“UDK 949.71:829.16 (T+3T) 2196 ‘YU ISSN 0351-2142 vorni znanstveni rad RADOVI 21 Zavoda za hrvatsku povijest Filozofskog fakulteta, Zagreb 1983 STALJINSKI OBRACUN S JUGOSLAVENSKIM PARTIJSKIM RUKOVODSTVOM U SSSR-u* Ivan Oéak uvoD U posljednje vrijeme u svijetu se mnogo pie i raspravlja o tzv. staljinis- titkim istkama u Sovjetskom Savezu, kao o posebnom fenomenu. Za Komu- nistigku partiju Jugoslavije fenomen Staljina i njegovih éestki predstavijaju posebnu stranicu njene povijesti upravo zbog toga Sto je na produzetku mnogih prijeratnih i poslijeratnih godina ta stranica bila potpuno zatvorena, zabranjena za Uitanje i izutavanje, o njoj se vi8e slutilo nego znalo iz rijetkih memoarskih kazivanja. Ono Sto se i znalo i koliko se znalo, uvijek se u partijskim krugovi- ma ili osporavalo ili drugatije tumavilo, Nakon XX. kongresa Komunistitke partije Sovjetskog Saveza (KPSS) odrzanoga 1956. godine i nakon tzv. »Tajnog referata N. S. HruSéova« u kojem je razobligen »kult Staljina«, odnosno stalji- nistigke Gistke i represije, saznali smo i o stradanju jugoslavenskih komunista, odnosno tistkama u KPJ. Ono Sto znamo danas u odnosu Jugolavena prema staljinizmu i staljinisti¢kim distkama saznali smo iz memoarskih zapisa Ante Cilige (1935)%, Zivojina Pavloviéa? (1940) ili od takvih »sibirskih robijaSa«, kao &to su bili Karlo Stajner,* Julius Baranovski,5 Agata Ore3ki,? Bozo KuStera.? Temom oznaéenom u naslovu jos se nije bavila detaljnije jugoslavenska, a jo manje sovjetska historiografija. Stoga ¢e ovo biti jedan od prvih po- kuSaja detaljnijeg istradivanja jednoga vainog segmenta staljinisti¢kih Gistki u redovima jugoslavenske emigracije u SSSR-u. 1 Ovo je fragment iz monografije na temu: »Jugoslavenska emigracija u SSR-u i staljinisti¢ke distke.« * Ante Ciliga, Liberte pour les proletaries emprisommes en U.R.SS. »La Ve- rites, Paris le 27. XII. 1935. i dr. Bilans sovjetskog termidora. Beograd 1940. ‘ Karlo Stajner, 7000 dana u Sibiru. Zagreb, 1971; Isti, Povratak iz Gulaga Zagreb 1982. 5 Julius Baranovski, Zatvorska i sibirska sjeéanja (1926—1957) Zagreb 1981; Isti, Sibirski led u srcu. Knj. 1—3. Zagreb, 1985, * Vlado OreSki i Milan Nikolié, Sibirski peat, Zagreb 1983. 7 Boto KuStera, Od Ugljena do Varkute. Zagreb, 1984. 6 RADOVI 81Za jugoslavenske komuniste i KPJ pitanje staljinisti¢kih Zistki osobito je te8ko i bolno kad se zna s kakvim su entuzijazmom, Ijubavlju i poStovanjem prije i za vrijeme rata govorilo i pisalo o SSSR-u, Staljinu i Kominterni. Sov- jetski Savez je izmedu dva rata bio jedina socijalistitka zemlja u kojoj je stvo- rena radnitko-seljatka drzava, koji je slu%io radnom narodu svijeta, pa i naSoj zemlji, kao primjer, SSSR je bio nada uzdanica i utoviste za sve progonjene komuniste poslije objave Obznane (1920), Zakona o za8titi drzave (1921) i Sesto- januarske kraljevske diktature 1929. godine. J. V. Staljin je smatran za vodu proletarijata titavog svijeta, a Kominterna kao Stab medunarodnog radnitkog i komunistitkog pokreta koji je prema karakteristici Josipa Broza Tita u prvim godinama dok je jo8 bio Ziv V. I, Lenjin »pruzala pomoé nagoj Partiji. Zahva- Yjujuéi pomoéi Kominterne na&a Partija je mogla da se orijenti’e na pravilnije zauzimanje stavova u nacionalnom i seljatkom pitanju... Kominterna je uti- nila izvjestan napor da se prebrodi frakciona’tvo u naSoj Partiji, Kominterna je doprinijela i Skolovanju nagih kadrova koji su bili u emigraciji itd...<® O Sovjetskom se Savezu u Jugoslaviji u ilegalnim uvjetima pisalo i vodila propaganda. Tajno se Sirila knjiga Augusta Cesarca i Miroslava Krleze o SSSR-u,* odréavala se predavanja o uspjesima prve socijalistiéke zemlje. Sve je to pridonijelo da je san i masta svakog naprednog ovjeka i narotito komu- nista bila da vidi zemlju svojih snova. Rijetkima je to uspijevalo. U SSSR su ilegalnim kanalima mogli odlaziti izmedu dva rata u prvom redu partijski funkcionari, koje je Kominterna pozivala na razne medunarodne kon- grese i savjetovanja, zatim mladi partijski kadrovi koji su slani na Skolovanje u Moskvu i napokon progonjeni komunisti koji u uvjetima diktature u Kralje- vini Jugoslaviji nisu mogli Zivjeti zbog Zestine progona policije. U SSSR-u su se u to vrijeme naili i kao emigranti biv8i sudionici oktobarske socjaliistiéke revo- lucije i gradanskog rata, koji se nisu smjeli vratiti u zemlju. Tu je bila koncen- trirana i veéa grupa nagih iseljenika iz Amerike i Kanade, koji su na poziv V. IL. Lenjina odmah nakon revolucije poteli dolaziti da pomognu u izgradnji socijalizma u SSSR-u,8> U Moskvi je, dakle, izmedu dva rata bila brojna poli- tidka i ekonomska emigracija. Sto se tite njihova Zivota i djelovanja treba re¢i da su bili potpuno potéinjeni uvjetima bivstva i rada sovjetske zemlje i sovjet- skih komunista. Svesavezna komunistiéka partija (boljSevitka) SKP (b) prozivijavala je iz- medu dva rata mnoge krize, Nakon smrti vode savjetske partije i sovjetske dr- Zave V. I. Lenjina i dolaskom na viast J. V. Staljina vodila se slozena borba u redovima SKP (b). Staljin je nastojao uévrstiti svoju poziciju pa je intrigama stvarao grupe oko sebe, za svoju podréku, da bi ih se kasnije oslobadao i istre- bljavao, a u prvom redu starih boljéevitkih kadrova. Tako su nastajale struje, grupe protiv kojih se kasnije vodila energitna borba. Zanimljivo je da su ko- munistitke partije pojedinih zemalja, kao sekcije — tlanice Komunisti¢ke in- * Josip Broz Tito, Cetrdeset godina revolucionarne borbe Komunistiéke partije Jugoslavije, Zbornik »Josip Broz Tito, Radni¢ka klasa i Savez komunista Jugo- slavije (1926-1977), Knj. 2, Sarajevo 1982, 336—337. Sa Vidi: Vuk Korneli (August Cesarec), Danainja Rusija, 1937; Isti, Putovanje po Sovjetskom Savezu. Na Uralu i na Volgi, Zagreb, 1945; Miroslav Krleda, Izlet u Rusiju, Zagred, 1925. "> Ivan Oéak, Jugoslavenski emigranti i 1985, SAD u Sovjetskom Savezu, Zagreb. 82ternacionale (KI), prenosile u svoje redove probleme i borbu analogno onoj koja se vodila u SKP (b). Taj i takav utjecaj shvatljiv je kad se zna dasu mnoge komunistike partije bile u ilegali, a njihova je emigracija materijalno i moralno zavisila od KI, odnosno SKP (b). Komunistitka partija Jugoslavije spadala je medu discipliranije sekeije Kominterne. Krajem dvadesetih godina susreéemo se s pojmom tzv. frakcionai- kih borbi, dijeljenih na »lijevec i »desne« frankcije, tj. na one koje su se pot- puno potéinjavale Kominterni i one koje su pokuSavale istupiti s nekim svojim pogledima, éesto oznaéavanima kao revizionistitkima. Kasnije ¢e ta borba u KPJ prerastati u osobne obratune, sve po uzoru borbe koju je od potetka dva- desetih godina vodio Staljin protiv svojih juteranjih saveznika — Trockoga — trockista buharinovaca i drugih. Cilj je ovog rada da pokate i proanalizira jednu od najstraviénijih stra- nica povijesti KPSS i KPJ — kad se J. V. Staljin obraéunavao s najvigim ju- goslavenskim partijskim kadrovima, koji su se naili izmedu dva rata kao emi- granti u Sovjetskom Savezu. © partijskim éistkama Za odnose jugoslavenske emigracije u SSSR-u i Kominterne i SKP (b) ka- rakteristiéna je tzv. institucija tzv. partijskih »tistki«. O perioditkim distkama u komunisti¢kim partijama rijeSeno je jo8 na Il. kongresu Kominterne 30. srpnja 1920. godine (za vrijeme V. I. Lenjina). Ondje je regeno da »Komunistitke partije svih zemalja u kojima komunisti rade le- galno, obavezni su da provedu perioditke tistke (preregistraciju) osobnog sas- tava partijskih organizacija, kako bi sistematski otistili partiju od sitnoburzo- askih elemenata koji su se neminovno prilepili«.? U Svesaveznoj komunistiékoj partiji (boljSevitka) u SSSR-u provedene su distke 1921, 1924, 1925, 1929/1930, 1933. Smatralo se da su te distke i preregistracije tlanstva »uévritivale redove partije, podizale njenu borbenost, jatale osjeéaj odgovornosti svakog @lana par- tije za rad w partijic.10 Radikalnije dgéenje Savezne komunistitke partije (boljSevika) u SSSR-u bilo je najavijeno na Ujedinjenom plenumu CK SKP (b) od 7—12. 1. 1933, go- dine. Prema odluci plenuma tistka se trebala provoditi u toku ditave 1933. go- dine. U travnju 1933. godine to je rjeSenje bilo ozakonjeno specijalnom Odlu- kom CK i CKK SKP (b) o distki u partiji.10 Prema odluci i razradenim pravilima CK i CKK SKP (b) tistka je imala zadaéu da uzdigne ideoloSki nivo élana partije, da politigki i organizacijski uévrsti partiju, da pojaéa povjerenje prema partiji milijunskih bespartijskih masa. Ta Ge se zadaéa za vrijeme tistke ostvariti: »a) provodenjem otvorene i poStene samokritike lanova partije i partijskih organizacija, b) provjeravanjem ® 2-041 Kongress Kommunistiéeskogo internacionala, Stenografigeskij otdit. Pe- terburg, 1921, 565. 1 KPSS v rezolucijah i resenjah sjezdov, konferencij i plenumov CK. Tom Pjatij 1931-1941, Moskva 1977. 89. 3a Isto, 83.rada svake partijske éelije sa stanovista izvrienja zakljuéaka i direktiva parti- je, ©) privlagenjem k radu Gistke radnih bespartijskih masa i d) &i8éenjem iz partije ljudi, koji nisu opravdali visoko zvanje élana partije«.!! Naravno, sve su te tistke u SSSR-u bile obavezne i za jugoslavenske emi- grante — tlanove SKP (b), ali i za one koji su ostali Slanovi KPJ, a Zivjeli su u SSSR-u kao polititki emigranti. Oni su prolazili gistku u onim mjestima i partijskim jedinicama gdje su radili, O rezultatima tistke u KPJ medu jugoslavenskim emigrantima u SSSR-u prvi put se raspravijalo na sjednici Politbiroa CK KPJ od 28. II. 1933. godine. Tu je, naime, rijeSeno da se donese rezolucija o rezultatima distke. Razlog tome bio je sukob s Kirschom (Dukom Cvijiéem) bivgim polititkim sekretarom CK KP4J, a od 1931. godine politigkim emigrantom koji je tvrdio da je provodenje &istke po direktivi Kominterne i SKP (b) mijeSanje u unutrainje stvari KPJ te da se pitanjem eventualne @istke treba baviti iskljutivo KPJ bez udjela dru- gih partija.