PRVOBITNA BOSNA

Najvaniju komunikaciju predstavljaju doline rijeka Bosne i Neretve, one povezuju

zemlju Podunavlja sa jadranskom obalom. Taj prostor je bio naseljen u neolitsko,
rimsko i ranoslavensko doba. Upravo zbog tih uvjeta na podruju oko Visokog
razvija se skup naselja poznat pod imenom Bosna. Ne zna se porijeklo rijei
Bosna, a povezuje se sa imenom rijeke Bosne. U poetku je pojam Bosne
obuhvaao naselje tipa optine. Teritorijalnu optinu sainjavala su naselja
Podvisoki, Mile, Biskupii, Motre i Visoki. Vremenom iri svoju teritoriju i
nastaje upa Bosna. Postepeno iri svoj utjecaj na susjedne upe Trstivnicu,
Lepenicu, Vidogou, Vrhbosnu, Lavu i Brod. One formiraju novu zemlju, tj.
prvobitnu Bosnu. Bila je politiki organizovana, imala organizovanu vlast i
nosioca vlasti. Stanovnici Bosne nazivali su se Bonjanima, Bosancima. Prve
podatke o srednjovjekovnoj Bosni daje bizantijski car Konstantin Porfirogenet
u X st. u svom djelu O upravljanju Carstvom, zatim pop Dukljanin u svom
Ljetopisu .
UPRAVNO-TERITORIJALNA PODJELA
1. Ua Bosna (upe Vrhbosna, Lepenica, Neretva, Trstionica, Brod, Lava i
Vidogoa, vaniji gradovi Visoki, Bobovac, Vranduk, Vrhbosna, Fojnica);
2. Usora i Soli (upe Gla, Ukrinica, Nenavite, Koraj, Modrina, gradovi
Teanj, Doboj, Srebrenik, Zvornik, Dobor);
3. Donji Krajevi (upe Uskoplje, Pliva, Mel, Vrbanja, Vrbas, Luka, Sana,
gradovi Jajce, Kotor, Sokolac, Klju, Zveaj);
4. Podrinje (upe Dobrun, Osat, Drina, Bira, Ludmer, Gorade i dr., gradovi
Srebrenica, Pavlovac, Sokol, Dobrun, ajnie);
5. Hum (upe Trebinje, Fatnica, Dabar, Vidot, Nevesinje i dr., gradovi Blagaj,
Poitelj, Drijeva, Trebinje);
6. Zavrje (upe Hlivno, Dlamo, Bistrica, Unac, gradovi Dlamo, Duvno,
Hlivno);
7. Primorje (od jadranske obale Biograda do Bokokotorskog zaliva. Ula u
sastav tokom vladavine Stjepana II i Tvrtka I u XIV st.);
Poetkom XV st. pojavljuju se nove upravne jedinice, a to su: kneine sa
centrima u tvrdim gradovima, zatim vlastelinstva gdje vlastelin ima
neogranienu vlast, gradske i varoke optine.
DRUTVENI ODNOSI
Feudalni odnosi su bili zastupljeni u srednjovj. Bosni. Izuzetak je bila crkva
koja nije bila moan feudalac kao u ostatku Evrope. Od XII st. nastaju dvije
osnovne klase feudalnog drutva, vladajua klasa plemstva i klasa kmetova.
U XV st. e doi i do formiranja graanske klase. Plemstvo se prema moi i
ugledu dijelilo na velmoe, vlastelu i vlastelie. Oni su uivali feudalne
posjede uz obavezu vrenja vojne slube. Prema svom gospodaru bili su u
vazalnim odnosima. Na posjedima su imali upravnu i sudsku vlast. Mogli
su suditi svojim zavisnim ljudima. Vlastela je imala i svoju batinjenu ili od
vladara za zasluge u batinu poklonjenu zemlju koju mu vladar nije mogao
oduzeti. Izmeu krupnijeg plemstva birani su i vojvode, knezovi, velike

vojvode i veliki knezovi. Ova vlastela se meusobno nazivala gospodom.

