Professional Documents
Culture Documents
Internet U Funkciji Ucenja
Internet U Funkciji Ucenja
I Uvod
U toku posljednjih desetak godina Internet je fundamentalno izmijenio praksu uenja i
poduavanja, posebno na fakultetima i univerzitetima dobro opremljenim novom
tehnologijom. Ova injenica nije nigdje tako evidentna kao u transformaciji univerziteta sa
uenjem na daljinu, koji nastoje da iskoriste beneficije izazovne infrastrukture informacione i
komunikacione tehnologije za svoju osnovnu djelatnost, sa izgledima da poboljaju kvalitet i
smanje trokove nastave koju nude studentima.
ta je Internet i kakvo se uenje moe obezbijediti na njemu?
Internet
Internet je mrea velikih dimenzija povezana linijama za prenos podataka velikim brzinama
preko modema, telefonskih linija, kablova, satelita i korisnikih DSL (engl. digital subscriber
line) linija.
Internet je rezultat vizionarskog razmiljanja ljudi koji su poetkom 1960-tih godina vidjeli
veliku potencijalnu vrijednost u omoguavanju raunarima da razmjenjuju informaciju o
istraivanju i razvoju na naunom i vojnom polju. esto se navode dva ovjeka kao otac
Interneta: Leonard Kleinrock i J.C.R. Licklider. Prvi je prikazao proces povezivanja kao na
Internetu u laboratoriji na Univerzitetu Kalifornija u Los Anelesu, pri odbrani svoje
doktorske disertacije. Drugi je iz Instituta za tehnologiju Masausec, i vai za prvog pokretaa
Interneta.
1
Internet je poeo rad 1969. godine kao ARPANET, povezivanjem etiri velika univerzitetska
raunara na jugozapadu SAD. Internet je projektovan u periodu hladnog rata, sa ciljem da
obezbijedi mreu komunikacija koja bi radila ak i kada bi neki njegov dio bio oteen u
nuklearnom napadu.
U poetku Internet su koristili eksperti za raunare, ininjeri, naunici i bibliotekari. Tada je
bilo teko raditi. Nije bilo personalnih raunara, a malobrojni korisnici imali su da izue
upotrebu veoma kompleksnog sistema. U prvim godinama Internetom su prenoeni samo
tekstualni dokumenti. Poetkom 1970-tih godina univerziteti su poeli da upotrebljavaju
elektronske table (engl. bulletin board) na svojim time-sharing sistemima. One su posluile za
razmjenu informacije meu univerzitetima. Elektronsku potu, e-mail, za ARPANET je
prilagodio 1972. godine Ray Tomlinson.
World Wide Web
Godine 1989. desio se dogaaj koji je mreu Interneta uinio lakom za korienje. Tim
Berners-Lee i saradnici iz Evropske laboratorije za nuklearnu fiziku predloili su izradu
jednog sistema - protokola koji bi pomou raunara omoguio slobodan pristup raznim
tipovima informacije i njihovo povezivanje. Taj sistem, koji je 1991. godine postao World
Wide Web, ili Web irom svijeta, baziran je na hipertekstu, sistemu ugraenih linkova u tekst,
koji ga povezuju sa drugim tekstom. Obian tekst kodira se u hipertekst kada se izrazi
posebnim jezikom koji je nazvan hypertext markup language, html. Takoe je razvijen i
protokol za prenos hiperteksta (engl. hypertext transfer protocol, http), kao i sistem za
jedinstveno adresiranje mjesta na Webu (engl. uniform resource locator, URL).
Web je engleska rije koja oznaava tananu mreu, poput one koju pravi pauk. Ona asocira na
mreu informacije (informacija nema masu!) na Internetu. Web je hipermedij koji objedinjuje
informaciju pohranjenu na bezbrojnim raunarima povezanim na mreu Interneta. Ova dva
pojma nekada se koriste kao sinonimi. Kada se eli istai da se misli na informaciju
pohranjenu na Internetu, tada se upotrebljava termin Web. Kada se misli samo na
komunikaciju (e-mail) tada se upotrebljava termin Internet.
