ilija zapadno od Donjeg Humca istog je osnovnog

oblika, ali pripada varijanti graevina s pravokutnom apsidom.

^ Sv. Klement kod Pranica pripada istoj varijanti.
U istu grupu objekata trebalo bi ubrojiti i jednobrodne crkvice na Peljecu bez obzira to su moda
sagraene po isteku ranosrednjovjekovnog razdoblja.
^ Sv. Juraj u Ponikvama i sv. Filip i Jakov kod Prvih Ponikava. Obje imaju pravokutni prostor
presvoen bavastim svodom, bone zidove ralanjene iznutra niama i pojasnicama, te pravokutnu
apsidu jedva istaknutu iz linije istonog zida, a iznutra oblikovanu polukrunom niom i dvjema
manjim bonim niama.
U okviru ovog tipa izdvaja se i posebna varijanta kojoj je svojstven srednji povieni dio krova, to
izvana stvara dojam trobrodnog prostora.
^ Sv. Ivan u Bolu na Brau
^ Sv. Mihovil u Igranima kod Makarske takoer ima povieni srednji dio krova, bone zidove
ralanjene sa po dvije plitke nie, duboku etvrtastu apsidu koja zavrava polukrunom niom,
istaknutom i na istonom zidu apside.
^ Crkva na Sucu pripada istoj tipskoj varijanti. Imala je povieni srednji dio krova, po tri nie na
unutranjim bonim zidovima, te izvana pravokutnu, a iznutra polukrunu apsidu.
Jednobrodne crkve s ralanjenim vanjskim i unutranjim zidovima
Pojava ovog tipa u ranosrednjovjekovnom graditeljstvu Dalmacije dovedena je u vezu s utjecajem
lokalne starokranske arhitektonske batine, u prvom redu Mauzoleja sv. Staa, koji se nalazi u
242

cemeterijalnom kompleksu Marusinac u Solinu. Znaajka tog tipa je pravokutni tlocrt s lezenama na
vanjtini i s pravokutnom apsidom koja je u unutranjosti obino polukruna.
U jednoj varijanti tog tipa, svojstvenoj Dalmatinskoj zagori, te su lezene elementi konstrukcije i
ujedno specifinog ralanjenja, a javljaju se kao kontrafori u razliitim tipovima longitudinalnih
graevina.
^ Tzv. etvrta crkva u Biskupiji kod Knina. Apsida je polukrunog
tlocrta. Unutranje plohe ralanjene su lezenama. Istaknute lezene na
vanjskim zidovima ne podudaraju se s onima u unutranjosti.
^ Sv. Luka u Uzdolju sa irokom polukrunom apsidom vezuje se uz
starokranske uzore. Unutranjost je ralanjena lezenama i niama,
dok su na vanjtini istaknutije lezene odnosno kontrafori.
Kod primorske varijante ovog tipa nestaje konstruktivne uloge lezena
koje postaju vrlo plitke i meusobno luno spojene, pa se i prvobitni
motiv dominantnih izboenih elemenata u starokranskoj arhitekturi pretvara u motiv plitkih
udubljenih nia, kao naina izrazito dekorativnog ralanjenja zidova koji smo sreli ve u centralnih
graevina.
^

Sv. Luka
na Lastovu

Sv. Luka na Lastovu ima lezene koje su jo uvijek vrlo

istaknute, naroito na vanjtini, i pravokutnu apsidu plitko

izboenu iz istonog zida.
^ Sv. Petar u Ublima na Lastovu vjerojatno je pripadao istom
tipu.
^ Sv. Juraj u Radunu kod Katel-Staroga pokazuje dekorativni
karakter plitkih lezena i nia na vanjskim plohama. Unutranjost je

Sv. Juraj u Radunu

kod Katel Staroga

ralanjena sa tri para lezena koje podupiru bavasti svod i dijele

ga u etiri polja. Plitke nie ralanjuju sva etiri vanjska zida isto
kao i tri zida apside.

Sv. Juraj
kod
Nereia

^ Crkva Gospe kraj mora na iovu u Trogiru pripada istom tipu, ali je neto kraih proporcija, pa
ima samo dva para lezena s pojasnicama u unutranjosti, dok su vanjske zidne plohe takoer
potpuno ispunjene plitkim niama.
^ Sv. Juraj kod Nereia vezuje se po svim elementima uz braku tipoloku grupu, ali ima
ralanjene vanjske zidove plitkim niama. Pripada varijanti s polukrunom apsidom.
^ Sv. Ivan u Podaci kod Makarske istog je tipa.
Ralanjene vanjske plohe imaju i dvije crkve iz junodalmatinske regije koje inae po svemu
pripadaju karakteristinom kupolnom tipu, ali se danas ne vide ostaci kupole.

243

Sv. Ivan u ilovu Selu na Sipanu izgubila je prilikom dogradnje svoje

.Ivan
Sipanu

izvorno proelje, ali je sauvala bone zidove i bavasti svod isto kao i
apsidu, izvana uglatu, a iznutra polukrunu. Vanjtina je ralanjena sa po

v. Kazn a

tri plitke nie na bonim zidovima i s jednom na apsidi,

a Koruli^v ^ ita r u Konavlima ima isto rjeenje unutranjeg prostora s

lezenama, pojasnicama i niama te vanjske plohe ralanjene lezenama na
bonim zidovima i na apsidi koja je izvana pravokutna, a iznutra
1 V I ;

Sv. Mitar u Gabrilima

polukruna.
Sv. Kuzma i Damjan kraj Blata na Koruli je jedna od zanimljivijih

graevina jednobrodnog tipa s ralanjenim zidnim plohama. Ima pravokutnu apsidu. Na zapadnom je
proelju istaknuti portal presvoen polukrunim lukom i natkriven dvostrenim krovom, to je rijetko
u arhitekturi Dalmacije ranog srednjeg vijeka. Specifinost toj crkvi daje i raspored lezena i nia na
vanjskim i unutranjim zidnim plohama. Unutranji boni zidovi ralanjeni su plitkim lezenama koje
su oblikovale po tri plitke nie na svakom zidu. Unutar tih nia je i po jedna uska nia. Uske nie
ralanjuju i sve vanjske zidne plohe: bone zidove, proelje i sva tri zida apside. Za razliku od drugih
crkava ralanjene vanjtine i unutranjosti, ovdje oita relacija unutranjih elemenata i vanjskog
ralanjenja, ali ne tako da unutranjim lezenama odgovaraju vanjske lezene, to je karakteristika
romanike, ve unutranjoj lezeni odgovara vanjska nia i obratno.
Posebni jednobrodni tip ine crkve s troapsidnim prezbiterijem. Porijeklo tog tipa treba traiti u
trikonhnim crkvama s produenim zapadnim dijelom iz starokranske arhitekture (crkva u
Bilicama, sv. Martin u Pridrazi).
^

Sv. Spas na Vrelu Cetine pokazuje ranosrednjovjekovnu

varijantu tog tipa - tlocrt izduenog pravokutnika s troapsidnim

prezbiterijem

trolisnog

rasporeda.

Dvokatni

predbrod

ukomponiran je u jedinstveni pravokutni tlocrt crkve i po

Marasoviu je izrazit primjer karolinkog "westwerka" ispred
kojeg je baza zvonika. Unutarnje ralanjenje pokazuju lezene na

Sv. S p a s n a v re lu C e tin e

bonim zidovima i na zidu sa strana ulaza, to se ponavlja i na zapadnom zidu narteksa. Vanjske
plohe bonih zidova ralanjene su sa po pet kontrafora koji su zaobljeni i blago se suavaju prema
vrhu. Oni su inae karakteristini za veu grupu trobrodnih bazilika, u Dalmatinskoj zagori i
zadarskom kraju. Zvonik je kao rijetko sauvani i najstariji primjer u ranosrednjovjekovnoj
arhitekturi Dalmacije posebno dragocjen.
^ Crkva na Lopukoj glavici u Biskupiji istog je tipa, ali u neto reduciranim dimenzijama. Tlocrt
je izdueni pravokutnik s predbrodom, ali bez zvonika, dok je trikonhni prezbiterij nepravilan jer je
juna bona apsida uvuena i pravokutnog je umjesto polukrunog oblika. Kontrafori su ostali samo
na zapadnom dijelu crkve.
244

DVOBRODNI I DVOAPSIDNI TIP

Dvobrodne dvoapsidne crkve openito su rijetka pojava. U Dalmaciji taj tip ima tradiciju u rijetkom
dvoapsidnom obliku koji pokazuje crkva u Dikovai kraj Imotskog.
^ Sv. Petar Stari u Zadru ranosrednjovjekovni je dvobrodni dvoapsidni primjer. Crkva je nastala
adaptacijom predromanikog prostora, pridodanog starokranskoj crkvi sv. Andrije. Prvobitni
ranosrednjovjekovni longitudinalni prostor takoer je u predromanikom razdoblju presvoen
dvama redovima krinih svodnih polja koji se naslanjaju na lezene uz zidove, a po sredini na dva
stupa i zidani pilon. Zid na istonoj strani dijeli svetite u dvije apside upisane u pravokutnik. Na
elu tog pregradnog zida meu apsidama je polukruna nia. Vanjske su plohe crkve neralanjene,
osim istone na kojoj su iznad dvaju prozora apside tri uske nie.
^ Sv. Platon kod Osora na Cresu, iako jednobrodan, morfoloki vezuje uz dvobrodni tip. Ostali su
samo donji dijelovi zida na kojem se jasno vide dvije
usporedne polukrune apside na istoku.
Sv. P e ta r S ta ri u Z a d ru

Sv. P laton na C resu

TROBRODNI TIPOVI
Skupinu trobrodnih crkava ine dvije tipske grupe: jednoapsidne i troapsidne bazilike.
Trobrodne jednoapsidne crkve
Trobrodne

jednoapsidne

crkve

ranosrednjovjekovnoj arhitekturi Dalmacije u

pravilu su ranije od troapsidnih, sagraene u
tradiciji starokranske arhitekture.
^

Benediktinska

crkva

sv. Stjepana

na

Sustipanu u Splitu je primjer velike trobrodne

jednoapsidne crkve. Ona ima deformirani tlocrt
s narteksom na zapadu (perforiran stupovima ili
pilonima na proelju) i s polukrunom apsidom na istoku. Dva reda od pet stupova, zajedno s
pilonima uz zapadni i istoni zid, dijelili su crkvu u tri broda. Na zapadnoj strani, na poetku bonih
brodova, nalazi se po jedna odijeljena pravokutna prostorija. Crkva je bila pokrivena drvenom
krovnom konstrukcijom, a pripadala je uobiajenom bazilikalnom tipu s povienim srednjim
brodom. Zvonik uz sjeverozapadni dio dograen je u 13. st.
^ Crkva u aviu pokazuje tlocrt trobrodne bazilike s polukrunom apsidom na istoku, te
narteksom i pravokutnom bazom zvonika na zapadu. No, odnedavno se upozorava na starokransko
porijeklo te crkve, vjerojatno s karolinkom pregradnjom zapadnog korpusa.
^ Sv. Marta u Bijaima varijanta je trobrodne bazilike s uglatom apsidom na istoku. Ona je
podignuta na mjestu vee starokranske bazilike.
245

Trobrodne troapsidne bazilike

Trobrodne bazilike sa tri apside u Dalmaciji preteno su veih dimenzija, a mogu se svrstati u
nekoliko tipskih varijanti.
^ Baziliku sv. Marije na Crkvini u Biskupiji

karakteriziraupisani

pravokutnim apsidama. Zapadno od crkve su dva izduenapravokutna

prezbiterijs trimaizduenim
prostorastragovima zvonika

i westwerka.
Drugu varijantu ine bazilike s kontraforima.
^ Sv. Cecilija na lokalitetu Cecela u Biskupiji,
poznatija je jo pod imenom Stupovi, spada
meu vee predromanike bazilike u Dalmaciji,
a karakterizira je pravokutni prostor u koji je na
zapadnoj strani ukljuen predbrod te na istoku
prezbiterij s tri polukrune apside, od kojih su
dvije bone uvuene u odnosu na veu srednju.
etvrtasti prostor na zapadnom proelju je baza
zvonika, a

predbrod upuuje na karolinki

"westwerk".

Masivni zidani piloni koji dijele

unutranji prostor u tri broda krinog su tlocrta. Masivni vanjski zidovi pojaani su nizom kontrafora.
Gusto postavljeni kontrafori zaobljeni su poput onih na jednobrodnim troapsidnim crkvama.
^ Katedrala u Biogradu bila je slinog oblika i dimenzija, a njeni su ostaci u blizini dananje
upske crkve. Za razliku od bazilike u Biskupiji, nije imala predbrod, a podjelu unutranjeg prostora
inili su preteno stupovi uz samo tri zidana pilona. Izvorno presvoenje unutranjeg prostora i u
ovom sluaju dokazuju masivni zidovi pojaani kontraforima koji su istog oblika kao i u crkvi
sv. Cecilije.
^ Sv. Marija u Ninu predstavlja posebnu varijantu trobrodnih troapsidnih graevina, utoliko to je
bez vanjskih potpornjaka i znatno tanjih zidova, pa je vjerojatno bila pokrivena drvenom krovnom
konstrukcijom. Crkva je i bez narteksa i baze zvonika, a njenu morfoloku specifinost ini i
poligonalni oblik glavne apside.
^ Sv. Petar i Mojsije u Solinu na lokalitetu uplja crkva ini posebnu morfoloku varijantu
troapsidnih bazilika na zalazu predromanike. Ona je za starohrvatsku povijest znaajna kao
krunidbena bazilika kralja Zvonimira. Tlocrt karakterizira pravokutnik u okviru kojeg je oblikovan i
prezbiterij sa srednjom pravokutnom i bonim polukrunim apsidama. Boni zidovi ralanjeni su
lezenama kojima odgovaraju lezene s vanjske strane. Ta podudarnost jedna je od izrazitih osobina
nastupajue ranoromanike arhitekture, premda je kameni namjetaj ukraen jo uvijek izrazitom
predromanikom skulpturom. Sa zapada je neto ui pravokutni prostor predbroda koji i ovdje
upuuje na westwerk, ali sada ve u otonskoj fazi svog razvitka.
246

LONGITUDINALNE CRKVE S KUPOLOM

Znatan broj predromanikih crkava u Dalmaciji nosi u sebi osobine i longitudinalnih i centralnih
graevina - longitudinalni prostor uz centralni naglasak ostvaren kupolom. Ta se prostorna
koncepcija javlja i kod jednobrodnih i kod trobrodnih graevina, ali i kod tlocrta upisanog kria
odnosno transepta.
JEDNOBRODNI KUPOLNI TIP
Jednobrodne

crkve

kupolom

ine,

uz

esterokonhne

graevine,

najizrazitiji

tip

ranosrednjovjekovnoj arhitekturi Dalmacije. Poznato je petnaestak graevina smjetenih preteno na

podruju june Dalmacije (najsjevernija je sv. Petar u Omiu, otuda "regionalni junodalmatinski
kupolni tip". Brojne su na Elafitskim otocima. Tako je samo na Koloepu sauvano pet crkava, na
Lopudu i ipanu po tri.
Sve crkvice koje pripadaju toj grupi vrlo su malih dimenzija. Karakterizira ih pravokutan tlocrt i
izvana etverokutna apsida koja je obino iznutra polukruna, a rjee pravokutna. Boni zidovi
ralanjeni su plitkim niama bilo na unutranjim i vanjskim zidnim plohama bilo samo u
unutranjosti. Ovdje se kao naglaeni prostorni element javlja kupola smjetena po sredini svoda,
redovito u obliku kalote, izvana uokvirena etverostranim kubusom i pokrivena unjastim krovom.
Vanjske zidne plohe kupole obino su ralanjene niama, a rjee neralanjene. Prijelaz iz
kvadratne osnove na krunicu kupolne kalote ine trompe (a iznimno i pandantivi).
Ovaj se tip javlja u dvije varijante: neralanjenih i ralanjenih vanjskih zidnih ploha.
Jednobrodne kupolne crkve neralanjene vanjtine manje su
brojne od ralanjene varijante.
^ Sv. Nikola kod Selaca na Brau je jedna od rijetkih graevina
ovog tipa na srednjodalmatinskom podruju. Crkva ima plitke nie na
bonim zidovima u unutranjosti odijeljene lezenama. Apsida je
pravokutna, tako da su za prijelaz na polukupolu upotrijebljene
trompe, isto tako kao i na prijelazu iz svoda na kalotu kupole. Vanjske
plohe su gole i neralanjene. Jedini naglasak na eksterijeru ini zabat nad ulazom.
^ Sv. Ilija u Lopudu. Za razliku od golih ploha vanjtine, unutranjost je ralanjena plitkim
niama na bonim zidovima i pojasnicama koje podupiru bavasti svod. Apsida je pravokutna
izvana i iznutra.
^ Sv. urd (poslije nazvana sv. Antun Padovanski) na Koloepu. Njene su ravne vanjske plohe i
svi vanjski zidovi goli i neralanjeni.
^ Sv. Sr na Koloepu takoer ima ralanjenu unutranjost i gole vanjske zidove.
^ Crkva Sikurata u Dubrovniku pripada istom tipu, unato njenim znatnim kasnijim preinakama.
247

Brojnije su jednobrodne crkvice s kupolom i ralanjenim vanjskim zidovima.

^ Sv. Petar u Priku u Omiu je najbolje sauvani primjer ovog tipa. Unutranjost je ralanjena
lezenama koje dijele svod u tri polja. U srednjem polju je kupola koja se die nad pandantivima.
Prvo i tree polje presvoeno je krinim svodom. Boni zidovi ralanjeni su plitkim niama.
Vanjtina je potpuno ralanjena. Vanjski boni zidovi ralanjeni su niama koje zavravaju
dvostrukim lukom, a vanjske plohe kupole uskim, ali dubljim niama, te trokutastim krovnim
zabatima.
^ Sv. Mihovil nad Dolom na Brau.
^ Sv. Nikola Grki na Lopudu
^ Sv. Barbara na Koloepu
^

Sv. Ivan Krstitelj na Lopudu. I kod nje

nalazimo iroke plitke i uske polukrune nie u

unutranjosti, krine svodove i kupolu u srednjem
svodovnom polju nad trompama. te potpuno
ralanjene vanjske zidne plohe plitkim niama
obinog polukrunog zavretka.
^ Sv. Nikola na groblju na Koloepu
^

Sv. Mihovil u Pakljeni (Sv. Mihajlo) na

ipanu. Vanjske plohe ralanjene su plitkim

niama. Nie na apsidi imaju neuobiajeni
raspored

dva

horizontalna

dijela.

unutranjosti je uobiajeni raspored lezena, plitkih lukova i pojasnica. Apsida, koja pripada varijanti
vanjskog i unutranjeg pravokutnog tlocrta, presvoena je polukupolnim svodom.
^ Sv. Petar u Velom vrhu iznad Luke ipanske
^ Sv. Mihajlo u Stonu. I u toj graevini nalazimo na unutranjim bonim zidovima lezene s
pojasnicama, te plitke i dublje polukrune nie. Apsida pripada najbrojnijoj varijanti vanjskog
pravokutnog, a unutranjeg krunog tlocrta. Specifinost vanjskog ralanjenja ine plitke luno
presvoene nie koje se na bonim zidovima javljaju u dva vertikalna reda.
^ Sv. Toma u Kutima u Boki kotorskoj najjuniji je primjer ovog tipa. Unutranje plohe bile su
ralanjene sa dva para plitkih lezena.
^ Sv. Nikola u Dubrovniku. Novija istraivanja pokazala su da je ta crkva uobiajenih proporcija
sa dva para lezena u unutranjosti i s plitkim niama na unutranjim i vanjskim zidnim plohama.
Pojavu ovog tipa u ranosrednjovjekovnom graditeljstvu Dalmacije moe se objasniti krianjem
dvaju osnovnih utjecaja, odnosno djelovanjem dviju tradicija: longitudinalnog prostora koji
kontinuira iz starokranske arhitekture, te centralne koncepcije izraene prisutnou kupole koju se
mora dovesti u vezu s prisutnou Bizanta.
248

CRKVE S UPISANIM TRANSEPTOM

Bizantska komponenta dolazi do izraaja i u drugom tipu ove skupine kojemu je svojstven
longitudinalni tlocrt s upisanim kriem i kupolom. Taj se tip javlja u tri razliite varijante, zastupljen
u dvjema predromanikim crkvama u Splitu i u jednoj u Dubrovniku.
^ Sv. Mikula u Velom Varou u Splitu pravokutnog je tlocrta s pravokutnom apsidom na istonoj
strani. etiri stupa po sredini crkve ine sredite svodnog sustava. Uzduni bavasti svodovi
naslanjaju se, osim na stupove, i na bone svodove. Nad sredinjom etvrtastom osnovom die se
konstrukcija, to po vanjskom izgledu slii kupoli, no koju po nainu gradnje treba smatrati niskim
zvonikom.
^ Gospe do Zvonika u Splitu. Iste
je konstrukcije, iako znatno vii,
zvonik Gospe od Zvonika. Ostaje
otvoreno pitanje je li taj niski
zvonik izvoran s gradnjom crkve ili
predstavlja kasniju pregradnju. Po
rezultatima

detaljne

analize

graevine koja ima dvije razliite

srednjovjekovne faze, predromaniku i romaniku, moglo bi se pretpostaviti kako zvonik pripada
ovom drugom razdoblju i kako je osnovna konstrukcija s karakteristinim ranosrednjovjekovnim
stupovima izvorno podravala pravu kupolu, niu od dananje rekonstruirane konstrukcije.
^

Sv. Petar u Dubrovniku pokazuje posebnu varijantu trobrodne bazilike s transeptom.

