BOSANSKI NOYI -

BOSANSKO-AKOYAKA

I SRIJEMSKA BISKUPIJA

etci bosanske biskupije gube se u ranom srednjem

ini se, da se ve 530 i 532 spominje na saborima u

BOSANSKI NOVI
ha, Kostajnica). U veoj se koliini izvozi pitomi kesten.
Tu su graanska kola i sjedite katolike upe Novi
Krupa. Uz katoliku crkvu nalazi se spomenik tisugodi
njice hrvatskoga kraljevstva. B. N. ima vie damija, od
kojih je jedna sazidana u dolini u pojasu staroga grada,
kojega se zidine djelomino vide jo danas. Stariji Castrum
Novum stajao je na susjednom brdu iznad doline kod ua
Sane u Unu, te se njegovi ostatci jo primjeuju. To je
brdo pretvoreno u etalite. S toga iezloga starog grada
prua se prekrasan vidik na podruje Sane i Une s B. N.,
dok se u daljini prema Petrovoj gori vidi povijesni grad
Zrin.
B. N. po prvi put se spominje kao Castrum Novum 1280,
kada je u vlasti Babonia Blagajskih, poslije je vlasnitvo
~ubia sa Zrina, a 1557 j)ada u ruke Turaka. Za kasnijih
borba protjerao je grof Drakovi Turke, koji su poli rO
biti po okolici Zrina. Ritter Vitezovi opjevao je junatvo
ovoga bana u izgubljenom spjevu Novljaniea. Od 1797 do
1878 bio je u vlasti Turaka. U 18. st. rodio se u B. N.
Omer Efendija, koji je na turskom jeziku napisao povijest
Bosne.
V. .
BOSANSKI PETROVAC, kotarsko mjesto pod Grme
planinom u velikoj upi Krbava i Psat. Ima 3102 stan. (1931)
u veini muslimana. Znatni su ondje sajmovi stokom i i
tom, a u okolini se izrauju narodni sagovi. Katolika je
upa, koja broji na svom podruju 1050 dua, obnovljena
1906. Prvi put se spominje 1334 (St. Petri de eodem).
Neki historiari (Sii) stavljaju na mjesto B. P. stari
hrvatski grad Pset nekadanje psetske upe iz 10. st. U 16.
je st. u rukama Turaka, te ga spominje Hadi Haifa pod
imenom P. Novasil. Iz tih su vremena ostatci stare tvr

~~

~~

BOSANSKI PRIJATELJ, asopis s korisnim, pounim

i zabavnim prilozima, prvi je bosanski asopis. Izala su
etiri sveska i to tri u Zagrebu (1850, 1851, 1861), a etvrti
u Vonine u Sisku. Prva je tri uredio Ivan Frano Juki, a
etvrti fra Anto Kneevi. Trei je izaao trokom Ma
tice Ilirske s predgovorom J. Jurkovia.
LIT.: T.

Alaupovi, [van

Frano

Juki (1818-1857),

Sarajevo 1907.

H. K.

BOSANSKI AMAC, mjesto u sjevernoj Bosni, na uu

rijeke Bosne u Savu, na kojoj ima rijeno pristanite.
B. S. su podigle turske vlasti 1863 i tu smjestile muslimane
izbjeglice iz Srbije. Ovakav postanak se i ogleda u geome
trijskoj izgradnji mjesta. Ima 2.291 stan. (1931), u golemoj
veini Hrvata islamske i katolike vjere. Vano je trgo
vako mjesto za izvoz ljiva i itarica iz susjednih krajeva
bogate i plodne bosanske Posavine. B. S. je prometnim
cestama vezan s Brodom, Derventom, Dobojem, Grada
com i Brkim, a preko Slavonskog Samca sa Strizivojnom
i Vinkovcima. Odvojak od glavne eljeznike pruge Brod
Zemun spaja postaju Strizivojna-Vrpolje sa Slavonskim
Samcem, ali glavni prometni znaaj ima Sava.
N. P.
BOSANSKI VJESTNIK, politiki i zabavno-pouni tje
dnik, izlazio je u Sarajevu od 7. IV. 1866 do 1. III. 1867.
Vlasnik je lista bio Ignat Sopron, a urednik Milo Mandi.
Stampan je na osam strana irilicom.
H. K.
BOSANSKO-AKOVAKA I SRIJEMSKA BISKUPIJA.
To je jedini ispravni slubeni naziv za biskupiju, koja se
obino nazivlje akovakom. Do 1773 bile su to dvije
samostalne biskupije, ko je su te godine sjedinjene, a 1780
poveane dijelovima peujske i zagrebake biskupije. Po

101

vijeku.
Solinu
bosanski biskup (Andreas episcopus ecclesiae Bestoensis).
Ti su podatci jasniji u 12. st., kada su bili posveivani neki
bosanski biskupi u Dubrovniku. Na sigurno tlo stupamo u
13. st. Papa Grgur IX. alje u Bosnu radi rairenog pataren
skog krivovjerja svoga poslanika prenestinskog biskupa
Jakoba, koji postavlja za bi~kupa dominikanca bl. Ivana
iz Vestfalske. Bosanski biskupi sjede u mjestu Brdu u da
nanjoj srednjoj Bosni, gdje imadu svoj kaptol i crkvu
sv. Petra. U prvo je vrijeme bosanska biskupija pripadala
pod metropoliju solinsko-splitsku, zatim pod dubrovaku
i barsku, a konano pod kaloku. Ugarski vojvoda Kolo
man daje 7. XII. 1239 biskupima za llzdravanje desetinu
u Usori, Solima i Dolnjim Krajevima te akovo s okolicom
u Slavoniji. Bosanski su biskupi radi opasnosti od pata
rena esto boravili u akovu, a naskoru se sasvim onamo
preselili; Bosnom su pak upravljali preko svojih vikara.
G. 1252 nalazimo u akovu i bosanski kaptol, a u 14. st.
sagraena je katedrala i biskupski dvor, oboje radi sigur
nosti opasano tvrdim zidom.
To stanje traje sve do propasti Bosne (1463) i katastrofe
kod Mohaa (1526), kada bosanskim biskupima postaju
franjevci iz Bosne ili crkveni dostojanstvenici iz Ugarske,
koji nose samo naslov bosanskih biskupa. akovo je pak
gotovo iskljuivo tursko mjesto poput ostalih gradia u
Bosni i Slavoniji.
Kad su Turci istjerani iz tih krajeva (1687), nasta
njuje se biskup Ogrami (1669-1701) opet u akovu, gdje
njegovi nasljednici diu iz ruevina katedralu i biskupsku
rezidenciju. Biskupija je ograniena samo na najuu oko
licu akova te broji etiri upe; taj se broj uoi sjedinjenja
popeo na osam. Ostale krajeve, koji su nekada pripadali
bosanskoj biskupiji, dri zagrebaki biskup, dok je Bosna
imala posebne vikare. Smru biskupa olnia (17. II. 1773)
prestaje niz samostalnih bosansko-akovakih biskupa, a
biskupija biva iste godine sjedinjena sa srijemskom.
Srijemska se biskupija spominje vrlo rano. Ona je za
cara Konstantina podignuta na metropoliju, ali je nestaje
provalom Avara (581). Opet se javlja naas 870, kad je
na slavenski apostol sv. Metod dobio od pape Hadrijana
srijemsku biskupiju. No on ne moe stanovati u svojoj
biskupiji, jer u Srijemu u to doba nema mira. Njime pro
laze najraznovrsniji narodi provaljujui onamo i ostavlja
jui ondje svoje tragove: Franci, Bugari, Grci, Madari,
Hrvati i Srbi izmjenjuju u Srijemu svoju vlast. Prilike su
se donekle sredile istom u ll. i 12. st., kada su se Madari
smirili u neposrednom susjedstvu nadbiskupije. Do obnove
srijemske biskupije dolo je jedno stoljee kasnije, a
obnovio ju je papa Grgur IX. 1. II. 1229, i to na molbu
kalokoga nadbiskupa Ugrina (1218-1241). Naskoro sre
tamo srijemske biskupe u Banovu Manastiru, dananjem
Banotru, gdje imadu stolni kaptol i katedralu sv. Stje
pana Prvomuenika.
Prvi su udarac srijemskoj biskupiji zadali Tatari, koji
su je nedugo iza obnove uasno opustoili. Srijemski je
biskup ostao bez katedrale i rezidencije, pa se morao
neko vrijeme smjestiti u samostanu sv. Grgura. No u 14.
st. sve je obnovljeno, pa je biskup i kaptol opet u Bano
tru. Smrtni je udarac zadala srijemskoj biskupiji moha
ka katastrofa; biskupije sasvim nestaje, a naslov srijem
skih biskupa nose prelati u Ugarskoj.
Poslije Turaka die se ova biskupija polako iz ruevina.
Biskup Verni (1716-1729) udara u Zemunu svoje sjedite,
koje njegov nasljednik Szorenyi prenosi u Petrovaradin.
Ondje oni ostaju sve do sjedinjenja srijemske biskupije
s bosanskom. Srijemska je biskupija imala isprva samo
etiri upe (Petrovaradin, Ilok, Zemun i Mitrovicu); taj se
broj poslije popeo na etrnaest. Posljednji srijemski biskup
Ivan Paxy (1762-1771) prelazi na biskupsku stolicu u Za
greb, i time prestaje red samostalnih srijemskih biskupa.
G. 1773 sjedinio je papa Klement XV. breveom Uni
versi orbis Ecclesiis (9. VII.) zauvijek srijemsku biskupiju
s bosanskom. Tome su dodani bulom pape Pija VI. lterata
personarum (od 7. VIII. 1780) dijelovi peujske (kraj od
Ivankova do Kukujevaea) i zagrebake (kraj od Kopanice
do Sibinja) biskupije. Time je bosansko-akovaka i sri
jemska biskupija dobila svoj dananji opseg. Biskupi se
otada nazivaju bosansko-akovaki i srijemski te organi
ziraju svoju biskupiju po uzoru susjednih biskupija. Biskup

102

BOSANSKO-AKOVAKA

I SRIJEMSKA BISKUPIJA -

Franjo Krtica (1773-1805) obnavlja stolni kaptol, Antun

Mandi (1806-1815) osniva bogoslovsko sjemenite, a sve
je pretekao radom biskup Strossmayer (1849-1905), koji
u Zagrebu osniva Jugoslavensku akademiju znanosti i
umjetnosti, Galeriju slika i hrvatsko sveuilite. U akovu
osniva samostan sestara sv. Kria, a u Osijeku djeako
sjemenite. ivotno mu je djelo krasna stolna crkva, koju
je dovrio 1882.
Njegovi nasljednici Ivan Krapac (1910-1916) i sadanji
biskup Antun Akamovi ureuju sjemenita: prvi gradi
novu bogosloviju u akovu, drugi zajedno sa zagrebakim
nadbiskupom djeako sjemenite u Zagrebu.
Danas ima bosansko-akovaka i srijemska biskupija 98
upa, 203 sveenika, 350 asnih sestara te 350.785 dua
katolikog naroda. G. 1923 stavljeni su pod upravu ako
vakoga biskupa kao apostolska administratura dijelovi
peujske biskupije, i to Valpovtina i Baranja (svega 29
upa), ali je Baranja (16 upa) g. 1941 opet vraena pod
vlast peujskoga biskupa.
LIT.: /lIyricum sacrum. IV. 1769. VII. 1817; M. Pavi. Kaptol
bosanski i srijemski u srednjem vijeku, Glasnik bosansko-akovako
srijemske biskupije 21, 1893; Isti, Biskupija sriemska (1699-1753),
Glasnik i t. d. 25, 1895; Isti, Josip Juraj Strossmayer, biskup bosansko
akovaki i srijemski, Zagreb 1900-04; A. Hoffer D. 1., Dva odlomka
iz poveeg rada o kranskoj crkvi u Bosni, gl. 2. (Biskupska stolica u
akovu). Spomen-knjiga iz Bosne. Zagreb 1901; F. ii. Historiki
pregled katolike biskUPije bosanske, GLZM XV" Sarajevo 1903; Isti,
/lieto o bosansko-dakovakoj biskUPiji i akovakoj katedrali. Godi
njica N. Cupia 44. Beograd 1935; J. Bosendor!er. Crtice iz slavonske
povijesti. Osijek 1910; F. Herman, Sjedinjenje biskupija bosansko
akovake i srijemske, Zagreb 1941.
E. G.
BOSANSKO-HERCEGOV AKE NOVINE, slubeni list

okupacione uprave, a od 1. L 1879 zemaljske vlade za

Bosnu i Hercegovinu; izlazile su od 1. IX. 1878 do 31. VII.
1881. Do 25. VII. 1880 ureivao ih je eh Jan Luke, a
onda Ivan Vasin Popovi. Od 3. VIII. 1881 zove se ovaj
organ Sarajevski List (v.).
H. K.
BOSANSKO-HERCEGOVAKI GLASNIK, tjednik za
politiku, ekonomiju i knjievnost. Izlazio je u Sarajevu
od 1. L 1906 do 12. IV. 1907. Vlasnik i urednik bio mu je
Omerbeg Sulejmanpai.
H. .
Pod istim imenom izlazio je organ bosanskih i hercego
vakih emigranata jedamput nedjeljno u Beogradu 1896 do
1898 i 1905 do 1910.
R. M.
BOSANSKO-HERCEGOVAKI
ZAVOD ZA PRO
UAVANJE BALKANA u Sarajevu osnovao je 1908
Karl Patsch, onovremeni kustos Zemaljskog muzeja i ka
sniji sveuilini profesor u Beu. G. 1916 preuzela je ovaj
zavod zemaljska vlada za Bosnu i Hercegovinu, a ukinulo
ga je 1918 Narodno vijee za Bosl1'U i Hercegovinu i ui
nilo sastavnim dijelom Zemaljskog muzeja. Kroz 10 go
dina opstanka ovoga zavoda, kome je Patsch bio na elu,
sakupljene su mnogobrojne knjige, listovi i razlini doku
menti, koji rade o balkanskim zemljama, naroito o Bosni
i Hercegovini, Crnoj Gori i Albaniji. Osim toga priku
pljena je lijepa zbirka orijentalnih rukopisa, kao i velika
zbirka fotografija. U zavodu je smjetena radna soba pje
snika Silvija Strahimira Kranjevia i Alekse antia. Za
vod je izdao preko 20 djela o povijesti, zemljopisu, etno
grafiji, klimi i t. d. balkanskih zemalja.
H. K.
BOSBOOM, Johannes,
Haag 18. II. 1817, t Haag 14.
IX. 1891, nizozemski slikar. Uitelj mu je bio Bart van
Hove. Od 1837 do 1841 djelovao je u Belgiji. Slikao je
vedute gradova, a naroito unutranjosti gotikih crkava.
Izveo je i velik broj akvarela i crtea.

