Muslimani u Hrvatskoj-kratka povijesna zbivanja

Kad razmiljamo o muslimanima u Europi, naa prva asocijacija je da su povezani s

imigrantskim zajednicama i da su sainjeni od ljudi ne-europskog podrijetla, Turaka, Arapa,
Pakistanaca i ostalih muslimana porijeklom iz bive europske kolonije, uglavnom politiki i
ekonomski imigranti su prva asocijacija ne-europejstva islama. Sudei prema diskursu
prosjenog promatraa, autohtono europski narodi nisu sljedbenici islama. Prema tome, islam
nije evropska religija. Te predrasude su razbijene javnim otkriem postojanja od autohtonih
europskih naroda koji su sljedbenici islama. U ovoj populaciji postoje i muslimanski skupine
ne-europskog porijekla-Roma, Tatara i Turaka, koji ive u Europi ve stoljeima (5-7 stotina
godine) i moemo ih smatrati europskim narodima. Prema dostupnim podacima o europskim
muslimanskim manjinama moemo doi do zakljuka da je islam europska religija stoljeima.
U procesu izgradnje nacije europskih zemalja islam je definiran kao religija drugih, primarno
Turaka i esto se naziva turska vjera. Uspon modernih ideologija temelji se na
nacionalizmu. U 18. i 19. stoljeu i definirao je postojea europska carstva.Tijekom uspona
nacionalizama u Europi, granice zajednice prema nelanovima veine su definirani kao ostalidrugi, prema vjeri, naciji i jeziku. Dakle, muslimani u jugoistonoj Europi postali su
kolateralna teta u bitkama raznih nacionalizama. Tijekom tih sukoba europski muslimani su
bili tretirani kao Turci i Azijati koji su doli u Europu iz Azije i trebaju se vratiti tamo.
Tijekom procesa nacionalizacije velika skupina muslimana u jugoistonoj Evropi postala je
prepoznatljiva, s karakteristikama razliitim od tradicionalnih znanja i predrasuda o
muslimanima. Oni nisu bili Turci, iako su dijelili istu vjeru s Turcima. Oni su bili Slaveni, ali
nisu se smatrali Srbima, Hrvatima, Makedoncima, Crnogorcima itd. U sluajevima gdje su
ivjeli kao manjina u veim muslimanskim zajednicama, oni odbili prihvatiti nacionalni
identitet vee skupine (tj. Pomaci i Turci u Bugarskoj, Gorani i Albanci na Kosovu i u
Makedoniji). Burna povijest evropskih muslimana u 20. stoljeu jo uvijek eka da bude
napisana. Evropsku javnost je privukla pozornost imigranata iz bivih europskih kolonija i
Turske. Izgradnja nacije, svjetski ratovi i hladni rata koji su uslijedili nije ostavio puno
prostora za znanstveno promatranje etno-religijskih skupina europskih muslimana. Takoer,
ivljenje u socijalistikim zemljama poput Albanije, Bugarske, Poljske, Sovjetskog saveza i
Jugoslavije samo je pomogao potisnuti probleme na stranu. Muslimanske manjine pojavile su
se u zapadnim medijima nakon pada Berlinskog zida 1989. godine i socijalistikog sistema u
istonoj Evropi. Za istraivae i javnost u zapadnoj Evropi bili su neto novo. Tradicionalni
europski diskurs u prolosti formirao je pogled o muslimanima kao drugima, koji ive u
dalekim zemljama i u udaljenim kulturama. Oni dolaze u Europu samo povremeno, kao
ratnici, u diplomatskim misijama, politiki ili ekonomski imigranti. Ideja da muslimani ive u
Evropi kao autohtona kulturea je novo, neobino i kontradiktorno to zamisliti kao dio
suvremenog evropskog identiteta. Zbog militantnih tendencija sunitskog islama u
devedesetim i dvijehiljaditim, etno-religijska skupina evropskih muslimana postala
zapaenija. Evropski muslimani pokuavaju se razlikovati od raznih bliskoistonih i sredinjeazijskih tumaenja islama. U procesu diferencijacije, dvije skupine europskih muslimani se
pojavili: imigranti i autohtoni europski muslimani. Muslimani ele pokazati da islam nije
monolitan kao to se percipira, ali postoje razlike unutar vjere. Jedna od njih je evropski
islam. Svrha promicanja evropskog islama je pokazati da Evropljani u zajednici gdje su
muslimani manjina (20-30 milijuna ljudi) u usporedbi s kranskim (protestantske, katolike,

pravoslavni) veina (cca. 400 milijuna ljudi) islam nije prijetnja. Evropski muslimani koriste
taj pojam i pokazuju da je islam religija Evrope. Postojanje islama kao religije evropskih
naroda takoer je koritena u krugovima koji su bili neprijateljski raspoloeni prema islamu.