Najpoznatiji bosanski feudalci bili su: vojvoda Hrvoje Vuki Hrvatini,
Radoslav Pavlovi, Sandalj Hrani Kosaa, Stjepan Vuki Kosaa,
Vlatko Vukovi, knez Pavle Radenovi, Radoje Radosali, Tvrtko
Borovini i Bati Mirkovi. Pored Kotromania u red najveih feudalnih
porodica svrstavaju se Hrvatinii u Donjim krajevima, Pavlovii u istonoj
Bosni i Kosae u Humu. Velikai iz ovih porodica nazivali su se rusaka
gospoda.
DRAVNA ORGANIZACIJA
U Bosni je vlast vladara bila organiena. Organi vlasti bili su vladari i dravni
sabor. Bosanski vladari su imali titule kneza, bana i kralja. Svi vladari
potjecali su iz porodice Kotromania. Dolazak i ostanak na prijestolju zavisio
je od volje vastele. Vladar je ivio na dvoru, gdje je ivot bio ureen po
zapadnom nainu. Postojao je i dvorski aparat na elu sa dvorskim knezom
(dvorski pristav). Dravnom blagajnom upravljao je komornik, dravni pisar
bio je dijak, vaspita mladih plemia tepija ili peharnik. Vladar je imao
dvije vrste prihoda: vlastite prihode od svojih plemenitih batina i
dravne prihode od poreza koje je plaao narod, regalna prava na rudnike,
carine i pravo kovanja novca. Sabor (stanak, sva Bosna, sav rusag bosanski,
Bosna) je bio drugi oblik dravne vlasti. Prisustvovanje na stanku imali su svi
pripadnici vlastele i vladar. lanovi Crkve bosanske nisu mogli prisustvovati.
Sabor je odluivao o izboru i imenovanju vladara, darivanju i oduzimanju
batina itd. Zborno mjesto dravnog sabora bilo je Mile kod Visokog. Kao
stolna mjesta vladara u izvornim dokumentima se spominju: Bobovac,
Kraljeva Sutjeska i Jajce.
BOSNA U VRIJEME PRVIH BANOVA
Do sredine XII st. Bosna je bila u zavisnosti, a ponekad i u sastavu susjednih
slavenskih zemalja i Bizantije. Sredinom XII st. veliki utjecaj na Bosnu ima
Ugarska koja vri snaan pritisak na Bosnu i zauzima upu Ramu. U Bosni
vlada ban Bori, prvi imenom poznati ban. Vladao je u periodu od 1154. do
1164.g. Tad je voen rat izmeu Ugarske i Bizanta i Bizantija je pobijedila.
Krajem XII st. nastaju ekonomske, drutvene i politike promjene koje e u
narednom periodu dovesti do izlaenja Bosne iz svojih teritorijalnih okvira.
Jaanjem feudalnih drutvenih odnosa se stvaraju osnove za izgradnju
bosanske dravnosti. Bosna se oslobaa bizantijske vlasti oko 1180.g.
VLADAVINA KULINA BANA
Kulin postaje bosanskim banom 1180.g. Tad se Bosna poinje politiki i
privredno stabilizovati. Ban Kulin spada u red najveih i najznaajnijih
bosanskih vladara. U vrijeme njegove vladavine krajem XII i poetkom XIII
st., Bosna je obuhvatala prostore od Foe do Srebrenice, niz Drinu do
Save. Sj. granica je bila Sava do Broda, od Broda do Banja Luke i
srednjeg toka Sane. Zap. granica je planina Grme. Od nje ka jugu granica
presijeca upe Glamo, Hlivno i Ramu, te izbija na gornji tok rijeke Neretve.