LIT.: G. H. Marius, De Hollandsche Schilderkunst in de XIX de

eeuw, Haag 1920; A. Plasschaert. Hollandsche Schilderkunst, Amster
dam 1923.
A. Seh.

BOSCAN ALMOGAVER, Juan,

Barcelona oko 1493,
Barcelona 1542, panjolski pjesnik. Kao asnik slu
bovao je na dvoru Ferdinanda i Izabele, a potom je 1519
doao u pratnju Karla V. i odlikovao se u Italiji. Tamo je
nauio talijanski jezik, prisvojio si talijansku otmjenost i
klasinu korektnost te je oaran ljepotom jedanaesterca
uveo taj stih u panjolsku knjievnost. Jednako je dao
zaslueno mjesto sonetu, kanconi, tercini i drugim tali
janskim pjesnikim oblicima. Napustivi vojnu slubu
postao je odgojitelj mladoga vojvode od Albe. Pjesme
B-ove izdala je 1544 njegova udovica zajedno s pjesmama
njegova prijatelja Garcilasa de la Vega. B. se bavio i pre
voenjem. Odlino je preveo djelo Baldassara Castiglionea
II Cortegiano (1534).

LIT.: M. Menndez y Pelayo, Antologia de poetas /iricos castel/anos.

sv. 13. (1908).

BOSCH

BOSCH, 1. Hieronymus, 's Hertogen Bosch poslije 1450,

's Hertogen Bosch 1516, nizozemski slikar, pravim ime
nom H. van Aeken. ini se, da je sav ivot proveo u ro
dnom gradu. Inae znamo o njegovu ivotu vrlo malo;
prijanja tvrdnja, da se zadravao u panjolskoj, poiva
na nedokazanim naslu6ivanjima. Izmeu 1488-1512 spo
minje se u zapisima bratovtine Bogorodice u svojem
rodnom gradu, pa je za nj kao i 1504 za Filipa Lijepoga
Burgundijskog izradio itav niz slika, koje su upropastili
ponajv,ie kalvinistiki kipoborci ili neprikladan materijal
(B. je rado slikao na suknu). Ima naprotiv razmjerno mno
go slika s njegovim potpisom, no ni jedna nema datuma;
i od veine bakropisa, koji su oznaeni njegovim1menom,
valja svesti neke na njegove vlastite predloke, koje on
sam nije jetkao, nego je jedne izradio jo za njegova i
vota Albert du Hameel, njegov zemljak, a drugi su nastali
30--40 godina poslije
njegove smrti u ant
werpenskoj radionici
H. Cocka (neke je iz
radio Pieter Breughel
st. (v.).
Njegov otac Jan
van Aeken, ije ime
upuuje na podrijetlo
porodice iz Aachena,
radio je od 1434 za
katedralu u 's Herto
gen Boschu; kako je
bio slikar, nasluuje
mo, da je H. B. primio
od njega prve nauke
u slikarstvu. ini se
povrh toga, da su
B-ovi prvi radovi u
nekoj vezi i s radom
t. zvo majstora slike
Virgo inter virgines
(v.), od koga ima neHIERONYMUS BOSCH. Autoportret
koliko slika i zagre
baka Strossmaverova
galerija. B. j,e uostalom potpuno samostalan um'jetnik,
sredovjean po svojem moralno-vjerskom naziranju na
svijet, po svojoj esto simboUno-alegorinoj duevnosti,
po pretenom crtanju kontura svojih tvrdih, gotovo trno
vito iljastih tipova tjelesa; a u drugu je ruku izrazito na
predan po svojoj velikoj opaalakoj svestranosti, esto
upravo kozmikog zamaha, i po Ijupkoj lakoi, kojom na
bacuje svoje svijetle boje, kroz koje prosijava podloga.
Od njega ima slika strogo vjerskog sadraja kao i vizija
sablasnih likova i dogaaja, koje je vizije on sam zami
slio. Osim toga stvorio je mnogo prizora i tipova iz svag
danjeg ivota svojih zemljaka salegorinim pr,imjesama,
a i bez njih, no uvijek s moralnom namjenom.
Premda je bio izraziti specijalist u izradbi slika, koje bi
potpuno ispunio velikim i malim likovima, znao je ipak
naslikati i pozadinu s krajinama udesne dubine. U smje
lom spajanju razliitih dijelova tijela, koji nikako ne pri
staju zajedno, zatim predmeta pa tonova boja i svjetlo
snih efekata granii katkad ve s ludou; u realistikom
pak predoivanju finih pojedinosti nema mu premca me
u suvremenicima. Poradi zamrene, izrazito nordijski-sre
dovjene fantastinosti njegovih vizija avola i pakla ci
jenili su ga jo dugo poslije njegove smrti osobito na
romanskom jugu; pravi su mu nasljednici bili naprotiv
sjevernjaci, kao Jean Prevost, Herri met de Bles, J. Mo
staert, Luka Cranach, a pogotovu Pieter Breughel st. Zna
ajna je za B-a, poglavito u starijim radovima, bliska veza
s didaktinom knjievnou misterijskih igara i luakih
ophoda njegova vremena.
Od ouvanih djela smatraju najstarijim Poklonstvo sv.
Triju kraljeva (New-York, Metropol. muzej); novijoj slici
istog sadraja (Madrid), koju je ,izradio 20 godina kasnije,
oko 1490, pridruuju se: Sv. Ivan na Patmu (Berlin),
Noenje kria (Escorial i Gent), Triptih s posljednjim
sudom (Be), moda replika slike, koju je 1504 naruio
Filip Lijepi, Iskuenje sv. Antonija (Lisabon), Vrt na
slada i Voz sijena (oboje u Escorialu), Barka s luacima
(Louvre), Kirurg (Madrid) i arobnjak (St. Germain). im
se dakle, da je u njegovu stvaranju prevladavao sve vie
realistiko-humoristiki elemenat u opreci sa slikama mi

BOSCH -

103

BaSELU

hladnike i elektrote
hnike sprave uope,
kojima
je stekao
svjetski glas.
U.
BOSCO, don Ivan,
Becchi (Piemont)
15. VIII. 1815. t Tu
rin 31. I. 1888, zna
meniti pedagog, osni
va salezij anskog re
da. Poto je 1841 po
stao sveenikom, po
lje njegova socijal
LIT.: C. Justi u Jahrb.
nog rada bila su si
preuss. Kunsts., 1889; H.
Hymans
u
Gaz.
des
romana i zaputena
beaux-arts, 1893; H. 0011
djeca, koju je odga
mayr u Jahrb. Kunsth.
jao najprije vjerskom
Samm!. allerh. Kaiserh ..
Be 1898; F. v. Schubert
poukom, zatim je za
Soldem, Von Jan van
njih naao zaklonita
Eyck bis H. B. (kra_
i zavode za strunu
jolici), Strassburg 1903;
Isti, II. B. und Breug
obrazovanost. Prema
he I, Beitr. z. Kunstgesch.,
potrebama vremena
Wickholf gewidmet, Be
1854 stavi temelje
1903; L. v. Baldasz, Die
svojoj Drubi Salezi
Chronologie der Gemal
de des H. B., Jahrb.
janaea, a 1876 usta
preuss. Kunsts., XXXVIII,
novi sestre Keri Ma
1917;
M. G. Gossart,
rije Pomonice, za
Jerome B., le fayseur de
Dyables, Lille 1907; L.
tim Pobono udrue
de Fourcaud u A. Michel,
nje suradnika i sura
Hist. de ['art, V ll, Pariz
dnica salezijanskih. U
1912;
L.
Maeterlinck,
Les imitafeurs de Bosch,
njegovu radu poma
Revue de l'art. 1908!II;
gali su ga pijemont
W. Cohen, H. B. u Thie
me-Beckers ALBK. IV,
ski ministri, kralj
1916;
P.
Lalond,
H.
Viktor Emanuel, to
B.,
son influencl?, seS
vie i ruska carica
disciples. Bruxelles 1914;
M. J. Friedlander. Von
na svom prolasku
Eyck bis Brueghel, Ber
kroz Turin. Jedno od
lin 1921; Isti, Die alt
osnovnih naela, ko
niederliind, Malerei, V.,
Berlin 1927; K. Plister.
jih se drao don B.
H. B., 1922; W. Schur
kod uzgoja mladei,
meyer. H. B., 1923: W.
bilo je: Od uzgojnih
Ephron, H. B., Zwei
Kreuztragungen, Be 1931.
zavoda neka je dale
O gralikama jo C. R.
ko kazna. Ona moe
Hermans, De Kunstschil
sauvati od pogreke,
der Hier. van Acken of
ali gojenca ne ini
Bos en de bauwmeesfer
en plaatsnyder Alard zu
boljim. Djeak e
Hameel, 1861.
U.
zaboraviti
roditelj
2. Karl,
KiHn 27.
sku kaznu, ali ne e
VIII. 1874, t Heidel
zaboraviti, kad ga
berg 27. IV. 1940,
kazni uzgojitelj. I
njemaki
kemiar,
sam priznaje, da ni
HIERONYMUS BOSCH. Prosjaci i bogalji
zaposlen u Badi
kad nije kaznio go
Be, Albertina
jenea, a uza sve to da
sche Anilin-und Soda
fabrik; 1919 predsjednik njezina upravnog odbora. Zaslu
su ga sluali nesamo u onome, to je od njih traio, nego
i u onome, to bi od njih elio. Gojeneima treba pustiti
an za razvitak i primjenu tehnike visokih tlakova u ke
slobodu, da u veselju skau i tre. Pravi uzgoj ide za tim,
mijskoj velikoj industriji. Poznat po Haber-Boschovu
da pomogne ueniku poznati sebe, da postane svoj duevni
postupku (v.) za dobivanje amonijaka i duikovih spojeva
gospodar i tako stekne duhovnu slobodu. Preventivna me
iz uzduha, na kojem postupku temelje svoj rad velike
toda uzgoja uva gojenca od pogreke i njezina ponienja.
tvornice u Oppauu i Merseburgu (Leunawerk). Dobitnik
PO njoj uenik smatra uitelja svojim prijateljem i dobro
Nobelove nagrade za kemiju 1931.
H. I.
iniocem. Meu svrhunaravnim sredstvima odgoja prepo
Albcek kod Ulma 23. IX. 1861, t Stuttgart
3. Robert,
ruivao je osobito ispovijed. priest i svagdanju
misu.
12. Ill. 1942, njem. izumitelj i veleobrtnik. Raden u selja
Ovim je metodama i preven
koj porodici poeo je kari
tivnim sistemom don B. posti
jeru kao mehaniar, pa se
gao, da su ga voljeli i od vla
od malog obrtnika digao do
vlasnika velikoga poduzea. stite pobude dobro inili i oni
uenici, od kojih se inae nije
Pronaao je magnetski upalja
bilo niemu dobrome nadati.
na visoki napon (1902), si
Proglaen je svecem 1. IV.
saljku za utrcavanje, koja je
1934.
omoguila uspjeh
Dieselova
LIT.: J. K. Lemoyne i E. Ceria,
teretnjaka (1927) i mnoge dru
Don Bosko, Zagreb 1934; A. Auf
ge tehnike naprave. U nje
Iray, Un grand <iducateur, le bien
govim tvornicama u Stuttgar
heureux don Bosco Pariz 1929 J.
Jorgensen, Don Bo;co, Kopenh~gen
tu (utemeljenim 1901) i II
1930; E. Lucatello, Don Bosco, Fi
drugim dijelovima Njemake renca
1934.
L. B.
zaposleno je mnogo dese
BOSDARI,
BOSDARIUS-+
taka hiljada ljudi. Proizvode
Badarevi.
elektrinu opremu
svakovr

BOSELU, Paolo,
Savona

snih motornih vozila, opre

8.VI. 1838, t Rim 10. III. 1932,

mu Dieselovih motora, kru

tal. dravnik. Pravo je dovr

govaine aparate i strojeve

SV. IV AN BOSCO, Jakae
za kinematografe, elektrine io u Turinu, zatim je bio odROBERT BOSCH

stiko-vjerskog
enja, premda

zna
je B.
zadrao
ozbiljnost
svoga moralnog sta
novita. Po toj rea
listikoj crti utire B.
put kasnijem razvo
ju nizozemskog sli
karstva. Beka Al
bertina uva mnoge
grafike i crtee, koji
mu se pripisuju.

BOSELU

104

vjetnik, a 1863 stupi u slubu kod dravnoga savjeta i ti

me zapone svoje djelovanje u javnoj upravi. Na visokoj
trgovakoj koli u Mlecima predavao je neko vrijeme go
spodarsku politiku. G. 1870 izabran je zastupnikom u par
lamentu, kojemu je bio lan 33 godine. G. 1871 postao je
profesor financijske znanosti na sveuilitu u Rimu, na
prvoj katedri za ove znanosti u Italiji. U parlamentu se
drao po strani od politikih borba i odavao se za libe
ralnog konzervativca. Ustrajno je prouavao gospodarska
i financijalna pitanja te promicao drutvene reforme. Plod
su ovoga rada: Relazione d'inchiesta sulla marina mercan
tile (1882) i Le droit maritime en Italie (1885). Kao mini
star nastave u kabinetu Francesca Crispija (1888) popravio
je stanje talijanskih kola, osnovao muzej di Villa Giulia
e delle Terme i dao izgraditi trijem bazilike sv. Pavla u
Rimu. Kao ministar poljodjelstva (1893), a zatim financija
(1894-96), uspjeno je suzbijao gospodarsku krizu, koja
je nastala u Italiji u povodu trgovakoga rata s Francu
skom, a kao ministar riznice u ministarstvu Pellouxa
(1899-1900) bankarske nedae. Kao ministar nastave u
kabinetu Sonnina (1906) osnovao je muzej Risorgimenta
na Campidogliu. G. 1914 zagovara ulaz Italije u rat pro
tiv Austro-Ugarske. Nakon pada kabineta Sallandrina
obrazuje ministarstvo, koje je bilo za rat. U kolovozu
1916 objavljuje rat Njemakoj, 29. X. 1917 podnosi ostav
ku kabineta, a g. 1927 postaje senator. U oujku 1929 iz
radio je za senat izvjetaj za odobrenje Lateranskoga
ugovora izmeu Sv. Stolice i Italije. Bavio se i izuava
njem povijesti te izdao Carlo Alberto e l'ammiraglio Des
Geneys nel 1825, Turin 1892; Il ministro Vall~sa e l:amb.a
seiatore Dalberg nel 1817, Turin 1893; La patTla neglz SCTlt:
ti e nei discorsi, Firenca 1917; Discorsi di guerra precedutz
da un profilo dettato dal senatore Valli, Rim 1917; Per
la Dante e per la Vittoria, Cingoli 1924; Commemorazione
di Carlo Alberto, Turin 1924.
LIT' I Chiarini P. B. Turin
V. P~ggi: P. B., 'Savana 1918;
italiani, Turin 1922; G. Gordni,
N. Cevasco, P. B., Savana 1918;
Capobianco, P. B., Napulj 1903.