Istraivanja su pokazala da od izvorne crkve, unato mnogim kasnijim pregradnjama, jo uvijek

stoje ostaci vanjskih zidova. Dobro je sauvana kripta koja dokazuje povieni prostor prezbiterija.
Upisani transept i ovdje je bio izraen u svodovnom i krovnom sustavu s kupolom u sredini. Apsida
je unutranjeg polukrunog, a vanjskog pravokutnog tlocrta. Posebnost crkve dolazi do izraaja i u
pilonima pred apsidom, to e kasnije biti osobina junojadranske i rake arhitekture.
^ Sv. Benedikt (nazvana jo Sv. Eufemija, Sv. Arnir) u Splitu predstavlja izrazitu trobrodnu
varijantu tlocrta s upisanim transeptom. Izvorni oblik je gotovo u cijelosti poznat zahvaljujui
Eitelbergerovu presjeku te crteima Braglije i Zaitcheka, jer je crkva unitena poarom 1878. Po
tlocrtu to je prava trobrodna bazilika sa tri polukrune apside na istonoj strani. Jedino dva para
lezena na bonim zidovima, koji odgovaraju prvim dvama parovima stupova (raunajui od istoka
prema zapadu), pokazuju i u tlocrtu stvarni oblik upisanog kria. Uzduni srednji brod i transept bili
su presvoeni bavastim svodovima. Boni brodovi bili su neuobiajeno presvoeni na vanjskoj
polovini bavastim, a na unutarnjoj krinim svodom. Kupola se dizala na krianju uzdunog broda i
transepta.
249

Pojavu ovog tipa u ranosrednjovjekovnoj arhitekturi Dalmacije treba takoer traiti u krianju
utjecaja bizantske i predromanike bazilikalne arhitektonske komponente, pri emu je u sluaju
sv. Mikule u Splitu prva jae izraena u vertikalnom naglasku itave kompozicije, dok kod
sv. Benedikta prevladava longitudinalni naglasak.
TROBRODNE BAZILIKE S KUPOLOM
U treem tipu ove skupine koji oznaava prava trobrodna bazilika s kupolom, prevladava
longitudinalno rjeenje prostora, dok je kupola podreeni element. Zajednika crta svih objekata
ovog tipa u Dalmaciji jest naglaena srednja apsida koja je redovito vanjskog pravokutnog oblika, uz
embrionalnu pojavu bonih apsida u nekim varijantama.
^ Sv. Stjepan na Otoku, mauzolej hrvatskih kraljeva u 10. st., trobrodni je pendant jednobrodnom
kupolnom tipu, odnosno njegovoj ralanjenoj varijanti. Iz pravokutnog okvira izlazi na istonoj
strani pravokutna apsida koja je iznutra polukrunog tlocrta. Boni zidovi ralanjeni su lezenama, a
u unutarnji prostor podijeljen zidanim pilonima u tri broda. Vanjtina je sasvim ralanjena plitkim
lezenama koje su bez sumnje predstavljale okvir plitkim niama to se niu takoer i na vanjskim
plohama apside. U pravokutni tlocrt ove crkve ukljueno je sa zapadne strane predvorje u kojemu je
naen sarkofag kraljice Jelene, a po nekim autorima osebujni je primjer westwerka, s jednim, ili ak
dva zvonika na proelju.
^ Sv. Martin (Sv. Barbara) u Trogiru mala je
trobrodna bazilika s apsidom koja ima izvana i
iznutra pravokutni tlocrt. Dva reda stupova dijele
unutranjost na tri broda. Drugo polje svodno
polje (do apside) nema svoda i na tome se mjestu
prvobitno nalazila kupola. Kupola je kasnije
zamijenjena

zvonikom.

Unutranjost

je

ralanjena lezenama i polukrunim niama.

Dvije nie u osi bonih brodova moemo
smatrati embrionalnim pojavama bonih apsida.
Vanjtina crkve takoer je ralanjena plitkim
niama obrubljenim lezenama.
^

Sv. Lovre u Zadru je takoer mala trobrodna bazilika. Morfolokim se i dekorativnim

elementima pribliava ranoromanikim formama. U okviru osnovnog pravokutnika uklopljena je

pravokutna apsida, dok su male bone nie znatno uvuene pa su iza njih ostale male pravokutne
prostorije. etiri stupa dijele unutranjost na tri broda koja, s obzirom na svodovni sistem crkve, i
nisu pravi brodovi jer ti boni prostori podupiru srednji povieni svod, podijeljen u tri polja. Prvo i
tree polje ima krine svodove, dok se nad srednjim dizala kupola, iznad etiri stupa (tzv. quincunx)
250

koja se nije sauvala. Vanjtina crkve ralanjena je lezenama koje se podudaraju s unutranjim
ralanjenjem, a pri vrhu su spojene trostrukim lukovima. Na zapadnoj je strani dvokatno predvorje,
to je izrazita osobina karolinkog oblikovanja zapadnog korpusa crkve.
^ Sv. Stjepan u Trogiru se spominje samo u povijesnim vrelima, i moda je izgledao poput sv.
Lovre u Zadru. Po opisu bi crkva mogla pripadati i tipu quincunxa (oituje se bizantinski utjecaj).
^ Sv. Ivan u Zadru (poznatiju po kasnijem imenu Sv. Nedjeljica). Izvorni izgled crkve poznat je
samo po starim crteima. Moda je u izvornom obliku crkva imala kupolu, no crkva se s pravom
vezuje uz tip protoromanikih bazilika, pa joj je najblia morfoloka usporedba sv. Petar i Mojsije u
Solinu. Ipak u zadarskoj crkvi nema podudaranja vanjskog i unutarnjeg ralanjenja, to je jedna od
osnovnih razlika izmeu predromanike i protoromanike.
^ Baziliku otkrivenu ispod romanike dubrovake katedrale sv. Marije takoer valja svrstati u
tip trobrodnih crkava s kupolom.

251

Sv. Vid u Zadru

PREDROMANIKE CRKVE U ZADRU

Si

CRKVA SV. VIDA

Sv. Vid u Zadru pripada varijanti neralanjenih centralnih crkava krino-troapsidalni tip. Ima osnovni krini tlocrt koji se pribliava obliku
etverokonhe jer su sva etiri kraka kria izvana uglata, a iznutra

presvoena kupolama. Glavna apsida je na istonoj strani, i iznutra je polukruna. Sredinji prostor,
u osnovi etvrtast, presvoen je kupolom pomou trompi. Vanjtina kupole je kruna, pokrivena
unjastim krovom. Na istonoj strani crkve uz sjeverni i juni krak kria jo je po jedna polukruna
apsida inei tako troapsidalno svetite. Porijeklo se moe objasniti krianjem krinog tlocrta (javlja
se u starokranskoj arhitekturi), etverokonhe i troapsidnog prezbiterija. Istog je tipa crkva
sv. Kria u Ninu, samo je neto manja. Crkva sv. Vida je poruena 1877.
SV. MARIJA U ZADRU (STOMORICA)
Crkva sv. Marije u Zadru (Stomorica, S. Maria de
Pusterla) bila je ranije poznata pod imenom
sv. Ursula. Pripada varijanti esterolisnih crkava.
Specifinost joj je peterolisni tlocrt, odnosno
pravokutni

oblik

zapadnog

prostora

umjesto

polukrune konhe i ispred njega kvadratna osnova

zvonika, s pravokutnim ulaznim prostorom prema
sjeveru. Za razliku od veine drugih esterolista,
nije izvana ralanjena niama.
SV. KREVAN
Sv. Krevana na Kolovarama istog je tipa kao i
Stomorica. Takoer je imala pravokutni ulazni
prostor.
SV. DONAT
Crkva sv. Donata u Zadru (izvorno bila posveena sv. Trojstvu) pripada tipu ralanjenih centralnih
crkvi. Crkva je krune osnove, odijeljena pilonima i stupovima u dva osnovna prostorna dijela:

sredinji, koji zaprema itavu visinu zgrade i

vanjski prsten, koji je horizontalno podijeljen na prizemlje i gornji kat.

Tri polukrune apside, radijalno postavljene i vezane na istonoj strani uz vanjski kruni prsten.
takoer su dvokatno rijeene. Na suprotnoj zapadnoj strani je narteks koji je takoer podijeljen u dva
kata. Gornjem katu pristupa se stubitem na vanjskom krunom dodatku sa sjeverne strane. Crkva je
252

imala u svojoj kasnijoj predromanikoj fazi pravokutni juni

dodatak

koji

komunikacijski

je

velikim

vezan

bifornim

s vanjskim

otvorima

krunim

bio

prostorom

gornjeg kata.
Unutranje rjeenje prizemlja u mnogim se elementima
ponavlja na gornjem katu. Raspored perforacije sredinjeg
dijela sa est pilona i dva stupa prema sredinjoj apsidi, te
polukupolne svodove apsida nalazimo na oba kata. Kruni
prstenasti prostor u prizemlju presvoen je bavastim
svodom, dok je na katu danas drvena krovna konstrukcija.
Kruni tambur nad sredinjim dijelom ima drvenu krovnu
konstrukciju koja nosi unasti krov.
Unutranje zidne plohe vanjskog prostora ralanjene su u
prizemlju polukrunim niama, a vanjski plat u itavoj
visini lezenama koje na apsidama oblikuju uobiajene plitke
nie. Crkva je podignuta na antikom forumu, a dijelovi
rimskih graevina upotrijebljeni su za njene temelje.
SV. PETAR STARI
Sv. Petar

Stari

Zadru

ranosrednjovjekovni je dvobrodni Sv. Petar stari Zar

Tlocrt gornjeg dijela rotonde

dvoapsidni primjer longitudinalnih crkvi. Crkva je nastala

adaptacijom predromanikog prostora, pridodanog starokranskoj crkvi sv. Andrije. Prvobitni

ranosrednjovjekovni longitudinalni prostor je dvama stupovima i jednim zidanim pilonom podijeljen
na dva brodai presvoen krinim svodovima. Zid na istonoj strani dijeli svetite u dvije apside
upisane u pravokutnik. Meu apsidama je polukruna nia. Vanjske su plohe crkve neralanjene,
osim istone na kojoj su iznad dvaju prozora apside tri uske nie.
SV. LOVRE
Sv. Lovre je mala trobrodna bazilika s kupolom. Morfolokim se i
dekorativnim elementima pribliava ranoromanikim formama
(11. st.). U okviru osnovnog pravokutnika uklopljena je pravokutna
apsida, dok su male bone nie znatno uvuene pa su iza njih ostale
male pravokutne prostorije. etiri stupa dijele unutranjost na tri
broda koja, s obzirom na svodovni sistem crkve, i nisu pravi brodovi jer ti boni prostori podupiru
srednji povieni svod, podijeljen u tri polja. Prvo i tree polje ima krine svodove, dok se nad
253

srednjim dizala kupola, iznad etiri stupa (tzv. quincunx) koja se nije sauvala. Vanjtina crkve
ralanjena je lezenama koje se podudaraju s unutranjim ralanjenjem, a pri vrhu su spojene
trostrukim lukovima. Na zapadnoj je strani dvokatno predvorje, nad kojim se dizao zvonik, to je
izrazita osobina karolinkog oblikovanja zapadnog korpusa crkve.
U crkvi je 1891. naen niz fragmenata od kojih je rekonstruiran plutej. Dekorativni friz se sastoji os
etiri kazete i tri arkade. U kazetama su troprute vrpce, a u arkadama su vjerojatno bili orlovi. Na
glavnom polju su prizori iz
Kristova djetinjstva, poredani u
dva reda odijeljena dvostrukom
pletenicom troprute vrpce.
U gornjem dijelu su prikazani:
navjetenje (sauvao se samo
aneo),

vizitacija

Elizabeta u

pozi

(Marija

grljenja) i

Kristovo roenje (glava goveda,

magarca,

zvijezde

stiliziranog cvijeta,

obliku

Marija u

leeem poloaju, ispod

je

prikaz kupanja Krista u kadi u

kojem sudjeluju dvijeene i Josip). U donjemdijelu je prikaz Poklonstva mudraca,

a lijevo je

ostatak vojnikaodjevenog uoklop (nedostaje mu glava).

SV. NEDJELJICA (SV. IVAN)
Izvorni

izgled

(poznatija

po

crkve

sv. Ivana

kasnijem

imenu

sv. Nedjeljica) poznat je samo po

starim

crteima.

Takoer je

iz

11. st. Moda je u izvornom obliku

crkva imala kupolu, no crkva se s
pravom

vezuje

uz

tip

protoromanikih bazilika, pa joj je

najblia morfoloka usporedba sv. Petar i Moj sije u Solinu. Ipak u zadarskoj crkvi nema
podudaranja vanjskog i unutarnjeg ralanjenja, to je jedna od osnovnih razlika izmeu
predromanike i protoromanike.
Iz ove crkve potjeu dva pluteja (11. st.).

254

Na plastinom rubu je ornamentalni friz to ga naizmjence tvore vitice dvoprutog pletera i stilizirane
fantastine ptice i ivotinje.
Glavno polje je podijeljeno u
devet

arkada.

Prve

dvije

arkade prikazuju navjetenje

(nedostaju na gornjoj slici). U
prvoj je lik anela, u drugoj
Marije. U treoj arkadi je
vizitacija.

Slijedi

roenje,

Marija

Kristovo
lei.

gornjem dijelu su jaslice s

glavama

ivotinja

deveterokrakom zvijezdom, a
u

donjem

pranja.

scene

Kristova

zadnjim

trima

arkadama je prikaz poklonstva

mudraca.
Na

gornjem

pluteja

je

dijelu
reljefni

drugog
pojas

ukraen troprutim pletenicama u obliku krunica unutar kojih su stilizirane ivotinje, rozete.
Glavno polje drugog pluteja podijeljeno je u osam arkada. U prve etiri su smjeteni likovi s
kompozicijom pokolja djece. Pod prvom arkadom je Herodot, a u drugoj je krvnik koji s lijevom
rukom dri dijete. U treoj i etvrtoj arkadi su dvije bespomone majke. Tri idue arkade prikazuju
bijeg u Egipat. U pretposljednjoj je Ivan koji dri Kristovu glavu u asu krtenja, ija figura
nedostaje.
CRKVA NA PUNTAMICI
Na gradskoj periferiji antika je cisterna pregraena u predromaniku dvokatnu crkvu.
SAMOSTANSKE CRKVE
U Biogradu je, u blizini samostana sv. Ivana Evaneliste i katedrale, sagraen u 11. st. (oko 1069.)
enski benediktinski samostan sv. Tome. Nakon ruenja samostana (Mleani 1125.), redovnice sele
u Zadar, prvo u samostan sv. Marije (crkva je posveena 1091.), a kasnije u sv. Dimitrija.
Crkva sv. Krevana, posveena 1175., pripadala je mukom benediktinskom samostanu.

255

PREDROMANIKA SKULPTURA
Iz ovog razdoblja jo su tri crkve dobile elemente predromanike:

katedrala - ciborij prokonzula Grgura

sv. Krevan - arkada ciborija

sv. Toma - ciborij.

Ciborij prokonzula Grgura

Ciborij je pronaen 1891. za vrijeme dogradnje zvonika katedrale sv. Stoije. Ciborij se sastojao od
etiri pravokutne stranice koje su nosila etiri stupa s kapitelima, a iznad je bila viestrana piramida
s akroterijem na vrhu.
U donjem pojasu koji prati luk
prednje strane (slika desno) nalazi se
sloeni

preplet

troprute

vrpce

petljama. Trokutaste kompozicije u

uglovima ispunjene su s dvije razliite
kompozicije. Na lijevoj strani su dva
heraldiki postavljena psa (ili vuka), a
iza svakog psa nalazi se jo jedan
mali psi. Na desnoj strani je prikazan grifon okrenut ulijevo koji davi janje, a prema njemu je
okrenuta ptica.
Stranja je stranica dosta rustinije obraena od ostalih strana. Pojas uz luk je ispunjen pleterom od
uvorenih trolanih krunica. Trokutne povrine ispunjaju dva pauna, po jedan na svakoj strani.
U luku desne bone strane je pojas dvoprutih vrpca koje se prepliu u pravokutne ornamente. U
lijevom uglu je motiv grifona koji davi janje, a prema grifonu je okrenuta ptica sa savijenim
dugakim vratom (moda labud). Na desnoj strani je prikaz dva pauna koji piju iz kalea.
U luku lijeve bone strane je mreasti pojas koji se sastoji od est dvoprutih vrpca. U svakom uglu je
po jedan lav koji prednjim apama davi janje.
Na prednjoj strani ciborija nalazio se korni s natpisom u dva reda. Ostale strane ciborija imale su
ornamentirani korni. Na ciboriju se nalaze ostaci polikromije. Pletenice su bile ute boje, okviri
pletenica i unutarnje plohe lukova crvene, a pozadina plave boje.
Smatra se kako je prokonzul Grgur, donator ciborija, pripadao zadarskoj patricijskoj obitelji
Madijevaca koja je bila u srodstvu s vladajuom dinastijom hrvatske drave. Bio je brat Vekenege,
majke opatice ike, koja je osnovala benediktinski samostan sv. Marije u Zadru.
Ciborij se datira izmeu 1033. i 1036., a vaan je jer je osnova za datiranje drugih spomenika ove
grupe (zadarsko-splitska grupa: fragmenti ciborija iz sv. Tome, plutej i iz sv. Nediljice, ploe u
krstionici splitske katedrale i fragmenti ciborija i oltarne pregrade iz sv. Petra i Mojsija u Solinu).
256

Ciborij iz crkve sv. Tome

Godine 1956. prilikom radova u blizini crkve sv. Tome
naena su dva vea kamena ulomka ukraena reljefom s
pleternim motivima koji su pripadali dvjema stranama
ciborija. Sauvani ivotinjski lik to je podsjeao na psa te
nain klesanja pleterne vrpce jasno su dokazivali kako je
rije o ciboriju vrlo

srodnom onome s natpisom

prokonzula Grgura. Mnogo spolija koji su pripadali

ciboriju pronaeno je 1970.
Ciborij je bio etverostranian, a bilo je mogue
rekonstruirati tri strane, a od etvrte su pronaena samo
dva komada. Krov je bio osmerobridni piramidalni.
Najbolje je rekonstruirana strana koja kao ukras luka ima
friz od krunica kroz koje se provlae dvije troprute vrpce
tvorei rombove i dva pauna, u svakom uglu po jednog.
Paunovi

su zbog horror vacui okrueni virovitim

rozetama i biljnim viticama. Na ciboriju prokonzula

Grgura paunovi su vrlo povrno izraeni, a na ovom su
pomno

isklesani.

Jedna bona

strana je

ukraena

pletenicama, a u uglovima je stablo sa dva simetrina,

heraldiki suprotstavljena psa (ili vuka). Taj je motiv slian onom na lijevom uglu prednje strane
Grgureva ciborija, ali su tamo psi vei i nedostaje stablo u sredini.
Druga bona strana je ukraena kriolikim petljama, osmicama, a u uglovima su se nalazili likovi
lavova koji dave janjad. Kompozicije su neobino sline onima na bonoj strani Grgureva ciborija.
Prednja strana je najslabije sauvana, ali prema Grgurevu ciboriju, tu bi se trebali oekivati grifoni
koji dave janjad ili to je manje vjerojatno dva pauna pored kalea.
Kapitel stupa ciborija je bogato ukraen, korintskog tipa. Kamen ciborija iz sv. Tome je mekan
(poput muljike) dok je Grgurev ciborij isklesan od tvrdog zrnatog vapnenca. Grgurev ciborij djeluje
kao grublja replika Tominog.

257

NASELJA I NASTAMBE
Dosadanja istraivanja nisu donijela nikakvih vrih podataka o srednjovjekovnim naseljima. Ne
znamo toan izgled naselja ni tip stambene kue, nije nam poznat razmjetaj kua i gospodarskih
zgrada, kao ni njihovo unutranje ureenje.
Slavenima je, a meu njima i Hrvatima, u pradomovini drvo sluilo kao osnovni materijal za
gradnju kua. Vjerojatno su taj nain izgradnje nastojali zadrati i u novoj domovini, osobito tamo
gdje su to omoguavali prirodni uvjeti - sjeverna Hrvatska, izmeu Save i Drave, a vjerojatno su se
u poetku i u Dalmaciji gradili objekti od drva, to nam donekle moe objasniti i nedostatak nalaza
najstarijih naselja.
Hrvati

su po

doseljenju u

ove krajeve

nailazili

su na starosjedilako

stanovnitvo

poluromaniziranih Ilira, koji su se s vremenom s njima potpuno stopili. Kako su Iliri gradili svoja
naselja (gradita) i grobove u tehnici suhozida, vjerojatno su na isti nain izgraivali i nastambe.
Stoga se moe pretpostaviti kako Hrvati, po ugledu na zateene Ilire preuzimaju njihovu vjetinu i
nain gradnje stambenih objekata te poinju graditi svoje kue kamenim suhozidom.
Osnovni oblik stambene ilirske arhitekture na ovom podruju bila je prizemna kua pravokutnog
tlocrta s jednom prostorijom, graena od kamena u suhozidnoj tehnici, s dvoslivnim krovom
pokrivenim slamom, trstikom ili kamenim ploama. Imala je zemljani pod, a u jednom dijelu bilo je
ognjite. Uz taj osnovni tip, sporadino se javljaju i drugi oblici primitivnih nastamba od tronog
materijala, koji su tehnikom gradnje i oblicima identini neolitskim stambenim objektima. Njihova
je pojava opravdana ako uzmemo u obzir stoarsko-zemljoradniko privreivanje, koje je
karakteristino i za autohtone stanovnike i za novopridole Hrvate, koji su bili na gotovo istom
drutveno-razvojnom stupnju rodovsko-plemenske organizacije. Polazei od slinosti u drutvenoorganizacijskom obliku kao i u stupnju gospodarskog i kulturnog razvoja, asimilacija Hrvata s
autohtonim Ilirima, tekla je brzo. No vrlo je teko odrediti u kakvom je obliku kontinuitet prenesen,
odnosno to su Slaveni zatekli i kako su naeno preuzeli i usvojili. Kod pojedinih predmeta,
najee eljeznih artefakata (preice, kresiva, n o e v i.), koji imaju analogije u predslavenskim
kulturama, nije lako utvrditi jesu li ih Slaveni donijeli iz pradomovine kao konvergentne pojave,
nastale pod slinim okolnostima, ili su ih preuzeli od starosjedilaca nakon doseljenja.
Hrvati su po doseljenju naselili mnogobrojna gradinska naselja. Njihovu prisutnost u
prapovijesnim gradinskim naseljima potvruju starohrvatska groblja na njima, ili u njihovoj blizini
(Bribirska glavica), a na drugima nalazimo povrinske arheoloke tragove koji potvruju prisutnost
Hrvata na njima.
Dva najoitija primjera kontinuiteta ilirsko-rimske kulture u srednjovjekovnu nacionalnu kulturu su
u prvom redu ta naselja, smjetena preteno na visokim breuljcima, a zatim grobna arhitektura.
Osobito to vrijedi za naselja u zaleu dalmatinske obale, daleko od urbanih sredita (Radovin,
258

