Uredili

Dragomir Oluji Oluja i Krunoslav Stojakovi

PRAXIS
DRUTVENA KRITIKA I
HUMANISTIKI SOCIJALIZAM

ZBORNIK RADOVA SA MEUNARODNE KONFERENCIJE O

JUGOSLAVENSKOJ LJEVICI: PRAXIS-FILOZOFIJA I
KORULANSKA LJETNA KOLA (1963-1974)
63-1974

Uredili
Dragomir Oluji Oluja i Krunoslav Stojakovi

PRAXIS
DRUTVENA KRITIKA I
HUMANISTIKI SOCIJALIZAM

ZBORNIK RADOVA SA MEUNARODNE KONFERENCIJE O

JUGOSLAVENSKOJ LJEVICI: PRAXIS-FILOZOFIJA I
KORULANSKA LJETNA KOLA (1963-1974)

Beograd, 2012

IMPRESSUM
PUBLIKACIJA:
PRAXIS. DRUTVENA KRITIKA I HUMANISTIKI SOCIJALIZAM
Zbornik radova sa Meunarodne konferencije o jugoslavenskoj ljevici: Praxis-filozofija i Korulanska ljetna
kola (1963-1974)
IZDAVA:
Rosa Luxemburg Stiftung
Regionalna kancelarija za jugoistonu Evropu
Gospodar Jevremova 47, Beograd, Srbija
UREDNITVO
Dragomir Oluji Oluja
Krunoslav Stojakovi
UREDNIKI SAVET
Boris Kanzleiter
AUTORI I AUTORKE TEKSTOVA:
Katarzyna Bieliska-Kowalewska, Luka Bogdani, Branka uri, Thomas Flierl, Gabriella Fusi, Zagorka
Golubovi, Boidar Jaki, Hrvoje Juri, Boris Kanzleiter, Gal Kirn, Matthias Istvn Khler, Michael Koltan,
Ivan Kuvai, Nada Ler Sofroni, Ante Leaja, Duan Markovi, Predrag Matvejevi, Dragomir Oluji Oluja,
Neboja Popov, Thomas Seibert, Nenad Stefanov, Krunoslav Stojakovi, Alen Sueska, Lino Veljak
PREVODI:
Luka Bogdani, Tomislav Brlek, Sonja Djerasimovi, Ines Metrovi
FOTOGRAFIJE:
Zdravko Kuinar, Rajko Grli
LEKTURA I KOREKTURA:
Dragomir Oluji Oluja
DIZAJN:
Ana Humljan
PRIPREMA ZA TAMPU:
Dejan Dimitrijevi
TAMPA:
Pekograf, Beograd, decembar 2012.
TIRA:
600

SADRAJ
2

PREDGOVOR
Boris Kanzleiter i Krunoslav Stojakovi

5
7

UVOD
Dragomir Oluji Oluja, Prolost u nastupanju

13
15
27
30
90
110
125

1 REFLEKSIJE I POZICIJE SUDIONIKA

Predrag Matvejevi, Requiem za jednu ljevicu
Ivan Kuvai, to nas je dralo na okupu?
Boidar Jaki, Praxis - kritiki izazovi
Neboja Popov, Praksis i antipraksis. Prilog ispitivanju jednog jugoslovenskog paradoksa
Zagorka Golubovi, Kritika filozofija u periodu postsocijalistike tranzicije
Lino Veljak, Smije li se govoriti o dananjoj aktualnosti Praxisa?

129
131
148
173
201
223
239
250
261

2 FILOZOFIJA, POLITKA, KULTURA

Alen Sueska, Spekulativnost praxis-filozofije: Pokuaj marksistike kritike
Michael Koltan, Filozofija Praxisa i studentski prosvjedi 1968. godine
Hrvoje Juri, Anarhizam i marksizam u perspektivi praxis-filozofije
Luka Bogdani, Praxisova kritika nacionalnog pitanja: Godina 1971.
Thomas Seibert, Ontologija revolucije. Jedanaest teza o grupi Praxis danas
Branka uri, Kultura po meri oveka?
Gal Kirn, Crni talas kao umjetniki izraz Praxisa?
Nada Ler Sofroni, Mlade ene ne smiju pristati da se njihovo pitanje rjeava tek poslije
pobjede 99%

267
269

3 PRAXIS U SV(IJ)ETU, SV(IJ)ET U PRAXISU

Katarzyna Bieliska-Kowalewska, Kako je poljski revizionizam mimoiao tzv. praxisfilozofiju
Thomas Flierl, Praxis, otuenje i moderni socijalizam u filozofskim raspravama u DR
Njemakoj
Matthias Istvn Khler, Budimpetanska kola i Korulanska ljetna kola
Gabriella Fusi, Talijanski intelektualci na Koruli: izmeu filozofije i politike
Duan Markovi, Praxis i Francuska: veze, saradnja, odjeci
Nenad Stefanov, Filozofija Praxisa i nedogmatska ljevica u SR Njemakoj. Percepcije,
projekcije i (ne)sporazumi

293
301
317
329
349

367
369

4 ARHEOLOGIJA BUDUNOSTI
Ante Leaja, Graa za istraivanje Praxisa i Korulanske ljetne kole

389
391

5 IZLOBA
Praxis i Korulanska ljetna kola tragovi jednog desetljea (1963.-1974.)

415

BIOGRAFIJE

PREDGOVOR

Filozofija je interpretirana kao nuno

intervenirajua znanost koja aktivno i
neposredno djeluje u drutvu i drutvenim zbivanjima. Te diskusije izvirale su
iz konteksta tadanjih historijskih tokova. Unutar tih razmatranja o humanistikom socijalizmu dodirivalo se
miljenje zapadno-europske nove ljevice
i tzv. Frankfurtske kole kao i elemenata kritike staljinizma istono-europskih
znanstvenika i filozofa. Te debate su tek
i postale mogue u relativno otvorenoj
intelektualnoj i politikoj klimi Jugoslavije ezdesetih godina.

U razdoblju od 1963. do 1974. godine,

otok i grad Korula bili su mjesto okupljanja kritikih intelektualaca kako sa
Istoka tako i sa Zapada. Prostorije mjesnog Doma kulture, ali i mnoge druge
u gradu, pretvarale su se tokom godinjih zasjedanja Korulanske ljetne kole
u centar dalekosenih debata o pozicijama kritike filozofije, sociologije i,
s time nerazdvojivo u vezi, politikim
perspektivama emancipacije. Herbert
Marcuse, Erich Fromm, Ernst Bloch,
Ernest Mandel, Jrgen Habermas,
Zygmunt Baumann i gnes Heller su
samo neka od imena najpoznatijih filozofa i intelektualaca koji su bili redovni
gosti Ljetne kole. Organizatori skupa
su bili okupljeni oko zagrebakog filozofskog asopisa Praxis, u kojemu su
svoje radove publicirali autori iz cijele
Jugoslavije i svijeta.

Gotovo etrdeset godina poslije faktike zabrane Korulanske ljetne kole

i filozofskog asopisa Praxis 1974.
godine jadranski otok Korula i mjesni Kulturni centar grada Korula su
tokom Konferencije Praxis Kritika i
humanistiki socijalizam od 13. do 15.
listopada 2011. opet postali sredite filozofske i historijske rasprave te kritikog
preispitivanja sadanjice. Rosa Luxemburg Stiftung kao organizator konferencije nastojala je, po uzorku historijske
kole, povezati znanstvenike i teoretiare kako sa prostora bive zajednike
drave tako i iz inozemstva. Imajui
Marxovu poruku o bespotednoj kritici svega postojeega na umu, namjera
organizatora bila je otvaranje kritike i
znanstvene diskusije o historiji asopisa

Usresreeni na centralne elemente

Marxovih ranih radova, autori Praxisa formulirali su kritiku mehanicistikog determinizma i teorije odraza
sovjetskog marksizma. Nasuprot toj
vladajuoj struji unutar stare institucionalizirane ljevice, praxisovci su
stavljali fokus na kreativne potencijale
pojedinca i problematiku otuenja. Za
praxisovce filozofija nije bila puka akademska disciplina koja se tek umno bavi
metafizikim pitanjima i problemima.

PREDGOVOR

Praxis i Korulanske ljetne kole, koja

je danas zaboravljena kao i mnogi drugi
emancipatorski momenti socijalizma u
bivoj Jugoslaviji.

sudionika historijske Korulanske ljetne

kole i autora Praxisa.
Konferencija i publikacija su bili zajedniki projekat velikog broja kolega i kolegica, bez kojih je ovakav projekat neizvodljiv. Zahvaljujemo svim uesnicima
i autorima, naroito bivim akterima na
sudjelovanju. Svjesni smo velikog napora koji put do otoka Korula zahtijeva.
Zahvaljujemo se i gospodinu Ivanu Kuvaiu koji, naalost, zbog zdravstvenih
razloga nije bio u mogunosti sudjelovati, ali nam je poslao svoje pozdrave i
kratak tekst o historijskim zasjedanjima. Takoer se zahvaljujemo profesoru
Predragu Matvejeviu koji nam je ljubazno proslijedio tekst o politiko-teorijskom nasljeu Praxisa. Profesor Lino
Veljak iz Zagreba nam je pomogao u
organizaciji i realizaciji okruglog stola. I
njemu hoemo da se zahvalimo.

Cilj kojemu je Rosa Luxemburg Stiftung

smjerala odravanjem konferencije je
bila historijska rekonstrukcija rasprava
unutar Praxisa i Ljetne kole. Nae intencije su se odnosile na pitanje da li su
filozofske pretpostavke Praxisa i tadanjih debata reprezentirale trei put
izmeu kapitalizma i etatistikog socijalizma i u emu lei aktualnost lijeve
drutvene kritike za dananjicu. Konferencija je bila fokusirana na historijski
period nastanka i djelovanja praxis-filozofije i Korulanske ljetne kole u razdoblju od 1963. do 1974. Nismo fokusirali na dalji razvoj aktera Praxisa do
danas. Imajui u vidu disparatni razvoj
i kontroverze unutar bive Praxisgrupe, koja nikada nije bila homogena, to bi bila tema za dalja iztraivanja
i debate. Zbornik koji drite u rukama
prikuplja eseje raznolikih tematskih
pristupa predstavljenih na skupu.

Posebno se zahvaljujemo Korulanima

profesoru Anti Leaji i Petru Milatu,
koji su nam na sve mogue naine pomogli u pripremama skupa. Usto, Petar
Milat je koncipirao izlobu u okviru
konferencije. Rajko Grli nam je ustupio fotografije i video materijal na emu
smo mu puno zahvalni. Zahvaljujemo
se i kolegama i kolegicama Kulturnog
centra, Lani Filippi Brki i Ratku Kaludjeri, koji su svakodnevno bili na raspolaganju. Prevoditeljice Ines Metrovi i
Sonja Djerasimovi su pokazale visoku
strunost i koncentraciju, one su mnogo
doprinijele uspijehu skupa. Naoj njemakoj kolegici Elfriede Mller i kolegi
Thomasu Flierlu iz Kulturforuma Rosa

Pored mladih znanstvenika iz Bosne i

Hercegovine, Hrvatske, Slovenije, Kosova i Srbije uestvovali su i analitiari
iz Njemake i Poljske, a geografski raspon izlaganja je obuhvaao Francusku,
ehoslovaku, Maarsku, Zapadnu i
Istonu Njemaku, Poljsku i, naposljetku, Socijalistiku Federativnu Republiku Jugoslaviju. Posebno je znaajno
uee Zagorke Golubovi, Boidara
Jakia, Neboje Popova, Gaje Sekulia i Lina Veljaka, kao i nekoliko drugih

PREDGOVOR

Luxemburg Stiftung u Berlinu se zahvaljujemo na prvobitnoj sugestiji za odravanje skupa i na pomoi pri konceptualizaciji programa. Dragomiru Olujiu
Oluji oduvijek smo odani i zahvalni na
prijateljstvu, a vezano uz zbornik zahvaljujemo mu na korekturama i preuzimanju lektorata.
Zahvaljujemo se i naim kolegincima iz
Rosa Luxemburg Stiftung, Ljubici Paleek i Ani Veselinovi, koje su uestvovale u organizaciji konferencije. Kolega
Vladan Jeremi je obavljao veliki dio
logistikih zadataka. Pored toga je uestvovao u realizaciji izlobe.
Last but not least zahvaljujemo se brodoplovcu Mariju koji je u kasne veernje sate prebacio nae goste od Orebia
preko zaljeva do Korule. Bez njegovih
brodoplovakih vjetina okrugli stol bi
doslovno propao u vodu. Zahvaljuje mu
se naroito naa kolegica Ana Veselinovi koja je uz njegovu pomo otkrila vlastite nepoznate brodoplovake
vjetine.

Boris Kanzleiter i
Krunoslav Stojakovi
Rosa Luxemburg Stiftung
Kancelarija za jugoistonu Evropu

UVOD
5
Dragomir Oluji Oluja
Prolost u nastupanju

DRAGOMIR OLUJI OLUJA

DRAGOMIR OLUJI OLUJA

PROLOST U NASTUPANJU

Zbornik ovaj nastao je i sastavljen od tekstova izgovorenih, i/ili (na)pisanih za nju,

na trodnevnoj Meunarodnoj konferenciji o jugoslavenskoj praxis-filozofiji i Korulanskoj ljetnoj koli (1963-1974), odranoj u oktobru 2011, u gradu Korula na
istoimenom ostrvu, na jednom od (h)istorijskih mesta nastanka i razvoja najvanije struje u jugoslovenskoj (i hrvatskoj) filozofiji i jedne svojevremeno najivlje
filozofije u svetu, kada su socijalistika Jugoslavija i svet bili bar u tom segmentu
jedno, kada Jugoslaviji u svetu i svetu u Jugoslaviji nije bilo tesno.
Iako praxis-filozofija ne bee jedinstven pokret i sasvim jedinstvena teorijska
orijentacija, ak nije ni nastupala pod jedinstvenim imenom, nesumnjivo je da pod
imenom praksisovci moemo (pod)razumevati u prvom krugu manje-vie
jedinstvenu grupaciju zagrebakih filozofa i sociologa, ui redakcijski krug asopisa Praxis, takorei founding fathers praxis-filozofije (Gajo Petrovi, Milan Kangrga, Rudi Supek, Ivan Kuvai, Danko Grli, Predrag Vranicki i Branko Bonjak),
zatim u ravnopravnom drugom krugu druge teoretiare iz njihove generacije, prvenstveno u Beogradu i u manjem broju u Ljubljani i Sarajevu, te u treem krugu drugu (mlau) generaciju praksisovaca. Ovde bi valjalo pribrojati
i znaajne dijaloke i kritike doprinose stranaca, tada svetskih imena, kako sa
Zapada tako i sa Istoka.
ta praxis-filozofija jeste: teme (i dileme), problemi, angamani? Kako je nastala
i kako se razvijala: (teorijski i istorijski, socijalni) koreni, razlozi, uslovi i povodi?
ta je znaila u Jugoslaviji i svetu: kome i zato, ko je na nju uticao i na koga je ona
7

PROLOST U NASTUPANJU

uticala? Problemi recepcije? ta je njeno naslee, ima li anse danas? Ovo su samo
neka od pitanja na koja smo potraili odgovor na Konferenciji i u ovom zborniku.
Multidimenzionalnost praxis-filozofije, odnosno njeni uinci, koji se podjednako
otkrivaju na teorijskom, ideolokom, kulturnom, drutvenom i politikom nivou,
onemoguavaju prikaz na jedan pogled i svakog od nas ograniavaju na jedan
segment njenog sluaja idealna celina se postie tek interaktivnim sklapanjem tih fragmenata i suoavanjem razliitih perspektiva. Naravno, pria o Praxisu ukljuuje i ono to se dogodilo, i ono to se moglo dogoditi, i ono to bi se tek
moglo dogoditi sa Praxisom, odnosno praksisovskim nasleem, kako u uem
tako i u irem kontekstu.
Struktura ovog zbornika i izbor autorki i autora tekstova u najveoj meri odgovaraju strukturi i izboru izlaga(ic)a na Konferenciji promene su minimalne: one,
kao i izostanak pojedinih (i znaajnih) tema, nisu rezultat programske koncepcije organizatora Konferencije i prireivaa zbornika, nego su slika realnog stanja u
drutvenoj misli i interesovanja autorki i autora, istraivaica i istraivaa, aktivistkinja i aktivista. Naravno, deo problema je i u mnogim objektivnim okolnostima od starosti i bolesti, preko angamanskih zauzetosti, pa do udaljenosti moguih autor(ic)a. Takoe, valja rei, da su stavovi autor(ic)a tekstova njihovi lini
stavovi, a ne pozicije sa kojih nastupaju organizatori Konferencije i urednici ovog
zbornika.
U poglavlju REFLEKSIJE I POZICIJE SUDIONIKA est je tekstova. Otvara ga Predrag Matvejevi kratkom linom (h)istorijom saputnitva sa Praxisom, Korulanskom ljetnom kolom i praxis-filozofijom. Ovo je pie on uz ostalo zapis o
naem neuspjehu: requiem za jednu ljevicu!
Ivan Kuvai na pitanje to nas je ujedinjavalo i itavo to vrijeme dralo na okupu? odgovara: vrsto odbojan stav prema svakom nacionalizmu i spoznaja da
je ovjek pojedinac jedino sigurno uporite u borbi za slobodu, a vlasti su nas tolerirale titei vlastite interese.
Za razumevanje mesta i znaaja Praxisa i Korulanske ljetne kole u jugoslovenskoj kulturi od izuzetnog znaaja su nekada vie a nekada manje uspeni pokuaji
strune kritike, koji su ponekad uvali dignitet intelektualnih rasprava, a nekad (i
ee) padali na nivo politikih ili ideolokih napada. Njima se bavi Boidar Jaki,
jedan od autora Praxisa kojem su angaman vlasti naplatile udaljavanjem sa fakulteta u Sarajevu i presudom na zatvor zbog objavljenog teksta u Praxisu.

DRAGOMIR OLUJI OLUJA

Paradoks da se Jugoslavija, zemlja koja se po mnogim merilima pozitivno razlikovala od drugih zemalja realnog socijalizma, razorila uz toliko nasilja kao nijedna
druga nastoji da razjasni Neboja Popov, ne samo pratei traganja za alternativama
staljinizmu i emancipatorske ideje i pokrete najpotpunije izraene u filozofiji, antropologiji i sociologiji, znatnom delu umetnosti i u sve irem i snanijem studentskom pokretu, ali i trajkovima kao naznakom raanja radnikog pokreta, nego
i pokazujui kako se vlast veoma metodino obraunavala s onima koje je smatrala glavnim i neposrednim protivnikom i kako je tokom vie godina suzbila sva
tri trenda emancipatorskog praksisa, zarad uvrenja postojeeg jednopartijskog
poretka. Razumevanje ovog paradoksa, smatra Popov, dovodi do uvida da vredne
panje mogu biti samo one alternative koje proistiu iz potreba dananjih subjekata, novih i drugaijih aktera.
Upravo u potragu za sredstvima alternative koje proistiu iz potreba dananjih subjekata, novih i drugaijih aktera, upustila se Zagorka Golubovi. Ona smatra da
delatna praksa postmodernog drutva namee sve ubedljivije uvianje da je populistika/nemisaona orijentacija proizvela do sada najveu globalnu krizu, a da pobune masa, izmeu ostalih i u najbogatijoj i najmonijoj zemlji na planeti, SAD-u,
obnavljaju potrebu za kritikim promiljanjem involutivnih procesa u savremenoj
istoriji i na osnovu toga stvaraju nove strategije i tragaju za otkrivanjem alternativa
i realnom socijalizmu i vulgarnom kapitalizmu. Modele za oivljavanje kritikog naina miljenja Zagorka Golubovi nalazi i u danas aktuelnoj teoriji osloboenja Rose Luxemburg i u, Marxovim geslom kritike svega postojeeg inspirisanom, delovanju Korulanske ljetne kole i Praxisa.
U Praxisovskom zalaganju za bolji svet kao samoupravno konstituiranoj zajednici i uverenju da samo ljudi, a ne nikakve strukture, voeni Marxovom kritikom
svega postojeeg, mogu menjati svet, Lino Veljak nalazi odgovor na pitanje: Smije
li se govoriti o dananjoj aktualnosti Praxisa? Praxis sigurno nije dao odgovore na kljuna pitanja s kojima se oveanstvo suoava na poetku 21. veka, ali je
ponudio metodu (ili, minimalno, metodski okvir) na temelju koje se s tim pitanjima moemo suoiti na primeren nain.
FILOZOFIJA, POLITKA, KULTURA je poglavlje u kojem je osam tekstova. Analizom injenice da rijetko je koja filozofska kola miljenja pretrpjela takvu i toliku
nekritiku recepciju kao jugoslavenska praxis-filozofija od svoje domae publike prvo jugoslavenske, zatim hrvatske i to, pre svega, iz politikih i ideolokih
razloga, Alen Sueska nas uvodi u svoj pokuaj marksistike kritike ove filozofije.
Jer, praxis-filozofija kao marksistika filozofija ili da zadovoljimo terminoloku idiosinkraziju samih praksisovaca kao filozofija u tragu Marxa, kao filozofija
9

PROLOST U NASTUPANJU

revolucije ili miljenje revolucije ostaje u bitnome nerazmotrena upravo iz marksistikog rakursa.
Razjanjenja veze izmeu filozofije Praxis-grupe i studentskog pokreta 1968.
godine u Jugoslaviji poduhvatio se Michael Koltan. Iako su pokreti kratkog veka,
a filozofija naprotiv spor i precizan rad, nespojiv s zamahom spontane erupcije,
Koltan pokazuje kako je kritika Praxis-grupe formulisana tokom niza godina u
spontanoj pobuni studenata nala svoj odjek, to ju je pretvorilo u pretnju za vlast,
odnosno kako je nezadovoljstvo studenata tokom erupcije jugoslovenskog studentskog pokreta sraslo sa filozofskim nezadovoljstvom praksisovaca u koherentan
katalog politikih zahteva.
Otvorenost praxis-filozofije prema drugim (ne samo) teorijskim orijentacijama,
kako marksistikim tako i nemarksistikim, graanskim, Hrvoje Juri propituje na
odnosu izmeu anarhizma i marksizma u perspektivi praxis-filozofije. Nastojei
ukazati na aktuelnost praxis-filozofije, Juri analizi podvrgava Osmo zasjedanje
Korulanske ljetne kole 1971. godine i Praxis-tekstove, pre svega tekstove Predraga Vranickog, Gaje Petrovia i Milana Kangrge, kao i post-anarhistike i postmarksistike pozicije.
Luka Bogdani u svom radu pokuava promiljati samo neke delove, odnosno aspekate dva lanka iz Praxisa (broj 3-4, 1971) i na njima pokazati odnos praksisovaca prema nacionalnom pitanju i nacionalizmu. Re je o lancima Rudija Supeka Proturjenosti i nedoreenosti jugoslavenskog samoupravnog socijalizma i
Milana Kangrge Fenomenologija ideoloko-politikog nastupanja jugoslavenske
srednje klase, koji su valja i to rei kao i lanci Neboje Popova i Zagorke Golobovi te uvodnik Trenutak jugoslavenskog socijalizma, objavljeni u broju iju je
distribuciju privremeno zabranilo Opinsko tuilatvo u Sisku (gde je tampan asopis). Ista zabrana privremenog raspaavanja odnosila se i na zbornik Jun-lipanj
1968. Dokumenti.
Ruenjem Berlinskog zida i slomom realnog socijalizma, te uruavanjem bipolarnog svetskog poretka, nisu zavrene i politike i filozofske borbe sadrane u
njima. Zato se na poetku 21. veka ve nalazimo na poetku novog komunistikog
pokreta i filozofije revolucije koju usred tog pokreta treba iznova osmisliti. Thomas Seibert tvrdi da nam filozofija i politika Praxis-grupe u tome moe pomoi
i navodi pet bitnih odrednica po kojima se ona ve unaprijed pribliila toj dijalektikoj avanturi.

10

DRAGOMIR OLUJI OLUJA

Kultura je vaan stub praxis-filozofije i njenog uticaja. Dok Branka uri problematizira Praxisovsko iskljuivanje podruja kulture iz proizvodne sfere i ta je
ono znailo u analizi post-fordistikog obrata, u kojem kreativnost i kultura postaju vanim delom kapitalistike ideologije, posebno u Jugoslaviji koja je od ranih
ezdesetih doivljavala uvoenje trita (otvorenog Zapadu), integraciju vika radne snage u zapadna trita radne snage i pojavu privatnog poduzetnitva, Gal Kirn
u istom segmentu proverava humanistiku hipotezu: filmski Crni talas je naprosto
preveo i posredovao humanistike ideje Praxisa u svijet filma. Kulturna sfera nadodreena je kognitivnom klimom koju je stvarao Praxis.
Mlade ene ne smiju pristati da se njihovo pitanje rjeava tek poslije pobede 99%,
tvrdi Nada Ler Sofroni. Nove globalne okolnosti trae i nove manifestacije politikog djelovanja, a moda bi upravo (i) iskustvo jugoslavenskog socijalistikog
samoupravljanja i feministikog djelovanja unutar njega moglo feministikim teoretiarkama s ovih prostora pomoi u pokuaju to ireg sagledavanja enskog
pitanja i propitivanja stanja u kojem je feminizam danas.
est je tekstova i u poglavlju PRAXIS U SV(IJ)ETU, SV(IJ)ET U PRAXISU, po
tri o istonoevropskim i zapadnoevropskim recepcijama praxis-filozofije, ali i
o Praxisovskom itanju svetske filozofije i njenih nacionalnih inaica. U tekstovima je ak i puno pria o linim prijateljstvima praksisovaca sa filozofima iz
sveta.
Veinsko miljenje o tzv. (marksistikom) revizionizamu, razvijanom pedesetih i
ezdesetih godina prolog veka u tadanjim (danas bivim) socijalistikim zemljama, jeste da je on humanistika struja koja se suprotstavila zvaninom marksizmu (staljiniziranom marksizmu, dijamatu i istmatu...) i da se ovaj marksistiki
humanizam u Jugoslaviji, Maarskoj, ehoslovakoj i Poljskoj razvijao prema
slinoj emi i manje-vie u istom vremenu. Meutim, u svakoj od navedenih zemalja humanistiki marksizam se oblikovao u odnosu na odreenu (svoju, nacionalnu) filozofsku tradiciju i u odreenom, specifinom drutveno-politikom
kontekstu.
Tako i Katarzyna Bieliska-Kowalewska, i Thomas Flierl, i Matthias Istvn Khler
piu o izvesnom paralelizmu u nastanku i razvoju revizionizama i, uglavnom,
nedovoljnim recepciskim kontaktima, ogranienom dijalogu i nevelikoj saradnji
izmeu praksisovaca i filozofa iz odnosnih zemalja, ali i o Praxisu kao crvenim
platom kojim su se vladajui koristili u obraunima sa svojim revizionistima.
Bieliska-Kowalewska jo navodi uticaj antisemitizma na razvoj poljskog revizionizma, Flierl uvodi hegelijanizaciju revizionizma u DR Njemakoj, a Khler

11

PROLOST U NASTUPANJU

govori Lukcsevom sauesnitvu u formiranju Budimpetanske kole i Praxisu

kao kanalu kojim su maarski revizionisti otili u svet te nacionalnim manjinama, srpskoj i maarskoj, u Jugoslaviji i Maarskoj kao filozofskom mostu.
U istoriji evropskog, pre svega zapadnoevropskog kritikog miljenja jugoslovenska praxis-filozofija bez sumnje zauzima istaknuto mesto. O kljunom pitanju
savremene levice: Kako je danas mogu moderan i demokratski socijalizam? na
Koruli se poveo meunarodni dijalog jo pre gotovo pedeset godina. Naime, asopis Praxis i Korulanska ljetna kola utopijskom su miljenju u tada politiki rascepljenom svetu pruali privremeno utoite i u njemu u dijalogu okupljali kritike marksiste sa Istoka i sa Zapada. U to vreme jedino je u Jugoslaviji bila mogua
takva disidentska inicijativa: u zemlji koja se opredelila za projekt samoupravnog
socijalizma kao treeg puta izmeu kapitalizma i sovjetskog modela socijalizma.
Samoupravljanje i radniko, i drutveno kao bitan motiv (i interes) evropskih
mislilaca za saradnju sa praksisovcima, ali i poploavanje puta praksisovcima u
svet, pored teorijskih razloga, navode i Gabriella Fusi, i Duan Markovi, i Nenad Stefanov. Sve troje, uz to, piu i o veoma prijateljskim odnosima praksisovaca i
evropskih mislilaca.
Poslednje poglavlje u zborniku je ARHEOLOGIJA BUDUNOSTI. U njemu Ante
Leaja izvetava o radu na prikupljanju grae (dokumentacije) o asopisu Praxis
i Korulanskoj ljetnoj koli. U ovom prilogu se vidi da su se i asopis i kola bavili
aktuelnim pitanjima i protivrejima savremenoga sveta, i Jugoslavije naravno, sa
velikom teorijskom utemeljenou i, za vreme u kojem su delovali, izrazito velikim
intenzitetom dijaloga. Stoga se, zakljuuje Leaja, moe rei: Ukoliko su pitanja,
to su bila predmetom kritike refleksije praksis orijentacije, aktuelna utoliko je
aktuelna i praksis orijentacija. Iz toga nuno slijedi da misaono naslijee praksis
orijentacije ostaje trajnim dijelom duhovne batine i tako s njim treba postupati!
Na kraju, u ovom zborniku su i IZLOBA Praxis i Korulanska ljetna kola tragovi jednog desetljea 1963.-1974., koju su u gradu Korula, u vreme Konferencije,
pripremili Ante Leaja i Petar Milat, te BIOGRAFIJE autora i urednika.
I, jo jedna lektorska napomena. Kada je re o naim jezicima, potovali smo
(svaki) jezik kojim su se koristili autori i prevoditelji(ce), standarnim jezicima ionako malo ko pie, i/ili govori.

12

1
REFLEKSIJE I POZICIJE
SUDIONIKA
15 Predrag Matvejevi
Requiem za jednu ljevicu
27 Ivan Kuvai
to nas je dralo na okupu?
30 Boidar Jaki
Praxis - kritiki izazovi
90 Neboja Popov
Praksis i antipraksis. Prilog ispitivanju jednog jugoslovenskog paradoksa
110 Zagorka Golubovi
Kritika filozofija u periodu postsocijalistike tranzicije
125 Lino Veljak
Smije li se govoriti o dananjoj aktualnosti Praxisa?

PREDRAG MATVEJEVI

PREDRAG MATVEJEVI

REQUIEM ZA JEDNU LJEVICU

Moda nije sluajno dio ljevice1 dobio ime upravo po otoku: Korula, sudjelovati
na Koruli, pridruiti joj se, napustiti je, podrati, zabraniti... Tako je skraivan
naziv Korulanske ljetne kole. Bila je otokom slobodnog miljenja. Oliavala je
nau ljevicu. Trajala je desetak godina. Ukinuta je 1974: zapravo uskraena su joj
sredstva, tj. mogunost da okuplja svoje sudionike i lanove. Lokalnoj upravi je
nareeno da im ne dopusti da se sastaju u gradu Koruli, na Koruli. I... nije vie
doputala.
Pokuavalo se drugdje, na drugim otocima, na obali: na Visu u Komii; na Cresu
u gradiu Cresu; na Kvarneru u Crikvenici; zatim u zaleu, u samu Zagrebu; i
ne znam gdje jo. Gradski su oci pokazivali ponegdje dobru volju, elju da nas prihvate; onda su im nareivali odozgo da to ne ine; i vie nisu inili.
Nakon toga se opet pokuavalo na nekom drugom mjestu, dalje od obale. I tako do
kraja: nomadi bez atora, bez broda. Ljeviari.
Korula je neodvojiva od Praxisa, asopisa koji su pokrenuli filozofi i sociolozi iz
Zagreba, kojima su se pridruili kolege i drugovi iz Beograda, Ljubljane, iz raznih
dijelova zemlje i svijeta. Praxisovci su bili napadnuti i u zemlji i u svijetu, osobito
1 Ovaj je tekst pisan prije vie od deset godina. Upuujem ga uesnicima rasprave o Korulanskoj ljetnoj
koli i Praxisu, koja se odrava u septembru 2011. godine na otoku Koruli. Pozdravljam ih drugarski i elim im uspjeha.
P. M.

15

REQUIEM ZA JEDNU LJEVICU

na Istoku i u SSSR-u. Jugoslavenske vlasti ih nisu trpjele, nacionalistika opozicija

nije ih voljela: jednima su bili suvie opozicioni, drugima nedovoljno nacionalni. U
nekim brojevima Praxisa javili su se, dodue, i intelektualci koje e vlast optuiti
kao nacionaliste: u prvim brojevima profesor Grgo Gamulin i knjievnik Petar egedin sa hrvatske strane, filozof Mihajlo uri i pisac Dobrica osi sa srpske. Pjesnik i partizan Jure Katelan, kojem je bio stran nacionalizam, objavio je takoer
svoj ogled. No, to su bile uglavnom iznimke od pravila. Ili pak izlike za optubu:
praxisovci i nacionalisti se udruuju, tvrdilo se, apsurdno. Za partiju koja se smatrala lijevom, bili su to lani ljeviari: vlast ih je optuivala da ele vlast za sebe.
Bilo je i praxisovaca koji nisu objavljivali u Praxisu. Bio sam jedan od njih.
inilo mi se da to nije asopis za literate. U posljednjem broju sloen je moj ogled
o shvaanju angamana, ali su radnici odbili da dalje tampaju asopis: tako
su, naime, objanjavane administrativne zabrane. ao mi je to u Praxisu nisam
nita objavio! Na Koruli sam bio est ili sedam puta, od 1967. do 1974. godine.
Postao sam lanom njezina upravna odbora i ostao to do kraja.
U asopisu Razlog izaao je 1968. moj govor odran na studentskim manifestacijama u Zagrebu pod naslovom to je zajedniko protestima studenata Evrope. Taj
je asopis (broj 57) bio sudski zabranjen (Vrhovni sud potvrdio je zabranu moga
govora, ne znam zato). Moda je i to bio jedan od razloga to mi se profesor Branko Bonjak obratio u ime Korule i predloio da uem u njezinu Upravu. Poalio
mi se da su stalno izmeu ekia vlastodraca i nakovnja nacionalista: prvi su sve
vie gubili vlast u kulturi, drugi su je naglo stjecali. Filozof Gajo Petrovi i sociolog
Rudi Supek bili su stupovi kole zajedno s Dankom Grliem, Milanom Kangrgom, Ivanom Kuvaiem, Predragom Vranickim, Veljkom Cvjetianinom, najmlaim od njih arkom Puhovskim... Danilo Pejovi, obrazovan filozof, otpao je
zbog veze s nacionalistima, oko 1971. godine. Pridruio nam se Mladen aldarevi
nakon prelaska iz Sarajeva u Zagreb, potom i jo neki drugovi.
Nekoliko kolega iz Beograda bili su od samog poetka i u Praxisu i na Koruli:
Veljko Kora, Ljubo Tadi, Svetozar Stojanovi (koji je prevodio i lijepo se oblaio),
Mihailo Markovi (koji je stalno neto zapisivao), Miladin ivoti, Neboja Popov,
tada ljepukasti Dragoljub Miunovi, Zaga Pei-Golubovi, lucidna kritiarka
staljinizma, povremeno i Andrija Krei, te jo neki mlai kolege koje ne zaboravljam. Boo Jaki je u Sarajevu dopao zatvora zbog radikalnosti jednog od svojih
tekstova. Jo neki od Sarajlija podravali su Korulu, ali su rijetko dolazili na
nju. Iz Ljubljane su bili esti gosti Veljko Rus i Duan Pirjevec, zvani Ahac, iji je
anarhizam bio neodoljivo cinian i simpatian. Uz njega se obino nalazio obazrivi

16

PREDRAG MATVEJEVI

Vanja Sutli, koji je bolje govorio nego pisao. (Napisao sam neki pamflet o njemu,
zbog kojeg se pomalo kajem).
Ne nabrajam sva imena, ovo nije povijest Korule Korulanske ljetnje kole
nego tek uspomena na nju. Knjievnika gotovo nije bilo s nama: nije ih zanimalo; ili pak nisu eljeli riskirati. Jednom je doao, 1968, moj prijatelj Sveta Luki i
moda jo ponetko (Milan Miri, Bruno Popovi, Viktor mega, koji je tada bio
blizak marksistikoj kritici ili ljevici). U policiji su sigurno sauvana sva ostala
imena. Iz nekih sredina, strogo kontroliranih, nitko nam se nije usuivao pribliiti: bilo je opasno, posebno za lanove partije u provinciji, gdje je to praeno.
Bilo je nesporazuma, prije i poslije zabrane kole. S vie blagosti se odnosilo spram srpskog nego spram hrvatskog nacionalizma: prvi je bio lukaviji, drugi brbljaviji. Nitko nije bio spreman reagirati na nacionalistiki istup beogradskog profesora Mihajla uria, ije se nadahnue pokazalo srodnim s buduim
Memorandumom.
Na Dobricu osia gledalo se vie kao na otpadnika od Titova reima nego kao
branitelja biveg efa policije Rankovia; smatralo ga se nekom vrstom jugoslavenskog disidenta, a ne zastupnika srpstva.
Predloio sam Supeku i Petroviu da se zauzmemo za hrvatskog filozofa i pjesnika
Vladu Gotovca, osuenog na zatvor kao nacionalistu, ali to nije prolo: preputalo
se vlasti da se obraunava s nacionalistima koji su ionako mrzili Praxis.
Stanovito jugoslavenstvo, koje sam dijelio s praxisovcima, pribojavalo se vie
separatizma nego unitarizma. Uostalom, i izvan Korule i ljevice uope, dio
hrvatske inteligencije, koji je batinio jugoslavensku ideju u izvornom obliku kakav se javio upravo u Hrvatskoj, nastojao je po svaku cijenu izbjei nesporazume
s braom Srbima. Ustaki zloini nad Srbima u Hrvatskoj ostavili su za sobom
stanovit osjeaj krivice, koji je moda pridonosio takvu ponaanju. (U oklijevanju
hrvatskog dijela Saveza komunista da se suprotstavi Miloeviu, u asu kad je ve
pokazivao izrazito faistoidne sklonosti, oitovat e se slini stavovi.)
Na Koruli sam upoznao staroga Ernsta Blocha, mislioca utopije protjeranog iz
Istone Njemake u Zapadnu, Herberta Marcusea na vrhuncu slave koju je dosegao
upravo 1968. godine, Henrija Lefebvrea sa svojim ezdesetosmaima iz Nanterrea,
Ericha Fromma, kojeg su zvali Evropljaninom iz Amerike, tada jo mladog Juergena Habermasa, Eugena Finka, Luciena Goldmanna, zajedno s mnogim drugim
filozofima i sociolozima, profesorima i studentima.

17

REQUIEM ZA JEDNU LJEVICU

Na prvim sesijama sudjelovali su Leszek Kolakowski, iskljuen iz poljske partije

1966. godine, i Karel Kosik, izbaen nakon prakog proljea.
Filozof Kostas Axelos, bivi marxist koji se pribliio Heideggeru, dolazio je
vie puta kao i neki suradnici parikih asopisa Argumenti i Socijalizam i
barbarstvo.
Agns Heller, Ferenz Feher i Georgy Markus iz Pete povezivali su Korulu s Lukascem, rezerviranim prema revizionizmu.
lanovi Instituta Gramsci iz Italije ostali su, za razliku od drugih inozemnih sudionika, povezani s komunistikom partijom u svojoj zemlji: dolazili su k nama
Lombardo Radice, Mario Spinella, Leonardo Zanardo i jo neki prijatelji Vjekoslava Mikecina, prije eurokomunizma.
Trockisti okupljeni oko Ernesta Mandela i anarhisti oko Daniela Guerina, slobodni
mislioci poput Lelija Bassa i Pierrea Navillea, zastupali su svatko svoju herezu.
Osnivai Frankfurtske kole, Max Horkheimer i Theodor Adorno, gledali su sa
simpatijom Korulansku kolu, ali je nisu posjeivali (bili su ve stari).
Matalo se o tome kako suprotstaviti izvornu Marxovu misao marksistikoj
vulgati, ideje ranoga Marxa ideologiji marksizma, renegata Kautskoga Lenjinu, samog Lenjina mumificiranom lenjinizmu, februar 1917. oktobru, oktobarsku revoluciju onoj izdanoj, novu ljevicu staroj ili staljiniziranoj, pluralizam
jednopartijskom sistemu, samoupravljanje autoritarnoj vlasti, stvarnu utopiju
utopizmu, kritiku kulturu kulturnoj revoluciji, socijalizam s ljudskim licem,
koji smo shvaali na razne naine i nismo uspjeli definirat, takozvanom realnom
socijalizmu.
U odnosu spram Korule, iji misaoni domaaji nisu bili uvijek onoliko znaajni koliko se to eljelo, druge jugoslavenske kulturne manifestacije Zagrebaki
razgovori (u ijoj organizaciji sam i sam vie puta sudjelovao), beogradski ili bledski susreti itd. bile su veinom skromne i provincijalne, htio to netko ili ne htio
priznati.
Tvrdnje da su filozofi i sociolozi okupljeni oko Praxisa i Korule bili iskljuivo marksisti, te da su u krajnjoj konzekvenci traili od partije na vlasti da bude jo
vie i dosljednije marksistika, nisu utemeljene. Dijelu suradnika, lanova Savjeta
Praxisa ili same kole marksizam nije bio doli relevantno miljenje jedne epohe. Nekima je ak bio posve stran (Vladimir Filipovi, Enzo Paci, Eugen Fink,

18

PREDRAG MATVEJEVI

Abdulah arevi i drugi). Sam Herbert Marcuse isticao je, upravo na Koruli, da
je zadovoljenje ljudskih potreba cilj oslobaanja, ali napredujui prema tom cilju
i sama potreba postaje potrebom. Takva je ideja bila mnogima od nas bliska i nismo je dovodili u vezu sa Marxom. U stanovitom liberalizmu traili smo potvrdu
samostalnosti, u nekoj vrsti anarhizma protuteu partijnosti.
Slobodu izraavanja nastojao sam, u svom radu izvan Korule povezati s izraavanjem slobode: pitao sam se kako od ovjeka ljevice postati slobodnim ovjekom.
Nakon zabrane kole i smjene nekolicine liberalnih politiara u Hrvatskoj, Srbiji
i Sloveniji poslao sam otvoreno pismo drugu Titu i predloio mu da se povue.
Saznao sam da mu ga nadleni funkcionari nisu uope uruili. Napisao sam ga ponovo za javnost, dopunio i doradio, pustio da kola. Titovo djelo sam cijenio, ali ne
bez rezervi: raskinuo sam sa Savezom komunista. Uviao sam kako je neophodno
promisliti razliku koja se ukazala nakon raskida sa SSSR-om 1948. godine, odrediti je i odrediti se spram nje: spram same tekoe da se postoji i opstane kao razlika.
Smatrao sam (i danas to smatram) da samoupravljanje nije i ne mora biti ono to se
s mukom ostvarilo u drutvu bez demokratskih tradicija i odgovarajue politike
kulture, kakvo je bilo jugoslavensko: u dravi koja nije bila pravna drava. Ideja e
jo u to vjerujem! nai svoj pravi oblik i primjenu u sljedeem stoljeu i unaprijediti dosadanja iskustva demokracije, suvie svedena na izborne prakse i liena mogunosti graana da stvarno odluuje o svome radu i nainu ivota. Korula je bila preslaba i nedovoljna da potvrdi i unaprijedi takav povijesni projekt.
Premalo se vremena i panje posvetilo pitanjima samoupravljanja i samoupravne
demokracije na Korulanskoj koli. Pribojavali smo se da na govor ne pone sliiti
slubenom govoru: partiji na vlasti, tj. samoj vlasti koja je to joj valja priznati
preuzela ideju iz nasljea ljevice i upisala je u svoj program.
Korula nije bila nikakav politiki projekt, nego prije svega pokuaj da se stanovita pitanja drukije postave, odbaci dio balasta koji smo vukli za sobom: stanovite
ostatke staljinizma koji se nije priznavao staljinistikim. Korulanska kola nije
bila jedina ljevica u zemlji, ali jest prva, i intelektualno najnaprednija, ma koliko
se tome suprotstavljale partija na vlasti ili nacionalistika opozicija toj istoj partiji.
Uostalom, u drutvu i dravi, osobito vienacionalnoj, mnoge stvari ne proizlaze iz
odnosa lijevo-desno i ne svode se na nj. To sam uvidio prije nego to sam se usudio
priznati to samome sebi. Na Koruli nije bilo sve onako kako smo eljeli ili zamiljali. Ali, gdje je i kad sve tako bilo?
Nakon preseljenja s jednog mjesta na drugo, koja su se odbijala bez osobitih rizika
(i to treba priznati rizici su bili znatno manji od onih s kojima su se suoavali
istaknuti nacionalisti), nalazili smo se sve rjee i u sve ogranienijem broju. Dio
19

REQUIEM ZA JEDNU LJEVICU

starijih lanova iscrpio je svoje ideje a i same ideje su brzo zastarijevale. Uoi rata
koji e razoriti Jugoslaviju, okupljali smo se u uskom krugu, u Zagrebu, kao grupa
ovjek i sistem. Izvrsno ju je vodio, zajedno s Rudijem Supekom, profesor Eugen
Pusi, lijevi hrvatski intelektualac lien nacionalizma, prihvatljiv za praxisovce,
nekompromitiran u oima vlasti praxisovtinom.
Krajem osamdesetih godina poele su se osjeati razlike u pristupima, promjene stavova pojedinih sudionika. Prisjeam se jednog od posljednjih sastanaka na
kojem je beogradski filozof Ljubo Tadi, sav usplahiren, zatraio od Rudija Supeka da oduzme rije Bogdanu Deniu, amerikom profesoru srpskog porijekla, koji
je upozoravao na greke Miloevieve vlasti na Kosovu: Tadi nije sliio na sebe
sama. Mihailo Markovi postao je podozriviji, manje je zapisivao nego svojedobno
na Koruli. Imali su dojam da zagrebaki kolege, poglavito ljubljanski, ne prihvaaju njihove argumente i ne razumiju teinu srpskoga pitanja na Kosovu, pri
emu su potpuno iskljuivali iz istog pitanja kosovske Albance. Pozvali smo i nekoliko Albanaca i Srba s Kosova na raspravu. Sam Praxis se ve podijelio: poeo
je izlaziti u inozemstvu bez suglasnosti i potpore veeg dijela urednitva Praxisa.
U vrijeme kratkotrajne vlade Ante Markovia napisao sam u Supekovu domu izjavu koja je podravala politiku, vrlo racionalnu koju je provodio spomenuti premijer. Potpisali su je gotovo svi zagrebaki praxisovci. Petrovi nije, bio je ve teko
bolestan. Objavljena je u Beogradu, u Borbi, ali bez potpisa najpoznatijih beogradskih kolega. Hrvat jugoslavenski orijentiran, bivi partizan, Ante Markovi je
imao drugaiju sliku Jugoslavije od one koja se formirala u Srpskoj akademiji i koja
je nala svoj izraz u Memorandumu.
Nastavak je tuan. Miloevi je podignuo na noge politiki nezrelu masu koristei
spretno tekoe Srbije, rabei podmuklo i vjeto nacionalne mitove. Val agresivnog nacionalizma zapljusnuo je gotovo sve slojeve srpskoga drutva. Zapoeli su
veliki mitinzi: dogaanje naroda, ispunjeno prekipjelim nezadovoljstvom, populistikim folklorom, politikim kiem. To se ubrzo preselilo izvan granica Srbije.
Dobar dio inteligencije, ukljuivi brojne partijske veterane, pljeskao je voi koji
je napokon shvatio istinski interes srpskoga naroda, za razliku od Hrvata Josipa
Broza na kojeg su neki od beogradskih praxisovaca odavno gledali s antipatijom,
moda najvie zato to je porijeklom Hrvat. Miloevi se grubo i efikasno rijeio
partijskih kadrova koji ga nisu slijedili ili sluali prvo u vlastitom okruju, zatim i
u federaciji.
Pred oima cijele jugoslavenske javnosti raspao se sam Savez komunista Jugoslavije, dotad nezamjenjiva kohezivna veza mnogonacionalne drave, ije je jedinstvo

20

PREDRAG MATVEJEVI

ve bilo naeto. Hrvatski separatizam, uporan i ukorijenjen, i slovenski partikularizam, diskretniji i spremniji na kompromis, bili su i jedan, i drugi ohrabreni
neprispodobivom arogancijom kojom je Miloevi drakao i hukao srpske nacionaliste: igralo se kolo naokolo, pjevalo i izazivalo Srbija e bit do mora. Nitko
vie nije umio zaustaviti igru. Jedini koji je to mogao nije htio. On ju je i nametnuo.
Savez Komunista Hrvatske obilovao je nesposobnim kadrovima, nedoraslim trenutku. U Zagrebu je Franjo Tuman uspjeno iskoristio priliku, ojaan antipatijom
koju je pobuivala gotovo histerina agresivnost u Srbiji. Pruio je ruku povratnicima iz ustake emigracije, koji su ga obasuli novcem i pomogli mu da pobijedi
na izborima. Podravao ga je i dobar dio Hrvata koji nikad nisu bili ustae: koji su
eljeli hrvatsku dravu a ne, po drugi put nakon 1941, njezinu karikaturu. Slovenci
su jugoslavensku granicu proglasili slovenskom. Miloevi se uspio nametnuti vojnom vrhu, zagospodariti Jugoslavenskom narodnom armijom preuzimajui ulogu
branitelja Jugoslavije. Zapoeo je rat, u blagom obliku u Sloveniji, u estokom u
Hrvatskoj: sruen je Vukovar, bombardiran Dubrovnik; nagovijeteno je bombardiranje Bosne i Hercegovine.
Ne kanim prepriavati sve te dogaaje, htio bih osvijetliti poloaj ljevice u njima.
Na posljednji pokuaj u Zagrebu bilo je osnivanje Udruene jugoslavenske demokratske inicijative (UJDI). Prvi osnivai bili su povezani sa Praxisom i Korulom: Branko Horvat, arko Puhovski, Predrag Vranicki i potpisnik ovog teksta.
Uz nas je bio najprisutniji Rudi Supek. (On nas je, svojom mirovinom steenom u
francuskom Pokretu otpora i buhehenvaldskom lageru, izdano pomagao: bez njegove pomoi ne bismo mogli pokrenuti list Republika.) UJDI-ju se prikljuio ne
malen broj simpatizera iz cijele zemlje, napose Bosne i Makedonije. Meutim, Partija nije dopustila da se registriramo u Zagrebu, Beogradu i Sarajevu priznali
su nas na samu rubu, u Titogradu. Odgurnuli su nas. Prihvatili su njih. Nismo se
uspjeli odrati. Oni su bili brojniji, podraniji, jai. Ovo je, uz ostalo zapis o naem
neuspjehu: requiem za jednu ljevicu.
Nama slini su, uostalom, oduvijek propadali u politici. Vei broj bivih praxisovaca ve se pribliio starijoj dobi. Danko Grli je umro prije poetka rata. Posjetio
sam Gaju Petrovia uoi njegove smrti: bio je teko bolestan, ali mi se uinilo da
je vie zaokupljen onim to se zbiva nego svojom boleu. Rudi Supek je do posljednjeg asa pisao antifaistike poruke: obavjetavao svoje francuske drugove
iz konc-logora o ruenju spomenika partizanima i rtvama faizma u Hrvatskoj.
Nakon rasula UJDI-ja poznati ekonomist Branko Horvat formirao je lijevu socijalistiku stranku s vrlo malim brojem lanova i slabim utjecajem. Milan Kangrga pie u opozicionim listovima, ne odstupajui od svojih stavova. Ivan Kuvai,
21

REQUIEM ZA JEDNU LJEVICU

Veljko Cvjetianin, Predrag Vranicki ostali su vjerni svojoj prolosti. Filozof arko
Puhovski izloio se drskim i primitivnim napadima desnice: odgovorio je na njih
smiono i naelno.
Pisac ovih redova napustio je zemlju, u poloaju izmeu azila i egzila nalazi vie
slobode nego izmeu poslunosti i utnje. Nisam siguran da je to najbolji izbor.
Takav je kakav jest.
O bivoj ljevici pie se svata: izdali naciju, jugonostalgiari, komunisti... Slino se govorilo i prije drugog svjetskog rata.
Ne mogu prikriti koliko sam razoaran ponaanjem dijela praxisovaca u Beogradu. Mihailo Markovi je postao ideologom miloevievske partije, zatvarajui
oi pred ruenjem Vukovara, etnikim ienjem, masakrima u Bosni. Morao je
znati da svega toga ne bi bilo, u takvu obliku, da vrhovni ef uz kojeg je pristao prvih ratnih godina nije htio da tako bude. Svetu Stojanovia su neki od naih kolega
smatrali arijskim filozofom. Kad sam ga vidio na ekranu kao pobonika (savjetnika) predsjednika SR Jugoslavije Dobrice osia, u blizini sama Miloevia,
nisam vjerovao svojim oima. U tom su asu pogibala djeca i ene u Sarajevu, djelovali su konc-logori u Bosni, sruena je u Banjoj Luci prekrasna damija Ferhadija,
u Foi Aladja. Pisao sam iz Pariza osiu i zamolio ga da zatrai od Radovana Karadia da oslobodi iz zatvora Kula na Ilidi srpskog pjesnika Vladimira Srebrova,
koji se usprotivio genocidu muslimana u Bosni. Nije mi odgovorio ni on, ni njegov
savjetnik. Uoi samoga rata, sreo sam na beogradskom aerodromu Dragoljuba
Miunovia: bivi republikanac, upravo je odlazio u London da dovede u Srbiju
prestolonaslednika Aleksandra II Karaorevia. Tragikomini Crnogorac Miun u ulozi obnovitelja srpske monarhije.
Moje najvee razoarenje ipak je Ljubo Tadi: ne onaj istoimeni glumac, estiti i
valjani ovjek i umjetnik, nego filozof i bivi nam drug. Njega sam upoznao prije
nego ostale, kao istaknutog intelektualca u Sarajevu. itao sam njegove lanke, susretao ga po raznim skupovima, zavolio.
Sjeam se jednog popodneva na Koruli, 1971. godine. Gorjela je uma u blizini,
krajem ljeta. U takvim su prilikama hrvatski nacionalisti optuivali Srbe da podmeu vatru. Bilo je neprijatno. Ljubo je bio snuden. Priao sam mu i rekao nekoliko prijateljskih rijei. Oi su mu bile vlane, meni takoer. Zahvalio mi se. Kad su
me kasnije napadali bosanski partijski aktivisti, predbacujui mi to branim srpske nacionaliste u Bosni (kao da nisam branio i muslimanske, i hrvatske, i albanske, u dravi koja nije bila pravna drava), moji su stari roditelji u nekoliko navrata

22

PREDRAG MATVEJEVI

bili izvrgnuti neugodnostima. Ljubo je napisao pismo mojoj pokojnoj majci, tjeio
je objanjavajui vanost onog to inim...
Godinu ili dvije prije ovog rata nali smo se u Beogradu, u njegovu stanu, u ulici
Gospodar Jovanovoj. Donio sam rukopis Zvonka Ivankovia Vonte koji je bjelodano dokazivao da Andrija Hebrang nije kriv za ono zbog ega je ubijen. Zamolio
sam ga da proita dokumente i da potpie zajedno sa mnom recenziju, kako bi ta
knjiga mogla biti objavljena. Odbio je. Rekao mi je neto to me u tom asu prenerazilo: dok je Srbija u ovakvu poloaju ne eli podrati nita to bi joj ilo na
utrb.
Kasnije sam uo kako podrava Pale i one koji odozgo pucaju po Sarajevu (na tisui dan opsade doao sam u Sarajevo i vidio kako to izgleda: ne znam je li on tada
bio gore, na brdu, uz one koji su na nas pucali). Tadi je u svojoj razjarenosti napao
(u Politici!) ak i svoje bive prijatelje, na temelju izvjetaja dobivenih od tko zna
kakvih slubi: na primjer arka Puhovskog u razdoblju u kojem je preivljavao
najtee krize. Posve je izobliio on ili oni koji su mu dali podatke i moju izjavu
da su Otvorena pisma, kojima sam branio disidente pod prethodnim reimom,
svrstana u pornografiju te, u Hrvatskoj, ostala izvan normalne distribucije, kao
neka vrsta samizdata. Ljubo Tadi, tko je to mogao oekivati?!
Kad su se nedavno beogradski studenti pobunili protiv miloevievskog terora,
okomio se i na slobodnog mislioca (praxisovca) Miladina ivotia, tada ve na
samrti, koji se, u Beogradu, najsmionije borio protiv voda. Tadi se opet pokuavao zakaiti za studente priajui im o ezdesetosmoj, zaboravljajui moda
navod kojim se esto sluio: da se ponekad tragina iskustva ponavljaju kao farsa.
Vjerujem da e ga studenti shvatiti upravo kao farsinu linost.
Teko je rei je li bio licemjeran i obmanjivao nas kad se pitao je li nacionalizam
naa sudbina ili je, pak, po volji sudbine, zahvaen nekom vrstom histerine senilije koja ga je bacila na kraju u zagrljaj nacionalistima. Volio bih vie da je ovo drugo nego prvo.
Ima dogaaja koji ponekad mijenjaju - i ak kvare - smisao prolosti. Kad su sedamdesetih godina praxisovci iz Beograda bili iskljueni iz nastave, njihove
zagrebake kolege (Predrag Vranicki i Veljko Cvjetianin, na primjer) odlazili su
moliti srpske rukovodioce da ih vrate na posao. Sad mi se ini da su neki od iskljuenih igrali ve tada lane uloge. (Uostalom, nisu ba ni toliko patili koliko su
/smo/ udarali u talambase: primali su plau i objavljivali sve to su napisali).

23

REQUIEM ZA JEDNU LJEVICU

Neki od lijevih ezdesetosmaa tragino su zavrili. udovini Milorad Vueli, kao direktor miloevievske televizije, prikrivao je zloine i poticao ih posredstvom medija u slubi vlasti. Miloevi ga je odbacio nakon to ga je iskoristio,
pa onda opet uzeo natrag: poslunik mu se vratio, nastavlja sluati. On je uostalom
sam po sebi beznaajan.
Tee mi je pao sluaj Ljubie Ristia, iji sam avangardni teatarski eksperiment
KPGT podravao. Kako je taj daroviti reiser mogao pristati na tako podreenu
ulogu u reiji najprisnijeg suradnika Slobodna Miloevia: u totalitarnom ludilu
kojim je ona te reija nadahnuta? Shakespeareu, gdje si?
to se pak tie nekih od pisaca, koje sam svojedobno branio, govorit u o njima
drugom prilikom. Kad doem u Beograd sigurno neu pruiti ruku ogama i
Nogama, Momama koji su hodoastili na Pale ili na vidovdanske priesti. Vuka
Krnjevia ne kanim pozdraviti: on se u prolom reimu oslanjao na rukovodilaka plea da bi, prodrljiv kakav je, za pare peene janjetine na teferiu otiao na
poklonjenje trebinjskom opinaru koji bombardira Dubrovnik. Nije jedini, ali to
ga ne opravdava. Stidim se brojnih pisaca, na srpskoj i hrvatskoj strani. Kao i na
ostalim, gotovo svima.
Na sreu nije sve tako crno kao to bi se po ovoj mojoj ispovijesti moglo zakljuiti: bio sam zaljubljen u Beograd, i zato sam moda najstroiji prema njemu. Nisam
vjerovao da mu se moe dogoditi sve ovo to mu se dogodilo. ao mi je to neu
zatei Svetu Lukia u gradu na Savi i Dunavu, na Skadarliji, Kod dva jelena ili
Tri eira: potresla me je njegova preuranjena smrt. Zvao sam ga iz tuine, ali je,
u ovom siromatvu koje je mnogima postalo sudbinom, morao promijeniti stan i
telefon: nismo se uli dragi Sveto. Traio sam te. Bili smo na slian nain Jugoslaveni ne izdajui pritom ljepe oblike ni srpstva ni hrvatstva, ne osporavajui nikome pravo da bude to jest ili to hoe. Danas se na to loe gleda i ovamo i tamo.
elim ponovno sresti Milisava Savia, ponosnog momka iz Rake, i Vidosava
Stefanovia, slobodoumnog Kragujevanina. Mi smo se za vrijeme ovog rata nalazili po svijetu kao ilegalci: pokazivali smo stranome svijetu da se srpski i hrvatski
intelektualci ne moraju mrziti. Mrnju smo ostavili drugima, njima.
Doi u u Beograd da ponovno sretnem one koji su, usprkos svemu, spaavali obraz Beograda. Meu njima su neki od praxisovaca, naih s Korule: Boo
Jaki, sin pravoslavnog popa kojeg su zaklali ustae i koji nije zbog toga manje
volio svoje hrvatske drugove; Neboja Popov, koji je, za razliku od ostalih, ve
pod prolim reimom izgubio gotovo sve osim svog potenja (itam u tuini

24

PREDRAG MATVEJEVI

Republiku koju sad on ureuje u Beogradu, koju smo zapoeli izdavati u Zagrebu, u UJDI-ju; za koju sam napisao prvi uvodnik); Zaga Pei-Golubovi bila je i
ostala asna i estita osoba, najtemeljniji i najdosljedniji kritiar staljinizma meu
Korulanima, svih vrsta staljinizma. Miladina sam ve spomenuo: neka mu je
laka zemlja.
Bit e posla napretek i za srpsku i za hrvatsku ljevicu, koje e doi jednog dana
nakon svega, izdii se iznad svega ovog to se zbilo. U Hrvatskoj smo danas preslabi i premalo nas je da izaemo na kraj sa ustatvom. Ali veina Hrvata ne voli
ustae. Veliki posao eka novi narataj. Vie se nee moi, za sve to ne ide, kriviti
Srbe: svaljivati sve na Jugoslaviju koje vie nema i za koju ne vjerujem da je, nakon
svega, mogua i nuna. Slovenci su bolje proli, radujem se tome. elim im da uspiju i vjerujem da hoe. S Makedoncima suraujem: suosjeam se, volim ih. Stao sam
na stranu ranjene Bosne: u ime nekih lijevih ideala valja stati na stranu rtve. Jo
stojim tu. Dokle u?
Bilo bi dobro da dio srpske inteligencije koji se najvie osramotio izvue pravu pouku iz ovog traginog zbita. Morat e se prije ili poslije suoiti sa svim to se dogodilo: sa zloinima, s etnikim ienjem, sa masakrima koje su poinili pripadnici
vlastitog im naciona. Ispit savjesti valja izvesti javno i otvoreno, bez izvrdavanja i
opravdanja: bez onoga nismo znali, nemojmo o tome, krivi su jedni i drugi,
nije to ba tako. Na alost, upravo je tako kako jest. Svatko je manje ili vie kriv,
svi nisu krivi jednako.
Ako Srbi, to se tie njih samih, ne pogledaju istini u oi i ne izvuku neke zakljuke iz nje, kao to to nisu uinili Hrvati u vezi s ustatvom, vui e za sobom sjene
rtava i smrad leeva, tko zna kako i do kada. Prekapat e grobove i jame, svoje i
tue. Htjeli je ili ne htjeli prihvatiti, usporedba se namee sama od sebe: samo se
po kvantitetu razlikuju zloini koji su pod srpskim barjacima poinjeni u ovom
ratu od onih koje su izvrili ustae u prethodnom. Izlike kojima se koristilo u prolosti da bi se opravdalo sebe ili optuilo drugoga nee vie sluiti nikome i niemu.
Tako i tako e svatko biti svoj na svome. Avaj!
Nisam vie toliko naivan da bih mislio da ishodi ovise prije svega ili samo o odnosu lijevog i desnog. Tko zna hoe li se nai na ovoj ili onoj strani, neki junoslavenski Willy Brandt, napose srpski ili hrvatski, koji e kleknuti u Jasenovcu ili u
Srebrenici. Pokajati se u svoje ime i u ime svoga naroda, ispovjediti krivicu, zatraiti oprost. Ako se rodi takva linost i dogodi takav in, zapoeti e moda jedna
druga, drugaija povijest, na tlu kojem povijest nije bila sklona.

25

REQUIEM ZA JEDNU LJEVICU

Dotle se moe barem stidjeti, makar i sam pred sobom, ili potajice.
Nemam obiaj posveivati ikome svoje tekstove, pridavati im time neku posebnu
vanost. Pomiljao sam ipak, piui ove retke, na pokojnog Gaju Petrovia. On je
sigurno najzasluniji to su Praxis i Korula postali ono to su bili, to vie ne
mogu biti. U ovoj godini navrila bi se sedamdeseta godinjica njegova roenja. Ne
vjerujem da e je obiljeiti onako kako zasluuje u sredini u kojoj se rodio i gdje je
radio.
Petrovii su srpska porodica iz Karlovca. Pradjedovi su im doli iz Crne Gore. Gajina majka je hrvatskog porijekla. Mjeani su. Vjerujem da su mnogi od nas, u
bivoj Jugoslaviji i drugdje u svijetu, prili ljevici i zato to nisu prihvaali jednolani i pojednostavljeni etniki isti identitet, kakav nude i nameu nacionalizam i
faizam! Svijet se mijenja, mijea se pred naim oima...
Ljeviar bi moda u ovom asu rekao neto to se drugi ne usuuju javno rei ili
pak to se ne svia onima koji vladaju i njihovim podanicima, na primjer: Da je danas teko sresti u Hrvatskoj Srbina koji se ne boji za sebe ili za svoje najblie. Dodao bi najvjerojatnije, ako je sluajno porijeklom Hrvat i dri do vrijednosti svoga
naroda i njegove kulture, da se stidi to je danas tome tako i u dravi Hrvatskoj.

26

IVAN KUVAI

IVAN KUVAI

TO NAS JE DRALO
NAOKUPU?

Kada danas razmiljam o tome to smo mi iz najueg kruga Praxisa proivljavali,

to smo radili, na kakve probleme smo nailazili, kakve uspjehe i razoaranja doivjeli, odmah mi se namee pitanje: to nas je ujedinjavalo i itavo to vrijeme dralo
na okupu?
Na ovo pitanje nije lako odgovoriti, jer bi se mnogo toga moglo navesti, a iscrpan
odgovor bi traio da se napie mala studija. U to se ovdje neu uputati, nego u
samo nabaciti nekoliko misli koje mi prve padaju na pamet.
Sve nas je od samog poetka ujedinjavao VRSTO ODBOJAN STAV PREMA
SVAKOM NACIONALIZMU. Do toga smo, prvo, doli na temelju vlastitog ivotnog iskustva, naroito u toku Drugog svjetskog rata to je bilo osnovno! i,
drugo, kao filozofi i teoretiari, svaki na svoj nain, rano smo doli do spoznaje da je nacionalizam glavna nevolja naeg vremena. Gledite da je nacionalizam
bolest ljudskog duha za nas nije bila tek prigodna metafora, nego teoretski solidno obrazloena teza koja je mnogo puta potvrena u praksi. Znali smo da ta bolest
lako prerasta u pravu poast, ak epidemiju koja se munjevito iri i moe zahvatiti
velika podruja, mnoge narode, pa i itave kontinente. Rezultat je rat, unitavanje,
pusto...
Drugo, to nas je moda jo jae izdvajalo u sredini u kojoj smo ivjeli, bila je spoznaja da je OVJEK POJEDINAC JEDINO SIGURNO UPORITE U BORBI ZA
SLOBODU. Dok je mnotvo oko nas stalno isticalo i vikalo da je kolektiv sve, da

27

TO NAS JE DRALO NAOKUPU?

mu se ovjek mora potiniti, da se s njim mora stopiti, mi smo uporno dokazivali suprotno, to jest da je stapanje s kolektivom onaj fatalni korak od kojeg poinje
zatiranje slobode.
Dakle, dovoljno je imati u vidu samo ove dvije stvari odnos prema nacionalizmu
i odnos pojedinca prema kolektivu pa da bude jasna i razumljiva teorijska platforma na kojoj su poivali naa suradnja i nae zajednitvo. Manje je razumljivo
kako je takvo zajednitvo s takvim projektom, kakav je bio Praxis i Korulanska
kola, moglo tako dugo postojati u dravi kakva je bila naa. Za to je, osim hrabrosti, bila potrebna i vjetina snalaenja.
Koristili smo prostor koji je bio otvoren sukobom sa Sovjetskim Savezom. Vlasti su
nas tolerirale titei vlastite interese, to dobro ilustriraju sluajevi kada su odluivali da nekog od nas treba stpati u zatvor, pa onda odustajali, jer bi procijenili da bi
to moglo zaustaviti neki kredit sa Zapada. Slino je bilo i s naim domainima na
Koruli, koji su nam pruali gostoprimstvo ne zbog toga to smo im bili simpatini, nego zbog toga to smo im dovodili goste iz inozemstva, pa je Korula postala
jedna od najpoznatijih turistikih destinacija na Mediteranu.
U takvoj situaciji ni napadi, koji su pljutali sa svih strana, nisu nas nimalo pokolebali. Naprotiv, slobodno se moe rei da su nam oni u dobroj mjeri pomogli da
se odrimo na okupu. Pokuaji, ve na poetku, da nas iznutra posvade i razbiju,
neslavno su propa(da)li. Nakon toga stalno su obnavljani pritisci u obliku zastraivanja da e nas otjerati s posla, da emo zavriti u zatvoru, da e nam stradati lanovi obitelji... Ovoj harangi, koju su poticali i organizirali organi vlasti, brzo su se
prikljuili napadi nacionalista, klerikalaca, karijerista svih moguih boja i profila.
Mnogi su na tome izgradili karijeru.
Uz sve to pridolazi okolnost to smo radili na istom fakultetu, na odsjecima filozofije i sociologije. Preko vikenda redovito smo bili na zajednikom izletu, najee u
Samoborskom gorju. To je bio tjedni predah i pravo osvjeenje s puno ala, doskoica i smijeha, u emu je vodio Danko Grli. Dok su mnogi od naih kolega sa Sveuilita u to vrijeme bili zauzeti izgradnjom vikendica, naa mala grupa je odabrala
planinarenje i zajednike rukove u planinarskim domovima i gostionicama. Time
smo odteretili ene od nedjeljnog spremanja ruka, pa su i one redovito s nama bile
na izletu. Kretanje na svjeem zraku, ukusna hrana, izmjena misli i komentiranje
dogaaja sve u oputenoj atmosferi bili su pravi predah koji je omoguavao da
odmorni nastavimo rad u ponedjeljak.

28

IVAN KUVAI

Na utjecaj bio je ogranien na studente i intelektualce humanistike orijentacije,

no prostorno nije bio ogranien na Zagreb i Hrvatsku, proirio se po cijeloj Jugoslaviji. Tokom vremena postali smo poznati na vodeim univerzitetima na Zapadu,
o emu, meu drugim, svjedoe broj uesnika na Korulanskoj ljetnoj koli i broj
pretplata na asopis Praxis.
Kako to da nas je vlast tolerirala, pitali su mnogi. Ja bi rekao da je jedno vrijeme
vlasti odgovaralo takvo stanje. Situacija se promijenila kada su u prvi plan izbile
republike birokracije. To je krizno vrijeme kada je vladajua elita potraila rezervne poloaje i u tu svrhu uspostavila savez s nacionalistima. Pod njihovim pritiskom dolo je do zabrane i asopisa i kole.
Nekoliko godina iza toga oni razbijaju dravu i poinju krvave etnike sukobe koji
e opustoiti zemlju i cijelo podruje za pedeset i vie godina vratiti unazad. Uspostavom profaistikih reima u novonastalim dravicama potpuno je zatvaren
prostor za nae djelovanje.
Raspadom bive drave i mi smo se raspali, ili, da budem precizniji, ve uoi tog
raspada mi smo se razili. Kad to kaem nemam u vidu nau zagrebaku grupu,
nego iru intelektualnu zajednicu, okupljenu oko nas na razini bive drave. Poelo
je onda, kada je nekoliko istaknutih beogradskih praksisovaca prelo u protivniki tabor jo u toku neposrednih pripremanja svih nevolja koje su nas zadesile. Oni
su takoreku preko noi postali nacionalisti i pridruili se politiarima kojima se
sada u Hagu sudi kao ratnim zloincima. Nasuprot tome, svi lanovi zagrebake grupe (jezgro cjelokupnog projekta) ostali su dosljedno sve do kraja na svoijim
pozicijama.

U Zagrebu, l4. listopada 2011.

29

PRAXIS KRITIKI IZAZOVI

BOIDAR JAKI

PRAXIS KRITIKI IZAZOVI

UVOD
Za razumevanje mesta i znaaja Praxisa i Korulanske ljetnje kole u kulturi jugoslovenskog drutva od izuzetnog znaaja su nekada vie a nekada manje uspeni
pokuaji strune kritike.1 Od pojave Praxisa i Korulanske ljetnje kole do danas bilo je uvek, istina marginalnih, pokuaja strune kritike koja je nekad uvala
dignitet intelektualnih rasprava, a ponekad padala na nivo politikih ili ideolokih
1 Rukopis Praxis kritiki izazovi samo je deo obimnog rada o Praxisu i Korulanskoj ljetnoj koli. Sadri nedovoljno celovit, ali obiman pregled domaih (ex-jugoslovenskih) kritikih strunih osvrta na
osnovne ideje i domete asopisa i kole. Napomena: Ovaj tekst je manuskript. Molimo da ga ne citirate.
Politiki napadi, ideoloki sporovi, sukobi s politikom birokratijom i nacionalistikim krugovima (ukljuujui i pad nekih od praksisovaca u nacionalizam), predmet su drugih odeljaka ove studije. Isti je sluaj
sa osvrtima i studijama koje su se pojavile u inostranstvu, kao to su na primer: Sher, Gerson: PRAXIS,
Marxist Criticism and Dissent in Socialist Yugoslavia, Indiana University Press, Bloomington and London
1977; Sirovec, Stjepan: Ethik und Metaethik im jugoslawischen Marxismus, PadebornMnchenWien
Zrich: Ferdinand Schningh 1982; Crocker, David: Praxis und Democratic Socialism The Critical Social
Theory of Markovi and Stojanovi, Humanities Press (AtlanticHighland), Harvester Press (Brighton),
1983; Gruenwald, Oskar: The Yugoslav Search for Man: Marxist Humanism in Contemporary Yugoslavia, J.
F. Bergin Publishers, Inc., South Hadley, Mass., 1983; Bernstein, Richard J.: Praxis and Action, Contemporary Philosophies of Human Activity, University of Pensylvania Press Philadelphia 1971; McBride, William
L.: From Yugoslav Praxis to Global Pathos. Anti-Hegemonic Post-post-Marxist Essays, Rowman & Littlefield Publishers, Inc., Lanham-Boulder-New York-Oxford, 2001. Napokon, predmet posebnog poglavlja su
praksisovska orijentacija i delatnosti praksisovaca koje su izazivale veliko interesovanje (i podozrivost) svetskih i jugoslovenskih ideolokih i politikih propagandnih centara.
Ljubaznou Fodacije Rosa Luxemburg uesnicima skupa na Koruli, u oktobru 2011. godine, podastirem,
dakle, na kritiko prosuivanje samo jedan odeljak svog rada. Zadravam pravo da na osnovu kritikih primedbi i drugih kolegijalnih sugestija u celovitoj studiji objavim korigovanu verziju ovog rukopisa.

30

BOIDAR JAKI

napada. Tako se, ne ba retko, u formi strune kritike krila jeftina politika propaganda ili elja pisaca da se dopadnu centrima drutvene moi, bilo komunistikim
bilo nacionalistikim. Taj tip kritike koji je u ime struke zapravo potirao struku
postao je gotovo dominantan u novostvorenim dravama na tlu bive Jugoslavije i
u novije vreme. Time svakako nisu negirana nastojanja inostranih i retkih domaih pisaca da savesno i objektivno razviju svoj kritiki pristup Praxisu i koli,
da paljivo analiziraju stotine lanaka i knjiga koje su za sobom ostavili urednici i
saradnici Praxisa.
Sudei po jednom od ranih strunih osvrta na rad Korulanske ljetnje kole iz pera
Zdravka Kuinara, objavljenom u beogradskom asopisu Gledita2, reklo bi se
da je praksis orijentacija naila na odlian struni prijem i podrku. tavie, ak je
i dnevni list Politika prikupio krae izjave uesnika kole Karela Kosika, Anri
Lefebvrea, Herberta Marcusea, Mihaila Markovia, Gaje Petrovia i Danila Pejovia pod naslovom Strani i nai filozofi o razgovorima na Koruli i u podnaslovu
izvuenoj reenici iz izjave Anrija Lefebvrea Jugoslavija ima mogunost da razvije
teorijsku misao na svetskom nivou3.
Kuinar se sintetiki osvre na osnovna pitanja pokrenuta u trideset predavanja
stranih i domaih uesnika koja su te godine odrana na Koruli: Mogunost
saglasnosti u odgovoru na osnovno pitanje skupa pruilo je zajedniko stanovite
uesnika, po kome su smisao i perspektiva socijalizma pitanje ostvarenja jednog
humanistikog programa ovenog i racionalnog ureenja ljudskih odnosa, a ne
samo primitivnog egalitarizma ili razvitka tehnologije, koja bi, opet, samo reprodukovala razne forme otuenja, totalnog postvarenja i politike mistifikacije.4
2 Kuinar, Zdravko: Smisao i perspektive socijalizma (Korulanska ljetna filozofsko-socioloka kola,
822. jul 1964. god.), u Gledita, Beograd, godina , br. 89, 1964, str. 12471254.
3 Politika, Beograd, nedelja, 2. avgust 1964, str. 18. tavie, Politika e 5. septembra 1965. godine na
strani odreenoj za nauku (str.18) objaviti osvrt Gaje Petrovia na tree zasedanje Korulanske ljetnje kole
pod naslovom ta je istorija. Zagrebaki Vjesnik e neto kasnije, 2. i 3. oktobra 1965, objaviti u dva nastavka informativni prikaz pod naslovom to je povijest potpisan inicijalima I.M. Komunist, 2. septembra 1965, za svaki sluaj e kolu nazvati takozvanom, ali e objaviti anketu meu uesnicima sesije ta je
istorija i itaocima prezentirati miljenja Rudija Supeka, Umberta eronija, Danila Pejovia, Svetozara Stojanovia i Leszeka Kolakowskog. Borba e 5. oktobra 1965. objaviti razgovor novinara Aleksandra Tirnania o koli sa Rudijem Supekom i Gajom Petroviem, str. 910. Zagrebaki Telegram e 8. listopada 1965.
objaviti kratak prikaz iz pera Borisa Kalina, ali i izvode iz izlaganja Milana Kangrge, Danka Grlia Mihaila
uria i Leszeka Kolakowskog. Napokon, sarajevski asopis Pregled objavio je iscrpan osvrt Alekse Buhe
na treu korulansku sesiju pod naslovom: Trea sesija Korulanske ljetne filozofske kole, u: Pregled, Sarajevo, godina XVII (LV), br. 9, str. 229241.
4 Kuinar 1964, str. 1248. Da nije re ni o kakvoj grupi istomiljenika Kuinar pokazuje prikazujui raspravu o odnosu filozofije i politike, o ulozi humanistike inteligencije u drutvu, o mogunostima socijalizma u nerazvijenim zemljama, o kritikim uvidima u probleme samoupravljanja itd.

31

PRAXIS KRITIKI IZAZOVI

Zanimljivo je da je, nakon orkestriranih napada na praksis orijentaciju i optubi nekih filozofa za apstraktni humanizam Milentija Popovia u intervjuu
za asopis Socijalizam5, Prvoslava Ralia6, Desanke Savievi7 i drugih, posebno
forumskih napada u njenu odbranu, u svom prikazu Praxisa (br. 4-5, 1965) u
sarajevskom Pregledu, ustao Fuad Muhi koji ubrzo svoje stanovite radikalno
promeniti. Tada je, meutim, pisao da se ne radi ni o kakvim opozicionim elementima, nego o potenom intelektualnom nastojanju da se radikalnije pristupi
otklanjanju svih tragova dogmatizma i staljinizma i da se na taj nain pridonese
zajednikoj stvari socijalizma.8 Nakon obimnih izvoda iz lanaka Milana Kangrge, Gaje Petrovia i Danka Grlia, Muhi zakljuuje: ini nam se deplasiranom
svaka dalja diskusija o nekonstruktivnoj, liberalistiko-formalistikoj, antisocijalistikoj, politiki dezorijentirajuoj (itd), kritici. To tim prije to je ovaj asopis, mada se do sada pojavilo samo est brojeva, ve stekao visoki renome kod ire
italake publike.9
Posmatrano u celini kola je, u pogledu interesovanja javnosti i kritikim prikazima koji su imali izvesnu dozu ozbiljnosti i analitinosti imala vie sree od
asopisa, bar do 1968. godine. Moda su tome doprineli zaista relevantna imena
inostranih uesnika i predivna leernost mediteranskog ambijenta Korule. Meu
osvrtima izdvaja se, opet, prilog Zdravka Kuinara Stvaralatvo i postvarenje o
Korulanskoj ljetnoj koli 1967. godine, objavljen u asopisu Gledita, u kome je
kola ocenjena kao najznaajnija manifestacija filozofskog ivota u zemlji poslednje dve godine.10 Inae odmereni Kuinar e izraziti i izvesnu uznemirenost: Ne
znam da li zlonamerni ili neupueni kritiar Korulanske kole moe da likuje ili
da se rastui nad injenicom da se u Koruli nije izmislio problem postvarenja,
ali injenica je da su se tim tobonjim problemom bavili najznaajniji mislioci koji su promiljali temelje i mogunosti ljudske emancipacije. Uesnici kole su
sebi postavili skroman zadatak, pokuati da se krene dalje i razotkrije nove obli-

5 Milentije Popovi je u tom intervjuu za asopis Socijalizam (br. 78, 1964), naglasio da stavovi nekih filozofa i sociologa mogu imati veoma opasnu posledicu stvaranje politikih partija.
6 Rali, Prvoslav: Drutveni smisao zahteva za bezobzirnom kritikom svega postojeeg, u: Socijalizam,
Beograd, godina , br. 3, 1965.
7 Savievi, Desanka: Jedan neprihvatljiv nain tumaenja kulture u socijalizmu, u: Borba, BeogradZagreb, 24. januar 1965.
8 Muhi, Fuad: Praxis (br. 4-5, 1965), u: Pregled, Sarajevo, godina XVII (LV), br. 7-8, 1965, str.
124-132.
9

Muhi 1965, str. 128.

10 Kuinar, Zdravko: Stvaralatvo i postvarenje, u: Gledita, Beograd, br. 10, 1967, str. 1398.

32

BOIDAR JAKI

ke postvarenja.11 Kuinar se u veoma opsenom prikazu osvrnuo i na rad pete,

svakako najznaajnije i najkontroverznije sesije Korulanske ljetne kole na temu
Marks i revolucija povodom 150-te Marksove godinjice. U toku sesije dolo je
do upada trupa Varavskog pakta u ehoslovaku na koju su uesnici kole odmah
krajnje otro reagovali. Kuinar je na kraju osvrta zakljuio da je kola jo jednom
pokazala da je jedan od najznaajnijih centara marksistikih diskusija u svetu. Sve
vei broj stranih uesnika, istaknutih filozofa i sociologa potvruje takav renome
kole. Biti obaveten o radu kole, danas znai ne samo imati uvid u kretanja, opredeljenja i dostignua vanih tokova ne samo jugoslovenske nego i evropske misli.
Ako jugoslovenski socijalizam nema samo lokalne nego i svetske ambicije, on mora
negovati teorijsku misao koja e stalno biti u toku sa svetskom milju i zbivanjima.
Korulanska kola je shvatila tu potrebu i u tom pogledu postigla znaajan uspeh.12
DOGMATSKO UKIDANJE TEORIJE OTUENJA
Do prvog ireg kritikog suoavanja buduih praksisovaca sa dogmatskim linijama u filozofiji i drutvenoj teoriji dolo je na Bledskom savetovanju jugoslovenskih
filozofa i sociologa, u novembru 1960. Po sebi se razume da je do tog suoavanja
moglo doi upravo stoga to su se nove generacije filozofa i sociologa i u Zagrebu i
11 Kuinar 1967, str. 1395. Kuinar se u uvodnoj napomeni osvrnuo na ubojitu kritiku u Ekonomskoj
politici (br. 805, 1967) za koju u lanku Lapsus philosophiae (pretampanom u Borbi od 3. septembra 1967) problem postvarenja i ne postoji. Zapravo, Ekonomska politika je reagovala na Borbin kola
kraih tekstova pod zajednikim naslovom ivimo li u znaku postvarenja, u broju od 27. avgusta 1967.
godine, u kojem je prenela izvode iz izlaganja Rudija Supeka, Danka Grlia, Vojina Milia, Svetozara Stojanovia, Veljka Koraa, Ljubomira Tadia, Milana Kangrge, Duana Pirjeveca i Villiama Levyja. Ljutnja
Ekonomske politike odnosila se na izlaganje Veljka Koraa. Dok je Politika (4. septembra 1967) donela
informativni prikaz Aleksandra Ackovia Filozofski dijalozi na Koruli, Vjesnik je (10. rujna 1967)
objavio osvrt T. Butorca Da ovjek ne postane stvar. Komunist je pak (14. septembra 1967) iz pera Prvoslava Ralia objavio tekst pod naslovom Filozofija o slobodi, koji bi se mogao odnositi i na itav niz
drugih skupova. Njegov prigovor dijalozima na Koruli je neobian u svojoj neodreenosti: Jedno od obeleja letnje filozofske Korulanske kole, po naem miljenju, jeste i to to su na njoj samoj dole do izraaja
esejistike, paternalistike i samotnike alopojke za slobodom i takvom vlastitou koja nije omeena granicama i ozbiljne, misaono odgovorne a to znai kreativne analize pretpostavki za akciono, istorijsko otklanjanje granica slobode. Polje borbe miljenja je stvoreno, ali je, ini nam se, samo delomino iskorieno.
Nesumnjivo je zanimljivo i miljenje knjievnika Mie Danojlia, objavljeno u njegovoj kolumni Knjievni
podlistak pod naslovom Diskutanti u Borbinom nedeljnom dodatku 3. septembra 1967. (str.13). Danojli je dijaloge filozofa na Koruli doiveo kao skup nespokojnika i udaka i ne usuujui se da im se suprotstavi, zakljuuje: S pojedinim stavovima ovogodinjeg korulanskog simpozija, i ne samo njega, trebalo bi
da diskutiraju drukije orijentirani filozofi; znamo da takvih ima, pa treba oekivati da e i oni neto rei.
Njih ne mogu zamijeniti simplifikatori koji u toj sloenoj materiji razumiju jedino povrnosti i promaaje,
dakle prazninu. Na tom nivou voena, ova bitka je za kulturu unaprijed, izgubljena i besmislena. Omalovaavanja, preuivanja i anateme ne mogu zamijeniti plodnu i neophodnu diskusiju; u ovom sluaju, zbilja,
ima se s kime i o emu diskutirati (navedeno prema zagrebakom izdanju Borbe).
12 Kuinar, Zdravko: Marks i revolucija, u: Prilozi za istoriju socijalizma, knj. 6 (1969), str. 453.

33

PRAXIS KRITIKI IZAZOVI

u Beogradu, pa i u Ljubljani i Sarajevu ve oitovale u traganju za slobodnijim putevima kritike misli, to su ve sticale prva iskustva i mnogi od njih objavili neke
zapaene radove u antistaljinistikom i antidogmatskom duhu.
Ovde nee biti elaborirana iroka lepeza dogmatskih osporavanja i prigovora
Praxisu i koli. Bilo bi to jednostavno neproduktivno. ini se da je dovoljno, kao
paradigmatian primer, osvrnuti se na jedan pokuaj dogmatskog osporavanja
bitnih ideja praksis filozofije i drutvene teorije. Naime, ivojin D. Deni u svom
obimnom delu Marks i jugoslovenska sveta porodica, s beskrajno inventivnim
podnaslovom: Marksovo shvatanje oveka, tj. ljudskog drutva i kritika malograanske strukture jednog dela filozofske misli Jugoslavije, sustavno zastupa stanovite dogmatskog, staljiniziranog marksizma koji se odrao i u partijskoj ideologiji,
partijskim listovima i asopisima, ideolokim komisijama i marksistikim centrima, ali i u izvesnim krugovima na jugoslovenskim univerzitetima, posebno u Beogradu, okupljenim oko asopisa Dijalektika. Svakako da se oni oprezniji predstavnici te struje nisu uputali u sistematske kritike Praxisa, pa je tu nezahvalnu
ulogu preuzeo na sebe ivojin Deni.
Osnovna Denieva teza je da je sm Marx ukinuo teoriju otuenja, da se radi
o dijalektikom prevazilaenju i ukidanju svih oblika13 teorije otuenja. U prva
tri poglavlja, sluei se citatima iz Marxovih dela, pokuava da dokae da je Marx
odbacio i sam pojam otuenja i da o bilo kom obliku teorije otuenja u Markovom
delu ne moe biti ni rei14. Ta poglavlja slue piscu kao osnova na kojoj gradi svoju
kritiku, preciznije reeno obraun sa jednom knjigom Gaje Petrovia, po dve knjige Veljka Koraa, Mihaila Markovia i Predraga Vranickog i tri knjige Rudija Supeka. Naredno poglavlje posveuje analizi dela Vanje Sutlia, Davora Rodina i Vojana Rusa.15 Sledee poglavlje svoje obimne knjige posvetio je kritici dela (ni krivog ni
dunog) Dimitrija Sergejeva Otueni ovek. Deni veoma kritiki komentarie i
radove objavljene u dva zbornika: Humanizam i socijalizam i ovek danas.

13 Up. Deni, ivojin D.: Marks i jugoslovenska sveta porodica. Marksovo shvatanje oveka, tj. ljudskog
drutva i kritika malograanske strukture jednog dela filozofske misli Jugoslavije, Jedinstvo, Pritina 1977,
str. 3440.
14 Videti, na primer, uvodna poglavlja Marksovo shvatanje oveka, tj. ljudskog drutva i Rani radovi i
istina o Marksovoj teoriji otuenja.
15 Verovatno je re o pievoj zabuni: Vojan Rus je po orijentaciji veoma blizak dijamatovskoj viziji marksizma, kao poziciji s koje Deni kritikuje ugledne predstavnike Praxis filozofije i socijalne misli. Deni
je postavio sebi zadatak da se ne nagaa da li mu je zadatak postavljen da kritiki analizira stavove V.
Rusa, pa je pobrkao ime Veljka Rusa koji je bio blizak praksisovcima sa njegovim bratom Vojanom! Tako se
dijamatovac Vojan Rus, cenjen u krugovima saradnika beogradskog asopisa Dijalektika, naao u drutvu
u kome se sigurno ne bi dobro oseao.

34

BOIDAR JAKI

Prvu grupu filozofskih pisaca praksisovske orijentacije Deni proputa kroz pojmovni okvir koji naziva Shvatanje oveka ljudskog drutva i istorije u poglavlju
koje nosi naslov Filozofiranje o oveku, tj. ljudskom drutvu sa pozicija empirijskog sitnog buruja kao privatnog privrednika. Dela druge grupe pisaca (Sutli,
Rus, Rodin) tretira kao filozofiranje o oveku (ljudskom drutvu) s pozicija privredne tehnokratije, a Dimitrije Sergejev je optuen da filozofira s pozicija politike birokratije. Deni nastoji da dokae malograanski duh dela svih ovih, inae
raznorodnih pisaca, da bi slavodobitno, na primer, za Dimitrija Sergejeva zakljuio
da zna da je birokratija tj. njena malograanska drutvena pozicija kao ono za
iji raun filozofira Dimitrije Sergejev.
Spekulativna misao jugoslovenskih filozofa koja je bila predmet ove studije, pie
Deni u zakljunom poglavlju Mogui drutveni uslovi spekulacije jugoslovenskih filozofa, ni po sadraju , a u osnovi ni po reniku ne razlikuje se od spekulacija nemakih filozofa, sa kojima se Marks kritiki razraunavao... Njihovo
filozofiranje s pozicija malograanskog drutvenog bia uvek e nuno biti spekulativno, kao to e se neodlono kretati u okvirima buroaskih drutvenih odnosa.
Dakle, van svake je sumnje malograanski karakter drutvene pozicije jugoslovenskih filozofa, koji je neposredni proizvoa ove spekulativne misli.16
Za Denia je spekulativna misao apsolutno i u bilo kom obliku sumnjiva, nerazumljiva i neprihvatljiva. Znak je malograanske orijentacije, situnoburoaske drutvene pozicije onoga ko se usudi da spekulativno misli: Drutvena uloga i da kaemo znaaj spekulativnog jugoslovenskog filozofiranja na temu oveka (ljudskog
drutva) data je stvarnim drutvenim biem koje i misli na taj spekulativan nain. To su najpre i najneposrednije sami ti filozofi koji proizvode ove spekulacije,
tj. njihov drutveni poloaj. Zatim, to su malograani svih drugih vrsta, koji ovim
filozofima slue kao parip na kome jau idui u svoje spekulativne avanture. Ne
znamo ta je pojedine filozofe opredelilo u izboru paripa na kome e jahati, ali
sigurni smo da i taj izbor stoji u njihovom drutvenom biu a nikako u nekim
apstraktnim individualnim osobinama. Ovde je vano konstatovati da filozof sa
svojom ogoljenom apstraktnom pozicijom ne moe ii sam u te svoje spekulativne avanture, ve mu je obavezno potreban parip na kome e jahati17, tj. potreban

16 Deni 1977, str. 420. Eventualni italac ostaje pomalo zbunjen iskazom da malograanski karakter
moe biti neposredni proizvoa.
17 Tako bi borbeni Deni posadio praksisovce i same malograane na malograanske paripe da jaui apstraktno i spekulativno misle. U ljudskoj istoriji, a posebno u mitologiji, konji nisu igrali sasvim beznaajnu ulogu. Od konja Aleksandra Makedonskog i Kaligulinog konja koji je bio proglaen za senatora do
arca Kraljevia Marka. Poezija je imala svog Pegaza, Don Kihot Rosinantu, ali je Sano Pansa imao svoje

35

PRAXIS KRITIKI IZAZOVI

mu je drugi malograanski drutveni poloaj na koga e se osloniti, u ime kojeg e

filozofirati i spekulirati, da bi na kraju izvukao sebe u sam vrh zamiljene drutvene hijerarhije.18
Rodonaelnikom nove filozofije u Jugoslaviji19 Deni smatra Gaju Petrovia i
trudi se da ga poui da se Marks nikako ne moe razumeti uz pomo Hegela, nego
Hegel uz pomo Marksa20. Tako, po Deniu, ovaj autor pokazuje veliku ambiciju
da bude vei lenjinist od Lenjina. Petroviu prigovara to pie da ni Marksove ni
Lenjinove rei nisu svetinje, da nastavlja stare besmislice, ali da mu je sve to uzalud. Uzaludno se Gajo Petrovi trudi da svoju avet (apstraktnog oveka i oveka
prakse opaska B.J.) odredi i ispuni nekom sadrinom.21 A u zakljuku razmatranja filozofije Gaje Petrovia, Deni kae jo i ovo: Po prirodi filozofiranja, ono
ulazi u red spekulativne filozofije, nije nita novo, ve loe ponavljanje starog. Kao
i do sada, njen osnovni drutveni izvor je malograanska drutvena stvarnost. Filozof kao i drugi malograanin ne moe raditi i misliti van buroaskog drutva,
koje je njegova sadanjost i sva mogua budunost. On, ako i eli da prevazie svoj
bedni malograanski poloaj sve to moe da dosanja jeste njegova elja koja se
zavrila na granicama uloge koju pravi graanin buruj ima. Izmeu malograanina i sitnog privatnog privrednika i malograanina kao filozofa razlika je samo
u obliku, kao to se i njihovi snovi mogu razlikovati jedino po obliku snevanja.
No i jedni i drugi se u veini sluajeva, uglavnom bave samo golim iluzijama, koje
stvarno drutveno kretanje zajedno s njima baca na bunjite istorije.22
I drugi praksisovci su predmet otre Denieve kritike. Veljko Kora je, po Deniu,
marksista samo zato to je nepopularno biti nemarksista. Prigovara mu to nikako da shvati23 osnovne postulate Marksove misli u dijamatovskoj interpretaciji. Ni pisac u svetu poznate i popularne Historije marksizma, Predrag Vranicki,
ne prolazi nita bolje. Ako Kora nikako da shvati, Vranicki nije ni pokuao da
shvati, pa je presuda odluna: Prema tome, nedvosmisleno je jasno da Predrag

magare. Ni ono, a kamoli Sano Pansa, ne bi spekulativnim filozofima ponudili bezimene paripe za jahanje. Dogmatska misao je po svojoj prirodi ograniena, ali to nipoto ne znai da ne moe biti notorna
glupost. Ali je to ne spaava i od notorne gluposti.
18 Isto, str. 421.
19 Isto, str. 134.
20 Up. Isto, str. 107.
21 Isto, str. 131.
22 Isto, str. 135136.
23 Isto, str. 172 i 173.

36

BOIDAR JAKI

Vranicki u potpunosti odbacuje istorijsko materijalistiko shvatanje oveka, tj.

drutva i njegove istorije.24
Nakon ove decidirane osude, Deni napokon otkriva itaocu mada je nejasno da
li e neko, osim onoga ko mora, to ikada itati u kom grmu lei zec. Filozofi
hoe da gospodare i upravljaju svetom! Tako se Denieva knjiga u celini pretvara u nesretnu i nespretnu denuncijaciju praksisovaca pred aktualnim vlastima. Da
li je podstaknut od odreenih slubi vlasti da tako neto napie ili je to napisao
saminicijativno da se tadanjim aktualnim vlastima dodvori ne treba nagaati, ali
sledee mesto ostavlja malo prostora za sumnje: Sav socijalizam, odnosno komunizam Predraga Vranickog ustvari se iscrpljuje u apstraktnom malograanskom
zahtevu za slobodu linosti, pojedinca, slobodom u kojoj kao i malograani u licu
sitnih privatnih privrednika, i ovaj u obliku teoretiara filozofa eli da vidi sebe na
mestu buruja onih koji stvarno gospodare i upravljaju. Dakle, ovek e biti osloboen svih oblika alijenacije, on e ponovo nai sebe ako teoretiari, tj. filozofi
budu slobodni da gospodare i upravljaju svetom.25
Najvie muke autoru zadaje analiza stavova Rudija Supeka (str. 201-247) i Mihaila Markovia (str. 247-310). Njima je posvetio i najvie prostora. Osea, na primer,
odsustvo neke vrste logike u mislima Rudija Supeka, pa se izvinjava itaocima
za eventualnu nesistematinost analize.26 Supekovu kritiku staljinizma okrenue protiv Supeka: Ako se uzme da su i Staljin i isti metafiziki razdvojili oveka
od onoga to je drutvo, da bi apsolutizirali ovo drugo, a Rudi Supek i neki drugi svojom apsolutizacijom oveka pojedinca postupili samo obrnuto, rezultat
je apsolutno isti. Naime, i jedni i drugi su stvarnost pretvorili u gole apstrakcije,
odnosno u nita.27 Po Deniu, Rudi Supek teko da bilo ta shvata, jer, da je Rudi
Supek uspeo da shvati stvarnost drutvenog bia prvobitne zajednice, on bi svakako u novom klasnom drutvenom biu ne samo video drutvenu zajednicu, ve
i to da je ona novi kvalitet u kretanju drutvenog bia uopte.28 Prigovara Supeku da nikada ne dodiruje samu bit drutvenih odnosa.29 Deni se slae sa Supe24 Isto, str. 189. A na prethodnoj, 188. stranici Deni je zapisao: Interpretacija, navodno Marksove, teorije
otuenja nije nita drugo do izlaganje njegove sopstvene teorije. Vranicki nije ni pokuao da shvati ta Marks misli u vezi s tim. Otuda postupa suprotno Marksu.
25 Isto, str. 202.
26 Isto, str. 201-202. Supeka ne spaava ni to da se poziva na Marksove ideje i tekstove: Rudi Supek je citirao neke Marksove tekstove, koje nije adekvatno interpretirao ili, pak, nije razumeo. Isto, str. 202.
27 Isto, str. 209.
28 Isto, str. 216.
29 Isto, str. 217.

37

PRAXIS KRITIKI IZAZOVI

kovom kritikom nacionalizma i malograantine, ali to Supeku nita ne pomae,

jer on (Supek, B.J.) je daleko od toga da tu malograansku prirodu stvarno shvati
i identifikuje.30 Formulaciju da je Rudi Supek daleko od toga da shvati31 Deni
esto koristi kao da je re o maloletnom aiu a ne o jednom od najznaajnijih socijalnih antropologa, sociologa i filozofa koje je Jugoslavija imala. Stoga e njegova
presuda Supeku biti bespogovorna: Fraze o ukidanju buroaskog drutva i stvaranja komunistikog besklasnog, koje, razume se, tu i tamo uzgred sreemo, zvue
prazno i sasvim paradoksalno, jer sve to zahteva Rudi Supek jeste dezalijenacija
buroaskog i proleterskog ovjeka; tanije, on zahteva njihovu harmoninu egzistenciju koja je opti preduslov da se, bilo kada i bilo gde i kad-tad, realizuju veiti
snovi empirijskog sitnog buruja i njegovog sabrata u licu filozofa, sociologa, socijalnih psihologa itd.32 Koliko je poznato sve to zahteva Rudi Supek bilo je da
ljudi ne lupaju bedastoe zahtev koji je Deniu bio suvie visok!
Stanovite Mihaila Markovia Deniu je jo vea zagonetka, jer ga je taj filozof
izneo u veoma protivrenom i nesistematinom obliku.33 Markovi se, po Deniu, oslanja na povrni empirizam buroaskog klasnog drutva34 i nikako da vidi
i shvati stvarnu drutvenost.35 Markovievu misao odlikuje metafizika subjektivnog idealizma36, a polazi od golog empirizma da bi doao do golih apstrakcija37, tako da bi italac mogao da pomisli da je re o nekom nudisti! Piscu koji je
napisao obimna dela iz oblasti filozofije nauke Deni e prebaciti da sva mogua
nauka o onome to ovek jeste kod Mihaila Markovia poinje i zavrava na statistici apstraktnog ponaanja pojedinaca.38 Sve to Markovi prua je apstraktni i
konfuzni utopijski san malograanina.39 Verovatno se izvor Denievog pravednikog gneva nalazi u sledeem iskazu: Mihailo Markovi e se stvarno obraunavati sa Marksovim istorijskomaterijalistikim shvatanjem.40 Piscu Dijalektike
teorije znaenja prigovara da ono to nam Mihailo Markovi nudi pod imenom
30 Isto, str. 235.
31 Videti, na primer, str. 236.
32 Isto, str. 247.
33 Isto, str. 247.
34 Isto, str. 248.
35 Isto, str. 251.
36 Isto, str. 252.
37 Isto, str. 257.
38 Isto, str. 258.
39 Isto, str. 260.
40 Isto, str. 261.

38

BOIDAR JAKI

dijalektike jeste gola metafizika i nita drugo41, a da takoe ne uspeva da vidi

da je kapital drutveni odnos.42 To nije shvatio, jer pie apstrakcije i netanosti! A tek kada bi Mihailo Markovi znao bar neto o stvarnim odnosima privatnog vlasnitva, onda bi poput Marksa njihovo pozitivno ukidanje shvatio u smislu
stvaranja komunistikog drutva.43 teta, nije shvatio! Otuda i Deniev zakljuak:
Mihailo Markovi nikako ne misli na stvaranje novih komunistikih drutvenih
odnosa, ve na neko vladanje ljudima od strane apstrakcija verovatno njegovih,
filozofskih.44 Mogue je da su za nekoga apstrakcije bauk i svo zlo ovoga sveta,
kao to su to za Denia, ali je nejasno zato se takav ovek uopte zanima za filozofsku misao!
Na osnovu Denieve analize neobaveten italac bi mogao zakljuiti da je Markovieva misao apstraktna, netana, malograanska, subjektivno idealistika, a
njen autor je neznalica koja ne razume itd, itd. tavie, to je po Deniu slepaka pozicija: Samo malograanin u licu filozofa moe biti toliko slep pa da ne vidi
odista grandiozna dostignua u stvaranju materijalne osnove novoga drutva.45
Nejasno je odakle toliki strah, da se ne kae, namrza na apstrakciju i spekulativno miljenje, a jo je manje jasno zato se osoba koja ispoljava taj strah i odbojnost
bavi filozofskim tekstovima i filozofijom uopte. Razlozi se ne mogu nalaziti u
sferi filozofije. Neka ostane ipak zabeleen samo jedan paradoks. Gaju Petrovia i
Rudija Supeka su vodei ljudi Saveza komunista, aparatici, saradnici marksistikih centara, nacionalisti etiketirali na najrazliitije naine i nazivali raznoraznim
imenima, ali ih niko, kao Deni, nije optuio da su malograani!
Verovatno u strukturi ovog tipa diskursa lei razlog zato se, posle Savetovanja
na Bledu, u novembru 1960. godine, praksisovci nisu uputali u ire rasprave s dogmatiarima. Jedan pokuaj kritikog osvrta Danka Grlia i Milana Kangrge na
dogmatizam u tekstovima Olega Mandia, zavrio je tako to je Mandi traio sudsku zatitu. Polemike sa dogmatiarima paksisovci su smatrali gnjavaom. Razlozi za izostanak ire polemike e postati jasniji iz odgovora Gaje Petrovia Vojanu
Rusu: ZATO GNJAVI VOJANE? Zato si svoje suradnike nagovorio da te nesuvisle optube potpiu? Zato prisiljava asopis Praxis da te nesuvislosti (u vrijeme
kad su nae finansijske tekoe najvee a tisak tako skup) objavljuje? Zato mene
41 Isto, str. 275.
42 Isto, str. 283.
43 Isto, str. 303.
44 Isto, str. 299.
45 Isto, str. 310.

39

PRAXIS KRITIKI IZAZOVI

prisiljava da troim vrijeme odgovarajui? Zato mi namee javne polemike koje su

intelektualno neproduktivne? Zar zaista nema nimalo milosra prema onima koji
bi eljeli da misle, piu, itaju i raspravljaju o neem pametnijem?46
ta iz ove perspektive rei o Denievom pokuaju. Toliko da italac koji se upozna
sa sadrinom Denieve knjige moe samo da zaali drvo koje je poseeno da bi se
fabriki preradilo u papir na kome je tampana.
OD ORTODOKSNOG KA STVARALAKOM
MARKSIZMU
Razvitak jugoslovenskog drutva posle Drugog svetskog rata, u svim njegovim
aspektima, pa i kulturnom, bio je utemeljen na ideologiji marksizma-lenjinizma.
Jedan od istraivaa razvoja jugoslovenske marksistike filozofije tog perioda,
Miloje Petrovi pie da je pozitivistiki dijamat staljinistike verzije prvi put bio
ozbiljno ugroen pojavom Ranih radova Marxa i Engelsa u Zagrebu 1955. godine
s obimnim predgovorom Predraga Vranickog, te lankom Rudija Supeka objavljenom u sarajevskom Pregledu iste godine.47 Diskusija o teoriji odraza na Bledu
1960. godine jasno je profilisala dve suprotstavljene orijentacije humanistiku
i ortodoksnu u jugoslovenskoj marksistikoj filozofiji.48 Ortodokse autor deli
na konsekventne ortodokse (Veljka Ribara, Duana Nedeljkovia), kritike ili
umerene ortodokse (Bogdana eia i Andriju Stojkovia) i humanistiko krilo
ortodoksa (Dragutina Lekovia, Vuka Pavievia i Vojana Rusa). Humanistiku
orijentaciju su zastupale dve grupe filozofa, zagrebaka i beogradska, okupljenih
oko katedara za filozofiju. Sm Miloje Petrovi ostae blizak ortodoksima i prihvatiti politiku ocenu praksisovaca kao anarho-liberala, pa ih optuiti i za dogmatizam: Ukoliko su filozofi humanistike orijentacije jedino sebe smatrali progresivnim, autentinim, stvaralakim marksistima a sve koji nisu delili njihova
uverenja trpali u ko birokrata i dogmatika utoliko su se sve odreenije nametali
kao zatvorena dogmatska struja postiui potpuno suprotno od onoga to su eleli
da destruiraju. Ono to oni hoe umnogome je u sferi utopijske neodreenosti koja
46 Petrovi, Gajo: Prijateljsko pismo Vojanu Rusu, u: Praxis, Zagreb, godina XI, br. 1-2, 1974, str. 249. Na
kraju Petrovi alje Vojanu Rusu ironinu poruku: Uviam svoje zablude i kajem se, dragi Vojane! elim
Ti da svoje genijalne umotvorine objavi na svim svjetskim jezicima, da tim blistavim kapitalom obasja
sve svjetske pozornice. Samo te jedno od svega srca molim: Kao to mi tebe putamo na miru, pusti i Ti
nas! Nemoj nas gnjaviti! Isto, str. 253.
47 Supek, Rudi: Znaaj teorije otuenja za socijalistiki humanizam, u: Pregled, Sarajevo, br. 1, 1955,
str.5158.
48 Petrovi, Miloje: Savremena jugoslovenska filozofija. Filozofske teme i filozofska situacija 1945-1970,
Radniki univerzitet Veljko Vlahovi, Subotica 1970, str. 23.

40

BOIDAR JAKI

nije u stanju da privue i oduevi pa prema tome ni da postane realna snaga49. Uz

to, humanistika kritika svega postojeeg esto je zaboravljala da reprodukuje
samo postojee. Jer ona nije imala i nema u svom obzorju pozitivnu praksu nego
kritiku svake mogue prakse.50
Iako je konsekventno zastupao partijsku liniju protiv praksisovaca Miloje Petrovi
je na vie mesta u knjizi nastojao da istakne da ni politika kritika ove orijentacije
nije bez osobitih nedostataka.51 Autor se zapravo stalno kretao izmeu nastojanja
da potvrdi politike ocene Praxisa i Korulanske ljetne kole, kritike njihove orijentacije i pozitivnih ocena. Tako je Koruulansku ljetnu kolu smatrao najznaajnijom i najzanimljivijom institucionalizovanom organizacijom filozofskog ivota u
Jugoslaviji, jer zrai duhom stvaralakog marksizma i okuplja najznaajnija imena marksistike misli u svetu. Pritom je zabrinut, jer koli prete opasnosti uniformnosti duha i sterilnog ponavljanja stavova. Misli da je potencijal kole na izmaku,
a trn u oku mu je kritika svega postojeeg: Treba se uvati opasnosti da se korulanska krilatica: kritika svega postojeeg ne pretvori u ritual a da se marksistike
humanistike teze ne pretvore u katalog humanistikih izreka. Diskusije simpozijskih teza Korulanske letnje kole po njihovom preovladujuem duhu nisu imune
od tih opasnosti.52
No, kada je re o asopisima, autor vie prostora posveuje Praxisu nego drugim
filozofskim periodinim publikacijama zajedno. Poto je saeto i u osnovi korektno izloio osnovna programska naela Praxisa53, M. Petrovi opirno opisuje
kritike asopisa Borisa Hudoljetnjaka u Naim temama, Milentija Popovia u
jednom intervjuu, Nedeljka Kujundia u Praxisu, a i neke druge, pa i pozitivne
inostrane, kao i odgovore redakcije na te kritike. Naglasio je da je politika teina
kritike koju je izrekao Milentije Popovi ogromna. Za razliku od pisaca koji ironino naglaavaju da je re o svai u porodici, ovaj autor naglaava da se radi o
principijelnim razlikama. Partijske forume brani od prigovora jednog od praksisovaca, Andrije Kreia, da su preosetljivi i da uskrauju pravo drugima na kritiku:
49 Petrovi M. 1970, str. 33.
50 Isto.
51 Isto, str. 34.
52 Isto, str. 49. Petrovi kae da su vodei filozofi Hrvatskog filozofskog drutva teite filozofskog rada
preneli na rad Korulanske ljetne kole: Stupajui preko Korulanske letnje kole u meunarodni filozofski
ivot njeni organizatori su izali, na izvestan nain, iz nacionalne institucionalne organizovanosti filozofskog ivota (HFD). Isto, str. 50.
53 M. Petrovi primeuje: Meutim, sam program asopisa i njegovo fundamentalno naelo da bude kritika svega postojeeg nuno su gurali asopis na buran ivot pun polemika. Ni oko jednog jugoslovenskog
filozofskog asopisa nije izreeno toliko oprenih ocena koliko ih je izreeno o Praxisu. Isto, str. 60.

41

PRAXIS KRITIKI IZAZOVI

asopis nije mogao deliti lekcije drugima a da ih i sam ne dobija54, pie M. Petrovi. Osnovni autorov prigovor asopisu je da eli monopolistiki poloaj arbitra i
nad stavovima Saveza komunista: Kritikujui u skladu sa programiranim naelom asopis i nije mogao oekivati da ne bude kritikovan. On je dodue neopravdano te kritike nastojao da predstavi pogromakim a sebe kao rtvu neopravdanih
pritisaka. On je postupajui tako uspeo da sebe predstavi kao asopis koji trai za
sebe privilegije ako ne i monopolistiki poloaj da u svemu bude sudija bez priziva i bez prigovora.55
Mada prigovara redakciji, urednicima i saradnicima da su njihove odbrane asopisa suvie odbranake, a u pojedinim sluajevima neozbiljne i ispod nivoa asopisa,
te da radnika klasa u asopisu nije primereno nala svoje mesto, Miloje Petrovi
izrie veoma povoljan sud o nainu ureivanja asopisa, s jednim velikim ali:
Jugoslovenska filozofija u svojoj dosadanjoj istoriji ne moe se pohvaliti asopisom koji je i priblino tako briljivo ureivan kao to je Praxis. Program Praxisa
moe biti hvaljen i osporavan, ali mu se nain ureivanja ne moe dovesti u pitanje... Ali izgleda da je ve posustao.56
Od pojedinanih tema, autor se bavi kritikom staljinizma, kritikom teorije odraza,
raspravama o nekim osnovnim filozofskim pojmovima kao to su istina, dijalektika, praksa, ovek, sloboda, istorija i alijenacija, a takoe i pitanjima stvaralatva
i postvarenja, humanizma i socijalizma, morala i ostvarenja filozofije pedesetih i
ezdesetih godina prolog veka. Taj deo knjige je bogato dokumentovan i informativan, s oiglednom tenjom autora da ni jednoj ni ortodoksnoj ni humanistikoj liniji u jugoslovenskoj marksistikoj filozofiji ne d primat po informativnosti, ali se to ne bi moglo rei i za interpretaciju.
Koliko se u Jugoslaviji stidljivo probijala ideja o autonomiji kulturnog, pa i filozofskog stvaralatva najbolje pokazuje kratki zakljuak Miloja Petrovia. I ortodoksnoj i stvaralakoj orijentaciji prigovara da nisu doprle do biti rada, a humanistikim marksistima okupljenim oko Praxisa prigovara da su, preoptereeni
54 Pa nastavlja: Umesto spremnosti na sopstvenu kritiku asopis je vrlo esto kritiku njegovih stavova,
prvenstveno onih to imaju politiki karakter, tumaio nastojanjem kritiara da zapue usta stvaralakom
marksizmu i da u kontekstu te situacije predstavi sebe kao iskljuivog nastavljaa Marksove ideje kritike
svega postojeeg. Isto, str. 66.
55 Isto, str. 68.
56 Isto, str. 74. Poslednju reenicu istakao B. J. Zanimljivo je da u Predgovoru autor tvrdi da se posle
1970. godine kojom zavrava svoja istraivanja nije desilo nita to bi bitnije zahtevalo bilo promenu u pristupu, bilo promenu u strukturi knjige. Isto, str. 9. Kako je knjiga objavljena 1979. godine to da se nije
desilo nita podrazumeva samo da je pet godina pre 1979. Praxis ugaen, a Korulanska ljetna kola ukinuta. ta je, po Miloju Petroviu, trebalo da se desi da bi se desilo neto?!

42

BOIDAR JAKI

tradicionalnom humanistikom metafizikom, doveli u pitanje postojee prakse

socijalizma. Zapravo: Redukcije marksizma na filozofiju u humanistikoj varijanti zapadnog marksizma ili u pozitivistikim ili ontologistikim varijantama
istonog marksizma neprekoraen je okvir savremene jugoslovenske filozofije.57
Praksisovcima takoe zamera aistorijski koncept inidividuuma, ali im priznaje da
su doprineli oslobaanju mnogih marksista od dogmatskog sna fatalistikih istina
bez priziva. Konana ocena je ipak negativna: Uzalud je verovala jugoslovenska
kritika svega postojeeg da je okreui toak marksistike metafizike empirijski odgojenog marksizma okrenula toak istorije. Odve utopijska, ona u budunosti izgleda moe biti u praktinom pogledu jo samo sitno provokativna a ne i
revolucionarna.58
Ma koliko da se socijalni ambijent promenio, nisu se ni sredinom devedesetih godina prolog veka svi pisci o praksis orijentaciji ogledali u tome ko e da izrekne
brojnije i snanije kritike opaske. Da su mogui i drukiji pristupi jugoslovenskoj
marksistikoj filozofiji, posebno stvaralakom marksizmu praksisovaca, od onoga
s kojim se italac susree u delu Miloja Petrovia potvruju radovi zagrebakog
filozofskog pisca marksistike orijentacije, Veselina Golubovia. Ve Golubovia knjiga S Marxom protiv Staljina. Jugoslavenska filozofska kritika staljinizma
1950-1960.59 to jasno potvruje. Razumevanje za ortodoksiju dijamatovaca i
neupitna odbrana samoupravne dravne i partijske prakse, teza o nedoraslosti filozofije toj praksi, izraeni u stavovima Miloja Petrovia iezavaju u radovima Veselina Golubovia i zamenjuje ih identifikacija s idejama onog marksizma, koji je
utemeljen u delima Gaje Petrovia. Golubovievi radovi Filozofija u Jugoslaviji,
Mogunost novoga (Vidokrug jugoslavenske filozofije), a posebno delo o filozofiji Gaje Petrovia Filozofija kao miljenje novog: Gajo Petrovi i prebolijevanje
metafizike, snana su afirmacija zagrebake filozofije prakse.60
57 Isto, str. 395. Praksisovcima, kritiarima svega postojeeg, osim humanistike metafizike, prigovara i
leviarski socijalizam, sumnju u sve to na organizovan nain radi na prevratu postojeeg postvarenog
sveta. Isto, str. 396. Prigovara im kult istih humanistikih ideala i apstraktnu kritiku otuenja, a zapravo
kritiku ideologije i prakse Saveza komunista. Napuprot praksisovcima, za razumevanje te politike na metafilozofskom nivou i afirmaciju prakse rada kao istinskog oslobodilakog procesa najvie je uinio Vanja
Sutli, a u tom smeru odluno radi i brojna grupa sarajevskih filozofa koja nagovetava svoj uspon meu
savremenim jugoslovnskim filozofima. Isto, str. 398.
58 Isto, str. 398.
59 Golubovi, Veselin: S Marxom protiv Staljina. Jugoslavenska filozofska kritika staljinizma 1950-1960,
Globus, Zagreb 1985.
60 Videti: Golubovi, Veselin: Filozofija kao miljenje novog: Gajo Petrovi i prebolijevanje metafizike,
Euroknjiga, Zagreb 2006. Videti takoe i njegove krae radove: Filozofija u Jugoslaviji, u: Pitanja, Zagreb, godina VIII, br. 3-4, 1988, str. 59-67. i Filozof Gajo Petrovi. Mislilac svjetskog glasa, u: Novosti
- sedam dana, Zagreb, br. 196, 19. septembar 2003. Vredan panje je i rad Mogunost novoga (Vidokrug

43

PRAXIS KRITIKI IZAZOVI

Tako je Veselin Golubovi u radu Miljenje na putu prevladavanja metafizike.

Gajo Petrovi i zagrebaka filozofija prakse dao presek osnovnih ideja Gaje Petrovia, ali i ocenu Praxisa i Korulanske ljetne kole.61 O koli e Golubovi zabeleiti ovaj sud: Korulanska ljetna kola (1963-1974) bila je jedna od najznaajnijih
meunarodnih filozofskih i sociolokih institucija koja je djelovala kao godinji
internacionalni simpozij... Do danas je u svijetu upamena kao u svoje vrijeme najmjerodavnija i najuglednija meunarodna tribina nedogmatske, slobodne misli u
svjetskim razmjerama.62 Ni ocena Praxisa nije manje laskava: asopis Praxis
(1964-1974) svojom je filozofskom relevancijom i meunarodnom reputacijom u
svojoj vrsti i do danas ostao nenadmaen te ga mnogi najvei svjetski filozofski autoriteti smatraju jednim od najboljih savremenih filozofskih asopisa u svijetu.63
Idui za iskazima i idejama Gaje Petrovia kao orijentaciji praksisovaca u filozofiji i drutvenoj teoriji, Golubovi upotrebljava naziv zagrebaka filozofija prakse.
Smatra je jednim od najplodnijih pravaca u savremenoj filozofiji: Filozofiju prakse
razvijala je u pedesetim i ezdesetim godinama dvadesetoga stoljea grupa zagrebakih filozofa koja se u prethodnom desetljeu afirmirala putem radikalne kritike staljinizma u filozofiji, prve takve u svijetu. Suprotstavljajui se staljinistikom
shvaanju filozofije i Marxove misli ta je grupa nastojala oivjeti autentinog Marxa
intenzivno prouavajui njegove rane i reinterpretirajui njegove kasne radove.64
Zagrebaki filozofi prakse su anticipirali bitna pitanja budunosti, zagovarali su
demokratski i humanistiki socijalizam, a odlikovao ih je visoki profesionalizam
i bogata filozofska kultura. Njen najrelevantniji izraz je metafilozofija prakse kao
miljenje revolucije, odnosno miljenje revolucije Gaje Petrovia. Kako je revolucija najvii oblik bitka, bitak u svojoj sutini, moe se rei da je zagrebaka
filozofija prakse oblik Marxova miljenja koje valja radikalno razlikovati ne samo
jugoslavenske filozofije), Zavod za filozofiju Filozofskog fakulteta Sveuilita u Zagrebu, Zagreb, 1990. Zanimljiv je i njegov lanak Praxis, asopis kojeg nema. Trideset godina bez kultne filozofske publikacije,
u: Novosti - sedam dana, Zagreb, broj 242-243, 6. avgust 2004, kao i Gajo Petrovi meu nama (Prikaz
zbornika: Zbilja i kritika), u: Prosvjeta, Zagreb, br. 51, jun 2002.
61 Golubovi, Veselin: Miljenje na putu prevladavanja metafizike. Gajo Petrovi i zagrebaka filozofija
prakse, u: Ljetopis hiljadu devetsto devedeset este, Srpsko kulturno drutvo Prosvjeta, Zagreb 1996, str.
157-175. italac e lako zapaziti da je te godine Ljetopis u Zagrebu tampan irilicom, to znai da je sasvim van margine osnovnih kulturnih tokova u Hrvatskoj.
62 Golubovi 1996, str. 159.
63 Isto, str. 159.
64 Golubovi 2006, str. 14. Ocena o jednoj od najplodnijih orijentacija u savremenoj filozofiji nalazi se
na str. 100, a naziv zagrebaka filozofija prakse preuzet je verovatno od Gaje Petrovia iz Die Fraknfurter Schule und die Zagreber Philosophie der Praxis, predavanja na 9. Fachsymposium der Alexander von
Humboldt-Stitftung im Dezember 1984. in Ludwigsburg, objavljenog u: Honneth, Axel - Wellmer, Albrecht: Die Frankfurter Schule und die Folgen, Walter de Gruyter, Berlin - New York 1986.

44

BOIDAR JAKI

od dogmatskog nego i stvaralakog marksizma.65 Taj novum, koji u filozofiju i nadilazei filozofiju unosi Gajo Petrovi, Veselin Golubovi opisuje na sledei nain: Filozofija dodue jeste put na kojem se moe misliti ovjek kao bie slobodne
stvaralake prakse, ali taj put nije dovoljno dug da bi se na njemu mogle misliti i
mogunosti prakse kao revolucije u njenoj najdubljoj, ontolokoantropolokoj (i
metafilozofijskoj) dimenziji. Da bi se u tom nastojanju filozofija i revolucija nerazdvojivo bitno povezale, da bi filozofija mogla misliti revoluciju kao bit prakse i bitak
u svojoj biti, ona ne moe ostati samo filozofija u tradicionalnom smislu ve se
mora iznutra samoprevladati. Da bi mogla shvatiti bit revolucije filozofija, naime,
treba biti transcendirana pomou miljenja revolucije. A ono filozofiju ne odbacuje
ve je pretpostavlja i u sebe ukljuuje sve ono to je u njoj bilo bitno. Miljenje revolucije nije, dakle, nefilozofsko nego je naprotiv po mnogo emu filozofskije od bilo
koje prethodne filozofije te upravo stoga ne moe ostati ni samo filozofsko.66
U metafilozofiji prakse kao miljenja revolucije Gaje Petrovia Veselin Golubovi
uoava bitnu povezanost pitanja o mogunosti revolucije s pitanjem o mogunosti
oveka kao slobodnog stvaralakog bia prakse i na tom tragu pokuava da odgovori na pitanje kako je mogua revolucija kao najvia mogunost oveka, odnosno,
jednostavno reeno Kako je mogue novo? Po Golubovievom miljenju Gajo
Petrovi prekorauje granice drutvene nauke i nadilazi horizont filozofske antropologije. Stoga smatra kritiki neutemeljenom i filozofski nedomiljenom kojetarijom pripisivati Petroviu antropoloki marksizam, jer se zagrebaka filozofska
kola ne moe reducirati i ugurati u puku filozofsko-antropoloku problematiku.
Svakako da redukcionistiki postupak nije dobar metod ako je re o ljudskom miljenju, ali ne bi trebalo otro a limine odbacivati antropoloku dimenziju zagrebake filozofske kole, a posebno u delu Gaje Petrovia. Tim pre to i Golubovi,
idui striktno za Petrovievim iskazima, pie: Humanizam je neodvojiv od revolucije, a revolucija od humanizma.67
Svoje delo Golubovi zavrava spletom od jedanaest pitanja bez asocijacije na jedanaestu tezu o Fojerbahu. Dva dovoljno govore o tome kuda smera autor: Nije li
miljenje revolucije Gaje Petrovia in statu nascendi ve i miljenje novog? i nije
li zagrebaka filozofija prakse jedan od najprimerenijih i najplodonosnijih suvremenih oblika Marxova miljenja?68

65 Uz prethodno izlaganje videti: Golubovi 2006, str. 15-18, citirano mesto se nalazi na str. 18.
66 Isto, str. 24.
67 Isto, str. 96.
68 Isto, str. 176 i 178.

45

PRAXIS KRITIKI IZAZOVI

I pod uslovom da se na sva, pa i pomenuta dva Golubovieva pitanja odgovori pozitivno, ipak ostaju neke nedoumice znaajne za budua istraivanja. Moda je,
i verovatno jeste miljenje revolucije Gaje Petrovia najvii domet zagrebake
filozofije prakse, ali ostaje problem ta s velikim unutranjim razlikama u tom filozofskom pravcu. Misao Gaje Petrovia se, na primer, filozofski znaajno razlikuje
od spekulativnog miljenja Milana Kangrge. Kangrga se razlikuje od Grlia, Grli
od Vranickog, Vranicki od Bonjaka itd. Ni Rudi Supek i Ivo Kuvai u oblasti
drutvene teorije nisu uvek na istim talasnim duinama. Nesporno je da postoje
neke zajednike osnovne ideje o oveku kao stvaralakom biu, biu slobode, ali su
i u poimanju tih ideja uoljive razlike. Ni zajednika humanistika orijentacija nije
im istovetna.
Druga nedoumica je jo dalekosenija. Filozofija prakse u Jugoslaviji, izvorno nastala u Zagrebu ne moe se svesti ni na zagrebaku, ni na hrvatsku, ni na jugoslovensku kolu u filozofiji. Kako tretirati filozofe i filozofske pisce iz drugih jugoslovenskih centara koji su dali svoj, slobodno se moe rei puni doprinos filozofiji
prakse? To se isto odnosi i na neke mislioce iz drugih zemalja. Trebalo bi ipak baciti pogled na sastav Izdavakog savjeta Praxisa i Upravnog odbora Korulanske
ljetne kole, na sastav redakcije meunarodnog izdanja, na sadraj Praxisovih
izdanja, na sadraj mnogih drugih asopisa u Jugoslaviji i inostranstvu, na zbornike radova objavljenih u inostranstvu, pa e se slika o zagrebakoj filozofiji prakse
znaajno promeniti. Taj utisak ne bi trebalo bitno da promeni ni injenica da su
neki od poznatih praksisovaca pre, a i u procesu raspada Jugoslavije, bitno promenili svoja stanovita. Prihvatiti nekritiki odrednicu koju je prigodno upotrebio
Gajo Petrovi i prostorno ograniiti praksis filozofiju nije osobito daleko od onih
pokuaja koji su to inili sa nacionalnim ogranienjem.69 Nebitne, ali i netane, takve odrednice ne odgovaraju svetskom znaaju praksis filozofije.
SESARDIEVA RAZMILJANJA O
FILOZOFIJIPRAKSE
Jednu od prvih, struno ambicioznih kritika praksis orijentacije izloio je zagrebaki filozof Neven Sesardi u svom radu Razmiljanja o filozofiji prakse, objavljenom u beogradskom asopisu Theoria, 1987. godine. Sesardi svoj kritiki
osvrt na filozofiju prakse poinje konstatacijom da su kritiari polazili od stajalita
slubene politike i da su na odgovore praksisovaca uzvraali jedino etiketiranjem
69 Praksis filozofija nije beki krug i dobro je da nije. A jo je bolje da nije ni sarajevski filozofski
krug!

46

BOIDAR JAKI

i ideolokim diskvalifikacijama. Tako je dolo do neobine situacije da se filozofija prakse zapravo nikada nije suoavala s protivnicima na razini filozofske argumentacije i protuargumentacije.70 Autor ne eli da toj orijentaciji porekne svaku
vrednost, nego izjavljuje da eli da naglasi ona pitanja koja su bila zapostavljena ili
izvan fokusa. Poetne primedbe tom stanovitu da je razlikovanje dogmatskog
i stvaralakog marksizma krajnje arbitrarno, da je njihovo traganje za autentinim Marxom intelektualno besplodno, a njihovo insistiranje na bespotednoj
kritici svega postojeeg preterano Sesardi zavrava aluzijom na bliskost filozofa
te orijentacije sa oficijelnom politikom.71 Prigovara im da se njihova kritika uvek
zaustavljala na sukobu s birokratsko-staljinistikim snagama, a nikad sa Partijom
kao celinom, da nikada nisu dovodili u pitanje principe samoupravljanja. Istakao
je da deklinaciju njihovog odstupanja od oficijelne politike ne treba meriti stupnjevima nego lunim sekundama, a stavom da se kontroverza izmeu njih i
zastupnika dnevne politike svela... tako zapravo na svau unutar obitelji72 dao je
lagvort svakoj buduoj nacionalistikoj, liberalnoj i kvaziliberalnoj kritici Praxisa i Korulanske ljetnje kole.
U drugom delu svog teksta Sesardi osporava filozofsku tezu o jedinstvu teorije i
prakse kao trivijalnu, a ideju da se teorijske aporije mogu razreiti praktinim putem ne smatra originalnim Marksovim doprinosom filozofiji. tavie, smatra fundamentalno pogrenom ideju da praksa moe unaprediti filozofsku spoznaju tamo
gde je teorija bila nemona. Iz tih stavova koji u filozofskom razmatranju mogu biti
sasvim legitimni, Sesardi ponovo izvlai politike zakljuke, ironino primeujui da praktini revolucionari onda kvalifikovano arbitriraju u pitanjima filozofije. Zapravo, zakljuuje Sesardi svoj kritiki osvrt na filozofiju prakse, filozofi
prakse nisu bili koherentni kad su u nekim prilikama protestirali zbog vanjskog
uplitanja u filozofske diskusije jer su upravo oni bili ti koji su se najvie zalaga-

70 Sesardi, Neven: Razmiljanja o filozofiji prakse, u: Theoria, Beograd, godina , br. 1-2, 1987, str. 107.
71 Moe li se stvarno prihvatiti miljenje, koje je prilino raireno, da je filozofija prakse predstavljala i
najotriju kritiku oficijelne politike? Sesardi 1987, str. 109. Mada nije neposredna reakcija na Sesardiev
tekst, zanimljivo je uti i drugu stranu. Tako je Svetozar Stojanovi, udei se da se intelektualni kritiari
Praxisa daju zavesti jezikim slinostima, na jednom mestu zapisao: Praxis je bio otvoren prema nemarksistikim pogledima i grupama ne samo u inostranstvu nego i u Jugoslaviji. Ko je ako ne praksisti pomagao fenomenolozima, pozitivistima, strukturalistima, analitiarima, egzistencijalistima, sistem-teoretiarima itd. Da predaju, istrauju i objavljuju u Jugoslaviji? A ba neki od njih danas sa visine govore o sporu
u porodici, iako su pod komunistima utali o politikim prilikama da ne bi ugrozili svoje karijere. Pre e
biti da je komunistikoj porodici i Titu kao njenom pater familiasu odgovarala njihova politika pasivnost
i kukaviluk, nego praksisovsko javno i glasno protivljenje. Stojanovi, Svetozar: Propast komunizma i
razbijanje Jugoslavije, Filip Vinji i IFDT, Beograd 1995, str. 223.
72 Stojanovi 1995, str. 110.

47

PRAXIS KRITIKI IZAZOVI

li za to da se srui zid koji je razdvajao filozofiju od revolucionarne prakse i koji je

predstavljao slabu ali i jedinu zatitu autonomije filozofije.73
Sesardievi stavovi su izazvali ozbiljna osporavanja u strunoj javnosti. Pre svih
urednika Praxisa Gaje Petrovia i akademika Mihaila Markovia u asopisu
Theoria 74, a zatim i Slobodana unjia u zagrebakom omladinskom asopisu
Pitanja.75
Markovi pre svega osporava Sesardievu tezu da se filozofija prakse nije suoavala s protivnicima na nivou filozofske argumentacije, navodei 33 imena s ijim
se idejama sam suoavao. Takoe dokazuje da su zahtevi za ukidanjem profesionalne politike i potpuno ukidanje nomenklature radikalniji od sukoba s vlau
graanske liberalne inteligencije. Prigovara Sesardiu da pie o neemu to ne poznaje i da je arogantan. Delimino podudarnim metodom pokuava da dokae Sesardiu da je odnos teorije i prakse dinamian i upuuje ga na kritiku drutvenu
teoriju koja sa svoje strane, usmerava emancipatorsku praksu.76

73 Isto, str. 116.

74 U rubrici Polemika, asopis Theoria, br. 3-4, 1987, objavio je priloge akademika Mihaila Markovia
Povodom razmiljanja o filozofiji prakse, str. 113-120 i Gaje Petrovia O filozofiji prakse i jednom neobinom pojmu razmiljanja, str. 121-137. Videti takoe i rad Zagorke Golubovi Praxis-filozofija: razliita
tumaenja i kritike, u: Theoria, Beograd, godina , br. 1-2, 1988, str. 9-20. U tom (samo)kritiki intoniranom lanku Zagorka Golubovi pie da je potrebno odrediti domete i granice kritike pozicije praksis-filozofije. Sesardiu prigovara da previa injenicu da u to vreme nisu ni postojale druge kritike struje u
filozofiji i da su jedino praksisovci kao dosledni kritiari drutva izgubili svoja mesta na univerzitetima. Posebno joj je zasmetao Sesardiev stav da je praksis-filozofija vrila kritiku samo loeg sprovoenja programa, ne dovodei u pitanje samu ideju, formulisanu u zvaninoj ideologiji. Ona smatra da dijalektika line
pobune kao alfa i omega svakog revolucionarnog i emancipatorskog pokreta, proglaena je u vladajuem
marksizmu za zloin protiv drave i socijalizma (str. 18). Praksis-filozofija bitno se razlikuje od ideologije
zasnovane na autoritarnim staljinistikim dogmama.
75 Up. unji, Slobodan: Politika jednog teorijskog osporavanja praxis-filozofije, u: Pitanja, Zagreb,
godina XVIII, br. 3-4, 1988, str. 79-87. unjiev rad objavljen je u okviru tematskog bloka Rasprava o
Praxis filozofiji. U tom bloku su objavljeni radovi Veselina Golubovia Filozofija u Jugoslaviji, Lina Veljaka Pitanje metode u filozofskoj kritici, Milorada Belania Hermeneutika situacija filozofije prakse
i Nenada Mievia Jedan mit filozofije prakse: svijet kao ovjekovo djelo. Inae, u kraem uvodu navedenim raspravama Zoran Arbutina pie: Nakon dugogodinjih, ponekad izuzetno otrih napada, inspirisanih prvenstveno politikim razlozima, pojavile su se u novije vrijeme neke naznake u nastojanjima da se
Praxis-filozofiju kritiki raspravlja na filozofijskoj razini, da se, dakle, uspostavi rasprava koja ne bi padala
ispod razine vlastita predmeta i koja bi se vodila najboljim znaenjem pojma kritika: ambicijom stvaralakog nadilaenja kritiziranog miljenja. Arbutina, Zoran: , u: Pitanja, Zagreb, godina XVIII, br. 3-4,
1988, str. 58. Na ovaj dobronamerni poziv pravi odzivi jo uvek nisu stigli i teko da e uskoro, nakon ratne
tragedije, stii.
76 Markovi 1987, str. 118. Prilog zavrava aluzijom na potkazivaki karakter Sesardievog rada: Da li
kraljevi mogu istinsku filozofiju iskoristiti u svoje svrhe veliko je pitanje. Sigurno je, meutim, da mogu
iskoristiti ovakav nain pisanja o svojim kolegama kakav je demonstrirao Neven Sesardi.

48

BOIDAR JAKI

Gajo Petrovi sistematino opovrgava est tema ili skupova optubi prvog dela
Sesardievog rada od kojih je posebne panje vredna ona prema kojoj za odbacivanje dogmatskog marksizma na Bledskom savetovanju jugoslovenskih filozofa i sociologa, novembra 1960. godine nije bila potrebna nikakva politika odvanost,
jer je Jugoslavija raskinula sa Staljinom 1948. godine. Petrovi ukazuje na injenicu
da se u to vreme ni jedna druga grupa intelektualaca nije suprotstavljala slubenim
stavovima i da je dogmatska, staljinizirana interpretacija marksizma bila dominanta. Odbacujui optubu o oportunizmu, Petrovi opseno dokumentuje svoj stav
da su praksisovci branili ne samo svoje saradnike nego i svoje protivnike.
U drugom delu svog opsenog polemikog priloga Petrovi se osvre na Sesardieve kritike odnosa teorije i prakse u filozofiji prakse, prigovarajui mu da nije analizirao bar jedan jedini tekst filozofa koje je difamirao.77 Petrovi nastoji da dokae
da Sesardi zaoblilazi meritum: O samoj filozofiji prakse iz Sesardievog se napisa
ne moe nita saznati. Filozofija je jednostavno zaobiena.78 Petrovi Sesardiev
rad tretira kao pokuaj moralne i politike diskvalifikacije filozofa prakse uz pomo neobuzdanih insinuacija, neistina i podmetanja.79
Kako i Sesardi i unji pripadaju postpraksisovskoj generaciji zanimljivo je razmotriti unjievu kritiku Sesardievog rada, tim pre to unji u to vreme imao
izrazito afirmativan stav prema Praxisu i praksis-filozofiji kao prvoj istinski jugoslovenskoj koli miljenja sa doista evropskim rangom. Sesardiev pokuaj
suprotstavljanja i kritike praxis-filozofije unji vidi kao programski zamiljen, a
Sesardieve uvodne stavove smatra zbirom obinih besmislica. unji prigovara
Sesardiu nepoznavanje predmeta kritike analize80, analitike zamene i pomera77 Petrovi 1987, str. 134.
78 Isto, str. 135.
79 Isto, str. 135. Petrovi Sesardiev pokuaj strune kritike situira u prethodne dnevnopolitike i ideoloke napade na Praxis: Neslavna slava nekih dosadanjih oponenata Praxisa oito nije dala mira Sesardiu. Svojim napisom on se potrudio da dosadanja etiketiranja i ideoloke diskvalifikacije nadopuni politikim insinuacijama, dezinformacijama, klevetama i napose moralno-politikim optubama i osudama.
Treba priznati da se u tom potenom poslu pokazao vrlo spretan, okretan i plodan. U stvari volio bih da mi
netko navede jednog jedinog meu svim dosadanjim oponentima Praxisa (filozofima, politolozima, sociolozima, politiarima, novinarima itd.) koji je ikada u jednom tekstu iznio toliko neasnih politikih optubi, uvreda i objeda na raun filozofa prakse, nastojei da ih diskreditira i diskvalificira u svakom pogledu
(ne samo filozofski, nego napose i politiki i moralno). Isto.
80 Dosad, naime, nitko na razini filozofske argumentacije i protuargumentacije nije kritikovao neko
specifino stanovite, a da pritom nije bio u stanju da navede barem neku autentinu formulaciju tog stanovita koje inae estoko osporava. To je, najzad, polo za rukom Nevenu Sesardiu, koji ne samo da nije
pronaao ni jednu praksisovsku formulaciju teze o jedinstvu teorije i prakse, nego je uz to priznao da ima
velike tekoe kako da uope razabere to se u stvari tvrdi marksistikom tezom o jedinstvu teorije i prakse. unji 1988, str. 81.

49

PRAXIS KRITIKI IZAZOVI

nja teza i pojmova u tri pravca (tri Sesardieva skoka). Minuciozna analiza Sesardievih stavova protkana je veoma otrim izrazima kao to su neodrivo i suludo, nova argumentativna dimenzija, komina kritika, zdravorazumska reprimitivizacija miljenja, da bi u zakljunom delu i sm unji, nakon svih strunih
argumenata i meandrinog procesa dokazivanja da Sesardi ne poznaje predmet
kojim se bavi, izveo zakljuak o praktino-politikom karakteru Sesardieva napisa: Kao to smo videli, Sesardieva izvoenja pate od tolikih elementarnih slabosti
da ona teorijski ne bi mogla opstati ni kada bi proizlazila iz jednog teorijski mnogo
otvorenijeg i radoznalijeg istraivakog stava. Veliko nerazumevanje, grube kategorijlne greke, masivne ekvivokacije, manjkave distinkcije ili potpuni nedostatak
distinkcije sve to smeteno na svega nekoliko stranica nepogreivo ukazuje na
pravi, praktino-politiki anr Sesardieva napisa.81 Ma koliko se unjieva kritika
Sesardievih stavova moe smatrati stuno utemeljenom, ostaje utisak da se njegov
otri zakljuak ne oslanja na prethodna izvoenja, ali Sesardievi naknadni novinski, politiki obojeni napisi o filozofiji prakse izgleda da ipak potvruju unjievu
opasku o praktino-politikom anru Sesardieva napisa.
Svoj odgovor Mihailu Markoviu i Gaji Petroviu Sesardi je, pod naslovom Jo
jednom o filozofiji prakse, objavio u sledeem broju asopisa Theoria.82 U odgovoru Markoviu osim spora oko toga da li je sukob izmeu reimske politike i
filozofa prakse ustvari predstavljao svau unutar obitelji83, Sesardi pokuava da
dokae da njegovom oponentu, inae profesoru logike, logika nije ba najjaa strana, to je za predmet spora u osnovi nebitna rasprava.
Odgovor Petroviu je daleko otriji i gotovo u celosti politiki intoniran. Prigovara
mu da je ve programska koncepcija Praxisa zapravo ponavljanje nekih stavova Josipa Broza Tita, da se u javnim nastupima dri linije Programa SKJ, a posebno da filozofi prakse nisu branili hrvatske nacionaliste, osuene na viegodinje robije 1972.
godine. Na kraju svog odgovora Sesardi naglaava kljuni prigovor Petrovievom
odgovoru: Petroviu, izgleda, nita ne smeta da pripie paktiranje sa slubenom
81 Isto, str. 87. unjiev zakljuak je da je re o svojevrsnoj politici u teoriji, o irenju izvanredne mistifikacije i ideolokom inu par exellence: Najavljeno teorijsko opelo praksis-filozofije pretvorilo se tako u
ideoloki obredni in jedne kritike, koja samu sebe ne moe da iznese kao to to u svom samoprikazivanju
hoe da bude isto teorijsko i argumentativno ispitivanje. Za strunu recepciju praksis orijentacije znaajan je i unjiev rad Habermas i praxis-filozofija, u: Theoria, Beograd, godina , br. 1-2, 1985, str. 79-97.
82 Sesardi, Neven: Jo jednom o filozofiji prakse, u: Theoria, Beograd, godina , br. 1-2, 1988, str. 21-32.
Zanimljivo je da Sesardiev odgovor kritiarima redakcija u krnjem sastavu nije objavila u rubrici Polemike, nego u bloku Praksisovski marksizam i jugoslovenska filozofija. Broj su pripremali Kosta avoki,
Zoran ini, Rastko Jovanovi, Milan Kovaevi, Leon Kojen i Vojislav Kotunica, a Danilo Basta, Mirko
Zurovac, Slobodan unji, Mladen Kozomara i Zdravko Kuinar nisu uestvovali u pripremi broja.
83 Sesardi 1988, str. 22.

50

BOIDAR JAKI

politikom nekome tko, za razliku od mnogih filozofa prakse, nikada nije bio lan
komunistike partije, nikada nije sjedio u agitpropovima, marksistikim centrima i
centrima za idejno-teorijski rad, nije drao predavanja po partijskim kolama i nije
se zaklinjao u program jedine postojee i jedine dozvoljene partije.84
Gajo Petrovi je Odgovor krnjem sastavu i Sesardiu, objavljenom u sledeem
svesku asopisa Theoria intnonirao tako da je prvo ukazao na pristrasnost krnjeg sastava redakcije u korist Sesardia, a zatim je i Sesardiu prigovorio da je besramno oklevetao jednog od tvoraca filozofije prakse, da se njegov odgovor sastoji
od niza politikih insinuacija85, od kojih je najtea da Praxis nije branio hrvatske
nacionaliste 1972. godine. Kako je i Sesardiev pokuaj strune kritike pokazao
svoje politiko lice Petrovi je bio prisiljen da ponovi osnovnu poziciju asopisa i
njegovih urednika i veine saradnika: Jugoslovenski filozofi prakse, u vrijeme asopisa Praxis i kasnije (ali i ranije) zalagali su se za slobodno miljenje inspirirano Marxom, za filozofiju kao miljenje revolucije. Zbog tih svojih shvaanja bili su
godinama napadani i vrijeani, ali od svojih filozofskih uvjerenja nisu odstupili.
Nastojei da razviju slobodno miljenje koje po svom sadraju nije vezano iskljuivo
za Jugoslaviju, filozofi prakse ujedno su kritiki raspravljali o suvremenom jugoslovenskom drutvu, konsekventno kritizirajui napose i ono to bih nazvao birokratskom kontrarevolucijom. Zbog tih kritikih analiza bili su jo vie progonjeni od
nosilaca tog procesa i njegovih apologeta. Ali ni ti ih napadi nisu odvratili od kritikog filozofskog miljenja.86 Petrovi je jednostavno smatrao da Praxis ne treba da
se pretvara u Amnesty International, a asopisu Filozofija i Predragu Matvejeviu
kao samostalnoj linosti je dao prednost u odbrani progonjenih pojedinaca.
Ma koliko sporenje oko paktiranja sa slubenom politikom moe izgledati kao
meusobno javno denunciranje, treba primetiti da je Gajo Petrovi do kraja ivota ostao dosledan svom osnovnom teorijskom i kritikom stavu, dok je Neven
84 Za politiku utemeljenost Sesardieve kritike praksisovaca zanimljivo je da u svojoj memoarskoj knjizi
Savka Dapevi Kuar upravo Sesardieva razmiljanja o filozofiji prakse uzima kao relevantna, a ne nekog
od aparatika iz ideolokog aparata SKH. Up. Dapevi Kuar, Savka: 71 Hrvatski snovi i stvarnost, I i II,
Interpublic, Zagreb 1997, str. 746748.
85 Gajo Petrovi se ironino poigrava sa Sesardiem: Pa zar sam ja kriv to se Sesardiu, u tom napisu,
vie svialo da insinuira nego da filozofira (odmah se izvinjavam ako to nije bio kapric, nego njegov maksimalni filozofski domet)? Sesardi i sam dobro zna ono to je mogao vidjeti i svaki drugi italac: njegovom
napisu nisam pristupio s nekom apriornom zlovoljom, niti sam unaprijed proglasio njegove tvrdnje insinuacijama i klevetama. Oekujui filozofska razmiljanja uzeo sam u ruke za poetak Ritterov glomazni
filozofski rijenik, no kad sam vidio da to nisu filozofska razmiljanja, nego politika optunica, ta mi je
drugo ostalo nego da te optube razmotrim i utvrdivi da su neistinite to jasno i saopim? Petrovi, Gajo:
Odgovor krnjem sastavu i Sesardiu, u: Theoria, Beograd, godina , br. 3-4, 1988, str. 129.
86 Petrovi 1988 (Odgovor), str. 133.

51

PRAXIS KRITIKI IZAZOVI

Sesardi u svojim javnim nastupima pokazao da filozofski pisac ne mora biti

lan partije, ni predava u partijskoj koli da bi zastupao politike stavove, obojene jarkim bojama reakcionarnog konzervativizma i javnim denunciranjem levo
orijentisanih kolega u svetu i Hrvatskoj da vladaju medijskim prostorom.87 Nezadovoljan provincijalizmom desnice, optuie i leviare u savremenoj Hrvatskoj
ne propustivi da naglasi da su njihovi autoriteti bili praksisovci koji se kritiki
odnose prema teroru desnog primitivizma i politikoj vladavini desnice: Nije li
prije nastanka Hrvatske drave postojao jedan drugi, ljeviarski teror, i to teror u
pravom smislu, s jednopartijskom ideolokom indoktrinacijom i dugogodinjim
zatvorskim kaznama za delikt miljenja? Nije li udno da nekim ljudima danas
toliko smeta taj sadanji, ponekad stvarno sirov, desni diskurs (koji je velikim dijelom rezultat demokratskog javnog ivota), a da su mnogi od tih istih ljudi ranije
desetljeima sasvim dobro podnosili lijevi primitivizam marksistikog bullshita
koji je tada totalno zaguio duhovni prostor te monopolizirao obrazovanje, medije
i politiku?88 Tako je sm Sesardi, bar kada je re o balkanskim okvirima, sruio
mit o apolitinosti analitike filozofije.
PRAXIS ODISEJA MILANA BRDARA I
MILETASAVIA
Da pokuaji strunih analiza mogu dovesti do fantastinih rezultata pokazuje obimno dvotomno delo Milana Brdara Praksis odiseja, s podnaslovom: Studija na-

87 Videti, na primer, Sesardi, Neven: Filozofi prakse ponovo jau, u: Slobodna Dalmacija, Split, 2002,
a takoe i Ministrovo novo ruho, 4. rujna (septembra) iste godine, na koji je reagovao Milan Kangrga 13.
rujna 2002. godine u Forumu Slobodne Dalmacije: Neven Sesardi ili nije svjestan (moda?), ili je ipak
svjesno zaigrao na tu kartu da je u ovom trenutku Hrvatske postao (ili ostao?) vrlo pogodno sredstvo nacionalistike propagande tumanovskohadezeovske provenijencije, koja e mu svesrdno honorirati njegove
filozofskoantimarksistike ispade s njegovim paualnim kritikama, kad god se nakratko na dopust vrati iz
Azije... U novije vreme, Sesardievo pojavljivanje u hrvatskim medijima, pokriveno autoritetom profesora
univerziteta u Hong Kongu. Kao ponosni desniar u Magazinu Jutarnjeg lista (subota, 19. lipnja 2010) u
autorskom tekstu Zato mislite da su desniari glupi i da ste vi pametniji? pie: Neka se politika gledita
danas masovno odbacuju bez dobrih razloga i bez kritikog razmatranja, a to se dogaa pod golemim utjecajem ljeviarske ideologije koja dominira i u medijima i u intelektualnim krugovima. Takoe se protivio
zahtevima studenata Zagrebakog sveuilita za besplatnim kolovanjem (Jutarnji list, subota 30. svibnja
2009, str. 9).
88 Sesardi, Neven: Ljeviari su opsjednuti IQ-om. Stalno se tjee da su jako pametni i da su njihovi protivnici bedasti, u: Jutarnji list - Magazin, Zagreb, subota, 10. srpnja 2010., str. 67. Tako Sesardiev pokuaj
strune kritike praksisovaca zavrava kad maske padnu u frazi o primitivizmu marksistikog bullshita. Izgleda da je Milan Kangrga, nekoliko godina ranije, u tekstu pomenutom u prethodnoj napomeni
tano osetio kuda vode Sesardievi stavovi: Sesardiev stav se pokazuje kao blasfemina, degutantna i sramotna paskvila, koja e ga diskreditirati u oima javnosti, jer barata najoitijim laima...