injenica da je islam nekim europskim narodima zabrinjavajui prema ustaljenom poretku
stvari. U usporedba s veinom stanovnitva, poloaj europskih muslimana moemo
promatrati s pozicije od prije nekoliko stoljea prema poloaju katolika. Bez obzira na motive
za razvrstavanje evropski muslimani i dalje ostaju injenice da imamo dvije velike skupine
evropskih muslimana: imigranti ne-europskog porijekla i autohtone evropske muslimanske
narode. U prvom sluaju, islam stie u Evropi kao posljedica evropske kolonijalne vladavine i
potreba za radnom snagom. U drugom sluaju, islam stie u Evropu tijekom Osmanskog
carstva i bio je prihvaen od strane autohtonih populacija. Islam je organizirana religija, to je
djelujui kroz Islamsku zajednicu slino drugim svjetskim religijama, ima nadnacionalni
karakter, u organizaciji kroz Zajednicu svih muslimana na ovim prostorima. Ona nam pomae
u razumijevanju simultanosti od globalnih muslimanskih reakcija na dananje dogaaje u
svijetu. Kad promatramo islamske zajednice u Europi, moemo ih kategorizirati kao stare
(autohtone, etnike) i nove (iseljenike) islamske zajednice. U takvoj kategorizaciji postojanje
starih islamskih zajednica mjeri se stoljeima (300-600 godina postojanja). Stare zajednice
nalaze se uglavnom u jugoistonoj Evropa i one su uspostavljene tijekom Osmanskog
vladanja u Evropi. Nove zajednice posljedica su evropskih kolonijalnih osvajanja. One su
uglavnom u zapadnoj i sjevernoj Evropi u tradicionalnom kransko podruju, koji danas
tvore Evropsku uniju. U svemu tome postoji jedna iznimka - Hrvatska. Ako emo promatrati
zajednicu muslimana u Hrvatskoj, vrijeme stvaranje i okolnosti, to je jedna od europskih
islamskih zajednica koji su izraeni od doseljenika i njihovih potomaka. Njegova izrada pada
u vrijeme Austro-ugarske okupacije Bosne i Hercegovine, nakon Berlinskog kongresa 1878.
To je useljenika zajednica, ali za razliku od drugih novih europskih islamskih zajednica,
formirana je uglavnom od Evropljana - Bonjaka i Albanaca-koji su 90-95% muslimanskog
stanovnitva u Hrvatskoj. Ostaci su Romi, Turci i lanovi diplomatskog osoblje, studenti i
radnici imigranti. Objavljeni podaci po popisu 2011. u Hrvatskoj ukljuuju pregled etnikih i
vjerskih grupa koji pokazuje ukupan broj od 62.977 muslimana (1,47% ukupnog
stanovnitva) a podijeljen je na slijedee etnike grupe: 27.959 muslimani Bonjaci, 9.647
muslimani Hrvati, 9.594 muslimani Albanci, 6.704 Muslimani po nacionalnosti, 5.039
muslimani Romi, 2.361 muslimani drugih nacionalnosti, 762 muslimani neopredijeljene
nacionalnosti, 343 muslimani Turci, 217 muslimani Makedonci, 159 muslimani Crnogorci,
ostale etnike grupe (svaka manje od 100 osoba). Prema neslubenim procjenama Islamske
zajednice, 100-150 tisua muslimana koji trajno ive u Hrvatskoj.