Bribir). Sva ova gradinska naselja obino su smjetena na istaknutim, izoliranim i utvrenim
breuljcima, na vanim stratekim punktovima, redovito uz plodna polja u blizini vode. Rjea su
naselja smjetena u nizinskim poloajima i uz Jadransku obalu.
Do danas nije bilo mogue konstatirati autentine arhitektonske nalaze nastamba ne samo iz
vremena doseljenja, nego sve do 9. st. Razlog treba traiti u nainu njihove gradnje i stanovanja - u
primitivnoj tehnici suhozida, kao i vjerojatnoj djelominoj upotrebi drva, iblja i evara. Drvena
grada vrlo brzo propada i podlona je poarima, a suhozid se lako rui i vrlo esto ga je teko tonije
datirati. To je mogue postii iskljuivo na temelju nalaza materijalne kulture (keramika, razni
predmeti kune upotrebe, nakit, o ru je .).
Izgled najranijih kua i nastambi, koje su Slaveni preuzeli od ilirsko-rimskog stanovnitva, nije
dobro poznat. Neto svjetla u sliku o naseljima unijela su arheoloka istraivanja ilirsko-rimskih
nalazita i obrada njihovih ostataka. Istraivanja na Bribirskoj glavici (stara Varvaria), u Danilu i na
Beretinovoj gradini u selu Radovin kod Nina dala su vrijedne podatke na osnovi kojih se moe
pratiti razvoj, oblici i tehnika gradnje kue ilirsko-rimskog vremena, ali, na alost izostali su podaci
0 ivotu Hrvata na tim gradinama. U Danilu su pronaeni tlocrti ilirskih kua usjeeni u ivac iji je
prvotni izgled jo uvijek teko rekonstruirati, no u Radovinu se moe jasno pratiti evolucija, oblici i
tehnika gradnje, pa i sistem naselja. Istraivanja na Bribirskoj glavici iznijela su na vidjelo neto
temeljnih arhitektonskih ostataka koji se pripisuju srednjovjekovnom naselju, no to naselje nije biti
starije od 13. st.
Vjerojatno najzanimljivije starohrvatske naseobinske tragove pruila su istraivanja u Ninu, istono
od crkve sv. Kria. Tu su otkrivene suhozidne adaptacije ruevne antike arhitekture, ime su se
dobile nove jednoprostorne pravokutne stambene prostorije. U dvjema takvim prostorijama
otkrivena su kuna ognjita, a u jednoj je otkrivena, najvjerojatnije, kultna sahrana djeteta, uz koje je
kao grobni prilog naena i keramika posuda. Od ostalih arheolokih nalaza na povrini
novonastalih stambenih objekata uz nalaze rimske materijalne kulture otkriven je vei broj ulomaka
slavenske keramike i nekoliko cijelih posuda. Osim keramike, unutar tog prostora naena su i tri
bronana praporca i jedan avarski jeziac, ukras pojasa. Spomenuti se nalazi okvirno datiraju u 8. st.
ime potvruju prisutnost slavenskog etnikog elementa u to vrijeme na tom prostoru, a to su bili
Hrvati, koji su na ruevinama antikog Nina podigli svoje domove. Nin je za vrijeme seobe naroda
bio poruen, a Hrvati ga neposredno po doseljenju naseljavaju i obnavljaju, a ve poetkom 9. st.
postaje centar franake Hrvatske.
1 u Bosni je otkriveno nekoliko slavenskih naselja (tragovi slavenskih nastambi u abljaku kod
Doboja, u Muiima kod Viegrada unutar ostataka rimskih graevina i izvan njih pronaeni su
ostaci vrlo primitivnih slavenskih nastambi, u Tutnjevcu kod Tuzle, te u Batkovici kod Bijeljine).
Vjerojatno su se Hrvati, kao i drugi Slaveni, u pradomovini i u novim krajevima nastanjivali po
rodovima, a veliina naselja ovisila je o veliini roda. Zasad jo ne znamo kolika su bila pojedina
259

starohrvatska naselja. Po broju otkrivenih grobova na pojedinim nekropolama ini se kako su u

Dalmatinskoj Hrvatskoj naselja bila vrlo mala. Ovo vrijedi i za ona dosad najvea istraena groblja
(Sv. Spas u Cetini, Crkvina u Biskupiji i Begovaa u Biljanima Donjim), samo to su ona bila
mnogo due u upotrebi.
Meu otkrivenim starohrvatskim nekropolama iz 8. i 1. pol. 9. st. nigdje nisu uz nekropole otkriveni
i tragovi naselja. O smjetaju naselja zasad moemo samo pretpostavljati kako su se nalazila u
neposrednoj blizini nekropola, a nije iskljueno da je svako naselje imalo svoju nekropolu. O
izgledu tih naselja nemamo nikakvih podataka. Na najplodnijim podrujima sredinjeg dijela
Ravnih kotara, gdje je gustoa starohrvatskih nekropola najvea (Kai, Smili, Biljane Donje)
nalaze se i relativno brojni ostaci jo neistraenih villa rustica, a u neposrednoj blizini tih antikih
gospodarskih zdanja locirana su starohrvatska groblja. Na tom su terenu uoeni i tragovi ruralne
stambene arhitekture izvan kompleksa villa rustica, nastale najvjerojatnije u nesigurnim vremenima
kasne antike. Uz autohtoni element tom su se arhitekturom koristili i Hrvati kao to su se
najvjerojatnije koristili i ostacima villa rustica. To nam sugeriraju lokacije starohrvatskih groblja.
Pored ilirsko-rimskih gradinskih naselja, i drugih antikih urbanih i ruralnih aglomeracija koje su
nastanili Hrvati po doseljenju, nisu na tlu Dalmacije otkrivena isto slavenska gradita, koja
predstavljaju osnovni tip utvrenog naselja kod Slavena. Na tlu Dalmacije tih naselja vjerojatno nije
ni bilo, njih su na tom podruju zamijenila ilirsko-rimska gradinska naselja, koja su imala istu
funkciju.
Od poetka 9. do zavretka 11. st. dolazi do stabilnijeg naina izgradnje arhitektonskih objekata, koji
su se podizali u vrijeme snanijeg ekonomskog i politikog kontakta hrvatskog podruja s
gradovima bizantskog temata. Tako u 1. pol. 9. st., posredstvom benediktinaca i franakih misionara
prodire kranstvo sve dublje u zalee obale, to se odrazilo na gradnju sakralnih objekata.
Osim brojnih sakralnih objekata izgraenih na podruju Dalmatinske Hrvatske od sred. 9. do 12. st.,
graene su u to vrijeme, iako rijetko, i monumentalnije stambene graevine. O tome svjedoi
nekoliko kamenih nadvratnika s imenima akona odnosno prezbitera Gumpertusa koji su naeni u
neposrednoj blizini crkve sv. Marte u Bijaima kod Trogira, a bez sumnje su pripadali stambenim
zgradama.

260

VIESLAVOVA KRSTIONICA
Uvod
Krstionica iz vremena kneza Vieslava dugo je vremena predstavljala kljuni arheoloki spomenik ne
samo za pokrtavanje Hrvata, ve i za organizaciju crkvene vlasti u prvom politikom i vjerskom
sreditu Hrvata, u Ninu. No, u strunoj se literaturi osporila njena rana datacija i postavilo pitanje
njenog podrijetla.
Pronalazak
Krstionica iz vremena kneza Vieslava, koju je dao izraditi sveenik Ivan otkrivena je u sklopu
upne crkve u Ninu, prigodom ruenja baptisterija te crkve 1746. Prenesena je u Veneciju, gdje je
1853. otkrivena u kapucinskom samostanu Redentore na Giudecchi, a odatle je prenesena u Museo
Correr na Canalu Grande u Veneciji. Godine 1942., razmjenom kulturnih dobara izmeu NDH i
Italije, krstionica je dospjela u Zagreb u palau HAZU, te je 1958. prenesena u MHAS u Splitu.
Kopija se nalazi u podrunoj zbirci zadarskog arheolokog muzeja u Ninu.
Materijalni opis
Krstionica

je

zapravo

esterostrani krsni zdenac

za imerziju isklesan iz
monolitnog
mramora.

bloka
Visoka

je

90 cm, i ima promjer od

120 cm. Uz brid svake
stranice

reljefno

je

isklesan po jedan tordirani

stupi

sa

kapitelom.
prednje

stiliziranim
Po

strane

sredini
zdenca

nalazi se reljef procesionalnog kria ispunjenog troprutom pletenicom s okulusom u sredini i

manjim voluticama na zavrecima triju krakova. U viestruko profiliranom gornjem rubnom pojasu
tee motiv plastinog astragala i epigrafiko polje s natpisom. Natpis tee preko svih stranica i
nastavlja se u jednom retku na plohipete, a zavrava s dva retkana polju neukraene este stranice.
Radi se o posvetnom natpisu s naglaenom zavjetnom komponentom.Pisan je u metrikoj formi. Iz
natpisa se saznaje kako je zdenac dao izraditi i postaviti sveenik (prezbiter) Ivan na ast sv. Ivanu
Krstitelju u vrijeme kneza Vieslava.
261

Natpis
+ HEC FONS NE(m)PE SVM(m?)IT INFIRMOS VT REDDAT
ILLVMINATOS HIC EXPIANT SCELERA SVA QVOD
[de primo] SVMPSERVNT PARENTE VT EFFICIANTV
R CHR(ist)ICOLE SALVBRITER CONFITENDO TRINV(m) P(er)
HENNE(m) HOC IOH(annes) PR(es)B(iter) SVB TE(m)PORE VVISSAS
CLAVO DVCI OPVS BENE CO(m)PSIT DEVOTE IN HONORE VIDELICET S(an)C(t)I
IOH(ann)IS BAPTISTE VT INTERCEDAT P(ro) EO CLIENTVLOQVE SVO

Qte4-ea/Ni\UMW\mH)

SI

erom rp

m m i
jmiocjjBvo
Ovo (vrelo) izvor prima naime nemone, da ih prosvijetli. Ovdje se iste od svojih zloina to ih
primie od prvoga roditelja, da postanu krani spasonosno ispovijedajui vjeno Trojstvo. Ovo je
djelo vjeto (majstorski) napravio sveenik Ivan u vrijeme kneza Vieslava, iz pobonosti pak u ast
Sv. Ivana Krstitelja, da posreduje za nj i njegova tienika.
Problematika
Prema sauvanom natpisu starija historiografija datirala je zdenac obino oko 800., kad je dolo do
pokrtavanja Hrvata, povezujui ga s hrvatskim knezom Vieslavom koji je u pisanim povijesnim
izvorima nepoznat, ali ga se smatralo prvim krtenim hrvatskim vladarom. Nepostojanje
historiografskih podataka, osim onih u natpisu krsnog zdenca, koji bi se vezali uz Vieslava i
pomanjkanje vrih stilsko-umjetnikih pokazatelja u ukrasu krsnog zdenca, rezultirali su u naoj

262

historiografiji razliitim i nejedinstvenim miljenjima o datiranju tog spomenika. Dakle, uz

spomenik se vee nekoliko problema:
problem datacije (od 8. do 11. st.)
problem porijekla (je li naena u Ninu ili nije)
problem historinosti kneza Vieslava (je li on zaista postojao jer nije potvren u povijesnim
izvorima, je li to Visan, voa polapskih Bijelih Hrvata).
Mnogi su se znanstvenici, domai i strani, bavili problematikom ovog spomenika, bilo s povijesne,
povijesno-umjetnike, epigrafsko-paleografske te na koncu lingvistike strane - Zadranin Giusepe
Ferrari-Cupilli, Ivan Kukuljevi-Sakcinski, Franjo Raki, Luka Jeli, Cattaneo, Stuckenberg, Ferdo
ii, Ljubo Karaman, M. eper, Mate Sui, Nada Klai, Stjepan Gunjaa, Vedrana Delonga, Ivo
Petricioli, Stjepan Panteli i drugi.
Kronoloki pregled problematike
Podaci vezani uz Vieslavov zdenac i njegovu prvotnu ubikaciju provlae se u literaturi od sredine
19. st. Na temelju pretpostavke zadarskog povjesniara Giuseppea Ferrari-Cupillija (1860.), koji se
oslanja na danas izgubljeno rukopisno djelo tzv. Anonim Filippi, ustalilo se miljenje kako zdenac
potjee iz Nina odakle je odnesen, vjerojatno u Veneciju, 1746., prilikom ruenja zgrade ninskog
baptisterija.
Kad je krstionica otkrivena 1853. u kapucinskom samostanu o tome su pisali lokalni venecijanski
listovi. U mnogim nagaanjima kome pripada ime VVISSASCLAVO mislilo se kako se radi o
ruskim knezovima koji su bili u doticaju s rimskom crkvom.
U domaoj historiografiji na krstionicu je prvi ozbiljnije upozorio Ivan Kukuljevi (1857.), a kneza
iz natpisa identificirao sa zahumskim "velikim upanom" Vieslavom. U isto je vrijeme Zadranin
Ferrari-Cupilli (1860.) reagirao na venecijanske lanke tvrdei kako se radi o hrvatskodalmatinskom knezu. On je 1860. u asopisu La Voce Dalmatica iznio svoje miljenje o zdencu,
oslanjajui se na danas izgubljeno djelo tzv. Anonim Filippi koje je napisano krajem 18. st. To je
djelo sadravalo dosta vrijednih podataka o arheolokim spomenicima u Ninu i o prvim
istraivanjima, a pie i o ruenju baptisterija ninske katedrale 1746. U djelu je stajalo kako je
baptisterij bio okrugao, presvoen, te je imao etiri nie, a u sredini ukopan zdenac do koga se
silazilo preko pet stepenica. Prilikom ruenja krstionice, netko je kriomice odnio kamenu posudu
(vasea) "s isklesanim grbovima i natpisima". Prema ovim spisima Ferrari-Cupilli zakljuuje kako se
radi upravo o Vieslavovoj krstionici, te kako je ona u to vrijeme i mogla biti odnesena jedino u
Veneciju. to se tie navedenih grbova, Ferrari-Cupilli smatra kako je ovaj pisac iz 18. st. ukrase
mogao smatrati grbovima (jer je ruenje bilo 1746., a djelo je napisano pedesetak godina kasnije).
Prema Anonimu baptisterij ninske katedrale imao je ukopanu kamenu posudu gdje se nekad vrilo
krtenje uranjanjem. Podaci iz tzv. Anonima Filippa, koje Ferrari-Cupilli koristi, imaju potvrde u
263

dva znatno starija svjedoanstva - iz 16. st. i s poetka 17. st. Tada su papinski vizitatori posjetili
Nin i opisali sakralne objekte u Ninu. Vizitator iz 16. st. Agostino Valier spominje kako se u
katedrali u staroj sakristiji nalazi velika kamena posuda za krtenje, a vizitator Michiel Priuli iz
17. st. kae kako je krstionica s lijeve strane glavnog oltara u kapeli te kako je u obliku cisterne.
Ferrari-Cupilli je krstionicu datirao potkraj 9. st., povezujui sveenika Ivana spomenutog na zdencu
s osobom istog imena i funkcije koja se spominje u papinom pismu knezu Branimiru.
Franjo Raki prihvaa teoriju Ferrari-Cupillija, ali smjeta Vieslava izmeu Mutimira (892.-910.)
i Tomislava (910.-930.).
Potaknut datacijom obojice inozemnih istraivaa, R. Cattanea (1891.) i F. Stuckelberga (1909.),
koji su krstionicu obradili sa stilskog gledita i smjestili je na prijelaz 8. u 9. st., Luka Jeli (1902.)
je u potpunosti prihvatio Ferrari-Cupillijev stav o ninskom porijeklu krstionice. Po Jeliu, Vieslav
je suvremenik Karla Velikog koji ivi u doba kad Karlo Veliki iri prema istoku svoje granice, ali i
kranstvo. Tako bi Vieslav bio prvi poznati i pokrteni knez Primorske Hrvatske.
To je miljenje podrao Ferdo ii (1914.) i unio ga je u hrvatsku historiografiju pa se ono i
najvie proirilo. Ljubo Karaman je takoer unio to miljenje u svoju sintezu ranosrednjovjekovne
hrvatske umjetnosti (1930.), a te je stavove i kasnije viekratno branio (1943., 1960.) tumaei
stilske elemente zastupljene na spomeniku karakteristikom ranijeg predromanikog razdoblja, tj. 8. i
poetka 9. st.
Suprotno Karamanu i krugu njegovih istomiljenika, M. eper je (1957.) pokuao dokazati nastanak
zdenca u 11. st., temeljei svoje stavove na stilsko-umj etnikoj analizi, te posebice na jezinim i
paleografikim pokazateljima u natpisu. On usporeuje ovaj natpis s natpisom na ciboriju
prokonzula Grgura, na kojem se susreu sline osobine pri skraivanju rijei. Poznato je kako je
Grgur ivio 1033., 1036. godine, pa je zato i smjeta u Grgurovo vrijeme.
U novijoj hrvatskoj historiografiji eperovu miljenju priklonila se Nada Klai (1971., 1990.) i
odbacila Vieslavov krsni zdenac kao arheoloki izvor za pokrtavanje Hrvata.
Karaman pobija to miljenje, pozivajui se na autoritet Cattanea i Stuckelberga (koji su datirali
krstionicu na osnovi svog velikog iskustva u prouavanju skulpture ranog srednjeg vijeka). Istaknuo
je pojavu astragala na krstionici to je klasian motiv koji se ee susree u ranijem razdoblju
predromanike. Uzima u obzir i pojavu produene vertikalne haste nekih slova to je karakteristina
pojava za natpise 9. st., a to se ne susree na Grgurevu ciboriju. Takoer naziv "dux" se ne javlja u
naim dokumentima 11. st.
Stjepan Gunjaa (1973.) vidi u ovom spomeniku arheoloki dokaz o procesu hrvatskog
pokrtavanja koji, zapoet za kneza Borne poetkom 9. st., traje i dalje u vrijeme kneza Vieslava,
pa time odreuje nastanak krstionice pred kraj treeg desetljea 9. st.
Daljnji doprinos temi dao je Mate Sui koji je donio nove i znanstveno fundirane argumente za
dataciju krstionice na poetak 9. st. jer je kontrakciju copsit pravilno razrijeio sa compsit (como, 3.
264

= ukrasiti) umjesto sa compsuit (compono, 3. sloiti, pomiriti) kako su kontrakciju rjeavali ostali
autori.
Na brojne nejasnoe vezane uz porijeklo Vieslavova krsnog zdenca, tonije njegova pretpostavljena
prvotna poloaja u okviru ninske krstionice potanko je upozorio Ivo Petricioli (1984.). On se
priklanja dataciji spomenika u 9. st., ali ostavlja pitanje ubikacije zdenca u okviru ninskog
baptisterija upitnim. On navodi kako sva ova miljenja nisu vrsto utemeljena jer se argumenti u
vezi s datiranjem oslanjaju na arbitrarna miljenja Cattanea i Stuckelberga (prijelaz 8. na 9. st.), a o
mjestu nalaza se raspravlja samo na temelju pretpostavke Ferrari-Cupillija.
Petricioli smatra kako se pitanje prvotnog poloaja krstionice moe rijeiti samo revizijskim
arheolokim istraivanjima u krugu episkopalnog kompleksa u Ninu, a takoer se osvre na Jelieva
istraivanja.
Jeli je 1902. pretpostavio kako se baptisterij nalazio na povrini dananje, nove sakristije. On 1910.
vodi arheoloka istraivanja te nailazi na zidove baptisterija na mjestu gdje ih je opisao Priuli, lijevo
od glavnog oltara, gledajui od ulaza, ali nije im posvetio mnogo panje (tlocrt je unio u skicu
nalaza). On se povodio za Anonimovim opisom okruglog baptisterija sa etiri nie, te je nastavio
kopati zapadno od pronaenog zida gdje je nacrtao veliku krunu graevinu sa etiri prostrane nie.
No fotografije njegovih arheolokih sondi se ne poklapaju s tim - na tim fotografijama nema zida
koji bi odgovarao tom tlocrtu. Sui i Perini su 1960. izvrili revizijska istraivanja te su takoer
potvrdili kako nema takvih zidova.
Petricioli na Jelievu nacrtu (slika desno)
izdvaja jednu pravokutnu prostoriju koja
ima dva dulja zida koja su dovoljno
debela za noenje svoda, a u njima se
nalaze i etiri nie, po dvije u svakome.
Osvrui
zakljuuje

se

na

kako

baptisterija -

Anonimov
se

opis

tekst
zgrade

okrugao, presvoen sa

etiri nie - ne treba doslovno shvatiti jer

je tekst napisan pedesetak godina nakon
to je baptisterij sruen (isti argument
kod

zamjene

ukrasa

grbovima).

Petricioli pretpostavlja kako bi se tu

mogli nai ostaci krstionice.
eljko Rapani krstionicu odreuje kao
predromaniku, i navodi kako se pri
265

datiranju polazi od nepotvrenih povijesnih pretpostavki. Likovni elementi na njoj se podreuju

povijesnim zakljucima koji su nedovoljno argumentirani.
Najnoviji rad vezan uz Vieslavovu krstionicu je knjiga Hrvatska krstionica Stjepana Pantelia
(2000.) koji spomen kneza iz natpisa razluuje kao Vissi Slavo duci - Visan, kralj Polabljanja. Visan
se u franakim izvorima spominje tri puta. U njima se navodi kako su slavenskog vojskovou
Visana ubili Sasi. Istraivanja su pokazala kako Visan potjee od polapskih Slavena ili Obodrita oko
Visle i Odre. To su Bijeli Hrvati koji su u Polablje doli jo u 6. st.
Zakljuak
Unato svim historiografskim i povijesno-umjetnikim nejasnoama, dvojbama vezanim uz mjesto
nalaza, te tono datiranje i historinost kneza Vieslava, ini se kako ukupan izgled zdenca: oblik,
stilsko-likovno rjeenje kamenih ploha, te sadrajne komponente natpisa govore o datiranju
spomenika u prva desetljea 9. st., s pretpostavljenom radionikom provenijencijom na tlu sjeverne
Italije.

266

WESTWERK
Westwerk je oblikovanje posebnog dvoetanog prostora ispred glavnog broda, na zapadnoj strani
crkve. On predstavlja najizrazitiju inovaciju karolinke arhitekture. Istraivai jo nisu suglasni koja
je njegova funkcija, ali ga prepoznaju u pojedinim crkvama karolinkog doba.
to se tie funkcije izdvojile su se dvije osnovne teze. Njemaki autori dre kako je westwerk u
prvom redu Kaiserkirche, odnosno prostor koji je sluio kako bi car ili drugi dostojanstvenik
nadgledao i sudjelovao u liturgiji, zbog ega je gornja prostorija otvorena prema glavnom brodu. Po
tezi C. Heitza on bi u osnovi sluio liturgikom komemoriranju i glorifikaciji Spasitelja.
Westwerk izvana djeluje monumentalno zahvaljujui snanom srednjem tornju iznad oltarnog
prostora i dvama stubitima koji flankiraju proelje. U prizemlju se nalazi sredinja prostorija koja
povezuje zdanje s crkvom, a na katu je kultni prostor s oltarom.
Pojedini autori prepoznaju westwerk i kod hrvatskih crkava, kao jo jedan element koji pokazuje
snaan udio karolinke komponente u razvoju umjetnosti na ovom prostoru.1 No s obzirom kako se
taj prostor kod crkava koje oni izdvajaju razlikuje od onog koji se javlja u Zapadnoj Europi, pojava
westwerka u predromanikom graditeljstvu u Hrvatskoj ostaje upitna.
Prvi je kod nas tu pojavu uoio Vladimir Gvozdanovi (koji je u meuvremenu postao Peter
Vladimir Goss). Zatim se tim pitanjem bavio Miljenko Jurkovi, koji je specifinosti slinog
arhitektonsko-liturgikog

oblikovanja

dalmatinskih

ranosrednjovjekovnih

crkava

nazvao

"reduciranim" ("atrofiranim") westwerkom. On je takoer iznio hipotezu kojim je putem ta pojava

dospjela u ove krajeve davi glavnu posredniku ulogu saskom teologu i filozofu Gottschalku koji je
boravio na dvoru kneza Trpimira, zbog analogija u tlocrtu bazilike u Petersbergu kraj Fulde i
bazilike na Crkvini u Biskupiji. No, i autori koji prihvaaju postojanje westwerka u hrvatskoj
predromanici, kao to je Tomislav Marasovi, smatraju kako to nije uvjerljivo te je potrebno
potraiti i druge dodire i prodore utjecaja. Gottschalka je teko povezati s arhitektonskim oblicima
jer se on bavio drugim stvarima.
Westwerk u hrvatskoj predromanici vide i: Ante Miloevi, Vedrana Delonga, Ivo Petricioli, Nikola
Jaki, Radomir Juri. Autori koji smatraju kako se westwerk ne javlja kod predromanikih crkvi u
Hrvatskoj su: Duan Jelovina, Janko Beloevi, Ante Uglei.
Autori koji dre kako se westwerk javlja u Hrvatskoj, kao kljune graevine navode dvije crkve:
^ sv. Spas na vrelu Cetine
^ sv. Lovre u Zadru.
1 Drugi arhitektonski element u kojem se vidi franaki utjecaj bilo bi oblikovanje zvonika na zapadnom proelju crkvi,
organski vezanih s predvorjem i crkvom. Sauvani zvonici su kod crkvi: sv. Spas na Vrelu Cetine (najstariji je, iz 9. st.),
sv. Teodor u Splitu (Gospe od Zvonika) i sv. Lovre u Zadru. Temelji zvonika sauvani su kod sljedeih crkvi: sv. Marija
(Stomorica) u Zadru, crkva u Olju, crkva u aviu, crkva u Koljanima, sv. Marta u Bijaima, sv. Cecilija (Stupovi) u
Biskupiji, katedrala u Biogradu, sv. Marija na Crkvini, sv. Martin u Splitu. Sa slika i crtea su poznati sljedei zvonici:
zvonik splitske krstionice, sv. Mihajlo u Stonu, sv. Nedjeljica (sv. Ivan) u Zadru.