¥* Partijsko je rukovodstvo na takav Cvijiéev stav reagiralo vrlo o8tro i nije se slozilo s njegovom Zalbom da je distka »pretresala posljedice or- g[anizacionog] sloma partije bez izutavanja uzroka«. Rukovodstvo je smatralo da je »éistka pretresala samo drzanje pojedinih part[ijskih] tlanova sa stano- vista partijske discipline, proverenosti vernosti KI [Komunistikoj internacio- nali] i likvidacije grupastva i frakcije, Netoéno je da je distka imala politiéku bazu, jer je rezolucija KI i odluka KI o pitanju part{ijskog] rukovodstva i bila polititka baza odluka komisija po distki«.1? Jedan od razloga Zalbe Dure Cvijiéa bilo je i iskljuéenj Marinié, njegove Zene, koja je bila od 1933. godine u emigraci iz KPJ Tatjane U pismu rukovodioca KPJ J. Cizinskog Gorkiéa, partijskom predstavniku pri KI, Gregoru Mitroviéu od 15. IV. 1933. Sitamo da se Tatjana Marinié Zali na rjeSenje komisije tistke koja, prema njezinim rijeéima, nije zadovoljila od- lukama Kominterne. Osim toga i sam Duka Cvijié je bio podvrgnut ispitivanju komisije za distke, Zbog svega toga veé 26. travnja 1933, na sastanku Privre- menog rukovodstva KPJ, (koje su saginjavali J. Cizinsky Gorkié, V. Copié i B. Parovié) doneseno je tajno »Rjesenje Privremenog rukovodstva KPJ 0 rezul- tatima distke«. Re’eno je: >1. Rezultati distke tlanova Kompartije Jugoslavije pokazuju da je odluka IK KI 0 neophodnosti provodenja tistke bila apsolutno pravilna i na vrijeme. Cistka je imala cilj: a) da ra8tisti atmosferu nepovjerenja medu drugo- vima i sumnje koja je vladala medu emigracijom; b) da organizacionim mje~ rama utjeée na ove elemente iz emigracije, koji su bez obzira na sve opomene produzili s rastvaranjem partije frakeionom i grupaskom borbom; c) preko pri- mjernih kazna drugova zbog nekomunistiékog ponaSanja na policiji i na sudu, da se podigne komunistitki moral u redovima partije i time pomoéi taéne pri mene komunistitkog viadanja nad organima klasnog neprijatelja; d) istraziti konkretne slutajeve, postojeée nesporazume o partijskom povjerenju. + Isto, 99. ua I, Oéak, Braéa Cviji¢i, Zagreb, 1982. # Arhiv Instituta historije radnitkog pokreta Hrvatske (ATHRPH), f. KI MF 107/429, Kut. 697. 84Privremeno rukovodstvo sa zadovoljstvom konstatira da je komisija IKK za Gstku anova KPJ u osnovnom pravilno izvréila zadaéu, koja joj je bila postavijena. 2) Na osnovi toga Privremeno rukovodstvo saglaSava se s konkretn'm odlu- kama Uistke i istovremeno istiée, da ono smatra potrebnim da se komisija za Gistku ne zadréava samo na realizaciji rjeSenja koji se tifu pojedinih anova, nego da s odjelom kadrova iz ove tistke izvede polititke zakljuéke nae partije o pitanju kadrova .. .« Na osnovi diskusije je zakljuéeno: a) da se objave rezultati tistke u Stampi s politi¢kim komentarom b) da se pojaéa odgoj élanova u duhu ispravnog komunistiékog ponaganja u sudu i za vrijeme istrage s tim ciljem da se odmah izdaju razradene direkti- ve: 1) pravila konspirativnog rada, 2) o viadanju za vrijeme istrage na sudu i 3) 0 znaéajnim poukama iz provala. ©) da se razradi zadaéa partije po liniji razvitka i odgoja boljgevikih ka- drova. 4) U vezi s pitanjem kadrova Privremeno rukovodstvo smatra potrebnim vet sada odrediti ove principe: a) vezu s radnitkim masama i seljaStvom s odjelom kadrova iz ove tistke, da iavede politike zakljutke nage partije o pitanju kadrova. Osim pitanja D. Cvijiéa i T. Marinié na dnevnom redu bila su pitanja veéeg broja anova KPJ koji su zbog raznih razloga bili iskljuéeni iz KPJ ili se tre- balo razmisliti 0 moguénosti njihova povratka u KPJ. Sto se tite konkretnih zakljuéaka komisije za éistku, Privremeno rukovodstvo stavlja u zadatak da se rjeSenje o drugu Kirschu (D. Cvijié) i da se posebno objasni k Zemu se odnosi nepotpuno shvaéanje organizacionih principa boljsevizma, ponaSanje prema ju- goslavenskom partijskom rukovodstvu. U rjegenju o Tatjani (Marinié), uzimajuéi u obzir uvjete rada i mjesto u ko- jem ona Zivi nudi se da se poSalje » ...sav materijal koji se odnosi na nju...«. RijeSeno je, takoder, da se svima onima »... koji su iskljuéeni u veéini!® sluga- jeva zbog grupne borbe i koji su dragocjeni za partiju (Dragatevac [Kosta No- Vakovié], Martinovié [J. Malikié], Makarjanc i Kerber [A. Mavrak]) da Sansa da se, u sluéaju priznanja svojih greSaka i otkaza od daljnje grupaike borbe, vrate za neko vrijeme u partiju. Predlazemo da se u takvim sluéajevima to za- pide u rjeSenju...<4 U vrijeme spomenutih partijskih Sistki u KPJ Cizinsky Gorkié objavljuje @lanak pod naslovom »O &i8éenju redova naie partijed® u kojem se osvrée na matenje éi8éenja redova partije i pouke koje iz toga slijede. On pie da tiSéenje redova partije od raznih antipartijskih elemenata ima posebno znaéenje u bor- bi »za svoju boljsevizaciju, za pretvaranje u borbenu, povezanu sa masama bolj- Sevigku partiju, sposobnu da vaspita i povede mase u konaénu bitku za viast sovjeta. 18 U originalu rusizam »v boljginstve« 4 V, bil}. 12. 45 »Klasna borbas, br. 2 (23—24) Mart—april 1934, 85.KPJ je tistkama 1932—1933. godine obuhvatila velik dio rukovodeteg ka- dra i znatan dio emigracije u SSSR-u. Sve te partijske tistke, medutim, nisu imale ni8ta zajedni&koga s krvavim distkama koje je provodio J. V. Staljin, na- kon ubojstva @lana Politbirao i sekretara lenjingradske oblasti S. M. Kirova. Istinu 0 krvavim Staljinovim Gistkam otkrio je na XX. kongresu KPSS 1956. godine generalni sekretar N. S. Hrustov u svom »Tajnom referatue 0 &istkama — likvidacijama koje je provodio Staljin, N. S, Hru8tov je tada re- kao: »... nakon nekoliko godina kad je socijalizam u nagoj zemlji bio u osnovi izgraden, kad su eksploatatorske klase bile uglavnom likvidirane, kad se sov- jetska druStvena struktura radikalno izmijenila, kad se socijalna baza za poli- tigke pokrete i grupe neprijateljske prema Partiji radikalno smanjila, kad su ideolo’ki protivnici Partije bili odavna polititki porazeni — tada je pokrenuto njihovo kainjavanje...«.7 Baé tada, reklo bi se bez suitinskog razloga (1935, 1937, 1938), potela je praksa masovnih represija pomoéu driavnog aparata, najprije protiv neprija- telja lenjinizma — trockista, zinovjevaca, buharinovaca, koje je Partija odavno polititki porazila, a poslije i protiv mnogih poStenih komunista, protiv parti skih kadrova koji su ponijeli teZak teret gradanskog rata i prvih vrlo tekih godina industrijalizacije i kolektivizacije, koji su se aktivno borili protiv troc- kista i desnih za pobjedu lenjinisttke linije u Partiji. Staljin je bio tvorac pojma >neprijatelja narodac, Hru&tov objainjava: »Ovaj je izraz automatski udinio nepotrebnim da se dokazu ideoloske zablude Sovjeka ili ljudi upletenih u neko sporno pitanje; ovaj je izraz omoguéio upo- trebu najokrutnijih kaZnjavanja krSeéi sve norme revolucionarne zakonitosti, protiv svakoga koji se na bilo koji naéin nije slagao sa Staljinom, protiv onih koji su bili samo osumnjiteni zbog neprijateljske namjere, protiv onih koji su bili na zlu...«.8 Obraéun s rukovodstvom KPJ Prva masovna hapgenja u SSSR-u starih Ylanova rukovodioca SKP (b) bila su Ijeti 1936. godine. Tom su prilikom uhapgeni najvi8i sovjetski rukovodioci: Zinoviev, Tomski, Smirnov, Rykov, Kamenjev, Buharin, Sokolnikov'® i dr. Ry- kov i Buharin su tom prilikom ostavljeni za drugi proces. Povodom tog procesa CK KPJ se obratio svom Glanstvu okruznicom od 3. rujna 1936. godine ovog sadriaja: »Proces protiv trockistiéko-zinovjevskih faSistitkih bandita, koji se nedav- no odrZao u Moskvi, pokazao je te agente fagistitke kontrarevolucije u svoj nji- hovoj gnjusnosti i odvratnosti. Izgubivsi nadu da bi ikada mogli ponovo steéi povjerenje radnitkih i radnih masa, koje su ih prezrele i odbacile zbog njihove zlozinatke borbe protiv ostvarenja genijalnog staljinskog plana — izgradnie socijalizma, trockisti¢ko-zinovjevski gadovi latili su se krajnjih najgnusnijih 1 Tajni referat N. S. HruSéova, Zagreb, 1970, 26. #7 Isto, 27. *8 Isto, 27. Tek u lipnju 1988. godine spomenuta grupa osudenih i tada likvidiranin posmrino je rehabilitirana (»Pravda«, Moskva VI. 1988.) 86sredstava borbe: teroristiékih akata protiv partijskih voda i voda sovjetske vla- sti u cilju da Partiju obezglave i da onda ponovo dodu na vlast. Narovito su ti podlaci napregli sve svoje sile da ubiju druga Staljina, svemu medunarodnom proletarijatu najmilijeg Zovjeka, tija je genijalna dalekovidnost osigurala gran- diozne pobjede socijalizma u Sovjetskom Savezu, toj uzdanici radnih i ugdjete- nih masa cijeloga svijeta. Da bi lakée ostvarili svoje podle planove, trockisti¢ko- jevske bestije srepile su se s njematkim fasizmom i faSisti¢kom tajnom mm (Gestapo) uz éju pomoé su ubacivali u Sovj[etski] Savez atentatore, koji su imali da ubiju druga Staljina i njegove najblize suradnike. U toku istrage utvrdeno je da je ubojstvo druga Kirova, jednoga od naj- divnijih neimara socijalizma, izvreno na osnovi odluke ujedinjenog trockisti- %ko-zinovjevskog kontrarevolucionalnog centra u kome su bili Zinovjev, Ka- menjev, Jedokimov, Smirnov, Mrackovski i Ter-Vaganjan. Blagodare¢i budnosti sovjetskih organa ostvarenje ostalih zlotinatkih pla- nova tih agenata medunarodnog faSizma osujeéeno je. Sovjetski sud izrekao je svoju osudu nad zloincima. Zlotinci su streljani, Medutim, pitanje zlotinatkog rada trockistiko-zinovjevskih bandita ne te se samo Sovjfetskog]Saveza i sovjetskog suda. To pitanje tite se joS i kako radnih i ugnjetavanih masa cijelog svjeta, tite se i nae partije i radnih i ug- njetavanih masa u zemljama Jugoslavije. Atentati koje su trockistiéko-zinov- jevski banditi pripremali na druga Staljina i ostale vode VKP b) jesu sastavni dio plana medunarodnog faSizma: plana izazivanja novog svjetskog rata i uni- Stenje Sovjetskog Saveza, koji vodi najodluéniju borbu za mir i bratsku slogu medu narodima. Duénost je naga da o zloginatkom radu trockistitko-zinovjevskih bandita obavijestimo Sto Sire mase i da taj zloginatki rad najodlutnije osudimo. Naga partija ima jo§ narotitog razloga da izrekne najodluéniju osudu nad tim zlotin- cima zbog toga Sto se u njihovim redovima nalaze dva perfidna tipa koji su nekada bili Hlanovi nae partije: Voja Vujovié®® i Ciliga®! Podlagina Voja Vu- jovié u toku niza godina lagao je Partiju da je prekinuo svoje veze sa trockis- titko-zinovjevskim banditima, s kojima je u zajednici ranije vodio podlu borbu protiv druga Staljina i rukovodstva VKP ). Istraga u vezi sa ubojstvom druga Kirova dokazala je da je dvolitnik Voja Vujovié, dajuéi izjave lojalnosti prema partiji i drugu’ Staljinu odréavao najtjeinje veze s kontrarevolucionarnim trockisti¢ko-zinovjevskim centrom, sa ubicama Kirova i organizatorima aten- tata na druga Staljina. Faiisti¢ki bandit dr. Ante Ciliga, koji je radi svog kontrarevolucionarnog rada bio nekoliko godina osuden na progonstvo, uz pomoé Musolinijevog po- slanstva u Moskvi doputovao je nedavno iz Sovjfetskog] Saveza i pokuSava da posije svoje podlo, kontrarev[olucionarno sjeme u Jugoslaviji i u redovima nage emigracije. Nikakve po8tede trockistiéko-zinovjevskom podlacu Voji Vujoviéu! * Vojo Vujovié (1897-1937) Vidi: Branislav Gligorijevié, Izmedu revolucije i dogme. Zagreb, 1983. * Ante Ciliga (1898) vidi: Ivan Ogak, Petar Stréié, Pisma Ante Cilige glavnom uredniku »Nove Evrope« Milan Curéinu (1936—1940), »Radovi«, vol. 20, Zagreb, 1988. 