52

BOIDAR JAKI

stanka boljevikog totalitarnog sistema 19171929.89 U tom delu koje nesumnjivo

sadri obilje podataka, pregrt matovitih izvoenja, pet epiloga i vie post scriptuma moe se nai svata. Tako u treem post scriptumu90 petog epiloga pod naslovom Leva opozicija 1923-1929. i Praxis filozofija 19651975. kao ponavljanje
Brdar svoje delo proglaava prilogom samorefleksiji, paradigmatinoj za celu generaciju: onu koja je ivela u ovde reflektovanom iskustvu (u jugoslovenskoj varijanti), a koja bi jo trebalo da ima energije i intelektualne snage da uspostavi popravilite (podvukao B.J.) za zablude koje su u ovom veku diktirale karakter drutvenoj
nauci i filozofiji kao i intelektualni tip kome je ve uveliko proao vek trajanja.91
Izvornu nameru praxis filozofije Brdar otkriva u pokuaju da obezbedi legitimaciju partokratskom voluntarizmu, a njena kritika je isprva bila shvaena kao pomo svojoj partiji.92 Brdar, istina, praksisovcima priznaje da je njihova filozofija
89 Brdar, Milan: Praksis odiseja. Studija nastanka boljevikog totalitarnog sistema 1917-1929, I-II, Javno
preduzee Slubeni list, Beograd 2001. Studija je za publikovanje pripremljena doktorska teza Milana Brdara. Zanimljivo je da teza nije sadravala odeljak o jugoslovenskoj praxis filozofiji koji je autor ukomponovao u analitiki okvir nastupanja i pobede staljinizma u Sovjetskom Savezu do 1929. godine. Da li je taj
odeljak izostavljen iz teze zbog toga to je jedan lan komisije bio i ostao predstavnik praxis orijentacije ili
je taj odeljak naknadno napisan i dodat doktorskoj tezi zna verovatno samo autor. U nekoj nadrealistikoj
reiji moda se Staljinov levi brk smei nad Brdarovom potvrdom njegove teze da je sve povezano sa svaim. Ogroman rad mate je bio neophodan da se humanistika orijentacija Praxisa povee sa staljinskim
zloinima. No Brdar sledi Staljina: Mi smo drugovi uvek govorili da levi jesu desni, koji desniarstvo maskiraju levim frazama. To je malo smeno drugovi. Pa zar to, drugovi, nije smeno. Po toj logici mogue je
Praxis okriviti i za zloine inkvizicije u srednjem veku. Mata moe svata! !
90 Taj post scriptum je i grafiki u knjizi drukije oznaen od prethodna dva, to bi ukazivalo na mogunost da je taj odeljak ipak naknadno pisan.
91 Brdar 2001 (II), str. 599. Na jednoj od prethodnih stranica Brdar e zabeleiti: Ludilo je, kao to smo
videli, u stvari bilo samo povrina sistemske racionalnosti koja je fantastino, u rangu zlog genija bez
premca, izmaskirala Lenjinov epohalni promaaj, da je ovaj vaio kao jedina perspektiva svetskog spasa.
Amerika i Engleska bie zemlja proleterska! Da se ova bajka ostvarila pedesetih godina, bilo bi konclogora
od Moskve, preko Pariza i Londona, do Los Anelesa. Shvatamo li sada kakav uas je pretio svetu i ta bi se
dogodilo da je, na primer, odluujuu re na Zapadu imala hipnotisana levica, a naroito dijalektiki filozofi
(podvukao B.J.) u njoj? Isto, str. 587. Ljudska sklonost ka preterivanjima zaista nema kraja! Koji su to, na
primer, dijalektiki filozofi hipnotisane levice na Zapadu koji bi oterali ljude u koncentracione logore?
Na Zapadu je bilo i koncentracionih logora i onih koji su ljude terali u koncentracione logore. Oni su se,
koliko je poznato, zvali rasisti, faisti, nacionalsocijalisti, a leviari su bili logorai i borci protiv faizma. Tenja za revizijom istorije ipak mora imati neke granice pristojnosti.
92 Isto, str. 603. Da je mogu i drukiji pristup pokazuje osvrt Karla Heinricha Kemmnera u asopisu
Prisma iz 1989. godine (str.33). Sutina Kemmnerovog stava sastoji se u sledeem: ve je pedesetih godina grupa mlaih filozofa s politikim elanom traila vlastiti put i u centar svog bavljenja stavila vraanje
stvaralakoj dimenziji Marxove filozofije otvarajui nove perspektive humanistikog socijalizma. Tih
godina razvijali su kritiku sistema koji se sve vie i vie birokratizovao. Ovoj neomarksistikoj orijentaciji
odbacujui je, suprotstavljali su se ortodoksni marksisti i nemarksisti pod zatitom dravne moi. Moda je zauujue, ali ukoliko su vie bili kritikovani utoliko je postajao vei njihov uticaj na javno mnjenje
to se zavrilo institucionalizacijom jedne svetski poznate filozofske kole (Korula 1963-1974) i asopisa
Praksis (1964-1974). To je istovremeno bio vrhunac njihovog znaaja poznat pod imenom: praxis-filozo-

53

PRAXIS KRITIKI IZAZOVI

filozofski uzev znaila napredak, s obzirom na katastrofalan nivo na koji je filozofija u ovoj zemlji bila srozana stupidarijama dijalektikog materijalizma, da su
predratni, obrazovani profesori proterani kao buroazija i banda mogli samo
tiho da umru, zbog pira sirovog i osionog neznanja pod okriljem genijalnih filozofskih misli Staljina i Engelsa.93 Brdar takoe naglaava da je praksis filozofija odbacivanjem dijamata vlast liila legitimacijskog omotaa i delegitimisala je cepanjem
ideolokih simulacija idiline socijalistike stvarnosti. Autor shematski, na osnovu Andrejinog krsta, gradi legitimacijski kontrapunkt sukoba leve i desne struje
u staljinizmu dvadesetih godina u Sovjetskom Savezu i sukoba praxis filozofije sa
dijamatom.94 Ako su filozofi pomogli Titu da se, u sukobu sa Staljinom, kukaviki
brka na moru oko Briona odakle uvek u sluaju napada moe pobei, umesto da
hrabro stoji na rumunskoj granici, praksis filozofija je bila protiv njegove privredne reforme 1965. godine. Doprinevi krahu privredne reforme praksis filozofija je
onemoguila konzervativnog Broza, kao antistaljinistikog staljinistu, da bude
stvarna, a ne konstruisana istorijska veliina.95 Tako je praksis filozofija gledala
da pomogne svojoj partiji, ali je doprinela krahu privredne reforme i spreila Broza da bude istinska istorijska veliina.
Kako toj filozofskoj orijentaciji prigovara da je pokuajem drugarske saradnje
poinila po definiciji neoprostiv politiki greh, Brdar bi mogao bar sam sa sobom
fija. Tako je bez sumnje Zagreb bio najznaajniji filozofski centar u Jugoslaviji preko mlade praxis grupe.
Znaaj njihove filozofije prelazio je granice njihove drave i u internacionalnim razmerama je do danas
neprevazien, a otpor prema njima formirao se u lageru ortodoksnog marksizma kao i kod nemarksistikih konzervativaca. Napokon, oficijelna administracija otvarala je prostor za nove grupe i nove mogunosti
istraivanja da bi praxis grupu gurnula na marginu i podravala antimarksistike struje, kao tzv. protivotrov. Zanimljivo je da Kemmner, za razliku od Brdara, tano navodi godinu kada se pojavio Praxis (1964).
93 Isto, str. 604. Zanimljivo je da Brdar ne pominje Marxa, a Staljina stavlja ispred Engelsa. Skoro bi neko
mogao zakljuiti da je Staljin autoru veoma na srcu, ali bi to svakako bilo preterano.
94 Ostaje nejasno ta u ovim sukobima radi nevini Andrejin krst. Ali su, valjda, u ovakvim analitikim postupcima sva sredstva dozvoljena, pa i Andrejin krst. Kako na vie mesta Brdar pominje avola moda mu
Andrejin krst treba da ga otera.
95 To mesto na str. 610. glasi: Da je dovrio reformu, to je zbog apsolutne sultanske vlasti mogao da uini, na osnovu simbolikog kapitala bi pobeivao na svim slobodnim izborima do smrti, a danas bi vaio
za stvarnu, a ne konstruisanu istorijsku veliinu. Staljinu se iz prikrajka opet smei i desni brk: ta hoe
ta filozofska piskarala da Brdarevog posednika apsolutne sultanske vlasti spree da bude stvarna
istorijska veliina. Drukije to pitanje vidi Alexander Schwan (Aleksandar van) u lanku objavljenom u
listu Die Zeit pod naslovom Strah od ktitikih mislilaca. Zato se Titov reim bori protiv jugoslovenskih
filozofa Praxis grupe? lanak je nastao povodom represije nad asopisom, zatvaranja Korulanske ljetne
kole i udaljavanjem profesora s Beogradskog univerziteta. van oznaava poziciju jugoslovenskih filozofa oko asopisa Praxis kao nonkonformistiki, demokratsko-socijalistiki marksizam. Praxis grupu
oznaava kvalitativno i kvantitativno najznaajnijim delom unutar jugoslovenskog marksizma. Oni u centar svoje filozofije stavljaju kategoriju prakse i problematizuju napetost izmeu normativnog samoupravljanja i problema politike demokratije. Ova represija pokazuje ozbiljne naprsline sistema socijalistikog
samoupravljanja kojim se Titov reim ponosio u svetu, zakljuuje Schwan.

54

BOIDAR JAKI

da se dogovori da li je greh tih filozofa to su ruili Brozov autoritet ili to ga nisu

podrali. tavie, Brdar uopte ne postavlja i razmatra prethodno pitanje koji su
reformatorski potencijali Broza i njegove staljinizirane Partije. Da li je ta Partija
mogla, ak i da je ozbiljno nameravala, da izvri privrednu reformu! Naime, ako je
tano ono to je Brdar u svojoj veoma obuhvatnoj analizi napisao o formativnom
periodu staljinizma, onda je skoro sasvim izvesno da je takva partija onesposobljena za bilo kakve socijalne i privredne reforme. A ako Brdar istinski veruje u reformatorski potencijal Brozove partije, onda je njegova analiza proizvoljna. Napokon,
zar Brdar zaista misli da je socijalna mo praksisovaca bila tako velika da su mogli
sruiti privrednu reformu?!
Na kraju Brdar izvodi zakljuak da je ogromnu dvotomnu knjigu napisao da bi
izveo skok u nae vreme i da bi se bavili sobom: ali u istoriji originala, a ne
domaeg falsifikata. Tako je Brdar formulisao svoju konanu presudu: Praksis filozofija je samo bleda kopija, tavie falsifikat leve opozicije u Sovjetskom Savezu
dvadesetih godina. Onda kao lag na tortu dolazi ekstremno visoka samoocena
vlastitog dela: ova knjiga obezbeuje osnovu za budue istorije (podvukao B.J.): (1)
domaeg komunizma to preputamo entuzijastima; (2) istoriju filozofije i drutvene nauke u periodu socijalizma to je poeljno s obzirom na mitologiju koja
u tom domenu jo uvek vlada.96 A praksisovci su po Brdarevoj oceni ostali jedini
sluaj leve opozicije za koji ne vai slika Povratak bludnog sina, jer nisu kapitulirali
i do 1989. su ostali privreni svojim komunistikim uverenjima. To to su pridoneli, ak i po pievom miljenju, delegitimaciji totalitarnog sistema Josipa Broza nije
injenica vredna pomena.
Brdaru se pridruuje Mile Savi koji u drugom delu svoje knjige Politika filozofskog
diskursa, sa podnaslovom Istmoderni oprotaj od kritikog intelektualca, otvara
pitanje da li je prolo vreme intelektualaca, gotovo redovno stavljajui izraz kritiki intelektualac pod navodne znake.97 To je samo jedan primer kritike praksisovske
kritike misli, popularne u Beogradu u kojem se talasi primitivnog antikomnizma
96 Isto, str. 611. Brdarevo delo je inae nagraeno nagradom Dragia Kaikovi. Kaikovi je bio jedan
od poznatijih etnika, a Brdar u drugoj knjizi Filozofija u Dianovom pisoaru. Postmoderni presek XXvekovne filozofije (Izdavaka knjiarnica Zorana Stojanovia, Novi Sad 2002) kritikuje humanistiku
inteligenciju koja ne pokazuje brigu za sudbinu Srba koji su se nali u Dianovom pisoaru. Neboja Popov
primeuje: Time je opisan luk srpskog nacionalizma, od nebeskog do pisoarskog, s tim da se ovo potonje
doarava ne samo kao bedem ve i potencijalno uzletite. Up. Popov, Neboja: Iskuavanja slobode. Srbija
na prelazu vekova, Slubeni glasnik, Beograd 2010, str. 441.
97 Savi, Mile: Politika filozofskog diskursa, Zavod za udbenike i nastavna sredstva, Beograd 2004, str.
181. Kada je re o nekritikom intelektualcu, Savi pod navodne znake stavlja samo re nekritiki. To
ostavlja prostor za pretpostavku da po Savievom miljenju kritiki intelektualac i nije intelektualac, a da su
samo nekritiki intelektualci pravi intelektualci.

55

PRAXIS KRITIKI IZAZOVI

valjaju ulicama i u raznim vidovima javnog diskursa, karakteristinim za razumevanje vremena u kojem ive graani novonastalih nezavisnih balkanskih drava.
Poto je napravio kratak uvod, pozivajui se na pojedine reenice Bende, Sartrea,
Lyotarda, Maxa Webbera, Baumana, Bourdieua, Dahrendorfa i nekih drugih pisaca, Savi kritiki elaborira temu o evropskom intelektualcu u Srbiji, istiui da je u
poslednjih nekoliko decenija u Srbiji teoretiar drutva ili filozof najee izjednaavan sa kritikim intelektualcem, i to onim koji se razvio u okrilju jedne forme
marksizma poznatom pod optim imenom praksis-filozofija.98 Intelektualac je
posveen toj izvornoj nauci, problemima spoznaje i afirmaciji posebne norme
istine! Kao da Savievi kritiki intelektualci takoe ne tee istini. Tim intelektualcima Savi odrie znanje kao neto emu tee. Ako je tano Savievo zapaanje
da je dilema ili ekspert ili kritiki intelektualac lana dilema, nejasno je zato
smatra da je angaman nepovoljan po kritikog intelektualca jer se ne potvruje
ni kao intelektualac ni kao politiar. Zato se to ne bi, naelno posmatrano, moglo
odnositi i na eksperta, savetnika, analitiara koji, kao edet efendija, sedi uz skute
vlasti. Nejasno je, takoe, zato Savi smatra da se treba osloboditi naslea tzv.
kritikog miljenja i reafirmisati pojam kritike kao nepristrasnog istraivanja
koje moe da artikulie socijalno relevantno i verodostojno znanje kao pretpostavku za donoenje validnih praktinih odluka.99 Odakle uopte ta pretpostavka da
se kritikim uvidima ne moe doi do socijalno relevantnog i verodostojnog znanja? Da li jedan Kant ili jedan Karl Marx imaju ita relevantno i verodostojno da
kau oveanstvu? Jesu li oni samo doktrinarni opsenari i neuspeni intelektualci?
Savi zapravo pokuava da intelektualcima, a posebno praksisovcima negira pravo
na slobodno kritiko miljenje, jer su saznanja steena kritikom liena pozitivnog
naunog znanja i drugih vrednosti. Naravno, Savi moe da osuuje ideju kritike
svega postojeeg i ima pravo da zastupa ideju apologije svega postojeeg. To mu pravo niko ne spori, pogotovu to se tako moe dobro napredovati u javnoj slubi, ali
bi ipak trebalo da bude neto oprezniji, kada jednom angaovanom intelektualcu,
beskompromisnom kritiaru nacionalizma, kakav je bio Milan Kangrga, osporava
i to da je poneto znao o drutvu u kojem je iveo, a valjda je poneto relevantno
napisao i u filozofiji.
98 Savi 2004, str. 190. Zato Savi smatra da kritiki stav podrazumeva prezir, prema drutvu u kome kritiar ivi ostaje nejasno. Ne treba nagaati da li strunom vrlinom smatra apologetski stav, ali u istoriji svih
razvijenih drutava postoji ogromna iskustvena evidencija da su kritiari dali znaajan doprinos razvoju tih
drutava. Od Sokrata, preko Thomasa Mora, Karla Marxa, pa do dananjih dana upravo su javne linosti
snanog stvaralakog i kritikog duha davale najznaajnije podsticaje drutvenom napretku. Zar je, vratimo se na temu Srbije, trebalo biti manje kritian prema politici Slobodana Miloevia, ili u Hrvatskoj prema
politici Franje Tumana, da bi se izbegli prigovori koje Savi stavlja linostima snanog kritikog duha!?
99 Isto, str. 267.

56

BOIDAR JAKI

Naime, Mile Savi u odeljku Da li Srbija ima evropsku inteligenciju, prigovara

kritikim intelektualcima da ne poseduju specifina politika znanja, da su nekompetentni u sferi politike, pa posebno naglaava da angaovani intelektualac u Srbiji
ima smisla samo kao lokalna figura, a da je u svetskim beznaajan. Morednizacija i evropeizacija Srbije odvija se van vidokruga kritikog intelektualca, delovanjem
nemih aktera, a ne angaovanih intelektualaca, pie Savi. Taj pisac svoja razmiljanja zakljuuje stavom da je kritiki angaman kao specifian oblik praktikovanja intelektualne politike neprilagoen novoj konfiguraciji drutva i, stoga,
inferioran, kako u odnosu na teoriju drutva (politike), tako i u odnosu na samo
politiko delovanje. Autor, valjda kao primer inferiornosti kritikog angamana, u
sledeem odeljku, navodi filozofe prakse, posebno istiui Milana Kangrgu. Svoju
kritiku stavova Milana Kangrge Savi gradi na tenziji utopijskog nastojanja ka socijalizmu kao drutvu socijalne pravde i jednakosti meu ljudima i aktualnog pada
drutva ispod nivoa prvobitne zajednice. Tako je Savi doao i do pitanja nisu li
praksis filozofija i Milan Kangrga odgovorni za povesni pad u varvarizam. Delatnosti kritikog, angaovanog intelektualca (esto u navodnicima, a samo ponekad i
bez navodnika) Savi suprotstavlja ideju epistemoloke odgovornosti.100
Savi je svakako u pravu da kritika pozicija intelektualca i njegovo oseanje moralne uzvienosti ne podrazumeva nikakvu praktinu prednost, ali je pitanje koju
to prednost imaju nekritiki intelektualci, ako ne tu da nemaju oseanje moralne uzvienosti, nego se striktno dre struke, ma ta se pod tim podrazumevalo. Ako se moe pretpostaviti da je jedan Mengele bio struan u izvoenju svojih
eksperimenata in vivo, a jedan Chomsky krajnje nestruan i nekompetentan u
pitanjima voenja rata, moe se proceniti i vrednost stava o obaveznoj strunosti i
kompetentnosti.
Bespredmetnost angamana kritikog intelektualca iz Srbije u Evropi Savi vidi u
kontradikciji njegovog poloaja. Zalagao bi se za uspostavljanje politikog poretka kojem se u svojoj herojskoj fazi najodlunije suprotstavljao: Ukoliko bi, pak,
kritiki intelektualac bio predstavnik evropskih politikih vrednosti u Srbiji, onda
100 Videti i komentar Neboje Popova koji u Iskuavanjima slobode pie: Savi smatra da je prolo
vreme kritikih intelektualaca i mesijanskog diskursa i da nadolazi doba strunjaka i epistemoloke odgovornosti. Iako se sve deava po nekakvoj nunosti, iznenauje vajkanje da se kritiko miljenje odralo
do danas, pa je ak i monopolistiko! Jo vie iznenauje nesputana estina inae oputenih protagonista
nune zamene paradigme kritike strukom kad naiu na nekog zastupnika humanizma i kritike misli. Tako
e se Savi naprosto okomiti na profesora Milana Kangrgu, jednog od osnivaa, zajedno sa Rudijem Supekom, Korulanske ljetne kole, i jednog od pokretaa asopisa Praxis, zajedno sa Gajom Petroviem. On na
nov nain iznosi ve otrcane optube protiv kritikih intelektualaca iz sve daljih godina, da su uestvovali u
proizvodnji realnosti koju su kritikovali. Popov 2010, str. 440.

57

PRAXIS KRITIKI IZAZOVI

bi on imao funkcionalnu ulogu koja od njega zahteva da se odrekne temeljnih pretpostavki na kojima je on upravo gradio svoj kritiki angaman. Kada se to ima
u vidu, sasvim je razlono tvrditi da je strunjako znanje predstavljalo znaajan
inilac kontinuirane modernizacije u Srbiji od kritikog znanja.101 Savi ipak nije
otiao tako daleko kao neke njegove kolege iz Zagreba koje su pet dama visokih intelektualnih potencijala jednostavno proglasili veticama i ekspedovali ih u Evropu koja ih je kao vredne stvaralake linosti prihvatila, ali smatra neshvatljivim
prezir kritikog intelektualca prema drutvenoj stvarnosti u kojoj njegova pojava
jedino i ima smisla.102 Svoja razmatranja o bedi angamana kritikog intelektualca Savi zakljuuje stavom da je kritiki angaman kao specifian oblik praktikovanja intelektualne politike neprilagoen novoj konfiguraciji drutva i, stoga,
inferioran, kako u odnosu na teoriju drutva (politike) tako i u odnosu na samo
politiko delovanje.103
Prethodna Savieva razmatranja samo su preludij za kritiku kritike kritike, za
osudu kritikog angamana filozofa prakse! Mada je u knjizi pisao o Srbiji, Savi je
kritici podvrgao stavove Milana Kangrge, jednog od najizrazitijih, ako ne i najizrazitijeg, ali i najdoslednijeg predstavnika ove grupe.104
Osnovnu slabost Kangrginog stanovita Savi vidi u protivrenosti izmeu njegove
teze da se samo na temelju visokorazvijenog graanskog sveta moe graditi socijalistiko drutvo i da je to uslov koje jugoslovensko drutvo ne ispunjava. Kangrga,
po Savievom miljenju, razvija linearnu istorijsku shemu koja obuhvata istorijsko (predgraansko) razdoblje i povesnu (modernu) epohu, pa je jugoslovensko
101 Isto, str. 191. Van teme je uloga srunjakog znanja u kontinuiranoj modernizaciji Srbije, ali je Savi mogao da ima u vidu sasvim egzaktan, struni podatak da je proizvodnja u Srbiji 2004. godine, kada je
njegova knjiga objavljena iznosila oko 40% proizvodnje u Srbiji krajem osamdesetih godina prolog veka.
Toliko o kontinuiranoj modernizaciji Srbije! Savi nigde ne navodi koja su to struna znanja bitna za kontinuiranu modernizaciju Srbije, koji ih nekritiki intelektualci poseduju, a kritiki intelektualci ne poseduju. Jo je manje razumljivo da Savi smatra da je drutveni angaman stvar svakog graanina u jednom
drutvu, ali taj angaman dovodi u pitanje ako je re o kritikim intelektualcima. Kao to ih ne smatra intelektualcima, moda ih ne smatra ni graanima!
102 Isto, str. 194.
103 Isto, str. 204.
104 Isto, str. 204. Zanimljivo je da Savi nije svoje kritiko pero otrio ni na jednom od beogradskih praksisovaca Mihailu Markoviu, Ljubomiru Tadiu, Svetozaru Stojanoviu, Dragoljubu Miunoviu, Zagorki Golubovi, Miladinu ivotiu, Neboji Popovu ili Andriji Kreiu. Ako su prve etiri linosti revidirale svoje
stavove u, po Saviu, poeljnom pravcu, nejasno je zato kritikoj analizi nije podvrgao stavove druge etvorke. Da li izbor Milana Kangrge (zato ne Gaje Petrovia ili Rudi Supeka?) koji je manje relevantan za prilike u
Srbiji od svih pobrojanih beograana ima veze sa vrednostima nekritike strunosti ili se nekritika strunost ne voli zamerati nikome ko ima neki javni ugled, da se ne kae i mo da odgovori, ostaje nejasno. Milan
Kangrga je, ni kriv ni duan u srbijanskim stvarima, postao predmet otre strune (?) Savieve kritike.

58

BOIDAR JAKI

drutvo palo iz povesti u istoriju, iz povesnog iskoraka ka socijalizmu u predmoderno, predgraansko drutvo... palo u ravan obine istorije.105
Savi svoju kritiku Kangrginog stanovita nastavlja ironino intoniranim komentarom koji bi trebalo da pokae da je Kangrgino redefinisanje praksis-filozofije
ranjivo: Povesno filozofski nivo na kome je jugoslovensko drutvo postiglo svoj
vrhunac nalo je izraz u praksis-filozofiji. U ovom trenutku poveava se razmak
izmeu povesnog vrhunca koji je dostignut u tom uzletu i puke istorije, odnosno
postojee drutvene stvarnosti. Time je faktika drutvena stvarnost iskljuila sebe
iz povesnog dogaanja, a praxis-filozofija, poto je prevazila svet u kome je nastala, treba da saeka novu politiku snagu koja e da dosegne njen povesni nivo i tek
tada da se obistini, odnosno ostvari. Saviu zapravo smeta shvatanje filozofije kao
miljenja revolucije i revolucije kao ozbiljenja filozofije. On razvija tezu da je praksis filozofija kriva za pad u predgraansko drutvo, a da o karaktetu tog pada ne
kae nita. Teza o dijalektikom prevazilaenju predgraanskog drutva Saviu se
ini paradoksalnom, mada smatra da spada u najvanija odreenja praxis-filozofije. Stoga pad u predmoderno (predgraansko) stanje u okviru navedene istorijske
sheme nije bez faktikog uea praxis-filozofije, uprkos injenici to to moe da
izgleda suprotno njenim intencijama.106
Svoju panju Savi je posebno usmerio na osporavanje Kangrginih stavova o odnosu filozofije i stvarnosti. Kangrgin stav da socijalizam nikada i nigde nije ni bio
na delu, da nema smisla govoriti ni o postkomunizmu, jer komunizma nije bilo u
praksi, Savi posprdno komentarie: Izgleda da, u stvari, ovde nije ni bilo pravih
komunista. Osim Kangrge, moda jo nekoliko.107 Prigovarajui Kangrgi da odbija da posumnja u odrivost sopstvene utopijske dogme, Savi dolazi do one take
105 Isto, uporedi tekst na strani 207. italac Savieve knjige ne moe biti siguran da li autor dovoljno dobro
razume razliku izmeu povijesti i istorije, na kojoj Kangrga kao izvrstan poznavalac nemake klasine filozofije i marksizma insistira. Takoe mu je izgleda nedovoljno poznato da postoje rei u ijekavskom
izgovoru koje se ne mogu ekavizirati. Povest je zapavo pripovest (na primer, Povest o polku Igorovu), a
povijest je prevod nemakog Geschichte, mada je u tzv. kulturnim krugovima u Srbiji esta zamena kojoj
se priklanja i Savi. Kako, na primer, ekavizirati re uvjet, toponime Rijeka i Osijek? U jednoj polemici
Mato pravi odlinu burlesku sa gospodinom uvetom! Bilo je novijih pokuaja sa Rekom i Osekom, ali
moe se pretpostaviti da Savi ne sledi te pokuaje.
106 Isto, str. 208. Manje je vano to Savi ovde upada u provaliju teze o dobrim subjektivnim namerama
i loim objektivnim posledicama, ali je zanimljivo da u njegovoj strunoj elaboraciji problema nema bilo
kakve opaske o karakteru pada u povesni varvarizam, za koji opet struno ustanovljava da je odgovorna i
praksis filozofija. Da li je to znak da njegovim strunim uvidima promiu takve injenice kao to su stotine
hiljada mrtvih, vie miliona unesreenih ljudi, uz ogromna materijalna razaranja, milioni spaljenih knjiga
u poslednjoj deceniji dvadesetog veka na prostorima bive Jugoslavije, to nestrunom, kritikom intelektualcu, Kangrgi, nije promaklo?
107 Isto, str. 214.

59

PRAXIS KRITIKI IZAZOVI

koja je u Kangrginoj misli ne samo za svaku kritiku nego i za osudu. To je Kangrgin otar antinacionalistiki stav da je od nacionalnog oseanja napravljen politiki program, to je drutvo odvelo u katastrofu. Filozofija prakse koja bi elela da
se izdigne iznad horizonta realnog drutva sama sebe, po Saviu, demantuje jer je
doprinela zaostajanju u graanskoj konstituciji drutva, pa zamera Kangrgi da nije
sagledao koliko je praxis kritika graanskog drutva, i faktiki i programski, bila
prepreka uspostavljanju razvijenih graansko-demokratskih tradicija.108 Tako je
filozofija prakse demantovala samu sebe, a od kritike graanskog drutva pomerila se ka kritici nacionalizma, kojem je pripisivala odlike staljinizma i faizma. Svojim kritikim nabojem praksis filozofija se, po Saviu, odvojila od istorijske stvarnosti, pa je problem jugoslovenskog drutva ostao izvan vidokruga marksistike
paradigme i filozofije prakse.109 Svoju tihu odbranu nacionalne drave pred naletom praksisovca Kangrge Savi obrazlae na sledei nain: S obzirom na to da je
nacionalna drava, ipak, istorijska stvarnost, filozofija prakse jo jednom pokazuje
koliko se odvaja od sadraja drutvene stvarnosti i zato ostaje nedelotvorna uprkos svojoj izvornoj intenciji.110 Dakle, iz horizonta slobodnog kritikog miljenja
ne moe se razumeti istorijska stvarnost nacionalne drave, pa i ne treba kritiki
sagledavati stvarnost. Ona je data, pa je treba prihvatiti, da se ne bi odvojili. Ali,
praksisovac Kangrga, smatra Savi, to i ne moe razumeti. Praksisovci nastavljaju s
kritikim (politikim) angamanom koji se ne moe izvesti iz kritiko-teorijskog
stanovita filozofije prakse, jer ono za ta se angauju filozofi prakse bilo je predmetom izriite kritike u praksis filozofiji. Praktino-teorijski projekt razvijen na
pretpostavkama marksistike interpretacije drutva doiveo je neuspeh.
Da, praksisovci su se u procesu raspada Jugoslavije politiki angaovali u razliitoj meri i na razne naine. Neki i demantujui svoju praksisovsku prolost. Ali, Milan Kangrga se angaovao svojim vehementnim osudama nacionalistike euforije,
prerasle u ratno ludilo i zloin na nain koji ini ast i pojmu filozofskog angamana i Hrvatskoj u kojoj je iveo. Ponekad bi ironino saoptio da hoe i vlast!111 Njegov angaman je uvek bio izraz slobodne kritike misli, a ne elje da osvoji neku
108 Isto, str. 221.
109 Isto, str. 223.
110 Isto, str. 222.
111 Videti Kangrgin ironino intoniran tekst Bez mimikrije: elim vlast, i to odmah objavljen u zagrebakom Vjesniku, utorak, 7. sijenja 1986. godine, str. 5, u rubrici Vaa pisma: Tako i ja sada budui da
me kandidira velika grupa graana elim da budem biran, moda i za predsjednika Republike. Budui
pak da neopisivo eznem za vlau, pa bez vlasti nikako ne mogu, jer mi je to jedina ivotna potreba a to
je tako psiholoki tankoutno i tono pogodio Va lankopisac ja bih dakako vlast elio odmah, ali u se
ipak strpjeti jo nekoliko mjeseci koliko e trajati to predizborno razdoblje kandidiranja, predlaganja i biranja. Jedva sam doekao da 35 godina nakon uvoenja samoupravljanja u naoj zemlji iskoristim ove

60

BOIDAR JAKI

poziciju u strukturi vlasti. I Savi, linost koja je takoe filozofski obrazovana, istina ne kao Kangrga, prigovara Kangrgi protivrenost kritikog angamana a potom
prihvati funkciju pomonika ministra u vladi Vojislava Kotunice, a zatim i visoku
slubeniki poloaj dravnog sekretara, takoe u Kotuniinoj vladi. Te poloaje Savi je svakako zasluio jer je odbacio slobodno kritiko miljenje i okrenuo se
tradiciji kao neophodnom uslovu za budunost Srbije.
Savieva razmatranja o tradiciji i tradicionalizmu izlaze iz okvira ovog rada, ali je
potrebno, bar kratko, osvrnuti se na njegovu upotrebu nejasno odreenog pojma
epistemoloka odgovornost, kojim razdvaja pojam angaovanog intelektualca od
eksperta i reafirmie ideju izvorne nauke. Ideja o epistemolokoj odgovornosti
lepo zvui, ali malo kazuje. Bio bi znak minimalne korektnosti da oni koji kritiki
orijentisanim i angaovanim intelektualcima, kao to je Kangrga, pripisuju odsustvo epistemoloke odgovornosti, pokau da je Kangrga, na primer, pogreno
interpretirao Kanta, Hegela ili Marksa, da je Kangrgina kritika hrvatskog nacionalizma netana ili irelevantna. Ako se to ne pokae, prigovor o epistemolokoj neodgovornosti svodi se na javno etiketiranje neistomiljenika, ve vieno u sporovima
oko vrednosne neutralnosti nauke.
Kangrgin javni angaman je u dubokom saglasju sa njegovim moralnim uverenjima. Kritika svega postojeeg nije za Kangrgu zgodna dosetka i prazna floskula,
nego put kojim ljudsko bie uspravno koraa da bi tek postalo ovekom. A pravo
na uspravan hod, na kritiki javni angaman, na tu jednostavnu ljudsku tenju
da ne predaje samo etiku nego i ivi kao istinski moralan ovek, osporavaju mu
mnogi i u Zagrebu i u Beogradu. Kangrgu je od ovakvih kritika branio njegovo
delo i ivotni javni angaman, tako da niko drugi nema potrebe da ga brani. Stoga
u uiniti samo nekoliko napomena kao svedoanstvo o stanju duha i u savremenoj Hrvatskoj i savremenoj Srbiji!
Jedan od autora po zlu uvene Bele knjige ideolokog aparata SKJ, dr Stipe uvar,
posprdno je angaovane kritiki orijentisane intelektualce nazvao krizolozima,
a u skladu sa sadanjom modom, oni su kvaziintelektualci i u svakom sluaju inferiorni; dok nemi, nekritiki intelektualci zapravo nose modernizacijske procese.
Kako napori tih nemih, nekritikih intelektualaca izgledaju, graani Hrvatske,
kao i Srbije, vide u svom svakodnevnom ivotu i rajem hodu i Hrvatske i Srbije ka
vedskom standardu i ozraju europskih vrijednosti.
nae posve slobodne i demokratske izbore s vie kandidata, da i ja konano doem do vlasti. Ako netko kod
nas sa 62 godine moe postati predsjednik omladinske organizacije, zato ja ne bih u tim godinama mogao
reflektirati, recimo, na predsjedniku funkciju.

61

PRAXIS KRITIKI IZAZOVI

Nejasno je zato bi se nemi strunjaci, eksperti i analitiari bolje razumevali u

politiku od kritiki orijentisanih intelektualaca. To je jedna neosnovana tvrdnja
koja se niim ne moe dokazati, a s obzirom na stanje u kome se nalaze i Hrvatska
i Srbija, to je i potpuno netana tvrdnja.
Ko ta u Evropi znai prosudie vreme. Za sada samo pitanje: da li se francuska
kultura treba da odrekne jednog Sartrea, nemaka Marcusea ili anglosaksonska
Russela ili Chomskog zbog toga to su bili angaovani kritiki intelektualci? Da li
treba ceniti samo angaman jednog Heideggera ili jednog Anthonyja Geddensa?
Da li hrvatska kultura treba da odbaci jednog Rudija Supeka ili Gaju Petrovia, da
li srpska kultura treba da odbaci jednog Kia, kao to ga je i odbacivala, zato to je
bio angaovani kritiki intelektualac?
Teko da savremene generacije nemih strunjaka koje moda misle da je nema
sluba svemu i svaemu vrhunac epistemoloke odgovornosti mentalno mogu i
da pojme ta su znaili ljudi okupljeni oko filozofskog asopisa Praxis i u Korulanskoj ljetnjoj koli u svjetskim i evropskim razmerama. U svetskoj tampi ostalo
je zapisano da je Korula bila sredite svetskog duha, o emu dananji umali etnonacionalizmom i ovinizmom zadojeni Zagreb i Beograd mogu samo da sanjaju iz svojih provincijalnih perspektiva. Tano je: svetski duh je danas prognan i iz
Hrvatske i iz Srbije i moe biti obnovljen samo kritikim suprotstavljanjem padu
u predrodovsko stanje do kojeg je dolo ratom i zloinima. Velika epistemoloka
odgovornost danas lei u kritikom suoavanju sa neposrednom prolou ratnih
zloina. Snagom slobodne kritike misli, Milan Kangrga je taj posao izvanredno
obavljao.
Teza da se angaovani kritiki intelektualac, ma koliko ga stavljali u navodne znake, praktino per definitionem ne razume u politiku je veoma sporna. Distanciran
prema politici koju su vodili, naveu samo dva imena iz javnog ivota Srbije za
koje se to ne bi moglo rei, a koji su prve korake u politici napravili kao angaovani kritiki intelektualci. Iz starije generacije naveu ime Dragoljuba Miunovia,
a iz mlae Zorana inia, koji je svoj politiki angaman platio ivotom. Priznajem da na prelazu vekova nisam primetio sposobnijeg politiara u Srbiji od Zorana
inia.
Postoje razliite vrste javnog angamana, samo je jedna neposredni politiki angaman. Ljudi koji nemaju predstavu o javnom dobru, koji ne razumeju izraz res
publica, mogu u javnom angamanu i kritikoj orijentaciji intelektualaca da vide
samo neposredni politiki angaman.

62

BOIDAR JAKI

Dr Miletu Saviu, beogradskom kritiaru praksisovske orijentacije i, posebno,

Kangrginog stanovita, bila je poznata Kangrgina knjiga Izvan povjesnog dogaanja, a ne sumnjam da su mu poznati i Kangrgini verceri vlastitog ivota, kao
i knjiga, objavljena u Novom Sadu, Nacionalizam ili demokratija. Stoga je velika
teta to u svojoj knjizi nije (ako mu je kritika odiozna, nije to morao da ini kritiki) predstavio Kangrginu bespotednu kritiku hrvatskog nacionalizma koju je mogao nai u tim knjigama, pa i u jedinoj citiranoj knjizi iz tog kruga Izvan povjesnog dogaanja. Onda nikako ne bi mogao doi do teze o Kangrginom doprinosu
povesnom padu u varvarstvo. Tom kritikom Kangrga je veoma jasno i precizno
definisao ko je odgovoran za povesni pad u varvarstvo. Neu ni da pretpostavim
da dr Mile Savi time hoe da zatiti prave vinovnike pada u predrodovsko stanje,
kako bi rekao Kangrga, ali nije, blago reeno, filozofski osobito mudro prigovarati
i pripisivati jednom Milanu Kangrgi koji je otetio svoje glasne ice ponavljajui beskrajno da je socijalizam mogu jedino na pretpostavkama visoko razvijenog
graanskog drutva i da bez graanskih sloboda nema ni traga od socijalizma,
odgovornosti koje mu ne pripadaju.
U jednoj izjavi beogradskom NIN-u 1999. godine, Savi je bio neto oprezniji kada
je tvrdio da se moe rei da je praksis filozofija predstavljala neuspeo projekat, ali
da se ne moe, jednostavno, pohraniti u istoriju, jer bi to bilo ne samo neodgovorno prema sopstvenoj intelektualnoj batini, nego i stoga to jo ima odreeni znaaj: Praksis-filozofiju vidim kao socijalnu injenicu koja u sebi spaja dva momenta: neuspeh i dominantno mesto u praktino-teorijskom diskursu u svom dobu...
Ve u programskom uvodniku prvog broja Praxisa jasno je istaknuto da se ovde
filozofija shvata kao misao revolucije, kao bespotedna kritika svega postojeeg,
humanistika vizija drutva, za koju je socijalizam jedini ljudski izlaz iz tekoa
oveanstva, i kao nadahnjujua snaga revolucionarnog delovanja. Tokom svog
trajanja, praksis-filozofija nikad nije dovodila u sumnju ovo opredeljenje prema
kome je trebalo da predstavlja avangardu avangarde u permanentnoj socijalnoj revoluciji. Namera da se u sredite interesovanja postave aktuelna pitanja jugoslovenskog socijalizma i savremenog sveta odredila je praksis-filozofiju kao misao koja
tei da, praktino, utie na drutvenu stvarnost. I ba kao praktino orijentisana
misao ona je bila iskljuivija prema drukijim socijalnim teorijama nego to je to
bila prema filozofijama u tradicionalnom smislu... Otvaranje dijaloga s graanskom filozofijom u nameri da se pokae nadmo marksistikog uverenja uinilo je
da praksis-filozofija uvede u nau javnost najznaajnije tokove savremene filozofije
i tako postane filozofsko sredite iji je znaaj prevazilazio okvire jugoslovenskog
drutva. Meutim, proboj graanske filozofije u praksis-filozofiju je, koliko obogatio tzv. stvaralaki marksizam, toliko pokazao njegova ogranienja, pogotovo u

63

PRAXIS KRITIKI IZAZOVI

podruju socijalne teorije. Praksis-filozofija sve vie je prerastala u teorijsko-praktini eklektizam.112

Kao mogui korektiv ovim stavovima ovde e u najkraim crtama biti navedeno i
jedno, takoe kritiko, ali drukije miljenje. Za razliku od Milana Brdara i Mileta
Savia koji su drutveni angaman praksisovaca osuivali, a njihove ideje o praktinom humanizmu kao osnovi pravednijeg drutva smatrali opasnom i kontraproduktivnom utopijskom zabludom, Dragan Lakievi u svojoj zbirci eseja O
haosu i bezumlju, u odeljku o Praxisu koji nosi naslov Praksis grupa izmeu
filozofije i politike, pie da okvir u kome ova grupa nastaje, formira se i na kraju
razilazi od poetka do kraja je politiki: ovi filozofi i sociolozi su aktivni uesnici
u politici koju pokuavaju da misaono i praktino artikuliu. U relativno kratkom
razdoblju oni od ideolokih legimitizatora poretka postaju njegovi aktivni kritiari, da bi na kraju u novim uslovima raspada sistema i viestranakog pluralizma
objektivno iezli okviri celokupnog projekta za koji su se svojevremeno zalagali.
Moglo bi se ak rei da Praxis grupa nestaje paralelno sa iezavanjem utopije koja
se zove jugoslovenski socijalizam.113 Lakievi misli da je koheziona veza praksisovaca bilo njihovo zanimanje za rane radove Karla Marxa (mladi Marx), a njihova
najvea zasluga kritiki obraun sa dijamatom.

112 Navedeno prema Jovanovi, Dragan: Na radikalskim talasima, NIN, Beograd, 23. decembar 1999. Jovanovi, dalje, navodi Savieve rei: Izmeu dananjeg politikog angamana bivih praksisovaca i njihovog
kritiko-teorijskog stanovita nije postojao kontinuitet. Jer, sve oko ega se, danas, angauju bivi pripadnici
praksis-filozofije, kao to je parlamentarna demokratija, princip graanstva, otvoreno drutvo, problem drave, problem nacije, bilo je predmet izriite kritike u praksis-filozofiji! Stoga se, danas, pre moe govoriti
o kontinuitetu linog praktikog angamana bivih praksisovaca. I, moemo rei da uspostavljanje vipeartijskog sistema u Jugoslaviji nije posledica imanentnog nastojanja praksis-filozofije nego je pre posledica
praktino-teorijskog neuspeha drutvenog projekta koji su praksisovci razvijali. Saviu je uz bok stao filozof Petar ivadinovi, vlasnik izdavake kue Paideia, po samorazumevanju anfanteribl iz KapetanMiinog zdanja. ivadinovi tvrdi da nije mogao kod praksisovaca da bude ni asistent poto mu je otac
bio rojalista, a zaboravlja da napomene da je bio samo lan i predsednik ideoloke komisije CK SK Srbije i
da je njegova najznaajnija kvalifikacija za mesto asistenta bila da je bio moralno-politiki podoban. Taj
ivadinovi ima obraza da kae NIN-ovom novinaru: Praksisovci su bili jezuiti titoizma, a prirodni politiki partneri su im bili neobuzdani nacionalisti!... Oni su zamerali Brozovoj vlasti da je izneverila ideale
socijalizma, a kada su, osamdesetih godina, doli na vlast, onda su se pokazali gorima od Broza. ivadinovi takoe smatra da je najvei greh beogradske grupe praksisovaca bio, ipak, filozofski, jer su odbacivali
metafiziku, to je po njegovom strunom miljenju smeno. Osvetu za neizbor na asistentsko mesto
ivadinovi zavrava pitanjem nije li sama teorija Praksisa bila karikaturalna?
113 Dragan Lakievi u svojoj zbirci eseja O haosu i bezumlju (Radio B92, Beograd, 1996, str. 40-51.) dodaje: Praxis grupe vie nema, kao to nema ni socijalizma, ni Jugoslavije. Gotovo je sigurno da se oni vie
nikada nee okupiti na bilo kakvom intelektualnom ili politikom projektu. Mnoge iluzije koje su gradili,
meu nama, njihovim bivim studentima i prijateljima, neki od tih ljudi su sami sruili (str. 51).

64

BOIDAR JAKI

DAMNATIO MEMORIAE
Da Brdar i Savi imaju u Hrvatskoj brau po materi pokazao je nauni skup
Hrvatska filozofija u XX. stoljeu, u palai Matice hrvatske, 2-4 oujka 2006.114
Polazei od logine pretpostavke da su praksisovci dali veliki doprinos filozofskoj
misli u Hrvatskoj, Jugoslaviji i svetu u drugoj polovini prolog veka, zanimljivo je
kako njihove mlae kolege koje je okupila jedna od najstarijih kulturnih institucija u Hrvatskoj, Matica hrvatska, vide Praxis, iji su osnivai i urednici pripremili prvu veliku hrestomatiju svetske filozofske misli upravo za Maticu, vide njegovo mesto u hrvatskoj kulturi i znaaj za uzdizanje ugleda Jugoslavije i Hrvatske u
svetskim intelektualnim krugovima.
U svom prilogu za taj skup Tomislav Bracanovi je, pod naslovom Filozofski asopisi u Hrvatskoj u 20. stoljeu, nabrojao praktino sve asopise koji su imali bilo
kakve veze s filozofijom, od onih za koje ni obeveteniji itaoci nikada nisu uli, pa
do Praxisa i Filozofskih istraivanja. Svima je dao priblino isti prostor, mada o
nekim od njih nije imao bilo to relevantno rei. Praksisu je posvetio est punih i
dvadeset jedan polustubani red (drugu polovinu stubca zauzima jedna od naslovnih strana Praxisa). Navedene su godine izlaenja i imena glavnih i odgovornih
urednika. italac e nai podatak da je objavljeno vie od 500 lanaka i 200 prikaza knjiga. Autor ne pominje redakcijske komentare, saoptenja, bogatu meunarodnu saradnju, kao ni sistematsko publikovanje saoptenja sa zasedanja Korulanske ljetne kole u asopisu. Meunarodno izdanje iza kojeg je stajao impresivni
Savet, autor je u celini izostavio, vajkajui se Nacionalna i sveuilina knjinica u
Zagrebu nema ni jedan primjerak ovog asopisa. Takoe nisam uspio pronai nikakvu sekundarnu publikaciju iz koje bih mogao pouzdano rekonstruirati osnovne
podatke o ovom asopisu.115
114 Hrvatska filozofija u XX. stoljeu. Zbornik radova sa znanstvenoga skupa to je odran u palai Matice hrvatske 2-4. oujka 2006, Matica hrvatska, Zagreb 2007. Zbornik sadri priloge 15 uesnika, od prvog,
Franje Zenka Ideja hrvatske nacionalne filozofije u 20. stoljeu, do poslednjeg, Damira Barbaria Jezik,
miljenje, narod. Nastojanje oko miljenja u materinjem jeziku.
115 Bracanovi, Tomislav: Filozofski asopisi u Hrvatskoj u 20. stoljeu, u: Hrvatska filozofija u XX. stoljeu. Zbornik radova sa znanstvenoga skupa to je odran u palai Matice hrvatske 2-4. oujka 2006, Matica
hrvatska, Zagreb 2007, str. 4160. injenica da Nacionalna i sveuilina knjinica u Zagrebu nema ni jedan
primjerak meunarodnog izdanja Praxisa, niti traga o njegovom postojanju, mada bi po zakonu bila obavezna da taj asopis poseduje, govori o skrbi koju ta institucija posveuje jednom znaajnom segmentu
kulture i nauke u Hrvatskoj. Koji je politiki i drugi mrak pojeo to izdanje iz polica Nacionalne i sveuiline knjinice jeste pitanje koje duboko zadire u politiku orijentaciju savremenih politikih i kulturnih
elitnih krugova u Hrvatskoj. Meutim, ostaje zagonetka zato se jedan, inae po svemu sudei savestan
istraiva, nije odluio da pita 2005-2006. godine svoje starije kolege, urednike Praxisa profesore Ivu
Kuvaia i Milana Kangrgu, na primer i od njih dobije podatke o meunarodnom izdanju, ako ve nije
zavirio u zbornik filozofskih i sociolokih radova PRAXIS, Yugoslav Essays in the Philosophy and Metho-

65

PRAXIS KRITIKI IZAZOVI

U zavrnom odeljku Neke provizorne ocjene Bracanovi se neto ire osvre na

Praxis: Vrlina asopisa Praxis je to se radilo o prvome hrvatskom asopisu za
filozofiju koji je izlazio prilino redovito. To je nedvojbeno imalo dobar psiholoki uinak na domae filozofe koji su znali da imaju gdje objavljivati svoje radove.
Osim to su u njemu suraivali tada najistaknutiji hrvatski i jugoslovenski filozofi,
Praxis je uspijevao privui dosta poznatih stranih autora (kao to su Marcuse, Kolakowski, Bloch ili Habermas) i to je zacijelo uvelike pridonosilo njegovom domaem i inozemnom ugledu. Kao vrlinu Praxisa svakako treba spomenuti i injenicu
da se radilo o relativno otvorenome forumu na ijim su stranicama voene vrlo ustre rasprave. Dakako, ove su se rasprave obino odvijale u okvirima jedne specifine marksistike filozofije za koju su danas mnogi skloni rei da su filozofski irelevantne. Ipak, neovisno o opravdanosti ili neopravdanosti takvih ocjena, vjerujem
da takvu dinamiku raspravljanja i dijaloga na svojim stranicama nije uspio postii
ni jedan filozofski asopis u Hrvatskoj.116
U istom odeljku Bracanovi se oprezno osvre i na nedostatke Praxisa na sledei
nain: U istome kontekstu, kao nedostatak Praxisa moe se navesti injenica da
je ostao prezatvoren za one filozofske probleme i mislitelje koji nisu imali veze sa
marksistikim i socijalistikim temama. Ne moe se rei da Praxis nije objavljivao
nikakve priloge o nemarksistikim temama, ali se teko oteti dojmu da je Praxis
propustio priliku da ve ezdesetih godina u hrvatsku filozofiju uvede one teme
koje su tek kasnije uveli drugi asopisi, prije svega Filozofska istraivanja. Da su
urednici Praxisa bili otvoreniji za ire filozofske teme (poput onih o kojima je u
Praxisu pisao Danilo Pejovi) siguran sam da bi i dananja filozofija bila mnogo
bogatija i raznovrsnija.117
Organizatori skupa u palai Matice hrvatske ostali su, kako u Proslovu istiu
urednici Damir Barbari i Franjo Zenko, bez etiri prethodno usaglaena i dogo-

dology of the Social Science koji sadri kumulativni index internacionalnog izdanja Praxisa 1965-1974.
Up. PRAXIS, Yugoslav Essays in the Philosophy and Methodology of the Social Science (Edited by Mihailo
Markovi and Gajo Petrovi) D. Riedel Publishing Company, Dordrecht:Holland/Boston:U.S.A. London:
England 1979. Boston Studies in Philosophy of Science, Vol. XXXVI, Synthese Library Vol. 134. Reenje te
zagonetke treba ostaviti savesti autora priloga.
116 Bracanovi 2007, str. 55-56.
117 Isto, str. 56. Razlaz profesora Danila Pejovia sa kolegama u redakciji Praxisa je tema koja bi zasluivala poseban osvrt. Ovde je dovoljna samo jedna glosa: da je Praxis krenuo smerom kojim je iao profesor
Pejovi, moda bi nastala jo poneka pomahnitala utopija a moda ne. Sigurno je, meutim, da bi asopis
imao lagodnije veze sa odreenim relativno zatvorenim dravnim i drutvenim institucijama i manje problema oko publikovanja, ali to ne bi bio onaj Praxis koji je u svetu stekao visoki ugled promocijom humanistikih ideja.

66

BOIDAR JAKI

vorena izlaganja, meu kojima je i rad Prijepori oko Praxisa.118 Da je ipak nekih usaglaavanja bilo govori i pozivanje Franje Zenka u prilogu Ideje hrvatske
nacionalne filozofije u 20. stoljeu na aluzije Zlatka Posaveca u radu Uskraivanje prava na povijest hrvatske filozofije.119 Naime, Posavec je manje-vie otvoreno
ukazao na sumnjivu antinacionalnu orijentaciju praksisovaca. Otuda je razumljivo da je za Matiin skup 2006. godine vanija, inae legitimna tema, Neoskolastika 20. stoljea u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini od bilo kakve, pa i ozbiljne
kritike recepcije Praxisa i autentinih filozofskih ideja praksisovaca. Tako je u
Zborniku objavljen i zanimljiv prilog Ivana Koprena Filozofija i teologija u Hrvatskoj u 20. stoljeu, ali se nije nalo mesto za eventualni prilog na temu Filozofija i
marksizam u Hrvatskoj u 20. stoljeu.
Pravo je savremenih filozofskih pisaca u Hrvatskoj da imaju razliite, pa i potpuno suprotne stavove od njihovih starijih kolega praksisovaca. To pravo im niko ne
moe i ne treba da osporava. Ali, ako je re o filozofskoj misli u Hrvatskoj, ako je
re o hrvatskoj filozofiji, doprinosi praksisovaca ne bi mogli biti ignorisani a da se
istina o vrednosti te filozofije ozbiljno ne dovede u pitanje. Pa i u samoj Matici hrvatskoj budui praksisovci dali su znaajan doprinos objavljivanjem, krajem pedesetih i poetkom ezdesetih godina prve celovito zamiljene filozofske hrestomatije
koja je u to vreme bila jedan od retkih sistematskih prirunika za studij filozofije.
Njihov rad u ureivanju Filozofske biblioteke Naprijed pribliio je filozofskim
piscima u Hravtskoj i Jugoslaviji kapitalna filozofska dela. Ako nekome danas mogu
smetati imena Marxa, Blocha ili Lefebvrea u toj ediciji, da li e odbaciti i dela Platona, Kanta, Kassirera, Fichtea, Leibniza i Heideggera, objavljena u istoj biblioteci. Da
li je ljudsko pamenje zaista toliko kratko da zaboravlja ta znai pojava Dielsovog
izuzetnog dela Predsokratovci (Fragmenti) za filozofsku kulturu u zemljama savremenog Balkana? Zar danas u Zagrebu filozofski radnici mogu da navedu jedan
118 Isto, str. 7. ta znai da je neko izlaganje usaglaeno, itaocu ostaje nejasno: u emu i s kim usaglaeno.
119 Up. Posavec, Zlatko: Uskraivanje prava na povijest hrvatske filozofije, u: Hrvatska filozofija u prolosti
i sadanjosti. Zbornik iz 1968. godine (sa prilozima) (priredio Zlatko Posavec), Hrvatsko filozofsko drutvo,
Zagreb 1992, str. 7-38, u kojem je taj rad objavljen kao Uvod. Tu je autor optuio praksisovce, pre svih
Danka Grlia, da opstruiraju promociju hrvatske nacionalne filozofske misli i za poturanje priloga Milana Kangrge Marksistiko stanovite Praxisa na simpoziju iz 1968. reklo bi se kao kukavije jaje u istotu
nacionalne filozofske misli. Moda je to razlog to su Zenko i Barbali u svoj zbornik benevolentno uvrstili
i pretampali rad Zlatka Posaveca iz 1968. Estetika u Hrvata do sredine 20. stoljea. Naravno da u tom
kontekstu nemaju mesta rad Danka Grlia Domovina filozofa je domovina slobode i kritiki osvrt Milana
Kangrge Povijest i tradicija. O pristupu naoj filozofskoj batini, koji su takoe bili saoptenja sa simpozija iz 1968. godine. Inae, objavljivanje starog Posavevog rada o estetici u Hrvatskoj u prvoj polovici 20.
stoljea je dobra dosetka. Da je sluajno bila re i o drugoj polovici 20. stoljea, delo Danka Grlia Estetika
(u etiri toma) bilo bi suvie veliko i visoko brvno koje ak ni veliki uvar hrvatske filozofske bat(in)e, Posavec, ne bi mogao da preskoi.

67

PRAXIS KRITIKI IZAZOVI

jedini asopis sa tako impresivnom listom svetskih filozofskih imena i intelektualnom i uopte javnom podrkom koju su ta imena davali praksisovcima? Kada bi se
ime Korule nalo na naslovnim stranicama uglednih svetskih listova, da nije bilo
praksisovske Korulanske ljetne kole i okupljanja svetske intelektualne elite i stotina mladih studenata (od kojih su neki postali poznata imena nauke i javnog ivota)
tokom njenih zasedanja? Primoten ili Trogir, na primer, su lepi dalmatinski gradovi, ali je pitanje da li se prepoznatljivost njihovih imena moe meriti sa Korulom. Koji se hrvatski grad moe pohvaliti naslovom u inostranim listovima Svetski
duh na Koruli? Napokon, praksisovci su izveli i hrvatsku i uopte jugoslovensku
filozofsku misao na meunarodnu javnu scenu i u drugoj polovini dvadesetog veka
predstavljali bitnog sudionika i sagovornika u svetskim filozofskim i sociolokim
raspravama. Mogu ljudi, okupljeni oko Matice hrvatske sve to staviti u zagrade, izbrisati, zaboraviti ili jednostavno ignorisati. Mogu damnatio memoriae je poznat
postupak u istorijskom pamenju oveanstva! Ali e time naneti veliku tetu, osakatiti hrvatsku kulturu za iju se promidbu navodno zalau.
Potrebno je pomenuti da su radovi zagrebakih praksisovaca nezaobilazna vrednost hrvatske kulture mada nisu samo to pa se praksisovci u nekim od priloga pominju, ali ne kao originalni filozofski misloci, ne po svojim bitnim idejama,
nego uglavnom uzgred i kao interpretatori pojedinih filozofskih pitanja. Najbolje
je proao Branko Bonjak zahvaljujui svojim interesovanjima za probleme istorije filozofije kao nauke, antike filozofije i filozofije religije. Verovatno u tome ima
neke zasluge ocena Danila Pejovia, citirana u radu Erne Bani-Pajini Istraivanje
povijesti filozofije u Hrvatskoj u 20. stoljeu o Bonjakovom radu Povijest filozofije, razvoj miljenja u ideji cjeline. Autorica tu citira Pejovia da je to Bonjakovo
delo dosad najopseniji prikaz razvoja filozofskog miljenja na hrvatskom jeziku.120
Gajo Petrovi se pominje kao pisac srednjokolskog udbenika logike prevedenog na
albanski i italijanski i povodom recepcije Heideggera u hrvatskoj filozofiji, Predrag
Vranicki kao pisac istorije marksizma, Danko Grli kao ko-prevodilac (Windelbanda, na primer) i samo uzgred, a Milan Kangrga samo jednom, kao pisac Etike pored Josipa Talange. Kazalo imena pokazuje da je ime urednika Damira Barbaria
pominjano uestalo, odmah uz rame G.F. Hegelu, Albertu Bazali, Vladimiru Filipoviu i Franji Markoviu, mada je najee pominjano ime Stjepana Cimermana.
Moda ipak u ovom postupku damnatio memoriae ima neke prednosti za praksisovce! Njihovo delo se zaista ne moe sabiti u bilo koje nacionalne i dravne
120 Bani-Pajini,Erna: Istraivanje povijesti filozofije u Hrvatskoj u 20. stoljeu, u: Hrvatska filozofija
u XX. stoljeu. Zbornik radova sa znanstvenoga skupa to je odran u palai Matice hrvatske 2-4. oujka
2006, Matica hrvatska, Zagreb 2007, str. 208.

68

BOIDAR JAKI

okvire. Suvie je humanistiki obojeno, suvie univerzalno da bi moglo na bilo koji

nain zadovoljiti parohijalne, provincijalne ambicije nacionalizma ili bilo koje od
patuljastih balkanskih drava, zvale se one Jugoslavija, Hrvatska, Srbija...
DIJALEKTIKO JEDINSTVO SUPROTNOSTI
MISLAV KUKO I SLOBODAN UNJI
Poreenje novijih analiza i ocena filozofskih rezultata pripadnika praksis grupe do
kojih su doli filozofski poslenici u Hrvatskoj i Srbiji moe da dovede do iznenaujuih rezultata. Skoro da potvruju ono ega bi se i jedni i drugi filozofski pisci
sigurno grozili da njihovi pristupi i ocene, gledani kao celina, ine dijalektiko jedinstvo suprotnosti. Ovde e ova teza biti obrazloena uporednom analizom
radova dvojice nesumnjivo kvalifikovanih i strunih filozofskih poslenika, Mislavu Kukou i Slobodanu unjiu, koji su u svom formativnom periodu, a i kasnije
bili bliski praksisovcima. Mislav Kuko se u vie svojih radova bavio filozofskim
dometima praksisovaca.121 Slobodan unji je pisac predgovora Izabranim delima Mihaila Markovia, blizak saradnik Mihaila uria i autor Istorije srpske
filozofije.122 Obojici je zajednika snana ambicija da se othrvu uticajima praksisovaca, kritiki prikau njihov filozofski rad, ali i da ih filozofski prevaziu. Tako je
Kuko prosuivao hrvatsku filozofiju prakse zastupajui stavove koji su expressis
verbis protivreili iskazima praksisovaca, po sistemu Nije vano to ste napisali,
tano je moje tumaenje vaih stavova. unji je otiao i neto dalje, jer tvrdi da je
uestvovao u izgradnji misaonog profila Mihaila uria, u ijim delima je srpska
filozofija dostigla svoju punu zrelost, koja postaje osnova njenog daljeg razvoja,
merilo irine zahvata i dubine uvida.123
121 To su pre svih dve knjige: Usud otuenja, Biblioteka Filozofska istraivanja, knjiga 7, Hrvatsko filozofsko drutvo, Zagreb 1988, a zatim, nakon deset godina, preraena doktorska teza: Kritika eshatologijskog
uma, problemi otuenja i hrvatska filozofija prakse, KruZak, Zagreb 1998. Vredno je pomenuti i njegov lanak: Odnos rada i slobode u djelu Karla Marxa, u: Kulturni radnik, Zagreb, godina XXIX, br. 2, 1976, str.
40-65, a svakako i: Hrvatska marksistika filozofija i krah socijalizma. Filozofija prakse kao dio hrvatske
filozofije, u: Filozofska istraivanja, Zagreb, godina 12, br. 2, 1992, str. 383-392. Ovaj lanak je na odgovarajuim mestima u skoro celini preuzet u Kritici, pa ovde nee biti posebno komentarisan.
122 Videti: unji, Slobodan: Istorija srpske filozofije, Plato, Beograd 2009, posebno str. 327376. Videti
takoe i njegovo delo: Slube Mnemosini. Polemike o samozaboravu balkanske filozofske svesti, Plato, Beograd 2007. Videti i njegov predgovor Mihailo Markovi praktina egzistencija kritike nauke za Izabrana dela Mihaila Markovia, tom 1, (BIGZ, GENES-S tampa, SKZ, Beograd 1994) i lanak: Politika jednog
teorijskog osporavanja praxis-filozofije, u: Pitanja, Zagreb, godina XVIII, br. 3-4, 1988, str. 79-87. Gotovo petnaest godina Slobodan unji ivi i radi u Sjedinjenim Amerikim Dravama.
123 unji 2009, str. 376. unji na istoj stranici ovako predstavlja svoju ulogu: urievo delo nije samo
jedno individualno postignue, ve je rezultat tesne saradnje sa grupom mlaih filozofa (unji, Basta,
Kozomara) koja ga je, posle vie godina izolacije i samoizolacije, uvela u epicentar filozofskog ivota... Tek

69

PRAXIS KRITIKI IZAZOVI

Mada bi re usud u naslovu prve Kukoeve knjige na neki nain upuivala na problem eshatologije u filozofiji prakse, o toj temi na kritiki nain u toj knjizi nema ni
govora. Deset godina posle, u preraenoj doktorskoj tezi Kritika eshatologijskog
uma Kuko zapravo hrvatsku filozofiju prakse predstavlja kao eshatoloku, dogmatsku misao koju je vreme jednostavno pregazilo. Naravno, nije re o religijskoj
dogmi, nego o, na Marksovim idejama zasnovanoj dogmi, ne tako dalekoj od staljinistikog dogmatizma. Centralna tema njegovog kritikog osvrta jeste pojam otuenja u praksis filozofiji, s podrazumevajuim pojmovima postvarenja i razotuenja.
ak i povrni poznavaoci povezuju ideje praksis filozofije, pre svih, sa delima Gaje
Petrovia i Milana Kangrge, a od sociologa sa imenom Rudija Supeka. Kuko, meutim, najee citira stavove Vanje Sutlia, koji se to je i Kukou dobro poznato
veoma rano odvojio od praksisovaca, pomerao svoje osnovno stanovite i pribliio
se ideolokom aparatu Saveza komunista.124 Da li je razlog eih Kukoevih refleksija na Sutlia nego na Petrovia i Kangrgu izvesna njegova ljutnja i lini resantiman
izraeni u Proslovu Kritike eshatologijskog uma ili je u pitanju ozbiljnije pomeranje Kukoevog osnovnog uvida u praksis filozofiju teko je naslutiti. Uglavnom,
Kuko insistira na odredbi hrvatska filozofija prakse i konsekventno upotrebljava
kurziv.125 Kako Kritika sadri sve osnovne ideje, stavove i citate Usuda otuenja
italac ta dva dela se moe razlono pitati: kako to da isti pisci, iste knjige, isti citati
u tom intelektualnom sadejstvu uri je potpuno izgradio svoj misaoni profil, koji mu je ranije nedostajao, a on je, zauzvrat, svojim znanjem, autoritetom i kolegijalnim odnosom, uspeo da, bar u jednom delu
srpske filozofske scene, povrati poljuljani dignitet filozofskog rada i miljenja. To to je uri pre saradnje
sa grupom mlaih filozofa imao za sobom desetak objavljenih knjiga, razvijenu saradnju u asopisima,
posebno u Praxisu, praktino redovno aktivno uee u radu Korulanske ljetne kole, saradnju sa inostranim univerzitetima i asopisima, pa i ime osuenika zbog delikta miljenja, sve to nije vano jer mu
je misaoni profil ranije nedostajao. Profesor uri je bio osebujna linost ije stavove mnogi praksisovci
nisu delili ni dok je saraivao u Praxisu, a jedno od velikih razilaenja u redakciji asopisa bilo je upravo
oko izraavanja solidarnosti sa njegovim stavovima koji su bili suprotni optoj orijentaciji Praxisa. Videti
opirnije u: Kangrga, Milan: verceri vlastitog ivota, Kultura&Rasvjeta (Biblioteka Feral Tribune), Split
2002, str. 167170.
124 Vanja Sutli je jedna od najzanimljivijih figura u filozofskom ivotu Jugoslavije kasnih pedesetih i poetkom ezdesetih godina. Studente filozofije u Sarajevu fascinirao je sveinom misli, baroknim izrazom
modernog filozofskog jezika, ali i osobenom pojavom. Jedan deo studenata ga je oponaao u govoru i oblaenju (crno odelo, bela koulja, tamna kravata, eir sa irokim obodom, pelerina), a pratio ga je i u boemskom ivotu. Ta Sutlieva svita inila je sredinom sedamdesetih osnovu sarajevskog filozofskog kruga
koju je Muhamed Filipovi Tunjo usmeravao u sasvim drugom pravcu. Sutli je na poziv Lea Gerkovia
preao u Zagreb, na Fakultet politikih nauka, i tamo se mada prethodno nije bio lan SK u lavirintima
ideolokog aparata Saveza komunista ubrzo pogubio, ne realizujui svoj raskoni talenat. U Sarajevu sam
bio njegov student i seam ga se s potovanjem i simpatijama.
125 Tako u Uvodu Kritike na nekih pet stranica taj izraz upotrebljava 17 puta, uz uestalo pominjanje
hrvatskih filozofa prakse, koji su reene probleme razglabali u dijalogu sa svojim teorijskim sumiljenicima. Up. Kuko 1998, str. 1116. Navedeno mesto nalazi se na str. 15.

70

BOIDAR JAKI

budu izloeni u novijoj knjizi tako otroj kritici, pa i osudi? Autor u Uvodu Kritici
daje turo obrazloenje kojim odbacuje naziv jugoslavenska filozofija, kao i svojatanje praxis filozofije od pojedinih srbijanskih filozofa poetkom osamdesetih godina, pa zagrebaku filozofiju prakse svrstava u korpus hrvatske filozofije, neovisno o etnikom podrijetlu pojedinih njezinih pripadnika. Time je presekao svaku
moguu vezu zagrebake filozofije prakse sa beogradskim filozofskim krugom,
kao da saradnja kolega koji su iveli u Zagrebu i Beogradu nije nikada ni postojala,
da se drugi centri u bivoj Jugoslaviji i ne pominju. Svetsku irinu praksisovske orijentacije strpao je u Prokrustovu postelju hrvatstva.
Naravno, nesporno je da praksisovska orijentacija u filozofiji pripada hrvatskoj
filozofskoj misli, ali je Kukoev problem u tome to u isti mah pripada i srpskoj, i
evropskoj i svetskoj, pa jednu od tih odrednica smatrati dominantnom je jednostavno osakaenje irine i vrednosti tog filozofskog usmerenja. Da je samo nacionalna, bez obzira kojom je nacionalnom bojom bojili, da nije univerzalna, evropska i svetska, svakako bi bila vie kuriozitet nego ozbiljan filozofski pokret. I tu
Kukoeva logika u startu pokazuje svoju osnovnu slabost: po toj logici praksisovac moe biti i Srbin koji se bavio filozofijom, a iveo i radio u Zagrebu, ali nikako
Hrvat, na primer filozof Andrija Krei koji je iveo i radio u Sarajevu i Beogradu.
Srbina koji se bavio filozofijom, a iveo u Beogradu ne vredni ni pominjati.
Tako se Kukoeva izmena u atribuciji praksisovaca, kao i neke jezike novine126
mogu tumaiti kao eventualni razlozi bitno promenjenog stava. Naime, za razliku od prve knjige u kojoj nema pomena o tome da su praksisovci hrvatski filozofi prakse, niti je sintagma hrvatska filozofija prakse uopte pomenuta, u drugoj
je prisvojni pridev hrvatski dominantna odrednica filozofa praksis orijentacije.
ini se da praksisovci nisu zadovoljili autorove visoke kriterije pripadnosti hrvatstvu, da su marksizmom zagadili istu hrvatsku filozofiju i kulturu, pa je otuda
logino da autor pokae visoki nivo strogosti u kritici. Tako su, po Kukou, praksisovci zasluili da zavre u ropotarnici prolosti.127
126 Ovde e biti pomenute samo dve novine: u skladu sa pravilima novogovora u Kritici je konsekventno
upotrebljena re auktor kao oznaka za autora, filozofskog pisca. Ta se re u Usudu uopte ne pojavljuje. U kritiku analizu Kuko uvodi, u prethodnom delu neupotrebljavani, glagol razglabati i njegov derivat
u glagolskoj imenici razglabanje, kao oznaku stavova hrvatskih filozofa prakse. Taj lepi narodni izraz je
izvorno imao pejorativno znaenje, to je autoru svakako moglo biti dobro poznato.
127 Kuko prigovara Gaji Petroviu neuvaavanje povijesne prakse od strane filozofije prakse i negira
pravo Petroviu da procenjuje da li neka realnost jest ili nije socijalistika, a potom nastavlja: Povijesna
istina je doista zasjala; ali onako kako je auktor najmanje oekivao tako da je i socijalizam i marksistiko
miljenje revolucije odbacila u ropotarnicu prolosti! Kuko 1988, str. 197. Ta likovanja, nekad nad Hegelovom filozofijom, danas nad Marksovom, a u hrvatskim okvirima i Petrovievom ili Kangrginom filozofijom su poznate, ali efemerne pojave u kulturi.

71

PRAXIS KRITIKI IZAZOVI

Svoj temeljni stav prema praksisovcima Kuko u Kritici odreuje na sledei nain: Kritinost pristupa analizi problema otuenja u hrvatskoj filozofiji prakse
proizlazi iz injenice da se moje shvaanje problema otuenja i razotuenja razlikuje od shvaanja koje prevladava u djelima hrvatskih filozofa prakse.128 U emu
su te razlike italac Usuda otuenja i pored najbolje volje i najdublje analize ne
moe da otkrije, a italac Kritike eshatologijskog uma moe da primeti dosta
neobrazloenih poruga i nategnutih iskaza kojima bi italac trebalo da poveruje da praksisovci nisu mislili ono to su pisali i mislili, nego da je jedini ispravni
tuma njihovih stavova Mislav Kuko. Tako Kuko, na primer, pie da Kangrga
odluno i izrijekom odbacuje normativizam kao odreenje postuliranog, razotuenog ovjeka, da normiranja ljudskosti Kangrga a priori odbacuje kao veliki
nonsens ciniku (i pokvarenu sofisteriju!) ili tipinu znanstveno-objektivistiku
pedanteriju). Na pitanje da li Kangrgina vizija autentina ovjeka ne postulira
ozbiljenje genuino ljudske, nego svetake ili moralistike biti?, Kuko odgovara: U svakom sluaju, takvo se pitanje ne moe nonalantno odbaciti na temelju
moralistikog preduvjerenja, da je rije o cininoj i pokvarenoj sofisteriji (to je
moralistiki stav par excellence) niti deplasiranom tvrdnjom da se radi o znanstveno-objektivistikoj pedanteriji (suprotstavlja li tome Kangrga, kao valjanu,
neznanstveno-subjektivistiku nepreciznost?). Rije je o ozbiljnom pitanju i na
njega valja odgovoriti s vrstim argumentima.129
Nesumnjivo je, naime, da je otuenje jedna od bitnih kategorija praksis filozofije i da pojam razotuenja moe imati i snaan eshatoloki naboj, ali to nisu jedini
pojmovi bitni za filozofiju prakse. Zar je, na primer, sloboda oveka manje bitna
kategorija od pojma otuenja? Ista primedba se odnosi i na pojam praktinog humanizma, a da se o pojmu prakse ili o pojmu kritike (kritike svega postojeeg130)
i ne govori. Kuko kritiki i humanistiki, liberterski karakter miljenja filozofa
okupljenih oko Praxisa i Korulanske ljetne kole praktino i ne uzima u obzir.
128 Kuko 1988, str. 14.
129 Isto, str. 100-101. Kuko na to ozbiljno pitanje ne daje odgovor, a o argumentima nema ni traga.
Kukou je cinizam da je Kangrgi valjana neznanstveno-subjektivistika nepreciznost potpuno suvian.
To moe biti bumerang koji mu se vraa. Naime, na primeru ratnog zloina kao neljudske mogunosti,
o emu piu Petrovi i Kangrga, moe se Kukou postaviti pitanje da li je po njemu ratni zloin ljudska
mogunost, moda i humana! Naravno da je opravdano misliti da Kuko ratni zloin ne bi nikada smatrao
ljudskim inom, ali je u tom maniru pisao blasfemije o kolegama s kojima se raziao kada je promenio
stanovite. To ne bi trebalo raditi bar u naunim radovima koji su uz to i preraeni doktorat nauka. Kako
takvih mesta ima vie, pitanje je da li su lanovi komisije za odbranu itali tezu pre odbrane!
130 Milan Kangrga u vercerima ima potrebu da Marksov stav na tu temu citira u celini zbog toga, to
vajni kritiari i Marxa i praksisovske filozofije poput Mislava Kukoa piu knjigu, kako bi dokazali takozvani eshatologijski karakter njihovih osnovnih stavova (Ta je nepismena i nedouena bahatost i bezobzirnost prava karakteristika tih kritiara).

72

BOIDAR JAKI

Kuko problem otuenja u hrvatskoj filozofiji prakse tretira iz razliitih uglova:

filozofskog, ontolokog, antropolokog, metafilozofskog, transfilozofskog, ontoloko-antropolokog, psiholokog, ekonomskog, teolokog i ideolokog. S obzirom na
socijalno-istorijski kontekst problem otuenja analizira iz perspektive graanskog
drutva, drave, socijalizma i postindustrijskog drutva, a razotuenje u hrvatskoj praksis filozofiji u teorijskoj ravni razmatra kao povijesno miljenje (Sutli), miljenje revolucije (Petrovi) i utopijsko miljenje (Kangrga). Ukidanje rada,
odumiranje drave i mogunosti realizacije autentine ljudske zajednice tretira kao
vidove drutveno-istorijske mogunosti razotuenja. Sutlieve stavove tretira kao
veoma promenjljive, pa na izvestan nain i nepouzdane. Petroviev pristup filozofiji impregniran dogmatinou kao miljenju revolucije Kukou je neuverljiv, a Kangrgino shvatanje budunosti je utopijsko i vlastitom svijeu ukopan
duboko u zauvijek pokopanu prolost.131
Kuko prigovara praksisovcima tenju da njihove ideje dobiju i praktinu primenu132, da utiu na aktuelna drutvena zbivanja. Moglo bi se rei da ih naelno tretira
kao revolucionarne socijaliste. Vranicki je najavio maoistiku kulturnu revoluciju socijalizma u Kini, koja se dogodila nekoliko godina kasnije, nije poznato, ali se
moe osnovano zakljuiti da bi provedba ovakvoga teorijskog galimatijasa (istakao
B.J.) od ideja teko mogla bilo gdje drugdje uroditi drukijim uincima.133 Inae,
Vranicki se pridruuje propagandistikom vokabularu staljinistikih ideologa.134
Supekov pristup je prosocijalistiki, pomalo ideologiziran i jednostran135, a kao
vatreni zagovaratelj ideje samoupravljanja je u praksi iznenaujue apologet dravne ili bilo ije socijalistike ideologijske kontrole.136
131 Kuko 1988, str. 216.
132 Hrvatski filozofi prakse, pie Kuko, i to svi bez ostatka, ak i oni koji se odlikuju krajnje apstraktnim filozofijskim diskursom i nainom miljenja, ne samo da ne zaziru od mogunosti zbiljsko-praktine
aplikacije njihovih teorijskih rjeenja, nego je, dapae, smatraju nunom. Isto, str. 259.
133 Isto, str. 213-214.
134 Isto, str. 177. Na drugom mestu pak Kuko pie: Tko zna to bi se dogodilo da je u Sovjetskom Savezu,
prema vizijama Vranickoga, drava odumrla te da je sve, pa i strateko nuklearno oruje, dolo pod anarhoidnu samoupravljaku vlast irokih narodnih masa; moda bi ga neki fanatizirani samoupravlja i uporabio u svrhu razotuenja irokih narodnih masa s onu stranu eljezne zavjese? Isto, str. 271. Kuko izgleda zaboravlja da su upravo dravne vlasti i na jednoj i na drugoj strani eljezne zavjese dovele svet i na rub
nuklearne katastrofe i da je bilo i ima fanatika i na jednoj i na drugoj, a verovatno i na treoj strani koji su
hteli ili bi hteli da upotrebe nuklearno oruje. Samo toliko: u opasnostima od nuklearne katastrofe Vranicki
je zaista potpuno nevina figura.
135 Isto, str. 172.
136 Isto, str. 201. Na prethodnim stranicama (178190) kritikuje Supeka da razdvajanje politike drave i
graanskog drutva sagledava iskljuivo u negativnom svetlu, da pogreno uoava procese politike emancipacije kao indikatore produbljenja ovekovog otuenja, da je suvie otar kritiar buroaske demokra-

73

PRAXIS KRITIKI IZAZOVI

Za Milana Kangrgu Kuko ima ponegde i rei hvale. Nitko kao Kangrga, pie
Kuko, u itavoj hrvatskoj filozofiji prakse, nije s toliko ara i predanosti, s tolikim
erosom i akribijom, intelektualno uranjao u samu bit i smisao graanskog, misaono zahvatio, atikulirao i afirmirao specifinost i epohalno povijesni novum graanskog svijeta, ali, ali, ali nitko drugi poput Kangrge nije, s tako nesmiljenom
otrinom, s takvom nesnoljivou i iskljuivou, pisao o negativnim stranama
opstojeeg graanskog svijeta.137 Kangrgi prigovara karakteristinu ljeviarsku retoriku i demagogiju, tipinu za ezdesetosmaku evropsku mlade, a njegov lanak
o fenomenologiji nastupanja jugoslovenske srednje klase smatra crnom mrljom u
bogatoj Kangrginoj bibliografiji, jer svojom iskljuivou, nesnoljivou, ak donekle i denuncijantskim i pogromakim tonom odudara od celokupnog Kangrginog opusa.138
Izgleda da Kuko najvie potekoa ima u razglabanju ideja Gaje Petrovia. Na
jednoj strani Gajo Petrovi mu izgleda veoma blizak Marksu, blizak do dogmatikog prihvatanja Marksovih ideja, a na drugoj njegova filozofija prakse i metafilozofija, ostaje, kao i filozofija, zgoljna teorija (istakao B.J.), odnosno, uska
specijalna grana spoznaje i, kao takva, legitimira se kao jedna od mnogobrojnih
filozofijskih koncepcija, te nema nikakva teorijski opravdanog razloga da se tretira ikako drukije.139 Ideoloke nakane spreavaju ga da vidi neke kontradikcije u
Marksovom delu, a etatistiki, realni socijalizam uopte ne smatra socijalizmom
nego njegovom negacijom. Kako Petrovi u svetu ipak vidi neke klice socijalizma,
Kuko se pita kao da ne zna Petroviev odluan odgovor da li je re o kontrarevoluciji u Maarskoj ili o guenju te kontrarevolucije i smatra da se auktore
i pronositelje socijalistikog teorijskog projekta ne moe ekskulpirati od rezultata

cije. Optuuje ga za vulgrarni sociologizam i njegove ideje povezuje sa Enverom Hodom i Pol Potom!
Supek izrijekom ne kae, moda ak i ne misli, da je graansko drutvo regres u odnosu na feudalno, pie
Kuko, ali je to po njemu logian zakljuak!
137 Isto, str. 164.
138 Isto, str. 168, u napomeni. Kukou je poznato da je upravo zbog tog lanka Praxis (br. 3-4, 1971) bio
zabranjen. Koga je to Kangrga navodno denuncirao, ako je upravo njegov lanak bio sudski procesuiran?
Nije li neko denuncirao Kangrgu da bi otvorio sudski proces protiv Praxisa? Tome dodajem i lino iskustvo: nepune dve godine od pojave tog broja Praxisa u Sarajevu sam u toku izvoenja nastave na Filozofskom fakultetu, 28. novembra 1972. godine, uhapen zbog lanka Jugoslovensko drutvo izmeu revolucije
i stabilizacije, objavljenog u istom broju Praxisa i osuen na dve godine zatvora (uslovno) i etiri godine
zabrane javnog nastupanja i publikovanja rezultata rada (bezuslovno). Da li su takvi lanci i danas crne
mrlje u neijem opusu i da li Kangrga pada daleko ispod niveaua prethodno elaboriranog filozofskog konceprta postvarenja, kako je Kuko prethodno zakljuio (str. 154.) prosudie neki drugi pisci i neko drugo
vreme.
139 Isto, str. 96.

74

BOIDAR JAKI

njegove praktine primjene.140 Kuko se takoe ne pita odakle Petroviev dogmatizam ako Gajo Petrovi svoju viziju razotuene, autentine ljudske zajednice teorijski sagledava na nain oprean svekolikoj marksistikoj tradiciji.141
Osnovnu vrednost Kukoevog dela predstavlja savesno navoenje obilja citata iz
dela i lanaka hrvatskih filozofa prakse, mada posebno Kangrgi i Sutliu zamera
citatomaniju, pa i isticanje uobiajeno visokog teorijskog nivoa hrvatske filozofije prakse, kao i doprinose praksisovaca izgradnji koncepcije otuenja, mada u njihovim stavovima nema nita to bi bilo bitno drukije od filozofije.142 Takoe se i
iz Kukoeve analize moe zakljuiti da praksisovci nisu bili nikakva sekta dogmatskih istomiljenika nego zajednica filozofa i naunika koji su razliito promiljali
probleme oveka i sveta.

140 Isto, str. 194. Kuko tako i privrednu reformu u Jugoslaviji brani od Petrovieve otre kritike, kao da su
tvorci te reforme zaista eleli trinu privredu i zakone slobodnog trita: potpuno je neprilino ozbiljnoj
filozofskoj refleksiji da, ustrajavajui na okotalim marksistikim dogmama, tako ozbiljna pitanja, koja su
se na kraju ispostavila kao odluujua za sudbinu socijalizma, nehajno karakterizira kao humoristika (sic!). Isto, str. 195. Petrovievom skepticizmu Kuko u posebnom odeljku suprotstavlja optimizam
Adolfa Dragievia (videti str. 217-222.), a da taj optimizam ne promatra i ne procenjuje u sklopu traginih
zbivanja devedesetih godina u procesu raspada bive jugoslovenske drave.
141 Isto, str. 273. Ne, ali e napraviti aluziju da, imajui u vidu Petrovieve rei Sutli nije jedini koji se
svojski trudio i nudio vlastima za ulogu Staatsphilosopha (na str. 275). Ljudska bezobzirnost bi ipak trebalo da ima neke granice. Ako je ve primetio da je Petrovi s odreenom dozom profesorske arogancije
(str. 72) kritikovao jednog od kljunih ideologa partijske drave, Veljka Vlahovia, onda to sigurno nije put
da neko postane dravni filozof. (Kukou za utehu moe posluiti injenica da je Mihailo Markovi u
svojim seanjima Juri na nebo Petroviu takoe zamerio otar kritiki stav prema Vlahoviu.) Napokon,
nakon promene svog stanovita, Kuko je izmeu ostalog postao i visoki diplomatski dravni slubenik.
Bilo bi nekorektno smatrati da je svoje stavove menjao da bi dobio visoke inovnike funkcije. Ali, jo je
nekorektnije linosti koja je itav ivot posvetila filozofskom radu tako neto spoitavati. Kuko od takvih
opservacija prema kolegama ne bei. Tako u intervjuu Domagoju Vriku, objavljenom u Obzoru, Zagreb,
br. 11, 6. studenoga 1999, pod naslovom Neki su praksisovci preko noi postali liberalnim demokratama,
prigovara kolegama arku Puhovskom, Linu Veljaku i Gvozdenu Flegu vezu sa sponzorima dekadentnog
buroaskog Zapada.
142 Svoju kritiku studiju o hrvatskoj filozofiji prakse Kuko zavrava sledeim reima: ak se i po preuzetnosti svoje nakane hrvatska filozofija prakse samo uklapa u prevladavajui trend marksistike filozofije,
ali ne uspijeva u tome, ve ostaje u njezinim okvirima, tek kao jedna od mnogih filozofijskih koncepcija,
vie ili manje vrijednih i znaajnih, o emu e pa tako i o hrvatskoj filozofiji prakse svoj konani sud
izrei jedini relevantan sudac: povijest filozofije. Isto, str. 296. Tom Kukoevom zakljuku moe se dodati moda e taj sud biti i kritiniji, ali e sigurno biti drukiji. Moda bi i Kukoev stav bio drukiji da
je ozbiljnije promislio ono to je napisao Danko Grli koji odbacuje eshatoloko odreenje komunizma kao
stanja trajne radosti, punog bezkonfliktnog humaniteta: Tko je mogao predvidjeti sve te devijacije, sva ta,
esto vrlo duboka socijalna deformiranja, nacionalna ugnjetavanja, ispoljavanja najtamnijih ovinistikih
strasti, genocid, tretiranje idejnih i politikih protivnika gore nego kriminalnih zloinaca, kao i sve druge
strahote dehumanizacije, linog terora, sivila birokracije, vladavine kaste i primitivizma u okviru principijelno najhumanijeg i najslobodnijeg sistema socijalizma i u ime najsnanijih i najslobodnijih umova kao to
je bio Karl Marx? Namerno navedeno prema Kukoevoj Kritici eshatologijskog uma, str. 280.

75

PRAXIS KRITIKI IZAZOVI

Kukoev pristup hrvatskoj filozofiji prakse je ekskluzivistiki, baziran na principu iskljuivosti. Tako od poetnih devet hrvatskih filozofa prakse, na kraju, u
zakljuku, ostaje pet. Niko ije prebivalite nije bilo u Zagrebu, bez obzira da li je
Hrvat ili ne, nije mogao proi gusto Kukoevo sito. Navodi jedan lanak Mihaila Markovia u italijanskom asopisu Il Protagora143 iz 1960. godine, u kojem je
Markovi predviao otrije sukobe i sporove izmeu hrvatske i srbijanske neomarksistike filozofije, ali su od sporova odustali vjeto prigrabivi svoj dio svjetske slave (istakao B.J.).144
Neverovatno je da Kuko ne uspeva da uoi korektnu kolegijalnu saradnju sa obe
strane koja je trajala vie od dve decenije, koju su u procesu raspada Jugoslavije
poremetile brojne okolnosti. Dovoljno je pomenuti i obrnuti proces: koliko je knjiga hrvatskih filozofa prakse objavljeno u Beogradu, koliko su lanaka hrvatski
filozofi prakse objavili u asopisima Filozofija, Theoria i Gledita, kako su
snano zagrebake kolege podrale beogradske u procesu njihovog izbacivanja sa
univerziteta, koliko je bilo zajednikih skupova i filozofa i sociologa, koliko je bilo
zajednikih meunarodnih aktivnosti. Slobodno se moe tvrditi da su beogradski,
a i mnogi drugi filozofi i sociolozi iz zemlje i inostranstva bili legitimni deo praksisovske orijentacije, to ne znai da su i deo hrvatske filozofije prakse. Ali, nejasno
je zato filozofiju prakse osiromaiti njenim svoenjem iskljuivo na odrednicu
hrvatska.
Slobodan unji u svom delu Istorija srpske filozofije ide u potpuno suprotnom
smeru od Kukoa, ali dolazi do slinih rezultata. Period od 1965. do 1975. ocenjuje kao zlatno doba praksis-filozofije u Srbiji i Jugoslaviji: Ova neomarksistika
formacija predstavlja nesumnjivo ono najautentinije i najproduktivnije u celokupnoj posleratnoj jugoslovenskoj teorijskoj misli, njen vrhunac i njen najzanimljiviji rezultat. Oko ovog filozofskog poduhvata tumaenja Marksa i kritikog razumevanja savremenog sveta ona je vie od jedne decenije okupljala najsposobnije
intelektualne snage iz itave Jugoslavije (filozofe, sociologe, politologe, teoretiare
knjievnosti i knjievnike) ne nameui im pri tom nikakav homogen i jedinstven
143 Manipulaciju gotovo redovno prate razliiti oblici mistifikacije: Markoviev lanak Il Protagora, Vol
2, 1960, str. 2-43, objavljen u autorizovanom prevodu pod naslovom O jugoslovenskoj savremenoj filozofiji u asopisu Nae teme, Zagreb, godina V, br. 4, 1961. ne sadri pretnju bilo kakvim sukobom zagrebakih i beogradskih filozofa nego natuknice o razlikama o kojima e se tek raspravljati.
144 Isto, str. 74. Kuko pominje da su pojedini beogradski filozofi bili lanovi redakcijskog savjeta Praxisa, da su uestvovali u radu Korulanske ljetne kole, da su kooptirani u redakciju meunarodnog izdanja
Praxisa. Markovi je s drugovima preao na stranu meunarodno afirmisanih pobjednika (str. 121). Po
toj logici pobjednici su bili ili naivni i glupi ili velikoduni, pa su poraene prihvatali kao svoje ravnopravne kolege.

76

BOIDAR JAKI

program. tavie, u praxis-grupi nisu bili aktivni samo marksisti, niti su se praksisovci zanimali iskljuivo za marksistiku problematiku. Individualne razlike meu
pripadnicima su potovane a dijalog sa drugim orijentacijama je podstican, to je
praxis-grupu inilo vie intelektualno-kritikom zajednicom nego doktrinarnom
sektom.145 Prikljuivi Praxisu asopis Filozofija unji pie da je praxis-filozofija u Jugoslaviji imala dva organa, ali da je beogradsko krilo praksis filozofije
imalo neke svoje osobenosti koje vidi u jaoj sklonosti prema naunoj filozofiji i
snanijoj kritinosti. Svoj zakljuak zasniva uglavnom na nekim stavovima Mihaila Markovia kojeg, uz Mihaila uria, vidi kao predvodnika, odnosno vodeu
linost beogradskog dela praksis grupe. unji ne prihvata prigovore Markoviu
da je filozofiju svodio na puku metodologiju naunog saznanja i istie epohalnost
Markovievog pristupa koji nije samo apstraktna negacija postojeeg, nego formulacija nacrta praktinog angamana.
Beogradski pripadnici praksis grupe bili su uenici Duana Nedeljkovia, ali su,
izmeu ostalog, zahvaljujui raskidu sa Staljinom odbacili rigidni dijalektiki
materijalizam sovjetske provinijencije i okrenuli se Marksovim ranim radovima.
Dogmatska struja u Beogradu je jo dugo vremena ostala snana, ali je u raspravi
o teoriji odraza na Bledu novembra 1960. godine potisnuta s dominantne pozicije.
Na Bledu su srpski filozofi vodili glavnu re na obe strane u sporu: M. Markovi,
G. Petrovi, M. Kangrga, S. Stojanovi, B. Bonjak, D. Jeremi, M. Damnjanovi na
onoj koja je kritikovala teoriju odraza kao neadekvatnu i nedovoljnu osnovu za razumevanje ovekove saznajne i stvaralake delatnosti, te D. Nedeljkovi, A. Stojkovi, V. Ribar, Lj. ivkovi, V. Pavievi i B. ei, na onoj koja je branila metafiziki
primat objekta.146
unji istie znaaj Markovievog (drugog) londonskog doktorata 1956. godine, to mu je omoguilo da doprinese izgradnji logike kulture i diskurzivno145 unji 2009, str. 350. Saradnju beogradskih i zagrebakih kolega autor prikazuje u skoro idilinom svetlu: Poetak delovanja praxis-grupe u jugoslovenskoj filozofiji formalno se vezuje za pokretanje asopisa
Praxis koji je u Zagrebu izlazio od 1964. do 1974. godine kao organ Hrvatskog filozofskog drutva i Saveza
jugoslovenskih filozofskih drutava. Meutim, u redakcijskom savetu su od poetka bili i filozofi iz Beograda, dajui uz zagrebake kolege osnovni ton i u oblikovanju asopisa i u diskusijama koje je njegova redakcija organizovala na Koruli (Korulanska letnja kola) i drugde. Bliska saradnja beogradskih filozofa sa
zagrebakim kolegama koja je prethodno dovela do organizacije zajednikih skupova u Dubrovniku (ovek danas, 1963) i Opatiji (Savremeni problemi filozofske antropologije, 1964), intenzivirana je naroito
posle skupa u Vrnjakoj Banji o moralnim vrednostima Jugoslovenskog drutva. Isto, str. 251. Ova idilina
slika ne odgovara sasvim realnosti (Savez jugoslovenskih filozofskih drutava, na primer, u to doba nije
bio Savez nego Jugoslovensko udruenje za filozofiju koje nije bilo osniva Praxisa), ali o tome vie
na drugom mestu u studiji.
146 Isto, str. 338.

77

PRAXIS KRITIKI IZAZOVI

sti miljenja, a zatim, sasvim suprotno od Kukoa, tumai Markoviev lanak u

italijanskom asopisu Il Protagora: Markovieva sklonost ka logici i preciznoj
argumentaciji umnogome e odrediti budui karakter beogradske filozofske kole,
koja e, za razliku od zagrebake, biti znatno rezervisanija prema spekulativnom
i utopijskom kao pravim alternativama dijamata.147 Snaan i raznovrstan uticaj
Mihaila Markovia u filozofiji unji opisuje na sledei nain: Ni pre ni posle
Markovia kod nas nije bilo filozofa koji je bio u stanju da i najsloenije sadraje
iz spekulativne tradicije podvrgne analitikim procedurama bez gubitka polazne
pojmovne supstance, a pogotovu da ih uz to izloi jasno i precizno Markovi [je]
otac posleratnog beogradskog filozofskog izraza, ekonominog i smirenog, lienog
svake emfaze kao i mutnog dvosmislenog kazivanja.148
Dok se Kuko svim silama trudio da dokae hrvatstvo hrvatske filozofije prakse i
odbijao svaku pomisao da bi i neko drugi mogao pripadati praksisovskom filozofskom i sociolokom krugu, unji ide obrnutim putem i insistira na srpstvu ak i
hrvatskih filozofa prakse: Ako podela praxis-filozofije na dva centra nije bila jednoznana, ona se jo manje sme shvatiti kao podela na osnovu nacionalne pripadnosti, jer su u Zagrebu dominirali filozofi koji su po nacionalnosti ili poreklu bili
Srbi (Petrovi, Bonjak, Kangrga, Sutli), a u beogradskoj grupi je, s druge strane
bilo i Hrvata (Andrija Krei). I po svom unutranjem sastavu i po svom usmerenju
praxis-grupa je, dakle, prava jugoslovenska kola miljenja sa doista svetsko-povesnim horizontom i njemu odgovarajuim internacionalistikim duhom.149
Bornirani nacionalizam daje neoekivane rezultate, ak ako su njegovi protagonisti struno kvalifikovani filozofski pisci: Kuko je iskljuiv u insistiranju na hrvatskom karakteru hrvatske filozofije prakse, koja je inae jedna eshatoloki usme147 Ibid, str. 341. unji nastavlja: Jo 1961. godine Markovi je u italijanskom asopisu Il Protagora
opisao razliku izmeu beogradske i zagrebake kole kao razliku izmeu kritike nauke i revolucionarne
utopije. Isto.
148 Isto, str. 342. Ima u unjievom stavu snanog idolatrijskog preterivanja, kao i namrze u Kukoevom.
Markovi je bio znaajan filozof i jedan od najpoznatijih predstavnika praksis grupe, ali je praksisovske
pozicije napustio i upustio se u jednu politiku koja mu sigurno nije sluila na ast. O tome vie piem na
drugom mestu, a za sada videti moj Neobjavljeni intervju Praxis kritiko miljenje i delanje s Mihailom
Markoviem, objavljen u asopisu Filozofija i drutvo, Beograd, godina , br. 1, 2010, str. 3-16. asopis je
taj intervju objavio kao In memoriam: Mihailo Markovi.
149 Isto, str. 356-357. Da bi srpsko poreklo praksisovaca bilo to naglaenije unji e u napomeni na str.
362. iskoristiti podatak da je Vanja Sutli upisan u knjige roenih kao Jovan Kuga. Sutli taj podatak nije
krio, ali je imao svoje ljudske razloge za promenu imena i to bi trebalo potovati. Praviti, na primer, od Kangrge Srbina, i pored njegovog izriitog iskaza da je Hrvat, nije jednostavno fer. To su radili i hrvatski nacionalisti kojima se Kangrgina filozofska misao i kritinost nije sviala. Zar nije ljudski lepi odgovor jedne
dame koja ivi u Francuskoj, a roena je u Nemakoj: Ja sam Francuskinja koja je roena kao Nemica.
Jedan zanimljivi iskaz Gaje Petrovia na tu temu navodim na drugom mestu u studiji.

78

BOIDAR JAKI

rena misao bez nekih posebnih, specifinih filozofskih vrednosti ak i u korpusu

marksistike filozofije. Jedina bitna injenica je da je re o hrvatskim filozofima
prakse unutar hrvatske filozofije. unji je, bolje razumevajui vrednosti praksis filozofije postupio neto lukavije: skoro sve kljune praksisovce je identifikovao kao Srbe doputajui da to i nije toliko vano a onda ih je, kao deo srpskog
filozofskog korpusa, uzdigao na svetsko istorijski horizont i njemu odgovarajui
internacionalni duh!
EPPUR SI MUOVE
Postoje razliite pretpostavke o razlozima za gaenje Praxisa i ukidanje Korulanske ljetne kole: od svae unutar obitelji, suvie otre kritike birokratizirane vlasti, aluzija na neprikosnovenu arbitrarnu mo (harizmarhija i harizmarh)
voe Josipa Broza Tita kritike samoupravljanja, zanemarivanja zakona slobodnog trita, kritike nacionalizma, dobrih veza sa sumnjivim antisocijalistikim
elementima do izvesne intelektualne ljubomore, s obzirom na ugled koji su neki
od praksisovaca uivali u inostranstvu. Svaka od tih pretpostavki moe da nae
izvestan oslonac u nekom segmentu drutvene stvarnosti i ni jednu ne bi trebalo a
priori odbaciti. Daleko vei broj pretpostavki mogao bi se sainiti o praktino kontinuiranoj kampanji protiv Praxisa i Korulanske ljetne kole koja traje od prvih
brojeva asopisa do dananjeg dana. Ni duge senke traginog raspada zajednike
jugoslovenske drave nisu umanjile otrinu sukoba oko Praxisa.
Postavlja se pitanje odakle tako veliki subverzivni potencijal praksisovske pozicije
u kulturi bive jugoslovenske zajednike drave i njenih naslednica, nacionalnih
drava. Kako to da su praksisovci smetali Josipu Brozu, Vladimiru Bakariu, Edvardu Kardelju, Milentiju Popoviu, Latinki Perovi, Duanu Dragosavcu, Stipi uvaru, Branku Mikuliu... Izazivali su gnev generala, admirala, pukovnika, vojnih i
civilnih slubi bezbednosti. Pojedini akademici i profesori univerziteta su se trudili
da daju svoj doprinos javnoj osudi tih apstraktnih humanista. Poznata uvareva Bijela knjiga puna je imena tih krizologa. Izazivali su osude ime odana,
Marka Veselice, Vlatka Pavletia, na primer, istina u razliita vremena, na razliite naine. I posle dve decenije od nestanka asopisa i kole, praksisovci su smetali
i dr Franji Tumanu.
Na to pitanje o subverzivnom potencijalu, zapravo o orijentaciji praksisovaca na
pitanja slobode linosti, ovekove stvaralake prakse i miljenja revolucije nije jednostavno dati celovit odgovor. Romantiarski pristup koji bi od praksisovaca pravio nekakve heroje svoga doba bio bi potpuni promaaj, bez obzira da li je re o

79

PRAXIS KRITIKI IZAZOVI

filozofiji, drutvenoj teoriji ili socijalnom angamanu. Odmah treba primetiti da ni

praksisovci nisu imali pouzdane odgovore na izazove svoga vremena. To ne mora
da bude kljuna slabost njihove pozicije, jer ni oni najpoznatiji meu njima nisu
imali prorokih i mesijanskih ambicija.
Praksisovci nisu bili nikakva homogena grupa istomiljenika. ak su se i u najuim krugovima i u Zagrebu i u Beogradu razlikovali u mnogo emu. Njihove filozofske i drutveno-teorijske orijentacije su se znatno razlikovale, njihova interesovanja za drutvene probleme bila su razliitog nivoa. A ako se ima u vidu i najiri
saradniki krug asopisa i uesnika Korulanske ljetne kole, te razlike se znatno
uveavaju. Imali su neke zajednike teme i ideje ali su se i u pristupu i tu veoma
razlikovali. Bili su otvoreni prema razliito misleim drugima i drukijima. Njihov
ugled i uticaj nisu bili povezani s bilo kakvim formalnim autoritetom, niti su imali praktinu mo u jednom autoritarnom drutvu u kome je voa jedine politike
partije koncentrisao svu drutvenu mo. Zato ih je onda trebalo ukloniti s javne
scene, onemoguiti i asopis i kolu?
Ta partijska drava nastojala je da dri pod kontrolom celokupni ivot svojih graana. Izgradila je ideologiju koju su i neki ozbiljni mislioci i na Zapadu i na Istoku
hvalili. Imala je snaan aparat represije, sve politike poluge vlasti i sve mehanizme kontrole. Imala je ideoloke komisije, marksistike centre, politike kole
koje su sluile za politiku indoktrinaciju graana. Moralno-politika podobnost
bila je uslov bez kojeg je bila nezamisliva bilo kakva ozbiljnija socijalna promocija pojedinca. A onda se pojavila jedna mala grupa intelektualaca koja, bez ikakvih
organizacionih ablona, poinje spontano da stvara autentinu intelektualnu zajednicu na nekim naelima univerzalnih ljudskih vrednosti: vizije oveka, pojedinca kao autentine i slobodne linosti. Zalaganje za praktini humanizam ljudske
zajednice, teorijska razmatranja otuenja, postvarenja i razotuenja, odbacivanje
dogmatskog staljinistikog pozitivizma, shvatanje socijalizma kao humane ljudske zajednice, sloboda kritikog miljenja samo su neke od karakteristika te male
grupe. Ako se tome doda i u Praxisu nikada dosledno izveden stav o kritici svega postojeeg, kritika socijalizma kao etatizma, samouprvljanja kao manipulativnog oblika partijskog upravljanja na svim nivoima i permanentna kritika
nacionalizma kao poslednjeg uporita partijskih oligarhijskih krugova, jasno je da
su u kulturnom ivotu i politikoj kulturi jugoslovenskog drutva Praxis i Korulanska ljetna kola predstavljali novum. Osvojeno pravo na slobodno izraavanje
vlastitog miljenja (u partijskim krugovima nedostino) autoritarni reim nije mogao da trpi i te male ali znaajne institucije naunog i kulturnog ivota, s velikom
meunarodnom reputacijom, morale su nestati sa javne scene. Slinu sudbinu doivljavali su i filmski stvaraoci (naroito stvaraoci crnog talasa u jugoslovenskoj
80

BOIDAR JAKI

kinematografiji), knjievnici i naunici, kao i mnogi drugi graani Jugoslavije kojima je do ljudskog dostojanstva, slobodnog kritikog miljenja i stvaranja stalo vie
nego do partijske ideologije i pripadnosti politikoj nomenklaturi. Praxis i Korulanska ljetna kola svakako bile su znaajna, ali daleko od toga da budu i jedina
nastojanja u praksi dijalektike osloboenja.
Paradoksalno je da su se skoro neposredno po gaenju asopisa vrednosti utkane
u tu malu, marginalnu, ali autentinu i drutveno opasnu intelektualnu zajednicu na jugoslovenskom planu pokazale u punom znaenju. Jednom autoritarnom
reimu trebalo je nekoliko godina da iz javnosti ukloni ne samo asopis i kolu,
nego i jedan deo saradnika Praxisa, nastavnika i saradnika Filozofskog fakultetu Univerziteta u Beogradu. Ako se ima u vidu da su iza tog procesa stajali ultimativni zahtevi smog Josipa Broza Tita, i da proces ipak nije tekao lako, moe
se zakljuiti da je u praksisovskoj intelektualnoj zajednici jugoslovenska kultura
dobila znaajnu autentinu instituciju. Naime, pokuaj da se u tzv. samoupravnoj
proceduri deo praksisovaca udalji, izbaci s Filozofskog fakulteta doiveo je puni
politiki i moralni fijasko. Otvoreni postupak reizbora nastavnika i saradnika zavrio se tako to je Nastavno-nauno vee filozofskog fakulteta prihvatilo pozitivne
referate za osmoro kolega koje je potpisalo 35 profesora Zagrebakog, Zadarskog
i Splitskog sveuilita, te Beogradskog, Ljubljanskog i Titogradskog univerziteta.
etvorica praksisovaca: Rudi Supek, Ivan Kuvai, Branko Bonjak i Veljko Kora,
kao i profesor Cvetko Kosti, koji nije pripadao praksis grupi, potpisali su po dva
referata. Meu potpisnicima su bili i profesori i akademici koji nisu ni u jednom
trenutku bili saradnici Praxisa, niti su imali simpatija za praksisovsku poziciju.150
150 Izvetaji komisja za reizbor se mogu nai u veoma dobro dokumentovanoj knjizi Neboje Popova: Contra fatum. Sluaj grupe profesora Filozofskog fakulteta Univerziteta u Beogradu (1968-1988), Bibliotheca
Scientia Yugoslavica, supplementum I, Zagreb 1988, str. 48-59. Imena onih koji su potpisali te izvetaje ne
bi trebalo zaboraviti. Izvetaj za asistenta Trivu Inia potpisali su Ivan Kuvai, Cvetko Kosti, Vasilije
Kresti, Antun un i Ivan tajnberger; za Mihaila Markovia Predrag Vranicki, Vasa ubrilovi, Vojislav
Stanovi, Svezozar Radoji i Duan Pirjevec; za Dragoljuba Miunovia Veljko Kora, Vojin Mili, Gajo
Petrovi, Zdravko Mlinar i Predrag Ognjenovi; za Neboju Popova Rudi Supek, Sran Vrcan, Svetlana Knjazeva, Jovan Aranelovi i Miodrag Rankovi; za Svetozara Stojanovia Branko Bonjak, Branko
Horvat, Milan Kangrga, Relja Novakovi i Lazar Trifunovi; za Ljubomira Tadia Joe Goriar, Gorazd
Kuelj, Dejan Medakovi, Jovan Marjanovi i Boko Gluevi; za Miladina ivotia Veljko Kora, Danko
Grli, Branko Bonjak, Marija Brida i Radmila ajkovi; a za Zagorku Golubovi Rudi Supek, Nikola Rot,
Cvetko Kosti, Ivan Kuvai i Eva Berkovi. ta je tada znailo potpisivanje tih izvetaja najbolje govori sm
Josip Broz Tito: Godinama ja govorim da na beogradskom, kao i na zagrebakom i nekim drugim univerzitetima, ima profesora koji uzgajaju nau omladinu koja e, ako bi se to produilo, sutra biti apsolutno tua
naem socijalistikom sistemu, socijalistikom razvitku. I govorio sam da mi moramo takve profesore pozvati na odgovornost i onemoguiti da predaju na univerzitetima. Do danas ja nisam nita postigao. Otvoreno sam rekao o kojim ljudima se radi i danas imam ovdje spisak njihovih imena. Znam da i dalje rade protiv nas. Ali, protiv njih se nije postupilo nita. ak i protiv onih koji su ve zasluili da sudski budu gonjeni,
i to se izmanevrisalo. Ilo je s mukom, na pola, nekako da ih se izvue da ne budu kanjeni. Sluajte drugovi,

81

PRAXIS KRITIKI IZAZOVI

Ovom optem reizboru nastavnika i saradnika Filozofskog fakulteta prethodio je

redovni reizbor asistenata Trive Inia i Neboje Popova. Tom prilikom je Univerzitetski komitet Saveza komunista Beogradskog univerziteta traio od Saveta
Filozofskog fakulteta da ne potvrdi izbor tih asistenata. Andrija Krei osporio je
zahtev tog komiteta i naglasio: Mislim da ne bi odgovaralo dostojanstvu ovog Fakulteta i ovog Savjeta ako bismo neke vie i trajnije vrijednosti, kriterijume, principe, podredili nekoj trenutnoj politikoj kalkulaciji.151 Krei je bio spoljni lan
Saveta Fakulteta, a njegov postupak bio krajnje neuobiajen, pa ga je Republiko
izvrno vee, kao nepouzdanog, razreilo te dunosti 14. novembra 1972. I dalje
nepouzdan, Krei je, nakon to su njegove kolege posebnim zakonom Republike skuptine (lex specialis, u januaru 1975) udaljeni s Univerziteta, kao direktor
Instituta za meunarodni radniki pokret u Beogradu, primio trojicu udaljenih
u saradniki odnos: Ljubomira Tadia, Miladina ivotia i Dragoljuba Miunovia. A kada je velikim politikim pritiscima naen pravni osnov da se taj prijem
ospori, Krei je demonstrativno, samoinicijativno, otiao u prevremenu penziju.
Mo kritikog miljenja, sloboda izraavanja vlastitog miljenja u javnosti i oseanje ljudske solidarnosti nisu, dakle, zgasnuli s gaenjem Praxisa i ukidanjem Korulanske ljetne kole. ak i u praskozorje unutranjeg raspada praksis
grupe kao male intelektualne zajednice afirmativni i kritiki pristupi tom filozofskom pravcu nisu nedostajali. Tako je asopis Theoria (br. 1-2, 1988) objavio
vie priloga pod zajednikim naslovom Praksisovski marksizam i jugoslovenska
filozofija.152

mi smo u revoluciji. To najbolje pokazuje situacija danas, u vrijeme kada i svijetu vri na sve strane, kada ne
znam ta e nam sutranjica donijeti. Popov 1988, str. 23. Tito je, naravno, vodio rauna i o meunarodnim iniocima, ali je ovde re o ljudima koji su iveli u zemlji u kojoj je on imao apsolutnu mo. asopis
Filozofija, koji je objavio te izvetaje, bukvalno su oteli politiki elnici beogradske optine Vodovac iz
tamparije preduzea Filip Vinji i unitili. Videti u: ureti, Jago: Socijalistika jugoatlantida, Slubeni glasnik, Beograd 2005, str. 60-65.
151 Krei, Andrija: Humanizam i kritiko miljenje (priredio Boidar Jaki), Slubeni glasnik, Beograd
2010, str. 113. U razgovoru koji smo vodili 2009. godine, Krei se seao: A ja sam govorio o najznaajnijim
filozofskim i politikim imenima i pitao ta znai jedan Aleksandar Makedonski prema Aristotelu, ta znai
Napoleon prema Hegelu, a u Francuskoj komunistiki voa Torez prema Lefebvreu itd., pa su onda svi ljudi
videli da to moe biti i pitanje ta znai Tito prema Neboji Popovu itd. Ispalo je da su drugi i razumjeli da je
Neboja Popov tako neka opozicija Titu. Krei 2010, str. 101.
152 Autori priloga su Milan Kovaevi (Neka zapaanja o naoj marksistikoj filozofiji), Zagorka Golubovi (Praxis-filozofija: razliita tumaenja i kritike), Neven Sesardi (Jo jednom o filozofiji prakse),
Svetlana Knjazev Adamovi (Savremeni marksizam i gulag), Dragan Mistri (Jugoslovenska filozofija
prakse i njene granice), Milorad Belani (Filozofija i doktrina. Antinomije nastanka posleratne jugoslovenske filozofije), Zoran ini (Praxis marksizam i njegova epoha) i Interpretacija i solidarnost (Razgovor sa Richardom Bernsteinom, vodila Dunja Meli).

82

BOIDAR JAKI

Interesovanja za misao i dela praksisovaca praktino nikada nisu jenjavala. Znaajno delo Predraga Vranickog, trotomna Filozofija historije pojavila se u Zagrebu 2003. godine.153 Nova dela Milana Kangrge objavljena su u Zagrebu, Beogradu,
Splitu i Novom Sadu.154 U Beogradu su, pored ranije objavljenih izabranih dela
Gaje Petrovia, objavljena izabrana dela Mihaila Markovia, Svetozara Stojanovia, Ljubomira Tadia, Zagorke Golubovi i Mihaila uria. U Zagrebu su 2001. i
2008. godine objavljena dva zbornika radova posveena Gaji Petroviu: Zbilja i
kritika. Posveeno Gaji Petroviu (ur. Gvozden Flego) i Gajo Petrovi, ovjek i
filozof (ur. Lino Veljak), kao i zbornik posveen Milanu Kangrgi povodom osamdesetog roendana Mogunost i granice etike u djelu Milana Kangrge, u asopisu Filozofska istraivanja objavljen 2004. godine. Ova tri zbornika su posebno
znaajna jer predstavljaju priznanja ljudi od struke jednom umrlom (Petroviu) i
jednom u to vreme ivom (Kangrgi) filozofu, kljunim predstavnicima praksisovog pravca u filozofiji. Obojica su u javnosti bili linosti koje su svojim stavovima,
slobodnim izraavanjem miljenja izazivale velike otpore i kontroverze, bez obzira
na politike reime u kojima su iveli.
Viegodinju muninu vremena koje je prolo od pripreme do pojave prvog zbornika posveenog Gaji Petroviu donekle neutralie impresivan broj inostranih
priloga.155 Rudi Supek, osniva studija sociologije na Zagrebakom sveuilitu, uivao je, a njegovo delo i danas uiva, veliki ugled u strunoj javnosti. Devedesetih
godina prolog veka njegove kolege sociolozi organizovali su u Zagrebu znanstvene
(naune) skupove Dani Rudija Supeka: Zanat sociologa, a brucoijade studenata
sociologije nose njegovo ime.156
Posebno ohrabruje injenica da meu pripadnicima mlaih generacija ne samo
filozofa i sociologa, nego istoriara (povjesniara) i politologa pokazuju ozbiljno interesovanje za filozofiju prakse i znaaj Praxisa i Korulanske ljetne kole
153 Vranicki, Predrag: Filozofija historije, I-III, Zagreb 2003. U treem tomu (toka 4. Devetog poglavlja
Vranicki se osvre i na filozofiju istorije posle II svetskog rata u Jugoslaviji i u tom kontekstu na radove nekih praksisovaca.)
154 Na primer: Izvan povijesnog dogaanja (Split 1997), verceri vlastitog ivota. Refleksije o hrvatskoj politikoj kulturi i duhovnosti (Beograd 2001. i Split 2002), Nacionalizam ili demokracija (Sremski KarlovciNovi Sad 2002), Etika (Zagreb 2005), Klasini njemaki idealizam. Predavanja (Zagreb 2009), Spekulacija i
filozofija. Od Fichtea do Marxa (Beograd 2010).
155 Videti: Flego, Gvozden (ur.): Zbilja i kritika. Posveeno Gaji Petroviu, Antibarbarus, Zagreb 2001. Tu
su imena: Robert Tucker, Kurt Wollf, Gabriella Fusi, Elisabeth Strker, Jrgen Habermas, Karl Otto Apel,
Albrecht Wellmer, Arnold Knzli, William McBride, Jean-Luc Nancy, Kostas Axelos itd. Neki od priloga su
pisani za zbornik, a manji deo je preuzet.
156 S obzirom na podele koje su se desile meu pripadnicima praksis grupe, situacija u Beogradu je daleko
sloenija. O tome raspravljam u posebnom odeljku studije.

83

PRAXIS KRITIKI IZAZOVI

za kulturni ivot bive Jugoslavije. Tako je Gracijano Kalebi odbranio doktorsku

disertaciju Filozofija prakse i miljenje revolucije Gaje Petrovia na Zagrebakom
sveuilitu 2009. godine, a tezu u Varavi sprema i Katarzyna Bieliska, koja je u
asopisu Filozofija i drutvo objavila zanimljiv rad Ajde, opet na Bled! Prilog
razmatranjima o Praksisu.157 Luka Bogdani je odbranio rad Praxis Storia di
una rivistaeretica nella Jugoslavia di Tito na Univertitetu La Sapienza u Rimu, a
pojavili su se i prvi diplomski radovi studenata na Filozofskom fakultetu (Odjel za
povijest) i Fakultetu politikih znanosti Zagrebakog sveuilita.
Posebno ohrabruje pojaano interesovanje profesionalnih istoriara/povjesniara
za sudbinu Praxisa. Tako su Marko Zubak, Iva Kraljevi-Bai i Dino Mujadevi
na naunom (znanstvenom) skupu Disidentstvo u suvremenoj povijesti objavili
veoma interesantne priloge o sudbini Praxisa.158
LAST BUT NOT LEAST:
Praxis i Korulanska ljetna kola su nesumnjiva vrednost i znaajan dar koji su
Zagreb, Hrvatska i Jugoslavija darovali evropskoj filozofiji i drutvenoj teoriji, pa i
evropskoj i svetskoj kulturi u celini u drugoj polovini dvadesetog veka. S tim vrednostima i Hrvatska i Jugoslavija bile su snanije utkane u evropsku kulturu nego
to e to jo dugo vremena biti u stanju novostvorene balkanske drave sa svim
svojim nastojanjima na putu evropskih integracija. Ohrabruje stoga injenica da
se za skup o praksis filozofiji i Korulanskoj ljetnoj koli, u organizaciji Fondacije
Rosa Luxemburg prijavilo oko 60 uesnika. Ozbiljni kritiki uvidi u domete praksis filozofije koji se mogu oekivati na tom skupu su ne samo dobro doli nego i
neophodni. Bie to, na tragu Praxisa i kole, novi doprinos slobodnom kritikom
miljenju koji je neophodan savremenoj Evropi, moda i vie, od akademskog bolonjskog procesa.

157 Bieliska, Katarzyna: Ajde, opet na Bled! Prilog razmatranjima o Praksisu, u: Filozofija i drutvo,
Beograd, br. 2, 2009, str. 249259. lanak o bitnim razlikama u pristupu filozofiji Milana Kangrge i Mihaila
Markovia je nastao u okviru istraivanja za doktorsku disertaciju koju autorica priprema u koli drutvenih nauka u Institutu za filozofiju i sociologiju Poljske Akademije nauka. anak je izvorno pisan na srpskom/hrvatskom jeziku.
158 Videti: Disidentstvo u suvremenoj povijesti. Zbornik radova s meunarodnoga znanstvenog skupa odranog u Hrvatskom institutu za povijest u Zagrebu 19. studenoga 2009, Hrvatski institut za povijest, Zagreb
2010. Re je o sledeim radovima: Marko Zubak, Praxis: Neuspjeh kritikog marksizma, str. 347-359; Vesna Kraljevi-Bai, Vjeeslav Holjevac i nagrada Fonda Boidar Adija 1966., str. 373-383; i Dino Mujadevi, Vladimir Bakari i Praxis, str. 385-393.

84

BOIDAR JAKI

LITERATURA
Crocker, David: Praxis und Democratic Socialism The Critical Social Theory of Markovi
and Stojanovi, Humanities Press (AtlanticHighland), Harvester Press (Brighton), 1983.

Ackovi, Aleksandar: Filozofski dijalozi na

Koruli, u: Politika, Beograd, 4. septembar
1967.
Arbutina, Zoran: , u: Pitanja, Zagreb, godina
XVIII, br. 3-4, 1988.

Danojli, Mia: Knjievni podlistak: Diskutanti, u: Borba, Beograd, 3. septembar 1967.

Bani-Pajini,Erna: Istraivanje povijesti filozofije u Hrvatskoj u 20. stoljeu, u: Hrvatska

filozofija u XX. stoljeu. Zbornik radova sa
znanstvenoga skupa to je odran u palai Matice hrvatske 2-4. oujka 2006, Matica hrvatska,
Zagreb 2007.

Dapevi Kuar, Savka: 71 Hrvatski snovi i

stvarnost, I i II, Interpublic, Zagreb 1997.
Deni, ivojin D.: Marks i jugoslovenska sveta
porodica. Marksovo shvatanje oveka, tj. ljudskog drutva i kritika malograanske strukture
jednog dela filozofske misli Jugoslavije, Jedinstvo, Pritina 1977.

Bernstein, Richard J.: Praxis and Action, Contemporary Philosophies of Human Activity,
University of Pensylvania Press Philadelphia
1971.

Disidentstvo u suvremenoj povijesti. Zbornik

radova s meunarodnoga znanstvenog skupa
odranog u Hrvatskom institutu za povijest u
Zagrebu 19. studenoga 2009 [posebno videti:
Marko Zubak, Praxis: Neuspjeh kritikog
marksizma, str. 347-359; Vesna Kraljevi-Bai,
Vjeeslav Holjevac i nagrada Fonda Boidar
Adija 1966., str. 373-383; i Dino Mujadevi,
Vladimir Bakari i Praxis, str. 385-393.], Hrvatski institut za povijest, Zagreb 2010.

Bieliska, Katarzyna: Ajde, opet na Bled! Prilog razmatranjima o Praksisu, u: Filozofija i

drutvo, Beograd, br. 2, 2009, str. 249259.
Bracanovi, Tomislav: Filozofski asopisi u
Hrvatskoj u 20. stoljeu, u: Hrvatska filozofija
u XX. stoljeu. Zbornik radova sa znanstvenoga skupa to je odran u palai Matice hrvatske
2-4. oujka 2006, Matica hrvatska, Zagreb
2007, str. 41-60.

ureti, Jago: Socijalistika jugoatlantida,

Slubeni glasnik, Beograd 2005.

Brdar, Milan: Filozofija u Dianovom pisoaru.

Postmoderni presek XX-vekovne filozofije,
I-II, Izdavaka knjiarnica Zorana Stojanovia,
Novi Sad 2002.

Flego, Gvozden (ur.): Zbilja i kritika. Posveeno Gaji Petroviu, Antibarbarus, Zagreb 2001.
Golubovi, Veselin: Filozof Gajo Petrovi.
Mislilac svjetskog glasa, u: Novosti - 7 dana,
Zagreb, br. 196, 19. septembar 2003.

Brdar, Milan: Praksis odiseja. Studija nastanka

boljevikog totalitarnog sistema 1917-1929,
I-II, Javno preduzee Slubeni list, Beograd
2001.

Golubovi, Veselin: Filozofija kao miljenje

novog: Gajo Petrovi i prebolijevanje metafizike, Euroknjiga, Zagreb 2006.

Buha, Aleksa: Trea sesija Korulanske ljetne

filozofske kole, u: Pregled, Sarajevo, godina
XVII (LV), br. 9, 1965, str. 229-241.

Golubovi, Veselin: Filozofija u Jugoslaviji, u:

Pitanja, Zagreb, godina VIII, br. 3-4, 1988,
str. 59-67.

Butorac T[omislav].: Da ovjek ne postane

stvar, u: Vjesnik, Zagreb, 10. rujna 1967.

85

PRAXIS KRITIKI IZAZOVI

Kalin, Boris: [sa izvodima iz izlaganja Milana

Kangrge, Danka Grlia, Mihaila uria i Leszeka Kolakowskog], u: Telegram, Zagreb,
8.listopada 1965.

Golubovi, Veselin: Gajo Petrovi meu nama

(Prikaz zbornika: Zbilja i kritika), u: Prosvjeta, Zagreb, br. 51, jun 2002.
Golubovi, Veselin: Miljenje na putu prevladavanja metafizike. Gajo Petrovi i zagrebaka
filozofija prakse, u: Ljetopis hiljadu devetsto
devedeset este, Srpsko kulturno drutvo Prosvjeta, Zagreb 1996, str. 157-175.

Kangrga, Milan: Bez mimikrije: elim vlast, i

to odmah, u: Vjesnik, Zagreb, utorak, 7. sijenja 1986. godine, str. 5.
Kangrga, Milan: verceri vlastitog ivota,
Kultura&Rasvjeta (Biblioteka Feral Tribune),
Split 2002.

Golubovi, Veselin: Mogunost novoga (Vidokrug jugoslavenske filozofije), Zavod za filozofiju Filozofskog fakulteta Sveuilita u Zagrebu,
Zagreb, 1990.

Kangrga, Milan: [Odgovor Nevenu Sesardiu],

u: Slobodna Dalmacija, Split, 13. rujna 2002.

Golubovi, Veselin: Praxis, asopis kojeg

nema. Trideset godina bez kultne filozofske
publikacije, u: Novosti - sedam dana, Zagreb,
broj 242-243, 6. avgust 2004.

Krei, Andrija: Humanizam i kritiko miljenje (priredio Boidar Jaki), Slubeni glasnik,
Beograd 2010.
Kuinar, Zdravko: Marks i revolucija, u: Prilozi za istoriju socijalizma, Beograd, knj. 6, 1969.

Golubovi, Veselin: S Marxom protiv Staljina.

Jugoslavenska filozofska kritika staljinizma
1950-1960, Globus, Zagreb 1985.

Kuinar, Zdravko: Smisao i perspektive socijalizma (Korulanska ljetna filozofsko-socioloka

kola, 8-22. jul 1964. god.), u Gledita, Beograd, br. 8-9, 1964, str. 1247-1254.

Golubovi, Zagorka: Praxis-filozofija: razliita tumaenja i kritike, u: Theoria, Beograd,

br. 1-2, 1988, str. 9-20.

Kuinar, Zdravko: Stvaralatvo i postvarenje, u:

Gledita, Beograd, br. 10, 1967.

Gruenwald, Oskar: The Yugoslav Search for

Man: Marxist Humanism in Contemporary
Yugoslavia, J. F. Bergin Publishers, Inc., South
Hadley, Mass., 1983.

Kuko, Mislav: Hrvatska marksistika filozofija

i krah socijalizma. Filozofija prakse kao dio
hrvatske filozofije, u: Filozofska istraivanja,
Zagreb, godina 12, br. 2, 1992, str. 383-392.

Hrvatska filozofija u XX. stoljeu. Zbornik

radova sa znanstvenoga skupa to je odran u
palai Matice hrvatske 2-4. oujka 2006, Matica
hrvatska, Zagreb 2007.

Kuko, Mislav: Kritika eshatologijskog uma,

problemi otuenja i hrvatska filozofija prakse,
KruZak, Zagreb 1998.

I. M.: to je povijest? [(I, II)], u: Vjesnik, Zagreb, srijeda i etvrtak, 2. i 3. listopada 1965.

Kuko, Mislav: Odnos rada i slobode u djelu

Karla Marxa, u: Kulturni radnik, Zagreb,
godina XXIX, br. 2, 1976, str. 40-65.

Jaki, Boidar: In memoriam: Mihailo Markovi [original: Neobjavljeni intervju Praxis

kritiko miljenje i delanje s Mihailom Markoviem], u: Filozofija i drutvo, Beograd, br. 1,
2010, str. 3-16.

Kuko, Mislav: Usud otuenja, Biblioteka Filozofska istraivanja, knjiga 7, Hrvatsko filozofsko drutvo, Zagreb 1988.

Jovanovi, Dragan: Na radikalskim talasima, u:

NIN, Beograd, 23. decembar 1999.

86

BOIDAR JAKI

Petrovi, Miloje: Savremena jugoslavenska

filozofija. Filozofske teme i filozofska situacija
1945-1970, Radniki univerzitet Veljko Vlahovi, Subotica 1970, str. 23.

Lakievi, Dragan: Praksis grupa izmeu filozofije i politike, u: O haosu i bezumlju, Radio
B92, Beograd, 1996, str. 40-51.
Lapsus philosophiae, u: Ekonomska politika,
Beograd, br. 805, 1967, [Pretampan u: Borba, Beograd, 3. septembar 1967.]

Popov, Neboja: Contra fatum. Sluaj grupe

profesora Filozofskog fakulteta Univerziteta
u Beogradu (1968-1988), Bibliotheca Scientia
Yugoslavica, supplementum I, Zagreb 1988.

Markovi, Mihailo: O jugoslovenskoj savremenoj filozofiji [autorizovan prevod iz: Il Protagora, Vol 2, 1960, str. 2-43], u: Nae teme,
Zagreb, godina V, br. 4, 1961.

Popov, Neboja: Iskuavanja slobode. Srbija

na prelazu vekova, Slubeni glasnik, Beograd
2010.

Markovi, Mihailo: Povodom razmiljanja o

filozofiji prakse, u: Theoria, Beograd, br. 3-4,
1987, str. 113-120.

Popovi, Milentije: [Intervju], u: Socijalizam,

Beograd, br. 7-8, 1964.
Posavec, Zlatko (prir.): Hrvatska filozofija u
prolosti i sadanjosti. Zbornik iz 1968. godine
(sa prilozima), Hrvatsko filozofsko drutvo,
Zagreb 1992.

McBride, William L.: From Yugoslav Praxis

to Global Pathos. Anti-Hegemonic Postpost-Marxist Essays, Rowman & Littlefield
Publishers, Inc., Lanham-Boulder-New YorkOxford, 2001.

Posavec, Zlatko: Uvod [Uskraivanje prava na

povijest hrvatske filozofije], u: Posavec, Zlatko
(prir.): Hrvatska filozofija u prolosti i sadanjosti. Zbornik iz 1968. godine (sa prilozima),
Hrvatsko filozofsko drutvo, Zagreb 1992, str.
7-38.

Muhi, Fuad: Praxis (br. 4-5, 1965), u: Pregled, Sarajevo, godina XVII (LV), br. 7-8, 1965,
str. 124-132.
Petrovi, Gajo: Die Fraknfurter Schule und die
Zagreber Philosophie der Praxis [predavanje
na 9. Fachsymposium der Alexander von
Humboldt-Stitftung im Dezember 1984. in
Ludwigsburg], u: Honneth, Axel - Wellmer, Albrecht: Die Frankfurter Schule und die Folgen,
Walter de Gruyter, Berlin - New York 1986.

Praksisovski marksizam i jugoslovenska filozofija [Milan Kovaevi, Neka zapaanja o naoj

marksistikoj filozofiji; Zagorka Golubovi,
Praxis-filozofija: razliita tumaenja i kritike;
Neven Sesardi, Jo jednom o filozofiji prakse;
Svetlana Knjazev-Adamovi, Savremeni marksizam i gulag; Dragan Mistri, Jugoslovenska
filozofija prakse i njene granice; Milorad
Belani, Filozofija i doktrina. Antinomije nastanka posleratne jugoslovenske filozofije; Zoran ini, Praxis marksizam i njegova epoha;
i Interpretacija i solidarnost (Razgovor sa Richardom Bernsteinom, vodila Dunja Meli)],
u: Theoria, Beograd, br. 1-2, 1988.

Petrovi, Gajo: O filozofiji prakse i jednom

neobinom pojmu razmiljanja, u: Theoria,
Beograd, br. 3-4, 1987, str. 121-137.
Petrovi, Gajo: Odgovor krnjem sastavu i
Sesardiu, u: Theoria, Beograd, br. 3-4, 1988.
Petrovi, Gajo: Prijateljsko pismo Vojanu Rusu,
u: Praxis, Zagreb, godina XI, br. 1-2, 1974, str.
249-253.
Petrovi, Gajo: ta je istorija? [Osvrt na tree
zasedanje Korulanske ljetnje kole], u: Politika, Beograd, subota, 5. septembar 1965, str. 18.

87

PRAXIS KRITIKI IZAZOVI

PRAXIS, Yugoslav Essays in the Philosophy

and Methodology of the Social Science (Edited
by Mihailo Markovi and Gajo Petrovi), D. Riedel Publishing Company, Dordrecht:Holland/
Boston:U.S.A. London: England 1979. Boston
Studies in Philosophy of Science, Vol. XXXVI,
Synthese Library Vol. 134.

Sher, Gerson: PRAXIS, Marxist Criticism and

Dissent in Socialist Yugoslavia, Indiana University Press, Bloomington and London 1977.

Rali, Prvoslav: Drutveni smisao zahteva za

bezobzirnom kritikom svega postojeeg, u:
Socijalizam, Beograd, br. 3, 1965.

Stojanovi, Svetozar: Propast komunizma i

razbijanje Jugoslavije, Filip Vinji i IFDT,
Beograd 1995.

Rali, Prvoslav: Filozofija o slobodi, u: Komunist, Beograd, 14. septembar 1967.

Strani i nai filozofi o razgovorima na Koruli.

Jugoslavija ima mogunost da razvije teorijsku
misao na svetskom nivou, u: Politika, Beograd, nedelja, 2. avgust 1964.

Sirovec, Stjepan: Ethik und Metaethik im jugoslawischen Marxismus, Padeborn-MnchenWien-Zrich: Ferdinand Schningh 1982.

Rasprava o Praxis filozofiji [Zoran Arbutina,

Uvod; Veselin Golubovi, Filozofija u Jugoslaviji; Lino Veljak, Pitanje metode u filozofskoj
kritici; Milorad Belani, Hermeneutika
situacija filozofije prakse; Nenad Mievi,
Jedan mit filozofije prakse: svijet kao ovjekovo
djelo], u: Pitanja, Zagreb, godina XVIII, br.
3-4, 1988.

Supek, Rudi: Znaaj teorije otuenja za socijalistiki humanizam, u: Pregled, Sarajevo,

godina XXXVII, br. 1, 1955, str. 51-58.
ta je istorija? [Miljenja Rudija Supeka, Umberta Cheronija, Danila Pejovia, Svetozara
Stojanovia i Leszeka Kolakowskog], u: Komunist, Beograd, etvrtak, 2. septembar 1965.

Savi, Mile: Politika filozofskog diskursa, Zavod za udbenike i nastavna sredstva, Beograd
2004.

Tirnani, Aleksandar: Razgovor sa Rudijem

Supekom i Gajom Petroviem o Korulanskoj
ljetnjoj koli, u: Borba, Beograd-Zagreb, subota, 5. oktobar 1965, str. 9-10.

Savievi, Desanka: Jedan neprihvatljiv nain

tumaenja kulture u socijalizmu, u: Borba,
Beograd-Zagreb, 24. januar 1965.

Vranicki, Predrag: Filozofija historije, I-III,

Zagreb 2003.

Sesardi, Neven: Filozofi prakse ponovo jau,

u: Slobodna Dalmacija, Split, 2002.

Vriko, Domagoj: Neki su praksisovci preko

noi postali liberalnim demokratama [Interview sa Mislavom Kukoom], u Obzor, Zagreb,
br. 11, 6. studenoga 1999.

Sesardi, Neven: Jo jednom o filozofiji prakse,

u: Theoria, Beograd, br. 1-2, 1988, str. 21-32.
Sesardi, Neven: Ljeviari su opsjednuti IQom. Stalno se tjee da su jako pametni i da su
njihovi protivnici bedasti, u: Jutarnji list Magazin, Zagreb, subota, 10. srpnja 2010., str.
67.

ivimo li u znaku postvarenja [Kola izvoda iz

izlaganja Rudija Supeka, Danka Grlia, Vojina
Milia, Svetozara Stojanovia, Veljka Koraa,
Ljubomira Tadia, Milana Kangrge, Duana
Pirjeveca i Villiama Levyja], u: Borba, Beograd, 27. avgust 1967.

Sesardi, Neven: Ministrovo novo ruho, u:

Slobodna Dalmacija, Split, 4. rujna 2002.

unji, Slobodan: Habermas i praxis-filozofija,

u: Theoria, Beograd, br. 1-2, 1985, str. 79-97.

Sesardi, Neven: Razmiljanja o filozofiji prakse, u: Theoria, Beograd, br. 1-2, 1987.

88

BOIDAR JAKI

unji, Slobodan: Istorija srpske filozofije, Plato, Beograd 2009.

unji, Slobodan: Mihailo Markovi praktina egzistencija kritike nauke, [Predgovor]
u: Izabrana dela Mihaila Markovia, tom 1,
BIGZ-GENES-S-tampa-SKZ, Beograd 1994.
unji, Slobodan: Politika jednog teorijskog
osporavanja praxis-filozofije, u: Pitanja, Zagreb, godina XVIII, br. 3-4, 1988, str. 79-87.
unji, Slobodan: Slube Mnemosini. Polemike
o samozaboravu balkanske filozofske svesti,
Plato, Beograd 2007.

89

PRAKSIS I ANTIPRAKSIS

NEBOJA POPOV

PRAKSIS I ANTIPRAKSIS
PRILOG ISPITIVANJU JEDNOG
JUGOSLOVENSKOG PARADOKSA

O Jugoslaviji postoje razliita miljenja, oseanja da i ne pominjemo. Primetna su,

meu ostalima, i dva oprena gledita: prema jednom, ranijem, to je zemlja u kojoj
nastaje alternativa i kapitalizmu i staljinizmu i prema drugom, potonjem, ovo je zemlja koja je potonula u retko vienom krvoproliu. Oba gledita su iskustveno zasnovana. Hteo bih da ih suelim, to se obino zaobilazi. Pokuau da odgovorim
na pitanje: kako se desilo da se zemlja koja se po mnogim merilima pozitivno razlikovala od drugih zemalja realnog socijalizma razori uz toliko nasilja kao nijedna
druga. To je taj paradoks koji u nastojati da razjasnim. Ovaj pristup mi se ini i
teorijski zanimljivim, jer zaobilazi rigidne determinizme (atavizam, Balkan i sl).
Istovremeno, izbegava bajkolike prie o tome kako presudne inioce u svet obinih
smrtnika u nekom maginom trenutku unose zanosne vile ili zlokobni demoni.
Najpre e biti rei o praksisu emancipacije, zatim o antipraksisu, odnosno suzbijanju emancipacije, da bih na kraju izveo izvesne zakljuke.1

1 Podrobnije informacije o injenicama korienim u ovom radu mogu se nai u mojim radovima: Misterije i histerije, u: Student, Beograd, jun 1968; trajkovi u savremenom jugoslovenskom drutvu, u:
Sociologija, Beograd, br. 4, 1969; Dokumenti jun, lipanj 1968. (koautor), Praxis, 1971; Drutveni sukobi
izazov sociologiji, Beograd 1983 (1990, 2008); Contra fatum, Mladost, Beograd 1990; Sloboda i nasilje.
Razgovor o asopisu Praxis i Korulanskoj letnjoj koli (urednik), Res publica, Beograd 2003; i Iskuavanja slobode, Slubeni glasnik, Beograd 2010.

90

NEBOJA POPOV

I EMANCIPATORSKI PRAKSIS
Pod znamenjem slobode tekla su mnoga zbivanja posle Drugog svetskog rata. Jugoslavija je bila uvaeni deo saveznika koji su pobedili faizam. Proklamovana je
emancipacija od zaostalosti, bede i siromatva kroz ubrzani razvoj socijalizma,
industrijalizaciju i urbanizaciju. Polet je ugroen nametanjem zavisnosti od prve
zemlje socijalizma (1948), pa je perspektiva razvoja traena, kroz dugu i dramatinu borbu, za vlastiti put u socijalizam, u prvom redu uvoenjem radnikog samoupravljanja (1950). Uspeh antikolonijalnih pokreta i nastajanje pokreta nesvrstanih otvorili su jo jedan nain sticanja svetskog ugleda Jugoslavije. Moan oslonac
zemlje bio je i u poziciji tampon zone tokom hladnog rata kada su stizala obilna
sredstva pomoi da bi se udaljila suparnika supersila. Emancipaciju su hrabrili i
izvesno otapanje leda u Sovjetskom Savezu (kritika kulta linosti, 1956) i pobune radnika u Poljskoj i Maarskoj (1956). Pogodovao je i zamah kritike svesti u
filozofiji i sociologiji, razvoj umetnosti i obrazovanja.
Sukus emancipacije bio je to uverljiviji to je rasla stopa zaposlenosti, kao i nacionalni dohodak, a time i ivotni standard graana; u slobodi kretanja nadmaene su
sve zemlje realnog socijalizma.
Sam reim jednopartijske vlasti izloen je velikim amplitudama, od divljenja sovjetskom uzoru do njegovog apsolutnog poricanja. Prvih godina sukoba vlast je
oekivala da e, dokazivanjem vernosti, hitrom i surovom kolektivizacijom umilostiviti Staljina, ali u tome nije uspela, a i rezultati su bili porazni, pa se od krajnosti
imitacije odustalo. Potom su primetni znaci volje da se smanje rigidnosti sistema,
ak se govorilo i o spremnosti naputanja rukovodee zarad samo vodee uloge
Partije. Tako je Milovan ilas, jedan od najviih funkcionera reima, u partijskom
organu 1953. godine objavio seriju lanaka o potrebi demokratizacije, to je nailo
na znatnu podrku i u samoj KPJ (SKJ), ali je ve poetkom 1954. izloen estokoj
kritici i uklonjen iz partije i drave, da bi ubrzo dopao i podue robije i dugogodinje izolacije. (Burnu istoriju disidentstva ovde ostavljamo po strani.)
Glavni adut u propagandi osobenog jugoslovenskog puta u socijalizam bilo je samoupravljanje. Mada je uvedeno odozgo, pod okriljem svemone vlasti, a ne od
strane radnikog pokreta, kao u njegovim izvornim oblicima, ono je donosilo
izvesne efekte u masovnoj mobilizaciji, ukupnom razvoju, pa i u legitimisanju poretka, u zemlji i pred svetom. U tom smeru najvia taka postignuta je na Prvom
kongresu radnikih saveta, 1957, kada su projektovane izvesne norme o njegovoj
materijalnoj osnovi i izvesnoj autonomiji. Ovaj trend je, meutim, zakoen talasom
radnikih trajkova koji je poeo ve naredne, 1958. godine, u Sloveniji, i ubrzano

91

PRAKSIS I ANTIPRAKSIS

se irio itavom zemljom (u prvih deset godina dostigao je brojku od oko 2.000 registrovanih trajkova). Ovo je godinama bila tabu-tema ne samo za obine podanike nego i za razne profesore i doktore, razne strunjake koji su se nekako dovijali
da poneto o tome prozbore. Zaista, logika ne podnosi da se radnici istovremeno
smatraju vladajuom klasom, prema ustavu, i pobunjenicima protiv normativnog
poretka vlasti, dakle sami protiv sebe. Pria o radnikoj klasi na vlasti gubila je na
verodostojnosti i ubrzanim odlivom radne snage iz zemlje, na kapitalistiki zapad,
u pealbu, odakle su pomagali svoje porodice i itavu zemlju. Stvarno vladajua
klasa je na te tokove reagovala posredno, tako to se sve ree pozivala na radniku
klasu, a sve vie na radni narod (potom na naciju i nacionalne dravnosti).
Ideja o alternativi modelu prve zemlje socijalizma, usred oprenih realnih trendova, sve jasnije je poprimala konture manipulacije. Umesto odricanja od rigidnosti poretka, vlast je sve oiglednije odustajala od izvornih ideja i naela emancipacije. Ali te ideje nisu presahle. Naprotiv, obnovile su se u novim i sve snanijim
oblicima, kao alternativa doziranoj i manipulisanoj alternativi. Tako neto postajalo je mogue tek kroz kritiko suoavanje i s domaim staljinizmom. Traganje
za stvarnom nasuprot prividnoj alternativi staljinizmu najpotpunije je izraeno u
filozofiji, antropologiji i sociologiji, znatnom delu umetnosti i u sve irem i snanijem studentskom pokretu.
Korulanska letnja kola i asopis Praxis

Kada se malo paljivije osmotri viegodinja intelektualna produkcija saradnika

Korulanske letnje kole (19631974) i asopisa Praxis (19641974) vidi se koliko je plitka konstrukcija da je re samo o sukobu dve struje u marksizmu, izmeu
pristalica zrelih i ranih radova klasika marksizma. Hiljade lanaka i stotine
knjiga brojnih domaih i svetskih autora koji su saraivali na ovim forumima slobodne misli otvaraju uvid u bitne tokove ideja u filozofiji, antropologiji i sociologiji
modernog doba. Pomenimo samo neke od njih: Bloch, Lefebvre, Fromm, Marcuse, Goldmann, Kosik, Kolakowski, Hellerova, Mallet, Habermas... Za razumevanje
epohe neophodno je, kako je naglaavao Rudi Supek, predsednik UO KL, permanentno obrazovanje, odnosno ono to se u evropskoj tradiciji humanistike
misli naziva rad na sebi. U samom sreditu obrazovanja je prouavanje konkretnih mogunosti ovekove slobode. Na to je sistematinije od drugih ukazivao Gajo
Petrovi, urednik asopisa Praxis, poimajui oveka kao bie prakse i bie slobode i obnavljajui osnovno naelo Marksove dijalektike metode bespotedna
kritika svega postojeeg, kritika koja ne preza od svojih rezultata i sila koje brane
postojee stanje.

92

NEBOJA POPOV

Dijaloku formu razvoja misli negovala su, inae, profesionalna udruenja, naroito filozofa i sociologa. Jo znatno pre pokretanja kole i asopisa, na Bledskom
savetovanju (1960) temeljito je kritikovana i odbaena teorija odraza, okosnica
dogmatskog marksizma koja ovekovu linost posmatra kao odraz objektivnih
okolnosti, potcenjujui njegove kreativne sposobnosti i moi konkretnog delovanja
a time i njegovu slobodu. Pojam slobode postao je temelj filozofije i drutvene teorije. Za geslo novog praktikog humanizma uzeta je jedna reenica iz Manifesta: Sloboda pojedinca je uslov slobode za sve. Time je otvorena mogunost za
plodan dijalog izmeu pristalica stvaralakog marksizma, liberterskog liberalizma i hrianskog personalizma i za stvaranje jedne sve ire platforme savremenog
personalizma kroz kritiku raznih oblika ovekovog otuenja, ne samo u kapitalizmu nego i u socijalizmu, i za otvaranje novih horizonata slobode.
Reafirmacija pojma slobode znaajna je i za obnovu ugleda akademskih disciplina, za borbu za akademske slobode i autonomiju univerziteta. Primerice, izboren je
status sociologije kao normalne nauke iako ju je dugo dogmatski marksizam ignorisao kao buroasku nauku, i u svetu a ne samo u domaoj mahom preutkivanoj
kulturnoj istoriji. Osnivaju se katedre za sociologiju na veim univerzitetima, kao
i instituti za iskustvena istraivanja. Postaju sve uestaliji razni simpozijumi, pokreu se listovi i asopisi gde se analitiki i kritiki raspravlja o tokovima realnog
ivota ljudi.
Obnova pojma slobode i sve ivlje debate o njenim dometima i granicama dovode
u pitanje dogmatski marksizam kao ideoloku legitimaciju poretka. Za opravdanje datog poretka vie nisu dovoljni samo ratna pobeda, osvojena vlast i statistika o
proizvedenim tonama elika, kilometrima puteva itsl. nego i kvalitet ivota. Budui da u jednopartijskom poretku legitimitet vlasti nije periodino proveravan na
slobodnih izborima, polemike su bile prenapregnute a rizici skretanja uveani.
Reim je bio uzdrman potkopavanjem dogmatske ideoloke legitimacije i oblikovanjem novih merila legitimnosti, oslonjenih na naela ovekove slobode i konkretne borbe za emancipaciju.
Talasanja u kulturi

Izvesnu dinamiku u kulturni ivot unelo je ve samo odbacivanje socijalistikog

realizma kao okotale estetike dogmatskog marksizma. Nastajali su i sukobljeni
tabori realista i modernista. Vlast ih je ne samo doputala nego i usmeravala.
Podozrevalo se od prekoraenja dozvoljene slobode stvaralatva, ali se to sve ee
deavalo. O tome reito svedoi jedan primer. Beketova drama ekajui Godoa uvrtena je u repertoar Beogradskog dramskog pozorita ubrzo posle svetske

93

PRAKSIS I ANTIPRAKSIS

premijere, 1954. Meutim, ideoloki mentori posumnjali su u njenu ispravnost, pa

je uklonjena iz repertoara. Ali, glumci i reditelj na to nisu pristali, nastavili su probe i izveli premijeru u privatnom stanu. Zanimljiv podatak o klimi toga doba jeste
taj da je ova predstava preuzeta za temelj novog avangardnog pozorita Ateljea
212, ali takva klima nije dugo trajala.
Pojavili su se novi autori i nova dela. Mada su materijalni uspesi buno slavljeni i
ukupna realnost ulepavana (dugo je veoma popularan bio lager Kuica u cveu,
trava oko nje...), sve manje je bila prihvatljiva lakirovka. Panju sve vie privlai stvarni ivot, i u sivim i u tamnim tonovima. Naglo je rasla popularnost novog talasa stvaralatva na filmu, naporedo s novim talasom u Francuskoj. Filmovi
Aleksandra Petrovia Skupljai perja i Bie skoro propast sveta krili su put
i ka svetskoj slavi. U tom nizu su i filmovi Duana Makavejeva ovek nije tica,
Ljubavni sluaj PTT slubenice i WR - misterije organizma, ivojina Pavlovia
Kad budem mrtva i beo i Zaseda, elimira ilnika Rani radovi i Lazara Stojanovia Plastini Isus. Zakratko slavljeni novi talas na filmu ubrzo je prokaen
kao crni talas, to je nametnuto kao glavna tema u itavoj kulturi.
I pozorite je bilo sve privlanije. Mnogi autori, glumci i reditelji proslavili su se
ne samo na filmu nego i u pozoritu. Nizale su se predstave koje zadovoljavaju sve
zahtevnije kriterijume. Jedna, 1969, Kad su cvetale tikve Dragoslava Mihailovia, u reiji Bore Drakovia i izvoenju Jugoslovenskog dramskog pozorita, kao
vrhunski domet itavog umetnikog ansambla, postala je meta napada sa samog
vrha vlasti, zbog zadiranja u jednu od tabu-tema, Goli otok. Na udaru e se nai i
najplodniji i najpopularniji dramski pisac, Aleksandar Popovi, ijih je pet drama
skinuto s repertoara.
Rastao je opti nivo obrazovanja, naroito u gimnazijama i na univerzitetu, gde se
zaista sve vie studiralo na obilnoj i raznovrsnoj literaturi a ne samo iz obaveznih
udbenika ili skripti.
Studentski pokret

I u Jugoslaviji su studentske druine aktivni inioci kulturnog i politikog ivota otkako su poeli da nastaju univerziteti. Tokom itavog postojanja Kraljevine
ciklino su se ponavljale studentske demonstracije protiv ograniavanja slobode i
demokratije. Studentske demonstracije pojavile su se i nakon proklamovanja socijalizma, ali su one brutalno uguene, u Beogradu 1954. i u Zagrebu 1959. godine.
Izvesni oblici studentskog pokreta javljaju se od 1963. pa dalje, u Ljubljani, Zagrebu, Sarajevu, Beogradu...