1888; G. Fabiani, P. B., Turin 1914;

B. Chiara, Il Nestore degli statisti
Un maestro di vita, Turin 1925; F.
E. Bensa, P. B., Genova 1918; G. L.
J. N.

BOSENDORFER, ime znamenite tvornice glasovira u

Beu, koju je utemeljio 1828 Ignaz B., uenik J. Bradmanna
Be 1859). Iza toga je vodi sve do svoje smrti (Be 1919)

ct

njegov sin Ludwig B. Tvornica je neprestano dotjerivala

svoje glasovire, pa je postigla na mnogim svjetskim iz
lobama velika ;:>riznanja i nagrade. Izraivala je jo do
svjetskoga rata glasovire s t. zvo bekom mehanikom, a
poslije samo s t. zvo engleskom. G. 1872 tvornica otvara
posebnu koncertnu dvoranu u Beu, koja je postojala sve
do 1913. Koncertni glasoviri B. odlikuju se i danas punim
i velikim zvukom.
B. S.
BOSENDORFER, Josip,
Luka kod Virovitice 30. I.
1876, povjesniar i novinar (pseud. Joza Lukaan, J. L.).
Ostavi u etvrtoj godini bez roditelja dolazi u sirotite u
Osijeku, gdje svrava puku
i srednju kolu. Sveuilite
polazi u Beu i Zagrebu. Pro
fesorski je ispit poloio 1900,
doktorat iz filozofije 1902.
Kao profesor slubuje u Za
grebu 1898-99 i u Osijeku
1900-32; bio je ravnatelj en
ske real. gimn. i ravnatelj
muke real. gimn. (1918-22).
Progonjen iz politikih razlo
ga umirovljen je prije vremena
1932. Ve kao sveuilitarac
suraivao je u vie novina i
asopisa. Prouavao je arhive
u Peti i Beu, pa upanijski
i gradski arhiv u Osijeku. Nje
gov se znanstveni rad odnosi
JOSIP BOSENDORFER
n!! P?,:~est ~lavo~.ije,. napose
VIrovlt!cke zupamJe I grada
Osijeka. Rasprave i izdanja povijesnih vrela objelodanji
vao jeyonajvie u Izdanjima Hrvatske akademije (Starine,
Rad, Graa za povijest knjievnosti hrvatske), Osjekom
:;:borniku 1936 i 1940, Vrelima ,i prinosima, Narod11'Oj sta
rini i Naem svetitu. Ima i neobjelodanjenih rasprava,
koje je predloio akademijama u Zagrebu i Mi.inchenu
(ovoj Die Agrar-rechtlichen Verh altnisse in Slavonien).
lan je nekih naunih ustanova i dopisni lan HA.

BOSILJEVAC

BlBL.: Zavjera Petra Subi-Zrinskoga (Disertacija), Zagreb 1898;

Crtice iz slavonske povijesti. Osijek 1910; Kako je dolo do slavonskog
urbara 1756, Rad 240 i 242; Slavonski spahija i kmet, Spomenica M.
Doleneu i t. d., Ljubljana 1936; Prvi dani u ivotu upanije virovitike
poslije relnkorporacije, Rad 206; LIjeniHvo i ljekarniHvo u Osijeku,
Usijek 1936; Poeci umjetnosti u Osijeku, Osijek 1934; Franjevci u
Usijeku, Osijek 1932; Kako je Osijek postao kr. i slab. grad 1809,
Narodna starina 18; Neto malo o naoj Baranji, Osijek 1940. J. S-k.
BOSIDARI -+ Bodarevi i Boidarevi.

BOSILJAK, Oeimum Basi/icum L., por. usnae. Do pola

metra visoka i poput grma razgranjena, ugodno mirisava
jednogodinja biljka s jajastim i na rubu itavim listo
vima. Bijeli, crvenka
sti ili ukasti cvjeto
vi razvijaju se obilno
u cvatovima na kraje
vima ogranaka. Do
movina joj je po
svoj prilici u junoj
Aziji, odakle je uzga
janjem prenesena u
mnoge evropske i iz
vanevropske zemlje.
Kod nas je, zbog mi
risa, odavna udoma
ena kao vrtna biljka
(za ukras, lijek, za
in i t. d.). Mnogi su
veseli i tuni naro
dni obredi vezani uz
nju, pa je narod e
sto spominje u svojim
pjesmama. Za lijee
nje (izluivanje mo
krae, znoja, vjetrova,
umirenje ivaca, jaa
nje spolnog nagona,
kod upala i t. d.) uzi
ma se itava biljka
BOSILJAK
- Herba Basi/iei. Iz
SVjeze se biljke ubrane u doba cvjetanja dobiva u junoj
Francuskoj, Spanjolskoj i dr. destilacijom ulje - Oleum
F. K-n.
Basi/iei. .
U kulturi ima vie odlika, koje se razlikuju veliinom,
oblikom i bojom lista (list je zelen ili ljubiasto zadahnut.
katkada namrekan) kao i mirisom. Zahtijeva topli pri
sojni poloaj, rahlu pjeskovitu ilovau s dovoljno crnice,
dobro gnojenu, a ljeti u toplijim krajevima obilno zalije
vanje odnosno natapanje. Uzgaja se kod nas esto u vr
tovima.
Z. A.
BOSILJAK. List za mlade. Pouni omladinski asopis,
izdavao ga 1864 u Zagrebu Ivan Filipovi, jer se osje
ala nestaica omladinskog tiva.
List je donosio
poune i zabavne priloge u kranskom duhu, a cilj mu je
bio, da uzgoji plemenite nacionalne borce i karakterne
ljude. U asopisu su tampani brojni prilozi, lanci iz na
rodne povijesti i nauke uope. Izlazio je do 1868. M. O.
BOSILJEVAC, 1. Drago,
Sarajevo 1894, t Split 2. IX.
1935, sveenik. Boravio je godinu dana u Junoj Americi
i posjetio hrvatska naselja u Chileu, Boliviji i Peruu, te
izdao knjigu Po Junoj Americi (Split, 1928) s opirnim
podatcima o naim iseljenicima. Sakupio je milodare meu
iseljenicima i podigao Dom narodnog zdravlja kod Su
petra na Brau. Istakao se socijalnim i karitativnim ra
dom.
M.B.
2. andor,
Karlovac 7. Ill. 1860, t Hvar 8. VI. 1918,
hrvatski glazbenik. Glazbu ui najprije u Karlovcu, zatim
u Pragu (1885-1888). U Karlovcu organizira pjevak'l
drutvo Nadu (1890); 1891 postaje uitelj glazbe na pre
parandiji u Sarajevu, a 1900 zborovoa pjevakog drutva
Hektorovi na Hvaru. Poeo je skladati kao samouk, II
kasnije je nastavio s veim skladbama (Gavotte sur les
themes croates, tampana u Pragu). G. 1891 izvedena je
u Karlovcu njegova velika orkestralna misa u G-duru.
Zapisivao je i narodne popijevke, koje je izdao u poseb
nom albumu. Napisao je vie misa (Missa primitia, Missa
pro defiJnctis per chorum mixtum aut tres voces aequales,
comitante organo obligato, 2 violinis, viola, violoncelIo,
contrabasso, tibia et 2 clarinettis) i moteta, 3 ouverture i
vie koranica; izdao je vie svezaka solo-popjevaka; skla
ciao je i za tamburake zborove. U svim njegovim rado
vima istie se melodijska linija. Svjetovne su mu skladbe
veinom homofone, a crkvene polifone.
B. S.

BOSILJEVO -

BOSNA I HERCEGOVINA

105

Zavidovii 83,6 i Doboj 95,4). Najnii je vodostaj ljeti,

(Foto Gj. Szabo)

BOSILJEVO PRIJE PREGRADNJE

BOSILJEVO, selo u Poku plju, 10 km SZ od Generalskog

Stola, sjedite opine, ima 70 stan. Katolika upa se spo
minje ve 1334. Kraj oko B. bio je naseljen od pradavni~
vremena; tu su se nali predmeti iz mlaega kamenog l
rimskog doba. U hrvatsko doba ivjelo je tu bosiljevako
pleme. Sredovjeni grad pripadao je Frankopanima, ini se
ve 1340 te sve do njihove propasti 1671. Iza toga su ga
dobili Erdodi (1683), pa Auerspergi (1710), a 1820 kupio ga je
grof L. Nugent. U posljednje je doba grad loe pregra~n.
LIT.: R. Lopai, Oko Kupe i Korane, Zagreb 1895.

Z. D-l.

BOSIS, Lauro De -+ De Bosis Lauro.

BOSNA, desni pritok Save. U vrelima i na starim kar
tama zove se BOSlna (Mon. Rag. L, 72) i Bosona (Raki
Doc. 407), ali se rano javlja i oblik Bosna. Stari nazivi
dolaze od slavenskog BosLna, gdje je L transkribirano kao
a i o (-+ Batin). B. Saria iznio je miljenje, da je i Ba
thinus flumen, na kojoj je Tiberije 8 pos. Kr. potukao
Pinovu i Batonovu panonsku vojsku, rijeka B. Saria tu
mai, da je o u prvom slogu dananjeg imena od prasla
venskog a, dok je je krajnje a nastalo analogijom prema
rijeka. Prema tome je ilirski oblik Basinus, u kojem s
stoji mjesto th, a za takvu transkripciju ima mnogo pri
mjera. Po A. Majeru ime B. dolazi od osnove bas
(indoevr. bhog) u znaenju tekue vode (N. Vj. XLII,
47-8). Nije sigurno, da je naziv Basante (v.) u vezi s B.
B. postaje iz jakih krkih vrela u selu Vrucima, na za
padnom rubu sarajevskog polja. Iznad vrela strmo se diu
vapnenake strane Stupnik (Igman) planine (1248 m). Od
samog vrela (500 m) rijeka sporo i u brojnim meandrima
tee prema sjeveroistoku. Tok B. moemo podijeliti II
tri dijela. U gornjem toku, od vrela do sela Vraca (300
m), nedaleko Zenice, pad je dosta blag. Na duini od 119
km samo 200 ili 1,68 m/km (mjestimice ispod lm/km). U
srednjem dijelu, od Vraca do Nemile, t. j. u poznatoj kli
suri Vranduka, na duini od samih 17 km pad iznosi 81
ili 4,71 m/km. U donjem dijelu, nizvodno od Nemile, pad
naglo postaje blag i na duini od 137 km do ua (83 m)
u Savu pad je samo 136 m ili 0,99 m/km. Naroito je pad
blag nizvodno od Doboja, 0,84 m/km. Razlika u padu po
sljedica je geolokog sastava zemljita, kroz koje protjee
B. U gornjem toku B. protjee kroz oligomiocene jezerske
naslage, u kojima se smjenjuju glinenici, pjeanici, plo
asti vapnenci i konglomerati. Prema otpornosti ovih sti
jena rijeka je izradila uu ili iru dolinu. - U srednjem
dijelu B. se probila kroz otpornije kredne i jurske vapnen
ce grebena Vracar (1050 m) - tvor (910 m), u kojima
mjestimice ima i eruptivnih stijena. U ovim je stijenama
rijeka uspjela izraditi samo uzanu klisuru. U donjem toku
B. ulazi u zonu manje otpornih tercijarnih jezerskih i na
pokon kvartarnih naslaga. Dolina se iri i rijeka se esto
razliva po aluvijalnom zemljitu, koje prati korito. Otporni
vapnenci klisure Vranduka zadrali su dakle erozioni rad
u manje otpornim stijenama gornjeg toka i uslovili sloeni
uzduni profil doline B. s prosjenim padom 1,53 m/km.
Iz desetgodinjih (1927-36 g.) podataka za 4 vodomjerne
stanice vidimo, da je najvii vodostaj na B. u proljeu za
vrijeme topljenja snijega, i to u travnju (Hreljevo 75,6;
Visoko 87,6; Zavidovii 109,1), a samo u Doboju u svibnju
(123,1). Sporedni maksimum, izazvan jesenjim kiama, pada
tl svim stanicama u studeni (Hreljevo 74,4, Visoko 77,6,

i to na svim stanicama u kolovozu (Hreljevo 34,8, Visoko

29,5, Zavidovii 35,3, Doboj 43,2), a sporedni minimum,
izazvan niskim zimskim temperaturama, pada u stanicama
gornjeg toka u veljau (Hreljevo 44,6; Visoko 64,2), a u
stanicama donjeg toka u sijeanj (Zavidovii 69.2) i pro
sinac (Doboj 90.4), u em se vidi uticaj reljefa.
Izmeu dijelova sloene doline B. postoji i izrazita
antropogeografska razlika. Oligomiocene naslage gornjeg
toka glavna su zona bosanska zona uglja, jednog od glavnih
prirodnih bogatstava zemlje. Uska klisura Vranduka ne
naseljena je i teko prohodan kraj. Ovaj je dio imao zna
aj kao zbjeg i strateko uporite u najteim prilikama,
kad je ivot u pitomijim i bogatijim dijelovima doline bio
poremeen. Tehnikim napretkom doi e i ovaj dio do
privrednog izraaja. Elektrina energija, koja je procije
njena za B. na 136,250 KS, a zajedno s pritocima na
173.000, imala bi se uglavnom dobivati na iskoriivanju
velikog pada u klisuri Vranduka. Donji dio doline pripada
poljodjelskoj sjevernoj Bosni i bosanskoj Posavini.
Porjeje B. zahvata prostor od 10.480 km 2 U mrei
pritoka postoji izrazita razlika izmeu pritoka gornjeg i
donjeg toka. Doline pritoka donjeg toka konkordantne su
s glavnom rijekom, t. j. odgovaraju joj pravcem oticanja
i nagibom reljefa. Naprotiv, pritoke su gornjeg toka, osim
Miljacke, uglavnom diskordantne prema glavnoj rijeci.
Jednim dijelom otjeu u pravcu, koji je suprotan toku
glavne rijeke. Ova se anomalija tumai na taj nain, to
su ove rijeke jednom bile pritoci i konvergentno pritje
cali jezeru, koje je bilo na kraju oko gornje B. Kad je
jezero oteklo, uspjele su ove rijeke prilagoditi samo donji
dio tokova novoj glavnoj rijeci. Druga je anomalija u toku
B. poloaj njenoga ua. Mjesto da nastavi tok od Doboja
prema sjeveru dolinom dananjeg potoka Plavue i dalje
preko niskog razvoa (251 m) otjee do Broda, rijeka na
glo skree prema sjeveroistoku, tee kroz vie zemljite
grebena Duga kosa (370 m) - Straica (452 m) i ulijeva se
u Savu kod Samca. Ovo skretanje posljedica je piraterije,
koju je nad donjim tokom B. izvrila jedna mala pritoka
Save, a prije toga je B. otjecala ravno prema sjeveru.
LIT.: Gen. dir. voda, Popis vodenih lokava kralj. S. H. S., Sarajevo
1924: J. Cviji, Geomorfologija, II., Beograd 1924; F. Katzer, Geoloka
karta Bosne i Hercegovine (List: Travnik i Tuzla s Tumaem)' Isti
Die fossilen Kohlen B. u. H., Sarajevo 1917.
J. R.. '