87Onemoguéiti svaki dodir s radnitkim i oslobodilatkim pokretom fagistié- kom banditu Ciligi!... «2? Ta okruznica svjedoti da je CK KPJ pod rukovodstvom generalnog sekre- tara CK KPJ Josipa Ciginskog Gorkiéa potpuno odobravao taj proces i dao di- rektivu u tom smislu svim svojim partijskim organizacijama: »Taj materijal bezodvlaéno dostavite svim partijskim organizacijama i da se pobrinete da svi partijski komiteti i organizacije pretresu pitanje zlotinatkog rada trockisti¢ko- -zinovjevskih kontrarev[olucionarnih] organizacija i da po tom pitanju zauzmu svoj stav...«.28 Na osnovi onoga Sto se kasnije dogadalo, moze se tvrditi da je to ujedno bio signal za radikalno &i8¢enje u viastitim redovima. Upravo u vrijeme Staljinova razratunavanja sa svojim protivnicima u sta- rim boljgevitkim kadrovima u Moskvi nalazili su se mnogi jugoslavenski poli- tiki emigranti pa su i oni pali u éuvenoj éistki. O tim dogadajima u Moskvi zabiljezeno je, ali vrlo kratko, u »Povijesti Saveza komunista Jugoslavije«: %istkama koje su dobile Siroke razmjere u Svesaveznoj komunisti- (boljSevika), oznatavajuéi kulminaciju Staljinovog obratunavanja sa starim revolucionarima, u Sovjetskom Savezu potela su hapSenja pojedinih funkcionera drugih partija. Inscenirani su sudski procesi mnogim istaknutim pojedincima medunarodnog komunistitkog pokreta, a neke partije poput KP Poljske i KP Koreje, bile su rasputene. U toku 1937—1938. godine pohapSeno je preko stotine jugoslavenskih revolucionara, neosnovano optuzenih da su ‘im- perijalistigki Spijuni’ i ’trockisti’, a zatim su vecinom streljani ili nestali bez traga...«.24 Medu politigkim emigrantima koji su u to vrijeme bili u Moskvi i koje su zadesile staljinistitke istke bili su i bivdi politigki sekretari CK KPJ: Filip Filipovié, Sima Markovié, Duka Cvijié, Jovan Mali8i¢ i Antun Mavrak. Filip Filipovié (pseudonimi: Bo8ko Bo8kovié, R. Baum, Karié) Medu najpoznatije sekretare CK KPJ spada svakako Filip Filipovié, poznat u SSSR-u kao Bo$ko Bo&kovié. Nedavno (1987) u Beogradu objavljeno je sedam knjiga njegovih sabranih djela, a osim toga o njemu postoji i opSirna litera~ tura.25 Roden 1878. godine u Catku, skolovao se u Beogradu, i u Petrogradu. Srbiju je morao napustiti nakon atentata na kralja Milana Obrenoviéa 1899, godine kad su potela gonjenja naprednih ljudi, U Petrogradu se Filip kao student po- vezao s ruskim socijaldemokratima i sudjelovao u burzoasko-demokratskoj re- voluciji 1905—1907. godine. Nakon zavrSenog Fiziko-matematskog fakulteta ® Arhiv CK SKJ, £. KI — 1936/314 (Potertao I. 0.) % Isto, (Potertano u originalu). * Povijest Saveza komunista Jugoslavije, Beograd, 1985, 152—153. * Olga D. Mitrovié, Filip Filipovié kao pedagog i metodi¢ar matematike »Nauka i priroda~, 1956; Pero Damjanovié, Filip Filipovié, Fragmenti za biogra- fiju. »Godisnjak grada Beograda«, knj. VI, 1859; Ubavka Vujosevié, Novi podaci delatnosti Filipa Filipoviéa, »Prilozi za isioriju ‘socijalizma«, br. 3° Beograd, 1966, U. Vujosevié i B. Gligorijevié, Pisma Filipa Filipovi¢a rukovodiocima Seljaéke internacionale u Moskvi 1926—1930. »Prilozi za istoriju socijalizma«, knj. 10. Beo- grad, 1976, Godine 1978. odrzan je u Beogradu znanstveni skup povodom 100-go- diinjice rodenja F. Filipoviéa. O tome vidi zbornik: Filip Filipovié, Revolucionarnz misao, Beograd, 1983; Duro Duraskovié, Osam sekretara Partije, Beograd 1982. i dr. 88Petrogradskog univerziteta zaposlio se u Demidovskom Zenskom zavodu, kao nastavnik matematike. Salje korespondencije u Beogradske »Radnitke novine« i »Borbu. Vraéa se u Srbiju 1912. godine i zapoiljava se na duznosti sekretara Radnigke komore. Razvija vrlo intenzivau agitatorsku i publicistigku djelatnost sve do prvog svjetskog rata. Nakon pobjede u Rusiji oktobarske socijalistitke revolucije F. Filipovié vrlo aktivno propagira tekovine revolucije te zajedno s povratnicima iz Sovjetske Rusije — sudionicima oktobarske revolucije — radi na osnivanju Komunistiéke partije. Bio je jedan od vrlo aktivnih osnivaéa i prvi sekretar Socijalistiéke radni¢ke partije Jugoslavije (Komunista) (SRPJ/K) 1919. Zbog svega toga naSao se medu prvima pod udarom policije. Uhapéen je u tzv. aferi Diamantstein kojom je policija na provokatorski nagin pokuSala likvidi- rati komunistiki pokret u zemlji optuziv8i Partiju za pripremu »boljgevitkog prevrata«.6 Pod pritiskom mesa i energitnog dréanja optuzenih »izdajnitki proces« je zavr8io u korist optuzenih. Kasnije, uoti Drugog vukovarskog kon- gresa SRPJ (K) (1920) vodi odluénu borbu s reformistima (centrumasima) Sto je naSlo odraza i u Programu KPJ na kojem je on najvige radio. Tim je pro- gramom odbijeno shvaéanje reformista da radnitka klasa moze bez revolucije, parlamentarnim putem doéi na viast. F. Filipovié je nakon kongresa Partije gdje je ponovno izabran za sekre- tara sudjelovao u opéinskim izborima te pobjeduje u Beogradu, gdje je izabran za predsjednika opéine, ali je policija vrlo brzo 27, VIII. 1920. rasturila novo- izabranu opéinsku upravu na éelu s F. Filipoviéem. Uskoro je suden na dvije godine robije zajedno sa 59 narodnih poslanika KPJ u tzv. Vidovdanskom procesu. Poslije robije na Treéoj partijskoj konferenciji (I—4. I. 1924) odreden je za delegata 2a Peti kongres Komunistitke internacionale na kojem je izab- ran za @lana Izvr’nog komiteta Komunistitke internacionale — tog najviSeg organa medunarodnog radnitkog i komunistiékog pokreta. Od tog vremena djeluie u emigraciji. Radi u Moskvi, zatim sudjeluje na Treéem kongresu KPJ u Beéu (17—22. svibnja 1926) Na tom je kongresu ponovno izabran za tlana CK KPJ, a nekoliko dana kasnije na sjednici Politbiroa CKKPJ odreden je za odgovornog urednika organa KPJ éasopisa »Klasna borba«. Zatim sudje- luje na savjetovanju rukovodeéeg aktiva KPJ u travnju 1928. godine u Moskvi na koiem su potvrdeni antifrakcijski zakljutci Osme zagrebatke konferencije. Filip Filipovié je nakon moskovskog savjetovanja doSao u zemlju na éelu novo Biroa CK KPJ da provede odluke Otvorenog pisma Kominterne Komu- nistigkoi partiji Jugoslavije i izvr8i pripreme za éetvrti kongres KPJ.27 U toku 1928. i 1930. F. Filipovié djeluie kao lan CK KPJ. Obavljajuéi tu duznost on predstavlja KPJ i Balkansku komunistitku federaciju na Savjetovanju s de- legacijom talijanskih komunista koju je predstavljao Luigi Longo. Osim toga predstavlja Jugoslaviju na Prvom evropskom seljatkom kongresu u Berlinu.?® Njegova svestrana aktivnost pojaéana je izborom na XI. plenumu JKKI 25. o%ujka 1931. godine za kandidata za tlana Predsjedni&tva Izvr’nog komiteta Komunistitke internadionale. Kratko vrijeme bio je na éelu Centralne rukovo- deée instance KPJ zajedno s Milosem Markoviéem, Vojom Semlekarom, Ivanom % Istorijski arhiv Beograda, f. 998 D — XXV — 922, ® J. Broz Tito, Borba i razvoi KPJ izmedu dva rata. Zbornik »Tito—Partijas, Zagreb, 1977, 34. % D, Duradkovié, Osam sekretara Partije. Beograd 1982, 39.Grietiéem i Petkom Miletiéem. Uskoro je povuéen u Moskvu i odreden da radi u Medunarodnom agrarnom institutu. Prisustvovao je VII. kongresu Komin- terne. U Agrarnom institutu bavio se teoretskim radom. Slijedile su teske go- dine kad su iz njegove blizine nestajali najodaniji partijski i kominternovski kadrovi. Narodito je te8ko bilo Sto je bio udaljen od operativnog partijskog rada u KPJ. © njegovim posljednjim danima pred hapSenje u travnju 1938. godine, malo se zna. Zna se da nije pripadao nijednoj frakeiji u KPJ, da je uvijek disciplinirano i dosljedno provodio liniju Kominterne. Stoga je sve zaprepastilo njegovo hapienje. Pouzdano se zna da je nestao u staljinskim distkama 1938. godine i da je posmrtno rehabilitiran odlukom Vojnog kolegija Vrhovnog Sovjeta SSSR-a 3. listopada 1957. godine. Dr Simo Markovié (pseudonim: Simié, Djimié, Milié, Semié) Sima Markovié, roden u Kraljeveu 1888. godine, Veé kao student Fizitko- -matematitkog fakulteta Beogradskog univerziteta isticao se ne samo kao talentirani matematitar nego i revolucionarnom aktivnoSéu, Godine 1907. po- stao je Gan srpske Socijaldemokratske partije. U znanstvenom planu — veé 1913. godine dobio je zvanje doktora matemati¢kih nauka, a 1914. 2vanje profesora Beogradskog univerziteta.® 1919. bio je jedan od inicijatora stvara- nja Socijalistitke radnivke patrtije Jugoslavije (Komunista), kao i inicijator njezina ulaska u Treéu komunistitku internacionalu. Na kongresu SRPJ(K) izabran je zajedno s Filipom Filipoviéem za sekretara Centralnog partijskog vijeéa. Djeluje kao narodni poslanik od kraja 1920. do polovice 1921. godine. Poslije Drugog kongresa KPJ izbaven je iz drzavne sluzbe. Godine 1921. na ‘Treéem kongresu Kominterne u Moskvi izabran je za tlana Izvrinog komiteta Kominterne. Zbog hapSenja u zemlji nakon neuspjelog atentata na regenta Aleksandra dio delegata na kongresu Kominterne u Moskvi ne vraéa se u zemliu nego ostaje u Betu. Tako je stvoreno nekoliko partijskih rukovodstava: Tevr8ni odbor u zatvoru, odnosno zamienitki izvrini biro i Zagranitni biro na éijem je éelu u Betu bio Sima Markovié. Tako razgraniteno ruko- vodstvo izazvalo je prve frakciona8ke borbe u KPJ.%° U frakcionim borbama u KPJ S. Markovié je bio voda »desne« struje. Nekoliko puta je izabiran za sekretara CK KPJ. Optuzen je, medutim, zbog svog shvaéanja kljuénog pitanja KPJ — nacionalnog pitanja, Svoje teze iznio je u nekoliko svojih knjiga: »Nacionalno pitanje u svetlosti marksizma« i »Ustavno pitanje i radnitka klasa Tugoslavijex. U svojim je radovima nacionalno pitanje tumatio kao ustavno pitanje, kao pitanje konkurentske borbe srpske, hrvatske i slovenske burzoa- zije u kojoi on nije vidio Siroke mase hrvatskog, slovenskog i drugih naroda koie su vodile borbu za svoja prava. Takav njegov stav izazvao je suprotstav- Jjanje u Kominterni koja je nacionalno pitanie u Jugoslaviji stavila na disku- siju na Petom plenumu Tzvrnog komiteta Kominterne. U diskusiji o tom vitanju sudjelovao je i J. V. Staljin, koji je stavove S. Markoviéa kao socijal- demokratske podvrgao o8troj kritici. S. Markovié je kasnije mnogo puta kri- tiziran zbog frakciona’tva, zbog tega je kao voda desne frakcije na Sestom * Dr Slavko Cvetkovié, dr Sima Markovié (Prilog za diografiju). »Prilozi za istoriju socijalizma-, br. 7. Beograd, 1970, 405, % Povijest Saveza komunista Jugoslavije, Beograd 1980, 8 n, dj, 56. BD, Duradkovié, 90plenumu CK KPJ u listopadu 1929. iskljuéen iz KPJ. Njegovo je pitanje ne- koliko puta stavljeno na dnevni red CK KPJ. U meduvremenu nekoliko puta je zbog revolucionarne djelatnosti hapSen i suden u Beogradu. Godine 1935. na zahtjev CK KPJ S. Markovié je morao emigrirati u SSSR U Moskvi je upuen na posao u Institut filozofije Akademije nauka SSSR kao znanstveni radnik. O tome je napisao u svojoj biografiji napisanoj u Moskvi 1936. godine: »... od 1, XI 1935. godine stupio sam na posao u Institut filozofije Komunistitke akademije (sada Akademija nauka) i spremam za Stampu nautni rad na temu: ’Dijalekti¢ki materijalizam i savremena fizike’, koji e krajem godine biti zavrien ... «® Nepoznato je da li je svoje posljednje djelo zavrsio i objavio, ali je poznato da je uhapSen 1937. godine i osuden na deset godina tamnice. Iz zatvora se nije vratio. Umro je negdje u sibirskim logorima, nepoznatog datuma, mijesta i groblja. Rehabilitiran 10. srpnja 1958. odlukom Vojnog kolegijuma Vrhovnog suda SSSR.