Hrvatska i muslimani kroz povijest
Susreti Hrvata i islama seu daleko u istoriju. Prvi memoari mogu se nai u vrijeme arapskog
proboja na Mediteranu. Prvi val islamskog prodiranja u Evropu doao je uglavnom kroz
morske rute, drugi val dolazi koritenjem zemljinjih ruta, pod vodstvom Turaka. Ovo
razdoblje sukoba stvorilo je neke od dananjih temeljnih percepcija islama u Hrvatskoj. Iako
veliki dijelovi autohtonog stanovnitva u vrijeme osmanske vlasti prihvata islam, ipak islam
nije inkomporiran kao dio hrvatskog savremenog identiteta.U tom pogledu, islam ostaje
religija drugih. Oni koji nisu Hrvati i katolici su neprijatelji Hrvatske i katolianstva kao

hrvatske nacionalne religije. Situacija se mijenja u razdoblju nakon velikog turskog rata
(1683-1699.) i pauze od posljednje opsade Bea 1683. Be i Budimpeta kao simboli
vladajue Austrije i Maarske u Habsburgkoj monarhiji postaju glavni neprijatelji hrvatskog
nacionalizma kao ideologije nastajanja kapitalistike klase. Novoosnovana Hrvatska
kapitalistika klasa trai zajedniki identitet koji moe ujediniti jugoistone slavenske etnike
skupine u otporu na Austro-ugarsku imperiju u tendenciji su sudjelovanja u stvaranju
jugoslavenskog dravnog identiteta. Alternativni identitet kroatiziranja bio je pandan
jugoslavenskoj ideologiji. Hrvati su tvrdili da je Bosna i Hercegovina dio hrvatskog
nacionalnog teritorija i bosanski muslimani kao dio hrvatskog nacionalnog korpusa. Srpski
nacionalni ideolozi takoer su tvrdili da je Bosna i Hercegovina dio srpskog nacionalnog
teritorija i proglasila da su bosanski muslimani zapravo Srbi koji su izdali religiju srpskih
predaka. Trei u tom ideolokom sukobu su bosanski muslimani. Tvrdili su odvojenost
bonjakog identiteta i kontinuitet bosanske drave iz srednjeg vijeka i preko Osmanskog
carstva do danas. Taj ideoloki rat za duu Bosne i muslimana trajao je kroz 19. i 20. stoljee
pa sve do 1993. godine kada Kongres bosanskih muslimana ime Bonjak stavlja kao slubeno
nacionalno ime bosanskih muslimana.
Muslimani u Hrvatskoj u moderno doba
Doseljavanje muslimana u Hrvatsku u modernom dobu ulazi u tree stoljee s razliitim
intenzitetom i motivima. Prvi mezar nalazi se u Zagrebu na Mirogoju. Do Prvog svjetskog
rata 1914-1918. prisutnost muslimana u Hrvatskoj je sporadina i rijetka. Prvenstveno, oni su
bili mukarci koji su doli u Hrvatsku u potrazi za poslom. Hrvatska i Bosna i Hercegovina
nakon 1878. Su u istoj dravi, Austro-ugarskoj, a komunikacija ljudi i roba je puno lake.
Hrvatski i bosanski jezik su slini jezici iz istih juno-slavenskih korijena, koji je takoer
pomogao komunikaciju. Dugorono, to se pokazuje kao negativan trend u ouvanju identiteta
(vjerskog i nacionalnog). Tijekom Prvog svjetskog rata, zbog potrebe Austro-ugarske vojske,
1916. Osnovan je Ured vojnog imama u Zagrebu. U istoj godini, Hrvatska, kao jedna od
kraljevina Habsburke monarhije, slubeno priznaje islam. Imigracija muslimana u Hrvatsku
govori puno o osnovnim motivima za useljavanje, to se razlikuju u raznim segmentima
vremena. Sigurno, moramo razlikovati razdoblja rata i mira. Ekonomski razlozi su prvi motiv
za imigraciju u vremenima mira. Bosanski muslimani dolaze u Hrvatsku kao radnici i trgovci.