267

SV. SPAS NA VRELU CETINE

Sv. Spas je troapsidalna jednobrodna crkva trolisno postavljenog
svetita s westwerkom na zapadnoj strani (slika dolje i lijevo).
Ima zvonik na proelju. Prizemlje westwerka je svodovima i
lunim nadvojima trodijelno segmentirano. Prema Marasoviu
taj donji dio je odgovarao "kripti", no tu nisu naeni grobovi i
Marasovi samo pretpostavlja kako su se tu nalazili grobovi
ktitora upana Gastike i njegove obitelji (majke Nemire i
sinova).
Na katu se sredinji
prostor iroko luno otvara prema crkvi (tri otvora rema
glavnom brodu). Gornji je kat imao poseban pristup kroz
ulaz izvan zgrade. Ovo ide u prilog tumaenju takvih
prostora kao mjesta odakle su vladar (u ovom sluaju bi to
bio upan Gastika) i drugi uglednici pratili misu.
SV. LOVRE U ZADRU
Crkva sv. Lovre u Zadru druga je kljuna graevina za
prouavanje westwerka na naem podruju (slika dolje). Postoje crtei zvonika koji su bili spojeni s
predbrodom. Zapadni dio prizemlja podijeljen je s tri nie. U junoj nii bilo je stubite za gornji kat.
Preostali dio prizemlja bio je podijeljen trodijelnim
bavastim svodom. Slian raspored je i na gornjem
katu. Na istonom zidu meu stupovima je bio otvor
prema samoj crkvi (loa za uglednika). Gradnja
zapadnog dijela se datira u 2. pol. 11. st.
Sama crkva pripada trobrodnim graevinama s
kupolom i pravokutnom upisanom apsidom. Kupola
nije sauvana, ali je ostao njen donji zid u sredinjem
kvadratu to ga ine etiri stupa to pokazuje
karakteristinu konstrukciju quincunxa2

2 Arhitektonski tip kojem je osnovna znaajka etiri stupa koja nose sredinju kupolu, te se tako formira devet svodovnih
polja, meu kojima je najvee etvrtasto sredinje polje oslonjeno na etiri stupa, a presvoeno sredinjom kupolom.

268

Pojedini autori westwerk prepoznaju i kod slijedeih crkvi:

^

Sv. Cecilija (Stupovi) u Biskupiji - istovjetno oblikovanje zapadnog korpusa kao i crkva

sv. Spasa, te vanjsko ralanjenje kontraforima. To je trobrodna troapsidalna crkva.

^ Sv. Marija na Crkvini u Biskupiji - trobrodna troapsidana graevina kojoj se westwerk pripisuje
na osnovi ostataka predbroda i zvonika, te na osnovi grobova dostojanstvenika ime se westwerk
kao zapadni element skladno uklopio u funkciju graevine - mauzolej.
^ Sv. Stjepan na Otoku u Solinu - tu je najpouzdanije u Hrvatskoj ustanovljena funkcija westwerka
kao kripte - mauzolej vladara sudei po nalazu sarkofaga kraljice Jelene (umrla 976.).
^ Crkva u aviu - ranokranska crkva preureena u ranom srednjem vijeku. Zna se kako je
imala zvonik na proelju. Narteks je vjerojatno izvorno ranokranski, pa je gradnjom zvonika
podignut na kat i pretvoren funkcionalno u westwerk.
^ Sv. Petar i Moj sije u Solinu - ovdje je 1075. okrunjen kralj Zvonimir, crkva pokazuje znake
westwerka, ali ona po arhitektonskim osobinama izrazito pripada protoromanici.
^ Osmerokutna crkva u Olju kod Dubrovnika - rotonda s pravokutnim predbrodom koji nije
organski vezan s centralnim prostorom (ide u prilog tezi kako je westwerk zasebna crkva, to je
ovdje i arhitektonski potvreno).
^

Sv. Marija (Stomorica) u Zadru -

sline je kompozicije kao i crkva u

Olju, ali ovdje se radi o peterokonhnoj

- T

crkvi.

269

Povij est

POECI KRANSTVA
O pokrtenju Hrvata tijekom dugogodinjih diskusija razluila su se dva osnovna miljenja. Prema
jednom, Hrvati su pokrteni u 7. ili 8. st., a kranstvo su prihvatili od sveenika koji su djelovali iz
dalmatinskih gradova dok su zastupnici drugog miljenja tvrdili su kako su Hrvate pokrstili franaki
sveenici u 9. st. Tek se u najnovije vrijeme poinje se isticati gledanje prema kojem je prihvaanje
nove vjere viestoljetni niz utjecaja to su dopirali naizmjenino i s oscilirajuim intenzitetom iz raznih
vjerskih sredita (slika dolje), pri emu valja razlikovati prihvaanje kranstva od strane elite ili
zajednice od istinskog usvajanja vjere. ak i nakon vie stoljea formalnog prihvaanja kranstva,
mnogi su se vjernici drali starih, poganskih obiaja i vjerovanja, kako u nas, tako i u Europi.

Prvi dodiri s kranstvom

Prve dodire s kranstvom Hrvati su ostvarili po doseljenju. Posljedice razaranja tijekom seobe nisu
bile onakvih razmjera kakvim ih je prikazivala starija historiografija, te se kransko stanovnitvo
odralo ne samo u priobalnim gradovima i na otocima nego i u enklavama u zaleu.
271

No kako nemamo pouzdanih saznanja o stupnju kristijanizacije antikog stanovnitva u Dalmaciji i

Panoniji teko je procijeniti koliku su ulogu njegovi ostaci igrali u preobraivanju Hrvata. Vei broj
sauvanih kasnoantikih crkava upuuje na intenzitet kontakata Hrvata s kranstvom.
Poticaj irenju kranstva meu Hrvatima davala su i organizirana nastojanja rimske Crkve i carstva.
Dosad se redovito sumnjalo u ulogu Heraklija, a u novije vrijeme i Ivana Ravenjanina, u
pokrtavanju Hrvata, no Radoslav Katii je pokazao kako u vijestima Konstantina Porfirogeneta i
Tome Arhiakona postoji povijesna jezgra kojoj treba pokloniti povjerenje.
Nakon avaro-slavenskog poraza, Bizant u Dalmaciji preuzima inicijativu zahvaljujui diplomatskoj
vjetini, ali i prevlasti na moru koja mu omoguuje kontrolu obale i otoka. S Hrvatima se sklapa
ugovor kojim oni dolaze u poloaj federata, to se moe vidjeti iz njihova kasnijeg odnosa prema
carevima. U vrijeme smirivanja prilika na istonoj jadranskoj obali, Bizant je kontrolirao i situaciju
u Rimu. Pape su ovisili o ravenskom egzarhu, a upravo u vrijeme misije Ivana Ravenjanina
bizantska se vlast u Italiji nakon pobuna i nemira konsolidirala. Koordiniranju djelovanja Carigrada
kao politikog sredita i Rima kao crkvenog potpomogla je injenica da je papa u to vrijeme bio
Ivan IV., rodom iz Salone. On je 641. u Dalmaciju i Istru poslao opata Martina sa zadaom da od
Slavena otkupljuje sunjeve, i da sakuplja svetake relikvije. Misija je zavrila s uspjehom, to bi
bilo nemogue da odnosi izmeu carstva i Slavena nisu bili ureeni.
U sklopu te ope djelatnosti na sreivanju prilika u Dalmaciji, u Split je upuen i Ivan iz Ravene.
Nakon smrti nadbiskupa Teodora i pljake Salone, a moda i prije nje, salonitanska Crkva seli u
carsku palau. U palau je bio upuen i Ivan Ravenjanin, sa zadatkom da ponovno organizira
salonitansku nadbiskupiju. irenje kranstva meu Hrvatima nije mogao biti primarni Ivanov cilj,
no nezamislivo je da poduzetan sveenik kakav je bio Ivan ne pokua barem donekle iriti vjeru
meu onim Hrvatima koji su ivjeli nadomak dalmatinskih gradova i na otocima. On je i u tome
morao uivati potporu Rima, to vidimo iz pisma pape Agatona (678.-681.).
No svemu tome ne treba pridavati preveliku vanost. Kontakti Rima i Carigrada bili su po svoj
prilici odravani samo s Hrvatima izmeu Zrmanje i Cetine, a kako ni tamo nije postojala sredinja
vlast, i te su se veze nuno svodile na kontakte s nekim od glavara. Tako su susreti Hrvata s
kranstvom u to vrijeme sporadini.
Arheolokih potvrda za pokrtavanje u 7. st. nema, ali je izvjestan pokazatelj i vrlo mali broj
paljevinskih grobova. Kasniji skeletni grobovi s grobnim prilozima pokazuju kako je kranstvo
prihvaano formalno i sporo, ali je stanovita promjena do poetka 9. st. ve bila provedena.
Intenzivno pokrtavanje - franaki misionari
Razdoblje intenzivnog pokrtavanja Hrvata, u kojemu je novu vjeru prihvatila ne samo elita nego i
itava zajednica, zapoelo je nakon franakog osvajanja Liburnije i Dalmacije. Godine 812. sklopljen
je Aachenski mir, kojim su uspostavljene stoljetne granice na istonom Jadranu. Dalmacija je politiki
272

podijeljena izmeu Franaka i Bizanta. Crkvena jurisdikcija nije u aachenskom ugovoru nigdje
spomenuta, ali odgovor nam nudi Trpimirova darovnica, odnosno veze to su postojale izmeu
hrvatskih knezova (Mislava i Trpimira) i salonitanskog nadbiskupa. Vidljivo je kako je salonitanska
nadbiskupija i dalje nadlena za sredinji dio hrvatske kneevine (Trpimir nadbiskupu potvruje sve
posjede na hrvatskom podruju, i daruje mu neko zemljite i prihod desetine s klikog posjeda).
Tada poinje intenzivno pokrtavanje Hrvata koje su provodili franaki misionari, to je vidljivo u
materijalnoj kulturi. Petricioli je u istraivanju zadarskog ambona ukazao na jedan element
franakog misionarenja - prikaz sv. Luke kao teleta, a ne vola, tipian za irske rukopise. To bi
moglo upuivati na miroljubive metode pokrtavanja, kakvima su se koristili irski misionari, zbog
ega u Hrvatskoj (koliko znamo) pokrtavanje nije izazvalo otpora.
Uspjesi franakih misionara, pojaani utjecajima iz priobalnih gradova, odrazili su se najjasnije u
intenzivnoj gradnji i opremi crkava sredinom 9. st. Osim Trpimirove zadubine u Riinicama,
namijenjene glavnom nositelju zapadnih utjecaja - benediktincima, u tu skupinu moemo ubrojiti i
crkve na Lopukoj glavici, crkvu u Vrpolju kod Knina, avicu kod Bribira i Kaiu kod Zadra.
Njima valja pribrojiti i samostan sv. Bartolomeja u Kninu. Crkve u blizini Knina, Klisa i Bribira odreda vanih politikih sredita - mogle su nastati samo ako je kranstvo bilo konano prihvaeno
od vodeeg hrvatskog sloja.
Graevinska i skulptorska djelatnost nesmanjenim se intenzitetom nastavlja u 2. pol. 9. st., u doba
kneza Branimira. Prihvaanje liturgijskih obrazaca ambrozijanskog ritusa potvruje premo
franakih misionara nad drugim utjecajima. Zapadni obred i latinsko pismo u to su vrijeme
prihvaeni kao "dravni" oblik iskazivanja vjere. Glagoljica na Kvarneru u 10. i 11. st. ipak je samo
periferna pojava u granicama hrvatske drave.
Osnivanje ninske biskupije
Osnivanje Ninske biskupije
vaan je trenutak u hrvatskoj
crkvenoj povijesti, jer se tada
prvi

put

na

hrvatskom

podruju organizira crkvena

hijerarhija. Danas prevladava
miljenje

kako

je

ninska

biskupija osnovana u vrijeme

pontifikata Nikole I., nakon
to je dalmatinsko sveenstvo
pristalo uz Focija, a Domagoj
postao knezom (864.-867.).
273

Nin je bio vano crkveno sredite u kasnoj antici, a barem tri sakralna objekta preivjela su
razdoblje Seobe i ula u rani srednji vijek (kasnija katedrala, sv. Marija, sv. Andrija u Zatonu). Nin
je zbog toga bio oito jedno od jaih kranskih sredita na podruju kojim su vladali Hrvati. Dakle,
crkvenu organizaciju u Ninu nisu uspostavili tek Franci, jer je ona zasigurno postojala i prije. No
Nin je oito bio sredite preko kojeg su franaki misionari dolazili u Hrvatsku (o tome svjedoe
kultovi franakih svetaca, imena sveenika i ostaci materijalne kulture).
Nin je bio najvanije crkveno sredite na hrvatskom prostoru, ak i kada su nastali vani centri
poput crkve Sv. Marije u Biskupiji.
NALAZI VEZANI UZ POETKE KRANSTVA KOD HRVATA
Uz poetke kranstva u Hrvata moemo vezati raznu arheoloku grau. Tako emo spomenuti:

nalaze materijalne i duhovne kulture otkrivene u ranom horizontu dalmatinsko-hrvatskih

nekropola (okvirno datiranih od 7. do sredine 9. st.)

predmeti umjetnikog obrta, liturgijsko posuu, relikvijari i jo neke izraevine karolinke

kulturne provenijencije

ranosrednjovjekovni kameni spomenici.

1. Dalmatinsko-hrvatska

groblja

ranog

horizonta,

tipologija

grobova, nain pokapanja, grobni nalazi i vrijeme trajanja

U ranom horizontu dalmatinsko-hrvatskih grobalja postojala su dva
naina pokapanja pokojnika: ritus incineracije i ritus inhumacije. Ritus
incineracije, kao izrazito poganski nain pokapanja, arheoloki je utvren
samo na dva lokaliteta na podruju Dalmacije: na poloaju KaiMaklinovo brdo i u Dubravicama kod Skradina.1
Nain arnog pokapanja spaljenih pokojnika u Kaiu na poloaju
Maklinovo brdo, dubina ukopa zemljanih urni (slika desno), njihov
raspored, i ostale okolnosti koje prate obred pokapanja, imaju ista obiljeja koja imaju arna
slavenska groblja u srednjoj Europi i u ostalim slavenskim zemljama u kojima je ritus incineracije
bio u uporabi, i trajao due ili krae vrijeme. Ovo se groblje pripisuje Hrvatima i okvirno datira u
7. st. Mala je vjerojatnost da bi to groblje moglo biti mlae, jer ve tijekom 2. pol. 7. st. na podruju
Dalmacije prevladavaju starohrvatska groblja s ritusom inhumacije.
Kao arni grobovi tumae se i posude otkrivene u Dubravicama kod Skradina, koje se takoer mogu
okvirno datirati u 7. st. No zemljane posude pronaene na tom groblju moda nisu sluile kao
grobne are, jer su relativno malene, te su moda dio pogrebnih obiaja u sklopu utvrenog
kosturnog groblja.
1 Treba dodati i zemljane posude otkrivene uz crkvu sv. Lovre u ibenskom Donjem polju., koje se dre za grobne are.

274

Hrvati su neposredno po doseljenju u Dalmaciji, pod utjecajem novih kulturnih prilika, napustili
izrazito poganski ritus incineracije i preli na ritus inhumacije u grobljima na redove. Taj najstariji
horizont dalmatinsko-hrvatskih kosturnih grobalja po svom arheolokom karakteru i nainu
pokapanja ima preteito pogansko obiljeje i pripada vremenu prije nego to je izvrena definitivna
kristijanizacija Hrvata i bitno se razlikuje po svom arheolokom i kulturnom obiljeju od
dalmatinsku-hrvatskih grobalja iz vremena nakon pokrtavanja Hrvata. Taj rani horizont kosturnih
grobalja okvirno datiramo od 7. do u 1. pol. 9. st.
U dalmatinsko-hrvatskim kosturnim nekropolama ranog horizonta zastupljena su etiri osnovna
tipa grobova (redom na slici dolje). To su:

grobovi u obinoj zemljanoj raci

grobovi u zemljanoj raci s djelominom upotrebom kamena

grobovi s kamenom grobnom arhitekturom

grobovi s primitivnim drvenim ljesovima, zbijenim kovanim eljeznim avlima.

.

Dubina grobova tog horizonta je

raznolika,

od

0,5

do

2 m.

Orijentacija grobova uglavnom je

istok - zapad, s glavom na zapadu.
Pogrebni
prevladava

obiaji

su

poganski

sloeni,

nain

pokapanja. Kod pojedinih grobova

uoeni su tragovi paljenja vatre nad
njima ili izvan njih. Zastupljeni su
obiaji ritualnog posipanja grobne rake sitnim ulomcima razbijenih zemljanih posuda, te stavljanje
zemljanih posuda u grob pokojnika. Neke od posuda naene su u grobu pokrivene kamenim
ploicama, to je dokaz kako se u njima nalazilo jelo ili pie. Zastupljeni su i drugi nalazi kojima se
potvruje poganski pogrebni obredni in, kao to su npr. drvene vedrice, stakleno p o su e , vana je
pojava naknadno spaljivana pokojnika, to je utvreno kod groba 77 na drijacu u Ninu, koje je
naznaajnije i najvee dalmatinsko-hrvatsko groblje ranog horizonta, s 334 istraena groba. Treba
spomenuti i stavljanje kamenih ploa na tijelo pokojnika u grobu i puevih koljaka u grob s
uvjerenjem da ti predmeti imaju maginu mo. Valja spomenuti i srebrni novac franakog cara
Lotara (840.-855.), naen u ustimapokojnice u grobu 62 na drijacu u Ninu (slika dolje), kao i
zlatnike bizantskog caraKonstantinaV. Kopronima sCrkvine

u Biskupiji kod Knina. U grobljima

ranog horizonta zastupljeni su brojni i tipoloki raznoliki grobni

prilozi: nakit i ukrasni dijelovi nonje, oruje, predmeti dnevne
uporabe, sitni alat, novac, kultna keramika, predmeti od kosti i roga i
stakleno posue.
275

Meu nakitom zastupljeni su: naunice, ogrlice, srebrni torkvesi, privjesci, prstenje od srebrnog i
bronanog lima, a ljepotom se istiu naunice tzv. grozdolikog tipa, izraene od plemenitog metala,
u kvalitetnoj zlatarskoj tehnici filigrana i granulacije. One su izravni bizantski import u dalmatinskohrvatskim grobljima ranog horizonta. Meu nalazima nakita s kranskom simbolikom, u grobu 53
na Maklinovu brdu naen je prsten od srebrnog lima (slika desno). Ima rombino
proirenje na prednjoj strani i ugraviran kri. U istom grobu naen je srebrni torkves,
ogrlica od staklene paste i tijetena zlata, par grozdolikih srebrnih naunica i glineni uteg vretena za
predenje. Ovaj nakit je bizantski import iz 2. pol. 8. ili ranog 9. st. S obzirom na to, prsten s
ugraviranim kriem ne moe se tumaiti kao djelovanje Bizanta na kristijanizaciju hrvatskog ivlja
tog vremena, ve je to samo nakitni predmet s kranskom simbolikom koji je kao trgovaka roba
dospio u grob u Kaiu.
Jedinstven nalaz ukrasnog karaktera je bronani krii iz djejeg
groba 324 na drijacu u Ninu (slika lijevo). Izraen je lijevanjem,
pozlaen na vatri, a na svakom kraku kria prikazan je rustino
modeliran ljudski lik s naglaenim oima i usnom. Sluio je kao
ukras na odjei, jer na krakovima ima rupice za privrivanje
zakovicama. Potjee iz karolinkog kulturnog kruga i vjesnik je
kristijanizacije hrvatskog puanstva iz poetka 9. st.
Od oruja u ranom horizontu dalmatinsko-hrvatskih nekropola zastupljeni su maevi, bojni noevi,
koplja, vrci strijela i ostruge. Maevi, koplja i ostruge oruje su karolinkog tipa i vremena,
najveim dijelom su import, a manjim dijelom je izraeno u domaim radionicama, po franakim
uzorima. Na tlu Dalmatinske Hrvatske registrirano je 13 karolinkih maeva, od ukupno 24, koliko
ih je poznato na tlu Hrvatske i susjedne Bosne i Hercegovine. Meu najznaajnije starohrvatske
grobove s prilozima karolinkog oruja spada grob 322 s nekropole Nin-drijac (slika lijevo), a
posebnu pozornost zavreuje karolinki ma otkriven u ratnikom grobu
1, s june strane crkve sv. Marije u Biskupiji (gdje je otkriveno vie
starohrvatskih ratnikih grobova s karolinkim orujem) koji na otrici ima
ig franake radionice Ulfberht. U tom grobu naen je i kratki bojni no,
lagane bronane ostruge izrazito karolinkog tipa s garniturom za
zakopavanje, bronana patera, drvena vedrica sa eljeznim okovima i
zlatnik Konstantina V. Kopronima (741.-755., slika dolje). To je jedan od
najznaajnijih ratnikih grobova na tlu Dalmatinske Hrvatske koji
argumentirano potvruje franaki
kulturni i politiki utjecaj kod
Hrvata u osvitu 9. st.
276

Meu

ostrugama

karolinkog

tipa

vremena vaan je i par laganih bronanih

ostruga iz tzv. groba 4 (slika lijevo), s june
strane crkve sv. Marije u Biskupiji. One su
karolinki import sa poetka 9. st., a imaju
srebrom tauirane krieve na ploicama
ostrunih krakova i na petljama garnitura
za zakopavanje te potvruju franako
djelovanje na kristijanizaciju hrvatskog ivlja. Jedan par raskono izraenih tekih karolinkih
ostruga iz kneevskog groba u sarkofagu,
otkrivenog u atriju crkve sv. Marije u Biskupiji
(slika desno), izraen je od lijevane bronce,
pozlaene na vatri, sa zakovicama na ploicama
ostrunih krakova. Uz njih je naena i garnitura,
bogato ukraena raskonom ornamentikom u
tehnici rovaenja. Trnovi ostruga i jezici
garnitura imaju ukras krieva.
Posebno

arheoloki

znaajna

brojno

zastupljena je kultna keramika, a rijetke i

znakovite nalaze predstavljaju drvene vedrice.
Zastupljeni su i razni uporabni predmeti, kao
to su srpovi, brusevi, noevi, britve, kresiva s
kremenjem, kljuevi, ila, igle, avli, prljeni,
predmeti od kosti i roga (eljevi, iglenici, recipijenti za sol), ostaci tekstila i koe, te novac.
Uz temeljnu opeslavensku komponentu odraavaju se mnogi kulturni utjecaji. To su u prvom redu
utjecaji autohtonog, vie ili manje romaniziranog ilirskog ivlja, zatim bizantski kulturni utjecaji, te
franaki, ija je arheoloka nazonost najevidentnija u naoruanju i opremi hrvatskih ratnika, a izvan
nekropola odraava se na liturgijskom posuu i drugim sakralnim predmetima.
Nekropole ranog horizonta traju od 7. do u sredinu 9. st., i na njima je franaki kulturni utjecaj
arheoloki dokumentiran od kraja 8. pa do sredine 9. st. - zavrna fazu trajanja tih nekropola s
izrazito franakim kulturnim utjecajem Unato tome to s Francima dolazi kristijanizacija, poganske
tradicije u ritusu pokapanja kod Hrvata u 1. pol. 9. st. jo traju, to nam zorno potvruje grob 62 iz
najznaajnije nekropole tog horizonta, Nin-drijac, datiran srebrnim novcem franakog cara Lotara
(840.-855.) u sredinu 9. st., u kome je otkrivena ritualno razbijena zemljana posuda i posuta po
grobu.
277