Interesovanje za Web i njegova ekspanzija ekali su na razvoj odgovarajueg softvera. Mark
Andreessen sa Univerziteta Ilinois bio je prvi u kreiranju Mosaica, programa za itanje
hiperteksta (engl. brouser) koji je transformisao viziju Weba u praktinu aplikaciju. Kasnije je
Andreessen saraivao i u kreaciji pretraivaa Netscape Navigator. Yahoo i AltaVista takoe
su meu prvim pretraivakim mainama. Mnogo kasnije, 1998. godine, pojavio se Google,
danas najsavremenija maina za pretraivanje Weba, sa bazom od preko 8 milijardi webstranica.
Kako je Internet upoetku finansirala Vlada SAD, on je tada bio korien za istraivanje,
obrazovanje i potrebe Vlade. Komercijalno korienje bilo je zabranjeno ako nije direktno
sluilo ciljevima istraivanja i obrazovanja. Ta politika nastavila se do 1990-tih godina kada
su nezavisne komercijalne mree poele da se ire.
Godine 2002. preko 600 miliona ljudi u svijetu koristilo se servisima Interneta, traenjem
informacije na Webu i elektronskom potom (e-mail). To je 10% od svjetske populacije.Tada
je u Bosni i Hercegovini manje od 5% populacije koristilo Internet (daleko ispod svjetskog
prosjeka!). Danas je broj korisnika Interneta u svijetu, pa i procent, dvostruko vei.
2
Koje mogunosti za uenje prua Internet, a posebno Web, i kakva je praksa danas u
korienju Interneta za uenje u institucijama osnovnog, srednjeg i visokog obrazovanja?
Uenje podrano novom tehnologijom
iroki obim resursa, dinamika priroda sadraja i nezavisnost od vremena i lokacije stvorili su
od Interneta veliki potencijal za uenje. Ali, kako sve to najbolje iskoristiti?
Od svakodnevnih procesa koji se odvijaju u kolskoj uionici, fokusirajmo panju samo na tri:
komunikacija i kolaboracija, istraivanje i publiciranje.
Komuniciranje sa uenicima je integralni dio procesa uenja. Tipino, ova komunikacija se
obavlja u uionici i sastoji se od interakcije izmeu nastavnika i uenika u toj prostoriji.
Internet raspolae mogunostima da proiri tu komunikaciju na druge razrede uenika, druge
nastavnike i eksperte za sadraje. Ovakvi razgovori i resursi nisu uvijek neophodni u razredu,
ali mogunost da se proiri podruje interakcija, razliitost pogleda i irina pristupa koju
uenici mogu uzeti u rjeavanju problema moe samo obogatiti okruenje uenja.
Istraivanje je svakako nova tema u kolama, ali opet Internet nudi uenicima i nastavnicima
novi nain pristupa informaciji i materijalima. Jedna od trenutnih beneficija je proliferacija
resursa i materijala koji su danas na raspolaganju uenicima i nastavnicima preko Weba.
Detaljnije o istraivanju u poglavlju V. Praktine aktivnosti na Webu.
Publiciranje radova uenika odraava njihovo poznavanje saraja nastavnog predmeta i
injenica prouenih u konkretnom razredu. Internet omoguuje nastavnicima i uenicima da o
izradi zadataka sada razmiljaju drugaije nego ranije kao o neemu to e vidjeti ljudi
irom svijeta i to moe biti dodatak Internetu, kao upotrebljivi resurs.
Studenti koji stiu formalno univerzitetsko obrazovanje na mnogim fakultetima irom svijeta
ve imaju odreene predmete koje izuavaju preko Interneta, tj. online. Mnogi zaposleni, kao
i oni iz udaljenih ruralnih krajeva, za svoje dokolovanje upisuju se na kolede i univerzitete
koji organizuju, dijelom ili u cjelini, online nastavu. U Sjedinjenim Amerikim Dravama
65% fakulteta koji nude postdiplomske studije, takoe nude postdiplomski studij online. Za
dodiplomske studije stanje je skoro isto: 63% fakulteta uz tradicionalni studij (face-to-face)
nudi i dodiplomski studij online. Ovakvim oblikom studija online - na jedan ili vie kurseva
samo na koledima i univerzitetima Sjedinjenih Amerikih Drava 2004. godine upisano je
2,35 miliona studenata (The Sloan Consortium, 2005).