BOSNA, 1. List za vilajetske poslove, vijesti i javne ko

risti, slubeni organ turskih vlasti, izlazio jedamput nedjelj
no u Sarajevu 1866-1877. - 2. Glasnik potlaenog srpstva,
izlazio jedamput nedjeljno u Sapcu 1890-1892. Cilj mu je
bio njegovanje, irenje i potpomaganje misli osloboenja i
ujedinjenja svekolikog srpstva.
R. M.
BOSNA I HERCEGOVINA.

SADRZAJ: Geologija, 105: Geografijski i geopolitiki smje.taj,

108; Oblik tla, 109; Rijeke i jezera, 110; Klima, Ill; Stanovnitvo,
Ill; Poljodjelstvo, 112; Voarstvo, 113; StoarstvO,114; umarstvo,
114; Lov i ribolov, 115; Rudarstvo, 115; Ljekovita vrela, 117; Pu
tniarstvo, 117; Obrt iveleobrt, 117; Promet, 118; Naseobine, 119;
Biljni svijet, 119; Zivotinjstvo, 122; Etnografski pregled, 124; ML
graeije, 128; Bosna u prethistorijsko doba, 139; Povijest, 141;
Pravni poloaj i uprava 1878-1918, 156; Politike stranke u B. i
H. poslije okupacije g. 1878, 157; Autonomija muslimana, 158;
Katolika erkva u B. i H., 159; .Crkva bosanska, 162; Brak u
sredovjenih Bonjana, 164; Bosanski novei, 164; Bosanski agrar.
167; Bonjatvo kao nacionalni i regionalni problem, 167.

Geologija Bosne i Hercegovine jedna je genetska cjeHna,

koja se jo jae oituje u orogenezi, pa e stoga biti pri
kazana ovdje uz geologiju Bosne takoer i geologija Her
cegovine. Raznolinost geologijske grae B. i H. pokazuje,
da je njena geologijska prolost bila vrlo burna, da je go
tovo u svim formacijama dolo do jaih ili slabijih trans
gresija razliitih pliih ili dubljih, slanih ili zaslaenih
mora, koja su ostavila nakon svoga povlaenja znatne na
slage taloina.
Iako se ne mogu graniti Motajice planine sa sigurnou
pribrojiti arhaiku, svakako je njihova starost eozoika ili
starijeg paleozoika. Isto tako je stariji paleozoik neznat
nog rairenja, pa postoji temeljita sumnja, da su sve te
naslage nastale poput kristalininih kriljavaca metamor
fozom, jer s njima zajedoo sainjavaju jednovitu tekton
sku jedinicu, a starosti su staro-paleozoike. U mlaem
paleozoiku (karbon, perm) dolo je do velikih transgresija,
iza kojih je u cijeloj zemlji zaostalo znatnih naslaga, koje
sainjavaju jezgru pretenog dijela bosanskih i hercego
vakih planina. U tim taloinama prevlauju brusilovci,
glineni kriljavci, pjeanici, konglomerati, vapnenci i
dolomiti.

BOSNA I HERCEGOVINA

106

~~

;:s

::t

f}oorouk
,P[=Un.a

~ "~
o

i~

~
\j

~
~~

::