% Duka Cvijié (pseudonim Kirsch, Karlovié) Duka Cvijié je, takoder, dobro poznat u naioj literaturi.3? Njegova revo- lucionarna biografija potinje 1912. godine kad je kao Sesnaestogodiinjak sud- jelovao u atentatu na hrvatskog bana Slavka Cuvaja zajedno s Lukom Juki- éem, Augustom Cesarcem, Kamilom Horvatinom i dr. Za to sudjelovanje u atentatu odleZao je tri godine u kaznionici u Sremskoj Mitrovici. To je bilo doba njegova revolucionarnog nacionalizma i romantizma. Godine 1919. kao demokratske stranke Hrvatske i Slavonije sudjelovat ée u osni- vanju Socijalistitke radnigke partije Jugoslavije (Komunista) (SRPJ(K)). Yaabran je za Yana Izvrinog vijeéa i kasnije glavnog urednika organa KPI lista »Borba«. Pogetkom 20-tih godina, za vrijeme ilegalnog djelovanja KPI istakao se kao blistavi publicist, kao lan CK KPJ i napokon 1927—1928. kao politiki sekretar CK KPJ. To su godine ne samo intenzivnog rastiSéavanja glavnih teoretskih pitanja u KPJ, nacionalnog, seljatkog pitanja nego i Zes- toke frakciona’ke borbe. Duka Cvijié je bio na éelu tzv. slijevec struje u KPJ, koja se dugo vremena smatrala predstavnicom linije Kominterne u KPJ. ProglaSenje Sestojanuarske diktature 1929. godine zateklo ga je ponovno u zatvoru. Zahvaljujuéi intervenciji njegovog druga iz djetinjstva Miroslava Krleze Duka je u veljati 1931. godine osloboden. Kratko je na slobodi, ali po- kuSava u Zagrebu i u nekim drugim gradovima da oZivi partijske organizacije koje su bile skoro potpuno razbijene kraljevskim aktom od 6. sijetnja 1929. godine, diktaturom, masovnim hapienjima i ubojstvima najvidenijih komunista. ‘Veé u listopadu iste godine morao je bjeZati iz zemlje — u emigraciju. U Betu je ukljuéen u rad Telegrafske agencije Sovjetskog Saveza i Balkansku federa- ciju. Zatim je odreden za urednika lista rijetnih brodara »Crvena dunavska straza«. U Berlinu se susreée s Georgijem Dimitrovim te ée za vrijeme Leipzis- kog procesa protiv Dimitrova sudjelovati u Londonu u antiprocesu u korist Dimitrova. Od sredine 1933. godine izdaje po direktivi KPJ list »Hrvatski put«, % Isto. * Cit. po: S. Cvetkovié, n. dj.. 405. "a Tre¢i kongres KPJ, Izvori za istoriju SKJ. Beograd, 1986, 398. 1, Otak, Braéa Cvijiéi, Zagreb, 1982; 513 D. Durakovié, n, dj. 97—127; Petar Potar, Stradanja Duke Cvijiéa. »Reporters, br. 954, 20. IX—4. X 1985. 1Koji je bio organ tzv. nacionalno-revolucionarnih grupa formiranih u zemlji. U toku 1934, i 1935. Duka ima problema i vodi diskusije s Josipom Cizinskim Gorkiéem 0 @istkama i o njegovom koristenju u partijskom radu. Ljuti 1935. Duka je prebaten u Moskvu gdje je zaposlen u Medunarodnom agrarnom in- stitutu, koji postaje u neku ruku oaza za partijske rukovodioce u nemilosti i pretposljednja stanica za tistke. Jugoslavenska delegacija na Sedmom kon- gresu Kominterne, ljeti 1935. godine, bavila se Dukinim pitanjem. © posljednjim danima Duke Cvijiéa koji su bili vrlo te3ki imamo neke podatke. O njegovoj situaciji Ijeti 1937. godine saznajemo detaljnije iz pisma Fleischera, partijskog predstavnika u Kominterni u Pariz, generalnom sekre- taru CK KPJ J. Citinskom Gorkiéu. 17. svibnja 1937. godine pisao je: »Veé sam ti ranije pisao i porutivao da je onaj inZenjer™ iskljuten iz partije, ali na tom se nisu naZalost kola zaustavila. Nedavno su iskljuéeni Gregor i Lich.3 [Vujovié], a danas Kresi¢ [Duka Cvijié]. Svi se kod Bradonje [Angaretis] dréali oéajno slabo, a osobito ovaj posliednji. Skandaloznijeg drzanja uopée u histo- riji nije nikad bilo. Nastupio ovjek kao Napoleon i na kraju oti§ao od Brado- nje manji od makovog zrnca. Lazna principijelnost, bolesna uobrazenost, drskost i nepartijsko drzanje — tako bi se moglo ukratko okarakterizirati njegovo istupanje. Pored drugih karakteristika koja mu je dana, najgora je gdje se veli o njemu kao o tudem elementu. Svi su oni skinuti s posla, a za sada drugoga dobili nisu. Osim toga, mali Napoleon nije poZeljan ovdje i traZi se da u najkraéem roku ode odavde, Isto tako je i Dragatevac,%* ostao bez posla. Stara ga Jelica (Jelena Stasova — predsjednica MOPR-a primjed. I—O) vige nizaSto neée da drii. I on je stajao pred Bradonjom, ali je sve ostalo pri starom, sa novim skoro ranijim karakteristikama. I on se rdavo driao. Sam mi je i on na vratu — a ja takvim ni8ta pomoéi ne mogu. Ali to je jo8 evijeée. Po ovome mozete da sudite kako mi je... O Sand-nu’7 sam vam veé ranije po- rutio. I's njim se je dogodila isto takva historija. Takoder i sa Erichom slabo stoji, jer ne samo Sto ne moze dalje kod Jelice da radi nego nije ni ovdie po%eljan. Pored toga Sto on uopée izgleda da ima ovdje lo’e druitvo. Odgo- vorni me pitaju tko ga je uopée poslao ovamo...«<* Izgleda da je ovog puta kainjavanje i bacanje sa posla upla%ilo i Fleischera. Ali sada on jo3 naravno osuduje krivee. On kao da predosjeéa: skoro ée i na Gorkiéa i njega do¢i red. Iz citiranih pisama slijedi da je Duka Cvijié iskljuéen iz Partije 17, svib- nja 1937. i da je poslije toga izbaden s posla. Vidimo da je svim iskljuéenjima prisustvovao Fleischer (Ivan Grietié) partijski predstavnik KPJ pri Kominter- ni. Vidimo, takoder, da je sa zadovoljstvom pratio »drskost« i »nepartijsko drianje« KreSiéa (Duke Cvijiéa), koji je tada radio u Medunarodnom agrarnom institutu. Ne znamo kako se nekoliko mieseci kasnije dria0 Gorkié i sam Fleischer kad je bio hapen i likvidiran. Ne znamo ni kako se drzao sam glavni optuzitelj — predsjednik Kontrolne komisije Kominterne Angaretis, koji ée tri * P, Damjanovié pretpostavija da je to Ivan_Grbié (P. Damjanovié. Komuni stika partija Jugoslavije, doktorska teza, knj. IT, 154). % Gregor — Grgur Vujovié, Licht — Rade Vujovié. Svi su oni kao i Voj» Vujovié nestali u staljinskim cistkama, % Dragagevac — Kosta Novakovié je takoder uskoro nestao w_staljinsk'm éistkama. 8" Sandon — Nikola Orovéanin, *® ATHRPH, f. KI 1937/83; f. KI MF 46/260, kut. 704, 92godine kasnije nestati u staljinskim tistkama, bit Ge likvidiran. Kakav hero- izam i kakvo je trebalo biti partijsko drzanje Duke Cvijiéa — nije jasno. Valjda se trebao smatrati krivim, kleknuti na koljena pred svojim sucima i udarati se kr8éanski u grudi i vapiti mea culpa. Znamo, medutim, da je nakon iskljutenja iz KP, izbaten s posla na ulicu. Mnogim pitanjima ne znamo odgovore, a postavijaju se druga vazna pita- nja: kakva je u Kominterni morala viadati straina atmosfera kad su bili takvi strani uzajamni odnosi iz kojih je izbijala tolika mrinja prema Duki? Tko je posijao i uzgajao takvu mrénju, nepovjerenje i jezuitsku netrpeljivost medu vlastitim drugovima? Zaito, kome je ona bila potrebna? Takvu atmosferu i takvu situaciju stvarala je, naravski, staljinistitka Kominterna, a sve se to automatski prenosilo u nacionalne partije. Pod maskom »uévrSéivanja partij- ske disciplines, »istoée partijee stvorena je atmosfera nepovjerenja, sumnje i straha. O posljednjim danima Duke Cvijiéa zna se da je poslije iskljutenja 1937. godine iz KPJ Zivio u Moskvi bez posla. Od éega je Zivio, teSko je reéi. Postoji podatak da su mu pomagali neki drugovi. O njegovim te&kim prezivljavanjima i Zivéanom slomu skoro se ni8ta ne zna. Zna se da je pisao pisma Staljinu, ali bez rezultata. Barica Debeljak, supruga Rudolfa Hercigonje (Mironova u Moskvi) sjeca se hapéenja svoga muza. Stanovali su tih kobnih godina u Moskvi u hotelu »Sojuznaja« na IV. ulici Tverskaja (danas Ul. Gorkog), K njima je Sesto do- lazio Duka Cvijié i vodio s Hercigonjom duge razgovore o polozaju u Jugosla- viji i Spanjolskoj. Jednog dana do8ao je Duka da posjeti Mironova. Mironov je leZao bolestan. Zadrzali su se u razgovoru do pola noéi. Pola sata kasnije do8li su agenti NKVD-a i uhapsili Hercigonju. Slijedeéeg dana Barica je 0 tome obavijestila Duku. Ovaj je rekao da je to pogre8ka, savjetovao joj je da se obrati u Kominternu Dimitrovu. Nekoliko puta se sretala s Dukom. Bio je, kae, évrsto uvjeren da Hercigonja nije ni8ta kriv i da ée se brzo vratiti. Medutim, krajem 1937. godine i Duka je uhapSen. Obojica se nikad viSe nisu vratila.3® Ne&to vie 0 posljednjim danima Duke Cvijiéa saznajemo od Karla Staj- nera, Koji je od 1932, godine boravio u Moskvi i bio na duznosti direktora tipografije Kominterne koja se nalazila u ulici Kominterne (danas Kalinjina), a kasnije 20 godina u Sibiru. Duku je znao iz Zagreba, a zatim se s njim susretao u toku 1935—1936. u Medunarodnom agrarnom institutu. Veéina bivSih rukovodilaca koji su ra: dili u tom Institutu bili su proskribirani, najprije odbageni, a zatim unisteni. Jednom je Stajner sreo na ulici Duku, bilo je to u jesen 1937. godine, Stajner se ne sjeéa totno mjeseca, ali kaze 4. studenoga, jer je toga dana takvog da- tuma on sam bio uhapéen. Prilikom tog susreta Duka mu je isprigao da ga je portir hotela »Sojuznaja« izbacio rijetima: — Evo, tu su vam stvari, ja imam nalog da vas vise ne pustim unutra Tog dana je Duka izbaéen na ulicu. Sto da radi? Molio je Stajnera da mu pomogne, da ga negdje smjesti. Pomogao mu je iako je znao da je svaka pomoé i veza s politemigrantom izbaéenim iz stana opasna. Odveo ga je u ® AIHRPH, f. MG 40/XV — 15 — Sje¢anje Barice Debeljak. 