U vrijeme njegove vladavine stvaraju se povoljniji uvjeti za razvoj privrednih

grana. Bosna je u to vrijeme imala dobre trgovake veze sa dalmatinskim
gradovima. Ban Kulin je 29.8.1189.g. potpisao trgovaki ugovor sa
dubrovakim knezom Krvaem. U toj povelji Kulin ban dozvoljava im da
slobodno trguju po Bosni, pri tome ih oslobaa svakog poreza. Ovaj ugovor
poznat je pod imenom Povelja Kulina bana. To je prvi poznati
meunarodni ugovor Bosne i smatra se rodnim listom bosanske drave.
Kazuje nam da je tada postojala ureena drava sa vladarom, dvorskom
kancelarijom, slubenicima i predstavnicima banove vlasti u upama. Povelja
je isprava kojom vladar sklapa neki ugovor ili dodjeljuje povlastice i imanja.
Ona sadri pominjanje imena boijeg, ime pisca, kome je namijenjena,
pozdrav, datum izdavanja, potpis, svjedoke, peat i sadraj. Najznaajnije
povelje srednjovj. Bosne su : Povelja Kulina bana, Mateja Ninoslava,
Stjepana II Kotromania i kralja Stjepana Tomaevia za Dubrovaku
republiku pisana u Jajcu 23.11.1461.g.
CRKVA BOSANSKA
Nastala je pod utjecajem bogumilskog uenja. Prve podatke o Crkvi bosanskoj
imamo krajem XII st. Do XII st. ovo uenje se uvrstilo u gotovo svim
zemljama Sredozemlja. Na razvoj Crkve bosanske utjecaj su imali bogumilski
pokreti u Bugarskoj, Makedoniji i Bizantiji, te pokret katara u Italiji,
Francuskoj i Njemakoj. Pripadnici su se zvali krstjanima, patarenima ili
bogumilima. Na elu Crkve je bio djed (did), ostali sveenici su su strojnici,
gosti i starci. Nije traila crkvene poreze, imala je podrku feudalaca jer
vlasteli nije bila konkurent, odricala se feudalnih posjeda. Sjedite poglavara
Crkve bosanske je bilo u Milama, u jednom izvoru iz 1404.g. slubeno je
nazvan gospodin episkup Crkve bosanske. Mjesto gdje je boravio djed
Crkve bosanske nazivalo se hia. Iz svetih knjiga sveenici su odabrali samo
ono to su smatrali potrebnim. Postanak svijeta su tumaili borbom dobra i
zla. Za Katoliku i Pravoslavnu crkvu bila je heretika crkva. Papa je poslao
svog izaslanika u Bosnu. Da bi izbjegao optube za herezu ban Kulin se aprila
1203.g. sa sveenicima Crkve bosanske i bosanskim narodom prividno
odrekao ovog uenja, taj dogaaj se zbio na Bilinom polju.
KATOLIKA CRKVA
U vrijeme bana Stjepana II Kotromania, u sastav Bosne ulaze i oblasti gdje je
ivjelo katoliko i pravoslavno stanovnitvo. Tako se poveao broj pripadnika
ove dvije crkve. I prije ovih zbivanja, Katolika crkva je krajem XI st. u Bosni
imala svoju biskupiju. Njen utjecaj na stanovnitvo Bosne nije bio jak. Pored
toga Katolika crkva nije imala znaajniji utjecaj na dravne poslove. Nije
mogla sprijeiti irenje i uenje Crkve bosanske. S tim nisu bile zadovoljne
rimske pape. Tokom XIII st. pape su pokrenule i kriarske ratove uz pmo
Ugarske. Ratovi nisu uspjeli. Kransku vjeru u Bosni irila su dva katolika
reda, dominikanci i franjevci. Dominikanci u Bosnu dolaze 1233.g. i zbog
svojih metoda njihov rad nije uspio. Sa dolaskom franjevaca oko 1291.g.,
katolianstvo se poinje razvijati. Izbjegavali su primjenu inkvizicije, nisu
primjenjivali nasilne metode preobraivanja stanovnitva. Izmeu 1340. i

1342.g. osnivaju franjevaku vikariju. Poslije toga poeli su da podiu i

franjevake samostane (Sutjeska, Visoko, Lava, Olovo, Srebrenika i dr).
vremenom su pridobili i bosanske vladare. U XV st. ostvaraju prevlast od
Crkve bosanske.
Zablude bosanskih heretika:
1. Postoji vei Bog ( stvorio sve duhovno i nevidljivo) i manji (sve tjelesno i
vidljivo);
2. Poriu da je Krist imao ljudski lik, nego kau da je imao prividno i zrano
tijelo;
3. Kau da Krist nije trpio i umro;
4. Kau da nije ni uzaao pravim tijelom;
5. Kau da je rimska crkva crkva idola i da potuju idole oni koji su te vjere;
6. Kau da su oni Kristova crkva i nasljednici apistola, imaju jednoga meu
svojima koji kae da je on zastupnik Isusa Krista i nasljednik sv. Petra;
7. Poriu sakrament priesti;
8. Osuuju sakrament pokore i kau da svako ko zgrijei treba da se
ponovno krsti;
9. Za sve grijehe kau da su smrtni i da se nijedan ne moe oprostiti;
10.Proklinju crkve, slike, kipove i sveti kri.
PRAVOSLAVNA CRKVA
irenjem teritorija bosanske drave, u sastav Bosne ulaze teritorije na kojima
je ivjelo pravoslavno stanovnitvo. Na teritoriji osvojenoj od srpskih
oblasnih gospodara, ostale su sauvane pravoslavne crkvene organizacije i
njihova sredita. Tokom Tvrtkove vladavine u sastav Bosne ulazi i manastir
Mileeva sa grobom svetoga Save. Pravoslavlje je bilo zastupljeno u ist. i
ju. oblastima srednjovj. Bosne. Sveenici pravoslavne crkve su bez ikakvih
potekoa obavljali svoje vjerske obrede. Gdje je bilo vjernika, podizane su
crkve i manastiri. Najznaajniji su bili smjeteni u Goradu, Dobrunu,
Mileevu i Savini. Pravoslavni sveenici su bili podreeni pekim
patrijarsima.