~ l>,
~

'.~

'~i
t
~~~
5

.~
..;:
l>

t.Ei

.~

.~
~

~
'<)

>t
I

J
~

~
!
l

.~

~:

.V

~
~

~I

~~
i

.flO
POPRENI

PREREZ KROZ SREDNJE BOSANSKO SKRILJNO GORJE OD DOLINE LASVE KOD VITEZA NA SJEVEROISTOKU U
PRAVCU PREMA JUGOISTOKU PREKO GLAVNOG BILA VRANICE-DOBRUSKE PLANINE DO DOLINE VRBASA KOD VO

LJEVCA. Profil je dvostruke visine. 1. Filit ili brusilov ac; 2. vapnenac veinom kristaIinian ili mramorast; 3. kontaktno kremeno
J.:-amenje; 4. crveni pjeenjaci i konglomerati (verukano igredenski pje.); 5. kvarc porfir i to: a intruzija Kruevlje-Crnodol; b pokrov
Bijele gromile-Nadkrstaea; c, d i e dijelovi Pozman pokrova; fizboj ci Lopaniee pokrova; 6. diIuvijaini gorski ljunak eratinog pod
rijetla. (Po F. Katzeru)
M,lae paleozoike naslage sainjavaju ili velike suvisle
gorske mase, kao od Vrnograa do ajnice, pa izmeu
Zvornika i Viegrada, ili se pokazuju kao manje izolirane
gorske esti poput Motajice i Prosare planine. U to doba
padaju i jaki izljevi eruptivnih masa Vranice planine, pa
kamenje t. zvo bosanske serpentinske zone od Prosare pla
nine do Kladnja i Olova i od Ljubi-planine do Skatovice,
UzIo mea i Borja planine. Ostalo eruptivno kamenje pri
pada dijelom mlaem paleozoiku, a dijelom mezozoiku.
Naslage mlaeg paleozoika bogate su razlinim rudaama.
Uz velike naslage eljezne rudae u Ljubiji izlatonosnih
pirita Bakovia kraj Fojnice dolaze u mlaim paleozoi
kim naslagama Bosne brojne razliite rudae as u ve
oj, as u manjoj mnoini.
Preko paleozoikih naslaga lee naslage mezozoika, u
prvom redu formacije trijasa. Stratigrafijski ove se na
slage podudaraju s trijasom istonih Alpa, pa i ovdje
dolaze silne vapnenake mase, koje daju srednjoj Bosni i
Hercegovini karakter visokog gorja. Bjelanica, Treskavica,
Lelija, Vraa, Trebevi, Romanija, Igman, Prenj, vrsnica,
abulja i t. d. izgraene su u pretenoj esti od trijaskog
vapnenakog kamenja.
Najstarije naslage trijasa B. i H. pripadaju donjem tri
jasu, t. j. werfenskim naslagama, koje se pojavljuju u obliku
kriljavaca, pjeanika i ploastih vapnenaca sa znaajnim
okaminama: Anodontophora (Myacites) fassaensis Wism.,
Avicula clara i v. Buch, Naticela costata Wism., Myophora
elongata Zemk i Turbo recticostatus Hauer. U ploastim
vapnencima gornjo-werfenskih naslaga javljaju se vrlo
esto primjerci amonita, roda Tirolites, od kojih je ponaj
ei Tirolites cassianus Quenst. Werfenske naslage javljaju
se na razliitim mjestima u dolinski m usjecima i na du
bljim izdancima, kao oko Sarajeva, ali izgrauju esto i
same gorske glavice, kao u Bitovnji planini, u okolici aj
nice, u podrUju Rame i Jablanice uz Neretvu. esto do
laze u jaem rairenju uz paleozoike naslage, kao kod
Bos. Novog i Prijedora, uz jugozapadni rub Vranice pla
nine i oko Prozora. Gornjo-werfenske naslage osobito su
dobro razvijene kod Mraaja i Grahova u Bosni i Glava
tieva u Hercegovini. U hidrografskom su pogledu vane
werfenske naslage, jer obiluju vrelima dobre pitke vode.
U donjim dijelovima werf. naslaga javljaju se gnijezda
i skladovi gipsa i soli, dok u gornjim dolaze bakrene rude
kod Ustiprae, rumenica kod evljanovia, a na vie mje
sta oko Konjica, Jablanice i drugdje javlja se manganova
rudaa. Sve su ove rudae od manje gospodarske vanosti,
jer dolaze u manjim koliinama, a jedino je od vanosti
eljezna rudaa kod Varea, jer dolazi u velikim kolii
nama.
Srednji trijas razvijen je u B. i H. slino kao u ist. Al
pama, a zastupan je anizijskom i ladin ikom stepenicom.
Naslage anizijske stepenice najznaajnije su razvijene u
okolici Sarajeva oko Hana Buloga, Hana Vidovice i u Hali
luci, zatim kod Palea, sjeverno od Gackog, kraj Grahova
i drugdje. Na tim mjestima dolaze crveni, cefalopodima
bogati vapnenci, koji po svojoj znaajnoj fauni pripadaju
slojevima Ceratites trinodosus Mojs. Uz brojne amonite
razliitih vrsta i rodova dolaze rjee lamelibranhijati, a

kod Trebevia u tim vapnencima dolazi bogata fauna bra

hiopoda. Ladinika stepenica zastupana je vapnencima,
ronjacima, jaspisima, pjeanicima, prineima i t. zvo
pietra verde, pa su te naslage slabije oznaene paleonto
loki od preanjih.
Gornji trijas slabijeg je razvoja, jer je jae razvijena
samo karnijska stepenica, dok je norijska i retijska stepe
nica vrlo slabog razv.)ja. Karnijska stepenica zastupana
je vapnenakim razvojem, koji po svome faunistikom
razvoju pripada zoni hallstattskih vapnenaca ist. alpinskog
razvoja samonitom Tropites subbulatus Hauer kod Gla
moa ili zoni samonitom Trachiceras aonoides kod Dra
guljca na Trebeviu i OevIja, istono od Varea. Zasebnog
brakino-kontinentalnog razvoja su naslage ove stepenice
kod Lastve izmeu Trebinja i Bilee, sastavljene od smr
dljivih vapnenaca i lapora s faunom djelomino marinskom
i djelomino lakustrikom, s ulocima ugljena. Uz to do
laze dolomiti u izmjeninom poloaju s vapnencima, areni
lapori i laporaste gline, a sve te naslage odgovaraju rabelj
skim naslagama alpinskog vapnenakog razvoja. Slabo ra
zvijene naslage norike stepenice dolaze u obliku vapne
I~akog facijesa kod Hrastita u Romaniji i Dragoroda kraj
Sarajeva. Eruptivnom kamenju trijaske starosti pripadaju
melafiri, koji su esti i raznolino raireni. Najvee je ra
I;irenje uz lijevu obalu Vrbasa izmeu Donjeg Vakufa i
Drinov-dola.
Naslage formacije jure mnogo su slabije razvijene, pa
rijetko dolaze u suvislim nizovima, nego se pojavljuju u
rastrganim manjim dijelovima, odijeljene trijaskim ili
k.r~dnim naslagama. Sastoje se od prinastih pjeanika,
sIhkatnog kamenja, radiolita, a izmeu tih naslaga javlja
se vrlo esto ofiolitno kamenje. Ovo je najvie zastupano
u Bosni, pa zaprema znatne prostore sjeverno od Sara
jeva do evljanovia i Varea, prelazi Bosnu kod Vran
duka obuhvatajui rijeku Vrbanj u, pa se zavruje kod
clinca. Manjeg su razvoja oko Bjelanice i Treskavice.
Od eruptivnog kamenja dolaze dijabazni porfiriti vie
raireni izmeu Prosare i Kozare, uz neto melafira i dio
rita. Rudonosnost je ovih naslaga neznatna, pa dolazi u
njima samo neto kromita, mangana i magnezita. U za
padnoj Bosni i u Hercegovini dolazi vie vapnenaki raz
voj jure, koji se podudara s jurom Velebita i Like. Od
ovog razvoja poznate su naslage srednjeg /ijasa u obliku
litiotis vapnenaca izmeu Arslanagia Mosta i Lastve, pa
gornje jure (maIma i titona) s kladokoropsis-vapnencima
i elipsaktinijskim naslagama.
Daleko vie su rairene naslage formacije krede, koje
sudj.eluju u izgradnji znatnog dijela B. i H., i to naslage
donJ~ krede zauzimaju manji, a gornje krede vei prostor.
Donja kreda sastoji se od vapnenaca svijetle do tamne
boje, a naslage donje krede Bos. Krupe, Grmea planine,
okolice Banje Luke i Vlaia planine sastoje se preteno
od crvenih, laporastih vapnenaca. Ovim se naslagama mogu
pribrojiti ploasti i laporasti vapnenci okolice Bilea, u
kojima je naen zmiji slian reptil Mesophis nopcsai Bolk.,
pa ploasti vapnenci Dua juno od Trebinja. Naslage
gornje krede po svojoj su petrografskoj karakteristici va
pnenakog i pjeaniko-flinog razvoja, pa posve odgova
raju gosavskom razvoju istonih vapnenakih Alpa s fosi

BOSNA I HERCEGOVINA

.............

NORMALNI

...

'O

U M A

, e

107

.r-

~OlOSJ[~

<M

BOSNA I HERCEGOVINA

lima: Aprieardia cf. pironai G. Boehm, Nerinea eoehleae

formis, N. (Ptygmatis) katzeri Oppenh. i Orbitolina eon
eava iz Kladnja u Bosni. U okolici Metkovia naen je
manji razvoj kozina-slojeva sa Stromatopsoidea leptobasis
St., Str. aeanthiea St. i Megastomatopsis aberrans St. Gor
nja kreda sjeverozapadne Bosne i Hercegovine sastavljena
je od vapnenaca i dolomita velikog rairenja s bogatstvom
rudista, pa se u morfolokom pogledu oituju ti krajevi
kao goli kr. Naslage gornje krede razmjerno su siromane
rudarna. Ugljena ima neto oko Japaga, jugozapadno od
Hana Pijeska, u okolici Grabovice, zapadno od Hodina
Gaja, i kod Bilee, a neto mangana i kromita u zoni ser
pentina, koliko ovaj pripada zoni krede. Bogatija su na
lazita asfalta kod Draeva, Popova polja i Drenice na
Neretvi. esta su pojava u tim naslagama boksiti, koji se

javljaju u jakim leitima u najgornjim slojevima gornje

krede.
Od naslaga tercijarne formacije dolaze eoeenske taloil1'e
u podruju Usore, na donjoj Sprei, u zapadnom dijelu
Majevice, odakle prelaze prema sjeverozapadu junim pod
nojem Kozare preko Kostajnice do Topuskog u Hrvatskoj.
Karaktera su uglavnom flinog, a prema sjeverozapadu do
laze numulitni i alveolinski vapnenci. Za oligoeena ostalo
je gotovo cijelo podruje B. i H. kopnom, izuzevi dijelove
sjeverno od crte Petrovac-Maglaj-Zvornik, gdje je u mla
em miocenu dolo do poplave panonskog mora. Ovo je
razlog, da juno od te crte dolaze samo naslage kopnenog
facijesa kao taloine jezera i rijeka. Ove oligo-mioeenske
naslage rairene su po cijeloj Bosni i Hercegovini, pa sai
njavaju glavnu geoloku grau svih kotlina, od kojih je

108

BOSNA I HERCEGOVINA

najvea Zenica-Sarajevo. Naslage morskog oligocena i mio

cena dolaze oko Majevice i Donje Tuzle, gdje u naslagama
starijeg mediterana dolaze leita soli. Na sve ove naslage
naslanjaju se konano naslage pliocena u obliku kongerij
skih slojeva s faunama polubrakinog karaktera. Vulkanska
djelatnost nije bila velika za vrijeme tercijara. Od veih
je andezitna erupcija Srebrnice, pa juno od Zvornika na
Voljevoj glavi, na Drini nasuprot Ljubije i sjeveroistono
od Vlasenice. U hercegovakom kru poznata je andezitna
erupcija Vrata izmeu Vran planine i vrsnice. U manjem
opsegu dolaze dad ti, trahiti i lipariti. Sve su tercijarne na
slage ~.. i H. ugljonosne, sa znatnim leitima razliitog ka
lorinog ugljena i razliite debljine ugljonosnog sloja.
Noviji geolozi (Kossmat, Kober, Nopesa, Nowack i t. d.)
dre, da bosanskohercegovako gorje pripada po svojem
geolokom sastavu i tektonici alpinskom orogenu, pa da se
u tektonsko-stratigrafskom pogledu podudara s istonim
Alpama. Prema tima nazorima protee se Hercegovinom i
zapadnom Bosnom kroz Hrvatsku zona visokog kra (III.),*
koju na izvanjoj strani na bazaltnom konglomeratu prati
usko vezana zona f!ia, koja, iako zdrobljena. odraava vezu
pojedinih ubaenih komada i vee se s fliom venecijan
skih Predaipa. Ove su pak tektonski i facijalno nastavak
:lone visokog kra i posreduju vezu s podrujem Belluno
Asiago juno od tirolskih Dolomita. Prema Kossmatovu
miljenju zona visokog kra odgovara Nopesinom crno
gorsko-sjevero-albanskom pokrovu, pa zalazi na sjeveru pod
slabo nabrani rub junih vapnenakih Alpa. Na zonu vi
sokog kra vee se izravno bosansko-unutranja albanska
zona (IV al = paleozojski slojevi kriljavaca i pjeanika
i werfenski kriljavci, a2 = mezozoika serija vapnenaca),
koja u B. i H. izgrauje najvie vapnenake planine. Ona
pokazuje redovno pruanje slojeva pravcem SZ preko
Hrvatske i Slovenije do ljubljanskog basena. Ulaenjem
ovog boranog luka u alpinsko podruje pruanja I-Z, koji
smjer vlada u junoj vapnenakoj zoni Alpa, promijenio
je ovaj luk svoje pruanje iz dinarskog u alpinski smjer.
Ovo prelaenje pruanja iz smjera SZ-JI u I-Z nije se iz
vrilo postepenim zakretanjem pravca pruanja, nego na
vlakom, a djelomice i presijecanjem obih smjerova, to se
oituje istono od ljubljanskog polja, gdje poprijeko na
dinarsko pruanje dolaze borani slojni sljedovi pravca I-Z
stvarajui sistem antiklinala i sinkIinala Savskog gorja. Ovi
slojni sljedovi pripadaju istoj boranoj sloj noj ploi, koja
nie juno ima istu dinarsku grau. Prema tomu je
juna vapnenaka zona Alpa po geolokom sastavu nasta
vak bosanske, to ne slijedi samo iz stratigrafije, nego i iz
tektonske veze, koja spaja preko Etsch-planina junog Ti
rola sve dijelove junih vapnenakih Alpa sve tamo do
venecijanskih Predaipa. U podruju sukoba dinarskog pru
anja s alpinskim nastala je borba za mjesto, pa je pro
uzrokovala, da su vapnenake ploe istonog dijela junih
vapnenakih Alpa (Julijske i Kamnike) iskoile na plohi
premaka, i premakle svoj vlastiti nastavak u obliku po
krova prema jugu. Ispod istonih slojnih glava bosansko
unutranjeg albanskog vapnenakog platoa javlja se unu
tarnjo dinarska kriljno-ronjaka zona (IVa). Ona polazi
iz sjeverne Grke kroz zapadnu Srbiju i Makedoniju u ist.
Bosnu i gubi se ovdje pod prehvatnom zonom serpentina
i flia. Niz velikih antiklinala paleozoikih naslaga ide
i dalje prema vanjskom rubu bosanske vapnenake zone
stvarajui tako bosansku centralnu zonu. Pravcem Stari
Majdan-Bos. Novi pribliuje se ta zona vie unutranjem
rubu vapnenakog podruja tako, da tu dolazi ispod ser
pentina i f!ia do spoja centralne bosansko kriljne zone s
unutranjo-dinarskim kriljno-ronjakim pojasom. Ovako
zdrueni ovi nizovi zalaze u okolicu Karlovca, gdje se gube
ispod naslaga trijasa sainjavajui jezgru antiklinale Litija
Trojana juno od Kamnikih Alpa. Prema tomu ekvivalent
unutranje dinarske kriljno-ronjake zone u Alpama ja
vlja se u Karavankama i Karnijskim Alpama, gdje dolaze
tamni gornjo-permski vapnenci, gredenski pjeanici i
karbonski kriljavci s fosilima, pa se ove taloine javljaju