2. Predmeti umjetnikog obrta preteito sakralna karaktera i karolinkoga kulturnog

obiljeja
Meu najznaajnije nalaze umjetnikog
obrta karolinkog kulturnog kruga s
podruja Dalmacije spada kadionica iz
Stare Vrlike (slika desno). Raena je od
srebra, tehnikom lijevanja. Ukraena je
ornamentom

izvedenim

tehnikama

rovaenja, pozlate i niela. Radioniki je

blisko povezana s raskonim Tasilovim
kaleom iz Kremsmunstera u Austriji koji
je nastao od oko 768. do 778. Vjerojatno je s njime istovremena i po svoj prilici nije od njega nimalo
starija, kako to tumai K. Vinski-Gasparini. Za razliku od Tasilova kalea kojemu su geometrijski
ukrasni motivi pod utjecajem anglosaksonske umjetnosti 8. st., ukrasni motivi na kadionici raeni su
pod utjecajem umjetnosti seobe naroda na prostoru od Italije i srednjeg Podunavlja do Rajne. U
Dalmatinsku zagoru je mogla dospjeti jedino karolinkim posredstvom. Terminus antequem non je
po K. Vinski-Gasparini 803., a postquem non 888., kada u Dalmatinskoj Hrvatskoj prestaje
karolinki crkveni utjecaj. Karolinki politiki i crkveni utjecaj poinje na poetku 9. st., kada je
Karlo Veliki proirio franaku mo na dalmatinske Hrvate i radio na njihovu pokrtavanju. To su
provodili franaki misionari posredstvom Akvileje, prenijevi tako kult franako-akvilejskih
svetaca, kao to su: sv. Asel, Martin, Chrisogon (Krevan), Ludovik, Ambroz, Mogor
(Hermagoras), Marta, Eufemija, Marcela, koji se javljaju na starohrvatskim spomenicima. U prilog
franakog utjecaja govore i franaka imena sveenika uklesana na starohrvatskim kamenim
spomenicima (Theudebertus na kamenoj gredi iz Nina), Gumpertus na nadvratnicima iz Bijaa
(slika dolje, iz 9. st.). Treba spomenuti i spomenik iz Zadra s uklesanim franakim imenom
Anselmo, te ranosrednjovjekovne kamene epigrafike nalaze iz crkve sv. Martina u Lepurima kod
Benkovca. U Ninu, prvom politikom i vjerskom sreditu Hrvata u novoj domovini, imamo biskupa
Aldefreda (Aldefrida) iz
892.
Kadionica je naena na
vrelu rijeke Cetine, gdje
se nekad nalazila stara
Vrlika (Vrhrika), a gdje su danas ostaci crkve sv. Spasa. Ta je crkva posluila kao baza franakim
misionarima krajem 8. ili na poetku 9. st., koji su kadionicu tu donijeli i ostavili. Ti misionari nisu
utemeljili bogomolju na poetku 9. st., ve je ta crkva postojala i po svoj prilici je starokranski
objekt koji se uz mnoge preinake sauvao do danas. Datira se od 9. do 14. st. Zlatko Gunjaa navodi
278

kako se tlocrtom vezuje uz starokranske trikonhalne bazilike, a pojava gljivastih prozora i otvora,
te nain gradnje vrsto vezuju ovaj objekt uz kasnoantiku arhitekturu u Dalmaciji. Zatim navodi
kako su crkva i zvonik sv. Spasa sagraeni odjednom i to u 9. ili najkasnije u 10. st. ime se
suprotstavlja manje-vie svim graevinskim detaljima koje
je prethodno uoio i iznio. Dataciju potkraj 9. st., koju je
predloio I. Petricioli, treba uzeti samo kao pretpostavku.
Od nalaza karolinke provenijencije spomenut emo jo
jedan izuzetan i vrlo rijedak arheoloki nalaz - ukrasni
pojasni jeziac iz kasnoantikog katela u Vrbljanima na
izvoru Sane (slika dolje). Jeziac je izduenog pravokutnog
oblika s polukrunim zavretkom. Na uem ravnom kraju su
etiri zakovice kojima je bio privren za pojas. Zakovice
su bile optoene nizom zrnaca. Izraen je od bronce s
tragovima pozlate na vatri, i srebra. Duina mu je 16 cm.

Obje strane jezica su ukraene. S prednje strane jezica su krievi u medaljonima i bona
pravokutna polja. Na stranjoj strani jezica oba bona i prednja polja izvedena su u obliku
pravokutnika, takoer ukivanjem srebrnim ploica, a na njima su aplicirani natpisi reljefnim slovima
(rovaenje). Natpis na aversu jezica ine sigle, odnosno abrevijature - SCS SCS DNS SB. Njihovo
razrjeenje glasi: S(an)C(tu)S, S(an)C(tu)S, S(an)C(tu)S, D(omi)N(u)S, S(a)B(aoth). To je formula
iz Svetog pisma, jedna od aklamacija Svetoga Trojstva ili svevinjega Boga.
itav prostor izmeu srebrenih ploica ukraen je rovaenim pozlaenim viticama i ivotinjskom
ornamentikom izvedenom u stilu Tasilova kalea. Isti rovaeni ornamenti nalaze se i na stranjoj
strani jezica. I s ove su strane etiri srebrene ploice s reljefnim slovima. Natpis glasi: TETGIS
FABER ME FECIT, to znai: Tetgis me izradio ili ukrasio.
Sastav kovine i tehnika izrade svojstvena je karolinkim artefaktima. Oblik slova sigla i natpisa
tipian je za 8. st. Liturgijska formula natpisa primijenjena je na jezicu s votivnom namjenom.

2 Hrvati i Karolinzi, Katalog, str. 259., u Beloevievu lanku stoji "od bakrene legure".

279

Natpis na reversu predstavlja signaturu majstora izraivaa jezica, a vlastito ime Tetgis je franako
ime iz 8. ili 9. st. ivotinjska ornamentika je iz 2. pol. 8. st. Jeziac se datira u 2. pol. 8. st., a izradio
ga je franaki majstor za vladanja Karla Velikoga (768.-814.), i to po svoj prilici negdje u Porajnju.
Jeziac je, s obzirom na sakralni sadraj, najvjerojatnije bio u upotrebi crkvenog lica, odnosno
misionara, prije i po svoj prilici neto poslije 800. Uz jeziac, u Gornjim Vrbljanima naena je i
ranokarolinka ostruga istovremena s jezicem. Z. Vinski pretpostavlja da su ba oni misionari koji
su ostavili kadionicu na izvoru rijeke Cetine kod crkve sv. Spasa poli dalje, zaobili masiv Dinare,
doprli do katela na izvoru rijeke Sane, s namjerom da pokrste i tamonje Slavene u susjedstvu
mlade hrvatske kneevine.
Dragocjene karolinke izraevine predstavljaju dva monika iz Nina.
Openito se tumai kako su doneseni od franakih misionara oko 800.,
prigodom pokrtavanja Hrvata.
Monik-bursa sv. Marcele, Asela i Ambroza (slika lijevo) sastoji se od
drvenog okvira prekrivena pozlaenim srebrnim limom. Izraen je
tehnikom iskucavanja i ima oblik torbice (burse). Takav oblik
relikvijara vrlo je est u merovinkoj i karolinkoj umjetnosti. Jeli ga
datira u 8. st., Ljubo Karaman oko 800., a I. Petricioli na kraj 8. st.
Drugi ninski relikvijar nepoznata sveca ima oblik krinjice, takoer je
od drva, obloen je srebrnim
limom, izraen tehnikom iskucavanja (slika desno). Na
donjoj strani prikucane su mu etiri noice. Primitivna
ornamentika i aplicirani gorski kristal upuuju na rani srednji
vijek. Primitivan ornament doputa samo iru dataciju.
3. Ranosrednjovjekovni kameni epigrafiki spomenici
Za

pojedine

predstavljaju

spomenike
prvorazrednu

se

smatralo

arheoloku

kako
izvornu

grau za osvjetljavanje problema pokrtavanja

Hrvata - mramorni sarkofag nadbiskupa Ivana

Ravenjanina iz Splita (slika gore), mramorni

luk s natpisom iz Katel Suurca (slika lijevo),
nadvratnik crkve sv. Kria u Ninu s uklesanim
imenom upana Godeaja i krstionica iz
vremena kneza Vieslava iz Nina.
280

Janko Beloevi navodi kako su najnovija znanstvena dostignua na prouavanju navedene

arheoloke grae pokazala kako su svi ti spomenici, osim krsnog zdenca iz vremena Vieslava, bez
izvorne arheoloke vrijednosti za osvjetljavanje problema pokrtavanja.
Arheoloka

izvorna

vrijednost

sarkofaga

nadbiskupa

Ivana

Ravenjanina

znanstveno je

obezvrijeena, a ak je i u pitanje dovedena povijesnost nadbiskupa Ivana Ravenjanina.

Stjepan Gunjaa je dokazao kako mramorni luk s natpisom iz Katel Suurca nema nikakve
znanstvene vrijednosti za dokazivanje pojave poetka kranstva kod Hrvata.
Natpis upana Godeaja s nadvratnika crkve sv. Kria u Ninu takoer nema izvorne vrijednosti za
problem pokrtavanja.
Krstionica iz vremena kneza Vieslava (slika
desno) dugo je vremena predstavljala kljuni
arheoloki spomenik ne samo za pokrtavanje
Hrvata, ve i za organizaciju crkvene vlasti u
prvom politikom i vjerskom sreditu Hrvata,
u Ninu. No, u strunoj se literaturi osporila
njegova rana datacija i postavilo pitanje
njegova podrijetla.
Krstionica iz vremena kneza Vieslava iz
Nina, koju je dao izraditi sveenik Ivan otkrivena je u sklopu upne crkve u Ninu, prigodom ruenja
baptisterija te crkve 1746.. Prenesena je u Veneciju, gdje je 1853. otkrivena u kapucinskom
samostanu Redentore, a odatle je prenesena u Museo Correr na Canalu Grande u Veneciji. Godine
1941. vraena je u Hrvatsku.
Krstionica je isklesana iz monolitnog bloka mramora i ima esterostranini oblik (visina 90 cm i
promjer otvora 120 cm). Uz brid svake stranice reljefno je isklesan po jedan tordirani stupi sa
stiliziranim kapitelom. Po sredini prednje stranice prikazan je procesionalni kri ispunjen troprutom
pletenicom i sa zavojnicama na kraju triju krakova. Povie viestruke profilacije nalazi se rubno
polje s uklesanim natpisom koji tee preko svih stranica i nastavlja se u jednom retku na plohi pete,
a zavrava s dva retka na polju este stranice. Iz natpisa saznajemo kako je sveenik Ivan dao
napraviti krsni zdenac u vrijeme hrvatskog kneza Vieslava.
Krstionica se u pomanjkanju nepotvrenih povijesnih podataka o knezu Vieslavu, na osnovi
stilsko-umjetnikih karakteristika uglavnom datirala na poetak 9. st., no na osnovi stilskoumjetnike analize ukrasa i epigrafikih osobina i sadraja natpisa M. eper je krstionicu datirao u
11. st. I. Petricioli daje kronolokim slijedom saetu kroniku vijesti o krstionici i iznosi saeta
tumaenja i miljenja pojedinih autora koji su se bavili problemom krstionice, no pritom on nije
koristio rad Mate Suia koji donosi nove i znanstveno fundirane argumente za dataciju krstionice na
poetak 9. st.
281

PODRIJETLO HRVATA
Evo neto o literaturi. Osnova je lanak Radoslava Katiia: Opodrijetlu Hrvata, Hrvatska i Europa
- Rano doba hrvatske kulture, Zagreb 1997. Nadopunjeno je iz sljedeih knjiga i lanaka:
Mate Sui - Pristupana razmatranja uz problem etnogeneze Hrvata, u: Etnogeneza Hrvata, Zagreb
1995.
Mladen vab - Dananje stanje historiografije o pojavi Hrvata na istonoj obali Jadrana, u:
Etnogeneza Hrvata, Zagreb 1995.
Walter Pohl - Osnove hrvatske etnogeneze: Avari i Slaveni, u: Etnogeneza Hrvata, Zagreb 1995.
Radoslav Katii. Poeci hrvatske povijesti kao filoloki problem, u: Etnogeneza Hrvata, Zagreb
1995.
Ivo Rendi-Mioevi - U potrazi za hrvatskom kolijevkom, Split 2000.

UVOD
Etnogeneza Hrvata je jedno od najproblematinijih pitanja rane povijesti srednje i jugoistone
Europe. Ona se jo i danas datira oko 600. ili 800., pripisuje Slavenima, Irancima ili Avarima, svodi
na velike seobe ili regionalni razvoj te objanjava utjecajem avarske ili franake veselile.
Oito je kako se to pitanje moe rjeavati samo interdisciplinarnim istraivanjima - historiografiji se
u tome prva pridruila arheologija1, a u novije vrijeme i lingvistika, filologija, fizika
antropologija.
U tumaenju etnogeneze Hrvata, posebno na osnovi pisanih vrela, iznijete su mnoge teorije i
hipoteze s mnotvom varijanti, s razlikama od najmanjih do potpunih. Te hipoteze (Katii govori o
modelima) moemo podijeliti u nekoliko skupina:
germanistiki modeli (unutar kojih se porijeklo izvodi od Gota u Dalmaciji ili nekih drugih
Gota, ili pak nekih drugih Germana)

iranistiki model (iransko porijeklo)

modeli socijalnog dualizma (porijeklo se izvodi od odreene socijalne grupe)

slavenski modeli

model slavistikog autohtonizma (ve antiki stanovnici Dalmacije i Panonije bili su Slaveni,
ali opet u varijantama s obzirom je li ugraen jezini kontinuitet, ili su jezik dobili od
doseljenika sa sjevera)

slavistiko-autohtonistiki model (podrijetlo Hrvata izvodi se i izkontinuiteta antikog

domorodakog etnikog supstrata i iz doseljavanja Slavena sa sjevera).

1 Arheologija je dala manje rezultata od oekivanog, no i to se esto zanemaruje.

282

GERM ANISTIKI M ODELI

Radikalno suprotni slavistikom modelu jesu neslavistiki, osobito germanistiki i iranistiki.
Argumentacija za takve modele nalazi pored Porfirogenetovih vijesti o posebnoj i kasnijoj doseobi
Hrvata najjae uporite u injenici da ime samih Hrvata i imena onih petero brae i dvije sestre to
su doveli narod u Dalmaciju sigurno nisu slavenska.
No koliko god je gotsko razdoblje vano i za hrvatsku etnogenezu, ve time to su Dalmacija s
Liburnijom i Savska Panonija ba tada prvi put postale jedno upravno, pa je time postavljen kalup, u
kojem e se poslije izliti hrvatski narod, ostaje injenica da se poeci hrvatske povijesti, pa time niti
podrijetlo Hrvata ne mogu vezati za germansko doseljavanje i gotsku vlast u Dalmaciji jer je poslije
nje restaurirana rimska, te izmeu gotske vlasti u Dalmaciji i slavenske/hrvatske nema kontinuiteta.
Svi koji ele podrijetlo Hrvata povezati s Gotima u Dalmaciji (Kelemina, Rus, egvi) moraju
nekako premostiti taj diskontinuitet, a za to nema podataka, pa se moraju sluiti kojekakvim
domiljanjima.
Nije nita bolje ni onda kada se podrijetlo Hrvata izvodi od nekih drugih Gota, a ne od onih u
Dalmaciji, ili kakvih drugih Germana koji nepoznati i neprimijeeni dolaze iz prostranstava istone
Europe. I opet su to sve tek pretpostavke.
IRANISTIKI MODEL
S iranistikim modelima je neto bolje. Od svih dosada predloenih etimologija hrvatskog imena
one to pretpostavljaju njegovo iransko podrijetlo najmanje su nevjerojatne. No ni tu nema
jedinstvenog miljenja (Vesmer: iranski (fu-)haurvata- "pastir" ili na hu-urvatha- "prijatelj"; harvat- "u kojem su ene, enski" (Trubaev) i bio bi to iranski glasovni lik rijei koja u indijskom glasi
sar-mat tako bi indijski oblik te rijei kao Sarmati postao isto kao i iransko Hrvati imenom
n a ro d a , te niz drugih etimologija, no ni jedna nije pouzdana, ak ni osobito vjerojatna).
Upravo na prostoru po kojem su se kretali iranski nomadi naeni su u grkoj naseobini Tanaisu
(dananjem Azovu na uu Dona) natpisi iz 2.-3. st. po. Kr. s osobnim imenom Horoatos, Horuatos.
U tome se prepoznavalo ime Hrvata i smatralo se da je taj naziv za narod tamo postao osobno ime. I
jezini okoli u kojem se javlja to negrko ime i njegov glasovni lik upuivali su na to da se ono
moe smatrati iranskim. To to se u tom osobnom imenu vidi neizravan trag hrvatskog narodnog
imena ozbiljna je i naelno uvjerljiva pretpostavka. Nije manje, ali nije ni vie od toga.
Onima koji tragaju za iranskim podrijetlom Hrvata, a ne snalaze se u iranistici, ponudilo se i ime
perzijske satrapije Harauvati. Lako je pomisliti kako Hrvati potjeu iz te satrapije. No takvu
zakljuivanju stoje na putu ozbiljne zapreke. Ime zemlje Harauvati zapravo znai "ona koja se
razlijeva u bare". To je ime rijeke po kojoj se prozvala zemlja, a ne po narodu koji ivi u njoj. Naziv
za njezina stanovnika mora biti izveden iz imena zemlje, a tako i jest. Na natpisu kralja Artakserksa

283

potvreno je kako se zove ovjek iz te zemlje - Harahuvatiya - i kad bi Hrvati doista bili potomci
ljudi koji su se tako zvali, njihovo bi ime moralo imati takav doetak, a tome nema nikakva traga.
Iransko podrijetlo pokuavalo se dokazivati i time to su se u ostacima poganske vjere Hrvata htjeli
prepoznati tragovi zoroastrizma. U starim slavenskim ritualnim tekstovima ima nekih elemenata koji
se mogu uiniti kao da izraavaju dualizam, ali niti je to pravi dualizam kakav je zoroastrijski, niti je
obiljeje po kojem bi se hrvatska duhovna predaja razlikovala od ostale slavenske.
Kao trag iranskog podrijetla spominje se i predaja o petero brae i boje kao oznake strana svijeta
(Bijela i Crvena Hrvatska). To doista odraava mitsku sliku svijeta srednjoazijskih nomada, ali nije
nikakva iskljuivo iranska batina. Kada se radi o Hrvatima, najprije e se tu misliti na Avare
(predaja o petero brae potvrena je u turkijskih je (proto-)Bugara, a trag joj se razabire i u Srba).
Osim toga, veze starih Slavena s iranskim nomadima (Skitima, Sarmatima, Alanima) na podruju
gdje uma prelazi u stepu bile su trajne i prisne, pa je odatle lako mogao nastati narod koji je, kao
Hrvati kakvima se opisuju u Porfirogeneta, bio dorastao borbi s Avarima. Iranistiki je model
prihvatljiviji nego germanistiki, no daleko od toga da bismo ga mogli smatrati vrsto zasnovanim.
O jednome nema dvojbe - i Konstantinu, i Dukljaninu, i Tomi Arhiakonu, Hrvati su Slaveni.
Njihovo neslavensko ime i neslavenska imena ono sedmero brae to su ih po jednoj tradiciji doveli
u Dalmaciju znae da taj gentilno organiziran narod ima neslavenski sloj u svojoj tradiciji, i nita
vie. Kada se pak zna kako su u ranom srednjem vijeku nastajale gentes, onda se shvaa da to jo iz
daleka ne znai da taj narod nije bio slavenski.
Neslavistiki modeli nemaju jakih argumenata u specifinim povijesnim podacima. Jai su kada se
stave u okvir hipoteze o prvobitnom socijalnom dualizmu kod Hrvata. Zato je, poto su istonjaka
vrela svojim potvrdama vratila vjeru u Bijelu Hrvatsku cara Konstantina (Westberg, Marquart,
Niederle), vie autora zastupalo miljenje da su prvobitno Hrvati neslavenskog podrijetla vladali kao
plemstvo nad Slavenima avarskim podanicima, koje su, poto su pobijedili Avare, podvrgli sebi
(Gumplowicz, Zupani, Hauptmann). No uza svu

uenost i otroumnost nisu se mogle u

dokumentima nai potvrde za takav socijalni dualizam kod Hrvata.

M ODELI SOCIJALNOG DUALIZMA
Neslavistiki modeli nemaju jakih argumenata u specifinim povijesnim podacima. Jai su kada se
stave u okvir hipoteze o prvobitnom socijalnom dualizmu kod Hrvata. Zato je, poto su istonjaka
vrela svojim potvrdama vratila vjeru u Bijelu Hrvatsku cara Konstantina (Westberg, Marquart,
Niederle), vie autora zastupalo miljenje da su prvobitno Hrvati neslavenskog podrijetla vladali kao
plemstvo nad Slavenima avarskim podanicima, koje su, poto su pobijedili Avare, podvrgli sebi
(Gumplowicz, Zupani, Hauptmann). No uza svu

uenost i otroumnost nisu se mogle u

dokumentima nai potvrde za takav socijalni dualizam kod Hrvata.