94

NEBOJA POPOV

Studentski pokret 1968. u Jugoslaviji deo je svetskog fenomena. Snane demonstracije najpre izbijaju u Beogradu, 2. i 3. juna, u Studentskom gradu na Novom
Beogradu, gde ivi nekoliko hiljada studenata. Povod je incident na jednoj zabavnoj priredbi, kada intervenie policija, mahom protiv studenata, koji u znak protesta kreu ka Beogradu, najavljujui miting u centru grada, ali ih na putu ka centru
grada, kod Podvonjaka kroz koji vodi jedini put, policija rasteruje brutalnom silom. U ranim jutarnjim satima masovni mediji objavljuju da je re o ispadima huligana, to izaziva nove proteste koji prerastaju u nove demonstracije. I opet je kolona zaustavljena kod ve pomenutog Podvonjaka i jo surovije rasterana. Potom
grupe studenata okupiraju fakultete i, neprekidno okrueni policijom, nastavljaju proteste protiv fizikog i mentalnog nasilja. U znak solidarnosti s beogradskim
kolegama demonstriraju i sarajevski studenti, ali ih policija rasteruje. Zapoinju
protestni mitinzi u Zagrebu i Ljubljani, ali reim sputava njihovu eskalaciju. Izrazi
solidarnosti primetni su i u drugim univerzitetskim i visokokolskim centrima.
Epicentar pobune je u Beogradu. Objavljen je sedmodnevni trajk na itavom Beogradskom univerzitetu (preko 50.000 studenata i oko 10.000 pripadnika nastavnog i
drugog osoblja). Osnovani su akcioni odbori i svakodnevno traju politiki zborovi a
nou teorijske debate. Prvoga dana, pred Rektoratom (gde se tada nalazio i Filozofski fakultet) dolo je i do mitinga graana koji podravaju studente i trae slobodne izbore. Pojaana izolacija fakulteta prekida komunikacije s graanima i spreava
kontakte s radnicima. Radi toga je reim formirao posebne borbene tabove.
Na javnim skupovima govore stotine mladih ljudi za koje se, bez slobodne javne tribine, ne bi ni pretpostavilo kakvim darovima i znanjima raspolau i kako su stekli
graansku hrabrost za kritiko suoavanje s vlau i borbu za vlastitu slobodu. Sopstveno razotuenje i samoodreenje trae u linom stavu i angaovanju, zajedno s
onima koji su slinih vizija i stremljenja. Nastaje studentski pokret, sa svojom infrastrukturom zborovima, akcionim odborima i glasilima (leci, bilteni, vanredna izdanja Studenta i Susreta). Prilaze im i podravaju ih slobodoumni intelektualci,
umetnike, kulturne i naune ustanove. Pomau ih graani, novcem i hranom.
U opticaju su razliite ideje i ideologije liberalne, marksistike, anarhistike, maoistike... Dabome, nisu sve debate uzorno tolerantne. Lajtmotiv je protest protiv
raskoraka normi i prakse, proklamovanog i ostvarenog socijalizma, protiv drutvene nejednakosti, privilegija crvene buroazije kroz privatizaciju drutvene
imovine. Glavna otrica uperena je protiv onih koji neposredno odluuju o upotrebi sile ali izbegavaju odgovornost, te se zahteva da budu smenjeni gradski, republiki i savezni elnici policije i urednici radija, televizije i Politike. Na tim osnovama
je pripremljen i usvojen Akciono-politiki program.
95

PRAKSIS I ANTIPRAKSIS

Iz straha od novih konfrontacija s vlau, posle tri dana trajka i nakon opsene i
burne debate, rukovodstvo pokreta je odustalo od konkretnih zahteva za smenu
efova policije i urednika, kao uslova za okonanje trajka, verovatno s nadom da e
se tim putem lake okonati trajk, bez rizika krvoprolia, pogotovo ako se ozbiljno
uzmu u obzir obeanja reima da e stvari biti ispitane i odgovornosti utvrene.
Meutim, na isteku sedmog dana trajka, 9. juna, najmoniji ovek u zemlji Josip
Broz Tito odrao je govor na televiziji u kojem je dao 90% za pravo studentima,
obeavi da e vlast reagovati bre u reavanju problema, samo da se oni raziu.
Posle viednevnog napetog oekivanja raspleta sukoba mnogi su osetili olakanje
i zaigrali legendarno kozarako kolo, a drugi, tamo gde je bilo sredite zbivanja
Rektorat i Filozofski fakultet skeptino su pratili iznenadno veselje i optimizam
na drugim mestima.
Za reim su junski dogaaji bili cirkus, nered, to valja hitno ukloniti. Mada
niko nije objavio borbu za vlast i ruenje postojeeg reima (tako neto nije otkriveno ni u potonjim decenijama), u njegovim redovima nastala je pometnja, bezmalo panika. Kruila je deviza: Vlast koja je krvlju osvojena ne predaje se bez krvi.
Umesto da se otvori za demokratske promene i otrese balasta domaeg staljinizma, vlast je odluila da se ilavo brani. To je nedvosmisleno pokazao naredni Titov
govor, desetak dana nakon prethodnog, u kojem je energino zahtevao da se kazne
krivci za nerede, u prvom redu oni koji kvare omladinu.
U ideolokom i politikom obraunu reima sa studentskom levicom reim je bio
u nevolji kako da sauva svoju, inae nategnutu, leviarsku reputaciju. Pribeglo
se dosetki da su oni prvi ekstremisti, da rue ono to je postignuto, da podraavaju kinesku kulturnu revoluciju, da spreavaju drutvenu reformu time to hoe
vie socijalizma. Da je sutina spora bila zaista oko vie ili manje socijalizma, to
bi se moglo raspravom razjasniti. Ali nije problem bio u tome da li se hoe vie ili
manje postojeeg socijalizma, nego kakvog socijalizma, kao jednopartijskog sistema ili novog stupnja i oblika slobode i demokratije. Bilo je sporno i samoupravljanje, da li onakvo koje je transmisija partijskog monopola na vlast ili sistem samoupravljanja valja graditi od dna do vrha, kao alternativu rigidnoj partijskoj dravi
uz koju su bilo kakve racionalne reforme jednostavno nemogue.
Forsiranje i zaotravanje na platformi koju diktira reim sve vie doarava sudar
na brvnu iznad provalije, sukob s nultom opcijom, kako vele sociolozi. Suavao se
prostor i isticalo je vreme za samoosveivanje subjekata emancipatorske prakse,
i unutar i izmeu glavnih trendova, uz ubrzano hlapljenje inicijalne solidarnosti.
Preplitale su se i sujete, ko je vei i vaniji, ali i vrebanje prilike da se umakne iz
konfrontacije, spasava vlastita koa, i glava.
96

NEBOJA POPOV

II REPRESIVNA PRAKSA
Banalna je injenica da svaka vlast nerado pristaje na ogranienja, pogotovo na neprestanu javnu kontrolu i kritiku. Jednim potezom bismo olako prekratiti analizu:
vlast je odbacila javnu kritiku i vlastito ogranienje. Ali ovim ne bismo razjasnili
nevolje u kojima se nala, ne samo vlast, nego i itavo drutvo i drava, niti bismo
razumeli sve posledice mera koje je preduzimala da se odbrani od kritika i sprei
razmatranje o alternativi.
Vlast je dosta metodino krenula najpre u obraun s onima koje je smatrala glavnim
i neposrednim protivnikom da bi tokom vie godina nastojala da suzbije sva tri trenda emancipatorskog praksisa, nastojei da uvrsti postojei jednopartijski poredak.
Kanjavanje krivaca

Trajalo je sedam godina. To se oteglo, kako je zapazio jedan od egzekutora, due

od NOB-a. Ekonomiui svojim resursima, vlast je kao iu napada oznaila Filozofski fakultet u Beogradu, gde su zbivanja bila najdinaminija.
Najpre se na udaru nala infrastruktura studentskog pokreta. Onemogueni su
zborovi i akcioni odbori. Iz SK su uklonjeni najaktivniji uesnici, a primljeni su
novi, to se smatralo okrepljujuom transfuzijom krvi. Potom su likvidirani
Susret i Student (tek na etvrtoj sednici Saveza studenata, uz fanatinu militarizaciju univerzitetske partijske organizacije). Uesnici protestnih skupova protiv
kanjavanja profesora uestalo su sasluavani u policiji i na razliite naine kanjavani, i sudski. Obnovljeni su i spektakularni sudski procesi, u prvom redu Vladimiru Mijanoviu, predsedniku SS FF i jednoj od sredinjih figura studentskog
pokreta (uzgred je uzapen i jedan tek odtampani studentski list, Frontisterion).
Protiv ovog suenja studenti etiri fakulteta su oktobra 1970. organizovali desetodnevni trajk, bez neposrednog uea profesora, ime je nastala znatna pukotina u
do tada negovanoj solidarnosti.
I kanjavanja kvaritelja omladine trajalo je godinama. Kao na pijaci, licitiralo se
spiskom neprijatelja, u emu su sudelovale i kolege s drugih fakulteta, da bi se u
zavrnici obrauna spisak sveo na osmoro profesora Filozofskog fakulteta. (Ni
danas se ne zna ko je konstruisao ovu grupu.) Filozofski fakultet, pak, nije podlegao pritisku. Naprotiv, primenjena je uobiajena procedura i, na osnovu referata
koje su potpisali profesori svih veih univerziteta, svih osmoro je reizabrano. (Referati su objavljeni u asopisu Filozofija koji su, kao u doba ilegalnog delovanja,
u tampariji, po mraku, oteli i unitili gradski partijski funkcioneri.) Krivci su
ipak uklonjeni s Fakulteta, odlukom Skuptine SR Srbije 28. januara 1975, iako donoenje takvih akata ne spada u nadlenost zakonodavnog tela. Taj in osuen je u
97

PRAKSIS I ANTIPRAKSIS

domaoj i jo vie meunarodnoj akademskoj javnosti, ali se malo ko na to obazirao. Spor pred ustavnim sudom trajao je godinama, bez jasnog raspleta. Ekskomunikacije je bilo i u drugim univerzitetskim sredinama, ali dozirano, radi zastraivanja. Ponegde se vlast utrkivala u brutalnosti, primerice u Sarajevu, gde je 1972.
uhapen asistent Filozofskog fakulteta Boidar Jaki, i ubrzo izbaen s fakulteta,
zbog objavljenih tekstova, uglavom u Praxisu.
Uvedena je i zakonska norma o moralno-politikoj podobnosti prilikom selekcije, pre svega, univerzitetskih kadrova, ali se ona proirila na sve zaposlene. Glavna
preporuka je ispovedanje marksizma i lanstvo u Partiji.
Gaenje asopisa Praxis i Korulanske ljetne kole

im su se pojavili Praxis i Korulanska ljetna kola, pratilo ih je podozrenje partijskih vrhova i ideolokog aparata. Vremenom su polemike postajale sve otrije.
Najpre se prigovaralo, mahom posprdno, bogoiskateljstvo i apstraktni humanizam, a to je kritika bila konkretnija i otrija i napadi su postajali buniji i ei,
naroito nakon nadolaenja studentskog pokreta. Etiketa praksisovtina postala
je jedna od najubitanijih za oznaku jeresi i neprijateljstva. Modaliteti su prilagoavani razliitim adresama: prozapadni i amerika agentura, ekstremna
levica, pomahnitala utopija i komunjare, anarhisti i trockisti, liberali ili
anarholiberali, antireformske snage, kontrarevolucija. Nisu se birala sredstva
obrauna. Kako je tada govorio jedan sveuilini profesor i partijski sekretar: Ii
emo i sa poluidiotima, ali emo pobediti!
Uprkos estokim verbalnim osudama i estim kampanjama, ipak nije bilo trajne
formalne sudske zabrane. Privremeno su zabranjena samo dva izdanja Praxisa,
ali je presuda izmenjena, povuena ili ublaena. Nijedno zasedanje kole nije zabranjeno od strane nadlene vlasti. Desilo se samo jednom da je u Koruli onemoguen jedan skup, posveen sudskim progonima studenata, 1969. godine, kada je
famulus Doma kulture skoio na zelenu oju predsednikog stola zaigravi ratniki ples, klatei desnicom do lakta i pokazujui golu guzicu, uz nemu podrku za tu
priliku poprilino okupljenih lokalnih penzosa i kocoa.
Po svemu sudei, vlast je raunala s ugledom kole i asopisa, a i s vlastitim ugledom, pa je izbegavala formalnu upotrebu sile. Ona nije ni bila preko potrebna kao
onda i tamo gde su oponenti bili snani. A kako je ta snaga kopnila, tako je i odve gruba sila vlasti bila vie deplasirana. Ipak, i ovo gaenje je bilo neka finija
upotreba sile uskraivanjem skromnih finansijskih sredstava i institucionalne
podrke sraunata na trajnu eliminaciju snanije intelektualne podloge kritikog
miljenja i delanja.
98

NEBOJA POPOV

Represija u nekim sluajevima nije bila obzirna. Na primer, na IV sesiju Zimskih

filozofskih susreta (Divibare, februar 1974), posveenoj temi Kultura i revolucija, upala je policija i uhapsila jednog od uesnika, pesnika Dragoljuba Ignjatovia,
koji je ubrzo izveden pred sud u Valjevu, zbog uznemiravanja javnosti. A kada
je na suenju advokat optuenog, Sra Popovi, rekao da se, putujui na suenje, i
sam uverio da optueni ne grei kada je re o stanju u poljoprivredi, i sam je izveden na suenje, to je presedan i u svetskim analima pravosua. Zbog halabuke
koju je podstakao ovaj skandal, advokat nije zaglavio u zatvoru, ali pesnik jeste.
Gomilanje injenica o sve oiglednijem i brutalnijem nastupanju domaeg staljinizma podstaklo je Upravni odbor KL da za temu naredne sesije predloi temu
ta je, zapravo, staljinizam. Ali nita od toga, kola je u meuvremenu ugaena.
Obraun s crnim talasom u kulturi

Pacifikaciju univerziteta prati i podrezivanje krila zamahu umetnosti. Ono to je

slavljeno kao novi talas stvaralatva naglo je proglaeno crnim talasom. Tu
se nalo bezmalo sve ono to odudara od slubeno proklamovanog optimizma.
Pod najveim udarom su dela koja se bave tamnim stranama NOB-a (Zaseda),
torturom na Golom otoku (Tikve) i preplitanjem totalitarnih ideologija (faizma,
nacionalizma i staljinizma, Plastini Isus, zbog kojeg je autor osuen na tri godine zatvora). Otpor represiji, recimo na dva skupa Filozofskog drutva Srbije, 1969,
naiao je na pravu halabuku u kojoj se nije prezalo ni od neverovatnih konstrukcija
o zajednikom frontu levice, nacionalista i staljinista.
Neke institucije su naprosto zbrisane s mape kulture, to je zadesilo gimnazije kao
leglo opake elite i kotilite buntovnika (Neemo da kolujemo mlade za barikade,
nego za fabrike!).
Pored burne represije u Sarajevu, gde se po nacionalnom kljuu i nagrauje i kanjava, kaznene mere zaoijale su se, za mnoge neoekivano, i u Srpskoj Atini, o
emu plastine tragove nalazimo u opsenoj dokumentaciji Svetozara Udovikog,
smenjenog direktora Neoplante.
Bujicu je pokrenuo ef novosadskih komunista Duan Popovi, lankom Na
film u Dnevniku od 26. jula 1969. godine. Pozivajui se na zakljuke viih partijskih foruma, a raunajui s poveanim nadlenostima Pokrajine, prema ustavnim
amandmanima, on polazi od stava da bi uskraivanje prava komunistima da vode
organizovani razgovor o filmu... predstavljalo ozbiljnu konicu razvitka drutvenog samoupravljanja. Glavna meta napada je film elimira ilnika Rani radovi,
u produkciji Neoplante, o kojem je bilo larme povodom pokuaja sudske zabrane,
99

PRAKSIS I ANTIPRAKSIS

koja nije usledila, nego je film uao u javni ivot na festivalu u Berlinu ovenan
prestinom nagradom, to, izgleda, partijskog funkcionera ini kivnim pa nastoji da ga totalno ocrni kao anarhistiko, antikomunistiko i nihilistiko delo. Da bi
opaka poast bila uklonjena, smatra on, nuno je angaovanje partijskih kadrova,
u samoj kui i itavoj Partiji. Sledi veliko spremanje. Odlukom Aktiva komunista
u Neoplanti povueno je iz opticaja vie od 20 filmova, jer, vele, u njima provejava antidrutveni stav u bilo kom vidu. U pogromakoj atmosferi nije iznenaenje
ni jedan nesvakidanji potez uglednog pesnika i filmskog autora Miroslava Antia
da svoj film Sveti pesak povue iz prometa, mada je ve prikazivan i hvaljen, sve
zbog prigovora to se bavi Golim otokom, a on, veli, ne bi da kodi svojoj Partiji.
Veliki mete nastao je oko filma Duana Makavejeva WR - misterije organizma. Delo je posveeno Wilhelmu Reichu, jednom od najplodnijih mislilaca prve
polovine dvadesetog veka, koji je, borei se za oslobaanje ovekovog erosa, dolazio u sukobe s Freudovim kruokom, nemakom socijaldemokratijom, sovjetskim boljevicima, faistima, nacistima i predrasudama malog oveka obuzetog emocionalnom kugom, da bi sredinom veka skonao u amerikom zatvoru.
Reichove emancipatorske ideje iznova je otkrio pokret mladih ezdesetih godina,
prvenstveno struja koja se popularno razume kao seksualna revolucija. Glavni
likovi ophrvani su problemima skuene slobodne ljubavi u miljeu sovjetskog i jugoslovenskog realnog socijalizma, kao i amerikog provincijalizma. Poto je film
proao zvaninu cenzuru i poeo da se prikazuje u inostranstvu, dobijajui prve
pohvale, sledio je pravi udar. U Novom Sadu je odrana jedna zatvorena projekcija s pripremljenom diskusijom u kojoj su dominirali napadi koji su se nadmetali u
pogrdama: mrano, odvratno, gnusno, antikomunistiko, kleveta SSSR-a
itsl. Prizivana je zabrana. Jedna mesna zajednica traila da se film zabrani i spali.
Pokuaji brojnih uesnika da se stia zaarena pogromaka atmosfera ne uspevaju. Turobni tonovi preovlauju i u mnogim medijima. Sve je liilo na buni pokrajinski plebiscit. Film je na neodreeno vreme bunkerisan.
Bujice verbalnih osuda prate i opipljivije kazne. U primeni moralno-politike podobnosti prednjai Filozofski fakultet u Novom Sadu, odakle je izbaen asistent
orije Vukovi, urednik Studenta u vreme pobune 1968. Iste godine, 1972,
u istom gradu izreene su kazne zatvora Roi andoru, Otu Tolnaiju, Miroslavu Mandiu, Slavku Bogdanoviu, sve zbog nepoudnih filmova i tekstova. Zbog
objavljivanja dokumenata o ovoj rednji, zabranjen je asopis Filozofija.
Upadljiv ar gorljivih boraca za ideoloku istotu pretpostavlja neku dublju strast,
pa i izvesni ideoloki fundamentalizam. Meutim, jedan tok zbivanja to dovodi u
pitanje. Naime, kada su se novi i pouzdani partijski kadrovi izborili za uklanjanje
100

NEBOJA POPOV

crnog talasa i promovisanje mahom pokrajinskih tema, zaeti su grandiozni projekti, poput Neretve i Sutjeske, o revolucionarnom pedigreu pokrajine. Okupljeni su provereni kadrovi, filmski autori i njihovi politiki pokrovitelji, iz budeta
i od teritorijalnih jedinica i radnih organizacija ubirana su obilna sredstva i krenulo se u realizaciju projekta Veliki transport. Ali, umesto trijumfalnog zavretka
projekta izbila je afera (1984) oko rukovanja novcem i raznih mahinacija (pominju
se sume od 13 do 110 milijardi dinara), te je sve krenulo u pravcu pravosua, to
izlazi iz okvira nae teme.
Restaljinizacija poretka

Ve na samom poetku junskog sukoba, kada je otvoreno pitanje o upotrebi sile kod
Podvonjaka, ukazala se mogunost reagovanja institucija poretka, vlade i skuptine. Vlada je formirala meovitu komisiju za ispitivanje odgovornosti, ali je ona
samo zapoela rad. Pod dojmom rastue snage studentskog pokreta, a pre svega
trajka na BU, iz jezgra vlasti emitovani su jasni signali nepoverenja u vlastite institucije. Iz samog jezgra vlasti, to je mogue dalje od oiju javnosti, potekli su i konkretni potezi stvaranja monih tajnih centara paralelne vlasti, kao novi koraci ka
privatizaciji vlasti, nasuprot svim proklamacijama o demokratizaciji. Tako su hitro
nastali, pre svega u Beogradu i Zagrebu, tabovi za borbu protiv nove levice. Prvenstveni cilj u Zagrebu bila je izolacija hrvatskih studenata da se ne bi kao guske
u magli poveli za beogradskim kolegama, a u Beogradu je bilo najvanije spreiti
kontakt studenata s radnicima, naroito u radnikim predgraima. U tabovima
su se nali najlojalniji i najborbeniji kadrovi, i stari i novi, i staljinisti i nacionalisti,
koji su nastupali monolitno, sve dok nisu porazili glavnog protivnika levicu. Na
toj osnovi nastajao je, u Hrvatskoj, maspok sa sve jaim nacionalistikim tonovima i pretenzijom da postane dominantna snaga. Da bi to onemoguili, stari kadrovi su, krajem 1971, krenuli u obraun s novim kadrovima; sledila je istka u Partiji,
dravnim institucijama, otputanja s posla, hapenja i suenja. Uklonjeno je vie hiljada ljudi. Slino je bilo i u Beogradu, 1972. je usledila istka liberala koji su tako
nazvani zbog pripisane im popustljivosti prema neprijateljima. Opet je sledila istka u kojoj je pometeno vie hiljada politikih i privrednih funkcionera.
Posebno poglavlje ovog razmatranja mogli bi biti i odnosi domaeg i sovjetskog
staljinizma. Ali, to je zamana tema. Pomenimo, ipak, neke obino neprimetne bliskosti izmeu ta dva oblika staljinizma. To se ogleda u neposrednom uplitanju vlasti SSSR-a, ak izdavanja neposrednih naloga, u krivinim progonima u Jugoslaviji, a ovdanji organi gonjenja i njihovi propagandisti su igosali, kao krivina dela,
povredu ugleda SSSR-a i dosta mutni delikt antisovjetizam.

101

PRAKSIS I ANTIPRAKSIS

Sila se, dakle, razmahala i u najuoj sferi vlasti. Pokazalo se da su saveznitva samo
taktika, samo dok postoji zajedniki protivnik. Kada se on savlada nastaje obraun meu kadrovima frakcija elite vlasti. U tome je glavni arbitar najmoniji ovek
u zemlji koji se nalazi na vrhu piramide vlasti Partije, Armije, Drave. Eliminaciju jednih prati uzdizanje drugih. Tako se otvaraju i kanali promocije arivista.
Meu njima ima i bivih protivnika. Tako, na primer, nestaju razni oblici kontrakulture mladih, umesto koje nastaju razliite potkulture, mahom pod zatitom
reimskih aparata sile i propagande. Nagrada za lojalnost nije samo naglo steena
popularnost u sferi masovne kulture, nego i tolerancija za razne nelegalne rabote,
ukljuiv i promet narkotika.
Kada nestaju otpori i javna kontrola sila se razmae i van ue sfere vlasti. To je
naroito primetno u serijama montiranih sudskih procesa. Smenjuju se suenja
ekstremnim leviarima, trockistima, nacionalistima, informbirovcima. Demonstracija sile postaje i stalni deo folklora, hvalisanjem da je Jugoslavija meu
najmonijim oruanim silama sveta. Uestale su i vojne vebe. Geslo Tito - partija
- svi smo Armija dobija nove potapalice. Nakon okupacije ehoslovake, nakon
avgusta 1968, nastaju teritorijalne vojne jedinice u svim teritorijalnim jedinicama
i radnim organizacijama. Oruane snage Jugoslavije podeljene su na stalni sastav i
teritorijalnu odbranu pokrajina i republika. itavo drutvo obmotano je mreom
Optenarodne odbrane i Drutvene samozatite. Sve se deava pod geslom Nita
nas ne moe iznenaditi! Parola Nee nama red zavoditi ruski tenkovi dobija ubojitu domau upotrebu. (Tenkovi su se najpre pojavili na ulicama Pritine,
1968, pa Beograda, 1991, da bi uli u sve iru upotrebu irom zemlje u dolazeim
ratovima.)
U zanosu domae propagande predstava o Jugoslaviji izgledala je grandiozno. Kao
da nisu dovoljne objektivne prednosti u odnosu na ostale zemlje realnog socijalizma ili treeg sveta. Stvarana je slika o Jugoslaviji kao zemlji koja nema premca ni na Istoku ni na Zapadu. Ona je, jednostavno, neuporediva, a time i iznad
svih. Otuda nisu vana ni merila za poreenje. I ugled je vrhunski, naroito Titov,
a time i itave zemlje. Predodba o izuzetnosti stvarana je i indirektno, napuhavanjem njene ugroenosti od raznih neprijatelja koji protiv nje neprekidno vode
psiholoki rat, specijalni rat, kao da se utrkuju ko e vie od nje zgrabiti, ko e
je vie ugroziti. Tu se ukazuje svrha ove propagande, da se svi njeni protivnici opomenu koliko je snana, da je ne brane samo zvanina ideologija i vlast nego i svi
graani, i zvanino i nezvanino (preko sve ire mree dounika). Ako se paljivije
osmotre tokovi i dometi ove propagande namee se pomisao da je zemlju zahvatio elephantiasis kao patoloki oblik megalomanije. (Istini za volju, treba primetiti

102

NEBOJA POPOV

da Jugoslavija nije imala imperijalni potencijal da bi se poput Rusije, u Krontatu

1921, ili Kine, na Tjenanmenu 1989, s protivnicima obraunala masovnim masakrom.) Na razmere zanoenja veliinom ukazuje i bujanje Titovog kulta linosti.
A ta sledi posle Tita

Kako je vreme prolazilo Tito je bivao sve stariji i bolesniji, a zemlja sve oronulija i
zaduenija. U svetu se naveliko pekulisalo ta e biti sa Jugoslavijom posle njegove smrti. U Jugoslaviji se retko i nevoljno pominjala zebnja od njegovog odlaska.
Poslednjih meseci, dok je bio na aparatima u ljubljanskoj bolnici, itava zemlja je
bila u vanrednom stanju, kao da se oekivao smak sveta u trenutku njegove smrti.
U svim preduzeima i nadletvima bila su neprekidna deurstva koja su pratila
i najmanji um u vezi s bolesnikom. A kada je napokon objavljeno da je umro, 4.
maja 1980, sledila je retko viena viednevna nacionalna alost, danonono obilaenje posmrtnog odra i spektakularna sahrana na koju su doli bezmalo svi monici sveta. Sve je bilo u znaku nevienog uda golog opstanka Jugoslavije. Kao da
su netragom nestale sve teme o alternativi kapitalizmu i staljinizmu, i sovjetskom a
kamoli domaem.
Nomenklatura bez snanog voe delovala je ojaeno. Kuraila se parolom I posle
Tita Tito. Izvesne nade da e se otvoriti anse za prodore slobode i demokratije brzo su padale u vodu. Pokuaji da se pokrenu novi asopisi imali su polovian
uspeh, pokrenuta je Nova revija u Ljubljani, a u Beogradu je brutalno spreena
inicijativa za pokretanje asopisa Javnost. Izvesna obnova kritike misli kroz revitalizaciju Jugoslovenskog udruenja za sociologiju, gde su zapoele analize krize
zemlje, zakoene su na samom startu. Umesto istraivanja i analiza sloene stvarnosti, zapodevane su skolastike raspre: kriza sistema ili u sistemu. Ve sam pomen
pojma kriza izazivao je napade na krizologe, a peticije u prilog potovanja ljudskih prava navlaile su omrazu na peticionae. Nisu bolje prolazile ni feministike grupe i inicijalna jezgra novih drutvenih pokreta.
Vladajui kadrovi izrazili su poveu strast u obraunu s preostalim neprijateljima, kao da su krenuli da dotuku ve poraene snage, o emu reito svedoe tri
primera.
Suenje pesniku

Jo se nije ni osuila tamparska boja na pesnikoj zbirci Gojka oga Vunena

vremena, u izdanju beogradske Prosvete (1981), a usledili su sve uniji napadi
za svetogre, povredu ikone pokojnog voe. Na inicijativu aktiva SK i redakcije

103

PRAKSIS I ANTIPRAKSIS

knjiga je povuena iz prodaje i unitena. Potom je pesnik uhapen, suen i osuen,

najpre na dve godine zatvora, ali je kazna kasnije smanjena. Na to je usledila peticija sa 187 potpisa iz itave zemlje. Beogradska sekcija Udruenja knjievnika osnovala je Odbor za zatitu umetnike slobode, koji reaguje i u drugim sluajevima.
Na poziv za izdravanje kazne, u prolee 1983, organizovano je deset protestnih
veeri poezije kao znak sve ireg otpora represiji. Objavljena je i knjiga dokumenata o ovom sluaju, ali je i ona zabranjena i unitena. Ipak, pod pritiskom domae i
strane javnosti pesnik je pomilovan.
Bijela knjiga

CK SK Hrvatske pripremio je 1984. kao slubeni dokument popis sumnjivih autora

i citata iz njihovih dela (mahom iz Beograda, Ljubljane i Zagreba), zapravo, prirunik za borbu zdravih snaga protiv malograanske kulturne kontrarevolucije.
Greh je demistifikacija novije istorije, naroito staljinizma (Goli otok i sl.), a naroito se istie: ne tedi se ni Tito.
Sudski spektakl

Reim je u prolee 1984. pripremio obraun sa svim preteklim oponentskim grupama koje su se godinama okupljale u tri beogradska slobodna univerziteta. Na
jednom predavanju Milovana ilasa u privatnom stanu uhapeno je 28 prisutnih osoba. Ubrzo su puteni iz zatvora a jedan od njih, Radomir Radovi, pod
nerazjanjenim okolnostima je naen mrtav. Sledila je optunica za podrivanje
ustavnog poretka. Istragom je obuhvaeno mnotvo svedoka, uesnika slobodnih
univerziteta. Od estorice optuenih, posle raznih prepravki optunice, osuen
je samo jedan (Miodrag Mili, popularni Mia Doktor). Snaan pritisak domae a naroito svetske javnosti brzo i lako je raskrinkao ovu poslednju staljinistiki
sudsku predstavu u Evropi. (Zanimljiva je pojedinost da je sudija u ovom procesu,
Zoran Stojkovi, nakon 2000. godine postavljen za ministra pravde u vladi Vojislava Kotunice.)
Mada je i sam Tito jaao svoju vlast putem represivne prakse, nastojao je da ne
ukalja vlastite ruke. Trudio se da neguje svoj ugled u svetu. Uz mnotvo poasti,
nastojao je da dobije i Nobelovu nagradu za mir. Stoga mu je bilo kakva oigledna
lina umeanost u neki skandal mogla koditi. Takve ambicije nisu imali njegovi
sledbenici, barem kada je re o ugledu. Izgleda da su mnogi ipak gajili poslovini
san kaplara da u svom teleaku imaju maralsku palicu, pa su se zanosili ambicijom da mobiliu svoje trupe i krenu u konano reenje ovog ili onog sloenog
problema, naroito nacionalnog pitanja.

104

NEBOJA POPOV

III I, TA BI...
I, ta bi s naim paradoksom? Uproeno, moglo bi se rei: nestala Jugoslavija
iezao jugoslovenski paradoks. Da li su nestali i svi njegovi tragovi? E, to se ne bi
moglo rei. Danas, nekoliko decenija posle burnih zbivanja o kojima je bilo rei,
namee se utisak da su najvidljiviji tragovi guenja emancipatorskog praksisa, a da
je i sama ideja o alternativi nestajala da bi se odnedavno javila u bledim nagovetajima. To su teme zavrnog dela ovog razmatranja. U same konkretne tokove ratnog
razaranja Jugoslavije neemo se uputati, jer bi nas to odvelo u zamrena istorijska
dogaanja, a za tako neto neophodna su i izvesna znanja kojima trenutno ne raspolaemo, pogotovo kada je re o konspirativnom delovanju sredita moi. Ipak, i
ono to je vidljivo ve pre ratova doputa neke bitne zakljuke.
Gomilanje sile i silnika

Vlast, suoena s bujanjem emancipatorskih tenji, od kojih je neke i sama pokrenula, mogla je da prihvati promene u smeru slobode i demokratije ili da im se suprotstavi. Izabrala je ovo drugo, i sve oiglednije kada je, 1968. godine, pritisnuta
zahtevima za utvrivanje odgovornosti za upotrebu sile. Od tada je sve primetnije
delovanje bezmalo nepregledno rastueg arsenala nasilja.
Vojni i policijski aparati vlasti, zaeti u toku rata i ojaani tokom zauzimanja vlasti,
nisu postali prolost nego se pokazae kao ilava i efikasna savremenost. I sama
politika policija, obavijena legendarnom tajnovitou, bivala je neskriveno delatna, uprkos raznim reorganizacijama. Kao neprikosnoveni uvar samog jezgra revolucije, a to je, prema vladajuoj ideologiji staljinizma, sama vlast, koristila je sve
poluge da je uvrsti. Sebi je doputala ono to je drugima uskraivala, od meetarenja na crnom tritu deviza, oruja i droge, do obrauna s pripadnicima emigracije, ukljuiv i atentate. Nije se libila ni od saradnje, pa i trajnijih veza s kriminalnim
podzemljem iji su junaci, inae ozloglaeni pljakai i ubice van zemlje, uzdizani
u domaim medijima kao crni biseri, meu koje spada i uveni Arkan.
Valja pri tom imati u vidu jednu vanu okolnost. Stari kadrovi, mahom ratni veterani, radije su se bavili optim poslovima vladavine negoli praktinim poslovima
upravljanja, pre svega manipulacijom tokovima novca, investicijama u privredu i
razvojem nacionalne ekonomije.
Novi kadrovi, viniji praktinim poslovima, nisu bili voljni da slue starije, nego
su sve vie raunali s rastom vlastite moi. Izborili su se za faktika ovlaenja, da
u inostranstvu raspolau drutvenom imovinom kao privatnom radi efikasnijeg
poslovanja na kapitalistikom tritu, to je dobilo poluslubeni naziv korisne
105

PRAKSIS I ANTIPRAKSIS

malverzacije. Kako im je rasla mo sve vie su orijentisani na prekompoziciju nomenklature u nacionalnom smeru, s novom legitimacijom, nacionalnom. Oni su
one prve denuncirali kao raskomoene foteljae nelojalne vlastitoj naciji. Uklanjali su ih i silom, kroz proklamovanu antibirokratsku revoluciju i dogaanje
naroda. Na krilima rastue nacionalne homogenizacije pokazalo se da je pozivanje na slavnu nacionalnu prolost podjednako snana mobilizacija kao i ukazivanje
na svetlu budunost. Pogotovo kada je glavno uporite mobilizacije vlast. Novi
bojovnici batinili su sve tekovine dosadanje upotrebe sile i samu aparaturu sile,
nadograujui i nove slojeve nasilja u slavu svoje nacije i suverene nacionalne drave. ilava odbrana centralne jednopartijske vlasti svela je rudimentarne oblike
samoupravljanja u puke mehanizme transmisije vrhova i sredita vlasti. A kako su
po istom modelu ustrojstva Federacije preuzimale republike i pokrajine sve manje
je prostora bilo i za pomen bilo kakve alternative jednopartijskom poretku. Vlast
je, sve oiglednije, i cilj i sredstvo borbe koja se ne libi ni krvavih ratova. Ona je
i glavni oslonac za prisvajanje i distribuciju privatne i javne imovine, osobito u
metenim vremenima. Pre uputanja u istraivanje konkretnih tokova osvajanja i
korienja vlasti pri uspostavljanju novih dravnih tvorevina prisetimo se i drevne
istine o dugotrajnoj patrijarhalnoj tradiciji, gde spada i rat kao grana privrede, i da
je sama vlast dragulj ratnog plena, i da se ne pita za cenu po kojoj se to postie.
Jezgra nekontrolisane vlasti reprodukovala su se nezavisno od reorganizacija u federaciji, zajedno s decentralizacijom vladajue partije. Gledano iz perspektive ove
bezmalo metafizike strukture vlasti, proklamovane institucije i procedure bile
su puka fasada iza koje se skriva stvarna vlast. A kako je ona sve vie zapadala u
tekoe da neometano vlada, tako je bezobzirnije uzimala pod svoje i nove samoupravne tvorevine, pretvarajui ih u transmisione mehanizme represije. A bili su
potrebni uvek novi organi borbe neprestane (aktivi, tabovi itd.). I, kako to obino biva s nekontrolisanom vlau, koja gubi i poslednje tragove javne slube, sumnjiavost prema okruenju bukti i unutar nje same, potresajui je strasnim sukobima i uzajamnim obraunima (i uestalim likvidacijama). Posluimo li se drevnim
metaforama, mogli bismo rei da je Behemot nadvladao Levijatana. To nije stanje
bezvlaa, nego svevlaa raznih pretendenata na monopol sile koji trajno oskudevaju u legitimnosti.
Izbegavajui pozivanje na poslovinu snagu vlastoljublja, koje se u odgovarajuoj
literaturi smatra najjaom ljudskom strau, i na inerciju odbojnosti vlasti prema
javnoj kontroli i odgovornosti, nastojali smo da doaramo nasilje kroz opipljive i
proverljive injenice. Time nismo ni naeli mnoge njene tajne. Drali smo se samo
onog to je oigledno. To je pak dovoljno da shvatimo da nagomilano nasilje i

106

NEBOJA POPOV

silnici nisu rezultat nekakve naddeterminacije i neko bezazleno skladite nacionalnih tekovina, nego proizvedeni komar koji vreba priliku da se razmae, i razmahao se kroz vrtlog populistikih revolucija svih jugoslovenskih nacija a potom u
seriji ratova i svemu to iz njih sledi, do naih dana. Sve to eka na ozbiljna razmiljanja i razjanjenja, to daleko nadilazi nau temu.
Mogli smo, dodue, neto vie rei u subjektivnoj strani razmatranih zbivanja, o
tome kako su ih doivljavali razliiti akteri. O protagonistima emancipacija ima
sve vie dostupnih izvora, a jedva poneto o akterima represije. Tu su izvori veoma
oskudni. Mahom se pozivaju na neku viu determinaciju, bez ikakve dramatike
linog izbora. A ima tu nekakvog vraga. Nee biti da je ba sluajan golemi napor
da se skrivaju tragovi represije, da se bunkeriu ili unite dokazi greha, umetnika i nauna dela, ak da se zakopaju mesta okraja, kao to se desilo s vie puta pominjanim Podvonjakom na Novom Beogradu. Ima indicija da je i sam ratni poar
izazvan da bi se sakrila razna zlodela. (Iskusni umari tvrde da umske poare
obino podmeu umokradice.)
I, da se ne zavaravamo. Nevolje Jugoslavije i Jugoslovena su goleme, ali ne i najvee
mogue, kako se to ponekad ini. Pljake i zloina ima na svim stranama, naroito
van Evrope. Ni kapitalizam nije poteen povremeno i vrlo estokih potresa. I u vreme hladnog rata bilo je ratova, a ima ih i danas. Razmetljiva ideologija o kraju istorije i konanoj pobedi kapitalizma nije dugog veka. Opet dopiru glasovi o alternativi.
Alternativa kao ivotna potreba

Kada se govori o alternativi obino se nadilazi svakidanji ivot ljudi, mada je on

prepun izbora izmeu raznih konkretnih mogunosti. Samo ideologije rigidne determinacije uskrauju mogunosti izbora. A kada je re o alternativi kapitalizmu
i staljinizmu, onda je posredi izbor naina linog i zajednikog ivota koji prelazi
okvire pojedinanog ivota i zadire u epohalne promene. Zamani i teko ostvarivi
ciljevi sugeriu misli o njihovoj nedostinosti, pa i o nunim porazima u borbi za
njihovo ostvarenje. Utopijske vizije esto se proglaavaju za puki uzaludni utopizam. Previamo, pak, motivaciju subjekata te borbe i razloge njihovog uverenja
u njen smisao. Na to svakako znatno utiu odreene ideje i ideologije, ali ishod ne
mora nuno biti u fiksaciji za neku doktrinu ili zatvorenu sektu. Mogue je trajnije ivotno opredeljenje u ijem je sreditu ambicija da se preoblikuje lini i zajedniki ivot prema idealima slobode, jednakosti i pravde. Pobeda nad faizmom i
prvi uspesi u izgradnji socijalizma ohrabrivali su ba takve ambicije u traganju za
alternativama. ak je i inae rigidan poredak izvesno vreme bio tolerantan prema
tome, ali su se ambicije ljudi zaputile izvan doputenih okvira. Jednostavno, nije

107

PRAKSIS I ANTIPRAKSIS

prihvaena zadata granica stvaralatva i slobode, pogotovo u ime neograniene

vlasti. Odustajanje pred tekoama i otporima izgledalo je kao izneveravanje linog
smisla egzistencije, a ne samo kao izneveravanje polaznih ideala. Spoznaja da vlast
koristi silu da bi ostala neizmenjena razgorevala je trajanje sukoba kroz skoro etvrt veka. Za to vreme troili su se raspoloivi resursi emancipacije, a narastali mehanizmi represije su krajem 1980-ih izgledali pregolemo, i nesavladivo.
Antistaljinisti, izloeni dugotrajnoj sistematskoj represiji, ponekad i surovoj, vremenom su gubili oslonce za nastavak borbe. Zamana devastacija kulture bila je
poraznija od neposrednih kazni, raznih liavanja i patnji, linih i porodinih. Razorena su i sama merila za razlikovanje dobra i zla.
Nestajala je i podrka u zemlji i svetu. Nekada diskretna upozorenja da se ne predozira stupanj kritinosti, naroito prema domaem staljinizmu, bivala su sve oitija. Prigovaralo se da se preko hleba trai pogaa, uz rizik da se izgubi i ono to
se ima. Tako je gubila na snazi i vanosti alternativa domaem staljinizmu, a alternativa onom spoljanjem i inae nije zavisila samo od Jugoslavije, pa je i to potiskivano na sporedni kolosek. (Inae, on se, spoljanji staljinizam, ubrzano uruavao
i uruio, gotovo istovremeno kad i Jugoslavija.) Najzad, dolo je na red i poricanje
alternative kapitalizmu, naprotiv on je proglaen za alternativu bilo kom obliku
socijalizma. Nekada respektabilna levica, i nova levica, pominje se tek u sklopu ruenja i poricanja itavog minulog razdoblja kao mrane prolosti, a ne samo prostor kojim hara crni talas u kulturi. U novoj vladajuoj ideologiji nacionalizma i
populizma, ba oni koji su vodili dugu borbu protiv domaeg staljinizma oznaeni
su kao opaki, avetinjski trag komunistike utopije.
Patnje objekata represije u kulturi, uz sve uvaavanje, manje su drastine od ubijanja, sakaenja, masovnog raseljavanja i osiromaenja, tako da je uzaludno oekivati
da bi empatija prema rtvama kulturne borbe mogla ita bitno da promeni.
Neka mi bude doputene i nekolike uzgredne ispovedne reenice. Naime, tokom
ratnog razaranja Jugoslavije, kao uesnik u dugim borbama protiv stihije straha,
mrnje i nasilja, oseao sam nelagodu, kao da jaem mrtvoga konja, jer zalaganje
za demokratsko preoblikovanje Jugoslavije preko izbora za ustavotvornu skuptinu postaje apsurdno, a ne samo paradoksalno, onda kada nje vie nema. Podmetanje paualne jugonostalgije i onima koji su uporno kritikovali stari reim,
nadajui se njegovom preoblikovanju, vie je nego obina glupost i podlost.
Drei da, u naelu, uvek postoji alternativa datom stanju stvari kao razumljiva
ljudska potreba spreman sam da podrim svaku kritiku misao i emancipatorsku
delatnost koje se opiru doktrini o slepoj nunosti istorijskih zbivanja. Grejalo me je
108

NEBOJA POPOV

kada su u postjugoslovenskoj realnosti zaiskrile izvesne tenje k slobodi i demokratiji. S izvesnim simpatijama, mada suzdrano, sluao sam, pre desetak godina,
i matanja nekih disidenata iz Hrvatske da se novi horizonti slobode obelee i u
Koruli, u koju bismo i mi stari pompezno doplovili brodom s odgovarajuim
zvaninicima. Samo nam je jo to falilo!
Danas, dve decenije posla kraha realnog socijalizma i krvavog potonua Jugoslavije, i usred duboke krize koja potresa savremeni kapitalizam, opet se otvara debata
o alternativi. To nas naprosto mami da se prisetimo ranijih debata i razliitih praktikih nastojanja, uz rizik da i svoja iskustva ponudimo kao uzor. Osim gordosti
preivelih veterana davnih bitaka koji ne priznaju poraz, u tome ne vidim neku
korist. Vredne panje mogu biti samo alternative koji proistiu iz potreba dananjih subjekata, novih aktera. Oni mogu biti delotvorniji ukoliko nisu puke tabule
rase, ukoliko poznaju razliita iskustva, u koja spada i ono jugoslovensko. U uslovima modernih komunikacija ona su svakome pri ruci, i ne izvinjavaju one koji nisu
informisani.

109

KRITIKA FILOZOFIJA U PERIODU POSTSOCIJALISTIKE TRANZICIJE

ZAGORKA GOLUBOVI

KRITIKA FILOZOFIJA U
PERIODU POSTSOCIJALISTIKE
TRANZICIJE

UVOD
Fundamentalni atribut filozofije kao misaonog procesa podrazumeva vii nivo
saznanja (pogleda na svet) od utvrivanja i opisa pojavnih injenica i datog korpusa saznanja, budui da ne postoje injenice kao prosti fakti nepromenljivog
saznajnog procesa i datih delatnih praksi, nego se tumae na osnovu umnog rasuivanja povezivanjem tokova delatnih i saznajnih procesa. Saznajni proces koji se
odvija prema jednom utvrenom i nepromenljivom ablonu proizvodi zatvoreno
miljenje koje stvara ideoloke sisteme i spreava produktivnu analizu razvoja misaonog procesa, kojim se otkrivaju nove mogunosti i saznanja i delotvorne prakse. Polovinom 20. i poetkom 21. veka i dalje dominiraju sukobi i smene razliitih
ideolokih sistema, sa sve vie naglaenim odricanjem kritikog miljenja, te time i
filozofije kao saznajnog procesa. Ali delatna praksa postmodernog drutva namee
sve ubedljivije uvianje da je takva populistika/nemisaona orijentacija proizvela
najveu globalnu krizu, koja preti da dovede i do apokaliptikih rezultata. Pobune masa izmeu ostalih i u najbogatijoj i najmonijoj zemlji kontinenta SAD-u
obnavljaju potrebu za kritikim promiljanjem pitanja zato dolazi do involutivnih
procesa u savremenoj istoriji i na osnovu toga stvaraju se nove strategije i traga za
otkrivanjem alternativa i realnom socijalizmu i vulgarnom kapitalizmu.

110

ZAGORKA GOLUBOVI

ZNAAJ KRITIKOG FILOZOFSKOG MILJENJA U

MODERNOM DOBU
utanje povredjuje kao i re
(Ginter Grass)
Prva je borba za slobodu a druga borba za vlast
(Adam Mihnik)
Sintagma Istorija je uiteljica ivota poznata je na svim jezicima, ali se najee
ne zna ta je originalno znaenje pojma istorije. Po izvesnom autoru istorija na
starogrkom znai pitanje.1 Koje se, dakle, fundamentalno pitanje o smislu istorijskog razvoja postavlja danas u 21. veku i na koji nain moemo doi do smisaonih odgovora? Moda Raymond Aron sugerie odgovor2, kada istie da postoji
recipronost izmeu saznanja i delanja kao imanentnih procesa u egzistenciji istorijskog oveka; te stoga, da je u drutvenim naukama bitno pravo na kritiku i odsustvo ogranienja u istraivanju. Iz toga se pretpostavlja da u tumaenju dogaaja
koje ispituje naunik mora da ukljui vrednosne sudove, jer uzalud se preporuuje objektivnost, ako se pod tim podrazumeva ravnodunost prema vrednostima,
kada je re o ljudima. Na taj nain Aron objanjava zato despotske vladavine ne
mogu da ne sumnjaju u drutvene nauke ako one idu do kraja svoje misije.3 U tom
kontekstu Aron upozorava na dve vrste ideologije: jedne se orijentiu na vrednosti i
budunost, druge na saznanje/znanje i sadanjost.4 A to pobija teoriju vrednosnoneutralne nauke.
Jedan od najoptijih sudova takozvane postmoderne filozofije glasi: sve vrednosti
su relativne, pa stoga narativ/diskurs (male prie) propagira value-free science.
Iz toga, dalje, proizlazi da svaka istina moe biti apsolutizovana, ako je u slubi
postuliranog filozofskog principa, ili, kao to kae Mihnik, apsolutni princip postalo je nemanje principa5, suprotno iskustvu koje nas ui o postojanju mnotva
puteva do istine, pa je stoga pluralizam otvorenost u traganju za istinom. Dodajmo tome, traganje koje se ne zavrava u jednoj taki, nego je neprestana dinamika
borbe: saznajne i delatne u cilju produbljivanja istine i boljeg razumevanja svetova
u kojima ivimo.
1

Po Johanan, Tom: O istoriji ili ponavljanju zablude, u: Danas, Beograd, 8-9. septembar 2007.

2 U predgovoru za Weberovu knjigu Duhovni rad kao poziv (Izdavaka knjiarnica Zorana Stojanovia,
Sremski Karlovci 1998, str. 8 i 11).
3

Aron 1998, str. 32.

Isto, str. 50.

Mihnik, Adam: u: Danas, Beograd, 7. april 2008.

111

KRITIKA FILOZOFIJA U PERIODU POSTSOCIJALISTIKE TRANZICIJE

Time kritiko miljenje (u modernom reniku svedeno na dekonstrukciju) polazi

od potrebe za stalnim preispitivanjem toka i sadraja saznanja kao aspekta racionalnog otvorenog, nedogmatskog i neideolokog miljenja. U tom duhu pie Boris Buden: Opte mesto posmodernog diskursa jeste uvena pria o mnotvu naracija, odnosno o tobonjem odsustvu velike istorijske naracije.6
Kritika je, pak, centralna kategorija slobode budui da pretpostavlja sposobnost
linosti/grupe da misli na svoj nain i da podvrgava upitanosti i miljenja drugih
i svoje sopstveno. Misliti kritiki znai razbijati okove status quo jednog za uvek
datog stanja stvari i kriti nove puteve na tragu otkrivenih mogunosti kao alternativa. U stvari, ovek postaje bie svoje vrste razvijanjem sposobnosti da razlikuje vredno od nevrednog, da stvarnost osmiljava pomou vrednosti-projekcija,
vrednosti-ideala, vrednosti-mogunosti, pie Miladin ivoti.7
Pierre Bourdieu je najpregnantnije pobio zasnovanost vrednosno-neutralne nauke takozvanog nezainteresovanog posmatraa u drutvenom svetu gde se vodi
neprestana borba u domenu odnosa moi... odnosno borba za dominaciju... to se
ne moe istraivati bez moralne osude.8
Zato danas kritika teorija doivljava utanje objanjava Miguel Abensour u Politique et Societ9, kada pie: Kritika teorija pati od preutkivanja kada se odnosi
na slobodu, poreklo tog utanja nalazi se u meanju dominacije i emancipacije, situiranjem poretka na stranu dominacije, eliminiui ugao emancupacije i slobode.
Moe se rei da su i Foucault i Deleuze smatrali utilitarizam kao izgovor za ideologiju kao motor za industriju nauke, a ne kao slobodnu misao.10 Zato su, po
miljenju mnogih autora, Charles Dickens i Karl Marx ponovo u modi, vraanjem na potisnute i zaboravljene moralne vrednosti, deklarisane jo 1789. i ponovo
naglaene kod Thomasa Jeffersona kao neotuivo pravo, a u skoranje vreme kod
Helmuta Schmidta koji je govorio o etici svesti i savesti.
Kada su politika i drutvene nauke skliznule ispod vrednosnog ivotnog obrasca, promovisan je tehnoloki navodno neutralni obrazac, kao da su tehniki
izumi sami sebi svrha i da ne izazivaju i negativne efekte i zastraujue posledice
6 Buden, Boris: Postjugoslovensko stanje kritike institucija, u: Beton [Specijalni prilog Danasa], Beograd, br. 42, utorak, 1. april 2008.
7

ivoti, Miladin: ovek i vrednosti, Prosveta, Beograd 1969, str.7, 12 i 13.

Bourdieu, Pierre: Questions de sociologie, Les Editions de Minuit, Paris 1984.

9 Predavanje odrano u Francuskom kulturnom klubu na temu Philosophie politique critique et mancipation, 2003.
10 Prema abri, N.: Tehnologija kao ideologija, u: Danas, Beograd, 23. jul 2008, str. III.

112

ZAGORKA GOLUBOVI

po fiziki i duhovni ivot oveanstva. Na lanu neutralnost tehnologije argumentovano je ukazao Cornelius Castoriadis u kritici neoliberalizma kao glavnom
vinovniku krize od 2008. godine, zamerajui i Marxu to je smatrao da je razvoj
tehnike motor istorije kojem se pripisuje autonomna uloga i to nije kritikovao
kapitalistiku tehniku, nego samo njene mehanike aspekte u upotrebi.11
Sve je vea saglasnost meu naunicima danas da treba menjati postojei dominantni obrazac, koji upravlja ivotne aktivnosti u pravcu involucije i satiranja dosadanjih materijalnih i duhovnih dostignua, proizvodei ne samo siromatvo
i izvan sfere takozvanog Treeg sveta, nego i zamagljujui mogue perspektive i
otvaranje novih alternativa za moderne razvijene zemlje u smislu humanijeg ivotnog obrasca.
POSLEDICE ODBACIVANJA KRITIKOG
FILOZOFSKOG MILJENJA
Primetni nedostatak kritikog pristupa (koji ne znai puko negiranje postmoderne formule svetskog razvoja, nego stvaranje novih obrazaca istorijskog razvoja koji
otvaraju nove ivotne perspektive) dovodi do sve veeg uspona konzervativnih i
neprogresivnih teorija (to se obino oznaava kao politika desnice, iako nije re
samo o politikom obrascu nego o neprogresivnom poimanju sveukupnih praksi
ljudskog ivota u novom milenijumu). Uspon nove desnice temelji se upravo na
odbacivanju kritikog vrednosnog rasuivanja o tome: kuda ide ovaj novi svet
podseajui se da odgovor potraimo ve u Orwellovoj knjizi 1984., u kojoj se
pisac potvrdio kao genijalni vizionar, to vai i za Huxleyev Vrli novi svet.
Razliku koja nastaje u misaonoj orijentaciji Raymond Aron objanjava u smislu
kraja ideologija podstaknutih ciljem da se zavri sa metafizikom i oivi pozitivizam iz 19. veka. No, on upozorava da postoji vie oblika ideologije: jedne su orijentisane prema vrednostima budunosti, a druge prema saznavanju sadanjosti.12
A Peter Sloterdijk pie o razvodu izmeu nauke i miljenja, koji dovodi do oblika
relativizma i proizvodi idol scientizma.13 U istom duhu pie i Richard Rorty kada
objanjava da je termin razum povezan sa pojmom istine kao korespondencije sa
saznanjem koje otkriva sutinu moralnosti koja se ispoljava kao odreeni princip.14
11 Castoriadis, Cornelius: Institution imaginaire de la societ, Editions du Seuil, Paris 1975, str. 97.
12 Aron, Raymond: Dimensions de la concience historique [1964], u: Roman, Jol (ur): Chronique des
Ides Contemporaines, Bral, Rosny, Rome 2000, str. 50.
13 Sloterdijk, Peter: Critique de la raison cynique [1983], u: Roman 2000, str. 127.
14 Rorty, Richard: Consequences du pragmatism [1993], u: Roman 2000, str. 134.

113

KRITIKA FILOZOFIJA U PERIODU POSTSOCIJALISTIKE TRANZICIJE

Zato je neophodno negovati i razvijati kriktiko miljenje? Na emu Kant zasniva

tvrdnju da nae doba jeste zapravo doba kritike kojoj se sve mora podvri? Moda
najkrai odgovor prua Mills uvoenjem pojma socioloke imaginacije, koji objanjava kako se dogaaju drutvene promene.15 Jer, promene se ostvaruju otkrivanjem alternativa postojeem (pojmovnom korpusu ili drutvenom habitusu), izbegavajui fetiizam strunosti i tehnike.16
Kritiko miljenje zahteva preispitivanje venih istina ono je antidogmatsko i
prevazilaenje tehnikog i formalizovanog uma (u smislu Derridinog pojma dekonstrukcije). Sutinski karakter kritikog misaonog procesa jeste da dovodi u
sumnju zatvorenost miljenja, nepromenjivost postuliranih istina (koje su uvek plod
bilo intelektualne, bilo drutveno-politike /ne/moi). Zato se sa kritikim miljenjem kao subverzivnim obraunava silom a ne argumentima. Uprkos tome, Millsova poruka intelektualcima glasi: Ne odbacuj svoju moralnu i politiku autonomiju;
ne prihvataj birokratski etos; pretvaraj pojedinane tekoe u javna pitanja.17 Slino
misli i Marcuse, kada posredstvom kritikog miljenja povezuje nadu i saznavanje
realnih mogunosti, to upuuje na borbu za drutvene promene.18
Kritiko miljenje pretpostavlja, dakle, odgovornost nezavisnog intelektualca/subjekta koji se umno angauje u cilju neophodnih drutvenih promena da bi se
menjao svet kao pogodnije mesto za ivot ljudi kao ravnopravnih i slobodnih graana. Suprotno intelektualcu-najamniku, koji produkuje zahtevano, jednom za
uvek postulirano miljenje u slubi interesa vladajuih politikih sistema. Lyotard s
pravom postavlja pitanje: Da li je projekat autonomije oveka iluzija, s obzirom na
tezu o kraju velikih pria o emancipaciji?19 Ve je Hegel postavio jedan od temelja
dinamike kritikog miljenja pojmom aufheben kao centralne matrice filozofskog
naina miljenja, kojim se dolazi do novog/vieg poimanja u misaonom procesu.
Kritiko miljenje uz odgovarajuu angaovanu delatnost omoguuje ostvarenje
moralnih principa i podstie nadu da se moe ostvariti bolja budunost i humaniji
uslovi za opstanak oveanstva.
Laiko je shvatanje kritike kao prostog negiranja nekog procesa miljenja, da bi se
potvrdilo suprotno miljenje ili postulirala neka apsolutna (nedodirljiva) istina.
15 Mills, C.Wright: Sociological Imagination, Pinguin Books, 1959.
16 Mills 1959, str. 11.
17 Isto, str. 247-249.
18 Marcuse, Herbert: Counter Revolution and Revolt, Beacon Press, Boston 1972, str. 133.
19 Lyotard, Jean-Franois: La condition postmodedrne [1979], u: Roman 2000, str. 273.

114

ZAGORKA GOLUBOVI

Filozofija, meutim, ne priznaje postojanje apsolutnih i neupitnih istina. Ali kritiko preispitivanje izvesnog miljenja ne potvruje tezu o apsolutnoj relativnosti svih
principa i vrednosti u smislu nihilizma shvaenog kao potpunog odricanja da se
utvrdi ta je istinito, lepo ili pravino. Nihilizam je kao protivstav verovanju u vene i nepomuene istine i vrednosti znaajan pristup u filozofiji kao sumnja koja
dovodi u pitanje granice misaonog procesa. Ali se pogreno interpretira kao poricanje svih univerzalnih principa i vrednosti, kao prihvatanje puteva bez pravca,
koji vode ili venom lutanju u neprozirnoj magli ili provociraju eshatoloku tezu o
kraju istorije.
Antropoloka priroda ljudskog ivota sastoji se u tome da se ovek - mukarci i
ene ue dok ive i prenose svoja iskustva novim generacijama, obogaujui svoja
saznanja i otvarajui nove neprokrene puteve egzistencije. To se postie pomou
umnog-kritikog rasuivanja o datoj stvarnosti koja je vieznana, kao i potvrivanjem izvesnih univerzalnih vrednosti koje se mogu razliito izraavati, ali sadre
sutinu izvesne principijelne poruke u ljudskom stvaranju kulture kao druge prirode oveka. Sledee univerzalne vrednosti antropolozi su potvrdili u svim kulturama: iveti aktivno nasuprot destrukciji, pravo na slobodu oblika stvaralatva,
solidarnost sa drugim ljudima, potovanje javnog dobra, potovanje svojevrsnosti
pojedinca (u takozvanim primitivnim drutvima na osnovu toga se sticao ugled),
nasuprot konformistikoj bezlinosti i podanikom mentalitetu (mada se takva
orijentacija lake prihvata).
KRITIKO MILJENJE U ERI GLOBALIZACIJE
U eri globalizacije tvrdog kapitalizma, koji ponitava fundamentalne ljudske
vrednosti u ime trine profitabilne ekonomije najbogatijih zemalja i pojedinaca,
snano se aktualizuje potreba za upotrebom uma kao kritikog saznavanja i razumevanja situacija koje su pojaale destruktivne sile u 21. veku. Dok se postmoderno drutvo shvata kao olienje slobodnog samoreguliueg trita i hiperpotroakog drutva kao novovekovnog izvora sree, najugledniji naunici i filozofi u
svetu se slau da je takav zaokret prouzrokovao najozbiljniju svetsku krizu, kojom
je obeleen poetak 21. veka.
Odbacivanje kritikog miljenja i podsticanje konformizma u ruskom jeziku:
jednonaala proizilaze iz samog projekta globalnog poretka, koji ne poiva
na emancipatorskoj paradigmi shvatanja istorije i ne slui kritikom preispitivanju ideologija 20. veka, pre svega njihove autoritarne/totalitarne matrice, kako u
okviru stare levice, tako i desnice. Ali guenje kritikog miljenja ima za cilj i
da se sprei nezadovoljstvo usled sve veih socijalnih razlika i enormnog porasta
115

KRITIKA FILOZOFIJA U PERIODU POSTSOCIJALISTIKE TRANZICIJE

siromatva u svetu, ne samo u najmanje razvijenim zemljama.20 Time se moe takoe objasniti trijumf antiemancipatorskih teorija, koje olakavaju uspostavljanje
neokolonijalnih odnosa u svetu i zatiranje borbe za osloboenje.
Inspiraciju za oivljavanje kritikog naina miljenja na liniji marksizma predstavlja i danas misaona i praktina delatnost snane linosti Rose Luxemburg, koja
je u svom glavnom delu Reforma ili revolucija21 istakla znaaj reformi, budui
da je shvatila da radikalna promena tada postojeeg drutvenog sistema ne moe
poeti revolucijom kao unapred zacrtanim krajnjim ciljem, bez socijalnih reformi koje predstavljaju permanentno nadahnue za revolucionarne promene bez
kojih se ne mogu pouzdano odrediti poeljni ciljevi, s obzirom da revolucija koja
je shvaena eshatoloki dovodi do zaustavljanja istorijskog razvoja, proglaavajui
kraj istorije.22 Dela Rose Luxemburg su naroito aktuelna danas, u epohi snanih previranja bez jasne koncepcije alternativa. Ipak, postsocijalistike revolucije i
revolucionarne pobune u istonom delu sveta, kao i izvreni prevrat u Srbiji 2000.
godine, nisu se uili na iskustvu i porukama ove mudre i hrabre filozofkinje, ija
su se predvianja o neizbenom neuspehu revolucija bez reformi svuda potvrdila i
obesnaila tenje za dubljim revolucionarnim promenama.
U bivoj Jugoslaviji je na tragu emancipatorske teorije osloboenja Rose Luxemburg, a pod Marxovim geslom kritike svega postojeeg, stvorena Korulanska
ljetna kola u kojoj su se vodile angaovane strune/filozofske debate u duhu prosvetiteljske paradigme o najznaajnim problemima drutva sredinom 20. veka uz
prisustvo uglednih filozofa, sociologa i antropologa Evrope i Amerike.
Geslo Korulanske ljetne kole bilo je inspirisano duhom prosvetiteljstva: kritika
svega postojeeg predstavljala je novu paradigmu u razumevanju i objanjenu sveta
dolazeeg 20. veka nasuprot dogmatskoj interpretaciji marksizma i nekritikim
postulatima pragmatizma i totalitarizma, koji su, s jedne strane, promovisali jednodimenzionalno poimanje sveta (u duhu materijalizovanog poimanja stvarnosti)
i, sa druge strane, poricali univerzalnu vrednosnu matricu ljudskog postojanja kao
stalne tenje za slobodom.
Matrica na kojoj se razvijao kritiki dijalog sa antiemancipatorskim filozofskim
i drutvenim teorijama na Korulanskoij ljetnoj koli predstavljala je podlogu za
20 U dopisu novinara Politike iz SAD pie da jedan od est Amerikanaca danas ivi u bedi, a to je preko
46 miliona stanovnika jedne od najbogatijih drava (objavljeno 8.10.2011.).
21 Luxemburg, Rosa: Socijalna reforma ili revolucija, u: Luxemburg, Rosa: Izabrani spisi, Naprijed, Zagreb
1974.
22 Luxemburg 1974, str. 27.

116

ZAGORKA GOLUBOVI

renesansu nade da je bolja budunost mogua. I da se za humaniji svet treba boriti

upravo kritikom, kako kapitalizma tako i realnog socijalizma iji je zajedniki
cilj bio neprikosnovena odbrana postojeeg.
Duh filozofije osloboenja Roze Luxemburg implicitno je odreivao program i
sadraje Korulanskih zasedanja i strasnih i angaovanih debata o najznaajnijim
problemima drutva sredinom 20. veka. To se ogledalo u primeni obrasca kritikog
razmiljanja u cilju ostvarenja emancipacije oveka kao slobodne linosti i drutva
zasnovanog na prosvetiteljskoj paradigmi.
Desetogodinja borba koja je voena u bivoj Jugoslaviji za pravo na slobodno i
kritiko miljenje imala je odjeka u svetu i jugoslovenski filozofi i sociolozi bili su
esto pozivani na meunarodne kongrese i kao gostujui profesori. Moe se takoe
rei da je biva Jugoslavija bila centralno mesto okupljanja filozofa i sociologa iz
Istone Evrope, gde su imali prilike da slobodno izraze svoja stanovita, to im nije
bilo dozvoljeno u njihovim zemljama. Rado su dolazile i kolege iz Sovjetskog Saveza, ali smo se ponekad suoavali sa koliko smenim toliko i traginim dogaajima,
da ujemo razliite verzije njihovih izlaganja: jednom iskrena autentina stajalita
na Koruli, a druga oficijelna dogmatska u Beogradu. Korulanska ljetna kola bila je, dakle, oaza slobode za sve umne slobodnomislee ljude kojima je, inae,
sloboda ne samo bila uskraena nego i opasno kanjiva.23
Da li je i za jugoslovenske intelektualce Korulanska ljetna kola bila bekstvo i
privremeno pribeite od nametnutog konformizma i dogmatskog marksizma u
njihovom profesionalnom radu u svakodnevnom ivotu? Bilo je i takvih pojedinaca, koji su svoju pravu prirodu ispoljili u vreme bujanja nacionalizma kao najtvri promoteri nacionalistike ideologije. Ali su to bili pojedinci koji nisu remetili
emancipatorski karakter kole, budui da je kola bila otvorena za razliita miljenja ukoliko se ne ispoljavaju agresivno.
Jugoslovenski intelektualci, koji su se okupljali na Koruli i slobodno saoptavali svoja razmiljanja i rezultate svojih istraivanja, nisu imali iluziju da su osvojili
potpunu slobodu bez rizika, jer su bili svesni injenice da je jugoslovensko drutvo bilo kontroverzno i da nee moi dugo tolerisati institucije (Korulansku ljetnu
kolu i asopis Praxis) koje neguju i podstiu (na) kritiko miljenje, jer je po prirodi autoritarne vlasti ono apriori subverzivno.

23 Priali su mi kolege iz Poljske da je, ako bi policija prilikom pretresa njihovih stanova pronala neki
primerak asopisa Praxis, to bio dovoljan razlog da budu osueni i odlee na robiji izvesno vreme. Zato su
neki bivu Jugoslaviju doivljavali nerealno, ne shvatajui kontradikcije tadanjeg jugoslovenskog drutva.

117

KRITIKA FILOZOFIJA U PERIODU POSTSOCIJALISTIKE TRANZICIJE

Nije lako odgovoriti na pitanje: zato je jedan tako snaan intelektualni polet na
prelasku vekova splasnuo. Mislim da u velikoj meri odgovor treba traiti u okolnostima pod kojima se raspala biva Jugoslavija. Intelektualna/kulturna solidarnost,
koja je podsticala i ohrabrivala kritiko filozofsko miljenje i u uslovima umerenog totalitarizma, dovedena je u pitanje kada se miljenje pomerilo od ideolokih problema (u smislu kritike ideoloke rigidnosti u autoritarnom drutvu) ka
problemu nacionalnog suvereniteta i ponovnog oivotvorenja nacionalnih drava
to je u dotadanjoj multinacionalnoj dravi dovelo do sukoba i meuetnikih
ratova. Reim Slobodana Miloevia pobedio je na toj osnovi, a to se dogodilo i u
svim drugim republikama bive Jugoslavije; u takvim uslovima brzo se topi meuintelektualna solidarnost i slabi mo kritikog rasuivanja, jer u nastalom haosu
prevagu dobija razum u smislu racionalnog delanja za ouvanje nacionalnog suvereniteta nad umom koji bi kritikim rasuivanjem o nastaloj nepovoljnoj situaciji
tragao za najboljim reenjima za ostvarenje novog zajednitva. U plimi nacionalizma koji se kao plamen razbuktao, samo je mali broj graana sauvao snagu za intelektualno kritiko rezonovanje, stvarajui malobrojne grupe koje su pokuavale
da pronau razuman put za razreenje ozbiljne krize i izbegavanje ratnih sukoba
na primer, u Srbiji su, izmeu ostalih, stvoreni Beogradski krug, Centar za antiratnu akciju, udruenja studenata u borbi protiv irenja nacionalne mrnje, antinacionalistika i antiratna partija Graanski savez). Meutim, u svim republikama bive
Jugoslavije preovladale su nacionalistike partije koje su stvarale i uvrivale svoje
nacije-drave po cenu krvavih meusobnih sukoba i ogromnih ljudskih rtava.
Krajem 80-ih i poetkom 90-ih godina inilo se da je duhovni polet iz 60/70-ih
godina bio potpuno uniten. Ipak, u Srbiji je, uz obnovu rigidnog autoritarnog, u
stvari despotskog reima Slobodana Miloevia kao reakcija dolo i do obnove kritike filozofije, koja je posredno uticala i na nove oblike aktivizma i otpora najpoznatiji i veoma masovan bio je Otpor predstavljen pesnicom kao simbolom,
koji je budio uspavane svesti i savesti i znatno doprineo ruenju reima Slobodana
Miloevia.
Meutim, uspostavljeni savez izmeu opozicionih partija nije stvorio jedinstvenu
platformu i usaglaenu strategiju, ne samo za ruenje Miloevievog reima, nego
i za pouzdaniju perspektivu preokreta, odnosno projekta za stvaranje uslova i institucija novog demokratskog drutva. DOS je bio idejno heterogena institucija
vlasti koja nije mogla da obezbedi kontinuitet zapoetih promena na usaglaenim
ciljevima u pravcu demokratske tranzicije. Mnoge neophodne mere su izostale ili
su i opstruirane (lustracija politikih kadrova iz Miloevievog reima, odluno
utvrivanje i kanjavanje ratnih zloinaca, osposobljavanje lokalnih samouprava

118

ZAGORKA GOLUBOVI

za aktivnije uee u reavanju ogromnih problema ratom unazaene i osiromaene zemlje i slino). Graani su tada naivno shvatili da su oni odradili svoj posao (5.
oktobra) i da je na potezu novonaimenovana vlada, u ijim redovima je bilo mnogo
onih osoba koje su imale sasvim suprotne a ne emancipatorske ciljeve. Ipak, graani su strpljivo podnosili trzavice i nesuglasice u vladajuim institucijama, opravdavajui ih, ali i sebe, izjavom ne moe se sve promeniti preko noi. Neki ranije
istaknuti aktivisti uli su u institucije vlasti, ali se veina prepustila voenju iako
su postajali sve nezadovoljniji politikom situacijom u postmiloevievskom periodu. Nezadovoljstvo je proizvodilo apatiju koja je naroito pojaana posle ubistva prvog demokratskog premijera Zorana inia, kada je izgubljena nada da se nekim
novim pokretom Srbija moe spasiti od involutivne tranzicije (ili kako su to govorili ispitivani graani: od kretanja nizbrdo). I intelektualci su tada zakazali: veliki
broj njih se prikljuio institucijama vlasti, drugi su se zakopali u svoje strune institucije, a na fakultetima je prihvaena postrmoderna ideologija oiena od filozofskih postulata i odbojna prema svim pokretima emancipatorske provinijencije.
Vratio se ogoljeni pragmatizam u savezu sa potroakim hedonizmom, sa promovisanjem korisnosti kao jedinog univerzalnog principa. Nije se pojavio ni jedan
lider koji bi ustalasao mlade graane da se iznova pokrenu u osvajanju svoga prava
na demokratiju i bolji ivot, mladi su se sve vie oseali otuenim u tako shvaenoj
demokratskoj tranziciji i nisu nalazili snage da se sami pokrenu.24
POSTSOCIJALISTIKA TRANZICIJA POD GESLOM
OD SOCIJALIZMA KA KAPITALIZMU
Ovako opteprihvaena koncepcija tranzicije u 2000. godini sama po sebi govori
o potpunom odsustvu kritikog promiljanja i biveg realnog socijalizma, i postmodernog kapitalizma, iskljuivi svaku mogunost otkrivanja alternativnih paradigmi na osnovu kojih bi se izgraivali novi drutveni sistemi i ostvarivali univerzalni emancipatorski ciljevi. Osporivi legitimitet filozofskom nainu miljenja,
koje se manje/vie tretira kao metafiziko, novi filozofi promoviu diskurs/
naraciju kao misaoni proces bez rasuivanja, koji, navodno, omoguuje neposredan, neideoloki (i bez emancipatorskih iluzija) pristup arolikoj slici stvarnosti,
spreavajui ideoloke, pa i politike sukobe, jer ne pretenduje na univerzalnost i
dominaciju.
24 Istraivanja (kvalitativnom analizom, putem intervjua u desetinama gradova Srbije) u okviru projekta
Politika i svakodnevni ivot u etiri ciklusa: 2001, 2003, 2006 i 2010. pokazala su kako je sa rastuim nezadovoljstvom graana rasla i neverica da se moe neto promeniti na bolje, ime su pravdali svoju potpunu
pasivnost. A nerazvijenost sposobnosti za kritiko razmiljanje je produbljivalo oseanje beznaa.

119

KRITIKA FILOZOFIJA U PERIODU POSTSOCIJALISTIKE TRANZICIJE

Pretpostavka da se slobodnom personalnom naracijom moe odgovoriti na pitanje:

kuda ide danas moderni svet jeste, u stvari, bekstvo od sve kompleksnijih i kontroverznijih odnosa koje namee proces globalizacije kao nova vrsta dominacije,
zasnovane na mainstream ideologiji neoliberalizma, snano suprotstavljenoj humanizmu i oslobodilakim ciljevima oveanstva. U takvoj orijentaciji, oni koji sebe
i dalje nazivaju filozofima objavljuju da je vreme kritikog miljenja prolo i da se
treba prepustiti spontanosti malih pria, koje nas oslobaaju od velikih ideja i
utopija. Njih, naravno, ne zanima ta se moe desiti sa oveanstvom kada prestanu da upotrebljavaju rasudnu mo u eri koja je puna ozbiljnih pretnji, ne samo u
odnosu na tokove miljenja, nego i na kontinuitet ljudskog naina postojanja. Ideali
su proskribovani kao nepotrebni luksuz, budui da su ivotni ciljevi smeteni u
svakodnevicu u trci za potronjom u kojoj se ostvaruje srea oveka potroakog
drutva (Zygmunt Bauman).
ZAKLJUAK
Ipak, ini se, letargija nije potpuno zauzela celokupni prostor civilnog drutva u
2000. godini, iako su brojne nevladine organizacije, nastale 90-ih godina, izgubile
emancipatorske sadraje i nastavile da egzistiraju vrei ad hoc istraivanja, koja
nemaju gotovo nikakvog uticaja na buenje graanske svesti i aktivizma. Jer, mogu
se uoiti na kraju 2010. godine grupe mladih intelektualaca, naroito na univerzitetima u Hrvatskoj, koji se samoorganizuju i na svojim tribinama promiljaju i na
kritiki nain raspravljaju o bitnim pitanjima filozofije danas, osveavajui seanje
na tradiciju Korulanske ljetnje kole i Praxis-grupe. U Srbiji je uoljivije buenje radnikog otpora, izazvano krenjem osnovnih radnikih prava (propadanjem
privrede usled loe izvedene privatizacije, rastuom nezaposlenou i porastom
siromatva i velikog socijalnog raslojavanja). Na univerzitetima u Beogradu mnogo
due je vladao mir i potpuna pasivizacija, ak je i afera Indeks otkrivanje masovne korupcije u obrazovanju, naroito na Kragujevakom univerzitetu i Pravnom fakultetu u Beogradu prola bez reagovanja studenata.
Kritika misaona i praktina aktivnost u sklopu nevladinih organizacija kontinuirano se razvija u grupi ene u crnom, koja ne samo to sve vie mobilie (i
omasovljuje) zainteresovane ene i mukarce, i mlade i starije, za kritiko razmatranje teorijskih i praktinih problema, nego ih i praktino angauje i razvija graansku samosvest o potrebi da reavaju probleme kao slobodne linosti sa
oseanjem odgovornosti. Ova organizacija ima veoma razvijenu meunarodnu komunikaciju i uspeno koristi iskustva drugih slinih grupa u svetu.

120

ZAGORKA GOLUBOVI

Na inicijativu hrvatskih univerziteta u zajednici sa bivim praksisovcima iz Srbije

i uz podrku Fondacije Rosa Luxemburg izvrena je priprema i osmiljeno okupljanje u znaku seanja na Korulansku ljetnju kolu, u oktobru 2011. na Koruli.
Zahvaljujui mladim veoma zainteresovanim uesnicima, to nije bilo samo podseanje na procvat kritike filozofije sedamdesetih godina prolog veka, nego i duboko poniranje u probleme novog milenijuma i promiljanje mogunosti alternativa
sadanjem globalnom poretku koji obnavlja principe i prakse dominacije i sile uz
pomo atrofije duhovnosti/kulture i osnovnih civilizacijskih vrednosti, pretvorivi moderno drutvo u ogromnu bezlinu mainu. Petodnevni naporni rad nismo
oseali ni mi stariji, jer je u atmosferi zasedanja vladao takav polet, da smo svi bili
moda i previe, ili prerano, uvereni da se raa novi duh preispitujue filozofije,
koja e biti u stanju da se odupre poasti vulgarnog hiperpotroakog drutva.
Nadajmo se da e i entuzijazam rukovodilaca Fondacije Rosa Luxemburg, pomoi
da se poetni impulsi obnove filozofske kritike misli proire i dalje razvijaju, kao
omage jednoj od najinspirativnijih boraca za slobodu misli i kritiko rasuivanje u
duhu prosvetiteljstva i emancipacije.

121

KRITIKA FILOZOFIJA U PERIODU POSTSOCIJALISTIKE TRANZICIJE

LITERATURA
Adorno, Theodor: The actuality of philosophy,
u: Telos, br. 31, 1977.
Alblaster, A.: The Rise and Decline of Western
Liberalism, Blackwell, Oxford 1987.
Aron, Raymond: Dimensions de la concience
historique [1964], in Roman, Jol (ed): Chronique des Ides Contemporaines, Editions
Bral, Rosny, Rome 2000.
Aron, Raymond: Predgovor u Weber, Max:
Duhovni rad kao poziv, Izdavaka knjiarnica
Zorana Stojanovia, Sremski Karlovci 1998.
Bauman, Zygmunt: Postmodernity and its Discontents, Polity Press, London 1997.
Bauman, Zygmunt: Life on Fragments, Essays in Postmodern Morality, Basil Blackwell,
Oxford 1998.
Bauman, Zygmunt: Wasted Lives, Modernity
and its Outcasts, Polity Press, Cambridge 2004.
Bauman, Zygmunt: Fluidni strah, Mediteran
Publishing, Novi Sad 2010.
Bernstein, Richard J.: Odgovornost filozofa,
Beogradski krug, Beograd 2000.
Bloch, Ernst: Duh utopije, BIGZ, Beograd
1982.
Bottomore, Thomas: Sociology as Social Criticism, Allen & Unwin, London 1975.
Bourdieu, Pierre: Nacrt za jednu teoriju prakse,
Zavod za izdavanje udbenika, Beograd 1999.
Bourdieu, Pierre: Questions de sociologie, Les
Editions de Minuit, Paris 1984.
Bourdieu, Pierre: Signalna svetla. Prilozi za
otpor neoliberalnoj invaziji, Zvod za izdavanje
udbenika, Beograd 1999.
Brouckner, Pascal: Misre de la prosprit,
Grasset & Fasquelle, 2002.

Buden, Boris: Postjugoslovensko stanje kritike

institucija, u: Beton [Specijalni prilog Danasa], Beograd, br. 42, utorak, 1. april 2008, str.
Cassirer, E.: Mit o dravi, Nolit, Beograd 1972.
Castoriadis, Cornelius: Domaines de lhomme
Les carrefours du labyrinth, Editions du Seuil, Paris 1997-1986.
Castoriadis, Cornelius: Institution imaginaire
de la societ, Editions du Seuil, Paris 1975.
abri, N.: Tehnologija kao ideologija, u: Danas, Beograd, 23. jul 2008, str. III.
Chomsky, Noam: Svetski poredak stari i novi,
Studentski kulturni centar, Beograd 1996.
Chomsky, Noam: Profit iznad ljudi. Neoliberalizam i globalni poredak, Svetovi, Novi Sad
1999.
Chomsky, Noam: Nune iluzije: kontrola misli
u demokratskim drutvima, Svetovi, Novi Sad
2000.
Diltey, Wilhelm: Izgradnja istorijskog sveta u
duhovnim naukama, BIGZ, Beograd 1980.
Eco, Umberto: Kultura, informacija, komunikacija, Nolit, Beograd 1973.
Foulbreit, W.: Arogancija moi, Filip Vinji,
Beograd 2005.
Fromm, Erich: The Fear of Freedom, Routledge & Kegan Paul, London 1955.
Fromm, Erich: Marxs Concept of Man, Frederick Ungar Co., New York 1961.
Fromm, Erich: Zdravo drutvo, Rad, Beograd
1980.
Fukuyama, Francis: The End of History and
the Last Man, Penguin Books, 1992.
Gellner, Ernest.: Conditions of Liberty, Civil
Society and its Rivals, Penguin Books, 1996.

122

ZAGORKA GOLUBOVI

Giddens, Anthony: Beyond Left and Right, The

Future of Radical Politics, Polity Press, Cambridge 1994.
Giddens, Anthony: The Third Way and its Critics, Polity Press, Cambridge 1998.
Glass, J. & Staude, J.: Human Society, Todays
Challenge to Sociology, Goodyear Publisher
Co., California 1972.
Godelier, Maurice: Horison, trajets marxiste en
anthropologie, Fransois Maspero, Paris 1973.
Golubovi, Zagorka: Ja i Drugi, Republika,
Beograd 1999.
Golubovi, Zagorka: Izazovi demokratije u
savremenom svetu, Branievo, Poarevac 2003.
Golubovi, Zagorka et all: Politika i svakodnevni ivot, Filip Vinji, Beograd 2010.
Golubovi, Zagorka: Philosophical Principles
as a Foundation of the Concept of Globalization, u: Synthesis Philosophica, Zagreb, vol. 24,
br. 47, 2009.
Habermas, Jrgen: Filozofski diskurs moderne,
Globus, Zagreb 1988.
Hare, Richard Mervyn: Moralno miljenje.
Novi metodi i smisao, Zavod za izdavanje udbenika, Beograd 2005.
Held, David - McGrew, Anthony (ur): The
Global Transformation, Polity Press, London
2000.
Horkheimer, Max & Adorno, Theodor: Dijalektika prosvetiteljstva, Veselin Maslea,
Sarajevo 1974.
Huntington, Samuel: The Third Wave: Democratization in the Late Twentieth Century,
Oclahoma University of Oclahoma Press, Oclahoma 1991.
Jaki, Boidar: Balkanski paradoksi, Beogradski krug, Beograd 2000.
Kangrga, Milan: Etika. Osnovni problemi i
pravci, Golden marketing, Zagreb 2004.

Keane, John: Civil Society and the State, VERSO, London 1988.
Kolakowski, Leszek: Main Currents of Marxism, vol. I-III, Clarendon Press, Oxford 1978.
Langer, Susanne K.: Filozofija u novom kljuu,
Prosveta, Beograd 1967.
Lazi, Mladen: Pristup kritikoj analizi pojma
tranzicije, u: Lua, Niki, br. 1-2, 1995.
Lazi, Mladen: Promena i otpori, Filip Vinji, Beograd 2005.
Lefort, Claude: Izumevanje demokratije, Filip
Vinji, Beograd 2003.
Levin, Andrew: Liberal Democracy. A Critique
of its Theory, Columbia University Press, New
York 1981.
Lippset, Seymour Martin: Amerikanizacija
evropske levice, u: Republika, Beograd, godina XIII, br. 269, 16-30. septembar 2001.
Luttwack, Edvard: Turbocapitalism, Winners
and Losers in the Global Economy, Harper
Collins Publisher, 1999.
Luxemburg, Rosa: Izabrani spisi, Naprijed Ognjen Prica, Zagreb 1974.
Lyotard, Jean-Franois: La condition postmodedrne [1979], in Roman 2000.
Marcuse, Herbert: Counter Revolution and
Revolt, Beacon Press, Boston 1972.
Marcuse, Herbert: One-Dimensional Man,
Beacon Press, Boston 1966.
Marcuse, Herbert: Kraj utopije. Esej o osloboenju, Stvarnost, Zagreb 1972.
Miunovi, Dragoljub: Reforma ili restauracija,
Fond Centar za demokratiju, Beograd 2005.
Mihnik, Adam: u: Danas, Beograd, 7. april
2008.
Mills, C. Wright: Sociological Imagination,
Penguin Books, 1959.

123

KRITIKA FILOZOFIJA U PERIODU POSTSOCIJALISTIKE TRANZICIJE

Mills, C. Wright: The Marxists, Penguin Books,

1967.

Tadi, Ljubomir: Filozofija u svom vremenu,

Filip Vinji, Beograd 1998.

Mouffe, Chantal.: American Liberalism and

its Critics, u: Praxis International, vol. 8, no
2, 1988.

Taylor, Charles: Prizivanje graanskog drutva,

Beogradski krug, Beograd 2000.

Nizbet, Robert: Konzervativizam, San i Stvarnost, Podgorica 1999.

Taylor, Charles: Bolest modernog doba, igoja,

Beograd 2002.

Offe, Claus: Modernity and the State,

East,Weast, Polity Press, 1996.

Touraine, Alain: Nova paradigma. Za razumevanje savremenog drutva, Slubeni glasnik,

Beograd 2011.

Packard, Vance: Industrija svesti, Sedma sila,

Beograd 1967.

Vasilijevi, D.: Demokratija na stranputicama,

Beogradski krug, Beograd 1995.

Piaget, Jean: L pistemologie gntique, PUF,

Paris 1970.

Vidojevi, Zoran: Kuda vodi globalizacija, Filip Vinji, Beograd 2005.

Polanyi, Karl: Velika preobrazba, Politiki i

ekonomski izvori naeg vremena, Naklada Jesenski i Turk, Zagreb 1999.

Verrgara, Francisco: Filozofske osnove liberalizma, u: Republika, godina XVI, br. 344-345,
1-30. novembar 2004.

Popov, Neboja: Jugoslavija pod naponom promena, samostalno izdanje, Beograd 1990.

Vujadinovi, Dragica et all: Between Authoritarianism and Denocracy: Civil Society and Political Culture, vol. II, CEDET, Beograd 2005.

Popov, Neboja: Srbija: traganje za normalnim

ivotom podsticaj, dometi, prepreke (20002004), u: Republika, Beograd, godina XVI, br.
338-339, 1-31. jul 2004.
Roman, Jol (ed): Chronique des Ides Contemporaines, Editions Bral, Rosny, Rome
2000.
Rorty, Richard: Consequences du pragmatism
[1993], in Roman 2000.
Sartre, Jean Paul: Filozofske i politike rasprave, kolska knjiga, Zagreb 1981.
Scott, Alan (ed): Limits of Globalisation, Routledge, London 1997.

Wallerstein. Immanuel: Posle liberalizma, Slubeni glasnik, Beograd 1995.

Waltzer, Michael: Podruje pravde, Filip Vinji, Beograd 2000.
Weber, Max: Duhovni rad kao poziv, Izdavaka
knjiarnica Zorana Stojanovia, Sremski Karlovci 1998.
Weber, Max: Protestantska etika i duh kapitalizma, Veselin Maslea, Sarajevo 1968.
ivoti, Miladin: ovek i vrednosti, Prosveta,
Beograd 1969.

Sen, Amartya: Razvoj kao sloboda, Filip Vinji, Beograd 2002.

Sloterdijk, Peter: Critique de la raison cynique
[1983], in Roman 2000.
Stiglitz, Joseph: Protivrenosti globalizacije,
SBNx, Beograd 2002.

124

LINO VELJAK

LINO VELJAK

SMIJE LI GOVORITI O
DANANJOJ AKTUALNOSTI
PRAXISA?

ezdesete i prva polovina sedamdesetih godina prologa stoljea predstavljaju period kad je u filozofiji (ali i u dijelu socijalnih znanosti) na podruju tadanje Jugoslavije uvjerljivo dominirala orijentacija kritikog ili stvaralakog marksizma, koja
je svoj najpotpuniji izraz dobila u asopisu Praxis i u Korulanskoj ljetnoj koli.
Nedvojbeno je da se upravo u tom razdoblju filozofija (bar njezin dominantan dio)
oslobodila od stega dogmatskog marksizma te u djelima svojih najvrsnijih zastupnika dosegla meunarodno prepoznate domete, te da su tada poloeni temelji kritikih drutvenih znanosti, u prvom redu sociologije.
Zahvaljujui kombinaciji represije i marginalizacije ta je orijentacija potisnuta s
javne scene, a na njezino je mjesto stupio provincijalni duh, obiljeen prividnom
antitezom dogmatskog marksizma uvezenoga s Istoka i nekritikog oponaanja pomodnih trendova na Zapadu. Na kraju se i sama dravna zajednica, u kojoj su politiki monopol drali oni isti centri moi koji su suzbili utjecaj nepoudnih praksisovaca, krvavo raspala u ratovima devedesetih godina prologa stoljea.
Bilo bi, nema sumnje, ozbiljno pretjerivanje ako bismo uspostavili kauzalnu vezu
izmeu zabrane (odnosno onemoguavanja) Praxisa i Korulanske ljetne kole
i propasti Jugoslavije. No, ne bi bilo primjereno ni da te dvije pojave promatramo
kao neto to meusobno nema nikakve veze. Naime, u korijenu oba procesa mora
se prepoznati duh imitacije i partikularizma, uzdizanja posebnoga i pojedinanoga
na rang opega (a to je uzdizanje sa svoje strane utemeljeno na interesnim spregama parazitskog naina reprodukcije ivota i njima determinirano), pri emu se
125

SMIJE LI GOVORITI O DANANJOJ AKTUALNOSTI PRAXISA?

protagonisti tog duha nerijetko ak i personalno podudaraju (bar stariji meu njima). Ukratko, ista vrsta ljudi koja je ukinula Praxis i kolu nadomjestila je istroenu ideologiju samoupravnog socijalizma paranojom ugroenosti vlastite nacije i
konzekventnim diviniziranjem nacionalne drave.
Praksisovska orijentacija nije predstavljala neku homogenu filozofsku kolu. Zajedniki nazivnik svih pripadnika filozofsko-kritikoga intelektualnog pokreta koji
se profilirao kroz asopis i Korulansku kolu nije toliko precizan da bi se smjelo
govoriti o nekakvoj jedinstvenoj koncepciji. Ipak, mogu se izdvojiti neki momenti
koji profiliraju taj zajedniki nazivnik.
Prvi takav moment, vjerojatno i najznaajniji, sastoji se u ne tek verbalnom - prihvaanju ideje boljega i ljudskijega svijeta, one ideje koja je nadahnula pokuaje
socijalistike/komunistike preobrazbe svijeta u 20. stoljeu, a koja se u Jugoslaviji zahvaljujui nizu okolnosti koje su samo djelomice na valjan nain istraene i vrednovane uobliila u konceptu socijalistikog samoupravljanja (odnosno
samoupravnog socijalizma). Svi koji su se u tom periodu aktivno bavili bilo kojom
javnom djelatnou na rijeima su to posebno vai za razdoblje kad je diktatura proletarijata posjedovala izraenija obiljeja represije afirmirali socijalizam i
samoupravljanje; to je, dakako, vailo i za one koji su se bavili filozofijom i drutvenim znanostima. Neki od njih inili su to uglavnom iz pragmatinih razloga. Praksisovci su, meutim, bili meu onima koji su se aktivno (a pojedini meu
njima i strastveno) zalagali, i na teorijskom i na praktikom planu, za oivotvorenje tih ideja. To ne znai da su svi oni bili iskljuivo (pa ni primarno) inspirirani Marxom. Produbljenija analiza mogla bi tako pokazati, primjera radi, da je
Marxov utjecaj na oblikovanje opusa Branka Bonjaka gotovo marginalan, te da
su na marksizam Milana Kangrge vie utjecali Hegel i Fichte nego sam Karl Marx,
kao i da je Nietzsche bio Danku Grliu inspirativniji od Marxa i od bilo kojega
Marxovog sljedbenika. Slino vai i za veinu utemeljitelja sociologije. Neki drugi su pak bili skloniji ortodoksnijim varijantama marksizma (u tom se smislu, da
ostanemo na zagrebakim praksisovcima, posebno istie Predrag Vranicki).
Iz autentinog zalaganja za ideju boljega svijeta koja se pokuala konkretizirati kao
samoupravno konstituiranje zajednice proizlazi i druga zajednika karakteristika
praksisovske orijentacije: samo ljudi, a ne nikakve strukture, mogu mijenjati svijet.
To izravno implicira odbacivanje direktivnog odluivanja odozgo, negaciju legitimnosti svemoi tzv. avangarde radnike klase da upravlja procesima transformacije drutva u besklasnu zajednicu slobodnih individua. Sloboda se ne daje, za nju se
svatko (individua, skupina, klasa...) mora moi izboriti. Nametnuta sloboda je drveno eljezo, a ideja da bi Partija ljudima mogla donijeti sreu je besmislena (jedna
126

LINO VELJAK

formulacija te vrste ula je ak i u program Saveza komunista Jugoslavije 1964; sasvim je drugo pitanje u kojoj su mjeri takve formulacije korespondirale s faktikom
politikom koju je provodila dravno-partijska nomenklatura). Bez slobodnih ljudi
nema ni slobodnog drutva (asocijacija na zavrnu reenicu Marxova i Engelsova
Manifesta iz 1848. nipoto nije sluajna).
Afirmacija ideje ljudskoga samoodreenja i na temelju samodjelatnosti moguega osloboenja (ili, bolje, oslobaanja) zajednice od zateenih ogranienja usko je
vezana uz trei objedinjujui moment, koji se sintetizira u uvenoj sintagmi (po
kojoj su Praxis i kola bili moda najpoznatiji, a koja ih je uinila zloglasnima u
odreenim krugovima uvara pravovjerja) kritika svega postojeega. Kritika tu ne
znai proizvoljno kritizerstvo niti negiranje svega to jest, nego razdvajanje nunoga od moguega, opravdanoga od neopravdanoga, smislenoga od besmislenoga, pri
emu nitko i nita ne moe unaprijed biti osloboen od propitivanja i preispitivanja, jer nema te instance koja bi automatski imala monopol na nepogreivost. Bolji
svijet ne moe se graditi slijepim slijeenjem direktiva to ih nameu autoritarne
instance niti neupitnim prihvaanjem proklamiranih istina, posebno ukoliko one
ne korespondiraju s faktikim stanjem ili s izglednim perspektivama optimalna
razvijanja procesa koji su na djelu. Vjerojatno bi moralo biti jasno zato je ta sintagma postala toliko ozloglaena i zbog ega se njezino znaenje sustavno tumailo
kao negaciju svih tekovina revolucije i socijalistike izgradnje.
Ako se pitamo u emu bi se mogla sastojati aktualnost orijentacije okupljene oko
Praxisa u dananjim, bitno drugaijim vremenima, onda bi bilo dobro razmotriti
upravo ova tri objedinjujua momenta. Realnog socijalizma (osim izuzmemo li
marginalije perverzne kineske sinteze okrutnoga neoliberalnog trita i ne manje
okrutne diktature Komunistike partije) danas vie nema, ali to ne znai da je iezla potreba za boljim i humanijim svijetom. Nije nestala ni potreba za slobodom i
oslobaanjem, a s druge strane u dananjem svijetu ne nedostaje ni onih koji
vjeruju da se osloboenje moe postii slijepim slijeenjem nositelja bespogovornih istina. Nisu nestali dapae, zahvaljujui globaliziranoj dominaciji strogo kontroliranih masovnih medija, svoj su utjecaj i pozicije bitno pojaali zagovornici
zabrane propitivanja niza dogmi uzdignutih na rang neupitnih istina, od one o slobodnom i niim ogranienom tritu kao jamcu maksimalne dobrobiti za najvei
mogui dio ljudi (ak i kao arobnom tapiu koji otvara vrata sveopoj srei), pa
do, primjerice, one o etnikom (nacionalnom, vjerskom, itd.) identitetu kao najvioj vrijednosti i najbitnijoj odrednici svake individue.
Praxis sigurno nije dao odgovore na kljuna pitanja s kojima se ovjeanstvo suoava na poetku 21. stoljea. Ponudio je, ipak, metodu (ili, minimalno, metodski
127

SMIJE LI GOVORITI O DANANJOJ AKTUALNOSTI PRAXISA?

okvir) na temelju koje se s tim pitanjima moemo suoiti na primjeren nain, znajui da jednostavnih i arobnih odgovora nema, znajui da od nostalginog matanja o boljoj prolosti nema koristi (ali ima smisla uoavati u minulim vremenima
ono to nam moe posluiti za suoavanje s izazovima budunosti) niti da se preko
noi moemo osloboditi od okova dananjih nezavidnih vremena, ali da se zbog
toga trebamo prepustiti rezignaciji i oajanju.

128

2
FILOZOFIJA, POLITIKA,
KULTURA
131 Alen Sueska
Spekulativnost praxis-filozofije: Pokuaj marksistike kritike
148 Michael Koltan
Filozofija Praxisa i studentski prosvjedi 1968. godine
173 Hrvoje Juri
Anarhizam i marksizam u perspektivi praxis-filozofije
201 Luka Bogdani
Praxisova kritika nacionalnog pitanja: Godina 1971.
223 Thomas Seibert
Ontologija revolucije. Jedanaest teza o grupi Praxis danas
239 Branka uri
Kultura po meri oveka?
250 Gal Kirn
Crni talas kao umjetniki izraz Praxisa?
261 Nada Ler Sofroni
Mlade ene ne smiju pristati da se njihovo pitanje rjeava tek poslije
pobjede 99%

ALEN SUESKA

ALEN SUESKA

SPEKULATIVNOST
PRAXIS-FILOZOFIJE: POKUAJ
MARKSISTIKE KRITIKE

UVOD: KRITIKA RECEPCIJA PRAXIS-FILOZOFIJE

Rijetko je koja filozofska kola miljenja pretrpjela takvu i toliku nekritiku1
recepciju kao jugoslavenska praxis-filozofija od svoje domae publike prvo
jugoslavenske, zatim hrvatske. U prvom sluaju, za vrijeme Jugoslavije, radilo se
prvenstveno o politikim razlozima; u drugom, za vrijeme 90-ih godina, razlog
nekritinosti spram praksisovaca leao je prvenstveno u njihovoj ideolokoj nepodobnosti, u njihovoj neprihvatljivoj prolosti obiljeenom zagovaranjem socijalizma (pri emu je za taj period bilo potpuno nebitno kakvog socijalizma) i antinacionalizmom (to je za tumanizam devedesetih bio tei grijeh). U sutini, u oba su
sluaja politiki i ideoloki razlozi isprepleteni do te mjere da ih je teko razlikovati, tako da bi zapravo valjalo jednostavno govoriti o politiko-ideolokoj pozadini
prethodno spomenute nekritinosti: jednom je greka praksisovaca bila to to su
bili krivi i zabludjeli marksisti, odmetnici koji su i druge navodili na odmetnitvo, a drugi je put, pak, njihova greka bila to to su uope bili marksisti.
Za vrijeme Jugoslavije, od ezdesetih godina (perioda formacije praxis-grupe oko
asopisa Praxis) nadalje, praxis-filozofija je tadanjem politikom reimu unato svojoj antistaljinistikoj orijentaciji, po emu mu je bila sukladna postala trn
u oku jer je nastojala ukazati na mane jugoslavenskog socijalizma, na nain da je
1 Pod nekritiki misli se, dakako, dogmatski, unaprijed opredijeljeno, bez da se zaista posvetilo neovisnom filozofijskom razmatranju samih teza praksisovaca.

131

SPEKULATIVNOST PRAXIS-FILOZOFIJE: POKUAJ MARKSISTIKE KRITIKE

isprva romantiarski insistirala na socijalizmu kao razotuenoj formi drutva, a

zatim, nakon 1970., na nain kritike birokratiziranog jednopartijskog autoritarizma jugoslavenskog socijalizma te tomu pripadne partijske oligarhije.2 Iako nitko od
praksisovaca nije imao politike pretenzije u smislu preuzimanja vlasti (pa ak niti
u smislu poticanja drugih na ruenje postojee vlasti) na emu su oni sami uporno insistirali i to su nebrojeno puta ponovili partija ih je smatrala upravo politikom prijetnjom, i to iz dva razloga. Prvo, jer je sama kritika praksisovaca u sebi
ve sadravala vrijednosnu negaciju jugoslavenskog socijalizma, odnosno perioda
razvoja u kojemu se on nalazio i u kojemu je stagnirao3; drugo, jer je zahtjev praksisovaca za transformaciju jugoslavenskog socijalizma u istinski socijalizam (za kojeg
su oni smatrali da on u sebi sadri mogunosti) za njih podrazumijevao odumiranje
drave (pa tako i partije) kako bi se moglo do kraja provesti radniko samoupravljanje kao temeljni princip socijalistikog drutva. Reakcija politike nomenklature
bila je puka denuncijacija praxis-filozofije, pri emu nije bilo mjesta nikakvoj istinski kritikoj refleksiji samih teza praksisovaca, budui da bi se ona smatrala preutnim toleriranjem mogunosti da s jugoslavenskim socijalizmom neto bitno nije u
redu. Tako je kritika praxis-filozofije iz tog perioda u sutini uvijek bila i ostala na
razini argumenta o prijetnji za jugoslavenski socijalizam, tj. na razini ideolokog
otpisivanja kao u najboljem sluaju dobronamjernog, ali zabludjelog tumaenja Marxa koje razvoju socijalizma u Jugoslaviji moe samo natetiti.
Drugi period recepcije praxis-filozofije4 poeo je s raspadom Jugoslavije i s promjenama u Hrvatskoj zapoetim poetkom devedesetih. To je vrijeme u Hrvatskoj,
2 Za razlikovanje ovih dviju faza kritike socijalizma, vidjeti: Mikuli, Borislav: Poietiki pojam prakse
i njegov kulturni kontekst. Filozofija praxis u politikim, teorijskim i umjetnikim previranjima 60-ih, u:
Mianovi, Kreimir: Prostor u jeziku. Knjievnost i kultura ezdesetih, Zagreb 2009., str. 83-99.
3 to je ujedno razlog zato je partija npr. smatrala da su studentski prosvjedi u Beogradu 1968. svoju
ideoloku inspiraciju nali upravo u filozofiji praksisovaca, o emu je govorio i sam Tito na estom kongresu Saveza sindikata Jugoslavije. O tome vidjeti: Jaki, Boidar: Praxis Gaje Petrovia, u: Veljak, Lino (ur.):
Gajo Petrovi ovjek i filozof, Zagreb 2008., str. 85-106.
4 Moglo bi se moda govoriti i o jednom kraem meu-periodu krajem osamdesetih godina, kada su nacionalizmi u Jugoslaviji ve primili zamaha, a slubena ideologija se raspada i marksizam (u tim okvirima)
ulazi u krizu. Tada se ve naziru obiljeja drugog perioda recepcije praxis-filozofije, ali se preklapaju s obiljejima jugoslavenske marksistike recepcije koja se u tom periodu svodi na pokuaje koji su izraz spomenute ideoloke krize korekcije ili revizije dotadanjeg slubenog shvaanja marksizma. Tako, primjerice, u broju 1-2 izdanja Theorie iz 1988., asopisa Filozofskog drutva Srbije, iji je itav temat bio posveen
Praksisovskom marksizmu i jugoslavenskoj filozofiji, s jedne strane moemo naii na alopojke o marksistikom diskurzivnom prisvajanju svega to je zapravo pitanje narodnog identiteta i povijesne batine (u
datom sluaju: srpskog identiteta i batine) (vidjeti: Kovaevi, Milan: Neka zapaanja o naoj marksistikoj
filosofiji, str. 5-8) te na optube o ideolokoj pravovjernosti i dogmatinosti praksisovaca (vidjeti: Sesardi, Neven: Jo jednom o filozofiji prakse, str. 21-32), a s druge se, istovremeno, pokuavaju preispitati neke
postavke samog slubenog jugoslavenskog marksizma, implikacije i posljedice na toj ideologiji utemeljenog drutvenog ureenja te mjesto praxis-filozofije s obzirom na te aspekte (to su, na ovaj ili onaj nain,

132

ALEN SUESKA

kao to je poznato, obiljeeno kulturno-ideolokim (ali i konkretnim, drutvenopolitikim) protjerivanjem svega jugoslavenskoga (to je za pobornike tog protjerivanja ujedno znailo: velikosrpskoga), to je ukljuivalo i marksizam kao slubenu ideologiju stare drave. U taj ko je, naravno, strpana i praxis-filozofija, unato
prethodno spomenutom sukobu praksisovaca s partijskom vlau. Zahvaljujui
ovom procesu ideoloke purifikacije koji je trajao okvirno do kraja tog desetljea,
socijalizam i planska ekonomija su u dominantnom diskursu postali istoznanice
za totalitarizam i neslobodno drutvo, a kapitalizam i slobodno trite ekvivalenti
pravednosti, demokracije i individualne slobode rudimenti ega su i danas oiti
u hrvatskom javnom mnijenju. Ovom je novom drutvenom poretku praksisovski
otvoreni antinacionalizam predstavljao njihov konani neoprostivi grijeh. Ne samo
da su praksisovci i u devedesetima ostali kritini spram nacionalistikih ispada tadanjeg politikog vrha (koji bi bili smijeni da u svojim drutveno-povijesnim posljedicama nisu bili tragini) i dominantne svjetonazorske atmosfere samog drutva, nego su oni to bili jo za vrijeme Hrvatskog proljea to im nije moglo biti
oproteno. U horizontu iredrutvenog diskursa, praksisovci su jednostavno etiketirani komunjarama (to je i do dan danas ostao popularan epitet za sve ljevije
od stranake socijaldemokracije, zajedno sa itavim arsenalom utvrenih vrijednosnih sudova, floskula i pojmovnih kategorija koje on podrazumijeva), dok su u
akademskom horizontu otpisivani u ropotarnicu povijesti, bilo radi svoje ideoloki
(pogreno) obojene filozofije, bilo radi svojeg nehrvatstva.5 Kao i u prethodnom
periodu, bilo kakvoj kritikoj refleksiji na samu filozofiju praksisovaca nije bilo
mjesta; prihvaao se i cijenio jedino propisani denuncijacijski recept.
Ukratko, nekih kritikih uvida o praxis-filozofiji u ova dva perioda gotovo da i nije
bilo; takvi su poduhvati poduzimani tek od poetka ovog stoljea, meu kojima su
neki i uspjeni i instruktivni. Meutim, praxis-filozofija kao marksistika filozofija
ili da zadovoljimo terminoloku idiosinkraziju samih praksisovaca kao filozofija u tragu Marxa, kao filozofija revolucije ili miljenje revolucije ostaje u bitnome
nerazmotrena upravo iz marksistikog rakursa. Dijelom je to rezultat nekritike
recepcije praksisovaca, a dijelom toga to su mnogi osvrti na praksisovce sebi (plemenito) za zadatak postavili ispravljanje iste te nepravde, referirajui se na neke od
obiljeja svih ostalih tekstova u okviru temata tog broja). U ovom se meu-periodu, za razliku od ostala dva
perioda recepcije praxis-filozofije, ak i mogu nai poneki vrijedni uvidi o praxis-filozofiji (naravno, iskljuivo od ove druge skupine autora).
5 Primjer obojega moe se nai ak i u asopisu Hrvatskog filozofskog drutva Filozofska istraivanja. Vidjeti: Kuko, Mislav: Hrvatska marksistika filozofija i krah socijalizma. Filozofija prakse kao dio
hrvatske filozofije, u: Filozofska istraivanja, Zagreb, godina 12, br. 2, 1992, str. 383-393. Zanimljivo je da
e Kuko, unato svim svojim prigovorima praksisovcima, na istom mjestu uloiti puno truda u to da praksisovce svrsta u dio hrvatske filozofske batine.

133

SPEKULATIVNOST PRAXIS-FILOZOFIJE: POKUAJ MARKSISTIKE KRITIKE

tih nekritikih prigovora i stoga ostajui u njihovim okvirima. Ovdje se stoga prvenstveno radi o teorijskoj re-evaluaciji praxis-filozofije i njenih postulata iz samog
marksistikog rakursa, a zatim budui da pojam revolucije ini samu sr praxisfilozofije o moebitnoj praktikoj relevantnosti praxis-filozofije za dananje antikapitalistike, odnosno socijalistike drutvene pokrete poetka 21. stoljea.
Pri takvom se poduhvatu prirodno postavlja pitanje utemeljenosti sintagme praxisfilozofija, naime, pitanje opravdanosti implicirane teze o cjelovitosti i konceptualiziranosti jedne specifine praksisovske filozofije. Iako odreene razlike izmeu
predstavnika praxis-filozofije nedvojbeno postoje, one ipak nisu toliko znaajne
same po sebi, a pogotovo u usporedbi sa slinostima koje meu njima postoje, pa bi
tako ipak bilo previe tvrditi da ne postoji tako neto kao praxis-grupa, filozofi
prakse ili praxis filozofi koji bi imali jedinstvenu filozofsku ili drutveno-teorijsku orijentaciju.6 Naprotiv, kao to e se pokazati, u svojim osnovnim postavkama
primjerice, onom odreenja pojma prakse svi se praksisovci7 u bitnome slau, a
to je jo vanije, itavu misao praksisovaca proima motiv jednog filozofskog projekta: revolucioniranje socijalizma.8 Budui da su Gajo Petrovi i Milan Kangrga
vjerojatno u najveoj mjeri doprinijeli teorijskom formiranju, razvoju te etabliranju
praxis-filozofije, ovaj e se rad ponajvie temeljiti na njihovim tekstovima.
DRUTVENO-POVIJESNI KONTEKST
FORMACIJEPRAXISA
Praxis-filozofija se najee opisuje terminom marksistiki humanizam ili socijalistiki humanizam, to doista i ukazuje na naglaeni humanistiki aspekt ove
filozofije. Odgovor na pitanje zato su praksisovci doli upravo do takve filozofije, koja Marxa nastoji itati prvenstveno u humanistikom kljuu (shvativi ga kao
mislioca budueg neotuena ovjeka koji revolucionarnim djelovanjem ukida svoj
samootueni oblik ivota i drutvenosti), s jedne strane lei u drutveno-povijesnim okolnostima poslijeratne Jugoslavije u kojima se filozofija praksisovaca razvijala i formirala, a s druge u filozofima koji su, kao njihovi filozofski uzori, utjecali na njihovu misao. Tu specifinu pozadinu formiranja praxis-filozofije koja ju
ni u kojem sluaju ne objanjava u potpunosti, ali ipak daje naznake odreenih
povijesnih motiva njenog nastanka moemo podijeliti na tri momenta.
6

Jaki 2008, str. 85.

7 Pod praksisovci mislim na sredinji krug zagrebakih profesora iz urednitva asopisa Praxis, na
Gaju Petrovia, Milana Kangrgu, Rudija Supeka, Danka Grlia, Predraga Vranickog, Branka Bonjaka te
Ivana Kuvaia.
8 Mikuli, Borislav: Revolucija i intervencija. O utopijskom efektu Praxisa, u: Veljak, Lino (ur.): Gajo
Petrovi ovjek i filozof, Zagreb 2008., str. 159-174, ovaj navod: str. 167.

134

ALEN SUESKA

(1) Prvi moment svodi se na teorijsko i politiko distanciranje (tada jo vrlo mladih)
praksisovaca od staljinizma i dijalektikog materijalizma, slubene staljinistike interpretacije Marxa. Razlog ovom distanciranju nije se nalazio tek u politikom sukobu Jugoslavije i SSSR-a 1948., nego u povijesnom svjedoanstvu karikature u koju
se Sovjetski Savez pretvorio te u injenici da su se akteri te pretvorbe itavo vrijeme
pozivali upravo na Marxa i Engelsa (i Lenjina) kao na svoje intelektualne oeve ija
je zamisao komunistikog drutva konano sprovedena. Tako je za sve demokratine marksiste toga doba (pa tako i praksisovce) iskustvo politikog zastranjenja prve
uspjele europske socijalistike revolucije bilo pojaano njenim teorijskim dogmatizmom, odnosno, pervertiranom interpretacijom, a nerijetko i falsifikacijom Marxove
misli (ija je funkcija bila upravo legitimacija postojeeg sovjetskog poretka). Uz totalitarizam i dogmatizam proskribirane ideologije, konano obiljeje SSSR-a koje e
za praksisovce biti od presudne vanosti je njegov novi oblik otuenja otjelovljen u
birokratizmu i tek fingiranom radnikom samoupravljanju. Sovjetska je revolucija
tako, u konanici, sa Staljinom jedno otueno drutvo zamijenila drugim, to ini
bitan moment za intelektualno formiranje praksisovaca.
(2) Praksisovci su bili pod snanim utjecajem klasinog njemakog idealizma, zbog
ega razoaranje socijalizmom SSSR-a kod njih rezultira vraanjem ranom
Marxu. Uvidjevi gotovo potpuno odsustvo mjesta ovjeka u staljinistikom drutvenom projektu, praksisovci su izvor tog odsustva locirali u vulgarnom itanju
Marxa prema kojemu su njegovi rani spisi tek nezreli filozofijski tragovi njegovih kasnih ekonomskih spisa, naroito Kapitala. Staljinizam se zato pretvara
u jedan materijalistiki determinizam (iji je vrhunac teorija odraza), u ekonomizam koji tvrdi da e puko ukinue kapitalistikih proizvodnih odnosa dovesti do
komunizma za to je, naprotiv, na vlastitom primjeru dokazao da je gadna iluzija.
Praksisovci se upravo stoga svrstavaju uz ranog Marxa u kojemu nalaze sve ono to
nedostaje najveoj socijalistikoj dravi svijeta: slobodno i stvaralako samoproizvoenje ovjeka i njegova svijeta, to za njih postaje temeljni princip neotuenog
ovjekova ivota. Meutim, time ne samo da su praksisovci otili u drugu krajnost
itanja svih Marxovih djela kroz prizmu njegovih ranih radova, nego su tome blisko filozofijsko miljenje nalazili u klasinom njemakom idealizmu, to ih dovodi
do specifinih proturjeja i teorijskih slijepih ulica.
(3) Jugoslavenski socijalizam, usprkos raskidu sa SSSR-om (a dijelom upravo zbog
njega, odnosno, ekonomske izolacije koja je uslijedila od sovjetskog bloka), ulazi u
vlastite probleme. Unato bitno veoj razini slobode naspram Sovjetskog Saveza,
nije bila doputena kritika partije ili bilo kojeg centralnog elementa jugoslavenskog
sustava koju sama partija ne bi smatrala konstruktivnom jer neke se stvari ipak

135

SPEKULATIVNOST PRAXIS-FILOZOFIJE: POKUAJ MARKSISTIKE KRITIKE

nisu smjele propitivati9 to su praksisovci iskusili na vlastitoj koi. Takoer, radniko samoupravljanje, iako vjerojatno na daleko veoj razini od bilo koje druge
socijalistike drave svijeta tog vremena, i dalje je bilo proeto elementima birokratizma i centralizirane uprave (pa je samoupravljanje kao princip jugoslavenskog
socijalizma i dalje vrlo esto bilo tek na razini dekreta). Nadalje, jugoslavenska ekonomija krajem pedesetih poela se sve vie podvrgavati trinim mehanizmima,
to je dovelo do poveanja ekonomske nejednakosti, kako meu saveznim republikama Jugoslavije, tako i unutar same jugoslavenske radnike klase.10 Budui da su
intelektualno bili ve duboko smjeteni u tradiciji spekulativne filozofije klasinog
njemakog idealizma te da su u Marxu vidjeli prvenstveno filozofa11, ti neuspjesi
jugoslavenskog socijalizma nisu naveli praksisovce da njihove izvore i uzroke trae
u samoj strukturi jugoslavenskog socijalistikog sustava, nego da taj sustav kritiziraju s obzirom na njegovu ideju, odnosno s obzirom na ono to bi on trebao biti, s
obzirom na ono to je njegova mogunost, ali ne jo i njegova zbiljnost. Svrha praksisovske filozofske kritike vlasti nalazi se u razotkrivanju fundamentalne hipokrizije ili cinizma ugraenog u sm sistem vladanja nad ljudima, u razotkrivanju
otuenja ideje socijalizma u njegovoj stvarnosti.12 No, ono to je pritom bitno je
da ta kritika uvijek ostaje filozofska, ona nikada ne nadilazi filozofsko pitanje ozbiljenja ideje. Iako takva kritika moe biti (a u sluaju praksisovaca i jest) donekle
subverzivna, ona ipak ostaje na razini filozofske apstrakcije (o ijim posljedicama
e biti rijei kasnije). Ukratko, konani moment teorijskog formiranja praksisovaca stoga su neuspjesi jugoslavenskog socijalizma pedesetih i ezdesetih godina, to je
dovelo do naglaene spekulativnosti praksisovaca ije se sjeme ve nalazilo u filozofskim uzorima praxis-filozofije (klasini njemaki idealizam te u svjetlu idealizma filozofski hiperbolizirani rani, a onda i itavi Marx13).
9 O tom pravu na kritiku koje je potrebno zasluiti te o ulozi kritike u legitimaciji postojeeg sustava
vidjeti: Kodrnja, Jasenka: Kritika svega postojeega u filozofiji Gaje Petrovia, u: Filozofska istraivanja,
Zagreb, godina 28, br. 3, 2008, str. 573-583.
10 O ova dva aspekta jugoslavenske ekonomije birokratizam te uporaba trinih mehanizama i njene posljedice vidjeti tekst Ernesta Mandela Jugoslavenska ekonomska teorija na Slobodni Filozofski (online),
URL: http://www.slobodnifilozofski.com/2011/12/ernest-mandel-jugoslavenska-ekonomska.html (objavljeno 7. 12. 2011.).
11 Petrovi, Gajo: Marx i marksisti, Zagreb 1986., str. 321.
12 Mikuli 2009, str. 94.
13 Svakako je opravdan zahtjev praksisovaca da se ranom Marxu prida jednako toliko vanosti kao i kasnom, a taj je zahtjev bio jo opravdaniji u svjetlu tadanjeg staljinistikog insistiranja na Marxu ekonomistu iz Kapitala. Meutim, praksisovci u tom zahtjevu odlaze u suprotnu krajnost, pa i kasnije Marxove
radove itaju tek kao nadopune njegovih ranih misli, umjesto da cjelinu Marxova opusa shvaaju kao razvoj
s itekako povezanim momentima (to je takoer mana i staljinista, samo iz suprotnog spektra) a tek tada
se Marxova rana filozofska djela mogu gledati kao temelj kasnijim empirijskim djelima i njihovoj strukturnoj analizi kapitalizma (to se odnosi naroito na Kapital).

136

ALEN SUESKA

PROTURJEJA SPEKULATIVNOG SHVAANJAPRAKSE

Uinci ovih triju momenata naziru se u praxis-filozofiji ve od njenih osnovnih
polazinih toaka. Prvi broj asopisa Praxis izdan 1964. godine programatski
je broj, ne samo jer se u njemu odreuje svrha i osnovni motiv nastanka asopisa,
nego i jer se u njemu definira osnovni pojam filozofije koja stoji iza asopisa: praksa. Svi autori tekstova unutar temata tog broja O praksi polaze od osnovne
pretpostavke historijskog materijalizma koju je Marx britko izrazio u Osamnaestom brumaireu: ljudi prave svoju vlastitu historiju, ali oni je ne prave po svojoj volji, ne pod okolnostima koje su sami izabrali, nego pod okolnostima koje su
neposredno zatekli, koje su date i naslijeene.14 To znai da ljudi proizvode sami
sebe pod datim materijalnim i drutvenim okolnostima, ali proizvodei sebe na taj
nain, takoer proizvode i nove okolnosti. Taj specifian oblik bivstvovanja najsloenijeg bivstvujueg15, tj. ovjeka rei e sada praksisovci jeste praksa. Ona
je univerzalno, slobodno, stvaralako i samostvaralako bivstvovanje16, jedna
ovjeku specifina djelatnost, i to revolucionarna i praktika kritika djelatnost17;
praksa je zbiljsko mijenjanje svijeta, mijenjanje koje je historijski relevantno, kao
aktivni zahvat u samu strukturu zbilje18, a ovjek je, dakle, par excellence bie
prakse, bie svjesne i slobodne transformacije svoga ivota.19 Te se definicije proteu kroz itav opus praksisovaca.
Ukratko, ono o emu se ovdje radi je poistovjeivanje grkih pojmova praxis i poiesis, odnosno, djelovanja i proizvoenja, to i jest osnovna pretpostavka historijskog
materijalizma. ovjekov nain ivota je specifian po tome to on mora, da bi ivio
kao ovjek, djelujui proizvoditi svoj svijet, no ne na nain pele ili dabra, nego
tako da ovjek svojom praksom istovremeno proizvodi i svoje drutvene odnose.
Budui da je ovjek ansambl drutvenih odnosa20, to onda istovremeno znai da
on proizvodi kako samoga sebe, tako i drugoga to znai da poiesia ima upravo
etiki a ne samo poietiki karakter21 jer ona u sebi objedinjuje proizvoaa, proizvoenje, proizvod i svrhu, ono od koga, to, za koga i za to.22
14 Marx, Karl: Osamnaesti brumaire Louisa Bonaparte, Zagreb 1950, str. 9.
15 Petrovi, Gajo: Praksa i bivstvovanje, u: Praxis, Zagreb, godina I, br. 1, 1964, str. 22.
16 Petrovi 1964, str. 22.
17 Bonjak, Branko: Ime i pojam praxis, u: Praxis, Zagreb, godina I, br. 1, 1964, str. 17.
18 Grli, Danko: Praksa i dogma, u: Praxis, Zagreb, godina I, br. 1, 1964, str. 45.
19 Vranicki, Predrag: Uz problem prakse, u: Praxis, Zagreb, godina I, br. 1, 1964, str. 36.
20 Marxova esta teza iz Teza o Feuerbachu.
21 Mikuli 2008, str. 169.
22 Isto, str. 168.

137

SPEKULATIVNOST PRAXIS-FILOZOFIJE: POKUAJ MARKSISTIKE KRITIKE

Meutim, praksisovci idu mnogo dalje od poistovjeivanja praxisa i poiesisa: za

njih je praksa uvijek slobodna i stvaralaka djelatnost23, ona je ve sama u sebi
revolucionarna promjena zbilje. Ovakvo shvaanje prakse nije u skladu s Marxovim, pa praksisovci polazei od Marxova shvaanje prakse, ali ga nadopunjujui pozitivnim vrijednostima (imanentne slobode, stvaralatva, revolucionarnosti)
koje ono kod Marxa ne sadri ulaze u proturjeja koja je nemogue razrijeiti.
Naime, Marx nikada ne govori o praksi kao nuno slobodnoj i stvaralakoj djelatnosti, koja nuno revolucionira postojee24 zato to bi praksa tada podrazumijevala iskljuivo neotueno ovjekovo djelovanje to ona za praksisovce i podrazumijeva. No u tom sluaju, praksa ne moe biti modus ovjekovog bivstvovanja,
budui da takva tvrdnja koja sama po sebi, bez praksisovskog dodatka, ostaje u
okvirima historijskog materijalizma podrazumijeva da je svako ovjekovo djelovanje praksa, pa ak i ono koje nije slobodno, ili je prividno slobodno, ali je zapravo nametnuto (kao to je to sluaj sa slobodom trita rada), ili je pak nesvjesno,
potaknuto neim izvanjskim (poput reklame koja potie na kupnju odreenog
proizvoda). Marx nikada o praksi ne govori u vrijednosnim kategorijama osim
kad govori o odreenim oblicima ovjekove prakse, kao npr. o otuenom radu. Za
praksisovce je, pak, otuena praksa contradictio in adjecto. Zato praksisovci sami
sebi proturjee kad insistiraju na tome da je praksa polivalentna kategorija, jer
obuhvaa sve strane ovjekova bivstvovanja.25
Za praksisovce je praksa, dakle, neto to se pojavljuje tek u istinski neotuenu
ovjekovu ivotu, a ne neto to je kod ovjeka uvijek ve na djelu iako od toga
naizgled polaze. Tonije, praksa je za njih nain na koji bi ovjek trebao ivjeti, ali
ne ivi jer u kapitalistikim drutvima Zapada zbog kapitalistikog naina proizvodnje to ni ne moe, a u socijalistikim drutvima Istoka ne uspijeva zbog
zbiljske promaenosti tih socijalistikih pokreta. U duhu klasinog njemakog
idealizma (tj. Hegela), praksisovci e ovjeka vidjeti dvovidno kao ovjekovo jest,
23 Praksa je slobodno bivstvovanje, praksa je stvaralako bivstvovanje i: Nema prakse bez slobode oba
navoda iz: Petrovi, Gajo: Filozofija i marksizam, Zagreb 1976, str. 111 i 112.
24 Kao eklatantni primjer ovakvog shvaanja prakse kod praksisovaca, prenosim jedan dui citat od Petrovia: Slobodna je samo djelatnost u kojoj ovjek sam odreuje svoje djelo Slobodno je samo ono samoodreujue djelovanje u kojem ovjek djeluje kao cjelovita, mnogostruka linost, u kojem on nije rob ove ili one posebne
misli, osjeaja ili tenje Slobodan je ovjek samo kad ono kreativno u njemu odreuje njegovo djelo, kad on
svojim djelom pridonosi proirenju granica ljudskosti. Petrovi 1976, str. 118, 119 [naglasio Petrovi].
25 Vranicki 1964, str. 36. U iste probleme zapadaju i Petrovi i Kangrga na drugim mjestima, insistirajui
isprva kako je praksa sve to ovjek ini, a zatim se ispravljajui tvrdnjom kako je praksa ipak iskljuivo neotueno (slobodno i stvaralako) djelovanje, a ne bilo kakvo djelovanje. Vidjeti npr. Kangrgu kad govori o
kritici kao mijenjanju postojeih oblika odreene realnosti [koja je] imanentna svakom ljudskom inu da
bi odmah reenicu poslije ustvrdio kako to dakako ne znai da ovjek sve to faktiki ini, ini to eo ipso i
kritiki Kangrga, Milan: Misao i zbilja, Zagreb 1989, str. 93.

138

ALEN SUESKA

njegov bitak (Sein) te njegovo u tom jest jedno ve sadrano treba da, njegovu
jo neozbiljenu mogunost (Sollen): ovjek je ne samo ono to jest, nego takoer
ono to moe i treba da bude.26 Ono to njih pritom prvenstveno zanima je upravo
ovo treba da, a ne ovo jest, budui da ono to ovjek zbiljski jest u zapadnonjemakom kapitalizmu, u sovjetskim, pa ak i u jugoslavenskim tvornicama nije
drugo do ovjek koji ivi otuenim ivotom, to e rei: nikakvim ivotom, lanim
ivotom. Praksisovcima je takva denuncijacija postojeeg dovoljan dokaz tomu da
se treba okrenuti ovjekovoj mogunosti, onom treba da, buduem, novom, revolucionarnom: ono istinito ima svoj izvor u onome to jo nije.27 Ta vrijednosna
osuda utoliko postaje i dovoljan teorijski postupak da bi se preskoila bilo kakva
strukturna analiza postojeeg te da bi se po kratkom postupku prelo na sljedei
korak: negaciju postojeeg.
U toj se orijentiranosti na ono treba da takoer nalazi razlog zbog kojeg je za praksisovsku praksu presudno stvaralatvo. Spontano stvaralatvo je to koje e negirati
postojee i uiniti skok u budue proizvodnjom istinski novog: novo nije ni puko
ponavljanje, ni puko modificiranje ili prestrukturiranje staroga Upravo zbog toga
to u njemu ima neeg ega u starom nema, novo je od starog odijeljeno skokom,
prekidom.28 tovie, praksa ne podnosi ono postojee, ona je u svojoj suprotstavljenosti postojeem uvijek okrenuta novom, buduem, neozbiljenom: ljudskoj [je]
praksi suprotstavljeno sve ono to je pasivno, puko meditativno, nestvaralako, to
je prilagoavanje svijetu, povijanje pred njegovom prirodnom pa ak i drutvenom datou.29 Utoliko, tek istinski stvaralaki akt je praksa, povijesni in, jer tek
on omoguuje ozbiljenje mogunosti koje se nalaze u ovjeku, tek on omoguuje
da treba da postane jest. Time je praxis-filozofija i drugom nogom zakoraila u
klasini njemaki idealizam: praxis insistira na momentu stvaralatva u pojmu
prakse nasuprot uem znaenju pojma prakse u smislu moralno-praktinog djelovanja. Taj konceptualni preobraaj odvija se na paradigmi spontanog umjetnikog ina,
tako da je opa pozicija praxisa neraskidivo iznutra vezana za filozofiju umjetnosti
njemakog klasinog idealizma, proizalu iz Kantova pojma spontanosti.30
Posljedice te filozofsko-spekulativne baenosti u budue, do koje ih je dovelo nasljee klasinog njemakog idealizma, za jednu marksistiku filozofiju viestruko

26 Petrovi, Gajo: Mogunost ovjeka, Zagreb 1969, str. 61.

27 Kangrga 1989, str. 36.
28 Petrovi 1969, str. 28.
29 Grli 1964, str. 44.
30 Mikuli 2009, str. 95, 96.

139

SPEKULATIVNOST PRAXIS-FILOZOFIJE: POKUAJ MARKSISTIKE KRITIKE

su poraavajue. Budui da je ono postojee u svojoj historijskoj zbiljnosti sredine

20. stoljea konstantno otueno isto, ono je za praksisovce jednostavno ovjekova
neistina, ivot koji nije ivot prakse, slobodnog stvaralatva. Ono postojee je tako
u jednom potezu osueno i negirano, nakon ega se automatski prelazi u zahtjev
za njegovim nadilaenjem u onom treba da. U takvom postupanju teorije nema
mjesta teorijskom koncipiranju postojee zbilje, mapiranju elemenata i momenata njene strukture, jer su to obiljeja znanstvenosti teorije. Radi se jednostavno
o tome da je svaka, pa makar i minorna znanstvenost teorije za praksisovce pokazatelj njene ideologinosti, odnosno, njenog zadravanja u spoznajnom horizontu postojeeg. Svaka je znanost ideoloka jednostavno zato jer je njen predmet
otuen ovjek, ega ona nije svjesna, pa ona stoga u najboljem sluaju moe biti tek
tona spoznaja neistinitog bitka31 u to Kangrga svrstava i politiku ekonomiju.
No time se ujedno onemoguuje teorijsko poznavanje postojee zbilje jer se na njoj
ne eli zadravati. elei se suprotstaviti dogmatskom marksizmu ija je jedina
funkcija legitimacija postojeeg, a koji se veinom pozivao i svoju utemeljenost bazirao na injenicama ili zakonima objektivne stvarnosti, praksisovci su otili u
drugu, spekulativnu krajnost gdje nije dozvoljen ozbiljniji interes za postojee jednostavno jer bi se time nuno zadralo u postojeem, jer se prema praksisovcima ne bi stvaralo nita novo: istinska ljudska praksa nije pomirenje sa samim
injenicama, s objektivnom stvarnou, njenim zakonomjernostima, s moralnim
ili ideolokim imperativima ili ustaljenim normama, s neim heteronomnim, to
ovjeka uvijek stavlja u drugi plan, pred ime je ovjek pion viih sila, bile one duhovne ili materijalne.32 Povijesno specifian antidogmatski karakter ovih tvrdnji
izvire kroz svaku njihovu poru. Meutim, nije teko pretpostaviti da filozofija s
takvim teorijskim postulatima u svojem zahtjevu za odbacivanjem postojee zbilje
ne moe daleko dospjeti: sve to ona moe je ostati na zahtjevu i insistiranju. Upravo to je sluaj i s praxis-filozofijom.
PRAXIS-FILOZOFIJA KAO
KRITIKASVEGAPOSTOJEEG
Poznato je da se praxis-filozofija u ve spomenutom prvom broju Praxisa poblie odredila kao nepotedna kritika postojee zbilje.33 I doista, tako formulirano,
iz pera autor marksistike provenijencije, moglo bi se oekivati pregrt analize postojee zbilje koja bi kao to su to briljantno inili Marx, Lenjin, Gramsci,
31 Kangrga 1989, str. 101.
32 Grli 1964, str. 45.
33 emu Praxis, u: Praxis, Zagreb, godina I, br. 1, 1964, str. 5.

140

ALEN SUESKA

Luxemburg i mnogi drugi marksisti ukazala na njene bitne proturjenosti, na

njene slabosti u vidu njenog ukidanja i nadilaenja. Meutim, praksisovci se na
postojeemu ne mogu zadravati jednostavno zato to im to ne doputa njihova
vlastita filozofija. Njih postojea zbilja zanima tek u vidu njenih mogunosti, pa
se u tom svjetlu shvaa i njena kritika: kritika postojee zbilje mogua je naime
samo pod pretpostavkom njezina transcendiranja, dakle prekoraivanja u onaj horizont misaonosti i djelatnosti u kojemu sama zbilja ima da se legitimira ne po onome to ona jest, nego istovremeno ili prije svega po onome to ona treba da bude,
da bi bila mogua. Mogunost je pretpostavka danosti, a ideja je bit postojee zbilje.
Samo tako misao (kritika) postaje praktika, a praksa misaona, svjesna, smislena,
mogua.34 Ukratko, ne samo da postojee treba misaono transcendirati, nego
sama filozofija treba postati miljenje te budue ideje, mogunosti koja u njoj lei.
Na taj nain i jedino na taj, jer bi se inae ostajalo u postojeem filozofija postaje kritika, pa dakle i praktika.
Razlog zato filozofija mora biti toliko ukotvljena u kritici, isprepletena s njome,
lei u samom praksisovskom shvaanju kritike. Naime, kritika nije tek rasudbeni
in kao to bi se etimoloki dalo naslutiti ve je ona najpotpuniji izraz stvaralakog ina, stvaranja novoga. Kritika je djelatnost koja je nuno usmjerena na
revolucionarno djelo, na stvaralaku praksu, na slobodni ljudski in kojim ovjek
stvara samoga sebe i svoj svijet. Ali kritika nije samo ista teorijska pretpostavka
praktine djelatnosti. Ona je i sama oblik stvaralakog djela, sastavni dio kompleksne ljudske prakse.35 Ukratko, kritika je, pa tako i filozofija, praksa par excellence, pa stoga filozofiji nije potrebno nita drugo do nepotedne kritike da bi bila
praktika. Dapae, ona je time vrhunsko olienje slobodne i stvaralake djelatnosti.
Dakle, kod praksisovske se kritike ne radi o strukturnoj analizi postojee drutvene zbilje, nego o vrijednosnom sudu, o osudi, o primjerice prokazivanju licemjerstva jugoslavenskog socijalizma u svojoj zbilji jer svoje ideje (kao to je ideja
samoupravljanja) jo uvijek nije ozbiljio i one su ostale samo ideje. U tom smislu
mora kritika svijest biti iva i djelatna te uporni i radikalni putokaz36 takvih
zbivanja, a sve to uz pretpostavku da je kako najdublje uvjerena u mogunost izmjene postojeega, kojoj svoj udio pridonosi i ona sama, tako i da hoe tu izmjenu,
jer bez toga prestaje da bude kritika!37 Dakle, sve to filozofiji treba da bi u svojoj
kritici bila uspjena jest povea doza uvjerenja neutemeljenog u empirijskom ili
34 Kangrga 1989, str. 37, 38.
35 Petrovi 1969, str. 95.
36 Kangrga 1989, str. 39.
37 Isto.

141

SPEKULATIVNOST PRAXIS-FILOZOFIJE: POKUAJ MARKSISTIKE KRITIKE

makar teorijsko-konceptualnom poznavanju postojeeg, budui da je to praksisovska anatema u mogunost izmjene te htijenje te izmjene (jer bez htijenja ta svijest
ne bi bila kritika, kao to nam je rekao Kangrga). Da ne bi bilo zabune, Kangrga
eksplicite iznosi tu tvrdnju jo jednom neto kasnije: nije dovoljno samo dobro ili
loe miljenje da bi se prouzrokovalo izmjenu postojee zbilje ukoliko ovo miljenje ne bi ujedno bilo i htijenje (praksa) onoga to se misli.38 Prema tome, sve to filozofiji treba je snana i uvjerena volja koja e pretpostavimo barem toliko javno iskazati to svoje htijenje, pa e odlunost i uvjerenost intelektualaca za sobom
povui i ostale koji nisu te sree da budu obdareni takvom odrjeitou.39
Praksisovska je kritika tako samoproklamirani subverzivni akt, ija bi subverzivnost trebala poivati na njenom utopijskom karakteru, na njenoj odmaknutosti od
postojeega i insistiranju na novome. Filozofija je za njih svijest revolucionarne
prakse, odnosno, djelatna misao [koja] mijenja postojee reflektirajui ono
to je mogue kao svoj kriterij, putokaz i smisao40, ime filozofija dopire do istine
onoga postojeega. No praksisovcima nije jasno da njihova filozofijska koncepcija ve u samom svojem temelju ne dri vodu: historijskomaterijalistika teza da
ovjek proizvodi svoj svijet podrazumijeva da ga on proizvodi i onda kada ne proizvodi nita bitno novo, naime onda kada ga samo re-producira. Time to su praksu
pojmovno ispunili iskljuivo vrijednosno pozitivnim sadrajem, praksisovci su si
zatvorili put k shvaanju onog negativnog aspekta ovjekove proizvodnje drutvene zbilje njegove perpetuacije.
U tome dobrim dijelom lei Marxova veliina: on je pokazao kako ovjek proizvodi, odnosno, perpetuira drutvenu strukturu koje je dio ak i onda (ili ponajvie onda) kada nije svjestan svoje uloge u tom procesu41, naime u procesu njenog
potvrivanja potvrujui feudalizam kao feudalac ili kmet, potvrujui kapitalizam kao kapitalist ili proleter, pri emu i jedan i drugi to veinom ine nesvjesno.
Bit marksizma ne lei samo u ukazivanju na pozitivne mogunosti postojee zbilje
koje ona ve u sebi sadri, nego prvenstveno u razumijevanju i konceptualnom
38 Isto, str. 56.
39 I opet, da ni ovdje ne bi bilo zabune, jo jedan navod: S kojeg god dakle momenta ove jedinstvene zbilje da poe, kritika e svijest, ukoliko je i misaono i moralno i djelatno konsekventna, povui za sobom i sve
ostale, koji se uzajamno uvjetuju, povezuju i pothranjuju, kako bi ih u cjelini i pojedinano suoila s onim
bitnim ili najbitnijim momentom naime s onim to bi zapravo trebalo da bude, da bi se faktika zbilja
podigla na nivo ideje. Isto, str. 40.
40 Isto, str. 34.
41 Na jednom mjestu Kangrga ak ide tako daleko pa tvrdi da praksa nije ni postojala sve do onog historijskog trenutka kada je ovjek shvatio da moe stvarati svijet onakvim kakav on smatra da treba biti, to po
Kangrgi okvirno odgovara Francuskoj revoluciji i spoznajama klasinog njemakog idealizma, dakle krajem 18. stoljea. Vidi dio o praksi u: Kangrga, Milan: Praksa vrijeme svijet, Zagreb 1989.

142

ALEN SUESKA

poimanju onih strukturnih mehanizama te zbilje koji spreavaju ozbiljenje tih mogunosti, odnosno, koji spreavaju revoluciju i ostvarenje besklasnog drutva.
Ono to je jedna od najveih zasluga Antonija Gramscija jest upravo to to je pokazao kako i bivanje istim zahtijeva proizvoenje, kako ono to on naziva hegemonijom zahtijeva uvijek iznova svoje potvrivanje, utvrivanje svoje dominacije;
bivanje istim podrazumijeva konstantno re-produciranje vlastitoga legitimiteta postojanja jer se ono uvijek mora suprotstavljati ovim ili onim (ma koliko marginalnim ili marginaliziranim) snagama, ono se uvijek dovodi u pitanje.
Budui da su u Marxu vidjeli prvenstveno filozofa42, ne udi stoga to su praksisovci gotovo u potpunosti previdjeli ovaj kljuni aspekt marksizma. Zaglibljeni
u Marxovim ranim radovima, praksisovci su zavrili u dijametralnoj suprotnosti
vulgarnih materijalista i dogmatiara dijamata: zato oni mogu izjaviti da je za njih
itav Kapital pisan kao radikalna kritika jednog specifinog, historijski nastalog
svijeta, u kojem se praksa ili ovjekova samodjelatnost pojavljuje u obliku svoje
otuenosti i postvarenosti, pa se on zato ima revolucionarno promijeniti. I samo
zato Kapital je bio pisan!43 Upravo se u tome oituje praksisovski zazor od ikakvog zadravanja na postojeem. Ali Kapital nije bio pisan samo radi radikalne
kritike, nego takoer i zbog toga (i opet naglaavamo: prvenstveno zbog toga) da
se razumije ono postojee, da se pojme mehanizmi koji ine samu bit kapitalizma
i koji ga odravaju na ivotu unato njihovim proturjenostima; nadalje, zato da
se spoznaju i te proturjenosti kako bi se proletarijat (ili koji god revolucionarni
subjekt) mogao posluiti tim slabim karikama kapitalizma u svojem djelovanju,
pretvoriti ih u svoje prednosti u klasnoj borbi. Upravo taj marksizmu inherentni
zahtjev za razumijevanjem strukture postojee zbilje je ono to je dovelo mnoge
marksiste do stvaranja teorijskih instrumenata koji na ovaj ili onaj nain, manje
ili vie obuhvatno i ispravno objanjavaju kapitalistiku strukturu: primjerice, Marxa do klasne borbe ili fetiizma robe, Gramscija do spomenute hegemonije, Lukcsa do klasne svijesti itd. Nije uope potrebno biti althusserovac da bi se
uoilo centralno mjesto koje struktura zauzima kod Marxa u mnogim njegovim djelima, bilo u Njemakoj ideologiji44, bilo u Grundrisseu45, bilo u drugim
42 Petrovi 1986, str. 321.
43 Kangrga 1989, str. 58.
44 Vidjeti npr.: Empirijsko promatranje mora u svakom pojedinanom sluaju pokazati empirijski i bez
ikakve mistifikacije i spekulacije uzajamnu povezanost drutvene i politike strukture sa proizvodnjom.
Drutvena struktura i drava neprekidno izviru iz procesa ivljenja izvjesnih odreenih individua itd.
Marx, Karl - Engels, Friedrich: Nemaka ideologija, Beograd 1964, str. 21.
45 Primjerice, poglavlje Opi odnos proizvodnje prema raspodjeli, razmjeni, potronji u: Marx, Karl: Temelji slobode. Osnovi kritike politike ekonomije, Zagreb 1974.

143

SPEKULATIVNOST PRAXIS-FILOZOFIJE: POKUAJ MARKSISTIKE KRITIKE

djelima, a da i ne govorimo o Kapitalu. Ostaje li se iskljuivo na osudi postojeega, bez analize drutvene strukture kao to to ine praksisovci tada se ostaje u
okvirima ideoloke borbe protiv postojee zbilje. Iako ideoloka borba jest sastavni
dio borbe za revolucionarnu promjenu postojeega, sama po sebi, bez konceptualnog poimanja toga to se eli promijeniti, ona ostaje u bitnome impotentna.
IMPOTENTNOST PRAKSISOVSKE REVOLUCIJE
Posljednja stvar koju je praxis-filozofija zahvaljujui svojim polazinim pretpostavkama povukla sa sobom u sferu spekulativnosti jest revolucija. Revoluciju praksisovci ne shvaaju kao povijesni moment bitne, korjenite promjene drutvene strukture, iz dva razloga: (1) budui da ne barataju kategorijalnim aparatom strukturne
analize postojee zbilje, revolucija za njih niti ne moe biti strukturna pojava; (2)
revolucija je ve sadrana u samom praksisovskom odreenju prakse: kao bie
prakse ovjek je slobodno i stvaralako bie, a kao takvo on je i bie revolucije46
svaka je praksa ve per definitionem revolucionarno djelovanje, a svako je revolucionarno djelovanje eo ipso praksa. Sjetimo li se da ovjek, to se praksisovaca
tie, jo gotovo nigdje ne ivi ivotom prakse, to onda znai da jo nigdje nema niti
revolucije, nego da ona, kao i sam ivot prakse, tek treba biti ozbiljena, ali ne kao
neki moment, nego kao neto trajno, postojano. Ona se nalazi u budunosti moguega koje tek treba ostvariti; ona je uzdignuta na princip neotuenog ivota, odnosno, istinski ljudskog ivota, ivota prakse: revolucija nije neka posebna pojava u povijesti, nego najkoncentriranija forma ljudskog kolektivnog stvaralatva,
forma u kojoj najjasnije dolazi do izraaja stvaralaka priroda ovjeka.47 Revolucija
tako zajedno s praksom gubi svoje znaenje teorijskog koncepta, a postaje spekulativni pojam uzdignut na princip ivota. Pitanje koje onda ostaje neodgovoreno jest
kakvom bi se to revolucijom ostvarila praksisovska revolucija? Liena svog izvornog znaenja bitne strukturne promjene datih okolnosti zahvaljujui kolektivnom
djelovanju odreenih povijesnih aktera, revolucija postaje poprilino impotentno
naelo buduega koje sjetimo se samo treba dovoljno uvjereno htjeti.
Dakako, treba uzeti u obzir prethodno opisani povijesni kontekst praxis-filozofije. Budui da je ona bitno obiljeena svojim statusom, ili bolje reeno: svojom
funkcijom kao kritike revolucije na pola puta, moe se rei da ona u tim datim
povijesnim okolnostima funkcionira kao otvaranje utopijskog prostora usred
te onto-theo-tehno-gramatike realno egzistirajueg sistema [jugoslavenskog
46 Petrovi, Gajo: Miljenje revolucije, Zagreb 1978, str. 76.
47 Petrovi 1978, str. 76.

144

ALEN SUESKA

socijalizma]48 te da zbog toga onaj tko Gaji Petroviu [ili praksisovcima openito] danas prigovara nedovrenost, nepostajanje teoretiarem ovoga-i-onoga
ne razumije da je pojam prakse funkcionalan a ne supstancijalan, spekulativan a
ne disciplinarno-filozofski i da njegovo misaono dovrenje ne lei u prijelazu ni
u teoriju politike ni u pozitivnu politiku praksu.49 Nedvojbeno je da u uvjetima
jugoslavenskog socijalizma pedesetih, ezdesetih i sedamdesetih godina taj spekulativan pojam prakse ima funkciju otvaranja utopijskog prostora, i to je povijesna
zasluga praksisovaca koju bi bilo nepravedno poricati.
Meutim, promotri li se praxis-filozofija kao marksistika filozofija to ona nedvojbeno tvrdi da jest i kakvom ju se od poetka ovog rada uzima tada takoer
treba dodati da ona izvan tog svog povijesnog konteksta postaje impotentna. Budui da se zbog vlastitih teorijskih pretpostavki i idiosinkrazija odbijala primiti
obuhvatnije strukturne analize bilo zakazalog socijalizma, bilo zapadnog kapitalizma, ona nije stvorila nikakve teorijske instrumente, pa se sve to praxis-filozofija umije ponuditi dananjoj marksistikoj misli svodi na spekulativne principe,
naela poeljnog i neotuenog ovjekova ivota.50 Ako se neka filozofija deklarira
marksistikom, onda se njeni postulati i teze s pravom mogu prosuivati ne samo s
obzirom na njen vlastiti povijesni kontekst, nego i s obzirom na njihov teorijski (pa
onda moda i praktiki) potencijal razumijevanja (i ukidanja) klasnog i otuenog
drutva kapitalizma uope. Gleda li se iskljuivo iz prvog rakursa, praxis-filozofija
je zanimljiv i hvalevrijedan pokuaj demokratiziranja socijalizma sredine 20. stoljea; gledano iz drugog rakursa (to je bila namjera ovog rada), ona je teko neto
vie od hipertrofiranog spekulativnog humanizma s marksistikim predznakom, s
odreenim povijesnim olakotnim okolnostima takve njene dananje sudbine.
48 Mikuli 2008, str. 173.
49 Isto, str. 172.
50 Zanimljivo je u tom smislu uti glavni Petroviev prigovor kritikoj teoriji Frankfurtske kole: Osnovni je nedostatak pripadnika frankfurtske kole upravo njihovo nastojanje da se tom [pomjerenom, sumanutom] svijetu [kojega su oni spoznali] kritiki prilagode, da unutar tog svijeta nau stanovite s kojeg
se o njemu moe kritiki raspravljati a da se on principijelno ne dovede u pitanje Petrovi 1986, str. 295.
Instruktivno je to Petrovi frankfurtovcima prigovara zbog njihove prilagoenosti postojeem svijetu,
mada je Horkheimer jo u programatskom tekstu kritike teorije (Traditionelle und Kritische Theorie u
Zeitschrift fr Sozialforschung 1932.) iz petnih ila nastojao nai svojevrsnu arhimedovsku toku koja
bi se nalazila izvan okvira postojeeg, naroito postojee znanosti. Naprotiv, frankfurtovci su itekako
kao i praksisovci svoju filozofiju nastojali bazirati to vie izvan postojeeg svijeta, s tom razlikom da su
se frankfurtovci zadrali na njegovoj osudi (ega je egzemplarno djelo Dijalektika prosvjetiteljstva) te
se samo odrekli teorijskih instrumenata (zbog gotovo identinog animoziteta spram znanosti kao i kod
praksisovaca), a da su se praksisovci bacili u jo veu spekulativnost, filozofirajui o trebanju njegove mogunosti to je prava pozadina Petrovievog prigovora. No upravo o tome se i radi: praxis-filozofija se u
bitnome svodi na principijelno dovoenje postojeeg svijeta u pitanje.

145

SPEKULATIVNOST PRAXIS-FILOZOFIJE: POKUAJ MARKSISTIKE KRITIKE

Naravno, to ne znai da praxis-filozofiju treba u potpunosti otpisati niti da je ona

bezvrijedna. Od praksisovaca se tota dade nauiti. Prvo, to je da svaki uistinu
socijalistiki pokret ne samo da mora poivati na nedvosmislenim demokratskim
principima ija je svrha humano, besklasno drutvo, nego i to da e se svaki socijalistiki pokret koji se ne pridrava tih principa u praksi ili ih pak izopauje u korist
ove ili one ue skupine unutar tog pokreta biti vlastitim djelom pa stoga i vlastitom
krivnjom sveden na pervertiranu karikaturu vlastitih ideja. Ne radi se tu iskljuivo
o Sovjetskom Savezu i Jugoslaviji, tj. o njihovim povijesnim inaicama socijalizma.
Praksisovci nas podsjeaju da principi ne gube na svojoj vanosti jednom kad se
revolucionarni pokret oformi, nego da oni, naprotiv, tim vie dobivaju na vanosti
to vie pokret zaposjeda realnu drutvenu mo da revolucionarno djeluje.51 Drugo, sami praksisovci su eklatantan primjer otvorenosti prema kritici, kako iz vlastitih redova, tako i izvana, koju svaka marksistika filozofija mora tetoiti kao vlastito naelo valjanosti. Zabranjuje li se kritika ili se ona pak od straha odbija uti, sve
to preostaje je plitkoa i kratkovidnost dogmatskog miljenja. Tree, praksisovci
nas svojim povijesnim iskustvom ue dunosti koju filozofija i filozofi imaju spram
vlastitoga svijeta te upornosti u ukazivanju na njegovu istinu (ili neistinu) koju ta
dunost podrazumijeva, usprkos svoj snazi i moi suprotstavljene drutvene struje.
Iako praxis-filozofija kao marksistika filozofija ima znaajnih mana i iz vlastitih
pretpostavki zapada u nerazrjeive proturjenosti, ove joj se navedene zasluge nikako ne mogu poricati.

51 Problem je jedino taj, kao to je reeno, da revolucionarna teorija ne smije ostati na toj bitnoj razini
principa, nego ju mora nadii pojmovnim, konceptualnim, strukturnim razumijevanjem postojeega, u kojemu principi ostaju prisutni kao misao vodilja.

146

ALEN SUESKA

LITERATURA
Bonjak, Branko: Ime i pojam praxis, u:
Praxis, Zagreb, godina I, br. 1, 1964, str. 7-20.
emu Praxis, u: Praxis, Zagreb, godina I,
br. 1, 1964, str. 3-6.
Grli, Danko: Praksa i dogma, u: Praxis, Zagreb, godina I, br. 1, 1964, str. 43-53
Jaki, Boidar: Praxis Gaje Petrovia, u: Veljak, Lino (ur.): Gajo Petrovi - ovjek i filozof,
Zagreb 2008., str. 85-106.

Mikuli, Borislav: Poietiki pojam prakse i

njegov kulturni kontekst. Filozofija praxis u
politikim, teorijskim i umjetnikim previranjima 60-ih, u: Mianovi, Kreimir: Prostor u
jeziku. Knjievnost i kultura ezdesetih, Zagreb
2009., str. 83-99.
Mikuli, Borislav: Revolucija i intervencija. O
utopijskom efektu Praxisa, u: Veljak, Lino
(ur.): Gajo Petrovi - ovjek i filozof, Zagreb
2008., str. 159-174.

Kangrga, Milan: Misao i zbilja, Zagreb 1989.

Petrovi, Gajo: Filozofija i marksizam, Zagreb

1976.

Kangrga, Milan: Praksa - vrijeme - svijet, Zagreb 1989.

Petrovi, Gajo: Marx i marksisti, Zagreb 1986.

Kodrnja, Jasenka: Kritika svega postojeega u

filozofiji Gaje Petrovia, u: Filozofska istraivanja, Zagreb, godina 28, br. 3, 2008, str.
573-583.

Petrovi, Gajo: Miljenje revolucije, Zagreb

1978.

Kovaevi, Milan: Neka zapaanja o naoj marksistikoj filosofiji, u: Theoria, Beograd, br.
1-2, 1988, str. 5-8.

Petrovi, Gajo: Praksa i bivstvovanje, u: Praxis,

Zagreb, godina I, br. 1, 1964, str. 21-34.

Kuko, Mislav: Hrvatska marksistika filozofija

i krah socijalizma. Filozofija prakse kao dio
hrvatske filozofije, Filozofska istraivanja,
Zagreb, godina 12, br. 2, 1992, str. 383-393.
Mandel, Ernest: Jugoslavenska ekonomska
teorija, u: Slobodni Filozofski (online), dostupno na: URL: http://www.slobodnifilozofski.
com/2011/12/ernest-mandel-jugoslavenskaekonomska.html, objavljeno: 7.12.2011.

Petrovi, Gajo: Mogunost ovjeka, Zagreb

1969.

Praksisovski marksizam i jugoslavenska filozofija, u: Theoria, Beograd, br. 1-2, 1988.

Sesardi, Neven: Jo jednom o filozofiji prakse,
u: Theoria, Beograd, br. 1-2, 1988, str. 21-32.
Vranicki, Predrag: Uz problem prakse, u:
Praxis, Zagreb, godina I, br. 1, 1964, str. 35-42

Marx, Karl: Osamnaesti brumaire Louisa Bonaparte, Zagreb 1950.

Marx, Karl - Engels, Friedrich: Nemaka ideologija, Beograd 1964.

147

FILOZOFIJA PRAXISA I STUDENTSKI PROSVJEDI 1968.GODINE

MICHAEL KOLTAN

FILOZOFIJA PRAXISA I
STUDENTSKI PROSVJEDI
1968.GODINE

Pothvat uspostavljanja veze izmeu filozofije tzv. grupe Praxis i studentskog pokreta 1968. godine u Jugoslaviji je problematian. Pokret je, naime, nastao spontano 3. lipnja 1968. i manifestirao se u opsadi Univerziteta u Beogradu. Ta je
opsada trajala do 9. lipnja, a nakon jednog se Titovog pomirljivog govora uruila
iznutra kao souffl koji je prerano izvaen iz penice. Kako je, dakle, ta vatra koja
se tako naglo rasplamsala mogla biti pod utjecajem odreene filozofije? Pokreti su
kratkog vijeka, filozofija je naprotiv spor i precizan rad, koji ba i nije spojiv s zamahom spontane erupcije.
Meutim, u toj opsadi Univerziteta nesumnjivo su se poklopile dvije stvari: kritika grupe Praxis formulirana tijekom niza godina u spontanoj je pobuni studenata nala svoj odjek, to ju je pretvorilo u prijetnju za vlast. Sam je Tito to iznio
u svom govoru od 26.lipnja 1968. na Kongresu sindikata: Vi znate, drugovi i
drugarice, da je sada bilo svakakvih pokuaja od raznih elemenata. Pojavili su se
oni sa kojima smo imali posla na univerzitetima i prije studentskog revolta. To su
pojedini profesori, neki filozofi, razni praksisovci i drugi Radi se, dakle, o avanturistikim pokuajima ljudi, koji su nam dobro znani, jer smo ve prije izbijanja
ovih revolta imali posla s njima Dobro ih znamo i neemo dopustiti da dalje
podjaruju.1
1 Josip Broz Tito: Govor na 6. kongresu Saveza sindikata 26. juna 1968., u: Kanzleiter, Boris - Stojakovi, Krunoslav (ur), 1968. u Jugoslaviji. Studentski prosvjedi i kulturna avangarda od 1960. do 1975. godine,
Bonn 2008, str. 259.

148

MICHAEL KOLTAN

Naravno da je apsurdna teorija zavjere, prema kojoj je revolt bio rezultat podjarivakih aktivnosti aice ljudi. Nipoto nije uvjerljivo da je pokret bio neposredno
inspiriran filozofijom grupe Praxis. Samo je mali broj onih koji su okupirali beogradski Univerzitet (ili njihovih pristaa u drugim sveuilinim gradovima, kao
to su Zagreb ili Ljubljana) prije opsade uope jasno formulirao ideje o razlozima
svoga nezadovoljstva; jo je manje bilo vjerojatno da bi te ideje artikulirali pozivajui se na filozofiju Praxisa. Tu je, svakako, bilo iznimaka, prije svega meu studentima koji su pohaali predavanja i seminare docenata praksisovaca. No, velika
je masa, koju je sa sobom povukao kovitlac zbivanja, tijekom opsade najprije morala usvojiti jezik, kako bi mogla artikulirati svoje nezadovoljstvo, koje do tada nije
bilo ba jasno formulirano.
Prije no to istraimo kako je nezadovoljstvo studenata tijekom erupcije jugoslavenskog studentskog pokreta sraslo sa filozofskim nezadovoljstvom praksisovaca u koherentan katalog politikih zahtjeva, moramo najprije rasvijetliti povijesne
uzroke tog nezadovoljstva.
Pritom emo uoiti svojevrstan paradoks: s jedne strane su uzroci tog nezadovoljstva bili specifino jugoslavenski, te su sezali u poslijeratno doba te multietnike
drave, no s druge strane se na jugoslavenskoj sceni odigravala drama koja se u
slinom obliku mogla vidjeti i u zemljama sasvim drugaije tradicije. Stoga se ne
smijemo usredotoiti iskljuivo na lokalne prilike, nego uvijek moramo voditi rauna i o globalnom kontekstu.
RAZVOJ U JUGOSLAVIJI
Ponimo najprije sa specifinim razvojem u Jugoslaviji. Moramo se, prije svega,
prisjetiti da se zasluge za osloboenje Jugoslavije od njemake i talijanske okupacije
nisu iskljuivo pripisivale Crvenoj armiji, kao u drugim zemljama Istonog bloka.
U poslijeratnoj Jugoslaviji, mit o tomu kako je partizanskoj armiji Komunistike
partije Jugoslavije (KPJ) pod Josipom Brozom Titom polo za rukom da, unato
velikim gubicima, porazi ne samo faistike okupatore, nego i srpske etnike, kao i
hrvatske ustae, zauzima znaajno mjesto.
Stoga je situacija u Federativnoj Narodnoj Republici Jugoslaviji, koja je proklamirana 29. novembra 1945., bila bitno drugaija nego u socijalistikim bratskim
zemljama. Premda izbori za ustavotvornu skuptinu u studenom 1945. nisu bili
ni slobodni, ni korektni2, KPJ je zbog narodnooslobodilake borbe imala bitno
2

Calic, Marie-Janine: Povijest Jugoslavije u 20. stoljeu, Mnchen 2010, str. 176.

149

FILOZOFIJA PRAXISA I STUDENTSKI PROSVJEDI 1968.GODINE

drugaiju, masovnu bazu, te podrku meu stanovnitvom, za razliku od vlastodraca koje je Moskva postavila u drugim socijalistikim zemljama. Nije ni tu reim
bio osobito simpatian: Tito je bio tvrdokorni lenjinist, koji cijeloga ivota nije dovodio u pitanje komunistiku partiju i diktaturu proletarijata koju je ona utjelovljivala. No, od moskovskih su se vazala jugoslavenski komunisti razlikovali po tomu
to su s pravom bili prilino samouvjereni, to je dovelo do toga da nisu plesali po
diktatu iz Moskve.
Meu jugoslavenskim komunistima Staljin jo od 1941. nije bio na dobrom glasu.
Umjesto oruja koje im je bilo neophodno potrebno, slao im je duge poune telegrame, u kojima ih se pozivalo na besmislenu politiku narodne fronte, jer Staljin
nije htio zastraiti zapadne saveznike. Jednako tako slabu podrku, s obzirom na
saveznike sile, dao im je po pitanju okupiranog Trsta, iz kojeg su se partizani morali povui, te je naposljetku pripao Italiji. Tomu valja dodati i pokuaje sovjetskih
savjetnika i diplomata da pijuniraju po Jugoslaviji, te pokuaj da se preko jugoslavensko-sovjetskih poduzea osigura monopol na tritu sirovina.3 Tako je u Jugoslaviji odnos prema vlastodrcima u Moskvi obiljeavalo veliko nepovjerenje.
Na drugoj strani pak samouvjereni i samovoljni istupi jugoslavenskih komunista
sve su vie ljutili Staljina, a kada je Tito od 1947. poeo voditi neovisnu vanjsku
politiku bez dogovora s Moskvom, dolo je do sukoba. Budui da upozorenja iz
Moskve nisu urodila plodom, Jugoslavija je iskljuena iz Kominforma, organizacije komunistikih partija. Slijedilo je iskljuenje iz Savjeta za uzajamnu ekonomsku
pomo (SEV), to je znatno unazadilo ekonomiju. No, u politikom je smislu taj raskid ojaao poloaj jugoslavenskih komunista meu stanovnitvom.
Raskid s Moskvom zatim je doveo do toga da je izgradnja socijalizma u Jugoslaviji krenula drugim smjerom nego u zemljama Istonog bloka. Godine 1950. izraen je nacrt Osnovnog zakona o upravljanju dravnim privrednim poduzeima,
koji je sadravao tri glavna elementa: Debirokratizacija putem radnikih savjeta, decentralizacija uprave, politike i kulture i demokratizacija svih ivotnih sfera.
Osnovna ideja ta tri de (DDD) bila je da se to iri slojevi stanovnitva ukljue u
ekonomske i socijalne procese kako bi legitimitet sustava poivao na jo dubljim
temeljima. U vie od 6.000 poduzea radnici su zatim birali savjete u kojima se odluivalo o svim poduzetnikim pitanjima.4
Meutim, uvoenje radnikih savjeta u poduzea, uveni jugoslavenski model samoupravljanja, nije znaio da radniki savjeti imaju politiku mo koja je i dalje
3

Calic 2010, str. 190.