u toj zoni u Bosni i zap. Srbiji.
Stratigrafijskom sastavu bosanskog mezozoika (IVb.)
pripada grupa ofiolitnog kamenja, koja se povlai iz ist.
Grke preko unutranje Albanije u ist. Bosnu, a strati
grafski lei u podu trijaske serije. Poetno je ova grupa
kamenja sastavljena od dva niza (solunski i vardarski), koji

V. kartu u Hrvatskoj Enciklopediji II., 145.; i dalji rimski brojevi

u OVOm lanku odnose se na istu kartu.

meusobno rastavljeni pelagonijskim masivom

ronjakom zonom. Dubljim usjedanjem gorske

su

i kriljno
osi u bli
zini panonske unutranje nizine ovi se ogranci stapaju u
sjeverno-bosansku serpentinsko-tlinu zonu. Istodobno se
zapaa, da glavno podruje bosansko-hercegovake vapne
nake zone ima sve manje nalazita kamenja ofiolitne gru
l?e. tako, da u sjev. Bosni sainjava serpentinsko-flini pojas
JOS samo rub panonske nizine (kod Kostajnice na Uni), pa
se .odavle dalje vie ne javlja sve tamo do prostora zapa
dmh Alpa. Tektonskim procesima bio je ovaj iroki erup
tivni pojas razdijeljen u razliite tektonske zone koso
prema njegov';! protezanju, tako da danas see njegovo pro
vodno kamenJ~ od s.red~jeg podruja (peninsko) zapadnih
Alpa sve do d.l~arsklh mzova Balkanskog poluotoka, pa je
uglav~om raz~lclto od kasnije stvorenog gorskog poretka.

LIT...A. Boue, EsqUIsse geologIque de la Turquie d'Europe, Pariz

1840; Ist~, Note sur la geologie de [,Hercegovine, de la Bosnie et
la .c:.~oatle t~rque,. Bull. geol. de France, 2. ser., XVI., 1850-1854; J.
CVljle, Glac/Jalne I morfolok e studije o planinama Bosne, Hercegovine
l .Grne Gore, Glas Srp . .akad. nauka, LVII, 1889; A. Grund, Die Ober
fl8c~enformen des dinans.chen Gebirges, Zeitschr. d. GeselI. f. Erdkunde,
Berlm 1908; F. Hauer, DIe Gephalopoden des bosnisehen Muschelkalkes
von Han Bulog bei Sarajevo, Denksehrft. d. math. naturwiss. KI. d.
Akad. der WIssensch., sv. 54., Be 1887; F. Katzer, Geolog. Fiihrer durch
BOSOlen und Herzegovina, Sarajevo 1903; Isti, Geologie Bosniens und
der HerzegoVln8, sv. L i II., Azoikum u. Palacozoikum, Sarajevo
1924-1925; M. Kipati, Krist. kamenje bosanske serpentinske zone,
Rad HA 133, Zagreb 1897; F. Kossmat, Geologie der zentralen Balkan.
halbinsel, Berlin 1924; M. l\1ilojkovi, Stratigrafski pregled geolokih
formacija u Bosni i Hercegovini, Povremeno izdanje Geal. zavoda
u Sarajevu, Sv. II., Sarajevo 1929; Mojsisovies-Tietze-Bittner Grund/i.
nien der peologie von Bosnien und Hercegovina, mit geol. U;bersichts
karte 1:516.000, Jahrb. der k. k. geol. R. A., Be 1880; M. Neumayr,
1 ertiiire Binnenmolusken aus Bosnien und der Hercegovina, Anhang
der .Grundlinien, 1880; . Pilar, Geoloka opaanja u zapadnoj Bo
sni, Rad HA 61, Zagreb 18;9.
J. P-k.

Geografijski i geopolitiki smjetaj. Bosna i Hercegovina

nalaze se na sjeverozapadnom dijelu Balkanskog poluotoka
i ine prijelaz izmeu alpskih krajeva i toga poluotoka, dok
su na S bosanskom Posavinom vezane uz Podunavlje. Pro
stiru se izmeu 42 26' i 45 15' sjev. irine i od 15 44' do
19 41' ist. duine. Po obliku slie istostraninom trokutu,
kojemu vrh lei u blizini Boke Kotorske. Granicu na S
prema banskoj Hrvatskoj, Slavoniji i Srijemu ini rijeka
Sava od ua Drine kod Rae do ua Une kod Jasenovca,
zatim Una do nie Bosanskog Novog, te ogranci Zrinske i
Petrove gore. Prema Lici granica tee kratkim dijelom
toka Korane, a zatim Pljeivicom (glavni vrhovi ostaju na
likoj strani), dok prema Dalmaciji granica ide uglavnom
bilom Dinare, a zatim ravnom crtom od Vrgorca preko
Metkovia i Dubrovnika do Orjena, koji ostaje u Herce
govini. Od Orjena granica ide prema Crnoj Gori bilom
dinarskih planina do Maglia, kratkim dijelom toka Tare,
starom granicom prema Novopazarskom Sandaku (koji je
dugo vremena bio vezan s B. i H.), dok je iznad Viegrada
granica prema Srbiji rijeka Drina do njezina utoka u Savu.
Sve do 19. st. nisu imale B. i H. ustaljene granice.
Tokom povijesnog razvoja granice su esto mijenjane, pa
danas uzimamo B. i H. u opsegu nakon austrijske okupa
cije. Prigodom okupacije te su zemlje obuhvatale povrinu
od 51.027 km!, od ega je pripadalo B. 41.908 km!, a H.
9.119 km 2. Kasnijim ispravcima granice povrina je tih ze
malja poveana na 51.199 km 2.
B. i H. povezane su meusobno sedlom Ivan-planine,
koje poput Brennera u Alpama omoguuje, da se preko

(Foto J.
STIJENE OTROVACE U PLASI

Plae k )

BOSNA I HERCEGOVINA

(Foto N. ZdanovskiJ
VLA8I,

Pogled na Smiljevicu

jedne jedine prevale doe iz jedne zemlje u drugu, dok u

svakom drugom pravcu treba prelaziti preko vie planin
skih lanaca visokih planina (vrsnica 2228 m, Bitovnja
1700 m, Bjelanica 2067 m, Treskavica 2088 m, Lelija 2032
m, Magli 2387 m). Sedlo Ivan-planine dovodi obje zemlje
II meusobnu vezu, pa osim gospodarske i prometne vano
sti vri i znatan politiki utjecaj. Na toj prometnoj crti
nalaze se i oba glavna grada, Sarajevo i Mostar. B. nema
nigdje izlaza na more, a H. izlazi na dva mjesta na more
(ukupno oko 25 km) i to kod Neum-Kleka u blizini Pelje
ca (Stonskog Rata) i Sutorinom kod Herceg-Novog. Ti
mali i kratki dijelovi hercegovake obale su strmi i vrlo
teko pristupani.
B. i H. su u pravom smislu rijei rub evropskoga Zapada,
pa su morale izdrati daleko jai pritisak i mnoge borbe
s istone strane, osobito silnu vojniku mo Turaka, ali
su i pored utjecaja s Istoka ostale jo od davnine u zapa
dnoj sferi. Ve kod diobe Rimskog carstva za Teodozija
Velikog 395 pripade i Dalmacija i B. zapadnom dijelu.
Granica izmeu oba dijela carstva tekla je od dananje
Budve sjeveroistonim smjerom preko crnogorskih planina
i sputala se na gornju Drinu i njezinim tokom sve do
utoka u Savu. Ta je razdioba bila od presudnih posljedica
ne samo politikih, nego i vjerskih i kulturnih za sva ka
snija vremena, a njihov se utjecaj opaa jo i danas. Ta je
granica povuena na osnovu geografijskih i kulturnih inje
nica, potpuno slobodno, a ne kao posljedica borbe i rata.
Kasnije su, osim razdoblja samostalnosti, dijelovi B. i H.
pripadali susjednim zemljama, prema tomu, koja je upra
vo bila monija. esto su i B. i H. bile u vezi s hrvatskim
zemljama (osobito za Pavla ubia i vojvode Hrvoja Vuk
ia Hrvatinia), a zapadni dijelovi i Posavina do Broda
bijahu sastavni dijelovi Hrvatske do nedavno. Politike
sile su manje vie nestalne, ali je stalna i neoboriva ova
injenica: B. je sputanjem tla prema Savi i tokom svojih
rijeka, koje pritjeu Savi (Una, Vrbas, Ukri na, Bosna i
Drina). otvorena i vezana s Hrvatskom i Slavonijom, a H.
po Neretvi s Dalmacijom, pa ove etiri povijesne pokra
jine ine jednu nerazdruivu cjelinu. Na Drini se susreu
interesne sfere Jadranskoga i Crnoga mora, a preko Drine
se nastavlja nova geopolitika jedinica - srednje-balkan
ski prostor, kojemu su jezgra Rodopska masa i vaan pro
metni put moravsko-vardarske doline. Drina je dakle od
prirode odreena da bude istona granica hrvatskih ze
malja.
Oblik tla. B. i H. su preteno gorovite zemlje. Od uku
pne povrine otpada samo 50/0 na nizinu (Posavina), 240/0
na breuljke, 420/0 na planine, a 290/0 je kr. Krka polja
obuhvaaju 190/0 kra ili 30/0 od ukupne povrine ovih ze
malja. Srednja visina tih zemalja iznosi 500 m, a apsolutna
visina se kree od O metara (na morskoj obali) do naj
vieg vrhunca Magli-planine (2387 m) uz crnogorsku gra
nicu. Sve planine u B. i H. pripadaju Dinarskom spletu i
pruaju se skoro svagdje u usporednim lancima pravcem
SZ-J!. Visine planina u B. rastu od Posavine prema unu
tranjosti, najveu visinu dosiu na bosansko-hercegovakoj
granici, a zatim se u H. opet lagano sputaju prema moru.
U B. je zbog nagiba planina daleko laki prijelaz s kopnene
strane prema primorju, nego obratno, pa su tim pravcem
vreni svi prodori i seobe.

109

I pored znatnog broja planina, kojima vlsma prelazi

2000 m (Vraniea, Cincar, Vran, Bjelanica, Treskavica,
vrsnica, Prenj, Lelija i Magli), itavome prostranom po
d~ju B. i H. ne daju glavno obiljeje visoke planine,
vec sredogorje, pa stoga i prometne neprilike ne dolaze
toliko od visokih planina, koliko od estih ispona, koji se u
usporednim lancima diu jedan iza drugoga.
~apadni dio B. i skoro svu H. zapremaju krke planine,
kOJe. su prod1!enje hrvatskog i dalmatinskog kra. Te su
plamne odvojene od ostalih u B. i H. rijekama Sanom,
Vrbasom, Ramom i gornjim tokom Neretve. Izmeu Une
i Sane je umovita Grme-planina (1604 m). Uz liku gra
n!cu p:uaju se ogranci Pljeivice, a uz dalmatinsku dugo
bilo Dmare (vrh Troglav 1913 m), po kome su sve planine
ovog spleta dobile ime. Juni nastavak Dinare je Kame
nica planina 1849 m).
Pravcem dinarskih planina od Grmea do Neretve nasta
vljaju se planine: Cvrljivica, koja je prevalom, kuda vodi
cesta iz Drvara u Petrovac, rastavljena na sjeverni dio
(Osjeenica planina 1795 m) i juni (Klekovaa 1961 m),
zatim Srnetica (1375 m), Javornik (1416 m), Crna gora
(1650 m), ardak-planina (1611 m), Vitorog (1907 m), Ja
dovnik (1650 m), ator (1872 m), Tunica (1770 m), Stare
tina (1634 m), Strmac (1615 m), Cincar (2006 m), Radua
(1956 m), Ljubua (1797 m), Vran (2074 m), vrsnica
(2228 m) i abulja (1780 m). Izmeu ovih planina nalaze
se krka polja: Bilajsko, Petrovako, Livanjsko, Glamoko,
Kupreko, Vukovsko i Duvanjsko. Preko Neretve nastavlja
se hercegovaki kr, u kome su visoke planine Prenj
(2102 m), Vele (1969 m) i Crvanj (1921 m). Izmeu tih
planina nalaze se krka polja Nevesinjsko, Dabarsko i
Gatako. Na J! od donje Neretve protee se valovita
visoravan bez izrazitih gorskih grebena (Bjelanica, Vidua
planina, Sitnica, Baba planina i t. d.). To je pust i ne
rodan kraj, kome se sredita naseljenosti i gospodarstva
nal~ze samo na Mostarskom polju i blatu, Ljubukom
polju i Popovu polju. Prema J! se krko podruje nastavlja
u Crnu Goru, a preko Orjena (1895 m) i Lovena (1759 m)
sputa se strmo do Jadranskog mora.
Sj~:,erni i srednji dio ovih planina je rodniji i umovitiji,
na n.J1ma. su gole vapnenake strane rijetke, a juni dio tih
plamna Je pravi kr, pa je znatan dio povrine potpuno
nerodan i ogoljen. U ovom itavom planinskom kraju zna
ajni su reljefni oblici krka polja, suhe doline u veim
visinama, uvale, ponikve i krape, a uz to imade i znatan
broj ponora i spilja (najvea je spilja Vjetrenica na junom
rubu Popova polja kod Zavale). Ovdje vode veinom ne
otjeu nadzemno (osim u sjevernom dijelu), ve propadaju
u pukotine i ponore, te podzemno teku dalje, pa u tim
krajevima ima znatan broj ponornica.
Od desne obale Save na JZ do vapnenakih tvorbi, a
esto pomijeano s njima, protee se podruje starijega
kamenja sa znatnim nalazitima ruda. To se Bosansko
rudogorje, prozvano po obilju rudnoga blaga, poinje na S
s Majdanskom planinom (619 m - to je zapravo nastavak
el)ezom bogatih hrvatskih planina Petrove i Zrinske gore),
gdje se nalaze znatne koliine eljezne rudae, a protee
se do sedla Ivan-planine obuhvaajui planine Bitovnju
(1700 m), Vlai (1919 m - siromaniji rudarna, ali bogat

PASNJAK NA

VLA8IU

(Foto N. Zdanovski)

110

BOSNA I HERCEGOVINA

visinskim panjacima), tit (1780 m), Vranicu (2107 m),

te s desne strane Bosne izmeu evljanovia i Varea
Zvijezdu planinu (1381 m). Te su planine gusto poumljene,
dok su vii dijelovi bez drvea, ali su pokriti sonim tra
vnicima.
Jugoistono od Bosanskog rudogorja, od gornjeg toka
Neretve prema granicama Crne Gore i Srbije, iri se vie
prostranih vapnenakih visoravni s duboko usjeenim doli
nama. Visoke planine obrasle su umom (otprilike do
1600 m), dok su najvii dijelovi pokriveni travnicima. Tu
su krke pojave rijetke, nema ponornica ni krkih polja.
U ovu skupinu spadaju Bjelanica (2067 m - meteoroloki
opservatorij nalazi se na visini od preko 2000 m) s ogran
kom Igman-planinom (isped koje izvire rijeka Bosna),
Treskavica (2088 m), Lelija (2032 m), Zelengora (1960 m),
Lebrnik (2298 m) i Magli s najviim vrhuncem 2387 m
visine, koji je ujedno i najvii vrh u B. i H. Prema sjevero
istoku u okolici Sarajeva nalaze se uravnjene planine Jaho
rina (1910 m), Trebevi (1629 m) iRomanija (1629 m).
U sjevernoj Bosni prelaze vapnenake gore u flini pojas,
a veza je izmeu te dvije skupine planina Javor (1537 m)
s Devetkom. Na Javor se nastavlja Konjuh (1328 m), a za
tim se niu prema Savi Ozren-planina (917 m), Borja (1007
m), Kozara (978 m), Prosara (363 m), Motajica (652 m) i
Vujak (367 m), dok se na istoku izmeu Spree, Drine i
Save prua duga Majevica (916 m).
Bosanske planine sputaju se prema Savi, a posljednji
ogranci breuljaka prelaze potpuno u ravnicu bosanske
Posavine, to jest u nizinu s desne strane Save od ua
Une do ua Drine s apsolutnom visinom uz rijeku Savu
od 90-100 m. Bosanska Posavina ini s hrvatsko-slavon
skom Posavinom jednu cjelinu, samo to je bosanska Po
savina znatno ua i manje movarna. irina bosanske Posa
vine je 20-40 km, a znatno se poveava uz gornji tok
rijeka Vrbasa, Ukrine, Bosne i Drine. Gore Prosara, Mo
tajica i Vujak, koje dopiru skoro do Save, dijele bosan
sku Posavinu na etiri nejednaka dijela: 1. Brezovo polje
izmeu Une, Save i Prosare najmanji je i najui dio, kroz
