i pasivni sustavi koji rade na akumulatore, a javnu mreu koriste samo kao priuvni

izvor, kada FN ploe ne mogu proizvesti dovoljne koliine elektrine energije, ili
primjerice kada su akumulatori prazni. Takovi sustavi se rjee susreu u praksi jer
nisu ekonomski isplativi. U dananje vrijeme najisplativije rjeenje su fotonaponske
elektrane, koje viak proizvedene energije preko posebnog dvosmjernog brojila
isporuuju u distribucijsku mreu po poticajnoj cijeni.

Za tu opciju potrebno je prethodno ishoditi rjeenje o stjecanju statusa povlatenog

proizvoaa i s operaterom trita sklopiti ugovor o otkupu elektrine energije.
Ugovor se sklapa na razdoblje od 12 godina, a poticajna cijena za sunane elektrane
instalirane snage do ukljuivo 10 kW iznosi 3,40 kuna/kWh. Najvea prepreka za
veu rasprostranjenost sunanih elektrana je zasad osim visoke cijene investicije i
dugotrajna procedura ishoenja dokumentacije. [2]

Fotonaponski sustavi prikljueni na javnu elektroenergetsku mreu preko kune

instalacije[uredi VE | uredi]
Tako prikljueni fotonaponski sustavi na javnu mreu preko kune instalacije
pripadaju distribuiranoj proizvodnji elektrine energije. Dakle, oni omoguuju
povezivanje na sustave prikljuene uglavnom na n