93dvoriste tipografije — tu je imao neko skladiste, otistio u njemu jedan ugao, naSao tak negdje krevet i uselio Duku. Nadao se da to neée nitko primijetiti. To je, medutim, primijetila neka zubarica, susjeda, koja je inage reflektirala na nove prostorije i Stajner je pozvan svom pretpostavljenom u Kominterni — Vasiliju Kolarovu, koji ga je upitao: — Koga skriva, koga si uselio u prostorije svoje tiskare? — Biveg osnivata i jednog od rukovodilaca Komunistitke partije Jugo- slavije. Kolarov mu nifta nije odgovorio. Uskoro je Stajner i sam bio uhapien, ali narayno, ne zbog Duke Cvijiéa. Stajner nije znao kad je whapSen Duka. »Mnogo godina kasnije — negdje 1942. godine — kaze Stajner — sreo je u zatvoru u Sibiru u Noriljsku nekog Nehamkina anarhista. Taj je bio u za-~ tvoru jo8 iz carskih vremena. Za vrijeme sovjetske viasti osuden je na 25 go- dina, ali je u zatvoru bio pod blazim rezimom nego komunisti. Taj anarhist mu je ispritao da je u Suzdalju 1938. godine bio zajedno s Dukom Cvijiéem i je prema rijetima Nehamkina uhapien 1937, godine. Inaée je Suzdalj cijeli sistem manastirskih zgrada. U jednoj od njih, u hladnim kamenim ar- hijerijskim palatama iz XV—XVIIL. stoljeéa nekoé su driani zatvoreni »naj- opasniji komunistic, Iz tog je zatvora rijetko koji zatvorenik izi8ao Ziv. Anar- hist je tvrdio da je Duka Cvijié tu bio pogubljen. Danas se zaboravilo da je u Suzdalju u staljinska vremena bio zatvor, dolaze dobronamjerni i zna- tizeljni turisti da se nasladuju ljepotom srednjovjekovne arhitekture. Dakako nitko i ne spominje &to je ovdje bilo joS u nedavnim staljinskim vremenima. Duka Cvijié posmrtno je rehabilitiran 1957. godine. Slijedeéi sekretar CK KPJ bio je Jovan Mali8ié. O njemu poznatijem u emigraciji kao Milan Martinovié, sakupio je potetne biografske materijale D. Duraskovié', ali se podaci o njemu mogu naéi i u drugim publikacijama.!? J. Mali8ié roden je u Danilovgradu 1902. godine. Kao mladié sudjeluje u prvom svjetskom ratu, Nakon rata u kojem je ispoljavao svoje patriotske osjeéaje za Crnu Goru, nastavio je Skolovanje u utiteljskoj Skoli u Danilovgradu. Kao dak uéiteljske &kole upoznao se s idejama oktobarske revolucije te je nakon osni- vanja Socijalistitke radniéke partije Jugoslavije (Komunista) 1918. postao njezinim lanom. Od tada zapoginje njegova polititko-partijska aktivnost. Iz njegove polititke biografije saznajemo!? da je od 1920, do 1924. god. bio Glan Okruinog komiteta Sto osporava D. Duroskovié.# Emigrirao je iz zemlje 1923. godine u SSSR. Od 1924. godine tan je SKP(b). Zavrdio je u Lenjingradu Vojnopolitiéku akademiju, te je u razdoblju 1927—1928. bio predavaé u Komunistitkom univerzitetu nacionalnih manjina Zapada (KUNMZ). Nakon otvorenog pisma Kominterne Komunisti¢koj partiji Jugoslavije 1928. godine poslan je u zemlju na ilegalan rad. Na Cetvrtom kongresu KPJ u studenome iste godine izabran je u CK KPJ, a uskoro za K, Stajner — 0 Duki Cvi ka). 4B, Duraskovié, Osam sekretara partije, Beograd 1982, 173—184. #2 J, Broz Tito, Sabrana djela, tom 2, Beograd 1977. Registar, 348. # Isto. 4D, Duraskovié, n. dj., 175. 'u, 10.11 1979, Magnetofonski zapis — (autora zbir- 94politigkog sekretara CK KPJ.!5 Od tog vremena djeluje u vrlo teskim uvjeti ma diktature. Njegov zamjenik Duro Dakovié u to je vrijeme ubijen, a Mali8ié se 1931, godine vraéa ponovno u SSSR. U to je vrijeme partijsko rukovodstvo istupilo s parolom oruzanog ustanka. Taj je poziv donio mnogo Zrtava Partiji pa je kasnije unatot heroizmu komunista bio osuden kao pogreSan. Mali8ié je u toku 1932—1935. zavr&io Institut Crvene profesore — odjel filozofije, nakon %ega je ponovo neko vrijeme predavao na jugoslavenskom, sektoru KUNMZ-a. Od 1936. do 1938. nalazio se u Spanjolskoj gdje je sudje- lovao u gradanskom ratu, Bio je neko vrijeme komandant vojne Skole inter- nacionalista. Nakon povratka iz Spanjolske 1938. godine uhapéen je, optuzen za izdaju i suden na 15 godina robije. Nestao je u nekom sibirskom logoru. Posmrtno je rehabilitiran u lipnju 1958. godine odlukom Vojnog kolegija Vr- hovnog suda SSSR.‘ Nakon skidanja s polozaja sekretara KPJ J. Malikiéa dolazi Antun Mavrak (pseudonim Baner, Blaser, Marié, Kerber).!7 Roden je 30. lipnja 1899. u Trav- niku u radnitkoj obitelji. Srednju Skolu zavr¥io je u Travniku, a zatim se u Zagrebu upisao na Pravni fakultet gdje je 1920. godine postao lan KPJ. Radio je u studentskom klubu »Epur si mouvec, od 1923. godine ureduje list >Omladinsku borbus, a od 1926—1927. suradnik i urednik organa KPJ »Bor- be«.!8 Kasnije je suradivao u »Proleteru« i organu austrijske KP »Die Rote Fahne«. Objavio je i broSuru »Zahtjevi besposlenih«, Djeluje u zagrebatkoj partijskoj organizaciji. Na sjednici Oblasnog vije¢a Nezavisne radnitke partije Jugoslavije (NRPJ) za Hrvatsku i Slavoniju od 30. rujna 1924, godine izabran ye za @lana tog foruma. Nakon odlaska u emigraciju sekretara Oblasnog komiteta KPJ za Hrvatsku i Slavoniju Ante Cilige zamijenio ga je na toj duinosti. Tu duznost obavlja vrlo kratko jer je zbog éestih progona zagrebatke policije iste godine morao napustiti Zagreb. Odlazi u Bet gdje ga austrijska policija hapsi i Zeli izrutiti jugoslavenskim vlastima, ali zahvaljujuéi akciji me- dunarodne javnosti to ne dine. Poznati pisci tog vremena Karl Kraus i Henry Barbusse uputili su, naime, pismo austrijskom ministru pravde u vezi s izruée- njem jugoslavenskim krvnicima »jugoslavenskog bjegunca Mavraka« i mole da »ne povredi najosnovniji evropski pojam Zovjetnosti«.5° Nakon izlaska iz beékog zatvora i protjerivanja odlazi u Pariz i rukovodi radom u jugoslaven- skoj sekciji KP Francuske. U toku 1930. godine u Betu je élan Zagranitnog biroa, lan je Centralne rukovodeée instance KPJ u kojoj su osim A. Mavraka djelovali jo3 F. Filipovié, N. Kovatevié, A. Seremet i Vojo Semlekar. Krajem rujna Mavrak i Seremet su pozvani u Moskvu.5! U to vrijeme ga je Izvrini komitet Kominterne maznatio za sekretara Centralne rukovodete instance KPJ.% Sve do proljeéa 1932. godine djeluje vrlo aktivno, narotito na sanaciji i “ J, B, Tito, Sabrana djela, tom 2, 348, “© D, Duraskovié, n. dj, 184 Malisi¢eva supruga Nona Silovié — sovjetska obavjestajka nestala je krajem rata takoder u Staljinovim éistkama. Antun Mavrak, Grada za monografiju — Gradu istrazio, prikupio i pri- premio Stojan Milos, Sarajevo 1985/86. “ Josip Broz Tito, Sabrana djela, tom 4, 361. “ ATHRPH, ZB-S-14/30-1. »Zaitita Covjekax, br. 23—24, 20. V. 1928. 5 »Borbas, br. 100, Zagreb, 15. XII, 1928. 8 J, Broz Tito, n. di, 4, 361. 95razradi stanja u KPJ, U travnju 1932. godine je opet u Moskvi, prisustvuje na XI. prosirenom plenumu IK KI. Istog mjeseca optuzen je zbog navodnog su- djelovanja u unutarpartijskom grupaSkom i frakcionakom djelovanju. Nakon iskljuéenja iz KPJ poslan je na rad u tvornicu »Sijemastroj« u Rostov na Donu.® Pitanje njegova povratka u KPJ postavio je sekretar CK KPJ Josip Cizinsky Gorki¢a na sjednici CK SKJ u sijetnju 1934. godine.5+ Po svoj prilici tada je preveden na rad u tvornicu automobila »ZIS« (Zavod imena Staljina) u Moskvu gdje je uhapien u veljazi 1938. godine. © njegovim posljednjim danima u Moskvi svjedoti Karlo Stajner, autor knjiga »7000 dana u Sibiruc. Jednog dana sreo je Antuna Mavraka, koji mu se obratio s molbom za pomoé jer je izbaten na ulicu iz hotela u kojem je stanovao. »Tada je Mavrak bio veé smijenjen sa svih partijskih funkeija i is- kljuéen iz KPJ, a sve po direktivi Kominterne, koja je provodila onakvu po- litiku koja je najvi8e odgovarala njoj, njezinim dogmama i Sablonima. 4. Zelio je da ide spavati kod NKVD-a, jer je osjeéao da ga nitko ne smije pri- miti. Medutim, ja sam naSao jednu sobicu kod svog skladistara, u krugu svog preduzeéa. U njoj je kasnije spavao i Duro Cvijié, koji je do8ao u situaciju slignu Mavrakovoj. Donio sam Mavraku i jednu deku. Sad je mogao mirno spavati. Nudio sam mu neto i novea. Nije htio odmah uzeti. Ogito da mu je bilo jako te3ko. Na kraju je ipak uzeo 100 rubalja.., Donosio sam mu hranu i knjige. Mnogo je Gitao. Inaée, bio je jako obrazovan, visok intelektualac, dobar teoretiéar i praktitar marksizma. Osjeéao se kao da je u zatvoru. Bilo mu je sve to neshvatljivo.. «#5 Stajner kaze da je testo razgovarao s Mavra- kom, te da je, unato® te’kom polozaju, potpuno odbaten, bio pun vjere u pobjedu revolucije, socijalizma, za koje je bio u stanju da podnese sve moguée Zrtve i stradanja. Vjerovao je u konatnu pobjedu socijalizma u svojoj ii ali je vezao tu pobjedu uz veliku borbu, uz slogu svih naroda Jugoslavi Prema podacima K. Stajnera Mavrak se nalazio u glavnom zatvoru NKVD-a — Lubjanki. To je bio specijalni zatvor u kojem su primjenjivane metode psiholo&ke smrti, Pa dodaje: »Mogu pomisliti da je takvim metodama bio podvrgnut i Mavrak, revolucionar, Govjek, drug, koji je uza sve to — duboko vjerovao u ljepotu i snagu due ruskog naroda, u Lenjina i njegov Oktobar. Ostao je do kraja uspravan kao najévr8¢i hrast, dosljedan sebi i svojim idealima .. 57 Posmrtno je rehabilitiran odlukom Vojnog kolegijuma Vrhovnog suda SSSR, 1963. godine, Jedan od svjedoka tih vremena je i Julius Baranovski, koji je odlezao u sibirskim logorima punih 20 godina, ali se vratio Ziv. O naéinu likvidacije na’ih komunista kaze: »Dodivio sam i to da su me neki klevetali, Sto mi sluzi kao potvrda da je smrt Mavraka, kao i nekoliko stotina Jugoslavena u staljinskim éistkama do- brim dijelom bila vezana za klevetnike i naivne koji su imali povjerenje u NKVD. One koje istraga nije uspjela prisiliti da priznaju neku izmisljotinu, ‘A. Mavrak — Grada, 17. Isto. % Isto, 251. * Isto, 252. 57 Isto, 254. 