284

Otto Kronsteiner smatra kako su prvobitni Hrvati bili konjanici-nomadi, vodei sloj u avarskom
kaganatu. Omeljan Pritsak dri kako se radi o merkantilno-politikoj skupini.
Walter Pohl smatra kako hrvatsko ime iz 7. st. ne bi bilo etnonim, ve socijalna oznaka. Moda se
radilo o poasnoj tituli ili znaku asti, ili je pak to bila oznaka za one skupine ratnika koje su
upravljale pokorenim stanovnitvom na rubovima carstva, a tek nakon propasti avarske drave ime
je tijekom vremena izgubilo svoje socijalno ili funkcionalno znaenje i poelo sluiti kao oznaka
lokalnih skupina (ratnika) te konano dalo ime etnogenetskim procesima kojih su nosioci oni bili.
SLAVISTIKI M ODELI
Kod kritikog povijesnog rasuivanja pisanih izvora prednost cara Konstantina u odnosu na Tomu
Arhiakona i Popa Dukljanina je oita, im se obrati pozornost na to kako je iz pouzdanih izvora
poznato da gotska vladavina u Dalmaciji ne znai niti razorenje Salone niti kraj rimskoga reda u
Dalmaciji, nego je on, poto je car Justinijan 555. konano skrio Gote, u njoj obnovljen. Nasuprot
tomu, u 1. pol. 7. st., upravo za cara Heraklija, prestaju vijesti pisanih vrela o Dalmaciji i gube se
prepoznatljivi tragovi rimskog ivota.
Jo od Ivana Luia Luciusa (De regno Dalmatiae et Croatiae) preko barokne historiografije,
dosljedno se razlikovalo doseljenje i osvajanje Avara i Slavena, koji su unitili rimski red i razorili
Salonu, od kasnijeg doseljenja Hrvata, koji su pobijedili Avare i njihovu vlast zamijenili svojom.
Promijenilo se to tek u 19. st., kad je slavistika poela crtati cjelovitu i podrobnu sliku slavenske
drevnosti na temelju svih raspoloivih podataka. U njoj je seoba Slavena sa sjevera na jug preko
Dunava imala veliko znaenje, a vijesti cara Konstantina o naknadnoj hrvatskoj seobi uinile su se
neznatne i premalo vjerodostojne. Konstantinove vijesti poele su se smatrati nehistorijskima (F.
Raki, V. Jagi, T. Smiiklas). S druge strane su bili oni kojima je bilo stalo ne toliko do pukog i
narodnog slavenskog identiteta Hrvata, nego do dravnopravnog i nacionalnog, pa su rado prihvaali
vijesti o kasnijoj posebnoj doseobi Hrvata (V. Klai, N. Nodilo). Moe se tako govoriti o modelu
kroatistikog slavizma nasuprot modelu istog slavizma.
MODEL SLAVISTIKOG AUTOHTONIZMA
Nasuprot modelima doseljenja dugo je stajao model autohtonizma. Jo u 18. i na poetku 19. st.
imao je uglednih zastupnika (Katani, Gaj, Pribojevi). Po tom su modelu ve antiki stanovnici
Dalmacije i Panonije bili Slaveni, a oni na sjeveru potekli su od njih i raselili se po velikim
prostranstvima srednje i istone Europe. Hrvati su kao potomci starih stanovnika svojih zemalja u
njima starosjedioci i kao takvi dio ne u ranom srednjem vijeku doseljenog, nego iz prapovijesti i
antike jo autohtonog junog Slavenstva. Takav se model oko sredine 19. st. pokazao neodrivim i
potpuno su ga prestali zastupati. Pri tome je daleko najvanije to to su se jezini tragovi antikih
domorodaca u ilirskim provincijama pokazivali neslavenskima. Jezini kontinuitet izmeu starog
285

stanovnitva i slavenskih Hrvata nije se vie mogao iznositi kao ozbiljno tumaenje njihova
podrijetla.
Dakako, model autohtonizma ne mora se konstruirati u tom najjaem njegovu obliku. U nj ne mora
biti ugraen jezini kontinuitet. Postoji shvaanje kako su Hrvati svoj slavenski jezik dobili od
doseljenika koji su ga donijeli sa sjevera, ali se time bitno ne odreuje njihovo podrijetlo jer je za nj
vaniji kontinuitet ivota na jadransko-podunavskom prostoru, kontinuitet koji se oituje u fizikom
tipu, mentalitetu, materijalnoj i duhovnoj kulturi (igori). Arheologija i etnologija, povijest
umjetnosti i glazbe te usmena knjievnost daju mnogo podataka koji upuuju u tom pravcu. Za
slabiju varijantu autohtonistikog modela doista ima razloga, no postoji takoer obilje podataka koji
pokazuju kako je praslavenska batina u Hrvata jako prisutna, kako su oni svojom tradicijskom
kulturom autentini pripadnici izvornog slavenstva.
Time se otvorila mogunost konstruiranja SLAVISTIKO-AUTOHTONISTIKOG MODELA,
u kojem e se podrijetlo Hrvata izvoditi i iz kontinuiteta antikog domorodakog etnikog supstrata i
iz doseljavanja Slavena sa sjevera. Mnogo toga govori za konstruiranje takva sloenog modela.
PISANA VRELA
Pisana su vrela razmjerno obilna i dovoljna za zasnivanje cjelovite i uglavnom pouzdane povijesne
slike za sva razdoblja rimske provincije Dalmacije do sloma antikog ivota. U to doba nema traga
Hrvatima u njoj. A Slaveni se javljaju na samom kraju, na prijelazu iz 6. u 7. st., kao opasan
neprijateljski narod. O tome kako su Slaveni Dalmaciju konano osvojili razabire se tek neto malo
iz zapisa u panjolskim i etiopskim ranosrednjovjekovnim kronikama. Te slabo odreene i u
pojedinostima teko razumljive vijesti dolaze dakle iz velike prostorne daljine, dok bizantska vrela
ute zabavljena sudbonosnim zbivanjima, a domaih uope nema. Tek u 9. st. progovaraju franaka i
s njima domaa vrela. Tada je u nekadanjoj rimskoj Dalmaciji ve prisutan gentilno organiziran
narod Hrvata (gens Chroatorum), kojim vlada knez, a zove se jo i Slaveni (Sclavi) i Dalmatinci
(Dalmatini). O tome kako su se tamo nali nema iz 9. st. nikakve vijesti.
Tek oko sredine 10. st. zapisao je bizantski car Konstantin VII. Porfirogenet vijesti o tome. Iz
njegova kazivanja proizlazi da su se doselili u rimsku Dalmaciju u 1. pol. 7. st., tamo skrili avarsku
vlast i osnovali svoju. U Konstantinovu djelu, kojem su humanisti dali naslov De administrando
imperio, povjerljivu priruniku za voenje vanjske politike Bizantskoga carstva, to se pripovijeda u
dvije verzije. U jednoj (u 29. i 31. glavi) se kae da se to dogodilo u sporazumu s bizantskim carem
Heraklijem (610.-641.), a u drugoj (u 30. glavi) taj se sporazum ne spominje, a istiu se veze Hrvata
s Francima: kako su im u prvo vrijeme bili u novoj domovini podloni kao i u staroj, a onda su se u
tekim i krvavim borbama oslobodili njihove vlasti.
U prvoj verziji potjeu Hrvati koji su doli u Dalmaciju od nekrtenih Hrvata u velikoj Hrvatskoj,
koja lei sjeverno od Maarske i u blizini Franake, te oni tamo ive nekrteni jo i u doba kada
286

pisac to pie, a u drugoj dolaze iz zemlje to lei onkraj Bavarske i na podruju gdje se osjea
franaka mo, a potjeu od Bijelih Hrvata, to ive u toj zemlji jo i dok pisac to pie. Prema prvoj
verziji pokrstili su se odmahposlije doseljenja,a prema drugoj tek poto su se otresli franake vlasti.
Po prvojverziji doveo je Hrvateu Dalmaciju knez,

a po drugoj petorica brae i dvije sestre.

29. i 31. glava

30. glava
Sporazum s Heraklijem
Veze s Francima
Sjeverno od Maarske
Onkraj Bavarske
Pokrtenje poslije dolaska Nakon franake vlasti
Doveo ih knez
Doveli ih petero brae i dvije sestre

Obje se vijesti nalaze u istoj

knjizi, ali su im autori razliiti prva potjee od cara Konstantina,
a druga, neto malo mlaa, bila bi

naknadno uvrtena u njegov tekst. No mogue je kako su tu podaci koje je dobivao iz razliitih izvora
ostali nesreeni i bez usklaivanja preuzeti u konani tekst. Bio bi to tada samo nedostatak redakcije.
To kazivanje, koje po duhu i stilu ne pripada uenoj bizantskoj historiografiji, nosi nedvojbena
obiljeja puke naive i raspoznaju se u tome tragovi usmene predaje. Osim toga se u tom
pripovijedanju prepoznaje osobita knjievna vrsta - origo gentis - kazivanje o podrijetlu naroda,
kakvima su se u ranom srednjem vijeku novi gentilno organizirani narodi predstavljali obrazovanim
batinicima antikog svijeta. Odatle se vidi da Konstantin svoje podatke nije crpio iz starijih, danas
izgubljenih bizantskih vrela nego, ili preko svojih obavjetajaca iz same zemlje Hrvata, ili iz
najstarijih spisa koji su (oslanjajui se na hrvatsku usmenu predaju) Romanima u gradovima carske
Dalmacije predstavljali hrvatsku origo gentis. Odatle proizlazi da je vrijednost tih zapisa za povijest
hrvatske knjievnosti izvanredno velika, ali kao vjerodostojno svjedoanstvo o povijesti naroda
znatno slabija. Doista se u onom to donosi car Konstantin razabiru protuslovlja i nedosljednosti
koje dolaze odatle to se origo gentis preoblikovala u raznim verzijama da bi se legitimirala razna
stanja koja su nastajala izmeu 7. i 10. st.
Drugo je po vremenskom redu pisano vrelo o postanku hrvatske vlasti na podruju rimske Dalmacije
Ljetopis popa Dukljanina. Nastao je u 12. st. Prema njegovu se kazivanju nisu Hrvati kao takvi
uope ni doselili u Dalmaciju. Doli su samo Goti pod braom Totilom i Ostroilom. Osvojili su
najprije Panoniju. Onda je Totila s jednim dijelom vojske krenuo u Italiju, opustoio je i tamo umro,
a Ostroilo je osvojio Dalmaciju i vladao njome kao kraljevstvom Gota. Ostroilov unuk, Selimir,
naselio je u Dalmaciji mnotvo Slavena. Govorei poslije o kraljevstvu Gota u Dalmaciji kae da su
se oni zvali jo i Slaveni. Kraljevstvo Gota postalo je tako i kraljevstvo Slavena. Tek kada se
potanko opisuje kako je Svetopelek, osmi Selimirov nasljednik, koji se prvi pokrstio i preveo narod
u kranstvo, uredio svoju dravu, spominje se prvi put Hrvatska kao ime kojim je nazvao dvije od
pokrajina na koje je podijelio svoje kraljevstvo. Jednoj je od njih nadjenuo ime Bijela Hrvatska, a
zvala se i Donja Dalmacija, a drugoj Crvena Hrvatska, a zvala se i Gornja Dalmacija. U Dukljanina
nema nikakvoga dolaska Hrvata, a i dolazak Slavena pod gotskim okriljem ostaje sasvim nejasan.
Kazivanje Dukljaninovo o povijesti Gota u Dalmaciji puno je povijesno nepouzdanih podataka.
287

Uvrteni su i mnogi podaci s valjanom povijesnom pozadinom, ali cjelovit prikaz dogaanja se
nikako ne moe smatrati autentinim, to je oito iskiena konstrukcija autora.
Tree po vremenskom redu vrelo o podrijetlu Hrvata povijesno je djelo Historia Salonitana Tome
Arhiakona, nastalo oko sredine 13. st., dakle punih 6. st. poslije vremena o kojem izvjeuje. Toma
pripovijeda kako je Salona razorena u doba Gota. Tada su Goti pod vojvodom Totilom krenuli u
Italiju i na tom putu napali Salonu. S njim je dolo sedam ili osam rodova plemia iz Poljske.
Njima se dopala Hrvatska, planinska zemlja u zaleu Dalmacije, i njihov im je vojvoda dopustio da
je zaposjednu i da ostanu ondje. Prema Tominu kazivanju Hrvati se zovu po starim Kuretima, a
Hrvatska po staroj Kureciji. Oni se zovu i Slaveni jer su njihovu vlast osnovali plemeniti rodovi
doseljeni iz Poljske i eke, a zovu se i Goti jer su ti doseljenici doli u Dalmaciju s Totilom.
Izmeu Tomina i Dukljaninova kazivanja postoji, unato oitim razlikama, velika slinost. U obama
je razorenje rimske vlasti u Dalmaciji i uspostavljanje slavenske vezano za pohod Gota pod Totilom.
U obama su Slaveni u Dalmaciji uklopljeni meu gotske osvajae, bilo da su onamo doli kao dio
gotske vojske, bilo da ih je onamo doselio gotski kralj. Najznatnija je razlika u tome to je
Dukljaninovo pripovijedanje jako iskieno oito nepovijesnim podacima (gotskim se osvajaima
suprotstavlja kralj Dalmatinaca, a saveznik mu je kralj provincije Istre, rodoslovlje gotskih vladara).
U Tome su pak pri kazivanju o padu Salone i o uspostavljanju slavenske-hrvatske vlasti na njezinu
polju i u njegovu zaleu, anakronistiki povezani i stavljeni meu se, u bliu vezu, dogaaji koji su
svi povijesni, ali ni vremenski ni uzrono nemaju blie veze. To su: 1. pohod Istonih Gota 493. pod
Teodorikom u Italiju, gdje su osnovali svoje kraljevstvo; 2. rat koji je bizantski car Justinijan vodio
535-552. s Totilom, pri emu je Salona prelazila iz ruku jednih u ruke drugih; 3. zauzee Dalmacije i
razaranje Salone od Avara i Slavena u 1. pol. 7. st.
Takav odnos izmeu Tomina i Dukljaninova kazivanja pokazuje kako su se obojica drala istoga
vrela u kojem se slavenska vlast u Dalmaciji izvodila iz gotskoga osvajanja, samo je Dukljaninova
verzija jako iskiena nepovijesnim dodacima. Tomina, iako mlaa, bolje uva prvotni sadraj.
Usporeujui vijesti triju pisaca o poecima hrvatske vlasti u Dalmaciji, moe se dakle doi do tri
njihova vrela. To su:
1. Hrvati su doli iz zemlje to lei sjeverno od Maarske i blizu Franake doli u Dalmaciju pod
jednim svojim vladarom na poziv i uz odobrenje cara Heraklija te se u njoj nastanili poto su iz nje
istjerali Avare - prva verzija cara Konstantina (31. glava)
2. Hrvatsku vlast u Dalmaciji osnovalo je sedam (ili osam) rodova to su sa sjevera, iz zemlje blizu
Bavarske, odnosno iz eke i Poljske, doli u Dalmaciju, pobijedili Avare to su vladali njome i
sami uspostavili svoju vlast u njoj - druga verziji cara Konstantina (30. glava) i Toma Arhiakon
(uklopljeno u vijesti treeg vrela)
3. Dalmaciju su od Rimljana osvojili Goti to su doli i uspostavili svoju vlast, od koje potjee
slavenska (pa i hrvatska) vlast u Dalmaciji - Ljetopis popa Dukljanina, Toma Arhiakon.
288

SEOBA HRVATA U DE AD M INISTRANDOIM PERIO

Ovo je skriptiran lanak Milenka Lonara: Porfirogenetova seoba Hrvata pred sudom novije
literature, Diadora sv.14, 1992. lanak se bavi pojedinim autorima koji su analizirali djelo. Lonar
u prvom redu ocjenjuje korektnost interpretacije djela kod pojedinih autora, a ne povijesnu
vrijednost pojedinih prijedloga. Pojedine autore sam izostavio jer nije izneseno nita novo pa nisu
vani za raspravu o doseljenju ili su se bavili samo dijelom koji se odnosi na Crvenu Hrvatsku
(Vinko Foreti, Bruna Zeli Buan, Ivo Goldstein). Pokuao sam gdje je to bilo mogue usporedno u
tablici dati argumente i kontraargumente koje navodi sam Lonar.
UVOD
Pojava Hrvata postaje jasnija od 9. st., no tek sredinom 10. st. nastaje djelo koje je obojilo praznine
u hrvatskoj pretpovijesti. Problem je u tome to se ini kako to djelo - De administrando imperio
cara Konstantina VII. Porfirogeneta - proturjei i sebi i drugim vijestima pa se postavlja pitanje
njegove vjerodostojnosti.
O Hrvatima su sauvana dva izvjetaja, koji su u mnogo emu slini, ali imaju i dosta razlika, i iz
tumaenja tih razlika nastaje niz teorija, hipoteza i varijanti u tumaenju seobe Hrvata.
R. J. H. JENKINS
Jenkins je zajedno s maarskim bizantologom Gyulom Moravcsikom izdao prvo kritiko izdanje
djela De administrando imperio 1949., te knjigu komentara uz carev tekst. Jenkins je pokazao dva
horizonta u gradnji teksta, razliita po vremenu i svrsi, i time je omoguio da se shvate mnoge
nedosljednosti u kompoziciji, ponavljanja, vremenske praznine.
Opa podjela djela
Jenkins ukazuje na etiri velika tematska bloka, koja je u uvodu najavio i sam Porfirogenet:
dio spisa o sjevernim narodima
poduka iz diplomacije s tim narodima
pregled veine naroda to okruuju Carstvo, od Saracena na jugoistoku preko Sredozemnog i
Crnog mora do Armenije
saetak novije unutranje povijesti, politike i organizacije, unutar granica Carstva.
Nain sastavljanja djela
Carski je sastavlja sakupio brojne dokumente, izvjea i povijesne prie te ih je svrstao prema
odreenom redu. On sam je napisao predgovor i kratke paragrafe koji povezuju jedan blok s drugim,
no nije ponovno pokuao napisati vlastitim rijeima dokumente koje izabrao kao bi ispunio glavninu
knjige. Stoga je dio knjige iz pera samog cara vrlo mali, i time se objanjavaju stilske
mnogostrukosti prisutne u raznim poglavljima.
289

Dva kronoloka horizonta

U Jenkinsovoj analizi izdvojile su se dvije naslage grae:
stariji sloj - trei blok, poglavlja 14-42, zamiljen kao spis O narodima (povijest i zemljopis
naroda uokrug Carstva)
mlai sloj - uveden u knjigu 952., i tom dijelu pristaje naslov O upravljanju carstvom.
Mlai dio dopisan je na dva naina:
itavi blokovi dodani su ispred i iza ve postojeeg O narodima
unutar spisa O narodima umetnuti su manji dodaci sa svjeim vijestima.
Jenkins izdvaja pet ovakvih umetnutih dodataka u dalmatinskim poglavljima (npr. odlomak o
donosima Bizanta i Dalmacije u 9. st. u 29. glavi, ili cijelu 30. g la v u .).
BOGO GRAFENAUER
Grafenauerov Prilog kritici izvjetaja Konstantina Porfirogeneta o doseljenju Hrvata predstavlja
duboku i iroku analizu vijesti o hrvatskoj seobi u spisu De administrando imperio.
Grafenauer je nakon kratkog osvrta na prethodna tumaenja, krenuo u jezikoslovnu, a zatim u
historiografsku analizu. Svjestan postojanja dvaju izvjetaja o dolasku Hrvata, jednom u 30. glavi, a
drugom u 29. i 31. glavi, Grafenauer ih usporeuje i ocjenjuje njihovu vrijednost. U tome daje
prednost 30. glavi, te seobu postavlja u 622.-623. zbog Samova ustanka kojem bi odluujui poticaj
bio upravo prolaz Hrvata.
Filologija
Analizirajui 30. glavu, uspio je izolirati tri narodna predanja, jedno romansko, o padu Salone, i dva
hrvatska, o borbi s Avarima te o franakoj epizodi u hrvatskoj povijesti.
U datiranju 30. glave, Grafenauer odlazi dalje od Ljudmila Hauptmanna, te na osnovu toga to je
Heraklije jako prisutan u glavama 31.-36., a ne spominje se na poetku 30. glave gdje se takoer
govori o dolasku i pokrtavanju Hrvata i Srba, smatra kako je nepatriotska verzija - 30. glava napisana tak nakon smrti Konstantina Porfirogeneta 959.
U elji da uvrsti uvjerenje o kasnijem nastanku 30. glave, Grafenauer ga usporeuje s
odgovarajuim dijelom 29. i 31. glave. Iz tih usporedbi Grafenauer je doao do zakljuka kako je 30.
glava, umetnuta od nekog neznanca, jedini izvor tonih vijesti o dolasku Hrvata, jer je loginija od
29. glave, bogatija podacima od 29. i 31. glave te liena probizantskog navijanja u odnosu na glave
29., 31. i 32. Uslijedila je detaljna analiza 30. glave kako bi izdvojio istu narodnu tradiciju.
Grafenauer se oslanja na Hauptmanna, ali ide i dalje te izdvaja tri zdrava zrna:
romansku predaju o padu Salone
hrvatsku predaju o borbi s Avarima
hrvatsku predaju o ivotu s Francima.
290

U skladu s tim on dijeli 30. glavu u etiri dijela:

1. povijesni uvod o Dalmaciji (retci 6-14, pripisan anonimu)
2. pria o padu Salone (retci 14-61)
3. pria o dolasku Hrvata i borbi s Avarima (retci 61-78)
4. Hrvati i Franci (retci 78-90).
Pad Salone se u obje verzije opravdava avarsko-slavenskim lukavstvom pa je to dokaz kako je
nastala u dalmatinskoj romanskoj sredini, a uz je dokaz niz potankosti vezanih uz primorske gradove
u doba prije osvajanja od strane Avara i Slavena.
Trei dio 30. glave s prethodnim nema nikakve veze, ni po sadraju ni po obliku, pa se tu radi o
hrvatskoj narodnoj predaji.
etvrti dio, hrvatski odnos s Francima, bio bi sasvim novi kompleks narodne tradicije, jer bi bio dva
stoljea udaljen od prethodnih dogaaja. Grafenauer to potkrepljuje narativnim karakterom
izvjetaja (prikaz prvog romanskog napada preko Dunava, zauzee Salone, hrvatski etnonimi, opis
franakog nasilja te nedostatak neprirodnih skokova prisutnih u prethodnom poglavlju).
U analizi 30. glave Grafenauer izdvaja i niz dodataka narodnoj predaji te ih iz ovih ili onih razloga
odbacuje (napomenu o Saloni kao glavnom gradu Dalmacije zbog suvremenosti; lokalizaciju onkraj
Bavarske zbog toga to je taj opis znatno mlai i oito je dobiven iz Venecije, a ne iz Dalmacije;
eliminira i ostatke Avara iz predaje jer je to vijest etnografskog karaktera).
Reenica o franakoj vlasti nad Hrvatima i prije, u njihovoj zemlji, je samo autorovo stilistiko
povezivanje, i to pogreno, s vijesti o poloaju Bijele Hrvatske prema Franakoj i pokornosti Otonu.
Historija
I romansko i hrvatsko predanje govore o dvjema seobama. Grafenauer uoava razlike meu njima.
Izostanak spomena borbe s Romanima u hrvatskoj prii prvi je Grafenauerov argument naknadnom
hrvatskom dolasku, a drugi je razlika u polaznom prostoru iz kojeg su doli osvajai.
Smjetaj Bijele Hrvatske s one strane Maarske u hrvatskom predanju dio je hrvatske tradicije (da
potjee iz Carigrada ne bi bilo potrebe za novim podacima iz 30. glave o Bijeloj Hrvatskoj s one
strane Bavarske. Jo je Hauptmann dokazao postojanje Bijele Hrvatske na gornjoj Visli i Odri.
Drugi argument je ivo sjeanje na pradomovinu u Dalmaciji - navod Tome Arhiakona o sedam ili
osam plemena iz Poljske.
Grafenauer dri kako su Hrvati doli u malom broju. Po njemu su doli poslije Avara i drugih
Slavena jer tako govore i romanska i hrvatska predaja, i obje redakcije (Porfirogenet, anonim).
Hrvatsko se ime nije moglo proiriti dolaskom rasprenih hrvatskih djelia zajedno s drugim
Slavenima, ali nije mogla doi ni kompaktnija masa jer bi se to moralo vidjeti u njihovu jeziku.