Isto, str. 192.

150

MICHAEL KOLTAN

nesumnjivo bila drana u Partiji. Pa ipak je dolo do odreenog stupnja liberalizacije: Za razliku od Istonog bloka, sada se tolerirao odreeni pluralizam i to najprije u knjievnosti i umjetnosti, ali uskoro i u politikoj teoriji. Sada su barem bile
doputene razliite interpretacije marksizma.5
Za one koji su se upustili u pluralizam to je, dakako, bio hod po otrici noa, jer
su u Krivinom zakonu u lanku 118. (kasnije 133.) i dalje postojala kaznena djela
kao to je neprijateljska propaganda, odnosno verbalni delikt. Osim toga, postojali su delikti kao to su kontrarevolucija, terorizam i urota. Dakle, stalno
je postojala prijetnja zabrane rada i objavljivanja, a u teim sluajevima prijetila je i
zatvorska kazna za delikte miljenja.
Presudno je da je uloga Jugoslavija u vrijeme Hladnog rata bila prilino kontroverzna. S jedne strane, Jugoslavija se smatrala zemljom koja nije sudjelovala u blokovskim konfrontacijama. Na Titov poticaj, 1961. godine u Beogradu je osnovan
Pokret nesvrstanih, u kojem je Jugoslavija imala vodeu ulogu. Radilo se o tome da
se izbjegne kako utjecaj komunizma moskovskog kova, tako i zapadnjakog imperijalizma. Taj je, s druge strane, slubeni svjetonazor potkopala realna praksa: ak
je i u Jugoslaviji kroz primat partije zavladao lenjinistiki zahtjev za apsolutnim autoritetom, koji se samo po svom stupnju razlikovao od svog pandana u Sovjetskom
Savezu i njegovim vazalskim dravama. Upravo se u borbi protiv tog staljinistikog
autoritarizma mogu nai korijeni tzv. filozofije Praxisa.
Jugoslavenska grupa Praxis bila je izolirana grupa s jedinstvenim stavovima u
istoj mjeri u kojoj je Frankfurtska kola zastupala jedinstvenu teoriju. Naziv je
dobila po filozofskom asopisu koji je od sredine 60-ih do sredine 70-ih izlazio
u Zagrebu u dva izdanja: domaem i meunarodnom. Naravno da su se kao i
kod Frankfurtske kole razmiljanja lanova grupe u osnovi podudarala, na to
emo se osvrnuti kasnije. Ali nije postojao jedinstven program kojeg bi se urednici
Praxisa drali.
Paralelno s izdavanjem asopisa Praxis, grupa je svake godine na otoku Koruli
organizirala takozvanu Ljetnu kolu, svojevrstan simpozij na kojem nisu sudjelovali samo profesori, nego i velik broj studenata.
Ni asopis, ni Ljetna kola nisu se ograniili samo na priloge i sudionike iz Jugoslavije. Na Koruli su se sastajali meunarodno renomirani filozofi, sociolozi,
povjesniari i predstavnici drugih drutvenih znanosti i to nipoto samo marksistike provenijencije. Tako su u diskusijama na Koruli sudjelovali, primjerice, i
5

Isto, str. 193.

151

FILOZOFIJA PRAXISA I STUDENTSKI PROSVJEDI 1968.GODINE

fenomenolog Eugen Fink i ak isusovac Gustav A.Wetter, a njihova su predavanja

kasnije objavljena u asopisu Praxis.
Takva internacionalnost bila je karakteristina i za asopis. U redakcijskom odboru asopisa nala su se mnoga ugledna imena s Istoka i Zapada, izmeu ostalih,
pored ve spomenutog Eugena Finka, Ernst Bloch, Erich Fromm, Lezek Kolakowski, Georg Lukcs, Herbert Marcuse i mnogi drugi.
No 1974. godine asopis Praxis prestaje izlaziti, a prestaje se odravati i Korulanska ljetna kola. Staljinistima u dravnom aparatu konano je dozlogrdila grupa
profesora koji ne samo da su propagirali pluralizam diskusija o marksizmu, nego
su ga itavo desetljee dosljedno pretvarali u praksu. Meunarodni renome kole
i asopisa u oima aparata nije imao takvu teinu kao stvarne ili navodne nevolje to su ih prouzroili ti ljudi. Praxis i kola zabranjeni su na nain uobiajen u
Jugoslaviji: jednostavno su im uskraena sredstva. Osim toga, profesore se htjelo
izbaciti sa Sveuilita. Prvi je korak uinjen u Srbiji: osmero profesora i profesorica iz Beograda dobilo je otkaz, a vjerojatno su samo otri meunarodni prosvjedi
sprijeili da se neto slino dogodi u Zagrebu, Ljubljani ili Sarajevu.
KAKO JE NASTAO PRAXIS
No, to je sve bio posljednji korak u nizu duge borbe koja see unazad, u 50-e godine.
Poetkom 50-ih godina u pojedinim republikama bive Jugoslavije osnovana su filozofska drutva, koja su se 1958. udruila u krovnu udrugu Jugoslavensko filozofsko drutvo. Slubena filozofska doktrina tadanje komunistike Jugoslavije bio je
historijski i dijalektiki materijalizam, koji je kanonizirao Staljin u ozloglaenom
Kratkom teaju povijesti Sovjetske komunistike partije (boljevika).
Filozofski taj je historijski i dijalektiki materijalizam znaio povratak na stanje
u 18. stoljeu: Marksistika filozofija materijalizama [polazi] od toga da materija,
priroda, bitak predstavljaju objektivnu stvarnost koja postoji izvan svijesti i neovisno o njoj; da je materija ono primarno i iskonsko, a svijest sekundarno, izvedeno
zato to je odraz materije, odraz bitka.6
Kada je Filozofsko drutvo u kolovozu 1960. godine odralo simpozij Problemi distinkcije objekta i subjekta, praxis i teorija odraza, izbio je skandal. Grupa
mladih filozofa koji su se mahom sami borili na strani Titovih partizana u odnosu na filozofiju staljinizma pokazali su jednako tako veliko samopouzdanje kao i
6

Povijest Sovjetske komunistike partije (boljevika), Stuttgart 1974, str. 134 i dalje.

152

MICHAEL KOLTAN

Komunistika partija u odnosu na Kominform. Kritika se obruila na teoriju odraza. Tijekom diskusije koja se vodila na Bledu, tri su argumenta protiv teorije odraza
sasuta u lice ortodoksnim marksistima: Kao prvo, ona ignorira cjelokupno iskustvo klasine njemake filozofije i vraa se na dualizam materijalnog objekta po sebi
i duhovnog subjekta iz 18. stoljea; kao drugo, implicitno dogmatski zastupa stav da
je presudna osobina svijesti refleksija kako kritizirati proizvode intelekta ako su
per definitionem odrazi stvarnosti, to jest istiniti? I tree, ta je teorija pogrena, jer je
faktiki tako da je svijest daleko od toga da prati i kopira pasivne materijalne procese, a esto anticipira i koncipira jo nepostojee materijalne objekte.7
Ova diskusija samo na prvi pogled ostavlja dojam da se odnosi na specifinu situaciju u Jugoslaviji. No, privid vara. U stvarnosti su se meu marksistikim intelektualcima svugdje vodile sline diskusije. Razloge moemo lako navesti: mnogi
intelektualci, koji su se naoigled prijetnje faizma 30-ih godina prikljuili komunistikom pokretu, najprije su ignorirali autoritarno-dogmatski karakter staljinizma. Nakon Drugog svjetskog rata ta se lojalnost sve vie poinjala osipati. Tajni
govor koji je Hruov odrao na XX.kongresu Komunistike partije i guenje pobune u Maarskoj 1956. potkopalo je iluzije mnogih koji su do tada bili lojalni prema Partiji. Diskusije koje su se u Jugoslaviji vodile u Filozofskom drutvu voene
su i drugdje. Za jugoslavensku je debatu vjerojatno bilo specifino to da su kritiari staljinistikog dogmatizma iz redova filozofa odnijeli pobjedu unutar Partije,
premda je politiki kadar na njih gledao s nepovjerenjem. Negdje drugdje bi se kritika dijalektikog materijalizma sankcionirala iskljuenjem iz stranke. Tako je, primjerice, u Francuskoj Henri Lefebvre izopen iz stranke jer je u djelu Problmes
actuels de Marxisme [vidjeti njemako izdanje]8 kritizirao staljinistiki dogmatizam. Meutim, na konferenciji na Bledu pobornici staljinistikog dijalektikog
materijalizma pretrpjeli su strahovit poraz i u filozofskoj diskusiji koja se vodila u
Jugoslaviji ubudue nisu vie igrali nikakvu ulogu.
Svim je tim tenjama bilo zajedniko oslobaanje marksizma od stege staljinistikog dogmatizma, koliko god njihov pristup bio nehomogen, te posezanje za ontologijom mladog Marxa, koju je koncipirao u tzv. Ekonomsko-filozofskim manuskriptima iz 1844. godine: Tijekom te debate prevladao je stav da je sredinja
kategorija marksistike filozofije slobodna, stvaralaka ljudska djelatnost praxis.
Dualizam materije i duha, objekta i subjekta prevladan je tako to se pokazalo na
koji se nain te kategorije mogu izvesti iz pojma praxis. Objekti o kojima moemo smisleno govoriti nisu dani sami po sebi, nego su objekti povijesnog ljudskog
7

Markovi, Mihailo: Yugoslavia. The Rise and Fall of Socialist Humanism, Nottingham 1975, str. 22.

Lefebvre, Henri: Problemi marksizma danas, Frankfurt na Majni 1965.

153

FILOZOFIJA PRAXISA I STUDENTSKI PROSVJEDI 1968.GODINE

svijeta, oblikovani naom praktinom aktivnou, posredovani naim ranijim

znanjem, jezikom, potrebama i uistinu cjelokupnom ljudskom kulturom u danom
povijesnom trenutku.9
Prva dobivena bitka protiv staljinistikog dogmatizma rezultirala je sve tjenjom suradnjom marksistikih humanista u Jugoslaviji. Nakon godinjeg sastanaka Jugoslavenskog filozofskog drutva 1962. u Skoplju, objavljen je zbornik Humanizam i socijalizam, u kojem je svoj doprinos dala i veina buduih urednika asopisa Praxis.
Umreavanje s drugim marksistima antistaljinistike orijentacije izvan Jugoslavije ostvareno je za vrijeme Ljetne kole na Koruli, koja je po prvi put odrana
1963. Tema prve Ljetne kole bila je Progres i kultura. Godine 1964. je naposljetku objavljen prvi broj asopisa Praxis na srpsko-hrvatskom, a 1965. i inozemno
izdanje s tekstovima na engleskom, francuskom i njemakom. Tako su antistaljinistiki humanisti okupljeni oko asopisa Praxis bili dobro umreeni u meunarodnom kontekstu Nove ljevice.
KAKO SE MEU MLADIMA RAZVIO POTENCIJAL
ZAPROSVJEDE
I mladi ljudi koji su 60-ih pohrlili na sveuilita bili su itekako ukljueni u meunarodna zbivanja dodue ne u kontekstu intelektualne produkcije, nego preko
kulturnih utjecaja. Nije samo Savezna Republika Njemaka 50-ih godina prolog
stoljea doivjela gospodarsko udo, to je vrijedilo i za Jugoslaviju. Pritom je obnova nakon rata uslijed raskida sa Staljinom najprije pretrpjela znatan udarac: Sovjetski Savez i njegovi saveznici u istonoj Europi poetkom 1949. godine iskljuili
su Jugoslaviju iz SEV-a i uveli potpunu trgovinsku blokadu. Strogo planiranje, politika izolacija nakon iskljuenja iz Kominforma i ekstremna sua tu su multinacionalnu dravu godine 1950. gurnuli u duboku ekonomsku i psiholoku krizu.10
Na drugoj strani, pak, sada su se pruale nove anse. Budui da su SAD pogreno
smatrale da uz pomo Jugoslavije mogu gurnuti klin meu drave Istonog bloka,
ponuena je velikoduna vojna i ekonomska pomo. Ekonomska pomo se dodue veim dijelom direktno slila u potronju, ali paralelno s time dolo je do otvaranja zapadnih trita, to je omoguilo nevieno gospodarsko udo u Jugoslaviji:
Godinji rast industrijske proizvodnje izmeu 1953. i 1960. iznosio je impozantnih
13,83%. Jugoslavija je po tom pitanju drala svjetski rekord i bila ispred Japana. Jo
9

Markovi 1975, str. 22 i dalje.

10 Calic 2010, str. 190.

154

MICHAEL KOLTAN

60-ih godina stopa rasta iznosila je 8,2%. Na taj se nain postupno povealo blagostanje. Plae su izmeu 1953. i 1959. godine rasle za 5,9%, a nakon godina poslijeratne obnove punih odricanja sada je u prvom planu bila vea potronja.11
Taj je gospodarski uzlet kao i u zapadnim zemljama doveo do promjene mentaliteta koji je mlade generacije, odrasle u okruenju obiljeenim prosperitetom,
gurnuo u konflikt sa starijom generacijom, koja se vrsto drala starih, uvrijeenih
vrijednosti. To su jednim dijelom aktivno podupirali i jugoslavenski komunisti: S
posebnim elanom drava je poduzimale korake protiv arhainih relikata u muslimanskoj kulturi... Jedna je mlada muslimanka ispriala sljedee: Neko je sve bilo
drugaije. Djevojke nisu bile slobodne... Danas djevojka moe izabrati s kim e
biti i kamo e ii [a] kada sam odrezala pletenice i dala napraviti trajnu, bilo je
dosta prigovaranja i ogovaranja. Bila sam jedna od prvih djevojaka koja vie nije
nosila dimije, nego haljinu.12
Uskoro je svoj oblik poprimilo ono to bi se samo neprecizno moglo opisati pojmom sukob generacija. Taj je pojam utoliko problematian, jer drutveni fenomen samo prividno prikazuje kao neto bioloko-naturalistiko. Uistinu, bilo bi
sasvim apsurdno poi od postojanja univerzalnog konfliktnog potencijala izmeu
svake generacije roditelja i djece. No, kada govorimo o sukobu generacija, ne mislimo na iskonski konflikt izmeu oeva i sinova, koji se moe javiti bilo gdje i bilo
kada. Taj konflikt koji je kulminirao potkraj 60-ih je dapae bilo mogue precizno definirati. Radilo se o sukobu dvije generacije koje su stekle specifina iskustva, koja se povijesno mogu determinirati: taj su konflikt uvelike obiljeili razliiti
uvjeti socijalizacije dviju generacija, od kojih je jedna odrasla prije a druga poslije
Drugog svjetskog rata.
Zanimljivo je da se taj konflikt u raznim zemljama javio u isto vrijeme, premda su
specifini uvjeti u tim zemljama nerijetko bili vrlo razliiti. Radi se o meunarodnom fenomenu koji je imao i svoju posebnu jugoslavensku inaicu. Ako taj fenomen promatramo u meunarodnom kontekstu, moemo ustanoviti da je postojala
jedna univerzalna komponenta: gospodarski je uzlet 50-ih godina iznjedrio potroaka dobra koja vie nisu bila dostupna samo privilegiranoj manjini, nego i irim
masama. Jugoslavija u tom smislu nije predstavljala iznimku. I ovdje je gospodarsko udo u potpunosti promijenilo navike potroaa. Meutim a na to emo se
poblie osvrnuti u daljnjem izlaganju te je promjene prijeratna generacija interpretirala sasvim drugaije od poslijeratne.
11 Isto, str. 197.
12 Isto, str. 219.

155

FILOZOFIJA PRAXISA I STUDENTSKI PROSVJEDI 1968.GODINE

Generacija roditelja tijekom okupacije, narodnooslobodilakog rata i u godinama neposredno nakon rata iskusila je teke nedae, glad i odricanja. Gospodarsko
udo koje je uslijedilo nakon toga, a s time i nove mogunosti potronje, tim su se
ljudima inili kao nagrada za kolektivne napore koji su poduzeti kako bi se zemlja
oslobodila od okupatora i ponovno izgradila nakon rata. Istovremeno, masovna
potronja inila se nekom vrstom kompenzacije za nedae koje su pretrpjeli. To su
bogatstvo itekako zasluili rtvama koje su morali podnijeti.
Meutim, poslijeratnoj generaciji, koja se rodila ve tijekom godina prosperiteta
nakon rata, stvari su izgledale bitno drugaije. Za pripadnike te generacije materijalno bogatstvo bilo je manje-vie neto to se podrazumijeva samo po sebi, o emu
nije previe trebalo razmiljati. To je bila materijalna baza za temeljni stav, koji je
za razliku od generacije roditelja, bio oito hedonistiki. Za poslijeratnu generaciju
individualno zadovoljenje potreba bilo je puno normalnije nego za njihove roditelje, ija je svijest prije svega bila obiljeena respektom i zahvalnou za materijalno
blagostanje.
Podcjenjivaki odnos mladih prema postignutom predstavljao je okosnicu sukoba:
dok su stariji mladima predbacivali manjak zahvalnosti, oni su pak bili iznervirani
stalnim zazivanjem povijesnih dana obnove zemlje, u kojoj nisu sudjelovali. Uzroci tog konstitutivnog sukoba generacija stoga lee u podcjenjivakom stavu prema
onome to je roditeljska generacija smatrala svojim velikim postignuem. Upravo
iz toga proizali su antiautoritarni pokreti.
Taj se konflikt jo vie zaotrio zbog specifinog shvaanja o namjeni bogatstva s
gledita generacije roditelja. Posebice kad se radilo o proizvodima koji su povezani s
identitetom, kao to su moda ili glazba, meu generacijama se javio veliki jaz. Poslijeratnoj generaciji se inilo da se njezine potrebe otpisuju kao neto sporedno. Dok
su se ivotne prilike i kultura svakodnevnog ivota ubrzano mijenjale, slubena kulturna nadogradnja kaskala je za drutvenim razvojem. Odmah nakon rata slubena
kulturna politika striktno je slijedila staljinistiku liniju. U to su doba na cijeni bile
kazaline predstave partizanske tematike, folklorni plesovi uz pratnju harmonike, objavljivanje (pseudo-)knjievnih djela na panoima ili u kolskim novinama te
brojni zborovi, pri emu se preko seminara za zborovoe zaobilazno osiguralo da
repertoar bude u skladu s propisanim ideolokim smjernicama. Smatralo se da su
ideoloki neupitne, odnosno za svaku preporuku narodne budnice, revolucionarne pjesme razliitog podrijetla, pjesme kritine prema reimu iz razdoblja prije rata
ili panjolskog graanskog rata, slovenske narodne i partizanske pjesme.13
13 Barber-Kersovan, Alenka: Od punk proljea do slovenskog proljea, Hamburg 2005, str. 29.

156

MICHAEL KOLTAN

Za razliku od toga, jazz nije bio prihvatljiv. Odmah nakon rata, ljubitelji jazz sastava Veseli berai, koji su svoju orijentaciju iskazivali dugom kosom, uskim hlaama s velikim porubom i arenim arapama, u Ljubljani su bili izloeni ikaniranju
od strane policije, pa ak i racijama ili samovoljnim uhienjima na etnici.14
Situacija se nije nuno promijenila nabolje ak ni nakon raskida sa Staljinom. Jedan je dio propagandistikih materijala, dodue, otpao zbog toga to je bio sovjetske provenijencije, no te praznine nisu nuno popunili bolji sadraji. Umjesto njih
sada se sluaju lageri i tzv. narodna glazba npr. sastavi kao to je onaj Slavka Avsenika. Jazz je i dalje bio kvalificiran kao glazbena pornografija.15
Tijekom 60-ih godina meu gimnazijalcima i studentima iz viih krugova razvila se
kultura zabava (tuluma ili urki) u privatnim stanovima gdje se mladi okupljali radi
sluanja glazbe i pia: Takva zajednica koja organizira zabave postoji ve potkraj 50ih godina. Prema svojoj maskoti nazvana je rne make, a u javnom mnijenju postaje
pojam za nemoralno. pekuliralo se da se mladi ljudi koji su od glave do pete bili
odjeveni u crno sastaju radi divljih orgija koje zapoinju jedenjem peene make, te
da odravaju kontakte s klubom samoubojica. vrstih dokaza za takve optube dodue nije bilo, pa ipak postojanje te zajednice uvelike je doprinijelo tome da se pojam
kune zabave dovodio u vezu s ekscesivnim alkoholizmom i seksualnim promiskuitetom, premda su te zabave u pravilu bile puno bezazlenije nego to se nagaalo.16
Sredinom 60-ih godina beatlemania stigla je i do Jugoslavije. Osnovani su prvi
bendovi koji su se iskuavali u beat glazbi, javile su se grupe fanova koje su razlikovale po odjei i frizurama. Duga je kosa s gledita autoriteta predstavljala posebnu provokaciju: Godine 1964. ravnatelji svih ljubljanskih gimnazija dogovorili su
zajedniku strategiju u borbi protiv nepoeljne duljine kose djeaka.17 Ta subkultura koja se polako razvijala bila je kao i na Zapadu izloena masovnim napadima. Zanimljivo je ustanoviti to je tu bilo zajedniko, te koje su bile specifine
razlike. To moemo razabrati iz tona sljedeeg pisma itatelja: Postoji neto to mi
smeta kod fanova Beatlesa... Smeta mi tetna ideologija. Ona poiva na klimavim
noicama malograanske ideologije, iji su protagonisti reakcionarni individualisti iz graanskih drava. Danas smo svjedoci anarhije, lijenosti, neodgovornosti i
pomanjkanja interesa za drutvene prilike, za rad, kulturu i znanost, dakle svega o
emu ovisi budunost svake zajednice.18
14 Barber-Kersovan 2005, str. 33.
15 Isto, str. 32.
16 Isto, str. 38.
17 Isto, str. 47.
18 Isto, str. 45.

157

FILOZOFIJA PRAXISA I STUDENTSKI PROSVJEDI 1968.GODINE

Takvi su napadi naravno bili potpuno kontraproduktivni (ili produktivni, kako se

uzme). Ne samo da su se suprotstavljeni stavovi jo vie zaotrili, nego su prije svega doveli do toga da se prvobitno apolitino ponaanje, kod kojeg se radilo samo
o iskazu blagog oblika hedonizma, koji je nalazio svoj legitimitet u ekonomskom
prosperitetu, sada ispolitizirao.
Do politizacije tog najprije kulturnog konflikta dolo je tamo gdje se rairila kritika prema roditeljskom autoritetu i to u drutvenim hijerarhijama izvan obiteljskog
kruga. Situacija u Jugoslaviji tomu je pogodovala. Imenovanje na vodee pozicije
nakon pobjede komunizma bilo je problematino. S jedne je strane zbog rata nedostajalo obrazovano osoblje, s druge strane su oni koji su aktivno sudjelovali u
narodnooslobodilakoj borbi smatrali da stoga imaju pravo na odreene privilegije. To je dovelo do toga da ljudi na vodeim mjestima nisu uvijek nuno raspolagali
odgovarajuim kvalifikacijama, no svoje su steene pozicije autoritarno branili.
Tomu valja pridodati i to da su autoritarni stavovi pripadnika ratne i poratne generacije, koji su sudjelovali u izgradnji zemlje, a nisu se uspeli na neku od vodeih
funkcija, bili prilino izraeni. Za to je postojalo nekoliko razloga. S jedne strane,
odgojeni su autoritarno u skladu s duhom vremena a, s druge strane, prema njihovom iskustvu postojala je poveznica izmeu gospodarskog uspona i prihvaanja
uvrijeenih autoritarnih struktura. Ekonomski prosperitet smatrali su rezultatom
vlastitog, tekog rada i podreivanja postojeoj hijerarhiji. Ako je nekomu sada
bilo dobro, bilo je to stoga to se odrekao nagona, posluno slijedio naloge odozgo i
uklopio se u kolektiv bez previe gunanja.
No, ta kombinacija potroake orijentacije, poslunosti u odnosu na autoritete i
podreivanja kolektivu poslijeratnoj se generaciji inila posve iracionalnom. emu
je sluilo bogatstvo, ako nije bilo mogue izbjei direktive kolektiva i voditi ivot u
skladu s individualnim kriterijima? Napredak produktivnih snaga proizveo je individualizam koji je mlade doveo u konflikt s uvrijeenim hijerarhijama. Roditelji,
koji su tijekom svoje socijalizacije nauili prihvaati drutvene autoritete, ubrzo su
se nali uvrijeeni stavovima mladih, iz ega se razvila spirala konflikta.
Ono to je poelo prijeporom oko legitimiteta anakronistikih autoritarnih struktura brzo se izrodilo u kritiku potroake kulture: za razliku od svojih roditelja, mladi
nisu blagostanje interpretirali kao zasluenu nagradu, nego kao mito za drutvenu
pasivnost. Ilustracije radi navodimo izjavu osamnaestogodinjeg gimnazijalca D.Tralia koju je [zagrebaki] Vjesnik prenio u oujku 1967: Mislim da je Bob Dylan
revolucionar, vie od naih oeva koji su zadovoljni svojim udobnim graanskim ivotom i ponosni su na to Osuujem generaciju naih oeva. Oni su svakako iznijeli

158

MICHAEL KOLTAN

revoluciju na svojim pleima, ali su propustili njen uspjean nastavak. Gdje su (ti) revolucionari danas? Nai roditelji pretvorili su se u obine hranitelje.19
Tu emo nai sve elemente koji su zajedno tvorili eksplozivni naboj revolta: roditeljima se pripisuje konzumeristika pasivnost, koja potkopava legitimitet njihova
autoriteta, a protuteu toj pasivnoj potroakoj kulturi s druge strane nalazimo u
aktivistikoj mladenakoj kulturi, koja bi trebala pripomoi vlastitoj individualnosti da doe do izraaja. Bob Dylan ovdje je sinonim za itav kompleks pojmova
koji obuhvaa glazbu, odjeu, frizuru, seksualnost i drugo.
No, taj pobunjeniki stav jo se skrivao u politikoj predsvijesti. Njoj je dodue jasno da je novo bogatstvo steeno proteklih desetljea klasine hijerarhijske strukture u obitelji, obrazovanju i poslu pretvorilo u anakronizam, te da je stvorilo nove
uzbudljive mogunosti za individualniju i ne tako konformistiku koncepciju ivota. No, iza stoga u poetku ne stoji ni stvaran program, ni jasno definiran cilj. Pa
ipak ve je i taj difuzni prosvjedniki stav, kada bi se pokuao artikulirati na neki
nain, udario o zid starih struktura podsvijesti koje su jo iz vremena neimatine i
obnove strale u sadanjost 60-tih godina.
ZAOTRAVANJE SUKOBA
U drugoj polovici 60-ih godina sukobi su se zaredali. To je bilo dodatno potencirano sve loijom gospodarskom situacijom, zbog koje je budunost poslijeratne generacije izgledala sve mranija. U mjeri u kojoj su difuzni stavovi prosvjednika bili
upleteni u stvarne konflikte, u toj su se mjeri morali ispolitizirati. Kako bi se podcrtao legitimitet vlastitih zahtjeva bilo je potrebno vie od same prakse nonkonformistikog ponaanja. Vlastito ponaanje trebalo je staviti u iri kontekst koji bi mu
dao legitimitet, trebalo je izai iz sjene neodreenosti pretpolitike pobune.
Kako bi se neodreeno nezadovoljstvo i svakodnevni mali sukobi s autoritetima u
obitelji, koli, na poslu ili na sveuilitu mogli preobraziti u pokret i politiki artikulirati, bila je potrebna toka kristalizacije, neki specifian dogaaj, koji bi imao
simboliki karakter.
Vano je prepoznati da prosvjedni pokreti 60-ih godina, ne samo u Jugoslaviji nego
i u cijelom svijetu, nipoto nisu bili rezultat ciljanog politikog djelovanja. Obiljeje
dogaaja zbog kojeg je izbila pobuna je taj da je sasvim kontigentan, ali se s druge

19 Kanzleiter, Boris: Crveni univerzitet. Studentski pokret i lijeva opozicija u Beogradu od 1964. do 1975.
godine, Hamburg 2011, str. 95.

159

FILOZOFIJA PRAXISA I STUDENTSKI PROSVJEDI 1968.GODINE

strane dogodio u pravom trenutku kada je za njega ve bilo pripremljeno mjesto u

svijesti protagonista. Stoga, nakon svega navedenog, ni ne udi da dogaaj u Beogradu koji je bio okida nipoto nije imao politiki karakter, nego je bio povezan
s kulturnom priredbom. Prilikom nastupa putujueg glazbenog festivala Karavan prijateljstva dolo je do naguravanja s redarima. Redari su pozvali policiju u
pomo, sukob je eskalirao, poele su kruiti glasine o mrtvima. Sukobi su se brzo
ispolitizirali, mogli su se uti zahtjevi za poboljanjem uvjeta studija. Jo te noi
grupa demonstranata odluila je krenuti u centar grada, no njihovu je povorku zaustavila policija vatrenim orujem.
Studentski prosvjed odran drugog dana prijepodne, u ijoj je organizaciji sudjelovala i uprava univerziteta, voe studentskog saveza i funkcioneri partijske organizacije na univerzitetu20, ponovno je bio izloen brutalnom napadu policije. To
je ipak bilo previe, studenti su se prisjetili stranih uzora. Prije vie od dva mjeseca, 22. oujka, studenti su u Nanterru okupirali upravnu zgradu sveuilita, a 2.
svibnja i sveuilite Sorbonne u Parizu. Zatim je 15. svibnja obustavljen rad frankfurtskog sveuilita, a sveuilite Johanna Wolfganga Goethea preimenovano je u
sveuilite Karl Marx. Na okupiranim sveuilitima seminari su se ipak i dalje odravali, samo se vie nije prolazilo uobiajeno gradivo, nego se diskutiralo o aktualnim temama pokreta; sudjelovalo je 2.000 studenata i aka, no pridruili su im se i
profesori i asistenti.21
Frankfurt je postao uzor za dogaaje u Beogradu. Profesorica sociologije i antropologije dr Zagorka Golubovi, koja je bila urednica asopisa Praxis, izvjetava:
Ujutro 3. juna probudio me telefonski poziv iz Dekanata Filozofskog fakulteta.
Reeno mi je da odmah doem na fakultet. Svi su profesori trebali doi, jer je u
Novom Beogradu dolo do estokog okraja izmeu studenata i milicije. Obukla
sam se i odmah krenula. Kui sam se vratila tek 6 dana kasnije. Svi smo proveli tjedan dana na okupiranom univerzitetu, koji je opkolila policija.22
Prosvjednici su nakon napada pobjegli na univerzitet koji je opkolila milicija. Jo
istoga dana prosvjednici su objavili prvi proglas s konkretnim zahtjevima, koji su
najprije bili povezani s aktualnim dogaanjima: putanje uhapenih prosvjednika

20 Kanzleiter 2011, str. 206.

21 Kraushaar, Wolfgang: Biljeke o kronologiji studentskog pokreta, u: Mosler, Peter: to smo htjeli, to
smo postali, Reinbek kod Hamburga 1977, str. 282.
22 Kanzleiter, Boris: Intervju sa Zagorkom Golubovi (28. juna 2007.), u: Kanzleiter, Boris - Stojakovi,
Krunoslav (ur), 1968. u Jugoslaviji. Studentski prosvjedi i kulturna avangarda od 1960. do 1975. godine,
Bonn 2008, str. 117.

160

MICHAEL KOLTAN

na slobodu, otkaz odgovornima za brutalnu intervenciju milicije i odgovornih u

medijima i to zbog irenja bespredmetnih lai u izvjetavanju.23
Ako je jedan dogaaj izazvao pobunu u kojoj se artikulirala sveopa nelagoda, tada
je opsada sveuilita stvorila mjesto na kojem su pobunjenici uspjeli osvijestiti to
su zapravo trebali biti stvarni ciljevi pobune. Tako se sveope nezadovoljstvo izazvano loim uvjetima pretvorilo u jasno artikuliran programatski stav.
Tijekom sljedeih dana i noi diskutiralo se u tzv. konventima (naziv je trebao
podsjeati na Francusku revoluciju). Rezultat tih diskusija bio je Akcioni politiki
program, objavljen 5. lipnja.
Ve su uveer 2. lipnja tijekom prvih okraja artikulirani neki zahtjevi. Uesnici
skupa skandirali su Hoemo posao, Hoemo bolje uslove...24 Uvjeti studiranja
uistinu su bili oajni. Broj studenata strmoglavo je rastao, a institucije nisu mogle
ii u korak s takvim razvojem. Ako su 1945. u cijeloj Jugoslaviji postojala tri sveuilita i dvije visoke kole, 13 godina kasnije bilo ih je 158. Po glavi stanovnika bilo
je vie studenata nego u bilo kojoj drugoj zemlji, s iznimkom vedske, Nizozemske i Sovjetskog Saveza.25 Od 1960. broj studenata se udvostruio, to je dovelo do
nepodnoljivih uvjeta na fakultetima.26 K tomu ni izgledi za zapoljavanje nisu
ba bili sjajni. Pokuaji iz 1965. godine da se uvede neka vrst socijalnog trinog
gospodarstva doveli su do problema nezaposlenosti: Izmeu 1964. i 1968. broj
nezaposlenih porastao je za 47% na 312.000, a meu njima je bilo i sve vie onih sa
viom spremom.27
Slogani koji su artikulirani ve uveer 2.lipnja i odnosili su se na konkretnu situaciju studenata, konkretizirani su u prvom katalogu zahtjeva od 3. lipnja. Nezaposlenost i situacija na sveuilitima bile su dvije od etiri toke u tom katalogu. Druge dvije toke izlaze iz okvira neposrednih interesa studenata. S jedne
se strane openito osuuje nejednakost u drutvu. U rezoluciji od 3.lipnja zahtijeva se energina akcija protiv bogaenja na nesocijalistiki nain te uki-

23 Univerzitetski komitet Saveza studenata Beograda, Akcioni komitet demonstracija, redakcija Student:
Proglas (3. jun 1968.), u: Kanzleiter, Boris i Stojakovi, Krunoslav (ur): 1968. u Jugoslaviji. Studentski prosvjedi i kulturna avangarda od 1960. do 1975. godine, Bonn 2008, str. 233.
24 Kanzleiter 2011, str. 191.
25 Calic 2010, str. 221.
26 Isto, str. 235.
27 Isto, str. 229.

161

FILOZOFIJA PRAXISA I STUDENTSKI PROSVJEDI 1968.GODINE

danje svih privilegija kojih ima u naem drutvu.28 Druga toka je jo aktualnija. Radi se o javnosti osloboenoj tutorstva drave. Studenti, naime, zahtijevaju
demokratizaciju svih sredstava informisanja i formiranja javnog mnenja. Slobodu
zbora i demonstracija.29
Nakon viednevne diskusije, 5.lipnja formuliran je uveni Akcioni politiki program.
Taj program ide dalje od neposrednih zahtjeva proizalih iz situacije, kakvi su postavljeni u prvom oitovanju. Akcijski program sastoji se od dva dijela. U prvom se
postavljaju radikalni, ali politiki nipoto utopijski zahtjevi koji se odnose na cijelo
drutvo: treba teiti niveliranju drutvenih razlika, tako to e se definirati jasni kriteriji za individualne dohotke i njihova gornja granica. Neodlono se treba prihvatiti
rjeavanja problema nezaposlenosti, te objaviti rat sve rairenijem nepotizmu: U kadrovskoj politici treba konzekventno primjenjivati princip da se na radna mjesta koja
trae odreenu kvalifikaciju postave samo ljudi s odgovarajuom kvalifikacijom.30
Samoupravljanje treba izgraditi na nain da zaista zasluuje to ime.
Kod ostalih se toaka radilo o tome da treba demokratizirati drutvene organizacije,
napose masmedije, zaustaviti tendencije rekapitalizacije i rijeiti probleme stambenog
prostora na nain da se sprijee pekulacije javnim i privatnim stambenim prostorom.
Kulturi je posveena zasebna toka: Uvjeti u sektoru kulture moraju biti takvi
da se sprijei komercijalizacija, no istovremeno otvore mogunosti u kojima e se
moi razviti dobra i kreativna kultura dostupna svima.31
Drugi, krai dio bavi se specifinim interesima studenata i sveuilita. Tu se postavljaju sredinji zahtjevi, na primjer za zakonski utemeljenom autonomijom sveuilita ili redovitim postupkom reizbora profesora.
Pitanje koje je presudno u naem kontekstu je da li se u tom Akcionom programu
moe dokazati utjecaj filozofije Praxisa. Na to je pitanje teko odgovoriti. (Relativna) konkretnost Akcionog programa nam prijei da dokaemo povezanost sa
znatno apstraktnijim razmiljanjima Praxisa. Autori Praxisa svakako su se
ukljuili u diskusije u konventima. No, sredinja tema Praxisa otuenje ljudskog rada tu nije igrala bitnu ulogu. Tamo gdje je, s jedne strane, kritizirano
28 Akcioni komitet demonstranata i Zbor studenata u Studentskom gradu: Rezolucija studentskih demonstracija (3. jun 1968.), u: Kanzleiter, Boris - Stojakovi, Krunoslav (ur), 1968. u Jugoslaviji. Studentski prosvjedi i kulturna avangarda od 1960. do 1975. godine, Bonn 2008, str. 233.
29 Kanzleiter-Stojakovi 2008, str. 234.
30 Kanzleiter-Stojakovi 2008, str. 235.
31 Isto, str. 236.

162

MICHAEL KOLTAN

jugoslavensko drutvo i trailo konzekventno provoenje samoupravljanja, radilo

se vie o raspodjeli drutvenog bogatstva nego o nainu proizvodnje. Tako se trai
precizna definicija kriterija prema kojima se izraunava osobni dohodak; ili mjere kako bi se dohoci koji prelaze gornju granicu progresivno oporezivali.32
To je oito posebice tamo gdje se kritizira provedba samoupravljakih odnosa:
Polazite za stvarni razvitak direktnog samoupravljanja je da oni koji neposredno
proizvode moraju samostalno odluivati o svim bitnim uvjetima rada, a posebice o
podjeli dodane vrijednosti.33 U prvom je planu podjela dodane vrijednosti, ne radi
se o odnosima u radnom procesu kao takvom.
S druge strane, to svjedoi o zdravom realizmu. Zahtjev da se unutar radnih odnosa ukine otuenje bio bi apstraktan u negativnom smislu. Stoga su minimalni zahtjevi glasili: ujednaavanje ivotnih prilika i demokratizacija odnosa u drutvu.
Ako na taj nain, dakle realno, ocijenimo ulogu autora Praxisa tijekom opsade
beogradskog univerziteta, onda njihov sadrajno-programatski doprinos nije bio
presudan. Ono to je van sumnje bilo vano je da su, ne postavljajui nikakva pitanja, stali na stranu demonstranata. Po tome se naelno razlikuju od svojih kolega
na Zapadu, od kojih su neki svakako bili simpatizanti, ali ne i dio pokreta. Reiser
elimir ilnik, koji je bio meu prosvjednicima i snimao zbivanja koja je kasnije
montirao u svoj film Lipanjska gibanja, kae: Nai profesori tijekom tih dogaanja zauzeli su solidaran stav prema nama studentima. U sluaju krvoprolia a
dobili smo odreene informacije da je armija u pripravnosti htjeli su zatitniki
stati pred nas. Mnogi od njih bili su stari partizanski borci!34
Tvrdnju da je filozofija Praxisa direktno utjecala na njegov rad, ilnik je tijekom
konferencije na Koruli 2011. rezolutno demantirao.
KULTURNA AVANGARDA I FILOZOFIJA PRAXISA
U stvarnosti je jaz izmeu studenata koji su sudjelovali u prosvjedima s jedne strane te autora Praxisa s druge strane bio znatno vei no to bi se dalo zakljuiti iz
solidarnosti u djelovanju. Shvaanje uvrijeeno u antiautoritarnim pokretima da
umjetnost treba intervenirati, zauzeti politiki stav ili barem okirati gledatelje ili
32 Isto, str. 235.
33 Isto.
34 Kanzleiter, Boris - Stojakovi, Krunoslav: Intervju sa elimirom ilnikom (29. augusta 2007.), u: Kanzleiter, Boris i Stojakovi, Krunoslav (ur), 1968. u Jugoslaviji. Studentski prosvjedi i kulturna avangarda od
1960. do 1975. godine, Bonn 2008, str. 157.

163

FILOZOFIJA PRAXISA I STUDENTSKI PROSVJEDI 1968.GODINE

sluatelje, dijametralno je suprotna shvaanju Danka Grlia, koji se meu praksisovcima najvie bavio pitanjima umjetnosti i kulture. Godine 1966. ljutito je odbacio umjetnost happeninga: U borbi za bilo kakvu egzistenciju ta je umjetnost, ili
bolje reeno pseudoumjetnost, gdjekad traila spas u morbidnosti ili lakrdiji zato
to ivi u iluziji da moe sluiti uveseljavanju, kao bljetavo iznenaenje ili sredstvo
oka. Na taj je nain morbidnost postala posljednje oruje umjetnosti u besplodnom nastojanju da dokae svoju korisnost, ak i ako svojom egzistencijom zabavlja
nekog bonvivana, nasmije nekog primitivca, malo uljepa svakodnevicu, iznenadi
i uzdrma nezainteresiranog poslovnog ovjeka koji je zadrijemao, te malo uljepa
njegovu sivu svakodnevicu. Stoga umjetnost zavija, rie, mirii, zvoni, pravi lude
grimase, razbija glasovire, puca iz maina s bojom, cvili i stenje ili gledatelje u koncertnoj dvorani uveseljava potpunom utnjom.35
Odbijanje umjetnosti koja direktno izaziva, ak provocira publiku, Grli je kasnije preslikao i na umjetnike forme koje sebe shvaaju izriito politiki. Na jednom
simpoziju o jugoslavenskom filmu 1971. godine izjavio je: Prema mom dubokom
uvjerenju politiki film sve dok je na nivou publike, sve dok se kree unutar sfere
politinog, ne moe biti radikalan, i to esto upravo onda kada misli da je najradikalniji, jer ne razara ono to misli da razara ve samo uvodi nove ciljeve, nove programe, nove ideologije, a kod tih novih ideolokih borbi za mo slui se vie-manje
istim sredstvima kao i njegov protivnik.36
Tu sam definitivno drugaijeg miljenja nego Krunoslav Stojakovi, za koga je to
samo taktiko-teoretski potez, jer se istovremeno umjetnosti, filmu potencijalno pripisuje uloga mijenjanja drutva.37 Po mom miljenju, on pritom previa da
je Grlieva predodba o ulozi umjetnosti da mijenja drutvo dijametralno suprotna
shvaanju tadanje umjetnike avangarde koja se prikazivala u politikom svjetlu.
U skladu s filozofijom Praxisa, Grli na umjetnost ne gleda kao na sredstvo za
svrhu izvan umjetnosti, naime promjenu drutva. Za njega je ona, ako je uistinu
umjetnost, sama osjetilno iskusiva utopija, odnosno pozitivan prikaz humanog:
Vraanje umjetnosti i njenom renomeu moe uslijediti samo ako se i umjetnost
sama snagom i entuzijazmom svog humanog pozvanja oituje o tomu kakav bi trebao i morao biti na svijet, ako uope jo eli biti human.38
35 Grli, Danko: emu umjetnost?, u: Praxis.International Edition, Zagreb, godina II, br. 3, 1966, str. 277.
36 Citat u: Stojakovi, Krunoslav: Praxis kao kognitivni okvir kulture?, u: Reader Konferencije Praxis
- Kritika i humanistiki socijalizam na Koruli od 13. do 15. oktobra 2011, Rosa Luxemburg Stiftung, Beograd 2011, str. 53.
37 Stojakovi 2011, str. 53.
38 Grli 1966, str. 279.

164

MICHAEL KOLTAN

Takvo shvaanje teko da je spojivo s radikalno-kritikim, ak i nihilistikim karakterom umjetnike avangarde 60-ih i 70-ih godina. Treba, primjerice, samo kontrastirati ilnikove Rane radove s Grlievim zahtjevima kako bismo vidjeli da se
ovdje otvorio novi nepremostiv jaz. Humano se kod ilnika, ako ga uope ima,
javlja samo u njegovoj apsolutnoj negaciji, kao to vidimo u Ranim radovima, u
kojima je svoje protagoniste, koji su krenuli promijeniti svijet na bolje, pustio da (u)
padnu u barbarstvo. Humano kao to to Grli trai od umjetnosti ovdje briljira u svom odsustvu.
FILOZOFIJA PRAXISA I ANTIAUTORITARNIPOKRETI
Dok subkultura, kulturni underground i umjetnika avangarda uope nisu spojivi
sa shvaanjem umjetnosti i kulture koje zastupaju praksisovci, odnos prema politikom je puno ambivalentniji. To se moe obrazloiti time to je politiki praxis,
za razliku od kulturnog, u veoj mjeri upuen na teoriju. Kako bi opravdali svoju
egzistenciju, umjetnost i kultura ne trebaju nuno posrednitvo jezika. Dovoljna je
njihova puka egzistencija. Za razliku od toga, politiki praxis treba legitimitet. Tko
eli promijeniti drutvo, mora biti u stanju objasniti zato to eli. Politika je, za razliku od umjetnosti, sredstvo koje slui odreenoj svrsi, a ne svrha sama po sebi.
Gore sam postavo tezu da je nezadovoljstvo na kojem su poivali pokreti 60-ih godina najprije trailo svoj iskaz u kulturi. Prosvjed je na samom poetku uglavnom
bio bez jezikog izriaja i oitovao se u kulturnim gestama i simbolima. U mjeri
u kojoj je taj kulturni praxis dolazio u konflikt s autoritetima, u toj se mjeri poeo i
politizirati. Taj je pomak stoga nuno iziskivao i politiki jezik, uz pomo kojega bi
kulturni praxis, koji je sebe shvaao politiki, stekao legitimitet.
Obistinilo se ono to je Marx ustanovio jo sredinom 19. stoljea: Tradicija svih
odumrlih pokoljenja poput more pritie mozak ivih. I ba kada se ine zaposleni
time da radikalno promjene sebe i stvari, stvore neto jo nevieno, upravo u tim
epohama revolucionarne krize uplaeno zazivaju duhove prolosti ne bi li stupili u
njihovu slubu, slue se njihovim imenima, borbenim pokliima, kostimima, kako
bi u tom tradicionalnom ruhu i tim posuenim jezikom upriliili scenu nove povijesti ovjeanstva.39
Ukratko: i buntovnici 60-ih godina osvrnuli su se za teorijama pomou kojih su
pokuali sami sebi opravdati vlastito djelovanje. Stoga su preuzeli teorijsku tradi39 Marx, Karl: Osamnaesti brumaire Louisa Bonapartea, u: Marx, Karl - Engels, Friedrich, Sabrana djela,
svezak 8, Berlin 1956 (i dalje), str. 115.

165

FILOZOFIJA PRAXISA I STUDENTSKI PROSVJEDI 1968.GODINE

ciju ljevice i koristili jezik koji je trebao sugerirati kontinuitet, kontinuitet koji je
od revolucije 1848. i Parike komune, preko Oktobarske revolucije, panjolskog
graanskog rata i antikolonijalistikih oslobodilakih pokreta, sezao do njihove
sadanjosti. Pritom su poharali cijeli fundus radnikog pokreta i jo vie toga:
anarhizam, marksizam, lenjinizam, anarhosindikalizam, staljinizam, psihoanalizu, teoriju fokizma, maoizam, radniko samoupravljanje, trockizam itd.
Koliki je konkretno bio udio filozofije Praxisa u teorijskom patchworku 60-ih
i 70-ih godina, teko je rei. No, moe se barem pokazati da su odreeni teoremi
filozofije Praxisa pokazivali nevjerojatan afinitet spram namjera mladih buntovnika. Osim toga, ona je u jugoslavenskom kontekstu imala jednu bitnu prednost:
uz njenu pomo mogli su se svrstati u tradiciju jugoslavenske oslobodilake borbe i
izdavati se kao njezini pravi nasljednici.
No, pozivanje na taj kontekst doputalo je da se unutar tog marksistikog teorijskog okvira artikuliraju gore navedene kristalizacijske toke mladenakih prosvjeda i iskoriste protiv realne prakse jugoslavenskog Saveza komunista. Jer za razliku od lenjinistike teorije marksizma filozofija Praxisa istie stvaralaku ulogu
pojedinca. Stoga za filozofiju Praxisa sredinju stvaralaku snagu ne predstavlja
radnika klasa, odnosno njena partija, nego pojedinac. Najotrije je to zacijelo formulirao Danko Grli koji je 1968. godine u Praxisu napisao: Svaka kreacija je
djelo osobnosti, djelo usamljenika, a ne kolektivan in.40 To to Grlievo shvaanje
poiva na sasvim drugim izvorima od individualizma mladih buntovnika, nipoto
ne smeta koritenju takvih teorema. Mlada se generacija, naime, mogla prepoznati
u proturjeju kolektivistikoj ideologiji. I stoga su prisvojili shvaanja koja su urednici Praxisa propagirali ve u predgovoru izdavaa prvog broja svog asopisa,
naime usmjeriti se na gorua pitanja filozofije u dananjem svijetu i zaloiti se za
bespotednu kritiku svega postojeeg.41
Kritika svega postojeega kod filozofa Praxisa ide ruku pod ruku s kritikom pasivnosti. Prema njihovu shvaanju ovjek se definira kao to to dolazi do izraaja
ve u naslovu asopisa kroz praxis koji mijenja stvari oko sebe. Tako, primjerice, kod Milana Kangrge itamo: ovjek se sam otuuje od svoje ljudske prirode
(i tada je samo iskonsko), kada prestane htjeti biti ono to jo nije, kada prestane
djelovati.42 I iz te ontoloke konstatacije Kangrga izvodi etiku maksimu: Treba
40 Grli, Danko: Kreacija i akcija, u: Praxis. International Edition, Zagreb, godina IV, br. 1-2, 1968, str. 22.
41 Urednitvo Praxisa, A quoi bon Praxis?, u: Praxis. International Edition, Zagreb, godina I, br. 1,
1965, str. 6.
42 Kangrga, Milan: Problem otuenja u Marxovu djelu, u: Praxis. International Edition, Zagreb, godina
III, br. 1, 1967, str. 22.

166

MICHAEL KOLTAN

se, naime, odvaiti ivjeti svoj vlastiti, autentini ivot kako bi ta sudbina uistinu
bila naa, to jest kako bi prestala biti samo fatum koji nas u najrazliitijim oblicima
i svim moguim sredstvima svakodnevno savladava izvana, udara, sakati, osujeuje i razara.43 Za mlade buntovnike ta se aktivistika filozofija bez problema dala
konkretizirati kao kritika pasivne potroake kulture generacije roditelja, koja je
dopunila i pootrila kritiku prevladavajuih autoritarnih struktura.
Filozofi Praxisa posegnuli su za ranim Marxom kako bi ponovno uspostavili prvobitnu intenciju radnikog pokreta nasuprot staljinistikom i socijaldemokratskom iskrivljenom poimanju. Pritom su razvili jezik koji je sada bio u slubi
antiautoritarne pobune, kako bi formulirali kritiku drutva koja zapravo vie nije
imala nikakve veze s tradicijom radnikog pokreta i marksizma. Proletarijat se kod
filozofa Praxisa, inae, spominje jako rijetko, a kada se spominje to su vie prazne rijei, jer je njima zapravo stalo do pojedinca i njegovog slobodnog razvoja. To
to je taj slobodan razvoj bio sprijeen postvarenjem drutvenih odnosa ak i u
prividno socijalistikoj Jugoslaviji tu je teoriju inilo zanimljivom za antiautoritarne pokrete.
Tako su se intencije jugoslavenskih praksisovaca naelno znatno vie preklapale s
predodbama mladih buntovnika nego li glavne struje Nove ljevice. Budui da su
svoje teorije razvili na temelju iskustva birokratskog socijalizma i emancipaciju pojedinca stavili u sredite svojih razmatranja, grupa Praxis bila je znatno blia bilu
antiautoritarnih pokreta od svojih kolega na Zapadu.
To se izvrsno moe razloiti na temelju predavanja i diskusija tijekom Korulanske
ljetne kole 1968. Na tadanjem se dnevnom redu iz jasnog povoda nala tema
revolucije. Globalni studentski nemiri pored guenja Prakog proljea i antikolonijalnih oslobodilakih pokreta bili su naravno povijesni kontekst u kojem se diskutiralo o temi revolucije. Meutim, bez obzira koliko su zanimljiva i pouna bila
ta predavanja i diskusije, ono to nam naknadno upada u oi je svojevrsna slijepa
pjega ili bolje reeno iznimno iskrivljena percepcija: ak i kod tih neortodoksnih
marksista koje se uistinu nije moglo osumnjiiti za staljinistiku ortodoksnost,
podrazumijevalo se samo po sebi da korjeniti drutveni preobraaj kapitalizma
mora biti projekt radnike klase. Takva implicitna pretpostavka sudionicima diskusije oito nije doputala da studentski pokret shvate kao neto to se razvilo iz
sebe, a jo im je manje doputala interpretaciju ove ope antiautoritarne pobune
koja je izala iz okvira sveuilita zahvativi i ake i egrte, pri emu su potpuno
43 Kangrga, Milan: Smisao Marxove filozofije, u: Praxis. International Edition, Zagreb, godina III, br. 3,
1967, str. 448.

167

FILOZOFIJA PRAXISA I STUDENTSKI PROSVJEDI 1968.GODINE

izostavljeni kulturno-revolucionarni moment pobune, njezina povezanost s kontrakulturom, odnosno glazbeno-umjetnikim undergroundom.
Umjesto toga, presudan moment debata na Koruli predstavljao je odnos studentskog i radnikog pokreta. Radnika klasa, u skladu s marksistikom tradicijom, i
dalje je smatrana jedinim moguim subjektom drutvenog preobraaja; i tako su
se sva izlaganja koja su se izriito bavila studentskim pokretom vrtila oko teme odnosa studentskog i radnikog pokreta. Marcuse je to u svom izlaganju formulirao
na sljedei nain: Ponajprije, ne mislim da studenti sami predstavljaju revolucionarnu snagu. Nikada nisam tvrdio da su studenti kao revolucionarna snaga danas
zamijenili radniku, to je dakako glupost. To to studentski pokret danas predstavlja nije ak niti avangarda iza koje mariraju revolucionarne mase, nego vodea
manjina, borbena manjina koja artikulira ono to je kod velike veine stanovnika
jo neartikulirano i potisnuto.44
Jo je smionija konstrukcija koju predlae Norman Birnbaum. Njegovo je polazite bio tehnoloki napredak koji uvjetuje nuno stvaranje tehnike inteligencije:
Kritiki intelektualci studente su do sada smatrali saveznicima, protagonistima
moguih revolucionarnih promjena u svijetu koji se dodue slui reformatorskom
retorikom, ali otkriva konzervativne intencije. Gledajui na taj nain na studente
kritiki intelektualci isticali su generacijski karakter studentskog pokreta. No to
ako pretpostavimo da se zaista radi o anticipaciji sutranjeg trajka tehnike radnike snage?.45
Birnbaum, dodue, sam spoznaje da je hipoteza da su studenti sami dio moderne
radnike klase nategnuta i empirijski neodriva. No to ga previe ne mui: Pa ipak
je to hipoteza koja ostavlja mjesta nadi da e kritiki intelektualci moi preskoiti granice svoje vlastite situacije, kako bi uspostavili kontakt s grupom koja ima
znaajan politiki potencijal.46
Tu se susreemo s paternalistikim razmiljanjem koje je novu ljevicu povezivalo s tradicionalnom ljevicom: ona misli da ima valjan teoretski referentni okvir
koji bi trebalo nametnuti stvarnim drutvenim akterima. Birnbaum je u potpunosti uvjeren u ulogu intelektualaca koji bi faktiki trebali biti teorijski predvodnici:
44 Marcuse, Herbert: The Realm Of Freedom And The Realm Of Necessity. A Reconsideration, u: Praxis.
International Edition, Zagreb, godina V, br. 1-2, 1969, str. 21.
45 Birnbaum, Norman: On The Idea Of A Political Avant-Garde In Contemporary Politics: The Intelllectuals And Technical Intelligentsia, u: Praxis. International Edition, Zagreb, godina V, br. 1-2, 1969, str.
245.
46 Birnbaum 1969, str. 245.

168

MICHAEL KOLTAN

Trenutano funkcija avangarde studenata i intelektualaca poiva na njihovoj sposobnosti da u odnosu na tehniku inteligenciju preuzmu ulogu moralnih predvodnika. Ukoliko se aktualni pokret ne proiri izvan sadanje baze, mogue je da e
se njegov avangardizam naposljetku smatrati entuzijastikim sektatvom. Analiza
modernog drutva koju su nova ljevica i studentski pokret proirili u nizu drutava, a koju su zadnja dva desetljea propagirali i kritini intelektualci, predubokoumno je, previe tono gledanje na stvarnost, a da bi zasluila takvu sudbinu.47
Jugoslavenski autori Praxisa su barem jednim dijelom prevladali ovaj vid
marksistikog paternalizma. Stoga je teta da 1968. godine na Koruli nisu odrana
dva predavanja. Zbog prenatrpanog programa Gajo Petrovi i Milan Kangrga su
kao domaini skupa odustali od svojih izlaganja. teta je tim vea jer su oba predavanja (koja su kasnije objavljena u Praxisu, br. 1-2iz 1969.) bila meu najupeatljivijim tekstovima koji su 1968. napisani na temu revolucije.
Petroviev tekst Filozofija i revolucija48 sastoji se od 20 povezanih pitanja kao
to to pie u podnaslovu i ne sadri niti jednu jedinu izjavnu reenicu. Upravo stoga to postavlja iskljuivo pitanja polo mu je za rukom svojim se pitanjima
pribliiti onoj otvorenosti koja je obiljeavala antiautoritarni pokret, prije no to se
raspao i ukopao u rovove rata oko prave ortodoksne linije.
Kangrga pak istrauje Marxovo shvaanje revolucije49 i u njegovoj biti pronalazi
ljudsku spontanost koju prepoznaje upravo i u akcijama antiautoritarnih pokreta: Budui da sama struktura ovog naeg novog svijeta tehnike i znanosti nuno
zahtijeva savrenu i do posljednjih konzekvencija prevedenu organizaciju radi organizacije i besprijekorno funkcioniranje do u detalje, tako da je organizacija radi
organizacije postala sam princip svijeta, postavilo se pitanje prostora za ljudsku
spontanost kao bitno pitane naeg vremena. Rije je o spontanosti ne u smislu prirodne sirovosti ili puke neposrednosti, jer je spontanost povijesno artikulirano tlo
i pravi medium stvaralatva koje svojim inom otvara i proiruje prostor za eminentno ljudsku egzistenciju, za osmiljen opstanak ovjeka u svom vlastitom svijetu... Studentski pokret u svijetu iskazao je i pokazao to samo na osebujan i upeatljiv nain, jer i on sam izvire iz ovoga jezgra, i zato je toliko ljudski ohrabrujui, to
samim sobom postavlja na dnevni red najsudbonosnije pitanje nae epohe, pitanje
47 Isto, str. 249.
48 Petrovi, Gajo: Philosophie et revolution (Vingt faisceaux de question), u: Praxis. International Edition, Zagreb, godina V, br. 1-2, 1969, str. 90-96.
49 Kangrga, Milan: Marxovo shvaanje revolucije, u Praxis. International Edition, Zagreb, godina V, br.
1-2, 1969, str.26-36.

169

FILOZOFIJA PRAXISA I STUDENTSKI PROSVJEDI 1968.GODINE

mjesta za ovjeka kao ovjeka u ovom skroz naskroz mehaniziranom, organiziranom i automatiziranom svijetu totalne manipulacije ljudskim ivotom, to nije vie
samo ugroavanje ovjekove slobode u njezinu temelju, nego prerasta u direktnu
ataku na samu ljudsku prirodu.50
Ove tekstove Petrovia i Kangrge obiljeava bliskost impulsima pokreta, koja neovisno o njihovoj konkretnoj recepciji dokumentira veliku podudarnost izmeu
filozofije Praxisa i antiautoritarnih pokreta.
Prevela sa njemakog
Ines Metrovi

50 Kangrga 1969, str. 32 i dalje.

170

MICHAEL KOLTAN

LITERATURA
Aktionskomitee der Demonstranten und Versammlung der Studenten der Studenten-Stadt:
Resolution der Studentendemonstration (3.
Juni 1968) [Akcioni komitet demonstranata i
Zbor studenata u Studentskom gradu: Rezolucija studentskih demonstracija (3. juna 1968.)],
u: Kanzleiter-Stojakovi 2008.
Barber-Kersovan, Alenka: Vom Punk-Frhling zum Slowenischen Frhling [Od
punk proljea do slovenskog proljea],
Hamburg 2005.
Birnbaum, Norman: On The Idea Of A Political Avant-Garde In Contemporary Politics:
The Intelllectuals And Technical Intelligentsia,
u: Praxis. International Edition, Zagreb, godina V, br. 1-2, 1969, str. 234-249.

Kangrga, Milan: Die Marxsche Auffassung der

Revolution [Marxovo shvaanje revolucije], u
Praxis. International Edition, Zagreb, godina
V, br. 1-2, 1969, str. 26-36.
Kanzleiter, Boris: Die Rote Universitt. Studentenbewegung und Linksopposition in Belgrad 1964-1975 [Crveni univerzitet. Studentski
pokret i lijeva opozicija u Beogradu od 1964.
do 1975. godine], Hamburg 2011.
Kanzleiter, Boris - Stojakovi, Krunoslav (ur):
1968 in Jugoslawien. Studentenproteste und
kulturelle Avantgarde zwischen 1960 und 1975
[1968. u Jugoslaviji. Studentski prosvjedi i
kulturna avangarda od 1960. do 1975. godine],
Bonn 2008.

Calic, Marie-Janine: Geschichte Jugoslawiens

im 20. Jahrhundert [Povijest Jugoslavije u 20.
stoljeu], Mnchen 2010.

Kanzleiter, Boris: Interview mit Zagorka Golubovi (28. Jun 2007) [Intervju sa Zagorkom
Golubovi (28. jun 2007.)], u: Kanzleiter-Stojakovi 2008.

Geschichte der Kommunistischen Partei der

Sowjetunion (Bolschewiki [Povijest sovjetske
komunistike partije (boljevika)], Stuttgart
1974.

Kanzleiter, Boris - Stojakovi, Krunoslav: Interview mit elimir ilnik (29. August 2007)
[Intervju sa elimirom ilnikom (29. august
2007.)], u: Kanzleiter-Stojakovi 2008.

Grli, Danko: Wozu Kunst? [emu umjetnost?], u: Praxis. International Edition, Zagreb, godina II, br. 3, 1966, str. 267-279.

Kraushaar, Wolfgang: Notizen zu einer Chronologie der Studentenbewegung [Biljeke o

kronologiji studentskog pokreta], u: Mosler,
Peter: [to smo htjeli, to smo postali], Reinbek
kod Hamburga 1977.

Grli, Danko: Kreation und Aktion [Kreacija i

akcija], u: Praxis. International Edition, Zagreb, godina IV, br. 1-2, 1968, str. 22-36.
Kangrga, Milan: Das Problem der Entfremdung in Marx Werk [Problem otuenja u
Marxovu djelu], u: Praxis. International Edition, Zagreb, godina III, br. 1, 1967, str. 13-30.
Kangrga, Milan: Der Sinn der Marxschen
Philosophie [Smisao Marxove filozofije], u:
Praxis. International Edition, Zagreb, godina
III, br. 3, 1967, str. 436-452.

Lefebvre, Henri: Probleme des Marxismus,

heute [Problemi marksizma danas], Frankfurt
na Majni 1965.
Marcuse, Herbert: The Realm Of Freedom And
The Realm Of Necessity. A Reconsideration, u:
Praxis. International Edition, Zagreb, godina
V, br. 1-2, 1969, str. 20-25.
Markovi, Mihailo: Yugoslavia. The Rise and
Fall of Socialist Humanism, Nottingham 1975.

171

FILOZOFIJA PRAXISA I STUDENTSKI PROSVJEDI 1968.GODINE

Marx, Karl: Der achtzehnte Brumaire des Louis Bonaparte [Osamnaesti brumaire Louisa
Bonapartea], u: Marx, Karl - Engels, Friedrich:
Werke Bd. 8 [Sabrana djela, svezak 8], Berlin
1956. i dalje.
Petrovi, Gajo: Philosophie et revolution (Vingt faisceaux de question), u: Praxis. International Edition, Zagreb, godina V, br. 1-2, 1969,
str. 90-96.
Redaktion Praxis: A quoi bon Praxis? [Urednitvo Praxisa, A quoi bon Praxis?], u:
Praxis. International Edition, Zagreb, godina
I, br. 1, 1965, str. 3-7.
Stojakovi, Krunoslav: Praxis als kognitiver
Rahmen der Kultur? [Praxis kao kognitivni okvir kulture?], u: Reader zur Konferenz
Praxis - Kritik und humanistischer Sozialismus vom 13. bis 15. Oktober 2011 [Reader
Konferencije Praxis - Kritika i humanistiki
socijalizam od 13. do 15. oktobra 2011], Rosa
Luxemburg Stiftung, Beograd 2011.
Tito (Josip Broz): Rede auf dem Gewerkschaftskongre vom 26. Juni 1968 [Govor na 6.
kongresu Saveza sindikata 26. juna 1968.], u:
Kanzleiter-Stojakovi 2008.
Universittsausschuss des Studentenbundes
der Belgrader Universitt, Aktionsausschu
der Demonstration, Redaktion Student: Aufruf
(3. Jun 1968) [Univerzitetski komitet Saveza
studenata Beograda, Akcioni komitet demonstracije, redakcija Student: Proglas (3. jun
1968.)], u: Kanzleiter-Stojakovi 2008.
Vollversammlung der Roten Universitt Karl
Marx, Belgrad: Politisches Aktionsprogramm
(5. Jun 1968) [Skuptina crvenog univerziteta
Karl Marx u Beogradu: Akcioni politiki
program (5. jun 1968.)], u: Kanzleiter-Stojakovi 2008.

172

HRVOJE JURI

HRVOJE JURI

ANARHIZAM I
MARKSIZAMUPERSPEKTIVI
PRAXIS-FILOZOFIJE

UVOD
S obzirom na multidimenzionalnost praxis-filozofije ili filozofije prakse (koju
moemo dokumentirano pratiti prvenstveno kroz asopis Praxis, u domaem i
meunarodnom izdanju, knjige objavljene u izdanju Praxisa, Korulansku ljetnu
kolu i autorske opuse praksisovaca), odnosno s obzirom na uinke praxis-filozofije, koji se podjednako otkrivaju na teorijskoj, ideolokoj, kulturnoj, drutvenoj
i politikoj razini sluaj Praxis nemogue je obuhvatiti jednim pogledom i prikazati ga u skladu s time. Stoga se svatko od nas tko se odluuje na aktualizirajui
govor o Praxisu mora ograniiti na jedan segment ovog sluaja, a idealna cjelina moe se postii tek interaktivnim sklapanjem tih fragmenata i suoavanjem razliitih perspektiva. Naravno, ova pria o Praxisu ukljuuje i ono to se dogodilo
i ono to se moglo dogoditi i ono to bi se tek moglo dogoditi sa Praxisom, odnosno praksisovskim nasljeem, kako u uem tako i u irem kontekstu.
Zbog toga se ovaj lanak fokusira na jedan mikro-segment prie o Praxisu, naime na odnos izmeu anarhizma i marksizma u perspektivi praxis-filozofije, koji se
u vee cjeline uklapa i na liniji razmatranja odnosa anarhizma i marksizma, kao i
na liniji razmatranja same praxis-filozofije.

173

ANARHIZAM I MARKSIZAMUPERSPEKTIVI PRAXIS-FILOZOFIJE

ANARHIZAM NA KORULI
Kao poetak ove male ali, smatram, znakovite, pa i vane prie o Praxisu
moglo bi se uzeti osmo zasjedanje Korulanske ljetne kole 1971. godine. Te godine
kola je odrana od 22. do 30. kolovoza, a tema je bila Utopija i realnost. Kako je
izbor radova objavljen u asopisu Praxis 1972. godine (i u domaem i u meunarodnom izdanju)1, vrlo su dobro dokumentirane diskusije koje su se o odnosu
utopije i realnosti vodile prije etrdeset godina.
to su organizatori kole zamislili pod naslovom Utopija i realnost i o emu je
bilo rijei u pedesetak izlaganja koja su odrali sudionici iz Jugoslavije, Njemake,
Amerike, Rumunjske, Francuske, Italije, Austrije, Engleske i Japana saeto je iskazao Rudi Supek u Uvodnoj rijei, izreenoj na otvaranju te Korulanske ljetne
kole i, takoer, objavljenoj u Praxisu. Navest u jedan podui Supekov citat, ne
samo zato to je to dobar prikaz teme Utopija i realnost, nego i zato to dobro ilustrira onodobne dileme i promiljanja, a moda ak i temeljni praksisovski stav o
revolucionarnom miljenju i djelovanju.
Kad se revolucionarna akcija nalazi u punom zamahu, tada se i utopija pribliuje zbilji a nemogue izgleda na domaku moguega Kad se revolucionarna akcija
nalazi u punom zamahu, tada je i ovjek najblii drugom ovjeku, neovjeno se
odbacuje kao neprijateljsko, Ja se poinje stapati sa Mi, a line tenje sa kolektivnim tenjama. Medijacija izmeu slobode jednog ovjeka i slobode drugog ovjeka
pomou pravednih, demokratinih, zakonitih ustanova izgleda suvina u neku
ruku. Spontanost je na vrhuncu. Ali kad revolucionarni zamah poinje opadati, ljudi se udaljuju jedni od drugih, interesi grupa ponovno izbijaju na povrinu,
drutvene strukture se ocrtavaju, ono to je bilo dinamino i eksplozivno uzmie
pred nepokretnim i okotalim. Odnosi uestvovanja meu ljudima pretvaraju se u
odnose moi, a revolucionarne avangarde poprimaju izgled vladajuih oligarhija.
Kako bismo mogli sauvati spontanost pokreta, slobodu drutvene identifikacije,
blizinu ideala i drugoga? Doista, dogmatizam je pokuao birokratizirati utopiju Stoga mislimo da utopijski elemenat u revolucionarnom gibanju mora ostati
duboko vezan uz njegovu spontanost i demokratinost, i nepokoran svim pokuajima vlasti da ga uzme u svoju slubu.2
Ve u ovom Supekovom odlomku mogli bismo pronai dovoljan poticaj za razmatranje naslovne teme, budui da bi se upravo anarhizam i njime voena
1 Praxis, Zagreb, godina IX, br. 1-2 i br. 3-4, 1972, te Praxis. International Edition, Zagreb, godina
VIII, br. 1-2 i br. 3-4, 1972.
2

Supek, Rudi: Uvodna rije, u: Praxis, Zagreb, godina IX, br. 1-2, 1972, str. 4-5.

174

HRVOJE JURI

revolucionarna praksa mogli smatrati garancijom ouvanja spontanosti i demokratinosti revolucionarnog pokreta, zato to je anarhizam per definitionem
anti-dogmatski i anti-birokratski orijentiran, te je usmjeren protiv svake vlasti, pa
tako i one u kojoj revolucionarne avangarde poprimaju izgled vladajuih oligarhija. Meutim, za takvo navoenje Supeka (a s njime i praksisovaca) na anarhizam u ovom sluaju nam nije potrebno ni prenaprezanje teorijske imaginacije, ni
zahtjevne teorijske konstrukcije, jer je upravo u sklopu teme Utopija i realnost
na Korulanskoj ljetnoj koli 1971. godine anarhizam bio posebno akcentuiran3,
iz ega bi se moglo zakljuiti kako su promiljanja o anarhizmu, kao svojevrsnom
korektivu opadanja revolucionarnog zamaha i okotavanja onog dinaminog i
eksplozivnog, bila prisutna meu praksisovcima kao marksistiki orijentiranim
teoretiarima. Drugim rijeima postavimo to kao hipotezu jedna skupina marksista smatrala je anarhizam, u najmanju ruku, relevantnom teorijsko-ideolokom
pozicijom u promiljanju devijacija marksistiko-socijalistike prakse.
ANARHIZAM, MARKSIZAM, JUGOSLAVIJA
Na prvi je pogled udno zbog poznatih teorijskih, ideolokih, politikih, pa i
oruanih sukoba izmeu marksista i anarhista u 19. i 20. stoljeu da je anarhizam dobio pravo glasa u teorijskom okruenju marksistike filozofije (makar se
ona nazivala i humanistikim marksizmom), kao to je na prvi pogled udno da
se to zbivalo u ideolokom kontekstu samoupravne socijalistike Jugoslavije koja je
znala raskrstiti sa svim skretanjima sa kursa.
Stoga se ova korulanska rasprava o anarhizmu ini kao dobar poetak prie o
plodotvornom odnosu marksizma i anarhizma u domaem kontekstu, koja moda
nije idilina, ali nije ni tragina.
No, da bismo odgovorili na pitanje da li je to zaista (u stvarnosti) bilo tako, trebali bismo ispriati iru priu o odnosu izmeu marksizma i anarhizma u Jugoslaviji i uope, koja bi ukljuivala tri elementa:
3 Posebna sekcija u okviru Korulanske ljetne kole 1971. godine bila je posveena temi Spontanost,
organizacija i anarhija, a uz to su se i dva plenarna izlaganja ticala problematike anarhizma: Trivo Ini,
Anarhokomunizam pokret i pouka, te Daniel Gurin, Spontanost, organizacija, anarhija (usp. Supek
1972, str. 3). U domaem izdanju asopisa Praxis (godina IX, br. 1-2, 1972) objavljen je (pod)temat Anarhija, budunost, revolucija s 12 radova od kojih bi se, stroe procjenjujui, dva mogla smatrati anarhistikima: Trivo Ini, Anarhokomunizam pokret i pouke (str. 109-118), te Daniel Gurin, Spontanost, organizacija i anarhizam (str. 119-128). U meunarodnom izdanju asopisa Praxis (godina VIII, br. 1-2, 1972)
slina je situacija: temat Anarchie, avenir, rvolution s 18 radova, a meu njima Iniev lanak AnarchoCommunism the Movement and its Morals (str. 175-184), te Gurinov lanak Spontanit, organisation
et anarchisme (str. 185-194).

175

ANARHIZAM I MARKSIZAMUPERSPEKTIVI PRAXIS-FILOZOFIJE

tematiziranje susretanja i sukoba anarhizma i marksizma openito (u

Europi i svijetu);
prikaz povijesti anarhizma u jugoslavenskim zemljama;
istraivanje i problematiziranje poloaja anarhizma u razdoblju
socijalistike Jugoslavije, i to na teorijskoj, ideolokoj i drutveno-politikoj
razini.
Ostavljajui ovo opsenije i podrobnije razmatranje za neku drugu priliku, ovdje u se usmjeriti na trei dio planiranog istraivanja, a unutar njega u se opet,
kako je najavljeno u uvodu ovog lanka, ograniiti na jedan manji segment stav
praksisovaca4 prema anarhizmu. Taj odnos pokuat u prikazati kroz nekoliko
sliica, odnosno nekoliko tekstualnih fragmenata reprezentativnih ili barem ilustrativnih za ovo pitanje. Prije toga, ipak, rije-dvije o irem kontekstu.
Odnos praksisovaca prema anarhizmu treba sagledavati u kontekstu odnosa prema
anarhizmu u socijalistikoj Jugoslaviji. U podlozi je, dakako, bio opi spor marksizma s anarhizmom koji je, na teorijsko-ideolokoj razini, davno razrijeen5, a
za sobom je vukao konkretne i krvave obraune s anarhistima u dravama realnog socijalizma, od Sovjetskog Saveza nadalje. U Jugoslaviji se, valja priznati,
anarhizam tolerirao, ali samo do odreene mjere, u odreenim sferama javnog
ivota, na odreeni nain.6 Objavljivani su prijevodi klasika anarhizma i drugih
anarhistikih teoretiara, publicirani su originalni radovi malobrojnih domaih
autora koji su se bavili anarhizmom, odravali su se skupovi poput navedenog korulanskog 1971., itd. Bilo je i povremenih represalija, ako su anarhoidne grupe
(ne eksplicitno anarhistike, jer takvih nije bilo) atakirale na vitalne toke siste-

4 Iako praxis-filozofija ne predstavlja jedinstven pokret, pa ak niti sasvim jedinstvenu teorijsku orijentaciju, nema sumnje da pod imenom praksisovci moemo podrazumijevati manje-vie jedinstvenu
grupaciju zagrebakih filozofa i sociologa, ui redakcijski krug Praxisa, takorei founding fathers praxisfilozofije, pa se izraz praksisovci u ovom lanku i odnosi na njih. Radi se prvenstveno o Gaji Petroviu,
Milanu Kangrgi, Rudiju Supeku, Ivanu Kuvaiu, Danku Grliu, Predragu Vranickom i Branku Bonjaku.
Time se status praksisovaca ne odrie drugim teoretiarima njihove generacije prvenstveno u Beogradu,
a u manjoj mjeri i u Ljubljani i Sarajevu kao ni drugoj (mlaoj) generaciji praksisovaca.
5 U tom smislu, nakon Marxa i Engelsa, najupeatljiviji tekstovi su Lenjinova Drava i revolucija (V. I.
Lenjin, Drava i revolucija, Zagreb 1958) i Staljinov spis Anarhizam ili socijalizam? (J. V. Stalin, Anarchism or Socialism?, Moskva 1954).
6 Ivan Kuvai je to saeto izrazio kad je 1972. godine, na stranicama Praxisa, rekao da vlast ima izdiferenciran stav prema revolucionarnim apostolima apsolutne spontanosti: ona ih kontrolira, progoni,
zlostavlja, ali im esto dozvoljava da poput preivjelih crvenokoaca vegetiraju u rezervatima, to postaje
gotovo tipino za odnos organizacije i spontanosti u monim sistemima naeg vremena. Kuvai, Ivan:
Spontanost i organizacija, u: Praxis, Zagreb, godina IX, br. 1-2, 1972, str. 141.

176

HRVOJE JURI

ma.7 Za to moe posluiti kao primjer jedan sluaj iji su protagonisti bili, meu
ostalima, Zoran ini i Lino Veljak. Radi se o skupu studenata iz Ljubljane, Zagreba i Beograda, odranom u Ljubljani 1974., gdje je pripremljen nacrt jedne rezolucije s lijevom kritikom drutveno-politikih zbivanja u Jugoslaviji, to je bilo
popraeno hapenjem, suenjem i, pod meunarodnim pritiskom, oslobaanjem
aktera. No, represivnih akcija prema anarhoidima i anarhistima kod nas je bilo
nemjerljivo manje nego u nekim drugim socijalistikim dravama, primjerice u
Bugarskoj, gdje je anarhiste, kroz etrdesetak godina, reim sistematski unitavao.
Kao posebna strategija diskreditacije anarhizma, u Jugoslaviji i uope, moe se navesti infantiliziranje anarhizma, pri emu su anarhistike tendencije bile prikazivane kao nezrele, odnosno kao karakteristika omladine koja se treba opametiti i
shvatiti da je jedno utopija anarhizma, a sasvim drugo realnost socijalizma.8
U takvom okruenju treba, dakle, razmatrati odnos praksisovaca prema anarhizmu. Ukratko, vano je primijetiti da on nije bio istovjetan s odnosom reima prema anarhizmu, kao to praksisovci openito nisu bili reimski filozofi, nego
upravo kritiki nastrojeni prema reimu koji se kitio nazivom samoupravnog
socijalizma. Ali daleko od toga da su svi praksisovci mislili isto o anarhizmu.
Ovdje emo se osvrnuti na trojicu Predraga Vranickog, Milana Kangrgu i Gaju
7 Na dublje razloge sistematskog ocrnjivanja anarhizma i anarhista te tome odgovarajuih progona ukazuje Maja Krek kad kae da krajnja meta [dravnog terora ili terora odozgo] nisu klinci ija organizacija
broji nekoliko desetina lanova, nego oni gladni, izmueni i ponieni, koji bi jednog od ovih dana mogli da
zakljue da nemaju ta da izgube ako ustanu u odbranu onoga to im pripada Krek, Maja: Bauk u Beogradu, u: Republika, Beograd, godina XXII, br. 468-469, 2010, (internet) dostupno na: http://www.republika.co.rs/468-469/05.html. Iako Krek pie o sluaju estero beogradskih anarhista koji su 2009. godine bili
zatoeni pod optubom za djelo meunarodnog terorizma, njezino se zapaanje moe protegnuti na sve
forme dravnog terorizma, jednako u socijalistiko-komunistikim kao i u liberalno-demokratskim
dravama.
8 I ovdje se moe utvrditi kako je stav prema anarhizmu i anarhistima trans-temporalan i trans-ideoloki, jer se sline karakteristike, koje za sobom povlae sline strategije obrauna, pojavljuju kako u
socijalistiko-komunistikim tako i u liberalno-demokratskim dravama. Ako se anarhiste ne moe
prokazati kao obine teroriste, to se ini od 19. stoljea do naih dana, onda ih se prikazuje, ak i na ljevici,
kao krajnje neozbiljne osobe i grupacije, a njihove se stavove tumai, u najboljem sluaju, kao djeje bolesti
ljeviarenja, ime se ujedno produbljuju generacijski jazovi. Na primjer, u zborniku posveenom Zoranu
iniu [ini, Zoran: Etika odgovornosti (ur. Latinka Perovi), Beograd 2006] moe se naii na stavove
koji, u sutini, govore da je ini kao mladi bio, dodue, anarhistiki raspoloen, ali se kasnije, za vrijeme
studija u Njemakoj, uspjeno uozbiljio. Ili se kae da se interesirao za anarhizam, ali ga je zapravo zanimao Hegel. Negdanji anarhist Trivo Ini svoju je ozbiljnost dokazao ukljuivanjem u visoku politiku,
prvo kao dravni sekretar u vladi Milana Pania (1992.), potom kao ambasador u paniji (2001.) i najzad
kao savjetnik predsjednika Republike Srbije Borisa Tadia (2004.), za Lasla Sekelja se kae da ionako nije
bio anarhist nego anarholog (tako se, navodno, i sam izjanjavao), one koji su ostali dosljedni svojim anarhistikim uvjerenjima, bez obzira na ivotnu dob, smatra se poesto ludima, a anarhiste mlae generacije
samo glupim pankerima, a ponekad i teroristima.

177

ANARHIZAM I MARKSIZAMUPERSPEKTIVI PRAXIS-FILOZOFIJE

Petrovia kako bismo prikazali tri razliita praksisovska stava o anarhizmu:

negativni, umjereno pozitivni i izrazito afirmativni.9
VRANICKI PROTIV ANARHIZMA
Protivno gore naznaenoj tezi da je Predrag Vranicki imao negativan stav o
anarhizmu, zapoet u s prikazom jednog dijela njegove knjige Marksizam i
socijalizam10, iz kojega bi se moglo zakljuiti da je Vranicki imao afirmativno ili
barem umjereno pozitivno miljenje o anarhizmu. Naime, polazei od toga da je
za svakog kritikog marksista razumljivo da stare politike forme i strukture
kao to su partija i drava, a u vezi s tim i diktatura proletarijata ne mogu biti
vjesnici budueg11, Vranicki zakljuuje: Komunistiko ne moe biti ono to persistira iz prolosti, to je izraz postojanja klasnih protivrjeja i interesa, to vlada
nad ljudima i to mu je u biti nedokuivo. Komunistiko mogu da budu samo nove
strukture koje svojim razvojem negiraju te stare politike formacije, u kojima se razvija jedan novi drutveno-ekonomski odnos bez ugnjetavanja i eksploatacije, novi
odnosi razumijevanja i solidarnosti, jedan novi humanitet.12
Ovo se, naravno, odnosi na koncept odumiranja drave, koji je u pokuajima
njegovog prevoenja na jezik revolucionarne prakse predstavljao kljuni moment
spora izmeu marksizma i anarhizma. Vranicki nastoji doi do sutine marksizma,
odnosno marksistikih pogleda na ideje socijalizma i komunizma, koji podrazumijevaju odumiranje drave kao odumiranje starih politikih i ostalih struktura
vlasti i vladanja nad ljudima.13 U tom smislu, njegova je kritika usmjerena u prvom
redu na izgraeni socijalizam u kojem se uope nije izgradio socijalistiki, komunistiki nego dravno-kapitalistiki drutveno-ekonomski odnos umjesto da
se socijalizam percipiralo kao stalno izgraivanje i razgraivanje do definitivne
9 itateljstvu ovdje moram unaprijed uputiti ispriku zbog ekstenzivnih odlomaka iz Vranickog, Kangrge i Petrovia, koji su ugraeni u tekst. No, takav pristup ini mi se opravdanim, s jedne strane, zato to e
tako bolje doi do izraaja njihovi stavovi o razmatranoj problematici i, s druge strane, zato to su ti odlomci razasuti po opusima praksisovaca i vjerojatno nepoznati iroj publici. Kao to Lenjin, suoen sa slinim
problemom, u uvodnom dijelu Drave i revolucije, kae: Dugaki citati, naravno, uinit e izlaganje glomaznim, niukoliko nee pridonijeti njegovoj popularnosti. Ali sasvim je nemogue ne navesti ih. Sva, ili bar
sva odluujua mjesta iz djela Marxa i Engelsa u pitanju drave moraju obavezno biti navedena u to je mogue potpunijem obliku, kako bi italac mogao samostalno dobiti predodbu o ukupnosti pogleda osnivaa
naunog socijalizma kao i razvitku tih pogleda Lenjin 1958, str. 10.
10 Vranicki, Predrag: Marksizam i socijalizam, Zagreb 1979.
11 Vranicki 1979, str. 132.
12 Isto.
13 Isto.

178

HRVOJE JURI

pobjede komunistikih drutveno-ekonomskih odnosa, nestanka klase a time i drave, partije i ostalih klasnih institucija koje su odigrale svoju historijsku ulogu.14
Iako je svjestan da je ovaj protivrjeni proces veoma delikatan i kompleksan15,
jer e se revolucionarne snage uvijek dosta razlikovati u procjeni realnih a pogotovo maksimalnih mogunosti danog momenta, a posebno u ocjeni brzine odumiranja
politikih institucija koje se ne mogu odjednom dokinuti i koje su nagomilale iskustvo upravljanja, to se ne moe jednostavno baciti preko palube u more16, Vranicki kao da uvia da je anarhistiki pogled na problem odumiranja drave istiji od
onog u izgraenom socijalizmu, dakle od onog u manje ili vie staljiniziranim formama ostvarenja socijalistikih/komunistikih ideja: Ovdje se ponovno susreemo
i s anarhistikom varijantom socijalizma, koja je u jednom periodu razvoja komunizma, naroito staljinistikom, s nepravom likvidirana kao neki historijski apsurd i
antikomunizam. Ako izuzmemo teroristike pojave, koje nisu zastupali najznaajniji
anarhisti i koje ne vode niemu, nego ponajvie idu na ruku reakcionarnim snagama
da bi pojaale represiju, Proudhon, Bakunjin, Kropotkin, Malatesta, Santillan, Mhsam, da spomenemo neke od vanijih, imali su veliko, i gotovo organsko nepovjerenje prema svim politikim organizacionim formama od partije do drave.17
Anarhisti su, prema Vranickom, razvijali osjetljivost na problem slobode, na skuavanje slobodnog razvoja individua i bojazan od pretvaranja nedemokratskih
politikih struktura nakon revolucije u totalitarnu vlast koja anulira pojedinca kao
slobodnu individuu, to se pokazalo opravdanijim i realnijim nego to su mnogi
komunisti i cijeli njihovi pogledi to sagledavali.18
Meutim, Vranicki se nakon distanciranja od staljinistike forme izgraenog
socijalizma za koju marksisti snose povijesnu odgovornost19 ipak distancira i od
anarhizma kao mogue alternative, te postepeno zaotrava svoju kritiku ocjenu anarhizma: Sigurno je da su anarhisti u nekim akcijama proletarijata svojom averzijom prema organizaciji vrili lou uslugu revolucionarnom pokretu
Anarhisti su svojim historijskim apriorizmom i precjenjivanjem uloge pojedinaca i grupa sami sebe onemoguili da svijetu pokau konkretne rezultate u provoenju svojih koncepcija. Oni su ostali sve dosad samo permanentna kontestacija,
14 Isto.
15 Isto.
16 Isto, str. 133.
17 Isto.
18 Isto, str. 133-134.
19 Ni komunisti ne mogu samo vedra ela istupiti pred tribinom historije. Isto, str. 133.

179

ANARHIZAM I MARKSIZAMUPERSPEKTIVI PRAXIS-FILOZOFIJE

suprotstavljajui realnim i progresivnim radnikim i ostalim pokretima svoju magnu chartu ovjekovih sloboda i humanije budunosti.20
Nasuprot idealizmu anarhista i njihovoj permanentnoj kontestaciji, Vranicki
postavlja Marxa i Engelsa: Razoruati proletarijat i socijalistike snage u takvim
situacijama dokidanjem i rasputanjem drave i njenih sredstava moi za njih je
znailo, opet s pravom, gurati te snage u samoubojstvo.21
Vranicki, dakako, pristaje uz Marxa i Engelsa, tako da njegov konani negativni
sud o anarhizmu treba iitavati s obzirom na to. A potvrdu moemo pronai na
drugom i, usudio bih se rei, vanijem mjestu od Marksizma i socijalizma.
Kao to je poznato, on je najveu znanstvenu i stvaralaku energiju uloio u pisanje
historije marksizma22, a u nastavku na to i u razvijanje filozofije historije.23 U sklopu toga se, nolens volens, morao osvrnuti i na susrete i razmimoilaenja marksizma
i anarhizma. No, koliko god da je, kolski uredno, naveo neke neizbjene injenice
iz povijesti marksizma i povijesti anarhizma (primjerice, historijat Internacionala, razlaz Bakunjina i Marxa, itd.), Historija marksizma ni priblino ne odraava
Vranickijev diferencirani stav o anarhizmu iznesen u Marksizmu i socijalizmu.
tovie, na anarhizam, ija je povijest itekako isprepletena s povijeu marksizma,
Vranicki se tu osvre tek usput, to ve samo po sebi smatram signifikantnim. No,
to nije sve, jer Vranicki u vidu skice i usputnih napomena eksplicira svoju negativnu ocjenu anarhizma.
U prvom tomu Historije marksizma Vranicki, govorei o Prvoj internacionali,
postavlja problem i kae da su u to vrijeme (su)postojali, osim marksista, takoer
utopijski socijalisti, blankisti, prudonisti i bakunjinisti.24 A zatim, u fusnoti25, taj
problem razrjeava vrlo jednostavno saetim kvalifikacijama anarhistikih mislitelja. Tako je Blanqui meu najsvjetlijim likovima francuskog revolucionarnog
pokreta, ali s dodatkom: bez obzira na pogrenost njegove taktike. Proudhon je,
za Vranickog, sitnoburoaski socijalist, a Bakunjin je tipian predstavnik anarhizma, koji je radio samo na organiziranju pueva da bi razbio buroasku dravu
i dravu uope i koji je zazirao od masovne organizacije proletarijata i nastojao
da uini Internacionalu svojim oruem.
20 Isto, str. 133-134.
21 Isto, str. 134.
22 Vranicki, Predrag: Historija marksizma (I-III), CKD, Zagreb 1978.
23 Vranicki, Predrag: Filozofija historije (I-III), Golden Marketing, Zagreb 2001-2003.
24 Usp. Vranicki 1978 (I), str. 169.
25 Usp. isto, str. 169-170.

180

HRVOJE JURI

Ovdje pronalazimo jednog drugaijeg Vranickog od onog iz Marksizma i socijalizma. Kvalifikacije anarhizma zapravo su skraene, neobrazloene diskreditacije dane s jedne nad-povijesne, ideoloke pozicije, a itav teorijski sukob izmeu
anarhizma i marksizma Vranicki rjeava pozivanjem na Marxa (Opi statut
Meunarodnog radnikog udruenja), gdje Marx kae da proletarijat moe djelovati kao klasa samo ako se organizira u posebnu politiku partiju, koja stoji nasuprot svim starim partijama, koje su stvorene od imunih klasa, a ovo organiziranje proletarijata u politiku partiju potrebno je radi toga, da bi se osigurala pobjeda
socijalne revolucije i njen krajnji cilj unitenje klasa.26
Dakle, anarhizam se smatra jednom (povijesno prevladanom) epizodom u razvoju socijalistiko-komunistikog revolucionarnog pokreta. S druge strane, anarhizam se smatra jednom isto teorijskom pozicijom koja ima odreenu heuristiku
vrijednost, ali ne vie od toga. Anarhizam je interpretiramo li Vranickijev stav
kao anti-anarhistiki zanimljiva, ali naivna teorija koja je dodatno diskreditirana
svojim fragmentarnim, nepotpuno ili pogreno ostvarivanim praksama. Nasuprot tome a tu nalazim moment u kojemu se Vranickijev stav moe kritizirati, jer
nema dostatnog obrazloenja marksizam bi bio teorija koja je, usprkos viestruko ostvarenoj, a diskreditirajuoj praksi, jo uvijek nadmona i u teorijskom i u
praktikom pogledu. Takoer, teorijski spor oko odumiranja drave Vranicki
rjeava pragmatinim, a u odreenoj mjeri i dogmatskim pozivanjem na Marxa. U
toj perspektivi, igrajui malo na kartu samog teksta klasika marksizma, a malo
na kartu povijesne pragmatike, anarhizam se p(r)okazuje kao nedovren projekt, nedovren zato to se nije ni mogao dovriti u eshatolokom horizontu
izgraenog socijalizma/komunizma koji, nota bene, Vranicki kritizira u Marksizmu i socijalizmu, pa i u drugim svojim djelima, ali ipak ne uspijeva apstrahirati od njega, kad pie povijest marksizma, odnosno ideja i zbilje socijalizma i
komunizma.
Ve u Marksizmu i socijalizmu Vranicki, govorei o anarhizmu u sklopu ope
historije revolucionarnog pokreta, kae: To je pitanje historije da stavi stvari na
pravo mjesto27, otvarajui mogunost da u historijskoj borbi izmeu anarhizma
i marksizma anarhizam ak i pobijedi. Ali u Historiji marksizma postaje jasno da
je sud historije zapravo sud historije marksizma kao marksistike historije, gdje za
anarhizam nema mjesta, osim u fusnotama.

26 Isto, str. 171.

27 Vranicki 1979, str. 133.

181

ANARHIZAM I MARKSIZAMUPERSPEKTIVI PRAXIS-FILOZOFIJE

KANGRGA NASPRAM ANARHIZMA

Drugi praksisovac na kojega u ovdje ukazati je Milan Kangrga. Koliko mi je
poznato, on se u svojim djelima nije doticao anarhizma, niti je ekstenzivnije razmatrao one teme koje bi se moglo nazvati anarhistikima, tako da bi potraga za
Kangrginim stavom o anarhizmu na tekstualnoj razini, tj. u njegovim djelima,
vjerojatno bila jalova i nakon minucioznog istraivanja. No, ovdje Kangrgu ipak
uzimam u obzir; tovie, uzimam ga da bih ilustrirao jedan umjereno pozitivan
praksisovski stav o anarhizmu.
Rije je o jednom intervjuu koji je Kangrga dao 2006. godine i gdje je na pitanje
o odnosu praksisovaca prema anarhizmu te o njegovom vlastitom stavu prema
anarhizmu, rekao sljedee: Marksizam se s anarhizmom podudara moda samo
u jednoj bitnoj toki: i jedan i drugi plediraju za ukidanje drave kao posrednika
izmeu ovjeka i njegove slobode, odnosno drave kao prividne zajednice koja
ideoloki nadomjeta ono to se naziva opost kao ovjenost ovjeka. S obzirom na
to, govorei u horizontu ovjekove drutvenosti, drava je iluzorna, ideoloka nadoknada nepostojanja neposrednog drutvenog odnosa meu graanima. U tom
kontekstu, i marksizam i anarhizam s pravom nastupaju kao slobodarske pozicije i
kao htijenje koje uoava negativnu stranu dravnosti kao takve. Razlika meu njima kao to je to dao do znanja Marx u diskusiji s Bakunjinom poinje odmah
nakon to se postavi pitanje historijskih i socijalnih uvjeta i mogunosti, a to ujedno znai i zbiljskih oblika onoga to se naziva, s jedne strane, odumiranjem drave (Marx), a s druge strane, eliminacijom ili dizanjem u zrak drave, i to odmah, svim sredstvima, pa eventualno i teroristikim sredstvima. Pitanje je, dakle,
naina ukidanja drave, a time se odmah postavlja i pitanje historijske mogunosti tog ukidanja, koje po svemu sudei ima u vidu i sam Marx, to se neposredno
nastavlja na tzv. prijelaznu fazu u obliku graanske pravne drave ili uspostavljanja vladavine prava, koja moe i mora demokratski zagarantirati i tzv. istinsku
demokratsku soluciju nakon odumiranja drave, i to bez obzira na marksistiku
ili anarhistiku realizaciju tog projekta. Jer ni socijalizam bez drave, ni anarhizam bez drave nisu solucija ako nisu postignute zbiljske demokratske tekovine
graanske demokracije.28
U jednoj anarhistiko-pesimistikoj interpretaciji, moglo bi se zakljuiti da
Kangrga u svojoj ocjeni anarhizma ne ide ispod Marxa i Engelsa, ali takoer da
ne ide ni preko Lenjina. Naime, nain ukidanja drave kao moment razilaska
28 Juri, Hrvoje: Filozofski razgovor s Kangrgom, 2. dio, H-alter, 23. sijenja 2006., (internet) dostupno na:
http://www.h-alter.org/vijesti/kultura/filozofski-razgovor-s-kangrgom-2-dio.

182

HRVOJE JURI

marksizma i anarhizma, u slinom tonu u kojem to ini Kangrga, konstatira ve

Lenjin u Dravi i revoluciji, pozivajui se na Marxa i Engelsa: Da e zajedno s
ukidanjem klasa biti ukinuta i drava, to je Marx uio uvijek. Opepoznato mjesto
o izumiranju drave u Anti Dhringu optuuje anarhiste ne naprosto zato to su
oni za ukidanje drave, nego zato to oni propovijedaju da je mogue ukinuti dravu od danas do sutra.29
Istina, Kangrgi se ne bi mogao pripisati lenjinistiki stav o strategijskoj i taktikoj
razlici izmeu marksista i anarhista, jer Lenjin je svoj tekst o toj problematici ispisao pod vidom borbe oko moi u revolucionarnom pokretu 1917. godine, a Kangrga je ipak pokuao artikulirati problem na konceptualnom i idejno-povijesnom
planu. Meutim, Kangrgin naelno otvoren stav spram anarhizma na temelju
kojeg sam i ustvrdio da se kod njega radi o umjereno pozitivnom stavu spram
anarhizma potpomognut Kangrginim naelno negativnim stavom spram onih
shvaanja marksizma u svijetu koja suspendiraju demokraciju pod izgovorom
revolucionarne ortodoksije ili pragmatike, u konanici ipak govori protiv anarhizma. Jer: anarhizam je, usprkos tome to je relevantna slobodarska pozicija i s
marksizmom podudarno htijenje koje uoava negativnu stranu dravnosti kao takve, s Kangrgine strane ipak reduciran na eliminaciju ili dizanje u zrak drave,
i to odmah, svim sredstvima, pa eventualno i teroristikim sredstvima.
No, jo je vanije izvui iz navedenog Kangrginog odlomka zakljuak da je anarhizam pogled koji je a-historijski ili, drugaije reeno, nije na razini povijesne svijesti, zato to ne uzima u obzir pitanje historijske mogunosti ukidanja drave. A u
perspektivi Kangrginog miljenja, svaki pogled koji ne zadovoljava visoku razinu povijesne svijesti pada na ispitu koliko god njegovi zahtjevi u principu bili
opravdani i koliko god njegova provokativnost ili eksplozivnost bila korisna. Pored toga, Kangrginoj kritici anarhizma kao kratkovidnog zagovora preskakanja
stadija ostvarenja zbiljskih demokratskih tekovina graanske demokracije ide na
ruku i ona, upravo anarhistika, tvrdnja da jo ee od autoritarnog socijalista,
anarhist osuuje prijevaru buroaske demokracije.30
S druge strane u jednoj anarhistiko-optimistikoj interpretaciji Kangrgin
lenjinistiki stav mogao bi se relativizirati pitanjem koliko je Kangrga uope
poznavao anarhistiku literaturu i koliko je doista promiljao tu problematiku,
a koliko se u navedenom razgovoru izjasnio pozivajui se na neka opa mjesta iz
marksistike literature (Marx, Engels, Lenjin), ostavljajui ipak mogunost da se
29 Lenjin 1958, str. 66.
30 Gurin, Daniel: Anarhizam. Od doktrine do akcije, Zagreb 1980, str. 15, a usp. takoer isto, str. 15-18.

183

ANARHIZAM I MARKSIZAMUPERSPEKTIVI PRAXIS-FILOZOFIJE

anarhizmu pripiu i neke pozitivne tendencije. U tom smislu, uzeo bih u obzir ne
samo Kangrgin iskazani stav, nego i njegovu gestu. Naime, prilikom tog intervjua i
kod ovog pitanja, Kangrga nije samo odmahnuo rukom i, u svom ivopisnom stilu,
skinuo temu s dnevnog reda nekom kratkom doskoicom, nego se zamislio nad
pitanjem i ozbiljno odgovorio na njega. Iako je rekao da se marksizam s anarhizmom podudara moda samo u jednoj bitnoj toki, njegov bi se odgovor mogao
itati i tako da se marksizam s anarhizmom razlikuje moda samo u jednoj bitnoj
toki, a to je nain ukidanja drave. Ukoliko, pak, nain ukidanja drave shvatimo kao strateko-taktiko pitanje koje u dananjoj minus-fazi revolucionarnog
gibanja mora biti stavljeno u drugi plan zbog idejno-teorijske artikulacije i organizacijske konsolidacije ljevice, bilo bi to dovoljno za otpoinjanje dugo vremena
onemoguavanog dijaloga izmeu anarhista i marksista, o emu e u nastavku jo
biti rijei.
Kako god bilo, iz Kangrginih rijei moe se izvesti zakljuak da anarhizam postavlja, jednako kao i marksizam, neka bitna pitanja, iako Marx i marksizam daju bolje
odgovore.
PETROVI PREMA ANARHIZMU
Gajo Petrovi, kao trei i posljednji primjer, kudikamo je kompleksniji sluaj s
obzirom na odnos prema anarhizmu.
Nikome nije potrebno dokazivati do koje je mjere Gajo Petrovi bio marksistiki
orijentiran, do koje je mjere bio, moglo bi se ak rei, ortodoksni marksist, ali samo
ako to znai antidogmatski marksist humanistike orijentacije. Upravo zato bi
ono to slijedi moglo biti iznenaujue za one koji, s jedne strane, nisu poblie
upoznati s djelom Gaje Petrovia, a s druge su strane robovi predrasude o nepomirljivosti marksizma s anarhizmom.
Rije je o Petrovievom lanku Zato sam marksist? (Misliti revoluciju),31 objavljenom prvi put na njemakom jeziku 1978. godine, pod naslovom Die Revolution
denken.32 Ukratko: Petrovi ovdje najprije razmatra je li ili nije marksist, potom

31 Petrovi, Gajo: Umjesto zakljuka: Zato sam marksist? (Misliti revoluciju), u: Petrovi, Gajo: U potrazi
za slobodom. Povijesno-filozofski ogledi, Zagreb 1990, str. 209-223.
32 Petrovi, Gajo: Die Revolution denken, u: Warum ich Marxist bin, ur. Fritz J. Raddatz, Mnchen 1978,
str. 193-213. O drugim izdanjima ovog teksta, na njemakom i hrvatskom, vidi biljeku u: Petrovi 1990, str.
232.

184

HRVOJE JURI

objanjava zato je marksist, a naposljetku daje do znanja i pod kojim uvjetima se

deklarira kao marksist.
Petrovi kae i obrazlae da nije marksist ako marksizam znai staljinizam33, jer
staljinizam nije novi stupanj u razvoju marksizma, nego naprotiv negacija njegove
biti.34 Marksistiki socijalizam je, za Petrovia, protivan birokratskoj diktaturi,
odnosno podrazumijeva humanu zajednicu osloboenih ljudi.35 Stoga se socijalizam ne moe ostvariti ni dravnim reglementiranjem dravnog ivota, ni represivnim mjerama, nego samo razvijanjem demokracije, odumiranjem drave i uvoenjem radnikog samoupravljanja u proizvodnji.36 Slino tome, u jednom svom
ogledu o birokratskom socijalizmu, Petrovi kae da se socijalizam moe ostvariti samo tako da se ukloni vladajua birokracija i da se drutvo odozdo do gore
konstituira kao savez samoupravnih jedinica.37
Ipak, koliko god se trudio promisliti do krajnjih konzekvenci samoga Marxa i
stvar marksizma, socijalizma i komunizma, te razviti miljenje revolucije i zauzeti se za njezino ostvarenje Petrovi je iskljuen iz Saveza komunista Jugoslavije zbog davanja podrke studentskom pokretu 1968. godine, za koji kae da je
jedna od najsvjetlijih stranica nae poslijeratne povijesti.38 U pisanom obrazloenju iskljuenja iz Saveza komunista Jugoslavije, kako navodi Petrovi, imputirali
su mu anarhistike tendencije.39 No, umjesto da izloi svoj credo da kae kako
nije anarhist, niti je dijelom anarhistikih tendencija, nego je pravovjerni marksist Gajo Petrovi kae da su birokrati iz Saveza komunista Jugoslavije u pravu:
Taj prigovor, po mom miljenju, nije tako lo. Anarhistike sklonosti imao sam
oduvijek. Jo kao gimnazijalac, u vrijeme kad sam upravo bio postao komunist, sa
zadovoljstvom sam itao anarhistiki roman Ilje Erenburga Julio Jurenito. A Le33 Usp. isto, str. 212-214.
34 Isto, str. 214. U razliitim formulacijama, ovaj se stav pojavljuje u vie Petrovievih lanaka. Na primjer:
Staljinizam je, najjednostavnije reeno, odreena vrsta negacije socijalizma i marksizma. Petrovi, Gajo:
Socijalizam i staljinizam, u: Petrovi, Gajo: Miljenje revolucije. Od ontologije do filozofije politike, Naprijed, Zagreb - Nolit, Beograd 1986, str. 277. Ili, jo jasnije: Staljinizam svakako ima veze s marksizmom,
jer je on samootueni, alijenirani oblik marksizma. Polazei od doista marksistikih teza, staljinizam ih jednostrano fiksira, izdvaja, simplificira, shematizira i dogmatizira te na taj nain negira osnovne ideje vodilje
i bitni smisao marksizma. I upravo zato to je staljinizam deformirani oblik marksizma potrebna je njegova
stalna kritika. Petrovi, Gajo: Filozofija i socijalizam, u: Petrovi, Gajo: Filozofija prakse, Naprijed, Zagreb - Nolit, Beograd 1986, str. 373.
35 Usp. Petrovi 1990, str. 214.
36 Isto.
37 Petrovi, Gajo: Birokratski socijalizam, u: Petrovi 1986 (Miljenje revolucije), str. 205.
38 Petrovi 1990, str. 222.
39 Isto, str. 223.

185

ANARHIZAM I MARKSIZAMUPERSPEKTIVI PRAXIS-FILOZOFIJE

njinovu knjigu Drava i revolucija, koja pripada u moju najraniju lektiru Lenjina,
cijenio sam upravo zbog toga to se u njoj dodue kritizira anarhizam, ali mu se
ujedno priznaju zasluge i stavlja se visoko iznad oportunizma. Svoje simpatije prema anarhizmu morao sam danas iskazati to jasnije, to je gotovo postalo moda da
se anarhizam izjednaava s terorizmom, to smatram nepravednim. Anarhizam
je u prvom redu usmjeren upravo protiv terorizma drave. Nepravedna je i optuba da anarhizam eli ukinuti ne samo dravnu nego i svaku organizaciju drutva.
Osnovna ideja anarhizma nije unitenje svake drutvene organizacije, nego ukidanje opresivne dravne organizacije, njeno zamjenjivanje samoorganizacijom drutva, koja nije nametnuta odozgo, nego je slobodno stvorena odozdo. U toj je osnovnoj ideji anarhizam, kako ga ja vidim, identian s marksizmom. U filozofskom
zasnivanju i u konkretnoj elaboraciji te ideje, u konkretnoj punoi svoga miljenja
Marx je nadmoan anarhistikim misliocima.40
Svakako bi bilo besmisleno praviti od Gaje Petrovia nekakvog anarhistikog mislioca ili ga proglaavati anarhistom. Ali sasvim je sigurno da je on, na razini teorije, kako i sam priznaje, anarhizmu bio sklon (i skloniji od drugih praksisovaca), a
postoje i odreene indicije da je bio na glasu kao anarhizmu sklon marksist ve i
prije spomenutog oitovanja u tekstu Zato sam marksist?.41
U njegovim se djelima moe povremeno naii na eksplicitna izjanjavanja o anarhizmu, uglavnom u sklopu razmatranja odnosa Marxa ili pojedinih marksistikih
teoretiara, poput Plehanova, prema anarhizmu. No, vanije od toga je da su brojne njegove misli formulirane tako da bi ih svaki anarhist mogao potpisati (kao to
je obrana anarhizma u gore navedenom odlomku, iz anarhistike perspektive,
gotovo besprijekorna), a vano je i to da su se Petrovi i neki drugi praksisovci
bavili onim pitanjima koja su upravo anarhisti uporno stavljali na dnevni red rasprave o drutvenoj zbilji, revoluciji, socijalizmu i komunizmu, pa se u tom smislu
mogu smatrati anarhistikim pitanjima.

40 Isto.
41 U prilog takvim informacijama (ili glasinama) navodim ovdje jednu post-praksisovsku marginaliju. Povodom osamdesetog roendana Milana Kangrge organiziran je u Zagrebu okrugli stol na koji je
bio pozvan i Jrgen Habermas, ali iz zdravstvenih razloga nije mogao doi. Meutim, poslao je prijateljsko
pismo, kasnije objavljeno u tematu o Kangrgi u asopisu Filozofska istraivanja, gdje se on prisjea nekih
momenata iz viedesetljetnog drugovanja i zajednikog filozofiranja. Meu ostalim, Habermas kae da je
ono vrijeme jo uvijek bilo puno nade, te da se jo nije inila posve izgubljenom ansa da se samoupravni socijalizam uzme doslovno i da se s Benjaminom uini pomalo anarhistikim (tako je Gajo itao svoga
Heideggera!). Habermas, Jrgen: Milanu Kangrgi za osamdeseti roendan, u: Filozofska istraivanja,
Zagreb, godina XXIV, br. 3-4, 2004, str. 845.

186

HRVOJE JURI

PRAXIS I ANARHIZAM
U asopisu Praxis i u programima Korulanske ljetne kole nailazimo povremeno i na neka druga manje ili vie eksplicitna razmatranja anarhistikih tema i pristupa, pri emu se istiu neki lanci Rudija Supeka i Ivana Kuvaia, autora koje je
anarhistikim, antiautoritarnim ili slobodarskim tendencijama vjerojatno privlaio njihov socioloki interes za nove socijalne pokrete.
S obzirom na to, kao i s obzirom na prikazana stajalita Vranickog, Kangrge i osobito Petrovia, zakljuak je da praksisovski odnos prema anarhistikim pitanjima i samom anarhizmu nije bio odnos apsolutnog iskljuivanja, ignoriranja ili
negacije, nego odnos uvaavanja i ozbiljnog, kritikog promiljanja. Vratimo li se
diskusiji o anarhizmu, spontanosti i organizaciji na Korulanskoj ljetnoj koli 1971.
godine, moemo rei da je ona zapravo bila tipina za praksisovski odnos prema
anarhizmu. Sami anarhisti su ondje bili zanemariva manjina, ali im je ipak bio
otvoren odreeni prostor, a i same teme u toj diskusiji bile su eminentno anarhistike. Anarhizam je bio glavni faktor provociranja rasprave o idejama i praksama
koje se u socijalistikim sistemima petrificiraju i dogmatiziraju, a praksisovci su
tu provokaciju prihvaali, uglavnom bez eksplicitne pohvale, ali i bez eksplicitne
osude anarhizma. Ova vrsta ogranienog, ali ipak doputenog upliva anarhizma na
rasprave o marksizmu, socijalizmu i komunizmu predstavlja tako glavnu znaajku
odnosa praksisovaca prema toj teorijskoj, ideolokoj i politikoj poziciji.
Svakako prva tema u kojoj je anarhizam postajao provokatorom i sugovornikom
praxis-filozofa bila je birokratizacija i etatizacija socijalizma, ne samo u zemljama istonog bloka nego i u Jugoslaviji, ne samo u samoupravno-socijalistikoj
praksi nego i u teoriji koja je pruala opravdanje za birokratsko i egokratsko, anti-demokratsko, anti-socijalistiko i, naposljetku, anti-marksistiko petrificiranje
marksizma.42
U sklopu toga, promiljali su praksisovci i o problemu odumiranja drave,
koji je bio, u isti mah, i glavna toka zbliavanja i glavni predmet prijepora izmeu anarhizma i marksizma. O tome nam opet najvie materijala pruaju tekstovi
Gaje Petrovia koji je raspravu o odumiranju drave prvenstveno nastojao vratiti
k samome de-marksiziranom Marxu, nasuprot staljinistikoj redukciji, krivoj i
42 Vrlo je lako proglasiti birokratski socijalizam nemoguim, pa ipak je injenica da su sve postojee
socijalistike zemlje snano birokratizirane Na to treba odgovoriti da je birokratski socijalizam u smislu
neorganske mjeavine birokratizma i socijalizma sigurno mogunost pa ak i realnost, ali da takav hibrid,
koji se sastoji od nespojivih elemenata, nije vrsta socijalizma neorganski spoj birokratizma i socijalizma
nije socijalizam. Petrovi 1986 (Miljenje revolucije), str. 198.

187

ANARHIZAM I MARKSIZAMUPERSPEKTIVI PRAXIS-FILOZOFIJE

tendencioznoj interpretaciji marksistiko-lenjinistikih postavki.43 Praksisovski

anti-dogmatizam jest, dodue, primarno bio usmjeren protiv onih marksistikih
autora koji su u svojim tumaenjima koncepta odumiranja drave ili na ruku
staljinistikoj re-interpretaciji Marxa, Engelsa i Lenjina, ali je zasigurno bio motiviran i drutveno-politikim zbivanjima u samom jugoslavenskom kontekstu, gdje
se takoer moglo govoriti o socijalistikim degeneracijama koje su odumiranje
drave bile pretvorile u beskonano krepavanje drave, tokom kojega je ustvari
rasla birokratizacija, jaale su institucije i mehanizmi moi drave, a zbivala se ak
i neka vrsta obogotvorenja Drave, bilo preko kulta linosti velikog voe ili preko
Drave naprosto.44
U nastavku na to, kontrolirano anarhiziranje bilo je dobrodolo i u diskusijama o
suprotnosti predstavnike i direktne (ili participativne) demokracije45, koje su se, s
jedne strane, ticale jaza izmeu buroasko-demokratskih sistema te samoupravnog sistema i narodnih demokracija, a, s druge strane, imanentnog iznevjeravanja direktno-demokratskog ustrojstva u revolucionarnom pokretu i post-revolucionarnim drutvenim ureenjima.
Nadalje, anarhistika perspektiva vana je i u promiljanju teme moi i slobode, koja je bila postavljena u sredite diskusije na Korulanskoj ljetnoj koli 1969.
godine, gdje su se (kako vidimo u dokumentima objavljenima u Praxisu 1970.)
rasprave vodile u ozraju sovjetske intervencije u ehoslovakoj 1968. godine, ali s
jasnim referencama na domai, jugoslavenski kontekst, graanske slobode, direktnu demokraciju i ekonomsku demokraciju. Znakovit je opet lanak Rudija Supeka, koji je u Praxisu objavljen kao Uvodna rije za temat Mo i humanost, a u
kojem se aktualni drutveno-politiki i militaristiko-politiki problemi podiu na
sasvim naelnu razinu, ne upadajui pritom u apstraktni humanizam: Proivljujemo odreenu krizu u poimanju ljudske slobode i linog dostojanstva. Stalno
isticanje drutvene sigurnosti, kao dijela militaristike i socijalne politike, te vulgarno-ekonomistika teorija o stalnom napredovanju ovjeanstva sve veem blagostanju zatupjeli su u pojedincima osjeanja slobode, individualne i kolektivne.
43 Usp. Gajo Petrovi, Filozofija i politika u socijalizmu, u: Petrovi 1986 (Filozofija prakse), str. 174-176.
44 U takvoj antiautoritarno-marksistikoj kritici se ak i Vranicki kojemu se nipoto ne bi moglo pripisati anarhistike tendencije pozitivno izjanjavao o anarhizmu: Ali u ovim teorijskim razmatranjima
ne smijemo izgubiti iz vida drugu komponentu anarhistike koncepcije koja se veoma pribliava marksistikoj i koja je proizlazila iz istih analiza politikih i klasnih struktura kao vlasti nad radnim ovjekom i
pojedincem. Vranicki 1979, str. 133.
45 Usp. npr. Rus, Veljko: Problemi participativne demokracije, u: Smisao i perspektive socijalizma, Zagreb
1965, str. 204-216; Rus, Veljko: Participativna i reprezentativna demokratija, u: Praxis, Zagreb, godina
VIII, br. 5, 1971, str. 697-717.

188

HRVOJE JURI

Etatisti i birokrate sviju boja nalaze u toj filozofiji monog saveznika. Stoga je potrebno filozofiji sve boljeg ivota suprotstaviti filozofiju ljudske slobode. Slobode u
njenom izvornom smislu kao prava pojedinca na uestvovanje u svim bitnim oblicima drutvenog ivota, na donoenje odluka i punu odgovornost u uim i irim
drutvenim organizacijama, od tvornice i komune do narodnog predstavnitva.
Dostojanstvo ovjeka oduvijek se mjerilo pravom na rije u javnom ivotu i proizvodnoj zajednici. To je i razlog zato se zalaemo za samoupravni socijalizam, za
socijalizam to uklanja one predstavnike ili posrednike koji u ime radnike klase
ili u ime naroda vladaju nad narodom i radnikom klasom.46
U istom tom broju Praxisa, Arnold Knzli objavljuje lanak Problem moi u
anarhistikoj kritici marksizma, gdje s oiglednim anti-autoritarnim opredjeljenjem kritiki pristupa Marxu i marksizmu, i to pronalazei korektive u anarhizmu: Suprotno od Marxa za anarhiste mo, bar primarno, nije ekonomska
nego samostalna politika kategorija. Nadgradnja ima ovdje itekako autonomni
karakter, ako ak i ne preuzima ulogu baze i zato mora biti razorena u direktnom
napadu Za anarhiste igra stoga politika dravna mo uvelike onu ulogu koju
Marx pridaje ekonomskoj moi privatnog vlasnitva Ova [anarhistika kritika]
je inspirirana uvjerenjem da politika mo ba zato to nije primarno ekonomska
ve navlastito politika kategorija moe nepromijenjena preivjeti i jednu socijalnu revoluciju i u opasnom obliku korumpirati i same revolucionare. Naroito tada,
kad se revolucionari jo oslanjaju na jednu teoriju koja expressis verbis zahtijeva
uvoenje dravne diktature revolucionara Bar u toj taki anarhisti su dalje vidjeli od Marxa, koji je svojom redukcijom moi na ekonomsku kategoriju zastro sebi
uvid u dublju politiku, psiholoku, bioloku i openito antropoloku pozadinu
problema moi i zato propustio, da promisli i urauna mogunosti zloupotrebe i
degeneracije revolucionarne moi, da bi istovremeno ugradio u svoju teoriju nuna
osiguranja za spreavanje takvog razvitka stvari.47
Naposljetku, anarhizam moe praksisovskoj verziji marksizma doprinijeti i u utemeljenju pojmova individualizma i humanizma, koji poivaju na regulativnim
idejama ovjeka i ovjenosti, te slobode i jednakosti, a implicitno ili eksplicitno

46 Supek, Rudi: Uvodna rije, u: Praxis, Zagreb, godina VII, br. 1-2, 1970, str. 7.
47 Knzli, Arnold: Problem moi u anarhistikoj kritici marksizma, u: Praxis, Zagreb, godina VII, br.
1-2, 1970, str. 123-124.

189

ANARHIZAM I MARKSIZAMUPERSPEKTIVI PRAXIS-FILOZOFIJE

su ugraeni i u anarhizam48 i u (humanistiki) marksizam.49 Osobito Petrovi na

mnogo mjesta objanjava to to znai marksistiki (socijalistiki) humanizam
koji se tie i ovjeka kao ovjeka i ovjeka kao pojedinca. Ovdje navodim jedan odlomak u kojem Petrovi povezuje Marxovo miljenje revolucije s idejama humanizma, socijalizma i razotuujue prakse: Kao mislilac prakse u tom smislu Marx
je i mislilac revolucije, jedne revolucije koja nije samo politiki prevrat ni ekonomsko preoblikovanje drutva, nego onaj radikalni preobraaj koji ukida samootuenje ovjeka stvarajui istinsko ljudsko drutvo i novog ovjeka. Kao najvii oblik
slobodnog ljudskog stvaralatva ona je upravo najvii oblik prakse u kojem sama
bit bivstvovanja dolazi do rijei. Kao mislilac revolucije u tom smislu Marx je i mislilac socijalizma. A socijalizam, kako ga on vidi, nije jednostavno neki novi drutveni poredak, nego humano drutvo u kojem ovjek doista postaje ovjek. Kao
mislilac socijalizma u tom smislu Marx je i revolucionarni humanist.50
esto (i s nepravom) previana metafizika, ontologija i antropologija revolucije u Marxovom djelu na to ukazuje i Petrovi vie je od svega drugog bliska
anarhistikim zahtjevima za obuhvatnom, dubinskom promjenom u ovjeku i njegovoj drutvenosti, nasuprot pukoj, koliko god zahtjevnoj i radikalnoj, promjeni
politikih i ekonomskih odnosa.
ANARHIZAM I MARKSIZAM
Intencija ovog rada bila je, s jedne strane, da se istrai i prikae, na odabranim
primjerima, stav praksisovaca spram anarhizma, te da se time uputi na daljnja
istraivanja i promiljanja poloaja anarhizma u teorijsko-ideolokom okruenju
48 Iako je anarhijska ideja individualistika, taj individualistiki stav nije atomistiki, nego podrazumijeva razliite (i fleksibilne) modele organizacije meuljudskih odnosa. Hijerarhijskom pogledu na organizaciju ovdje se suprotstavlja drugaiji oblik organizacije: koncept mree; dakle, horizontalnost a ne vertikalnost. Njegovo zaivljavanje moe se, pak, omoguiti jedino ukoliko se stavi naglasak na dva pojma koja bi se
moglo staviti u sredite jedne etike primjerene anarhijskom pristupu, a to su: odgovornost (kao koncept koji
tendira od pojedinanog k opem) i solidarnost (kao koncept koji tendira od opeg k pojedinanom). Dakle,
po strani od egoistinog kvazi-individualizma ili kvazi-altruistinog kolektivizma, ovdje se promovira odgovorni individualizam ili, drugaije reeno, solidarni kolektivizam. Juri, Hrvoje - Kranjec, Jelena: Anarhija u koli, u: Ispod plonika, Zagreb, godina III, br. 7, 2009, str. 6.
49 Potkrepljujui svoju tezu citatima Danka Grlia, Michael Koltan kae: U opreci prema lenjinistikoj
tradiciji marksizma, praxis-filozofija naglaava stvaralaku ulogu individuuma. Za praxis-filozofiju centralna stvaralaka snaga nije radnika klasa, odnosno njezina partija, nego upravo pojedinac. Koltan,
Michael: Praxis-Philosophie und antiautoritre Bewegungen, u: Praxis kritika i humanistiki socijalizam.
Konferencija o jugoslavenskoj praxis-filozofiji i Korulanskoj ljetnoj koli (1963-1974). Mjesto sjeanja i aktualnosti. Reader, RLS, Beograd 2011, str. 73.
50 Petrovi 1990, str. 218.

190

HRVOJE JURI

marksizma, odnosno u drutveno-politikim okruenjima koja su, barem nominalno, bila marksistiko-socijalistika. No, s druge i vanije strane, ovim sam
radom elio doprinijeti razvijanju danas rijetko (nadam se ne i sve rjee) iskazivane ideje da marksizam i anarhizam trebaju sauvati, ili pak omoguiti, meusobnu otvorenost. Da bi se u tome uspjelo, njihov se odnos mora ogoliti do same
sutine jednog i drugog51, imajui u vidu sve povijesne konflikte, ali ne inzistirajui na njima. Za to je, svakako, potreban angaman obje strane i anarhizma i
marksizma.
Sa strane anarhizma, to prije svega znai da bi anarhisti dananjice trebali uvidjeti
koliko je kratkovidno zagovarati tzv. post-ljeviarsku anarhiju52, dakle izdvajanje
anarhizma iz ope lijeve struje, da bi se, navodno, oslobodilo anarhizam od tereta
lijeve teorije i prakse, a pogotovo od pervertiranja koja su na koncu zavrila sa gulazima. Svijest o negativnim posljedicama tako otrog razgraniavanja anarhizma
i ljevice u dananjem anarhistikom pokretu postoji, ini mi se, kod onih koji se
nazivaju anarho-sindikalistima i anarho-komunistima53, ali su kontratendencije
voene idejom post-ljeviarskog anarhizma sve snanije.
Nasuprot njima, smatram da bi misliti i djelovati anarhistiki trebalo znaiti misliti
i djelovati odgovorno, a odgovorno u ovom sluaju znai prvenstveno uzimajui
u obzir povijesni i idejni kontekst razvoja anarhizma ili, openito, izgraujui povijesnu svijest. Za poetak, dovoljno je prisjetiti se koliko su anarhistiki mislioci
poput Bakunjina i Kropotkina dugovali Marxovoj misli, a time i anarhizam u cjelini. Osim toga, Pjotr Kropotkin govorio je o anarhizmu kao anarhistikom komunizmu, tovie o anarhistikom komunizmu kao dijelu socijalistike evolucije54, a
anarhist Gustav Landauer je radije govorio o socijalizmu nego o anarhizmu.55 Stoga
bismo pojmove socijalizma i komunizma, u njihovom de-marksiziranom obliku,

51 Marksizam i anarhizam nisu samo utjecali jedan na drugoga. Oni imaju zajedniko ishodite. Pripadaju istom rodu. Gurin 1980, str. 170.
52 Pritom mislim na autore poput Saula Newmana i Jasona McQuinna. Usp. npr. tekstove koje je polovicom 2000-ih godina objavio beogradski kolektiv Zluradi Paradi: Njuman, Sol: Anarhizam, marksizam i
bonapartistika drava, Beograd 2007; MekKvin, Dejson: Post-ljeviarska anarhija, Beograd 2005; Darak,
Lorens - Landtrajher, Volfi: Anarhizam vs. Levica. Zbornik tekstova, Beograd 2006.
53 To potvruje i Gurin: Oito je, ini mi se, da je od marksizma najmanje udaljena ona vrsta konstruktivnog, udrubenog anarhizma, kolektivistikog ili komunistikog anarhizma. Gurin 1980, str. 169.
54 Usp. Kropotkin, Petar: Mesto anarhizma u socijalistikoj evoluciji, Beograd 2008.
55 Usp. Landauer, Gustav: Revolution and Other Writings. A Political Reader (ur. Gabriel Kuhn), Oakland
2010. U Dvanaest teza Socijalistikog saveza Landauer kae: Anarhija je samo drugo ime za socijalizam,
ali manje korisno zbog svoje negativnosti i esto krivih interpretacija. Landauer 2010, str. 216.

191

ANARHIZAM I MARKSIZAMUPERSPEKTIVI PRAXIS-FILOZOFIJE

mogli smatrati zajednikom bazom i za anarhizam i za marksizam ili, obrnuto,

idealom koji natkriljuje i anarhizam i marksizam.56
ak i ako se odnos socijalizma/komunizma i anarhizma, kao odnos cilja i metode,
drugaije sagledava57, to ne umanjuju vanost zajednikog angamana marksista,
anarhista, socijalista i komunista oko zajednikih ciljeva, barem u fazi artikuliranja tih ciljeva i organiziranja ire borbene platforme na ljevici.
Meutim, ni marksisti se ne mogu liiti odgovornosti za radikalno, a neopravdano
i tetno, odvajanje anarhizma od marksizma.
Marksisti prije svega trebaju priznati i kritiki reflektirati svoj grijeh, svoj preveliki grijeh prema anarhistima. Iskonski grijeh je, svakako, povezan sa samim
Marxom, odnosno, kako Gurin kae, s okrutnom i neslavnom prepirkom izmeu Marxa i Bakunjina u krilu Prve internacionale.58 No, ovaj teorijski, ideoloki
ili, u najgorem sluaju, partijski sukob sasvim sigurno ne bi otvorio neprekoraivu provaliju izmeu marksizma i anarhizma da nije bio praen viestrukom
izdajom od strane dogmatski i totalitarno orijentiranih marksista u Oktobarskoj
i panjolskoj revoluciji, te sustavnom teroru koji su oni provodili nad anarhistima
u zemljama realnog socijalizma. Naravno, svaki marksist koji se smatra slobodarski i humanistiki orijentiranim rei e da su to inili pseudo-marksisti i da
to nema veze s Marxom i istinskim marksizmom, budui da se radi o devijacijama
marksizma na tragu (pervertiranog) lenjinizma koji je svrio u staljinizmu. Ipak,
svaki marksist bi trebao poloiti raun o tome, prihvatiti povijesnu odgovornost te
se, upravo kroz povratak samome Marxu, obraunati s tim gibanjima i oitovati
se o njima. Tek nakon takvog ienja pred vlastitim vratima marksisti bi mogli
56 Naravno, anarhistiko odbijanje samoga pojma socijalizma ili komunizma meu klasicima anarhizma na to moemo naii, primjerice, kod Bakunjina uvjetovano je onodobnim monopoliziranjem tih
pojmova od marksista ili autoritarnih socijalista. O tome usp. Gurin 1980, str. 18-25, gdje Gurin, uz
Stirnera, Proudhona i Santillana, citira i Bakunjina: Mrzim komunizam jer je to poricanje slobode i jer ne
mogu zamisliti nita ljudsko bez slobode. Nikako nisam komunist, jer komunizam usredotouje i apsorbira
sve snage drutva u Dravu, zato to nuno vodi centralizaciji svojine u rukama Drave, dok ja elim ukidanje Drave. Isto, str. 20.
57 Ovdje se opet moemo pozvati na Landauera: Anarhizam je cilj kojem teimo: odsustvo dominacije i
drave; sloboda pojedinca. Socijalizam je sredstvo kojim elimo postii i osigurati tu slobodu: solidarnost,
razmjenu i kooperativni rad. Landauer 2010, str. 70.
58 Gurin 1980, str. 177. Otada su srueni mostovi izmeu anarhizma i marksizma: bio je to koban dogaaj za radniku klasu, budui da je ovim dvama pokretima bila potrebna uzajamna teorijska i praktina pomo Isto, str. 178. Gurin koliko god da umanjuje katastrofalne posljedice anarhistiko-marksistikog
konflikta, teei njihovom pomirenju govori i o ranijim marksistikim napadima na anarhiste: o zlobnoj
knjizi Njemaka ideologija Marxa i Engelsa, usmjerenoj protiv Maxa Stirnera, te estokom Marxovom
napadu na Proudhona. usp. isto, str. 176-177.

192

HRVOJE JURI

udovoljiti zahtjevu bezpredrasudnog razmatranja zajednikih toaka marksizma

i anarhizma, razmatranja koje unaprijed odustaje od politike malih razlika kao
nepremostivih prepreka. Pretpostavka toga je marksistiko odustajanje od tenje
za monopolom nad radnikim pokretom i njegovim organiziranjem, odnosno nad
idejama socijalizma i komunizma.59
Sastavnim dijelom gore navedenog zahtjeva ini mi se i marksistiko propitivanje samoga Marxa i samoga marksizma, za to dobru uputu daje anarhist Gurin:
Smatram da je neophodno odmah odgovoriti: marksizmom ovdje nazivamo sveukupna djela to su ih napisali Karl Marx i Friedrich Engels. A ne ona njihovih vie
ili manje nevjernih sljedbenika, koji se neopravdano smatraju marksistima.60
Petrovi, na istom fonu, razjanjavajui svoj marksizam, ide i korak dalje, distancirajui se i od ne-marksovskog Marxa te pledirajui za Marxa prvenstveno
u onom aspektu gdje se on poduhvaa kritike otuenja i nudi jednu humanistiku viziju61: Marx od kojeg polazim nije identian s faktikim Marxom. U
Marxovom miljenju ima niz proturjenosti, i s njima se ne elim identificirati. Po
svojoj glavnoj tendenciji Marx je bio mislilac prakse, slobode i revolucije. Ali kod
njega postoji i protutendencija, tendencija ka pozitivizmu, determinizmu i evolucionizmu, shvaanjima karakteristinim za 19. stoljee. Upravo te elemente Staljin
je u svojoj interpretaciji marksizma dopunio vlastitim idejama i doveo u prividno
jedinstvo.62
Nadalje, jedan povijesno i teorijski osvijeten marksizam mogao bi lako doi do
zakljuka da se pravi neprijatelj marksistike ideje socijalizma ili komunizma ne
nalazi u anarhizmu, nego mnogo blie samome marksizmu: s jedne strane, u ovdje
ve apostrofiranom staljinizmu i, s druge strane, u razvodnjavajuim socijaldemokratskim pogledima i praksama. To su oni oportunisti na koje je, u Dravi i revoluciji, upozoravao Lenjin, raspravljajui o razlikama izmeu anarhizma i marksizma, a pozivajui se na Engelsov Anti-Dhring: Mogli bismo se kladiti da od
10.000 ljudi koji su itali ili uli o izumiranju drave 9.990 uope ne znaju ili se ne
59 Unato Bakunjinovim grubim rijeima o Marxu i marksistima, Gurin istie ono to je upuenijim itateljima jasno, a to ak i Bakunjina ini bliskim Marxu i marksizmu: Bakunjin se iskreno divio intelektualnim sposobnostima Marxa, tako da je preveo na ruski njegovo najvee djelo Kapital, te je u cijelosti prihvatio materijalistiku koncepciju povijesti. On vie od ikoga cijeni teoretski doprinos Marxa emancipaciji
proletarijata. Ali nikako ne odobrava to da nekakva intelektualna superiornost moe nekome davati pravo
na rukovoenje radnikim pokretom. Isto, str. 22.
60 Isto, str. 165.
61 Petrovi 1990, str. 222.
62 Isto, str. 219.

193

ANARHIZAM I MARKSIZAMUPERSPEKTIVI PRAXIS-FILOZOFIJE

sjeaju da Engels svoje zakljuke iz te postavke nije upravljao samo protiv anarhista. A od ostalih deset ljudi, devet sigurno ne znaju ta je to slobodna narodna
drava i zato je u napadu na tu parolu sadran napad na oportuniste. Tako se pie
historija! Tako se vri neprimjetno falsificiranje velikog revolucionarnog uenja
u vladajue filistarstvo. Zakljuak protiv anarhista ponavljao se hiljadu i hiljadu
puta, banalizirao se, nabijao se u glave u najuproenijoj formi, dobio je vrstinu
predrasude. A zakljuak protiv oportunista su zabaurili i zaboravili!63
Ako je kojem marksistu stalo do ideolokih rasprava i sukoba, onda bi se, barem
u jednakoj mjeri, trebao obraunavati i s anarhizmom i sa socijaldemokracijom,
jer njezina je izdaja ljevice (i to ne samo marksizma nego i ideje socijalizma uope)
teorijski kudikamo stranija, a za revolucionarnu borbu kudikamo opasnija. Lenjinov naputak danas je pogotovo aktualan, budui da dananji socijaldemokrati ne samo da ne stoje na poziciji socijalizma (tabuizirali su i samu tu rije), nego
su se dobrovoljno upregnuli u kola neoliberalistikog kapitalizma. Tragikomian
primjer suvremene socijaldemokracije koji ini prioritetnom marksistiko-socijalistiku kritiku (kvazi)socijalistikih, socijaldemokratskih tendencija ponudio
je 2007. godine Zoran Milanovi, predsjednik Socijaldemokratske partije Hrvatske
(u meuvremenu postao premijer Republike Hrvatske), u jednom intervjuu nakon
stupanja na dunost predsjednika partije. Na pitanje: Jeste li itali Karla Marxa?
Milanovi je odgovorio: Kapital mi je bio prekompliciran. A na pitanje: Druga Marxova djela? dao je jednostavan odgovor: Vrlo malo. S obzirom na to, nije
iznenaujue da je meu autorima koji su na njega posebno utjecali istaknuo Adama Smitha.64
Ako marksistiki orijentirani socijalisti socijaldemokrate jo uvijek smatraju dijelom jedne ire socijalistike platforme, onda bi trebali ne samo dati prednost borbi
protiv ovakvih zastranjenja pred borbom protiv anarhista, nego bi se upravo skupa s anarhistima trebali boriti protiv takvih zastranjenja na ljevici uope.65

63 Lenjin 1958, str. 23-24.

64 Toni Gabri, Vesna Kesi, Boris Raeta, Ivo kori, Intervju sa Zoranom Milanoviem
1. dio, H-alter, 1. VIII. 2007., (internet) dostupno na: http://www.h-alter.org/vijesti/politika/
intervju-zoran-milanovic-1-dio.
65 Rade Kalanj, u predgovoru Gurinovom Anarhizmu, dobro primjeuje da anarhistike su tendencije
u radnikom pokretu to prisutnije to je taj pokret kako u praksi tako i u teoriji, neuvjerljiviji, dogmatiniji
i sterilniji. Kalanj, Rade: Anarhizam i pitanje revolucije, [Predgovor] u: Gurin, Daniel: Anarhizam. Od
doktrine do akcije, Zagreb 1980, str. XXI.

194

HRVOJE JURI

ZAKLJUAK
Da li je mogue s obzirom na prole i dananje, stvarne i metaforike barikade
izmeu anarhizma i marksizma osvijestiti njihovo zajedniko izvorite da bi se,
barem u svrhu borbe protiv zajednikog neprijatelja, koji je danas isti kao i prije
sto ili dvjesto godina, omoguilo fluidne prijelaze izmeu anarhizma i marksizma,
kako na teorijskom tako i na praktikom planu? Smatram da jest, a poneto o tim
mogunostima nastojao sam rei u prethodnim odlomcima. Takoer sam nastojao pokazati da je to omoguavanje, koje smatram epohalno vanim, odgovornost
i anarhizma i marksizma, koji se mogu susresti prije svega u konceptu jednog slobodarskog socijalizma ili komunizma. Ponovno u se pozvati na Gurina koji misli
da bi slobodarski komunizam, plod jedne takve sinteze, bez sumnje izrazio duboke elje (ak ako ponekad jo nisu svjesne) naprednih radnika, onoga to danas
nazivamo radnikom ljevicom, vie nego autoritarni, degenerirani marksizam ili
stari, demodirani i fosilizirani anarhizam.66
Budui da je predmet ove rasprave bio prije svega marksistiki pogled na suprotnost anarhizma, zakljuno u naglasiti da je marksizam upravo u svojoj praksisovskoj inaici slobodarskog, humanistikog marksizma dao znaajan oslonac i
poticaj razmiljanjima koja tee uzajamnosti uzajamnosti koju moemo izraziti
kao zadau anarhiziranja marksizma te marksiziranja anarhizma.
Upravo na Koruli 1971. godine, Daniel Gurin je takav pothvat izveo na primjeru
Rose Luxemburg.67 On smatra i pokazuje da Luxemburg reagira protiv autoritarnog zastranjenja Kautskog i Lenjina da bi oivjela znaenje samoaktivnosti, kojim se ponekad slui i koje posuuje od Marxa, ili spontanosti, rijei kojom se ona
najee slui i koju duguje iako se od toga brani anarhistima.68 Luxemburg, u
Gurinovom itanju, usprkos svih rezervi to se tie sposobnosti partije vjeruje
u ulogu svjesne politike avangarde, te proglaava kao neophodno da bitkama
rukovodi jedna revolucionarna partija.69 Meutim, Luxemburg ima samo relativno povjerenje u svjesne politike organizacije, istie brojne njihove nedostatke
u odnosu na stvaralaku inicijativu radnike klase i tvrdi da je u mnogobrojnim
revolucionarnim prilikama avangarda daleko od toga da prethodi i da se ruko-

66 Gurin 1980, str. 181.

67 Usp. Gurin 1972.
68 Isto, str. 122.
69 Isto, str. 124.

195

ANARHIZAM I MARKSIZAMUPERSPEKTIVI PRAXIS-FILOZOFIJE

vodi, ustvari povodi za pokretom masa70, to je anarhistiki impuls koji Gurin

naglaava i u sluaju Rose Luxemburg.
Na praksisovskoj strani, dobar primjer za ova uzajamna proimanja anarhizma i
marksizma je anarhizam Gaje Petrovia, koji je u osnovnim crtama prikazan u
ovome radu. Ali da Petrovi nije bio usamljen u tome, govori ve citirani lanak
Ivana Kuvaia Spontanost i organizacija, tj. njegovi stavovi koji za svakog dogmatskog i anti-anarhistiki nastrojenog marksista vjerojatno predstavljaju blasfemiju, iako su jednako kritini i jednako afirmativni i spram marksizma i spram
anarhizma: Marksizam postaje konica kretanja, jer je nemogue opravdati situaciju koja unapreuje jake i lukave pozivanjem na ideologiju siromanih i ugnjetenih Zbog toga se ostaje u sferi anarhine destrukcije, koja nije negativna, kako
se to pogreno misli, ve je neophodna kao preduvjet i akt razvoja. Borba protiv
onoga to je sada i tu za neto drugo ima oblik iste spontanosti. No dokle god borba boravi u toj fazi, u njoj nema odlune orijentacije na pobjedu. Zajedno s tom orijentacijom javlja se nunost organizacije kao instrumenta moi, bez ega je pobjeda
nemogua.71
Shvatimo li ovakve iskaze kao prilog kritikom a sintetizirajuem pristupu anarhizmu i marksizmu, moi emo pronai u njima uporite za teoriju i praksu koje
bi u jednom drugaijem vremenu od onog devetnaestovjekovnog i dvadesetovjekovnog, pa i praksisovskog, dakle, na ruevinama (tradicionalne) ljevice mogle oivjeti izvornu supripadnost anarhizma i marksizma, a time i drugih lijevih
tendencija.
Banaliziranje ljevice od strane post-ljeviarskih anarhista72 sasvim sigurno
ne doprinosi ni boljem razumijevanju ni boljoj suradnji anarhizma i marksizma.
A s obzirom na marksizam, alternativa sintezi anarhizma i marksizma u irem
teorijskom i praktikom horizontu je, bojim se, jedino povratak na dogmatske
staljinistike pozicije, gdje je mjerodavno gledite samoga Staljina koji je iako
motiviran praktinim, strateko-taktikim pitanjima pokuao razgraniiti marksizam i anarhizam na principijelnoj ili sutinskoj razini: Neki ljudi vjeruju da
70 Isto, str. 123.
71 Kuvai 1972, str. 141.
72 Ljeviarski program se zasniva na upotrebi zakonodavstva, zastupnike vlasti i svih njenih prinudnih
institucija, centralizovanog ekonomskog planiranja od strane tehnokrata i ostalih eksperata, i posveenosti
hijerarhijskim drutvenim odnosima Znaaj anarhistike samostalne aktivnosti moe samo da se povea
kada tragovi autoritarnih leviarskih pretpostavki i iskrivljavanja budu izbaeni iz renika i ponaanja antiautoritarnih aktivista, kritiara i teoretiara. Darak, Lorens: Anarhisti, ne dozvolite da vam ljeviari
pokvare apetit, u: Darak-Landtrajher 2006, str. 10.

196

HRVOJE JURI

se marksizam i anarhizam baziraju na istim principima i da se neslaganja meu

njima tiu samo taktike, tako da je, smatraju ti ljudi, skoro nemogue ustanoviti
razliku izmeu ova dva pravca. To je velika pogreka. Mi vjerujemo da su anarhisti
pravi neprijatelji marksizma. U skladu s time, mi takoer smatramo da prava borba mora biti voena protiv pravih neprijatelja.73
Vraajui se na odnos praxis-filozofije i anarhizma, mogli bismo izvesti zakljuak gotovo silogistiki: ako je praksisovski marksizam bio usmjeren protiv staljinizma, a staljinizam je smatrao anarhizam svojim glavnim neprijateljem, onda bi
praksisovski marksizam ne samo trebao biti protiv staljinistikog odnosa prema
anarhizmu, nego bi se moda upravo uz pomo anarhizma trebao boriti protiv staljinistikih tendencija u marksizmu.
Naravno, ovaj logiki izvod moe se potkrijepiti i sadrajnim izvodima, kakvih
je, nadam se, bilo u ovome lanku. Manje je vano da li to znai praksisovsko-marksistiku afirmaciju anarhizma ili samo njegovo uvaavanje u sklopu otvorenog i
kritikog promiljanja perspektiva marksizma. Vanije je to da se osigura mogunost njihovog dijaloga, a dijalog, naravno, ne podrazumijeva nereflektiranu tenju
za teorijskom idilom nego apriornu i supstancijalnu otvorenost koja implicira i polemiko sueljavanje.
POST SCRIPTUM
Govorei o jednom drugom i drugaijem razmimoilaenju onom anarhista i krana kao i o potrebi meusobnog pribliavanja zaraenih strana, a prije toga
o potrebi meusobnog sutinskog prepoznavanja po strani od povijesno nataloenih sukoba, Jacques Ellul kae: Htio bih samo ustvrditi da postoji opa tendencija
koja je zajednika i posve jasna, i koja podrazumijeva da vodimo istu bitku u istim
okvirima. Bez ikakva brkanja, ikakva zavaravanja Trebamo biti naisto s obzirom na ono to nas zbliava i to nas razdvaja.74
Otvoren, ali kritiki odnos spram drugoga, koji ukljuuje i kritiki odnos prema
samome sebi, nije samo lijepa ideja ili ideja lijepih dua, nego takoer vrst
etiki i politiki imperativ koji i teoriju i drutveno-politiku akciju ini snanijima
i uinkovitijima, osobito u trenutku kad se, pod pritiskom neprijatelja koji ugroava samu bazu socijabilnosti, topi pravo na raspravu o malim razlikama koje dovo-

73 Stalin 1954, str. 298-299.

74 Ellul, Jacques: Anarhija i kranstvo, Zagreb 2011, str. 141-142.

197

ANARHIZAM I MARKSIZAMUPERSPEKTIVI PRAXIS-FILOZOFIJE

de do velikih sukoba, kao i pravo da zbog sukoba iz prolosti stavljamo na kocku

budunost.
U tome nam moe pomoi pristup onih praksisovaca koji su nepotednu kritiku
svega postojeeg shvaali ne samo kao via negativa, nego kao uvjet mogunosti
miljenja, djelovanja i stvaranja, mimo povrnih predrasuda i stereotipa, s pogledom na ono to je doista vano i s tenjom da se bitne pozitivnosti sauvaju, a da se
negativnosti u bitnome promijene ili zamijene.

198

HRVOJE JURI

LITERATURA
Anarchie, avenir, rvolution, u: Praxis. International Edition, Zagreb, godina VIII, br. 3-4,
1972.

Kalanj, Rade: Anarhizam i pitanje revolucije,

[Predgovor] u: Gurin, Daniel: Anarhizam. Od
doktrine do akcije, Naprijed, Zagreb 1980.

ini, Zoran: Etika odgovornosti (ur. Latinka

Perovi), Beograd 2006.

Koltan, Michael: Praxis-Philosophie und antiautoritre Bewegungen, u: Praxis - kritika i humanistiki socijalizam. Konferencija o jugoslavenskoj praxis-filozofiji i Korulanskoj ljetnoj
koli (1963-1974). Mjesto sjeanja i aktualnosti.
Reader, RLS, Beograd 2011.

Darak, Lorens - Landtrajher, Volfi: Anarhizam vs. Levica. Zbornik tekstova, Beograd
2006.
Ellul, Jacques: Anarhija i kranstvo, Zagreb
2011.

Krek, Maja: Bauk u Beogradu, u: Republika,

Beograd, godina XXII, br. 468-469, 2010, (internet) dostupno na: http://www.republika.
co.rs/468-469/05.html.

Gabri, Toni (Vesna Kesi, Boris Raeta, Ivo

kori): Intervju sa Zoranom Milanoviem 1.
dio, H-alter, 1. VIII. 2007., (internet) dostupno
na: http://www.h-alter.org/vijesti/politika
/intervju-zoran-milanovic-1-dio.

Kropotkin, Petar: Mesto anarhizma u socijalistikoj evoluciji, Zluradi Paradi, Beograd 2008.

Gurin, Daniel: Anarhizam. Od doktrine do

akcije, Naprijed, Zagreb 1980.

Kuvai, Ivan: Spontanost i organizacija, u:

Praxis, Zagreb, godina IX, br. 1-2, 1972, str.
137-141.

Gurin, Daniel: Spontanit, organisation et

anarchisme, u: Praxis. International Edition,
Zagreb, godina VIII, br. 3-4, 1972, str. 185-194.

Knzli, Arnold: Problem moi u anarhistikoj

kritici marksizma, u: Praxis, Zagreb, godina
VII, br. 1-2, 1970, str. 117-125.

Gurin, Daniel: Spontanost, organizacija i

anarhizam, u: Praxis, Zagreb, godina IX, br.
1-2, 1972, str. 119-128.

Landauer, Gustav: Revolution and Other Writings. A Political Reader (ur. Gabriel Kuhn),
Oakland 2010.

Habermas, Jrgen: Milanu Kangrgi za osamdeseti roendan, u: Filozofska istraivanja,

Zagreb, godina XXIV, br. 3-4, 2004.

Lenjin, Vladimir Ilji: Drava i revolucija, Zagreb 1958.

Ini, Trivo: Anarcho-Communism the Movement and its Morals, u: Praxis. International
Edition, Zagreb, godina VIII, br. 3-4, 1972, str.
175-184.
Ini, Trivo: Anarhokomunizam pokret i
pouke, u: Praxis, Zagreb, godina IX, br. 1-2,
1972, str. 109-118.
Juri, Hrvoje - Kranjec, Jelena: Anarhija u koli, u: Ispod plonika, Zagreb, godina III, br. 7,
2009, str. 5-10.

MekKvin, Dejson: Post-ljeviarska anarhija,

Beograd 2005.
Njuman, Sol: Anarhizam, marksizam i bonapartistika drava, Beograd 2007.
Petrovi, Gajo: Birokratski socijalizam, u:
Petrovi, Gajo: Miljenje revolucije. Od ontologije do filozofije politike, Naprijed, Zagreb
- Nolit, Beograd 1986.
Petrovi, Gajo: Die Revolution denken, u: Petrovi, Gajo: Warum ich Marxist bin (ur. Fritz
J. Raddatz), Mnchen 1978, str. 193-213.

199

ANARHIZAM I MARKSIZAMUPERSPEKTIVI PRAXIS-FILOZOFIJE

Petrovi, Gajo: Filozofija i socijalizam, u:

Petrovi, Gajo: Filozofija prakse, Naprijed, Zagreb - Nolit, Beograd 1986.
Petrovi, Gajo: Socijalizam i staljinizam, u:
Petrovi, Gajo: Miljenje revolucije. Od ontologije do filozofije politike, Naprijed, Zagreb
- Nolit, Beograd 1986.
Petrovi, Gajo: Umjesto zakljuka: Zato sam
marksist? (Misliti revoluciju), u: Petrovi, Gajo:
U potrazi za slobodom. Povijesno-filozofski
ogledi, Zagreb 1990, str. 209-223.
Rus, Veljko: Participativna i reprezentativna
demokratija, u: Praxis, Zagreb, godina VIII,
br. 5, 1971, str. 697-717.
Rus, Veljko: Problemi participativne demokracije, u: Smisao i perspektive socijalizma,
Zagreb 1965, str. 204-216.
Spontanost, organizacija i anarhija, u: Praxis,
Zagreb, godina IX, br. 1-2, 1972.
Stalin, J. V.: Anarchism or Socialism?, Moskva
1954.
Supek, Rudi: Uvodna rije, u: Praxis, Zagreb,
godina VII, br. 1-2, 1970, str. 3-7.
Supek, Rudi: Uvodna rije, u: Praxis, godina
IX, br. 1-2, 1972, str. 4-5, str. 3-8.
Utopija i realnost [I], u: Praxis, Zagreb, godina IX, br. 1-2, 1972.
Utopija i realnost [II], u: Praxis, Zagreb, godina IX, br. 3-4, 1972.
Utopie et ralit, u: Praxis. International Edition, Zagreb, godina VIII, br. 1-2, 1972.
Vranicki, Predrag: Filozofija historije (I-III),
Golden Marketing, Zagreb 2001-2003.
Vranicki, Predrag: Historija marksizma (I-III),
CKD, Zagreb 1978.
Vranicki, Predrag: Marksizam i socijalizam,
Liber, Zagreb 1979.

200

LUKA BOGDANI

LUKA BOGDANI

PRAXISOVA KRITIKA
NACIONALNOG PITANJA:
GODINA 1971.

UVOD
U radu se pokuava promiljati samo neke od dijelova, odnosno aspekata dva lanka iz Praxisa (broj 3-4, 1971.)1, koja se posredno i neposredno bave nacionalnim
pitanjem: lanak Rudija Supeka Proturjenosti i nedoreenosti jugoslavenskog
samoupravnog socijalizma2 i lanak Milana Kangrge Fenomenologija ideoloko-politikog nastupanja jugoslavenske srednje klase. Dakle, u radu se shematski
sintetizira samo neke elemente iz tih lanaka te u radu nije ni njihova opirna analiza, ni potpun prikaz. Rije je prije svega o pokuaju promiljanja tematike vezane
1 Na temu povijesti asopisa i grupe filozofa koja se okupljala oko njega, upuuje se na sljedeu osnovnu
bibliografiju: Shere, Gerson S.: Praxis-Marxist Criticism and Dissent in socialist Yugoslavia, BloomingtonLondon 1977; Secor, Laura: Testaments Betrayed: Yugoslavian lntellectuals and The Road to War, u: Lingua franca, br. 6, September 1999, dostupno na: http/www.linguafranca.coml9909/testbet.htmI; McBride,
Wiliam L.: From Yugoslav Praxis to Global Pathos. Anti-Hegemonic Post-post-Marxist Essays, MarylandOxford 2001; Flego, Gvozden (ur): Zbilja i kritika. Posveeno Gaji Petroviu, FF Press, Zagreb 2001; Sloboda
i nasilje. Razgovor o asopisu Praxis i Korulanskoj ljetnoj koli, Res publica, Beograd 2003; Veljak, Lino
(ur): Gajo Petrovi ovjek i Filozof. Zbornik radova s konferencije povodom 80. obljetnice roenja, FF
Press, Zagreb 2008; Bogdani, Luka: Praxis. Storia di una rivista eretica nella Jugoslavia di Tito, Rim 2010.
2 Isti lanak Supek je objavio na engleskom (pod istim naslovom pod kojim je lanak objavljen u internacionalnom izdanju Praxisa) u: Markovi, Mihailo i Petrovi, Gajo (ur): Praxis. Yugoslav Essays in the
Philosophy and Methodology of the Social Sciences, Boston Studies in the Philosophy of Science, vol. XXXVI, Dordrecht-Boston-London 1979, videti str. 249-272. Navedeni zbornik izmeu ostalog je vaan jer daje
sadraj svih lanaka objavljenih u internacionalnom izdanju asopisa, dakle od 1965. do 1975. vidjeti:
Table of contents of the published issues of Praxis international edition, str. 371-383. Takoer treba rei da
ovo nije prvi Supekov lanak na temu nacionalnog pitanja u Praxisu vidjeti: Supek, Rudi: Nacija i nacionalna kultura, u: Praxis, Zagreb, godina II, br. 2, 1965, str. 375-388.