Najbrojniji univerzitet na svijetu sa organizovanom online nastavom, tj. uenjem na daljinu je
Anadolu Univerzitet u Turskoj sa preko 500 000 studenata. Dravni univerzitet u Njujorku
(SUNY) je jedan od vodeih u svijetu koji nudi 100 kompletnih stepena i sertifikata, sa 4300
online kurseva godinje, koji godinje upisuje 100 000 studenata iz itavog svijeta, a sa
kojima radi 2 000 instruktora svjetske klase (http://sln.suny.edu). Open University u Hong
Kongu obezbjeuje kurseve i programe za 100 000 studenata. Universidad Nacional de
Educacion a Distancia u paniji ima oko 130 000 studenata. Osim toga, velike svjetske
korporacije organizuju struno osposobljavanje svojih radnika irom svijeta izradom
programa za online uenje. Procijenjeno je da e u Sjedinjenim Amerikim Dravama 2004.
godine trite e- uenja prevazii sumu od 23 milijarde dolara, to je znaajno poveanje u
odnosu na dvije milijarde iz 1999. godine (IDC, 2001)
Organizacioni
kontekst
Pedagoki okvir
Situacija obrazovanja
Filozofija
Pedagogija visokog
nivoa
Pedagoka strategija
Pedagoka taktika
Okruenje
Zadaci
(ukljuujui obrazovnu
tehnologiju)
Aktivnosti studenta
Postignua uenja
A. Situacija obrazovanja
Situacija obrazovanja slui da se prikae kako su u zajednici zadaci, aktivnosti i okruenje.
Situacija obrazovanja moe sadravati, recimo, 10 studenata, jedan zadatak i jedan as
aktivnosti uenja. Tipino, ona sadri stotine studenata koji rade na vie zadataka u toku
nekoliko mjeseci.
Zadatak specificira aktivnosti studenta. To mogu biti eseji, laboratorijske vjebe, diskusije,
teme za istraivanje, izrada proizvoda. Zadatak treba da je dovoljno dobro specificiran da se
7
IV Tehnologije Web-okruenja
Uenje je proces sticanja znanja, razvijanja vjetina, formiranja pogleda i stavova u
individualnom interaktivnom odnosu studenta sa informacijom i okruenjem. Uenje je i
socio-kulturna aktivnost jer se odvija u manjim ili veim grupama i zajednicama studenata
razliitih kultura. U Web-okruenju komuniciranje meu studentima, kao i komuniciranje sa
nastavnikom / instruktorom, moe se obavljati jednostavno, bez obzira na geografske
udaljenosti meu njima. U Web-okruenju su i resursi za uenje, a raspoloive tehnologije
Web-okruenja omoguuju i ocjenjivanje studentovih postignua u uenju.
Tehnologije Interneta od interesa za obrazovanje, prema Centru za akademsku praksu (Centre
for Academic Practice, CAP) Univerziteta u Varviku, Velika Britanija (www.warwick.ac.uk),
mogu se grupisati u tri skupine, kao (1) resursi za uenje, (2) komunikacija preko raunara i
(3) ocjenjivanje potpomognuto raunarom.
1. Resursi za uenje
Mogu biti jednostavno plasirani Word dokumenti na Webu koje studenti uitavaju i
tampaju, ili su to predavanja prezentirana u PowerPointu, digitalnom streaming videu i
drugim interaktivnim programima..
2. Komunikacija preko raunara
Moe se obavljati bilo kojim sredstvom kojim pojedinci i grupe razgovaraju
meusobno. Glavne tehnologije sainjavaju:
Elektronska pota (E-mail) najpopularniji servis Interneta koji se koristi za razmjenu
poruka meu pojedincima. Korisnici alju i primaju poruke kroz programe kao to su MS
Outlook Express, Hotmail, Yahoo Mail, Eudora i dr., instalirane na svojim raunarima.
Korisnik moe simultano poslati poruke na vie adresa i pridruiti im datoteke (Word
dokument, elektronsku tablicu, sliku). Ovim se olakava kolaborativno online uenje.