291

Najvjerojatnije su doli 622./623., i to preko avarske Panonije, a dokazi za to su:

Avari se tada koncentriraju na jugoistoku radi napada na Bizant
623. izbija ustanak Slavena pod vodstvom Sama, olakan avarskom pripremom napada na Bizant,
a potaknut vjerojatno prolaskom Hrvata.
Nakon 623. Avari ratuju sa Samom na zapadu, a nakon poraza pod Carigradom 626. premjeta im se
sredite u Panoniju to ini prolaz Hrvata manje vjerojatnim.
Lonar: Grafenauer je dobro uoio dvije tradicije - romansku i hrvatsku, ali prenaglasio je
vrijednost druge verzije prie o padu Salone. Dobro je prihvatio Hauptmannovo uvjerenje kako
vijesti o krtenju pod Porinom u 30. glavi i pod Porgom u 31. glavi imaju isti izvor. No redaktor 31.
glave mijenjao je tekst izvora - nema Franaka, a ulogu zaetnika pokrtenja dao je Herakliju - to bi
bila bizantska diplomatska propaganda. Lonar dri kako je osim toga moda rije o
Porfirogenetovu krivom razumijevanju izvora.

LUJO M ARGETI
Margeti dri kako su Hrvati doli krajem 8. st., i smatra kako njegovi prethodnici nisu dobro
razumjeli De administrando imperio.
Filologija
Po Margetiu dolazak Hrvata ima veze s avarsko-

K ontrargum enti

franakim ratom krajem 8. st. Autor De administrando No ovim Margeti pripisuje autoru 30.
imperio ne govori koliko je vremena prolo izmeu

glave vie nego to sam tekst pokazuje,

avarskog zauzea Salone i hrvatskog dolaska, a uz to jer po 30. glavi vjerojatniji je hrvatski
izvjetaj je ba tu prelomljen - o zauzeu Salone govori

dolazak nedugo po padu Salone, nego u

se u 29. glavi, a o dolasku Hrvata u 31. glavi. Nepoznati

vrijeme franakog pribliavanja.

pisac 30. glave spojio je te dvije prie i zbog toga su po

Margetiu dosadanji itatelji bili zavedeni naoko tenim
tekstom te su pod utjecajem krivotvorenih rijei 31.
glave zamiljali hrvatsku seobu u Heraklijevo doba.
Margeti u imenima Porina i Porge prepoznaje Bornu.

Lonar smatra kako je rije o pievoj

Vijest kako su Hrvati u Dalmaciji podreeni Francima,

nespretnosti - daje vremensku, a ne

"kao i prije u svoj zemlji", Margeti shvaa u smislu da prostornu

usporedbu

koja

bi

bila

su Hrvati od poetka u Dalmaciji pod Francima, a kako

loginija, ili jo vjerojatnije, kako je

su i u staroj domovini bili pod njihovom vlau, vrijeme

ispao

grki

lan

ime

se

rjeava

pojave Hrvata ne moe biti starije od dolaska Franaka u vremenska razlika. No u svakom sluaju
ove krajeve - prijelaz iz 8. u 9. st. Po tome i hrvatski rat s dva dijela reenice nisu u svemu logiki
Avarima nije stariji od Franaka.

koordinirana.

292

Margeti dri kako 30. glava nije mlaa od 29. i 31. glave,
te razlike meu njima tumai razliitim namjenama
njihovih autora.
Povijesni, arheoloki i toponomistiki dokazi
Analizirajui iste bizantske izvore kao i Grafenauer, No Margeti zanemaruje drugi dio
Margeti dokazuje suprotno -

na avarsko-bizantskoj

Grafenauerova dokazivanja - uspjean

granici vladao je mir i manja grupa Hrvata nije se mogla

slavenski ustanak i to na avarskom

probiti u Dalmaciju preko avarskog teritorija.

teritoriju.

Franako-avarski rat poeo je 791. Po Margetiu, Avari su No za taj poziv nema dovoljno dokaza.
malo prije toga pozvali Hrvate da ih zamijene u
dalmatinskim vojnim postajama.
Margeti pomou toponima Obrov dokazuje irinu i No jo je Sui osporio povezanost tog
duinu avarske vlasti.

toponima s Avarima.

Nepostojanje nalaza bizantskog novca i poganski grobovi u

Sui dri kako to to Hrvati nisu

7. i 8. st., po Margetiu, govore o odsutnosti bizantske vlasti pokrteni do 9. st. nije dokaz da Bizant
i utjecaja na zapadnom Balkanu, a postojanje male hrvatske de

iure

nema

suverenitet

nad

kneevine u susjedstvu Avara nezamislivo je bez bizantske Hrvatskom, odnosno da je ona pod
pomoi. Stoga su Hrvati jo uvijek u sklopu Avarije.

Avarima.

Margeti govori o dolasku ratnika Hrvata koje ne spominju

ni bizantski ni franaki izvori 7. i 8. st., i stoga nisu u vezi
sa seobom, vjerojatnije su doli na avarsku nego na vlastitu
inicijativu.
Tako Margeti itajui 30. glavu dolazak Hrvata smjeta
na kraj 8. st. Odlomak 30. glave o franakoj epizodi u
povijesti

dalmatinskih

Hrvata

ne

bi

odgovarao

Branimirovu vremenu (to zagovara Nada Klai).

Margeti prigovara Grafenauerovu stavu prema narodnoj

Odgovor lei u tome to tada nije bilo

tradiciji te se pita kako ona tono zna da su Hrvati

znaajnih

pobijedili Avare (rano 7. st.) i da su Hrvati neko vrijeme

osvajanje zemlje ili oslobaanje od

bili pod Francima (9. st.), a prelazi utke preko dogaaja 7.

okrutna vrhovnitva.

dogaaja

kao

to

je

i 8. st.
Margeti

se

administrando

odnosi

prema

imperio

kao

drugorazrednom
opovrgnuo Katii.
293

izvoru,

De

prema
to

je

Margeti svojom tezom jednostavno ukida dva "tamna" Pri tom se zaboravlja raniji arheoloki
stoljea hrvatske rane povijesti. Zbog toga je zagovornika materijal.
nala u eljku Rapaniu koji arheoloke nalaze 9. st.
tumai Margetievom tezom bez ega bi itava zgrada
ostala u zraku.
MATE SUI
Sui takoer dri ulogu Heraklija u De amdministrando imperio prenaglaenom, ali ne daje za pravo
Margetiu kad Heraklija potpuno zanemaruje kod datiranja seobe. I Sui, kao i Grafenauer, vijest o
franakoj vlasti u pradomovini, shvaa kao osobni zakljuak autora 30. glave.
Sui dri kako to to Hrvati nisu pokrteni do 9. st. nije dokaz da Bizant de iure nema suverenitet
nad Hrvatskom, odnosno da je ona pod Avarima.
Toponomijske dokaze Sui odbacuje jer se toponimi tipa Obrov (u znaenju opkop) javljaju i u
gradovima gdje nikad nije bilo Avara, ak i ako toponim ima veze s Avarima to moe biti u vezi sa
zaostalim pripadnicima koje spominje 30. glava.
Sui je bitno umanjio Margetievu arheoloku argumentaciju.
NADA KLAI
Nada Klai je u poetku slijedila Grafenauera, a zatim Margetia, ali s Karantanijom kao
pretposljednjim hrvatskim boravitem.
U svom prvom radu o doseljenju Hrvata Nada Klai je zakljuila kako nije ispravno govoriti o
dvostrukoj slavenskoj seobi, ve o hrvatskoj i avaro-slavenskoj, jer na to misli i Grafenauer kada
govori o dvostrukom dolasku. Dvostruku seobu podupire rasprostranjenost imena Hrvat.
U djelu Povijest Hrvata u ranom srednjem vijeku oslanja se na Grafenauera i Hauptmanna pa 30.
glavi daje prednost, a to povlai Heraklijevu odsutnost pri dolasku i pokrtenju, koje se dogodilo tek
po dolasku Franaka.
Ona navodi kako je hrvatska seoba u 30. glavi nedatirana, to je kasnije iskoristio Margeti kao
temelj za svoju tezu.
Odgovor Nade Klai na vijest franakoj vlasti u Margeti je odbacio Karantaniju kao premali
Dalmaciji kao i prije u njihovoj zemlji iz 30.

prostor za pleme iji je jedan dio poslije zauzeo

glave jest smjetaj zemlje iz koje su doli Hrvati

Dalmaciju. Zbog toga je Nada Klai prisiljena

u Karantaniju (time je ispunila dva uvjeta: tamo relativizirati vijest o porijeklu Hrvata iz Bijele
ima Hrvata i njima vladaju Franci).

Hrvatske, tumaenjem kako to ne mora znaiti

njihov izravni

dolazak odatle. No najvei

nedostatak ove pretpostavke su praznine u

franakim zapisima.
294

Drugu franaku vijest iz 30. glave, o hrvatsko-

Smjetaju rata u to doba nedostaje povijesni trag.

franakom sukobu u novoj postojbini, smjeta u

Branimirovo doba (prema iiu, suprotno od
Garfenauera).
Takoer ona vijest o seobi sedmero brae, te Potpuno je krivo kad se vijesti iz tog djela
vijest o Avarima dri

carevim

dodatkom,

odbacuju kao "lana propaganda", ili ako se

izmiljotinom koja uljepava neugodne bizantske govori da car piui ovo ili ono "sebe tjei". De
uspomene.

administrando

imperio

nije

napisan

kao

propagandni sastavak i ne sadri razmatranja za

vlastite

potrebe.

Sastavljen je

kao

strogo

povjerljiva spomenica s podacima koji su vani

pri zacrtavanju vanjske politike carstva i mogu
posluiti
bizantskog

kao

argumenti
stajalita

za

potkrepljivanje

pri

diplomatskim

pregovorima. Takvi argumenti ne smiju biti

zasnovani na laima jer bi od toga izgubili svaku
vrijednost. Ali morali su biti tendenciozni da bi
mogli

posluiti

pri

ostvarivanju

bizantskih

interesa. To pak vrijedi podjednako za obje

verzije. Obje potjeu iz istoga djela.
Nakon Margetieve hipoteze njeni se stavovi mijenjaju.
Ona dri kako nema razloga vjerovati u pad No arheoloki dokazi nisu do te mjere sigurni da
Salone

poetkom

7. st.

jer

za

to

nema bi razlikovali pad i odumiranje, a to to pad nije

arheolokih potvrda, a proces odumiranja morao

nigdje zapisan takoer nije odluujue.

je biti postepen.
Nada

Klai

prigovara

Margetiu

netono Lonar dri kako upravo ona iskrivljuje careve

prepriavanje carevih vijesti.

vijesti, no slae se s njom kako je Margetieva

ocjena Porfirogeneta otra i nepravedna.

N. Klai se slae s Margetiem u pogledu vremena hrvatskog dolaska, ali ne i u ostalim pitanjima.
Slika koju Nada Klai izlae u knjizi Povijest Hrvata u srednjem vijeku mogla bi se ovako saeti:
Salona nije osvojena ve je postepeno izumrla
Avari su se nakon poraza 626. oporavili i zajedno s Bizantom zadrali vlast nad Dalmacijom u 7. i
8. st.
Hrvati su doli poetkom 9. st. iz Karantanije.
295

Po Lonaru cijela ta teorija poiva na reenici o franakoj vlasti u Dalmaciji i u njihovoj zemlji pa je
Nada Klai tu zemlju nala u Karantaniji, jer se u njoj u 10. st. spominje hrvatska upa (glavni
prigovor Hauptmannovoj Bijeloj Hrvatskoj je to to je njeno postojanje dokazao tek u 10. st.). Kako
je nemogue uskladiti franaku vlast u Dalmaciji s avarsko-hrvatskim odnosima, potonji su izbaeni
kao Porfirogenetova izmiljotina. Time Hrvati nisu pobijedili Avare, njihov poraz pod Carigradom
nije bio straan, pa su mogli zadrati vlast nad Dalmacijom. Nada Klai posvuda vidi kontinuitet
izmeu antike i srednjeg vijeka te ne uoava kako su svi primjeri koje navodi u uskom obalnom
pojasu ili na otocima, kako kultna mjesta nisu dokaz naseljenosti te zanemaruje otkup krana po
Dalmaciji i Istri.
Tono je da izvorima 7. i 8. st. nema podataka o tome da su Hrvati nadvladali Avare, no nema ih ni
o dolasku Hrvata poetkom 9. st. ni o dotadanjoj vlasti nad Slavenima.
RELJA NOVAKOVI
U usporedbi dvije paralelne prie o padu Salone u dva susjedna poglavlja Novakovi je pogrijeio
ne potivajui rije i duh izvora - traio je finese u prijevodu, a ne u originalu.
Novakovi nastoji uvjeriti kako 29. poglavlje nije djelo samo jednog autora ime samo pokazuje
kako ne razlikuje redakciju (dijelovi koje autor preuzima iz izvora) i autorstvo (dijelovi koje je
napisao sam autor).
Novakovi takoer tvrdi kako je u 30. glavi upravo tu i mjesto, zanemarujui neloginost da se u
dva poglavlja za redom u istoj knjizi pripovijeda u biti ista pria.
Novakovi je iznio i kako se u prvoj verziji ne radi o sukobu na Dunavu, ve na Cetini (to Lonar
dri vjerojatnim). On je takoer prigovorio Grefenauerovu "malom broju" Hrvata. Njegovo datiranje
pada Salone prije Heraklija je nategnuto. Novakovi srednjovjekovnu Srbiju na osnovu 30. glave
smjeta u zalee Duklje, Travunije i Zahumlja, no njenu granicu s Hrvatskom smjeta previe na
zapad, na prostor hrvatskih upanija Imotski, Livno i Pliva.
NIKOLA JAKI
Jaki prihvaa i dopunjava Novakovievo itanje prie o padu Salone te ga osvjetljava s
geostrateke strane. Oba dre prvi izvjetaj o padu Salone istinitijim zbog dobre upuenosti u
lokalnu topografiju. Kad neimenovanu rijeku poistovjetimo s Cetinom (a ne Dunavom) itava pria
postaje razumljiva.
B. FERJANI
Od suvremenih tumaa Ferjani je najblii Grafenaueru, te se razlikuje samo na ponekom mjestu.
Ferjani ne sumnja kako je izvjetaj o seobi toan pa bi Slaveni dakle doli u dva vala, oba za
vrijeme Heraklija. Prvi val je zajedno s Avarima poruio dalmatinske gradove, a u drugom su doli
Hrvati i Srbi i naselili su se u Dalmaciji nakon hrvatske pobjede nad Avarima.
296

FRANCIS DVORNIK
Dvornik je podrobnije rasvijetlio odnose i dogaaje na irem podruju Bijele Hrvatske, on iznosi
istoni put kojim bi Hrvati doli i skladno ga povezuje s vijestima iz De administrando imperio. Po
Dvorniku bi 30. glava, s obzirom na Bijelu Hrvatsku, nastala nakon 955.
Dvornik nepostojanje Heraklija u 30. glavi tumai time to su ga Hrvati bez straha ispustili iz prie,
a u 31. glavi se naglaava zahtjev za bizantskim vrhovnitvom nad Hrvatskom pa je razumljivo
isticanje Heraklija.
Po njegovoj varijanti hrvatskog puta na more to se odvijalo od Karpata prema bizantskim posjedima
koji granie s Dalmacijom, a najpogodnije vrijeme bi bilo oko 626.
Hrvati su pod Franke doli nakon mira u Konigshofenu 803., kad je zavren rat s Bizantom, a
ugovor je potvren 812. u Aachenu. Opis 30. glave vjerojatno je Koceljeva borba protiv Hrvata 876.
(jo ii). Kod pokrtenja Hrvata, istina je kako je s Francima kranstvo pustilo duboki korijen, ali
nije s njima poelo to pokazuju dvije injenice:
hrvatska crkva ne poznaje franaki sustav posjednikih crkava koji je uveden u svim zemljama
gdje su misionarili Franci
hrvatska crkva nije prikljuena akvilejskoj ili salzburkoj provinciji, ve ima svoju biskupiju u
Ninu, izravno podreenu Rimu.
H. KUNSTMAN
Kunstman je pokuao dokazati kako Slaveni nisu selili sa sjevera na jug, ve obrnuto. Dokaz mu je
nit etnoetimologija, ali pri tome zanemaruje malobrojne povijesne iskaze o seobi.
Kunstman Bijelu Hrvatsku smjeta u Karantaniju, i time odbacuje teorije o pradomovini u Poljskoj i
sjevernoj ekoj, a time i dolazak sa sjevera na jug.
No pri tome je zanemario smjetaj Bijele Hrvatske s one strane Maarske, injenicu da je napadaju
Peenezi, i to to granie s nekrtenim Srbima.
RADOSLAV KATII
Katiievo ope miljenje je kako se mnoge stvari lake razumiju ako se Porfirogenetov izvjetaj
prihvati kao istinit. On nastoji pronai vanjske potvrde njegovu izvjetaju. Katii zastupa klasinu
tezu o padu Salone 614. pod naletom Avara i Slavena te o hrvatskom ruenju avarske vlasti u
Dalmaciji uz neku vrstu sporazuma s Bizantom. Dvjesto godina bez vijesti o Hrvatima, po Katiiu
je samo potvrda neke vrste njihova pakta s Bizantom. Federati se u 7. i 8. st. ponaaju prema
dogovoru - uklonili su avarsku opasnost i gradove su ostavili na miru pa nema potrebe za vijestima.
Na takvo stanje ukazivalo bi i pisanje Tome Arhiakona.

297

Time postaju razumljiva i crkvena pitanja - federati su osloboeni religiozne discipline i crkvenog
poreza pa prava kristijanizacija poinje tek s uspostavom kneevine franakog tipa, no time se ne
odbacuju vijesti o ranijim pokuajima.
Franaki pisci Hrvate ne zovu nacionalnim imenom to Katii objanjava time to je 812. Hrvatska
ostala na franakoj strani. Francima podloni vladari u Dalmaciji izraavali su svoju vlast naslovom
dux Croatorum, prizivajui se na prvotni ugovor s Heraklijem, a u franakom sustavu vlasti sasvim
je dovoljno dux Dalmatiae ili dux Sclavorum.
to se tie krtenja, ono je arheoloki potvreno tek u 9. st. pa se po Katiiu Porfirogenetova vijest
odnosi na obnovu salonitanske crkve, a konana kristijanizacija u Hrvatskoj povezana je s
vremenom najveeg franakog utjecaja.
U procjeni starijih miljenja, Katii dri kako je odbacivanje drugog izvjetaja kod Hauptmanna,
Grafenauera i Nade Klai jednostrano, a Margetieva hipoteza je jo jedan korak dalje. Margeti
dri kako se smije oslanjati samo na opis u 30. glavi, a odbacuje njegov kontekst po kojem je
hrvatsko doseljavanje slijedilo ubrzo nakon pada Salone i povezuje ga s avarskim ratovima Karla
Velikog.
Prvo mjesto Hrvata u bizantskom protokolu, ispred ostalih jadranskih Slavena, po Katiiu se moe
objasniti jedino okolnostima naseljavanja kako ih opisuje Porfirogenet. Kasnije, u doba Bazilija I.,
Srbi su za Bizant imali veu vanost, pa je hrvatsko prvenstvo moralo potjecati iz vremena Heraklija
te je zadrano i u promijenjenim prilikama. Katii je uoio nekoliko doslovnih podudarnosti
izmeu Tome i Porfirogeneta, to ukazuje na zajednike izvore starije od obojice. Tomin izvjetaj o
Hrvatima/Gotima, ruenje Salone i naseljavanje Splita Katii je naveo da progovori smislenim i
sadrajnim jezikom.
VLADIMIR KOAK
Koak iransku teoriju ocjenjuje vie nego pukom hipotezom. Vjerujui Porfirogenetovu odvojenom
dolasku Hrvata autor pretpostavlja kako su oni u krilu antskog plemenskog saveza odoljeli avarskom
zakarpatskom naletu 562.-566. Za razliku od Grafenauera pretpostavlja jednokratnu hrvatsku seobu
iz Zakarpaa, 620ih ili 630ih. Time su Bijeli Hrvati odoljeli avarskim naletima, a nisu pred njima
pobjegli na jug kako je drao Grafenauer. Odgovarajui tezama Margetia i Nade Klai, Koak je
stvarao svoju viziju prvih hrvatskih stoljea. Avari i Slaveni zauzeli su gotovu svu Dalmaciju 637.
638., a Hrvati su doli godinu poslije i zauzeli prostor od Karantanije do Epira. Pravilno dri kako se
u tamnim stoljeima skrivaju upravo oni Hrvati koju e se pojaviti u stoljeu svojih knezova.
Odlikuje ga odlino poznavanje izvora i historiografije. Koak dri kako je Salona vjerojatno pala
637.-638., dok su dvije najvee neistine o Hrvatima u De administrando imperio Heraklijeva uloga
pri pokrtenju i stalna podlonost Bizantu, a obje su opovrgnute u samom spisu.

298

Reenica o ranijoj franakoj vlasti nad Hrvatima moe se razumjeti na tri naina:
to je bilo mogue u Panoniji (Ferjani)
to bi bila Karantanija (Klai).
to je anonimov zakljuak (Sui, Koak se slae).
Koak potpuno nijee teoriju Nade Klai po kojoj bi anonimova sitna glosa od pet rijei bila jedina
istina, a sve ostalo lano.
Odgovor na pitanje kada i odakle su doli Hrvati daju suglasno sve tri glave De administrando
imperio, Toma Arhiakon i papinska pisma iz 10. st. Imena sedmero brae bila bi alanska, dakle
stara, a oko 800. imena su ve slavenska.
Grafenauerovu dataciju dolaska 622.-623. oborio je ve Margeti, te bi po Koaku Heraklijev poziv
poslavenjenim "alansko-antskim" ratnicima stigao 638.
A. N. STRATOS
Po njemu je bizantski dvor potaknuo pobunu dvaju sarmatskih ili slavenskih plemena protiv Avara,
pomogao im vojskom i naselio ih izmeu Draa i Drave. Ona su pokorila zateene Slavene, priznala
bizantsko gospodstvo. Hrvati i dio Srba ubrzo su pokrteni, a sve se to dogodilo za cara Heraklija,
izmeu 626. i 640.
Stratos ne shvaa zato se prihvaa vijest o hrvatskom naseljenju za Heraklija, a odbacuje vijest o
bizantskoj vrhovnoj vlasti. No podreenost se ne prihvaa, ve je namee jai pa ako su bili
podloni Avarima, ne znai automatski kako su bili podloni i Bizantu.
ZAKLJUAK
U nastajanju djela uoavaju se dvije vremenski odijeljene namjene:
starija historiografska
mlaa diplomatsko-didaktika.
Dalmatinska su poglavlja sastavljena od starijeg sloja, s nekoliko mlaih umetaka. Potpuno
drugaija bi bila 30. glava.
Pria o Hrvatima nalazi se u 30. i 31. glavi, a u iri kontekst ponajprije ulazi 29. glava.
U prvom odlomku 29. glave govori se o slavensko-avarskom zauzeu Salone, a ista pria drugaijim
rijeima ponavlja se na poetku 30. glave. Zatim slijedi opis hrvatskog dolaska i pobjede nad
Avarima. Trea tematska cjelina te glave govori o odnosima Hrvata i Franaka. U 31. glavi jo je
jednom rije o dolasku Hrvata, ovaj put na Heraklijev poziv.