201

PRAXISOVA KRITIKA NACIONALNOG PITANJA: GODINA 1971.

za nacionalno pitanje, promiljanju koje proizlazi iz nekih aspekata dva navedena

rada.
Treba rei da su dva navedena lanka, kao i lanci Neboje Popova i Zagorke Golobovi te uvodnik pod nazivom Trenutak jugoslavenskog socijalizma, objavljeni u
broju ije je raspaavanje privremeno zabranilo Opinsko tuilatvo u Sisku (mjestu gdje je tampan asopis). Ista zabrana privremenog raspaavanja odnosila se i
na zbornik Jun-lipanj 1968. Dokumenti.3 U rjeenju okrunog tuitelja, izmeu
ostalog, stoji da su gore navedeni radovi-lanci na grub i neistinit nain negirali postojanje socijalistikih drutvenih odnosa - naroito razvoj samoupravljanja i
postojanje i ulogu radnike klase.4
Navedenu privremenu zabranu djelomino je potvrdio Okruni sud u Sisku. Zabranjene su prema njoj samo neke stranice zbornika, objavljenog pod naslovom
Jun-lipanj 1968. Dokumenti te lanak Milana Kangrge. Vrhovni sud je pak stavio izvana snage dio odluke Opinskog suda, koja se odnosila na Praxis, br. 3-4,
dakle na lanak Milana Kangrge.5 Ve ova injenica puno govori o liberalnosti
hrvatskoga rukovodstava iz ranih sedamdesetih. Sukob izmeu onih koje moemo
smatrati ideolozima Maspoka i praksisovaca ne datira iz 1971. Korijene tog sukoba moemo nai ve ranije, na primjer u polemici izmeu Savke Dabevi Kuar
i Gaje Petrovia o bespotednoj kritici svega postojeeg iz 1965. ili u napadima
koje je u ime reima na Praxis vrio Marko Veselica 1968. u Vjesniku u srijedu.6
Programski stav praksisovaca o nacionalnom pitanju jasno je izraen ve u tekstu
emu Praxis?, uvodniku u prvom broju asopisa: osnovna teza je da ni socijalizam ni marksizam nije neto usko nacionalno, pa marksizam ne moe biti
3 Rije je o lanku Neboje Popova Forma i karakter drutvenih sukoba, u: Praxis, Zagreb, godina
VIII, br. 3-4, 1971, str. 329-346, te lanku Zagorke Golobovi Ideje socijalizma i socijalistika stvarnost, u:
Praxis, Zagreb, godina VIII, br. 3-4, 1971, 373-395. Osim za ove lanake, zatraena je i zabrana prodaje za
zbornik-specijalno izdanje objavljen pod naslovom Jun-lipanj 1968. Dokumenti, Praxis, Zagreb 1971. Potom, posebna rtva okrutnosti i nepravde bio je Boidar Jaki. On je uhapen u Sarajevu 1972. (mjestu gdje
je u to doba ivio), na dan Republike te potom suen i osuen, izmeu ostalog, zbog lanka Jugoslavensko
drutvo izmeu revolucije i stabilizacije, koji je objavljen u istom dvobroju Praxisa iz 1971. vidjeti: Dokumenti o istrazi i suenju protiv Boidara Jakia, u: Praxis, Zagreb, godina X, br. 1-2, 1973, str. 255-259.
4

Vidjeti Rjeenje Okrunog javnog tuioca Sisak, u: Praxis, Zagreb, godina VIII, br. 5, 1971, str. 758.

Vidjeti Rjeenje Vrhovnog suda Hrvatske, u: Praxis, Zagreb, godina VIII, br. 5, 1971, str. 787.

6 O sukobu Gaje Petrovia i Savke Dabavi Kuar vidjeti: Za principijelnu diskusiju u povodu
Vjesnikove recenzije Praxisa, u: Praxis, Zagreb, godina II, br. 4-5, 1965, str. 744-751. i Petrovi, Gajo: O
bespotednoj kritici svega postojeeg, u: Praxis, Zagreb, godina II, br. 4-5, 1965, str. 752-754. Isti lanak
nalazi se i u: Petrovi, Gajo: emu Praxis, Zagreb 1971, str. 159-164. Takoer vidi poglavlje Filosofi
contro burocrati, u: Bogdani 2010, str. 69-79. Kad je rije o napadu Marka Veselice na praksisovce vidi na
primjer: Vjesnik u srijedu, Zagreb, 19. lipnja 1968.

202

LUKA BOGDANI

marksizam, ni socijalizam socijalizam, ako se zatvara u uske nacionalne okvire.7

U skladu s ovom programskom pozicijom, za praksisovce je bila dunost kritiki
analizirati uzroke politike koja je, po njihovom miljenju, pod formalnim ogrtaem marksizma raala nacionalizam. Dakle, primijeniti bespotednu kritiku svega
postojeeg na drutvenu situaciju, gdje se pod bespotednom kritikom svega postojeeg misli promiljanje mogunosti onoga to nije, a trebalo bi biti. Zbog toga je,
kako bi se analizirala nova drutveno-politika situacija u kojoj se nala Jugoslavija
poetkom sedamdesetih, situacija ija je jedna od glavnih osobina bilo buenje ili,
moda preciznije, bujanje nacionalistikih tendencija, u asopisu otvorena rubrika
Trenutak jugoslavenskog socijalizma.8
Mogu se izdvojiti tri temeljna vie-manje implicitna elementa na kojima poiva
kritika nacionalizma navedenih autora te praksisovaca openito.9 Ta tri elementa su: 1) Marxov stav prema nacionalnom u odnosnu na klasno pitanje, stav koji je
jasno i konzekventno izraavan od Manifesta komunistike partije (1848) sve do
Kritike Gotskog programa (1875)10; 2) svijest da nacionalistika pozicija nuno
vodi do konflikta (to se empirijski vie puta potvrdilo kroz povijest 19. i 20. stoljea, i to ne samo Balkana,11 pa su utoliko povijest Prvog svjetskog rata i iskustvo
Drugoga, iskustvo koje je filozofima okupljenim oko asopisa Praxis bilo izrazito
blisko, sigurno imali specifinu teinu pri njihovom odreivanju o nacionalnom
pitanju); te 3) svijest o podudarnosti malograanskog mentaliteta i fetiiziranja
ideje nacije, a ova svijest proizlazi iz svojevrsne sinteze dva prethodno navedena
7 Navedeni citat nalazi se u tekstu emu Praxis koji je prvo bio objavljen kao nepotpisan uvodnik prvog broja asopisa Praxis [Praxis, Zagreb, godina I, br. 1, 1964, str. 3-6.], te u istoimenoj knjiici Gaje
Petrovia [Petrovi, Gajo: emu Praxis, HFD, Zagreb 1972, str. 15].
8 Isprva je ta rubrika bila zamiljena kao tema jednog broja, vidjeti: Trenutak jugoslavenskog socijalizma,
u: Praxis, Zagreb, godina VIII, br. 3-4, 1971, str. 309.
9 Pod pojmom praksisovci ili lanovi praxis-grupe misli se prije na one autore koji su vie manje redovito
pisali u asopisu, koji su bili lanovi redakcije te su prisustvovali Korulanskoj ljetnoj koli. U kojoj mjeri se
radi o jednoj jedinstvenoj filozofskoj grupi ili samo o jednoj grupi razliitih mislilaca koji su bili okupljeni
oko zajednikog projekta i koji su u opim linijama dijelili jedno osnovno filozofsku usmjerenje, ne moe
biti razraeno na ovome mjestu. Ali to ne spreava da se ukae kako autor naelno optira za drugu navedenu opciju.
10 U Kritici Gotskog programa Marx je ponovio tezu, koju je napisao ve u Manifestu komunistike partije, da je klasna borba ne po sadraju nego samo po obliku nacionalna - videti: Marx, Karl: Kritika
Gotskog programa, u: Marx, Karl - Engels, Friedrich: Glavni radovi Marxa i Engelsa, Zagreb 1978, str. 1098
i: Marx, Karl - Engels, Friedrich: Manifest komunistike partije, u: Marx-Engels 1978, str. 327.
11 Odnosno kako je Grli napisao: Nacionalizmom se nacionalizam ne pobija, ve iri. Grli, Danko:
Marginalije o problemu nacije, u: Praxis, Zagreb, godina VIII, br. 3-4, 1971, str. 559. U lanku o kojem e
biti vie rijei kasnije Supek je napisao o nacionalnom osjeaju da on poiva na mehanizmu unutar-grupne solidarnosti i van grupnog antagonizma. Supek, Rudi: Proturjeja i nedoreenosti jugoslavenskog
socijalizma, u: Praxis, Zagreb, godina VIII, br. 3-4, 1971, str. 367.

203

PRAXISOVA KRITIKA NACIONALNOG PITANJA: GODINA 1971.

elementa iskustava Prvog i Drugog svjetskog rata, kao i iz analiza koje je kritika misao (u najopenitijem smislu te rijei) razvijala na tragu Marxa (ali i ne samo
Marxa) dovoljno je pomisliti na tekstove Rose Luxemburg, Gyorgya Lukacsa, Sigmunda Freuda i Wilhelma Reicha te mnogih drugih.12
Isto tako treba priznati da kritiki stav prema nacionalizmu u to vrijeme nije bio
svojstven samo praksisovcima, nego je on bio zajedniki velikom dijelu naprednih
intelektualca u tadanjoj Jugoslaviji. Tako je na primjer, ilustracije radi, poetkom ezdesetih jedan tada jo mladi likovni i drutveni kritiar u svom lanku o
Braque-u, promiljajui to je slava en passant pisao o naciji: ljudi se pitaju to je
slava, od ega je sainjena i ne nalaze pouzdanog odgovora ni dovoljno vrst razlog
da za njom kreu. Naroito ne za onom koja bi se trebala pripisati naciji tako neodreenom i staromodnom pojmu.13
Dakako, moe se postaviti pitanje koliko su ovakvi stavovi bili opeprihvaeni
od strane masa u ondanjoj Jugoslaviji. Na prvi pogled, imajui na umu to je bila
1971. godina te osobito imajui na umu to su bile devedesete, lako bi se moglo zakljuiti da se radilo o stavovima jedne intelektualne manjine. No, kada bi to i bilo
tako, postavilo bi se pitanje otkuda su proizali takvi stavovi u ondanjoj Jugoslaviji? Pritom bi trebalo staviti na stranu sve kritiko-teorijske doprinose koji su
proizali iz marksistiko-kritike teorije odnosa kapitalistike ekonomije i malograanskog mentaliteta u odnosu na pitanje vlasti, te staviti na stranu i sve analize
o ulozi moi/vlasti openito i o ulozi propagande u transformaciji javnog mnijenja.
Jer kako bilo da bilo, ideje kao i intelektualne empatije ne rastu na granama, kao
to ni mislioci ne hodaju po oblacima, osim u nekim komedijama. Moda je loginije zakljuiti da faizam kao i nacizam (u kojima je nacionalizam vrlo bitan fenomen), rasizam te slini ideoloko-politiki konstrukti u vremenima krize olako bujaju s obzirom na to da mogu raunati na najmranije i najtvrdokornije resurse u
psiholokim temeljima Homo Sapiensa: vjeru, krv, zemlju, primitivne nagone koje
su samo djelomino i privremeno zauzdani od strane demokracije.14
Takoer, moglo bi se dodati da povijest Jugoslavije u dugoj polovici dvadesetog stoljea ukazuje na prisutnost dubokih rascijepa i podjela u njenom drutvu. Ali, tu
treba odmah precizirati da se ne radi samo nacionalnim ili tada republikim, dakle
horizontalnim podjelama, nego prije svega o ideolokim rascjepima. Dakle, rije
12 U tom smislu vidjeti: Luxemburg, Rosa: Izabrani spisi, Naprijed, Zagreb 1974; Freud, Sigmund: Zeitgemsse ber Krieg und Tod, Wien 1915; Reich, Wilhelm: Masovna psihologija faizma, Ideje, Beograd 1973;
te Lukacs, Gyorgy: Razaranje uma, Kultura, Beograd 1966; itd.
13 Metrovi, Matko: Od pojedinanog opem, Zagreb 2005, str. 231.
14 Flores dArcais, Paolo: La sinistra persa sul serio, u: MicroMega, br. 8, 2011, str. 9.

204

LUKA BOGDANI

je o podjelama koje nisu ni nacionalne ni teritorijalne, nego je rije o dubokim ideolokim razlikama koje su i dalje prisutne te ive i u dravama nastalim na tragu
jugoslavenskih republika. Tako, na primjer, razlike koje proizlaze iz odnosa i odreivanja prema Drugom svjetskom ratu, idejama i ambicijama ilirizma te u odnosu
na religiju, esto puta su mnogo dublje od onih koje proizlaze iz nacionalnog odreivanja. I to iz jednostavnog razloga to prethodna odreivanja uglavnom uvjetuju
samo definiranje nacionalnog na tlu bive Jugoslavije (tim vie to se moda radi o
starim narodima, ali sigurno ne i o starim nacijama).
Propagandne bajke o nacionalnom pomirenju, kao i svi fetii, slue da bi se lake
ivjelo sa spoznajom s kojom se teko nositi. Propaganda ima samo momentalnu
efikasnost, jednino interesi ine da se ljudi udruuju ili suprotstavljaju. Pitanje harmoniziranja interesa, osnovano je pitanje politikog djelovanja. Kada sposobnost
politike da posreduje meu interesima zapadne u krizu, sukobi su u ovom ili onom
obliku neminovni. Naravno, tu se postavlja pitanje, koji su stvarni interesi ove ili
one drutvene skupine (ili klase), te koji su oni opeljudski interesi koji veu sve ljude. Upravo unutar te distinkcije i razluivanja stvarnih od fiktivnih interesa upisana je kritika nacionalizma koju su obavili praksisovci.
SUPEKOVO PROMILJANJE JUGOSLAVENSKIH
KONTRADIKCIJA KAO IZVORA NACIONALIZMA
U duhu ovih premisa Supek razvija svoju analizu trenutka jugoslavenskog socijalizma u kojem se nalazila Hrvatska, odnosno Jugoslavija 1970/1971. godine. Prema
Supeku naelo samoupravljanja nije bilo pogreno, to jest ideja prema kojoj ovjekproizvoa ima pravo slobodno odluivati o proizvodima vlastitog rada. Ono to
je po njegovom miljenju bilo pogreno, bila je nedovoljna razrada i provoenje
tih naela u jugoslavenskoj ekonomiji. Supek je smatrao da je u primjeni samoupravljanja u Jugoslaviji prevladavala prudonistika ili demokratsko-liberalistika koncepcija. Prisjetimo se da, po Marxu, Proudhon preuzima od Hegela upravo
dijalektiku istih ideja, tako da u Proudhonovoskoj koncepciji nema vie ni traga
dijalektike negativniteta kao principa koji pokree i proizvodi.15 U lanku Supek
u sedam toaka analizira demokratsko-liberalistiku koncepciju te je usporeuje sa
situacijom u zemlji.
Ako elimo u grubim crtama sintetizirati koji su to po Supeku osnovni elementi prudonistike koncepcije (demokratsko-liberalistike koncepcije pomijeane s marksizmom), koji su prisutni u jugoslavenskom drutvu, odnosno u
15 Marx, Karl: Kritika Hegelove dijalektike i filozofije uope, u: Marx-Engels 1978, str. 260.

205

PRAXISOVA KRITIKA NACIONALNOG PITANJA: GODINA 1971.

jugoslavenskom samoupravljaju, onda se mogu izdvojiti sljedei: 1) postojanje

grupnog vlasnitva; 2) stavljanje sve veeg naglaska na slobodnu razmjenu kao
princip individualne slobode za posljedicu ima to da trite sve vie postaje osnovni regulator drutvenih odnosa, to je jo i pospjeeno fiktivnom decentralizacijom, u biti atomizacijom; te 3) shodno tome sve jae i jae prevladavanje u drutvu
ugovornih odnosa, to jest pravne sfere.16 Openito, prema Supeku, samoupravljanje
je u mnogo sluajeva ilo protiv interesa samih radnika zbog pravne izjednaenosti proizvodnih sa posrednikim (financijsko-trgovakim) organizacijama. Kao to
pie Supek pravno izjednaavanje dovelo je... do toga da su posrednike organizacije u uvjetima trine privrede stavile pod kontrolu proizvodne... dok su banke
i trgovine u ranijem periodu sluile razvoju industrijske proizvodnje, sada je industrijska proizvodnja sluila jaanju ekonomske moi financijskih centara moi.17
Sindikati su, s jedne strane, bili birokratizirani, te subordinirani radnikim savjetima kojima, s druge strane, nije bila dana nikakva stvarna vlast, jer su u sutini
ovisili od partije.18
Po Supeku, osnovni nedostatak jugoslavenskog samoupravnog sistema bio je taj,
to nije postojalo zakonodavno tijelo samoupravljaa. Pri tome je demokratsko-liberalistika koncepcija radnikog samoupravljanja poivala je na izvjesnoj atomizaciji drutva. Prodor ideologije trita i supremacije pravne sfere nad radom
doveli su do razbijanja radnike klase.19 Radnika klasa stavljena je u samoupravne organizacije, koje su prividno imale ista prava, i slobode, a koje su se na tritu
vrlo brzo pokazale kao nejednake i krajnje zavisne.20 Drutvo, umjesto da je gubilo klasne crte, prema Supeku, potenciranjem trine privrede, jo ih je pojaalo.
Odnosno, sistem je dao punu slobodu robno trinim novanim odnosima... pa je
ak stvorena i posebna ideologija o socijalistikim robno-novanim odnosima, i
16 U kontekstu pitanja koja e biti pozicija prava u buduem (besklasnom) drutvu zanimljiva je Agambenova analiza Benjaminovog stava, gdje izmeu ostalog pie: Jednoga e se dana ovijeanstvo igrati s
pravom, kao to se djeca igraju sa predmetima izvan upotrebe, ne da bi ih vratili njihovoj kanonskoj upotrebi, nego da bi ih definitivno oslobodili od nje. Ono to se nalazi poslije prava, nije izvorna i odgovarajua
upotrebna vrijednost, koja je prethodila pravu, nego nova upotreba, koja nastaje samo nakon njega. I upotreba koja se kontaminirala s pravom, treba biti osloboena vlastite vrijednosti. Ovo osloboenje je zadatak
uenja ili igre. Ovo igrajue uenje je prolaz koji omoguuje pristup onoj pravdi koju jedan posthumni Benjamnov fragment definira kao stanje svijeta u kojem se on ukazuje dobrom koje je apsolutno neprisvojivo i
nepodlono pravu. Agamben, Giorgio: Stato di eccezione. Homo sacer, II,1, Torino 2003, str. 83.
17 Supek 1971, str. 355.
18 Supek pie da su, prema istraivanjima koja je vodio jo 1966. u 20 tvornica, radnici percipirali hijerarhijsku strukturu poduzea na sljedei nain: 1) direktor, 2) upravni odbor, 3) tehniki tab; 4) radniki
savjet, 5) Savez komunista, 6) radnici, 7) poslovoe, 8) sindikati, 9) administracija. Isto, str. 357.
19 Isto.
20 Isto.

206

LUKA BOGDANI

o socijalistikom tritu iako zakoni trita djeluju podjednako u kapitalizmu i u

socijalizmu, kao i u bilo kojem drugom drutvu koje sadri trinu robno-novanu
razmjenu.21 Dakle, tako je radniko samoupravljanje kod nas poelo proizvoditi,
to moe izgledati paradoksalno onima koji ne poznaju logiku... proudhonovskog
tipa samoupravljanja, neto sasvim suprotno malograanski kapitalizam.22 Proudhon je taj koji, prema Marxu, hoe kapital i trite bez kapitalista, a ne shvaa
nemogunost jednog takvog zahtjeva. Kako je pisao Marx: Pobuen ivahnom
eljom gospodin Proudhon je od glave do pete filozof i ekonomist malograantine... Jedan takav malograanin die u nebesa proturjenost, jer je proturjenost sutina njegova bia.23 Moe se dodati, isto vrijedi i za nacionaliste.
Supek, dakle, koristi Mraxovu kritiku Prudhona kako bi ukazao na proturjenosti razvoja jugoslavenskog socijalizma. Pri tome su u stvaranju malograanskog
mentaliteta u Jugoslaviji, pridonijela sredstva masovnih komunikacija koja su se
odmah orijentirala na novu logiku trinih robno-novanih odnosa i koja su smatrala da e biti najprogresivnije ako poinju propagirati osjeaj za zapadno-evropsko potroako drutvo.24
Supek je isto tako drao da politika decentralizacija nije sama po sebi dovoljna da
se bude dosljedan s jugoslavenskom koncepcijom odumiranja drave pitanje je
to i kako decentralizirati. Jedna takva jasnoa bila je ba ono ega je, po njegovom
miljenju, nedostajalo u jugoslavenskom drutvu.25 Dapae, po njemu je jasno da se
neki zajedniki jezik oko razvojnih procesa u jednoj mnogonacionalnoj zajednici nije mogao nai, dok je prijetilo da e novostvoreni centri financijsko-trgovake

21 Isto, str. 353.

22 Isto, str. 359.
23 Marx, Karl: Beda filozofije, Kultura, Beograd 1946, str. 121.
24 Supek 1971, str. 359.
25 Kao to je pisao Henri Lefebvre o Ustavu iz 1974. (ustavu koji je imao mnogo pozitivnih strana, ali koji
je i kristalizirao, umjesto da razrijei veinu kontradikcija, koje su izale na povrinu u jugoslavenskom
drutvu ezdesetih i sedamnaestih). Po njenu je u Jugoslaviji postajala konfuzija izmeu ideje decentralizacije i ideje odumiranja drave. Odnosno, njegovim rijeima: Recentni ustav pokazuje u punom svijetlu
osnovni problem jugoslavenskog socijalizma: kako se mogu nametnuti odozgo mjere koje imaju smisla
samo ako idu od odozdo prema gore? Kako nametnuti mehanizme, koji ograniavaju vlastitu efikasnost.
Putem koje dravne procedure navesti dravu na odumiranje... Zanimljiva je to avantura one drave koja je
hitjela (iji je rukovodilac htio) organizirati svoje vlastito odumiranje... a koja se usprkos toga konsolidirala.
Jugoslavenska drava je trebala odumrijeti te biti apsorbirana od drutva... dominiranog od strane radnike klase. Neizbjena konfuzija izmeu odumiranja i decentralizacije poremetila je proces, praksu, svijest i
spoznaju. Lefebvre, Henri: Sociologie de Marx, Paris 1966, str. 290. Moda ne bi bilo pogreno kada bi se
tvrdilo da je ovaj Lefebvreov sud nastao kao posljedica njegovog druenja na Koruli i openito intelektualne razmjene s praksisovcima.

207

PRAXISOVA KRITIKA NACIONALNOG PITANJA: GODINA 1971.

moi definitivno poremetiti ravnoteu u meu-nacionalnim odnosima.26 Vladala

je konfuzija izmeu ideja i procesa koje su definirne teorijom odumiranja drave i
nacioanlitikih ideja, i u sutini separatistikih procesa. Tako na primjer Supek primjeuje da se govorilo o republikom dravljanstvu bez da su se promiljale odgovarajue protutee putem samoupravnih promjena i mjera.27 Radilo se o uvoenju
atomizacije drutva na dva polja, podruje rada i podruje dravne uprave. Zbog
toga Supek kae da se postavlja pitanje: Koliko su neki politiki krugovi postali
politiki servisi novih centara trgovako-financijske moi u naem drutvu?28
Dakle, ideja decentralizacije u kontekstu u kojem ponovo dominiraju trini odnosi iznova otvara nacionalno pitanje i prikriva istinski problem, tj. klasno pitanje. O
redoslijedu postavljanja tih pitanja, po Supeku, ovisili su meunacionalni odnosi u Jugoslaviji, odnosno, Supekovim rijeima, razvitak naih meu-nacionalnih
odnosa u najveoj mjeri zavisti e od naina kako e rijeiti klasni sadraj ovih
odnosa.29 Jasnoa koja je nedostajala u rukovodstvu pri promiljanju decentralizacije sastojala se u nedostatku svijesti da se decentralizacija ekonomskog odluivanja treba vriti u uvjetima poveane integracije (razvijene podjele rada, vee koordinacije u proizvodim zadacima) privrednog sistema.30 Radilo se dakle o brkanju
planiranja razvojnih procesa s administrativno-dravnom decentralizacijom. U
tom kontekstu Supek upozorava kako nije potrebno dokazivat da bi... osamostaljivanje znailo samo daljnje ustrajavanje na pozicijama polu-kolonijalne zavisnosti od stranog-kapitala.31
Supek je dakle jasno upozoravao da je postojei put drutva, put koji vodi u nacionalizam, a nacionalizam i ovinizam, kao to je gotovo proroanski napisao, u
razvijenim drutvima uvijek nosi crte kolektivne neuroze, i nije udno to okuplja
veliki broj neuravnoteenih i nedozrelih linosti, tako da dolazi esto puta do iznenadne fuzije primitivnog mentaliteta ili primitivaca s tribalnim dispozicijama, i
intelektualaca, frustriranih u svojim ambicijama, razdrtih u svojim nerazrjeivim
konfliktima, pokolebanih u svojim ciljevima, koji eznu za jakim drutvenim autoritetom i vrstim poretkom32 (mislim da slikovitiji opis najave onoga to smo
vidjeli i doivjeli devedesetih godina nije mogue nai).
26 Supek 1971, str. 361.
27 Isto.
28 Isto, str. 326.
29 Isto, str. 361.
30 Isto, str. 363.
31 Isto, str. 363-364.
32 Isto, str. 369.

208

LUKA BOGDANI

Supek, isto tako, razlikuje dvije faze drutvene revolucije, fazu totalizacije, kada
je identifikacija s ciljevima revolucije maksimalna, kada se individualni JA stapa s
novim socijalnim MI, kad je utopijski ideal najblii drutvenoj zbilji i fazu detotalizacije, kada identifikacija s ciljevima revolucije opada, kada se individualni JA
poinje razlikovati od drutvenog MI, izmeu utopijskog ideala i drutvene zbilje
poinje pucati jaz.33
Druga je ona faza u kojoj se nalazilo drutvo toga doba. Ona se moe initi negativnom ali, ukoliko se na nju gleda dijalektiki, predstavlja trenutak istine. Samo u njoj
postaje oito koliko su revolucionarne promjene doista promjene, koliko je nova
drutvena svijest doista socijalistika, a ne tek uplja fraza iza koje se kriju malograanske ideje, ideje kolektivnog ili individualnog egoizma, pa utoliko nacionalistike ideje. Iz ovoga jasno proizlazi da, po Supeku, jugoslavensko drutvo ne samo da
je bilo jo daleko od socijalizma, nego da se nalazilo na prekretnici, koja je otvarala
ansu, odnosno priliku koja, kako je povijest pokazala, nije bila iskoritena.
Umjesto humanizma, sredstva posredstvom kojeg, po Supeku, socijalizam jedino
moe odnijeti pobjedu nad nacionalizmom i nad etnocentrizmom (budui da humanizam znai proklamiranje jednakih prava meu ljudima iznad svake vanjske
razlike), odabrani su birokratizam i ideologija podilaenja najniim instinktima
masa, kako bi se zadrala vlast. To podilaenje zajedno sa izmiljanjem ideologije, odnosno teorije, o robno-novanim odnosima u socijalizmu kao svrhu imalo
je da se prikrije kontinuirani rast ekonomskih razlika, odnosno uvoenje malograanskog kapitalizma. Ako smo svjesni da nas Marxova kritika politike ekonomije
ui da je svaki drutveni nain proizvodnje uvijek i prije svega odreeni nain proizvodnje individuuma, odnosno ovjeka34, onda s antropolokog stajalita moemo zakljuiti da je jugoslavenski sistem krajem ezdesetih i poetkom sedamdesetih poeo proizvoditi socijalistikog malograanina (svojevrsno drveno eljezo).
Odnosno dvostruko kontradiktornog ovjeka. Prva kontradikcija, koju je nosio u
sebi, jest ona izmeu socijalizma i malograantine, a druga kontradikcija jest ona
koja je svojstvena samoj malograanskoj biti. Takav drutveni produkt s antropolokog stajalita ak i zanimljiv, kao svaki raritet i kuriozitet! ve sam po sebi
potencijalno eksplozivan, u trenutku kada je jugoslavenska socijalistika ideologija
otputovala u nepovratnu krizu nije mogao nita drugo do da eksplodira. Odnosno,
33 Isto, str. 365.
34 Odnosno, kako pie Marx: Ne odreuje svijest ljudi njihovo bie ve obrnuto, njihovo drutveno bie
odreuje njihovu svijest. Marx, Karl: Prilog kritici politike ekonomije, Beograd 1976, str. 8, ili: Nain
proizvodnje materijalnog ivota uvjetuje proces socijalnog, politikog i duhovnog ivota uope. Marx,
Karl: Predgovor Prilogu kritici politike ekonomije, u: Marx-Engels 1978, str. 700.

209

PRAXISOVA KRITIKA NACIONALNOG PITANJA: GODINA 1971.

s propadanjem socijalizma, postupno se rastvarao sve vei jaz izmeu suprotnosti

koje je nosio u sebi jugoslavenski ovjek te je, s kopnjenjem socijalistike ideoloke
opreke, sve jae stupala na scenu njegova malograanska bit. U imploziji sistema,
koja je uslijedila kao posljedica duboke drutveno-ekonomske krize, tog polusamoupravljaa metamorfoziranog u malograanina rastrgle su kontradikcije, pri emu
je on izgubio malograansku ljusku ufinjenosti i uglaenost te su na povrinu
isplivali najmraniji nagoni Homo Sapiensa: vjera u krv, u zemlju i potreba trenutnog zadovoljavanja primitivnijih instinkata. Posljedice su bile sveopi tribalizam i
okrutnost.35
Supekov lanak, prema tomu, osim to upuuje na izvore nacionalizma, prije svega
daje jasnu analizu kontradikcija u jugoslavenskom drutvu te ukazuje na moguu
katastrofu, koja e uslijediti, ako se navedene kontradikcije ne uspiju prevladati.
Katastrofu, koja je i uslijedila!
KANGRGINO POSTAVLJANJE ODNOSA IZMEU
SREDNJE KLASE I NACIONALIZMA
Sline analize trenutka jugoslavenskog socijalizma, ali i stavove i zakljuke, moemo nai u Kangrginom lanku, iako je njegova metodologija drugaija. On u svom
lanku eli rasvijetliti iste probleme, samo s drugog aspekta, kako je to vidljivo ve
iz naslova Fenomenologija ideoloko-politikog nastupanja jugoslavenske srednje
klase.36 Dakle, sa stanovita problematiziranja nastajanja i nastupanja srednje klase, koja se, po njemu, pojavljuje na pozornici naeg drutva i sve vie namee kao
35 Grli je upozoravao da nikada ne treba potcijenjivati opasnost koja prijeti od totalitarnih koncepcija
koje ljude ine ljudima zbog lanstva u jednoj zajednici, jer upravo tako najlake ambiciozni primitivac,
koji nuno u obranu svog poloaja mora brutalno obraunavati se sa svime to mu imalo smeta, dolazi u
poloaj da mjeri, odreuje, vrednuje i odluuje npr. o svim fenomenima kulture. Naravno, posljedica takve
situacije je da se pomou nacionalnog postigla a moe i ubudue postii najbeskompromisnija nivelacija, monolitnost, koja do uasa moe osakatiti, onemoguiti i zatrti autentinu linost, i obnevidjeti je, koja
vrijea intelektualno i ljudsko dostojanstvo i srozava ovjeka na bestijalne instinkte i zakone horde. Grli
1971, str. 560.
36 Kangrga upotrebljava pojam srednja klasa kao sinonim za buroaziju, odnosno graansku klasu. Srednja klasa kao opisna kategorija ekonomskog stanja jedne grupe mogla bi biti i neutralna kategorija, ali im
imamo posla s klasama i razlikama u bogatstvu te pristupamo tome na tragu Marxa, stvar se bitno komplicira. Kao to je poznato po Marxu ne postoje isto ekonomsko znanstvene kategorije, ve su sve ekonomske
kategorije istovremeno i drutvene. Odnosno ako drutveno bie odreuje svijest ljudi, a ne obrnuto, onda
je jasno da pojam srednja klasa znai i oblik svijesti koja je svojstven toj ekonomskoj klasi. Dakle, u konkretnom sluaju graansku i malograansku svijest i ideologiju. Takoer treba razlikovati bourgeois (njemaki
brger) od citoyen (njemki Staatsbrger), to na jezik ne uspijeva. Citoyen se odnosi na politiki status, a
bourgeois i petit-bourgeois izmeu ostalog na svjetonazor (na jezik to izraava terminima malograanin i
samo donekle buruj, ali ovaj posljednji vie odgovara francuskom haute bourgeois). Sam Marx koristio je
francuske termine bourgeois, haute bourgeois i citoyen.

210

LUKA BOGDANI

osnovna snaga drutvenog zbivanja u nas.37 Pojam srednja klasa autor precizira ovako: srednja klasa ili govorei Marxovom terminologijom: graanska klasa.38
Po Kangrgi, istinski uspon srednje klase, ali i njezin stvarni nastanak u Jugoslaviji, zapoinje tek nakon Drugog svjetskog rata. Radi se o paradoksu, jer ona nastaje
u historijski antiburoaskom kontekstu, odnosno unutar marksistikog drutvenog okvira, ali, kako pie Kangrga, i u tom neprijateljskom kontekstu ona se ipak
trudila odigrati vlastitu historijsku zadau. Osvojiti vlast. Odnosno, ovu svoju
proturjenost, historijski joj dodijeljenu sudbinu, ona je [jugoslavenska srednja klasa], dodue na sve naine, od samoga poetka nastojala izbjei, to joj je, premda
postepeno, ipak uspjelo... teorijskom i praktikom kompromitacijom marksistikog
socijalizma u samom temelju i to infiltracijom svog graanskog elementa.39
Kangrga postavlja pitanje da li srednja klasa sprovodi kontrarevoluciju. S obzirom
na to da je svaka revolucija, po Kangrgi, kriterij svoje kontrarevolucije, on smatra
da srednja klasa prvenstveno prisvaja socijalistiku revoluciju te ju transformira u
graansku. Radilo se o ideolokoj infiltraciji srednje klase i birokracije i njihovih
posebnih interesa u proklamirano i od progresivnih snaga izboreno socijalistiko
drutveno kretanje.40 Dakle, unutar socijalistike revolucije nastaje graanska revolucija, i to je paradoks od kojeg Kangraga zapoinje.
Zbog toga Kangrga poinje od analize uzroka iz kojih proistie mogunost i namjera srednje klase da postane dominanta snaga naeg drutva41, odnosno njena sposobnost da rastae socijalistiko drutvo iznutra te da ga svodi na vlastitu historijsku osnovu: graansko drutvo.42 Kao to autor kae, korijen same
stvari lei u pitanju odnosa provedene revolucije spram svog vlastitog situiranja i
realiziranja.43
Istodobno, po Kangrgi, od trenutka kada je KPJ preuzela vlast, to jest od poetka
socijalistike revolucije u Jugoslaviji, postojali su u tom procesu i bitni elementi
graanske revolucije.44 Prisutnost tih elemenata bila je logina, u izvjesnoj mjeri, u
37 Kangraga, Milan: Fenomenologija ideoloko-politikog nastupanja jugoslavenske srednje klase, u:
Praxis, Zagreb, godina VIII, br. 3-4, 1971, str. 426.
38 Isto.
39 Isto.
40 Isto, str. 445.
41 Isto str. 427.
42 Isto.
43 Isto, str. 428.
44 Isto, 429.

211

PRAXISOVA KRITIKA NACIONALNOG PITANJA: GODINA 1971.

toj prvoj fazi socijalistike revolucije, u kojoj je politiki faktor predstavljao dominantan moment revolucionarnog procesa. Ali ako upravo prevladavanje politikog
momenta treba biti pokazatelj uspjeha i ostvarenja socijalistike revolucije, onda je
zauzimanje vlasti trebalo biti istovremeno praeno ruenjem buroaskih ekonomskih i drutvenih odnosa. No to dogodilo samo dijelom. Dapae, trini odnosi
kontinuirano su se implementirali u ondanje drutvo. Zahvaljujui, prije svega, toj
kontradikciji unutar jugoslavenskog socijalizma srednja se klasa infiltrirala i dobro smjestila i u sam SK, zastupajui i u njemu provodei u djelo ideje, to ih Marx
naziva idejama buroaskog socijalizma.45
Dakle, nedovrenosti revolucionarnog procesa su ono to je omoguilo srednjoj
klasi da se razvije i da doivi brzi uspon. Drugim rijeima, srednja klasa je izrasla
na kontradikcijama socijalistikog razvoja, koji je u sebi sadravao elemente trine
ekonomije, a kako bi se i dalje razvijala, ona je kroz institucije vlasti kontinuirano
implementirala elemente kapitalizma u jugoslavensko drutvo, postavljajui tako
temelje svog uspona i budueg potpunog preuzimanja vlasti. Odnosno, prvobitna
formulacija principa samoupravnosti... bila je polovina, ime je dobrim dijelom
izgubila i povijesni i empirijsko-praktiki pravi smisao, prodornost i djelotvornost:
poelo se i na tome zastalo Tvornice radnicima a da se nikada nije bila istakla parola, te se i nije provela dosljedno u djelo Sva vlast radnikoj klasi.46
Zbog toga se, prema Kangrgi, nikada nije ni ostvarila marksistika ideja direktnog
udruivanja proizvoaa kao nove osnove drutvenih odnosa. Odnosno, zbog toga
socijalno-ekonomski, dakle klasni (i utoliko socijalistiki) problem nije u svojoj
dubini bio postavljen na dnevni red.47
Poetska parafraza analize uspona srednje klase igonov je recital Bchnerova Robespierra na junskim manifestacijama 1968. u Beogradu, na Filozofskom fakultetu:
Odmah ete razumjeti moje rijei, ako pomislite na ljude, koji su nekada ivjeli u
potkrovlju, a danas bludnie sa bivim markizama.48 Uspjeh tog govora jasno govori kako je u drutvu postojala jasna percepcija o usponu srednje klase i kako je
taj uspon bio dugo nastupanje koje je samo kulminiralo 1971. godine.
Kangrga ukazuje i na vezu srednje klase i nacionalizma, te pie da pri svom konstituiranju, nastupanju, i napredovanju nuno nacionalna, ona se namee na nivou i s parolama borbe za nacionalne interese (interese nacionalnoga, to jest svog
45 Isto, str. 430.
46 Isto, str. 429.
47 Isto.
48 Bchner, Georg: Dantonova smrt, Zora, Zagreb 1950, str. 21.

212

LUKA BOGDANI

kapitala).49 S obzirom na to da se takav proces odvija u jednoj mnogonacionalnoj

zajednici u kojoj slijedei svoje interese, jedna nacionalna pretpostavka... ne mora
nuno podudarati sa svim ostalima, pri emu dolazi do sporova.50
S druge strane, kako pie Kangrga, interes je srednje klase uvijek neposredno materijalan i aktualan, odnosno vrijeme-prostor njezina bitnog opstanka jest ono puko
sadanje51, a logika posljedica toga je da ona poima sve iz uskogrudnosti i kratkovidnosti nacionalnog horizonta. Kako pie Kangrga, im je zapoela da vre i
sigurnije staje na vlastite noge, naa je srednja klasa pokazala i svoju pravu prirodu:
ona se okree prolosti. Time ona jasno pokazuje svoj historijski status, ulogu, htjenja i
perspektivu (kao retrospektivu).52 Drugim rijeima, srednja klasa - koja iz retrospektive crpi svoju ivotnu limfu, dakle iz mitizirane prolosti (i tu je njen spoj s nacionalistikom retrospektivom) - ne moe shvatiti (da parafraziramo kasnijeg Kangrgu53)
da biti Hrvat jo ne znai biti ovjek! Srednja klasa na socijalnom planu, podignutom na nivo idejnog raspravljanja... poziva na primat nacionalnog kao onog kruga u
kojem se kreu njeni bitni interesi.54 Ona svoje interese prikazuje kao interes jedne
nacije, jer se po svojoj prirodi mora prvenstveno nacionalno konstituirati.55 Stoga
srednja klasa ne samo da prikriva i negira klasni sukob, da bi se odrala ili osvojila
vlast, nego iz nacionalne perspektive ona ga ne moe niti pojmiti, jer se klasni sukob
nikada ne odnosi samo na puku sadanjost. Zadatak klasne borbe nije odravanje i
puko poboljanje postojeeg stanja, nego je njen cilj stvaranje mogunosti radikalnog
prevladavanja sadanjosti. Obrnuto od borbe proletarijata, borba srednje klase je i po
sadraju i po obliku uvijek nacionalna56. Odnosno, kako pie Kangrga, proletarijat je
po svom povijesnom i faktinom poloaju internacionalan.57
Dakle, i pogotovo, iz nacionalistike pozicije po definiciji uvijek potencijalno
inherentne srednjoj klasi, prema kojoj je bit dana samim inom roenja58, jer se
49 Kangrga 1971, str. 436.
50 Isto, str. 438.
51 Isto, str. 438.
52 Isto, str. 437.
53 Kad je rije o kasnijim Kangrginim djelima o nacionalnom problemu videti: Kangrga, Milan: verceri
vlastitog ivota, Republika, Beograd 2001, te Kangrga, Milan: Nacionalizam ili demokracija, Zagreb 2002.
54 Kangrga 1971, str. 439.
55 Isto.
56 Vidjeti fusnotu 9.
57 Kangrga 1971, str. 439.
58 U tom smislu Grli je napisao da nacionalistikom totalitarizmu se u principu otvara odmah put kad
mjerilo vrednovanja moe (ak i u najmanjoj mjeri) postati to to je netko Nijemac, Rus, Madar, Srbin ili
Hrvat itd, jer taj kriterij pretpostavlja da je neija zasluga to se rodio kao pripadnik odreene nacije, pa se

213

PRAXISOVA KRITIKA NACIONALNOG PITANJA: GODINA 1971.

bit deklinira kao pripadnost nekoj naciji ne moe se razumjeti da je postati i biti
ovjekom zadatak i perspektiva Homo Sapiensa. Odnosno, i moda bolje, radi se
o mogunosti koja ga razlikuje od ostalih ivotnija i koja mu otvara vrata da izae
iz carstva prirodne nunosti. Utoliko biti ovjekom znai realizirati autopraxis59,
osmisliti vlastito djelovanje i postojanje, a to je mogue, ako se ne ostane samo na
onome to je dano i ako se ne biva okrenut prolosti. Stoga se moe zakljuiti da je
poimanje klasnog sukoba epistemoloki nemogue ne samo iz nacionalistike pozicije, nego ni iz pozicije srednje klase, jer su te pozicije po svojoj ontolokoj strukturi slijepe za poimanje ljudskog pitanja, pa utoliko i klasnog pitanja.60
Nacija je po Kangrgi pretpostavka mogunosti opstanka same i samo... srednje
klase i njezine politiko-drutvene i ekonomske dominacije... Naime nacija je par
excellence tvorevina graanske klase (buroazije, srednje klase). Ona nije ni drugo
do (historijski svagda pod vostvom buroazije) u dravu konstituiran narod. Ona
je tako istovremeno nuno klasna tvorevina, to pretpostavlja i implicira vlast buroazije nad radnikom klasom.61 Nacionalno naravno pritom slui srednjoj klasi
i kako bi razjedinila radniku klasu.62 Odnosno, nacionalno joj slui da prikae,

onda dakako i njegova afirmacija (makar i minimalno) uope temelji na samoj injenici, koja bi se mogla na
primjer i rasno odrediti. Grli 1971, str. 559.
59 Pojam je oblikovan prema Aristotelovom konceptualnom razlikovanju pojmova praxisa i poesisa, gdje
se pod praxisom podrazumijeva djelovanje koje ima svrhu u samom sebi, a pod poesisom proizvodnja neega, pa utoliko poesis ima svrhu izvan sebe. Prema tome je ovjek bie ije djelo (djelovanje) nije unaprijed
zadano, odnosno ovjek kao takav kao generiko bie nema zadanu svrhu cilj. Reeno suvremenim jezikom, zadatak ovjekova ivota jest dati smisao vlastitoj egzistenciji i utoliko se realizirati. To je camusevski reeno apsurd ljudske egzistencije.
60 Time se nikako ne eli ustvrditi da pripadnici srednje klase ne mogu nikako pojmiti klasnu borbu ili
promiljati bitna pitanja ovjeanstva. Takva teza ne samo da bi bila dogmatska, nego bi bila i povijesno
netona. Dovoljno je pomisliti koliko je pripadnika srednje klase (po svom ekonomskom statusu) dalo nemjerljive doprinose promiljanima na tragu Marxa i openito ljudskoj historiji misli. Uostalom, i sam Marx
pie o naprednim dijelovima graanske klase, koji stupaju na stranu radnikog pokreta (danas bismo rekli
svih potlaenih). Dakle, ono to se eli rei je mnogo jednostavnije, a to je da s pozicija interesa srednje klase i sa svijeu koja joj je svojstvena nije mogue pojmiti opi ljudski interes. Treba zauzeti perspektivu izrabljivanih i potlaenih te boriti se da bi se mogli promiljali univerzalni ciljevi ovjeanstva. To je i smisao
Gramscijeve izreke mrzim indiferentne, a tu istu misao je Mario Tronti, u svom kapitalnom djelu Operai
e capitale iz 1966., izrazio u ekstremnijem i provokativnom obliku tezom: Spoznaja je povezana s borbom.
Spoznaje stvarno onaj koji stvarno mrzi (Tronti, Mario: Operai e capitale, Torino 1971, str. 14), gdje pod
mrnja treba itati: samo oni koji se bore, oni koji pate i oni koji su potlaeni (pa utoliko i mrze), mogu
odmah da razumiju.
Takoer vidi fusnotu br. 36.
61 Kangrga 1971, str. 439.
62 Kako je pisao Grli, isticanje nacionalnog u naoj epohi ima prije svega (uvijek kada nije rije o antikolonizatorskom pokretu) jednu temeljnu funkciju: da prikrije, zabauri, zakamuflira, mistificira, klasne odnose. Grli 1971, str. 554.

214

LUKA BOGDANI

kako postoje zajedniki interesi radnika i srednje klase, a njih nalazi prije svega u
izmiljenoj prolosti.63
Pored toga, u konkretnom sluaju Jugoslavije i 1970/71. godine, srednja je klasa
u svojoj propagandi tvrdila da su republiki, dakle teritorijalni interesi suprotni
od republike do republike. Srednja je klasa tako na mala vrata pripremala teren
za stvaranje nacionalne drave, odnosno svoje vladavine, jer nacionalna drava je
politiki instrument vladajueg interesa graanske klase i birokracije i istovremeno potlaivanje i eksploatiranje radnike klase te iste nacije.64 Konkretno, zamjenjujui klasno apstrakcijama kao to je republika (iza koje se zapravo krije dravni
aparat koji je u sutini uvijek kolijevka i humus srednje klase), te poistovjeujui
dravni aparat, koji uvijek predmetan i teritorijalan, s republikom i republiku s nacionalnou (pojmljenu staljinistiki teritorijalno), ona je de facto dijelila radniku
klasu. Jer je logiki zakljuak njenih teza bio da su interesi radnika u republikama suprotstavljeni. Odnosno, kako samo naizgled en passant u jednoj fusnoti pie
Kangrga (fusnoti u kojoj su jasno naznaene pozicije njegove kritike), nije mogue
govoriti o est radnikih klasa i njihovim razliitim interesima, jer to dovodi do
apsurdnog zakljuka da interesi radnike klase u jednoj vienacionalnoj zemlji65
nisu historijski identini, dok su oni, upravo suprotno, uvijek ak globalno identini. Osim toga, i jo apsurdnije, ukoliko je u Jugoslaviji postojalo est radnikih klasa, to bi znailo da su postojale i dvije klasice.66 to je logiki, a ne samo
marksistiki nonsens. Isto tako s ironijom Kangrga pie da treba biti dosljedan
ako naime ne postoji jedna nego 6 ili 8 radnikih klasa i 6 ili 8 Saveza komunista,
znailo bi da bi ipak trebalo da imamo viepartijski sistem?!67 Jer ako su radniki
interesi suprotni od republike do republike, onda naravno da se Savez komunista Hrvatske mora suprotstavljati na primjer Savezu komunista Makedonije. Taj
logiki apsurd, koji je 1971. bio jo samo potencijalan, postao je krajem osamdesetih faktina kontradikcija jugoslavenskog sistema. Kontradikcija se u potpunosti
manifestirala 1990. na etrnaestom kongresu Saveza njen je epilog bilo raspadanje takozvanog Saveza Komunista Jugoslavije, organizacije koja ve dugo nije bila
nita drugo nego labava i kontradiktorna koalicija, aglomerat nacionalnih repu63 Odnosno, kako je napisao Grli: U suvremenim uvjetima nacionalno trompetiranje nema dakle druge
svrhe... nego da zamuti, esto i pozivom na veliku dravotvornu historiju (iz koje se onda ne salve puntari,
taj lo uzor ve knezovi, baruni, i gospoda!) i zamagli inae suvie jasnu i prozirnu klasnu diferencijaciju.
Isto, str. 555.
64 Kangrga 1971, str. 444.
65 Isto, str. 440.
66 Isto.
67 Isto.

215

PRAXISOVA KRITIKA NACIONALNOG PITANJA: GODINA 1971.

blikih politikih elita (itaj elita srednje klase). Socioloki reeno: na etrnaestom
kongresu suprotni, ve onda itekako nacionalni, interesi isplivali su na povrinu te
je postalo evidentno, da je Savez komunista samo jedna fraza pod kojom se kriju
raznovrsne suprotnosti, izmeu drugih i tehnokratske ambicije upregnute u kola
nacionalizama.
Poznato je da su sline situacije (i teze) dovele do Prvog svjetskog rata, jedne od
najveih povijesnih klaonica radnika, ija je logika posljedica bila Oktobarska
Revolucija, te jo niz, na alost, neuspjelih revolucije diljem Evrope.68 Na teritoriju
bive Jugoslavije uslijedila je, kao posljedica takve politike, klaonica i to opet i prije
svega upravo radnika. Na tu klaonicu stavila je toku meunarodna zajednica i
to u jednom specifinom internacionalnom kontekstu.
U ovom kratkom prikazu Kangrgina lanaka ne moe se izostaviti, a da se ne naglasi kako ponovo, analogno kao u sluaju Supekovog lanka, primjedba koja se
upuuje teoriji i praksi socijalizma u Jugoslaviji jest ubacivanje proudhonovskih
(itaj malograanskih) koncepcija u proces njegove realizacije. Proudhon je pak
glavna meta odjeljka nazvanog Konzervativni ili buroaski socijalizam u Komunistikom manifestu, a upravo iz tog odjeljka Kangrga crpi veinu svojih citata iz
Manifesta. Kangrga navodi i druge Marxove tekstove jer, kako pie, eli ustvrditi samo jedno, a to je da s graanskom ideologijom, odnosno s njenom realizacijom u drutveno-politikoj praksi... neemo moi stvoriti socijalistiko drutveno ureenje.69 Odnosno, kako to implicitno i eksplicitno piu Kangrga i Supek,
smisao njihove kritike jest da se ukae na kontradiktornosti u procesu izgradnje
socijalizma u Jugoslaviji, kontradiktornosti koje su doivjele jednu od svojih kulminacija 1971.
U tom smislu pri kraju autor podsjea kako je dio marksistike abecede da je nacionalno pitanje sutinski dio socijalistike revolucije, ali dio je te iste abecede da
rjeenje tog pitanja... ni kao princip ni historijski ne moe biti uvjet za socijalistiku revoluciju, ve je upravo obrnuto.70
68 Odnosno Marxova teza da proletarijat nema domovine znai prije svega to da meunarodni proletarijat ne smije dozvoliti da ga se uvue u manipulacije s domovinom, da on na oltar domovine u kojoj jedna
klasa dominira nad drugom ne eli i nee nita rtvovati... Stoga je svako vezivanje proletarijata uz ono apstraktno domovinsko, uz nacionalno kao nacionalno izdaja interesa proletarijata, kao to su je, uostalom,
uinili npr. lideri II internacionalne glasajui za ratne kredite svoje domovine i vrei svoju patriotsku dunost koja je dijametralno suprotna klasnim istinskim internacionalnim interesima radnike klase. Grli
1971, str. 559.
69 Kangrga 1971, str. 444.
70 Isto, str. 445.

216

LUKA BOGDANI

Isto tako Kangrga primjeuje da je srednja klasa sedamdesetih poela implementira svoju ideologiju (graansku ideologiju) sve otvorenije, osvajajui razliita sredstva informiranja i sklapajui saveznitva s razliitim elementima birokracije.71 Taj
fenomen, u sutini, prema Kangrgi, nije bio posve negativan, jer on stavljao pod
pravo svjetlo kako ideologiju tako i ambicije srednje klase. Ovdje je jasno vidljiva
analogija sa Supekovim stavom o dvije faze revolucije (onoj totalizacije i onoj detotalizacije). Dakle, potencijalno je 1970/1971. mogla biti dijalektiki trenutak istine,
osvjeivanja i osvjetljavanja greaka povod za promiljanje novog puta.
Moe se primijetiti da model koji Kangrga suprotstavlja jugoslavenskoj realnosti
jest model Parike komune. To u tekstu nije eksplicitno izreeno, ali to jasno proizlazi iz Kangrgine kritike analize jugoslavenskog samoupravljanja. Kao to je pisao Marx prava tajna Komune je bila da je predstavljala vladavinu radnike klase,
rezultat borbe proizvoake klase protiv prisvajake klase, ... pronaeni politiki
oblik pod kojim se moglo izvriti ekonomsko oslobaanje rada. Bez ovoga posljednjeg uvjeta komunalno ureenje bilo bi nemogunost i obmana.72 U kontekstu
Parike komune, treba rei da je ona bila i model kojeg je na rijeima, dakle nominalno, slijedio i najvei broj ideologa i rukovodilaca Saveza komunista. No upravo
to ini jo evidentnijom vanost Kangrgine analize, jer je ona u tome to poiva na
nominalno ope prihvaenom modelu drutvenog razvoja. Openito, rezimirajui,
moemo rei da je uspon srednje klase proizlazio iz neuspjele ekonomske emancipacije rada.
UMJESTO ZAKLJUKA
Openito za praksisovce se nije radilo o kritici potpuno novog fenomena, za njih je
nov bio samo oblik u kojem se taj fenomen manifestirao. Po njima je nacionalizam
bio samo drugo lice birokratsko-autoritarne prakse, koja naglaava etatizam. Utoliko je nacionalizam sluio dijelovima partijskoga rukovodstva da ostvari i zadri
konsenzus. To je osobito evidentno ve iz samog imena Maspoka (masovni pokret)
u Hrvatskoj 1971. Dakle 1971. nacionalizam je bio jo jedan opijat u rukama onih
grofova revolucije tehnokrata, za koje je republika predstavljala spekulaciju, a
revolucija samo zanat, kako je na to, recitirajui govor Ropespierra iz Bchnerove
drame Dantonova smrt u junu 1968, potpuno u skladu s tezama praksisovaca,
poetski upozoravao Stevo igon.

71 Isto, str. 430-431.

72 Marx, Karl: Graanski rat u Francuskoj, u: Marx-Engels 1978, str. 993.

217

PRAXISOVA KRITIKA NACIONALNOG PITANJA: GODINA 1971.

Istovremeno, realni humus nacionalizma bile su drutveno-ekonomske kontradikcije koje jugoslavenski socijalizam nije znao da prevlada. Kontradikcije, na kojima su bujale malograanska svijest i ideologija iji je horizont, kako je upozoravao
Kangrga, uvijek usko nacionalan, pa utoliko i nacionalsitiki.
Element koji vee praksisovsku kritiku birokratskog staljinizma (prve kritike
mete asopisa) s kritikom nacionalizma jest pojam otuenja. Nacionalizam kao
i birokratizacija drutva nisu nita drugo nego razliiti naini zasnivanja moi i
zauzimanja vlasti, koji perpetuiraju otuenje, odnosno omoguuju opstanak ekonomskih temelja na kojima ono nastaje. Upravo onako kako pie u uvodniku broja
3-4 iz 1972.: Nije sluajno to su se neki veoma glasni predstavnici dogmatskih i
staljinistikih shvaanja od jue nali meu najodlunijima zagovornicima nacionalistikih shvaanja. Nacionalizam je samo druga strana medalje birokratsko-autoritarne prakse, koja stavlja teite na dravnost, na drutvenu mo, hijerarhijske
odnose, anonimnost pojedinca unutar klase ili u narodu, jer u biti negira onu revolucionarnu i slobodni angairanost ljudske linosti i klasnog pokreta koji nosi u
sebi stvaralaki marksizam.73
Kao to je pisao Ernest Mandel, praksisovaci koji otvaraju problem preivljavanja
i reprodukcije fenomena otuenja u vlastitoj zemlji vei su marksisti od slubenih
teoretiara.74 I zaista, slaui se sa Savezom komunista o nunosti odumiranja drave, praksisovci su insistirali na primjeni iste linije i na ekonomiju. Budui da trina ekonomija nije poinjala odumirati, ona je neprekidno stvarala nove prepreke razotuenju i stvaranju istinski humanog drutva.
Kako je saeto u uvodniku, crte, koje objedinjuju analizirane, ali i druge lanke na
temu trenutak jugoslavenskog socijalizma u navedenom broju, jesu: 1) uvjerenje
da je samoupravljanje jezgra humanistike vizije socijalizma; 2) teza da je socijalizam uao u krizu ne zbog neuspjeha neke odreene politike, nego zbog krize
samog sistema kao takvog, kako je ustavno definiran i drutveno sprovoen75,
odnosno to je pravni formalizam izjednaio proizvoake organizacije s posrednikim (financijsko-trgovakim) organizacijama76; te 3) teza da ukoliko je
nevoenje rauna o funkcionalnim obiljejima drutvenih organizacija dovelo do nejednakosti meu samoupravnim organizacijama, utoliko je radnika
73 Uvodni lanak u: Praxis, Zagreb, godina IX, br. 3-4, 1972, str. 310-311.
74 Mendel, Ernest: La formation de le pense conomique de Karl Marx jusqu la rdaction du Capital.
Etude gntique, Paris 1967, str. 207.
75 Uvodni lanak u: Praxis, Zagreb, godina IX, br. 3-4, 1972, str. 310-311.
76 Isto.

218

LUKA BOGDANI

klasa ostala bez svojih adekvatnih ekonomskih, a time i idejno-politikih obrambenih mehanizama77; 4) teza da su fenomeni nacionalizma posljedica loeg funkcioniranja samoupravljanja, koje je dezorganiziralo radniku klasu i doprinijelo
napredovanju srednje klase; 5) teza po kojoj je decentralizacija politikog sistema,
te prihvaanje republike dravnosti, umjesto do republikog samoupravljanja
dovela do jaanja birokratskih snaga u pojedinim republikama; 6) uvjerenje da jaanje samoupravljanja predstavlja najbolju obranu protiv raspada zemlje, a ujedno i
najbolju obranu protiv jaanja dravnog aparata.
Treba rei da su i partijski rukovodioci na rijeima zastupali sline stavove, kao i
praksisovci, pa je tako na primjer Tito govorio: U traganju za najefikasnijim razvitkom socijalistikih odnosa uzeli smo kao poetnu toku klasine ideje o odumiranju drave u socijalistikom sistemu i prije svega Marxovu analizu iskustva
Parike komune ili: Naa je dunost u najblioj budunosti potaknuti, uvrstiti i
uveati efikasnost samoupravljanja na ekonomskom planu... Moramo se boriti
da radnici postanu temeljni subjekti proizvodnje78 te Savez komunista mora se
energino osloboditi svih birokrata, dezorijentiranih, malograana, karijerista i
njima slinih.79 Ali, treba biti dosljedan te primijetiti da u tom istom govoru postoji kritika aluzija, koja se gotovo sigurno odnosi na praksisovce: Oni to kritiziraju na samoupravni sistem, kako bi predstavili kao istinite teze koje su plod
njihove mate, navode samo ekscese Ti hiperkritiari, istiui nae ekscese i nae
potekoe, ele potvrditi vlastite dogmatske i aprioristike teze.80
Iz ovoga jasno proizlazi da je ono to je praksisovce suprotstavljalo Savezu komunista bilo u prvom redu bespotedna kritika svega postojeeg, neprestano ukazivanje na loe primjene socijalistikih principa, te ukazivanje na to da postoji duboki raskorak izmeu teorije (ideala) i prakse (stvarnosti). Zahtjev za drugaijom
praksom sadri u sebi prijedlog drugaijeg promiljanja teorije, odnosno zahtjev za
dosljednim i kreativnim promiljanjem Marxove misli uz stvarno primjenjivanje
praktinih zakljuaka te misli. Za praksisovce, kako je pisala u istom broju Zagorka Golubovi, kritika svega postojeeg trebala je postati nuna metoda u ostvarenju socijalistikih ideja i socijalistikih ciljeva. Upravo putem bespotedne kritike
svega postojeeg praksisovci su prvi dali odgovor kako i zato je nastao nacionalizam u Jugoslaviji i kuda on vodi na Balkanu. Ostaje otvoreno pitanje da li su prak77 Isto.
78 Tito, Josip Broz: Relazione al IX Congresso della Lega dei comunisti jugoslavi [Govor na IX Kongresu
SKJ], citirano prema Tito, Josip Broz: Socialismo in jugoslavia, Roma 1969, str. 71.
79 Isto, str. 129.
80 Isto, str. 81.

219

PRAXISOVA KRITIKA NACIONALNOG PITANJA: GODINA 1971.

sisovci svojom analizom jugoslavenskog trenutka socijalizma, pored nesumnjivo

otre i precizne kritike kontradikcija u izgradnji jugoslavenskog socijalizma te njihovih epifenomena u drutvu, dakle pored pars destruensa, uspjeli dati ili naznaiti isto tako dalekoseni pars construens.
injenica je da je, na drugoj strani, partijsko rukovodstvo preferiralo napadati vlastite kritiare i zatvarati oi pred kontradikcijama, umjesto da otvori stvarni
dijalog s njima. Cijenu takvog stava ili, bolje, takve kratkovidnosti platio je narod.
Praksisovcima kao svojevrsnim Don Quijote-ima svoga vremena ostaje utjeha gorke moralne pobjede te pravo da ustvrde da su djelovali na tragu Gramscijeva upozorenja prema kojem: Nastanak proleterske drave nije... udotvoran in: i
ona je neto to nastaje... Treba dati... veu mo proleterskim institucijama unutar
tvornica... treba postii da ljudi koji se u njima nalaze budu komunisti svjesni svoje
revolucionarne misije... U protivnom nee sva uvjerenja radnih masa uspjeti sprijeiti da se revolucija na kraju ne zavri mizernim stvaranjem novog Parlamenta
prevaranata.81

81 Gramsci, Antonio: La conquista dello stato (1919), u: Gramsci, Antonio: Opere, Roma 1997, str. 72.

220

LUKA BOGDANI

LITERATURA
Agamben, Giorgio: Stato di eccezione. Homo
sacer, II,1, Torino 2003.

Kangrga, Milan: Nacionalizam ili demokracija,

Zagreb 2002.

Bogdani, Luka: Praxis. Storia di una rivista

eretica nella Jugoslavia di Tito, Rim, 2010.

Kangrga, Milan: verceri vlastitog ivota, Republike, Res publica, Beograd 2001.

Bchner, Georg: Dantonova smrt, Zora, Zagreb 1950, str. 21.

Lefebvre, Henri: Sociologie de Marx, Paris

1966.

emu Praxis, u: Praxis, Zagreb, godina I, br.

1, 1964, str. 3-6.

Lukacs, Gyorgy: Razaranje uma, Kultura, Beograd 1966.

Dokumenti o istrazi i suenju protiv Boidara

Jakia, u: Praxis, Zagreb, godina X, br. 1-2,
1973, str. 255-259.

Luxemburg, Rosa: Izabrani spisi, Naprijed,

Zagreb 1974.

Flego, Gvozden (ur): Zbilja i kritika. Posveeno

Gaji Petroviu, Zagreb 2001.

Mandel, Ernest: La formation de le pense conomique de Karl Marx jusqu la rdaction du

Capital. Etude gntique, Paris 1967.

Flores dArcais, Paolo: La sinistra persa sul serio, u: MicroMega, br. 8, 2011.

Marx, Karl: Beda filozofije, Kultura, Beograd

1946.

Freud, Sigmund: Zeitgemsse ber Krieg und

Tod, Wien 1915.

Marx, Karl: Graanski rat u Francuskoj, u:

Marx, Karl - Engels, Friedrich: Glavni radovi
Marxa i Engelsa, Zagreb 1978.

Golobovi, Zagorka: Ideje socijalizma i socijalistika stvarnost, u: Praxis, Zagreb, godina

VIII, br. 3-4, 1971, 373-395.
Gramsci, Antonio: La conquista dello stato
(1919), u: Gramsci, Antonio: Opere, Roma
1997.
Grli, Danko: Marginalije o problemu nacije,
u: Praxis, Zagreb, godina VIII, br. 3-4, 1971,
str. 547-561.
Jaki, Boidar: Jugoslavensko drutvo izmeu
revolucije i stabilizacije, u: Praxis, Zagreb,
godina VIII, br. 3-4, 1971, str. 413-424.
Jun-lipanj 1968. Dokumenti, Praxis, Zagreb
1971.
Kangraga, Milan: Fenomenologija ideolokopolitikog nastupanja jugoslavenske srednje
klase, u: Praxis, Zagreb, godina VIII, br. 3-4,
1971, str. 425-446.

Marx, Karl: Kritika Gotskog programa, u:

Marx, Karl - Engels, Friedrich: Glavni radovi
Marxa i Engelsa, Zagreb 1978.
Marx, Karl: Kritika Hegelove dijalektike i filozofije uope, u: Marx, Karl - Engels, Friedrich:
Glavni radovi Marxa i Engelsa, Zagreb 1978.
Marx, Karl: Predgovor Prilogu kritici politike
ekonomije, u: Marx, Karl - Engels, Friedrich:
Glavni radovi Marxa i Engelsa, Zagreb 1978.
Marx, Karl: Prilog kritici politike ekonomije,
Beograd 1976.
Marx, Karl - Engels, Friedrich: Manifest komunistike partije, u: Marx, Karl - Engels, Friedrich: Glavni radovi Marxa i Engelsa, Zagreb
1978.

221

PRAXISOVA KRITIKA NACIONALNOG PITANJA: GODINA 1971.

Markovi, Mihailo i Petrovi, Gajo (ur): Praxis.

Yugoslav Essays in the Philosophy and Methodology of the Social Sciences, Boston Studies
in the Philosophy of Science, vol. XXXVI, Dordrecht-Boston-London 1979.

Supek, Rudi: Proturjeja i nedoreenosti jugoslavenskog socijalizma, u: Praxis, Zagreb,

godina VIII, br. 3-4, 1971, str. 347-371.
Tito, Josip Broz: Relazione al IX Congresso della Lega dei comunisti jugoslavi [Govor na IX
Kongresu SKJ], u: Tito, Jospi Broz: Socialismo
in jugoslavia, Roma 1969.

McBride, William L.: From Yugoslav Praxis

to Global Pathos. Anti-Hegemonic Post-postMarxist Essays, Maryland-Oxford 2001.

Trenutak jugoslavenskog socijalizma, u:

Praxis, godina VIII, br. 3-4, 1971.

Metrovi, Matko: Od pojedinanog opem,

Zagreb 2005.

Tronti, Mario: Operai e capitale, Torino 1971.

Petrovi, Gajo: emu Praxis, HFD, Zagreb

1971.

Veljak, Lino (ur): Gajo Petrovi ovjek i Filozof. Zbornik radova s konferencije povodom
80. obljetnice roenja, Zagreb 2008.

Petrovi, Gajo: O bespotednoj kritici svega

postojeeg, u: Praxis, Zagreb, godina II, br.
4-5, 1965, str. 752-754. te u: Petrovi, Gajo:
emu Praxis, Zagreb 1971, str. 159-164.

Za principijelnu diskusiju u povodu Vjesnikove

recenzije Praxisa, u: Praxis, Zagreb, godina II,
br. 4-5, 1965, str. 744-751.

Popov, Neboja: Forma i karakter drutvenih

sukoba, u: Praxis, Zagreb, godina VIII, br.
3-4, 1971, str. 329-346.
Popov, Neboja (ur): Sloboda i nasilje. Razgovor o asopisu Praxis i Korulanskoj ljetnoj
koli, Res publica, Beograd 2003.
Reich, Wilhelm: Masovna psihologija faizma,
Ideje, Beograd 1973.
Rjeenje Okrunog javnog tuioca Sisak, u:
Praxis, Zagreb, godina VIII, br. 5, 1971, str.
758-768.
Rjeenje Vrhovnog suda Hrvatske, u: Praxis,
Zagreb, godina VIII, br. 5, 1971, str. 787-789.
Secor, Laura: Testaments Betrayed: Yugoslavian
Intellectuals and The Road to War, u: Lingua
franca, br. 6, September 1999, (internet) dostupno na: http/www.linguafranca.coml9909/
testbet.htmI
Shere, Gerson S.: Praxis-Marxist Criticism and
Dissent in socialist Yugoslavia, BloomingtonLondon 1977.
Supek, Rudi: Nacija i nacionalna kultura, u:
Praxis, Zagreb, godina II, br. 2, 1965, str. 375388.

222

THOMAS SEIBERT

THOMAS SEIBERT

ONTOLOGIJA REVOLUCIJE.
JEDANAEST TEZA O GRUPI
PRAXIS DANAS

1.
Filozofija i politika grupe Praxis za nas su postali povijest. Politika utoliko to
je bila dio komunistikog pokreta 20. stoljea, koji je svoj slom doivio izmeu
ostalog i raspadom Socijalistike Federativne Republike Jugoslavije 1991. godine.
Filozofija utoliko to je bila dio duge krize marksizma, za koju, kao to je poznato, nije pronaeno rjeenje i stoga je takoer zavrila slomom. No, tim dvama
slomovima nisu zavrile i politike i filozofske borbe sadrane u njima. Zato se na
poetku 21. stoljea ve odavno nalazimo na poetku novog komunistikog pokreta i filozofije revolucije koju usred tog pokreta treba iznova osmisliti.1 Zato se naa
politika i naa filozofija danas svrstavaju pod naslov postmarksizam, koji se, kako
smatra Jacques Derrida, moe razumjeti samo kao radikalizacija marksizma,
koja kao takva ostaje uvijek duna onomu to radikalizira. U toj radikalizaciji,
po Derridi, upravo nije rije o tome da se zadire dalje u dubinu radikalnosti, onog
fundamentalnog ili iskonskog (uzrok, poelo, arche), da se uini jo jedan korak u
1 Prvim dokumentima toga pokreta moe se smatrati manifest Komunisti poput nas (Communists like
us) to su ga ve 1985. godine objavili Toni Negri i Flix Guattari, u kojem su objedinili pozicije talijanskog
operaizma i francuskog poststrukturalizma. Zatim slijedi 1989. godine Alain Badiou sa svojim Manifestom za filozofiju (njem. izd. 1997. godine). Jacques Derrida 1993. dokumentira u Sablastima Marxa kako
se francuska dekonstrukcija svrstala na stranu novog poetka komunizma. Michael Hardt i ponovo Toni
Negri objavili su 2000. godine Imperij (njem. izd. 2002.) koji je postao ak bestsellerom. Godine 2002.
objavljena je knjiga Slavoja ieka Revolucija pred vratima (Revolution at the Gates: iek on Lenin, the
1917 Writings), a 2007. anonimni Nevidljivi odbor djelom Predstojei ustanak daje svoj individualni
peat.

223

ONTOLOGIJA REVOLUCIJE. JEDANAEST TEZA O GRUPI PRAXIS DANAS

tom pravcu. Prije bismo pokuali krenuti onamo gdje shema onog fundamentalnog, iskonskog ili radikalnog u svom ontolokom jedinstvu, kako to marksistika
kritika jo dobro zna, zahtijeva propitivanje, gdje su potrebni procesi formalizacije
i genealoke interpretacije, koji se u onome to prevladava u diskursima koji se nazivaju marksistikima ne provode ili bar ne provode u dovoljnoj mjeri.2
Praxis e se tim pitanjima, formalizacijama i genealogijama morati izloiti i zato
to je kod propitivanja sheme onog fundamentalnog, iskonskog ili radikalnog u
njegovu ontolokom jedinstvu rije o transhistorijskom inu zasnivanja same filozofije a time nuno i o toki u kojoj filozofija misli politiku i u tome i sama postaje
politinom. Vanost grupe Praxis lei u tome, to se u pet bitnih odrednica ve
unaprijed pribliila toj dijalektikoj avanturi:
(a) Jo se u svoje vrijeme usmjerila prema novom poetku komunistikog pokreta i
revolucionarne filozofije;
(b) Pritom je slijedila dijalektiku politike i filozofije koja je novi poetak komunistikog pokreta izriito uzdigla na razinu predmeta one filozofije koja u tom novom poetku treba doivjeti vlastito ukidanje i time nastupiti Marxovo naslijee;
(c) Samu tu filozofiju shvaala je ve kao postmarksistiku, kategoriki razlikujui
Marxovo miljenje od marksizama II. i III. Internacionale, dakle od glavnih linija znanstvenog socijalizma;
(d) To je razlikovanje provodila svojim odbijanjem bezuvjetnog prihvaanja onog
paradoksa za koji su Michael Hardt i Toni Negri u jednom od prvih dokumenata dananjeg komunistikog pokreta ustvrdili da se mogao nai ve u Marxovom
miljenju, naime paradoks da se oslobaanje revolucionarne subjektivnosti povjerava procesu bez subjekta.3
(e) Propitivanju onog fundamentalnog, iskonskog i radikalnog, koje zahtijevaju
Derrida i drugi, utrla je put ve utoliko to je postala dio filozofskog pokreta koji
je Marxovo miljenje izjednaavao s ontologijom u kojoj pitanje za smislom bitka vie nije vodilo do prvog razloga i posljednjeg cilja sveg to jest, nego do egzistencijalnog iskustva izmicanja takvih razloga i ciljeva. Slijedom tog iskustva ta

2 Derrida, Jacques: Marx Gespenster. Der Staat der Schuld, die Trauerarbeit und die neue Internationale,
Frankfurt am Main 1995. [Sablasti Marxa: stanje duga, rad tugovanja i nova Internacionala, HSN, Zagreb
2002.], str. 149 i dalje.
3 Hardt, Michael - Negri, Toni: Die Arbeit des Dionysos. Materialistische Staatskritik in der Postmoderne, Berlin-Amsterdam 1997, str. 17.

224

THOMAS SEIBERT

ontologija odreuje rodno bie ljudske subjektivnosti prema takvoj dijalektici u

kojoj briga za sebe, koja konstituira subjekt, postaje odgovorom na fundamentalni nedostatak bitka i na taj se nain ve u samoj sebi pretvara u udnju za
drugim: u strast u kojoj je sloboda ljudskog bitka upuena na njenu neljudsku
omoguujuu dimenziju a time i na praksu u kojoj bi miljenje i bitak bili dodue
razliiti, ali istodobno u meusobnom jedinstvu.4
Meutim, dvojaki problem prije svega ove posljednje odrednice lei u tome to
Praxis s jedne strane nije otiao dovoljno daleko u preformuliranju Marxova miljenja, a s druge strane sama ontologija koja je pritom koritena a bila je to, kako
znamo, ona Heideggerova slijedom politikog zla svog prvog autora skrenuta je
sa svog izvornog kursa.5 Utoliko je jo preostalo, a to je teza ovih teza, odraditi posao koji je Praxis sebi bio zacrtao. Valja napomenuti da avanturu dijalektike koja
se razvija u nastavku teksta isprva treba shvatiti doslovce: kao otvoreni slijed govora i protugovora u fenomenologiji novog komunistikog poetka.
2.
Dijalektika politike i filozofije koju je otvorila grupa Praxis u svom se podrijetlu
mora shvatiti kao posljedica posebnog politikog iskustva: sudjelovanja nemalog
broja osnivaa grupe Praxis u partizanskoj borbi jugoslavenske narodnooslobodilake vojske s jedne strane i kasnije korupcije revolucionarnog subjektiviteta
mnogih boraca te vojske i njihove partije u izgradnji birokratske dravne i partijske vlasti s druge strane.6 Polazei od tog iskustva, Praxis je analizirao unutarnji
kontekst i povezanost marksistike teze o zakonito determiniranom povijesnom
4 Prvi citat u toj reenici potjee od Wernera (1980, str. 211 i dalje), a drugi od Karla Marxa (1968, str.
539)
5 Pojam zla ovdje se shvaa u Badiouovom smislu i podrazumijeva okolnost da se Heidegger politiki
vezao uz dogaaj istine nacionalsocijalistiku revoluciju, za koju je mogao odnosno morao znati da je
bila samo privid takvog dogaaja. Takvo zapadanje u privid kod Badioua zajedno s izdajom i arogancijom
(hybris) tvori trijadu zla, koja sa svoje strane ostaje ovisna o njoj pretpostavljenom dobru - trajnoj vjernosti
dogaajima istine. Usp. Badiou, Pierre: Versuch ber das Bewusstsein des Bsen, Wien 2003, str. 95 i dalje. Za skretanje heideggerovske ontologije s njezina izvornog kursa zasluni su napori autora da svoju ontologiju naknadno oisti od tragova tog politikog zla. U tu svrhu se destrukcija povijesti metafizike, koja je
u Bitku i vremenu kao i u knjigama i predavanjima iz 1920-ih i ranih 1930-ih godina uvijek bila usmjerena
na svoju pozitivnu namjeru, morala reducirati na svoj negacijski moment. rtvama te destrukcije su prije
svega postali njemaki idealizam kao i Nietzscheovo i Marxovo miljenje, koji su prema Heideggerovom izvornom nacrtu trebali biti upisani u metafiziku tubitka.
6 Ovdje treba navesti barem Veljka Koraa, Andriju Kreia, Mihaila Markovia, Rudija Supeka, Ljubomira Tadia i Predraga Vranickog; usp. Petrovi, Gajo (ur.): Revolutionre PRAXIS. Jugoslawischer Marxismus der Gegenwart, Freiburg i. Breisgau 1969, str. 275 i dalje. Zahvaljujem Manfredu Lauermannu za na
razgovor o tom i nekim drugim pitanjima.

225

ONTOLOGIJA REVOLUCIJE. JEDANAEST TEZA O GRUPI PRAXIS DANAS

procesu s etiko-politikim voluntarizmom birokratske vlasti. U samo sredite

te povezanosti Praxis je primarno stavio znanstveni socijalizam, ak i ispred
vlastitog subjektivnog faktora, zbog kojeg su mnogi marksist(i)kinje odnosno
komunist(i)kinje 20. stoljea podlegli krivom razumijevanju pojma i sadraja subjektivizma, to je imalo teke posljedice. Logini razlog za to Praxis je spoznao u okolnosti da je odreenje subjektivnosti uglavnom bilo posljedica ideolokog protivljenja onim prethodno znanstveno uspostavljenim objektivnim
deterministikim odnosima. To se krivo razumijevanje, koje se nikako ne smije
pripisati samo marksistima odnosno marksistkinjama, moe u obliku parafraze
poznate formule Michela Foucaulta oznaiti kao deterministiko-voluntaristika dubleta7. Pritom se pod pojmom voluntarizma ne misli toliko na odreenje
subjekta njegovim potrebama, pravima i eljama a time i njegovom voljom, koliko
na odvajanje te volje od razuma koji se istodobno reducira na znanstveno pozitiviranje deterministikih odnosa.
3.
Da je Praxis deterministiko-voluntaristiku dubletu razumio kao nunu posljedicu krivog poznanstvljenja filozofije i politike, moe se razabrati iz polemike u kojoj Gajo Petrovi ak optuuje kritiku teoriju da je zajedniki cilj ukidanja filozofije zamijenila pozitivistikim rastvaranjem filozofije u znanosti.8 Kad
Petrovi nasuprot tome zbiljsko ukidanje filozofije pridrava istinskom (bitnom)
miljenju, koje je u stanju misliti revoluciju (ne revoluciju u smislu drutvene
promjene nego revoluciju u smislu istinskog bitka), on spoznaje dubletu u samom
bitku i kreira njeno filozofsko i politiko ukidanje kao politiko-ontoloki proces u
kojem se politika promjena drutvenih odnosa poklapa s ontolokom (samo)promjenom njezina subjektiviranja.
4.
Petrovi se u toj polemici naravno poziva na Teze o Feuerbachu, u kojima Marx
dosadanjem materijalizmu atestira fundamentalni zaborav: Materijalistiki
nauk o promjeni okolnosti i odgoja zaboravlja da su ljudi promijenili okolnosti i da
se i samog odgajatelja mora odgojiti. Stoga on drutvo mora ispitivati u dva dijela
7 Foucault, Michel: Die Ordnung der Dinge. Eine Archologie der Humanwissenschaften, Frankfurt am
Main 1971, str. 384.
8 Petrovi, Gajo: Die Bedeutung der Frankfurter Schule heute, u: Honneth, Ahel - Wellmer, Albrecht
(ur.): Die Frankfurter Schule und die Folgen, Berlin-New York 1986, str. 3.

226

THOMAS SEIBERT

od kojih je jedan izdignut iznad njega. Prvi zaborav ukljuuje i onaj drugi u kojem se zaboravlja da se i samo poklapanje promjene okolnosti i ljudske djelatnosti
ili samopromjene opet moe shvatiti i racionalno razumjeti jedino kao revolucionarna praksa. Po Marxu taj zaborav ne artikulira nita manje nego glavni
nedostatak sveg dosadanjeg materijalizma, po kojem se predmet, zbilja, osjetilnost shvaa samo u obliku objekta ili zora; ali ne kao ljudska osjetilna djelatnost,
praksa, ne subjektivno. Stoga je djelatna strana apstraktno razvijena u suprotnosti
materijalizma i idealizma koji naravno ne poznaje zbiljsku osjetilnu djelatnost
kao takvu.9
I doista materijalizam, ne samo onaj koji je Marxu prethodio nego i onaj koji je
uslijedio poslije njega, u zaaranom krugu tog zaborava i propusta ispituje drutvo
u dva dijela, pritom teoretski odnos odvaja od cjeline prakse i tako se izruuje deterministiko-voluntaristikoj dubleti: operacija koja je po Praxisu svoju
najodluniju verziju pronala u Althusserovom istraivanju znanosti odvojene
od ideologije i subordinaciji kako ideologije tako i filozofije pod znanost.10 Nasuprot toj mistifikaciji znanosti i ideologije, te zaboravljenog konteksta obiju u
ljudskoj praksi, Praxis ustrajava na stratekom uvidu Teza o Feuerbachu, po
kojem sve misterije, koje teoriju potiu na misticizam, svoje racionalno rjeenje
nalaze u ljudskoj praksi i u poimanju te prakse. Odluujua toka lei pritom u
krugu prakse i poimanja te prakse, u kojem pitanje da li je ljudskom miljenju
svojstvena predmetna istina, na poetku i na kraju nije teoretsko nego praktiko
pitanje11: naime pitanje jedinstva miljenja i bitka, koje je dano samo u svakokratnom izvrenju, i upravo zato pitanje revolucije u smislu pravog bitka.
Na tako shvaeno praktiko pitanje o tako shvaenoj revoluciji u bitku Praxis
uvijek iznova odgovara Marxovim citatom, po kojem je komunizam kao dovreni naturalizam = humanizam, kao dovreni humanizam = naturalizam, on je
istinsko razrjeenje sukoba izmeu ovjeka i prirode, izmeu ovjeka i ovjeka,
... istinsko razrjeenje sukoba izmeu egzistencije i biti, izmeu opredmeivanja i

Marx, Karl: Thesen ber Feuerbach, u: Marx-Engles Werke, Band 3, Berlin 1969, str. 5-7.

10 Iako Althusserovu problematiku ne elimo reducirati samo na to, ipak emo citirati Petrovievu primjedbu, po kojoj je u njoj prvenstveno rije o spaavanju staljinizma, i to tako da mu se da ueniji i zapadniji izgled. Petrovi, Gajo: Philosophie und Revolution. Modelle fr eine Marx-Interpretation. Mit
Quellentexten, Reinbek bei Hamburg 1971, str. 26; usp. i Althusser, Louis: Fr Marx, Frankfurt am Main
2011. Kod Althussera se moe govoriti ak i o subordinaciji filozofije znanosti, i to utoliko to joj je dodue
priznao ulogu suca u klasnoj borbi u teoriji (a time i istraivanja znanosti i ideologije), ali ju je upravo
time podredio primatu znanosti.
11 Marx 1969, str. 5-7.

227

ONTOLOGIJA REVOLUCIJE. JEDANAEST TEZA O GRUPI PRAXIS DANAS

samoodjelovljivanja, izmeu slobode i nunosti, izmeu indviduuma i roda. On je

razrijeena zagonetka povijesti i zna da je on to rjeenje.12
Odatle se onda moe shvatiti i ono to je Praxis zapravo razumio pod pojmom
prakse: mo ljudskoga bitka da oslobodi samog sebe, bitak svega ostalog bia, a
time naposljetku i bitka svijeta u cijelosti od otuenja u radu i kroz rad, tako da ljudi sami sebe i svijet u cijelosti oslobode od vladajue podjele rada, od uskraujueg
prisvajanja njihovih proizvoda i regulacije toga dvoga u dravi. U suvremenim teorijama slino se razumijevanje prakse moe pronai u razlici koju John Holloway
uoava izmeu rada i injenja odnosno injenja i ve uinjenog.
5.
Ushit kojim je Praxis elio pronai ontoloko jedinstvo samog bitka u bitku ljudske prakse, a time i u bitku ovjeka, danas i za nas isprva evocira samo
onaj vremenski odmak13 koji nas od njega odvaja. Na toj se vremenskoj distanci
temelje kako Derridina suzdranost u odnosu na shemu onog fundamentalnog,
iskonskog ili radikalnog u njegovom ontolokom jedinstvu tako i Foucaultovo
rastvaranje ontolokog jedinstva kolektivnog singulara ovjek u neljudskim
transcendentalnostima ivota, rada i govora. Pritom Foucault svoj poznati tekst
Smrt ovjeka formulira u obliku pitanja: Kako ovjek moe biti taj ivot, ija
mrea, ije pulsiranje, ija skrivena snaga beskrajno nadilaze iskustvo koje je o
tome stekao? Kako moe biti onaj rad, iji su mu zahtjevi i zakoni nametnuti kao
strana prisila? Kako moe biti subjektom jezika koji se tisuama godina stvarao bez njega, iji mu sustav nije svojstven, ... kojeg svojim diskursom puta da na
trenutak zabljesne i unutar kojeg je od poetka morao smjestiti svoj govor i svoje
miljenje?14
S jedne strane je posve oito da Praxis nije adekvatno odnosno dostatno odgovorio na ta pitanja, ali i ovdje istodobno vrijedi da tek kontinuirana vremenska udaljenost u cijelosti izvlai na povrinu pravi smisao, koji se u nekoj stvari
krije: naime ne samo da se stalno iskljuuju uvijek novi izvori greaka tako da

12 Marx, Karl: konomisch-Philosophische Manuskripte aus dem Jahr 1844, u: Marx-Engles Werke, Ergnzungsband, 1. Teil, Berlin 1968, str. 536; o vanosti tog Marxovog citata za Praxis usp. egzemplarno
diskusiju kod Petrovia 1971, str. 211-224, odnosno 224-234.
13 Gadamer, Hans-Georg: Wahrheit und Methode. Grundzge einer philosophischen Hermeneutik,
Tbingen 1986, str. 303.
14 Foucault 1971, str. 390.

228

THOMAS SEIBERT

se pravi smisao isti od raznoraznih zamuenja, nego i izviru uvijek novi izvori razumijevanja koji otkrivaju nesluene konotacije.15
6.
Takva konotacija moe se nai u onom, jo ni izbliza do kraja protumaenom usuglaenju po kojem je Heideggerova ontologija ne samo za Praxis nego i za njegove
kritiare Derridu i Foucaulta, pa ak i za dananje postmarksiste Hardta-Negrisa,
Alaina Badioua i Slavoja ieka, postala metodiki vodeom referencom i u prisvajanju Marxova miljenja.16 To usuglaavanje koje proima sve njihove meusobne
razlike otvara mogunost mjerenja svakokratne meusobne vremenske udaljenosti i u odnosu na Marxa i u odnosu na Heideggera. Ovaj potonji svoj odnos prema
Marxu, kao to je poznato, definira u Pismu o humanizmu, u pohvali po kojoj je
Marx, iskusivi otuenje zaao u bitnu dimenziju povijesti, zbog ega je u svom
nazoru o povijesti bio nadmoan ostatku historije i time egzistencijalnu ontologiju obvezao na produktivan razgovor s marksizmom.17
7.
Iako sam Heidegger taj razgovor nigdje nije vodio u dovoljnoj mjeri, moemo u odnosu na Praxis i postmarksizam navesti bar tri toke promjenjive usuglaenosti i
promjenjivog sukobljavanja:

15 Gadamer 1986, str. 303.

16 Zamrena povijest heideggerskog marksizma poinje neposredno nakon objavljivanja Bitka i vremena tezom Herberta Marcusea o marksistiki usmjerenoj egzistencijalnoj ontologiji (usp. Marcuse-Schmidt
1973) i kasnije se nastavlja u marksistikom obratu francuskog egzistencijalizma (Sartre 1964), ali i kod
nekih filozofa koji su ostali bliski Heideggeru kao npr. kod Kostasa Axelosa (1966) i Corneliusa Castoriadisa (1984), kao i u samostalnom djelu Georgesa Bataillesa (1978) i u psihoanalizi Jacquesa Lacana (2008). S
kombinacijom Marxa i Heideggera ve je Marcuse (1968) povezao egzistencijalno-ontoloku lektiru Hegela,
ija se najistaknutija razrada moe nai kod Alexandrea Kojvea (1975). Posredovanjem Castoriadisa i Henrija Lefebvrea (1974/75) taj je obrat utjecao i na filozofski, politiki i kulturni projekt situacionog pokreta
odnosno Situacione internacionale (1957-1971) koja je djelujui iz pozadine mjerodavno oblikovala dogaaje
u svibnju 1968. u Francuskoj. Meutim, onda je uslijed novog i dubljeg povratka Heideggeru (i Nietzscheu)
dolo do udaljavanja Derride i Foucaulta, ali i Gillesa Deleuzea i Flixa Guattarisa od francuskog egzistencijalizma, a slino se dogodilo i u feminizmu, primjerice kod Luce Irigaray (1980). Paralelno s Praxisovim
prisvajanjem Heideggera srodne su se pozicije uoi svibnja 1968. proirile i meu drugim komunistikim
intelektualcima u istonoj Europi, u SSR-u, Poljskoj i Rumunjskoj, a upravo egzemplarno kod ekog filozofa Karela Koska (1967). Za kratak pregled usp. Filozofija Marx/Heidegger: Sloboda u Pragu, u: Der Spiegel, Hamburg, br. 11, 1967.
17 Heidegger, Martin: Brief ber den Humanismus, u: Wegmarken, Frankfurt am Main 1967, str. 340.

229

ONTOLOGIJA REVOLUCIJE. JEDANAEST TEZA O GRUPI PRAXIS DANAS

a) Praxis i postmarksizam slijedili su Heideggera isprva po tome to ontologiju

nisu shvaali kao klasini metafiziki nauk o bitku i biti, nego kao postmetafiziko
ponavljanje pitanja o smislu bitka.18 Ako se bitak u tom pitanju o bitku primarno treba dekodirati kao smisao, to slijedi iz toga to je Heidegger osnovnu rije
bitak razumio kao pojam za kvazi-transcendentalni horizont otvorenosti svijeta a
time i ukupne drutvene prakse.19 Ako tako razumljeni bitak vie ne postaje, kako
je to bilo u tradiciji, temeljem znanja koje vlada sobom i cjelinom svijeta, nego se
pretvara u ponor pitanja o bitku koje se nikad ne umiruje, onda je to zbog toga to
je u njemu miljeno apriorno ogranienje svega vidljivog i izrecivog ujedno i granica onog to se jednostavno ne moe vidjeti ni rei. Ako je taj bitak vie od formalnog X neke nespoznatljive stvari po sebi, to je zbog toga to bitku svojstvena
nevidljivost i neizrecivost svjedoi o samoj protivtini prisua koja kao ontoloki
(kvazi-transcendentalni) antagonizam prethodi svim ontikim (empirijskim) antagonizmima i u tome tvori neljudski uvjet svih meuljudskih antagonizama.20
I zbog toga, ali i upravo zato, ontologija kod Heideggera i grupe Praxis postaje
univerzalnom hermeneutikom koja se od samog poetka plasirala onkraj opozicije
znanosti i ideologije: korak koji se u postmarksizmu naelno ponavlja, premda se
modificira na dubinski razliit nain. Ta je hermeneutika univerzalna utoliko to
se ne bavi samo tumaenjem tekstova nego i tumaenjem onog to su Heidegger i
Marx svaki na svoj nain podrazumijevali pod faktikim ivotom. Njihova ontoloka samovolja lei u ukidanju deterministiko-voluntaristike dublete objekta
i subjekta u konstelacijama prakse i svijeta, u kojima je praksa isprva i uglavnom
pred-subjektivni bitak-u-svijetu: naime odnoenje koje tumai svijet i sebe samog,
ali upravo kao takvo je ne-objektivirajue odnoenje, koje u svojem izvrenju to
prethodi razdvajanju teorije i prakse istodobno razotkriva i izobliuje svoj vlastiti
bitak. Metodika samovolja hermeneutike sastoji se zatim u tome to izriito teorijsko tumaenje ontologije radikalizira do destruirajue sinteze svakodnevne
djelatnosti tumaenja prakse kao i njezinih dosadanjih povijesnih oblika i time se
pretvara u poprite sukoba prisustvovanja kao i svih ostalih antagonizama koje
uvijek ona odreuje. Stoga, po svom imanentnom cilju, tako shvaena hermeneutika je kritiko sebe-odnoenje prema svakodnevnom sebe-odnoenju prema sebi
kojemu je cilj ukidanje vlastitog otuenja: dakle revolucija u smislu istinskog bitka u izvrenju praktike kritike sve dosadanje prakse.
18 Heidegger, Martin: Sein und Zeit, Tbingen 1984, str. 3.
19 Kvazi-transcendentalno, jer se heideggerovsko miljenje izvorno koristilo u dekonstrukciji razlike izmeu transcendentalnog i empirijskog, koja se meutim ne smije krivo shvatiti kao puka
detranscendentalizacija.
20 Heidegger, Martin: Der Ursprung des Kunstwerks, u: Holzwege, Frankfurt am Main 2003, str. 40.

230

THOMAS SEIBERT

b) Dok Praxis zajedno s Marxom tek spoznaje razlog deterministiko-voluntaristike dublete znanstvenog socijalizma kao i povijesti europske znanosti u zaboravu empatijski shvaene ljudske prakse, dotle se taj zaborav kod Heideggera
proiruje do zaborava bitka, koji sa svoje strane uope tek prisiljava na ponavljanje pitanja o smislu bitka.
O tom zaboravu bitka Heidegger kae da s jedne strane see do samog prapoetka povijesti europske znanosti, a s druge strane, posredstvom poznanstvljenja i
tehniziranja svih drutvenih odnosa, upravlja svakodnevnim ivotom kao i ustav
razvijenih modernih drava na kvazi-transcendentalan nain. Po samoj stvari se
pod tim zaboravom bitka podrazumijeva svom drutvenom praksom vladajue
postvarenje (objektiviranje, pozitiviranje) bitka u najviem i ujedno najopenitijem biu (ideji, bogu, subjektu, razumu, duhu, volji i, last but not least, ovjeku),
u kojem se treba iskljuiti neljudsko omoguavanje ljudskih mogunosti i na taj
nain uiniti podlonim volji za znanjem (Foucault). Ta onto-teo-logija postaje politinom, ako ono najvie i najopenitije bie fungira kao historijska referenca
u odnosu na koju drava prebrojava mnogostrukosti bia, a aktualno tj. u procesu svoje kapitalistike globalizacije, pokuava taj bitak sabrati u zatvorenu cijelinu
svjetskog poretka, koju Heidegger zove postav (Gestell), Foucault bio-mo, a
Hardt-Negri imperij.
c) Praxis i Heidegger razilaze se meutim u konkretnom pojmu otuenja koje
politiki i ontoloki treba ukinuti. Dok se Praxis usmjerava na konano ukidanje
otuenja putem komunistikog pokreta, Heideggeru je stalo do uvijek iznova ponavljanog i na taj nain nikad zavrenog ukidanja otuenja utemeljenog u sukobu
prisua, koje zbog toga nije samo referentna toka negatorske nego i afirmativne
geste, naime geste u kojoj se briga za sebe i udnja za drugim mogu i trebaju pretvoriti u slobodan odnos prema trajnoj tuini u vlastitom kao i bitku uope.
Dok Derrida, Foucault, Badiou i iek u odnosu na to pitanje uglavnom slijede Heideggera, Hardt-Negri i Holloway vie se nadovezuju na Praxis, ali to ne znai da
prvospomenutima nije stalo do ukidanja vladajue podjele rada i uskraujueg prisvajanja njihovih proizvoda te regulacije toga dvoga u dravi. Oni samo ozbiljnije
shvaaju da je komunizam za Marxa bio dodue razrijeena zagonetka u historijskom sukobu izmeu egzistencije i biti, izmeu opredmeenja i samoodjelovljenja,
izmeu slobode i nunosti, izmeu pojedinca i roda, a kao takav predstavljao je
tek kraj pretpovijesti i trebalo je na taj nain otvoriti mogunosti postajanja ije
se problematike sada jo ne mogu sagledati.21
21 Usp. Marx, Karl: Zur Kritik der politischen konomie. Vorwort, u: Marx-Engels Werke, Band 13, Berlin 1961, str. 8 i dalje kao ovdje u 4. tezi.

231

ONTOLOGIJA REVOLUCIJE. JEDANAEST TEZA O GRUPI PRAXIS DANAS

8.
Meutim, slian odnos suprotnosti i usuglaenosti proizlazi onda i iz pitanja postavljenog ovdje s Derridom o shemi onog fundamentalnog, iskonskog ili radikalnog u njegovom ontolokom jedinstvu. U poetku je Heidegger svoje pitanje o
bitku postavio pod krivo shvaenim naslovom fundamentalna ontologija da bi u
razvoju ontoloke diferencije bitka i bia tu shemu podvrgnuo sve dubljem ispitivanju. Pritom je doao do pojma povijesnosti, mjerodavnog i za kasniji postmarksizam, ije mogue ontoloko jedinstvo ovisi o nastanku nekog dogaaja, a u trenutnosti takvog dogaaja ponovo se uskrauje. Ako je pojam dogaaja Praxisu ostao
stranim, onda to u odluujuoj mjeri ovisi o pojmu humanizma koji ostali autori
tako ne shvaaju, jer ga barem po tendenciji tumae kao onto-teo-loki pojam.
Barem o pokuajima samokritikog nadoknaivanja te diferencije govori primjerice
to da je npr. Mihailo Markovi najveu opasnost za Praxis detektirao u apstraktnom humanizmu i opasnosti kritike, koja nema smisla za povijest i sve temeljne pojmove (ovjek, ljudska priroda, praksa, sloboda, otuenje itd.) tretira kao
apriorna, apstraktna opa mjesta time to ih neposredno konfrontira s postojeim
umjesto da ih posebnim odreenjima prenese na konkretnu historijsku situaciju.22
To dodue ne znai da u Althusserovoj opoziciji humanizma i antihumanizma
treba stati na stranu drugog pola: naime, kao i posvuda, i ovdje se radi o treoj mogunosti. Analogno pojmu postmarksizma Hardt-Negri stvorili su pojam posthumanizma pozivajui se pritom na iroko relativiranje govora o smrti ovjeka, koje
je Foucault proveo u subjektivistiko-hermeneutikom obratu svoje kasne ontologije.23 Na toj bi liniji trebalo dublje istraiti neprozirne veze izmeu humanizma
Praxisove filozofije i Deleuze-Guattarijeva antihumanizma obojica, naime, u
svom odlunom odobravanju Marxova spekulativna iskoraka u istinsko razrjeenje sukoba ovjeka s prirodom i s ovjekom, unato svemu nalaze zajedniko politiko-ontoloko pribjeite u ijem se irem okruju zatim nalazi i Bataillev pojam
suvereniteta svrgnutog s vlasti.24

22 Markovi, Mihailo: Dialektik der PRAXIS, Frankfurt am Main 1968, str. 12, usp. Isto, str. 160, gdje on
Praxis samokritino optuuje da je ostao kod kategorija mladog Marxa. Da je pojam dogaaja Praxisu
ostao stran ne vrijedi dodue za knjigu koja se mora itati kao njihova kolektivna ostavtina: Praksa-vrijeme-svijet (Praxis Zeit Welt) Milana Kangrge (prvo izdanje 1984.). Iako je Kangrga tu knjigu napisao tijekom
dueg boravka u Njemakoj i na njemakom jeziku, ovdje je objavljena tek 2004.
23 Hardt, Michael - Negri, Toni: Empire. Die neue Weltordnung, Frankfurt am Main 2002, str. 104 i dalje;
Foucault, Michel: Was ist Aufklrung?, u: Schriften, Band 4, Frankfurt am Main 2005, str. 700 i dalje
24 Usp. Deleuze, Gilles - Guattari, Flix: Anti-dipus. Kapitalismus und Schizophrenie 1, Frankfurt am
Main 1974.; Bataille, Georges: Die psychologische Struktur des Faschismus. Die Souvernitt, Mnchen
1978.

232

THOMAS SEIBERT

9.
S tako shvaenim posthumanizmom i posebno s Badiouom bi se Praxis naposljetku usuglasio da hermeneutiku smjetenu onkraj znanosti i ideologije zaotri
do formalizma egzistencije. Prema Badiouu u tom (istodobno metaetikom i metapolitikom) formalizmu kao nauku o nainu egzistiranja jezgrovito se saima da
je filozofija naumila pokazati kako postoje koherentni i opravdani oblici egzistencije, ali i oni koji to nisu. Pitanje univerzalnog nema drugog smisla no singularnim
diskurzivnim sredstvima pokuati definirati formalizam egzistencije koji je takav
da se polazei od njega moe razlikovati to je uistinu subjektivan i ispunjen ivot,
ukoliko on to moe biti, a to je ivot koji ustraje u animalnosti.25
Dodue, protiv Badiouova nedijalektikog suprotstavljanja animalnosti i subjektivnosti razlikovanje subjektivnog i animalnog ivota trebalo bi se provesti u samoj
subjektivnosti, koja bi se tada u sebi samoj shvatila kao cijepanje animalnog i u sebi
rascijepljenog ivota: komplikacija u pojmu i samoj stvari rascjepa u sebi s kojom
se njeni polovi animalnost i subjektivnost upuuju svaki na svoje vlastito pitanje o
bitku. Nije sluajno da se njihova trenutno najzrelija obrada moe nai kod ieka
koji je svoj vlastiti teorijski projekt kao to je poznato poeo kao uenik Praxisove filozofije. Pri tom je iek iskoraio iz onog, za Praxis jo karakteristinog
antropolokog ograivanja pojma subjektivnog bitka time to je ljudsko rodno
bie i njegovu brigu o sebi sasvim izriito povratno doveo u odnos spram udnje za drugim i u tome spram njegove neljudske omoguenosti kao na ono realno u njemu: dakle spram temelja samog svog bitka, koji se moe iskusiti i izdrati
jedino na nedokuiv nain njegova uzmicanja. U tome je istodobno spasio smisao
za negativitet egzistiranja, koji su Foucault, Deleuze-Guattari, Hardt-Negri i Badiou svaki na svoj nain promaili. U tome je dobrim dijelom uspio i zato to je kao
uenik Praxisa znao doslovce prihvatiti uputu koju je Marx u svojoj prvoj tezi o
Feuerbachu ostavio u nasljee svim materijalistisma odnosno materijalistkinjama
nakon njega: da dostatan pojam prakse paradoksalno ukljuuje povratak idealistikoj spekulaciji - iako ona zbiljsku, osjetilnu djelatnost kao takvu naravno ne
poznaje i stoga se ona mora itati protiv njene vlastite struje.26

25 Badiou, Alain: Das Konzept des Modells. Einfhrung in eine materialistische Epistemologie der Mathematik, Wien 2009, str. 18.
26 Usp. ovdje tezu 4. i iek, Slavoj: Die Nacht der Welt. Psychoanalyse und Deutscher Idealismus, Frankfurt am Main 1998; iek, Slavoj: Die Tcke des Subjekts, Frankfurt am Main 2001, str. 20 i dalje i passim.
O aktualnoj debati o subjektivnom faktoru usp. moj lanak: Potenzialitten. Poststrukturalismus, Philosophie, Politik, u: Lorey, Isobell - Nigro, Roberto Raunig, Gerald (Hrsg.): Inventionen, Zrich 2011, str.
110-128.

233

ONTOLOGIJA REVOLUCIJE. JEDANAEST TEZA O GRUPI PRAXIS DANAS

10.
S obzirom na Praxis zakljuno valja navesti dvije toke u kojima je jo danas etiki i politiki neposredno aktualan. Prva toka ima naravno veze s jugoslavenskim
radnikim samoupravljanjem i odatle vodi do okolnosti koja se ne smije podcijeniti, naime da se dananji komunistiki pokret i to posebno nakon Arapskog
proljea 2011. godine i pobunama na mnogim mjestima u svijetu, inspiriranim
dogaajima u Tunisu i Kairu primarno formirao kao pokret za demokratizaciju.
U tom je kontekstu strateki relevantna kako ona u jugoslavenskom modelu dominantna potraga za treom mogunou onkraj opozicije trinog i planskog gospodarsva tako i ono za Praxis dominantno shvaanje odumiranja drave kao
dugoronog i u sebi nuno konfliktnog procesa. Pritom Praxisova diskusija o
pojmu neposredne demokracije kao, s jedne strane, ideolokog mita koji treba
teorijski razrijeiti i, s druge strane, kao tendencije historijskog napretka koji treba praktiki realizirati27, anticipira dijalektiku konstituirajue i konstituirane moi
u kojoj se temelji aktualna problematika teorije drave u postmarksistikoj filozofiji.28 S ontolokim problematiziranjem sukoba prisua to se moe iznutra povezati
utoliko to antagonizam konstituirajue i konstituirane moi treba misliti i rijeiti
upravo prema njegovom modelu, a ne prema deterministiko-voluntaristikoj dubleti u kojoj su II. i III. Internacionala postvarile otkria Marxova miljenja.
11.
Uz pitanje demokracije usko je vezana i druga toka koja se namee kod pitanja o
etosu i u njemu o subjektivnosti komunistikih militanata. Bilo je to izvorno pitanje Praxis-grupe, a aktualno ga postavljaju prije svega Hardt-Negri, Holloway,
Badiou i iek.29 Posthumanistiki ponovljeno to pitanje isprva vodi do razlike izmeu Marxovog i Heideggerovog pojma otuenja na koje je Praxis u svoje doba
27 Markovi 1968, str. 146 i dalje i passim.
28 Hardt, Michael - Negri, Toni: Commonwealth. Das Ende des Eigentums, Frankfurt am Main 2010, str.
125 i dalje i passim, kao i sustavno Rancire, Jacques: Das Unvernehmen. Politik und Philosophie, Frankfurt am Main 2002. Na iekovo pitanje postavljeno na navedenom mjestu da li je Praxis s kritiki-solidarnom obvezanou na jugoslavenski model poinio u loem smislu te rijei filozofsku greku, moglo
bi se tek onda odgovoriti, kad bi bilo definitivno sigurno da je poetna spremnost dijelova SKJ da politiki
uvai odnosno prizna studentske prosvjede u biti imala samo jedan cilj, a to je sabotirati njihov pokret. S
ozbirom da je utvreno kako je partiju pet dana nakon poetka studentskih nemira nitko manji od samog
marala Tita ponovo vratio na pravu liniju, rije je dakle o moguem potencijalu upravo tih pet dana: po
sebi doprinosu praktikim implikacijama pojma kao i same stvari dogaaja. Usp. Kanzleiter 2011, osobito
189-300.
29 Za Praxis egzemplarno usp. Grli, Danko: Aktion und Kreation, u: Petrovi, Gajo (ur.): Revolutionre
PRAXIS, 1969, str. 174-191.

234

THOMAS SEIBERT

jednoznano odgovarao u Marxovom smislu, ali bi se danas trebalo u cijelosti

obraditi. S vremenskim razmakom od zavretka njihove avanture kao i od kasnije povijesti tijekom procesa raspada Jugoslavije u tom se kontekstu treba ponovo
razmotriti jedna Markovieva kritika zadrka. On naime u modernoj znanstvenoj i tehnikoj revoluciji, otkrivanju mrane, iracionalne strane ljudske prirode u
psihoanalizi, u antropolokim istraivanjima primitivnih kultura, u nadrealizmu i
drugim pravcima moderne umjetnosti i modernog filozofskog iracionalizma (filozofije ivota i filozofije egzistencije) i napokon u brutalnim iskustvima rata i kontrarevolucija naeg stoljea nalazi isto toliko motiva za novu kritiku koncepciju
dijalektike racionalnosti kojima se Praxis nije pokazao doraslim.30 Da se na
kraju vratimo na tu toku: nakon 20. stoljea turning point takve dijalektike nalazi
se tamo gdje se Marx uslijed glavnog nedostatka svega dosadanjeg materijalizma morao ispomoi idealistikim odreenjima djelatne strane: naime u pitanju
kako se individuum a posebno komunistiki militanti moe pretvoriti u zaista
individualno ope bie koje e svoje svestrano bie stei na svestran nain tj.
praksom u kojoj bi miljenje i bitak bili dodue razliiti, premda istodobno u meusobnom jedinstvu.31 Obzor za to prua sukob prisua koji ljudski bitak cijepa
u njemu samom i tako se odnosi spram njegovog neljudskog omoguavanja i vice
versa. Meutim, ta istovremeno egzistencijalna i ko-egzistencijalna, istovremeno
etika i politika dijalektika ne vodi sluajno do neizbjenog propitivanja sheme
onog fundamentalnog, iskonskog ili radikalnog u njenom ontolokom jedinstvu
s kojom smo ovdje zapoeli. Zadaa je to koja se ve zato ne moe zavriti nekim
jednostavnim odgovorom jer se sama shema pritom aktivira na uvijek izmijenjen
nain.
Prevela sa njemakog
Sonja Djerasimovi

30 Meu ponore povijesti spada i to da Markovi oito nije samo u postPRAXISovskoj povijesti odigrao
jednostavno odvratnu ulogu: prilika da se jo jedanput naglasi kako se nunost i nezamjenjivost filozofije za
komunistiki pokret ne smije poistovjeivati s nezamjenjivou odreenih filozofa ili filozofkinja u tom pokretu, a filozofski spas njihovog subjektivnog faktora ne smije se zamijeniti s konkretnim subjektivitetom
filozofa i filozofkinja.
31 Marx 1968, str. 539.

235

ONTOLOGIJA REVOLUCIJE. JEDANAEST TEZA O GRUPI PRAXIS DANAS

LITERATURA:
Althusser, Louis: Fr Marx, Frankfurt am Main
2011. [Za Marksa, Nolit, Beograd 1971.]
Axelos, Kostas: Einfhrung in ein knftiges
Denken. Marx und Heidegger, Tbingen 1966.
[Uvod u budue miljenje. Na putu k planetarnom miljenju: o Marxu i Heideggeru, Stvarnost, Zagreb 1972.]
Badiou, Alain: Manifest fr die Philosophie,
Wien 1997. [Manifest za filozofiju, Jesenski i
Turk, Zagreb 2001.]
Badiou, Alain: Versuch ber das Bewusstsein
des Bsen, Wien 2003. [Etika: razprava o zavesti o Zlu, u: Problemi, Ljubljana, br. 1, 1996.]
Badiou, Alain 2009: Das Konzept des Modells.
Einfhrung in eine materialistische Epistemologie der Mathematik, Wien 2009. [Izvorno:
Le Concept de modle. Introduction une
pistmologie matrialiste des mathmatiques,
Paris 22007, 11969.]
Bataille, Georges: Die psychologische Struktur
des Faschismus. Die Souvernitt, Mnchen
1978. [Izvorno: La structure psychologique du
Fascisme, u: La Critique sociale, br. 10, 1933,
str. 159-165.]
Castoriadis, Cornelius: Gesellschaft als imaginre Struktur. Entwurf einer politischen
Philosophie, Frankfurt am Main 1984. [Izvorno: Linstitution imaginaire de la socit, Paris
1975.]
Deleuze, Gilles - Guattari, Flix: Anti-dipus.
Kapitalismus und Schizophrenie 1, Frankfurt
am Main 1974. [Anti-Edip. Kapitalizam i shizofrenija 1, Izdavaka knjiarnica Zorana Stojanovia, Sremski Karlovci 1990.]
Derrida, Jacques: Marx Gespenster. Der Staat
der Schuld, die Trauerarbeit und die neue
Internationale, Frankfurt am Main 1995. [Sablasti Marxa: stanje duga, rad tugovanja i nova
Internacionala, HSN, Zagreb 2002.]

Foucault, Michel: Die Ordnung der Dinge.

Eine Archologie der Humanwissenschaften,
Frankfurt am Main 1971. [Rijei i stvari. Arheologija humanistikih znanosti, Golden marketing, Zagreb 2002.]
Foucault, Michel: Was ist Aufklrung?, u:
Schriften, Band 4, Frankfurt am Main 2005, str.
687-707. [Izvorno: Quest-ce que les Lumires,
u: Dits et crits, II, Paris 2001, str. 1381-1397.]
Gadamer, Hans-Georg: Wahrheit und Methode. Grundzge einer philosophischen Hermeneutik, Tbingen 1986. [Istina i metoda,
Veselin Maslea, Sarajevo 1978.]
Grli, Danko: Aktion und Kreation, u: Petrovi, Gajo (ur.): Revolutionre PRAXIS, 1969,
str. 174-191.
Guattari, Flix - Negri, Toni: Communists like
us, New York 1985.
Hardt, Michael - Negri, Toni: Die Arbeit des
Dionysos. Materialistische Staatskritik in der
Postmoderne, Berlin-Amsterdam 1997. [Izvorno: Labor of Dionysus: a Critique of the StateForm, Minneapolis 1994.]
Hardt, Michael - Negri, Toni: Empire. Die neue
Weltordnung, Frankfurt am Main 2002. [Imperij, Multimedijalni institut, Zagreb 2003.]
Hardt, Michael - Negri, Toni: Commonwealth.
Das Ende des Eigentums, Frankfurt am Main
2010. [Izvorno: Commonwealth, Cambridge,
Mass., 2009.]
Heidegger, Martin: Brief ber den Humanismus, u: Wegmarken, Frankfurt am Main 1967,
str. 145-194. [Pismo o humanizmu, u: Kraj
filozofije i zadaa miljenja, Naprijed, Zagreb
1996.]
Heidegger, Martin: Sein und Zeit, Tbingen
1984. [Bitak i vrijeme, Naprijed, Zagreb 1985.]

236

THOMAS SEIBERT

Heidegger, Martin: Der Ursprung des Kunstwerks, u: Holzwege, Frankfurt am Main 2003,
str. 1-74. [Izvor umjetnikog djela, AGM, Zagreb 2010.]
Holloway, John: Die Welt verndern, ohne die
Macht zu bernehmen, Mnster 2002. [Izvorno: Change the World Without Taking Power:
The Meaning of Revolution Today, London
2002.]

Markovi, Mihailo: Dialektik der PRAXIS,

Frankfurt am Main 1968.
Marx, Karl: Zur Kritik der politischen konomie. Vorwort, u: Marx-Engels Werke, Band
13, Berlin 1961, str. 1-25. [Kritika politike
ekonomije: predgovor i uvod, Kultura, Beograd
1949.]

Irigaray, Luce: Speculum. Spiegel des anderen

Geschlechts, Frankfurt am Main 1980. [Ogledalo druge ene, u: Marksizam u svetu, Beograd, godina VIII, br. 8-9, 1981, str. 443-485.]

Marx, Karl: konomisch-Philosophische Manuskripte aus dem Jahr 1844, u: Marx-Engels

Werke, Ergnzungsband, 1. Teil, Berlin 1968,
str. 465-588. [Ekonomsko-filozofski rukopisi
iz 1844. godine, u: Marx-Engels: Rani radovi,
Naprijed, Zagreb 71989, str. 187-335.]

Kangrga, Milan: PRAXIS Zeit Welt, Wrzburg

2004. [Izvorno: Praksa vrijeme svijet, Nolit,
Beograd 1984.]

Marx, Karl: Thesen ber Feuerbach, u: MarxEngles Werke, Band 3, Berlin 1969, str. 5-7.
[Teze o Feuerbachu, u: Marx-Engels: Rani radovi, Naprijed, Zagreb 71989, str. 337-351.]

Kanzleiter, Boris: Die Rote Universitt. Studentenbewegung und Linksopposition in Belgrad 1964-1975, Hamburg 2011.
Kojve, Alexandre: Hegel. Kommentar zur
Phnomenologie des Geistes, Frankfurt am
Main 1975. [Kako itati Hegela, Veselin Maslea, Sarajevo 1990.]

Marx, Werner: Heidegger und die Tradition.

Eine problemgeschichtliche Einfhrung in
die Grundbestimmungen des Seins, Hamburg
1980.

Kosk, Karel: Die Dialektik des Konkreten.

Eine Studie zur Problematik des Menschen
und der Welt, Frankfurt am Main 1967. [Dijalektika konkretnog, Prosveta, Beograd 1967.]

Petrovi, Gajo (ur.): Revolutionre PRAXIS.

Jugoslawischer Marxismus der Gegenwart,
Freiburg i. Breisgau 1969.

Lacan, Jacques: Meine Lehre, Wien 2008.

[Izvorno: Mon enseignement, Paris 2005.]
Lefebvre, Henri: Kritik des Alltagslebens, Bd.
1, Bd. 2-3: Grundrisse einer Soziologie der
Alltglichkeit, Mnchen 1974/75. [Kritika svakidanjeg ivota, I: Uvod, II: Osnove jedne sociologije svakidanjice, III: Od modernosti do
modernizma, (Za metafilozofiju svakidanjice),
Naprijed, Zagreb 1988.]
Marcuse, Herbert: Hegels Ontologie und die
Theorie der Geschichtlichkeit, Frankfurt am
Main 1968. [Hegelova ontologija i teorija povijesnosti, Veselin Maslea, Sarajevo 1981.]

Marcuse, Herbert - Schmidt, Alfred: Existenzialistische Marx-Interpretation, Frankfurt am

Main 1973.

Petrovi, Gajo: Philosophie und Revolution.

Modelle fr eine Marx-Interpretation. Mit
Quellentexten, Reinbek bei Hamburg 1971.
[Filozofija i revolucija: modeli za jednu interpretaciju Marxa. S izvornim tekstovima, Naprijed, Zagreb 1973.]
Petrovi, Gajo: Die Bedeutung der Frankfurter
Schule heute [1984], u: Honneth, Ahel - Wellmer, Albrecht (ur.): Die Frankfurter Schule
und die Folgen, Berlin - New York 1986, str.
13-24. Citirano prema: (internet) http://www.
PRAXISphilosophie.de/petrovor.pdf

237

ONTOLOGIJA REVOLUCIJE. JEDANAEST TEZA O GRUPI PRAXIS DANAS

Rancire, Jacques: Das Unvernehmen. Politik

und Philosophie, Frankfurt am Main 2002.
[Izvorno: La Msentente: politique et philosophie, Paris 1995.]
Sartre, Jean-Paul: Existenzialismus und Marxismus. Versuch einer Methodik, Reinbek bei
Hamburg 1964. [Egzistencijalizam i marksizam, Nolit, Beograd 1970.]
Seibert, Thomas: Krise und Ereignis. Siebenundzwanzig Thesen zum Kommunismus,
Hamburg 2009.
Seibert, Thomas: Potenzialitten. Poststrukturalismus, Philosophie, Politik, u: Lorey, Isobell
- Nigro, Roberto - Raunig, Gerald (ur.): Inventionen, Zrich 2011, str. 110-128.
Unsichtbares Komitee: Der kommende Aufstand, Hamburg 2007. [Izvorno: Comit invisible: LInsurrection qui vient, Paris 2007.]
iek, Slavoj: Die Tcke des Subjekts, Frankfurt am Main 2001. [Izvorno: The Ticklish
Subject: The Absent Centre of Political Ontology, London 1999.]
iek, Slavoj: Die Revolution steht bevor. Dreizehn Versuche ber Lenin, Frankfurt am Main
2002. [Izvorno: Repeating Lenin, Zagreb 2001.]
iek, Slavoj: Die Nacht der Welt. Psychoanalyse und Deutscher Idealismus, Frankfurt am
Main 1998.

238

BRANKA URI

BRANKA URI

KULTURA PO MERI OVEKA?

KRITIKI OSVRT NA KONCEPT KULTURE U
FILOZOFIJI I SOCIOLOGIJI PRAXISA

UVOD
Kao krilatica humanistikog shvatanja kulture, u uvodniku za temat Jugoslavenska kultura u zagrebakom Praxisu (br. 3, 1965), navodi se da autentina socijalistika kultura mora biti svestrana i s ciljem razvoja humane ljudske linosti za
duhovno obogaenje nadolazeih homo humanusa ka socijalistikom totalitetu,
kako je napisano u jednom od tekstova u tom broju.1
Ono to se postavlja kao pitanje je: da li je humanistiko razumevanje kulturnog
stvaralatva, naspram razumevanja drutvene (ekonomske, politike i ideoloke)
uslovljenosti kulture kao oblika proizvodnje, moglo omoguiti politizaciju kulture u smislu transverzalnog konstituisanja kulturalnih radnika/ca u odnosu na
rascepljenost drutva na pomenute sfere, i da li nam je moe omoguiti posebno u
dananjim okolnostima? Zaista, danas intelektualni rad i kulturalna proizvodnja
predstavljaju model laboratorija neoliberalne organizacije procesa rada2 i odlikuju
ih esto besplatan rad, brisanje granica izmeu radnog i slobodnog vremena, nestabilnost (prekarijat) u materijalnom i psiholokom smislu, rad zasnovan na kratkoronom ugovoru i povremenom zaposlenju, gubitak socijalnog i zdravstvenog
osiguranja te gubitak drutvenog statusa, atomizovanje radnika i radnica razvojem
1

Posavec, Zlatko: Kulturna funkcija kolstva, u: Praxis, Zagreb, godina II, br. 3, 1965, str. 430.

2 Kraovec, Primo: Realna supsumcija u hramu duha: klasna borba u univerzitetskom polju, u: Kroz
tranziciju. Prilozi teoriji privatizacije, Alternativna kulturna organizacija, Novi Sad 2011, str. 62.

239

KULTURA PO MERI OVEKA?

visokih tehnologija i dodatno disciplinovanje ovakvom fleksibilnom organizacijom

radnih odnosa sve ovo je zaokrueno permanentnom disocijacijom sa radnikim
pravima (ili njihovim tekovinama). Kulturalni i intelektualni radnici i radnice otueni su od, ili se moe rei da nemaju kontrolu nad sredstvima za proizvodnju, ni
nad procesom rada, niti nad proizvodima svoga rada. Kada je re o sredstavima za
proizvodnju, esto je miljenje zapravo obrnuto, naime da su tzv. kognitivni radnici i radnice u posedu intelektualnih i materijalnih sredstava za rad i da bi naelno
bili sposobni da proizvode bez podreivanja kapitalu (ali postoje drugi mehanizmi koji to ine). Ta sredstva za proizvodnju se potom svode na raunar/kompjuter
ili pak na komunikaciju i set jeziko-kognitivnih sposobnosti neodvojivih od ivog
rada, te je legitimno smatrati da se znatan deo tzv. proizvodnih sredstava sastoji od
komunikacijskih tehnika i procedura. Na ovom mestu treba podsetiti da sveukupnost sredstava za proizvodnju jesu zapravo drutveni uslovi proizvodnje.
Drugo pitanje koje se postavlja je: da li prepoznavanje kulturalnog stvaralatva
kao proizvodnje iz jedne epohe omoguava njeno razumevanje i anticipaciju njene
uloge u drugoj? Da li se na temelju stare moe misliti nova situacija, i pod kojim
uslovima? Odnosno, da li se na konstatovanju nedostatka kritike i analize stare situacije moe misliti aktuelna (kao ispunjavanje tog upranjenog mesta)? Sekventan
i uzroni splet razliitih momenata istorije ovde ne pomae potrebno je da [se]
zadri slika prolosti, kao to se iznenada ukazuje historijskom subjektu u trenutku
opasnosti.3 Ta opasnost vreba u potencijalnom izruenju u obliku orua vladajuoj klasi, kako nas ui Walter Benjamin. Ono to se danas deava jeste da intelektualni radnici i radnice postaju izvestan oblik proletarijata, ili bolje reeno prekarijata. U tom smislu, interpretacija Benjaminove zavrne konstatacije u tekstu
Umetnik kao proizvoa4 mogla bi da glasi: Revolucionarna borba se ne vodi
izmeu kapitalizma i intelekta, nego izmeu kapitalizma i prekarijata.
Poev od ezdesetih godina XX veka, pre svega povodom tehnike i tehnoloke
transformacije celokupne proizvodnje, smatra se da kulturalna proizvodnja ili kulturalni/intelektualni rad postaje direktno proizvodna funkcija. U otklonu od tradicije humanistikog marksizma, a u potpunom saglasju sa kritikom staljinistikog dijamata, italijanski operaizam, ili autonomni marksizam, tokom ezdesetih
i sedamdesetih godina prolog veka nije anticipirao obnavljanje humanizma, niti
je proklamovao bilo kakvu ljudsku univerzalnost kao takvu, nego je bazirao svoje
3 Benjamin, Walter: Povijesno-filozofijske teze, u: Benjamin, Walter: Uz kritiku sile, Studentski centar
sveuilita, Zagreb 1971, str. 27.
4 Benjamin, Walter: The Artist as Producer, u: New Left Review, London, Vol. I, br. 62, 1971, (internet)
dostupno na: http://www.newleftreview.org/?view=135, pristupljeno: 1. marta 2011.

240

BRANKA URI

razumevanje oveanstva na klasnom konfliktu pre svega. Postavlja se pitanje da

li je razumevanje integracije intelektualnog i kulturalnog rada u ciklus proizvodnje tokom ezdesetih godina XX veka, te otklon od humanistikih perspektiva,
italijanskim operaistima omoguio anticipaciju jednog od interesantnijih razumevanja transformacija dominantnih naina proizvodnje u poslednjih nekoliko
decenija prolog veka do danas. Meutim, ako bi se napravio korak dalje, na ovom
mestu se mora uzeti u obzir da je stanovite da kulturalni/intelektualni rad postaje
direktno proizvodna funkcija u direktnom sudaru sa strukturalistikim nastojanjima da se precizira pozicija jedne drutvene klase kao to bi to bili kulturalni/intelektualni radnici i radnice, pre svega kao indirektno proizvodne klase koja, pak,
moe zauzeti znaajno mesto u klasnoj praksi (to je odreeno ne njihovom voljom
nego strukturom odnosima proizvodnje i politikom i ideolokom dominacijom/
subordinacijom).
U skladu s temom, izdvajaju se tri celine: Kultura kao proizvodnja; Radnik i radnica
u kulturi intelektualni radnik i radnica; i Studenti kao radna snaga u nastajanju.
KULTURA KAO PROIZVODNJA
Kultura u uvodniku Praxisovog temata Jugoslavenska kultura shvaena kao
sveukupnost knjiga, slika, spomenika i drugih tzv. kulturnih dobara, ... kulturnih
institucija i organizacija, [ukljuujui] prosvjetno-odgojne i nauno istraivake
institucije [koje] pripadaju u kulturu5, implicira sintetiko, proireno i humano
shvatanje kulture kao znaajnog dela procesa ooveenja oveka i, ukoliko interpretiramo, kulture kao univerzalno-ljudskog ekvivalenta. Ovakvo razumevanje kulturne delatnosti u velikoj meri zamenjuje razumevanje kulture kao jednog od oblika materijalne proizvodnje, koja ne iskljuuje odnose podreivanja, iskoriavanja,
kontrole, otuenja, itd. Tako u prvom tekstu pomenutog temata Kultura kao feti
i ekonomistiki pristup kulturi Bruna Popovia6 priznaje se vrednost duhovne
kulture kao estetske, spoznajne, znanstvene ili humanistike, dok se eksplicitno
odbija i iz njenog polja iskljuuje tehnika kultura, podruje materijalne civilizacije i nunog rada, dakle, kako autor pie, politike ekonomije. Takozvana duhovna
kultura se ovde smatra autonomnom oblau slobodnog stvaranja i postoji pored
realne politike istorije i praktinog ivota. Prema tome, govori se o dvostrukoj
situaciji istorije i kulture. Dalje se navodi da kultura jeste delatnost proizvodnje
5

Petrovi, Gajo: Mjesto uvoda, u: Praxis, Zagreb, godina II, br. 3, 1965, str. 351.

6 Popovi, Bruno: Kultura kao feti i ekonomistiki pristup kulturi, u: Praxis, Zagreb, godina II, br. 3,
1965, str. 356-363.

241

KULTURA PO MERI OVEKA?

i potronje kulturnih dobara, samo ukoliko pod proizvodnjom zapravo mislimo

stvaranje, dok o potronji kulturnih dobara moemo govoriti samo ako time mislimo stvaralako su-doivljavanje.7
Marksistika tradicija bi trebalo da tretira kulturno i umetniko stvaralatvo kao
istinsku ljudsku proizvodnju, koju treba promatrati ire od predmeta uivanja (sudoivaljavanja), od formalnih i sadrajnih karakteristika, ali u okviru trendova
istorijske epohe bez pojednostavljenog izjednaavanja sa ekonomskom proizvodnjom, nego sa optim nainom drutvenog ivota.
Stoga moe biti korisno nainiti korak unazad i podsetiti se Marxovog pisanja u
njegovom graninom delu, u Nemakoj ideologiji, gde kae da proizvodnja ideja,
predodbi, svijesti prije svega se neposredno preplie s materijalnom dijelatnou
i materijalnim odnosom ljudi jezikom stvarnog ivota. Predoivanje, miljenje i
duhovni odnosi ljudi pojavljuju se ovdje jo kao neposredan izliv njihova materijalna odnoenja... To znai da ne polazimo od onoga to ljudi kau, uobraavaju, predouju [stvaraju u smislu kulturnih dobara], niti od reenih, miljenih, uobraenih
i predoenih ljudi, da bismo odatle stigli do tjelesnih ljudi; mi polazimo od stvarno
dijelatnih ljudi... Ne odreuje svijest ivot, nego ivot odreuje svijest.8
Ili, pak, ukoliko bismo precizirali: Ne odreuje svest ljudi njihovo bie, ve obrnuto,
njihovo drutveno bie odreuje njihovu svest9, pri emu nain proizvodnje materijalnog ivota uslovljava proces drutvenog, politikog i duhovnog ivota uopte.
Dakle, ovde prizivamo istorijsko-materijalistiki pogled na kulturalno stvaralatvo,
u smislu proizvodnje kulturnih dobara ili ire, u smislu intelektualnog rada. Zato
bi bilo vano dovoditi kulturalno stvaralatvo u vezu sa materijalnom proizvodnjom i razmatrati, recimo, autorovu klasnu poziciju, ideoloke forme i njihov odnos sa kulturalnim stvaralatvom/kulturalnim dobrom, tehnike proizvodnje kulturalnih dobara, vlasnitvo nad tim dobrom i pitanje vlasnitva generalno, odnose
izmeu klasa itd. u odreenom istorijskom periodu? Ovde nije re o uspostavljanju
tehnika jednog alternativnog tumaenja kulturalnog stvaralatva, nego o tome da
bi proizvodnja kulturalnih dobara, kao i precizno strukturalno pozicioniranje kulturalnih radnika i radnica, trebalo da se savezniki povezuje sa radnikim borbama mukaraca i ena protiv eksploatacije.
7

Petrovi 1965, str. 352.

8 Marx, Karl: Njemaka ideologija, u: Marx, Karl - Engels, Friedrich: Rani radovi, Naprijed, Zagreb 1967,
str. 370.
9

Marx, Karl: Prilog kritici politike ekonomije, BIGZ, Beograd 1985, str. 21.

242

BRANKA URI

Ovakav format teksta ne dozvoljava detaljno bavljenje primerima i principima kulturalne proizvodnje u socijalistikoj Jugoslaviji, posebno od sredine ezdesetih do
poetka sedamdesetih godina XX veka, tokom tzv. zlatnog doba ove produkcije.
No, treba istai da se vei deo dosadanjih analiza te proizvodnje zasniva na konstataciji da su, recimo, Crni talas u filmu, samizdat izdavaki projekti, umetnike
neo-avangarde, izvestan deo izdavatva itd. bili deo borbe za humanije lice socijalizma, za njegovu korekciju nije se zapravo radilo o bespotednoj kritici socijalizma, ve o kritikom obogaenju socijalistikog diskursa.10 Meutim, ini se da
analize, recimo, tehnika i naina proizvodnje kulturalnih dobara (to zahvata opseg od dravnog pokroviteljstva kulturnih delatnosti do preduzetnikih momenata
finansiranja produkcije filmova ili pak izdavake delatnosti kreditima iz banaka),
vlasnikih struktura nad sredstvima za distribuciju takvih dobara i, na primer,
odnosa izmeu klasa (recimo, ta je sa vladajuom birokratsko-tehnokratskom klasom i njenim uticajima na kulturalnu proizvodnju), faktora podele rada itd. i dalje
izostaju. Pitanje ostaje da li bi ovakve i sline analize bile zamajac ka revitalizaciji
ne humanog lica nego klasnog konflikta u okviru takvog drutva.
RADNIK I RADNICA U KULTURI
INTELEKTUALNI RADNIK I RADNICA
U okviru temata Jugoslavenska kultura tretiran je i poloaj i uloga intelektualca/
ke i radnika/ce u kulturi i utisak je da se njegova/njena uloga smeta u podruje
odgovornosti, pripadanja, odnosno isto etikog i kognitivnog izbora. Ipak, postoje
gotovo sluajna mesta na kojima se o radniku/ci u kulturi govori kao o proleteru/
ki, pri emu Milan Kangrga navodi da intelektualci jesu najamni radnici, a poslodavac je birokratija, i da je injenica da je radna snaga roba, pa je to i u socijalizmu,
kao i u kapitalizmu, i intelektualni rad.11
Nadalje, pojavljuju se zanimljive ideje, recimo da je i itanje oblik rada, posebno
aktuelnog danas kada je intelektualni rad kao besplatan rad uobiajeno mesto, ali
ne ide se dalje od te konstatacije. Razmatranje pojave besplatnog rada, posebno danas u okviru naina proizvodnje u univerzitetskom polju, bilo bi od izuzetnog znaaja. I zaista, intelektualci i intelektualke nisu samo prenosioci trans-individualnih
mentalnih struktura. Oni su takoe i radnici i radnice koji proizvode odreena
dobra ili usluge koje mogu da funkcioniu kao roba (ukoliko se prodaju). Ovde je
10 Dimitrijevi, Branislav: Iza skepse gori plamen revolucionara, u: Za ideju - protiv stanja: analiza i sistematizacija umetnikog stvaralatva elimira ilnika, knjiga 1, Playground produkcija, Novi Sad 2009, str.
45.
11 Milan Kangrga u: Popov, Neboja (ur): Sloboda i nasilje, Res publica, Beograd 2003, str. 91.

243

KULTURA PO MERI OVEKA?

interesantna uloga univerzitetske produkcije koja nije deo neposredne akumulacije kapitala, ali u njoj sudjeluje posredno, skupa sa produkcijom ekonomski upotrebljivih znanja, strunjaka i tehnologija.12
Pojedini sociolozi iz Praxisa svoje tekstove posveuju 1969. godine analizi uloge
humanistike inteligencije u okviru nauno-tehnike revolucije i ekspanzije tercijarnog sektora proizvodnje, uz tendenciju ka reformama univerziteta zbog porasta
potranje za visokokvalifikovanom radnom snagom. U tekstu Uloga inteligencije
i neke pretpostavke reforme univerziteta13 Rudi Supek raspravlja o ulozi tzv. humanistike i tehnike inteligencije u drutvu. Prva, humanistika inteligencija ima
integratorski momenat, razvijen smisao koji povezuje ljudsko stvaralatvo ukljuujui i linu, individualnu odgovornost u oblikovanju ljudskih uslova ivota (zasnovanih na ljudskim potrebama). Druga, tehnika inteligencija predstavlja tipian
proizvod industrijskog drutva, podele rada, rutinskog odnosa prema vlastitoj proizvodnji, gajei servisni duh prema poslodavcima. Ono to je naglaeno nije podela
izmeu ove dve klase intelektualaca, nego potenciranje njihove integracije u savremenoj civilizaciji: integracija humanistike i tehnike inteligencije znai unoenje
humanog faktora u proizvodnju.
Inae, nedostatak humanog faktora izjednaava se sa pomanjkanjem znanja radnika o drutvenim odnosima, rukovoenju i kontroli na proizvodnom mestu,
organizaciji posla, finansijskom menadmentu, slaboj razvijenosti smisla za red i
disciplinu, radu u ekipi/timu itd. Drugaije reeno, radnicima i radnicama manjka
sposobnost da spoznaju i razumeju strukturu jednog preduzea, profesije, drave, i
da se u njih integriu. Teite se stavlja na poveanje udela humanistikog visokog
obrazovanja i opte kulture, koji treba da dovedu do razvitka stvaralake mate i
kreativnosti u procesu proizvodnje sa humanim faktorom ili u ohumanovljenoj proizvodnji. Zapravo ono do ega dovodi je adaptivnost i fleksibilnost radne snage na
brze promene u proizvodnji i organizaciji rada izazvane inovacijama i razvojem sve
sloenijih tehnologija, to je danas, u doba postfordizma, postalo imperativ, a to je
mobilizacija svih karakteristika koje zapravo ine ljude ljudima (jezika, apstraktnog miljenja, sklonosti ka uenju, navika da se nema navika na bilo ta, itd.
mobilie se tzv. masovna intelektualnost).
Ali, ta se deava kada kulturalni/intelektualni rad postane ili kada se detektuje
kao direktni deo ukupne proizvodnje? U tom smislu, poev od ezdesetih godina
12 Kraovec 2011, str. 64.
13 Supek, Rudi: Uloga inteligencije i neke pretpostavke reforme univerziteta, u: Praxis, Zagreb, godina
VI, br. 3-4, 1969, str. 560.

244

BRANKA URI

prolog veka, pre svega tehnikom transformacijom celokupne proizvodnje, kulturalna proizvodnja ili kulturalni/intelektualni rad postaje direktno proizvodna
funkcija. Iako je preokret u problematici tih godina bio oigledan, samo veoma
mali deo aktera bio je toga svestan.
Tokom druge polovine XX veka intelektualni rad je potpuno promenio svoju prirodu i progresivno je apsorbovan u domen ekonomske proizvodnje. U trenutku
kada su digitalne tehnologije omoguile povezivanje individualnih fragmenata
kognitivnog rada, do tada izdeljeni intelektualni rad je podvrgnut vrednosti proizvodnog procesa.14 Do ovog procesa, intelektualac nije bio definisan svojim drutvenim uslovima delovanja, nego kao predstavnik sistema univerzalnih vrednosti
da svojim delovanjem ustanovi i garantuje: potovanje ljudskih prava, jednakosti i univerzalnosti zakona15 jednostavnije reeno, da bude garant demokratije. Transformacija proizvodnje nakon ezdesetih godina prolog veka i apsorpcija
intelektualnog rada u opti proces proizvodnje dovodi do sve relevantnije pozicije
intelektualca i inelektualke kao agenata specifine istorijske poruke, predodreenih da izau iz istorije misli ka istoriji drutvenih klasa, svakako s krajnjim ciljem
dostizanja besklasnog drutva.
Kada naunik postane radnik namenjen mainama kognitivne proizvodnje, a pesnici radnici namenjeni sektoru oglaavanja i marketinga... ne postoji vie univerzalna funkcija koja moe da se ispuni. Intelektualni rad postaje deo autonomnog
procesa kapitala, smatra Berardi. Na taj nain, raskidajui sa egzistencijalizmomhumanizmom, italijanski operaisti smatraju da radnik/ca u intelektualnom radu
ne moe vie da se angauje u ime univerzalnih ciljeva, ukoliko nije drutveno
predodreen/a za taj angaman. Intelektualni rad vie nije drutvena funkcija odvojena od opteg rada, nego postaje transverzalna funkcija u okviru celokupnog
drutvenog procesa, postaje kreacija tehnikih i lingvistikih interfejsa obezbeujui fluidnost i proizvodnog procesa i drutvene komunikacije.16 Stoga, i potencijalno mesto reformulacije politike organizacije, koja nosi potencijal da prenebregne drutveni status quo.
Ukoliko se prihvati konstatacija da je intelektualno stvaralatvo rad, tada se o tom
radu ne moe suditi u ime principa humane univerzalnosti. Jer, kako Mario Tronti
smatra, kritikujui humanizam Herberta Markusea, ne postoji univerzalni princip
14 Berardi, Franco Bifo: The Soul at Work, From Alienation to Autonomy, Semiotext(e), Los Angeles 2009,
str. 29.
15 Berardi 2009, str. 30.
16 Isto, str. 35.

245

KULTURA PO MERI OVEKA?

iz kojeg ponaanje radnika izvire. Pojam intelektualca i intelektualke ne moe vie

biti vezan za perspektivu svesti, nego za proizvodnu i drutvenu perspektivu.
STUDENTI KAO RADNA SNAGA U NASTAJANJU
U nekim od tekstova u Praxisu, koji se tiu drutvene uloge univerziteta i inteligencije, univerzitet je vien ne samo kao najvia nastavna i nauna ustanova u
jednoj zemlji, nego i kao rasadite humanistike misli ili matica drutvene svesti.17
Ono to je interesantno jeste da je ezdesetih godina XX veka Jugoslavija zauzimala tree mesto u svetu (iza SAD i SSSR-a) po broju studenata: na 10.000 stanovnika
bilo je 85 studenata, to je bila posledica strukuturalnih promena u proizvodnji.
Razvitak tercijarnih djelatnosti znai istovremeno i progresivnu intelektualizaciju
suvremenog drutva18, to se dalje razmatra upotrebom retorike inicijative, odgovornosti, rukovoenja i kontrole u okviru procesa rada, kako se navodi u jednom
od tekstova koji se tiu reforme univerzitetskog obrazovanja. Takoe se sugerie
stalna ekspanzija tercijarnih delatnosti, ak i razvoj industrije znanja. Takvo strateko naglaavanje, neto sa im se esto sreemo i danas, zapravo ne znai transformaciju celokupnog rada u kognitivni rad, kako se esto smatra, nego pre da se
deavaju plasman novih instrumenata konkurentnosti, desindikalizacija, prenos
rizika sa vlasnika kapitala na radnitvo, smanjenje najamnine i radnikih prava
disciplinovanjem itd.
Studentski protesti 1968. godine u Jugoslaviji smatraju se jednim od seminalnih
mesta eksplozije kulturalnih sloboda i humanistikih perspektiva, koja ukljuuje i
kritiko obogaenje socijalistikog diskursa. ezdesetosmaki protesti u SFRJ mogu
istovremeno biti okarakterisani kao odgovor i pridruivanje duhu revolta i solidarnosti sa studentima irom sveta, ali i da predstavljaju kritiku uglavnom sporog
razvoja socijalistikog samoupravljanja i naina funkcionisanja razliitih sektora
jugoslovenskog drutva. Ovakva stremljenja su svakako bila deo celokupne drutvene atmosfere reformi koje su se deavale sredinom ezdesetih godina XX veka
u bivoj Jugoslaviji, na ekonomskom i politikom planu, rezultirajui sveukupnom
liberalizacijom drutva. Zahtevi studenata tokom protesta u Beogradu kretali su
se od ukidanja rigidne i hijerarhizujue birokratije, generacijske smene unutar vodeih slojeva drutva, znaajnije zapoljavanje mladih, ukidanje honorarnog rada
(to je, recimo, znaajna razlika u odnosu na francuski maj 68, gde je bio istican
zahtev za debirokratizacijom rada i ukidanjem doivotnog osiguranja) do nastavka
17 Supek 1969, str. 560.
18 Isto, str. 561.

246

BRANKA URI

borbe za socijalistiku revoluciju. Protagonisti filozofsko-socioloke scene asopisa

Praxis, i profesori i struni saradnici na Beogradskom univerzitetu su podravali proteste studenata i studentkinja. Pored njihovih tekstova objavljenih u asopisu
Praxis, objavljen je i vei broj prevoda tekstova Herberta Markusea o studentskim protestima.
Godinu dana pre Praxisovog temata Jugoslavenska kultura, Markuze objavljuje
svoju seminalnu knjigu ovek jedne dimenzije, u kojoj predvia radnikoj klasi
sudbinu integracije u kapitalistiki sistem i koja pri tome gubi kredibilitet istorijskog subjekta sposobnog da iznese radikalne inovacije. Umesto radnike klase,
Markuse proglaava studente revolucionarnim subjektima to je imalo ogroman
uticaj na nadolazee globalne studentske proteste 1968. godine i na njihove efekte.
On smatra studente borbenom manjinom, detonatorom, jo uvek neintegrisanom
u dominantni sistem19, dakle ne direktnim delom proizvodnog procesa.
Kritiku ove pozicije su proveli filozofi italijanskog operaizma, naglaavajui da
su Markuseovim gestom obavljene dve separacije: separacija sfere najamnog rada
(kao implicitno ekonomistike) od politike borbe i separacija figure studenta od
kruga dominantne proizvodnje. Kritikom druge separacije je anticipirana ideja koja
danas postaje aktuelna: studenti su deo (drutvenog/intelektualnog) rada, oni su
rad u nastajanju, centralni faktor u promeni organske kompozicije kapitala. Stoga se studentske borbe ne slave kao ideoloke borbe, i ak i manje kao zamena za
radnike borbe. Slave se, umesto toga, kao specifian pokret u drutvenom sektoru
koji je imanentan dinamici produktivnog rada. Dok Markuseov humanizam vidi
studente kao agente akcije bez direktnih posledica na nivou drutvene proizvodnje,
operaistika perspektiva vidi studente od samog poetka kao deo opte radne snage radne snage u nastajanju, eksproprisane od svog znanja, ba kao to su radnici
eksproprisani od proizvoda svoga rada.
ZAKLJUAK
Da li su sociolozi i filozofi Praxisa svojim humanistikim tretiranjem celovitosti, sinteze kulturalne proizvodnje i integrisanosti kulturalnog rada, rane 1965.
godine, prenebegli mehaniku separaciju izmeu kulturnih radnika/intelektualaca/studenata i kruga dominantne proizvodnje? Odgovor u pokuati da dam
navoenjem citata nekih od protagonista asopisa Praxis i Korulanske letnje
kole: ono to je bilo kod nas i to je otvaralo prostor slobode i trailo kritiku
19 Markuse, Herbert: Revolucionarni subjekt i samoupravljanje, u: Praxis, Zagreb, godina VI, br. 3-4,
1969, str. 598.

247

KULTURA PO MERI OVEKA?

svega postojeeg, nije davalo dobre instrumente za istraivanje socijalne strukture

klasa.20 Ili, pak: Ako se oekivalo da e kritiko miljenje dati konkretne i jasne
vizije promena, pa ak i da e ostvariti te promene, gde bi spadala, recimo, ideja o ukidanju klasnog drutva, o ukidanju drave, ukidanju nacije to je naravno
iluzija.21
U kontrastu i na zemlji, ideja proizvodnje znanja i kulturalne proizvodnje kao integrativnog dela rada, studenata i kulturnih radnika kao dela opte radne snage anticipirala je ne samo neke od principa savremene postfordistike proizvodnje (vrlo
prisutne i kod nas, danas), nego i potencijalnu politiku kompoziciju (ove) drutvene klase u smislu njene aktivacije, ka politikoj samoorganizaciji u svrhu otvorene
borbe protiv kapitala.

20 Ivan Kuvai u: Popov 2003, str. 31.

21 Neboja Popov u: Popov 2003, str. 148.

248

BRANKA URI

LITERATURA
Benjamin, Walter: Uz kritiku sile, Studentski
centar sveuilita, Zagreb 1971.

Popov, Neboja (ur): Sloboda i nasilje, Res publica, Beograd 2003.

Benjamin, Walter: The Artist as Producer,

u: New Left Review, London, Vol. I, br. 62,
1971, (internet) dostupno na: http://www.
newleftreview.org/?view=135, pristupljeno 1.
marta 2011.

Popovi, Bruno: Kultura kao feti i ekonomistiki pristup kulturi, u: Praxis, Zagreb, godina II, br. 3, 1965, str. 356-363.
Posavec, Zlatko: Kulturna funkcija kolstva,
u: Praxis, Zagreb, godina II, br. 3, 1965, str.
425-439.

Berardi, Franco Bifo: The Soul at Work, From

Alienation to Autonomy, Semiotext(e), Los
Angeles 2009.

Skrebowski, Luke: The Limits of the Possible,

u: Manifesta Journal, Amsterdam, br. 10,
2009.

Dimitrijevi, Branislav: Iza skepse gori plamen

revolucionara, u: Za ideju - protiv stanja: analiza i sistematizacija umetnikog stvaralatva
elimira ilnika, Knjiga 1, Playground produkcija (kuda.org), Novi Sad 2009.

Solar, Milivoj: Zabavna i dosadna knjievnost,

u: Praxis, Zagreb, godina II, br. 3, 1965, str.
413-424.
Supek, Rudi: Nacija i nacionalna kultura, u:
Praxis, Zagreb, godina II, br. 3, 1965, str.
375-388.

Kraovec, Primo: Realna supsumcija u hramu

duha: klasna borba u univerzitetskom polju,
u: Kroz tranziciju. Prilozi teoriji privatizacije,
Alternativna kulturna organizacija, Novi Sad
2011.

Supek, Rudi: Uloga inteligencije i neke pretpostavke reforme univerziteta, u: Praxis, Zagreb,
godina VI, br. 3-4, 1969, str. 560-580.

Marcuse, Herbert: Revolucionarni subjekt i

samoupravljanje, u: Praxis, Zagreb, godina
VI, br. 3-4, 1969, str. 597-600.
Marcuse, Herbert: ovjek jedne dimenzije. Rasprave o ideologiji razvijenog industrijskog drutva, Veselin Maslea - Svjetlost, Sarajevo 1969.

Tronti, Mario: Workers and Capital, (internet)

dostupno na: http://operaismoinenglish.
wordpress.com/2010/09/30/workers-and
-capital/

Marx, Karl: Njemaka ideologija, Naprijed,

Zagreb 1967.
Marks, Karl: Prilog kritici politike ekonomije,
BIGZ, Beograd 1985.
Monik, Rastko: Trite radne snage, u: Kroz
tranziciju. Prilozi teoriji privatizacije, Alternativna kulturna organizacija, Novi Sad 2011.
Petrovi, Gajo: Mjesto uvoda, u: Praxis, Zagreb, godina II, br. 3, 1965, str. 351-355
Petrovi, Gajo: Jugoslavenska kultura, u: Petrovi, Gajo: emu Praxis, HFD, Zagreb 1971.

249

KRITIKA HUMANISTIKE HIPOTEZE ILI O PROPUTENOM SUSRETU

GAL KIRN

KRITIKA
HUMANISTIKE HIPOTEZE ILI O
PROPUTENOM SUSRETU
SUSRETU
PRAXIS-FILOZOFIJE I
CRNOG TALASA1

1. UVOD: NOVIJE RASPRAVE U TEORIJI KULTURE

U ovom se eseju1 neu izravno baviti tezama filozofa iz grupe oko asopisa Praxis,
nego u se usredotoiti na njihov neizravan utjecaj ili izvedenu razradu, to jest na
to kako su one danas koritene u nekim ponovnim itanjima povijesti filma u Jugoslaviji. U suvremenim radovima iz teorije kulture koji se bave jugoslavenskim
filmom postoji raireno uvjerenje kako je crni talas iz ezdesetih godina 20. stoljea
vrsta disidentskog filma. tovie, vjeruje se da je humanistika marksistika filozofska kola oko asopisa Praxis imala presudan utjecaj na taj filmski pokret.
Filozofija autora oko asopisa Praxis bila je svojevrsna avangarda unutar jugoslavenske teorije utemeljena na djelima ranog Marxa, iznosei kritiku kolektivizma
i svih oblika autoritarne svijesti.2 Crni talas je naprosto preveo i posredovao humanistike ideje Praxisa u svijet filma. Kulturna sfera nad-odreena je kognitivnom klimom koju je stvarao Praxis. Taj emo proces kulturnoga prijevoda nazvati humanistikom hipotezom. Praxis postaje kognitivni okvir, kako kulture,
1 Ovaj lanak je preraena verzija duljeg lanka usp. Kirn 2012. Ovdje se usredotoujem na procjenu
hipoteze u sluaju Praxisa.
2 U drugim je radovima u ovom zborniku [Kirn-Sekuli-Testen 2012] filozofija Praxisa detaljnije obraena, pa upuujem na njih. Ovdje se bavim sekundarnom elaboracijom, tj. kako su tvrdnje Gaje
Petrovia i Milana Kangrge, Zagorke Golubovi i Neboje Popova navodno koritene u okviru kulture
vidjeti: Goulding 2002. Za Duana Stojanovia, redatelji crnog talasa uspjeli su zamijeniti kolektivnu mitologiju bezbrojnim individualnim mitologijama.

250

GAL KIRN

tako i crnog talasa. Tu tezu iznose razni teoretiari filma i kulture, kao to su Ian
Goulding, Gregg DeCuir3 i Krunoslav Stojakovi, ali do odreene mjere i Pavle
Levi.4 Moda i odve nategnuta verzija te hipoteze umjetnost bi vidjela tek kao posredovanje ideja ili, drugim rijeima, u jugoslavenskoj zbilji zasienoj politikom i
Partijom umjetnost se moe javiti jedino kao nada emancipatornog obeanja.
U ovom u eseju pokuati pokazati kako su se ve unutar samog crnog talasa artikulirale razne, meusobno iskljuive politike filma, te da, tovie, filmsko iskustvo crnog talasa pokazuje neodrivost humanistike hipoteze. Kako bih doao do
sloenijeg razumijevanja pojave crnog talasa, usredotoit u se na dvoje: prvo u
iznijeti neka zapaanja o kulturnoj infrastrukturi i kulturnoj politici (kulturnoj
proizvodnji) samoupravljanja, a to u zatim nadopuniti kratkom raspravom o nekim od glavnih djela crnog talasa, koja upuuju na pluralnu estetsku politiku, koja
takoer predstavlja svojevrsnu kritiku ideja Praxisa.
2. KULTURNA POLITIKA I KULTURNA
INFRASTRUKTURA U SAMOUPRAVLJANJU
Velika slabost humanistike hipoteze je umanjivanje vanosti analize slubene
kulturne politike. Raskid sa Staljinom 1948. godine najavio je radikalnu transformaciju svih sfera jugoslavenskog drutva. Osim toga, u umjetnosti su se poeli
oblikovati mnogi nepredvieni efekti i kratka era socijalistikog realizma je naglo
zavrila. Pokrenuta je potraga za novom slikom Jugoslavije i ulogu koja je u tome
pripisana kulturi ne smije se podcijeniti, jer se kulturna politika temeljila na modernistikom stavu da umjetnost izraava vjenost (komunistike borbe). Uz
novi put socijalistikog razvoja na polju politike i ekonomije (model samoupravljanja), kulturna reprezentacija Jugoslavije kao slobodnog i demokratskog, humanijeg socijalizma shvaana je kao komplementaran proces.5 Moe li se, dakle, rei
kako su pojava asopisa Praxis, crnog talasa i socijalistikog modernizma bili
prije znak politike i kulturne slobode nego politike represije i dogmatske pretjerano politizirane kulturne politike koja manipulira narodom? Unutar takve povijesne perspektive pojava crnog talasa ne bi se trebala izdvajati iz ope slubene politike: ponekad je s njom bila u napetim odnosima, a ponekad je znaila kreativno
prisvajanje te politike.
3

Za pomnu kritiku tog teksta vidjeti: Jovanovi 2011.

4 Tu hipotezu istrauje u prvom poglavlju svoje, inae, odline knjige i Pavle Levi (2007). Upozoravam
kako je Levijeva argumentacija mnogo sloenija, te kroz pomnu estetsku analizu ve pokazuje rezervu
spram odve izravne veze izmeu Praxisa i crnog talasa.
5

Vidjeti: Zimermann 2010.