Potanske liste (Mailing lists) komunikacioni kanali izmeu grupa (many-to-many) kroz
programe kao to su Listserv, Majordomo i Listproc. Pojedinci alju poruke na potansku
listu, a primaju kopije svih poruka poslatih tamo.Moe se koristiti za kolaborativne diskusije,
rasprave, pa i osposobljavanje u okviru zajednica za uenje. Meutim, suvie velike grupe
mogu vie ometati nego pomoi procesu uenja.
Novinske grupe (Usenet newsgroup) poseban sistem Interneta koji omoguuje korisnicima
da proitaju i uestvuju u radu globalnih specijalizovanih novinskuh grupa; broj tema
novinskih grupa je ogroman, a predmeti rasprave se kreu od standardnih do potpuno
bizarnih.
9
10
11
VI Programi i kursevi
Obrazovanje, tradicionalno ili bazirano na Webu, ukljuuje rad eksperata za organizovanje
sadraja, sekvence nastavnih aktivnosti, strukturu zadataka, set interakcija, i evaluaciju
procesa (Harasim i dr., 1995).
12
Kurs koji je projektovan ili adaptiran za isporuku preko Weba, isporuuje se u jedno
okruenje razliito od tradicionalne uionice, pa projektovani proces za ovo okruenje
namee razmiljanje o nizu pedagokih postavki, ukljuujui potrebu:
-
Jo jedan kritini faktor moe doprinijeti efektivnom online uenju. To je vebsajt razreda ili
klase (The Class Web Site). Vebsajt razreda obezbjeuje organizacionu strukturu kroz koju se
uesnici mogu angaovati za rad sa materijalom kursa i jedni sa drugim (Palloff & Pratt,
1999).
Izrada materijala za Web razlikuje se od izrade tampanih materijala jer Web ukljuuje vie
ula (Porter, 1997). Projekt za Web mora biti itljiv za oi, informativan i imati jasne
konceptualne i intuitivne putanje meu dijelovima informacije. Korisnici ele navigaciju na
vebsajtu koja nee izazvati konfuziju (Hall, 1997). to je vie interaktivnosti na vebsajtu, tim
lake e studenti razumjeti sadraj kursa (Porter, 1997).
Mnogi autori se slau da je interakcija znaajna komponenta u jednom nastavnom programu.
To je sredstvo kojim ljudi ue (Hall, 1997). Dalje, to je kljuni sastavni element uspjenih
kurseva i studenti ga moraju efektivno koristiti da bi postigli ciljeve uenja i bili zadovoljni
steenim iskustvom.
Interakcije u online uenju pojaane su alatkama koje su specijalno projektovane za
ugraivanje interakcije u virtuelnu uionicu, za sugestije o pristupima uenju u Webokruenju, za identifikaciju i selekciju specifinih aktivnosti uenja koje dobro slue u
ovakvom online okruenju. Svaka alatka prua specifine mogunosti i ima svoje zahtjeve
koji je ine odgovarajuom za odreenu namjenu, ali ne za druge (McCormack & Jones,
1998).
13
Tako, uspjeh interakcija za uenje, bar jednim dijelom, zavisi od odabira odgovarajue alatke.
U ovom prikazu ranije smo spomenuli te alatke (elektronska pota, potanske liste, novinske
grupe, at, hibridni sistemi...).
Mnogi primjeri kurseva nalaze se na Webu, predstavljajui razliite tipove komunikacije i
interakcije izmeu instruktora i studenata. Mogu se nai primjeri razliitih nastavnih pristupa,
filozofija, aktivnosti i metodologija.
Softver za izradu programa
Softver koji se upotrebljava za izradu programa i kurseva razliitog je kvaliteta. Od prvih
online kurseva koji su samo isporuili postojee studijske programe na Web, softver je u
stanju stalnog usavravanja. Postavljeni su novi zahtjevi za softver: da se studenti upisuju na
kurs, da se prati njihovo napredovanje u elektronskom uenju, da se biljee rezultati rada i
uenja. Za takvo upravljanje procesom uenja, softver je dobio naziv Learning Management
System (LMS). Ako se upravljanje odnosi na kurs u cjelini, softver se zove Course
Management System (CMS).