299

Pitanj a

PITANJA IZ SREDNJO VJEK O VNE A RH EO LO G IJE II

1. Biskupija - sve, lokaliteti, povijest istraivanja, nalazi, ostruge, tip pokopa, sve o crkvi sv.
Marije, ostale crkve samo nabrojit i tlocrt, sv. Cecilija - analogija sa sv. Stjepanom u Solinu,
crkva ispod sv. Trojice (u zadnje vrijeme Biskupijom se bavila Maja Petrinec)
2. G roblja ranog horizonta (Kai, Dubravice, ostalo: sv. Lovre i ostale pretpostavke + nabrojit
nalazita u Bosni), ovdje osim paljevinskih grobova spadaju i poganski kosturni grobovi za
razliku od pitanja br. 10
3. Karolinki utjecaj
4. Ostruge
5. Maevi
6. Koplja
7. Bjelobrdska kultura - Bijelo Brdo, Lijeva bara - nabroji nalazita, ne puno
8. Branimirovi natpisi - pet natpisa
9. Jeziak sa Sane (Beloeviev lanak Poeci k ranstva.)
10. Paljevinski grobovi - vidi pitanje br. 2
11. Bribir - koje crkve i nekropole, tip grobova, natpis na grbu ubia
12. Biograd - pita katedralu i samostan
13. Solin - Riinice (jednobrodna crkva, samostan), crkva na Gradini (sv. Marija), uplja crkva
(ciborij, izgled, starokranska), Gospin Otok
14. K arantansko-ketlaka kultura - tri faze, rasprostiranje, kad koja faza, u 3. fazi emajlirani ukras,
naunice
15. Nin - katedrala, drijac (Beloevi, dvije nekropole, grobovi 62, 322, 324), Materize, sv. Kri
(crkva, groblje, tri sloja grobova - nebitan, zatim starohrvatski 8-10. st., te onaj s novcem
Konstantina Kopronima), burse, maevi, Branimirov natpis (sv. Ambroz)
16. Vieslavova krstionica - problematika datacije i smjetaja, Beloeviev lanak i teorija Pantelia
iz 2000. (Vissi Slavo duci - kralj Polabljanja)
17. esterolisne i osmerolisne crkve (u Olju) - Marasovi, i pretpostavke kabrnja, Kakma, Bribir
18. Naselja - nema ih, priati o Ninu, pregradnje rimskih kua suhozidom - dvije prostorije
19. Ciboriji (lokaliteti) - Istru ne pita (N ov ig rad .) iako su vani, Biskupija x 2, Galovac x 2, Bijai,
ulomak iz uplje crkve, prokonzula Grgura, sv. Toma, juna skupina: Kotor, Ulcinj, Komolac,
fragmenti
20. W estwerk - to je to, za koje se crkve smatra kako ga imaju, tko tvrdi da postoje, kripta + skale +
zvonik, prostor na tri dijela, srednji za uglednike, atrofirani westwerk - uvodi Gvozdanovi,
prihvaaju Jurkovi, Marasovi, Jaki, Miloevi, Uglei i Beloevi ne
21. minj - koliko grobova, prilozi (153 bez priloga), tip, nalazi, karantansko-ketlaki nalazi

22. Strane-Gorica - dvije vrste pokopa (8-9, 9-11. st.), materijal slian minjskom
23. Lokaliteti na ibenskom podruju - Danilo, Dubravice, sv. Lovre; nekropole iz Jelovine
24. Teorije o dolasku H rvata i problem atika - lanak Lonara iz Diadore, u 7. st., Margeti govori
gluposti
25. Poeci kranstva (dokazi, n a la z i.) - Beloeviev lanak, krii, jeziak, kadionica
26. Benediktinci - Biograd pa Rogovo pa okovac, Riinice (vjerojatno prvi u Hrvatskoj), Stobre sv. Lovre (jedini na kat), Brnaze, Pridraga (oba uz esterolisne crkve), vjerojatno Biskupija
27. Sinj - Brnaze, sv. Mihovil, Trilj (naunice, ogrlice, novi Konstantina Kopronima)
28. Trojagodne naunice - problematika
29. Centralne crkve - Marasovi, esterolisne, osmerolisne, longitudinalne
30. Predrom anike crkve u Zadru
31. Predrom anike crkve u Splitu
32. Knin - Tvrava, nekropole (Spas), nalazita u okolici (Uzdolje, Golubi, Plavno, Orli, Paene,
Burnum, evrske), o svakom kratko
33. Bizantske naunice u ranom horizontu - etiri nalaza: Nin-Katedrala (sv. Asel), Golubi kod
Knina, Trilj, te jedan neobjavljeni Lepuri-sv. Martin

302

A RH EO LO G IJA SREDN JEG V IJEK A II

4. VRIJEME FORMIRANJA PRVIH SLAVENSKIH DRAVA NA

SREDNJOEUROPSKOM I BALKANSKOM PROSTORU

Osvrt na povijesna zbivanja od 7.-10. st. Sredita s jaim arheolokim odrazom od 800. god. i dalje:
starohrvatsko u zaleu istone obale Jadrana, karantansko-ketlako u istonim Alpama, dva
panonska: posavsko-sisako (Sisak) i blatno-jezersko (Zalavar), te velikomoravsko u slivu rijeke
Morave (Stare Mesto, Mikulice, Pohansko). Nekropole, njihove glavne karakteristike, tipoloke
znaajke grobova - nain pokapanja i grobne arhitekture, grobni inventar i njegove specifinosti.
Pitanje domaih radionica, stranih utjecaja i importa (kasnoantike autohtone tradicije i utjecaji
bizantskog i karolinkog kulturnog kruga). Problemi crkvene, profane i fortifikacione arhitekture i
naselja, te vanija nalazita.

LITERATURA:
Anto1jak S., Izvori etc., Zadar 1978.
Beloevic J., Materijalna kultura Hrvata 7.-9. st., Zagreb 1980.
Borkovsky I., Staroslavenska keramika ve sredini Europe, Praha 1940.
Cibulka J., Velkomoravsky kostel v Modre u Velehradu a zaetku krestanstvi na Morave, Praha
1958.
Dostal B., Slovanska pohrebite ze sredni doby hraditni na Morave, Praha 1966; Breclav Pohansko, Velkomoravsky velmosky dvorec, Brno 1975.
Enciklopedija Jugoslavije i ELU (odgovarajue natuknice)
Grafenauer B., Ustolievanje korokih vojvod, Ljubljana 1952.; Zgodovina slovenskega naroda I,
Ljubljana 1964.; Pomembneji novi rezultati v stareji zgodovini jugoslovenskih narodov, ZC
XVIII, Ljubljana 1965.; Die etnische Gliederung und geschichtliche Rolle der westlichen
Sudslawen in Mittelalter, Ljubljana 1966.
Gunjaa S., Ispravci i dopune starijoj hrvatskoj historiji, I, II, III, IV, Zagreb 1973.-1978.
Enzyklopadisches Handbuch zur Ur- und Friihgeschichte Europas (Jan Filip) I i II, 1966.-1969.
Horvat A., O Sisku u starohrvatsko doba na temelju pisanih izvora i arheolokih nalaza, SHP,
ser. III, sv. 3, Zagreb 1954.
Hruby V., Stare Mesto velkomoravske pohrebite "Na Valach", Praha 1955.; Stare Mesto Velkomoravsky velehrad, Praha 1965.
Kolousek F., Breclav - Pohansko I (Velkomoravske pohrebite u kostela), Brno 1971.
Karl der Grosse - Werke und Wirkung (Katalog der Ausstellung), Aachen 1965.
304

Karaman Lj., Iz kolijevke hrvatske prolosti, Zagreb 1930.; O spomenicima VII. i VIII. st. u
Dalmaciji i o pokrtenju Hrvata, Vjesnik Zagreb, n. s. XXII-XXIII, Zagreb 1942/43.; A propos
de L'eglise de Pribina a Blatnograd - ville de Balaton, AJ I, Beograd 1954. (vidi bibliografiju Lj.
Karamana u Peristilu 14-15, Zagreb 1971 /72).
Kastelic J., Staroslovanski Kranj - 1900-let Kranja, Kranj 1960.
Klai N., Povijest Hrvata u ranom srednjem vijeku, Zagreb 1971. i 1990.
Klanica Z., Grossmehren - Ausstellungkataloge I (Romisch-Germanisches Zentralmuseums Meinz),
Meinz 1966.
Koroec P., Zgodnjosrednjoveka arheoloka slika Karantanskih Slovanov, Ljubljana 1979.
Kurnatowska Z., Slowianszczyzna poludniova, Wroclaw-Warszawa-Krakow-Gdansk 1977.
Ostrogorski G., Istorija Vizantije, Beograd 1959. i 1970.
Poulik J., Staroslovanska Morava, Praha 1948.; Jini Morava zeme davnych Slovanu, Brno 1948
50.; Mikulice - sidlo a pevnost knizat velkomoravskych, Praha 1975.
Prijatelj K., Izabrana djela, Knjievni krug Split.
Sos A., Die slawische Bevolkerung Westungarns im 9. Jahrhundert, Munchen 1973.
Slovenija - Arheoloka karta
ii F., Povijest Hrvata etc., Zagreb 1925.
Vinski Z., Neto o datiranju starohrvatskih arheolokih nalaza, Peristil I, Zagreb 1954.; O nekim
zajednikim znaajkama slavenskih nekropola s podruja Dalmatinske Hrvatske i Moravske u 9.
stoljeu, Peristil II, Zagreb 1957.

5. VRIJEME SAMOSTALNOSTI HRVATSKE DRAVE 9. DO 12. STOLJEA

Posebna panja posveuje se Dalmatinskoj Hrvatskoj. Osvrt na povijesna zbivanja i drutveno

ureenje. Historijat istraivanja ranosrednjovjekovne arheoloke ostavtine u Dalmaciji i njen znaaj
u razvoju materijalne i duhovne kulture Slavena na Balkanu. Osnovni zadaci i specifinosti razvoja.
Problemi stranih utjecaja s vidnim arheolokim tragovima, kao npr. intenzitet i trajanje
kasnoantikih autohtonih tradicija, te utjecaj bizantsko-karolinkog kulturnog kruga.
Nekropole i znaajke grobnog oblikovanja, novac u grobovima, tipologija nakita, oruja, keramike i
ostalog kulturnog grobnog inventara, sakralna arhitektura i njene glavne znaajke i usporedbe s
arhitektonskim spomenicima toga vremena u drugim zemljama. Teorija o porijeklu, morfoloka
zastupljenost, stilske karakteristike i rasprostranjenost. Problemi profane arhitekture, naselja i
fortifikacija. Predromanika kamena plastika i skulptura (crkveni namjetaj i arhitektonska
dekoracija). Stilske osobine, teorija o porijeklu i datiranju.
Epigrafika - natpisi s uklesanim imenima hrvatskih vladara i dostojanstvenika (latinski i glagolski).
Epigrafska analiza i povijesni znaaj. Za svu tu sumarno spomenutu spomeniku ostavtinu
305

potrebno je znati sva nalazita s poznavanjem arheoloko-historijske problematike pojedinih

lokaliteta s karakterom nalaza i historijati istraivanja.

LITERATURA:
Antoljak S., Izvori etc., Zadar 1978.
Arheoloka istraivanja u Kninu i kninskoj krajini, Izdanje HAD, sv. 15, Zagreb 1992.
Beloevic J., Materijalna kultura Hrvata etc, Zagreb 1980.; usp. radove objavljene u Radovima Fil.
fak. u Zadru od br. 15-22.
Buli F., Hrvatski spomenici u Kninskoj okolici, uz ostale suvremene dalmatinske iz doba hrvatske
narodne dinastije I, Zagreb 1888.; Razvoj arheolokih istraivanja i nauka u Dalmaciji kroz
zadnji milenij, Zbornik MH, Zagreb 1925.; Izabrani spisi, Knjievni krug Split 1984.
Delonga V., Latinski epigrafiki spomenici u ranosrednjovjekovnoj Hrvatskoj, Split 1996.
Dyggve E., History of salonitan christianity, Oslo 1951.; Izabrani spisi, Split 1989.
Gunjaa S., Revizija iskopina u Biskupiji kod Knina, Ljetopis JAZU 57, Zagreb 1953.; Novi nauni
rezultati u hrvatskoj arheologiji, Zagreb 1958.; Ispravci i dopune starijoj hrvatskoj historiji I-III,
Zagreb 1973., 1975. i 1977.; Izbor iz djela, Split 1991.; lanci S. Gunjae u asopisu SHP ser.
III, sv. 1-10.
Gunjaa S.-Jelovina D.-Grevi M., Starohrvatska batina (katalog), Zagreb 1978.
Gui B., Starohrvatsko naseljenje Ravnih Kotara, Vranski zbornik, Zadar 1971.
Hrvati i Karolinzi, Katalog izlobe, I.-II., Split 2001.
Jeli L., Povijesno-topografske crtice o biogradskom primorju, Vjesnik Zagreb, n. s., br. II, Zagreb
1898.
Jelovina D., Starohrvatske nekropole, Split 1976. (vidi bibliografiju istog autora u cit. djelu); Maevi
i

ostruge karolinkih obiljeja u Muzeju hrvatskih arheolokih spomenika, Split 1986.;

Starohrvatsko kulturno blago, Zagreb 1989.

Jurii K., Fra Lujo Marun osniva hrvatske arheologije, Zbornik "Kai" XI, Split 1979.
Klai N., Povijest Hrvata u ranom srednjem vijeku, Zagreb 1971. i 1990.
Karaman Lj., Iz kolijevke hrvatske prolosti, Zagreb 1930.; Starohrvatsko groblje na "Majdanu" kod
Solina, Split 1936.; Iskopine drutva "Bihaa" u Mravincima i starohrvatska groblja, Zagreb
1940.; Osvrt na neka pitanja iz arheologije i povijesti umjetnosti, SHP, ser. III, sv. 2, Zagreb
1952.; Odabrana djela, Split 1986. Uz navedene, potrebno je konzultirati i ostale brojne radove u
kojima se obraduje arheoloka problematika (vidi i bibliografiju Lj. Karamana u Peristilu 14-15,
Zagreb 1971/72); Izabrana djela, izbor K. Prijatelja, Knjievni krug Split, 1986.
Kati L., Rasprave i lanci iz hrvatske povijesti, u izboru . Rapania, Knjievni krug Split 1993.
Marasovi T., Prilog morfolokoj klasifikaciji ranosrednjovjekovne arhitekture u Dalmaciji (Prilozi
istraivanju starohrvatske arhitekture), Split 1978. U cit. djelu navedeni su i ostali brojni radovi
306

istog autora, kao i radovi drugih autora (V. Gvozdenovi i A. Mohorovii); Graditeljstvo
starohrvatskog doba u Dalmaciji, Split 1994.
Marui B., Starohrvatska nekropola u minju, pos. izd. "Histriae archeologicae", sv. 1, Pula 1987.
Petricioli I., Pojava romanike skulpture u Dalmaciji, Zagreb 1960.; Osvrt na ninske graevine i
umjetnike spomenike srednjeg i novog vijeka (Povijest grada Nina), Zadar 1969. (samo
ranosrednjovjekovni spomenici); Od Donata do Radovana, Split 1990. Radovi u asopisima
SHP ser. III, sv. 2 (1953), sv. 3 (1954), sv. 8-9 (1963); Peristil 4 (1961.); Diadora 4 (1968) i 5
(1969); Srednjovjekovnim graditeljima u spomen, Split 1996.
Prelog M., Izmeu antike i romanike, Peristil I, Zagreb 1954.; Djela I-II, Zagreb 1991. i 1993.
Rapani ., Predromaniko doba u Dalmaciji, Split 1992.
Rapani .-Kati L., Prolost i spomenici Solina, Split 1971. Od Nina do Knina (katalog izlobe),
Zagreb 1992.
Skok P., Slavenstvo i romanstvo na jadranskim otocima, Zagreb 1950.
Starohrvatski Solin (rad skupine autora), Split 1992.
Sui M., Prilog tumaenju latinskih srednjovjekovnih natpisa: composuit ili compsit?, Zbornik
Narodnog muzeja IX-X, Beograd 1979.
eper M., Der Taufstein des croatischen Fursten Vieslav aus dem fruhen Mittelalter, Nachrichten
des Deutsches Instituts fur merowingischkarolingische Kunstforschung 14-16 (1957/58).
ii F., Prirunik izvora hrvatske historije I, Zagreb 1914.; Povijest Hrvata, Zagreb 1925.
Vinski-Gasparini K., Ranosrednjovjekovna kadionica iz Stare Vrlike, SHP, ser. III, sv. 6, Zagreb
1959.
Vinski Z., Oruje na podruju starohrvatske drave do godine 1000-te (I Miedzynarodowy kongres
arheologii slowianskiej, Warszawa 1965., T. III, 1970.; Novi karolinki nalazi u Jugoslaviji,
Vjesnik Arh. muzeja u Zagrebu, ser. III, sv. X-XI, Zagreb 1977/78.; O nalazima karolinkih
maeva u Jugoslaviji, SHP ser. III, sv. II, Split 1981.; Razmatranja o poslijekarolinkim
maevima 10. i 11. stoljea u Jugoslaviji, SHP, ser. III, sv. 13, Split 1983.; Ponovno o
karolinkim maevima u Jugoslaviji, Vjesnik Arh. muzeja u Zagrebu, ser. III, sv. XVII-XVIII,
Zagred 1983/84.
Vodii po pojedinim muzejima i znaajnim arheolokim lokalitetima: Muzej hrvatskih arheolokih
spomenika u Splitu, Arheoloki muzej u Splitu, Arheoloki muzej u Zadru, Arheoloki muzej Istre u
Puli, Arheoloki muzej u Zagrebu, Nin, Biograd, Zadar, Solin
Uz navedenu literaturu potrebno je konzultirati i mnoge druge radove objavljene po brojnim
arheolokim i historijskim asopisima u Hrvatskoj (Starohrvatska prosvjeta, Vjesnik Arheolokog
muzeja u Splitu, Vjesnik Arheolokog muzeja u Zagrebu, Diadora, Radovi Filozofskog fakulteta u
Zadru, Izdanja HAD i dr.), kao i asopise iz susjednih zemalja.
307

6. SLAVENSKI ARHEOLOKI MATERIJAL SREDNJEG VIJEKA NA PODRUJU

SUSJEDNIH DRAVA (Republika BiH, Savezna republika Jugoslavija, Makedonija)
Preteno se obuhvaa razdoblje 9.-12. st. Stanje i historijat istraivanja u Sloveniji, Bosni i
Hercegovini, Srbiji s Vojvodinom i Kosovom, Crnoj Gori i Makedoniji. Vanija nalazita
(nekropole, naselja i arhitektura). Istraivanje gradita (gradite kod Kikinde, gradite nad Baljem u
Sloveniji i dr.). Uz navedenu problematiku daje se i opi osvrt na dolazak Maara u Podunavlje i
stvaranje maarske drave na ovom tlu. Drutveno-ekonomski odnosi u ranoarpadovskom vremenu.
Osebujnost slavensko-maarskog etnikog ispreplitanja i arheoloki odraz tog procesa u
nekropolama bjelobrdske kulture. Slavenski znaaj bjelobrdske kulture, njezina rasprostranjenost u
Karpatskoj kotlini, glavna nalazita i problem njene periodizacije.
U sklopu navedene problematike daje se samo u saetom pregledu drutveno-historijska slika i
arheoloka ostavtina kasnijeg srednjeg vijeka (13.-14. st.) na navedenom podruju. Razvoj
feudalnih utvrenih gradova, znaajke i vanija groblja sa stecima, kao i pregled materijalne
kulture (prvenstveno nakita i keramike) toga vremena s usporedbom na etnografska istraivanja.
LITERATURA:
Aleksova B., Demir Kapija, Beograd 1966.; Materijalna kultura na slovenite vo Makedonija,
Slovenska pismenost, Ohrid 1966.
Aneli P., Doba srednjovjekovne bosanske drave, Kulturna istorija BiH, Sarajevo 1966.; Bobovac
i Kraljeva Sutjeska, Sarajevo 1973.
Bajalovi-Birtaevi M., Srednjovekovna nekropola u Mirjevu, Beograd 1962.
Belagi ., Grborezi, Sarajevo 1964.
Brunmid J., Hrvatske srednjovjene starine, Vjesnik HAD, n. s., VII, Zagreb 1903/4.
Bihalji-Merin O.-Benac A., Steci, Beograd 1962.
Enciklopedija Jugoslavije i ELU (odgovarajue natuknice)
Feher G., Die landnehmenden Ungarn und ihr Verhaltnis zu den Slawen des mittleren Donaubekens,
Stud. Slav. 3, Budapest 1957.
Grbi M., Gradite kod Kikinde, Starinar I, II, Beograd 1950., 1951.
Karaman Lj., Starohrvatska umjetnost u Bosni i Hercegovini, Povijest BiH I, Sarajevo 1942.
Koroec J., Uvod v materijalno kulturo zgodnjeg srednjeg veka Slovanov, Ljubljana 1952.
Koroec P., Zgodnjosrednjoveka arheoloka slika Karantanskih Slovanov, Ljubljana, 1979.
Koco D., Trikonhalnite crkvi vo Klimentovo vreme, Slovenska pismenost, Ohrid 1966.
Kovaevi J., Istorija Crne Gore I, Beograd.

308

Ljubinkovi M., Naunice tzv. tokajskog tipa, RVM 3, Novi Sad 1954.; La necropole slave de
Brestovik, AJ II, Beograd 1956.
Maneva E., Srednovekovan nakit od Makedonija, Skopje 1992.
Mileti N., Ranoslovensko doba (Kulturna istorija BiH), Sarajevo 1966. i 1984.; Slovenska
nekropola u Gomjenici, GZM 21/22, Sarajevo 1967.; Steci, Beograd-Zagreb-Mostar 1984.
Mini D., Najnovja prouavanja etnike pripadnosti nosilaca belobrdske kulture, Starinar, n. s. XIX,
Beograd 1969.
Mole V., Umetnost juznih Slovanov, Ljubljana 1965.
Szabo ., Srednjovjeni gradovi u Hrvatskoj i Slavoniji, Zagreb 1920.
Tomii ., Nova istraivanja bjelobrdske kulture u Hrvatskoj, Prilozi Instituta zaarheologiju u
Zagrebu, sv. 9, Zagreb 1992. (vidi i cit. djela ovog autora u navedenom radu).
Vali A., Staroslovansko grobie na Blejskom gradu, Situla 7, Ljubljana 1964.
Vana Z., Mad'ari a Slovane ve svetle archeologickyh nalezu X-XII stoleti, Slov. arch. II, 1,
Bratislava 1954.
Vinski Z., Prilog poznavanju gradita s osvrtom na jedan nalaz u Podravini, HZ II, Zagreb 1949.
Vinski Z.-Vinski-Gasparini K., Gradite u Mrsunjskom lugu, Zagreb 1950.
Wenzel M., Ukrasni motivi na stecima, Sarajevo 1965.

Napomena: Gradivo obuhvaeno u poglavljima 4-6 ovog programa polaze se kao godinji ispit Srednjovjekovna arheologija II i dio je diplomskog ispita iz predmeta SREDNJOVJEKOVNA
ARHEOLOGIJA.

309