96a njih je od svih uhapSenih bilo 90%, taj su narod sudili tzv. osobni sovjeti SSSR-a i oblasne i pokrajinske trojke koje su bile sastavljene od predstavnika NKVD-a [Narodni komesarijat unutranjih posloval, drzavnih i partijskih or- gana... «58 Josip Citinsky (Milan Gorkié, Sommer, Bursch i dr.) Medu polititkim sekretarima CK KPJ je i Josip Cizinsky Gorkié koji nije bio u Moskvi tih godina kao ostali. U povijesti KPJ ostao je kao najkontro- verznija i vrlo dugo najzagonetnija liénost, jer mu je biografija do nedavna bila pod velom tajne i nepoznata. Sad se o njemu vide zna.5? Roden 1904. godine u Sarajevu u porodici ée3kog radnika doseljenoga krajem proglog stoljeca u Bosnu kao struénjaka. Josip je zavrsio u Sarajevu trgovatku akademiju, tu je uSao u SKOJ i KPJ 1919. godine. Kao sedamnaesto- godi’njak bio je sekretar Gradskog komiteta SKOJ-a Sarajeva, a uskoro za- tim sekretar Okruznog komiteta SKOJ-a za Bosnu i Hercegovinu. Prije od- laska-u emigraciju (1923) bio je iskljuéen iz trgovatke akademije i nekoliko puta hapien, Bavio se novinarstvom. Na Drugoj partijskoj konferenciji u Betu na kojoj je sudjelovao rijeSeno je da ga se pofalje u Moskvu na studij. U SSSR-u je odmah zaposlen u Propagandnom odijelu Kominterne jer je znao ne- koliko jezika (njematki, francuski i ée¥ki), Od 1924, do 1926. bio je lan Izvr8- nog komiteta Sportinterne zatim élan Izvrinog komiteta Komunisti¢ke omla- dinske internacionale (IK KOI) i od 1928. do 1930. organizacioni sekretar KOI. Na Cetvrtom kongresu KPJ u Dresdenu 1928. godine izabran je u CK KPJ. Ljeti 1932. Kominterna ga postavlja za rukovodioca Privremenog rukovodstva (PR) KPJ. Zajedno s “lanovima PR Vladimirom Copiéem i Blagoje Paraviéem bori se za konsolidaciju i organizaciono uévrSéenje KPJ nakon teSke krize izazvane Sestojanuarskom diktaturom kralja Aleksandra. Na Sedmom kon- gresu Kominterne Gorkié je istupio s referatom u kojem je karakterizirao polozaj KPJ i naéin rjeSenja osnovnih pitanja strategije i taktike KPJ. Na savjetovanju u Moskvi u kolovozu 1936. godine rjeenjem Izvrinog komiteta Kominterne postao je generalni sekretar CK KPJ, a Josip Broz Tito njegov zamjenik. Do »hitnog« odlaska u Moskvu u srpnju 1937. godine J. Cizinsky Gorkié djelovao je iz sjedi8ta Politbiroa — Pariza. Rukovodio je u emigraciji s KPJ, bavio se njenim kardinalnim pitanjima, realizacijom rjeSenja Cetvrte partijske konferencije KPJ, 0 obrazovanju komunistitkih partija Slovenije i Hrvatske, kao i pitanjem jugoslavenskih dobrovoljaca u nacionalnooslobodi- laékom, antifagistitkom ratu u Spanjolskoj. Cinjenice potvrduju da je J. Ci- dinsky Gorkié u Parizu 1937. godine dobro znao za tistke u Moskvi u Kojima su nestajali najpoznatiji jugoslavenski partijski kadrovi. O tome titamo u pismu Fleischera (Ivana Gréetiéa) partijskog predstavnika KPJ u IKKI u Moskvi od 27.VI 1937.: »Uzasno smo ogolili. Ostali su uglavnom takvi ljudi zbog kojih sam ja posijedio i koji mi svakodnevno krv piju. Sve sami grijeinici % Isto, 282. ® D, DuraskoviéOsam sekretara Partije. Beograd, 1982; Nadezda Jovanovié, Je li u razdoblju 1934—1937. M. Gorkié bio protiv jedinstvene jugoslavenske dr- dave, »Casopis za suvremenu povijest«, 1/1983; Ista, Milan Gorkié (prilog biografije) »Istorija 20. veka«, br. 1/1983; I. Otak, Josip Cizinsky Gorkié. Poéetak revolucio- narnog puta. »Radovi«, vol.17, Zagreb, 1984; Ivan Otaik, Gorkié — Zivot, rad i po- gibija. Zagreb, 1988. i dr.; Isti, Gorkié i Sportinerna, »Povijest sportas, br. 64/1985; Botidar JakSié, Covek svog vremena, »Knjizevne novines, Beograd, 1986. 7 RADOVI 7i nezadovoljnici kojima ste nekada obeéavali brda i doline, a kada vide Flei- schera ili negdje o njemu govore, onda mu bezuvjetno spominju i oca i mater. ‘A oni se nadalje mnoze. Napr. ovih je dana onaj ing. Richter [Adolf Vajs] iskljuéen iz partije i naravno da misli da sam mu ja to pomogao. Uostalom, on je jedno dubre. I od njega si se izvukao. Potpisao nisi, nego sam to ja poslije tvog odlaska udinio. I naravno, meni se pige gnjili liberalizam...« Dalje kaze, da je spomenuti primjer »Jo& evijeées, jer »doduse jo8 uvijek on nita ne radi, ali se ipak Seta na svjeZem zraku, dok to za nekoliko drugih ne mogu da retem. Prosto pojela ih magla...« To je bio odgovor na pismo ge- neralnog sekretara Josipa Cizinskog Gorkiéa od 31. V. 1937. u kojem ga pita: »Javi mi koga je od na&ih ljudi pojela magla, To treba da apsolutno zna- mo... «6? Na prigovore i pitanja koji su medu Slanovima KPJ u zemlji nicali u vezi s likvidacijom najodgovornijih rukovodioca SKP(b) i sovjetske dréave"! Gorkié odgovara: »Neki naivni drugovi postavljaju ovo pitanje: kako je mo- guée da su se takvi ljudi koji su desetke godina proveli u rad{nitkom] pokretu tako nisko srozali. To je neizbjezna logika frakcijske borbe partije. Tko se bori protiv partije i njenog vodstva, taj ne mode Zeljeti partiji uspjeha. Na-~ suprot, oni rade sve da te uspjehe uspore ili onemoguée i na tome poslu, htio on to ili ne, on se obavezno sreée s klasnim neprijateljem, i ako je zaslijepljen svojim frakeijskim interesima, onda se s njima povezuje i u stvari postaje njegovim oruzjem. Sluéaj s trockistima nije prvi sluéaj u istoriji radnitkog pokreta...< Zatim dodaje: »...onima koji kazu: ‘sve je to dobro i pravilno, ali Sto je trebalo Sovjetskom Savezu da u danainje vrijeme upriliguje takve javne procese koji 3kode njegovu ugledu’. Netoéno je da ti procesi Skode ug- ledu SSSR. Nasuprot, oni jataju ugled SSSR-a medu proleterskim masama, jer dokazuju kako proleterska drzava nemilosrdno postupa s onima koji rade suprotno interesima radnika i seljaka. Ti procesi raskrinkavaju ratne pripreme i planove hitlerovskog i japanskog fagizma. Ti procesi, dalje, predupreduju proleterijat i demokratske pokrete u kapitalisti¢kim zemljama da se guvaju trockista, da se bore protiv njih i da ih polititki uni8te, Sto je SSSR trebao da sakrije pred svjetskom javno8tu diverzionu djelatnost hitlerovskih i ja~ panskih potpaljivata rata?... Zar bi za ofuvanje mira bilo korisno da se sve to sakrivalo od svjetske javnosti? Nema sumnje da je ovim procesima ukazana velika pomoé onim snagama koje se bore za mir...« I zavr8ava kategoritkim zakljuékom: »Onim simpatizerima koji ne razumiju boljSeviéku nepomirljivost prema svemu onome Sto Steti proleterijatu i narodu, savjetujemo da ozbiljno promisle o svim ovim argumentima i da se odluée na koju ée stranu: na stra- nu SSSR, mira i Sovjetanskog napretka ili na stranu rata i fasizma. Koleb- Ijivost u ovoj prilici nema mjesta.°? Sve ovo svjedoti da je Gorkié znao 8to se dogada u Moskvi i duboko je vjerovao da Staljin ima pravo kad disti Partiju. © Gorkiéevim posljednjim danima svjedoti Rutti von Mayenburg, aust- rijska komunistkinja i dugogodiinja obavjeStajka IV. odjela Crvene armije, a koja je od 1938. do 1945. zivjela u Kominternovskom hotelu »Luxu« u Moskvi. U svojim sjeéanjima pige: ® AIHRPH, f. KI MF-46/260, Kut, 704. Vidi: »Radnik«, 11. IX. 1936, ® M. Gorkié, O boljsevitkoj nepomirljivosti. »Proleter«, br. 2. februar 1937. 98>A kako je to bilo kod Jugoslavena? Njihov glavni govornik na Sedmom kongresu Milan Gorkié bio je 1937. pozvan u Moskvu. Ofito nije znao da su Staljinovi ‘organi’ traZili da pod svoju vlast dobiju i one sovjetske i komin- ternine Ijude koji su bili u inozemstvu. Kao Sto Stakore mame u stupicu po- moéu slanine, i pred njih su izi8li s pozivom ili naredbom, pod bilo kojim izgovorom, da dodu u Moskvu, i brojni dospjege u stupicu. Tako i Gorkié. Iz Beta se djelomice vozio viakom skupa s Fritzom Glaubaufom, tada se oprostio od njega da bi poSao zrakoplovom do Lenjingrada i ondje su ga pri slijetanju dogekali NKVD-ovei...«® Ruth von Mayenburg nastavija: »i Tito je 1937. primio takav nalog, ali ga iz nekih razloga nije poslu’ao; odluka koja ga je vjerojatno spasila da ne dospije u vrtlog tistki. Godinu dana poslije kad je ipak doputovao u Moskvu, Kominterna, Sto znagi Dimitrov, imenovala ga je generalnim sekretarom njegove partije... «. Treba reéi da se ta sjecanja ne podudaraju sa nekima drugima. Naime, sam Gorkié kake da je iz Pariza kupio aviokartu do Lenjingrada (moZda preko Beéa?). Zatim, prema drugim podacima nije uhap§en na aerodromu u Lenjin- gradu nego kasnije u Moskvi. Sto se tiée drugih Jugoslavena, autorica pie: »Tri brata Vujoviéa — Voja, Rade i Grgura — uhapsi8e jednoga za drugim u »Luxuc; nestali su bez traga Vojin sin, pod imenom Michel Auclair, poznati francuski glumac, i Vojina Zena pokuSala je zaludu nakon rata doznati pojedinosti o njegovoj sudbini. Oba brata Cvijiéa, Stjepan i Duka, lanovi vrlo brojne jugoslavenske kon- gresne delegacije. Duku sam poznavala kao testog gosta obitelji Waltera Fischera u Domu Schutzbunda, nisu pali u partizanskoj borbi protiv Nijemaca nego su podijelili sudbinu s Nijemcima — zrtvama Zistki u Rusiji. Vi8e stotina funkcionera i emigranata brojne jugoslavenske kolonije u Moskvi tako je tih stragnih godina desetkovano da Tito, otputovavai 1936. u Pariz, prilikom reg- rutiranja dobrovoljaca za medunarodne brigade koje su imale po¢i u pomoé ugrozenoj Spanjolskoj republici, nije se mogao nadati nikakvom odazivu iz Moskve. Veliko mnoitvo jugoslavenskih boraca doilo je u Spanjolsku iz same zemlje... «6 Istine radi, ovome treba dodati da je unatoé distkama iz Moskve u Spa- njolsku otputovalo iz SSSR-a 78 jugoslavenskih dobrovoljaca. A moglo je i Posljednje razdoblje Zivota i djelatnosti J. Cizinskog Gorkiéa vezano je njegovim »hitnim« odlaskom u Moskvu na poziv Kominterne. Svjedoci govore © njegovu raspolozenju prije odlaska, o uvjerenju da ée sve biti u redu. A njegova prepiska s partijskim predstavnikom u Moskvi Fleischerom (I, Grée- tigem) potvrduje da je znao sve o staljinovim hapSenjima u Moskvi. Drugovi su ga tak upozoravali neka ne ide. Mogao je, naravno, da ne ide, da utini ono Sto su udinili neki do njega, Ali on to nije mogao utiniti, Radije se Zrtvovao nego da bude izdajica. Bio je uvjeren da ée ga gorka éaSa zaobiGi. Prevario se. Do8avai u Moskvu morao je ekati da ga netko primi. Ne znamo to je sve pokuSavao. Ali svakako nije mirovao. Sigurno se pokuSavao povezati sa svo- jim pokroviteljem u Kominterni, sekretarom IKKI D. Manuilskim (navodno je u njegovoj sobi u hotelu »Lux« bio uhapen). Malo se zna o tome Sto je Ruth von Mayenburg, Hotel »Lux«, Wien: Ulstein, 1981, 179. Isto. 99prezivljavao tih dana. Napokon u studenome 1937. godine bio je primljen, ali u zatvor. Za njim su se zauvijek zatvorila vrata Lubjanke ili Lifortovog vojnog zatvora. Toéne optuzbe éemo mozda saznati jednom kad se (ako se) otvore arhivi Komiteta driavne sigurnosti SSSR-a. Na osnovi istrazivanja mogu se pretpostaviti ovi razlozi njegova hapSenja: 1, hapSenje Gorkiéeve Zene Betti Nikolajevne Glan, koja je uhapSena ranije, a bila je direktorica najveGeg moskovskog parka kulture i odmora zvanog »Maksim Gorkie, 2. velike provale u Zagrebu u prosincu 1935. godine i neuspjela akcija s francuskim brodom »La Corse« koji je trebao prevesti iz Jugoslavije 500 dobrovoljaca, 3. nedavna tvrdnja dra Pere Damjanoviéa 0 moguéim kombinacijama jugoslavenske vlade na osnovi pregovora s ministrom inozemnih poslova SSSR-a Litvinovim, 4, izjave i prituzbe jugoslavenskih drugova koje je NKVD perfidno ko- ristio kao politiéko pokriée za staljinove zamiSljene i ostvarene obraéune i represije. Cizinsky je osuden (ako je osuden?) 