Radnici dolaze pripremljeni na teki fiziki rad za manju plau nego Hrvati. Uspjeni trgovci
koji su otvorili trgovine u Hrvatskoj su druga vrsta imigranata. migracije na raun
obrazovanja su rijetki do kraja Prvog svjetskog rata. Najbogatiji muslimani su imali priliku
poslati svoju djecu u najboljem obrazovnom centru Habsburke Monarhije (tj. Be,
Budimpeta i Prag). Ti centri su imali mnoge prednosti u odnosu na Zagreb. Pred kraj Drugog
svjetskog rata u Zagrebu i nekim drugim hrvatskim gradovima (Dubrovnik) postoji mala
islamska zajednica, koja je drala vjerske usluge za muslimane.
Hrvatski muslimani u Drugom svjetskom ratu
Za muslimana u Hrvatskoj situacija se ubrzano mijenja kada je Kraljevina Jugoslavija ula u
drugoi Svjetski rat 1941. Nakon nekoliko dana borbe, Jugoslavija je kapitulirala i rasprena
meu okupatore. Bosna i Hercegovina je postala dio nove drave-Nezavisna Drava
Hrvatska. Politiki vrh muslimana pridruio se novoj dravi. No ubrzo, pokazao se faistiki
karakter nove drave koji je zapalio oruani otpor. Antifaistikog otpor ima dva segmentagraanski i komunistiki. Civilno muslimansko stanovnitvo ujedinilo je razliite skupine

vjerskih i gradskih muslimana, koristei razliite oblike graanskog otpora. U ruralnim

podrujima civilno stanovnitvo pomoglo je uspostavljanju muslimanske samoobrane.
Muslimani su se borili na svim stranama u ratu. Uglavnom, oni su se pridruili partizanskom
pokretu pod vodstvom Komunistike partije. Drugi su se pridruili njemakim i hrvatskim
vojnim postrojbama. Suoen s etnikim prijetnjama fizikog istrebljenja muslimana bili su
spremni prihvatiti bilo kakvu vladu koja e dati oruje za odbranu od srpskih nacionalista.
Muslimani se u velikom broju pridruuju antifaistikom partizanskom pokretu i sudjeluju u
oruanom otporu protiv njemake okupacije. Rezultat ratnih zloina na podruju: migracije
muslimana u Hrvatsku, osobito u Zagrebu, kao glavni grad, ekonomski i drutveni centar
drave.
Imigracija nakon Drugog svjetskog rata
Nakon zavretka Drugog svjetskog rata, Bosna i Hercegovina i Hrvatska su opet u istoj
dravi, socijalistikoj Jugoslaviji. Migracije se nastavljaju s tri glavna razloga: ekonomski,
obrazovni i politiki. Kao ekonomski razvijenija od Bosne i Hercegovine, Hrvatska je
tradicionalno odredite za bosanske ekonomske emigrante. U socijalistikoj Jugoslaviji,
Zagreb je postao obrazovni centar, a privukla je studente i intelektualce koji preferiraju
liberalniji klimu u zagrebakom politikim krugovima. Bosanski rat (1992-1995) Hrvatska je
proglasila nezavisnost 1991. i to oznaava poetak Domovinskog rata za nezavisnost.