251

KRITIKA HUMANISTIKE HIPOTEZE ILI O PROPUTENOM SUSRETU

Osim to zanemaruju raspravu o opoj kulturnoj politici, zastupnici humanistike hipoteze ne analiziraju ni materijalne uvjete socijalistike umjetnosti. Kao to je
ispravno pokazala Branka uri, ve je Praxisovsko iskljuivanje podruja kulture iz proizvodne sfere znailo da nisu imali odgovarajua analitika orua kako
bi mogli analizirali post-fordistiki obrat, razdoblje u kojem kreativnost i kultura
postaju vanim dijelom kapitalistike ideologije, a Jugoslavija je od ranih ezdesetih nadalje doivjela uvoenje trita (otvorenog Zapadu), integraciju vika radne
snage u zapadna trita radne snage i pojavu privatnog poduzetnitva.6 Navest u
ukratko u emu je vanost samoupravne infrastrukture, koja se pokazala osobito
efikasnom na polju kulture.
Umjetnici su u Jugoslaviji ve od pedesetih godina imali pravni status slobodnjaka,
osobito je to bio sluaj u filmskoj industriji, gdje su redatelji neprestano bili prisiljeni traiti nove projekte. Bili su ekonomski odgovorni za uspjeh filma. Nisu, meutim, naprosto bili preputeni tritu, nisu ba sve morali organizirati sami. Koristili su se drutvenom infrastrukturom studija i laboratorija; vodee su institucije
financirale umjetnike filmove, a ne samo zabavu.
No, jo je vanije bilo to to su osnovane nove kulturne institucije na lokalnoj razini, osobito filmski klubovi a na sve su strane nicali festivali amaterskog filma. Ta
je platforma podravala kulturne radnike ili kroz organizaciju rasprava i zbivanja, ili kroz skromne budete koji su omoguavali kritiko istraivanje i kulturnu
proizvodnju. Kino-klubovi7 su bili mjesta gdje su mladi amateri i budui redatelji dobivali tehniku opremu (kamere) kako bi snimili film. Te su kulturne prakse povezane s idejom poznatom u obliku slogana tehnika narodu. Bez te temeljne
infrastrukture ne moemo zamisliti oblikovanje/roenje itave generacije redatelja
crnog talasa (to je omoguila relativan ekonomski prosperitet i fleksibilnost samoupravnih organizacija).
Osim toga, zanimljivo je primijetiti (politiku) organizaciju nekih grupa umjetnika; naime, neki su filmski redatelji tijekom ezdesetih godina osnovali nezavisna filmska poduzea, koja su im pruala ekonomsku nezavisnost (npr. Neoplanta); neka su od tih poduzea postala izvor profita (pomislite na spektakle), bila su

6 Te povijesne aspekte razraujem u svojoj doktorskoj disertaciji, te u lanku iz 2010.; vidjeti takoer:
Bavar-Kirn-Korsika 1985 i Samary 1988. Pristupanje Jugoslavije GATT-u i uzimanje kredita od MMF-a i
Svjetske banke uslijedili su nakon 1964; integracija u svjetsko trite i polagana liberalizacija cijena na tritu izloili su jugoslavenski socijalizam nepredvienim situacijama, kao to je ekonomska kriza.
7

Vidjeti: Pikur-Soban 2010, kao i Ana Janevski 2012.

252

GAL KIRN

zapravo neka vrsta javno-privatnog partnerstva koje je proizvodilo i distribuiralo

filmove diljem Jugoslavije.8
Kako bismo shvatili specifinu efikasnost i kulturne prakse redatelja crnog talasa, valja uzeti u obzir materijalne uvjete samoupravne proizvodnje i razvoj odjeka
i napetosti unutar slubene kulturne politike, to jest objasniti borbu za autonomiju umjetnosti izvan kognitivnog okvira. Pravi predmet razmatranja nije filmsko
prisvajanje ideja autora oko asopisa Praxis, nego skup praksi i specifina dinamika kulturne proizvodnje, koje su obiljeile pojavu crnog talasa.
3. CRNI TALAS KAO HUMANISTIKI FILM?
Najlaki nain da se provjeri humanistika hipoteza na glavnim filmovima crnog
talasa bila bi procjena njihove politike poruke. Mogli bismo se sloiti kako veina
slavnih filmova pripada filmskoj tradiciji drutvene kritike, koja je vie ili manje
eksplicitno politika. Krunoslav Stojakovi ispravno je pokazao da je njihova uloga
bila ideoloko-kritika, to jest da kritiziraju postojei jugoslavenski socijalizam,
koji se prema idealistikom shvaanju moe mjeriti jazom izmeu slubenih ideja
i zbilje. Trebalo bi ponovno promisliti ideoloku kritiku kao kritiku i krizu vjere
u socijalistike ideje. Te ideje imaju materijalnu opstojnost, a neki su od filmova
praktino ostvarivali tu tezu kroz prikaz odreenih tema i uvjeta kojih nije bilo u
kulturnoj proizvodnji glavne struje ili slubene politike.
Ian Goulding i Pavle Levi ukazuju na suglasje odreenih ideja autora okupljenih
oko asopisa Praxis s politikim porukama nekih od autora, ali Gregg DeCuir u
tom pogledu ide najdalje: filmovi crnog talasa mogu se svesti na politiku retoriku, na metodoloko-marksistiki poziv na kritiku svega postojeeg. Taj radikalni
stav dovodi do poistovjeivanja filma (umjetnosti) i politike, propisujui politike
formule itavom filmskom pokretu. Ta radikalna gesta oduzima filmovima njihovu filmsku sr, to jest filmsku formu. Osim toga, unutar politike perspektive,
DeCuir politiku shvaa i kao kritiku i kao predmet tih filmova. Meutim, ukoliko
ostanemo vjerni Marxovoj perspektivi, morali bismo tvrditi kako se komunistika
politika tie ukidanja postojeeg poretka (a ne samo njegova kritika) i neega to
pripada budunosti (komunistikog drutva). Ako se, dakle, doista eli govoriti o
politikom filmu, morali bismo imati jasnije predodbe o tome to je politika i
kako je povezana s filmom.

Vidi razgovor sa elimirom ilnikom 2012.

253

KRITIKA HUMANISTIKE HIPOTEZE ILI O PROPUTENOM SUSRETU

S tim u vezi, osobito je zanimljiv citat uvenog Praxis-filozofa Danka Grlia, u

kojem Grli komentira crni talas: Suvremeni film, u mjeri u kojoj se tie tendencija liberalizacije onoga to se shvaa kao politiko, jedino je tada socijalno, ljudski
angairan. Moe se rei: to je film manje politiki angairan, to je vie ljudski
angairan. Grli se zalagao za specifinu umjetniku tendenciju koja je suprotstavljena propisima Partije (politike), procesu sveope politizacije, u kojem se na kraju
zaboravlja na ljudsko bie, na ovjeka. Ali, ja bih rekao da je to rjeenje odve kratkovidno; kao da bi samo promicanje ovjenosti bilo dovoljno sredstvo u borbi
protiv politikog i Partije.
Ponudio bih dvije alternative, a moda i jasnije rjeenje problema odnosa izmeu politike i estetike. Prvi je odgovor dao Adorno u svojoj kritici Sartreova pojma
angamana. Adorno je inzistirao na novosti umjetnike forme, drugim rijeima
politika po njemu govori kroz formu.9 Moe se, meutim, postaviti pitanje nije li tu
rije o procesu izmjetanja politike u polje kulture.
Drugi odgovor na Grliev problem ukljuuje kritiku kriterija ovjenosti, ljudske
prakse i slinog egzistencijalistikog balasta. To nije dovoljno za procjenu umjetnikog djela. Meu filmovima crnog talasa ima mnogo estetski rafiniranih djela a
usprkos svom bijesu i brizi za ovjeka doveli su do potpune depolitizacije. Neki
su umjetnici ak poeli opasno naginjati povijesnom revizionizmu i pomirenju,
dovodei paradigmu totalitarizma na povrinu kulture: slike Tita i Hitlera, ili Staljina, postale su meusobno zamjenjive. Toliko o manipulaciji!
Ipak, usprotivio bih se svoenju filmova na analizu politikih stavova i ustrajao
radije na vanosti filmske forme. Tu se oslanjam na nadahnute analize to ih je
razvio Emanuel Barot, koji u svojoj knjizi Camera politica spaja dijalektiku analizu Medvedkina i Grupe Dziga Vertov iz kasnih 1960-ih sa Sartreovom dijalektikom. Nasuprot humanistikoj hipotezi ili svoenju na politiku poruku, njegova je
kljuna tvrdnja da je politiki film privilegirani agens kristalizacije i analize proturjeja koja potiu drutvene odnose. Politiki nam film prua interpretacije borbe
prikazom oblika izrabljivanja i potlaenosti u pojedinom drutvu. ak i kad djeluje pod egidom film je oruje ne moe ga se naprosto svesti na propagandu, ili na
formulu film=politika, valjalo bi radije rei da je nad-odreen politikom.
Da se vratim estetskoj politici crnog talasa: ak i ako moemo izvesti zajedniki
nazivnik drutvene kritike, nije nimalo izvjesno da im moemo pripisati estetsko jedinstvo, odreenu unificirajuu filmsku formu, koja bi se mogla smatrati
9

Adorno 2007.

254

GAL KIRN

humanistikim filmom. Naprotiv, glavna djela crnog talasa svjedoe o pluralizmu,

ak i meusobnoj proturjenosti filmskih formi i politika koje su zastupali razliiti
autori. Izvest u saeto pregledno itanje pet filmova, koje e moda na kraju naznaiti novu hipotezu.
3.1. Poeu s kraja crnog talasa, filmom Plastini Isus, kojeg je 1971. snimio Lazar Stojanovi. To ga je kotalo osobne slobode jer je u razdoblju partijske represije
zbog tog filma zavrio u zatvoru. To ostaje jedini sluaj u povijesti jugoslavenskog
filma s tako tekim posljedicama. Ali zato je uhapen? Njegov je film otvoreno
kritizirao Tita i jugoslavenski utemeljiteljski mit. Na razini politike poruke, Stojanovi je tvrdio kako je Jugoslavija ukorijenjena u etniko-nacionalistikoj mrnji
a ne u jugoslavenskom bratstvu i jedinstvu. Osim toga, vjetim koritenjem dokumentarne grae i montae, suprotstavio je dvojicu voa, Tita i Hitlera, izjednaujui komunistike i nacistike proslave i dogaanja. ak i ako u tom filmu ne
nalazimo neku veliku estetsku vrijednost, Stojanovievom Plastinom Isusu valja
priznati da je ponovno formulirao stari etiki oblik umjetnosti (to je blisko DeCuirovoj tezi o retorici filma). Po prvi put u povijesti filma, Plastini Isus artikulira totalitaristiku sliku, to bi se takoer moglo nazvati i prvim filmskim oblikom
disidentsko-totalitaristike paradigme.
3.2. Veina teoretiara filma Duana Makavejeva smatra redateljem koji je najvre povezan s Praxisom. Slaem se sa iroko prihvaenom tezom koja ga smatra
predstavnikom humanistikog filma. Osobito u njegovom kljunom djelu, WR:
misterije organizma, u kojem odaje poast i nastavlja dijalog s Wilhelmom Reichom i frojdo-marksizmom...10 Makavejev je uspio vizualno predstaviti takozvanu
represivnu hipotezu. Dokumentarni materijal isprepleten s fiktivnom priom o
Mileni postavlja i artikulira vezu i napetost izmeu politike represije i seksualne
slobode. Neki autori taj film smatraju sine-rajhijanizmom, specifinom kombinacijom politikih slogana i inovativne montae. Vizualno snaan montani proces
oblikuje zavodljiv univerzum mladih revolucionara, moda bismo mogli rei kako
je Makavejev izumio filmski jezik spontane ideologije ezdesetosmake generacije. Pokuaj primjene Freudovih uvida na marksizam, na vulgaran rajhovski nain,
bio je teoretski, a kasnije i politiki potkopani. Nakon teorijskih razrada i kritika
u uenjima Jacquesa Lacana i Michela Foucaulta, nesumnjivo je postalo anakrono
zastupati represivnu hipotezu (primjenu pouka psihoanalize na itavo drutvo).
Politika vjera u subverziju i kreativnost suoila se s reakcijom vlasti u maju 1968.
Foucault je lucidno pokazao kako se tijela i populacije reguliraju i discipliniraju
upravo preko seksualnosti (biosa). Seksualnost postaje ulaganje politike moi.
10 Za provokativnu analizu post-komunistike tendencije kod Makavejeva vidjeti: Buden 2008.

255

KRITIKA HUMANISTIKE HIPOTEZE ILI O PROPUTENOM SUSRETU

3.3. Jednu od najradikalnijih politikih filmskih formi razvio je ivojin Pavlovi,

koji je po mnogo emu stvarni antipod Makavejevu. Njegovi filmovi su razraena i
stroga kritika ne samo socijalistike ideologije i vlasti, nego i humanistikih ideala
i naivne spontane ideologije. Njegovi su filmovi suprotstavljeni tipinom humanistikom toposu izravnog prikazivanja jaza izmeu slubene ideologije i povijesne
zbilje. Pavlovi predstavlja filmski primjer anti-humanizma. Za njegove je filmove Buenje pacova i Kad budem mrtav i beo karakteristian izvanredan spoj
neorealistikih, ak naturalistikih, odlika i soc-realistikih tendencija. Tu bismo
filmsku formu mogli nazvati samoupravni socrealizam: s jedne strane imamo vrlo
konvencionalan sklop narativnih strategija, linearan zaplet, putovanje junaka kroz
drutvo, to je s druge strane spojeno s istinskom komunistikom kritikom komunizma. Njegov socrealizam nije u skladu ni sa danovljanskom devijacijom (podvrgavanje umjetnosti partiji), niti je puka imitacija zbilje; naprotiv, stvarnost treba
kroz umjetniko djelo biti prikazana u svom revolucionarnom razvoju.11 Moda
jedan od najboljih meu filmovima crnog talasa, Kad budem mrtav i beo12 poman je i vjet prikaz krajolika jugoslavenskog drutva u svoj njegovoj proturjenosti. Taj film nije zbilju prikazao kakva je bila, nego u njezinim krajnostima, elio
je pokazati kako bi se krajnosti kljunih proturjeja mogle razbiti nakon trine
reforme sredinom ezdesetih. U jednom od kljunih i proroanskih kadrova filma
vidimo polu-provincijsko okruenje. Kamera vodi gledatelja na kratko putovanje
kroz Jugoslaviju, montano prikazujui itavo drutvo. Pratei protagonista Dimija Barku, vidimo ga kako prolazi pored grupe seljaka koji se svaaju, radnika
koji protestiraju ispred tvornice i vojnika koji pjevaju, u borbi protiv imaginarnih
neprijatelja Taj kadar sadri vrlo poetsku, ali istodobno i pesimistinu sliku, koja
priziva buduu dezintegraciju, ukoliko se ostvare te tendencije, i hipotezu da se
neke drutvene grupe nikad ne susreu.
3.4. Jo jedan redatelj ijem se radu divim je elimir ilnik, koji je takoer dao
svoj prilog novom jugoslavenskom filmu sasvim razliitom estetskom politikom. On je od samog poetka stvorio novu filmsku formu, dokumentarnu dramu (dokudramu), koja gotovo u pravilu uzima marginalnu temu (nezaposlenost),
ili marginalizirane grupe (beskunici, cigani), obino iskljuene iz svakodnevne ideologije; ali, to je jo vanije, ilnik svojom estetskom formom i politikom
podriva reime (kanone) vidljivog, onoga to je doputeno prikazati i iskazati, ne
u svrhu jeftine provokacije ili spektakularizacije, nego kao osobni angaman koji
eli biti poticajem kolektivnih promjena. Kao to jasno pokazuje jedan od njegovih
11 Vidjeti: Bowlt 1991.
12 Analizu toga filma dajem u: Kirn 2009.

256

GAL KIRN

velianstvenih filmova, Rani radovi, kritikom revolucionarnog idealizma zatvorenog unutar filozofskih granica na primjeru male avangardne grupe radikalnih
omladinaca koji nastoje uvjeriti seljake da se uzdignu do razine revolucionarne
svijesti. Seljaci im naprae tur, to njih navodi da zakljue kako je ta klasa ionako
historijski redundantna.
3.5. Filmski univerzum vrlo blizak Grlievoj tezi o humanosti i politikom stvorio je Aleksandar Petrovi. U njegovu remek-djelu Tri, Petroviev je postupak
moda estetski najrafiniraniji, to je jedan od najboljih jugoslavenskih filmova svih
vremena. To je film o Drugom svjetskom ratu i sastoji se od tri vinjete, tri dijela u
svakom od njih se vrlo neobian junak suoava s okrutnou rata. U osnovi, svaka
pria dovodi pojedinca pred lice vlasti i smrti: prvo se susree sa starom vojskom
Kraljevine Jugoslavije, kao student koji eli dovesti u pitanje bizarnost vojnog suda,
koji strijelja nevina ovjeka. Zatim ga kao zvijer progone njemaki vojnici (okupatori). Skupa sa svojim drugom tri kroz movare, dok druga ne uhvate i ubiju tako
to ga zapale u kui (mistifikacija). Obje smrt prati ciganska muzika. Na kraju ga
vidimo kao partizanskog komandanta, kad je i sam postao dijelom nove vlasti,
koji sad svjedoi partizanskom nasilju, tonije strijeljanju narodnih izdajnika. Kad
zapazi da e mlada ena biti pogubljena, vidimo njegovo suosjeanje, moda i seksualnu udnju ponovno je suoen s apsurdnou rata. Ta etika, ili radije egzistencijalistika, meditacija o ratu ostvarena je tako to priu promatramo unutar
izrazito osobne perspektive na rat, gdje su granice dobra i zla, pravog i krivog, nejasne. To dovodi do izjednaavanja sve tri vlasti (predratne, meuratne, poslijeratne), sve su iste, dok Petroviev zaplet dovodi na istu razinu i rtve: stranca, partizana i izdajnika, svi su isti, pate u ratnom vremenu. Humanistiki prikaz rata, koji
je na raznim mjestima estetiziran, stvara vrlo anti-politiki efekt: potpuna de-politizacija rata, partizanske borbe. Dakako, ovjek se moe prikloniti toj sloenijoj
perspektivi, koja ne prikazuje sve crno-bijelo, ali tu je svejedno rije o jednom od
prvih filmova povijesnog revizionizma i mogueg pomirenja. Revolucionarno nasilje ne moe se jednostavno izjednaiti s faistikim nasiljem.
4. UMJESTO ZAKLJUKA
Prvi bi provizorni zakljuak bio da bi, kako bismo razumjeli specifinu efektivnost
i kulturne prakse redatelja crnoga talasa, trebalo uzeti u obzir materijalne uvjete samoupravljake proizvodnje. Ne radi se o jednostavnoj filmskoj primjeni ideja
Praxisa, nego o sklopu kulturnih praksi i specifine dinamike kulturne proizvodnje. Osim toga, valja uzeti u obzir dinamiku odjeka i napetosti unutar slubene kulturne politike, kako su se umjetnici i njihova djela borili za oblikovanje
257

KRITIKA HUMANISTIKE HIPOTEZE ILI O PROPUTENOM SUSRETU

specifinoga tipa umjetnike autonomije, koja je, kao smo vidjeli, oscilirala izmeu
burujskog (individualna mitologija, sloboda umjetnika) i socijalistikog (organizacija slobodnjaka, socijalistika kritika socijalizma) odgovora na taj eminentno politiki problem.
Drugi se provizorni zakljuak odnosi na moju shematsku analizu filmskih oblika u pojedinim filmovima, koja potvruje radikalno heterogen karakter novog
jugoslavenskog filma. Ta umjetnika djela prihvaaju novu estetiku i stare anrove, u rasponu od socijalistikog realizma i neorealizma (Pavlovi), do antitotalitaristikih slika (Stojanovi) i humanistikog filma (Makavejev). Iznad svega, lako
se uoavaju razlike u politici tih filmova, a to je jo vidljivije ako im se pridodaju
radovi Aleksandra Petrovia (revizionizam filma Tri), elimira ilnika (kritika i
deziluzioniranost u filmu Rani radovi, dokudrama Nezaposleni ljudi), Karpa
Godine i drugih.
U daljnjem bi radu bilo vano istraiti naine na koji su ta umjetnika ostvarenja
otvorila pitanje uloge umjetnosti u preobrazbi drutva. Perspektivu u kojoj bi te
progresivne struje u jugoslavenskom filmu i umjetnosti mogle biti sagledane mogla
bi se formulirati kao zakljuno pitanje: kako je novi jugoslavenski film stvorio specifinu autonomiju umjetnosti (politika) i je li uspio stvoriti umjetniki oblik revolucije? Ostaje pitanje kako biti i dalje politiki angairan a distancirati se od naloga
Partije? Nije li to bilo vano pitanje i za filozofe okupljene oko asopisa Praxis?
I nisu li filmovi crnog talasa ponudili odreene teorijsko-politike pouke koje nas
mogu odvesti onkraj udobnog utopijskog obeanja umjetnosti? Umjesto jednostavne primjene ideja, filmovi crnog talasa provodili su u praksu tezu da film misli.
Preveo sa engleskog
Tomislav Brlek

258

GAL KIRN

LITERATURA
Adorno, Theodor: Commitment, u: Aesthetics
and Politics, Verso, London 2007, str. 177-195.

Kirn, Gal: Issues of the transition, self-managed subjectivity and culturalisation of antagonisms in ivojin Pavlovis film When I
will be white and pale, (internet) dostupno na:
http://www.pagesproject.net/2006/daily_pages.
php?lang=en&date=2009-03-01, 2009.

Arendt, Hannah: Origins of Totaliarianism,

Harcourt, Orlando 1973.
Bavar, Igor - Kirn, Sreo - Korsika, Bojan:
Kapital + delo v SFRJ, Zaloba KRT, Ljubljana
1985.

Kirn, Gal: From the Primacy of Partisan Politics to Post-Fordist Tendency in Yugoslav
Self-management Socialism, u: Kirn, Gal (ur):
Post-Fordism and its Discontents, Jan van Eyck
Academie and Peace Institute, Maastricht-Ljubljana 2010, str. 253-304.

Barot, Emmanuel: Camera politica, Vrin, Paris

2009.
Bowlt, John: Russian Art of the Avant-garde:
Theory and Criticism 1902-1934, Thames &
Hudson, London 1991.
Buden, Boris: Behind the Velvet Curtain. Remembering Duan Makavejevs W.R.: Mysteries
of the Organism, u: Afterall, br. 18, 2008, str.
118-126. (internet) dostupno na: http://www.
afterall.org/journal/issue.18/behind.velvet.
curtain.remembering.dusan.makavejevs.
Accessed 15 November 2010.
Buden, Boris: Zone des bergangs: vom Ende
des Postkommunismus [Zona prelaska. O kraju postkomunizma], Suhrkamp, Frankfurt am
Main 2009.
uri, Branka: Kultura po meri oveka, u:
Praxis - Kritika i humanistiki socijalizam
2011, str. 55-60.
DeCuir, Jr., G.: Black Wave Polemics: Rhetoric
as Aesthetic, u: Studies in Eastern European
Cinema, Vol. 1, br. 1, 2010, str. 85-96.
Goulding, Daniel: Liberated Cinema. The
Yugoslav Experience 1945-2001, Indiana University Press, Bloomington and Indiannapolis
2002.
Jovanovi, Neboja: Breaking the Wave. A Commentary on Black wave polemics: rhetoric
as aesthetic by Greg DeCuir, Jr., u: Studies in
Eastern European Cinema, Vol. 2, br. 2, 2011,
str. 161-172.

Kirn, Gal: New Yugoslav cinema: a humanist

cinema? Not really, u: Kirn, Gal - Sekuli, Dubravka - Testen, iga (ur): Surfing the Black:
Yugoslav Black Wave Cinema and its Transgressive Moments, Jan van Eyck Academie,
Maastricht 2012.
Levi, Pavle: Disintegration in Frames, Stanford
University Press, Stanford 2007.
Pikur, Bojana - Soban, Tamara (ur): Sve je
to film: eksperimentalni film v Jugoslaviji
1951.-1991. = experimental film in Yugoslavia
1951-1991 = This is all film, Moderna galerija,
Ljubljana 2010.
Praxis - Kritika i humanistiki socijalizam.
Meunarodna konferencija o jugoslavenskoj
praxis-filozofiji i Korulanskoj ljetnoj koli
(1963-1974). Mjesto sjeanja i aktuelnosti. Korula, 13.10-15.10.2011. Reader, Rosa Luxemburg Stiftung, Beograd 2011.
Samary, Katherine: Le marche contre
lautogestion, PubliSud/La Breche, Paris 1988.
Stojakovi, Krunoslav: Praxis als kognitiver
Rahmen der Kultur [Praxis kao kognitivni
okvir kulture], u: Praxis - Kritika i humanistiki socijalizam 2011, str. 50-55.

259

KRITIKA HUMANISTIKE HIPOTEZE ILI O PROPUTENOM SUSRETU

Zimermman, Tanja: Novi kontinent Jugoslavija. Politina geografija tretje poti, u:

Zbornik za umetnostno zgodovino / Archives
dhistoire de lart, n.s., godina XLVI, Ljubljana
2010, str. 165-190.
ilnik, elimir: Interview with elimir ilnik,
u: Kirn, Gal - Sekuli, Dubravka - Testen, iga
(ur): Surfing the Black: Yugoslavia Black Wave
Cinema and its Transgressive Moments, Jan
van Eyck Academie, Maastricht 2012.

260

RAZGOVOR JELENE SVIRI SA FEMINISTKINJOM NADOM LER SOFRONI

MLADE ENE NE SMIJU

PRISTATI DA SE NJIHOVO
PITANJE RJEAVA TEK NAKON
POBJEDE 99%
RAZGOVOR JELENE SVIRI SA FEMINISTKINJOM
NADOM LER SOFRONI

RAZGOVOR JELENE SVIRI SA

FEMINISTKINJOM NADOM LER SOFRONI

Nada Ler Sofroni jedna je od uope prvih feministikih teoretiarki koje su djelovale u bivoj Jugoslaviji i na iju je ideju 1978. odrana Prva meunarodna feministika konferencija u Studentskom kulturnom centru u Beogradu pod nazivom
Drug-ca Novi pristup? Njezina doktorska disertacija smatra se prvom feministikom tezom obranjenoj u socijalistikoj Jugoslaviji. Vie od trideset godina nakon odravanja ove povijesne konferencije, feministiki pokret i dalje ne posjeduje
jasnu artikulaciju politike promjene. Nove globalne okolnosti trae i nove manifestacije politikog djelovanja, a moda bi upravo (i) iskustvo jugoslavenskog socijalistikog samoupravljanja i feministikog djelovanja unutar njega moglo feministikim teoretiarkama s ovih prostora pomoi u pokuaju to ireg sagledavanja
enskog pitanja i propitivanja stanja u kojem je feminizam danas. Potencijal socijalistikog feminizma koji uzrok neravnopravnosti ena vidi u njihovoj dvostrukoj
opresiranosti od strane kapitalizma i patrijarhata, esto se podcijenjuje i proglaava
anakronim dok bi se mnogi(e) sloili da je njegov teorijski koncept aktualniji nego
ikad.
Trideset i tri godine od odravanja povijesne konferencije jugoslavenskih
i stranih feministkinja pod naslovom Drug-ca ena, slabo poznatima
ostaju okolnosti u kojima se tadanji feministiki pokret razvijao, gradio
te koje su mu bile glavne teorijske postavke. Meutim, Vae iskustvo moglo bi biti od ogromne vanosti za dananje feministice ije se borbe odigravaju u kontekstu neoliberalizma i deficita demokracije na globalnoj

261

MLADE ENE NE SMIJU PRISTATI DA SE NJIHOVO

razini. U kakvim ste, dakle, okolostima tada djelovale, to ste propitivale

i kako se to moe usporediti sa sadanjim drutvenim okolnostima?
Za poetak, moram naglasiti da je na pokret, koji se tada nazivao feminizmom
drugog vala, neofeminizmom, bio izrazito antiautoritaran pokret, kako u odnosu
na privatnu sferu, dakle patrijarhalizam u porodinim odnosima, tako i u odnosu na kapitalizam koji je subsumirao patrijahalizam i uinio ga svojim nazamjenjivim strukturnim dijelom. U teorijskom smislu polazio je od toga da je patrijarhalizam totalni fenomen koji je kapitalizam preuzeo iz predgraanskog drutva, pa ga
readaptirao preko polne uloge, podjele rada, devalorizacije, dekvalifikacije enskog
rada, zanimanja i profesija te preko hijerahijske podjele u sferi uticaja i politikog
odluivanja. Meutim, bila je velika subverzija ustvrditi da socijalistiki sistem baca
pod tepih kljuna pitanja enske egzistencije. Kako su, recimo, ene iz prvih redova
socijalistike revolucije nakon pobjede vrlo brzo sklonjene na marginu, kako su u
radnoj sferi bile izloene feminizaciji podplaenih zanimanja, kako su manje plaene
od mukaraca, kako tee napreduju u karijeri, kako i socijalistika drava zarauje
na neplaenom radu ena u porodici, itd. Meutim, u sferi drutveno organizovanog
rada ene su zaista bile zatiene, imale su socijalno i zdravstveno osiguranje, a prava iz radnog zakonodavstva potovana. Imale su pravo na kontrolu vlastitog tijela,
pravo na besplatni i asistirani abortus, naprimjer. Socijalna drava je u tom smislu
bila funkcionalna i s tog aspekta svakako je enama bilo bolje nego to im je danas.
Subverzija pokreta se, dakle, ogledala u otkrivanju da socijalistiko
drutvo ipak nije rijeilo ensko pitanje?
Tadanji reim je na pokret smatrao ozbiljnom subverzijom jer se deklarisao kao
sistem ravnopravnosti ene i mukarca, odnosno kao sistem koji je rijeio ensko
pitanje. A tadanji neofeminizam identificirao je elemente patrijarhalizma koje je
etatistiki socijalizam preuzeo iz prethodnih antagonistikih sistema i njegovao
ih u svojim socijalistikim njedrima. Rane sedamdesete i neto kasnije, u vrijeme kada smo organizovale konferenciju Drug-ca Novi pristup?, bilo je vrijeme
uzleta novih liberterskih socijalnih pokreta: enskog, ekolokog, antinukleranog,
pokreta za razoruanje, mirovnog... Ukratko, bilo je to vrijeme otvaranja novih
prostora slobode. U teorijskom smislu, to je bilo vrijeme ozbiljnih feministikih
kritika sljepoe za specifina pitanja ena koje su bile upuene, kako dogmatskom
marksizmu i konzervativnoj ljevici, tako i rodno neutralnoj teoriji i praksi zapadne
demokratije. Na pokret je proistekao iz burne 68. i bio je nesumnjivo lijevi, ali je
istovremeno bio i kritika androcentrizma nove ljevice i njezinog odnosa prema
enskom pokretu i enskom pitanju uope. To moe biti vrlo pouno za progresivne, antikapitalistike pokrete danas i mjestu ena u njima. Bilo je to vrijeme probuenih utopijskih energija i dubokog ubjeenja unutar progresivnih intelektualnih
262

RAZGOVOR JELENE SVIRI SA FEMINISTKINJOM NADOM LER SOFRONI

ambijenata da ima neto zbog ega vrijedi i ivjeti i ginuti. Bilo je to vrijeme nade.
Danas, meutim, ivimo u vremenima globalnog brutalnog nasilja, a umjesto utopijskih energija i pokreta zavladao je intelektualni cinizam. Ne nalazi se nita zbog
ega bi vrijedilo ivjeti, a pogotovu zbog ega bi bilo vrijedno umrijeti. Ovo je vrijeme u kome je jedino naim totalitarnim neprijateljima, prije svega militariziranom kapitalu, jasno zbog ega valja ubijati.
U kakvom se svijetu nalazimo trideset godina nakon, koja bi bila agenda
nekog novog skupa o eni?
Nalazimo se u svijetu retrogradnih tendencija, u svijetu njihove galopirajue desekularizacije, u svijetu u kome sprega vjerskog i trinog fundamentalizma ozbiljno prijeti da ugrozi sve demokratske slobode, a prije svega enu lii i onih prava i sloboda
koje je prethodno estokom borbom ve stekla. Ako bih danas kandidovala temu za
novi meunarodni skup o eni, onda bi on sigurno bio posveen faizaciji savremenih drutva, nemoi postmoderne socijalne teorije da se nosi s tim problemom, te
slabosti i nespremnosti ljevice da se uhvati u kotac sa populizmom i retradicionalizacijom, a naroito s dramatinom erozijom enskih prava u svijetu u kome ivimo.
U pokuaju definiranja sadanjeg stanja enskog pitanja nuno je razjasniti dananji karakter patrijarhata i nain na koji kroz retradicionalizaciju cementira ekonomsku nejednakost ena. to je u karakteru patrijarhata to ga ini komplementarnim kapitalizmu?
Kljune karakteristike patrijarhata se i danas odnose na funkcioniranje porodice i
enski rad u njoj. Na diskriminaciju, fleksibilizaciju, dekvalifikaciju i eksploataciju
ene na tritu rada i tritu seksualne industrije, na prezentaciju ene u medijima,
na dravno i muko nasilje nad enama, na dominaciju militariziranog kapitala, na
nasilje financijskog kapitala nad onih 99% meu kojima su ene najranjivija i najpotlaenija kategorija. Kapitalistiki procesi se proteu putem patrijarhalizma nairoko izvan sfere drutvenog rada. Polna podjela rada i hijerarhijske uloge polova u
porodici omoguuju posrednu eksploataciju ena koje nisu ukljuene u organizovani
najamni rad, koje su dakle radna snaga-roba na crnom tritu rada, a omoguuje
nadeksploataciju onih koje to jesu. Patrijarhat dakle nije suptilni kulturoloki fenomen, u najboljem sluaju to mu nije osnovna karakteristika danas, nego grubo,
nasilno sredstvo potinjavanja ene vrlo dobro inkorporirano u samu prirodu kapitalizma.Tako sam neto pisala u ono vrijeme, to bih isto potpisala i danas. Samo
moda sa jo vie ara i ubjeenja.
Poznata socijalistika teoretiarka Nancy Fraser tvrdi da je dananje
oslabljeno stanje feminizma velikim dijelom uzrokovano injenicom da

263

MLADE ENE NE SMIJU PRISTATI DA SE NJIHOVO

enski pokret nije iskoristio svoj emancipatorski potencijal te da se cijeli

drugi val feminizma inkorporirao u neoliberalizam preko prelaska na
kulturoloku paradigmu i inzistiranju na politikama identita? To bi se
prije svega odnosilo na zaborav materijalne uvjetovanosti rodne nejednakosti i nedostatak promatranja enskog subjekta kao klasnog subjekta.
Feminizam drugog talasa se teorijski artikulisao unutar postmodernizma. Meutim,
danas se pokazuje da mu je taj teorijski okvir ne samo tijesan, nego esto i kontraproduktivan. Feminizam i postmodernizam imaju zajednika kljuna teorijska polazita ija je sinergija za drutveni progres bila u svoje vrijeme itekako produktivna.
To su recimo pitanja viestrukog enskog identiteta koju ine klasa, rasa, etnicitet,
polnost, to su pitanja otpora prema totalitarizmu; to su apeli u odbranu drugosti i
razliitosti, to je kritika autoritarnih institucija moi... I, to je svakako pitanje znaaja emancipatorskih praksi razliitih subjekata, a ne samo radnike klase.
Meutim, kulturni i svaki drugi relativizam postmodernizma, naroito njegova relativizacija o tome gdje se danas nalaze lokusi moi, njegov skepticizam,
njegov pragmatizam i lokalizam, njegova odbojnost prema idejama solidarnosti i
disciplinovanoj organizaciji, njegov nedostatak bilo kakve teorije politike akcije, da parafraziram Terrya Eagletona, sve to teko da bi se moglo upotrijebiti kao
teorijsko orue protiv dananje brutalne vladavine onih jedan posto, protiv vladavine militariziranog kapitala, protiv terora trinih i vjerskih fundamentalizama. Naprotiv, postmodernistika prenemaganja u totalitarnim vremenima danas
mi se ine krajnje impotentnim i sloila bih se s EagleItonom da postmodernizam
u naim uslovima vie predstavlja dio problema nego njegovog rjeenja. Naime,
postmoderna misao, kao i svaka druga politika doktrina koja pretenduje da bude
progresivna, morala bi danas odgovoriti na dramatian izazov mogueg uspostavljanja novih totalitarnih reima, odnosno nove globalne totalitarne kontrole podivljalog kapitala. Postmodernistika mantra o kraju istorije, ini mi se sve besmislenijom, naroito danas, kad pred oima imamo upravo nastavak istorije (drugim
sredstvima) nasrtaje desnice na globalnoj sceni. Kad je rije o eni, i postmoderna
socijalna teorija i ljevica danas ostaju zbunjene i nepripremljene, i kao da stidljivo sklanjaju pogled pred opasnim nasrtajima desnih i mizoginih poredaka. Dakle,
Nancy Fraser je u pravu, s tim to bih njenu kritiku proirila na situaciju u kojoj se
nala ljevica u cjelini.
Rekla bih da je i u sadanjim emancipatorskim pokretima prisutna tendencija da se ensko pitanje ne promatra kao posebno. Dogaa se velik
zalet zagovaranja direktne demokracije i zahtjeva za oslobaanjem od
ekonomske nejednakosti, a da se u isto vrijeme ne prepoznaje da je ena
dvostruko opresirana, preko kapitalizma ali i patrijarhalnih odnosa
264

RAZGOVOR JELENE SVIRI SA FEMINISTKINJOM NADOM LER SOFRONI

moi prisutnih u privatnoj sferi ivota. Dogaa li se opet da ljevica ostavlja ensko pitanje sa strane, da ga ne izdvaja kao pitanje enske klase
unutar same radnike klase?
Upravo je to kljuna stvar! Pod cijenu da me proglase paleomarksistkinjom moramo danas ponovo govoriti o klasnom pitanju i to ono zapravo znai za enski
pokret danas. Opet je aktuelna ona naa parola iz 1978.: Proleteri svih zemalja, tko
vam pere arape?. Mlade ene nipoto ne smiju pristati na takvu vrstu argumentacije da e se njihovo pitanje rijeiti kasnije kada pobijedi klasna revolucija onih 99%.
U ovom asu, jednom od onih historijskih momenata kad se raaju novi pokreti u
opoziciji prema unitavajuem konzumerizmu, liberalnom kapitalizmu, divljoj privatizaciji, trinom i vjerskom fundamentalizmu, ene moraju postaviti svoja specifina enska pitanja, odmah i ovdje. Historija se ponavlja, manje-vie svi socijalni
pa i lijevi pokreti su prema specifinim pitanjima opresije ene imali ambivalentan stav. ene su im bile dobre dok su uestvovale u revolucijama, ali manje dobre
kada je trebalo da budu na mjestima odluivanja. Postavljanje specifinih pitanja
dvostruke enske opresije tradicionalnoj ljevici etiketiralo se kao razjedinjavanje
klase, bile smo proglaavane za buroaske feministkinje. A etatistiki socijalizam
nas je etiketirao i kao trojanskog konja nove ljevice. Ne zna se ta je bila gora
etiketa. Dakle, vrlo je vano odmah istai svoju feministiku agendu i program i ne
zbunjivati se priom o prioritetnim klasnim pravima ili prioritetnim subjektima. I da e se sekundarna pitanja kao to je ensko pitanje rijeiti kasnije, kad se
pobijedi klasni neprijatelj. Tu smo priu i argumentaciju prole prilino burno i s
njom je dosta. Nema prioritetnih prava, nema prioritetnog subjekta. Prioritet imaju svi obespravljeni sa svim svoji specifinim agendama. Dakle, svih onih 99 posto
koji malo po malo preplavljuju trgove i javne prostore koji jesu raznoliki i aroliki,
i moda jo nisu do kraja artikulirali svoje politike potrebe i programe. ene te
potrebe i programe moraju u hodu artikulirati i boriti se za autonomiju unutar pokreta i ne dozvoliti marginalizaciju. To je jedno od kljunih iskustava o kome ene
u progresivnim pokretima trebaju dobro razmisliti.
Pitanje samoupravljanja odnosno direktne demokracije kao prakse egalitarnog politikog odluivanja aktualnija je nego ikad. U Jugoslaviji je
taj model stavljen na dravnu razinu, meutim nije doveo do stvarne
rodne jednakosti. Kakvu bi poziciju prema tom pitanju trebao zauzeti
neki novi (regionalni) progresivni feministiki pokret?
U pokuaju pronalaska odgovarajue feministike prakse i otpora vidim dva kljuna problema. ene, a pod tim mislim na progresivni feministiki pokret, zasad
nemaju formulisan program i cilj kojem tee. S druge strane, imam ozbiljan problem s teoretiarkama koje svoja predavanja poinju s tvrdnjom da postoji vie
265

MLADE ENE NE SMIJU PRISTATI DA SE NJIHOVO

feminizama i da svaki zasluuje duno potovanje. Pri emu se onaj koji ukazuje
na globalni karakter sprege izmeu ekstremnog kapitalizma i patrijarhalizma svrstava u te mnogobrojne feminizme i njegov se znaaj relativizira. Onako, ba pravo
postmodernistiki.
Dovodi li nas to do zakljuka da je trenutni doseg feminizma u regiji guranje liberalnih politika koje obino donose promjene samo na reprezentativnoj razini, bez propitivanja ekonomskih i klasnih odnosa?
Ne bih se htjela staviti u ulogu arbitra i smjetati u ideoloko-politike okvire sve
ono to danas imamo na enskoj sceni u regionu. Postoje uostalom velike razlike
izmeu pojedinih organizacija, a naroito meu pojedinim predstavnicama enske scene danas i ovdje te njihovim fokusima i pogledima na svijet. Paradoksalno je
da je danas trenutno lake progutati ono ja sam feministkinja nego naprimjer ja
sam socijalistkinja i zalaem se za direktnu demokratiju. U tome je, izmeu ostalog, novina dananje situacije. Time se vraamo na tezu o samoupravljanju jer ona
zasluuje panju. Netko e odmah rei da je to davno prevazieno, ali ja ne bih tako
lako odbacivala ideje samo zato to su se u dogmatskim praksama kompromitirale.
Utopijske vizije egalitarnog drutva, drutva socijalne pravde i direktnog uea ljudi su sa dananjeg stanovita itekako vane jer su osnovne proturjenosti sutinski
ostale iste, samo su dobile nove oblike i postale globalna prijetnja naim ivotima.
I da zakljuimo pitanjem budunosti, koje bi bile strategije osvijetavanja enskog pitanja unutar novih globalnih pokreta i same ljevice?
Prva i najvanija stvar je da se unutar ovog novog globalnog pokreta ene ne utope u 99 posto mukaraca koji pokretom dominiraju, nego da odmah istaknu svoje
zahtjeve i budu svjesne svoje agende. Mukarci s ljevice se moraju suoiti s pitanjima patrijarhata, reproduktivnih prava, specifinog dravnog nasilja i nasilja koje
trpe ene samo zato to su ene, pitanjima privatne sfere ivota, itd. I to ne samo na
deklarativnoj razini. Potrebno je analizirati, naprimjer, rodnu dimenziju arapskog
proljea. Na Tahriru su urbane mlade ene bile u prvim redovima, meutim, slika
je ve danas znatno razliita. Dakle, radi se o istom registru pitanja koje smo mi sedamdesetih i osamdesetih postavljale naoj ljevici, i staroj i novoj. Radi se o tekim
borbama, jer najblieg saveznika mora ubijediti da ima specifine potrebe i probleme i da trai svoj autonomni prostor.
Izvor: LIBELA Portal o rodu, spolu i demokraciji, (internet) dostupno na: http://www.libela.org
/razgovor/2342-mlade-zene-ne-smiju-pristati-da-se-njihovo-pitanje-rjesava-tek-nakon-pobjede
-99/, Objavljeno 28.11.2011. 11:03:42 [Sarajevo], pristupljeno: oktobar 2012.

266

3
PRAXIS U SV(IJ)ETU,
SV(IJ)ET U PRAXISU
269 Katarzyna Bieliska-Kowalewska
Kako je poljski revizionizam mimoiao tzv. praxis-filozofiju
293 Thomas Flierl
Praxis, otuenje i moderni socijalizam u filozofskim raspravama u
DR Njemakoj
301 Matthias Istvn Khler
Budimpetanska kola i Korulanska ljetna kola
317 Gabriella Fusi
Talijanski intelektualci na Koruli: izmeu filozofije i politike
329 Duan Markovi
Praxis i Francuska: veze, saradnja, odjeci
349 Nenad Stefanov
Filozofija Praxisa i nedogmatska ljevica u SR Njemakoj. Percepcije,
projekcije i (ne)sporazumi

KATARZYNA BIELISKA-KOWALEWSKA

KATARZYNA BIELISKA-KOWALEWSKA

KAKO JE POLJSKI
REVIZIONIZAM MIMOIAO
TZV. PRAXIS-FILOZOFIJU
RECEPCIJA JUGOSLOVENSKE FILOZOFIJE
U POLJSKOJ TOKOM 60-IH I POETKOM
70-IH U KONTEKSTU SUDBINE POLJSKOG
REVIZIONIZMA I NJEGOVE KARAKTERISTIKE

Takozvani revizionizam1, razvijan pedesetih i ezdesetih godina prolog veka u

bivim socijalistikim zemljama, esto se smatra jednom humanistikom strujom koja se suprotstavila zvaninom marksizmu. Smatra se takoe da se ovaj
marksistiki humanizam u Jugoslaviji, Maarskoj, ehoslovakoj i Poljskoj razvijao prema slinoj emi i manje vie u istom vremenu.2 Meutim, u svakoj od
navedenih zemalja humanistiki marksizam se oblikovao u odnosu na odreenu
filozofsku tradiciju i u odreenom drutveno-politikom kontekstu.
Na oblik i sudbinu poljskog revizionizma su imala uticaj barem dva posebna faktora: poljska filozofska tradicija lavovsko-varavske kole i antisemitizam, ije su
rtve bili njeni najistaknutniji pripadnici.
POLJSKI MARKSIZAM I LAVOVSKO-VARAVSKA KOLA
Pred Drugi svetski rat na tadanjem podruju Poljske bilo je est univerziteta3, ali u
akademskom svetu marksistika misao bila je marginalna, akademski filozofi nisu
pokazivali interesovanje za nju.4
1 Naziv koji koristi Leszek Koakowski u Glavnim tokovima marksizma. Koakowski, Leszek: Gwne
nurty marksizmu, PWN, Warszawa 2009, t. 3, str. 455-477.
2 Satterwhite, James H.: Varieties of Marxist Humanism. Philosophical Revision in Postwar Eastern Europe, University of Pittsburgh Press, Pittsburgh and London 1992, str. 5.
3

U Varavi, Krakovu, Lavovu, Vilnjusu, Poznanju i katoliki u Lublinu.

4 Prevoenje dela Marksa i Engelsa na poljski poelo je poetkom 80-ih godina XIX veka, a vrlo aktivan
u tome bio je Ludwik Krzywicki, prvi poljski marksistiki naunik. Akademsku marksistiku misao su

269

KAKO JE POLJSKI REVIZIONIZAM MIMOIAO TZV. PRAXIS-FILOZOFIJU

Najvanija filozofska pojava u to vreme bila je tzv. lavovsko-varavska kola, o kojoj se obino kae da se koncentrisala oko logike, semantike i metodologije nauka,
takoe, iako u drugom planu, i oko epistemologije i ontologije kojima se bavila prema odreenom, logicistikom stereotipu.5 Ova kola je nastala u Lavovu, a
njen tvorac je bio Kazimierz Twardowski.6 Izmeu dva svetska rata na svakom od
pet laikih univerziteta (sem na estom, katolikom u Lublinu) barem na jednoj
katedri profesor je bio jedan od uenika Twardowskog7: Njegova kola je prestala
da bude lavovska i postala je optepoljska. Ipak se obino kae lavovsko-varavska
kola. Dodatak varavska je opravdan time to je u Varavi nastala velika logika
kola nesumnljivo najznaajnji deo cele lavovsko-varavske kole. Varavska logika kola je zajedniko delo filozofa i matematiara, pa se moe smatrati i delom
poljske matematike kole8 tako ove veze objanjava Jan Woleski, jedan od dananjih nastavljaa ove tradicije. Rezultat saradnje matematiara i filozofa je bio takav da je izmeu dva svetska rata Varava postala logiki centar svetskog znaaja.
Ipak, lavovsko-varavsku kolu treba shvatati ire, jer njeni pripadnici su bili i sociolozi, na primer Maria i Stanisaw Ossowscy, ili istoriari filozofije kao Wadysaw
Tatarkiewicz. 9
U tom periodu je procvetao filozofski ivot: izlazili su mnogi struni asopisi10,
osnovana su filozofska drutva11 i odrana su tri optenarodna filozofska skupa. Objavljeni su mnogi znaajni radovi, izmeu ostalih i Istorija filozofije
Wadysawa Tatarkiewicza, meu studentima i danas vrlo popularan udbenik.

razvijali ekonomist Oskar Lange i istoriar kulture Stefan Czarnowski. Ipak, akademskim filozofima marksizam nije bio interesantan, sem Stefanu Rudniaskom i Leonu Chwisteku koji ak nije poznavao Marksova dela iz prve ruke. Jordan, Zbigniew: Philosophy and Ideology, D. Riedel Publishing Company, Dodrecht-Holland 1963, str. 56-62.
5

Woleski, Jan: Filozoficzna szkoa lwowsko-warszawska, PWN, Warszawa 1985, str. 24.

6 Uenik Franza Brentana, krajem XIX veka postao profeor u Lavovu i kao svoj ivitni cilj odabrao da u
Poljskoj, umesto filozofije koja je imala svoj izvor u romantikoj tradiciji, uvede naunu filozofiju. Woleski 1985, str. 10-14.
7

Isto, str. 20.

Isto.

Isto, str. 309-312.

10 Przegld Filozoficzny (od 1897), Ruch Filozoficzny (od 1911), Kwartalnik Filozoficzny(od 1923),
Archiwum, Archiwum Historii Filozofii Medycyny (od 1924); 1935. je osnovan asopis Studia Philosophica, u kojem su poljski filozofi obljavljivali lanke na stranim jezicima; logiari su obljavljivali tekstove
i u Fundamenta Mathematicae, strunom matematikom asopisu svetskog ranga, osnovanom u Varavi
ve 1920. Isto, str. 27.
11 1904 je u Lavovu osnovano Poljsko filozofsko drutvo. U meuratnom periodu filozofska drutva su
osnovana u sva est akademskih cenatara. 1938-e je osnovano Poljsko logiko drutvo Isto, str. 26-27.

270

KATARZYNA BIELISKA-KOWALEWSKA

Sem lavovsko-varavske kole, razvijala se hrianska filozofija i delovao je originalan uenik Husserla, Roman Ingarden.
Ovaj je razvitak prekinut izbijanjem Drugog svetskog rata, u kojem je poginulo
mnogo intelektualaca. No, odmah po zavretku rata, akademski i filozofski ivot
je brzo reaktiviran. Na svim univerzitetima su opet poeli da rade preiveli pripadnici lavovsko-varavske kole, ali je na filozofsku pozornicu stupio novi igra:
marksizam.12
Prema Woleskom, na poetku odnos izmeu marksizma i lavovsko-varavske
kole se moe odrediti kao mirna koegzistencija.13 Posle 1948. godine14, godine
ulaska Poljske u staljinizam, i filozofija je trebala da ue u fazu borbe na ideolokom frontu. Za ovu borbu je ipak bilo premalo boraca de facto u celoj zemlji postojao je samo jedan filozofski obrazovan marksist, bio je to Adam Schaff.15 Da se
taj problem rei, 1950. godine osnovan je poseban Institut za obrazovanje naunih
kadrova, iji je ef postao upravo Schaff. U njemu su se, pored drugih, kolovali i
budui glavni revizionisti: Leszek Koakowski, Bronisaw Baczko, Henryk Holland i Zygmunt Bauman.
Schaff je 1951. proglasio ofanzivu na filozofskom frontu. Likvidirani su posle rata
reaktivirani filozofski asopisi, a umesto njih osnovan jedan zvanian Filozofska misao (Myl Filozoficzna). Za glavni cilj napada Schaff je odabrao lavovskovaravsku kolu koja izaziva zabune, jer njen idealistiki karakter nije bio tako
oigledan kako je to bilo u sluaju katolike filozofije i fenomenologije Romana Ingardena.16 Mladi marksistiki borci su u mnogim sluajevima bili uenici pripadnika lavovsko-varavske kole17, na primer Koakowski je magistrirao kod Janine
Kotarbiske.18

12 Woleski, str. 305. Zbog promene granica univerziteti u Lavovu i Vilnjusu su se nali u okviru Sovjetskog Saveza pa umesto toga su osnovani novi u Lou, Torunju i drugi (laiki) u Lublinu te je organizovan
rad na bivom nemakom univerzitetu u Vroclavu.
13 Isto.
14 Tada dolazi do ujednjenja Poljske socijalistike partije sa Poljskom radnikom partijom i nastanka Poljske ujednjene radnike partije. Smenjen je Gomuka zbog desno-nacionalistike devijacije i prvi sekretar
je postao Bolesaw Bierut. Ovi dogaaji se smatraju trenutkom ulaska Poljske u staljinizam.
15 Jordan 1963, str. 110.
16 Schaff, Adam: Zadania frontu filozoficznego w wietle uchwa I KNP, u: Myl Filozoficzna, Warszawa, godina I, 1951, br. 1-2, str. 36-38.
17 Sitek, Ryszard: Warszawska szkoa historii idei: midzy histori a teraniejszoci, Scholar, Warszawa
2000, str. 20-21, 28.
18 Isto, str. 22.

271

KAKO JE POLJSKI REVIZIONIZAM MIMOIAO TZV. PRAXIS-FILOZOFIJU

Izmeu 1951. i 1953. u Filozofskoj misli voena je rasprava oko filozofije lavovsko-varavske kole obino po sledeoj emi: marksist bi (u vrlo napadakom tonu)
napisao kritiki lanak o koncepciji nekog od pripadnika kole sa osnovnim prigovorom da ta koncepcija nije nita drugo do konvencionalizam i idealistika semantika, kritikovani filozof bi obimnim i ozbiljnim odgovorom odbacio prigovore, da
bi poslednja re ipak pripala redakciji, koja bi odluila da je kritiar u pravu. Prema
toj emi su napadnuti Kazimierz Ajdukiewicz19, Tadeusz Kotarbiski20 i tada ve
pokojni Kazimierz Twardowski.21 Prvi kritiari su bili Adam Schaff, Bronisaw
Baczko i Henryk Holland, ubrzo su se ukljuili Leszek Koakowski i predratni sociolog Jzef Chaasiski. U meuvremenu biva ukinut Nauni savet asopisa, u
velikoj meri sastavljen od pripadnika kole. Borba protiv lavovsko-varavske kole
stekla je priznanje u Sovjetskom Savezu.22
Danas se ovaj period u istoriji poljske filozofije smatra mranim.23 tavie, jedan
od istoriara poljske filozofije tvrdi da sloboda filozofiranja nikad nije bila tako
drastino ograniena, ak ni za vreme podele Poljske.24 Pri tome, ovaj period se
smatra runim i tunim trenutkom u biografijama buduih izvanrednih filozofa.
Meutim, smatram da je ovaj pogled suvie jednostran.
Ranije je primeivano da je tadanja situacija u Poljskoj bila relativno liberalna u
odnosu na druge zemlje sovjetskog bloka: deo nemarksista je drao predavanja,
19 Schaff, Adam: Pogldy filozoficzne Kazimierza Ajdukiewicza, Myl Filozoficzna, Warszawa, godina
II, br. 1, 1952, str. 209-256; Koakowski, Leszek: Filozofia nieinterwencji, u: Myl Filozoficzna, Warszawa,
godina III, br. 2, 1953, str. 335-373; Ajdukiewicz, Kazimierz: W sprawie artykuu prof. A. Schaffa o moich
pogldach filozoficznych, u: Myl Filozoficzna, Warszawa, godina III, br. 2, 1953, str. 292-334; Schaff,
Adam: W sprawie oceny pogldw filozoficznych K. Ajdukiewicza, u: Myl Filozoficzna, Warszawa, godina III, br. 3, 1953, str. 201-223.
20 Baczko, Bronisaw: O pogldach filozoficznych i spoeczno-politycznych T. Kotarbiskiego, u: Myl
Filozoficzna, Warszawa, godina I, br. 1-2, 1951, str. 247-289; Kotarbiski, Tadeusz: Humanistyka bez hipostaz, u: Myl Filozoficzna, Warszawa, godina II, br. 1, 1952, str. 257-270; Chaasiski, Jzef: Rzecz z
powodu Humanistyki bez hipostaz, u: Myl Filozoficzna, Warszawa, godina II, br. 2, 1952, str. 303-314;
Kotarbiski, Tadeusz: Odpowied, u: Myl Filozoficzna, Warszawa, godina II, br. 2, 1952, str. 315-330; Od
redakcji, u: Myl Filozoficzna, Warszawa, godina II, br. 2, 1952, str. 331-337.
21 Holland, Henryk: Legenda o Kazimierzu Twardowskim, u: Myl Filozoficzna, Warszawa, godina II,
br. 3, 1952, str. 260-312; Kotarbiski Tadeusz: W sprawie artykuu Legenda o Kazimierzu Twardowskim,
u: Myl Filozoficzna, Warszawa, godina II, br. 4, 1952, str. 356-358.
22 Woprosy Fiozofii o Myli Filozoficznej, u: Myl Filozoficzna, Warszawa, godina III, br. 2, 1953,
str. 421-422.
23 Borzym, Stanisaw: Filozofia polska, Zakad Narodowy im. Ossoliskich, Wrocaw-Warszawa-Krakw
1991, str. 237. Uporediti i: Tischner, Jzef: Polski ksztat dialogu, Znak, Krakw 2002, str. 33-55; Sitek 2000,
str. 29-60; Hirszowicz, Maria.: Puapki zaangaowania: intelektualici w subie komunizmu, Scholar, Warszawa 2001, str. 102, 191-120; i dr.
24 Borzym 1991, str. 237.

272

KATARZYNA BIELISKA-KOWALEWSKA

samo to su umesto iz filozofije to bila predavanja iz logike. Pokrenuta je i Biblioteka klasika filozofije: u njoj su bili zaposleni profesori kojima je zabranjeno da dre
predavanja, meu njima je bio i Roman Ingarden koji je tada prevodio Kantovu
Kritiku istog uma.25 Ranije je, takoe, primeivano da je sudar marksizma
sa lavovsko-varavskom kolom uticao na oblik marksizma u Poljskoj. U drugoj
polovini estesetih Henryk Skolimowski je utvrdio da je njegov rezulat bio nastanak analitiko-lingvistikog marksizma26, to je, prema njemu, tipino poljski
proizvod27. Howard Parsons je u Praxisu tvrdio: Poljski marksizam rstvo se
slio s logikom i filozofijom prirodnih nauka28, koje su se obe bile znaajno razvile u
Poljskoj prije nego to je tamo doao marksizam.29 U Poljskoj se takoe znalo da je
ovaj sukob naterao marksiste da se ponu baviti problemima jezika i nauke.30
Prvi znaci topljenja staljinizma su se javili ubrzo posle Staljinove smrti, ali tek
1955. Schaff je objavio lanak Skolimowski ga smatra prelomnim za poljski
marksizam31 pod naslovom Marksistika dijalektika i princip protivrenosti
(Dialektyka marksistowska a zasada sprzecznoci). U tom lanku Schaff se explicite odrekao svog negativnog stava prema principu protivrenosti, koji je ranije
zastupao. Takoe, explicite se pozvao na diskusiju oko tog pitanja, koju je vodio sa
pripadnicima lavovsko-varavske kole 1948. i sloio se sa svojim ondanjim protivnicima32. Taj povratak diskusijama sa lavovsko-varavskom kolom javlja se i u
drugim dimenzijama33. ak je ukinuta i Filozofska misao i osnovan nov asopis
Filozofske studije (Studia Filozoficzne), iji je cilj bio da bude otvoren za danas
vitalne raliite smerove i stilove filozofskog miljena u granicama odreenim strogim pravilima naune ispravnosti i principima racionalnog miljenja34. Simboliki
25 Skolimowski, Henryk: Polish Analytical Philosophy: A Survey and a Comparison with British Analytical Philosphy, Routledge& Kegn Paul, London 1967, str. 216-217. Up. Kotarbiski, Tadeusz: Biblioteka Klasykw Filozofii, u: Myl Filozoficzna, Warszawa, godina I, br. 1, 1951, str. 68-73.
26 Skolimowski 1967, str. 213-235.
27 Isto, str. 214.
28 Ovo tvrdi Adam Schaff, kako ga citira Max Rieser u Polish Philosophy Today, Journal of the History
of Ideas, XXIV, 3, July-Sept. 1963, 431. Parsons, Howard: Humanistika filozofija u suvremenoj Poljskoj i
Jugoslaviji, u: Praxis, Zagreb, godina III, 1966, br. 4-6, str. 848, fusnota 8.
29 Parsons 1966, str. 848-849.
30 Koakowski, A.: Interpretacje i sytuacje mityczne u: Zdanie, br. 1, 1980, str. 72.
31 Skolimowski 1967, str. 218.
32 Schaff, Adam: Dialektyka marksistowska a zasada sprzecznoci, U: Myl Filozoficzna, Warszawa, godina V, br. 4, 1955, str. 143-144.
33 Na pr. Mortimer, H.: Spotkanie naukowe w Nieborowie, u: Myl Filozoficzna, Warszawa, godina VI,
br. 1, 1956, str. 245.
34 Od redakcji, u: Studia Filozoficzne, Warszawa, godina I, br. 1, 1957, str. 3.

273

KAKO JE POLJSKI REVIZIONIZAM MIMOIAO TZV. PRAXIS-FILOZOFIJU

znaaj je imala i injenica da je kao uvodni lanak obljavljena skraena verzija izlaganja Tadeusza Kotarbiskog sa 1947.35
Jednostavno, vidi se da se filozofska misao dijalektiki vratila taki od koje je i krenula. Staljinizam u filozofiji je u sutini bio vrlo kratak Schaff je 1951. proglasio
borbu na filozofskom frontu, a prvi znaci topljenja staljinizma su se videli odmah
posle Staljinove smrti, tako da staljinizam izgleda kao eksces koji je brzo apsorbovan u filozofski horizont zacrtan u tradiciji lavovsko-varavske kole. Ovde se
moe nai polazna taka daljeg razvitka poljskog marksizma36.
ANTISEMITIZAM I SUDBINA
POLJSKOGREVIZIONIZMA
Redakcija Praxisa je 1968. protestvovala protiv izbacivanja sa Varavskog univerziteta petorice profesora i jedne profesorke, meu kojima su bili i lanovi Redakcijskog saveta Praxisa Leszek Koakowski i Zygmunt Bauman. U protestnoj izjavi
problem antisemitizma spominje se tek na poslednjem mestu, i samo u dve reenice: A kada se istie da su organizatori izvjesnih akcija veinom jevrejskog porijekla, pitamo se zar jevrejsko porijeklo jo uvijek pa ak i u socijalistikoj zemlji
moe da bude oteavajua okolnost? Ne bi li nakon strahovitih iskustava ne tako
davne prolosti trebalo s vie opreza govoriti o rasnim, nacionalnim i vjerskim
porijeklima ljudi i nije li dosljedna borba protiv svih oblika diskriminacije i danas
jedan od od presudnih kriterija marksistike i socijalistike principijelnosti? 37
U nekim od odgovora lanova redakcijskog saveta pitanje antisemitizma je naglaeno sa veom otrinom, meutim generalno stie se utisak da je antisemitska retorika smatrana kao neto sekundarno u odnosu na pravi problem guenja intelektualne slobode.
Meutim, treba rei jednostavno: 1968. je u Poljskoj bila godina etnikog ienja
i vrhunac antisemitske kampanje, koju su vodile pristalice tvrde linije u Partiji
od sredine 50-ih. Izbacivanje estoro profesora sa univerziteta treba ukljuiti u taj
kontekst.
Antisemitizam je naao u Poljskoj vrlo pogodno tlo. Istaknut poljski sociolog Stanisaw Ossowski, vezan sa lavovsko-varavsku kolu, pisao je da su uoi Drugog
svetskog rata mnogi ljudi, uporeujui antisemitizam u Poljskoj i u Treem Rajhu,
35 Kotarbiski, Tadeusz: Filozof, u: Studia Filozoficzne, Warszawa, godina I, br. 1, 1957, str. 4-16.
36 Uporediti: Woleski 1985, str. 308.
37 Izjava redakcije asopisa Praxis, u: Praxis, Zagreb, godina V, br. 3, 1968, str. 234.

274

KATARZYNA BIELISKA-KOWALEWSKA

tvrdili da je u Poljskoj gori.38 Za vreme Drugog svetskog rata Jevreji su se bojali ne

samo hitlerovaca nego i Poljaka koji su mnogo bolje umeli da ih prepoznaju i rado
ih predavali u nemake ruke ili ucenjivali. Kako za vreme rata tako i neposredno
posle njega Poljaci su brutalno ubijali Jevreje, a dolazilo je i do pogroma.
Poljski antisemitizam ima i svoju akademsku tradiciju: pred Drugi svetski rat je
zgraavao svojim divljatvom39, uvedeni su geto klupe (klupe samo za Jevreje u
odreenom delu sobe) i principi Numerus clausus (ograniavanje broja jevrejskih
studenata) i Numerus nullus (onemoguavanje studiranja Jevrejima), jevrejske studente su na fakultetima prebijali desniari... U Lavovu nijedan od jevrejskih filozofa nije napravio akademsku karijeru, ak niko nije stekao ni habilitaciju40, pie
Woleski. Autori biografije Alfreda Tarskog istiu da je taj irom sveta poznat logiar mnogo puta bio rtva antisemitizma, ak i u uskom krugu najbliih saradnika41. Dogodilo se i ovo: kad je Tarski dobio sve preporuke za slobodno radno mesto
profesora logike u Poznanju, a univerzitet nikako nije mogao da izbegne njegovo
zapoljavanje, naeno je reenje likvidirana je katedra logike uopte, samo da
ne bude zaposlen Jevrej42.
Bilo je i onih koji su se protivili antisemitizmu kako meu studentima, tako i meu
profesorima. To su bili, na primer, Tadeusz Kotarbiski (zbog svog stava o tom
problemu bio je objekat fizike agresije, pa je po fakultetu iao samo sa studentima koji su ga uvali43) i Stanisaw i Maria Ossowscy44.
Eho tih dogaaja odjekuje u filozofskim tekstovima staljinistikog perioda. Marek
Fritzhand u lanku posveenom kritici nemarksistike etike mnogo je mesta posvetio pitanju faizma i antisemitizma u predratnoj Poljskoj45, prigovarajui ak Mariji Ossowskoj da je njena koncepcija nauke o moralu izjednaavanje svih moralnih
38 Ossowski, Stanisaw: Na tle wydarze kieleckich, u: Michnik, Adam (ur.): Przeciw antysemityzmowi,
Universitas, Krakw 2010, str. 117.
39 Ossowski 2010, str. 118.
40 Woleski, Jan: Szkice o kwestiach ydowskich, Wydawnictwo Austeria, Krakw-Budapeszt 2011, str. 144.
41 Feferman, A. - Feferman, S.: Alfred Tarski: ycie i logika, Wydawnictwa Akademickie i Profesjonalne,
Warszawa 2009, str. 126.
42 Feferman 2009, str. 127.
43 Pelc, J.: Poegnanie z Tadeuszem Kotarbiskim, u: Pelc, J.: Wizerunki i wspomnienia, Znak-Jzyk-Rzeczywisto, Warszawa 1994, str. 163.
44 Connelly, J.: Captive University: The Sovietization of East German, Czech, and Polish Higher Education, 1945-1956, The University of North Carolina Press, Chapel Hill 2000, str. 82.
45 Fritzhand, Marek: O sytuacji w etyce polskiej, u: Myl Filozoficzna, Warszawa, godina II, br. 3, 1952,
str. 131-162.

275

KAKO JE POLJSKI REVIZIONIZAM MIMOIAO TZV. PRAXIS-FILOZOFIJU

sistema i da time otvara vrata svim koncepcijama klerikalno-faistikog tipa. 46 Kritiari pripadnika lavovsko-varavske kole uvek spominju njihov stav prema predratnom antisemitizmu: Schaff je napisao o Kazimierzu Ajdukiewiczu da je pripadao
onoj vrsti progresivnih intelektualaca koji su umeli da se suprotstave rastuem valu
oenerovskog47 huliganizma48, o Kotarbiskom je Baczko napisao da se sa najveim
potovanjem seamo njegovog optepoznatog stava prema faistikim paramilitatnim grupacijama i poplavi klerikalizma 49, a Chaasiski ga je nazvao jednim od
glavnih likova u borbi protiv faizacije univerziteta u meuratnom periodu.50
Sredinom pedesetih, u toku liberalizacije, tampa se poela baviti antisemitizmom koji je, uprkos zvaninoj propagandi, i dalje bio veliki problem.51 Do drastinih oblika diskriminacje Jevreja je dolazilo ak i u osnovnim kolama. Filozofi su
takoe pisali o tom problemu: 1956. Leszek Koakowski je u asopisu Po prostu
tvrdio da je antisemitizam pojava koja nikako nije isezla, svi znaju za njega, samo
niko nee da govori.52 I Tadeusz Kotarbiski se bavio tom temom.53
Jedan od dokaza tadanjeg antisemitizma u Poljskoj bilo je i to to u Muzeju u
Auvicu nije bilo paviljona posveenog Jevrejima tretirani su kao poljski dravljani, pa je njihova sudbina predstavljana u poljskom delu izlobe. Godine 1951. i
ovakva postavka je naputena, pa je izloba ostala liena bilo kakve informacije o
Holokaustu od tog trenutka teko je bilo posmatraima da saznaju da su u Auvicu poginuli neki Jevreji.54
Sukob unutar Partije je poeo 1956. godine: jedan je deo (tzv. puawska grupacija)
nastojao da se nastavi liberalizacija, drugi je deo (tzv. natoliska grupacija) teio

46 Fritzhand 1952, str. 159.

47 Pridev od skraenice ONR [Obz Narodowo-Radykalny (Nacijonalno-Radikalni Logor)], organizacija
ekstremne desnice.
48 Schaff 1952, str. 253.
49 Baczko 1951, str. 282.
50 Chaasiski 1952, str. 309.
51 Npr. Szwarcman, Hanka: Kartki z pamitnika, Po prostu, Warszawa, br. 21, 1956, i u: Michnik 2010,
t. 2, str. 280-286; Zgrzebny, Jan: Wyznanie yda, Ziemia i morze, br. 7, 1956, i u: Michnik 2010, t. 2, str.
297-300; Minkowski, A.: Sprawa Hanki, u: Sztandar Modych, br. 202, 1956, i u: Michnik 2010, t. 2, str.
301-306.
52 Koakowski, Leszek: Antysemityzm. Pi tez nienowych i przestroga, Po prostu, Warszawa, br. 22,
1956, i u: Michnik 2010, t. 2, str. 288.
53 Kotarbiski, Tadeusz: Kwestia draliwa, Gos Nauczycielski, Warszawa, br. 41, 1956, i u: Michnik
2010, t. 2, str. 307-311.
54 Oska, P.: Marzec 68, Znak-Instytut Studiw Politycznych PAN, Krakw 2008, str. 97.

276

KATARZYNA BIELISKA-KOWALEWSKA

kanjavanju krivaca za greke staljinistikog perioda pre svega Jevreja55 i

odravanju tvrde linije. Partija je osudila revizionizam isto kao i dogmatizam
. Wadysaw Gomuka, koji je stekao vlast 1956. godine, brzo se vezao za konzervativnu frakciju. Simboliki izraz toga moe da bude to to je, posle ukidanja Po
prostua, koji je dobio etiketu revizionistikog asopisa, 1957. uporedio dogmatizam sa gripom, a revizionizam sa tuberkulozom56, da se vidi ta je gore.
Konzervativna frakcija se od poetka koristila antisemitskom retorikom, pa je
kljunu ulogu u antisemitskoj kampaniji odigrao general Mieczysaw Moczar, od
1956. viceministar unutranjih poslova, a od 1964. ministar. Moczar je okupljao
oko sebe ratne veterane sa levice i sa desnice, irei nacionalni komunizam koji je
obuhvatao antisemitizam (u poetku prikriven, ubrzo otvoreno iren pod marksistiki korektnim nazivom sionizam), ksenofobinu odbojnost prema svemu to se
u kulturnom i naunom ivotu smatralo nepoljskim, oboavanje militaristike tradicije i, konano, mrnju prema relativnoj liberalizacji politikog ivota u zemlji.57
Vlast je sve vie ograniavala slobodu u kulturnom i intelektualnom ivotu. U istoriji poljskog revizionizma jedan od bitnih momenata je smrt Henryka Hollanda, intelektualca i aktiviste jevrejskog porekla, koji je pripadao istoj grupaciji kao
Baczko i Koakowski i aktivno uestvovao u borbi protiv lavovsko-varavske kole.
Posle je postao aktivan revizionist. U decembru 1961. je poginuo ispavi kroz
prozor iz svog stana, dok je u njemu vren pretres. Danas se zna da je to bilo samoubistvo i da su funkcioneri Slube bezbednosti bili korektni prema njemu58, ali
tada se u Varavi odmah poelo govoriti da je on ubijen, pa je njegova sahrana bila
svojevrsna politika manifestacija.59 Bila je to, istovremeno, i posljednja zajednika demonstracija onih snaga u partiji koje su teile nastavljanju liberalnog kursa
Oktobra. Iako su direktne posledice ovih dogaaja bile relativno male, sluaj Hollanda je stekao status simbola koji je zatvarao jednu etapu borbe u komunistikom
establimentu. Na pozornici je ostao samo Moczar kao pobednik.60
Kad je na Bliskom Istoku 1967. izbio estodnevni rat, u Poljskoj je povedena antisemitska kampanija u kojoj je umesto rei Jevrej koriena re sionista. Prvo
je krenulo antisemitsko ienje u vojsci i u Dravnoj naunoj izdavakoj kui
55 Oska 2008, str. 20.
56 Isto, str. 23.
57 Isto, str. 28.
58 Persak, K.: Sprawa Henryka Hollanda, ISP PAN, Warszawa 2006, str. 226-262.
59 Isto, str. 272.
60 Isto, str. 321.

277

KAKO JE POLJSKI REVIZIONIZAM MIMOIAO TZV. PRAXIS-FILOZOFIJU

(Pastwowe Wydawnictwo Naukowe). Ovo je bio tek preludij, kako je taj period
nazvao Oska. Sluba bezbednosti se tek pripremala za veliko ienje koje je izvrila u martu 1968.61
Iako je studentski revolt izbio spontano, taj protest nije iznenadio Slubu bezbednosti. Politika policija je ve imala gotovu emu u koju je uklopila dogaanja 8.
marta i sledeih dana, pie Oska.62 To je bila antisemitska ema. Moczarova frakcija je teila uveanju haosa i jaanju utiska da se itav sistem naao u ozbilnoj opasnosti. Zbog toga su funkcioneri organizovali raznorazne provokacije.63
Propaganda je isticala da su aktivisti studentskog pokreta jevrejskog porekla i da
su njihovi roditelji mnogo bogatiji od prosenih graana i da imaju visoku poziciju u drutvu64, to potpuno odgovara tipinoj antisemitskoj emi prema kojoj su
Jevreji izvanredno bogati, da dre vlast i deluju na tetu poljskog naroda. tampa
je prenosila da se ova omladina vozi luksuznim kolima, na odmor ide na Azurnu
obalu i slino65, drugim reima uivaju ivot na nain koji je potpuno nedostupan
obinim radnim ljudima i u isto vreme kuju antipoljsku zaveru sa Izraelom i Zapadnom Nemakom.66
Antisemitska retorika je preuzela mnogo toga od predratne ekstremne desnice, a
na partijskim sastancima su ak itani i Protokoli sionskih mudraca.67 Jednoj od
studentkinja iz protesta, zadranoj u miliciji, pokazana je fotografija Bronisawa
Baczka i postavljeno pitanje da li prepoznaje u njemu stranog idova.68 Kerku
filozofa Stefana Morawskog su milicioneri pitali da li zna za svoje jevrejstvo. Za
nju ovo je bio ok, seao se Morawski.69
Ljudi su zahtevali da Jevreji budu skinuti sa funkcija i da se smanji broj Jevreja
meu profesorima i studenatima na univerzitetima kao pred rat.70
Lica jevrejskoj porekla, sa svih strana napadani antisemitskom propagandom,
doivljavali su i direktno maltretiranje: otputani su sa posla ili liavani prava za
61 Oska 2008, str. 91-141.
62 Isto, str. 207-208.
63 Isto, str. 283.
64 Isto, str. 211.
65 Isto, str. 230.
66 Isto, str. 234-235.
67 Isto, str. 235.
68 Mieszczanek, Anna (ur.): Krajobraz po szoku, Przedwit, Warszawa 1989, str. 24.
69 Mieszczanek 1989, str. 25.
70 Oska 2008, str. 243-244.

278

KATARZYNA BIELISKA-KOWALEWSKA

penziju, tako da su gubili sredstava za preivljavanje.71 Jevreji su se opet plaili za

svoj ivot.72
Leszek Koakowski, Zygmunt Bauman, Bronisaw Baczko, Wodzimierz Brus,
Maria Hirszowicz i Stefan Morawski su bili meu mnogim rtavama antisemitske
kampanije u kojoj je revizionizam poistoveen sa sionizmom. Oni su bili otputeni zbog kvarenja omladine, ali ve onda se znalo da se radi o kvarenju sa
revizionistiko-sionistikih pozicija. Taj antisemitski sklop lepo pokazuje citat
iz jednog asopisa, koji navodi u svojoj knjizi Oska: Zna se... da ideali, karakteristini za Zygmunta Baumana, verno odgovaraju ako nisu isti utilitasu, to jest
korienju i egoizmu kao najviim principima judaizma.73
Mart je imao katastrofalne posledice za poljsku nauku i kulturu: emigriralo je
gotovo 500 akademskih predavaa, 200 novinara, 100 muziara, nekoliko desetina glumaca i filmskih radnika 74, nabraja Oska. Knjige revizionista-sionista su
unitavane. Na Varavskom univerzitetu je ostao Marek Fritzhand kao zvanian,
izloben naunik jevrejskog porekla75, koji se inae, prema seanjima Morawskog,
mnogo plaio one eksplozije antisemitizma.76 Neposredno posle Marta, Poljsku je
napustilo oko 12.000 Jevreja77, svi sa dobivenim pasoima u jednom pravcu i lieni
poljskog dravljanstva.78
U odbrani otputene estorice predavaa istupila su samo dva lika: jedan od njih je
bio Stefan kiewski, profesor knjievnosti i visok partijski funkcionir koji je brzo
skinut sa funkcije, a drugi, tada 82-godinji pripadnik lavovsko-varavske kole,
Tadeusz Kotarbiski, isti onaj kojeg je napadao mladi Baczko, koji se, protestujui
protiv martovskih dogaaja, odrekao svih funkcija i titula.79
Ovako se tog traumatskog perioda seao Zygmunt Bauman: Ja sam bio Jevrej, ja
sam takvim roen, nikad se nisam toga odrekao, nisam pokuavao, na primer, da
promenim prezime i da tvrdim da se zovem Roch Kowalski. Ovo to se desilo 1968.
jeste Gomukina klasifikacija poljskih Jevreja koja je proirena na celu zemlju. Bilo
71 Isto, str. 294.
72 Isto, str. 246-247.
73 Jakubowski, M.: Ideologia i wychowanie, u: ycie Literackie, 19. maj 1968; Oska 2008, str. 236.
74 Oska 2008, str. 299.
75 Mieszczanek 1989, str. 24.
76 Isto.
77 Oska 2008, str. 293.
78 Isto, str. 296.
79 Mieszczanek 1989, str. 28.

279

KAKO JE POLJSKI REVIZIONIZAM MIMOIAO TZV. PRAXIS-FILOZOFIJU

je tamo mesta za one koji su se odrekli bilo kakvih veza sa jevrejstvom, bilo je mesta za vrlo tradicionalne Jevreje koji se definiu samo kao Jevreji. Nije bilo mesta za
mene, to znai za Poljaka i Jevreja, za poljskog Jevreja, za oveka za kojeg do tada
spajanje te dve stvari nije bilo nikakav problem. Nikad ranije nisam video u tome
problem bilo kakvog izbora: da neto treba da odbacim a neto prihvatim, da postoji bilo kakav sukob izmeu ova dva aspekta mog identiteta. To da su moja deca
odlazila na odmor u organizaciji TSK-a80, to da su majka i sestra moje ene ranije
emigrirale u Izrael nikako mi se nije inilo protivrenim injenici da sam punopravan lan poljskog drutva. Uzimajui u obzir svest identiteta, kulturu, jezik,
bio sam Poljak kao i svaki drugi. Kada je proglaen sukob, situacija se promenila.
Biti Jevrej je postalo problem sa kojim je trebalo neto uraditi. Ako je dekretirano
da sam Jevrej, odluio sam da budem Jevrej. Imao sam istu reakciju kao i ameriki
Crnci koji umesto da se stide svoje crne koe dodatno nose frizure u afrikom stilu.
Budui da je ono to sam radio iskreno ubeen da radim za dobro Poljske odreeno kao element svetske sionistike zavere iji je cilj da se preda Krakov Izraelu,
inilo mi se da sam postao obrnuti kralj Mida. Dodir kralja Mide pretvarao je sve
u zlato moj je pretvarao sve u govno. Izvinjavam se zbog ove neprijatne rei, ali
sam to tako oseao.81
JUGOSLOVENSKA I POLJSKA FILOZOFIJA
Pitanje o vezama i odnosima izmeu poljskog marksizma i tzv. praxis-filozofije
treba razlikovati od pitanja o filozofskim vezama i od opteg interesovanja za jugoslovensku ideju samoupravljanja i jugoslovenskog socijalizma, koje se pojavilo sredinom 50-ih i mnogo doprinelo poljskom radnikom pokretu 1956.
Na prvi pogled se ini da bi jugoslovenska tzv. praxis-filozofija trebalo u Poljskoj da
naie na odjek: prvo, zbog interesovanja za jugoslovenski socijalizam i, drugo, zbog
kontakata koji su uspostavljeni ve pedesetih godina u mnogo slobodnijoj atmosferi. Na primer, 1957. Predrag Vranicki je uestvovao na meunarodnom filozofskom
skupu u Warszawi, na koji su doli filozofi ne samo iz Zapadne i Istone Evrope
nego ak i iz Kine i SAD. Koakowski je tada, u izvetaju sa tog skupa, zakljuio da
se pokazalo da tvrda podela na marksiste i nemarksiste gubi smisao u uslovima slobodne diskusije i moe se odrati samo sa take gledita dogmatske ortodoksije, a
odreivanje granica marksizma je postalo koliko nemogue, toliko i suvino.82
80 Towarzystwo Spoeczno-Kulturalne ydw (Drutveno-kulturno udruenje Jevreja).
81 Mieszczanek 1989, str. 163-164.
82 Koakowski, Leszek: Midzynarodowe spotkanie filozoficzne w Warszawie, u: Studia Filozoficzne,
Warszawa, godina I, br. 2, 1957, str. 224.

280

KATARZYNA BIELISKA-KOWALEWSKA

Leszek Koakowski i Zygmunt Bauman su bili lanovi Redakcijskog saveta Praxisa, u Praxisu su mogli biti itani lanci poljskih autora i Poljaci su uestvovali u
radu Korulanske ljetnje kole. Uprkos tome, u filozofskim krugovima u Poljskoj
intresovanje za jugoslovensku filozofiju je bilo prilino ogranieno i selektivno, u
tome ni tzv. praxis-filozofija nije bila izuzetak.
Bilo je interesovanja za Svetozara Markovia, jednog od prvih socijalista u Srbiji.83 Njime se mnogo bavio Henryk Pisarek koji mu je posvetio svoju habilitaciju,
pri emu je jedan od recenzenata bio Andrija B. Stojkovi.84 Pisareka je inae puno
zanimala jugoslovenska filozofija, a i obljavljivao je u Jugoslaviji. Meutim, on je
uspostavljao veze sa ortodoksnom strujom u jugoslavenskoj filozofiji, na primer sa
asopisom Dijalektika, i pokuavao je promovisati u Poljskoj ba ovu filozofiju.85
Duana Nedeljkovia je smatrao najveim savremenim jugoslovenskim filozofom
i religiologom.86
U Warszawi je 1962. izaao na poljskom Formalizam u savremenoj logici Mihaila Markovia.87 U Filozofskim studijama je objavljena veoma otra kritika te
knjige. Autor prikaza je prigovorio Markoviu da ima barem neobinu koncepciju
logike88, da pravi terminoloku i pojmovnu zbrku89, da prihvata pogrene premise90 i, konano, da ne pravi razlike izmeu filozofije i logike.91 Na kraju, naveo je
citat iz Schaffove knjige, prema kojem problem jezike sintakse ne vodi neminovno konvencionalizmu, niti gubi smisao ako se odvoji od ove filozofije92 i nema
83 Na pr. Mitrinovi, V.: Z przeszoci ideologii socjalistycznej w Serbii (Svetozar Markovi), u: Archiwum Historii Filozofii i Myli Spoecznej, Warszawa, godina II, br. 3, 1958, str. 81-126.
84 Stojkovi, Andrija B.: Studia nad filozofi S. Markovicia w Polsce, u: Studia Filozoficzne, Warszawa,
br. 2, 1974, str. 87-88.
85 Nedeljkovi, Duan: Etyczna funkcja mierci, u: Euhemer Przegld Religioznawczy, Warszawa,
godina XVI, br. 4, 1972, str. 69-74; Pisarek, Henryk: Ateizm Svetozara Markovicia, u: Euhemer Przegld Religioznawczy, Warszawa, godina XI, br. 1-2, 1967, str. 69-86; Pisarek, Henryk: Duan Nedeljkovi.
Sylwetka filozofa i religioznawcy, u: Euhemer Przegld Religioznawczy, Warszawa, godina XVI, br. 3,
1972, str. 41-46; Pisarek, Henryk: Filozofia Svetozara Markovicia 1846-1875. Z historii marksizmu w Serbii,
Wydawnictwo Uniwersytetu Wrocawskiego, Wrocaw 1981; Pisarek, Henryk: Svetozar Markovi krytyk
socjalizmu utopijnego, u: Studia Filozoficzne, Warszawa, godina XXIII, br. 5, 1979, str. 77-88.
86 Pisarek 1972, str. 41.
87 Markovi, Mihailo: Formalizm w logice wspczesnej, PWN, Warszawa 1962.
88 Wjcicki, R.: Krytyka Formalizmu w logice, u: Studia Filozoficzne, Warszawa, godina VIII, br. 1,
1964, str. 190.
89 Wjcicki 1964, str. 190-192.
90 Isto, str. 192-193.
91 Isto, str. 193-194.
92 Schaff, Adam: Wstp do semantyki, PWN, Warszawa 1960, str. 77 (prema: Wjcicki 1964, str. 194).

281

KAKO JE POLJSKI REVIZIONIZAM MIMOIAO TZV. PRAXIS-FILOZOFIJU

neminovnog iunctum izmeu bavljenja sintaktikom analizom i bavljenja neopozitivistikom filozofijom.93

Jugoslovensku filozofiju pratio je u to vreme i Stanisaw Jedynak. Objavio je desetak prikaza jugoslovenskih knjiga i asopisa94, meu kojima i prikaz knjige Milana
Kangrge Etiki problem u djelu Karla Marxa: kritika moralne svijesti, koju je,
uprkos prema njemu bitnim nedostacima, odredio kao vredan glas u debati o marksistikoj etici koji zasluuje panju poljskih marksista i marksologa.95
Inae, u oblasti etike bilo je izvesne razmene ideja. Marek Fritzhand je poznavao
spise Svetozara Stojanovia u knjizi Etika misao mladog Marksa se poziva na
brouru ovog beogradskog filozofa Marksizam i etika.96 Stojanovi je neto kasnije odao priznanje Fritzhandovoj knjizi97 i, ak, preuzeo dosta od Fritzhandovog
pristupa etici.
Milan Kangrga, meutim, otro je kritikovao Fritzhandovu knjigu, tvrdei da je
autor ostao na klasinim predmarksistikim pozicijama. Kangrga je, polazei od
argumenta da odvajanje Marksove teorije od etike oznaava odvajanje dimenzije praktikog od teorijskog, prigovorio Fritzhandu da pokuava graditi klasinu
normativnu etiku koristei pri tome pozitivistiki pojmovni aparat. Prema Kangrgi to je bitno nedijalektiki pristup, jer se itav problem postavlja, uoava i tretira
u zatvorenom krugu apstraktnih suprotnosti (koje bi Hegel nazvao razumskima),
a dijalektika razvitka samog prouavanog predmeta svodi se jedino na ono: i jedno, i drugo, i jedno pored drugoga, uz njihovo naknadno verbalno spajanje.98 Po
Kangrgi, Fritzhand nudi sledeu emu: teorija (materijalistiko shvaanje istori93 Schaff 1960, str. 78 (prema: Wjcicki 1964, str. 194).
94 Npr. Jedynak, Stanisaw: Antypozytywizm Milana Kangrgi (Milan Kangrga: Etiki probem u djelu
Karla Marxa. Kritika moralne svijesti), u: Studia Filozoficzne, Warszawa, godina X, br. 1, 1966, str. 210214; Jedynak, Stanisaw: O empirycznym ujciu problematyki alienacyjnej (Josip Obradovi: Teoretski
aspekti empirijskog pristupa problemu alijenacije. Nae teme, 1966, br 12), u: Studia Filozoficzne, Warszawa, godina XII, br. 1, 1968, str. 216-219; (je): Jugosowiaskie czasopismo filozoficzno-przyrodnicze,
u: Studia Filozoficzne, Warszawa, godina XVI, br. 5, 1972, str. 191-195; (jed): Dijalektika w 1972 i 1973
roku, u: Studia Filozoficzne, Warszawa, godina XVIII, br. 2, 1974, str. 171-174; (je): Socjalistyczna myl
Serbii (D. Nedeljkovi: Nauka i revolucionarna perspektiva socijalistike misli u Srbiji do 1919, Beograd
1973), u: Studia Filozoficzne, Warszawa, godina XVIII, br. 2, 1974, str. 199.
95 Jedynak 1966 (Antypozytywizm), str. 214.
96 Fritzhand, Marek: Myl etyczna modego Marksa, Ksika i Wiedza, Warszawa 1961, str. 159, fusnota
178.
97 Stojanovi, Svetozar: Izmeu ideala i stvarnosti (Stojanovi, Svetozar: Odabrana dela, t. 2), Zavod za
udbenike, Beograd 2006, str. 110, 112.
98 Kangrga, Milan: Marek Frichand: Etika misao mladog Marksa, u: Praxis, Zagreb, godina IV, 1967,
br. 1-2, str. 202.

282

KATARZYNA BIELISKA-KOWALEWSKA

je) metoda (materijalistika dijalektika) etika (kao normativna disciplina).99

Kangrga naglaava da se time100 pojam prakse (praxis) pretvorio u moralnu djelatnost pojedinca koja se onda isto tako nuno pojavljuje kao predmet jedne posebne discipline (znanosti) etike101, a sve autorove teze roene su u krilu istog
pozitivizma.102
Meutim, u drugim oblastima nije bilo toliko dijaloga. ak je Predrag Vranicki u
svom prikazu Schaffowe knjige Marksizam i ljudska jedinka skrenuo panju na
injenicu da je teta to autor, koji je inae veliki erudita u filozofiji, nije imao dovoljno prilike da se upozna sa odreenim radovima jugoslavenskih marksista.103
Istina je da je meu brojnim izvorima koje Schaff navodi samo jedan lanak jugoslavenskog autora, Veljka Koraa.104
Ipak, injenica je da poljskom revizionizmu, kada je Praxis poeo da izlazi na
svetskim jezicima i da dobija sve vei znaaj, nije ostalo mnogo vremena do tragine 1968. injenica je i da su poljski revizionisti bili drugaije filozofski orijentisani od jugoslovenskih.
Posle 1968. u Poljskoj su ipak krenuli napadi na Praxis kao na revizionistiki
centar. Jedan od znaajnijih je lanak Seweryna urawickog obljavljen 1970. u Filozofskim studijama, posle preveden na srpsko-hrvatski i obljavljen u Praxisu.
urawicki je optuio praxisovce za anarhokomunizam, Feuerbachov antropologizam, idealizam, subjektivizam, antirevolucionarnost, traenje da kapitatalizam
uraste u socijalizam i, pre svega, za borbu protiv socijalizma i leviarski radikalizam.105 Tvrdio je takoe da ljudi vezani sa Praxis pripadaju sredinama, koje je
erupcija revolucije bacila bez pravog kompasa u mete novih stihijskih snaga [tako
da] postaju nosioci straha i sumnje, jer ne naziru zoru to se javlja na obzoru.106

99 Kangrga 1967, str. 203.

100 Isto.
101 Isto, str. 204.
102 Isto, str. 205.
103 Vranicki, Predrag: Adam Schaff: Marxismus und das menschliche Individuum (Marksizam i ljudski
individuum), u: Praxis, Zagreb, godina III, br. 2, 1966, str. 280.
104 Kora, Veljko: Vocation of Philosophical Anthropology. Two Fundamental Principles of Marxs Concept of Man, u: Memorids del XIII Congr. Intern. de Filosofia, vol. II, str. 231-238; kao bibliografska jedinica u: Schaff, Adam: Marksizm a jednostka ludzka, PWN, Warszawa 1965, str. 364.
105 urawicki, Sewerin: Stvaralaki marksizam ili ljeviarski radikalizam? Na marginama zagrebakog
asopisa Praxis, u: Praxis, Zagreb, godina VIII, br. 1, 1971, str. 149-165.
106 urawicki 1971, str. 150.

283

KAKO JE POLJSKI REVIZIONIZAM MIMOIAO TZV. PRAXIS-FILOZOFIJU

Ceo drugi broj Filozofskih studija 1974. posveen je jugoslovenskoj filozofiji. U

centru panje bila je antinomija: dobri marksisti (ukljueni, izmeu ostalih, i
Stojkovi i Nedeljkovi) i loi, pristalice praxisa. Reprezentativnim centrom jugoslavenske filozofije smatran je asopis Dijalektika.107 U tom broju Filozofskih
studija su tekstovi Duana Nedeljkovia, Andrije B. Stojkovia, Desanke Miljoske, Gligorija Zajearanovia i Ante Paanina108, ali i tekstovi nekolicine poljskih
autora, meu kojima i lanak Barbare Markiewicz posveen fenomenologiji Ante
Paanina.109
Andrija B. Stojkovi u svom lanku analizira filozofsku situaciju u Jugoslaviji deset
godina posle Bledskog savetovanja (Jugoslovenskog udruenja za filozofiju, 1960)
kao deset godina borbe protiv praxis-filozofije.110
Kad je re o Anti Paaninu, redakcija je ve u uvodniku napisala da se ne solidarie sa mnogim njegovim tvrdnjama i da je autor lanka donedavno bio pristalica zagrebake grupe Praxis, pa se u poslednje vreme sve vie udaljuje od nje i u
njegovim pogledima moe se videti evolucija koja zasluuje panju (bavi se izmeu
ostalog kritikom analizom fenomenologije). Ove okolnosti su razlog za redakcijsku odluku da se lanak Paanina ukljui u taj jugoslovenski materijal, iako smo
u potpunosti svesni da je njegov sadraj jo pun pretpostavki i stila filozofiranja
Praxisa.111
Jednostavno, vidi se da je Praxis postao neprijateljska pojava zvaninom marksizmu u Poljskoj, a tzv. praxis-filozofija pored mnogih drugih pojava svog vremena je ukljuena u revizionizam.112

107 Pisarek, Henryk: Wspczesna jugosowiaska filozofia marksistowska a nauki matematyczne, przyrodnicze i techniczne, u: Studia Filozoficzne, Warszawa, godina XVIII, br. 2, 1974, str. 57-70.
108 U: Studia Filozoficzne, Warszawa, godina XVIII, br. 2, 1974: Duan Nedeljkovi, Rewolucyjne dzieo
Kopernika a rozwj naszego wiatopogldu, str. 5-19; Andrija B. Stojkovi, Aktualny stan teorii odbicia,
str. 21-33; Desanka Miljoska, O wolnoci i odpowiedzialnoci w socjalizmie, 35-42; Ante Paanin, Teoria i
praktyka jako aktualny problem filozoficzny, str. 43-49; Gligorije Zajearanovi, System i dialektyka, str.
51-70; Andrija B. Stojkovi, Studia nad filozofi S. Markovicia w Polsce, str. 87-88.
109 Markiewicz, Barbara: Fenomenologiczna koncepcja nauki i historii wedug Ante Paanina, u: Studia
Filozoficzne, 1974, Warszawa, godina XVIII, br. 2, 1974, str. 71-86.
110 Stojkovi 1974 (Aktualny...), str. 21-33.
111 Od redakcji, u: Studia Filozoficzne, 1974, Warszawa, godina XVIII, br. 2, 1974, str. 3.
112 Malinowski, A.: Wspczesny neomarksizm, Prasa-Ksika-Ruch, Warszawa 1983, str. 28 i dr.

284

KATARZYNA BIELISKA-KOWALEWSKA

MIMOILAENJA IZMEU TZV. PRAXIS-FILOFIJE I

POLJSKOG REVIZIONIZMA
Smatra se da su u okviru poljskog marksizma oblikovane barem dve struje scijentistika i humanistika.113 U ovu humanistiku struju svrstavaju Varavsku
kolu istorije ideja, iji su glavni pripadnici Leszek Koakowski i Bronisaw Baczko, pa i Jerzy Szacki, Andrzej Walicki (za razliku od drugih nikada nije bilo
lan Partije)114 i mnogi drugi115, a mnogi ovde ukiljuuju i Adama Schaffa sa njegovom knjigom Marksizam i ljudska jedinka. Neki kau da je ova struja bila
egzistencijalistika.116
Posle 1968. zvanini marksisti su smatrali da je revizionizam, iji su glavni pripadnici bili bivi glavni zastupnici filozofskog staljinizma, bio naprosto njegova
druga strana: dogmatiari su se preokrenuli prema egzistencijalizmu ili prema pozitivizmu, pa su postali revizionisti117, a Partija odbacuje i jedno i drugo. Taj pogled
malo drugaije formulisan postao je relativno popularan i van okvira zvaninog marksizma. esto je smatrano da je ova struja imala samo negativan karakter
i antropoloki preokret je bio prosta reakcija posle staljinizma, pa je ona filozofija
bila samo slika staljinizma u ogledalu118, kako je govorio Pawe piewak, autor
poznatog lanka o toj koli.
Meutim, smatram da se moe malo drugaije pristupiti ovom problemu: poljski
revizionizam drugaije nego tzv. praxis-filozofija, u okviru koje je nastala koncepcija miljenja revolucije ostao je u epistemikom polju teorije, poto nije uspeo
da prevazie njegove granice to je bilo naslee lavovsko-varavske kole: s jedne
strane falio mu je revolucionarni podsticaj, a sa druge pretegla je velika filozofska
tradicija.

113 Krajewski, Wadysaw: Szkice filozoficzne, Ksika i Wiedza, Warszawa 1963, str. 17-21.
114 piewak, Pawe: W p drogi. Warszawska szkoa historykw idei, u: Nowak, P. (ur): Wojna pokole,
Prszyski i S-ka, Warszawa 2006, str. 145.
115 Sitek u njene najreprezentativnije radove ubraja: Baczko, Bronisaw: Rousseau, Samotno i wsplnota, PWN, Warszawa 1964; Koakowski, Leszek: wiadomo religijna i wi kocielna. Studia nad chrzecijastwem bezwyznaniowym siedemnastego wieku, PWN, Warszawa 1965; Walicki, Andrzej: W krgu
konserwatywnej utopii. Struktura i przemiany rosyjskiego sowianofilstwa, PWN, Warszawa 1964; Szacki,
Jerzy: Kontrrewolucyjne paradoksy. Wizja wiata francuskich antagonistw Wielkiej Rewolucji 1789-1815,
PWN, Warszawa 1965 Sitek 2000, str. 11, fusnota 1.
116 Up. npr. Woleski, Jan: Philosophy Inside Communism: The Case of Poland, u: Studies in Soviet
Thought, 1992, br. 43, str. 99.
117 Ochocki, K.: Wok sporw o filozofi, Wiedza powszechna, Warszawa 1978, str. 200-210.
118 piewak 2006, str. 150.

285

KAKO JE POLJSKI REVIZIONIZAM MIMOIAO TZV. PRAXIS-FILOZOFIJU

Poljski filozof Marek Siemek je uveo razliku izmeu epistemikog i epistemolokog

polja teorije.119 Epistemika perspektiva je perspektiva u kojoj se prihvata razlika
izmeu predmeta i subjekta saznanje je ovde instrument pomou kojeg moemo
doi do bia. Poredak bia i poredak znanja su odvojeni od sebe. Za teoriju epistemikog polja tipina je odvojenost subjekta i objekta odnos meu njima moe da
bude ak i praktiki, ali je ipak sekundaran u odnosu na njihovo nezavisno postojanje. Meutim, epistemoloka perspektiva oznaava perspektivu u kojoj su predmet i subjekt neodvojivi, spregnuti i potpuno se meusobno proimaju 120: prvobitan je odnos koji ih tek konstituie, pa se oni nalaze u permanentnoj dinamici. Tek
na tom nivou se moe razvijati revolucionarno miljenje ili miljenje revolucije.121
Nema sumnjie da je filozofski horizont, koji je odreen u lavovsko-varavskoj koli,
bio epistemiki horizont: filozof treba da bude nauni istraiva, obrazovan sem
u filozofskoj u jo nekoj drugoj struci122 i da dri distancu prema predmetu svog
istraivanja.
Istoriar ideja, prema Koakowskom, treba da se bavi svetonazorom Goldmannovom vision du monde celinom koja se izraava u filozofiji, religiji ili umetnosti.123 Kao istraiva ne sme ocenjivati i treba da prihvati princip generalne istorijske relativizacije.124
Ryszard Sitek, autor monografije o ovoj grupaciji, taj stav je odredio kao stanovnite razumevajueg posmatraa istorijskog procesa.125 piewak ga je opisao ovako:
Smatrali su se posmatraima udaljenih i zatvorenih misaonih sistema... Istraiva se
situira napolju, van analiziranog teksta.126 U stvari, ovo je stav tipinog naunika koji
funkcionie u epistemikom polju, samo to se slui hermeneutikom metodom. Ovo
je hermeneutiki metod u diltajevskom a ne gadamersko-hajdegerovskom smislu.127
119 Siemek, Marek J.: Transcendentalizm jako stanowisko epistemologiczne, u: Siemek, Marek J.: Filozofia,
dialektyka, rzeczywisto, PIW, Warszawa 1982, str. 58-75.
120 Siemek 1982, str. 72.
121 Up. Bieliska, Katarzyna: Ajde, opet na Bled! Prilog razmatranjima o Praxisu, u: Filozofija i drutvo, Beograd, br. 2, 2009, str. 249-259.
122 Woleski 1985, str. 32.
123 Koakowski, Leszek: Pascal i epistemologia historyczna Goldmanna, u: Koakowski, Leszek: Pochwaa
niekonsekwencji. Pisma rozproszone z lat 1955-1968, Puls Publications, London 1989, t. 1, str. 118.
124 Koakowski, Leszek: Aktualne i nieaktualne pojcie marksizmu, u: Koakowski 1989, t. 2, str. 9.
125 Sitek 2000, str. 7.
126 piewak 2006, str. 150.
127 Za ovu primedbu zahvaljujem dr Januszu Ostrowskom iz Instituta Varavskog univerziteta za
filozofiju.

286

KATARZYNA BIELISKA-KOWALEWSKA

Ovako je o Koakowskom pisao Stanisaw Borzym, istoriar filozofije: Naviknut

na diskurzivni aparat, koji je po svom duhu pozitivistiki i u velikoj meri izrasta iz
tradicije lavovsko-varavske kole (na pozitivizam Koakowskog skrenuo je panju izmeu ostalih i Habermas), spojen sa stalnim pokazivanjem circulus vitiosusa... ne moe da se odrekne pravila igre... Drei se racionalistiko-pozitivistikih
pravila ispravnosti diskursa, standarda racionalnosti oblikovanih od more geometrico do more logistico, Koakowski prati istoriju ljudske misli, pokuava da je rekonstruie, na drugom bregu ostavljajui samo mistiku.128
Takav istoricizam sa svojim relativizmom i skepticizmom je pokuavao da prekine veze sa svakom vrstom dogmatizma ili kako je to nazvao Koakowski svetenstva. Prema Koakowskom, filozof moe da bude svetenik ili aljivina.
Svetenik-dogmatiar jeste onaj koji uva tradiciju i vene vrednosti, bilo kako da
su shvaene. aljivina je onaj koji ovu tradiciju i vrednosti demontira, demaskira i
pokazuje njihove protivrenosti. Koakowski hoe da bude aljivina.129
Meutim, stav aljivine je stav apstrakne negacije koja se stalno kree unutar
onoga to je dato. Kritiar smatra da zauzima neku privilegovanu poziciju koja mu
dozvoljava da vidi one suprotnosti i paradokse. On je, opet, neka vrsta spoljnjeg
posmatraa.
Koakowski je prihvatao tvrdnju o aktivnosti subjekta u procesu saznanja, meutim ova aktivnost nije revolucionarna. Nain na koji se subjekt odnosi prema materiji jeste stvaralaki, ali je on nasleen i razvijen tokom minulih epoha.130 Svet jeste
ljudski proizvod, no to je samo injenica koju moramo da znamo da ne upadnemo
u bilo koju vrstu dogmatizma.131 Ova tvrdnja ima samo negativan karakter i liena
je bilo kakvog revolucionarnog potencijala. Naprotiv, aljivina ne sme da tei tome
to treba da bude, jer bi u tom trenutku postao svetenik svaka tenja onom to
treba da bude jeste opasna. 132 I tako se stvari vrte u krugu onoga to je dato.
Stoga nije udno da je i marksizam za aljivinu postao neka vrsta predmeta koji se
posmatra spolja jedna od mnogih teorija ili jedan od mnogih svetonazora. Mnogo ranije nego to je Praxis proglasio Marxovu misao najadekvatnijom teorij128 Borzym, Stanisaw: Panorama polskiej myli filozoficznej, PWN, Warszawa 1993, str. 298.
129 Koakowski, Leszek: Kapan i bazen (Rozwaania o teologicznym dziedzictwie wspczesnego mylenia), u: Koakowski 1989, t. 2, str. 161-180.
130 Koakowski, Leszek: Karol Marks a klasyczna definicja prawdy, u: Koakowski, Leszek: Kultura i fetysze, PWN, Warszawa1967, str. 76.
131 piewak 2006, str. 150-157.
132 Isto.

287

KAKO JE POLJSKI REVIZIONIZAM MIMOIAO TZV. PRAXIS-FILOZOFIJU

skom osnovom i inspiracijom revolucionarnog djelovanja133, 1957. Kolakowski je

odvojio marksizam kao drutvenu teoriju od marksizma kao svetonazora: prvi bi
se trebao rasplinuti u humanistikim naukama onako kako nema njutnizma u
fizici, lineizma u botanici, harveizma u biologiji ili gausizma u matematici134, drugi, meutim, ne oznaava nikakvu doktrinu koja bi se mogla u potpunosti afirmisati ili negirati, nikakav univerzalni sistem, nego vitalnu filozofsku inspiraciju o
najoptijem nainu vienja sveta, stalno aktivan podsticaj drutvenoj inteligenciji i
drutvenom pamenju ljudskosti135, jedan od mnogih pravaca i tendencija kakvim
je postao na primer platonizam (upravo primer Koakowskog).
ZAKLJUAK
Recepcija jugoslovenskie filozofije u Poljskoj tokom 60-ih i poetkom 70-ih bila je
ograniena. ini se da su razlozi za to bili u unutranjoj logici razvitka poljskog
revizionizma i injenica da je on procvetao ve 1956. a 1968. rasturen rasistikom
hajkom i etnikim ienjem, to je bio mnogo snaniji udarac za poljsku filozofiju
nego staljinistiki period. Unutranja logika poljskog revizionizma je bilo kretanje u epistemikom krugu: odbacivi staljinizam, odbacio je i svaku borbu za ono
to treba da i zadrao se na stanovitu apstraktne negacije. U tome se sutinski
razlikovao od praxis-miljenja koje je stiglo do koncepcije filozofije kao miljenja
revolucije.

133 emu Praxis?, u: Praxis, Zagreb, godina I, 1964, br. 1, str. 3.

134 Koakowski 1989, t. 2, str. 14.
135 Isto.

288

KATARZYNA BIELISKA-KOWALEWSKA

LITERATURA:
Ajdukiewicz, Kazimierz: W sprawie artykuu
prof. A. Schaffa o moich pogldach filozoficznych, u: Myl Filozoficzna, Warszawa, godina III, br. 2, 1953, str. 292-334.

Hirszowicz, Maria: Puapki zaangaowania:

intelektualici w subie komunizmu, Scholar,
Warszawa 2001.
Holland, Henryk: Legenda o Kazimierzu Twardowskim, u: Myl Filozoficzna, Warszawa,
godina II, br. 3, 1952, str. 260-312.

Baczko, Bronisaw: O pogldach filozoficznych

i spoeczno-politycznych T. Kotarbiskiego,
u: Myl Filozoficzna, Warszawa, godina I, br.
1-2, 1951, str. 247-289.

Izjava redakcije asopisa Praxis, u: Praxis,

Zagreb, godina V, br. 3, 1968, str. 233-234.

Bieliska, Katarzyna: Ajde, opet na Bled! Prilog razmatranjima o Praxisu, u: Filozofija i

drutvo, Beograd, br. 2, 2009, str. 249-259.

Jedynak, Stanisaw: Antypozytywizm Milana

Kangrgi (Milan Kangrga: Etiki probem u djelu
Karla Marxa. Kritika moralne svijesti), u: Studia Filozoficzne, Warszawa, godina X, br. 1,
1966, str. 210-214.

Borzym, Stanisaw: Filozofia polska, Zakad

Narodowy im. Ossoliskich, Wrocaw-Warszawa-Krakw 1991.
Borzym, Stanisaw: Panorama polskiej myli
filozoficznej, PWN, Warszawa 1993.
Chaasiski, Jzef: Rzecz z powodu Humanistyki bez hipostaz, u: Myl Filozoficzna, Warszawa, godina II, br. 2, 1952, str. 303-314.
Connelly, J.: Captive University: The Sovietization of East German, Czech, and Polish Higher
Education, 1945-1956, The University of North
Carolina Press, Chapel Hill 2000.
emu Praxis?, u: Praxis, Zagreb, godina I, br.
1, 1964, str. 3-6.
Eisler, Jerzy: Marzec 1968: geneza, przebieg,
konsekwencje, PWN Warszawa 1991.
Feferman, Anita B. - Feferman, Solomon: Alfred Tarski: ycie i logika, Wydawnictwa Akademickie i Profesjonalne, Warszawa 2009.

Jedynak, Stanisaw: O empirycznym ujciu

problematyki alienacyjnej (Josip Obradovi:
Teoretski aspekti empirijskog pristupa problemu alijenacije. Nae teme, 1966, br 12), u:
Studia Filozoficzne, Warszawa, godina XII,
br. 1, 1968, str. 216-219.
(je): Jugosowiaskie czasopismo filozoficznoprzyrodnicze, u: Studia Filozoficzne, Warszawa, godina XVI, br. 5, 1972, str. 191-195.
(je): Socjalistyczna myl Serbii (D. Nedeljkovi:
Nauka i revolucionarna perspektiva socijalistike misli u Srbiji do 1919, Beograd 1973), u:
Studia Filozoficzne, Warszawa, godina XVIII,
br. 2, 1974, str. 199.
(jed): Dijalektika w 1972 i 1973 roku, u: Studia Filozoficzne, Warszawa, godina XVIII, br.
2, 1974, str. 171-174.

Fritzhand, Marek: Myl etyczna modego Marksa, Ksika i Wiedza, Warszawa 1961.

Jordan, Zbigniew: Philosophy and Ideology,

D. Riedel Publishing Company, Dodrecht-Holland 1963.

Fritzhand, Marek: O sytuacji w etyce polskiej,

u: Myl Filozoficzna, Warszawa, godina II, br.
3, 1952, str. 131-162.

Kangrga, Milan: Marek Frichand, Etika misao

mladog Marksa, u: Praxis, Zagreb, godina IV,
br. 1-2, 1967, str. 201-206.

289

KAKO JE POLJSKI REVIZIONIZAM MIMOIAO TZV. PRAXIS-FILOZOFIJU

Koakowski, Andrzej.: Interpretacje i sytuacje

mityczne, u: Zdanie, Krakw, godina III, br.
1, 1980, str. 56-73.

Kotarbiski, Tadeusz: Odpowied, u: Myl

Filozoficzna, Warszawa, godina II, br. 2, 1952,
str. 315-330.

Koakowski, Leszek: Aktualne i nieaktualne

pojcie marksizmu, u: Koakowski, Leszek:
Pochwaa niekonsekwencji. Pisma rozproszone
z lat 1955-1968, Puls Publications, London
1989, t. 2, str. 5-14.

Krajewski, Wadysaw: Szkice filozoficzne,

Ksika i Wiedza, Warszawa 1963.

Koakowski, Leszek: Filozofia nieinterwencji,

u: Myl Filozoficzna, Warszawa, godina III,
br. 2, 1953, str. 335-373.

Markiewicz, Barbara: Fenomenologiczna koncepcja nauki i historii wedug Ante Paanina,

u: Studia Filozoficzne, Warszawa, godina
XVIII, br. 2, 1974, str. 71-86.

Malinowski, Antoni: Wspczesny neomarksizm, Prasa-Ksika-Ruch, Warszawa 1983.

Koakowski, Leszek: Gwne nurty marksizmu,

PWN, Warszawa 2009, t. 3.

Markovi, Mihailo: Formalizm w logice

wspczesnej, PWN, Warszawa 1962.

Koakowski, Leszek: Kapan i bazen (Rozwaania o teologicznym dziedzictwie wspczesnego mylenia), u: Koakowski, Leszek: Pochwaa
niekonsekwencji. Pisma rozproszone z lat
1955-1968, Puls Publications, London 1989, t.
2, str. 161-180.

Michnik, Adam (ur): Przeciw antysemityzmowi 1936-2009, Uniwersitas, Krakw, 2010,

t. 1-3.
Mieszczanek, Anna (ur): Krajobraz po szoku,
Przedwit, Warszawa 1989.

Koakowski, Leszek: Karol Marks a klasyczna

definicja prawdy, u: Koakowski, Leszek: Kultura i fetysze, PWN, Warszawa1967, str. 43-82.

Miljoska, Desanka: O wolnoci i odpowiedzialnoci w socjalizmie, u: Studia Filozoficzne,

Warszawa, godina XVIII, br. 2, 1974, str. 35-49.

Koakowski, Leszek: Midzynarodowe spotkanie filozoficzne w Warszawie, u: Studia

Filozoficzne, Warszawa, godina I, br. 2, 1957,
str. 219-225.

Mitrinovi, Vera: Z przeszoci ideologii socjalistycznej w Serbii (Svetozar Markovi), u: Archiwum Historii Filozofii i Myli Spoecznej,
Warszawa, godina II, br. 3, 1958, str. 81-126.

Koakowski, Leszek: Pascal i epistemologia historyczna Goldmanna, u: Koakowski, Leszek:

Pochwaa niekonsekwencji. Pisma rozproszone
z lat 1955-1968, Puls Publications, London
1989, t. 1, str. 117-131.

Mortimer, Halina: Spotkanie naukowe w Nieborowie, u: Myl Filozoficzna, Warszawa,

godina VI, br. 1, 1956, str.240-248.

Kotarbiski, Tadeusz: Biblioteka Klasykw

Filozofii, u: Myl Filozoficzna, Warszawa,
godina I, br. 1-2, 1951, str. 68-73.
Kotarbiski, Tadeusz: Filozof, u: Studia Filozoficzne, Warszawa, godina I, br. 1, 1957, str.
4-16.
Kotarbiski, Tadeusz: Humanistyka bez hipostaz, u: Myl Filozoficzna, br. 1, 1952, str.
257-270.

Nedeljkovi, Duan: Etyczna funkcja mierci,

u: Euhemer Przegld Religioznawczy, Warszawa, godina XVI, br. 4, 1972, str. 69-74.
Nedeljkovi, Duan: Rewolucyjne dzieo Kopernika a rozwj naszego wiatopogldu, u:
Studia Filozoficzne, Warszawa, godina XVIII,
br. 2, 1974, str. 5-19.
Ochocki, Kazimierz.: Wok sporw o filozofi,
Wiedza powszechna, Warszawa 1978.
Od redakcji, u: Myl Filozoficzna, Warszawa,
godina II, br. 2, 1952, str. 331-337.

290

KATARZYNA BIELISKA-KOWALEWSKA

Od redakcji, u: Studia Filozoficzne, Warszawa, godina I, br. 1, 1957, str. 3.

Od redakcji, u: Studia Filozoficzne, Warszawa, godina XVIII, br. 2, 1974, str. 3.
Parsons, Howard: Humanistika filozofija u
suvremenoj Poljskoj i Jugoslaviji, u: Praxis,
Zagreb, godina III, br. 4-6, 1966, str. 845-856.
Paanin, Ante: Teoria i praktyka jako aktualny
problem filozoficzny, u: Studia Filozoficzne,
Warszawa, godina XVIII, br. 2, 1974, str. 43-49.
Pelc, Jerzy: Poegnanie z Tadeuszem Kotarbiskim, u: Pelc, Jerzy: Wizerunki i wspomnienia, Znak-Jzyk-Rzeczywisto, Warszawa
1994 , str. 160-171.
Persak, Krzysztof, Sprawa Henryka Hollanda,
ISP PAN, Warszawa 2006.

Schaff, Adam: Dialektyka marksistowska a

zasada sprzecznoci, u: Myl Filozoficzna,
Warszawa, godina V, br. 4, 1955, str.143-158.
Schaff, Adam: Marksizm a jednostka ludzka,
PWN, Warszawa 1965.
Schaff, Adam: Pogldy filozoficzne Kazimierza
Ajdukiewicza, Myl Filozoficzna, Warszawa,
godina II, br. 1, 1952, str. 209-256.
Schaff, Adam: W sprawie oceny pogldw
filozoficznych K. Ajdukiewicza, u: Myl Filozoficzna, Warszawa, godina III, br. 3, 1953, str.
201-223.
Schaff, Adam: Zadania frontu filozoficznego w
wietle uchwa I KNP, u: Myl Filozoficzna,
Warszawa , Warszawa, godina I, br. 1-2, 1951,
str. 16-49.

Pisarek, Henryk: Ateizm Svetozara Markovicia,

u: Euhemer Przegld Religioznawczy, Warszawa, godina XI, br. 1-2, 1967, str. 69-86.

Siemek, Marek J.: Transcendentalizm jako stanowisko epistemologiczne, u: Siemek, Marek.

J.: Filozofia, dialektyka, rzeczywisto, PIW,
Warszawa 1982.

Pisarek, Henryk: Duan Nedeljkovi. Sylwetka

filozofa i religioznawcy, u: Euhemer Przegld Religioznawczy, br. 3, 1972, str. 41-46.

Sitek, Ryszard: Warszawska szkoa historii idei:

midzy histori a teraniejszoci, Scholar,
Warszawa 2000.

Pisarek, Henryk: Filozofia Svetozara Markovicia 1846-1875. Z historii marksizmu w Serbii,

Wydawnictwo Uniwersytetu Wrocawskiego,
Wrocaw 1981.

Skolimowski, Henryk: Polish Analytical Philosophy: A Survey and a Comparison with

British Analytical Philosphy, Routledge& Kegn
Paul, London 1967.

Pisarek, Henryk: Svetozar Markovi krytyk

socjalizmu utopijnego, u: Studia Filozoficzne,
Warszawa, godina XXIII, br. 5, 1979, str. 77-88.

piewak, Pawe: W p drogi. Warszawska

szkoa historykw idei, u: Nowak, P. (ur): Wojna pokole, Prszyski i S-ka, Warszawa 2006,
str. 143-159.

Pisarek, Henryk: Wspczesna jugosowiaska

filozofia marksistowska a nauki matematyczne,
przyrodnicze i techniczne, u: Studia Filozoficzne, Warszawa, godina XVIII, br. 2, 1974, str.
57-70.
Satterwhite, James H.: Varieties of Marxist
Humanism. Philosophical Revision in Postwar
Eastern Europe, University of Pittsburgh Press,
Pittsburgh and London 1992.

Stojanovi, Svetozar: Izmeu ideala i stvarnosti

(Stojanovi, Svetozar: Odabrana dela, t. 2),
Zavod za udbenike, Beograd 2006.
Stojkovi, Andrija B.: Aktualny stan teorii
odbicia, u: Studia Filozoficzne, Warszawa,
godina XVIII, br. 2, 1974, str. 21-33.
Stojkovi, Andrija B.: Studia nad filozofi S.
Markovicia w Polsce, u: Studia Filozoficzne,
Warszawa, godina XVIII, br. 2, 1974, str. 87-88.

291

KAKO JE POLJSKI REVIZIONIZAM MIMOIAO TZV. PRAXIS-FILOZOFIJU

Wjcicki, Ryszard: Krytyka Formalizmu w

logice, u: Studia Filozoficzne, Warszawa, godina VIII, br. 1, 1964, str.188-194.
Woleski, Jan: Filozoficzna szkoa lwowskowarszawska, PWN, Warszawa 1985.
Woleski, Jan: Philosophy Inside Communism:
The Case of Poland, u: Studies in Soviet Thought, br. 43, 1992, str. 93-100.
Woleski, Jan: Szkice o kwestiach ydowskich,
Wydawnictwo Austeria, Krakw-Budapeszt
2011.
Woprosy Fiozofii o Myli Filozoficznej, u:
Myl Filozoficzna, Warszawa, godina III, br.
2, 1953, str. 418-423.
Zajearanovi, Gligorije: System i dialektyka, u:
Studia Filozoficzne, Warszawa, godina XVIII,
br. 2, 1974, str. 51-70.
urawicki, Seweryn: Stvaralaki marksizam
ili ljeviarski radikalizam? Na marginama
zagrebakog asopisa Praxis, u: Praxis, Zagreb, godina VIII, br. 1, 1971, str. 149-165.
Tischner, Jzef: Polski ksztat dialogu, Znak,
Krakw 2002.
Kotarbiski Tadeusz: W sprawie artykuu Legenda o Kazimierzu Twardowskim, u: Myl
Filozoficzna, Warszawa, godina II, br. 4, 1952,
str. 356-358.
Vranicki, Predrag: Adam Schaff: Marxismus
und das menschliche Individuum (Marksizam
i ljudski individuum), u: Praxis, Zagreb, godina III, br. 2, 1966, str. 275-280.

292

THOMAS FLIERL

THOMAS FLIERL

PRAXIS, OTUENJE I
MODERNI SOCIJALIZAM U
FILOZOFSKIM RASPRAVAMA
U DEMOKRATSKOJ REPUBLICI
NJEMAKOJ

1. Problem europske teorijske i politike ljevice danas lei u tome to nema ni dovoljno precizan program svojih sadanjih i buduih zadaa, niti na isti nain shvaa svoju povijest. A za kritiku teoriju je prije svega potrebna povijesna svijest o
sebi samoj.
U povijesti europskog kritikog miljenja jugoslavenska filozofija praxisa u 20. stoljeu bez sumnje zauzima istaknuto mjesto. asopis Praxis i Korulanska ljetna
kola utopijskom su miljenju u politiki rascijepljenom svijetu pruali privremeno
utoite i u njemu u dijalogu okupljali kritike marksiste sa istoka i sa zapada. U
ono je doba jedino u Jugoslaviji bila mogua takva disidentska inicijativa: u zemlji
koja se opredijelila za projekt samoupravnog socijalizma kao treeg puta izmeu
kapitalizma i sovjetskog modela komunizma.
2. Filozofi iz bive DR Njemake nisu dali nikakav prepoznatljiv doprinos Korulanskoj ljetnoj koli. Preostalo je jo istraiti koje su politike kalkulacije dovele do
toga da je DR Njemaka nekolicini malobrojnih i ipak valja rei vjerojatno reimskih filozofa omoguila sudjelovanje, te na koji su nain odabrani, jesu li i ime
su sudjelovali u diskusijama. Sredinom 60-tih godina se i u DR Njemakoj poinju
javljati stanoviti pokuaji modernizacije povezani s opreznim istraivanjem vlastitog prostora slobode u odnosu na Sovjetski Savez.
Jugoslavija je u tadanjoj Istonoj Njemakoj predstavljala terru incognitu, bila je
istodobno zemlja iz snova i olienje neprijatelja.

293

PRAXIS, OTUENJE I MODERNI SOCIJALIZAM U FILOZOFSKIM

Isto kao titoizam 50-ih godina nakon odvajanja Jugoslavije od Sovjetskog Saveza, tako se i jugoslavenska filozofija praxisa 60-ih i 70-ih godina idealno uklapala u predodbu neprijatelja onih istononjemakih tvrdolinijaa koji su najotrije
osuivali svako ideoloko odstupanje, bez obzira na to je li se radilo o potrazi za
posebnim njemakim putem u socijalizam ili kritikom propitivanju dogmatinog odvajanja teorije spoznaje od historijskog materijalizma.
3. Iako je doprinos filozofa iz DR Njemake u izravnom dijalogu s Praxisom bio
zanemariv, ipak tvrdim da je izmeu jugoslavenske filozofije praxisa i reformskih
filozofskih pokuaja u drugim zemljama Istonog bloka, pa tako i u DRNJ, postojala skrivena, strukturna veza.
Jugoslavenska filozofija praxisa moe se danas odrediti kao europsko mjesto sjeanja i zato to se za nju vezuje zajedniko istonoeuropsko iskustvo marksistikog
preispitivanja realsocijalistikih odnosa i pravolinijske marksistiko-lenjinistike
ideologije koja im je davala legitimet.
To se, na poseban nain, odnosilo na jedno od temeljnih pitanja marksizma, naime
odnos prema Hegelu kako u pogledu geneze marksizma tako i u pogledu njegove
teorijske supstance.
Jer, za razliku od negativne dijalektike Frankfurtske kole, koja je sa skepsom
gledala na Hegelovu dijalektiku kao teorijsko sredstvo za cementiranje totalitarnih struktura1, Hegelova je dijalektika u kontekstu realsocijalistikih odnosa sluila tomu da bi se modeli miljenja i rigidne regulacije miljenja smekali i
pokrenuli.2 Istonoeuropski filozofi praxisa bili su ujedinjeni u stavu da marksizam svoju filozofsku supstancu u bitnom zahvaljuje Hegelovoj filozofiji, tj. da
predstavlja materijalistiku rekonstrukciju Hegelove filozofije odnosno Hegelovu
filozofiju koja se materijalistiki tek treba rekonstruirati.3
U gotovo 40-godinjoj povijesti DR Njemake voene su tri filozofske rasprave o
praxisu i sve su zavrile politikom represijom.
4. Poetak je predstavljala recepcija Hegela od strane Georga Lukcsa, Ernsta Blocha i Wolfganga Haricha poetkom 1950-ih godina.
1 Warnke, Camilla: Problem Hegela odavno je rijeen. Rasprava u filozofiji DR Njemake pedesetih godina, u: Volker Gerhardt, Volker i Rauh, Hans-Christoph (ur): Poeci filozofije Demokratske Republike Njemake. Zahtjevi, nemo, neuspjeh, Berlin 2001, str. 194.
2 Zimmerli, W. Ch.: Prisvajanje filozofskog nasljea. Analiza rasprave o odnosu marksizma i Hegelove
filozofije u Istonoj Njemakoj 1952/53 do 1956/57, u: Burrichter, C. (ur): Kratko proljee filozofije. Filozofija Istone Njemake u fazi izgradnje, Paderborn, Mnchen-Wien-Zrich 1984, str. 68.
3

Warnke 2001, str. 194.

294

THOMAS FLIERL

Za razliku od Staljinove presude, koji je Hegela 1944. proglasio preteom faizma,

ali je itekako razlikovao reakcionarnu teoriju drave i prava od njegove revolucionarne dijalektike metode, u bivoj DR Njemakoj je prije utjecaja kasnije
staljinizacije posebno u odnosu na Marxove rane radove, razraen kontinuitet
Marxa i Hegela. Godine 1950. objavljen je rad Augusta Cornusa Karl Marx i razvoj modernog miljenja, a 1951. Blochov Subjekt-objekt: objanjenja uz Hegelovu filozofiju. Bloch je 1949. u predgovoru formulirao programski zahtjev da se sve
ono nedovreno i neispunjeno u marksizmu istrai u Hegelovu djelu.
Nakon Staljinove smrti u Istonoj Njemakoj konano je moglo biti objavljeno i
djelo Georga Lukacsa Mladi Hegel, koje je autor dovrio 1947/48. u vicarskoj. U
to se doba jo nije uspjela razviti inicijativa partijskog aparata, koja je pokuala nametnuti staljinistiku presudu o Hegelovom djelu.
Kad je nakon toga Wolfgang Harich poetkom 1953. postao glavnim i odgovornim
urednikom asopisa Deutsche Zeitschrift fr Philosophie (Njemakog asopisa
za filozofiju), u razdoblju od 1953. do 1955. inilo se da u DRNJ-u postoji marksistiko istraivanje Hegela. Bez velike kritike objavljeno je djelo Ernsta Blocha
Princip nada (1. svezak 1954., 2. svezak 1955.), a Lukacsu i Blochu je 1955. u povodu njihova 70. roendana ak odano veliko priznanje.
Pokuaj da se pokae kako je Marx duboko povezan s progresivnim njemakim
razvojem od Lessinga do Heinea, od Leibniza do Hegela i Feuerbacha4 (Lukacs)
pritom se vrlo lako mogao interpretirati kao predodba o posebnom samoodabranom njemakom putu u socijalizam, kao pokuaj otvaranja diskusije o slobodama i pravima pojedinca kao vrijednostima koje se moraju odrati i koje su u
utuive.5
Razdoblje od 1955. do 1956. obiljeila je neodlu(e)na situacija izmeu dva tabora, a nakon XX. Kongresa Komunistike partije Sovjetskog Saveza reformatori su
krenuli u ofenzivu i izgubili. Izdanje Deutsche Zeitschrift fr Philosophie, broj
5, 1956., sa Harichovim i Blochovim prilogom, povueno je iz opticaja. Wolfgang
Harich u svom je lanku zahtijevao konani obraun sa staljinistiko-danovistikim vulgariziranjem pitanja njemake filozofije6 i izjavio kako se jedino kod Blocha i Lukacsa moglo pronai intelektualno anticipiranje XX. Kongresa KPSS-a.

Lukacs, Georg: Mladi Hegel i problemi kapitalistikog svijeta, Berlin 1954, str. 9.

Zimmerli 1984, str. 68.

6 Harich, Wolfgang: O odnosu marksizma prema Hegelovoj filozofiji, u: Deutsche Zeitschrift fr Philosophie, Berlin, br. 5, 1956, str. 570 i dalje.

295

PRAXIS, OTUENJE I MODERNI SOCIJALIZAM U FILOZOFSKIM

Bloch je u svom prilogu polemizirao o odvajanju sistema i metode kod Hegela zauzimajui se za to da se put od Hegela preko Feuerbacha do Marxa uvijek iznova
temeljito prolazi, i to ne povijesno dogmatino nego stvarno i objektivno; inae
se nee dospjeti do marksizma, onog ivog.7
Kako je Lukcs doivio XX. Kongres KPSS-a moe se proitati u asopisu Aufbau (Izgradnja), broj 9, 1956. U tom je broju naknadno objavljeno predavanje
koje je dva mjeseca prije odrao u klubu Petfi. U njemu se Lukcs odluno i bezrezervno zauzeo za stvaranje nove narodne fronte, otvaranje socijalistikog sustava, ideoloku koegzistenciju i dijalog sa zapadnim svijetom na svim razinama.8
Sovjetskim guenjem maarskog ustanka u studenom 1956. godine situacija se konano posve promijenila: Lukcs je uhien u Maarskoj, a Harich, koji je izradio
politiki program za obnovu partije i samostalni njemaki put u socijalizam, uhien je u Berlinu i osuen na dugogodinju kaznu zatvora. Ernsta Blocha je centralni organ partije stigmatizirao kao podrivaa, Ulbricht je govorio o filozofskim
revizionistima u Leipzigu, a neto kasnije je Bloch, nakon to je 1957. umirovljen
kao sveuilini profesor, otiao u Zapadnu Njemaku.
Rasprava o Hegelu u bivoj DR Njemakoj, dobrim dijelom i zbog njenih protagonista Blocha i Lukcsa, bez sumnje pripada neposrednoj pretpovijesti Praxisa i
Korulanske ljetne kole. (Lukcs nije bio osobno na Koruli, ali je bio lan redakcijskog vijea asopisa Praxis).
5. Takozvana druga rasprava o praxisu u DR Njemakoj, voena sredinom 60-ih
godina, vee se za imena Wolfganga Heisea i Helmuta Seidela te za Prirunik
marksistike filozofije, nastao pod urednikom palicom Alfreda Kosinga.
Nakon to je 1961. podignut Berlinski zid, u Istonoj Njemakoj su oivjele nade u
unutarnju demokratizaciju. XXII. Kongres KPSS-a u cijelosti je protekao u znaku
destaljinizacije, 1963. je uvoenjem Novog sistema planiranja i upravljanja u DR
Njemakoj inicirana reforma gospodarstva. inilo se da je stigao povijesni trenutak u kojem e biti demontirane i odbaene diktatorske crte dravne i partijske politike, a da e podanici postati emancipirane graanke i graani.
Nakon konferencije o Kafki u Lidicama 1963. i u DR Njemakoj se poelo raspravljati o otuenju, ne kao o reliktu vremena prije socijalizma nego kao o suvremenom
7 Bloch, Ernst: O odvajanju Hegelove metode i sistema, kao i nekim posljedicama, u: Deutsche Zeitschrift fr Philosophie, Berlin, br. 5, 1956, str. 517-531.
8

Warnke 2001, str. 212 i dalje.

296

THOMAS FLIERL

problemu, govorilo se o ukidanju otuenja kao kontinuiranog procesa i razvoju

snage i sposobnosti u samom socijalistikom drutvu. lanak Wolfganga Heisea
Ootuenju i njegovu prevladavanju objavljen je u integralnom izdanju, bez ikakvih zahvata, u Deutsche Zeitschrift fr Philosophie (br. 6, 1965.). Otuenje,
definira Heise u lanku, to znai osamostaljivanje proizvoda djelatnosti i naizmjeninih odnosa individua prema vlasti nad tim individuama te njihovog porobljavanja i oblikovanja koje ta vlast vri. Socijalizam dakle postoji samo glasi politiki
zakljuak ako promie ili ako sam predstavlja pozitivno ukidanje otuenja.9
U tekstu Helmuta Seidela O praktikom i teoretskom odnosu ovjeka prema
stvarnosti10 (objavljenom u Deutsche Zeitschrift fr Philosophie 1966.) zastupana je otvorena koncepcija filozofije praxisa, ije se djelovanje odrazilo ak i u udbeniku za marksistiku filozofiju, izradu kojeg je 1967. naruila upravo partija.11
Ne samo da je marksistiko-lenjinistika teorija skinuta s prijestolja ve u samom
naslovu, nego ni struktura samog udbenika nije slijedila zadani staljinistikodanovistiki obrazac po kojem se moralo poeti s temeljnim pitanjem filozofije
kao zadnje utemeljenom polazitu cijele filozofije, tj. da se teorija spoznaje odvoji
od historijskog materijalizma. Umjesto toga su drutvena praksa ljudi i spoznaja te
prakse odreeni kao polazina toka marksistike filozofije.
Meutim, svi su ti pokuaji potisnuti uz izravno ukazivanje na revizionistiku
filozofiju jugoslavenskog Praxisa. Na konferenciji o Marxu 1968. godine sav postignut napredak ponovno je izbrisan.
6. Trea i zavrna rasprava o praxisu u DR Njemakoj se vodila 70-ih godina i
prije svega bila vezana za ime Petera Rubena. Njega i njegove istomiljenice i istomiljenike s Akademije znanosti DR Njemake iskljuili su iz Partije 1981. Peter
Ruben je ve u jednom lanku iz 1969. odredio rad kao sredinju filozofsku
kategoriju marksistike filozofije12 i na toj osnovi razvio program za materijalistiku rekonstrukciju hegelijanske logike kojom bi se znanost filozofski odredila
kao opi rad.13 Tu je koncepciju ostvario krajem 70-ih godina u uskoj suradnji s
9 Heise, Wolfgang: O otuenju i njegovom prevladavanju, u: Deutsche Zeitschrift fr Philosophie, Berlin, br. 6, 1965, str. 699 i dalje.
10 Seidel, Helmut: O praktikom i teoretskom odnosu ovjeka prema stvarnosti, u: Deutsche Zeitschrift
fr Philosophie, Berlin, br. 10, 1966, str. 1177-1191.
11 Marksistika filozofija, Berlin 1967.
12 Ruben, Peter: Problem i pojam dijalektike prirode, u: Griese, Anneliese i Laitko, Hubert (ur): Svjetonazor i metoda, Berlin 1969.
13 Ruben, Peter: Znanost kao opi rad. O temeljnim pitanjima marksistiko-lenjinistike znanstvene spoznaje, u: Socijalistika politika, Berlin, br. 36, 1976, str. 7-40.

297

PRAXIS, OTUENJE I MODERNI SOCIJALIZAM U FILOZOFSKIM

Hegelovim kolokvijem i Kritikom psihologijom na Slobodnom sveuilitu u (zapadnom) Berlinu.

Politiki naboj razvio se i iz suradnje sa strunjakom za politiku ekonomiju Hansom Wagnerom, kad su obojica upitala kako se ekonomija moe konstituirati kao
mjeriteljska znanost. Razliku izmeu proizvodnje i razmjene povezali su s razlikom izmeu zajednice i drutva. Tek razmjena robe uope konstituira drutvo za
razliku od zajednica koje proizvode ne tretiraju kao robu. Istraujui na taj nain
ekonomsku razmjenu i njezin odraz/regulaciju kroz oblike vrijednosti, Ruben je u
dvostrukom smislu prekinuo s ortodoksnim marksizmom.
Prvo, komunizam u smislu ostvarenog zajednikog vlasnitva iz te perspektive
vie nije bio drutveni poredak (kojem se teilo), nego poredak solidarne zajednice.
Komunizam upravo zato nije uspio kao drutveni poredak, jer je poredak zajednice
postavio kao drutveni poredak.
Socijalizam se za razliku od toga moe razumjeti kao drutveni poredak koji
pokuava sustavno rijeiti socijalne probleme i omoguuje solidarnu drutvenu
zajednicu.
Drugo, socijalistika ekonomija takoer treba oblike vrijednosti14, treba osamostaljen izraz odnosa razmjene, treba ocjenu uspjele i neuspjele reprodukcije, treba
novac i u tom smislu dakle pretpostavlja otuenje.
Predmet diskusije nije ukidanje razlike izmeu sustava i svijeta ivota, drutva i zajednice, nego kroenje osamostaljenih drutvenih sila, od sada e se
raspravljati o regulaciji uinaka sistema i njihove vlasti nad opom zajednicom
kroz supsumiranje ekonomije pod politiku, te potonje pod kulturu.
Koncepcija modernog socijalizma izraena na Humboldtovom Sveuilitu u
Berlinu15 pokuala je potkraj 1980-ih godina rehabilitirati institucije modernog
graanskog drutva (pluralistiku demokraciju, oblik vrijednosti/novac/trite,
pravnu dravu), odnosno ukinuti identifikaciju graanskog drutva s kapitalizmom i koncipirati socijalizam uz pretpostavku graanskog drutva, a ne kao prevladavanje tog drutva te na mjesto revolucije u smislu ruenja graanskog drutva
14 Ruben, Peter - Wagner, Hans: Socijalistiki oblik vrijednosti i dijalektiko proturjeje, u: Deutsche
Zeitschrift fr Philosophie, Berlin, br. 10, 1980.
15 Istraivaki projekt Filozofske osnove za izradu koncepcije modernog socijalizma (Andr Brie, Michael Brie, Rainer Land, Dieter Segert, Hans-Peter Krger, Harald Bluhm). Materijali s uvodnog savjetovanja u studenom 1988., izdanje Rukopisi Humboldtovog Sveuilita u Berlinu 1989., kasnije preureeno i
objavljeno u: Land, Rainer (ur.): Koncepcija prestrukturiranja (Das Umbau-Papier) [DRNJ], Berlin 1990.

298

THOMAS FLIERL

staviti koncepciju radikalne reformistike politike, radikalne demokratizacije modernog graanskog drutva i u tom smislu demokratini socijalizam.
Za politiku reformu istonoeuropskih drutava te su koncepcije, meutim, stigle
prekasno.
Kako je danas mogu moderan i liberalan socijalizam? To ostaje kljuno pitanje
pluralistike ljevice. Na Koruli se prvi puta poveo meunarodni dijalog o tim
pitanjima.
Prevela sa njemakog
Sonja Djerasimovi

299

PRAXIS, OTUENJE I MODERNI SOCIJALIZAM U FILOZOFSKIM

LITERATURA
Bloch, Ernst: ber die Trennung von Hegels
Methode und System, samt einigen Folgen
[O odvajanju Hegelove metode i sistema, kao
i nekim posljedicama], u: Deutsche Zeitschrift
fr Philosophie, Berlin, br. 5, 1956, str. 517-531.
Heise, Wolfgang: ber die Entfremdung und
ihre berwindung [O otuenju i njegovom
prevladavanju], u: Deutsche Zeitschrift fr
Philosophie, Berlin, br. 6, 1965.

Ruben, Peter: Wissenschaft als allgemeine Arbeit. ber Grundfragen der marxistisch-leninistischen Wissenschaftsauffassung [Znanost kao
opi rad. O temeljnim pitanjima marksistikolenjinistike znanstvene spoznaje], u: Sozialistische Politik, Berlin, br. 36, 1976, str. 7-40.
Ruben, Peter - Wagner, Hans: Sozialistische
Wertform und dialektischer Widerspruch
[Socijalistiki oblik vrijednosti i dijalektiko
proturjeje], u: Deutsche Zeitschrift fr Philosophie, Berlin, br. 10, 1980.

Harich, Wolfgang: ber das Verhltnis des

Marxismus zur Philosophie Hegels [O odnosu
marksizma prema Hegelovoj filozofiji], u: Deutsche Zeitschrift fr Philosophie, Berlin, br.
5, 1956.
Forschungsprojekt Philosophische Grundlagen der Erarbeitung einer Konzeption des modernen Sozialismus (Andr Brie, Michael Brie,
Rainer Land, Dieter Segert, Hans-Peter Krger,
Harald Bluhm). Materialien der Erffnungsberatung November 1988, Manuskriptdruck der
Humboldt-Universitt zu Berlin 1989 [Istraivaki projekt Filozofske osnove za izradu
koncepcije modernog socijalizma (Andr
Brie, Michael Brie, Rainer Land, Dieter Segert,
Hans-Peter Krger, Harald Bluhm). Materijali
s uvodnog savjetovanja u studenom 1988.,
izdanje Rukopisi Humboldtovog Sveuilita u
Berlinu 1989.], kasnije preureeno i objavljeno
u: Land, Rainer (ur): Das Umbau-Papier [Koncepcija prestrukturiranja /DRNJ/], Berlin 1990.
Lukacs, Georg: Der junge Hegel und die Probleme der kapitalistischen Gesellschaft [Mladi
Hegel i problemi kapitalistikog svijeta], Berlin
1954.
Marxistische Philosophie [Marksistika filozofija], Berlin 1967.

Seidel, Helmut: Vom praktischen und theoretischen Verhltnis der Menschen zur Wirklichkeit [O praktikom i teoretskom odnosu
ovjeka prema stvarnosti], u: Deutsche Zeitschrift fr Philosophie, Berlin, br. 10, 1966, str.
1177-1191.
Warnke, Camilla: Das Problem Hegel ist
lngst gelst. Eine Debatte in der DDR-Philosophie der fnfziger Jahre [Problem Hegela
odavno je rijeen. Rasprava u filozofiji DR Njemake pedesetih godina], u: Volker Gerhardt,
Volker i Rauh, Hans-Christoph (ur): [Poeci
filozofije Demokratske Republike Njemake.
Zahtjevi, nemo, neuspjeh], Berlin 2001.
Zimmerli, W. Ch.: Die Aneignung des philosophischen Erbes. Eine Analyse der Diskussion ber das Verhltnis des Marxismus zur
Philosophie Hegels in der DDR 1952/53 bis
1956/57 [Prisvajanje filozofskog nasljea. Analiza rasprave o odnosu marksizma i Hegelove
filozofije u Istonoj Njemakoj 1952/53 do
1956/57], u: Burrichter, C. (ur): Ein kurzer
Frhling der Philosophie. DDR-Philosophie in
der Aufbauphase [Kratko proljee filozofije.
Filozofija Istone Njemake u fazi izgradnje],
Paderborn, Mnchen-Wien-Zrich 1984.

Ruben, Peter: Problem und Begriff der Naturdialektik [Problem i pojam dijalektike prirode],
u: Griese, Anneliese - Laitko, Hubert (ur):
Weltanschauung und Methode [Svjetonazor i
metoda], Berlin 1969.

300

MATTHIAS ISTVN KHLER

MATTHIAS ISTVN KHLER

KORULANSKA
LJETNA KOLA I
BUDIMPETANSKA KOLA

UVOD: POECI BUDIMPETANSKE KOLE

Baviti se Korulanskom ljetnom kolom ili Budimpetanskom kolom u prvom
redu znai baviti se intelektualcima, idejama i ideologijama o kojima su raspravljali, vjerujui da e njima moi promijeniti svijet. Pretpostavka da se svijet moe
promijeniti razgovorom i raspravom, to polazino uvjerenje angairanih intelektualaca, danas kako se ini moe izmamiti tek blagi osmjeh.
Tony Judt kae da smo skloni 20. stoljee promatrati kao razdoblje politikih ekstrema, traginih zabluda, greaka i iluzija koje smo na sreu ostavili za sobom.1
Prebrzo smo spremni proglasiti to stoljee i njegovu povijest zavrenim, priznati
mu samo jo muzejsku vrijednost kako bi nas onda, dok s distance promatramo
sve njegove katastrofe, krijepila jeza uzvienosti. Uzvienosti jer mislimo da smo
nadrasli te tragedije a pritom zaboravljamo da su drutvene strukture koje su dovele do tih katastrofa, jo iste i nae.
Marksizam i komunizam spadaju u ideoloki borbeni arsenal upravo tog stoljea i integralni su dio njegove tragedije. Izvlaiti Georga Lukcsa i Budimpetansku kolu iz naftalina ini se zaudnim upravo u spomenutom kontekstu zavrenog 20. stoljea. Konano, koju bi vanost danas jo trebali imati filozofi koji su
1 Judt, Tony: Uvod. Svijet koji smo izgubili iz vida, u: Judt, Tony: Das vergessene 20. Jahrhundert. Die
Rckkehr des politischen Intellektuellen [Zaboravljeno 20. stoljee. Povratak politikog intelektualca],
Bonn 2010, str. 25.

301

KORULANSKA LJETNA KOLA I BUDIMPETANSKA KOLA

razmiljali o tome kako demokratinije, pravednije i humanije organizirati socijalistiki sustav u kojem su ivjeli? Njihov doprinos promjenama 60-ih godina kao
da je normalizacijom to je nastupila nakon 1968., kako su u SSR-u cinino
nazivali regresivni drutveni razvoj nakon Prakog proljea, izbrisan iz sjeanja.
Prelazi se i preko uloge koju su u pripremi dogaaja 1989. godine odigrali kritiki
marksisti: ona se jednostavno ne uklapa u uvrijeene interpretacijske ablone nacionalne emancipacije koje su ovladale tom tranzicijom ili, drugaije kazano, ona se
preuuje. Iz perspektive dominantnog pisanja povijesti, orijentiranog na nacionalnu dravu i prije svega kulturu spomena, kojima komunizam predstavlja prekid
nacionalnog suvereniteta2, ne moe se vidjeti doprinos kritikih marksista3 dogaajima koji su se zbili oko 1989. godine. U skladu s njihovom logikom neto poput
kritikih marksista ne bi smjelo ni postojati.
U tom se kontekstu zastupa teza da je Korulanska ljetna kola za mali krug prijatelja Lukcsevih uenika predstavljala odluujui faktor na njihovom razvojnom
putu do meunarodno priznate Budimpetanske kole marksizma. Grupa se naravno formirala ve prije. Najkasnije 1956. u uskom su se krugu poeli odravati
redovni sastanci na kojima su se vodile diskusije i razraivale zajednike pozicije.
Neposredno nakon revolucije unutar Maarske socijalistike radnike partije nije
jo postojalo jasno i jedinstveno stajalite o tome kako se odnositi prema sudjelovanju nekolicine filozofa u pobuni kao ni prema novoj orijentaciji filozofije, pa je
obraun s revizionistima, a kao njihovi glavni predstavnici imenovani su Lukcs
i njegovi uenici, tek 1958. proglaen glavnom zadaom.4

2 Usp. Groys, Boris: Postkomunistika situacija, u: Groys, Boris - von der Heiden, Anne - Weibel, Peter
(ur): Zurck aus der Zukunft. Osteuropische Kulturen im Zeitalter des Postkommunismus [Povratak iz
budunosti. Istonoeuropske kulture u razdoblju postkomunizma], Frankfurt/Main 2005.
3 Radna definicija kritikog marksizma u realnom socijalizmu moe se nai kod Ferenca Fehra:
Kao radnu definiciju kritikog marksizma u zemljama realnog socijalizma moemo ponuditi, prvo, citiranjem njegovog filozofskog postulata da idealni projekt marksistikog socijalizma mora biti suprotstavljen njegovoj dopadljivoj implementaciji u drutvima sovjetskog tipa i, drugo, ukazivanjem na njegov aksiom
da idealni projekt sadri sve neophodne elemente beskompromisne kritike te realnosti kao i adekvatne
kriterijume za takvu vrstu kritike te, konano, naglaavanjem njegovog uvjerenja da ni jedno drugo vienje
svijeta nije pogodno za taj zadatak. Fehr, Ferenc: The Language of Resistance: Critical Marxism versus
Marxism-Leninism in Hungary, u: Taras, Raymond (ur): The Road to Disillusion. From Critical Marxism
to Postcommunism in Eastern Europe [Put deziluzijacije. Od kritikog marksizma do postkomunizma],
New York 1992, str. 43. Fehrov kratak lanak ne nudi samo koncentriran prikaz koji maksimalno rasvjetljuje motivaciju kritikih marksista u Maarskoj, nego i prikaz konstelacije odnosa u drutvu koji su doveli
do njihova neuspjeha.
4 Kdr, Jnos: A Magyar Kommunista Prt 40 ve. Kdr Jnos nnepi beszde [40. obljetnica osnutka
Komunistike partije Maarske. Sveani govor Jnosa Kdra], u: Trsadalmi Szemle [Pregled drutvenih
dogaanja], br. 11, 1958, str. 5.

302

MATTHIAS ISTVN KHLER

Lukcs pak nakon debate koja se zbog njega vodila 1948./49. dugo nije elio ulaziti
u kritiki diskurs pisaca koji je prethodio 1956., a ni kasnije nije pridavao veliku
vanost svom sudjelovanju u Maarskoj revoluciji. No, za razliku od Lukcsa njegovi su uenici bili oduevljeni: U Lukcsevoj je radnoj sobi i u danima najveeg
zamaha revolucije vladao bezvremeni mir. On bi sjedio na svom profesorskom stolcu, puio cigaru i s oputenim zanimanjem promatrao nae uzbuenje. Mi bismo
zadihano lovili dah, stigavi netom iz ie revolucije, za nas su se dogaale neuvene stvari. A Lukcs bi flegmatino utio.5
Imre Nagy je smatrao kako je Lukcs preduboko involviran u Rkosijev staljinistiki sustav, pa se distancirao od njega. Lukcs pak u Nagyju nije vidio pravog
politiara. Njegovi su uenici zahtijevali da ponudi pomo Nagyju. Na to sam
odgovorio da je Imre Nagy jednako toliko udaljen od mene koliko ja od njega. Pa
neka Imre Nagy preuzme inicijativu! Nije to bilo samo pitanje prestia. Da sam ja
prvi priao Imre Nagyju i mene bi povukla bujica-strica-Imrea koja se tada irila
Maarskom. Ali, da se Imre Nagy meni pribliio, mogao sam mu kazati da se revolucija ne moe provesti bez programa.6
Lukcs se svojim prilogom prikljuio Petfijevom krugu tek poetkom 1956. Prvi
put je javno kritizirao tetan utjecaj staljinizma na marksizam i formulirao svoju
koncepciju renesanse marksizma: Povratak Marxu i od Marxa do realnosti.7
Za razliku od 1948./1949., kad se zbog njega vodila javna rasprava, Lukcs nakon
1956. nije bio spreman ni na kakvu samokritiku i povukao se iz maarskog kulturnog ivota. Ali je zato davao sve vie intervjua zapadnim medijima kojima je zbog
svog sudjelovanja u Maarskoj revoluciji i antistaljinistike aure, to ju je u meuvremenu stekao, postao ponovo zanimljiv. Ta je konstelacija odnosa dovela partiju
do uvjerenja da je zapao u stanje apsolutnog odmetnitva.8
Dakle, najkasnije se u to doba, kad su se Lukcs i njegovi uenici suoili s drutvenom i akademskom izolacijom, stvorio ui krug onih koje e kasnije nazvati

5 Heller, gnes: Der Affe auf dem Fahrrad. Eine Lebensgeschichte bearbeitet von Jnos Kbnyai [Majmun na biciklu. Biografija u obradi Jnosa Kbnyaia], Berlin-Wien 1999, str. 178 i dalje.
6 Lukcs, Georg: Gelebtes Denken. Eine Autobiographie im Dialog [Proivljeno miljenje. Biografija kroz
dijalog], Frankfurt am Main 1981, str. 211 i dalje.
7

Fehr 1992, str. 54, fusnota 11.

8 Citirano po: Sztikalin, A. Sz.: Lukcs Gyrgy mint irodalomtuds, filozfus s politikus megtlse
Moszkvban 1940-tl az 1970-es vekig [Ocjena Georga Lukcsa kao teoretiara knjievnosti, filozofa i politiara u Moskvi od 1940. do 1970.], u: Krausz, Tams (ur): Lukcs Gyrgy s a szocialista alternativa [Georg Lukcs i socijalistika alternativa], Budimpeta 2010, str. 286.

303

KORULANSKA LJETNA KOLA I BUDIMPETANSKA KOLA

Budimpetanskom kolom. Meutim, ta etiketa nema smisla unutar iskljuivo maarskog okvira, prije no to je grupa dobila priznanje iz inozemstva. Prvo
spominjanje imena moe se nai u Lukcsevom pismu koje je 1971. uputio Times
Literary Supplementu.9
U nastavku bih prvo elio ocrtati utjecaj Ljetne kole na djelovanje Lukcsevih
uenika. Nakon toga slijedi prikaz posljedica tzv. Korulanske deklaracije po Lukcseve uenike, kao i tadanju intelektualnu scenu, a posebno drutvene znanstvenike u Maarskoj. Na kraju kratak opis vanosti kritikih marksista za razvoj
onog to se u Maarskoj zvalo demokratskom opozicijom.
PREKO KORULE U SVIJET
Ovdje namjeravam razviti tezu da se preko Korulanske ljetne kole iz kritikomarksistiki orijentiranog prijateljskog kruga Lukcsevih uenika, okupljenih
oko gnes Heller, razvila Budimpetanska kola.
Kontakt izmeu jugoslavenskih filozofa praksisovaca i Lukcsevih uenika uspostavljen je preko maarske manjine u Vojvodini. To pobuuje panju, jer izmeu
Maarske i maarskih manjina u susjednim zemljama gotovo da nije bilo kontakata. Postojanje Maara izvan granica Narodne Republike spadalo je u tabu teme
za vrijeme Kdrova reima. Mlaa generacija o tome pogotovo nije imala pojma.
Nndor Gion, jedan od mlaih autora iz redova maarske manjine u Jugoslaviji,
pria u svom 1971. objavljenom putopisnom dnevniku j Symposion (Novi Symposion) o jednom predavanju odranom u Maarskoj. Tom je prilikom, izmeu
ostalog, govorio i o najnovijim pravcima u razvoju maarske knjievnosti u Jugoslaviji. Tada se u publici digla jedna mlada maarska studentica i s iskrenom me i
ozbiljnom zauenou pitala zato sam, kad ve piem na maarskom i kad sam
ve Maar po nacionalnosti, onda k vragu otiao u Jugoslaviju a nisam ostao ovdje,
u Maarskoj, poput drugih potenih maarskih pisaca.10
Mladi Maari koji su ispoetka studirali na novoosnovanom Fakultetu za maarske studije Univerziteta u Novom Sadu kod Ervina Sinka, sredinje figure maarsko-jugoslavenskog kulturnog ivota, kasnije su, poput Otta Tlnaija u Beogradu
9 Pismo je na njemakom jeziku objavljeno u: Individuum und Praxis. Positionen der Budapester Schule [Individuum i praksa. Pozicije Budimpetanske kole], Frankfurt 1975. Na maarskom je pismo prvi
put objavljeno u Hidu, asopisu maarske manjine u Jugoslaviji.
10 Gion, Nndor: Vres patknyirts idomitott grnyekkel [Krvavo istrebljivanje takora dresiranim
kunama], citirano po: Szerbhorvth, Gyrgy: Vajadasgi lakoma. Az j Symposion trtnetrl [Vojvoanski banket. O povijesti j Symposiona], Bratislava 2005, str. 189.