1. studenoga 1937, godine. Prema jednim podacima osuden je kao »engleski Spijunc, prema drugima kao »Spijun kralja Aleksandrac, kao »neprijatelj narodac, kao >trockist«, kao »apsolutni krivae za sve provale i izdajstva u KPJ«. Sve ée te optuzbe trajati i pratiti ime Cizinskog Gorkiéa dugo, i unatot XX. kongresu KP SS i Tajnom referatu N. S. Hru8tova. Iz dokumenata o rehabilitaciji Citinskoga saznajemo da je osuden 1. studenoga 1937. godine od Vojnog kolegija. Znamo takoder iz spo- menutog dokumenta da je 31. oZujKa 1956. godine bilo postavijeno pitanje njegove rehabilitacije, te da je 7. travnja iste godine rehabilitiran. Medutim, za razliku od svih spomenutih sekretara CK KPJ nestalih u staljinisti¢kim Xistkama, Josip Cizinsky Gorkié je rjeSenjem Kontrolne partijske komisije CK KPSS, 20. lipnja 1956. godine, rehabilitiran u SSSR-u kao generalni se- kretar CK KPJ. Dobio je, dakle, ak i partijsku, tj. politi¢ku rehabilitaciju sto je u SSSR-u jo i danas rijedak slutaj. Cizinsky Gorki¢ je rehabilitiran i po- litidki. Njegova konaéna rehabilitacija u zemlji dodla je mnogo kasnije. Potetak njegove rehabilitacije u zemlji zapoteo je jo8 u listopadu 1940, godine, na V. zemaljskoj konferenciji KPJ u Dubravi kad je u vrlo oitroj diskusiji, od svih diskutanata koji su ga napadali i osudivali, jedino Josip Broz Tito u tada opasnoj situaciji izjavio je: »Ne valja sve prebacivati na Gorkiéa. To je davno bilo. Danas na nas pada odgovornost... . «® Zna se da je Josipa Cizinskog Gorkiéa naslijedio Josip Broz Tito, ali je malo poznato Sto je Tito morao prefivjeti u Moskvi prije nego 3to je primio od Kominterne mandat generalnog sekretara. Sto je prozivio kad je krajem kolovoza 1938. godine stigao u Moskvu, sam o tome kaze: »I ja sam bio optuzen pred Kontrolnom komisijom da sam trockist. Moja navodna pripadnost troc- kistima ‘dokazivala’ se jednim pasusom iz historije SKP(b), koju sam prevo- dio. No, kada je uhapSen Copié — tek smo bili kod druge glave — ostao sam * Peta zemaljska konferencija KPJ. Beograd, 1980, 200. Prema tvrdnji sovjetske pisateljice Ide Markovne Radvoline, radilo se o prijevodu najkompliciranije IV glave »Kratkog kursa SKP(b). Urednik ili kontro- tor je prijevoda bio njezin mui. 100da radim sam. Morao sam danju da radim u Kominterni, a noéu da prelamam u Stampariji. Bio me oklevetao jedan omladinac, jugoslavenski Nijemac, folks- dojéer iz Osijeka, koji zapravo nije radio kod nas nego u njematkoj partiji, a ‘nju8kao’ je po nasim stvarima. Tada mi je mnogo pomagao Florin koji je bio predsjednik Kontrolne komisije Kominterne. Bili smo vrlo dobri prijatelji i on mi je govorio da ée sve biti u redu, da oni znaju kako stoje stvari. I Bozo Maslarié se tu zalagao jer smo zajedno objagnjavali da formulacija koju sam ja dao nije trockistiéka. I tako sam na kraju uspio da se odbranim... «7 Tito navodi, takoder, i sluéaj Kamila Horvatina, koji je bio uhapien, a on je o njemu trebao da napige negativnu karakteristiku. O tome se sjeéa: »Citav niz nagih Ijudi bio je tada uhapien, skoro niko nije bio vani. Dali su mi tada da pigem karakteristike za one koji su lezali u zatvoru ’Kakve karakteristike?” — zapitao sam, ‘Ja ih ne poznajem dovoljno?’ Kad su trazili da ipak kazem koga bolje poznajem rekao sam: ’Horvatina’. I on je veé bio uhapien. ’Pi8i o njemu! — kazali su. Napisao sam tu karakteristiku objektivno: iznio sam da je Horvatin teoretski dobro izgraden, da je sposoban da nije iz radnitke po- rodice veé da je intelektualac, da ima i malogradanskih osobina, ali da je vrlo popularan itd. Na kraju su mi rekli: Potpi8i...! «6 Evo sto je tada pisao Tito o Kamilu Horvatinu: »Hagen, pravo ime Kamilo Horvatin, Poznajem ga odavno, od 1922. godine, ali ga poznajem samo prema kazivanju drugih, litno sam se, pak, upoznao i radio s njim 1926. godine, in- telektualac. Bio je ranije nacional-revolucionar i zbog atentata na namjesnika Hrvatske 1912. godine bio uhap3en i proveo u zatvoru dvije godine. Kada sam se upoznao s njim bio je lan Hrvatskog oblasnog komiteta i urednik nageg partijskog lista "Borba’, Pripadao je lijevoj frakciji u kojoj su bili Cvijié, Rajko Jovanovié i drugi, u vrijeme kada smo vodili borbu pro- tiv te frakcije. Imao sam susrete s njim prije toga i stoga mogu da dam nje- govu karakteristiku prema tom periodu. Ranije njegovo ophodenje s radnicima nije bilo najbolje, posjedovao je nekakvu intelektualistiéku crtu, nije imao pravo partijsko ponaSanje, i to je odbijalo ljude. Ljudi nisu mogli da daju svoju formulaciju, jer ih je on gledao s visine. Zbog svog ponaSanja nije se svidio radnicima. Iako je u toj frakeiji bio sa Cvijiéem koji je 1928. godine proveo s nama tri sedmice u policiji, vidio sam da nije toliko jako zarazen *frakciona’tvom’ kao ostali, Bio je veoma oprezan, pa je tak na jednom aktivu, gdje je vodena diskusija o frakcionaskoj borbi, priznao izvjesne greéke, ali ne sve. Toliko zagrizeni frakciona’ kao drugi on nije bio. Sada sam se upoznao s njim kada je kooptiran u CK umjesto Senjka (Vladimir Copié). Valja reéi da su kod njega jo ostali poneki intelektualisti¢ki ostaci ophodenja s radnici- ma. Sto se tiée konspiracije — veoma je oprezan, nema povjerenja u ljude. Veoma je konspirativan, éak mislim da u konspiraciji suvise pretjeruje; ona kod njega prelazi u bojazan. Po mom ubjedenju, napravio je veliki korak na- prijed u svom ophodenju s Ijudima, mada su jo8 uvijek prisutni izvjesni ostaci takvog ponaSanja s visine. U Partiji je od 1919. godine. ©" Tito—Partija — Izbor tekstova, 77. ® Josip Broz Tito, Uspomene iz predratnih godina, »Cetrdeset godina. Zbornik se¢anja aktivista jugoslovenskog revolucionarnog radnitkog pokreta«, Knj. 3, Beo- grad, 1960, 9. * Josip Broz Tito, Sabrana djela, Tom 2, 87. 101U vezi ovom karakteristikom treba primijetiti: Prvo — ona nije potpi- sana iako Tito sam kaze da su mu rekli: »Potpi8ile, Sto je on i uéinio. Drugo, datumi: Uredni8tvo sabranih djela Josipa Broza Tita stavilo je datum »4. mart 1935.« koji ne odgovara stvarnosti. Jer, prema podacima druga i biografa K. Horvatina Marka Zovka — Kamilo nije mogao biti uhapSen 1935. godine, nego u jesen 1937. godine. U prilog tome govori i Zinjenica da su saéuvana Horva- tinova pisma iz Moskve — sinu Damjanu. Prvo je od 24. II. 1937.70 drugo da- tirano 1937, godine i treée pismo upuéeno majci je od 12. IV. 1937. Ona, da- kako, nisu mogla biti pisana u zatvoru. Prema tome, datum od 4. oZujka 1935. godine, ne odgovara stvarnosti. Josip Broz Tito mogao je pisati tu karakteristi- ku tek poslije, u kolovozu 1938. ili 1939. godine kad je pozvan u Moskvu gdje se u Kominterni brinuo za viastiti opstanak i opstanak KPJ, koju je Komin- terna namjeravala likvidirati. Sluzbeni stav CK KPJ prema Gistkama i likvidaciji biviih rukovodioca KPJ imamo u dokumentu pod naslovom »Iskljuéenje« koji je CK KPJ objavio u »Proleteru« br. 1 od 1. svibnja 1939. godine. Tu je i politika ocjena »isklju- éenih iz redova KPJ«, ali u to vrijeme veé pogubijenih jugoslavenskih partij- skih rukovodioca. Ovdje se konkretno navode imena sekretara i Hlanova CK i komuni ta: Sime Markoviéa, Duke i Stefeka Cvijiéa, Jovana MaliSi¢a (Mar- tinoviéa), Josipa Cizinskog Gorkiéa, Antuna Mavraka, Ivana Gréetiéa, Sime Miljuga, Kamila Horvatina, Rade i Grgura Vujoviéa, Vladimira Copiéa, Vilima Horvaja, Gojka Samardiéa, Koste Novakoviéa, Alima Seremeta i dr. Svi su oni optuzeni kao elementi »koji su naoj partiji i radnitkoj klasi nanijeli goleme Stete u toku niza godina svojim frakcijskim i grupaSkim borbama, vezama sa klasnim neprijateljem, varali K[omunistigicu] I{internacionalu], svojim des- truktivnim radom kotili razvitak partije i na taj natin obezglavijali pokret radnitke klase Jugoslavije i tako pomagali klasnom neprijatelju...« Ocjene i optuzbe zaista te&ke, ali neistinite. Evo Sto o toj ocjeni kaze, da- kako kasnije, nakon razobligenja Staljina i njegovih distki generalni sekretar CK KPJ Josip Broz Tito: »... mi smo tada, u osnovi, prihvatili onakve in- terpretacije osude ovih nadih drugova u SSSR-u kakve su o njima dali zva~ niéni sovjetski organi... «7 Ovoj ocjeni mislimo treba dodati: :Zahtjevom Kominterne da CK KPJ potvrdi iskljuéenje iz KPJ, kao i karakteristike koje su imali pisati ili davati iz raznih pobuda vlastiti drugovi u SSSR-u, potvrdujuéi njihov nestanak, na % Marko Zovko, Kamilo Horvatin. Zagreb, 1980, 134. % Josip Broz Tito, n. dj. Tom 4, 173. Kasnije u vezi s izdanjem »Sabranih djela« Josip Broz Tito dodao je slijedeéi komentar: »S obzirom na dugotrajnu neizvjesnost u kojoj se nalazila nasa Partija i na opasnost da bude raspustena od strane Kominterne, Sto su iskoristili pojedini elementi za svoju frakcionasku, de- struktivnu akeiju, i s obzorom na kolebanje, narogito u redovima intelektualaca, izazvana prvenstveno nekim zbivanjima u SSSR, na8a Partija se nagla pred naj- tezim zadatkom da oguva jedinstvo svojih redova, Jedinstvo Partije i cijelog revolucionarno-demokratskog pokreta bilo je u_to- liko neophodnije sto se na’a zemlja nalazila neposredno pred fasisti¢kom agresijom i pred opasno8éu zavodenja totalitarnog sistema viadavine po uzoru na fasistiéke zemlje, uz oZivljenje najgorih strana Sestojanuarske diktature. Stoga je svaka ne- vjerica u socijalizam ugrozavala jedinstvo revolucionarnih redova i objektivno slu- Zila nepriitelju. Iz tih razloga smo, vodeéi energiénu borbu za jedinstv Partije. te Pojave kvalificirali kao trockizam i neshvatanje osnovnih zadataka Partije, koja Je stajala neposredno pred revolucijom...« (Josip Broz dito, d. dj. Tom 4, 97) 102CK KPJ je faktitki prebatena historijska odgovornost za nestale u staljinovim distkama. Medutim, uéinjeno je to, dakako, pod pritiskom Kominterne u ime »boljgevitke disciplines, kojoj se moralo potdinjavati rukovodstvo KPJ. Time je NKVD za hapienje i ubijanje komunista ostao Gist, nevin, jer je uspio odgovornost prebaciti na leda upravo onih koji su za to bili najmanje od- govorni. Kasnije ée 0 Zrtvama staljinisti¢kih distki rei Josip Broz Tito: »Naravno da su to bili nevino osudeni revolucionari... Njihovu rehabilitaciju treba do kraja sprovesti, bez obzira na to 3to je medu njima bilo i zagriZenih frakciona’a koji su nanijeli i niz drugih teSko¢a na&oj Partiji. Prema tome, jedno su osude za frakcionastvo i tu mi nemamo Sta da mijenjamo u naSim tadaSnjim ocjenama. Medutim, sasvim je neSto drugo — tudoviino i do krajnosti nehumano — osu- diti na smrt i streljati revolucionare i svoje dojuéerainje drugove kako je to Ginio Staljin.? PokuSaj da se raspusti Komunistigka partija Jugoslavije U nizu zlodina koje je Staljin svojom politikom represija udinio u redovi- ma svoje i stranih partija i kao kruna svemu pripremao se jo8 jedan — raspu- Hanje KPJ. I 0 tome postoji nekoliko dokaza. Prvi je u tom smislu izjava Ge- orgija Dimitrova. Sekretar Kominterne Dimitrov ovako je ocrtao kadrovsku i uopée situaciju u KPJ krajem 1938. godine. Na zahtjev Tita od 17. listopada da ga primi, jer mora hitno u zemlju »jer rukovodstvo treba da bude definitivno u zemlji i da nema smisla da sjedi u Parizu«. A kakvo rukovodstvo? — zapitao me je Dimi- trov. Ostao si tamo ti, Valter, koji treba da ideS u zemlju. Sreéa je tvoja i za Partiju, da si ipak bar ti ostao jer je inate bila rijet o tome da se KPJ raspu- sti...