Muslimani (osobito Bonjaci i Albanci) pridruili su se oruanim snagama RH i borili se u
njihovim redovima uglavnom kao vojnici i doasnici. Bosanski rat je izbio nakon
referenduma za nezavisnost od 29.3. do 1.3.1992, i proglaenje neovisnosti u Bosni i
Hercegovini. Krvavi rat trajao je etiri godine i proizveo ogroman broj izbjeglica. Zbog svog
zemljopisnog poloaja Hrvatska postaje tranzitna taka za izbjeglice. Neki od njih se
privremeno naselili u Hrvatskoj. Islamska zajednica u Hrvatskoj bila je izravni sudionik
bosanskog rata. To je sudjelovanje bilo najoitije u prvom dijelu rata (1992-1993) kada je
muslimansko stanovnitva, uglavnom obiteljskim vezama, smjestilo veliki broj izbjeglica iz
susjednih zemlja. Pogotovo na poetku rata veliki broj izbjeglica doao u damiju u Zagrebu.
Ona je prva destinacija u potrazi za pomo. To je vrijeme stvaranja institucije bosanske
drave koju je Islamska zajednica u Hrvatskoj pomogla na mnogo naina. Nakon zavretka
rata 1995. godine veina muslimana izbjeglica vratilo seili preseliloo dalje u zemlje Evropske
unije, SAD-a i Kanade.
Hrvatski muslimani Iskustvo akulturacije
Ako promatramo razvoj Islamske zajednice u Hrvatskoj primijetiti smo da je skoro 100
godina od priznanja vjere islama u Hrvatskom saboru (27.04.1916.) predstavlja uspjenu
zajednicu koja je postala dio hrvatskog politikog sustava. Hrvatski muslimani idu kroz
proces akulturacije. S porastom broja muslimana roenih u Hrvatskoj u usporedbi s brojem
imigranata iz Bosne, dolo je do promjene u prioritetima vrijednosti. U prvoj generaciji
imigranata odnosima unutar obitelji odraava tradicionalnu bosansku muslimansku porodicu.
U drugoj generaciji, roeni u Hrvatskoj ili stigli u ranoj dobi, svjedoci smo generacijskih
pobuna i prihvaanje vrijednosti drutva u kojem su roeni ili su emigrirali. esto emo nai
bive lanove Komunistike partije ili mjeoviti brak, kao procesi novog identiteta protiv
tradicionalnih vrijednosti koje su njihovi roditelji zastupali. U treoj generaciji muslimanskih
imigranata u Hrvatskoj nalazimo prijelomnu toku. Postoji nekoliko moguih ishoda. U
prvom, muslimani su potpuno asimilirani u hrvatski okoli. Oni daju svojoj djeci

nemuslimanska imena, oni ne slijede tradiciju vie, oni troe (jedu i piju) stvari koje su
zabranjene muslimanima itd. Svoju prolost mogu pratiti samo u potrazi za precima,
porijeklu obitelji, imena i tako dalje. Drugi mogui ishod je da odaberu identitet temeljem
religije, kao osnovnog identiteta, a po pitanju nacionalnog da izaberu prema podruju u kojem
ive. Takvi danas sebe smatraju Hrvatima islamske vjere. Oni ne pripadaju vie na
tradicionalnim obrascima identiteta koji su njihovi preci donijeli, oni osjeaju da su na neki
nain drugaiji od autohtonih Hrvata. U treoj generaciji hrvatskih muslimana, moemo
otkriti pobunu nove generacije. Trei mogui ishod je prihvaanje obnovljenog bonjakog
identiteta. Djeca roena u Hrvatskoj prihvatila su moderni bonjaki identitet s religijom kao
dio bonjake tradicije. Oni su moderni, oni se koriste napretkom nove tehnologije, oni se
ponaaju poput svojih vrnjaka u Hrvatskoj, sluaju istu vrstu muzike, dijele iste generacijske
vrijednosti. Kad promatramo muslimane u Hrvatskoj, moemo ih nai u svim dijelovima
drutva. Kad itamo medije, mi moemo pronai muslimane u raznim drutvenim poloajima.
Mi smo ih pronali u medijima, politici, vladinim uredima, poslovnim ljudima, znanosti i
umjetnosti. Kljuno pitanje je njihova pozornost javnosti kao muslimana ili ne ele da se kao
takvi uope spominju, to je, naalost, ee.