304

MATTHIAS ISTVN KHLER

ili Lszla Vgela u Zagrebu, doli u doticaj i s praksisovcima i s njihovim antipodima. Posjeivali su i Korulansku ljetnu kolu i prihvaali te ideje.11
Dok je mlada generacija maarskih pisaca u Jugoslaviji sa stanovitim saaljenjem
gledala na svoje maarske susjede u provincijalnoj malograantini Kdrove Maarske, veliko divljenje i priznanje meu njima je izazivao Georg Lukcs kao filozof, teoretiar knjievnosti i kritiar. To je divljenje dobrim dijelom inicirao Ervn
Sinko koji je za vrijeme sovjetske republike u Maarskoj [1919.] i nakon toga u bekom egzilu prijateljevao s Lukcsem.
Prvo izdanje j Symposiona poinje uvodnim Lukcsevim tekstom Taktika i
etika koji ujedno ima upravo programatsku vanost. I radovi Lukcsevih uenika
takoer su se pomno pratili i objavljivali. U okviru tog bavljenja Lukcsem i njegovim uenicima, jedan od autora starije generacije, bel Dsi, upozorio je Gaju
Petrovia na gnes Heller i u pismu ga zamolio da je pozove.12
Vanost jugoslavenske filozofije praksisovaca za formiranje teorije Budimpetanske kole bila je relativno mala. I recepciju mladog Marxa i humanistiku orijentaciju Lukcs je ve na poetku usadio u Budimpetansku kolu, i prije no to su
doli u doticaj s jugoslavenskim filozofima. To se moe dokumentirati akademskom raspravom o znaenju kategorije otuenja, koja se razvila 1964. nakon jedne konferencije o Kafki u Pragu, na kojoj su Lukcsevi uenici prvi put zajedniki
nastupili.13 Ve se tu jasno ocrtala vodea pozicija Lukcsevih uenika u odnosu na
ostatak akademske zajednice. gnes Heller i Mihly Vajda svojim su prilozima u toj
raspravi zastupali pozicije koje su u prvi plan uglavnom stavljale utopijski element
Marxove filozofije, dakle mogunost pomirenja individuuma i drutva, anticipirajui time odreene motive diskursa globalne Nove ljevice. Gyrgy Mrkus referirao
je o jedinstvenosti Marxova ukupna opusa naglaavajui humanizam ranih radova.
Vanu ulogu za formiranje teorije Lukcsevih uenika Korulanska je ljetna kola
odigrala u dvije, meusobno usko povezane stvari. Prvo im je, kako to opisuje Ferenc Fehr, omoguila pristup literaturi za Zapada koja se u Maarskoj nije mogla nabaviti14 i, kao drugo, bila je to atmosfera slobodne diskusije koja je vladala
11 Tako npr. Blint, Istvn: Korula idszersge [Suvremenost Korule], u: Hd, Novi Sad, br. 9, 1965,
str. 1110-1117; ili isto tako Vgel, Lszl: Marx s a forradalom [Marx i revolucija], u: Hd, Novi Sad, br. 9,
1968, str. 1029-1032.
12 Heller, gnes: Filzfim trtnete [Povijest moje filozofije], Budimpeta 2009, str. 63.
13 Diskusija se isprva vodila u asopisu Valsg. Veliko zanimanje koje je pobudila javna rasprava vodilo
je do organiziranja posebne konferencije. Saetak priloga: Vita az elidegenedsrl [Rasprava o otuenju],
u: Valosg, br. 2, 1965.
14 Fehr 1992, str. 52.

305

KORULANSKA LJETNA KOLA I BUDIMPETANSKA KOLA

na Koruli i spoznaja da Lukcsevi uenici, razapeti izmeu vlastite nelagode zbog

socijalizma s jedne strane i odbijanja kapitalizma s druge strane, u svojoj koncepciji
humanog marksizma za prevladavanje te konstelacije nisu bili usamljeni: Svi smo
se smatrali ljeviarima, ivjeli u razliitim dravama a ipak zastupali jednu, zajedniku stvar. Svi smo bili ispunjeni osjeajem da ono o emu smo tu razmiljali i diskutirali nee biti vano samo za na sljedei rad nego i za budunost ovjeanstva.15
gnes Heller naglaava u svojim sjeanjima kako su je Korula i simpatija prema
Novoj ljevici zapravo tek doveli do marksizma.16 Fokusiranje na utopijski potencijal u Marxovim ranim radovima i mesijanska komponenta Nove ljevice ponijeli su
prvo nju ali i druge lanove skupine koja e kasnije dobiti ime Budimpetanska
kola. Velika razlika izmeu dotadanjih radova Lukcsevih uenika i Nove ljevice, smatra Heller, leala je upravo u tome to su na Koruli zahtijevali hitnu promjenu i nagli kraj drutvenog otuenja. Do tada su se Lukcsevi uenici toj problematici pribliili samo teorijski.17
Lukcsev odnos prema Novoj ljevici bio je ambivalentan. Nije bio osobito oduevljen to je Nova ljevica ponovo otkrila njegove rane radove o marksizmu. Smatrao ih
je beznadno zastarjelim. Htio je ak zabraniti objavljivanje novog izdanja Povijesti
i klasne svijesti u Zapadnoj Njemakoj, prvog nakon njezina prvotiska 1923. Predgovor novom njemakom izdanju iz 1967. jasno svjedoi o ambivalenciji kojom je
Lukcs promatrao iznova probuen interes za njegovu knjigu. Na alost znam da
zbog drutvenoj razvoja i teorijskog stajalita koje taj razvoj generira, ono to danas
smatram teorijski krivim, esto spada u najuinkovitije i najutjecajnije zamanjake
djelovanja.18 A to je bio upravo mesijanski utopizam. S druge strane je, meutim,
to pokazuje i predgovor, smatrao kako se u njegovim marksistikim ranim radovima tu i tamo moe pronai poneka ideja ili konstrukt u tom kontekstu prvenstveno naglaava svoju definiciju ortodoksnog marksizma koji bi jo i danas, u
zoru renesanse marksizma mogli biti prilino vani.19 Ili, kako pie Heller: Budui
da je samog sebe vidio kao utjelovljenje svjetskog duha i objave istine, radovalo ga
je naravno, kad bi se mladi ljudi diljem svijeta pribliili istini.20 U tom smislu nije
15 Heller 1999, str. 261.
16 Isto, str. 269.
17 Isto, str. 270.
18 Lukcs, Georg: Predgovor (1967.), u: Lukcs, Georg: Geschichte und Klassenbewutsein. Studien ber
marxistische Dialektik [Povijest i klasna svijest: studija o marksistikoj dijalektici], Darmstadt-Neuwied
1981, str. 30.
19 Lukcs 1981, str. 28.
20 Heller 1999, str. 271.

306

MATTHIAS ISTVN KHLER

moglo postojati nimalo sumnje u to da su veliko zanimanje i simpatije, kojima su

Lukcsevi uenici doekani na Koruli, bili dobrim dijelom posljedica opeg divljenja prema Lukcsu i lojalnosti koju su mu iskazivali njegovi uenici.
Za kritike marksiste okupljene oko gnes Heller Korulanska je ljetna kola bila od
velikog znaenja, jer su njihov rad upoznali inozemni filozofi, dakle filozofski svijet.
Djela Lukcsevih uenika prevoena su i objavljivana i izvan Maarske i Vojvodine.
U Koruli sam izala u svijet21, pie Heller. Nakon njezina predavanja na Koruli,
o kojem je Iring Fetscher u Frankfurter Allgemeine Zeitungu objavio vrlo pozitivnu recenziju, gnes Heller je na poziv istog tog Fetschera otputovala u Zapadnu
Njemaku gdje je uz ostale upoznala Habermasa i Rudija Dutschkea. Osim toga je
gnes Heller neto kasnije postala lanicom redakcije asopisa Praxis. Meunarodno priznanje Lukcsevim je uenicima i u Maarskoj pridalo veu teinu.
Nakon 1965., dakle nakon prvog boravka Hellerove na Koruli, Lukcsevi su uenici i u Maarskoj nastupali slonije, referirajui se u svojim radovima jedni na druge, silovito se ograujui od drugih interpretacijskih shema i gotovo jednoglasno
traei pluralizaciju marksizma.22 Od 1966. do 1968. radovi Lukcsevih uenika
u Maarskoj poeli su se ee objavljivati to je, zajedno s poetkom gospodarskih
reformi Maarskoj, u njima izazivalo euforiju, koju je hranila vjera u mogunost reformiranja i promjene sustava, ali zacijelo i meunarodna panja. Ta je euforija ila
tako daleko da su Lukcsevi uenici ak razmatrali ideju da u slikovitom mjestacu
Keszthely na Balatonu organiziraju Ljetnu kolu slinu onoj na Koruli.23
Nakon priznanja iz inozemstva teorijski rad Lukcsevih uenika poeo se sve jasnije usmjeravati prema globalnom diskursu Nove ljevice. Mjerila akademskog diskursa u Maarskoj gube na vanosti, a novi referentni okvir postaje Nova ljevica.
Taj se razvoj moe pratiti i u predavanjima koja je Heller 1965. i zatim 1968. odrala u sklopu Ljetne kole. Predavanje iz 1965. Vrijednost i povijest, u kojem je skicirala teoriju razvoja vrijednosti kroz povijest, donekle deriviranu od Hegela, i na
kraju govorila o funkciji uvara stanovitih drutvenih skupina koje su te vrijednosti prihvatile i za njih skrbile, nije daleko od mesijanske svijesti Nove ljevice.24 U
predavanju iz 1968. ve se vrlo svjesno referira na diskurzivne motive Nove ljevice
21 Isto, str. 268.
22 Programatski tekst uz to: Mrkus, Gyrgy: Diskussionen und Tendenzen in der marxistischen Philosophie [Diskusije i tendencije u marksistikoj filozofiji], u: Hegeds, Andrs - Vajda, Mihly i dr.: Die Neue
Linke in Ungarn [Nova ljevica u Maarskoj]. Svezak 2, Berlin 1976, str. 25-40.
23 Heller 1999, str. 272.
24 Heller 1965, str. 1101-1109.

307

KORULANSKA LJETNA KOLA I BUDIMPETANSKA KOLA

i u prvi plan stavlja pitanje odgovornosti marksista za studentske pokrete koji su se

proirili cijelim svijetom.25 Njezino pribliavanje fenomenu revolucionara izmeu
suprotstavljenih polova C. Wrighta Millsa i Che Guevarre i njezino posebno naglaavanje vanosti seksualnosti za nove modele ivota koje treba stvoriti ve tada su
daleko nadrastali okvire diskursa u Maarskoj.
Ulazak sovjetskih vojnika u Prag 1968. koji je uslijedio u trenutku u kojem se na
Koruli odravala Ljetna kola, rasprio je nade u uspjeh reforme socijalizma. S obzirom da su u vojnoj intervenciji sudjelovali i maarski vojnici, maarski sudionici
Ljetne kole (gnes Heller, Gyrgy Mrkus, Mria Mrkus, Zdor Tordai i Vilmos
Ss, jedini izuzetak je bio Ferenc Tkei) smatrali su nunim objaviti i vlastitu deklaraciju, odvojenu od zajednike prosvjedne note: Kao marksisti i komunisti odgovorni za razvoj socijalistikog sustava, smatramo da intervencija odreenih drava lanica Varavskog pakta, predstavlja ozbiljnu opasnost za razvoj socijalizma
i obnovu Marxove teorije koja je u novije vrijeme poela. Bez obzira na posljedice
koje mogu uslijediti, smatramo naom dunou poduzeti sve to je mogue kako
bi osigurali vjerodostojan socijalizam i razvoj prave socijalistike demokracije.26
Nakon to je gnes Heller na Koruli proitala deklaraciju maarske delegacije,
tada ve gotovo slijepi Ernst Bloch dao se izvesti na podij i poljubio je u elo. Poljubac biveg komunista dao je meni a time i cijeloj maarskoj delegaciji i istonoeuropskoj alternativnoj ljevici blagoslov za prosvjednu gestu.27
Deklaraciju je u Francuskoj objavio Le Monde, a prenijeli su je i Radio Free Europe i list maarske manjine u Jugoslaviji Magyar Sz [Maarska rije].
POVRATAK KORULANA U MAARSKU
Korulani, kako su potpisnike deklaracije poeli nazivati u Maarskoj, svoju su
izjavu dali 1968., a tek je 1973. protiv njih i drugih insceniran proces. Zato je
trebalo proi pet godina? to se u meuvremenu dogodilo?
Teorijski radovi Lukcsevih uenika, premda decidirano kritiki i u odnosu na
marksistiku renesansu posve autonomni, isprva su sabijeni u uski okvir struke gdje ih se toleriralo, dok se ne uspije s njima teorijski obraunati unutar okvira
25 Heller, gnes: Die marxistische Revolutionstheorie und die Revolution des Alltagslebens [Marxova teorija revolucije i revolucija svakodnevnog ivota], u: Hegeds-Vajda 1976 (2), str. 90-104.
26 Csizmadia, Ervin: A magyar demokratikus ellenzk (1968-1988). Dokumentumok [Demokratska opozicija (1968-1988). Dokumenti], Budapest 1995, str. 13.
27 Heller 1999, str. 303.

308

MATTHIAS ISTVN KHLER

filozofije.28 Da se potpisnicima nije odmah zabranilo objavljivanje ili ih se maknulo s

njihovih mjesta, bilo je zbog toga to Kdr nije elio ugroziti otpoeti proces reformi u gospodarstvu niti davati bilo kakve koncesije snagama koje su se tome protivile. Tako je primjerice u studenom 1968. objavljen lanak Hellerove u kojem zastupa
tezu paradigmatinu za marksistiku renesansu: otuenost nije dovoljno ukinuti samo objektivno, dakle institucionalno, nju se mora ukinuti i subjektivno, dakle
svakodnevni ivot kao takav mora biti radikalno promijenjen.29 U tekstu koji je 1970.
napisala zajedno s Mihlyem Vajdom Oblik obitelji i komunizam konkretizirane
su navedene ideje i predodbe. U odnosu na preoblikovanje drutva sve do komunizma tamo se kae: Cilj nije samo zamijeniti postojee oblike svih drutvenih
struktura drugima; cilj je puno vei: postii razvoj individua i samoodreenje njihovih odnosa.30 A time i preoblikovati obitelj koja, po miljenju Hellerove i Vajde, i
dalje odgovara obliku graanske obitelji i tako reproducira i uvruje autoritarne
strukture. Nasuprot tome predlau novi oblik obitelji: komunu.31 Relativno konkretni prikazi novih alternativnih oblika ivota u komuni i tematiziranje seksualne
revolucije, koje je dvoje autora iznijelo u tekstu, izazvali su pravi mali skandal.32
Meutim, unutar filozofskih krugova se nije razvila rasprava o tezama Lukcsevih
uenika, koju je Partija prieljkivala. Stoga je izvan Instituta za filozofiju i Socioloke istraivake grupe Partija poela izgraivati paralelne institucije kako bi
umanjila vanost koju su Lukcsevi uenici stekli u akademskoj zajednici. Istodobno je objavljen itav niz priopenja u kojima se odreivala partijska pozicija, odnosno linija. U prvom proglasu Centralnog komiteta Maarske socijalistike radnike partije o stanju u Akademijinom Institutu za filozofiju (iji su suradnici bili
Gyrgy Mrkus, Vilmos Ss i Zdor Tordai) i unutar Socioloke istraivake grupe
(kojoj su pripadali gnes Heller i Mria Mrkus), objavljenom u studenom 1968.,
navedeno je: Unutar Instituta za filozofiju i Socioloke istraivake grupe Maarske akademije znanosti u posljednje je vrijeme nastala nezdrava situacija koja jasno
odudara od znanstvenog i kulturnog ivota nae zajednice u cijelini.33
28 Csizmadia, Ervin: A magyar demokratikus ellenzk (1968-1988). Monogrfia [Demokratska opozicija
(1968-1988). Monografija], Budapest 1995, str. 62.
29 Csizmadia 1995 (Monogrfia), str. 39.
30 Heller, gnes - Vajda, Mihly: Familienform und Kommunismus [Oblik obitelji i komunizam], u: Individuum und Praxis, str. 110; na maarskom objavljeno u: Kortrs [Suvremenik], listopad 1970.
31 Heller-Vajda 1975, str. 121.
32 Fehr 1992, fusnota 23.
33 Az MSZMP Kzponti Bizottsga Tudomnyos, Kzoktatsi s Kulturlis Osztlynak jelentse a Politikai Bizottsgnal a Szociolgiai Kutatcsoport s a Filozfiai Intzet helyzetrl [Izvjetaj radne grupe CK
MSRP za kulturu o stanju u Sociolokoj istraivakoj grupi i Institutu za filozofiju], u: Csizmadia 1995 (Dokumentumok), str.21.

309

KORULANSKA LJETNA KOLA I BUDIMPETANSKA KOLA

Pravilne politike pojave zavladale su nakon odluka koje je Partija donijela u

vezi ehoslovake situacije. Korulanska deklaracija predstavlja povredu partijske discipline, zbog ega se oni koji su jo lanovi Partije (Gyrgy Mrkus, Mria
Mrkus i Vilmos Ss) iskljuuju iz Partije. Istodobno je voditelj Instituta za filozofiju, Jzsef Szigeti, smijenjen zbog sektatva. Pravi je razlog njegove smjene bila
injenica da je propustio provesti adekvatnu raspravu unutar filozofskih krugova.
Zanimljivo je da se u toj prvoj objavljenoj partijskoj poziciji daleko vie predbacuje vodstvu Instituta no Lukcsevim uenicima. Ali, istodobno se ve u tom dokumentu moe nazrijeti uzorak argumentacije koja se kasnije, sve do 1973., uvijek
iznova koristila protiv Lukcsevih uenika: prvo, da su se odrekli prava na znanstveni tj. realistian prikaz odnosa u drutvu i, drugo, da su to uinili kako bi se
politiki aktivirali za to je Korulanska deklaracija najbolji primjer.
Rije Korula je krajem 60-ih i poetkom 70-ih godina u Maarskoj lebdjela poput Damoklovog maa iznad prividne tiine i mira u krugovima filozofije,
drutvenih i humanistikih znanosti, jer su potpisnici Deklaracije sve do njihova
iskljuenja iz Partije zadrali svoja mjesta. Drutvena osuda i izolacija Lukcsevih
uenika bila je vrlo uinkovita.34 A ime jadranskog otoka u intelektualnim se krugovima Maarske tako pretvorilo u sinonim za atmosferu nabijenu napetou.
Kulturno-politiki odbor maarskog Politbiroa objavio je 28. travnja 1973. posljednje priopenje sa svojim stajalitem o drutvenim znanstvenicima.35 U njemu se do
te mjere opirno da ve granii s apsurdom navode radovi involviranih kojima se
tada konano oduzimaju sve akademske dunosti i pozicije. A o tome se u proglasu
kae: Ne bavimo se tim radovima zbog njihove znanstvene vanosti ili ak malograanske ideoloke tendencije, nego zbog njihove jasne politike orijentacije.36
Ova politika orijentacija u daljnjem tekstu biva specificirana na sljedei nain:
Njihov program usmjeren je na reviziju osnovnih principa marksizma i lenjinizma. Nit vodilja su mu nebulozne i openite humanistike fraze, malograanske
utopije o zajednicama koje rue strukturu potreba i samoostvarenje da bi osigurale slobodno izraavanje individua. Zavrni udarac zadat je u tom priopenju sa
zakljucima Partije pozivanjem Georga Lukcsa37, koji je umro dvije godine prije
34 Heller 1999, str. 313 i dalje.
35 Az MSZMP Politikai Bizottsga mellett mkd Kultrpolitikai Munkakzssg llsfoglalsa az elhajl trsadalomkutatkkal kapcsolatban, u: Csizmadia 1995 (Dokumentumok), str. 37-46; na njemakom
se tekst moe nai u izdanju odabranih tekstova: Hegeds-Vajda 1976 (2), str. 168-180. Citati u nastavku potiu iz toga prijevoda.
36 Hegeds-Vajda 1976, str. 170.
37 Lukcs je tek 1967. ponovo primljen u Partiju. U dotinoj odluci se o tome kae: Politbiro je uvjeren da
e drug Lukcs u svom daljnjem radu na primjeren nain otkloniti svaki pokuaj moguih smetnji vezan za

310

MATTHIAS ISTVN KHLER

toga, za krunskog svjedoka optube: Koncepcija koja proizlazi iz spornih radova

u svim vanim tokama stoji u izravnoj suprotnosti sa svim teorijskim i politikim
htijenjima marksistikog ivotnog djela Georga Lukcsa. A to nije sluajnost. Prekid tih autora s marksizmom ujedno je i prekid s Lukcsem.38
Ve 8. svibnja 1973. je objavljen zavrni izvjetaj u okviru filozofskog procesa.
Zajedno s ostalim priopenjima o stajalitima Partije predstavlja vaan dio dokumentacije za prikaz odnosa izmeu dravnog socijalizma i Nove ljevice. Usporedba
takvih dokumenata iz 1968. i 1973. pokazuje kako se poetna kritika vodstva Instituta pretvorila u kritiku Lukcsevih uenika.
Nakon niza represivnih mjera, pripadnicima Budimpetanske kole konano
je 1977. odobreno napustiti Maarsku. Radovi Budimpetanske kole i njima
bliskih autora u Jugoslaviji su dalje objavljivani u izdanjima maarske manjine.
U to vrijeme kola kao takva vie nije postojala. Misu Vajda objavio je u stanu
Mrkusovih u ulici Izabella da je Marx izgubio vanost a kapitalizam se ne moe
nadvladati. Drugim rijeima: Bog ne postoji. Zbog toga su mu Feri i Gyuri dali
pljusku... Tako je zavrila Budimpetanska kola.39
Lukcsevi uenici su nakon procesa filozofima izgubili zajedniku stvar koja
ih je na Koruli povezivala s mnogim sudionicima iz cijelog svijeta.
Meutim, etiketa Budimpetanska kola tek tada je nala put do meunarodne
akademske zajednice. Imena gnes Heller, Ferenca Fehra, Gyrgya Mrkusa, Mihlya Vajde i jo ponekog Lukcsevim djelom manje ili vie inspiriranog maarskog
filozofa i sociologa ostala su neraskidivo vezana uz etiketu Budimpetanska kola.
ZAVRETAK: OD KRITIKOG MARKSIZMA
DODEMOKRATSKE OPOZICIJE
Intelektualno akademsko nasljee Budimpetanske kole, koja se bila obvezala
na pluralizaciju marksizma, prenijelo se na filozofiju i drutvene znanosti openito: postali su individualniji.40 Ta je individualizacija prvenstveno znaila razvoj tendencija u akademskoj filozofiji koja se nije mogla nai ni unutar teorijskog
njegovu osobu i da e svojim radom pruati vrijedan doprinos Partiji i komunistikom pokretu, citirano
prema: Csizmadia 1995 (Monogrfia), str. 464.
38 Hegeds-Vajda 1976, str. 177.
39 Heller 1999, str. 359.
40 Rzsa, Erzsbet: A virgnyelv mint hungaricum a hetvens vek filozfijban [Govor cvijea kao Hungaricum u filozofiji 70-ih godina], u: Boros, Gbor (ur): A hetvenes vek filozfiai lehetsgei s valsga
[Filozofske mogunosti 70-ih godina i stvarnost], Budapest 2010, str. 81.

311

KORULANSKA LJETNA KOLA I BUDIMPETANSKA KOLA

spektra Lukcsevih uenika ni unutar spektra slubene linije. Na fakultetima su

stvoreni intelektualni slobodni prostori u kojima se povijeu filozofije moglo baviti potpuno izvan marksistiko-lenjinistike interpretacije povijesti. Paradoksalno
je to je onda ta depolitizacija filozofije takozvanom Lukcsevom vrtiu dala
mogunost za bavljenje politikim stvarima.
Tek je neuspjeh pokuaja Budimpetanske kole da kroz teorijski rad unutar
marksizma postigne promjenu sustava doveo predstavnike sljedee generacije, prije
svega one iz Lukcseva vrtia, do spoznaje da se marksistikom teorijom sustav
ne moe promijeniti iznutra. Glavni razlog za to leao je u nedostatnosti ili zaputanju politike teorije od strane kritikih marksista.41 Daleko konzekventnije tim
su putem kroili predstavnici Lukcsevog vrtia, a tu treba istaknuti Gyrgya Benca i Jnosa Kisa, dvojicu Mrkusovih uenika koji su kao filozofi stasali na Mrkusovim seminarima Marksizam i antropologija. Ti su seminari jo bili motivirani
pokuajem da se Marxovo djelo interpretira kroz humanistiku prizmu njegovih ranih radova. Nakon iskustava iz 1968. godine i sam je Mrkus promijenio to
uvjerenje. Za razliku od nae prijanje predodbe, ne moe se jednostavno vratiti
izvorima i iz njih razviti ili rekonstruirati autentian marksizam potrebna je
fundamentalna kritika Marxa.42 Jedno od polazita te kritike bilo je sagledavanje
razlika protestnih pokreta na Istoku i Zapadu 1968. S prijelomnom 1968. godinom
Lukcsevi su se uenici poeli istodobno udaljavati i od Nove ljevice na Zapadu.
Za pitanje politikog odluujua je bila spoznaja da u Maarskoj ne postoji subjekt
koji bi je iznio ni bilo kakav adresat za renesansu marksizma. Ili drugaije kazano: preko marksistike teorije se ne moe doprijeti do razliitih grupacija koje u
Maarskoj dolaze u obzir kao subjekti drutvene promjene, jer je ta teorija po svom
jeziku preslina partijskoj uporabi jezika. Proces filozofima i izostanak drutvene potpore kritikim marksistima, koji su se jasno usprotivili Partiji, izriito su to
pokazali. Jedina druga oporbena struja unutar maarskog drutva, ona populistika, sa svojim se smislom za malograanski red dobro uklopila u Kdrov sustav,
vidjevi u njemu daleko manje zlo nego to su im se inili urbani kritiki marksisti,
orijentirani prema Novoj ljevici s njihovim zahtjevima za novim oblicima slobodnog ivljenja.43 Proces protiv Lukcsevih uenika zapravo nije voen zato to bi se
41 Fehr 1992, str. 46.
42 Csizmadia 1995 (Interjk), str. 17.
43 Paradoksalno, pokazalo se da je privlana snaga komunista [bila] jaa nego privlanost populista koji
su, pogotovo posle 1956, teili partiji koja je tvrdila da vlada u ime nacionalnog jedinstva. Schpflin,
George: Opposition and Para-Opposition: Critical Currents in Hungary, 1968-1978. [Opozicija i paraopozicija: Kritiki tokovi u Maarskoj, 1968-78.], u: Tks, Rudolf L. (ur): Opposition in Eastern Europe [Opozicija u Istonoj Evropi], Baltimore/London 1979, str. 155.

312

MATTHIAS ISTVN KHLER

oni pretvorili u opasnu opozicijsku grupaciju ili zato to bi njihov teorijski model
nudio alternativu uinkovitu za iroke mase, ne, upravo je suprotno bio sluaj. Kao
to je Gyrgy Bence i napisao: Partijsko vodstvo vrlo je cinino proraunalo da e
nas najmanje saalijevati.44 Proces protiv Lukcsevih uenika bio je de facto zastraujui primjer namijenjen ostalim drutvenim skupinama.
Za svoj cilj poboljanja socijalizma kritiki marksisti nisu dakle uspjeli mobilizirati drutvo i zadobiti potporu. Lukcsev vrti oito je bre shvatio situaciju
od Lukcsevih uenika. Ali, lom meu njima nije bio tako jednoznaan kako se to
moda ini u svjetlu prethodnih razmatranja. Jnos Kis o tome je rekao: Osobni
elementi mijeali su se s ne-osobnim razlikama. Retrospektivno gledano mislim da
je odluujui razlog za prekid bilo to to smo mi, mladolukcsijanci iz moje generacije, ve poeli pruati svoja ticala u pravcu nae kasnije pozicije, naime u teoriji
izai iz marksizma, u politici otii u jasnu opoziciju. Ali bilo je to samo pruanje
ticala, a posebno u odnosu na politike razlike, gledano s ove vremenske udaljenosti ne mislim da su te razlike bile tako velike kako se to nama onda inilo. Danas
mislim da je do loma moralo doi upravo zato to razlike tada nisu bile dovoljno
velike. Ako smo se eljeli razlikovati od njih, morali smo s njima prekinuti.45
Glavni razlog za osobno udaljavanje dviju grupacija vjerojatno je bila nemogunost
da se diskursom u institucionaliziranim medijima razrijee teorijske razlike.
Demokratska opozicija, proizila iz one koja je sebe nekad smatrala socijalistikom opozicijom, u Maarskoj se krajem 70-ih godina svjesno pozicionirala izvan
sustava, odbijajui komunikaciju s Partijom, pa je tako krajem 80-ih godina mogla
postati drutvenom i politikom alternativom Partiji i dravnom socijalizmu.
Ali, kako se uloga kritikih marksista moe danas vrednovati? Kritiki marksisti
pokuali su preispitati fundamentalnu dihotomiju koja se ocrtala u Hladnom ratu,
antagonizam kapitalizma i socijalizma u hegemonijskom diskursu s ove i s one
strane eljezne zavjese, i tako smekati ideoloke dogme. Diskurzivna paraliza,
koja je predstavljala samo nalije drutvene paralize, zavrila je u opoj predodbi
o kraju ideologija. C. Wright Mills je ve 1960. u svom poznatom Letter to the
New Left (Pismu Novoj ljevici) kritizirao predodbu o kraju ideologija: Krajsvih-ideologija postao je sloganom samodopadljivosti to cirkulira meu onima
koji su prerano uplovili u sredovjenost, vrsto ukotvljenim u sadanjosti, i u bogatim zapadnim drutvima. Naposljetku se temelji i na sumnji da e ljudi sami oblikovati svoju budunost kao povijest i kao biografiju. To je konsenzus nekolicine
44 Citirano prema: Csizmadia 1995 (Monogrfia), str. 65.
45 Csizmadia 1995 (Interjk), str. 106.

313

KORULANSKA LJETNA KOLA I BUDIMPETANSKA KOLA

provincijalaca o njihovoj vlastitoj neposrednoj i provincijalnoj poziciji.46 Pritom je

smatrao da taj slogan na poseban nain postaje drutveno uinkovitim: Tezao-kraju-svih-ideologija zapravo je ideologija kraja: kraj politike refleksije sam po
sebi javna je injenica.47
Kritiki marksisti Budimpetanske kole na svoj su nain zahtijevali poetak te
politike refleksije, a jedina mogunost koju su za to u Maarskoj 60-tih godina imali, bio je filozofski diskurs.48 Koncepcija renesanse nije dodue izazvala
dugotrajno oivljavanje ili obnavljanje marksistike teorije u Maarskoj, ali je ipak
svojim hrabrim dovoenjem u pitanje ideolokih tabua u cijelosti gledano otvorila
novi diskurzivni okvir javne refleksije. Raymond Taras jako je dobro opisao taj potez kritikih marksista: Pojava kritikog marksizma u intelektualnom ivotu stvorila je autonomnu javnu sferu ne samo zato to su bili misionari humanistikog
marksizma, irei na taj nain raspon diskursa i njegovih pristaa, nego i zato to
su predstavljali modele aktivizma a ne apatije, politikog angamana suprotstavljenog osjeaju politike nedjelotvornosti koji je u to doba prevladavao u drutvu.49
Podsjeanje na djelovanje kritinih marksista skriva u sebi mogunost da se temeljito ispitaju predodbe o socijalizmu kao istoj legitimaciji vlasti i na taj se nain
doe do pisanja povijesti koja e 1989. godinu vrednovati izvan paradigme nacionalne emancipacije. Bilo bi to pisanje povijesti koje bi pokazalo da je socijalizam
bio pokuaj odgovora na krizu, rat i bijedu, pokuaj odgovora na pitanje koje ni u
kom sluaju nije nestalo s 1989. godinom, a s krajem 20. stoljea samo je jo dobilo
na hitnosti i relevantnosti, pitanje koje je Boris Buden formulirao na sljedei nain:
to je alternativa liberalno-kapitalistikoj demokraciji nacionalne drave?50
Prevela sa njemakog
Sonja Djerasimovi

46 Mills, C. Wright: Letter to the New Left, u: The Politics of Truth. Selected Writings of C. Wright Mills.
Selected and introduced by John H. Summers, Oxford 2008, str. 257.
47 Isto.
48 Csizmadia 1995 (Monogrfia), str. 21.
49 Taras, Raymond: The Meltdown of Marxism in the Soviet Bloc: An Introduction, u: Taras 1992, str. 6.
50 Buden, Boris: Mythos und Logos des serbischen Schicksals [Mit i logos srpske sudbine], in Becker, Jens
- Engelberg, Achim (ur): Serbien nach den Kriegen [Srbija nakon ratova], Frankfurt am Main 2008, str. 331.

314

MATTHIAS ISTVN KHLER

LITERATURA
Blint, Istvn: Korula idszersge [Suvremenost Korule], u: Hd, Novi Sad, br. 9, 1965,
str. 1110-1117.
Buden, Boris: Mythos und Logos des serbischen Schicksals [Mit i logos srpske sudbine], u:
Becker, Jens - Engelberg, Achim (ur): Serbien
nach den Kriegen [Srbija nakon ratova], Frankfurt am Main 2008.
Csizmadia, Ervin: A magyar demokratikus
ellenzk (1968-1988). Monogrfia [Demokratska opozicija (1968-1988). Monografija],
Budapest 1995.
Csizmadia, Ervin: A magyar demokratikus
ellenzk (1968-1988). Dokumentumok [Demokratska opozicija (1968-1988). Dokumenti],
Budapest 1995.
Csizmadia, Ervin: A magyar demokratikus
ellenzk (1968-1988). Interjk [Demokratska
opozicija (1968-1988). Intervjui], Budapest
1995.
Fehr, Ferenc: The Language of Resistance:
Critical Marxism versus Marxism-Leninism in Hungary [Jezik otpora: Kritiki marksizam versus Marxism-Leninism], u: Taras,
Raymond (ur): The Road to Disillusion. From
Critical Marxism to Postcommunism in Eastern Europe [Put deziluzijacije. Od kritikog
marksizma do postkomunizma], New York
1992, str. 41-56.
Groys, Boris: Die postkommunistische Situation [Postkomunistiko stanje], u: Zurck
aus der Zukunft. Osteuropische Kulturen im
Zeitalter des Postkommunismus [Povratak iz
budunosti. Istonoeuropske kulture u razdoblju postkomunizma], Frankfurt am Main
2005, str. 36-48.
Hegeds, Andrs - Vajda, Mihly i dr.: Die
Neue Linke in Ungarn [Nova ljevica u Maarskoj], Bd. 2, Berlin 1976.

Heller, gnes: Der Affe auf dem Fahrrad.

Eine Lebensgeschichte bearbeitet von Jnos
Kbnyai [Majmun na biciklu. Biografija u
obradi Jnosa Kbnyaia], Berlin-Be 1999.
Heller, gnes: Die marxistische Revolutionstheorie und die Revolution des Alltagslebens
[Marksistika teorija revolucije i revolucija
svakodnevnog ivota], u: Hegeds-Vajda 1976,
str. 90-104.
Heller, gnes: rtk s trtnelem [Vrijednost
i povijest], u: Hd, Novi Sad, br. 9, 1965, str.
1101-1109.
Heller, gnes: Filzfim trtnete [Povijest
moje filozofije], Budimpeta 2009.
Heller, gnes - Vajda, Mihly: Familienform
und Kommunismus [Oblik obitelji i komunizam], u: Individuum und Praxis. Positionen
der Budapester Schule [Individuum i praksa.
Pozicije Budimpetanske kole ], Frankfurt
1975, str. 110-127.
Individuum und Praxis. Positionen der Budapester Schule [Individuum i praksa. Pozicije
Budimpetanske kole ], Frankfurt 1975.
Judt, Tony: Einleitung. Die Welt, die wir aus
den Augen verloren haben [Uvod. Svijet koji
smo izgubili iz vida], u: Judt, Tony: Das vergessene 20. Jahrhundert. Die Rckkehr des
politischen Intellektuellen [Zaboravljeno 20.
stoljee. Povratak politikog intelektualca],
Bonn 2010, str. 9-31.
Kdr, Jnos: A Magyar Kommunista Prt 40
ve. Kdr Jnos nnepi beszde [40. obljetnica
Komunistike partije Maarske. Sveani govor
Jnosa Kdra], u: Trsadalmi Szemle [Pregled
drutvenih dogaanja], br. 11, 1958, str. 1-8.
Lukcs, Georg: Gelebtes Denken. Eine Autobiographie im Dialog [Proivljeno miljenje.
Autobiografija kroz dijalog], Frankfurt am
Main 1981.

315

KORULANSKA LJETNA KOLA I BUDIMPETANSKA KOLA

Lukcs, Georg: Vorwort (1967) [Predgovor

(1967.) ], u: Lukcs, Georg: Geschichte und
Klassenbewutsein. Studien ber marxistische
Dialektik [Povijest i klasna svijest. Studija o
marksistikoj dijalektici], Darmstadt-Neuwied
1981, str. 5-45.
Mrkus, Gyrgy: Diskussionen und Tendenzen
in der marxistischen Philosophie [Diskusije i
tendencije u marksistikoj filozofiji], u: Hegeds-Vajda 1976, str. 25-40.
Mills, C. Wright: Letter to the New Left, u: The
Politics of Truth. Selected Writings of C. Wright Mills. Selected and introduced by John H.
Summers, Oxford 2008, str. 255-266.
Rzsa, Erzsbet: A virgnyelv mint hungaricum a hetvens vek filozfijban [Govor
cvijea kao Hungaricum u filozofiji 70-tih
godina], u: Boros, Gbor (ur): A hetvenes vek
filozfiai lehetsgei s valsga [Filozofske
mogunosti 70-tih godina i stvarnost], Budapest 2010, str. 73-85.
Schpflin, George: Opposition and Para-Opposition: Critical Currents in Hungary, 196878, u: Tks, Rudolf L. (ur): Opposition in
Eastern Europe, Baltimore-London 1979, str.
142-186.
Szerbhorvth, Gyrgy: Vajadasgi lakoma. Az
j Symposion trtnetrl [Vojvoanski banket. O povijesti j Symposiona], Bratislava
2005.

Vgel, Lszl: Marx s a forradalom [Marx i

revolucija], u: Hd, Novi Sad, br. 9, 1968, str.
1029-1032.
Vita az elidegenedsrl [Rasprava o otuenju],
u: Valosg, br. 2, 1965.

Koriteni dokumenti
Az MSZMP Kzponti Bizottsga Tudomnyos,
Kzoktatsi s Kulturlis Osztlynak jelentse
a Politikai Bizottsgnal a Szociolgiai Kutatcsoport s a Filozfiai Intzet helyzetrl
[Izvjetaj radnog odbora za kulturnu politiku
pri Centralnom komitetu Maarske socijalistike radnike partije o stanju u Sociolokoj
istraivakoj grupi i Institutu za filozofiju], u:
Csizmadia 1995 (Dokumentumok), str. 14-20.
Az MSZMP Politikai Bizottsg mellett mkd
Kultrpolitikai Munkakzssg llsfoglalsa
az elhajl trsadalomkutatkkal kapcsolatban,
u: Csizmadia 1995 (Dokumentumok), str. 3646 [koriten njemaki prijevod: Dokument s
pozicijama kulturnopolitikog radnog odbora
pri Centralnom komitetu Maarske socijalistike radnike partije o antimarksistikim
stajalitima nekolicine drutevnih istraivaa,
u: Hegeds-Vajda 1976, str. 168-179.]

Sztikalin, A. Sz.: Lukcs Gyrgy mint irodalomtuds, filozfus s politikus megtlse Moszkvban 1940-tl az 1970-es vekig [Ocjena
Georga Lukcsa kao teoretiara knjievnosti,
filozofa i politiara u Moskvi od 1940. do
1970.], u: Krausz, Tams (ur): Lukcs Gyrgy
s a szocialista alternativa [Georg Lukcs i socijalistika alternativa], Budapest 2010.
Taras, Raymond: The Meltdown of Marxism
in the Soviet Bloc: An Introduction, u: Taras,
Raymond (ur): The Road to Disillsuion. From
Critical Marxism to Postcommunism in Eastern Europe, New York 1992, str. 3-18.

316

GABRIELLA FUSI

GABRIELLA FUSI

TALIJANSKI INTELEKTUALCI
NAKORULI: IZMEU
FILOZOFIJE I POLITIKE

Ove moje zabiljeke su radne skice kako bih rekonstruirala epohu nakon Drugog
svjetskog rata, poslije podjele Evrope i poslije XX Kongresa KP SSSR-a, obiljeenu
velikim nadama i velikim gubitkom iluzija. Sjetiti se prolosti kako ne bismo izgubili vlastiti identitet i kako bismo bolje shvatili dananju realnost i utjecali na njen
razvoj. To je put istraivanja, odnosno to su putovi istraivanja o talijanskim intelektualcima koji su imali odnose s jugoslavenskim asopisom Praxis: od ezdesetih godina kad zapoinje pria o ovom jugoslavenskom asopisu sve do polovine
sedamdesetih godina, kad je tiskarski kolektiv odluio da ga vie ne tampa.
eki filozof Karel Kosik, koji je bio jedan od prvih uesnika Korulanske ljetne
kole1, u pismu upuenom Asji, supruzi Gaje Petrovia, od 15. oktobra 2002. napisao je: Zajedno sa svojim (malobrojnim) prakim prijateljima esto mislim na
Gaju i na njegov rad. Bilo je to teko vrijeme, ali ispunjeno nadom, vrijeme u kojem
smo se iz cijele Evrope skupljali oko Praxisa i Korulanske ljetne kole i kad smo
mislili da filozofija moe dati vaan doprinos oslobaanju.2
Kad sam prvi put dola u Zagreb, na Uskrs 1974, bilo je to u namjeri da se sretnem
sa predstavnicima Praxisa, kako bih oivjela i produbila odnos, koji je ve ostvario Enzo Paci ezdesetih godina, izmeu tog jugoslavenskog asopisa i redakcije lista aut aut, redakcije koja se upravo sedamedesetih godina bila veoma izmijenila,
1

U julu 1974. sa tekstom Socialisme et tique.

2 Dobila sam fotokopiju pisma od profesorice Asje Petrovi, kojoj toplo zahvaljujem na materijalima, i
savjetima, i na vremenu koje mi je posvetila.

317

TALIJANSKI INTELEKTUALCI NAKORULI: IZMEU

postavi otvoreni kolektiv i laboratorij diskusija, kako ga danas definira Pier

Aldo Rovatti.3 Upravo po savjetu Rovattija, koji je vodio sa svojim profesorom
navedeni izdavaki projekt, razgovarala sam sa Mariom Spinellom, koji je dobro
poznavao jugoslavenske filozofe, kako bih dobila pismo-preporuku upuenu Rudiju Supeku. Za vrijeme mog boravka u Zagrebu imala sam prilike upoznati Gaju
Petrovia i Vjekoslava Mikecina i diskutirati s njima o politikoj situaciji u zemlji i
o asopisu. Te godine nisam imala prilike sudjelovati u aktivnostima Korulanske
kole. Naalost, bila je to njezina posljednja godina: za sljedeu godinu nisu vie
dobili financijsku potporu.
Kako objanjava Rudi Supek u svojem uvodnom tekstu Dix ans de lecole de Korula (1963-1973)4, napisanom provodom desete godinjice djelovanja ljetne kole, dinamina aktivnost i lini angaman filozofa i sociologa Praxisa imao je za
posljedicu da su mnogi stranci, intelektualci i studenti, sudjelovali u inicijativi, a
istovremeno je njihovo sudjelovanje bilo doprinos i opem uspjehu susreta. U popisu Talijana, koji je u tom tekstu priloen, mogu se nabrojati razliita usmjerenja,
tendencije i interesi zacijelo ne bez potekoa zbog sloenosti i isprepletenosti
kulturnog i politikog djelovanja u Italiji tih godina.
To su filozofi koji su nastojali spojiti fenomenologiju i marksizam, kao Enzo Paci,
osniva asopisa aut aut, i Giuseppe Semerari, lan redakcije istog asopisa. Osim
njih, tu su Umberto Ceroni, Mario Spinella i Lucio Lombardo Radice, ali u popisu nedostaje Aldo Zanardo radi se o intelektualcima iz krugova Komunistike
partije Italije, koji su bili aktivni u Institutu Gramsci i angairani na promiljanju
socijalizma nakon XX Kongresa Komunistike partije SSSR-a i invazije na Maarsku.5 Neki od njih (Cerroni i Radice) sudjeluju i u radu fondacije ISSOCO (Istituto per lo studio della societ contemporanea /Institut za prouavanje suvremenog
drutva/) zajedno s Lelijom Bassom, kritikim socijalistom. Poseban sluaj predstavlja Gustav Wetter, isusovac, profesor u Vatikanu. Osim toga, na popisu sudionika iz Savezne Republike Njemake nalazi se i Ernesto Grassi, koji je bio vezan
kako za njemaku tako i za talijansku kulturu.
Put svog istraivanja zapoeti u upravo s Gustavom Wetterom (1911-1991), ije
se prisustvo na prvi pogled ini neprimjerenim u tom kontekstu. Austrijanac,
3 Rovatti, Pier Aldo: Il coraggio della filosofia aut aut 1951-2011, u: Rovatti, Pier Aldo: Il Saggiatore,
Milano 2011, str. 16.
4 Supek, Rudi: Deset godina Korulanske ljetnje kole (1963-1973), u: Praxis. International Edition, Zagreb, godina IX, br. 1-2, 1974, str. 3-15.
5 Interes koji postoji u Jugoslaviji za talijanske filozofe pokazuju prijevodi na srpsko-hrvatski radova
Cerronija i Zanarda.

318

GABRIELLA FUSI

poznavalac Marxovih i Lenjinovih djela, od 1943. predavao je neprekidno u Rimu:

prvo historiju ruske filozofije na Pontificio collegio Russicum, a zatim historiju
marksizma na Pontificia universit gregoriana. Godine 1949. objavio je knjigu Sovjetski dijalektiki materijalizam (Il materialismo dialettico sovietico), knjigu koja
je, kau, nastala iz razgovora sa Deliom Cantimorijem, te koji ju je navodno predloio izdavakoj kui Einaudi kao zbirku pod naslovom Eseji. Prisustvovao je
razgovorima u Rouyamontu, te je bio ustrajni posjetilac Korulanske ljetne kole.
Njegovo sudjelovanje jasno ukazuje na otvorenost praksistikog marksizma, koji je
traio sueljavanja sa svima, bez ikakvih ograda. Na treem simpoziju Korulanske
kole 1965. pod naslovom Premisses historiques du socialisme Gustav Walter je
izloio svoj rad berwindung der Klassen Spaltung durch Beseitigung des Privateigentums? (Prevazilaenje klasne podjele eliminacijom privatnog vlasnitva?).6
Talijanski intelektualci komunistikog kruga koji sudjeluju na Koruli najee su
veoma zainteresirani za probleme realnog socijalizma: to su politiki angairani
intelektualci, koji su gledali na model jugoslavenskog samoupravljanja i na kritiki marksizam Praxisa treei u njemu inovativne polazne toke, jer su zacijelo
XX Kongres KP SSSR-a i invazija na Maarsku 1956. izazvali frakturu unutar KPI
izmeu onih koji su se kako pie Rossana Rossanda hvatali za Sovjetski Savez
kao za posljednju splav7 i onih koji su osjeali hitnost otvaranja konfrontacije i
nunost auriranja kulturne politike partije. To su inili imajui u vidi preobraaje, koji su se odigravali ne samo u kapitalistikim zemljama, nego i u socijalistikim zemljama, koje su prolazile kroz oitu krizu temeljnih vrijednosti samog
sistema.
Umberto Cerroni (1926-2007) predavao je politiku filozofiju i kasnije politike znanosti na Univerzitetu u Salernu, a zatim na Sveuilitu Orientale u Napulju, te na kraju na Sveuilitu La Sapienza u Rimu. Od pedesetih godina bavio se
problemima vezanim za Sovjetski Savez i izgradnju socijalizma, a kad je 1957. bio
reorganiziran Institut Gramsci zaduili su ga za pravo. Ve je u Praxisu iz 1966,
u broju 1-2, objavljeno jedno njegovo predavanje (Le droit et lHistoire)8 izloeno na Korulanskoj koli prethodne godine posveeno Filozofiji i sociologiji
(Filosofia e sociologia). U broju 3-4 iz 1968. sudjelovao je s tekstom Le national,
linternational, luniversel.9

Praxis. International Edition, Zagreb, godina II, br. 1-2, 1966, str. 185-171.

Rossanda, Rossana: La ragazza del secolo scorso, Torino 2005, str. 175.

Praxis. International Edition, Zagreb, godina II, br. 1-2, 1966, str. 122-135.

Praxis. International Edition, Zagreb, godina IV, br. 3-4, 1968, str. 286-291.

319

TALIJANSKI INTELEKTUALCI NAKORULI: IZMEU

Aldo Zanardo predavao je moralnu filozofiju na Univerzitetu u Firenci, a njegova

knjiga pod naslovom Filozofija i socijalizam (Filosofia e socialismo) objavljenja je
u Jugoslaviji 1976.10
Mario Spinella (1918-1994), toskanski partizan, bio je pisac, filozof, esejist i novinar, te direktor asopisa Utopia od 1971. do 1973. Sudjelovao je aktivno i u drugim publikacijama, kao naprimjer u Il piccolo Hans reviji za materijalistiku
analizu, mjestu susreta marksizma i psihoanalize i u Alfabeta, kulturnoj i knjievnoj reviji. O njemu je Primo Moroni, osniva jedne alternativne knjiare u Milanu, kazao da je bio slobodan ovjek, komunist i heretik, koji nikad nije dozvolio
da ga partija sputava, ali je nikad nije ni napustio. Bio je jedan od osnivaa Casa
della cultura (Kue kulture), sredinje institucije vezane za milansku kulturu povezanu s KPI, u kojoj je suraivala i Rossana Rossanda.
Redakcija asopisa Utopia objavljivala otvorene radne radove, lanci u poetku nisu bili ni potpisivani prati s interesom dogaanja vezane za Praxis i za
Korulu. U njoj nalazimo otvorenu obranu jugoslavenskih filozofa, njihovih misli i
djela, kao odgovor na napad koji se pojavio u Libri Paese Sera11, povodom objave
zbornika La rivolta di Praxis12, prve zbirke praksistikih eseja prevedene u Italiji. Ve u prvom broju navedenog asopisa iziao je intervju s Rudijem Supekom, a
u broju 9-10 objavljen je lanak u kojem se Predrag Vranicki prisjea Luciena Goldmana. Osim toga, u rubrici Kronike iz marksizma (Cronache dall marxismo)
recenzirane su Korulanske kole iz 1971. i iz 1972. godine.13
Na Korulanskoj ljetnoj koli 1972, posveenoj temi Gleicheit und Freiheit (Jednakost i sloboda), Mario Spinella sudjeluje u sekciji Das Problem der Demokratie
in der Zeigenossischen geselleschaft (Problemi demokracije u suvremenom drutvu). U svom referatu naglaava jake egalitaristike porive u talijanskom sindikatu
i neophodnost vee jednakosti i u realnom socijalizmu.
Lucio Lombardo Radice (1916-1982) intelektualac je izmeu prirodnih nauka i
filozofije: partizan, sudionik rimskog Pokreta otpora, lan KPI, profesor analitike geometrije i iste geometrije u Palermu, a potom algebre u Rimu, bio je glavni urednik asopisa Reforma kole, iji je koredaktor bio Mario Spinella. Duboko pogoen dogaajima u Maarskoj, ostajui na strani socijalizma, poeo je
10 Zanardo, Aldo: Filozofija i socijalizam, IC Komunist, Beograd 1976.
11 Utopia, br. 4, 1971, str. 22-23; napad koji je potpisao Paolo Prada izaao je 2. aprila 1971.
12 Ruggeri, Giovanni (ur): La rivolta di Praxis, Milano 1969.
13 Utopia, br 9-10, 1971, str. 35-37 i str. 57-58, te br. 11-12, str. 57-58.

320

GABRIELLA FUSI

ukazivati na nedostatak slobode i demokracije na Istoku. Invazija na ehoslovaku 1968. dovela ga je do jo radikalnijeg zaokreta: nije htio glasati za izbacivanje
iz partije grupacije koja je osnovala asopis il Manifesto te je i suraivao u istom
asopisu. U Praxisu, br. 1-2 iz 1974, objavljen je referat koji je Lomardo Radice
odrao na Korulanskoj ljetnoj koli (1973) pod naslovom Buroaski svijet i socijalizam: Filozofija i politika u promiljanjima suvremenog talijanskog marksizma (Le monde bourgeois et le socialisme: Philosophie et politique dans la pense
marxiste italienne).14
Kako bih odredila milanskog filozofa Enza Pacija (1911-1976), ija sam i ja bila uenica, uzela sam prostor istraivanja izmeu fenomenologije i marksizma. Upravo
fenomenolokoj analizi marksizma u odnosu s kritikom re-analizom marksizma... o emu najbolje svjedoi asopis Praxis15 posveen je aut aut broj 116
(mart 1970). U njemu su prikazana dva referata Enza Pacija, koje je, na poziv Gaje
Petrovia na Odsjeku za filozofiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu, odrao 8. i 9.
januara 1970. pod naslovom: Fenomenologija i dijalektika i Fenomenologija i
utemeljenje politike ekonomije (Fenomenologia e dialettica i Fenomenologia e
la fondazione delleconomia politica).16
Uz navedene lanke u istom broju objavljeni su tekst Vjekoslava Mikecina Problemi marksistikog miljenja danas (Problemi del pensiero marxista oggi) i
rad P. A. Rovattija Za jednu fenomenoloku analizu marksizma danas: povratak
na dijalektiki subjekt totalizacije (Per unanalisi fenomenologica del marxismo:
ritorno al sogetto dialettico della totalizzazione). U sekciji posveenoj asopisim,
Rovati predstavlja Praxis i novi marksizam ovjeka (Praxis e il nuovo marxismo delluomo).
Da se radilo o vrlo intenzivnim odnosima pokazuju mnogobrojni lanci Enza Pacija objavljeni u Praxisu: Intersoggettivit del potere17, Fenomenologia e la dialettica marxista18, La Phnomenologie et lhistoire danas la pense de Hegel19. U
14 Radice, Lucio Lombardo: Buroaski svijet i socijalizam: Filozofija i politika u promiljanjima suvremenog talijanskog marksizma, u: Praxis, Zagreb, godina XI, br. 1-2, 1974, str. 69-79.
15 aut aut, br. 118, 1970, Premessa, str. 5.
16 Asja Petrovi, supruga jugoslavenskog filozofa, u jednom pismu meni upuenom 10. veljae 1996, sjea
se da su ta dva referata imala velik javni odjek.
17 Paci, Enzo: Intersoggettivit del potere, u: Praxis, Zagreb, godina VI, br. 1-2, 1970, str. 87-92.
18 Paci, Enzo: Fenomenologia e la dialettica marxista, u: Praxis. International Edition, Zagreb, godina
VI, br. 2-4, 1970, str. 313-321.
19 Paci, Enzo: La Phnomenologie et lhistoire danas la pense de Hegel, u: Praxis, Zagreb, godina VII,
br. 1-2, 1971, str. 93-100.

321

TALIJANSKI INTELEKTUALCI NAKORULI: IZMEU

pismu od 23. jula 1971. upuenom Gaji Petroviu milanski filozof potvruju svoje
sudjelovanje na Koruli sa referatom Spontneit, raison, modulits de la praxis20,
koji e pod talijanskim naslovom biti objavljen sljedee godine. U istom tom pismu
kae da mora razgovarati s Gajom Petroviem o choses trs importantes21 (veoma vanim stvarima).
I Giuseppe Semerari (1922-1996), koji je predavao teorijsku filozofiju na Univerzitetu u Bariju, bio je suradnik revije aut aut od 1955. do 1972. On e 1983.
osnovati kritiki filozofski asopis Paradigmi i biti e njegov glavni i odgovorni urednik sve do smrti. U uvodnom lanaku prvog broja ovog asopisa pie kako
eli dati mjesta slobodnim analizama i kritikom eksperimentiranju teorijskih i
historiografskih paradigma za iitavanje i za interpretiranje fenomenologije nae
dananjice i nae prolosti na putu prema naoj moguoj budunosti.22 U broju
3 objavit e lanak Gaje Petrovia Jedanaesta Marxova teza (Lundicesima tesi
di Marx) i lanak Predraga Vranickog Marx i teorijsko utemeljene ideje samoupravljanja (Marx e la fondazione teorica della idea dellautogoverno). Sve ovo ide
u prilog kontinuiteta filozofskog interesovanja i politike orijentacije, koji su zadrani i nakon prestanka izlaenja Praxisa. Na etvrtoj Korulanskoj koli (1967)
Creativit et rification (Stvaralatvo i postvarenje) Gisepe Semereri sudjeluje u
sekciji Bureaucratie, technocratie et liberts personelles sa prilogom naslovljenim
Brokratie und individuelle Freiheit als technische Verantwortung, koji e biti
objavljen u br. 1-2 iz 1968.23
Bez sumnje nije samo Paci imao este odnose sa jugoslavenskim filozofima i sa
Korulanskom kolom, nego i njegovi uenici neki od kojih su bez sumnje bili
prisutni na otoku, koliko se sjeam po njihovom prianju: psiholog Renato Rozzi i
filozof Guido D. Neri (1935-2001).
U fondu Guido Davide Neri, nedavno poklonjenom Univerzitetskoj biblioteci Milana, mogla sam pregledati svesku koja sadi biljeke za predavanja i lekcije
to ih je Neri odrao akadamske 1967/68. godine na Pensilvanya State Universityju, gdje se naao kao profesor filozofije u statusu: Visiting Assistant Professor. Na
stranicama pisanim rukom ili pisaom mainom on nairoko govori o misli Gaje
Petrovia te o filozofiji prakse u ije ime i Karel Kosik i Gajo Petrovi kritiziraju
20 Paci, Enzo: Spontanit, ragione e modalit della praxis, u: Praxis. International Edition, Zagreb, godina VIII, br. 3-4, 1972, str. 195-202.
21 Pismo mi je dala Asja Petrovi.
22 Paradigmi, br.1, 1983, str.3.
23 Semerari, Giuseppe: Brokratie und individuelle Freiheit als technische Verantwortung, u: Praxis. International Edition, Zagreb, godina IV, br. 1-2, 1968, str. 157-163.

322

GABRIELLA FUSI

ekonomizam.24 Koristi kao referencu knjigu Marx in the Mind-Twenthieth

Century, koju je zagrebaki filozof ba tada (1967) objavio u SAD-u.25 Guido Neri
naglaava upravo dva aspekta ovog posljednjeg: s jedne strane, odbacivanje instrumentalizacije filozofije kao ancillae (slukinje) politike i, s druge strane, primjenjivanje kritikog stava i na marksizam i socijalizam. U istoj svesci nalazi se i nacrt
predavanja za Confernce na SDS-u (Students of Democratic Societyju) State Collegea u zimu 1967/68. naslovljen sa The different phases of the evolution towards
socialism, u kojem milanski filozof izlae Petrovieve koncepcije o komunizmu i o
socijalizmu i citira (very famous) asopis Praxis, podsjeajui na potekoe na
koje je ovaj naiao u Jugoslaviji zbog svojih pozicija: ak i rizika da bude obustavljen zbog implicitnih i eksplicitnih konflikata s vlastima.
Interes asopisa aut aut za praxis-folozofiju nije iskazan samo u injenici to se
on i kasnije bavio temama prisutnim u jugoslavenskom marksizmu: godine 1975.
Petrovi je uao u redakcijski odbor i savjet redakcije26, te sudjelovao i u nekim
projektima, koji su bili pripremljeni, ali kasnije iz razliitih razloga nisu dovedeni
do kraja. Naroito dva projekta. Prvi sam nala u arhivi Pacija, prije vie godina27: rije je o prevedenim lancima spremnim za objavljivanje, od kojih je jedan
Gaje Petrovia: The philosophical and sociological Relevance of Marxs Concept
of Alination.28 Sama sam, nakon prestanka izlaenja Praxisa, predloila drugi
projekt, naime da se za Edizioni aut aut pripremi zbirka posveena historiji ovog
jugoslavenskog asopisa, koja bi sadravala izbor najvanijih lanaka iz asopisa,
kako bi se rasvijetlila njegova filozofska i politika koncepcija, i jo etiri eseja, sve
dogovoreno i prodiskutirano s Petroviem, koji je ve bio napisao kratak uvod.29
U popisu koji je sainio Supek i koji je na poetku naveden, Ernesto Grassi
(1902-1991) rezultira kao filozof iz Njemake Demokratske Republike. On je roen u Milanu i studirao je na Universit degli Studi di Milano, a bio je ak Piera
24 Taj je termin upotrebljen u svesci s biljekama.
25 Ameriko izdanje objavljeno je u Doubleday & C., usp. Petrovi, Gajo: Filozofija marksizma, Mladost,
Zagreb 1965.
26 aut aut, br. 148, 1975. U istom broju vidjeti i: G. Fusi, Lopposozione filosofica e politica in Jugoslavia:
la rivista Praxis, str. 17-38.
27 Nisam mogla provjeriti, jer je prilaz dokumentima sada postao otean.
28 Objavljen ranije u: Lobowitz, N. (ur): Marx And the Western World, University of Notre Dame Press,
Notre-Dame - London 1967.
29 Eseji su bili objavljeni u Praxisu: Petrovi, Gajo: Philosophie et devolution, br. 1-2, 1969; Stojanovi,
Svetozar: The June Movement and Social Revolution in Yugoslavia, br. 3-4, 1970; Kangrga, Milan: Phenomenologie des ideologischpolitischen Auftretens der Yougoslawischen Mittelklasse, br. 3-4, 1970; te Kuvai, Ivan: Middle Class Ideology, br. 4, 1973. Projekt nije nastavljen ako se dobro sjeam- jer zbirka nije
nastavila izlaziti.

323

TALIJANSKI INTELEKTUALCI NAKORULI: IZMEU

Marinettija, jedinog talijanskog filozofa koji je 1931. odbio poloiti faistiku zakletvu. Grassi, kasnije uenik Edmunda Husserla, Mauricea Blondela i Martina
Heideggera, najvie je djelovao u Berlinu, a zatim u Minhenu u Institutu za filozofiju i historiju humanizma. Bio je aktivan i u Rimu u Talijanskom institutu za
humanistike i filozofske tekstove (Centro italiano di testi umanistici e filosofici).
Naroito je bogat odnos i razmjenu pisama imao sa Gajom Petroviem od Korule
do njegove smrti.30
Ako slijedimo taj trag, uenik je Marinettija, osim Ernesta Grassija, bio i Antonio
Banfi, a njegovi uenici su bili Enzo Paci i Rossana Rossanda.
Iako se ne pojavljuje u savjetu redakcije, jedna druga linost talijanske kulture i
politike, Lelio Basso, u kontaktu je povezan sa grupom Praxis i sudjeluje vie
puta u radu Korulanske kole. Nije malo zajednikih toaka u njegovom miljenju i aktivnostima s promiljanjima i radom jugoslavenskih filozofa. Socijalist jo
od dvadesetih godina, prijatelj Piera Gobettija, pravnik i intelektualac, Basso je
uvijek drao kritiku poziciju prema svakom ortodoksnom nainu miljenja, naroito prema staljinizmu, ostajui vjeran traenju specifinog puta ka socijalizmu.
Bavio se milju i djelom Rose Luxemburg, koja je za njega predstavljala moralni, a
ne samo politiki uzor. Doprinio je izdavanju dvojezine revije Internationl Socialist Journal / Revue internationale du Socialisme. Iz prepiske sauvane u fundaciji Lelio Basso -ISSOCO proizlazi da su odnosi izmeu talijanskog intelektualca i
politiara i Praxisa bili vrlo ivi ve od 1966. I zaista, te je godine, kao i sljedee,
bio pozvan da sudjeluje na ljetnoj koli, ali su ga drugi programi i problemi u tome
sprijeili. Godine 1968. uspijeva ostvariti ideju, koju je imao od poetka ezdesetih
godina: osnovati fondaciju ISSOCO, biti e joj direktorom sve do 1978. Rije je o
kulturnom, ali i politikom projektu, iji je cilj bio podsticanje ljevice na ponovno
promiljanje socijalizma na bazi problema koje su postavljala industrijski napredna drutva. Na osmoj Korulanskoj koli (1971), posveenoj Utopiji i realnosti,
Lelio Basso sudjeluje s radom Socijalizma i razvijene zemlje (Socialisme et les
pays dvelops).
Isprepletenost kompleksnosti tih godina ostavljala je tragove ve od 1961. godine, kada je Institut Gramsci organizirao zajedno sa revijama Temps Modernes,
aut aut i Il pensiero critico31 debatnu konferenciju na temu Soggetivit e
marxismo (Subjektivitet i marksizam). Tom se prilikom Jean-Paul Sartre, kojem
30 Grassi, Ernesto: Marx und der italianische Humanismus, u: Praxis. International Edition, Zagreb, godina VI, br. 3-4, 1970, str. 322-343.
31 Reviju je 1950. osnovao Remo Cantoni.

324

GABRIELLA FUSI

je ba izila u Francuskoj Critique de la raison dialectique32, susreo sa talijanskim

marksistima, sa filozofima Ceserem Luporinijem, Lombardom Radiceom, Luciom
Colettijem, Enzom Pacijem, ali i sa piscima i umjetnicima kao to su Guido Piovene i Renato Guttuso.33
Poslije toga, Institut Gramsci je 1964. godine organizirao drugi skup Morale e
societ (Moral i drutvo), te 1967. trei skup o gramscijevskim studijima u Cagliariju, na koji su doli filozofi iz cijele Evrope, pa i delegacija koja je predstavljala
jugoslavenski asopis.34
Da su odnosi s talijanskim intelektualcima jaali pokazuje ulazak Umberta Ceronija (Rim), Enza Pacija (Milano) i Alda Zanarda (Bologna) u savjet redakcije jugoslavenske revije od broja 1/1967. godine, a pridruiti e im se od broja 4 iz 1973. i
Lucio Lombardo Radice. Takoer, da su odnosi i razmjena sa talijanskim intelektualcima i revijama bili u neprekidnom usponu pokazuju i informacije koje se javljaju
u Praxisu: u broju 2-3/1973, Quaderni di sociologia (Nicola Abbagnano, Franco Ferrarotti) i Testimonianze (Ernesto Balducci, Luciano Martin), te u broju 4,
1973, nove serije revije aut aut.
Supek u svom tekstu povodom desetogodinjice, koji smo ve citirali, naglaava
kako je akademski karakter kole ipak obrazovanje ostaje njena glavna funkcija malo pomalo davao sve vie prostora razmjeni miljenja, slobodnoj diskusiji
te nerijetko i strasnoj obrani linih uvjerenja.35 Tako su susreti na Koruli postali,
zahvaljujui ivahnom sudjelovanju vrlo brojnih mladih ljudi, studenata i ljeviarskih aktivista, evropskih i izvan Evrope, osim kole, mjesto meusobne razmjene
miljenja, diskusije i sueljavanja, prilika za analizu ekonomskih i politikih36 situacija koje su se ponekad konkretizirale u apelima.
U broju 3-4 iz 1968. jedan dio asopisa nazvan je specijalni dodatak za kreativnu
obranu marksizma i humanistikog socijalizma. Prvi je tekst posveen Poljskoj,
gdje je 27. marta 1968. otputeno s Univerziteta u Varavi est profesora, a neki su
od njih bili lanovi savjeta jugoslavenskog asopisa. Objavljeno je da je, dan nakon njihovog otputanja, redakcija napisala slubenu deklaraciju kojom osuuje

32 Sartre, Jean-Paul: Critique de la raison dialectique, Gallimard, Paris 1960.

33 aut aut, br. 136-137, str. 132-158.
34 U Praxisu (br. 3, 1967) bili su objavljeni neki tekstovi izloeni na skupu o Gramsciju te prikaz samog
skupa.
35 Praxis. International Edition, Zagreb, godina X, br. 1-2, 1974, str. 3.
36 Utopia, septembar-oktobar 1971, str. 57.

325

TALIJANSKI INTELEKTUALCI NAKORULI: IZMEU

ovakvu odluku i ona je upuena vlastima, tampi i svima onima koji su podravali asopis. U dokumentu stoji kako radovi intelektualaca udaljenih sa univerziteta
predstavljaju vaan doprinos svjetskoj filozofskoj i znanstvenoj misli i kako su oni
snana demonstracija vitalne snage stvaralakog marksizma. Kritizira se injenica
to ih se optuuje da su zatitnici i branitelji studentskih nemira, te se postavlja
pitanje kako se moe jevrejsko porijeklo smatrati oteavajuom okolnou u jednoj socijalistikoj zemlji.37 Meu autorima brojnih odgovora, pisama podrke tom
apelu, nalaze se i tri talijanska lana: Umberto Cerroni, Enzo Paci i Aldo Zanardo.
Prvi istie kako su isuvie esto mjere poduzete protiv intelektualaca samo najvidljiviji aspekt daleko ireg guenja individualnih, graanskih i politikih sloboda, naglaavajui da se samo vrsto drei idejnih razlika izmeu socijalizma i
kapitalizma moe dosljedno i sigurno napredovati u obje borbe38, a Aldo Zanardo
pie da ukoliko socijalistiki pokret mora i eli uiniti konkretnom internacionalizaciju socijalizma, mora krenuti... u liberalizaciju socijalistikih drutava.39 Puna
podrka Enza Pacija je jo saetija.
Upravo 21. augusta 1968. godine, kad su tenkovi uli u ehoslovaku kako bi prekinuli Prako proljee, u Koruli su se sakupili filozofi i sociolozi marksisti iz cijelog svijeta: ve istog jutra uputili su prigodni Apel javnom mnijenju u znak podrke ehoslovakom narodu: dans une lutte pour un socialisme fond sur la libert
et responsabilit de tous40 (u borbi za socijalizam zasnovan na slobodi i odgovornosti svih). U spisku potpisnika nema ni jedno talijansko ime. Ali u vijesti, koja je
danas na internetu, prema Radio Free Europe, meu potpisnicima je i Aldo Zanardo, koji je vjerojatno bio jedini Talijan prisutan toga dana.
Nekoliko godina kasnije, u broju 1-2 Praxisa iz 1972, prenosi se deklaracija ve
objavljena u februaru u jugoslavenskom izdanju u obranu Karela Kosika, koji je
takoer bio lan savjeta redakcije. Vijest o njegovom hapenju zbog kontrarevolucionarnih aktivnosti ne moe ne izgledati drugaije do da je apsurdna, budui da
je kako pie u dokumentu marksizam revolucionarna misao naeg vremena
i oni, koji su posvetili sve svoje snage obrani i kreativnom razvoju Marxove misli,
sigurno ne mogu biti kontrarevolucionari.41

37 Praxis, Zagreb, godina V, br. 3-4, 1968, str. 465-466.

38 Isto, str. 470.
39 Isto, str. 487.
40 Praxis. International Edition, Zagreb, godina IV, br. 3-4, 1968, str. 488-490.
41 Praxis. International Edition, Zagreb, godina VIII, br. 1-2, 1972, str. 169.

326

GABRIELLA FUSI

U arhivu Lelia Bassa postoji i pismo42 koje spominje apel o kome se diskutiralo u
ljeto 1972. na Koruli izmeu intelektualca i studenta sa Zapada i studenta i profesora okupljenih oko Praxisa. Talijanska verzija, dogovorena sa Mariom Spinellom, odnosi se upravo na stanje u Jugoslaviji. Mislim da se diskusija odnosila na
napade upuene Praxisu 1972.43 Pismo socijalistikom predstavniku sastavio je
Gigi Viglino, u to vrijeme psiholog zainteresiran za tematiku psihoanalize i marksizma, jo jedne od sredinjih tema ljetnje kole.
Ne znam da li su politike ili kulturno-politike organizacije povezane sa KPI izrazile vlastitu osudu kada je jugoslavenska revija bila prisiljena da zauvijek prekine
izlaenje: do izvjesne nelagodnosti je sigurno dolo.
U il Manifestu od 9. marta 1975. lanak Piera Alda Rovattija44 ne zaustavlja se
na pukoj solidarnosti. Promiljanje je tim nunije to je Praxis bio jedini asopis
internacionalnog i kritikog karaktera, objavljivan u jednoj socijalistikoj zemlji.
Ukoliko iznenada pie Rovatti filozofi Praxisa postaju opasni po dravu treba nastojati shvatiti teinu zadanog ideolokog udarca: udarcem humanistikoj
filozofiji nastoji se ustvari zadati udarac kritikoj funkciji i autonomiji teorije... eli
se svima pokazati koja su ogranienja intelektualnog rada, kad on postaje politika kritika socijalnog i ekonomskog modela.
Nastavlja Kosik u pismu citiranom na poetku: U usporedbi s tadanjim nadama
sadanjost mi izgleda tuna i mrana. No siguran sam da e najbolji predstavnici
budue generacije nastaviti i razviti Gajino nasljee.
Preveo sa talijanskog
Luka Bogdani

42 Fond Lilio Basso, korespondencija iz godine 1973, fascikl UA 29, podfascikl 2, pismo 55.
43 Izdanje na srpsko-hrvatskom revije posveeno temi Trenutak jugoslavenskog socijalizma je prvo bilo
zabranjeno, a kasnije osloboeno zabrane.
44 Il Manifesto, 9. mart 1975, str. 4. Autor je pogreno naveden kao Pier Alberto Rovatti.

327

TALIJANSKI INTELEKTUALCI NAKORULI: IZMEU

LITERATURA
Fond Lilio Basso, korespondencija iz godine
1973, fascikla UA 29, podfascikla 2, pismo 55.

Petrovi, Gajo: The philosophical and sociological Relevance of Marxs Concept of Alination,
u: Lobowitz, N. (ur): Marx And the Western
World, University of Notre Dame Press, NotreDame - London 1967.

Fusi, Gabriella: Lopposozione filosofica e politica in Jugoslavia: la rivista Praxis, u: aut

aut, br. 148, 1975, str. 17-38.

Radice, Lucio Lombardo: Buroaski svijet i socijalizam: Filozofija i politika u promiljanjima

suvremenog talijanskog marksizma, u: Praxis,
Zagreb, godina XI, br. 1-2, 1974, str. 69-79.

Grassi, Ernesto: Marx und der italianische Humanismus, u: Praxis. International Edition,
Zagreb, godina VI, br. 3-4, 1970, str. 322-343.
Kangrga, Milan: Phenomenologie des ideologischpolitischen Auftretens der Yougoslawischen Mittelklasse, u: Praxis. International
Edition, Zagreb, godina VI, br. 3-4, 1971, str.
459-474.

Rossanda, Rossana: La ragazza del secolo scorso, Torino 2005, str. 175.

Kuvai, Ivan: Middle Class Ideology, u:

Praxis. International Edition, Zagreb, godina
IX, br. 4, 1973, str. 335-356.

Saggiatore, Milano 2011.

Rovatti, Pier Aldo: Il coraggio della filosofia

aut aut 1951-2011, u: Rovatti, Pier Aldo: Il

Ruggeri, Giovanni (ur): La rivolta di Praxis,

Milano 1969.

Paci, Enzo: Fenomenologia e la dialettica

marxista, u: Praxis. International Edition,
Zagreb, godina VI, br. 2-4, 1970, str. 313-321.

Sartre, Jean-Paul: Critique de la raison dialectique, Gallimard, Paris 1960.

Paci, Enzo: Intersoggettivit del potere, u:

Praxis. International Edition, Zagreb, godina
VI, br. 1-2, 1970, str. 87-92.

Semerari, Giuseppe: Brokratie und individuelle Freiheit als technische Verantwortung, u:

Praxis. International Edition, Zagreb, godina
IV, br. 1-2, 1968, str. 157-163.

Paci, Enzo: La Phnomenologie et lhistoire

danas la pense de Hegel, u: Praxis. International Edition, Zagreb, godina VII, br. 1-2, 1971,
str. 93-100.
Paci, Enzo: Spontanit, ragione e modalit
della praxis, u: Praxis. International Edition,
Zagreb, godina VIII, br. 3-4, 1972, str. 195-202.
Petrovi, Gajo: Filozofija marksizma, Mladost,
Zagreb 1965.
Petrovi, Gajo: Marx in the Mind-Twenthieth
Century, Doubleday & C., 1967.

Stojanovi, Svetozar: The June Movement and

Social Revolution in Yugoslavia, u: Praxis.
International Edition, Zagreb, godina VI, br.
3-4, 1970, str. 394-402.
Supek, Rudi: Deset godina Korulanske ljetnje
kole (1963-1973), u: Praxis. International
Edition, Zagreb, godina X, br. 1-2, 1974, str.
3-15.
Zanardo, Aldo: Filozofija i socijalizam, IC Komunist, Beograd 1976.

Petrovi, Gajo: Philosophie et revolution, u:

Praxis. International Edition, Zagreb, godina
V, br. 1-2, 1969, str. 90-96.

328

DUAN MARKOVI

DUAN MARKOVI

PRAXIS I FRANCUSKA:
VEZE,SARADNJA, ODJECI

asopis Praxis i Korulanska ljetna kola nisu bili koncipirani da budu lokalnog karaktera, nego su od svog nastanka imali u vidu meunarodni kontekst, od
koga su i iz dananje perspektive neodvojivi. Saradnju jugoslovenskih intelektualaca okupljenih oko asopisa Praxis sa kolegama iz drugih zemalja inili su razni
oblici intelektualne i profesionalne razmene, iji temelj je poivao na spremnosti
jugoslovenske strane de izuava teme koje su bile na vrhu liste interesovanja meunarodne socijalistike misli, a ticale se izgradnje humanistikog, neautoritarnog
socijalizma. Jedan od, ini se, vanih aspekata te saradnje sa inostranstvom predstavljali su i odnosi sa intelektualcima iz Francuske, tradicionalno otvorenim za
kulturne uticaje iz drugih sredina.
Iako se moe smatrati znaajnom, kako za istoriju samog Praxisa i njegovog
okruenja, tako i za problematiku francusko-jugoslovenskih odnosa u sferi kulture, ini se da ova tema nije sasvim istraena, jer se radovi koji su do sad objavljeni
bave samo pojedinim segmentima ove problematike.1 Naravno, sve bogatstvo teme
o kojoj je re nee u celosti biti iscrpljeno ni nakon ovog istraivanja, jer se ono
ipak fokusira samo na neke vane segmente studiranih veza na relaciji PraxisFrancuska, odnosno na karakteristina mesta i opte trendove, ne na totalitet istraivane problematike.

1 Videti, ilustracije radi, Bokovi, Duan: Politika misao francuskih egzistencijalista u delima jugoslovenskih praxis-filozofa jedan primer, Filozofija i drutvo, Beograd, godina XVIII-XIX, str. 157-164.

329

PRAXIS I FRANCUSKA: VEZE,SARADNJA, ODJECI

Osnovna tema se u ovom radu posmatra iz triju istorijskih perspektiva: prvo se

analizira interes koji su francuski leviari imali za jugoslovensko drutveno-politiko ureenje i samoupravni sistem u naelu, pa time i za intelektualce koji su im
mogli biti sagovornici; potom je re o predispozicijama jugoslovenskih intelektualaca za prihvatanje francuske kulture, kako u tradicionalnom smislu, tako i u vidu
njima savremenog francuskog, leviarskog intelektualnog modela; i najzad, na treem nivou, faktografski najbogatijem, tie se konkretnih primera, odnosno manifestacija i rezultata intelektualne i line interakcije tih aktera.
Za poetak, bie potrebno da utvrdimo ko su i koje su politike i intelektualne
provenijencije bili francuski leviari s kojima su intelektualci oko Praxisa bili u
kontaktu.
DVE LEVICE
Francusku levicu koja je ovde u centru panje ine intelektualci iz tzv. deuxime
gauche (druge levice).2 Nju su inile heterogene grupe levih aktivista, u prvom redu
bivih komunista, zatim trockista, sindikalista, anarhista i drugih marginalnih leviarskih grupa. Ovaj politiki pravac nastajao je vremenom, najpre otklonom od
Francuske komunistike partije (PCF) od staljinizma kao sistema i jakobinskog revolucionarnog naslea, koje je legitimisalo upotrebu nasilja u politikoj borbi, kao
i od i stare socijalistike partije (SFIO)3, njene politike nedoslednosti i nedovoljne
osetljivosti za potrebe novog vremena.
Iako je PCF od zavretka Drugog svetskog rata pa sve do druge polovine sedamdesetih predstavljala dominantnu politiku snagu na levici (sa vrlo dobrim izbornim rezultatima od 20-30%, ali bez ikakvog koalicionog kapaciteta) i u velikoj meri
2 Iako se kao momenat definisanja druge levice najee uzima govor Michela Rocarda na kongresu Socijalistike partije u Nantu, 1977. godine, sasvim je legitimno govoriti o njoj i pre ovog trenutka, jer ovaj govor nije bio pokretanje novog politikog pravca, nego artikulacija politike borbe koja je voena tokom svih
prethodnih godina i decenija. Rokar je u tom govoru surpotstavio dve politike kulture na francuskoj levici,
jedne jakobinske, centralizatorske, etatistike, nacionalistike i protekcionistike i druge koja je bila sklona decentralizaciji, regionalizaciji, protivna arbitrarnosti bilo gazd, bilo drave i okrenuta autonomiji zajednica iz baze. Prvu levicu bi po ovoj podeli oliavali socijalisti iz SFIO, komunisti iz PCF i njima
bliski sindikati, a drugu levicu bi inila stranka PSU, sindikat CFDT i brojne druge, mahom marginalne
politike opcije iz srodnog spektra. Opirnije u: Histoire des gauches en France, vol. II, La Dcouverte, Paris
2004, str. 175-189. i Rocard, Michel: Parler vrai, Seuil, Paris 1979, str. 76-84.
3 Section franaise de lInternationale ouvrire (Francuska sekcija radnike Internacionale) batinila je
marksistike ideje, ali nije elela da se povinuje direktivama za lanstvo u Treoj internacionali, koje su pristigle od Zinovjeva. Na kongresu u Toursu 1920. godine dolo je do izdvajanja veine lanstva, koje je nastavilo svoju politiku borbu u okviru novoformirane Francuske sekcije komunistike Internacionale, kasnije
preimenovane u Francuska komunistika partija.

330

DUAN MARKOVI

krojila javno mnjenje, njena popularost je neminovno morala biti u padu. S jedne
strane, njena politika nije davala dovoljno vere u konani uspeh, a, s druge, s obzirom na bliske ideoloke (a neretko i politike) veze njenih voa i prvaka SSSR-a, i
taj eventualni konani uspeh je sve manje delovao kao poeljno reenje. Ugled prve
zemlje socijalizma znaajno je umanjivala pregruba politika SSSR-a prema drugim socijalistikim zemljama, kao i informacije o njenim unutranjim slabostima
i devijacijama aktualnog reima. Bez obzira na to to je istina o situaciji u SSSR-u i
zemljama istonog bloka nailazila na tekoe na svom putu ka svesti francuskih leviara komunistike orijentacije4, to je i tokom sedamdesetih uloga komunistikih
reima ocenjivana kao u globalu uspena, ipak je vremenom meu francuskim levim intelektualcima bilo sve manje onih koji su bili spremni da opravdaju situaciju
na Istoku i, iznad svega, da i budunost Francuske vide u kljuu koji je nudila PCF.
Ni u taboru socijalista nije bilo mirno tokom pedesetih i ezdesetih. Njihovu osnovu inila je SFIO, stranka iz perioda Tree republike, koja je i u posleratnom periodu igrala veoma znaajnu ulogu i okupljala puno progresivnih snaga na levici.
Meutim, iskuenja do kojih je doveo poetak pobune u francuskom Aliru, kao
i politika koju je vodilo partijsko rukovodstvo na elu sa Guyjom Molletom pre
svega povodom francuske invazije na Egipat 1956. i podrka Charlesu de Gaulleu
1958. godine doveli su do toga da sve vie pristalica ove politike opcije pone da
traga za drugaijim putem.
Takoe, i radikali su, ponajvei gubitnici na levici u posleratnom periodu, hronino bolovali od gubitka popularnosti i uestale razjedinjenosti, stalno dajui dokaze
arhainosti svoje politike i nesnalaenja kao njene posledice.
Ideje nove levice, koja se vremenom artikulisala i omasovljavala, najbolje je reprezentovala Ujedinjena socijalistika stranka (PSU).5 Ona je na jednom mestu uspela da okupi mnoge od bivih lanova komunistike i socijalistike stranke, neto
trockista, ali i hrianske sindikaliste, politiku snagu koja e tokom sedamdesetih
imati primat u promociji samoupravljanja i drugih ideja druge levice.6 Treba istai da ova stranka nikada nije uspela da se ozbiljnije nametne kao snaga koja moe
preuzeti vlast, na izborima je beleila tek 2-3% glasova, ali je bila jezgro mislee
4 Na to pitanje se na osnovu linog iskustva u vie navrata osvrtao i Danilo Ki, u svojim intervjuima,
kasnije objavljenim u knjizi: Gorki talog iskustva, BIGZ, Beograd 1991. (v. intervjue sa Lelom Zekovi i
Gabi Gleichmann.
5

Parti socialiste unifi.

6 O osnivanju PSU videti: Heurgon, Marc: Histoire du P.S.U. La fondation et la guerre dAlgrie
(1958-1962), La Dcouverte, Paris 1994. Problematikom hianskog sindikalizma (CFTC i CFDT) u svojim
radovima se bavi Frank Georgi videti najpre Georgi, Frank: LInvention de la CFDT (1957-1970). Syndicalisme, catholicisme et politique dans la France de lexpansion, ditions Ouvrires, Paris 1995.

331

PRAXIS I FRANCUSKA: VEZE,SARADNJA, ODJECI

levice u Francuskoj tokom ezdesetih, sa velikim odjekom svoje intelektualne produkcije. Upravo se meu simpatizerima, lanovima i aktivistima PSU nalazi gro
intelektualaca koji su se interesovali za Jugoslaviju i osobenosti njenog socijalizma,
a time i onih koji su bili u vezi sa intelektualnim krugom oko asopisa Praxis i
Korulanske ljetnje kole.
Naravno, svi pobrojani unutranji problemi koje je levica imala ine samo jednu
stranu medalje. Drugi, barem podjednako vaan, problem sa kojima se levica u
Francuskoj suoavala tokom ezdesetih i sedamdesetih ine izazovi koje je nametala desnica na vlasti. Prve godine Pete Republike bile su u znaku vlasti jednog
oveka (De Gaullea) i prilino restriktivnog ustava koji je on promovisao, ali se apsolutna dominacija desnice nastavila i nakon njegovog povlaenja s vlasti sve do
1981. godine. Sa stanovita druge levice politika koja je voena u tom razdoblju
bila je sporna gotovo u celosti poev od ustava, preko kapitalistike privrede, socijalnih nejednakosti, do spoljne politike i militarizacije koja je bila s njom u vezi.
Kako je model socijalizma koji je razvijan u SSSR-u i njemu podreenim dravama jednoduno osporen od strane druge levice, trebalo je okrenuti se traganju za
nekim novim reenjem, koje e doneti ne samo reformu francuskog drutva i privrede, nego i definitivno razvlastiti dravu, shvatanu kao glavnog saveznika svih
neprijatelja socijalizma.
TRAGANJE ZA NOVIM MODELOM
Jasno je da su ideje samoupravnog socijalizma koje su stizale iz zemalja poput Jugoslavije7 mogle nai plodno tle u francuskoj drugoj levici i zbog toga to je i ona
sama tragala za novim modelima izgradnje socijalistikog drutva, modelima koji
nee imati veze sa dravnim socijalizmom sovjetske i istonoevropske provenijencije, koji nee zahtevati prethodnu nasilnu, revolucionarnu smenu vlasti i koji e
omoguiti temeljnu izmenu postojeeg reima i drutvenog sistema. Iako je Francuska kolevka samoupravnih ideja (u tradiciji sindikalizma, naroito Proudhona), ali i primera iz njihove revolucionarne i politike prakse (Pariska komuna, na
primer), idejni podsticaj iz Jugoslavije je bio presudan u procesu oivljavanja ovih
teorija. Tako je i sam termin autogestion, koji je postao opteprihvaen u Francuskoj poetkom pedesetih kao oznaka za samoupravne sisteme, u stvari doslovan
prevod jugoslovenske rei samoupravljanje.8
7 U Francuskoj su s panjom praena i mnoga druga samoupravna iskustva, u prvom redu iz Alira, Izraela i ilea.
8 Georgi, Frank: La France et la circulation internationale de lutopie autogestionnaire, u: Les annes 68
un monde en mouvement. Nouveau regards sur un histoire plurielle (1962-1981), Syllepse, Paris 1986.

332

DUAN MARKOVI

I pre pojave radnikih saveta pozitivne ocene o Jugoslaviji i njenom socijalizmu se u

znaajnom broju javljaju u Francuskoj, i to u kontekstu sukoba Jugoslavije i SSSR-a,
odnosno Titovog ne Staljinu, i ostaju veoma znaajne u decenijama koje su sledile.
Vie francuskih novinara i politikih aktivista (slobodnih od moi PCF, razume se)
pourilo je u Jugoslaviju da bi razgovarali sa Titom i drugim visokim rukovodiocima i saznali to vie o njihovom vienju sukoba u okvirima istonog bloka. Naravno, ti autori nisu propustili priliku da o svojim putovanjima obaveste francuske
itaoce, prenosei im ogromnu koliinu optimizma na teme jugoslovenske samostalnosti, obnove, izgradnje i privrednog rasta, ali i odlunog, sopstvenog puta ka
socijalizmu.9 Pedesete i prva polovina ezdesetih su kod posmatraa mogle samo da
izazovu jo povoljniji utisak, najpre zbog impresivnog ekonomskog razvoja. Meutim, s panjom je praena i politika liberalizacije u Jugoslaviji, a time i sluajevi odstupanja od nje najbolji primer su politiki procesi, kao to je bio ilasov.
Iako su francuski levi intelektualci aktivno razmiljali o mogunostima uvoenja
nekih elemenata samoupravnog sistema u Francuskoj, ne moe se rei da je kao
opcija figuriralo i preuzimanje gotovog jugoslovenskog modela bez obzira na
povoljan opti utisak, njemu se zamerao nedostatak demokratije i politikog pluralizma, nedovoljna autonomnost privrednih subjekata, ali se smatralo i da je on
u prvom redu prilagoen ubrzanom napretku zaostale zemlje, tj. da nije optimalan za uslove razvijene zemlje kao to je Francuska. Ipak, saradnja sa krugom oko
Praxisa francuskim levim intelektualcima pruala je mogunost da bolje proue
jugoslovenski sistem i potrae alternativu njegovim nedostacima, odnosno da to
kritiko iskustvo upotrebe u potrazi za modalitetima reforme francuskog drutva.
PRAKSISOVCI I FRANCUSKO NASLEE
Podjednako vaan aspekt teme ovog rada su pretpostavke za prijem francuske
kulture kod jugoslovenskih intelektualaca, odnosno mesto koje je ona zauzimala
u vrednosnom sistemu miljea oko Praxisa. Svakako, pitanje pozitivnog odnosa
prema francuskoj kulturi nije dovoljno posmatrati samo iz perspektive pojedinca i njegovih afiniteta, nego je potrebno uzeti u obzir i iri kontekst koji podrazumeva due kontinuirano prisustvo francuske kulture i kulturnih institucija na
jugoslovenskom prostoru. Tu bi, najpre, trebalo poi od naslea Kraljevine Srbije
i Kraljevine Jugoslavije, kada je francuski kulturni model bio ne samo prisutan,
nego i briljivo izgraivan. Treba imati u vidu i to da je rad francuskih kulturnih
9 Dalmas, Luis: Le Communisme yougoslave depuis la rupture avec Moscou, Terre des hommes, Paris
1950; Bourdet, Claude: Le Schisme Yougoslave, ditions de Minuit, Paris 1950; Moch, Jules: Yougoslavie,
terre dexprience, ditions du Rocher, Monaco 1953.

333

PRAXIS I FRANCUSKA: VEZE,SARADNJA, ODJECI

institucija nastavljen ubrzo nakon Drugog svetskog rata. Dodue, njihov rad je bio
znatno otean u odnosu na meuratno razdoblje i nikako se ne moe rei da je bio
nesmetan, ali definitivno nije bio ni onemoguavan. Za svaki vid jugoslovenske
saradnje sa zemljama Zapada, pa i za ovaj, od posebne koristi je bio razlaz Tita i
Staljina, kako zbog jugoslovenskog stratekog, politikog i kulturnog okretanja na
drugu stranu, tako i zbog mogunosti koja je ostavljena tim zemljama da u Jugoslaviji osnae svoje prisustvo.
Uvaavajui taj uticaj meudravnog naslea trebalo bi se zapitati da li je Francuska iz perspektive mladih jugoslovenskih marksistikih intelektualaca imala i
nekih savremenih komparativnih prednosti u odnosu na druge zemlje i kulture
zapadne Evrope. ini se da su veoma vani bili momenti poput bogatstva kritike
marksistike misli u Francuskoj, tradicionalno naglaenog prisustva slobodarskih
ideja, kulture kritike i debate, ili otvorenosti za inostrane kulturne i intelektualne
uticaje. Takoe, primamljivi su mogli biti i francuski raskoni literarni stilovi, poput sinteze filozofije i knjievnosti.10
Prijemivost, pa i neskriveno divljenje, za francusku kulturu jasno se vidi i u nekim
radovima jugoslovenskih intelektualaca okupljenih oko Praxisa. Primera radi,
kada pie o Henriju Lefebvreu, Predrag Vranicki istie da je ovaj originalan mislilac koji mnogim svojim stranama nastavlja na blistave tradicije francuskog duha i
stila11, odnosno da iroke kulture i osjetljiv za probleme, tipian je mislilac francuske kulture.12 Na slinom tragu svoj tekst o Jean-Paulu Sartreu u prvom broju
Praxisa Danilo Pejovi zapoinje sledeim reima: Francuska misao dvadesetog
stoljea nesumnjivo se danas javlja kao jedan od temeljnih stupova evropskog duha,
i kao domet koji see do najviih vrhunaca samosvijesti svijeta.13 Takoe, kada govori o Sartru, Vranicki se osvre i na staljinizam PCF, smatrajui ga stranim telom
u francuskoj kulturi: Jedna tako bogata kulturna i misaona tradicija kao to je ima
Francuska, s tako izvanrednim suvremenim mogunostima ne samo svestranog
informiranja nego i kulturnog stvaralatva, inkompatibilna je s nemisaonom propagandom jedne druge kulture, kao i s petrificiranim i dogmatskim filozofskim i
marksistikim stavovima uope, a da i ne govorimo o raznim politikim aktima i
ocjenama koje je francuski oficijelni marksizam uporno provodio.14

10 Vranicki, Predrag: Historija marksizma, III, Liber-Naprijed, Zagreb 1978, 134.

11 Vranicki 1978, 127.
12 Isto, 134.
13 Pejovi, Danilo: Jean-Paul Sartre, Praxis, Zagreb, godina I, br. 1, 1964, str. 66.
14 Vranicki 1978, str. 135.

334

DUAN MARKOVI

Zbog svega toga, svaki kontakt jugoslovenskih sa francuskim intelektualcima je

nesumnjivo imao veliki znaaj i efekat. Tako se, primera radi, Boidar Jaki prisea divljenja koje je Georges Gurvitch zadobio kod studenata tokom svog gostovanja
u Sarajevu pedesetih godina i predavanja koje je tom prilikom odrao.15
KONTAKTI, SARADNJA, RAZMENA
Meu onima koji su negovali kontakte sa francuskim intelektualcima najistaknutije mesto zauzima Rudi Supek, to je i razumljivo, budui da se kolovao u Francuskoj, tamo stekao zvanje doktora nauka (1952. godine, kod Jeana Piageta), a tokom
rata bio i uesnik francuskog Pokreta otpora16, i u godinama nakon osloboenja
jedan od onih koji odravaju intenzivne veze sa francuskom naunom zajednicom
i pribliavanju njenih tema jugoslovenskoj sredini.17 Te kontakte je odravao praktino do kraja ivota, pratei tamonja intelektualna strujanja, boravei u Francuskoj u okviru naunih gostovanja18 i, to je posebno znaajno za ovu temu, izvetavajui o tome jugoslovenske itaoce.19
Velike zasluge za saradnju i kulturnu razmenu sa Francuzima imao je i Mihailo Markovi, koji je u Francuskoj bio cenjen kao intelektualac i dobijao prostor da
tamo objavljuje radove i boravi kao predava.20
Vid saradnje koji nas u ovom radu posebno interesuje jeste prisustvo francuskih
intelektualaca na Koruli, odnosno njihovo uee u radu Ljetne kole, kao i objavljivanje njihovih tekstova u asopisu Praxis. Gotovo je nemogue rekonstruisati
taan broj Francuza koji su tokom svih godina postojanja kole boravili na Koruli, ali je njihov broj nesumnjivo znaajan. Meutim, za vrednovanje francuskog
prisustva na tim skupovima nije presudan broj, nego kvalitet uesnika, a on je
bio impresivan. Neki od onih ije se prisustvo na Koruli moe nesporno utvrditi
15 Popov, Neboja (ur): Sloboda i nasilje. Razgovor o asopisu Praxis i Korulanskoj letnjoj koli, Res publica, Beograd 2003, str. 8.
16 Boovi, Ratko R.: In memoriam. Rudi Supek (1913-1993), u: Lua, Niki, godina X, br. 1, 1993, str. 126.
17 Supek se, zajedno sa Vanjom Sutliem, navodi kao neko ko je zasluan za prve ozbiljne naune rasprave
u Jugoslaviji o egzistencijalizmu i Sartreu Nekovi, Ratko: an-Pol Sartr: nostalgija slobode, u: Novakovi, Jelena (ur): an-Pol Sartr u svom i naem vremenu, Filoloki fakultet, Beograd 2006, str. 31.
18 Grli, Danko: , u: Praxis, Zagreb, godina II, br. 4-5, 1965, str. 727-728; Weill, Claudie: La revue Autogestion, u: Georgi, Frank (dir.): Autogestion. La dernire utopie?, Publications de la Sorbonne, Paris 2003,
str. 62.
19 Primera radi, Supek, Rudi: Francuska komunistika partija i intelektualci, u: Praxis, Zagreb, godina
III, br. 4-6, 1966, str. 791-809. U istom tekstu (str. 791) istie se i sledee zapaanje: Intelektualci u mnogim
evropskim zemljama jo uvek gledaju u Parizu svoj kulturni centar.
20 Izmeu ostalog, Markovi, Mihailo: Juri na nebo, knjiga II, Prosveta, Beograd 2009, str. 142.

335

PRAXIS I FRANCUSKA: VEZE,SARADNJA, ODJECI

spadaju u sam vrh tadanje leve francuske intelektualne i politike elite, poput
Henri Lefebvrea, Kostasa Axelosa, Luciena Goldmanna ili Pierrea Navillea itd.21
ta vie, neretko su teme koje su oni obraivali na Koruli i u Praxisu bile od
velikog znaaja za marksistiku misao u celini. Jedan od primera iz tog korpusa
je izlaganje Sergea Malleta iz 1964. godine, odnosno njegova debata sa Herbertom Marcuseom, jer su Malletove ideje o novoj radnikoj klasi imale veliki odjek u
Francuskoj.22 U osnovi se nalazilo pitanje revolucionarnosti radnike klase, odnosno dileme ko bi u uslovima razvijenog kapitalizma i visokog ivotnog standarda
u zemljama Zapada mogao biti najvanija revolucionarna snaga i da li bi posebna
uloga mogla biti namenjena radnicima u visoko automatizovanim fabrikama. Svoj
revolucionarni optimizam Mallet je zastupao i kasnije, kako na Koruli tako i u
drugim prilikama.23
O utisku koji je na francuske istraivae ostavila Korulanska letnja kola jasno
govore i tekstovi koje su oni pisali po povratku iz Jugoslavije. Tako je Henri Lefebvre u listu France observateur objavio tekst Socijalizam za vrijeme ljetnjeg
odmora24, sa eljom da u kratkim crtama rekonstruie rad kole 1964. godine, ali i
da ostavi neka zapaanja, poput onih o jugoslovenskoj marksistikoj misli koja se
rapidno uzdie na meunarodni i svjetski nivo i posjeduje najbolje anse, ali i
onih o jugoslovenskom samoupravnom sistemu i socijalizmu u naelu. Njegova dosetka da se u Jugoslaviji radi o dionizijskom socijalizmu prepriavae se decenijama.25 Govorei o koli, Lefebvre je istakao mogunosti koje ona prua za slobodnu
diskusiju o socijalizmu, zbog ega postaje najpogodnije mjesto susreta ljudi koji se
meusobno razumiju, koji imaju isti jezik i iste preokupacije, a koji se ipak razlikuju po svojim iskustvima i svojim zamislima.
21 U svom tekstu Deset godina Korulanske ljetne kole (1963-1973) Rudi Supek nabraja sledea imena
kao dotadanje aktivne uesnike iz Francuske: Kostas Axelos, Pierre Brou, Daniel Gurin, Lucien Goldmann, Serge Jonas, Henri Lefebvre, Annie Kriegel, Serge Mallet, Francis Pithon, Pierre Naville, Jean-Michel
Palmier, Jean Pronteau, Maximilien Rubel. U nastavku istie da to, naravno, nisu sva imena koja su pridonijela uspjehu nae kole. Supek, Rudi: Deset godina Korulanske ljetne kole (1963-1973), u: Praxis,
Zagreb, godina X, br. 5-6, 1973, str. 568-9.
22 Malletovih postavki i debata na tu temu sa stranakim kolegom Pierreom Belvilleom prisea se i Michel
Rocard nekoliko decenija kasnije Rocard, Michel: Si la gauche savait, entretiens avec Georges-Marc Benamou, Robert Laffont, Paris 2005, str. 93.
23 Up. Mallet, Serge: , u: Praxis, Zagreb, godina VI, br. 3-4, 1969, str. 641; Mallet, Serge: Le pouvoir ouvrier. Bureaucratie ou dmocratie ouvrire, ditions Anthropos, Paris 1971, str. 43-45.
24 Lefebvre, Henri: Socijalizam za vrijeme ljetnjeg odmora, u: Praxis, Zagreb, godina II, br. 1, 1965, str.
164-166. [Lefebvre, Henri: Le socialisme en vacances, u: France-observateur, br. 746, 20. VIII 1964, str. 20]
25 Primera radi, Kangrga, Milan: Praxis i Korulanska ljetnja kola, (internet) dostupno na: http://www.
yurope.com/zines/republika/arhiva/98/190/190_18.HTM; Jaki, Boidar: Praxis i Korulanska ljetna
kola. Kritike, osporavanja, napadi, u: Popov 2003, str. 232.

336

DUAN MARKOVI

Goldmann je tako u tekstu Filozofi na Koruli, posveenom koli 1968. godine,

podvukao da su tamonji filozofski susreti bili jedino mjesto okupljanja i diskusije
meu misliocima koji se pozivaju na nezavisni socijalizam, kritian, privren slobodi i humanistiki usmjeren.26
Na istom tragu je i Pierre Naville, koji je uputio puno lepih rei svojim pismom
povodom 10 godina rada Korulanske ljetnje kole, smatrajui je projektom od
globalne vanosti za socijalizam, zbog njenog karaktera oaze slobodne razmene
miljenja.27
Kada je re o lancima u Praxisu, francuske autore treba traiti meu intelektualcima koji su uz asopis bili najblie vezani i koji su postali deo redakcijskog saveta
od njegovog nastanka 1967. godine. U pitanju su Kostas Axelos, Lucien Goldmann,
Andre Gorz, Henri Lefebvre i Serge Mallet, a od 1974. i Pierre Naville. Sem njih,
priliku da objave rad u Praxisu imali su i Serge Jonas, jedan od osnivaa asopisa Autogestion, filozof i istoriar umetnosti Jean-Michel Palmier, ali i trockista
Pierre Brou i anarhista Daniel Gurin. Na ista imena nailazimo i u internacionalnom izdanju Praxisa.28
Poseban vid prisustva francuskih autora u Praxisu bilo je uestano objavljivanje afirmativnih prikaza knjiga francuskih autora. Gotovo po pravilu radilo se o
preporukama za njihovo itanje, svedoei o kontinuiranom interesu za francusku intelektualnu scenu. Sem pomenutog kruga autora, spisak imena je ovde neto
iri, pa nailazimo i na radove Claudea Lvi-Straussa, Edgara Morina, Franoisa
Chteleta i Georgesa Friedmanna, ali i Rogera Garaudyja razume se, iz faze kada
je kritikovao svoj minuli staljinizam itd. esto je, naroito u starijim brojevima,
autor prikaza bio Rudi Supek, to je jo jedan pokazatelj znaaja koji je on imao za
odravanje francuske veze.
26 Goldmann, Lucien: Filozofi na Koruli, u: Praxis, Zagreb, godina VI, br. 3-4, 1969, str. 640, prema:
La Quinzaine littraire, br. 57, 16-30 septembre 1968.
27 Vi ste poduzeli, ima deset godina, zadatak od najveeg znaenja za sve socijaliste i komuniste, osnivajui Korulansku ljetnu kolu. I sm sam, ima nekoliko godina, prisustvovao toj koli i mogao sam utvrditi
da je uloga koju ima danas nezamjenjiva Ono to smo mogli aliti jest da u svijetu nema vie takvih
centara kao to je va. Razmijeniti iskustva, rad i ideje, evo za ime svi imamo potrebu. Korula je danas
gotovo jedino mjesto gdje se takva razmjena moe vriti bez ogranienja, i zato je Korula dragocjena Dogaa nam se da uestvujemo, u naoj zemlji i dalje, u naunim kongresima, debati ideja i politika, ali nigde
kao ovdje na Koruli ne nalazimo ovu slobodu izraavanja, koja je u posljednjoj liniji garancija snage nae
stvari. u: Supek 1973, str. 571-572.
28 Bibliografija radova objavljenih u internacionalnom izdanju u: Markovi, Mihailo - Petrovi, Gajo (ur):
Praxis. Yugoslav Essays in the Philosophy and Methodology of the Social Sciences. Boston Studies in the
Philosophy of Science, vol. XXXVI, Reidel Publishing Company, Dodrecht 1979, str. 371-383.

337

PRAXIS I FRANCUSKA: VEZE,SARADNJA, ODJECI

Treba se osvrnuti i na jednu epizodu koja, sem o francuskom prisustvu u Praxisu, svedoi i o nivou prisnosti jugoslovenskih i francuskih intelektualaca. Re je o
poti koju je Praxis odao Licienu Goldmannu, iznenada preminulom 1970. godine. Ve je u prvom narednom broju Praxisa objavljen In memoriam, ispunjen
reima prijateljstva, ali i intelektualnog uvaavanja. Za Goldmanna je reeno da je
jedan od najznaajnijih meu onim misliocima to su sredinom dvadesetog stoljea odluno ustali protiv staljinistikog iskrivljavanja marksizma za obnovu njegova
humanistikog i revolucionarnog duha, ali istaknuto i koliko su njegovom smru izgubili i Praxis i kola, iji je bio ne samo vredan saradnik, nego je odigrao
znaajnu ulogu i u njihovom osnivanju kao inicijator dubrovakog filozofskog
simpozijuma iz 1963. godine, odnosno kao uesnik razgovora koji su prethodili
pokretanju Praxisa.29 Napomenuto je i u kojoj meri je on vrsto i iskreno prihvatio ideje jugoslovenskog samoupravljanja, to je sve dovelo do toga da mu Jugoslavija, uz rodnu Rumuniju i uz Francusku postane trea domovina.30 Naredne,
1971. godine, druga sveska Praxisa imala je za temu broja njegovu linost i delo.
Tu su se nali tekstovi Rudija Supeka, Predraga Vranickog i Eleonore Prohi, puni
biranih rei za Goldmana i kao oveka, i kao intelektualca i autora, potom bibliografija njegovih radova, ali i tekst njegovog poslednjeg javnog nastupa Dijalektika danas, sa Korulanske letnje kole 1970. godine. Ni to nije bilo sve, jer je iste
godine u svesci broj est objavljena jedna obimna studija Jean-Michela Palmiera
ivi Goldmann na bezmalo 50 stranica, posveena Goldmanovom celokupnom
filozofskom, sociolokom i umetniko-teorijskom opusu.
Bez obzira na tuan povod, ovi prilozi o Goldmanu se mogu svrstati u grupu biografskih radova koji su u Praxisu u vie navrata bili posveivani francuskim intelektualcima sem ve pomenutog teksta Danila Pejovia o Sartreu, moemo nai i
lanak o Mauriceu Merleau-Pontyju iz pera istoga autora31, kao i rad Erne Pajni o
Simone de Beauvoir.32
Naravno, profesionalni kontakti ove dve grupe intelektualaca se nisu svodili samo
na Praxis i kolu, pa bi se trebalo osvrnuti i na njihovo uee na nekim drugim
naunim skupovima, kao vidovima intelektualne razmene, koji posebno dobijaju
na znaaju nakon ukidanja Korulanske kole. Nema sumnje da je jugoslovenskom
dravnom vrhu odgovaralo da poznati francuski intelektualci dolaze u Jugoslaviju,
ali pod uslovom da institucionalno-organizacioni aspekt bude pod kontrolom.
29 In Memoriam: Lucien Goldmann (1913-1970), u: Praxis, Zagreb, godina VI, br. 4, 1970, str. 507-508.
30 Isto, 507.
31 Pejovi, Danilo: Maurice Merleau-Ponty, u: Praxis, Zagreb, godina II, br. 1, 1965, str. 101-112.
32 Pajni, Erne: Simone de Beauvoir, u: Praxis, Zagreb, godina VIII, br. 2, 1971, str. 227-247.

338

DUAN MARKOVI

Ako je reim ve bio protiv Korulanske letnje kole, bilo je drugih meunarodnih
skupova koje je podravao, poput onih u Cavtatu. Te vrste je bila i internacionalna konferencija o samoupravljanju odrana u Dubrovniku 1972. godine. Meutim,
jugoslovenske vlasti su ovom meunarodnom skupu u nastavku uskratile podrku33, pa je druga konferencija odrana u Parizu tek 1977. godine, a u Francuskoj
joj je godinu dana ranije prethodilo osnivanje jednog naunog centra za prouavanje samoupravljanja (CICRA).34 U radu ovog centra su uestvovali i jugoslovenski
istraivai, u prvom redu Rudi Supek.35
Mesto susretanja bio je i Interuniverzitetski centar za postdiplomske studije u Dubrovniku, nakon 1975. godine, u ijem radu su uestvovali, izmeu ostalih, i Henri
Lefebvre, Pierre Naville, Jean Michel Palmier.36
Pri svemu tome, iako je u ovom radu akcenat na profesionalnoj (strunoj) saradnji,
odnosi francuskih leviara i jugoslovenskih intelektualaca okupljenih oko Praxisa se nisu svodili samo na to, nego su bili ispunjeni i linim kontaktima i, neretko,
dugogodinjim prijateljstvima. O jednom primeru, sa Lisjenom Goldmanom, ve
je bilo rei, a valjalo bi istai i prijateljstvo Pierrea Navillea i Rudija Supeka, o emu
svedoi i lini arhiv Pierrea Navillea koji, iako nedovoljno bogat, uva i njegovu
prepisku sa Supekom.37
PRAKSISOVCI U FRANCUSKIM PUBLIKACIJAMA
Kako je do sad bilo rei o francuskim leviarima u Jugoslaviji, u nastavku e biti
rei o prisustvu jugoslovenskih intelektualaca iz kruga oko Praxisa u Francuskoj,
tanije o objavljivanju nekih njihovih radova na francuskom jeziku ili u francuskim asopisima.
Najpre bi trebalo spomenuti zapaeno izdanje Svetozara Stojanovia Critique et
avenir du socialisme (Kritika i budunost socijalizma).38 U najkraem, ova knjiga je predstavljala prilog kritici staljinizma (i, uopte, etatizma koji se zaklanja iza
socijalizma) sa gledita marksistike filozofije socijalizma. Razume se, cilj nije
33 Po svemu sudei zbog, kako su procenili, prevelikog uticaja praksisovaca. Georgi 1986, str. 98.
34 Centre international de coordination des recherches sur lautogestion Meunarodni centar za koordiniranje istraivanja samoupravljanja.
35 Georgi 1986, str. 98.
36 Markovi 2009, str. 170.
37 Deo prepiske u razdoblju od februara 1964. do septembra 1991. godine. Muse social (CEDIAS), Paris, Fonds Pierre Naville, Dossier XV-4, Yougoslavie.
38 Stojanovi, Svetozar: Critique et avenir du socialisme, ditions du Seuil, Paris 1971.

339

PRAXIS I FRANCUSKA: VEZE,SARADNJA, ODJECI

bio demaskirati samo sistem u SSSR-u, nego i svaki drugi koji nije raskrstio sa etatizmom i autoritarnou i koji krivotvori Marksa u ime marksizma. Stojanovi je
iskoristio priliku da u vie navrata d i analizu jugoslovenskog iskustva, a naroito
samoupravnog sistema, to je za francuskog itaoca bilo od posebnog interesa. Takoe, autor se se ponegde osvrnuo i na situaciju u Francuskoj i na (ne)mogunosti
socijalnog preobraaja u toj zemlji.
Po odjeku koji je imao u Francuskoj jo je znaajniji zbornik Etatisme et autogestion. Bilan critique du socialisme yougoslave (Etatizam i samoupravljanje. Kritiki
bilans jugoslovenskog socijalizma)39, koji je priredio Rudi Supek. Ovo delo je vrlo
brzo postalo nezaobilazna literatura za sve one koji su se interesovali za situaciju
u Jugoslaviji za pitanja njenog socijalizma, samoupravnog sistema, ekonomske i
politike odrivosti. ta vie, i danas u Francuskoj praktino nema bibliografije o
socijalistikoj Jugoslaviji ili o samoupravljanju u naelu koja ne sadri i ovaj naslov.
Rudi Supek u predgovoru istie da tekstovi objavljeni u ovom zborniku svedoe o
volji da se napravi otklon od pogrene, staljinistike i etatistike koncepcije socijalizma, ali i da se sauva sloboda duha u kritici jugoslovenskog iskustva.40
Ovaj zbornik je stoga trebalo da pokae svu dubinu razlike izmeu sistema koji
boluje od etatizma i onog koji iskreno tei razvoju samoupravljanja i koji jedini
moe garantovati uspostavljanje socijalistike demokratije. Podeljen je u tri celine:
Odbijanje etatizma, Potvrivanje samoupravljanja i Problemi, dileme i perspektive, a sem Rudija Supeka, u ovom zborniku je svoje radove obajvio itav niz
eminentnih jugoslovenskih autora iz oblasti drutvenih nauka.41
Treba istai da se u oba sluaja i kad je re o Supekovom zborniku, i kad je re o
Stojanovievoj knjizi radilo o izdavaima od ugleda u objavljivanju uticajnih leviarskih radova, u prvom redu naslova iz oblasti socijalistike drutvene teorije. Sa
Anthroposom je ak intelektualni krug oko Praxisa imao prilike da sarauje i

39 Supek, Rudi (ur): Etatisme et autogestion. Bilan critique du socialisme yougoslave, Anthropos, Paris
1973.
40 Supek 1973, str. 13.
41 Prva celina obuhvata radove: Etatistiki mit socijalizma (Svetozara Stojanovia), Proletarijat i birokratija (Ljubomira Tadia) i Politika i humana zajednica (Andrije Kreia); druga: Socijalizam i samoupravljanje (Mihaila Markovia), Razvoj i problemi samoupravljanja u Jugoslaviji (Draga Gorupia), Samoupravljanje i ekonomija. Specifinost jugoslovenskog ekonomskog sistema (Branka Horvata) i Savez
komunista Jugoslavije i samoupravljanje (Veljka Cvjetianina); a trea: Problemi participativne demokratije (Veljka Rusa), Preduzee i udruenje. Realna dilema i lana dilema (Josipa upanova), Problemi
i perspektive samoupravljanje u Jugoslaviji, Socijalistike ideje i stvarnost (Zagorke Pei Golubovi) i
Kriza socijalizma (Predraga Vranickog).

340

DUAN MARKOVI

ranije, utoliko pre to se on bavio distribuiranjem internacionalnog izdanja asopisa Praxis u Francuskoj.42
Meu francuskim publikacijama koje su predstavljale most bilateralne saradnje i
intelektualne razmene posebno treba istai asopis Autogestion (Samoupravljanje), koji je postojao u periodu od 1966. do 1986. godine (1970. menja ime u Autogestion et socialisme, a 1980. u Autogestions) i koji je, razume se, u kontinuitetu,
praktino od prvog broja, posveivao panju zbivanjima u Jugoslaviji. ta vie, u
poznijim goditima ovog asopisa meu lanovima meunarodnog izdavakog saveta nalazili su se Rudi Supek i Branko Horvat. Upravo zbog dugovenosti ovog asopisa praenje njegovih tekstova daje uvid i u tu hronoloku komponentu kako
se odnos prema Jugoslaviji vremenom menjao, tako je i uloga praxis-intelektualaca evoluirala: od sagovornika i izvora informacija za jugoslovensko samoupravljako iskustvo do uesnika u svojevrsnoj tribini jugoslovenske opozicije, kako je
navedeno u jednom radu novijeg datuma, u kojem se govori o novoj ulozi asopisa
Autogestion u godinama nakon ukidanja Praxisa, odnosno u vremenu pojaane represije u Jugoslaviji.43
Autogestion et socialisme nije propustio priliku da se osvrne na uklanjanje
osmoro beogradskih profesora sa Univerziteta, poetkom 1975. godine. Olivier
Corpet se ak osvrnuo na zbornik Etatisme et autogestion upravo u kontekstu
smene profesora, govorei o jugoslovenskom socijalizmu izmeu birokratije i samoupravljanja i pitajui se da li je Jugoslavija zaista izbegla opasnosti staljinizma,
gde nedostatak kritike ostavlja tragine posledice po razvoj intelektualnog stvaralatva u celosti.44
Isti broj je doneo tekst Mihaila Markovia Unutranje protivrenosti zemalja socijalistikog ureenja, koji, iako se odnosi i na Jugoslaviju, posmatra socijalistike
drave u naelu, analizirajui neke probleme interne prirode, kao to je mo birokratije, koji mogu postati nepremostiva prepreka na putu razvoja socijalizma ako
se protiv njih ne izbori.45
42 Palmier, Jean-Michel: Na skupu u Koruli: utopija i marksistika misao, u: Praxis, Zagreb, godina
VIII, br. 6, 1971, str. 971, prema Le Monde, Paris, 24. 9. 1971, str. 23.
43 Dezs, Marie-Genevive: Lutopie ralise: les modles trangers mythiques des autogestionnaires
franais, u: Georgi, Frank (ur): Autogestion. La dernire utopie?, Publications de la Sorbonne, Paris 2003,
str. 34.
44 Corpet, Olivier: Le socialisme yougoslave entre la bureaucratie et lautogestion, u: Autogestion et socialisme, Paris, br. 30-31, mars-juin 1975, str. 12.
45 Markovi, Mihailo: Les contradictions internes des tats constitution socialiste, u: Autogestion et socialisme, Paris, br. 30-31, mars-juin 1975, p. 13-27.

341

PRAXIS I FRANCUSKA: VEZE,SARADNJA, ODJECI

Meutim, za ovaj asopis se vezuje i, mogue je, najvei skandal koji je francuska
veza praksisovaca izazvala u oima jugoslovenskih vlasti. Re je o broju 6 za 1981.
godinu, koji je za temu broja imao Nove odore predsednika Tita, a u podnaslovu:
Drutvena kritika, politika represija i radnike borbe u Jugoslaviji.46 Cilj ovog
broja je bio da prui jo jedan prilog prouavanju samoupravljanja u Jugoslaviji,
ali ovog puta ne samo onog institucionalizovanog, u preduzeima i drugde, nego
i onog u drugim segmentima drutva primera radi u kulturi uz poseban osvrt
na (ne)postojanje spontanog samoupravljakog pokreta. Dodajmo da je tekstovima
o Jugoslaviji pridodat i jedan dosije sa najsveijim primerima represije protiv grupe Praxis.
Ceo broj je bio veoma kritian, kako iz pera francuskih urednika, tako i od strane
jugoslovenskih sagovornika. Meutim, verovatno je sve nadmaio tekst Alberta
Meistera u kome je autor otvoreno pozvao francuske itaoce da se vie ne interesuju za jugoslovensko samoupravljanje.47 Ovo je bilo utoliko simbolinije ako se
uzme u obzir da je Meister bio jedan od onih autora u Francuskoj koji je prethodnih godina posveivao puno panje jugoslovenskom sistemu i sem vie lanaka o
njemu objavio i dve monografije.48
Zanimljivo je primetiti da je u istoj svesci casopisa Autogestions objavljen i
jedan veoma otar prikaz knjige Yvesa Durrieua Titovo naslee. Neophodno
samoupravljanje49, zbog toga to je u njoj o jugoslovenskom sistemu govoreno afirmativno.50 ta vie, prikaz se zavrava savetom francuskom itaocu da, ako eli da
sazna pravo stanje stvari u Jugoslaviji, umesto Durrieuaove knjige konsultuje zbornik Etatisme et autogestion!
Oko dva meseca nakon Novih odora, u sarajevskom nedeljniku Svijet
objavljen je tekst Fuada Muhia Mrnja preko granica. Francuska veza naih
novoljeviara.51 U izuzetno otrom tonu, uz oseanje intelektualnog gaenja,
46 Les habits neufs du prsident Tito. Critique sociale, rpression politique et luttes ouvrires en Yougoslavie, u: Autogestions, Paris, br. 6, 1981.
47 Meister, Albert: Pour en finir avec lautogestion yougoslave, u: Autogestions, Paris, br. 6, 1981, str.
255-258.
48 Socialisme et autogestion. Lexprience yougoslave, ditions du Seuil, Paris 1964. i O va lautogestion
yougoslave?, ditions Anthropos, Paris 1970.
49 Durrieu, Yves: Lhritage de Tito. Lautogestion ncessaire, ditions Syros, Paris 1980.
50 Mintz, Franck: [Yves Durrieu, Lhritage de Tito. Lautogestion ncessaire] u: Autogestions, br. 8-9,
printemps 1982, str. 235-237.
51 Muhi, Fuad: Mrnja preko granica. Francuska veza naih novoljeviara, u: Svijet, Sarajevo, 5. oktobar 1981, str. 18-20.

342

DUAN MARKOVI

Muhi je napao kako strogost francuskih urednika prema Jugoslaviji, tako i injenicu da su za saradnike imali jugoslovenske intelektualce, i to novoljeviare, koji
su u Muhievoj vizuri bili izvor neprijatnih informacija o svojoj zemlji i koji ne
bi bili ono to jesu kad silnu uobraenost svojih sujeta ne bi ujedno nametali i kao
obrazac tuih ponaanja.
Tekst koji je kao odgovor na Muhieve optube poslao Rudi Supek bio je veoma
pomirljiv, pre svega zbog neimanja elje da se s nekim kao to je Muhi uopte
ulazi u raspravu, ali, nesumnjivo, i zbog toga to je celokupan dosije o Jugoslaviji u
Autogestionsu ipak na momente bio nepotrebno cinian i u mnogome zamagljivao dobronamernost kritike. Ako je posle svega nje uopte ostalo, razume se.
U polemiku sa Muhiem je uao Predrag Matvejevi, jedan od autora u ovom
spornom broju Autogestionsa, koji je, zbog toga to je bio jedan od pridruenih
lanova Praxisa, bio i meu novoljeviarima sa Muhieve crne liste. Meutim,
nema sumnje da se Muhi vie nadao raspravi sa nekim od lanova bliih jezgru,
poput Ljubomira Tadia, sa kojim je imao dugu istoriju sporenja52, pa je prepisku sa Matvejeviem vie iskoristio za nadgornjavanje i za podsmevanje njegovom
oportunizmu.53
Nezadovoljstva u Jugoslaviji zbog tekstova koji su objavljivani u Francuskoj je bez
ikakve sumnje bilo mnogo i pre i posle ovog incidenta54, ali je posebnu notu ovoga
puta dala injenica da je Muhiev tekst preneli i beogradski nedeljnik NIN i dravna agencija TANJUG, dajui mu veliki odjek i znaaj, kako u zemlji tako i u inostranstvu. O tome svedoi i odgovor francuskog asopisa, objavljen u martu naredne godine.55 Burne reakcije koje je ovaj broj izazvao u Jugoslaviji samo su potvrdile
uverenje jednog dela francuske levice da je jugoslovensko samoupravljanje defini52 Videti: Markovi 2009, str. 235-237. i Tadi, Ljubomir: Prigovori nekim govorima i odgovorima povodom jednog razgovora, u: Tadi, Ljubomir: Da li je nacionalizam naa sudbina? I druge rasprave i polemike
o naciji, socijalizmu i federaciji, Beograd 1986, str. 147-153.
53 Matvejevia ipak treba razumjeti. Nije njemu lako pehlivaniti izmeu takvog novoljeviarskog zmaja
kao to je Gajo Petrovi, koji ga stalno sumnjii da je potajni dravni mislilac, i bojazni, koja proizilazi iz
straha za vlastitu malograansku sigurnost, da zvanino ne bude proglaen za novog ljeviara. Stoga je
za njega bolje, maui glavom izmeu dva plasta sena kao Buridanov magarac, pomalo grickati i sa jednog
i sa drugog dok kao lo glumac, kao to bi rekao Krlea, ne propadne u kazalinu rupu za duhove, Muhi,
Fuad: , u: Svijet, Sarajevo, br. 1220, 19. oktobra 1981, str. 2.
54 Jedan od takvih primera, iz 1980. godine, spominje i Mihailo Markovi u: Markovi 2009, str. 144.
asopis Autogestions izazvao je jo jednu aferu nekoliko godina kasnije, kada je objavio prilog Rudija
Supeka pod naslovom Jugoslavija: zavera mediokriteta nasuprot krizi. Supek, Rudi: Yougoslavie: la conjuration des mdiocres face la crise, u: Autogestions, br. 23, 1986.
55 La survie dun mythe, u: Autoguestions, br. 8-9, 1982, str. 205-219.

343

PRAXIS I FRANCUSKA: VEZE,SARADNJA, ODJECI

tivno izgubilo bitku. Istini za volju, urednici Autogestionsa su se udili kako ni

Nove odore nisu bile dovoljne da se veliki broj francuskih leviara uveri da jugoslovenski samoupravni sistem ne valja.56
Na posletku, kada se govori o radovima koje su jugoslovenski intelektualci okupljeni oko Praxisa objavljivali u Francuskoj, ne treba zaboraviti da je u okviru
internacionalnog uzdanja asopis izlazio na stranim jezicima, izmeu ostalog i na
francuskom. Koncepcijom internacionalnog izdanja nije se ilo za pukim predstavljanjem jugoslovenskih filozofa kolegama iz inostranstva, nego se teilo njihovoj
interakciji, tj. sudelovanju stranih autora.57 Razume se, iako nije bilo u prvom planu, informisanje stranih kolega o dostignuima jugoslovenskih je ovim putem bilo
znatno olakano, a isto se moe rei i za uspostavljanje novih i ojaavanje postojeih kontakata. Korist ove publikacije nije promakla ni drugoj strani, pa je tako
Lucien Goldmann istakao njegovu ulogu u uspostavljanju mosta saradnje izmeu
evropskih mislilaca socijalista i jugoslovenskih filozofa, jer je njime prenebregnuta tekoa koju je strancima predstavljalo nepoznavanje srpskohrvatskog jezika.58
ZAVRNA RAZMATRANJA
Jedna od osnovnih dilema koja ostaje nakon ovakve prezentacije je koliko je Francuska zaista bila vana za praksisovce i koja je bila dubina interakcije.59 Iako to u
izvesnoj meri uvek ostaje stvar istraivake procene, mogli bismo rei da kontakti o kojima je bilo rei imaju svoju neporecivu istorijsku vrednost, kako na profesionalnom tako i na linom planu. Meutim, problemi nastaju ako poelimo da
odemo korak dalje i razmotrimo ove intelektualne veze sa stanovita kulturnog
transfera, odnosno njihovog trajnijeg efekta, a pogotovo ako elimo ove odnose
posmatrati u kontekstu francusko-jugoslovenskih odnosa u sferi kulture.

56 Autoguestions 1982, str. 207.

57 Supek 1973, str. 750-753.
58 Goldmann, Lucien: Dimenzije i smjerovi aktuelne filozofske misli [intervju s Lucienom Goldmannom)], u: Praxis, Zagreb, godina IV, br. 1-2, 1967, str. 254.
59 Govorei sa distance od etiri decenije o asopisu Praxis i o intelektualnim uzorima njegovih urednika, Iring Fetscher ne daje istaknuto mesto francuskim autorima: Na poetku su svi urednici bili iz Zagreba, a kasnije su im se prikljuile beogradske kolege. Dok su Hrvati bili snanije orijentisani prema Nemakoj i objavljivali, izmeu ostalog, filozofe Frankfurtske kole, od Horkhajmera (Horkheimer) i Adorna do
njihovih reformistikih sinova i unuka, Habermasa, Ofea (Offe) i Velmera (Wellmer), preuzimajui podsticaje koji su od njih dolazili, ali raspravljajui i o Martinu Hajdegeru i an-Pol Sartru, kao i o Anriju Lefevru
ili Lisjenu Goldmanu, Beograani su se pre svega zanimali za anglosaksonsku filozofiju. Feer, Iring: Seanje na jednog hrabrog filozofa, u: ini, Zoran: Etika odgovornosti (ur. Latinka Perovi), Beograd 2006,
str. 93.

344

DUAN MARKOVI

Intelektualni krug oko Praxisa je nesumnjivo doprineo tome da se za jugoslovensku filozofsku i socioloku scenu zainteresuju francuski autori. Tim pre to su
postignua jugoslovenskih kolega bila, kako je to Goldmann istakao, u pozitivnom smislu u nesrazmeri s drutvenim okolnostima.60 Utisak da su intelektualci
okupljeni oko Praxisa bili sasvim adekvatno prihvaeni u Francuskoj delimino
kvari pitanje jezike barijere. Ilustrativan primer je Naville, koji je ne samo u vie
navrata, pa i u pozdravnom pismu povodom deset godina rada kole61, isticao taj
problem, nego je u intervjuu zagrebakom Startu otiao dotle da istakne kako
zna neke jugoslovenske autore, ali ne zna nijedno njihovo delo, jer se nita ne prevodi.62 Bez obzira na to to je ova izjava u najmanju ruku udna za nekog ko je godinama odravao kontakte s jugoslovenskim intelektualcima, ona u svakom sluaju ukazuje na izvesne probleme u komunikaciji.
Prisustvo simplifikacija, karakteristinih za zapadnjaki pogled na Jugoslaviju, nije
moglo zaobii ni francusku drugu levicu. Po pravilu je pri posmatranju Jugoslavije bilo teko sasvim izai iz okvira diskursa koji je sadrao elemente egzotizma
i orijentalizma, to, primera radi, pojam dionizijskog socijalizma oliava veoma
dobro.
Takoe, ini se da Praxis danas u najveoj meri predstavlja simbol disidentstva
postojanje jedne kritike grupe se posmatra kroz prizmu rtve autoritarnog sistema, a ne sa stanovita intelektualnog pravca nastalog na talasu dravne reformske
politike, koji je tim merama pristupio afirmativno, zalaui se za njihovo dosledno
sprovodjenje, a ne za njihovo odbacivanje.
Najzad, oito je onovremeno nastojanje intelektualnog kruga oko Praxisa da
se u inostranstvu na razliite naine promovie Jugoslavija u pozitivnom svetlu.
60 Kada sam pre nekoliko godina prvi put boravio u Jugoslaviji imao sam utisak treba to otvoreno da
kaem da jugoslavenska filozofska misao jo nema vri kontakt sa zapadnom filozofijom i da se donekle
razvila u jednom lokalnom smeru, ne uavi u meunarodnu diskusiju o filozofskim i sociolokim problemima... Danas mi se ini oigledno da su drugovi Jugoslaveni asimilovali osnovne probleme filozofske misli
kako marksistike tako i one nemarksistike i da je njihova diskusija... dovela do izvanrednog diferenciranja i bogatstva filozofske misli. Ta pojava mi izgleda dosta izuzetna u jednoj zemlji nadam se da rekavi
to nikoga neu uvrediti u kojoj savremeni mislioci nisu mogli da se oslone, u nacionalnoj tradiciji, ni na
jednog veoma velikog filozofa sa meunarodnim ugledom, ni na jednoga od najistaknutijih mislilaca marksista, kao to je to bio sluaj sa zapadnim zemljama, sa Rusijom, sa Poljskom koja je imala Rozu Luksemburg, ili sa Maarskom koja je imala era Lukaa. Prilikom mojih susreta s jugoslovenskim filozofima
mislim da to vai i za druge zapadne mislioce sve vie smo stvari imali od njih da nauimo, oni su nas
iznenaivali svojim dinamizmom, duhovnom nezavisnou i ozbiljnou svoje misli. Goldmann 1967,
str. 245-255.
61 Supek 1973, str. 572.
62 INTERVIEW: Pierre Naville, u: Start, Zagreb, br. 371, 09. 04. 1983, str. 12.

345

PRAXIS I FRANCUSKA: VEZE,SARADNJA, ODJECI

Meutim, sticajem specifinih istorijskih okolnosti i ironijom sudbine, mi se danas moramo zapitati i to koliko je, kad se podvue crta, i sam Praxis uticao na
izgradnju negativne slike o Jugoslaviji, koja je s godinama bivala sve nepovoljnija. Ukidanje Praxisa je moralo imati odjeka utoliko pre to su s njim bili povezani francuski intelektualci od ugleda u tamonjoj javnosti, pa je sluaj Praxis
postao deo tereta koji je jugoslovenskom socijalizmu stavljan na duu i, u krajnjoj
liniji, doveo do toga da jedan broj nekadanjih simpatizera Jugoslavije i jugoslovenskog socijalizma od nje okrene glavu. No, u svetlu napada koje je Praxis morao
da podnosi tokom proteklih decenija, a koji su stizali i s desna, i s leva, i sa svih
drugih strana63, okriviti ga jo i za negativan efekat koji je njegovo nasilno ukidanje
izazvao bilo bi zaista previe.

63 Sistematizaciju zastraujueg arsenala optubi nainio je Boidar Jaki u tekstu Praxis i Korulanska
ljetna kola. Kritike, osporavanja, napadi, u: Popov 2003, str. 167-232.

346

DUAN MARKOVI

LITERATURA
Bokovi, Duan: Politika misao francuskih
egzistencijalista u delima jugoslovenskih praxisfilozofa jedan primer, Filozofija i drutvo,
Beograd, godina XVIII-XIX, str. 157-164.

Grli, Danko: Sastanak predstavnika filozofskih asopisa socijalistikih zemalja u Varni,

u: Praxis, Zagreb, godina II, br. 4-5, 1965, str.
713-716.

Bourdet, Claude: Le Schisme Yougoslave, ditions de Minuit, Paris 1950.

Heurgon, Marc: Histoire du P.S.U. La fondation

et la guerre dAlgrie (1958-1962), La Dcouverte, Paris 1994.

Boovi, Ratko R.: In memoriam. Rudi Supek

(1913-1993), u: Lua, Niki, godina X, br. 1,
1993.

Histoire des gauches en France, vol. II, La

Dcouverte, Paris 2004.

Dalmas, Luis: Le Communisme yougoslave

depuis la rupture avec Moscou, Terre des hommes, Paris 1950.

In Memoriam: Lucien Goldmann (1913-1970),

u: Praxis, Zagreb, godina VI, br. 4, 1970,
507-508.

Dezs, Marie-Genevive: Lutopie ralise: les

modles trangers mythiques des autogestionnaires franais, u: Georgi, Frank (ur): Autogestion. La dernire utopie?, Publications de la
Sorbonne, Paris 2003.

INTERVIEW: Pierre Naville, u: Start, Zagreb,

br. 371, 09. 04. 1983.

Durrieu, Yves: Lhritage de Tito. Lautogestion

ncessaire, ditions Syros, Paris 1980.
Feer, Iring: Seanje na jednog hrabrog filozofa, u: ini, Zoran: Etika odgovornosti (ur.
Latinka Perovi), Beograd 2006, str. 93.
Georgi, Frank: LInvention de la CFDT (19571970). Syndicalisme, catholicisme et politique dans la France de lexpansion, ditions
Ouvrires, Paris 1995.
Georgi, Frank: La France et la circulation internationale de lutopie autogestionnaire, u: Les
annes 68 un monde en mouvement. Nouveau regards sur un histoire plurielle (19621981), Syllepse, Paris 1986.

Jaki, Boidar: Praxis i Korulanska ljetna

kola. Kritike, osporavanja, napadi, u: Popov
2003, str. 167-232.
Kangrga, Milan: Praxis i Korulanska ljetnja
kola, (internet) dostupno na: http://www.
yurope.com/zines/republika/arhiva
/98/190/190_18.HTM
La survie dun mythe [Odgovor redakcije Fuadu Muhiu], u: Autoguestions, br. 8-9, 1982,
str. 205-219.
Lefebvre, Henri: Socijalizam za vrijeme ljetnjeg
odmora, u: Praxis, Zagreb, godina II, br. 1,
1965, str. 164-166.
Lefebvre, Henri: Le socialisme en vacances, u:
France observateur, br. 746, 20. VIII 1964,
str. 20.

Goldmann, Lucien: Dimenzije i smjerovi aktuelne filozofske misli [intervju s Lucienom

Goldmannom)], u: Praxis, Zagreb, godina IV,
br. 1-2, 1967, str. 254-255.

Les habits neufs du prsident Tito. Critique

sociale, rpression politique et luttes ouvrires
en Yougoslavie, u: Autogestions, Paris, br. 6,
1981.

Goldmann, Lucien: Filozofi na Koruli, u:

Praxis, Zagreb, godinaVI, br. 3-4, 1969, str.
640-642.

Mallet, Serge: Le pouvoir ouvrier. Bureaucratie

ou dmocratie ouvrire, ditions Anthropos,
Paris 1971.

347

PRAXIS I FRANCUSKA: VEZE,SARADNJA, ODJECI

Markovi, Mihailo: Juri na nebo, knjiga II,

Prosveta, Beograd 2009.

Palmier, Jean-Michel: Na skupu u Koruli: utopija i marksistika misao, u: Praxis, Zagreb,

godina VIII, br. 6, 1971, str. 971-972.

Markovi, Mihailo: Les contradictions internes

des tats constitution socialiste, u: Autogestion et socialisme, Paris, br. 30-31, 1975, str.
13-27.

Pejovi, Danilo: Jean-Paul Sartre, Zagreb, godina I, br. 1, 1964, str. 66-81.

Markovi, Mihailo - Petrovi, Gajo (ur): Praxis.

Yugoslav Essays in the Philosophy and Methodology of the Social Sciences. Boston Studies in
the Philosophy of Science, Vol. XXXVI, Reidel
Publishing Company, Dodrecht 1979, str. 371383.
Meister, Albert: O va lautogestion yougoslave?, ditions Anthropos, Paris 1970.
Meister, Albert: Pour en finir avec lautogestion
yougoslave, u: Autogestions, Paris, br. 6,
1981, str. 255-258.
Meister, Albert: Socialisme et autogestion.
Lexprience yougoslave, ditions du Seuil,
Paris 1964.
Mintz, Franck: [Yves Durrieu, Lhritage de
Tito. Lautogestion ncessaire] u: Autogestions, br. 8-9, printemps 1982, str. 235-237.
Moch, Jules: Yougoslavie, terre dexprience,
ditions du Rocher, Monaco 1953.
Muhi, Fuad: Mrnja preko granica. Francuska
veza naih novoljeviara, u: Svijet, Sarajevo,
br. 1218, 5. oktobar 1981, str. 18-20.
Muhi, Fuad: [Polemika sa Matvejeviem], u:
Svijet, Sarajevo, br. 1220, 19. oktobra 1981,
str. 2.
Muse social (CEDIAS), Paris, Fonds Pierre
Naville, Dossier XV-4, Yougoslavie.
Nekovi, Ratko: an-Pol Sartr: nostalgija slobode, u: Novakovi, Jelena (ur): an-Pol Sartr
u svom i naem vremenu, Filoloki fakultet,
Beograd 2006.
Pajni, Erna: Simone de Beauvoir, u: Praxis,
Zagreb, godina VIII, br. 2, 1971, str. 227-247.

Pejovi, Danilo: Maurice Merleau-Ponty, u:

Praxis, Zagreb, godina II, br. 1, 1965, str. 101112.
Popov, Neboja (ur): Sloboda i nasilje. Razgovor o asopisu Praxis i Korulanskoj letnoj
koli, Res publica, Beograd 2003.
Rocard, Michel: Parler vrai, Seuil, Paris 1979.
Rocard, Michel: Si la gauche savait, entretiens
avec Georges-Marc Benamou, Robert Laffont,
Paris 2005.
Stojanovi, Svetozar: Critique et avenir du socialisme, ditions du Seuil, Paris 1971.
Supek, Rudi: Deset godina Korulanske ljetne
kole (1963-1973), u: Praxis, Zagreb, godina
X, br. 5-6, 1973, str. 563-574.
Supek, Rudi: Francuska komunistika partija i
intelektualci, u: Praxis, Zagreb, godina III, br.
4-6, 1966, str. 791-809.
Supek, Rudi (ur): Etatisme et autogestion. Bilan
critique du socialisme yougoslave, Anthropos,
Paris 1973.
Supek, Rudi: Yougoslavie: la conjuration des
mdiocres face la crise, u: Autogestions, br.
23, 1986.
Tadi, Ljubomir: Da li je nacionalizam naa
sudbina? I druge rasprave i polemike o naciji,
socijalizmu i federaciji, Beograd 1986.
Vranicki, Predrag: Historija marksizma, t. III,
Liber-Naprijed, Zagreb 1978.
Weill, Claudie: La revue Autogestion, u: Georgi, Frank (dir.): Autogestion. La dernire utopie?, Publications de la Sorbonne, Paris 2003.
Zekovi, Lela - Gleichmann, Gabi: Intervju
sa Danilom Kiom, u Ki, Danilo: Gorki talog
iskustva, BIGZ, Beograd 1991.

348

NENAD STEFANOV

NENAD STEFANOV

FILOZOFIJA PRAXISA I
NEDOGMATSKA LJEVICAU
SAVEZNOJ REPUBLICI
NJEMAKOJ. PERCEPCIJE,
PROJEKCIJE I (NE)SPORAZUMI

UVOD
Posljednjih godina ponovno se razvilo zanimanje za isprepletenost politikih i
drutvenih procesa i odnosa izmeu intelektualaca iz Jugoslavije i zapadne Europe.1 Ta znatielja podudara se s tendencijom u istraivanju, koja postoji ve barem
jedno desetljee, da se postupno napusti nacionalno shvaanje povijesti te posljedino u veoj mjeri tematiziraju intenzivna razmjena izmeu drutava i njihova
isprepletenost.2 U prouavanju transfera ideja izmeu Jugoslavije i zapadne Europe, koje je tek u zaetku, do sada je u aritu interesa bila recepcija djela zapadnih
filozofa i teoretiara drutva u Jugoslaviji te njihov utjecaj na debate u Jugoslaviji.
Razlog je tome to se nastoje skicirati utjecaji i poticaji koji su bili znaajni za oblike refleksije specifine za nastanak jugoslavenskog drutva. Pritom se posebno
nastoji razraditi teza da se Jugoslavija u jednom bitnom segmentu razlikovala od
ostalih drava realnog socijalizma: u sve veem slobodnom prostoru za kritike
1 Vidjeti: Kanzleiter, Boris: Die Rote Universitt: Studentenbewegung und Linksopposition in Belgrad
1964-1975, Hamburg 2011; Kanzleiter, Boris - Stojakovi, Krunoslav: 1968 in Jugoslawien. Studentenproteste und kulturelle Avantgarde zwischen 1960 und 1975, Bonn 2008.
2 Nadalje, kao dobar uvod u literaturu za komparaciju i isprepletenost tema humanistikih znanosti,
koja je u meuvremenu postala impozantna, vidi: Budde, Gunilla - Janz, Oliver - Conrad, Sebastian (ur.):
Transnationale Geschichte. Themen, Tendenzen und Theorien, Gttingen 2006; Rienecke, Christiane Hberlen, Joachim - Arndt, Agnes (ur.): Vergleichen, verflechten, verwirren? Europische Geschichtsschreibung zwischen Theorie und Praxis, Gttingen 2011; te openit pregled, Gassert, Philipp: Transnationale
Geschichte, u: Docupedia-Zeitgeschichte, 16.2.2010, (internet) dostupno na: URL: https://docupedia.de/zg/
Transnationale_Geschichte?oldid=75537.

349

FILOZOFIJA PRAXISA I NEDOGMATSKA LJEVICAU

debate u odnosu na Zapad, koje su se vodile iznutra ili u iroj javnosti, za razliku
od gotovo hermetine izolacije zemalja iza eljezne zavjese. Recepcija, kontakti i
diskusije izmeu intelektualaca iz zapadne Europe i SAD-a pruaju mogunost da
se opiu takvi prostori slobode u jugoslavenskom drutvu kao i njihove granice.
No, do koje su mjere jugoslavenske filozofe i teoretiare drutva percipirali u zapadnoj Europi, primjerice u Saveznoj Republici Njemakoj? Jesu li diskusije koje su
se vodile u Jugoslaviji tamo uope bile poznate? Bavljenje transferom ideja izmeu
Zapada i Istoka u povijesnim znanostima proteklih godina zadobiva sve veu panju. No, esto se radi o jednosmjernoj ulici, budui da transfer ide u samo jednom
smjeru. Interakcija recepcije i kontakata koja ne iskljuuje nesporazume i razgranienja rijetko se tematizira, primjerice u kontekstu civilnog drutva. U ovom izlaganju, naalost, ne moemo u cijelosti obraditi odnos izmeu kritike teorije i filozofije Praxisa, koji je bio dvosmjeran. Stoga emo, polazei od tog okvira, najprije na
temelju pitanja u kojem je trenutku i zato Jugoslavija sa svojim filozofima postala
zanimljiva njemakoj javnosti, samo skicirati takvu povijest uzajamnih odnosa. Pomou egzemplarnih referenci na razne dimenzije kontakata diskusije o nacrtima
teorija, znaenje praktinog angamana i odnos prema obliku vladavine u pojedinoj
zemlji elimo predstaviti samo mali dio podruja koja tek treba analizirati.
TEME ZA POVIJEST UZAJAMNIH ODNOSA
Odnos izmeu kritike teorije i jugoslavenske filozofije Praxisa nije samovoljno konstruiran iz retrogradne perspektive istraivaa, ni inspiriran trenutanom
visokom konjunkturom polazita koja se bave transferom i povijeu odnosa.
U javnosti je posredstvom medija ta poveznica uspostavljena jo 1970. godine, u
doba kad su jugoslavenski filozofi bili najpoznatiji: Ortodoksni ljeviari u idejama tog asopisa ponovno su pronali virus koji je prije toga ve dijagnosticirala
kritika teorija Frankfurtske kole: pobunu protiv njenog dijalektikog materijalizma (dijamata), koji filozofiju doputa jo samo kao odraz stvarnih odnosa. Ali,
za razliku od Horkheimera, Adorna i Marcusea, filozofi Praxisa svoju su kritiku
kapitalizma i socijalizma dakako jo od samog poetka koncipirali u socijalistikoj
zemlji. Mnogi od njih su, poput Rudija Supeka i Predraga Vranickog, bili u pokretu
otpora i nakon rata patili zbog utjecaja vanjske sile u ime budue slobode, kao to
je to Gajo Petrovi opisao u prvom dokumentu iz kruga praksisovaca namijenjenom njemakim itateljima.3
3 Intervju u asopisu Der Spiegel: Diese Welt muss berschritten werden Spiegel Gesprch mit den
Redaktionsmitgliedern der jugoslawischen Zeitschrift Praxis Gajo Petrovi und Milan Kangrga, br. 10,
1970, str. 170-174. Intervjuu prethodi predstavljanje grupe Praxis.

350

NENAD STEFANOV

U svom osvrtu pet godina kasnije za isti je tjednik Petrovi izjavio: Tako je zasluga praksisovaca bila i ta da je Jugoslavija postala Meka demokratskog socijalizma
za novu ljevicu iz cijelog svijeta; inilo se da je ona dokaz da su socijalizam i sloboda itekako spojivi.4
Na ovom mjestu se zbog kratkoe ne moemo osvrnuti na cjelokupnu povijest
odnosa. Nedavno je Gajo Sekuli predstavio neke od moguih pristupa.5 Iz tog je
teksta razvidno da je uvijek iznova bilo pokuaja rekapitulacije tih odnosa, primjerice 80-tih godina, gdje se radilo o razgranienju ili o potrebi da se ocijeni do tada
postignuto, npr. kod Gaje Petrovia, jednog od glavnih protagonista te povijesti
odnosa.
Daljnja mogunost je prikaz ope percepcije i usvajanja kritike teorije u Jugoslaviji izvan kruga praksisovaca, koji je tu razmjenu uvelike potaknuo prijevodima i
diskusijama.
Sve u svemu, oita je asimetrija poticaja za stvaranje vlastite teorije, koji su dolazili
od kritike teorije, s jedne strane, te relevantnosti jugoslavenskih diskusija i drutvenih iskustava za pripadnike kritike teorije u Njemakoj, s druge strane. No, i
tu valja diferencirati. Frankfurtska kola postala je neka vrst etabliranog branda,
ak je imala i sjedite u kompleksu Senckenberg u Frankfurtu na Majni. Meutim,
ono to je zajedniko kritikoj teoriji i Praxisu bila je upravo izrazita heterogenost pojedinih teorijskih polazita. Tako su, primjerice, meu gostima na Koruli bili i Erich Fromm (u ranoj fazi), zatim Herbert Marcuse iz SAD-a, kao i Jrgen
Habermas ime smo naveli samo jedan dio tog raznolikog spektra koji se obino
podvodi pod naziv Frankfurtska kola. Autori Dijalektike prosvjetiteljstva nisu
sudjelovali na Korulanskoj ljetnoj koli: Max Horkheimer se od pogona Instituta povukao u osamu u vicarskoj, dok je Adorno, kojemu je poziv uputio osobno
Gajo Petrovi, iskazao kurtoazan interes i podjednako kurtoazno aljenje to ne
moe sudjelovati.6 Moda je to bilo zbog rada na Estetikoj teoriji i preuzimanja funkcije ravnatelja Instituta za drutvena istraivanja u turbulentnim vremenima. No, moda tu i bez neke intencije dolazi do izraaja i sadrajna distanca
u odnosu na filozofsku koncepciju Praxisa, posebice Milana Kangrge. Ukratko
4 Der Spiegel, Hamburg, br. 6, 1975, str. 81, Jugoslawien nagelt die Flagge an den Mast, Intervju s
Ernstom Blochom o napadu na praksisovce, str. 80-82. Citat iz okvira s pojanjenjem: Krug oko asopisa
Praxis.
5 Sekuli, Gajo: Pogovor: Nelagoda u filozofiji. Milan Kangrga i spekulativno prevladavanje filozofije kao
metafizike, u: Kangrga, Milan: Spekulacija i filozofija: od Fichtea do Marxa, Beograd 2010.
6 Petrovi, Gajo: Frankfurtska kola i zagrebaka filozofija prakse, u: Petrovi, Gajo: Odabrana djela, Zagreb-Beograd 1986, str. 298-326, ovdje str. 302.

351

FILOZOFIJA PRAXISA I NEDOGMATSKA LJEVICAU

reeno, radilo se o naelnoj skepsi, koju je umjesto njih artikulirao Alfred Schmidt,
u odnosu na projekt ponovnog uspostavljanja marksizma kao filozofskog sustava,
odnosno kao to je to formulirao Gajo Sekuli: Svoj odnos prema jugoslavenskoj
filozofiji praksisa, mit je najjezgrovitije izrazio u jednoj fusnoti, u kojoj je kazao
da je jugoslavenska renesansa Marksove filozofije u svojoj biti jedna zakanjela
reakcija na humanistiku renesansu marksizma koju je Evropa, navodno do kraja
iivjela i preivjela ve tridesetih godina 20. vijeka.7 Prema Schmidtu, jugoslavenski marksizam je prolazio kroz djeje bolesti koje je svojedobno uspjeno prebolio i
Herbert Marcuse.
Dok je kod Adornovog uenika Alfreda Schmidta oita sadrajna distanca, Marcuse i Habermas su kao to je ve spomenuto sudjelovali u diskusijama asopisa Praxis i Korulanske ljetne kole. U prvom se redu radilo i o mogunosti da
usred Hladnog rata uspostave dijalog s nedogmatskim marksistima bez obzira na
pripadnost odreenoj doktrini.
No, pritom se moe postaviti pitanje je li i jugoslavensko drutvo bilo predmetom
interesa njemake javnosti i je li iri kontekst u kojem je formulirana jugoslavenska teorija drutva bila bitna za goste, primjerice iz Savezne Republike Njemake?
Tu emo iznimno obrnuti perspektivu te se neemo zapitati kakva je bila recepcija
kritike teorije u Jugoslaviji, nego postaviti pitanje kakva je bila percepcija jugoslavenskih koncepcija drutvene kritike u Njemakoj.
Pritom valja naglasiti da se tu radi o prvim razmiljanjima o povijesti transfera
ideja i isprepletenosti odnosa izmeu Jugoslavije i zapadnih drutava, koja se temelje na provizornom sondiranju publikacija o Praxisu objavljenih u SR Njemakoj.
Ono to nam prvo upada u oi a to vrijedi posebice za izbor objavljenih prijevoda
tekstova iz konteksta Praxisa jeste vea panja javnosti usredotoena na razdoblje od 1969. do 1971.8
No, bez obzira na prijevode i brojne portrete pripadnika Praxisa u njemakim
medijima, u Njemakoj su postojala i mnoga konkretna iskustva. Na Korulanskoj
ljetnoj koli sudjelovali su brojni studenti iz Zapadne Europe. Arnold Knzli, kao
redoviti izvjestitelj i kroniar Ljetne kole koji je bio dobro upoznat s filozofijom
Praxisa, te jedan od najvanijih posrednika ovog teorijskog usmjerenja u njemakom govornom podruju, nije opisao samo dionizijsku idilu. On razotkriva ne
7

Sekuli 2010, str. 446.

8 Petrovi, Gajo: Revolutionre Praxis: jugoslawischer Marxismus der Gegenwart, Freiburg 1969; Petrovi, Gajo: Wider den autoritren Marxismus, Frankfurt am Mein 1969; Supek, Rudi: Jugoslawien denkt anders, Frankfurt am Mein 1971.

352

NENAD STEFANOV

samo nesporazume u transferu ideja do kojih je moglo doi zbog zanemarivanja

drutvenog konteksta, nego i osnovne konstelacije polemike izmeu jednog dijela
studentskog pokreta kod kojeg se uvrijeilo prakticistiko shvaanje teorije, koja je
u prvom redu trebala posluiti za legitimaciju politike prakse, i teoretiara prema
kojima kritika teorija drutva nije mogla biti neposredno pretoena u politiku
praksu:
udni su putevi povijesti. 25 godina od kraja tisuljetnog carstva dalmatinski otok
Korula u Titovoj Jugoslaviji doivio je trojaku okupaciju Nijemaca. Otokom su
zavladali ve pomalo zabrinjavajui broj njemakih turista raspoloenih za potronju, svjetski duh patrijarha njemake filozofije Hegela i znaajna grupa istaknutih njemakih profesora koji ga tumae. Da, osvajai su no ne nuno na svoje zadovoljstvo u liku radikalnih studenata doveli i opoziciju sa svog Sveuilita, tako
da se tu ovjek gdjekad osjea kao da je na Majni (u Frankfurtu op. prev.) ili rijeci
Spree (u Berlinu op. prev.), a ne na Jadranu.9
Posebice je opozicija s njihova Sveuilita kritizirala apstraktno i od stvarnog ivota suvie udaljeno bavljenje hegelovskom filozofijom glavnu temu Ljetne kole
1970. O tome se razvila polemika, u kojoj su njemaki studenti iznijeli zahtjev da
poseban odbor sa sjeditem u Marburgu pripremi sljedeu Ljetnu kolu.
Kao to je ve naznaeno, na Koruli se javila tendencija karakteristina i za Sjevernu Ameriku i zapadnu Europu: nakon neuspjeha studentskog pokreta intenzivirala se polemika o tome koje jo uope mogunosti postoje za praxis drutvenih
promjena. Nadalje se pokazalo da konkretan kontekst ovdje u Jugoslaviji pritom zapravo ne igra bitnu ulogu. Bijes studenata iz SR Njemake bio je prije svega
usmjeren na one koje su ve ranije poznavali, primjerice na Heinza Brandta, biveg
pripadnika pokreta otpora i kritiara staljinizma, kojeg su pogrdno nazvali reformatorom.10 Iz zahtjeva da se idua Ljetna kola organizira iz Marburga vidi se da
jugoslavenski kontekst ukupno uzevi nije bio relevantan, jednako kao ni shvaanje internacionalizma u kojem je duh svijeta mogao djelovati iz sveuilinog gradia u Hessenu.11

9 Knzli, Arnold: Verstrter Weltgeist auf Korcula. Zur 7. Internationalen Sommerschule der jugoslawischen Praxis Philosophen, u: Gewerkschaftliche Monatshefte, br. 10, 1970, str. 608-614.
10 Knzli 1970, str. 608.
11 Isto, str. 611.