Jedan od najveih proizvoaa softvera za online programe je organizacija BlackboardInc.
(www.blackboard.com). Njen softver (The Blackboard Learning System) upotrebljavaju
hiljade institucija i milioni korisnika u svijetu. Zatim, tu su WebCT (www.webct.com),
Trainersoft (www.trainersoft.com), i drugi. Sve su to veliki igrai sa skupom licencom za
korienje programa.
Moodle je besplatni (!) paket softvera projektovan na pedagokim principima, kao pomo
edukatorima da kreiraju efektivne zajednice online uenja. Program se moe besplatno uitati
sa Weba (http://moodle.org), i moe usluiti od jednog nastavnika, pa do 40 000 studenata.
Moodle ima veliku i raznovrsnu zajednicu korisnika sa vie od 50 000 registrovanih
korisnika, koji govore 60 jezika u 120 zemalja.
Moodle je dijete Martina Dougiamasa koji je projektovao program radei na svojoj
doktorskoj disertaciji na Curtin University of Technology, Perth, Australia. On ga je izradio
kao alatku (Course Management System) za svoj doktorat baziran na sociokonstruktivistikom pristupu online uenju.
Nedostatak veine ovakvih sistema je to su zatvoreni, pa sadraje kreirane u jednom sistemu
nije mogue koristiti u nekom drugom sistemu. Da bi se obezbijedila upotreba sadraja iz
jednog sistema u drugom, dogovoren je referentni model SCORM (Sharable Courseware
Object Reference Model) koji treba da poslui kao meunarodni standard za izradu online
programa.
Tipovi akademskih programa
Akademski programi za online uenje, izuzev onih na virtuelnim univerzitetima, uvijek se
realiziraju jednim dijelom u tradicionalnoj uionici (lice-uz-lice, face-to-face). Ako se preko
14
Weba realizira 80% i vie sadraja programa, smatra se da su to online programi (The Sloan
Consortium, 2005). Ako sadraji isporueni preko Weba obuhvataju 30...79% ukupnog
programa, takvi programi nazivaju se mijeani/hibridni programi (blended/hybrid programs),
tabela 1.
Tabela 1. Tipovi akademskih programa (The Sloan Consortium, 2005)
Proporcija
Tip
sadraja
programa
Tipianopis
isporuenog
online
0%
Tradicionalni
1 do 29%
Olakan
Webom
30 do 79%
Blended/
Hybrid
80+%
Online
15
Klju mijeanog uenja je selekcija prave kombinacije medija koja e dovesti do optimalnog
rjeenja. Mogu se kombinovati komponente online medija sa komponentama offline medija
(tradicionalna uionica). Zatim ostaje problem selekcije prave smjese.
Offline komponente mijeanog uenja mogu se svrstati u est grupa:
1. Uenje samostalno (u kui, na radnom mjestu)
2. Uenje uz tutora, voditelja ili mentora
3. Uenje u uionici (predavanja, laboratorije, seminari)
4. tampani mediji (udbenici, praktikumi, asopisi)
5. Elektronski mediji (audiokasete, audio-CD, videotrake, CD-ROM, DVD)
6. Radiotelevizijski mediji (TV, radio, interaktivna TV)
Online komponente mijeanog uenja mogu se, takoe, svrstati u est grupa:
1. Online sadraj za uenje (prosti i interaktivni resursi za uenje)
2. Elektronski tutor, voditelj ili mentor
3. Online kolaborativno uenje (e-mail, potanske liste, at, audiokonferensing,
videokonferensing, virtuelna uionica)
4. Online menadment znanja (pretraivanje baza, izvlaenje dokumenata)
5. Web (pretraivake maine, vebsajtovi, korisnike grupe)
6. Mobilno uenje (laptop, mobilni telefoni).
Selekcija komponenti za izradu smjese vri se po kriterijima koji e dati najbolju kombinaciju
kvaliteta uenja i cijene trokova. U projektovanju mijeanog uenja mora se voditi rauna o
planiranim postignuima uenja, uenicima, njihovoj kulturi, raspoloivim resursima za
uenje, elektronskoj infrastrukturi, obimu i mogunostima opsluivanja predloenog rjeenja.