koji teku mali potoci; 2. Lijeve polje izmeu Prosare i
Motajice u obliku trokuta, kojemu je vrh u blizini Banje
Luke, a osnovica izmeu Bosanske Gradike i ua Vrbasa;
3. Ivanjsko polje, na jug od Bosanskoga Broda i izmeu
Motajice i Vujaka, takoer sueno prema jugu (Der
venti), a na njega se nadovezuje dolina rijeke Ukrine;
4. Posavina u uem smislu izmeu brda Vujaka, rijeka
Save i Drine, s rasezanjem na jug do ogranaka Majevice.
Tom ravnicom protjeu rjeice Tolisa, Brka i Tinja kao
pritoci Save, te Janja, pritok Drine.
Od proirenja rijenih dolina nastale su slijedee ravnice
ili polja: Bihako polje (uz Unu), Prijedorsko polje (uz
Sanu i njezin pritok Gomionicu), Banjaluko polje (uz
Vrbas i Vrbanju), Skopaljsko (veliko polje uz obje strane
gornjeg toka Vrbasa izmeu Gornjega i Donjega Vakufa),
Travniko polje (uz Lavu), Sarajevsko, Zeniko, epako,
Dobojsko i Kotorsko (ta polja od Sarajevskog do Kotor
skog prostiru se uz rijeku Bosnu). Veliko je i Spreko ili
Spreino polje (uz donji tok rijeke Spree, nie od Tuzle),
a uz srednji tok Drine postoji uska ravnica zvana Podrinje,
dok je u Hercegovini ve neto prije Mostara pa do Ga
bele Neretva proirila rijenu dolinu i stvorila ravnicu uz
objc obale (najvee je Mostarsko polje).
Treu vrstu ravnih krajeva u Bosni sainjavaju krka
polja. Bosansko-hercegovako krko ~odruje.ima 49 _polj~
s povrinom od 1573 km 2 , a od toga Je 17 polja sa 951 km
izloeno povremenim poplavama.
Od SZ prema JI prostiru se u Bosni ova vea i vanija
polja: Bilajsko ili Bjelajsko (na visini od 560--610 m, s po
vrinom od 19,5 km 2 , nazvano po istoimenom selu); Petro
vako (dugako 13 km, iroko 5 km, povrina 31,5 km 2 ,
640-710 m nad morem, kroz polje protjee potok Japaga);
Podraniko polje ili Podranica (na Z oko Varcar Vakufa,
povrina 17 km 2 , visina 724-760 m); Livanjsko (380 km",
u visini od 700-720 m, duina 65 km, srednja irina 6 km,
kroz polje protjee vie ponornica, a najvee su Studba,
Ploua i Bistrica, pojedini krajevi su movarni, osobito u
junom dijelu tako zvano Buko blato); Glamoko (povrina
133,5 km 2, duina 37 km, irina 1-2 km, visina 880-910 m,
kroz polje protjee vie ponornica, od kojih su najvanije
Ribnik, Jaruga i Vrba, znatan dio polja je vei broj dana u
godini pod vodom); Kupreko (povrina 93 km 2 , duina
24 km, irina oko 10 km, visina od 1000-1124 m, najvie
od sviju polja, dno polja je neravno i kamenito, kroz

polje protjee vie ponornica, od kojih su najznatnije Mi

la .i Mrtvica, zbog visine vanredno je otra klima); Du
vanJsko ili Tomislavgradsko (povrina 122 km 2 , duina 18
k~, irin~ ?ko 8 km, visina 850-870 m, glavna rjeica,
kOJa protJece poljem, je uica, poplave traju vrlo kratko
vrijeme); Vukovsko, sutjeskom Vratima vezano uz Ravno
polje (povrina oko 30 km 2, nazvano po istoimenom selu).
r;erce~?vaka su krv.k~ polja: Nevesinjsko (povrina 17,5
km, duzma 23 km, smna do 7,5 km, visina 830-890 m,
blagog~ podneblja zbog relativne blizine mora); Gatako
(I?~vrsma 57 km 2 , duina 24 km, najvea irina 3,6 km,
vlsma 930-1000 m, vie periodikih rjeica ponornica od
kojih,ie najvanija Muica, vrlo kratke poplave, naz~ano
po mjestu Gacku); Dabarsko (istono od Stoca, povrina
30 km 2 , duina 21 km, irina oko 2 km visina 470-560 nl
protjeu rje,ice Opa~ica i Vrijeka, znatan dio, oko 10 km<
pod vod?m Je od mjeseca studenog do konca svibnja, na
zv~~o vJ~rojatno po ivotinji dabru); Ljubuko (najplo
dmje polje u Hercegovini, povrina oko 23 km 2 , duina
11 km, irina do 3,3 km, visina 70-100 m sa S tee rijeka
!ihaljina, koju u sjevernom dijelu polja 'zovu Mlade, a II
Ju~r.lOm Trebiat, klima je veoma blaga, pod vodom je
eb:~no od stude?o.g do travnja) i Popovo (povrina 46 km',
duzma 31 km, smna oko 1,5 km, visina 225-260 m, van
redno plodno, kroz polje protjee ponornica Trebinjica,
pod vodom je yei dio od kasne jeseni do proljea, najdulje
s~ poplave u sJ~vero.zapadnom najniem dijelu i traju pro
sJecno od polOVice lIstopada do poetka srpnja).
Krka polja su sredita naseljenosti, jer veina njih zbog
plodnosti tla omoguuje podmirenje ivotnih potreba.
Takoer su i klimatski uvjeti u njima povoljniji zbog
zatvorenosti. Pored gustih naselja vode preko krkih polja
glavni prometni putovi.
Rijeke i jezera. B. pripada crnomorskom slivu, a H. ja
dranskom. Izuzetak ine vode ponornice krkih polja u B.,
koje nakon poniranja veinom teku prema Jadranskom
moru, i sjeveroistoni dio H., gdje na prostoru od 95 km 2
vo.de pripadaju crno~~)l'skom slivu (utjeu u Drinu). Sava
pnma sv~. bosa~ske l'lJeke crnomorskog sliva, a Neretva je
glavna l'lJeka Jadranskoga sliva. Razvodnica tee bilom
najviih dinarskih planina pravcem SZ-JI (Sato l' ardak
Vitorog, Plazenica, Radua, Vranica, Bitovnja, Bjelanica:
Treskavica, Lebrnik, Magli).
Rijeke crnomorskog sliva teku prema Posavini u sjever
nom pravcu, veinom u dubokim dolinama, esto meu
umovitim obroncima, i tvore stupnjevine, a glavna jadran
ska rijeka Neretva, koja je jedina prokrila put do mora,
a i njezini pritoci prosijecaju krevite hridine. Una Vrbas
i Drina u donjem toku teku takoer kroz strme' i uske
gudure izvanredne prirodne ljepote. Zbog prirodnih kra
sota poznat je tok Vrbasa od Jajca do Banje Luke, a naro
ito prodor kroz Boaku klisuru.
Glavni su bosanski pritoci Save: Una Vrbas Ukrina
Bosna i Drina. Izravno u Savu tee jo desetak ;jeica ili
potoka, od kojih su ~ajpoznatije Vrbas ka, Tolisa, Tinja i
Brka. Takoer u Glmu teku neki potoci iz najsjevero
zapadnijeg kraja Bosne oko Velike Kladue.
Una izvire iz vrlo jakoga vrela u Lici ispod Strabenice
planine, gdje se sastaju ogranci Pljeivice i Dinare, a utjee
u Savu kod Jasenovca, pa duina toka iznosi 213 km. Izvor
se nalazi na apsolutnoj visini od 672 m, ue na 92 m,
porjeje 7.286 km 2 , a prosjean pad 1,36 m na 1 km.
Glavni su joj pritoci Unac (izvire ispod Sator-planine,
duina toka 66,5 km) i Sana (izvire ispod planine Crne
Gore, duina toka 146 km, utjee u Unu kod Bos. Novog,
pritjeu joj Ribnik, Sanica, Bliha, Japra, Gomionica).
Vrbas izvire iz dva vrela ispod Vranice planine, a u Savu
utjee nedaleko od Bosanske Gradike kod sela Davora (kod
ua je Vrbas irok oko 75 m). Duina toka iznosi 253 km,
a povrina porjeja oko 5400 km 2 Pad je znatan, prosjeno
4,3 m na 1 km.
Glavni su mu pritoci Pliva (izvire ispod Vito rog-planine,
nedaleko od ua tvori rijeno jezero i kod Jajca rui se
velikim vodopadom u Vrbas), Ugar i Vrbanja (oba izviru
ispod Vlai-planine, Vrbanja utjee u Vrbas 3 km sjevero
istono od Banje Luke, dugaka je 84 km).
Ukrina nastaje od sastavka Male i Velike Ukrine. Velika
Ukrina izvire ispod Borje-planine, a sastaje se s Malom
Ukrinom kod sela Kulaa. U Savu utjee nedaleko od sela
Korae. Duina toka joj je 129 km, povrina porjeja 1115
km2 , a prosjean pad 2,82 m na 1 km.

BOSNA I HERCEGOVINA
Bosna izvire ispod Igman-planine u blizini Sarajeva, a
u Savu kod Bosanskoga Samca. Duina toka iznosi
273 km, povrina porjeja 10.480 km 2 , a prosjean pad
1,53 m na 1 km. Najvia voda je u travnju, a najnia u
rujnu. Sirina rijeke raste prema uu, gdje dosee skoro
200 m.
Glavni su joj pritoci s desne strane 2eljeznica (izvire
ispod Treskavice planine), Miljacka (nastaje od dva potoka,
koji izviru ispod Romanije, protjee kroz Sarajevo i utjee
u blizini Rajlovca u Bosnu), Krivaja (nastaje od dva po
toka Biotice i Olovnice, a kod Zavidovia utjee u Bosnu)
i Sprea (izvire neto nie od Zvornika ispod Majevice,
a u Bosnu utjee kod Doboja), pa s lijeve strane Lepenica
(nastaje od vie potoka, koji izviru ispod Ivan-planine i
Bitovnje, kod Kiseljaka prima Fojnicu i kod Visokog
utjee u Bosnu), Lava (izvire ispod Komar-planine, pro
tjee kroz Travnik i utjee u Bosnu nie Zenice kod isto
imene eljeznike raskrsnice, duina toka iznosi 49,5 km)
i Usora (nastaje od vie potoka, koji izviru ispod Borje
planine, a utjee u Bosnu ispod Doboja).
Drina nastaje od sastava rijeka Tare i Pive. Tara, desni
i glavni sastavak Drine, izvire ispod Komova, duina joj
iznosi 140,5 km te se kod Huma sastaje s Pivom, koja na
staje od potoka Tuine, Komarnice i Bukovice, te tee
izmeu strmih i visokih obronaka Durmitora iMaglia.
Drina utjee u Savu kod Bosanske Rae, a duina joj iz
nosi 333 km.
Glavni su joj pritoci s lijeve strane Bistra ili Bistrica,
Praa (izvire ispod Romanije, a utjee u Drinu kod Usti
prae), Drinjaa (izvire ispod ogranaka Konjuha i Javora,
prima Jadar i utjee u Drinu kod istoimenog mjesta) i
Janja (izvire ispod Majevice i utjee u Drinu kod isto
imenog mjesta), a s desne strane ehotina, Lim (izvire
ispod Prokletija, protjee kroz Plavsko jezero, utjee u
Drinu kod Meee u Bosni, duina toka iznosi 219,6 km,
rijeka je brza sa znatnim padom i strmim obalama, a gla
vni je pritok Lima Uvae). Iz Srbije utjee s desne strane
u Drinu rijeka Jadar.
Neretva izvire nedaleko od crnogorske granice ispod Lebr
nika kod sedla Grdelja, a utjee u Jadransko more del
tastim uem u Neretvanskom kanalu nie Opuzena. Duina
toka iznosi 228 km, a povrina porjeja 9106 km2 Pad je
znatan, osobito u gornjem i srednjem toku, gdje je rijeka
probila visoke i strme vapnenake gore. Najvii je vodostaj
u mjesecima travnju i studenom (prvi zbog topljenja sni
jega, a drugi zbog obilnih kia u kasnoj jeseni), a najmanji
u kolovozu. Plovna je samo u donjem toku od Metkovia.
Glavni su joj pritoci s desne strane Rakitnica (izvire
ispod Treskavice, a utjee u Neretvu prije Konjica), Nere
tvica (utjee kod Ostroea), Rama (izvire ispod Radue,
duga je 39 km, a u Neretvu utjee kod istoimenog mjesta)
i Trebiat (izvire ispod Jagodnice, vjerojatno se podze
mnim putem hrani vodom iz Imotskog polja, protjee kroz
Ljubuko polje, gdje na jednom dijelu nosi ime Tihaljina,
utjee nie apljine u Neretvu, a duina toka iznosi 51,3
km), pa s lijeve strane Buna (izvire iz snanog vrela kod
Blagaja, duina toka iznosi 8 km, a utjee u Neretvu
ispod istoimenog mjesta), Bregava (izvire istono od Stolca,
a povie Gabele utjee u Neretvu) i Krupa (nastaje u
Hutovu blatu i nakon kratkog toka utjee u Neretvu kod

111

utjee

Metkovia).

Rijeke ponornice u Bosni i Hercegovini spomenute su kod

opisa krkih polja.
Veih jezera u B. i H. nema. Spomena vrijedna su rije
no jezero Plive kod Jajca i Borako jezero kod Konjica.
Jezero Plive sainjavaju zapravo dva jezera (Gornje i Do
nje), meusobno rastavljena slapovima. Gornje jezero je
dugako 3,3 km, iroko prosjeno 350 m, nalazi se 420 m
nad morem i zaprema povrinu od 1,15 km 2 Srednja du
bina iznosi 18,3 m, a najvea 35,6 m. Voda je razmjerno
hladna (u srpnju 17-21 C). Donje jezero je znatno manje
(duina 1040 m, irina oko 380 m). Jezera i njihova okolica
odlikuju se vanrednom ljepotom.
Lijepo Borako jezero nalazi se ispod Prenja (14 km
istono) na visini od 402 m i zaprema povrinu od 2 km 2
U Borako jezero se ulijeva Boraki potok, a istjee Si
tica, pritok Neretve. N a visokim bosanskim planinama
ima jo nekoliko manjih jezera (Blidinje jezero izmeu
Vrana i vrsnice).
Klima. V diko prostranstvo B. i H., a prema tome i ra
zliita udaljenost od mora, zatim geografijska irina. apso

(Foto N. Zdanovski)

PANJAK NA

VLAIU

lutna visina, sastav i oblik tla, te otvorenost i biljni sag

ne dozvoljavaju nam da govorimo o jedinstvenoj klimi.
Veliki broj meteorolokih postaja, koje su bile podignute
naroito za austrijske uprave u B. i H., omoguio je pot
puno i tono prouavanje svih klimatskih imbenika u tim
krajevima. Najnia meteoroloka stanica nalazi se kod
Sutorine (lO m iznad mora), a najvia ispod vrha Bjela
nice (2067 m).
Klima je preteno umjerena srednjoevropsko-kontinen
~aln~, dok najvie dinarske planine i krajevi oko njih
lma}U znatno otriju planinsku ili alpsku klimu, a juni
krajevi u B. i naroito u H. stoje pod znatnim utjecajem
jadransko-mediteranske klime.
U B. se klima pootrava od JZ prema Sl. Prema uda
ljenosti od mora, nadmorskoj visini i poloaju kree se
srednja godinja temperatura u raznim krajevima izmeu
7-11 C. Godinje kolebanje je znatno (20-22 0 C), jer
su zime u veini krajeva dosta hladne, a ljeta topla. Obo
rine se takoer smanjuju od JZ prema Sl. Zapadna B. ima
godinje 1200-1800 mm oborina, sjeverozapadni dio sre
dnje B. 1000-1500 mm, dok su sjeveroistoni i istoni dije
lovi najsiromaniji oborinama (700-1000 mm). Oborine
padaju cijele godine (snijeg je preko zimskih mjeseca est
i dugotrajan), ali u zapadnim krajevima padne najvie
oborina u jesenjim i zimskim mjesecima, u srednjoj B. u
proljetnim i jesenskim mjesecima, a u istonoj B. najjae
su oborine ljeti. I pokraj znatnih oborina pate bosanski
krki krajevi od nestaice vode, jer voda otjee u dubinu,
a i vei dio oborina pada u mjesecima, kada vegetacija
nije u rastu, pa se pomanjkanje vode mnogo opaa i na
bilju. Vietrovi dolaze uslijed otvorenosti veinom sa S i Sl.
Zbog blizine mora i irine Neretvine doline utjecaj Ja
dranskog mora je znatno jai u H. nego u B. Visoke pla
nine na granici B. i H. smetaju jaem utjecaju mediteran
ske klime u B., u neznatnoj zranoj udaljenosti od 20-50