353

FILOZOFIJA PRAXISA I NEDOGMATSKA LJEVICAU

KONSTELACIJE PRAXISA
Ono to je zajedniko dvjema koncepcijama koje su se susrele na Koruli je da dolazi do sve vee konfrontacije izmeu studenata te jednog dijela profesora i docenata, koje ranijih godina jo nisu bile razvidne. Pritom se prije svega radilo o zahtjevu kao to smo vidjeli da se obrauje vie drutveno relevantnih tema gdje bi u
sreditu interesa bili djelovanje koje vodi do drutvenih promjena i revolucionarni
praxis, a ne apstraktne refleksije primjerice o Hegelu.
Moemo pretpostaviti da se pritom vjerojatno mogla povui jasna crta razgranienja izmeu filozofije u Jugoslaviji koja je ionako bila usmjerena na praxis i bila
bi blia nezadovoljnim studentima na Koruli te znatno skeptinijeg stava, primjerice njemakih profesora iz kruga kritike teorije, to ga nalazimo i kod Theodora
W. Adorna, koja se naposljetku artikulirala u nesuglasicama. No, na temelju takve
diferencijacije teko je razluiti to im je bilo zajedniko, a to razliito. Naelno je
svim intelektualcima i znanstvenicima koji su se okupljali na Koruli ili sudjelovali u diskusijama bio zajedniki intelektualni angaman, intervencija u medijsku
javnost kao sastavni dio njihovog shvaanja sebe i svoje uloge kao teoretiara. S
razliitih teorijskih polazita isto se tako nisu dale neposredno izvesti razlike glede
ocjene potencijala praxisa koji bi doveo do drutvenih promjena.
Gajo Petrovi, koji je odigrao presudnu ulogu kod etabliranja praxisa kao filozofskog koncepta u Jugoslaviji, te je uvelike obiljeio diskusije koje su se tada vodile, zalagao se za odbacivanje konkretistikih predodbi o praxisu. U svojevrsnom
osvrtu koji je dao sredinom 80-ih, istaknuo je upravo razgranienje u odnosu na
kritiku teoriju, koja je praxis, i prije svega ponovno okretanje k Marxovom miljenju, shvaala kao filozofiju. Za razliku od dogmatskog marksizma, u uvjetima
autoritarnog reima u Jugoslaviji, ideja praxisa znaila je etabliranje autonomije filozofskog miljenja u odnosu na mehaniki determinizam. Filozofiju praxisa Gajo
Petrovi shvaao je kao miljenje revolucije. Ona je naposljetku trebala dokinuti
filozofiju na jednoj vioj razini miljenja bitnog.
Pod filozofijom praxisa podrazumijevam upravo miljenje revolucije, to jest filozofiju koja filozofski ide tako daleko i tako je radikalna da ukida sebe kao filozofiju, ali ne na nain da se rastapa u znanosti, nego tako da se uzdie na viu razinu k
istinskom (bitnom) miljenju koje u stanju misliti revoluciju (ne revoluciju u smislu
drutvene promjene, nego revoluciju u smislu istinskog bitka.12

12 Petrovi, Gajo: Die Bedeutung der Frankfurter Schule heute, u: Honneth, Axel - Wellmer, Albrecht: Die
Frankfurter Schule und die Folgen, Berlin-New York 1986, str. 13-24; ovdje str. 16.

354

NENAD STEFANOV

Praxis, miljenje revolucije, u skladu s time nije shvaen kao znanost o praxisu,
kao direktno uputstvo za revolucionarno djelovanje. Gajo Petrovi od toga se jasno
ogradio u svojoj kritici kritike teorije: prema njegovu miljenju, filozofi iz Frankfurta, a osobito Max Horkheimer, ve su 30-tih godina uinili veliku greku kada
su se rastali od filozofije kao takve.13 Iz toga je proiziao sociologizam, koji se jedva razlikuje od uobiajenih disciplina.14 Jedino je Adornu Gajo Petrovi priznavao,
premda uz odreene zadrke, da se dri filozofije kao takve, iako je njegova inaica
filozofije u Petrovievim oima bila podlona kritici. Pritom je Gajo Petrovi kod
Adornove polemike u vezi s Marxovom 11. tezom o Feuerbachu, glede proturjeja,
koje je s njegova gledita postojalo izmeu odbacivanja filozofskih sustava i nunosti
teorije s onu stranu instrumentalnog uma, a koje je uoio kod Adorna, poentirao:
To to Adorno ne moe izai na kraj s problemom filozofskih disciplina, ini se
da je povezano s njegovim opim shvaanjem filozofije, poimanjem koje polazi od
samo djelomino shvaenog Marxa. Za to je simptomatina prva reenica njegova Uvoda [u djelu Negativna dijalektika, op. a.]: Filozofija koja se jednog trenutka inila nadienom, odrava se na ivotu, jer je trenutak njenog ozbiljenja bio
proputen.15 Ta nam reenica pokazuje koliko je Adornu bilo stalo do problematike ozbiljenja filozofije, koju je potaknuo Marx. No, ta nam reenica ujedno i pokazuje do koje mjere on ovdje razmilja u duhu Marxa. Adorno kao da misli: ozbiljenje filozofije znai njenu smrt i stvar je trenutka. Ako se trenutak ne propusti, onda
se filozofija time to e se ozbiljiti vie ne moe odrati na ivotu. Ja na cijelu tu
stvar gledam sasvim drugaije: Sve dok je filozofija samo filozofija, mora se propustiti trenutak njenog ozbiljenja. Kako bi se mogla ozbiljiti, filozofija se najprije
mora uzdii do miljenja revolucije. I nakon to je dosegla trenutak ozbiljenja, nee
nastupiti kraj prave (pa ak niti krive) filozofije. Tek tada e istinska filozofija
(miljenje revolucije) doivjeti puni procvat.16
Kod Gaje Petrovia upeatljivo je inzistiranje na istinskoj filozofiji, ime posredno polemizira ne samo protiv frankfurtskog sociologizma, nego i protiv kla13 Aludirajui na nastupni govor Maxa Horkheimera, Gajo Petrovi kritizira: Najfinije znanstvene metode sigurno su primjerene najfinijim znanstvenim pitanjima. No, kako ih primijeniti na velika filozofska
pitanja? Koja od najfinijih znanstvenih metoda e pomoi da razjasnimo smisao bitka ili bie ovjeka? Ili
pitanje smisla i mogunosti spoznaje? Je li to referiranje na najfinije znanstvene metode samo naznaka odustajanja od velikih filozofskih pitanja? Ako je tomu tako, zato se to eksplicitno ne kae? ini mi se da su
filozofi meu Frankfurtovcima filozofiju promatrali vie izvana, preteno socioloki Stoga nisu mogli doi
do ideje stvarnog dokidanja filozofije kroz puni razvoj njezinih mogunosti. Petrovi 1986, str. 18.
14 Isto.
15 Adorno, Theodor W.: Negativna dijalektika, Beograd 1979, str. 25.
16 Petrovi 1986, str. 22.

355

FILOZOFIJA PRAXISA I NEDOGMATSKA LJEVICAU

sinog marksizma sovjetskog kova. U skladu s tim, prema Petroviu filozofija ne

bi jednostavno trebala biti opravdanje nunosti revolucije, kao da slijedi odluke
partijskog kongresa. tovie, miljenju revolucije se dodjeljuje gotovo autonomna
pozicija, koja nije predviena u deterministikom materijalizmu.
Vidljiva je razlika izmeu te dvije koncepcije filozofije: u kritici identificirajueg
miljenja kritika teorija frankfurtskog kova razvija koncepciju nune povijesne
uvjetovanosti filozofskih pojmova. Za razliku od inzistiranja Petrovia na datostima pojmova, kao temeljnim kategorijama ljudskog postojanja.17 Predoavanje njihove drutvene geneze, pa time i njihova odreenog povijesnog mjesta, u proturjeju
je s predodbom nepromjenjive filozofske terminologije, njezine ontike datosti. Prema Alfredu Schmidtu, Horkheimer i Adorno marksizam nisu shvaali kao
konaan sustav, nego kao teoriju na opoziv. On [historijski materijalizam op. a.]
nije svjetonazorska dogma, nego dijagnoza pogrenog stanja koje valja dokinuti.18
To je ono to Gajo Petrovi, ali i Milan Kangrga kritiziraju kao odbijanje filozofije
i tvrdokorno ustrajanje na historijskom materijalizmu, koji je s njihova gledita
zastario. Ta je diskusija obiljeila odnos praksisovaca prve generacije prema inaici
kritike teorije koju su zastupali Horkheimer, Adorno i Alfred Schmidt.19
Pritom se zapravo ne radi o deterministikom razumijevanju historijskog materijalizma to ga kritizira Kangrgra: na pojmove i na filozofiju se dodue gleda kao na
povijesno i drutveno posredovane, ali bez da ih se pritom svodi samo na njihovu pretpostavljenu drutvenu uvjetovanost. Upravo u citatu Adorna koji navodi
Gajo Petrovi ta tenzija dolazi do izraaja. Gunzelin Schmid Noerr u svezi s tim
govori o aporematskom materijalizmu kritike teorije, koji tenziju u ovom sluaju izmeu teorije i prakse ne razrjeava u korist jedne od tih dviju instanci.20
Te tenzije on e poblie formulirati primjerice u svom eseju Marginalije o teoriji i praksi. Polazei od kritike velikih filozofskih sustava, posebice Hegelova, kao
identificirajueg miljenja u kojem se subjekt i objekt podudaraju, Adorno istie
autonomiju teorije: Meutim, kao to se odvojenost subjekta i objekta jedva moe
izravno opozvati pretenzijama miljenja, tako jedva da postoji neposredno jedin17 Vidjeti: Petrovi, Gajo: Miljenje revolucije. Od ontologije do filozofije politike, Zagreb 1978.
18 Schmidt, Alfred: Die Kritische Theorie als Geschichtsphilosophie, Mnchen 1976, str. 104.
19 Vidjeti Kangrginu recenziju disertacije Alfreda Schmidta u asopisu Praxis. Kangrga, Milan: Recenzija: Alfred Schmidt, Pojam prirode u uenju Karla Marxa, Praxis. International Edition, Zagreb, godina I, br. 1, 1965, str. 113-118.
20 Schmid Noerr, Gunzelin: Fr einen kritischen Materialismus der Praxis, u: Matthias Lutz-Bachmann, Matthias - Schmid Noerr, Gunzelin: Kritischer Materialismus. Zur Diskussion eines Materialismus der
Praxis, Mnchen 1991, str. 11-48; ovdje str. 23-24.

356

NENAD STEFANOV

stvo teorije i prakse: ono imitira pogrean identitet subjekta i objekta te perpetuira
princip prevlasti kojim se uspostavlja taj identitet protiv kojeg bi se istinska praksa
trebala boriti Praksa bez teorije, na razini nioj od najnaprednijeg stanja spoznaje, osuena je na neuspjeh, a pojam prakse sam po sebi podrazumijeva realizaciju.
Pogrena praksa nije praksa Prelazak na praksu bez teorije motiviran je objektivnom nemoi teorije te umnoava tu nemo izolacijom i fetiizacijom subjektivnog momenta povijesnog kretanja, spontaniteta.21
Ni tu se napetost ne razrjeuje: teorija se i dalje shvaa kao emancipatorska. No,
kako bi taj zahtjev mogao biti odriv, s jedne je strane nuno, kao u kritici Hegela od kritike teorije, u promiljanjima uvijek uzeti u obzir razliku izmeu ideje i
predmeta a, s druge strane, teoriju se podjednako tako ne smije reducirati na razumljivo opravdanje prakse. Ovdje se istovremeno nazire bliskost koncepciji praxisa
kao miljenja revolucije kod Gaje Petrovia, premda ona potjee iz druge teorijske tradicije. Upravo u opaanju pogrena praksa nije praksa postaje jasno da je i
kod Adorna praxis nabijen emancipatorskim pretenzijama. Ne radi se o deskriptivnom pojmu drutvenog djelovanja. No, ostaje razlika u razumijevanju teorije,
koja u kontekstu kritike teorije vie ne pretendira biti zatvoren sustav bez unutarnjih proturjeja, ali to ne moemo dalje razraditi na ovom mjestu.
Jasno je da se iz obje te filozofske koncepcije jedva moe izvesti poletan prakticizam s jedne strane, a s druge strane rezignirano okretanje k estetici. Razlike su
vidljive u razliitim pristupima filozofiji i teoriji, iz kojih se formuliraju koncepcije odnosa teorije i prakse ali ne kao dva dijametralno suprotna koncepta prakse
koja se uzajamno iskljuuju.
Razlike su takoer vidljive u razliitim drutvenim i politikim konstelacijama, u
kojima je studentski revolt podlegao razliitim dinamikama, iz ega proizlaze razliiti odnosi izmeu intelektualaca i profesora s ijim su se teorijskim polazitima
studenti djelomino identificirali.
Kao to je to John Abromeit nedavno formulirao u jednoj studiji, uistinu postoji
mit pasivnog Adorna nezainteresiranog za angaman, koji u svojoj kuli bjelokosnoj
vrijeme krati estetikom teorijom i negativnom dijalektikom. Marcuse je, naprotiv, stiliziran kao guru revolucije, buntovnike prakse studenata.22 U svojem djelu
21 Adorno, Theodor W.: Marginalije o teoriji i praksi, u: Adorno, Theodor W.: Filozofsko-socioloki eseji
o knjievnosti, Zagreb 1985, str. 242-260.
22 Abromeit, John: The Limits of Praxis. The Social-Psychological Foundations of Theodor Adornos and
Herbert Marcuses Interpretations of the 1960s Protest Movements, u: Davis, Belinda - Mausbach, Wilfried
- Klimke, Martin - MacDougall, Carla (ur.): Changing The World, Changing Oneself. Political Protest and

357

FILOZOFIJA PRAXISA I NEDOGMATSKA LJEVICAU

Abromeit je te mitove podvrgao utemeljenoj kritici. Upravo kod Adorna Abromeit

prikazuje njegovo shvaanje angamana, da je intervencija u javne debate i solidarizacija sa studentima u javnosti koja je jo autoritarna sastavni dio intelektualnog
djelovanja. Tek kada je potkraj 1968. godine u Socijalistikom njemakom savezu studenata (SDS) dolo do krize orijentacije, postale su razvidne razlike koje su
Adorna motivirale za spomenuti pledoaje o teorijskoj utemeljenosti pojma praxis i
time za autonomiju teorije.23
Razoaranje u SDS-u izostalom mobilizacijom zapadnonjemakog drutva, pitanje kako ostvariti emancipatorski prevrat24 takoer je rezultiralo distanciranjem
od dosadanjih objekata identifikacije. Solidarnost se sada traila kroz konfrontaciju, odnosno konfrontacija je trebala demonstrirati da su do sada uvaene glave
kritike teorije urovale s onima koji su bili na vlasti. Od proljea 1968. do 1969.
godine distanca izmeu predstavnika SDS-a i njihovih uitelja u tom je smislu bila
sve vea. Okupacija sociolokog seminara u prosincu 1968. godine te naposljetku
Instituta za drutvena istraivanja potkraj sijenja 1969. od frakcije konih jakni
SDS-a25, injenica da je ravnatelj Instituta Theodor W. Adorno zatraio policiju da
intervenira i izbaci studente trebala je biti toka na i u toj prii. Meutim, stvari
nisu ostale samo na tome. Bez obzira na takvo zaotravanje stanja, prema HansuJrgenu Krahlu, koji je bio Adornov ak i jedan od glavnih teoretiara SDS-a, odnos spram Adornu je sve do njegove smrti bio vrlo ambivalentan.26
ini se da se neto slino dogodilo na Koruli: tamo je godinu dana kasnije takoer dolo do polemike izmeu studenata i profesora, kada su im studenti predbacili manjak solidarnosti, nakon to profesori nisu htjeli sudjelovati u iskazu soliCollective Identities in West Germany and the U.S. in the 1960s and 1970s, New York-Oxford 2010.
23 Tomu valja pridodati ono to je bilo od sredinjeg znaaja za mobilizaciju studentskih prosvjeda: polemiku o potiskivanju zloina poinjenih u doba nacizma, ubojstvo europskih idova u restaurativnom
drutvu (Wiggershaus). Institut za drutvena istraivanja, iji su se lanovi zbog posebne isprepletenosti
biografija i stvaranja teorije zalagali za kritiku polemiku na koju se ovdje ne moemo poblie osvrnuti.
24 Claussen, Detlev: Der kurze Sommer der Theorie, u: Aspekte der Alltagsreligion. Ideologiekritik unter
vernderten gesellschaftlichen Verhltnissen, Frankfurt am Mein 2000, str. 154-163.
25 Abromeit 2010, str. 24-25.
26 U osvrtu na pogreb Theodora W. Adorna, Detlev Claussen je 1988. kritizirao stvaranje legende da je
Adorno imao veze sa zaotravanjem odnosa sa svojim studentima: U Krahlovim rijeima na grobu podjednako dolaze do izraaja priznanje puno divljenja i kritika, koja se danas, gledajui unazad, ini pomalo
apstraktnom. Oni skloni kontemplaciji nisu mogli suspregnuti osjeaj da su u tom konfliktu neto napravili
pogreno. Krahl je jedan od prvih poeo slutiti da je u konfliktu s Teddijem rije o sukobu generacija. Iz
Krahlovih rijei u prosincu 1969. izvire naklonost: Biografsko iskustvo i uspostavljanje teorije, individualni ivotni i teoretski obrazovni put kod Adorna su nesporedno povezani. Uitelj i ak nadmeu se oko tog
ideala koji ih istvovremeno povezuje. Claussen, Detlev: Nachtrag: Konflikt mit Teddie, u: Mit steinernem
Herzen. Politische Essays 1968-1989, Bettina Wassmann 1989, str. 267-271; ovdje str. 270.

358

NENAD STEFANOV

darnosti za Vladimira Mijanovia, uhienog u Beogradu, i jo jednog studenta.27

Meutim, voditelji Ljetne kole s razlogom su bili oprezni. Situacija je ionako ve
bila kakljiva, a samovoljno kresanje sredstava za asopis i Ljetnu kolu iziskivali su dobru procjenu manevarskog prostora. Osim toga, u uvjetima autoritarnog
realsocijalizma za praksisovce je solidarnost s veinom oporbenjaka bila neto to
se podrazumijeva samo po sebi. Urednitvo se solidariziralo ak s nacionalistima
poput filozofa Miloa uria, koji je zbog svoje kritike daljnje federalizacije osuen na kaznu zatvora. I studenti su naelno mogli raunati na njihovu podrku.
Kako bi se uope odrale rudimentarno autonomne institucije, koje Partija nije
predviala u tom obliku, voditelji Ljetne kole u toj su situaciji donijeli odluku da
nee sudjelovati u studentskoj strategiji zaotravanja sukoba. Time je autoritarni realsocijalizam zacrtao uske granice za manifestiranje razlika, pa time i oitog
rascjepa izmeu studenata i profesora. Za razliku od SR Njemake, na potencijalne
razlike nije se moglo otvoreno reagirati, kao to je to bio sluaj kod okupacije Instituta za drutvena istraivanja gdje je konflikt eskalirao. Razvidno je da se ak niti
u praksi revolta nisu dale prepoznati naelne razlike, koje bi bile inherentne koncepciji bunta. tovie, upravo je razliit drutveni kontekst obiljeio odnos izmeu
studenata i teoretiara. Spomenuta polemika na Koruli, koju su potaknuli studenti iz Marburga tijekom Ljetne kole 1970. godine, koje Knzli pomalo podrugljivo
naziva opozicijom s njihova Sveuilita, ini se da povezuje ta dva konteksta u
kritici zamornosti teorije no, ona naposljetku prikriva temeljne razlike u slobodnom prostoru za intelektualno djelovanje u Jugoslaviji i SR Njemakoj.
Njih pritom ne treba shvatiti kao esencijalno nepremostive razlike, koje bi zacrtale uske granice bavljenju koncepcijama drutva u Jugoslaviji i Njemakoj, nego kao
granice odreene polemikom s pojedinim oblicima vlasti i s time povezanim mogunostima slobodnog prostora za kritiku. Tako iz raznih konstelacija proizlaze i
dodirne toke s diskusijama koje su se vodile u Jugoslaviji.
OBLICI RECEPCIJE JUGOSLAVENSKOG MODELA
USAVEZNOJ REPUBLICI NJEMAKOJ
Pritom je upravo razdoblje od 1969. do 1971. godine bilo vrijeme kada se Jugoslavija javlja kao polazite za diskusiju o alternativnim drutvenim poretcima i politikoj
praksi. Kao to smo ve naznaili, filozofi Praxisa nisu bili zanimljivi samo zbog
svoje teorijske usmjerenosti na kritiku staljinizma i stvaralakog marksizma, nego u
sve veoj mjeri i kao predstavnici jugoslavenskog modela radnikog samoupravljanja.
27 Kanzleiter 2011, str. 55.

359

FILOZOFIJA PRAXISA I NEDOGMATSKA LJEVICAU

Posebice iz perspektive organizacije mladih SPD-a, odnosno mladih socijalista,

radniko samoupravljanje u to se doba inilo privlanim. Dok su druge dvije dominantne struje maoistike K-grupe i spontana Nedogmatska ljevica smatrale
da se novo drutvo moe ostvariti samo radikalnim rezom, jedan dio mladih socijalista usmjerio se na reformiranje drutva. Christian Fenner ve je 1973. godine rekapitulirao odnos izmeu studentskog revolta i radnikog samoupravljanja
te po uzoru na Andrea Gorza govori o reformama koje transcendiraju sustav:
Reforme moraju poi od razine svijesti i uvida onih kojih se to tie: da se institucije ovog drutva koriste kao ustanove koje e anticipirati uenje o socijalistikom
drutvu. Ili, kako je to ranije opisao Gorz: Radnici, namjetenici i studenti, ije je
interese u dosadanjim revolucijama uglavnom okupirala avangardistika partija,
moraju nauiti da u institucijama u kojima ive, rade i komuniciraju sami upravljaju sobom i sami odluuju. Samo ovjek koji se mijenja s prilikama u stanju je promijeniti prilike, bez da mu je potreban sveznajui tutor.28
Takve postupne promjene, koje su trebale dovesti samo do modifikacije odreenih ustanova pri radnikoj bazi kao preduvjet za individualnu emancipaciju, za
mlade socijaliste te orijentacije bile su atraktivne i stoga to se inilo da nastoje
pomiriti proturjeje izmeu sudjelovanja u ve uhodanom radu stranke te ouvanju predodbe o korjenitoj drutvenoj promjeni. Fenner je pritom istaknuo da se
na Jugoslaviju gledalo kao na generatora impulsa polazei od kojeg se openit
pojam samoupravljanja inio kao apstraktan instrument za naznaku transcendetiranja odreenih odnosa u SR Njemakoj u svjetlu njihova mogueg ostvarenja. Ta
osebujna formulacija ukazuje na problem snalaenja izmeu revolucionarne geste
i pragmatino orijentirane politike. Tako se taj rani esej na tu temu ita prije svega
kao naznaka granica i mogunosti za preuzimanje odreenih aspekata jugoslavenskog modela od strane mladih socijalista.
Fenner je tako naglasio da funkcija i zahtjev za radnikim samoupravljanjem u
kapitalistikoj zemlji i u zemlji poput Jugoslavije svakako moraju imati drugaije znaenje. Nipoto se ne moe raditi o pukom preuzimanju radnikog samoupravljanja od Jugoslavije kao zemlje koja se tek poela razvijati. Ne radi se o konkretnoj realnost u Jugoslaviji s njenim ogranienjima i nedostacima. Kao to su
ve ustanovili vani teoretiari socijalizma, jugoslavenski model socijalizma
prije svega je bio od povijesnog znaaja.29 Pritom su za politiku mladih socijalista
usmjerenu na reforme bila vana dva aspekta tog modela: On je dio cjelovite kon28 Fenner, Christian: Die deutsche Studentenrevolte und das Modell der jugoslawischen Arbeiterselbstverwaltung, u: Flechtheim, Ossip K. - Grassi, Ernesto (ur.): Marxistische Praxis, Mnchen 1973, str. 185.
29 Fenner 1973, str. 201.

360

NENAD STEFANOV

cepcije samoupravljanja koja se oslanja na drutveno-politike zajednice (gradove

i opine). Drugo: Socioloko-filozofska istraivanja i teorije koje su se paralelno
javili, plodno su utjecali na marksizam u zapadnoj i istonoj Europi (Diskusija o
otuenju).
To su ujedno bile i dvije toke koje su pobudile interes za jugoslavenski model i
izvan kruga mladih socijalista.
Kakav je bio odnos drugih dviju spomenutih struja spram Jugoslavije? Naelno su
se u retorici i samopoimanju tih grupa pozivali na meunarodnu solidarnost, koja,
posebice u obrazloenju globalnog znaaja borbi u metropolama, kod Rudija
Dutschkea zauzima sredinje mjesto. Fenner u svom prikazu referiranja na Jugoslaviju jo jasnije razlikuje specifian lokalni jugoslavenski kontekst od opeg znaenja radnikog samoupravljanja. Za razliku od toga, u drugim strujama koje su
proizale iz SDS-a referiranje na meunarodne pokrete poinje sve vie oscilirati
izmeu diferencirane recepcije i potrebe za projekcijskom plohom.
U tom se kontekstu prije svega analiziraju frankfurtski studentski list Diskus
i asopis Socijalistikog biroa Links (Lijevo - op. prev.), prije svega izdanja od
1970. do 1979. Oba su reprezentativna za mlau generaciju Nedogmatske ljevice,
koja je od 1967. godine bila politizirana i teorijski potkovana, te jednim dijelom zauzela suprotnu poziciju u odnosu na svoje uzore (npr. prilikom okupacije Instituta
za drutvena istraivanja). Prije svega asopis Links jednim dijelom od 1975. reprezentira tu generaciju (urednitvo: Dan Diner, Micha Brumlik, Detlev Claussen),
koja je po teorijskoj izobrazbi dolazila iz kruga Adornovih aka, a po pitanju praktine orijentacije se drala antiautoritarne tradicije SDS-a.
Ni u jednom se asopisu Jugoslavija ne spominje eksplicitno: pa ipak to ne znai da
ih se moe jednostavno preskoiti u prikazu povijesti odnosa. Naprotiv, promiljanje o uzrocima tog tendencioznog odsustva otvara mogunost preciznog razgranienja za koga je, kada i u kojem obliku Jugoslavija bila bitna u SR Njemakoj,
a prije svega koju je funkciju to referiranje na socijalistike grupe izvan Zapadne
Njemake imalo za mlau generaciju Nove ljevice. Pritom valja uzeti u obzir da je i
kod percepcije Istone Europe ili Jugoslavije dolo do promjene konstelacija. Sredinom 70-ih godina te su zemlje (ehoslovaka i Jugoslavija) u sve manjoj mjeri utjelovljivale alternativne modele. Posebice u Jugoslaviji nakon 1968. godine zapoinje
proces u kojem je prostor za kritinu javnost postupno ograniavan da bi naposljetku prevladala represija. Pitanje podrke i solidarnosti s kritiarima autoritarnih vlasti u tim drutvima sada je u prvom planu.

361

FILOZOFIJA PRAXISA I NEDOGMATSKA LJEVICAU

Dvije su se razine iskristalizirale kod tih procesa: teoretska, kojoj je bilo stalo do
analize i prikaza formiranja otpora u globalnom politikom kontekstu, primjerice,
tematiziranje tranzicijskih drutava u listu Diskus. Na drugoj razini radilo se o
oblicima praktine solidarnosti koja je uvijek usko povezana s prvom razinom, jer
izmeu raznih oblika solidarnosti uvijek postoji povratna sprega s pronalaenjem
smisla i opravdavanjem vlastite revolucionarne svakodnevice.
Dok je Jugoslavija u razdoblju od 1971. do 1975. godine s europskog gledita postupno gubila dra, u prvom su se planu sada nale Grka i panjolska, te posebice
Portugal. Stanje u Portugalu posebno je privuklo panju tzv. spontane ljevice, koja
se nadala da e to biti novi izvor inspiracije za veu dinamiku politike polemike s
onu stranu autoritarnih partijskih hijerarhija. Za tu je struju, pored Portugala, od
sredinjeg znaaja bila prije svega Italija: ini se da je tamo polo za rukom ono o
emu su razoarani SDS-ovci samo mogli sanjati: povezivanje studenata i radnika u poduzeima uz istovremeno zaotravanje militantnih akcija. Prvenstveno
Lotta Continua postaje polazite za revolucionarnu borbu koja se vodi iz Frankfurta, a tu su praksu htjeli primijeniti i u tvornici Opel u Rsselsheimu. Jugoslaviji
se zbog jo jednog razloga u tom kontekstu ne pridaje vea panja: nedogmatska
ljevica uspostavlja kontakte u Portugalu, Italiji i panjolskoj preko mrea politiziranih radnika migranta, koji su u Zapadnoj Njemakoj (jednim dijelom i kao emigranti) i dalje bili politiki aktivni i otvoreni prema nedogmatskim grupama. Oni
su Nijemcima bili vani sugovornici u zemlji. Stupanj politiziranosti radnika iz
Jugoslavije, za razliku od toga, bio je izrazito malen (s iznimkom nacionalistikih
emigranata). Osim toga, njihove je udruge u SR Njemakoj, u usporedbi s drugima,
jugoslavenska drava puno stroe nadzirala: jugoslavenske su se udruge organizirale u uskoj vezi s konzulatima.
Detlev Claussen je 1977. u asopisu Links kritizirao sve veu instrumentalizaciju Portugala i Italije kao projekcijske plohe u slubi legitimacije radikalne ljevice
koja je gubila na vanosti, a upitna je bila i njezina militantnost u njemakom
kontekstu. Jo 1973. godine, RK je objavio otrenjujuu analizu nunog neuspjeha preslikavanja talijanskih prilika na Opel u Rsselsheimu. Unato takvim
refleksijama vlastite dinamike tih projekcija, za veinu ljevice taj obrazac i dalje
vrijedi u odnosu na Junu Europu i Latinsku Ameriku. Romantina predodba o
gerili, Tupamarosima, a zatim i o Sandinistima 80-ih godina oplemenjivala je vlastito revolucionarno samopoimanje borbe u metropolama, koja je postojala sve
nepreglednija. Siva istona Europa nije nudila takvu egzotiku.
Pa ipak, asopis Links bio je forum i za grupe koje nisu razmiljale samo o takvim projekcijskim plohama, primjerice Socijalistiki komitet Istona Europa
362

NENAD STEFANOV

(SOK). Ta je ideoloki heterogena grupa, utemeljena pri Institutu za Istonu Europu Slobodnog sveuilita Berlin, te pri sveuilitima u Hamburgu i Bremenu,
izvjetavala o najnovijem razvoju u Sovjetskom Savezu, Poljskoj, ehoslovakoj i
Jugoslaviji. Oslanjajui se na alternativne modele iz socijalistikih drutava pojedine grupe unutar SOK-a nastojale su pridobiti publiku za protagoniste tih ideja
koji su se nali pod pritiskom, kako bi se uope stvorila predodba o problemima u
Istonoj Europi.30
Pritom su komiteti za Istonu Europu i sami bili suoeni s potekoama u kontekstu nedogmatske ljevice. Prvo, istona Europa veini pripadnika ljevice (kao i
mnogim drugima) vie nije pruala mogunost za identifikaciju poput Latinske
Amerike ili June Europe. Drugo, kritike intelektualce u Istonoj Europi zbog njihovih su zahtjeva za ostvarivanjem ljudskih i graanskih sloboda s graanskog
ili, u najgorem sluaju, objektivnog gledita smatrali agentima kapitalizma. Tako
je Ursula Schmiederer u jednom lanku za asopis Links 1977. godine nastojala
opirno prikazati zbog ega je kritika zahtjeva za graanskim slobodama u ehoslovakoj, Poljskoj ili Jugoslaviji bila podjednako emancipatorska kao borbene aktivnosti negdje drugdje.31
Tu se pokazalo da se u Nedogmatskoj ljevici javilo strukturno obiljeje koje je bilo
karakteristino i za ostatak ljevice u Zapadnoj Njemakoj: pored ve spomenute
selektivne percepcije radi vee vlastite relevantnosti, pokreti u drugim drutvima
percipiraju se iskljuivo u unutarnjopolitikom kontekstu Zapadne Europe i SR
Njemake: ini se da je tijekom blokovske konfrontacije bilo teko solidarizirati se
s onima koji su bili zanimljivi i njemakim konzervativcima, kada se radilo o osudi
loeg stanja u zemljama realnog socijalizma. Opozicijski intelektualci njemakoj su
ljevici bili sumnjivi ve i stoga to im je Kransko-demokratska unija (CDU) iskazala svoju solidarnost. To je 80-ih godina kulminiralo nerazumijevanjem i indiferentnou u odnosu na Solidarno. Zapadnonjemaka ljevica doslovce nije shvaala sindikalne aktiviste ili kasnije graanski pokret u DDR-u.
30 Berlinska grupa Komiteta Istona Europa: Zur politischen Unterdrckung in der UdSSR, u: Links. Sozialistische Zeitung, travanj 1976, str. 26.
31 Najprije moramo shvatiti da su uloga i funkcija opozicije u realnom socijalizmu drugaije nego ovdje,
pa stoga primjerice i zahtjev za republikanskim slobodama ima drugaije znaenje. (O tome su ve neke
bitne stvari rekli Krahl i Negt povodom sovjetske invazije u ehoslovakoj 1968!). Schmiederer istie da
partija po svom shvaaju kao utjelovljanje opeg ne moe dopustiti alternativu, jer bi to dovelo u pitanje njenu interpretaciju opeg: Istvoremeno partija mora ostati pri naelnoj istovjetnosti vlastitih interesa i onih
najvanijih drutvenih klasa, budui da utjelovljuje njihove stvarne interese (ak i ako mora ii protiv njih).
Dakle prema shvaanju birokrata ne mogu postojati naelne napetosti i konflikti. Opozicija se stoga nuno
ini antisocijalnom, kontrarevolucionarnom i izdajom koja obuhvaa i djelovanje agenata. Schmiederer,
Ursula: Der reale Sozialismus, die Opposition und wir, u: Links, oujak 1977, str. 18.

363

FILOZOFIJA PRAXISA I NEDOGMATSKA LJEVICAU

Indiferentnost prema ratu u Jugoslaviji i izostanak podrke jugoslavenskom antiratnom pokretu moe se objasniti upravo tim strukturnim obiljejem: njemaki
unutarnjopolitiki kontekst formirao je percepciju i ocjenu meunarodnih procesa. Kako bavljenje drutvenim strukturama (u Poljskoj, Jugoslaviji itd.) i specifinim konstelacijama u pojedinim zemljama nije bilo presudno, ono je u potpunosti
izostalo. Za njihovo djelovanje primarno je bilo odvojiti se od mainstreama i establishmenta u Zapadnoj Njemakoj.
Grupe poput spomenutog SOK-a, koje su u svojim radovima navodile i elemente teorije oblika vladavine u dravnom socijalizmu, oslobodile su se tog pristupa. Stoga je tu dolo do nove recepcije i razmjene upravo s mlaom generacijom
praksisovaca.
Razvidno je da se tu radilo o djelominoj recepciji. Potkraj 60-ih i poetkom 70-ih
razvio se interes za kontekst u kojem je nastao jugoslavenski oblik samoupravljanja, da bi se na taj nain razgranienjem mogao profilirati jedan model (to je bila
tipina fraza onog doba) koji bi odgovarao prilikama u SR Njemakoj. Posebice se
pokazalo da je referentni okvir ope emancipacije, u koji svakako spada i Jugoslavija, bio obiljeen loim apstraktnim dihotomijama Hladnog rata. Samopoimanje
angamana za opu emancipaciju nije nastalo posredstvom specifinih internih
dinamika konflikata u drugim drutvima, primjerice onih u Jugoslaviji. To je samopoimanje esto bilo samo refleksno i neoekivano unutar bipolarnih konfliktnih situacija pri emu se ak nije trebalo ni pozivati na Sovjetski Savez u pozitivnom smislu. Kao to je spomenuto, nedostatak pozitivne ocjene Sovjetskog Saveza
nije znailo da se automatski javio interes za protagoniste drutvene kritike u dravama realsocijalizma. To se moe objasniti time da je kao to je ve reeno presudno bilo smjetanje u unutarnjopolitiki kontekst SR Njemake.
Istovremeno, Jugoslavija se sve manje uklapala u shemu internacionalistike militantne borbe u kojoj su se reference na druga drutva u sve veoj mjeri svodile
samo na projekcijsku plohu koja je trebala opravdati vlastitu problematinu praksu. Jugoslavija nije imala Tupamarose, nego samo (francuskog) Winnetoua koji je
snimljen upravo u njemakoj koprodukciji.
Prevela sa njemakog
Ines Metrovi

364

NENAD STEFANOV

LITERATURA
Abromeit, John: The Limits of Praxis. The
Social-Psychological Foundations of Theodor
Adornos and Herbert Marcuses Interpretations of the 1960s Protest Movements, u: Davis,
Belinda - Mausbach, Wilfried - Klimke, Martin - MacDougall, Carla (ur.): Changing The
World, Changing Oneself. Political Protest and
Collective Identities in West Germany and the
U.S. in the 1960s and 1970s, New York-Oxford
2010.

Fenner, Christian: Die deutsche Studentenrevolte und das Modell der jugoslawischen
Arbeiterselbstverwaltung, u: Flechtheim, Ossip
K. - Grassi, Ernesto (ur.): Marxistische Praxis,
Mnchen 1973.

Adorno, Theodor W.: Marginalije o teoriji i

praksi, u: Adorno, Theodor W.: Filozofsko-socioloki eseji o knjievnosti, Zagreb 1985, str.
242-260.

Kangrga, Milan: Recenzija: Alfred Schmidt,

Pojam prirode u uenju Karla Marxa, u:
Praxis.International Edition, Zagreb, godina
I, br. 1, 1965, str. 113-118.

Adorno, Theodor W.: Negativna dijalektika,

Beograd 1979.

Kanzleiter, Boris: Die Rote Universitt: Studentenbewegung und Linksopposition in Belgrad 1964-1975, Hamburg 2011.

Gassert, Philipp: Transnationale Geschichte, u:

Docupedia-Zeitgeschichte, 16.2.2010, (internet) dostupno na: URL: https://docupedia.de/
zg/Transnationale_Geschichte?oldid=75537.

Berlinska grupa Komiteta Istona Europa: Zur

politischen Unterdrckung in der UdSSR, u:
Links. Sozialistische Zeitung, travanj 1976,
str. 26.

Kanzleiter, Boris - Stojakovi, Krunoslav: 1968

in Jugoslawien. Studentenproteste und kulturelle Avantgarde zwischen 1960 und 1975, Bonn
2008.

Bloch, Ernst: Jugoslawien nagelt die Flagge an

den Mast [Intervju s Ernstom Blochom o napadu na praksisovce], u: Der Spiegel, Hamburg,
br. 6, 1975, str. 80-82. (Okvir s pojanjenjem
Krug oko asopisa Praxis, str. 81.)
Budde, Gunilla - Janz, Oliver - Conrad, Sebastian (ur.): Transnationale Geschichte.
Themen, Tendenzen und Theorien, Gttingen
2006.
Claussen, Detlev: Der kurze Sommer der
Theorie, u: Aspekte der Alltagsreligion. Ideologiekritik unter vernderten gesellschaftlichen
Verhltnissen, Frankfurt am Mein 2000, str.
154-163.
Claussen, Detlev: Nachtrag: Konflikt mit
Teddie, u: Mit steinernem Herzen. Politische
Essays 1968-1989, Bettina Wassmann 1989, str.
267-271.

Knzli, Arnold: Verstrter Weltgeist auf Korcula. Zur 7. Internationalen Sommerschule

der jugoslawischen Praxis Philosophen, u:
Gewerkschaftliche Monatshefte, br. 10, 1970,
str. 608-614.
Petrovi, Gajo: Die Bedeutung der Frankfurter
Schule heute, u: Honneth, Axel - Wellmer, Albrecht: Die Frankfurter Schule und die Folgen,
Berlin-New York 1986, str. 13-24.
Petrovi, Gajo: Frankfurtska kola i zagrebaka
filozofija prakse, u: Petrovi, Gajo: Odabrana
djela, Zagreb-Beograd 1986, str. 298-326.
Petrovi, Gajo: Miljenje revolucije. Od ontologije do filozofije politike, Zagreb 1978.
Petrovi, Gajo: Revolutionre Praxis: jugoslawischer Marxismus der Gegenwart, Freiburg
1969.

365

FILOZOFIJA PRAXISA I NEDOGMATSKA LJEVICAU

Petrovi, Gajo: Wider den autoritren Marxismus, Frankfurt am Mein 1969.

Petrovi, Gajo - Kangrga, Milan: Diese Welt
muss berschritten werden Spiegel Gesprch
mit den Redaktionsmitgliedern der jugoslawischen Zeitschrift Praxis Gajo Petrovi und
Milan Kangrga, u: Der Spiegel, Hamburg, br.
10, 1970, str. 170-174.
Rienecke, Christiane - Hberlen, Joachim Arndt, Agnes (ur.): Vergleichen, verflechten,
verwirren? Europische Geschichtsschreibung
zwischen Theorie und Praxis, Gttingen 2011.
Sekuli, Gajo: Pogovor: Nelagoda u filozofiji.
Milan Kangrga i spekulativno prevladavanje
filozofije kao metafizike, u: Kangrga, Milan:
Spekulacija i filozofija: od Fichtea do Marxa,
Beograd 2010.
Schmid Noerr, Gunzelin: Fr einen kritischen
Materialismus der Praxis, u: Matthias Lutz-Bachmann, Matthias - Schmid Noerr, Gunzelin:
Kritischer Materialismus. Zur Diskussion eines
Materialismus der Praxis, Mnchen 1991, str.
11-48.
Schmidt, Alfred: Die Kritische Theorie als Geschichtsphilosophie, Mnchen 1976.
Schmiederer, Ursula: Der reale Sozialismus,
die Opposition und wir, u: Links, oujak
1977, str. 18.
Supek, Rudi: Jugoslawien denkt anders, Frankfurt am Mein 1971.

366

4
ARHEOLOGIJA
BUDUNOSTI
369 Ante Leaja
Graa za istraivanje Praxisa i Korulanske ljetne kole

ANTE LEAJA

ANTE LEAJA

GRAA ZA ISTRAIVANJE
PRAXISA I KORULANSKE
LJETNE KOLE

Skup posveen obiljeavanju asopisa Praxis i Korulanske ljetne kole prava je

prilika za informaciju o radu na prikupljanju grae (dokumentacije) o asopisu i
koli. U ovom prilogu htio bih (1) navesti razloge za prikupljanje spomenute grae,
(2) informirati o radu na prikupljanju grae, te (3) navesti to je do sada prikupljeno.
No, najprije bih htio izraziti zahvalnost:
Sada ve pokojnim Rudiju Supeku i Milanu Kangrgi, profesorima Filozofskog fakulteta u Zagrebu, inicijatorima osnivanja Korulanske ljetne kole te
Rosa Luxemburg Fondaciji u Beogradu i njezinom voditelju Borisu Kanzleiteru za
organizaciju ovoga skupa.
Potrebno je spomenuti i naglasiti: snanog je simbolikog znaaja da se upravo ova
Fondacija, nazvana imenom Rose Luxemburg, poduhvatila da nakon 47 godina od
poetka izlaenja asopisa Praxis i 48 godina od poetka djelovanja Korulanske
ljetne kole podsjeti na njihovo djelovanje, na njihov doprinos irenju znanja i naroito doprinos uvidu u protivrjenosti suvremenog svijeta, specifino jugoslavenskog drutva.
Smatram potrebnim napomenuti da je tokom 2000.-2001. godine postojala inicijativa o odravanju skupa koji bi komemorirao nastanak i djelovanje asopisa
Praxis i Korulanske ljetne kole. U okolnostima koje su u to vrijeme postojale, ta
inicijativa nije se mogla ostvariti. Utoliko se angaman RLS-a ini znaajnijim.
369

GRAA ZA ISTRAIVANJE PRAXISA I KORULANSKE LJETNE KOLE

Koristim priliku da kao roeni Korulanin posebno izrazim zadovoljstvo odravanjem ovoga skupa u mojemu gradu, a takoer izraavam nadu da e Korula trajno
i s ponosom isticati da je bila domainom Korulanske ljetne kole, tj. i domainom najznaajnijih misaonih ljudi toga vremena. Usuujem se rei da je u historiji Grada djelovanje Korulanske ljetne kole najznaajniji kulturni dogaaj po
uesnicima i tematici kojom su se uesnici bavili, ali i po odjeku to ga je u svijetu
imala. Nadam se, stoga, da e Gradska knjinica Korula, svijesna takvog znaaja
Korulanske ljetne kole i svog poslanja, nastojati na stvaranju posebnog odjeljka
dokumentacije o Praxisu i Korulanskoj ljetnoj koli u okviru svog fonda Zaviajne zbirke. elio bih da ovaj skup bude poticaj tom nastojanju.
I VANOST PRIKUPLJANJA GRAE
Osnovni je razlog prikupljanja grae o Praxisu i Korulanskoj ljetnoj koli to to
su se i asopis i kola bavili aktuelnim pitanjima i protivrjejima suvremenoga svijeta, sa velikom teorijskom utemeljenou i, za vrijeme u kojima su djelovali, izrazito velikim intenzitetom dijaloga. Stoga se moe rei: ukoliko su pitanja, to su bila
predmetom kritike refleksije praksis orijentacije, aktuelna utoliko je aktuelna i
praksis orijentacija. Iz toga nuno slijedi da misaono naslijee praksis orijentacije
ostaje trajnim dijelom duhovne batine i tako s njim treba postupati.1
Jedan od pouzdanijih znakova civilizacijskog napretka svake drutve zajednice
svakako je briga o ouvanju autentine dokumentacije. Htio bih upozoriti da to
spominjem zato, to smo svjedoci suprotnog ponaanja u Hrvatskoj nakon 1990-ih
godina. Nismo, dodue, imali dravne dekrete o unitavanju spomenike batine ili
o spaljivanju knjiga i unitavanju druge pisane dokumentacije (sline onima iz polovine 1930-ih godina dvadesetog stoljea ili razdoblja inkvizicije), ali je dominantna
nacionalistika politika iskljuivosti izravno poticala diskriminaciju i likvidiranje (s
njenog stanovita) nepodobnih ljudi, unitavanje nepodobne spomenike batine, ali isto tako i diskriminaciju i unitavanje nepodobne knjine grae i dokumentacije u razmjerima koji su zapanjujui. Istraivanju fenomena unitavanja knjiga u Hrvatskoj nakon 1990.-1991. godine posvetio sam nekoliko godina, i injenice
do kojih sam doao o tome su koliko nesporne, toliko i porazne i upozoravajue.
1 Vidjeti o tome dva rada Borislava Mikulia: Praksis filozofija. Univerzalizam i ideologem kulture u
novijoj hrvatskoj filozofiji (Jutarnji list - Magazin, Zagreb, subota, 15. prosinca 2001.) te: Poietiki pojam
prakse i njegov kulturni kontekst (predavanje na Zagrebakoj slavistikoj koli-seminaru u Dubrovniku 1.
rujna 2009.). Vrijedi upozoriti na njegovu tvrdnju (iz prvog navedenog priloga): U hrvatskoj filozofiji ne
postoji nita hrvatsko osim praksisa i nita relevantno filozofsko osim praksisa. Hrvatska filozofija postoji
samo u obliku praksisa.

370

ANTE LEAJA

Svako nastojanje da se suzbije, neutralizira ili na neki drugi nain korigira spomenuto posvemanje negiranje, tj. ubijanje sjeanja (kako je unitavanje spomenike batine tokom 1990-ih godina u Hrvatskoj nazvao Bogdan ii) dragocjeni
je prilog civilizacijskom funkcioniranju drutva.
Praksis orijentacija, naroito asopis Praxis i Korulanska ljetna kola, ali i izvorna filozofska i socioloka djela najznaajnijih pripadnika praksis orijentacije, imala
je golemi odjek u svijetu. Mislim da neu pretjerati ocjenim li da takav odjek nije
imala ni jedna druga misaona orijentacija u drugoj polovini dvadesetoga stoljea.
Razlog tome je u osebujnom poimanju i prakticiranju kritike refleksije o suvremenosti kritike refleksije koja je smjerala na ozbiljenje filozofije (kritiku svega
postojeeg). Elaboracija spomenute kritike refleksije moe se izvorno prouavati
u djelima autora praksis orijentacije.
Drutveni uvjeti u kojima se praksis orijentacija pojavila i na koje je smjerala prvenstveno, ali ne iskljuivo, u Jugoslaviji bili su svakako podsticajna osnova za
razvoj praksis orijentacije, njen locus standi. Bitne protivrjenosti jugoslavenskog
drutva, specifino strukturirane i izraene, u najveoj mjeri su takoer bile dio
protivrjeja suvremenoga svijeta. asopis Praxis i Korulanska ljetna kola svojom su otvorenou za internacionalnu suradnju (o emu svjedoe imena mislilaca
iz svijeta i iz Jugoslavije koja su suraivala u asopisu i uestvovala u radu Korulanske ljetne kole) pokazali da protivrjenosti svih suvremenih drutava imaju
zajedniki korijen, tj. da su izraz bitnog protivrjeja suvremene epohe u kojoj su
alijenacija i postvarenje njihovo ishodite.2
Zbog spomenutih obiljeja praksis orijentacija je nuno postala predmet intenzivnih, ali i oprenih reagiranja. S jedne strane je prihvaana kao izraziti novum u razumijevanju suvremenih protivrjeja drutva, kao primjereni i originalni misaoni
doprinos, a s druge strane je osporavana na razliite naine, najee motivirane
pragmatiko-politikim razlozima.
U razmjerno obimnom lanku o sporovima to su u vezi s kritikom pozicijom
praksis orjentacije bili aktuelni u Jugoslaviji sedamdesetih godina dvadesetog stoljea, Sddeutsche Zeitung3 se poziva na dva nesporno velika mislioca Ernsta
2 Samo uzgred bih htio spomenuti kako su istovrsna suoavanja s drutvenim protivrjejima vodila
slinim odgovorima: gotovo istovremeno s praksis orijentacijom u Jugoslaviji javlja se djelo znamenitog
ekog filozofa Karela Koska Dijalektika konkretnog (1967. godine) u kojemu se takoer pokazuje da je
pojam ili kategorija praksis bitna komponenta i Marxove epohalne misli, ali i mogunosti razumjevanja
suvremenih proturjenosti drutva.
3 Objavljeno 26.-27. januara 1974. godine, No. 22, Seite 119. Naslov lanka: Auf dem Rckweg zum Stalinismus? Antwort der Praxis-Philosophen auf die Angriffe des jugoslawischen Bundes der Kommunisten.

371

GRAA ZA ISTRAIVANJE PRAXISA I KORULANSKE LJETNE KOLE

Blocha i Ericha Fromma. Najprije navode da je Ernst Bloch za Praxis rekao da

je najbolji filozofski asopis naega vremena, a zatim pri kraju lanka navode
ocjenu Ericha Fromma: Erich Fromm saeto je napisao da je Jugoslavija tokom
posljednja tri desetljea iskazala tri velika postignua od meunarodnog znaaja:
zadivljujuu borbu protiv nacizma i staljinizma, formiranje jednog sasvim novog
tipa socijalistikog drutva i filozofiju koja je obnovila istinski humanistiki smisao Marxovih ideja. Naravno, i navedene dvije ocjene, kao i sve druge, mogu se
kritiki procjenjivati. Ipak mislim da se ne mogu zanemariti.
Nasuprot agresivnom i sistematskom preuivanju, omalovaavanju ili negiranju
praksis orijentacije nakon 1990.-ih godina na prostoru bive Jugoslavije, filozof
Branko Despot je o znaaju i dometu praksisovaca rekao da tradicija filozofiranja
na Sveuilitu u Zagrebu razliitim putovima ukazuje na primat onoga praktikog. Na tome tragu, a nadahnut djelom Karla Marxa, Praxis se uputa u bitnu
problematiku suvremenoga svijeta. To vie nije, da tako kaemo, filozofiranje tek
za domae potrebe, nego pokuaj da se ono odista nae produktivno filozofijski susretne sa suvremenou i kroz to, kako se stvar formuliralo, stvaralaki oslobodi za sebe. Valja naglasiti, duhovni rad Praxisa zbiva se s onu stranu empirijskih
konstrukcija (kao to su recimo nacionalno i internacionalno) u potrazi za istinskim ovjekom i istinskom zajednicom.4
Spomenuto uputanje u bitnu problematiku suvremenoga svijeta vodei mislioci
praksis orijentacije ostvarivali su ne samo vlastitim promiljanjem te problematike,
nego i intenzivnim dijalogom sa filozofskim naslijeem, ali i sa suvremenim filozofskim nastojanjima najumnijih mislilaca svoga vremena. To je vrlo jasno naznaio Gajo Petrovi u razgovoru za titogradski asopis Ovdje.5
Na pitanje: Tko je bio glavni organizator nae meunarodne filozofske suradnje? Gajo Petrovi je odgovorio da su 1950.-ih i 1960.-ih godina veliku i sve veu
ulogu igrali univerziteti, fakulteti, instituti i republika filozofska drutva. Od
poetka ezdesetih godina neki nai filozofi sve su vie objavljivali u inozemstvu,
na stranim jezicima, pa su tako stjecali i meunarodni ugled na osnovu kojeg su
pojedinano pozivani na meunarodne skupove i na strana sveuilita. Meutim,
najveu ulogu u razvijanju meunarodne filozofske suradnje odigrali su svakako
asopis Praxis (1963-1974) i Korulanska ljetna kola (1963-1974).
Odmah je slijedilo pitanje: Moete li nam rei neto vie o ovoj i drugim djelatnostima Korulanske kole i Praxisa?, a odgovor Gaje Petrovia je bio:
4

Despot, Branko: u: Vijenac, Zagreb, godina V, br. 92, 17. srpnja 1997., str. 5.

Radunovi, Veselin: Razgovor sa Gajom Petroviem, u: Ovdje, Titograd, br. 238, mart 1989., str. 4.

372

ANTE LEAJA

Korulanska ljetna kola i Praxis ne samo prema mom miljenju, nego i po

miljenju svih domaih i stranih poznavalaca naeg filozofskog ivota centralna
su pojava u poslijeratnom razvoju nae filozofije i sociologije, pa ih je teko apsolvirati ovako uzgred u jednom razgovoru. Spomenut u samo da su na Korulanskoj ljetnoj koli i u asopisu Praxis sudjelovali gotovi svi najznaajniji marksisti
nedogmatske orijentacije toga vremena (Bloch, Lukacs, Marcuse, Fromm, Lefebvre, Goldmann, Habermas, Kosik, Kolakowski, Axelos itd.), kao i mnogi istaknuti filozofi drugih orijentacija (Fink, Grassi, Volkmann-Schluck, Von Wright, Paci,
W. Marx, Tucker itd.), ali da jugoslovenski filozofi nisu bili samo organizatori te
meunarodne suradnje, nego i najaktivniji uesnici u njoj, glavni nosioci provokativnih i kontroverznih ideja koje su inspirirale i pokretale diskusiju. Preko Korulanske ljetne kole i Praxisa jugoslavenski filozofi prvi put u posljednja dva stoljea
(otkad se razvija filozofija na jezicima naroda Jugoslavije) postali su ravnopravni
uesnici meunarodne filozofske suradnje (istakao A. L.).
Trajna komponenta aktualnosti praksis orijentacije jest i nain na koji suvremenici interpretiraju njene kritike refleksije, a ona se mora temeljiti na uvidu u cjelinu misli praksis orijentacije, odnosno i drutvenih okolnosti u kojima se pojavila i
formulirala.
S obzirom na vieslojnost misaonih nastojanja praksis orijentacije treba oekivati i raznolikost interpretacija. Ipak mi se iz pregleda prikupljene grae ini da
je preteni dio interpretacija usmjeren na kritika razmatranja refleksija praksis
orijentacije o aktuelnim i akutnim drutvenim protivrjejima. Tu bi interpretaciju
oznaio kao socijalnu recepciju praksis orijentacije. Neosporno je da je socijalna
recepcija praksis orijentacije trajno prisutna od njenog nastanka do dananjih
dana, premda je uestalou i obimom i sadrajem bila nejednaka u raznim razdobljima unatrag pedeset godina.6
Dinamika objavljivanja napisa sugerira povezanost drutvene situacije i recepcije
praksis orijentacije, premda sama po sebi ne govori nita o sadraju napisa. Ovdje
je, dakako, rije samo o uzorku napisa, koji, uvjeren sam, nikako nije registrirao sve ono to je o praksis orijentaciji objavljeno. Svakako bi sline kvantitativne
6 U potvrdu toga mogu navesti da sam na osnovu prikupljene dokumentacije (oko 440 napisa, najveim
dijelom objavljenih u novinama i asopisima) utvrdio da je u posljednjih dvadeset godina (od 1991. do
zakljuno sa 2010. godinom) broj napisa o praksis orijentaciji bio 34% vei nego u razdoblju od dvadesetsedam prethodnih godina (1964.-1990.) A i unutar ta dva razdoblja postoje znaajne oscilacije po godinama
objavljivanja napisa. Spomenut u primjerice da je u estogodinjem razdoblju nakon gaenja Praxisa i
kole (1974. godine, tj. od 1975. do ukljuivo 1980. godinu), registrirano samo etrnaest napisa, pri emu u
tri godine (1976., 1977., i 1978.) ni jedan.

373

GRAA ZA ISTRAIVANJE PRAXISA I KORULANSKE LJETNE KOLE

informacije, izraene na osnovi sveobuhvatne bibliografije, omoguile vrijedne

uvide i bile dragocjeni prilog za daljnja istraivanja.
Uvid u prikupljenu grau pokazuje da se s odmakom od vremena postojanja i djelovanja praksis orijentacije umnoavaju radovi usmjereni na njenu interpretaciju. I
ta okolnost ukazuje da je naslijee praksis orijentacije aktualno, bez obzira na sadraj interpretacija.
Uz postojea objanjenja o praksis orijentaciji, to su ih u posljednjem desetljeu dali neki njeni pripadnici, smatram da bi sistematski kritiki pregled do sada
objavljenih interpretacija bitno doprinio razjanjenjima spornih pitanja o kojima
govori, primjerice, Milan Kangrga. Takav prikaz bi takoer pokazao i kako razne
interpretacije reflektiraju promjene drutvenih okolnosti.
Uvid u spomenutu socijalnu recepciju praksis orijentacije bio bi, stoga, urgentan i dragocjen prilog u razumjevanju fenomena koji je poznat kao praksis orijentacija. Koliko mi je poznato, na takvom kritikom pregledu interpretacija se radi.7
Realizacijom tog poduhvata tako bi, uz postojee autentine prikaze nastajanja i
djelovanja praksis orijentacije, dobili i prilog koji prikazuje interpretacije, odnosno
socijalnu recepciju praksis orijentacije.
Od tih autentinih priloga spominjem knjigu Milana Kangrge verceri vlastitog
ivota. Refleksije o hrvatskoj politikoj kulturi i duhovnosti (Kultura & Rasvjeta, Split 2002. Prethodno je u Beogradu Res Publika knjigu izdala 2001.). Zatim
knjigu Ivana Kuvaia Sjeanja (izdava Razlog, Zagreb 2008.), knjigu Sloboda i nasilje. Razgovor. Ko su praksisovci. ta su hteli i postigli. Zato su napadani
(priredio Neboja Popov, izdava Res Publika, Beograd 2003.) i knjigu: Andrija
Krei: Humanizam i kritiko miljenje (Izdavai: Slubeni glasnik - Res Publika,
Beograd 2010).8 Njima treba pridodati nagovijetenu knjigu Boidara Jakia o interpretacijama, tj. o socijalnoj recepciji praksis orijentacije.
7 Tog zahtjevnog i nadasve vanog posla, da izradi i prikae raznolikost interpretacija praksis orijentacije u posljednjih etrdesetak godina, poduhvatio se Boidar Jaki (sociolog, ali i aktivni pripadnik praksis
orijentacije, suradnik asopisa Praxis i uesnik svih zasjedanja Korulanske ljetne kole). Ne znam kako
e njegov rad biti naslovljen, ali, ako je suditi prema prilogu to ga je na temu recepcije praksis orijentacije
napisao krajem 2002. godine (Praxis i Korulanska ljetna kola. Kritike, osporavanja, napadi, za knjigu
Sloboda i nasilje, str. 166-232), treba ga oekivati kao bitni doprinos za razumijevanje interpretacija praksis orijentacije.
8 O vanosti svjedoenja Andrije Kreia (ne samo o praksis orijentaciji) vidjeti: 1) Tragovima jedne
knjige. Praktini humanizam Andrije Kreia (prikaz dva razgovora o knjizi u mjeseniku Republika, br.
476-477, 1-31. maj 2010.); 2) Slobodan najder, Ortopedija uspravnog hoda (prikaz knjige Humanizam i
kritiko miljenje, Novi list, Rijeka, 16. svibnja 2010.).

374

ANTE LEAJA

Vanost spomenutih autentinih prikaza moe se razumjeti iz napomene Milana

Kangrge u prvom poglavlju njegove knjige verceri: 1. Na djelatnost Praxisa i
Korulanske ljetne kole nataloilo se bilo u razdoblju desetgodinjeg njihova ivota (1964.-1974.), a jo ak i vie nakon njihove zabrane sve do danas, toliko kritika
i kritika, kao i najrunijih napada i obezvreivanja, da je bilo doista potrebno bar
donekle odgovoriti na sve te opake ideoloke, kao i osobno-resentimanske invektive. Dosada sam u nekoliko navrata i odgovarao sve do u nae dane, ali je pri svemu
tome ostalo mnogo toga nejasno i za same kritiare! Ovime dakle pokuavam u
glavnim crtama popuniti te zaostale rupe u recepciji te djelatnosti, pa e bar za historiju to ostati objanjeno. A ne samo da se nadam, nego sam vrsto uvjeren da e
praksis-filozofija jednom biti objektivno procijenjena i vrednovana.9
Sjeanja Ivana Kuvaia ukazuju pak na ono to je vrsto povezivalo, tj. dralo
na okupu (zagrebako) jezgro praksisovaca, usprkos tome to smo se meusobno i te kako razlikovali, od ega posebno treba spomenuti: Sve nas je ujedinjavao
vrsto odbojan stav prema svakom nacionalizmu, a do tog smo stava doli na temelju vlastitog ivotnog iskustva u toku Drugog svjetskog rata. To je bilo osnovno,
no, s druge strane, kao filozofi i teoretiari, svaki na svoj nain, rano smo doli do
spoznaje da je nacionalizam glavna nevolja naeg vremena. Misao, koju se takoer tu i tamo moglo uti, da je nacionalizam bolest ljudskog duha, za nas nije bila
prigodna metafora, ve solidno obrazloena teza koja je mnogo puta potvrena u
praksi. Slutili smo da ta bolest lako prerasta u pravu poast ili epidemiju koja se
munjevito iri i moe zahvatitit velika podruja, mnoge narode, pa i itave kontinente. Rezultat je rat, unitavanje, pusto.
Drugo, to nas je moda jo jae izdvajalo u sredini u kojoj smo ivjeli, bilo je uvjerenje da je ovjek pojedinac jedino sigurno uporite u borbi za slobodu. Dok je
mnotvo oko nas stalno isticalo i vikalo da je kolektiv sve, da mu se ovjek mora
potiniti, mi smo uporno dokazivali suprotno, da je stapanje s kolektivom onaj fatalni korak od kojeg poinje zatiranje slobode.10
S pravom Neboja Popov u predgovoru citirane knjige (Sloboda i nasilje) konstatira: Danas, trideset godina nakon gaenja Korulanske letnje kole (196374) i asopisa Praxis (1964-74), baviti se njima nalik je arheolokom poduhvatu.
Podgoriki tjedni magazin Monitor je u pet nastavaka (28.5, 4.6., 11.6., 18.6. i 25.6.2010.) donio izvode iz
knjige Andrije Kreia koji najveim dijelom govore o praksis orijentaciji.
9 Kangrga, Milan: verceri vlastitog ivota. Refleksije o hrvatskoj politikoj kulturi i duhovnosti, Poglavlje Zato ovo piem, str. 6.
10 Kuvai, Ivan: Sjeanja, Razlog, Zagreb, 2008, str. 133.

375

GRAA ZA ISTRAIVANJE PRAXISA I KORULANSKE LJETNE KOLE

Kao da je re o neemu davnom i nestalom, poput drevne Atlantide... Ipak, re je o

istorijskoj, a ne kosmikoj pojavi.11
Sloenost fenomena praksis orijentacije, njen misaoni sadraj, ljudi koji su je formulirali i historijske okolnosti u kojima je nastala i oblikovala se zahtjeva, dakle,
toj sloenosti primjereno prouavanje i vrednovanje. A primjerenost toga posla
znai da se moraju s podjednakom akribijom uvaiti sve komponente to karakteriziraju praksis orijentaciju.
Prikupljanje to cjelovitije dokumentacije o praksis orijentaciji prvi je i bitni uvjet
za spomenuto primjereno prouavanje i vrednovanje, koje onda ne bi bilo nalik
arheolokom poduhvatu, a pogotovo ne bi bilo jednostrano. Veliki je to posao, ali
se mora zapoeti. Dijelom tog posla treba smatrati i ono to je do sada napravljeno
na prikupljanju grae o Praxisu i Korulanskoj ljetnoj koli.
II RAD NA PRIKUPLJANJU GRAE O
PRAKSISORIJENTACIJI
Ideju o prikupljanju, a zatim i odgovarajuem sreivanju i pohranjivanju dokumentacije o Praxisu i Korulanskoj ljetnoj koli pokrenuo sam 1989./1990. godine. Tu
su ideju, kad sam im se obratio, izravno podrali i obeali pomo u realizaciji lanovi redakcije asopisa Praxis: Gajo Petrovi, Rudi Supek, Milan Kangrga, Ivan
Kuvai, Predrag Vranicki i Veljko Cvjetianin, ali su ivotne okolnosti onemoguile da vei dio njih aktivno tome doprinese. Uz oteane okolnosti ipak sam ustrajao
na prikupljanju grae, a tome su odluno pridonijeli: Milan Kangrga, Ivan Kuvai,
Boidar Jaki, Vladimir Primorac, Mladen aldarovi, Asja Petrovi i Eva Grli.
Bilo je odmah jasno da je prikupljanje grae o asopisu Praxis i Korulanskoj
ljetnoj koli koliko vaan, toliko i obiman zadatak. Vanost je odreivala okolnost
da je praksis orijentacija prerasla lokalne okvire Jugoslavije, da je bila i ostala dio u svijetu razgranatih misaonih napora u traenju rjeenja za protivrjenosti suvremenoga svijeta. Odjek to ga je praksis orijentacija imala u Jugoslaviji i u
11 Popov, Neboja: Predgovor, u: Popov, Neboja (ur): Sloboda i nasilje, Res publica, Beograd 2003, str. V.
Uz spomenute, ukazujem i na jo jedan vaan i neizostavan prilog za razumijevanje te istorijske pojave, tj.
fenomena praksis orijentacije, a rije je o njenom sazrijevanju u sudaru sa dogmatskim shvaanjima 1950.ih i 1960.-ih godina. O tome svjedoi vrlo iscrpno knjiga Veselina Golubovia: S Marxom protiv Staljina.
Jugoslovenska filozofska kritika staljinizma 1950-1960 (Globus, Zagreb 1985.).
A o tome koliki i kakav je meunarodni utjecaj imala praksis orijentacija upravo na suzbijanju tada dominantne dogmatske struje pokazuje, na primjeru suradnje slovakih s jugoslavenskim filozofima, obiman
prilog slovakog filozofa Andreja Kopoka: Recepcia asopisu Praxis na Slovensku, (Filozofia, Ro. 60,
2005., 10, str. 723-743).

376

ANTE LEAJA

svijetu rezultirao je velikim brojem pisanih priloga koji su ili podravali osnovne
teze praksis orijentacije, ili su ih osporavali ili su bili naprosto registracija tog fenomena, u to treba ubrojiti i prijevode djela pripadnika praksis orijentacije u velikom broju zemalja. Iz uvida u prikupljenu grau dobija se vrsti dojam da ni jedna
aktualna filozofska orijentacija nije uspjela ostvariti tako intenzivan i plodonosan
intelektualni dijalog kao to je to bio sluaj sa praksis orijentacijom.
Takoer bih naglasio da se tom poslu (prikupljanja grae o praksis orijentaciji)
pristupilo u vremenu koje je bilo krajnje nesklono za njegovu realizaciju ne samo
uslijed politikih i drutvenih nevolja koje su se dogaale na podruju bive Jugoslavije, nego i po mogunostima (ljudskim i materijalnim) to su bile na raspolaganju za njegovu realizaciju. Usprkos tekoama i ogranienjima ustrajalo se na prikupljanju grae, a o tome to je prikupljeno dajem informaciju u nastavku.
Htio bih ipak ovdje jo navesti da se u prikupljanju grae nije moglo ii na registraciju i pribavljanje svih relevantnih izvora i zatim na osnovu toga u izradu potpune
(ili relativno potpune) bibliografije o praksis orijentaciji. Teko da ijedan pojedinac
moe takav zadatak obaviti bez odgovarajue institucionalne i materijalne podrke. Da ilustriram koliko je obiman taj zadatak, navodim dva primjera: samo bibliografija Gaje Petrovia ima 400 naslova, od ega 19 naslova knjiga (vidjeti u zborniku Zbilja i kritika. Posveeno Gaji Petroviu, bibliografiju izradila Asja Petrovi),
zatim selektivna bibliografija Milana Kangrge obuhvata 90 naslova, od ega je 14
naslova knjiga (vidjeti u asopisu Filozofska istraivanja, Broj 94-95, 2004., bibliografiju priredio Svetozar Livada. Glavnina asopisa je tematska, s naslovom: Mogunosti i granice etike u djelu Milana Kangrge. Posveeno Milanu Kangrgi povodom 80. roendana). A nedavno je (2010. godine) Dravni arhiv Hrvatske izdao
knjigu: Osobni arhivski fond Rudi Supek (Fond sredio i opisao Marijan Bosnar)
koji na neto vie od 130 stranica popisuje brojnu dokumentaciju od prvorazredne vanosti za prouavanje nastanka i djelovanja praksis orijentacije, ali i za uvid
u intelektualni opus Rudi Supeka. Stoga je jasno, da taj obiman posao na izradi
cjelovite bibliografije tek predstoji i treba oekivati da e se u Hrvatskoj (sredini u
kojoj je praksis orijentacija ponikla) nai odgovarajua institucija koja e pokrenuti
i realizirati takav projekt, ukljuujui u to i fiziko kompletiranje pisane grae praksis orijentacije. Naravno da bi u tome bila dragocjena pomo, ili ak inicijativa, od
zainteresiranih institucija iz inozemstva koje se bave istraivanjima i registracijom
drutvenih znanosti (nauka), jer je praksis orijentacija bila internacionalno iroko
poznata i uvaavana.
Ja nisam naao da je u Hrvatskoj graa o praksis orijentaciji prikupljena u iole
cjelovitijem obliku na jednom mjestu, ak ni u bibliotekama od kojih bi se to
377

GRAA ZA ISTRAIVANJE PRAXISA I KORULANSKE LJETNE KOLE

oekivalo ne samo da nemamo komplete asopisa12, nego i svih djela (u najmanju ruku knjiga) to su potekla iz pera pripadnika praksis orijentacije. O tome da bi
postojala iole cjelovitija i sistematizirana zbirka napisa (lanaka) o praksis orijentaciji, objavljenih u Jugoslaviji i u drugim zemljama, nema ni traga.
Suoen s takvom situacijom smatrao sam da u datim okolnostima mogu uraditi
slijedee:
1. prikupiti sve brojeve asopisa Praxis i njegova internacionalnog izdanja,
zatim posebna izdanja (Zbornici) i tzv. depna izdanja, a isto tako i asopis
Pogledi, koji je prethodio Praxisu (urednik mu je bio Rudi Supek a
osnovno jezgro suradnika bili su ljudi koji su formirali praksis orijentaciju);
2. prikupiti to vei broj knjiga to su ih napisali pripadnici praksis
orijentacije, pri emu je teite bilo na djelima zagrebakog jezgra13;
3. prikupiti to vei broj knjiga (iz Jugoslavije i iz inozemstva) u kojima se
raspravlja o praksis orijentaciji;
4. prikupiti lanke s podruja Jugoslavije i inozemstva, koji govore o praksis
orijentaciji, o asopisu Praxis i o Korulanskoj ljetnoj koli;
5. prikupiti barem neto od slikovnog i/ili filmskog materijala koji
dokumentira rad Korulanske ljetne kole.
Moj je plan da se tako prikupljena graa kao cjelina pohrani na odgovarajuem
mjestu kako bi bila na raspolaganju zainteresiranoj javnosti i kako bi eventualno posluila kao poticajni poetak za sistematsko kompletiranje grae o praksis
orijentaciji. Htio bih naglasiti spomenutu potrebu pohranjivanja cjelovite grae
o praksis orijentaciji na jednom (odgovarajuem) mjestu zato to je ta graa silno
rasuta (novine i asopisi naroito), a esto ili teko pristupana ili sasvim nepristupana. A ta okolnost oteava ili ini nemoguim svestrano istraivanje svih aspekata nastanka i djelovanja praksis orijentacije.
Prikupljena graa, ma koliko da je skromne naravi, za sada je najcjelovitija zbirka
grae o praksis orijentaciji koliko je meni poznato. Ve i takva moe biti korisna za
svakoga tko namjerava prouavati praksis orijentaciju. A upravo je to i bila svrha
prikupljanja grae, uz opekulturni kriterij uvanja dokumentacije.
12 Spominjem kao zapanjujuu injenicu da NSK (Nacionalna i sveuilina knjinica) u Zagrebu nema
komplet asopisa Praxis na stranim jezicima, tj. njegovo internacionalno izdanje.
13 Razlog za ovakvu odluku bio je uvjetovan pragmatinim razlozima koliko tekoama financijske naravi, toliko i tekoama u komunikacijama koje su nakon raspada SFR Jugoslavije bile zaista goleme. Jasno
je da bi bilo potrebno poraditi na tome da se prikupe knjige i ostalih pripadnika praksis orijentacije.

378

ANTE LEAJA

Prikupljanje grae ima i dodatni aspekt od vanosti za njeno uvanje i koritenje.

Rije je o mjestu, ili instituciji gdje bi se graa fiziki odloila, a koja bi osigurala
primjereno uvanje, nadopunjavanje, ali i uvjete koritenja. Graa o praksis orijentaciji je kulturno dobro i tako je treba tretirati.
Tri su institucije koje bi mogle biti depozitno mjesto za grau o praksis orijentaciji:
na prvom mjestu je to NSK (Nacionalna i sveuilina knjinica)14 u Zagrebu, zatim
Biblioteka HAZU (Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti) u Zagrebu i, naposljetku, Biblioteka Filozofskog fakulteta u Zagrebu, ali nije iskljueno da to bude i
neka od renomiranih inozemnih institucija koja se bavi prikupljanjem grae s podruja drutvenih i humanistikih znanosti (nauke).15
U okolnostima i klimi iskljuivosti, s kojima smo se u Hrvatskoj suoili nakon
1990. godine, a naroito s manifestacijama unitavanja tzv. nepodobne spomenike batine i knjine grae (a takvih je postupaka bilo i u Koruli) i harange to je
bila usmjerena kako na pripadnike praksis orijentacije, tako i na praksis orijentaciju u cjelini, pojavile su se dileme o mjestu pohranjivanja grae. U konzultacijama
s preostalim ivuim lanovima zagrebake jezgre praksis orijentacije (Milanom
Kangrgom i Ivom Kuvaiem) i nasljednicima nekolicine drugih (Asjom Petrovi,
Habibom Bonjak, Evom Grli) ovlaten sam da u njihovo ime odaberem instituciju gdje bi prikupljenu grau pohranili i da se to regulira ugovorom. Ovlatenje je
uredno registrirano kod javnog biljenika. Nadam se da e mi konzultacije tokom
ovog Skupa biti od koristi u donoenju odluke. S obzirom i na moju poodmaklu
dob htio bih to obaviti to je mogue prije.
III DOSADANJI REZULTATI U PRIKUPLJANJU GRAE
Imajui na umu do sada navedeno, htio bih saeto informirati koja je graa prikupljena zakljuno sa 2010. godinom i kako je grupirana.
Prikupljenu grau sam rasporedio u tri grupe: 1) dokumenti, 2) publicirana graa i
3) slikovni i/ili filmski zapis o Korulanskoj ljetnoj koli.
14 Uz garanciju, naravno, da se nee s tom graom dogaati ono to sam spomenuo o internacionalnom izdanju asopisa Praxis i da e se posebno nastojati na kompletiranju grae, pri emu naglaavam i
nunost prikupljanja knjiga to su ih pisali pripadnici praksis orijentacije, a takoer i napisa u periodici o
praksis orijentaciji.
15 Treba tome dodati da bi bilo normalno, dakako i poeljno, da i Gradska knjinica Korula formira fond
grae o praksis orijentaciji kao dio Zaviajne zbirke, naroito s obzirom na Korulansku ljetnu kolu. Ukoliko
Gradska knjinica Korula pokae interes bit e mi kao Korulaninu osobito drago pomoi u realizaciji takve
namjere.

379

GRAA ZA ISTRAIVANJE PRAXISA I KORULANSKE LJETNE KOLE

1. Dokumenti

Dokumenti o nastanku, djelovanju i prestanku izlaenja asopisa Praxis i Korulanske ljetne kole. Ova je graa djelomino prikupljena, a treba nastojati na
njenom upotpunjavanju, osobito aktima o osnivanju i prestanku izlaenja asopisa
i kole.
2. Publicirana graa rasporeena je u ovim cjelinama:

A. Uvodni materijal o praksis orijentaciji,

B. Izdanja Praxisa: asopis Praxis, Zbornici, Depna izdanja,
C. Publicirane knjige lanova redakcije asopisa Praxis i suradnika koji su
pripadali grupi,
D. Knjige o praksis orijentaciji (asopisu Praxis i Korulanskoj ljetnoj koli)
na jezicima naroda Jugoslavije i na stranim jezicima,
E. Napisi o praksis orijentaciji u periodici (novine, asopisi, izvodi iz knjiga)
na jezicima naroda Jugoslavije i na stranim jezicima.
S nekoliko napomena obrazloit u to se sve nalazi u navedenim cjelinama, odnosno koja je graa, u kom obimu i u kom obliku prikupljena. Mislim da e to biti
zanimljiva informacija za one kojima praksis orijentacija moe biti predmet znanstvenog ili strunog istraivanja, ali i za ljude koji nastoje proiriti svoje znanje o
tome.
A. Uvodni materijal o praksis orijentaciji
Uvodni materijal koncipiran je tako da prui nekoliko osnovnih informacija koje
e pomoi da rasprave o praksis orijentaciji bolje situira s obzirom na razvoj filozofijske misli u Jugoslaviji i u svijetu. To se naroito odnosi na prva dva priloga o
jugoslavenskoj filozofiji i o pojmovima praksa, praxis i pragmatizam.
a) Enciklopedijske odrednice o jugoslavenskoj (hrvatskoj) filozofiji od 1958. do 2003.
Svrha je ovih priloga da ukae na raznolikost u ocjenama osnovnog smjera razvoja filozofije u Jugoslaviji, a unutar toga i praksis orijentacije.
b) Enciklopedijske odrednice o pojmovima: praksa-praxis i pragmatizam Iz navedenih odrednica oigledna je razlika izmeu evropske i anglosaske filozofske tradicije i misli ukoliko je rije o pojmu praksa-praxis.16
16 Za znamenite dvije filozofske enciklopedije, The Encyclopedia of Philosophy (2006) i Routledge Encyclopedia of Philosophy (1998.), pojam praksa-praxis nije bio predmetom posebne odrednice za razliku
od pojma pragmatizam, kojemu posveuju obimne lanke. Nasuprot tome, u ovdje navedenim njemakim

380

ANTE LEAJA

c) Dokumenti o programskoj orijentaciji asopisa Praxis i radu Korulanske ljetne kole predstavljeni su sa pet priloga, od kojih su dva (Gajo Petrovi, emu
Praxis? i Branko Bonjak, Ime i pojam Praxis) odluni za razumijevanje programske platforme praxis orijentacije, a ostala tri (Rudija Supeka, Danka Grlia i
Milana Kangrge) daju pregled rada Korulanske ljetne kole. Vanost navedenih
dokumenata proizlazi prvenstveno iz toga to su im autori osnivai i najznaajniji
predstavnici praksis orijentacije, pa stoga predstavljaju informaciju iz prve ruke.
d) Popisi: Redakcija i Savjet asopisa Praxis, Uprava Korulanske ljetne kole,
Suradnici asopisa Praxis, Podnosioci referata na zasjedanjima Korulanske
ljetne kole, Uesnici Korulanske ljetne kole. Popis uesnika kole rekonstruirali su Rudi Supek i Milan Kangrga, ali on, sudei prema nekim primjedbama,
nije potpun. U svakom sluaju je taj popis impozantan i s obzirom na broj, ali i s
obzirom na imena uesnika.
e) Bibliografija autora prikupljenih lanaka (preteno iz novina i asopisa) o praksis
orijentaciji. O ovom dijelu grae bit e posebno rije.
B. Izdanja Praxisa: asopis Praxis, Zbornici, Depna izdanja
a. asopis Praxis na jezicima naroda Jugoslavije (dominantno na hrvatsko-srpskom/srpsko-hrvatskom jeziku). Svi se izdani brojevi nalaze u prikupljenoj grai
(ukupno 58 brojeva)17;
b. asopis Praxis na stranim jezicima. Prikupljeni su svi izdani brojevi (ukupno
38 brojeva osim broja 1-2, 1968.);
c. Zbornici. Redakcija asopisa izdala je dva obimna tematska zbornika: 1) Smisao
i perspektive socijalizma, 1965. godine i 2) Dokumenti jun-lipanj 1968., 1969.
godine18.
rjenicima ili prirunicima pojam praxis obraen je u opsenim, enciklopedijski koncipiranim lancima.
Posebno istiem rad Gaje Petrovia Renik filozofije. Praksa (rad objavljen u asopisu Theoria, pisan za
planirani, a neobjavljeni Enciklopedijski rjenik marksizma).
17 Redakcija asopisa Praxis je u nizu godina bila ustaljena u osnovnom jezgru, to su ga inili ovi lanovi: Branko Bonjak, Danko Grli, Milan Kangrga, Gajo Petrovi, Rudi Supek, Predrag Vranicki. Tom jezgru pripada i Ivo Kuvai (lan redakcije od 1967. godine do prestanka izlaenja asopisa 1974. godine). lanovi redakcije asopisa Praxis bili su i: Danilo Pejovi kao urednik (tri godine, od broja 1, 1964. do broja
4-6, 1966., kada je dao ostavku i raziao se s ostalim dijelom redakcije, ali i s praksis orijentacijom), Mladen
aldarovi (dvije godine, od broja 1-2, 1967. do broja 4, 1968., koji se takoer raziao s ostalim lanovima
redakcije), Veljko Cvjetianin (dvije godine, od broja 1, 1973. do broja 3-5, 1974.), arko Puhovski (takoer
dvije godine, od broja 1, 1973. do broja 3-5, 1974.).
18 Ovaj drugi zbornik je bio cenzuriran i nakon toga je u javnost puten bez cenzuriranog dijela teksta.
Sauvano je i nekoliko primjeraka s potpunim tekstom. U prikupljenoj grai su obe varijante (necenzurirana i cenzurirana) drugoga Zbornika.

381

GRAA ZA ISTRAIVANJE PRAXISA I KORULANSKE LJETNE KOLE

d. Posebna izdanja Praxisa, tzv. Depno izdanje Praxisa. Prikupljene su sve izdane knjige.
e. asopis Pogledi. Poeo je izlaziti 1952. godine, a smatra se preteom asopisa Praxis iz dva razloga: prvo, jer su njegovi suradnici najveim dijelom bili
kasniji osnivai i suradnici Praxisa i, drugo, jer je glavni pokreta, inicijator
osnivanja i njegov prvi glavni urednik (i sekretar redakcije) bio Rudi Supek, koji
je kasnije bio jedan od osnivaa i jedan od glavnih urednika asopisa Praxis.
Povezanost ta dva asopisa moe se uoiti i po slinim kritikim intencijama,
to se mogu pratiti u objavljivanim tekstovima. To su razlozi to je ovdje ukljuen
kao dio grae o Praxisu. asopis Pogledi imao je kratak vijek trajanja nepune etiri godine, a ugaen je (vjerojatno) u turbulencijama izazvanim poznatim sluajem ilas, kojim se bavilo plenarno zasjedanje Centralnog Komiteta
Saveza komunista Jugoslavije u februaru 1954. godine. Za prouavanje pozicije i znaaja asopisa Pogledi vano je, osim samog asopisa, pogledati tekst:
Razgovor s Praxisom 3.7.1969. u asopisu Dalje, broj 28-29, 1989., a takoer
i dokument (spis): Elaborat o Pogledima, to ga je 11.3.1954. izradilo Odelenje UDB-e za grad Zagreb, a objavljen je u Ljetopis 2001., SKD Prosvjeta,
Zagreb, 2001.19
C. Publicirane knjige lanova redakcije asopisa Praxis, Savjeta i redovnih
suradnika
Pored lanaka, studija i intervjua, to su ih objavljivali u asopisima, zbornicima
i novinama, lanovi redakcije asopisa Praxis, ali i ostali pripadnici praksis orijentacije, objavili su i veliki broj knjiga iz podruja filozofije i sociologije. Smatrao
sam da sastavnim dijelom grae (dokumentacije) o praksis orijentaciji moraju biti
i njihove knjige, jer se samo uvidom u cjelokupno intelektualno stvaralatvo mogu
donositi kompetentni sudovi.
Odluio sam se, za poetak, za prikupljanje knjiga samo od najueg, u isto vrijeme
i najaktivnijeg dijela praksis orijentacije lanova redakcije asopisa iz sasvim
praktinih razloga (kako sam to ve spomenuo). Jasno je da je aktivnih pripadnika praksis orijentacije bilo znatno vie, pa bi bilo potrebno, rekao bih i nuno,
19 Prikupljeni su gotovo svi brojevi asopisa Pogledi: Brojevi 1 i 2 iz 1952. godine (izdana su samo ta
dva broja); Brojevi 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9-10, 11, 12 iz 1953. godine (nedostaju brojevi: 1 i 2); Brojevi 1, 2, 3 iz 1954.
godine (to su svi brojevi izili u toj godini). 1955 godine iziao je jedan svezak asopisa Pogledi, bez oznake
broja, pod naslovom: Almanah. Pitanja teorije knjievnosti. Nakon toga se asopis Pogledi nije vie
pojavio. Dodao bih napomenu: u obimnoj bibliografiji napisa o praksis orijentaciji gotovo nikako se ne spominje ovaj asopis, premda je vana karika u njenom nastajanju i formulaciji. Prouavanje praksis orijentacije nuno, stoga, mora ukljuiti i tekstove objavljene u asopisu Pogledi.

382

ANTE LEAJA

proiriti i fond knjiga svih autora, da bi se dobio potpun uvid u intelektualnu batinu praksis orijentacije.20
D. Knjige o praksis orijentaciji (asopisu Praxis i Korulanskoj ljetnoj koli)
na jezicima naroda Jugoslavije i na stranim jezicima
Knjige o praksis orijentaciji razvrstao sam u tri grupe:
1. Knjige o Praxisu i Korulanskoj ljetnoj koli izdane u zemljama bive SFRJ. S
obzirom na vremenski raspon objavljivanja knjiga (od 1960. do 2010. godine) rasprave o praksis orijentaciji reflektiraju i drutvenu situaciju unutar koje su te
rasprave voene. U pribavljenim knjigama zainteresirani e istraiva isto tako
nai obilje materijala koji pokazuju da je tzv. filozofska (ili znanstvena/nauna) kritika praksis orijentacije u vie navrata bila motivirana razlozima koji su
s one strane znanosti/nauke.
2. Knjige o Praxisu i Korulanskoj ljetnoj koli na stranim jezicima. Koliko god se
u knjigama, to su o praksis orijentaciji izdane u Jugoslaviji, moe nai golemi
raspon ocjena i raznolikih pristupa to jo vie vrijedi za knjige to su objavljene
u drugim zemljama.
3. Spomen knjige umrlim lanovima redakcije asopisa Praxis (Gaji Petroviu,
Branku Bonjaku, Danku Grliu) i, posebno, izdanje asopisa Filozofska istraivanja, posveenog jubileju, 80.-oj godinjici roenja Milana Kangrge (referati sa
skupa odranog na Filozofskom fakultetu Sveuilita u Zagrebu). Time nije iscrpljen broj te vrste publikacija, pa e biti potrebno poraditi na kompletiranju (npr.
Spomenica Veljku Korau, to ju je izao Filozofski fakultet u Beogradu, a koju
nisam uspio pribaviti). Znaenje ovih knjiga daleko nadmauje njihovo komemorativno obiljeje, prigodnog su, dodue, karaktera, ali ga sadrajem znaajno
nadilaze, jer se u njima nalaze vrlo vani prilozi velikog broja autora koji smjeraju valorizaciji praksis orijentacije kao cjeline i aktualnosti njenog misaonog nastojanja i koji stoga nisu prigodniarski pisani.
Jasno je da e vremenom biti potrebno nastaviti sa sistematskim praenjem izlaenja naslova (knjiga) u kojima se praksis orijentacija obrauje, interpretira i kritiki
razmatra.21
20 Prikupljeno je 65 knjiga lanova redakcije asopisa Praxis, to, dakako, nije sve to su u obliku knjiga
objavili. Navodim samo ukupan broj prikupljenih knjiga, bez poblieg popisa naslova, jer bi nam za to trebalo znatno vie prostora od onoga to je svrsishodno za osnovnu informaciju.
21 S obzirom na stalno poveanje knjine produkcije o praksis orijentaciji nije od naroitog znaaja informacija da je prikupljena 41 knjiga. Ve sada se taj broj moe poveati za nekoliko naslova, pa treba oekivati
da e se pribavljanje novoizilih naslova nastaviti.

383

GRAA ZA ISTRAIVANJE PRAXISA I KORULANSKE LJETNE KOLE

E. Napisi o praksis orijentaciji u periodici (novine, asopisi, izvodi iz knjiga) na

jezicima naroda Jugoslavije i na stranim jezicima
Posebno znaajnim dijelom grae u vezi s praksis orijentacijom su lanci objavljivani u periodici (novinama, asopisima), ili kao djelovi (poglavlja) knjiga, ili pak
kao stavovi slubenih foruma (objavljivanih ili u novinama ili u njihovim, mahom
internim, publikacijama). To, da su posebno znaajni, proizlazi iz toga to su
najveim dijelom bili rezultat neposrednih reagiranja i ocjena, ak i kada su neke
od njih oznaene (proglaene) kao strune ili znanstveno/naune analize s pretenzijom da su slobodne od okolnosti vremena u kojemu su nastale. Od naroitog
su interesa obimniji naslovi u kojima je razvijena polemika s praksis orijentacijom
kao cjelinom, samo s nekim njenim stavovima ili, pak, s pojedinim pripadnicima
praksis orijentacije.22
Nesporno je da navedeni broj napisa o praksis orijentaciji ne iscrpljuje ni izdaleka
sve ono to je o njoj ili povodom nje pisano. To naroito vrijedi za napise na stranim jezicima. Ipak bih se usudio rei da navedeni prikupljeni i kronoloki sreeni
broj napisa predstavlja solidnu osnovu za daljnji rad na prikupljanju napisa, ali i za
studij praksis orijentacije, naroito njenog odjeka u Jugoslaviji i u svijetu.
3) Slikovni i/ili filmski materijal koji dokumentira rad Korulanske
ljetne kole

Prikupljanje slikovnih i/ili filmskih zapisa o radu Korulanske ljetne kole bilo je
posebno teko.
Ipak su, zahvaljujui amaterskom trudu i s tadanjom skromnom tehnikom, napravljeni slikovni i filmski zapisi koje je vrijedno sauvati. Fotografije i filmski zapisi pokazuju uesnike Korulanske ljetne kole u raznim situacijama.
Naroito je vrijedna zbirka fotografija to ih je napravio Zdravko Kuinar i spremno ih stavio na raspolaganje za zbirku grae. Njegove su fotografije koritene i u
ve spomenutoj knjizi iz 2003. godine (Sloboda i nasilje). Sigurno je da postoje i
drugi izvori fotografija, pa treba nastaviti s prikupljanjem i sistematizacijom i tog
dijela grae.
Filmske su zapise napravili: Mladen aldarovi, koji je spremno stavio na raspolaganje svoj film i dva brata Petrovi, Bojan i Vetan, sinovi Asje i Gaje Petrovia, koji
22 Ovdje bih samo napomenuo da je (do sada ) prikupljeno 447 jedinica, tj. naslova, od 220 autora. Trinaest naslova su slubene publikacije Saveza komunista Zagreb u kojima je izravno ili neizravno raspravljano o praksis orijentaciji, a tridesetdevet naslova je bez oznake autora. Ukupan obim ove grae je oko 4.000
stranica.

384

ANTE LEAJA

su takoer spremno stavili na raspolaganje svoj film. U obradi tih zapisa, tj. prenosu na suvremene medije nesebino je pomogao Nenad Puhovski.
Iz prikupljenih materijala je zatim Rajko Grli, isto tako s entuzijazmom i nesebino, sloio jednu cjelinu u obliku CD-a u trajanju od neto preko 100 minuta sa
sekvencama: posjet delegacije jugoslavenskih filozofa sovjetskim filozofima, osam
priloga o Koruli (godine: 1965., 1967., 1968., 1970., 1971., 1972, 1973/74. godine),
tekst Milana Kangrge o nastanku i radu kole, pozdravna rije Danka Grlia na
otvaranju rada posljednjeg saziva kole 1974. godine, nekoliko naslova asopisa
Praxis i, na kraju, popis knjiga o Praxisu i Korulanskoj ljetnoj koli.
Vjerujem da e se u daljem radu na prikupljanju grae doi i do novih slikovnih
materijala. Brojni su uesnici kole fotografirali za svoju duu i bilo bi korisno da
se barem djelomice tako izraene fotografije prikupe, pa da se napravi i potpuniji
vizuelni zapis djelovanja kole, njenih uesnika i ambijenta u kojemu je kola radila.
ZAKLJUNA NAPOMENA
Premda ovdje prikazana prikupljena graa o praksis orijentaciji, tj. i o asopisu
Praxis i o Korulanskoj ljetnoj koli, nije obuhvatila svu moguu grau, ipak je
to do sada najpotpunija graa, koja e kao cjelina biti pristupana na jednom mjestu. Ovo mi se ini vanim za ljude koji bi imali namjeru posvetiti se prouavanju
praksis orijentacije.
Na kraju bih sumirao:
1. Praxis orijentacija nije se formirala sluajno. Bilo je to nastojanje da se razumiju
bitne protivrjenosti suvremenoga svijeta i da se formuliraju mogui pravci njihova razrjeavanja. Nikako pritom ne treba zanemariti drutvene uvjete unutar
kojih se praksis orijentacija pojavila, njen intelektualni potencijal, kao i veliki
broj ljudi (u Jugoslaviji i u svijetu) koji su joj se prikljuili. Upravo je s obzirom
na kritike refleksije o suvremenom svijetu praksis orijentacija neizostavni dio
duhovne batine sadanje generacije, ali i generacija koje dolaze. Potrebno je stoga naglasiti: ukoliko su pitanja to su bila predmet kritike refleksije praksis orijentacije aktuelna utoliko je i aktuelna i praxis orijentacija;
2. Iz toga nuno slijedi da je graa o praksis orijentaciji kulturno dobro i da s njom
treba tako postupati, voditi o njoj brigu kao o javnom kulturnom dobru;
3. Prethodne opaske (o instituciji gdje bi se pohranjivala i uvala graa o praksis
orijentaciji) niukoliko ne dovode u pitanje prijedlog da se i u Koruli formira

385

GRAA ZA ISTRAIVANJE PRAXISA I KORULANSKE LJETNE KOLE

fond grae, naroito o Korulanskoj ljetnoj koli. Budui da je kola bila vana
komponenta praksis orijentacije, bilo bi od naroite vanosti da grad Korula s
dunom panjom njeguje i obiljeava spomen na djelovanje Korulanske ljetne
kole, a bitni bi dio toga moralo biti prikupljanje grae o Korulanskoj ljetnoj
koli. S obzirom na svoje poslanje i funkciju informacijskog sredita taj bi zadatak morala obaviti Gradska knjinica, formirajui fond grae o Praxisu i Korulanskoj ljetnoj koli kao dio fonda Zaviajne zbirke. Nadam se da e Gradska knjinica to prihvatiti i da e u tome naii na podrku svih kojima je zadatak
unapreivanje javnog kulturnog dobra Grada.

386

ANTE LEAJA

LITERATURA
Auf dem Rckweg zum Stalinismus? Antwort
der Praxis-Philosophen auf die Angriffe des
jugoslawischen Bundes der Kommunisten, u:
Sddeutsche Zeitung, br. 22, 26.-27. januar
1974.
Bonjak, Branko: Ime i pojam Praxis, u:
Praxis, Zagreb, godina I, br. 1, 1964, str. 7-20.
Despot, Branko: , u: Vijenac, Zagreb, godina
V, br. 92, 17. srpnja 1997., str. 5.
Dokumenti jun-lipanj 1968., Praxis, Zagreb
1969.
Elaborat o Pogledima to ga je 11.3.1954.
izradilo Odelenje UDB-e za grad Zagreb, u:
Ljetopis 2001., SKD Prosvjeta, Zagreb 2001.

Livada, Svetozar: Selektivna bibliografija Milana Kangrge, u: Mogunosti i granice etike

u djelu Milana Kangrge. Posveeno Milanu
Kangrgi povodom 80. roendana, u: Filozofska istraivanja, Zagreb, godina 24, br. 94-95,
2004.
Mikuli, Borislav: Praksis filozofija. Univerzalizam i ideologem kulture u novijoj hrvatskoj
filozofiji, u: Jutarnji list - Magazin, Zagreb,
subota, 15. prosinca 2001.
Mikuli, Borislav: Poietiki pojam prakse i
njegov kulturni kontekst (predavanje na Zagrebakoj slavistikoj koli-seminaru u Dubrovniku 1. rujna 2009.).

Golubovi, Veselin: S Marxom protiv Staljina.

Jugoslavenska filozofska kritika staljinizma
1950-1960, Globus, Zagreb 1985.

Mogunosti i granice etike u djelu Milana Kangrge. Posveeno Milanu Kangrgi povodom 80.
roendana, u: Filozofska istraivanja, Zagreb,
godina 24, br. 94-95, 2004.

Humanizam i kritiko miljenje. Tako je govorio Andrija Krei (Izvodi, 1-5), u: Monitor,
Podgorica, 28.5, 4.6., 11.6., 18.6. i 25.6.2010.

Osobni arhivski fond Rudi Supek (Fond sredio

i opisao Marijan Bosnar), Dravni arhiv Hrvatske, Zagreb 2010.

Jaki, Boidar: Praxis i Korulanska ljetna

kola. Kritike, osporavanja, napadi, u: Popov
2003, str. 166-232.

Petrovi, Asja: Bibliografija Gaje Petrovia, u:

Flego, Gvozden (ur): Zbilja i kritika. Posveeno
Gaji Petroviu, Antibarbarus, Zagreb 2001.

Kangrga, Milan: verceri vlastitog ivota. Refleksije o hrvatskoj politikoj kulturi i duhovnosti, Kultura & Rasvjeta, Split 2002. [Prethodno izdanje: Res publica, Beograd 2001.]

Petrovi, Gajo: emu Praxis?, u: Praxis, Zagreb, godina I, br. 1, 1964, str. 3-6.

Kopok, Andrej: Recepcia asopisu Praxis na

Slovensku, u: Filozofia, Ro. 60, 2005., 10, str.
723-743.
Kosk, Karel: Dijalektika konkretnog, Prosveta,
Beograd 1967.
Krei, Andrija: Humanizam i kritiko miljenje. Tako je govorio Andrija Krei (priredio
Boidar Jaki), Slubeni glasnik - Res publica,
Beograd 2010.
Kuvai, Ivan: Sjeanja, Razlog, Zagreb, 2008.

Popov, Neboja (ur): Sloboda i nasilje. Razgovor o asopisu Praxis i Korulanskoj letnjoj
koli, Res publica, Beograd 2003.
Radunovi, Veselin: Razgovor sa Gajom Petroviem, u: Ovdje, Titograd, br. 238, mart
1989., str. 4.
Razgovor s Praxisom 3.7.1969., u: Dalje,
Sarajevo, br. 28-29, 1989.
Routledge Encyclopedia of Philosophy, 1998.
Smisao i perspektive socijalizma, Praxis, Zagreb 1965.

387

GRAA ZA ISTRAIVANJE PRAXISA I KORULANSKE LJETNE KOLE

najder, Slobodan: Ortopedija uspravnog hoda

(Prikaz knjige Humanizam i kritiko miljenje), u: Novi list, Rijeka, 16. svibnja 2010.
The Encyclopedia of Philosophy, 2006.
Tragovima jedne knjige. Praktini humanizam
Andrije Kreia (Prikaz dva razgovora o knjizi), u: Republika, Beograd, godina, br. 476477, 1-31. maj 2010.

388

5
IZLOBA
391 Praxis i Korulanska ljetna kola
tragovi jednog desetljea (1963.-1974.)

PRAXIS I
KORULANSKA
LJETNA KOLA
TRAGOVI JEDNOG DESETLJEA
(1963.-1974.)

koncepcija: Petar Milat

dizajn: Ana Humljan
tehnika asistencija: Vladan Jeremi
zahvale: Ante Leaja, Boidar Jaki, Rajko Grli, Daniela Sestri
produkcija: Rosa Luxemburg Stiftung Southeast Europe

PRAXIS I KORULANSKA LJETNA KOLA

TRAGOVI JEDNOG DESETLJEA (1963.-1974.)

LANOVI REDAKCIJSKOG SAVJETA

(OD 1967.):

GLAVNI I ODGOVORNI UREDNICI:

Gajo Petrovi, Danilo Pejovi (1964.1966.), Rudi Supek (1967.-1973.), Ivan
Kuvai (1974.)

Kostas Axelos, Alfred J. Ayer, Zygmunt

Baumann, Norman Birnbaum, Ernst Bloch, Thomas Bottomore, Umberto Cerroni,
Robert S. Cohen, Mladen aldarovi,
Boidar Debenjak, Mihailo uri, Marvin
Farber, Vladimir Filipovi, Eugen Fink,
Ivan Focht, Erich Fromm, Lucien Goldmann, Andr Gorz, Jrgen Habermas, Erich
Heintel, Agnes Heller, Besim Ibrahimpai, Mitko Ilievski, Leszek Kolakowski,
Veljko Kora, Karel Kosik, Andrija
Krei, Henri Lefebvre, Georg Lukacs,
Serge Mallet, Herbert Marcuse, Mihailo
Markovi, Enzo Paci, Howard L. Parsons,
Zagorka Pei Golubovi, David Riesman,
Veljko Rus, Svetozar Stojanovi, Abdulah

LANOVI REDAKCIJE:
Branko Bonjak, Danko Grli, Milan
Kangrga, Gajo Petrovi, Rudi Supek,
Predrag Vranicki, Danilo Pejovi
(1964.-1966.), Mladen aldarovi
(1967.-1968.), Ivan Kuvai (1967.-1974.),
Veljko Cvjetianin (1973.-1974.), arko
Puhovski (1973.-1974.)
SEKRETARI REDAKCIJE (I TEHNIKI
UREDNICI):
Zlatko Posavac, Boris Kalin, Branko Despot, Miroslav Jilek, Gvozden Flego
392

arevi, Ljubo Tadi, Ivan Varga, Kurt

Wolff, Aldo Zanardo, Miladin ivoti,
Veljko Cvjetianin, Vojin Mili, Julius
Strinka, Muhamed Filipovi

IZDAVA:
Hrvatsko filozofsko drutvo (za internacionalno izdanje od 1970. suizdava:
Jugoslavensko udruenje za filozofiju, tj.
Savez filozofskih drutava Jugoslavije)

(proirenje 1974. : Hans-Dieter Bahr, Dimitar

Dimitrov, Lucio Lombardo-Radice, Dragoljub Miunovi, Rasim Muminovi, Pierre Naville, Duan
Pirjevec, Sran Vrcan, Max Wartoffsky, Georg
Henrik von Wright)

393

PRAXIS I KORULANSKA LJETNA KOLA

TRAGOVI JEDNOG DESETLJEA (1963.-1974.)

1964

1967

2 broja jugoslavenskog izdanja (1, 2 :

330+ stranica)

4 broja jugoslavenskog izdanja (1-2, 3, 4,

5-6: 890+ stranica)
4 broja internacionalnog izdanja (1, 2, 3,
4: 620+ stranica)

1965
5 brojeva jugoslavenskog izdanja (1, 2, 3,
4-5, 6 : 950+ stranica)
3 broja internacionalnog izdanja (1, 2-3,
4: 590+ stranica)
1 zbornik (Smisao i perspektive socijalizma)

1968
3 broja jugoslavenskog izdanja (1-2, 3, 4:
460+ stranica)
2 broja internacionalnog izdanja (1-2,
3-4: 520+ stranica)

1966

1969

4 broja jugoslavenskog izdanja (1, 2, 3,

4-6: 870+ stranica)
3 broja internacionalnog izdanja (1-2, 3,
4: 510+ stranica)

3 broja jugoslavenskog izdanja (1-2, 3-4,

5-6: 900+ stranica)
2 broja internacionalnog izdanja (1-2,
3-4: 620+ stranica)
394

1 temat (Dokumenti jun-lipanj 1968.)

2 broja depnog izdanja (br. 1 > Branko Bonjak i Mijo kvorc: Marksist i
kranin / br. 2-3 > ur. David Cooper:
Dijalektika osloboenja)

5-6: 1040+ stranica)

2 broja internacionalnog izdanja (1-2,
3-4: 560+ stranica)
3 broja depnog izdanja (br. 4-5 > Ivan
Kuvai: Obilje i nasilje / br. 6 > Milan
Kangrga: Razmiljanja o etici / br. 7-8
> Milan Damjanovi: Estetika i razoarenje)

1970
4 broja jugoslavenskog izdanja (1-2, 3, 4,
395

PRAXIS I KORULANSKA LJETNA KOLA

TRAGOVI JEDNOG DESETLJEA (1963.-1974.)

1971

5-6: 770+ stranica)

3 broja internacionalnog izdanja (1, 2-3,
4: 390+ stranica)

5 brojeva jugoslavenskog izdanja (1, 2,

3-4, 5, 6: 980+ stranica)
2 broja internacionalnog izdanja (1-2,
3-4: 670+ stranica)
1 broj depnog izdanja (br. 9 > Danko
Grli: Contra dogmaticos)

1974
2 broja jugoslavenskog izdanja (1-2, 3-5:
570+ stranica)
1 broj internacionalnog izdanja (1-2:
250+ stranica)

1972
3 broja jugoslavenskog izdanja (1-2, 3-4,
5-6: 630+ stranica)
2 broja internacionalnog izdanja (1-2,
3-4: 410+ stranica)
1 broj depnog izdanja (br. 10-11 > Gajo
Petrovi: emu Praxis)

UKUPNO 38 BROJEVA JUGOSLAVENSKOG IZDANJA (1964.-1974)

UKUPNO 24 BROJA INTERNACIONALNOG IZDANJA (1965.-1974.)
UKUPNO 7 BROJEVA DEPNOG IZDANJA (1969.-1972.)

1973
3 broja jugoslavenskog izdanja (1-2, 3-4,
396

397

PRAXIS I KORULANSKA LJETNA KOLA

TRAGOVI JEDNOG DESETLJEA (1963.-1974.)

398

EMU PRAXIS?
IMA TOLIKO MNOGO ASOPISA DANAS, A TOLIKO
MALO LJUDI KOJI IH ITAJU! EMU, DAKLE, JO
JEDAN ASOPIS?
lizma nemogu je bez obnove i razvoja
Marxove filozofske misli, bez produbljenijeg prouavanja djela svih znaajnih
marksista i bez doista marksistikog,
nedogmatskog i revolucionarnog pristupa
otvorenim pitanjima naeg vremena.

Usprkos preobilju asopisa ini nam

se da nemamo takav kakav mi elimo:
filozofski asopis koji nije usko struan,
filozofski asopis koji nije samo filozofski,
nego raspravlja i o aktuelnim problemima
jugoslavenskog socijalizma i suvremenog
svijeta i ovjeka. Ne elimo filozofski asopis u tradicionalnom smislu, ali ne elimo
ni opu teorijsku reviju bez sredinje misli
i bez odreene fizionomije.

Suvremeni svijet jo je uvijek svijet

ekonomske eksploatacije, nacionalne
neravnopravnosti, politike neslobode,
duhovne praznine, svijet bijede, gladi,
mrnje, rata i straha. Starim tjeskobama
pridruile su se nove: atomsko razaranje
nije samo mogua budunost; ono se ve
danas realizira kao mora i strepnja to
svakodnevno truje na ivot. ovjekovi
sve vei uspjesi u stvaranju sredstava za
pokoravanje prirode sve uspjenije ga
pretvaraju u pomoni instrument njegovih
instrumenata. A pritisak masovne bezlinosti i naune metode obraivanja
masa sve se vie suprotstavljaju razvoju
slobodne ljudske linosti.

Ideja da se pokrene takav asopis nije potekla iz puke elje da se realizira jo jedna
teorijski mogua fizionomija asopisa;
ideja je potekla iz uvjerenja, da je asopis
te vrste iva potreba naeg vremena.
Socijalizam je jedini ljudski izlaz iz tekoa
u koje se zaplelo ovjeanstvo, a Marxova
misao najadekvatnija teorijska osnova
i inspiracija revolucionarnog djelovanja.
Jedan od osnovnih izvora neuspjeha i
deformacija socijalistike teorije i prakse
u toku posljednjih decenija treba traiti
ba u previanju filozofske dimenzije
Marxove misli, u otvorenom ili prikrivenom negiranju njene humanistike biti.
Razvoj autentinog, humanistikog socija-

Ne treba potcjenjivati svjesne napore

to ih ine progresivne ljudske snage da
se savlada sadanje nehumano stanje i
ostvari jedan bolji svijet. Ne treba zabo399

PRAXIS I KORULANSKA LJETNA KOLA

TRAGOVI JEDNOG DESETLJEA (1963.-1974.)

raviti ni znatne uspjehe koji su borbom

postignuti. Ali ne treba previdjeti, da ni
u onim zemljama, gdje se vre napori za
ostvarenje doista ljudskog drutva, nasljeeni oblici nehumanosti nisu savladani i
da se pojavljuju i deformacije kojih ranije
nije bilo.

je filozofija misao revolucije: nepotedna

kritika svega postojeeg, humanistika
vizija doista ljudskog svijeta i nadahnjujua
snaga revolucionarnog djelovanja.
Naslov Praxis odabran je zato to praksa, taj centralni pojam Marxove misli,
najadekvatnije izraava skiciranu koncepciju filozofije. Upotreba grkog oblika
rijei ne znai da ovaj pojam shvaamo
onako, kako je shvaen negdje u grkoj
filozofiji. inimo to zato da se ogradimo od
pragmatistikog i vulgarno-marksistikog
shvaanja prakse i naznaimo da smjeramo na izvornog Marxa. Pored toga grka
rije, ak i kad nije shvaena tano u grkom smislu, moe posluiti kao podsjetnik
da, poput starih Grka mislei o onome
najsvakodnevnijem, ne previamo ono to
je u njemu nesvakodnevno i bitno.

Filozof ne moe ravnoduno promatrati

sva ta zbivanja, ne zato to u tekoj
situaciji treba da pomogne svatko, pa
meu ostalima i filozof, nego zato to su
u korijenu svih tih tekoa problemi ije
je rjeenje nemogue bez sudjelovanja
filozofije. Ali ako suvremena filozofija eli
da bitno pridonese rjeavanju suvremene
svjetske krize, ona se ne smije svesti na
prouavanje i interpretiranje svoje vlastite
historije; ona ne smije biti ni kolsko
graenje sveobuhvat-nih sistema; jo
manje samo analiza metoda suvremene
nauke ili opisivanje svakodnevne upotreba
rijei. Ako eli da bude misao revolucije,
filozofija se mora okrenuti bitnim brigama
suvremenog svijeta i ovjeka, a ako eli
da dopre do biti svakodnevnice, ona se ne
smije ustezati da se od nje i prividno udalji
zaranjajui u dubine metafizike.

Pitanja o kojima elimo raspravljati

prelaze okvire filozofije kao struke. To
su pitanja u kojima se susreu filozofija,
nauka, umjetnost i drutveno djelovanje,
pitanja koja se ne tiu samo ovog ili onog
fragmenta ovjeka, ni samo ovog ili onog
pojedinca, ve ovjeka kao ovjeka. U
skladu s orijentacijom na probleme koji
se ne mogu zatvoriti ni u jednu posebnu
struku, pa ni u struno shvaenu filozofiju,
nastojat emo i okupiti suradnike. elimo
da u asopisu sudjeluju ne samo filozofi,
ve i umjetnici, knjievnici, nauenjaci,
javni radnici, svi oni koji nisu ravnoduni
prema ivotnim pitanjima naeg vremena.

U skladu s ovakvim shvaanjima, elimo asopis koji nee biti filozofski u onom smislu
u kojem je filozofija samo jedno posebno
podruje, jedna nauna disciplina, strogo
odvojena od svih ostalih i od svakodnevnih problema ovjekovog ivota. elimo
filozofski asopis u onom smislu u kojem
400

401

PRAXIS I KORULANSKA LJETNA KOLA

TRAGOVI JEDNOG DESETLJEA (1963.-1974.)

Bez razumijevanja biti Marxove misli nema

humanistikog socijalizma. Ali na program nije da se interpretacijom Marxove
misli doe do njenog tanog razumijevanja i da se ona u tom istom obliku samo
brani. Nije nam stalo do konzerviranja
Marxa, ve do razvijanja ive revolucionarne misli inspirirane Marxom. Razvijanje
takve misli zahtijeva iroku i otvorenu diskusiju, u kojoj e sudjelovati i nemarksisti.
Zato e na asopis objavljivati ne samo
radove marksista, ve i radove onih koji se
bave teorijskim problemima to nas tite.
Smatramo da razumijevanju biti Marxove
misli mogu prije pridonijeti njeni inteligentni kritiari, nego ogranieni i dogmatski
pristalice.

ne mogu se izolirati od velikih pitanja

suvremenog svijeta. Ni socijalizam ni
marksizam nije neto usko nacionalno,
pa marksizam ne moe biti marksizam, ni
socijalizam socijalizam, ako se zatvara u
uske nacionalne okvire.
U skladu s ovakvim shvaanjima asopis
e raspravljati ne samo o nekim specifino
hrvatskim ili jugoslavenskim temama, nego
takoer i u prvom redu o opim problemima suvremenog ovjeka i suvremene filozofije. I pristup temama bit e socijalistiki
i marksistiki, dakle internacionalistiki.
Uz suradnike iz Hrvatske nastojat emo
okupiti suradnike iz drugih jugoslavenskih
republika i iz drugih zemalja, pa i s drugih
kontinenata, a uz jugoslavensko izdanje
asopisa (na hrvatsko-srpskom jeziku)
izdavat emo i internacionalno izdanje (na
engleskom i na francuskom jeziku). Svrha
internacionalnog izdanja nije reprezentiranje jugoslavenske misli u inozemstvu,
nego stimuliranje meunarodne filozofske
suradnje u raspravljanju o odlunim pitanjima naeg vremena.

Miljenja sadrana u pojedinim radovima

ne treba pripisivati redakciji nego potpisanim autorima. Kao to e itaoci imati
prilike da se uvjere, ni lanovi redakcije ne
slau se u svemu. Objavljivanje bilo kojeg
rada u asopisu, bez obzira na to da li
autor jest ili nije lan redakcije, ne znai da
je redakcija suglasna s gleditima autora;
to samo znai da redakcija smatra rad
relevantnim prilogom diskusiji o aktuelnim
problemima suvremenog svijeta i ovjeka.

Ne smatramo da na asopis moe

rijeiti, pa ak ni staviti na diskusiju
sve akutne probleme suvremenog svijeta.
Neto tako neemo ni pokuavati. Pokuat
emo da se koncentriramo na neka od
kljunih pitanja. Zato se asopis nee formirati samo na osnovu pojedinih sluajno
prispjelih priloga, ve e u prvom redu
redakcija pokrenuti odreena pitanja koja

asopis Praxis izdaje Hrvatsko filozofsko

drutvo, a sjedite mu je u Zagrebu. To se
izraava i u sastavu redakcije. Meutim,
problemi Hrvatske ne mogu se danas
raspravljati odvojeno od problema Jugoslavije, a problemi suvremene Jugoslavije

402

smatra znaajnim i prikladnim za raspravljanje. Nadamo se da e nam u izboru tih

tema pomagati suradnici i itaoci.

Slobodna tampa ostaje dobra ak i ako

proizvodi loe proizvode, jer su ti proizvodi
apostati od prirode slobodne tampe.
Kastrat ostaje lo ovjek ak i ako ima lijep
glas. (K. Marx)

Usmjeravajui asopis na gorua pitanja

suvremenog svijeta i filozofije, redakcija e
nastojati da se u asopisu njeguje nepotedna kritika postojee zbilje. Smatramo
da je kritinost koja ide do korijena stvari
ne prezajui ni od kakvih konzekvencija
jedna od bitnih karakteristika svake prave
filozofije. Takoer mislimo da nitko nema
monopol ni izuzetno pravo na bilo koju
vrstu ili podruje kritike. Nema nijednog
opeg ni specijalnog pitanja koje bi bilo
samo unutranje pitanje ove ili one zemlje
ili privatno pitanje ove ili one drutvene
grupe, organizacije ili pojedinca. Meutim smatramo da je prvenstven zadatak
marksista i socijalista pojedinih zemalja da
uz ope probleme suvremenog svijeta kritiki osvjetljavaju probleme svoje vlastite
zemlje. Primarni je zadatak jugoslavenskih
marksista, na primjer, da kritiki raspravljaju o jugoslavenskom socijalizmu. Takvim
kritikim raspravljanjem jugoslavenski
marksisti mogu najvie pridonijeti ne samo
svom vlastitom ve i svjetskom socijalizmu.

Ako sve moe biti predmet kritike, od

toga ne smije biti izuzet ni asopis Praxis.
Ne moemo unaprijed obeati da emo
se sloiti sa svim prigovorima, ali emo
pozdraviti svaku javnu kritiku raspravu
o asopisu. Smatramo da ak ni potpuno
nenaklona kritika ne mora biti lo znak:
Povika njenih neprijatelja ima za filozofiju
isto znaenje kao prvi pla djeteta za plaljivo osluku-jue uho majke, to je ivotni
krik njenih ideja koje su razbile hijeroglifsku propisnu ljusku sistema i isahurile se
u graane svijeta. (K. Marx)
Naravno, na cilj nije da izazovemo poviku protiv sebe.
Naa je osnovna elja da prema svojim
mogunostima pridonesemo razvoju filozofske misli i ostvarenju humane ljudske
zajednice.

Ako na asopis prisvaja pravo na kritiku

koja nije ograniena neim izuzev prirode
kritizirane stvari, to ne znai da za sebe
traimo privilegirani poloaj. Smatramo da
privilegij slobodne kritike treba da bude
opi. Time ne elimo rei da svaki plod
slobodne kritike mora biti dobar:

403

PRAXIS I KORULANSKA LJETNA KOLA

TRAGOVI JEDNOG DESETLJEA (1963.-1974.)

KORULANSKA
LJETNA KOLA
1963. : PROGRES I KULTURA

1969. :
1970. :
1971. :
1972. :
1973. :

MO I OVJENOST
HEGEL I NAE VRIJEME
UTOPIJA I REALNOST
SLOBODA I JEDNAKOST
BIT I GRANICE
GRAANSKOG SVIJETA
1974. : UMJETNOST I
SUVREMENI SVIJET

(ODRANO U DUBROVNIKU)

1964. : SMISAO I PERSPEKTIVA

SOCIJALIZMA
1965. : TO JE POVIJEST?
1966. : NIJE ODRANO
1967. : STVARALATVO I
POSTVARENJE
1968. : MARX I REVOLUCIJA

Predsjednik Upravnog odbora: Rudi Supek

Potpredsjednici odbora: Mladen aldarovi, Veljko Kora
lanovi odbora: Branko Bonjak, Veljko Cvjetianin, Mihailo uri, Danko Grli,
Besim Ibrahimpai, Milan Kangrga, Andrija Krei, Ivan Kuvai, Mihajlo Markovi,
Vojin Mili, Gajo Petrovi, Duan Pirjevec, Predrag Vranicki, Ljubo Tadi, Esad imi,
Dimitar Dimitrov, Mitko Ilievski, Boidar Jaki, Predrag Matvejevi, Dragoljub Miunovi,
Rasim Muminovi, Zagorka Golubovi, Neboja Popov, arko Puhovski, Veljko Rus,
Georgi Stardelov, Svetozar Stojanovi, Sran Vrcan, Miladin ivoti, Antun van
Tajnici odbora: Marijan Cipra, Ivan Kuvai, Nikola Skledar, Goran vob, Gvozden Flego
*

nakon ostavke Danila Pejovi s funkcije direktora Korulanske ljetne kole 1966. Upravni odbor
ukida funkciju direktora kole

404

SUDIONICI KOLE
Vic G. Allen, Sheila Allen, Pavel Apostol, Jovan Aranelovi, Johan P. Arnasson,
Schlomo Avineri, Kostas Axelos, Hans-Dieter Bahr, Ernesto Barroni, Lelio Basso, Nicolae Bellu, arko Benkovi, Fritjof Bergman, John Berke, Rudolf Berlinger, Duko Berlot,
Walter Biemel, Norman Birnbaum, Ernst Bloch, Juraj Bober, Branko Bonjak, Thomas
Bottomore, Heinz Brandt, Donald Brochert, Paul Brockelman, Pierre Brou, Nadeda
ainovi-Puhovski, Mladen aldarovi, Franc Cengle, Umberto Cerroni, Octavian
Chetan, Esad imi, Marijan Cipra, Raul Claro, Pete Clescak, Robert S. Cohen, Harold
Cruse, Veljko Cvjetianin, Milan Damnjanovi, Boidar Debenjak, ivojin D. Deni,
Bogdan Deni, Abel Dei, Blaenka Despot, Branko Despot, Dimitar Dimitrov, Branislav urev, Mihailo uri, Valentin Dusek, A. Moris Eames, Abraham Edel, Wilhelm
Eichhorn, eljko Falout, Iring Fetscher, Vindrich Fibich, Vladimir Filipovi, Eugen Fink,
George Fischer, Ossip Flechtheim, Helmut Fleischer, Ivan Focht, Erich Fromm, Horst
Gizycki, Samuel Gluck, Lucien Goldmann, George Goriely, Ernesto Grassi, Danko Grli,
405

PRAXIS I KORULANSKA LJETNA KOLA

TRAGOVI JEDNOG DESETLJEA (1963.-1974.)

Mirjana Gross, Daniel Guerin, Victor Gurevitch, Jrgen Habermas, Erich Hahn, Erich
Heintel, Agnes Heller, Werner Hoffmann, Kurt Holoff, Hans Heinz Holz, Branko Horvat,
Hajredin Hoxha, Tine Hribar, Boris Hudoletnjak, Besim Ibrahimpai, Mitke Ilijevski,
Trivo Ini, Dieter Jhnig, Boidar Jaki, Miroslav Jilek, Serge Jonas, Pierre Joye,
Boris Kalin, Gerd Kalow, Gerd Klaus Kaltenbrunner, Milan Kangrga, Arnold Kaufman,
Taras Kermauner, Hans Kchler, Leszek Kolakowski, Zoran Konstantinovi, Veljko
Kora, Karel Kosik, Olga Kozomara, Andrija Krei, Annie Kriegel, Aleksandar Kron,
Zdravko Kuinar, Arnold Knzli, Ivan Kuvai, John Lachs, Michael Landmann, Henri
Lefebvre, Wolfgang Leonhard, A. W. Levi, John Lewis, Heinz Lubasz, Herman Lbbe,
Michael Maccoby, Nandor Major, Ivan Maksimovi, Serge Mallet, Ernest Mandel,
Steven Marcus, Herbert Marcuse, Franz Marek, Jovan Marjanovi, Mihailo Markovi,
Gyrgy Markus, Werner Marx, Leo Mates, Predrag Matvejevi, Wiliam McBride,
Norman Meier, Dragoljub Miunovi, Vjekoslav Mikecin, Vojin Mili, Milan Miri, Stefan Moravski, Rasim Muminovi, Pierre Naville, Gnther Nenning, William Nietmann,
Tore Nordenstam, T. R. Nunez Tenorio, Enzo Paci, Jean M. Palmier, Howard L. Parsons,
Branko Pavlovi, Danilo Pejovi, Zagorka Pei-Golubovi, Gajo Petrovi, Paul Piccone,
Duan Pirjevec, Francis Pithon, Neboja Popov, Zvonko Posavec, Kasim Prohi, Jean
Prontenau, Ivan Prpi, arko Puhovski, Eugen Pusi, Ricardo Quarello, Lucio Lombardo
Radice, Dario Rei, Kurt Rotschild, Maximilien Rubel, Veljko Rus, Vojan Rus, Abdulah
arevi, Jos Sazbon, Pierre Schori, Joachim Schumacher, Boidar Gajo Sekuli,
Giuseppe Semerari, Dimitrije Sergejev, Shingo Shibata, Vojin Simeunovi, Gunnar
Skirbeck, H. Skjvheim, Nikola Skledar, Alfred Sohn-Rethel, Demal Sokolovi, Milivoj
Solar, John Sommerville, Vilmos Sos, Mario Spinella, Svetozar Stojanovi, Dragan
Stojanovici, Duan Stoi, Julius Strinka, Rudi Supek, uro unji, Vanja Sutli, Goran
vob, Jan Szewczyk, Ljubomir Tadi, Arif Tanovi, Zador Tordai, Robert Tucker, Stjepan
Udovi, Ivan Urbani, W. van Dooren, Ivan Varga, Zoran Vidakovi, arko Vidovi,
Karl-Heinz Volkmann-Schluck, Predrag Vranicki, Sran Vrcan, Max Wartoffsky, Herman
Weber, pater Gustav Wetter, Philip Wiener, Gerd Wolandt, Kurt Wolff, Gligorije Zajearanovi, Miladin ivoti, Duan ubrini, Antun van
[sastavljeno prema popisu iz vercera vlastitog ivota Milana Kangrge]

406

INFORMACIJA O CILJEVIMA I RADU

KORULANSKE LJETNE KOLE
* Ovaj je tekst odtampan kao informacija na engleskom, francuskom i njemakom
jeziku, kako bi se sve brojniji uesnici Korulanske ljetne kole koji dolaze iz raznih
evropskih i izvanevropskih zemalja upoznali sa ciljevima i dosadanjim radom kole.
Iako je bilo potrebno da ve ranije objavimo takvu informaciju u obliku prospekta, kao
to to rade sline ustanove meunarodnog karaktera, neki nesporazumi na posljednjem
zasjedanju kole potaknuli su nas da to uinimo sada.
[tampano u broju 2/1971, str. 299-303]

KOJI SU CILJEVI KORULANSKE

LJETNE KOLE?

i Sarajeva, tako da je sada Upravni

odbor kole sastavljen od predstavnika
najznaajnijih intelektualnih centara Jugoslavije. Korulanska ljetna kola radi u
skladu s naelima na kojima je openito
zasnovan na akademski ivot na univerzitetima. Ona za svoju djelatnost dobiva

Korulanska ljetna kola osnovana je

1963. godine na inicijativu Filozofske i
Socioloke katedre u Zagrebu, ali su joj
se veoma brzo prikljuili nai najistaknutiji filozofi i sociozi iz Beograda, Ljubljane
407

PRAXIS I KORULANSKA LJETNA KOLA

TRAGOVI JEDNOG DESETLJEA (1963.-1974.)

novana sredstva iz fondova predvienih

za znanstvenu i prosvjetnu djelatnost.
Rad i financiranje kole usklaeno je s
naelima jugoslavenskog samoupravnog
sistema, to znai da za sadraj rada
kole iskljuivu odgovornost snose sami
njezini organizatori.

strunjacima, pogotovo ako imamo u

vidu da kola okuplja filozofe, sociologe,
ekonomiste, politikologe, psihologe i
druge strunjake iz drutvenih znanosti
koji ele proiriti svoju naunu spoznaju
i iskustva. Stavljajui probleme na
dovoljan teorijsko-apstraktni nivo, ali
istovremeno i drutveno angairana,
Korulanska ljetna kola suprotstavlja
se onoj vrsti znanstvene specijalizacije i
strune zatvorenosti koja se opravdano
osuuje kao idiotizam struke.

Osnovni zadaci kole formulirani su ve

kod njenog osnivanja, i oni su potvreni
kod razrade novog statuta 1968. godine.
Ovi zadaci mogu se ukratko formulirati:
1. Obrazovanje diplomiranih i namjetenih kadrova s podruja filozofije i
sociologije, u okviru programa permanentnog obrazovanja

Valja kao bitno naglasiti da Korulanska

ljetna kola nastoji sa svoje strane da
doprinese otkrivanju i istraivanju novih
puteva miljenja u naem vremenu i
da tako predstavlja jedno samosvojno
sredite kritikog raspravljanja o bitnim
pitanjima epohalnog zbivanja.

2. Razmjena miljenja i naunih iskustava meu domaim strunjacima s

raznih univerziteta i ustanova.

Razmjena miljenja s inozemnim

strunjacima i uesnicima kole, koji su
posljednjih godina dolazili u sve veem
broju, dala je koli izrazito internacionalni karakter. Istaknuti filozofi, sociolozi i
drugi strunjaci iz drugih zemalja mnogo
su pridonijeli ugledu Korulanske ljetne
kole i rastuem interesu za njenu djelatnost. Nije potrebno naglaavati koliku
to pomo predstavlja za jugoslavenske
uesnike ove kole, koji su na taj nain u
mogunosti da dou u neposredni dodir
s vodeim linostima suvremene filozofije
i sociologije, i da uestvuju u diskusijama

3. Razmjena miljenja i iskustava sa

stranim uenjacima iz drutvenih
znanosti.
to se tie prve take programa kole,
ona predstavlja vaan zadatak dopunskog i stalnog obrazovanja ve dovrenih
kadrova iz drutvenih znanosti, to je
zadatak kojem suvremeno drutvo i
obrazovne ustanove posveuju sve veu
panju, s obzirom na brze drutvene
promjene i znanstvena dostignua.
Isto tako nije potrebno isticati znaaj
razmjene miljenja meu domaim
408

i razmjeni miljenja o mnogim aktualnim problemima i time dolaze do novih

spoznaja ne samo opeteorijskog karaktera nego i u vezu s njihovom neposrednom drutvenom angairanou. Dosada
se uee inozemnih strunjaka i ostalih
uesnika kole pokazalo neobino dragocjeno za jugoslavenske marksiste koji,
kao i jugoslavenski socijalizam, odbacuju
svaki dogmatizam i zatvaranje u vlastite
granice politikog i teorijskog miljenja.
U tom vidu rukovodioci kole uvijek su
stajali na gleditu da valja omoguiti
razmjenu miljenja i znanstveni dijalog
svim onim filozofskim koncepcijama koje,
premda dolaze s razliitih pretpostavki,
imaju u vidu isti cilj - napredak ovjeanstva i osloboenje ovjeka.

Ovakva otvorenost prema teorijskim tendencijama i prema broju i vrsti uesnika

stavlja pred kolu razne tehnike, i ne
samo tehnike, tekoe, ali smo smatrali
da ih je bolje preuzeti, ak i u uvjetima
jednog malog primorskog gradia, kao
to je Korula, nego se zatvarati u uski
krug istomiljenika i poznanika. Tako se
posljednjih godina na koli pojavio velik
broj studenata, domaih i stranih, pa
iako kola nije prvobitno za njih stvorena, smatrali smo da je njihovo uee
dobro dolo.
U vezi s osnovnim obiljejima Korulanske ljetne kole potrebno je skrenuti
panju na jo jedno obiljeje: znaaj
neformalnih veza i osobnih dodira izvan
redovnog rada kole. Ovi neformalni
dodiri ne samo da omoguuju mladim
uesnicima da dou u neposredni
kontakt s istaknutim uenjacima, nego i
omoguavaju mnoge razgovore u kojima
se ovjek susree sa ovjekom, u kojima
se potvruje da je ovjek za ovjeka
najvia potreba, i na taj nain rue
mnoge predrasude koje podiu meu ljudima birokratske, hijerarhijske, ideoloke
i nacionalne barijere. Smatramo da su
takvi osobni neformalni dodiri, u ambijentu stare humanistike kulture, dragocjeni u jednom vremenu gdje su isto
izvanjske, formalne, institucionalizirane,
otuene veze meu ljudima poprimile
stravine razmjere.

Ova otvorenost kole prema teorijskim

pitanjima dala je koli izrazito otvoren
karakter i u organizacionom pogledu.
kola se ne ograniava na odreeni broj
polaznika i predavaa, ne trai posebnu
ulazninu za prisustvovanje radu kole i
tko je uzeo rije u diskusijama. Smatrali
smo da sama angairanost kole u njezinu programu - u odabiranju aktualnih
tema za razgovore - na podruju filozofske i socioloke misli otvara niz problema
koji mogu biti od koristi svima onima koji
su sposobni da o njima razmiljaju, a koji
na bilo koji nain uestvuju u javnom
drutvenom ivotu. Time je kola dobila
izrazito drutveni znaaj.
409

PRAXIS I KORULANSKA LJETNA KOLA

TRAGOVI JEDNOG DESETLJEA (1963.-1974.)

U EMU JE MEUNARODNI ZNAAJ

KORULANSKE LJETNE KOLE?

Uvijek smo smatrali da je zatvaranje

inteligencije socijalistikih zemalja iza
granica vlastitih zemalja i izbjegavanje
to eih dodira s intelektualcima iz
nesocijalistikih zemalja izraz jedne preivjele, defenzivne i ustvari reakcionarne
orijentacije, koju je svojevremeno nametnula staljinistika birokracija. Za nas su
neprihvatljivi oni marksisti ili socijalisti
koji su zaboravili da revolucionarna i progresivna misao nikad nije uzmicala pred
konfrontacijom i diskusijom! Takav stav
moe dovesti samo do stagnacije i propadanja progresivnog miljenja i pretvoriti
marksistiku inteligenciju u rezervat
nedouenih ua uiteljeva uenika.
Takva praksa natetila je socijalizmu
mnogo vie nego sve neizvrene pjatiljetke i promaene privredne reforme.
Zato smatramo da je u interesu razvitka
marksistike i socijalistike misli da
potie dijalog izmeu Istoka i Zapada, to
jest izmeu intelektualnih predstavnika
jednih i drugih zemalja. Smatramo da je
takav dijalog u obostranom interesu.
Mi smo se toga zadatka uvijek pridravali i pozivali filozofe i sociologe iz socijalistikih zemalja: Bugarske, Madarske,
ehoslovake, Poljske, Rumunjske, DR
Njemake. Pozivali smo redovito i sovjetske marksiste, ali se oni nisu odazvali
dosada vjerojatno zbog toga, to mi ne
elimo napustiti naelo individualnog
pozivanja i prihvatiti pozivanje ustanova i

Meunarodni znaaj stekla je Korulanska ljetna kola svojom otvorenou suvremenim pitanjima drutvenog razvoja,
sposobnou da je tematski i diskusiono
aktualizira, kao i prisutnou mnogobrojnih vodeih filozofa i sociologa iz raznih
zemalja. Malo je slinih ustanova koje
meu predavaima mogu spomenuti
imena kao to su: L. Basso, E. Bloch, Th.
Bottomore, N. Birnbaum, U. Cerroni, E.
Fink, E. Fromm, J. Habermas, H. Lefebvre, L. Goldmann, H. Marcuse, K. Kosik,
L. Kolakowski, F. Marek, E. Mandel, E.
Pazzi, K. Wolff, da spomenemo samo
neke. Uspjeh kole u tom pogledu bio je
vei nego to su njeni osnivai oekivali.
U vezi sa suradnjom i pozivanjem istaknutih uesnika iz stranih zemalja Upravni
odbor kole rukovodio se sa dva cilja:
1. Da potie i razvija dijalog na
relaciji Istok-Zapad, odnosno meu
strunjacima iz socijalistikih i
nesocijalistikih zemalja; i
2. Da djeluje u smislu povezivanja intelektualaca na planu univerzalnosti
same filozofske i znanstvene misli,
a posebno u Evropi, za koju smo ue
vezani kako tradicijom, tako i razvojnom perspektivom.

410

delegacija. Iako su se odnosi nakon

okupacije ehoslovake 1968. pogorali,
vjerujemo da e se oni u skoroj budunosti opet poboljati i da e na naoj
koli uzeti uea predstavnici iz svih
socijalistikih zemalja. Mi znamo da
marksisti iz tih zemalja ele doi na nau
kolu i da sadanje zapreke ne mogu biti
trajnijeg karaktera.

najprogresivnije iz suvremenih tenji

za radikalnim preobraajem drutvenih
tokova.
Ova otvorenost Korulanske ljetne kole
kako na relaciji Istok-Zapad, tako i na
relaciji Evropa-ostali svijet, ne dozvoljava
nam da kola postane iskljuivo organ
jedne posebne politike tendencije, ma
kako ovakva tendencija bila progresivna
ili revolucionarna, ve je upravo takav
njezin karakter obavezuje da se konfrontira sa drugima koji ele to takoer biti.
Korulanska ljetna kola nije stvorena
da bude politika tribina jedne partije,
nego slobodna tribina za sve tendencije
kojima je istinski stalo do napretka i
dobrobiti ovjeanstva. A mi imamo
slabost da vjerujemo da je u uvjetima
suvremenog drutvenog razvitka i nevjerojatne sloenosti historijske situacije
u kojoj ivimo, mnogo toga jo ostalo
nedoreeno i nerazjanjeno, i da su
teorijske diskusije bitni moment - moda
i najvaniji - da se do jasnoe doe.

Kao to je, po naem shvaanju, u

interesu kole da ne dade koli onaj
karakter koji bi onemoguio suradnju
s marksistima iz socijalistikih zemalja
i dijalog na relaciji Istok-Zapad, tako
je u interesu kole da djeluje u duhu
odbacivanja svake blokovske podjele
Evrope, bilo da takve tendencije dolaze
iz SAD ili SSSR-a. Znamo da blokovska
politika moe Evropu odrati samo u
stanju politike, ekonomske, tehnoloke
ili kulturne pocijepanosti, te da je takva
pocijepanost i rasparanost suprotna ne
samo stvaranju one planetarne zajednice
kojoj tee progresivni duhovi, nego prije
svega dinaminijem i progresivnijem
razvitku same Evrope. Imajui upravo u
vidu bri i progresivniji razvitak ovoga
prividno staroga kontinenta znamo vrlo
dobro da i takav razvitak iskljuuje svako
zatvaranje u vlastite kontinentalne
granice, ve podrazumijeva otvorenost
prema itavom svijetu i naroito Treem
svijetu, kojemu u nasljee elimo dati
ono najbolje iz evropske tradicije i
411

BIOGRAFIJE

BIOGRAFIJE

je i urednica izdavakog projekta kuda.

read, koji je posveen istraivanju kritikih
pristupa kulturi novih medija, novih kulturnih relacija, savremenoj umetnikoj teoriji
i praksi. Uestvuje u (ko-)ureenju izlobi,
u organizovanju predavanja, konferencija i
radionica o savremenoj umetnikoj teoriji i
praksi. Jedna je od osnivaa i lanica Grupe
za konceptualnu politiku, koja se bavi teorijskim istraivanjima i politikim radom.

BIOGRAFIJE

KATARZYNA BIELISKAKOWALEWSKA
Apsolventkinja Interfakultetskih individualnih humanistikih studija i kole drutvenih
nauka pri Institutu za filozofiju i sociologiju
Poljske akademije nauka. Kao studentinja
doktorskih studija boravila na Filozofskom
fakultetu u Zagrebu i Institutu za filozofiju i
drutvenu teoriju u Beogradu. Bavi se drutvenom filozofijom. Priprema disertaciju
posveenu filozofskim koncepcijama prakse
i njihovim drutveno-politikim implikacijama kod nekih pripadnika praksisovog kruga.
LUKA BOGDANI
(1978,ZAGREB)
Znanstveni suradnik Filozofskog fakulteta
Sveuilita u Zagrebu. Studirao i doktorirao
filozofiju u Rimu na Sveuilitu La Sapienza. Predavao na talijanskim sveuilitima,
bio asistent-urednik za filozofiju u Hrvatskom leksikografskom zavodu Miroslav
Krlea, a od 2008. vanjski je suradnik
Odsjeka za filozofiju Filozofskog fakulteta
Sveuilita u Zagrebu, gdje izvodi nastavu
na seminaru Marx i marksistike filozofije.
BRANKA URI
(1977, NOVI SAD)
Kritiarka i teoretiarka umetnosti, od
2002. godine urednica programa u Centru
za nove medije_kuda.org u Novom Sadu.
Diplomirala na Akademiji umetnosti u
Novom Sadu i magistrirala na Univerzitetu
umetnosti u Beogradu u okviru odseka za
Teoriju umetnosti i medija. U kuda.org ona

THOMAS FLIERL
(1957, BERLIN)
Zavrio studije filozofije i estetike na Humboldtovom univerzitetu u Berlinu. Deluje
u oblastima kulture. Izmeu 2002. i 2006.
senator za znanost u Berlinu, lan gradske
skuptine Berlina. Znanstveni interesi: arhitektura, politiko sjeanje. Od 2007. godine
direktor Kulturnog foruma Rosa Luxemburg
Stiftung u Berlinu.
GABRIELLA FUSI
(1949, MILANO),
Diplomirala teoretsku filozofiju kod Enza Pacija, potom stupila u kontakt i suraivala sa
brojnim istaknutim jugoslavenskim i ekim
filozofima XX stoljea: Gajom Petroviem,
iju je knjigu Socialismo e filosofia (Socijalizam i filozofija) 1976. uredila za Feltrinelli, Janom Patockom te Karelom Kosikom,
iju posthumnu zbirku eseja ureuje za
Mimesis. Suraivala je i surauje sa asopisima aut aut, Lottavo giorno, Marx
101 i dnevnim listom il Manifesto.
ZAGORKA GOLUBOVI
(1930, DEBREC KOD APCA)
Studije sociologije u Beogradu, profesorica
sociologije i antropologije na Univerzitetu u
Beogradu. 1975. godine iskljuena sa univerziteta povodom obrauna sa beogradskim suradnicima zagrebakog asopisa
Praxis. Bavi se konkretnim (i terenskim)
istraivanjima tranzicijskih posledica u Srbiji, politiki aktivna kao nezavisna intelektualka i feministkinja.

414

BIOGRAFIJE

Poslednja publikacija: Moji horizonti.

Mislim, delam, postojim (ivot u burnim i
prelomnim vremenima), Beograd 2012.
BOIDAR JAKI
(1937, SARAJEVO)
Studirao filozofiju, istoriju i sociologiju u
Sarajevu. Penzionisan kao nauni savetnik
Instituta za filozofiju i drutvenu teoriju Beogradskog univerziteta. Bio lan Upravnog
odbora Korulanske ljetne kole, saradnik
Praxisa, lan redakcije asopisa Filosofija i glavni i odgovorni urednik asopisa
Sociologija. Zbog jednog lanka objavljenog u Praxisu bio je sudski gonjen 1972.
i, kao moralno politiki nepodoban, izbaen
sa Sarajevskog univerziteta.
Objavio je vie knjiga iz oblasti sociologije i
istorije.

MICHAEL KOLTAN
(1964, FREIBURG)
Studirao filozofiju, povijest i glazbu. Suradnik arhiva za socijalne pokrete u Freiburgu /
Njemaka/. Zarauje novac kao programer
i glazbenik, pie u vlastitom blogu http://
shiftingreality.wordpress
MATTHIAS ISTVN KHLER
(1982, LICH /NJEMAKA/)
Studirao i magistrirao filozofiju na Humboldtovom univerzitetu u Berlinu, te istonoeuropske studije na Freie Universitt Berlin.
Magistrirao na temu Budimpetanska kola
marksizma i Nova levica u dravnom socijalizmu, priprema doktorat o antikomunizmu
kao ideologiji u tzv. post-komunistikim
drutvima. Podruja istraivanja: konstrukcija nacionalnog identiteta, post-komunistika
teorija, jugoslavensko-maarska literatura.

HRVOJE JURI
(1975, BIHA)
Docent na Odsjeku za filozofiju Filozofskog
fakulteta Sveuilita u Zagrebu, predaje
etiku i bioetiku. Bavi se etikom, bioetikom,
filozofijom tehnike, filozofijom prirode,
filozofijskom hermeneutikom, filozofijom
medija, feministikom i rodnom teorijom, te
utopijskim studijima.
GAL KIRN
(1980, LJUBLJANA)
Istraiva na ICI-ju (Institut of Cultural
Inquiry) u Berlinu, doktorant sa temom
Louis Althusser o odreenim momentima
socijalistike Jugoslavije na ZRC SAZU
u Ljubljani. Znanstveni interesi: historija
socijalistike Jugoslavije, revolucionarna
umjetnost, politika sjeanja, kritika ideologije, marksizam-postmarksizam, historija
politike misli, postfordizam.

IVAN KUVAI
(1923, GATE /OMI/)
Filozof po obrazovanju, sociolog po djelu te
redovni profesor u mirovini Filozofskog fakulteta Sveuilita u Zagrebu. Filozofiju studirao
u Zagrebu, Lenjingradu i Moskvi, predavao
na Uiteljskoj akademiji u akovcu, Radnikom sveuilitu u Zagrebu, a od 1963. na
Odsjeku za sociologiju Filozofskog fakulteta
u Zagrebu. Sustavno se bavio bitnim problemima i teorijskim orijentacijama sociolokog
razumijevanja suvremenog drutva. Autor
brojnih filozofsko-sociolokih knjiga, jedan
od urednika Praxisa, predsjednik domaih i
meunarodnih strunih udruenja...

415

BIOGRAFIJE

NADA LER SOFRONI

(1941, SARAJEVO)
Direktorka Centra za istraivanja politike
i zagovaranja i rukovotkinja nezavisnog
Centra za istraivanja politike i zagovaranja
ena i drutvo u Sarajevu. Dugo godina
predavala Socijalnu psihologiju na Fakultetu politikih nauka u Sarajevu. U grupi
je prvih feministikih teoretiarki u bivoj
Jugoslaviji, aktivistkinja i jedna od liderki
drugog talasa feminizma u regiji te konceptualna kreatorka Meunarodne konferencije
Drug-ca Novi pristup? - Moto: Proleteri
svih zemalja - ko vam pere arape? (SKC u
Beogradu, 1978), prvog feministikog skupa u Istonoj Evropi i susreta neo-feministkinja, nezavisnih i levih aktivistkinja i teoretiarki sa Istoka i Zapada. Njena doktorska
disertacija smatra se prvom feministikom
tezom odbranjenom u socijalistikoj Jugoslaviji. Oblasti istraivanja: pitanja enskog
iskustva, identiteta i odnosa moi meu
polovima/rodovima u razliitim drutvenim
sistemima, rodna dimenzija globalnih neokonzervativnih trendova i ena u uslovima
post-socijalistike tranzicije. Objavila veliki
broj teorijskih eseja i lanaka.

Francuska levica i jugoslovensko samoupravljanje tokom 1960-ih godina. Osniva i

kourednik Sintezisa, asopisa za humanistike nauke i drutvenu stvarnost.
PREDRAG MATVEJEVI
(1932, MOSTAR)
Javni kritiki intelektualac, od 1994. ivi u
Rimu. Profesor komparativne literature na
Sveuilitu Paris III: Sorbonne Nouvelle i Sapienzi u Rimu. Bio profesor na Filozofskom
fakultetu u Zagrebu. Autor mnogobrojnih i
u svijetu znaajnih knjiga, nositelj mnogih
domaih i svjetskih odlikovanja i dobitnik
vie nagrada. Potpredsjednik meunarodnog PEN-centra.
NEBOJA POPOV
(1939, ZRENJANIN)
Studije sociologije u Beogradu. Iskljuen
1975. sa Univerziteta u Beogradu povodom
obrauna sa beogradskim suradnicima
zagrebakog asopisa Praxis. Penzionisan
kao nauni savetnik Instituta za filozofiju i
drutvenu teoriju u Beogradu. Bio sekretar
meunarodnog izdanja Praxisa. Urednik
asopisa Republika.

ANTE LEAJA
(1931, KORULA)
Umirovljeni redoviti profesor (politike ekonomije) Ekonomskog fakulteta Sveuilita
u Zagrebu. Objavljivao radove iz podruja
teorijske (politike) ekonomije, ekonomske politike, teorije firme, proizvodnosti.
Prevodio radove ekih ekonomista, a 2007.
godine zbirku eseja ekog filozofa Karela
Koska O dilemama suvremene povijesti.
Objavio knjigu Knjigocid. Unitavanje knjiga u Hrvatskoj 1990-ih godina 2012. Radi
na prikupljanju grae o asopisu Praxis i
Korulanskoj ljetnoj koli.
DUAN MARKOVI
(1983, BEOGRAD)
Master studije na Univerzitetu Paris 1 Panthon/Sorbonne. Tema magistarskog rada:

THOMAS SEIBERT
(1957, FRANKFURT)
Filozof i politiki aktivist. Mnotvo publikacija iz podruja filozofije i politike, meu
ostalim Alle zusammen. Jede fr sich. Die
Demokratie der Pltze (Svi zajedno. Svako
za sebe. Demokracija na javnim prostorima), Hamburg 2012. lan Znanstvenog
odbora Rosa Luxemburg Stiftung u Berlinu
te predsjedavajui glasnogovornik Instituta
za solidarnu modernu u Berlinu.
NENAD STEFANOV
(1970, BAD HOMBURG)
Studirao povijest, filozofiju i slavistiku na
Univerzitetu Johann Wolfgang Goethe,
Frankfurt am Main. Znanstveni suradnik na
Freie Universitt Berlin. Napisao doktorat

416

BIOGRAFIJE

na temu Srpska akademija nauka i umetnosti, 1944.-1989. godine. Tradiranje i modificiranje nacionalne ideologije. Posljednja
publikacija: Znanost kao nacionalni poziv.
Srpska akademija nauka i umetnosti, 1944.1989, Wiesbaden 2011.

DRAGOMIR OLUJI OLUJA

(1948, SIVAC)
Novinar freelancer, levi politiki aktivist i
zagovornik radikalnih (antikapitalistikih i
antistaljinistikih) teorija i praksi, jugofuturist. Roen u hrvatsko-srpskoj katolikokomunistikoj i partizanskoj dalmatinskoj
porodici krajem 1948. godine, u vlaku
bez voznog reda. iveo u Dalmaciji, BiH i
Vojvodini, poslednjih 45 godina ivi i radi u
Beogradu. Studirao politike nauke, filozofiju i matematiku. Bio aktivista studentskog ezdesetosmakog - pokreta i jedan od pokretaa, aktivista i predavaa disidentskog
Slobodnog univerziteta, preko dvadeset
puta privoen, hapen, suen i/ili zatvaran.
Bio zaposlen u Radio Beogradu (dvaput
izbacivan kao moralno-politiki nepodoban)
i Privrednom pregledu, napisao nekoliko
stotina tekstova za novine, radija i televizije
irom Jugoslavije, uglavnom pod pseudonimom. lan NUNS-a i IFJ-a.

ALEN SUESKA
(1987, ZAGREB)
Doktorant filozofije na Goethe Universittu u Frankfurtu. Diplomirao filozofiju na
Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Objavljivao autorske radove, recenzije, prijevode i
osvrte u studentskim i akademskim asopisima (emu, Diskrepancija, Filozofska
istraivanja, Polemos). Bavio se studentskim aktivizmom te studentskim pitanjima.
Danas povremeno pie za asopis Zarez.
LINO VELJAK
(1950, RIJEKA)
Redovni profesor filozofije na Odsjeku za
filozofiju Filozofskog fakulteta Sveuilita u
Zagrebu. Bivi suradnik osnivaa asopisa
Praxis profesora Gaje Petrovia. Autor
vie knjiga, lijevi politiki i feministiki
aktivist.

KRUNOSLAV STOJAKOVI
(1978, TUZLA)
Istoriar, radi u Rosa Luxemburg Stiftung
uBerlinu. Doktorant je pri katedri suvremene historije na Sveuilitu u Bielefeldu
/Njemaka/. Podruja istraivanja: kulturna
povijest Jugoslavije, intelektualna historija
ljevice, teorija utopije, mirovne studije.
Posljednja publikacija (zajedno sa Borisom Kanzleiterom): 1968. u Jugoslaviji.
Studentski protesti i kulturna avangarda
izmeu 1960.-1975., Bonn 2008.

UREDNITVO
BORIS KANZLEITER
(1969, STUTTGART)
Istoriar, ivi i radi u Beogradu. Trenutno
vodi kancelariju Rosa Luxemburg Stiftung
za jugoistonu Evropu. Od kraja 1980-ih
aktivista razliith levih grupa i organizacija.
Doktorirao na temu Crveni univerzitet.
1968. u Jugoslaviji na Freie Universitt
Berlin. Koautor (sa Krunoslavom Stojakoviem) knjige: 1968. u Jugoslaviji. Studentski
protesti i kulturna avangarda izmeu 1960.1975., Bonn 2008. Radio kao dopisnik za
nemake novine i radio.

417

BIOGRAFIJE

CIP -
,
141.82(497.1)(082)
050:1(082)

x-
(1963-1974) (2011 ; )
Praxis : drutvena kritika i humanistiki
socijalizam : zbornik radova sa Meunarodne
konferencije o jugoslavenskoj ljevici:
Praxis-filozofija i Korulanska ljetna kola
(1963-1974) / [autori i autorke tekstova
Katarzyne Bieliska-Kowalewska ... [et al.] ;
uredili Dragomir Oluji Oluja i Krunoslav
Stojakovi ; [prevodi Luka Bogdani ... [et
al.] ; fotografije Zdravko Kuinar, Rajko
Grli]. - Beograd : Rosa Luxemburg Stiftung,
Regionalna kancelarija za jugoistonu Evropu,
2012 (Beograd : Pekograf). - 411 str. :
ilustr. ; 22 cm
Prema uvodu Zbornik sadri radove s trodnevne
Meunarodne konferencije odrane u oktobru
2011. u gradu Korula. - Tira 600. - Str.
2-4: Predgovor / Boris Kanzleiter, Krunoslav
Stojakovi. - Str. 7-12: Prolost u
nastupanju / Dragomir Oluji Oluja. Biografije: str. 414-417. - Napomene i
bibliografske reference uz tekst.
ISBN 978-86-88745-04-8
1. -, []
a) - 1963-1974 b)
() - 1964-1974 c)
- - 20
- d) ( ) - 20 -
COBISS.SR-ID 195721228

420

U istoriji kritikog miljenja praxis-filozofija, nastala i razvijana u socijalistikoj Jugoslaviji 1960-ih i 1970-ih godina oko asopisa Praxis i na Korulanskoj ljetnoj koli, bez sumnje
zauzima istaknuto mesto. O kljunom pitanju savremene levice: Kako je danas mogu moderan i demokratski socijalizam? na Koruli se poveo meunarodni dijalog jo pre gotovo
pedeset godina. Naime, asopis Praxis i Korulanska ljetna kola utopijskom su miljenju
u tada politiki rascepljenom svetu pruali privremeno utoite i u njemu u dijalogu okupljali
kritike marksiste sa Istoka i sa Zapada. U to vreme jedino je u Jugoslaviji bila mogua takva
inicijativa: u zemlji koja se opredelila za projekt samoupravnog socijalizma kao treeg puta
izmeu kapitalizma i sovjetskog modela socijalizma. ta praxis-filozofija jeste: teme (i dileme),
problemi, angamani? Kako je nastala i kako se razvijala: (teorijski i istorijski, socijalni) koreni,
razlozi, uslovi i povodi? ta je znaila u Jugoslaviji i svetu: kome i zato, ko je na nju uticao i
na koga je ona uticala? Problemi recepcije? ta je njeno naslee, ima li anse danas? Ovo su
samo neka od pitanja na koja smo potraili odgovor u ovom zborniku.