Dobri kokteli, normalno, nisu napravljeni od to veeg broja raspoloivih pia. Oni su
briljivo sklopljena blenda komplementarnih ukusa, gdje suma nadmauje sastavne elemente.
U nekim sluajevima, kao to je viski, prosta malta je superiornija od blende! (Clark, 2003).
17
18
IX Zakljuak
Internet je globalni medij sa neogranienim resursima za uenje i velikim mogunostima za
individualnu i grupnu interakciju. Sadanje korienje Interneta za uenje moe se ocijeniti
kao faza djetinjstva kroz koju prolazi i sazrijeva ovaj gigant informacione i komunikacione
tehnologije. Ne znamo kakva e sve tehnoloka i metodoloka usavravanja doivjeti Internet
i teorije uenja, ali se ini izglednim predvianje jednog vizionara da e do 2025. godine vie
od 90% programa i kurseva za obrazovanje i osposobljavanje u razvijenim zemljama biti
prilagoeno online uenju.
X Literatura
Ally, M. (2004). Foundations of Educational Theory for Online Learning. In T. Anderson & F.
Elloumi (Eds.) Theory and Practice of Online Learning (pp. 3-30). Athabasca, AB: Athabasca
University
Ausubel, D. P. (1974). Educatinal Psychology: A Cognitive Wiew. New York: Holt, Rinehart
and Winston
Bourne, J.R. (1998). Net Learning: Strategies for on-Campus and off-Campus NetworkEnabled Learning. Journal of Asynchronous Learning Networks 2(2): 70-88. Preuzeto 4.
februara 2000. sa adrese http://www.aln.org/alnweb/journal/jaln_vol2issue2.htm.
Brusilovski, P. (2000). Web Lectures: Electronic Presentations in Web-Based Instruction.
Syllabus, 13 (5), 18-23
Byron, I. & Gagliardi, R. (2002). Communities and the Information Society: The Role of
Information and Communications Technologies in Education. Preuzeto 5. novembra 2002. sa
adrese http://www.idrc.ca/acacia/studies/ir-unes1.htm
Clark, D. (2003). Blended Learning. Preuzeto 25. novembra 2005. sa adrese
http://www.epic.co.uk .
Clark, R.E. (2001). A Summary of Dissagreements with the Mere Vehicles Argument. In
R.E. Clark (Ed.) Learning from Media: Arguments, Analyses. and Evidence. Greenwich, CT:
Information Age Publishing
Cooper, P. A. (1993). Paradigm Shifts in Designing Instruction: From Behaviorism to
Cognitivism to Constructivism. Educational Technology, 33(5), 12-19
Craik, F.I.M. & Tulving, E. (1975). Depth of Processing and the Retention of Words in
Episodic Memory. Journal of Experimental Psychology: General, 104, 268-294
19
DfES. (2003). Department for Education and Skills. Preuzeto 5. decembra 2005. sa adrese
http://www.dfes.gov.uk/
Elearningeuropa.info. (2005). The New Learning Paradigm in School Education. Preuzeto 19.
januara 2005. sa adrese http://www.elearningeuropa.info/index.php
Hall, B. (1997). Web-Based Training cookbook. New York: John Wiley & Sons
Hanna, D.E. (1999). Higher Education in an Era of Digital Competition: Choices and
Challenges. Madison, WI: Atwood Publishing
Harasim, L. (1993). Global Networks: Computers and International Communication.
Cambridge, MA: MIT Press
Harasim, L., Hiltz, S.R.,Teles,L. & Turoff, M. (1995). Learning Networks: A Field Guide to
Teaching and Learning Online. Cambridge, MA: MIT Press
IDC (2004). International Data Corporation. Preuzeto 28. marta 2005. sa adrese http://www.idc.com/
20
NAPOMENA. Ovaj tekst prvi put je objavljen u asopisu za teoriju i praksu odgoja i
obrazovanja Naa kola (Sarajevo), broj 36, godina LII, 2006., str. 3 23.
21