« © moguéoj likvidaciji i raspustu KPJ u to vrijeme imamo i dvije sluzbene izjave, Prva je »Otvoreno pismo élanovima KPJ«, koje je sastavilo partijsko rukovodstvo 1939. godine o savjetu Kominterne. Ovdje je reteno da su 1937. godine »... u redovima na¥e partije i u njenom rukovodstvu otkriveni Spijuni i neprijatelji partije i radniéke klase, Time je klasni neprijatelj bio teSko po- goden, ali u partiji i oko partije u to vrijeme podgli su glave razni karijeristi, frakcionaii, trockisti itd, misleéi, da je sada do8lo vrijeme, da dohvate partiju u svoje ruke, da je unutarnjim grupagkim j frakcijskim borbama razbiju i upro- paste. ..«78 Na osnovi takvih ocjena same KPJ, na XVIII. kongresu KPSS odrzanom od 10. do 21. oZujka 1939. godine visoki partijski funkeionar D. Z. Manuilski u svom referatu dao je te3ku ocjenu situacije u KPJ. On je rekao da »ponovno zao3travanje agrarne krize, narotito u SAD, Poljskoj, Rumuniji, Jugoslavi Madarskoj doveli su k jo veéem raskolu u selu, pretvarajuéi milijune seljaka u paupere ...<7# U nastavku je jo dodao: »U cilju potkopa komunistitkog po- Isto, 173. % »Proleter, br. 1, maj 1939. ™ XVIII sjezd Vsesojuznoj kommunisti¢eskoj partiji (b) 10—21. marta 1939. Stenografiéeskij otéot. Moskva, 1939, 47. 103kreta faSistitko-trockistitki Spijuni pokugali su da unjedre u neke komunistitke partije ‘frakcije’ i ’grupaenje’, da raspale frakcijske borbe. Najnetistija u to- me smislu pokazala se poljska partija, u &ije su rukovodstvo pronikli poljski fa- Sisti. Ti otpadniei pokudali su privuéi partiju na put pomaganja fafistitkog puta Pilsudskog u svibnju 1926. godine. Kad to nisu uspjeli, oni su se kajali zbog ‘svibanjske’ gretke, igrali su pred Kominternom komediju samokritike, vara- je tako kao Sto su varali svojevremeno Kominternu....,, policijski ’frakcio- nai’ iz madarske i jugoslavenske partije... «75 To isto potvrduje Josip Broz Tito u svojem referatu povodom éetrdesete godiinjice osnivanja i rada KPJ (19. IV. 1959): »... Kominterna je u pogledu nage Partije skoro bila spremna da udini jednu katastrofalnu gresku, kao Sto je to uradila u pogledu nekih drugih partija. Pogresno ocjenjujuéi stanje u naSoj Partiji kroz stanje rukovodstva u emigraciji, i ne konzultujuéi uopste partijske organizacije u zemlji, Kominterna je ozbiljno razmatrala pitanje raspustanja nage Partije, i to baS u momentu kad je ona veé bila stala na noge, i kada je novo rukovodstvo Einilo ozbiljne napore i veé postiglo znatne re: jim nastojanjima da Partija postane vazan polititki faktor u zeml ganizaciono konsoliduje. Ali u to vrijeme se u odnosima sa drugim partijama sve otitije ispoljavao birokratski i Sematski odnos Kominterne. U stvari Staljin je u vrijeme velikih procesa u Sovjetskom Savezu vodio preko Kominterne pre- ma drugim partijama takvu politiku koja je unistavala revolucionarni lik ko- munista i stvarala tip komuniste beskiémenjaka, Tada su se poteli ozbiljnije izopaavati principi i duh koji je Lenjin unio u rad Kominterne. Ta politika nanijela je ogromne Stete mnogim partijama, a to se jasno pokazalo u vrijeme faSistitke agresije, u onim sudbonosnim danima po njihove zemlje, kada je tre- balo da one ispolje svoju politizku samostalnost, svoju povezanost s masama i voju idejnu zrelost, kada je trebalo da organiziraju narod u borbu protiv oku- patora i da se stave na éelo te borbe.. «78 ZAKLJUCAK Na kraju treba re¢i: Zivotni i borbeni put rukovodilaca KPJ nije bio posi- pan ruzama, bio je teZak, sloZen, kao Sto su ilegalne prilike bile te8ke i slozene. Zajedno s Partijom oni su trazili bolje puteve rjeSenja mnogih pitanja, zajedno s Partijom su grije’ili. Ali im se ne moe staviti pod sumnju iskrena vjera u pobjedu socijalizma, u SSSR, u Staljina, u Kominternu. Ne moje se staviti pod sumnju njihov internacionalizam i zasluge koje su imali za ostvarenje socija- lizma w svojoj zemlji. Cinjenice danas dokazuju da su optuzbe protiv njih, zbog kojih su bili uhap§eni, muéeni i ubijani, kao »Spijuni«, kao >trockisti«, kao »izdajice, kao »gestapovei« itd neosnovane, izmi8ljene, a procesi inscenirani. Prema tome, da- nas je dokazana njihova nevinost. U rezultatu zlotinatke politike Staljina KPJ je od osam sekretara CK KPJ (Filip Filipovié, Sima Markovié, Tria Kackero- vié, Duka Cvijié, Jovan Maligié, Antun Mavrak, Josip Cizinsky Gorkié i Josip % Tsto/Podertao I. O. % Josip Broz Tito, Cetrdeset godina revolucionarne borbe Komunistiéke partije Jugoslavije. Zbornik: »Josip Broz Tito, Radnitka klasa i Savez komunista Jugo- slavije (1926-1977). Sarajevo 1982, knj. 2, 336—337. 104Broz Tito) izgubila Sest sekretara. Za njihovu smrt kriv je Staljin, kriva je sta- Vjinska politika sumnje, politika terora i ubistava. Razobligavanje danas staljinskih nedjela u Sovjetskom Savezu, na primje ru jugoslavenskih partijskih rukovodilaca tinimo to zbog toga da se znade isti na, »istina revolucije« kako re’e Antonio Gramii, da se nedjela i greSke ne bi vie nigdje ponovile. Rehabilitiranje danas ljude, komuniste koji su stradali i nestali u staljinovim Gistkama mi rehabilitiramo i samu ideju socijalizma na koju je zbog Staljina pala sjena. PE3SIOME CTAJIMHCKAA PACIIPABA C IOFOCJIABCKUM IIAPTMMHEIM PYKOBOJICTBOM B CCCP Vsan OUAK Hacrommas pa6ora annetes uacrsio Souk moHorpacueli, noceA- ieHHo! Bonpocy 0 CTANMHCKHX YMCTKACpeMM TroCmABCKOH SMATPALAK B CCCP weary maya sofa. B paGore ormeyaercs, uro sor Bonpoc Gnu quuTemHOe BpeMA TOK samperom 8 IOrocnasum 1 B CCCP, 1 mmm» XX cyesq KIICC 1956 r. 1 cexperusiit pecbepar mepsoro cexpetapa IK KIICC H. C. Xpymona, pac- KPBINM MCTHHY 0 CTAnMCKHX GeCHMHCTBAX 1 Paclipapax c COBeTCKHMM 1 wMOcTpaHHEIMt KoMMyHucTamH, B cneqerBue eps ouloro ora Tema BMep- BBIe CTABUTCA B TOTOCTARCKOH m COBeTeKOK HCTOpHorpaduMn. B somtos actu pa6ors! paccmarpupaerca Bompoc o cucreme map- Twix wcToK B KIICC. leno 8 Tom, ¥r0 co Broporo Kourpecca Kommy- HueTMuecKoro HTepHaNMOHama ¢ 1920 roa B KITCC cucremarmueckn mponcxomun napruimste uncrxu, Henbio 9tux wHCTOK 65110 ocIOboxKTEH- ume pazos Iaprun or monelt, »xoroppre He OMpaBAasM BBICOKOe oBAHMe ‘gIeHOB TIAPTAM«, TO ECTS HeOCTONHBIX ee WeHOB. ITH YACTKM, KAK CHC- Tema MPOBOMMINGS He TOMbKO B panax KIICC, Ho u B Apyrux mHOCTpaHHEIX KOMMYHMeTHYeCKHX MapTHit, a cpemu HUXx 4 B KIIIO. B pabore paccmatpy- BaeTCA jeTANbHO TonomsTembHoe oTHoMIeHe I[K KIIO x sonpocam ‘mcTOK B panax ueHos KITIO. Mexny Tem, 97 4XCTKM He MMemM HXGero o6uero ¢ uneTKAMM, KoTOpBIe Mpoborya Vi. B, Cram co Bropoit nonopmne 30-x rogos, B crammuckux unerkax 30-x Tog0B, KOTOpBIe MOxKHO HasBaTS KPOBABEIMA TOTOMY JIMKBMAMpoBAHO TO¥TM Beé TApTIiHOe PYKOBONCTBO KIO. Bat cbuorieckn nuxeygmpopanst cnenyiouye nepsbie cexpeTapit UK KMO: @uaun @uszvmosws, Cuma Mapxosmu, I>xyxa Usuwa, Mona Manu, Autyx Maspax 1 Mocun Wxnucxsit (Topxy). 970 Grist He TOWSKO ceKpeTapy, HO M caMbIe cTapmume unenbI IIKIO. B pa6ore maner ux Guorpacbun 1 nompoSHocrH ux KOHIMHEI CrleqOBATeENIbHO, 19 BOCLMM CeKpe- 105rape IK KINO, meaay qByma nouHaM, B KPOBABEIX CTamMHCKHX MMCTKAX JMKBMMpOBAHO WeCTh, (OcranKch B 2KMBEIX TOAbKO Tpamia Kan- aeposwi 1 Vocun Bpos Tuto). Penpeccnponansix OOBMHANIM B TPONKMOMe, B LNIMOHAKe B MOLY uMmepnanncTasecknx yepxKaB, B npeatenbcrse Tapraam u Pomwuet, B corpyaumuecnse c Tecrano 1 7. 4. Bee 974 oOpmaenna Gsimm or6poureHEt va [[aqyarom csesqom KIICC: pempecemposaniie Gbisin mocmeprHo s107- HOCTbIO peaGMsMTHpOBAHBI, KaK TIPeAHHBIe MHTePHANMOHANMCTEI " MC- KpeHHne Gopyn 9a Wen CONMANKIMA KM KOMMYHHOMA. B nepvog erammexux unerox 1938 roga Osina nonsrrKa oBMEKTS HacwlequMKa reHepanbuoro cexperaps IK KIIIO Ml, Uaxuucxoro — Mocn- na Bpos Turo, Ho, emy yfasioce ocpoboysrem OOBMHEHMA 1 STO HOMEITKH. B xouue 30-x royos Osu1a eye oma KOBapHam HOMBITKM: JMKBMIpO- Bats, 7, e, pacnycrurs KITIO. Eé xqana Takan 2xankan yuacrs, Kak KIT Tlompmre % {p., KoTOpEIe 65m B TO Bpema pacnyntenHEt. Jim Gxaroqapa sHeprauHomy compoTuanenmo 1 GopsGe Mocwma Bposa Tra, KIIO 61a cnacenia of CranMACKOi WMKEMALMK M pacnycKa M MOTWa NOAHATE Hapon B OcBOGORMTeNBHOe TBMAKEHMe, M B KOHN YoremHok noGeppI, HayaTS crpowremicreo commanuema B crpaxe. 106FILOZOFSKI FAKULTET ZAGREB - HUMANISTICKE I DRUSTVENE ZNANOSTI ZAVOD ZA HRVATSKU POVIJEST INSTITUTE OF CROATIAN HISTORY MHCTUTYT XOPBATCKOM MCTOPMU RADOVI VOL. 21 ZAGREB 1988,UDK 949.713 YU ISSN 0351-2142 RADOVI VOL. 21 str, 1-296 Zagreb 1988, FILOZOFSKI FAKULTET ZAGREB - HUMANISTICKE I DRUSTVENE ZNANOSTI Izdavat: ZAVOD ZA HRVATSKU POVIJEST UREDNICKI ODBOR Branka BOBAN, Zagreb, Mirjana GROSS, Zagreb, Josip LUCIC, Zagreb, Marijan MATICKA, Zagreb, Ivan OCAK, Zagreb, Tomislav RAUKAR, Zagreb, Petar STRCIC, Zagreb GLAVNI I ODGOVORNI UREDNIK Josip LUCIC, Zagreb Adresa uredni8tva: Pilozofski fakultet Zagreb — Humanistitke i druitvene zna- nosti, Zagreb, Kréka 1 Casopis izlazi jednom godisnje Cijena ovog broja iznosti 4.000 din Izdavanje éasopisa sufinancira Samoupravna interesna zajednica za znanstveni rad SR Hrvatske - VII. Rjeenjem Republitkog komiteta za prosvjetu, kulturu, fizigku i tehnigku kulturu SR Hrvatske br. 6859/1 od 5. X. 1982. éasopis »Radovi« osloboden je placanja poreza na promet proizvoda. Casopis je registriran u Republitkom komitetu za informacije SR Hrvatske pod br. UP-547/2 — 84 — 1984,RADOVI 21 Za izdavata dr, Nikéa Stanexé ‘Tehnigki urednik Franjo Cujes SURADNICI U OVOM BROJU AGICIC DAMIR, prof. Davor ANTOLJAK dr. STJEPAN, Zaj.eva 15, Zagreb BERTOSA SLAVEN, student, Filozofski fakultet, Zagreb BUDAK mr. NEVEN, Filozofski fakultet, Zagreb CORALIC LOVORKA, student Filozofski fakultet, Zagreb JELIC-BUTIC dr, FIKRETA, Institut za radnigki pokret, Zagreb JURISIC mr. IVAN, Zavod za hrvatsku povijest FF, Zagreb KARAMAN dr. IGOR, Ruzmarinka 5, Zagreb LUCIC dr, JOSIP, Zavod za hrvatsku povijest FF, Zagreb MATICKA dr, MARIJAN, docent Filozofski fakultet, Zagreb MIJATOVIC ANDELKO, profesor, Susedgrad, Zagreb MIROSEVIC mr. FRANKO, Zavod za prosvjetno-pedagosku sluzbu Zagreb OCAK dr. IVAN, Zavod za hrvatsku povijest FF, Zagreb PAVLICEVIC dr. DRAGUTIN, Zavod za hrvatsku povijest FF, Zagreb SEKULIC ANTE, prof. Zagreb VRANJES-SOLJAN dr. BOZENA, Zavod za hrvatsku povijest FF, Zagreb WOJTISKA HENRYH, VarSava, Poljska ZIVKOVIC dr. PAVAO, Filozofski fakultet, Zadar Tsak =A G. Mato’, Samobor