km osjeaju se vrlo velike klimatske razlike, pa veliki dio
H. ima modificiran tip sredozemnoga podneblja. U H. je
najtopliji jugozapadni kraj, koji je najui i najblii moru,
dok je sjeverni, osobito sjeveroistoni dio H. (visoke pla
nine), najhladniji, Godinje kolebanje kree se izmeu
19"-21 C. U sredini zemlje, oko Mostara, temperature su
ljeti uslijed zatvorenosti izmeu golih krkih brda van
redno visoke, dok su zime blage.
Oborine su u H. obilne, osobito u junim krajevima.
Najjae su u blizini mora, osobito u blizini Boke Kotorske
(Sutorina 1910 mm, Stolac 1120 mm, Mostar 1410 mm,
Gacko 1370 mm, u krajevima gornjeg toka Neretve oko
1500 mm). Najvie oborina pada u studenom i prosincu,
a najmanje u kolovozu. Snijeg je u niskim krajevima rije
dak (Mostar prosjeno 5 dana u godini, Konjic 13, Gacko
37), dok je broj snjenih dana u visinskim krajevima sje
verne i sjeveroistone H. znatan (50-60 dana). Uslijed
blizine mora u H. su glavni vjetrovi bura (hladan i suh)
i jugo (topao i vlaan vjetar, koji u ljetnim mjesecima
izaziva nesnoljivu sparinu).
Stanovnitvo. B. i H. imaju danas neto preko 2,500.000
stanovnika, ili oko 50 na 1 km 2 Prema zadnjem popisu
od 1931 imala je B. i H. 2,326.573 ili 44,6 na 1 km2 (B.
2,019.000 ili 48 na 1 km 2 , a H. 307.000 ili 33,5 na 1 km 2 ).

112

BOSNA I HERCEGOVINA

KOLO SELJAKA IZ UZDOLA KOD PROZORA

Pouzdani popisi puanstva poinju tek s godinom 1879,

kad je biva dvojna monarhija provela okupaciju B. i H.
Poetkom 19. st. cijeni se puanstvo B. i H. na 850.000
dua. G. 1851 provela je turska vlada u Herceg-Bosni i
Novom Pazaru popis stanovnitva, no on se ne moe sma
trati posve pouzdanim. Po njemu je na itavome tom podru
ju ivjelo 1,217.000 dua. Odbije li se Novi Pazar (142.000)
i krajevi, koji padoe pod Crnu Goru (48.000), imale su
B. i H. 1851 g. 1,022.000 dua prema 1,626.000 u ondanjoj
Banskoj Hrvatskoj i 393.700 u Dalmaciji. Podataka o broju
pojedinih vjeroispovijesti nema. U turskom kalendaru za
B. i H. od 1871 naveden je broj puanstva B. i H.
s 1,026.000, dok je u turskom popisu puanstva 1876 na
brojeno 1,051.000.
G. 1879 okupacione su vlasti izvrile prvi pouzdani popis
stanovnitva. No i on - proveden uskoro nakon okupa
cije - nije jo mogao biti posve toan. Prema njemu bijae
u B. i H. 1,158.000 stanovnika.
est godina kasnije, kad se sredila nova vlast i uprava,
proveden je ponovni popis stanovnitva. Od tada moemo
pratiti tono razvoj stanovnitva.
Broj stanovnika u godinama:
1879
1,158.440
1885
1,336.091
1895
1,568.092
1910
1,898.044
1921
1,889.929
1931
2,326.573
Vidimo dakle, da se stanovnitvo Herceg-Bosne kroz pol
stoljea vie nego podvostruilo (+ 100,9/0), dok je porast
stanovnitva u Banskoj Hrvatskoj kroz isto vrijeme izno
sio tek 53,810, a u Dalmaciji samo 43,6/0.
Naglo napredovanje stanovnitva uvjetovano je promje
nama u strukturi drutva 19. st. Te su promjene poele u
Herceg-Bosni tek nakon okupacije, dok su u Hrvatskoj i
Dalmaciji izvrene ve u prvoj polovici istoga stoljea. Po
damo li vjeru turskom popisu od 1851, Herceg-Bosna je kroz
80 godina napredovala brojem stanovnitva za 1,304.500 dua
ili za 127,5%, dok je Banska Hrvatska od 1840 do 1931, dakle
kroz 90 godina, napredovala za okruglo 90%, a Dalmacija
za 73,40/0. Vidi se dakle, da je napredovanje B. i H. znatno
bre, no to je uvjetovano silnim porastom tek poslije oku
pacije, dok su Hrvatska i Dalmacija brojem stanovnitva
bre rasle ve prije toga vremena. U svjetskom je ratu
izgubila Herceg-Bosna oko 350.000 stanovnika.

(Folo J. Dabac)

Prirodni prirast stanovnika najvii je u mostarskom okru

ju: 28,25/0; to je svakako jedan od najviih porasta u su
vremenoj Evropi. Zatim idu redom okruja: Biha, Tra
vnik, Banja Luka, Sarajevo i Tuzla. Stanovnitvo siroma
nije i brdovite, djelomice krke zapadne B. i cijele H.
plodnije je dakle od stanovnitva nizimke sjeverne Bosne.
No broj stanovnika u nizinskoj sjevernoj B. napreduje
bre, jer u onaj plodniji i bogatiji kraj dolaze naseljenici
izvana.
O samom odnosu narodnosti u Bosni -+ Hrvati, Srbi,
pod glavnim lancima i u Dodatku.
Glavno zanimanje stanovnitva je poljoprivreda, stoar
stvo i umarstvo (84/0), a zatim dolaze obrt, veleobrt i
javne slube.
Stanovnitvo B. i H. po zanimanju:

"

"o

" o >
~

.::: 1: t;
~

'"

.o

"'~"8
.s'.e

~
-.o

/0
83,2
84,5

:>" .~O
/0
7,4
5,4

~~:~
Bosna
Hercegovina

o~

"

': o
~ >
..... 1;;
> ~
o"
"",."

~c:1
.L:. > ':':l
.'" N~

.~ !sl

;~.~

~ ~'2

:'; 8~

>.0 "

g~.~

,on ......

;::::11: .....

E-< >

...,t':l.,S'" .......

O8 ~

%
4,1
4,2

%
3,0
3,9

0/0
2,3
2,0

Pismenost je u tim pokrajinama jo slaba, svakako sla

bija nego u ostalim hrvatskim zemljama. Prema rezultatima
zadnjega popisa od 1931 bilo je od ukupnoga stanovnitva
(starijeg od 10 godina) 1,516.464 samo 455.025 ili oko 310f0
pismenih. Pismenost je bila neto bolja u H. (oko 34%).
U B. su u pogledu pismenosti najnapredniji krajevi sje
verne i srednje B., dok je najmanji postotak pismenosti u
istonoj, a zatim u zapadnoj B. U H. ima najmanje pi
smenih u kotarevima Nevesinje i Ljubuki. Znatno je vei
postotak nepismenosti kod enskih nego kod mukih. U
B. i H. je svega oko 15% pismenih ena, dok je taj po
stotak kod mukaraca znatno vei (u B. oko 390/0, a u H.
ak 55%).
U zadnjih deset godina postotak pismenosti znatno je
porastao djelovanjem pukih kola i privatnom pobudom.
osobito radom hrvatskoga prosvjetnog i kulturnog drutva
Napredak i drutva ABC.
Poljodjelstvo. Poljodjelstvo je uz stoarstvo i umarstvo
najvanija privredna grana u B. i H. Obradiva povrina
obuhvaa preko 2,500.000 hektara (u B. 2,075.790 ha, a u H.

BOSNA I HERCEGOVINA
445.063 ha) i stalno se poveava uglavnom na raun uma
i panjaka, dok sama obrada zemlje jo nikako ne odgo
vara suvremenom nainu. U tome su najnapredniji sjeverni
krajevi Bosne i okolica Sarajeva.
l"ledu vrstama poljodjelskog iskoriivanja zemljita naj
rairenije su oranice. Od ukupne kulturne povrine otpada
na oranice 1,290.000 hektara ili 510/0. Premda poljoprivredna
povrina B. i H. nije podesna za gajenje itarica, ipak je
najvei dio oranica zasijan itaricama. Samo Posavska ni
zina i doline u gornjim tokovima glavnih bosanskih rijeka
podesne su za uspjeno gajenje itarica, dok to nikako nisu
brdovita srednja B., krevita zapadna B. i sva H. Ali se po
prirodnom nagonu ljudskom. da ovjek sebi osigura naj
prije prehranu. svaka podesna povrina upotrebljava u
prvom redu za proizvodnju ita. a zatim dolazi hrana za
stoku, pa onda podmirenje ostalih ljudskih potreba u
vou i povru. Na toj je primitivnoj osnovi cijela poljo
privredna obrada zemlje u B. i H. N ajvei prostor zauzi
maju povrine zasijane itaricama, zatim livade i panjaci,
a tek neznatne povrine otpadaju na vrtove, vonjake i
vinograde. Promjene u tom pravcu poinju iz sjevernih
krajeva B.
Od itarica dolazi po rairenosti i koliini na prvo mje
sto kukuruz. iza njega penica. pa jeam, zob, ra, napoliea,
proso i heljda.
Kukuruz uspijeva gotovo po cijeloj B. i H. U 30 kota
reva sjn'erne i srednje B. dolazi kukuruz na prvo mjesto
po rairenosti i koliini. U kotarevima bosansko-petrova
kom, grahovskom, duvanjskom, livanjskom i stolakom
dclazi na drugo mjesto. Samo u gatakom inevesinjskom
kotaru ne moe uspijevati zbog planinske klime. Bosanski
seljak daje prednost kukuruzu pred svim drugim vrstama
itarica zato, to je kukuruz njegova glavna hrana i to
je prihod kukuruza vei od ostalih bijelih vrsta itarica.
U svim kotarevima sjeverne B., gdje je najpovoljnija klima
i zemlja za kukuruz, gaje se krupnozrne vrste. Idemo li
u B. od S prema J, u unutranji goroviti dio. vidimo, da
se sve vie uzgajaju one vrste kukuruza. koje imadu sitnije
zrno. manji klip i stabljiku i koje bre dozrijevaju.
Na jedan ha povrine iznosi prihod kukuruza u sjevernim
krajevima do 30 q, u slabijim godinama 20-25. a u jako
slabim 12-15 q. U srednjoj B. prihod rijetko prelazi 20 q
na jedan ha. Prosjean je prihod (u petgodinjem razdo
blju) u sjevernim kotarevima 15 q na jedan ha. a u juni
ma 10. U oba sluaja je prosjean prihod malen. Ukupna
proizvodnja kukuruza na podruju B. i H. kree se izmedu
4-6 milijuna q. Ako uzmemo, da od sveukupne povrine
od 860.000 ha, koja je bila zasijana itaricama, otpada
430.000 ha, dakle polovica, na kukuruz, onda bismo dobili
za cijelu zemlju prosjean prihod od 11.6 q po ha. To je
vrlo malo. Ipak prihod kukuruza za povoljnijih godina ne
samo da pokriva potrebe naroda ovog kraja. ve se i izvozi
(1-2 milijuna q), a izvozi se uglavnom iz Posavine, dok
ga srednja B. i itava H. redovito uvoze.
Uz kukuruz siju se kao sporedni usjevi grah i bundeve.
Prihod zrna kod graha iznosi 2-4 q na ha.
Penica. U svim kotarevima sjeverne B. osim Bosanske
Dubice i Banje Luke dolazi penica po koliini proizvod
nje i po veliini zasijane povrine odmah iza kukuruza.
U srednjoj B. u dva kotara (visokom i vlasenikom) za
prema veu povrinu od kukuruza, ali zaostaje za njim u
koliini proizvodnje. U ostalim kotarevima srednje B. do
lazi iza kukuruza. U jugozapadnoj B. i cijeloj H. prevla
dava jeam iza kukuruza, a penica dolazi po zasijanoj
povrini i koliini proizvodnje na tree ili ak etvrto
mjesto (Glamo. Grahovo, Tomislavgrad). Ukupna proiz
vodnja penice na cijelom podruju B. i H. iznosi godinje
preko 2 mil. q. Prosjena godinja proizvodnja po ha izno
si izmeu 9-10 q. Najvie se gaji penica u kotarevima
sjeverne B., odakle se i izvozi. U ostaloj B. i H. sva proiz
vodnja ide za podmirenje domaih potreba.
Jeam se sije preteno u planinskim krajevima. Na prvo
mjesto po zasijanoj povrini dolazi u kotarevima: Bosanski
Petrovac, Grahovo. Glamo. Duvno, Livno. Bugojno, Pro
zor, Konjic, Mostar, Stolac, Gacko. Nevesinje. Foa. Ro
gatica i Sarajevo. N a drugo mjesto iza kukuruza dolazi u
kotarevima Jajce, Fojnica, Ljubuki i Ljubinje. U kraje
vima sjeverne B., osobito tamo gdje prevladava kukuruz
i penica, jeam se sije vrlo malo. Tamo ga zamjenjuje
zob. Ukupna proizvodnja jema kree se godinje oko
900.000 kvinta la. Kakvoa je bosansko-hercegovakogjema
vrlo dobra. s hektolitarskom teinom do 76 kg i s velikim

113

postotkom proteina. Pivarske vrste se ne gaje ili im je

gajenje tek u pc;;etcima. Izvoz jema je neznatan, jer se
proizvedena koliina potroi za domau potrebu.
Zob. Prije 40-50 godina bila je proizvodnja zobi raZ
mjerno daleko vea nego je danas. Zob je po zasijanoj
povrini i koliini dolazila na prvo mjesto odmah iza pe
nice. Naroito su velike koliine zobi proizvodili sjeverno
bos~nski ~.otarevi. Danas dolazi zob na prvo mjesto po
prOIzvodnJI samo u kotaru kotorvarokom. Prosjena go
dinja proizvodnja zobi u B. i H. iznosi 950.000 q. Izvozi
se u znatnim koliinama.
Ra se uzgaja u nekim kotarevima sjeverne B., gdje su
naseljeni stranci, a domae stanovnitvo uzgaja je u her
cegovakim planinskim krajevima. Godinja proizvodnja
rai iznosi oko 200.000 q.
Ukupna proizvodnja svih vrsta ita neto prelazi 9,500.000
q, ali proizvodnja stalno raste.
Prihodi s livada na podruju B. i H. vrlo su mali a
kreu se izmeu 10-15 q sijena na ha. Ima dodue pla
ninskih livada. gdje je za povoljnih godina prosjean pri
hod 30 q na 1 ha. U velikom prostoru krevite zapadne
B. i donje H. prihodi su ba II tim krajevima, koji daju
prvorazredno bosansko sijeno, vrlo mali.
Bolje stanje nije ni na panjacima. Zajednikih panjaka
II nizinskim krajevima skoro je nestalo. Oni su podijeljeni
i pretvoreni u privatne oranice. Ostali su jo zajedniki
panjaci u srednjoj B. (oko 300.000 ha), zatim zajednike
ispae po krevitim krajevima zapadne B. i H. i po pla
ninskim panjacima u visokim planinama. Povrina pa
njaka po kru iznosi oko 167.000 ha, a povrina planinskih
panjaka oko 150.000 ha. U radu i privredi bosansko-her
cegovakog seljaka imaju ovi planinski panjaci veliku
vanost. Bez njih se ne moe zamisliti izdravanje stoke
u srednjoj B. i H. Sve visoke planine nastanjene su preko
ljeta velikim brojem stoara, koji istjeraju stoku (ovce i
koze) na visoke planine. Najpoznatiji je visinski panjak
Vlai vie Travnika.
Gajenje krmnog bilja veoma je slabo raire1l'O. Davno je
uvedena i proirena kao stona hrana bundeva. Jedva
2.50/0 od ukupne povrine oranica je zasijano djetelinom,
lucernom. grahoricom i stonom repom. Tek u zadnje
doba vie se sije djetelina, naroito u naseljima oko ve
ih gradova, jer je tu razvijena prodaja mlijeka. s im je
u vezi dranje krava, za koje je djetelina veoma potrebna
hrana.
N eznatne povrine oranica zasijane su industrijskim bi
ljem: lanom. konopljom, makom, hmelj em i uljanom repi
Com. Proizvodnja lana i konoplje dostaje samo za podmi
renje najnunije kune potrebe. Danas se sve vie upotre
bljavaju pamuni proizvodi, koji su skoro potpuno potisnuli
laneno i konopljano rublje. Neto je proirenije gajenje
uljane repe. Posljednjih godina proizvodi se u posavskim
kotarevima bijelji1l'Skom, brkom i gradaakom do 500
vagona repiina sjemena. Proizvodnja je namijenjena pod
mirivanju potreba domaih tvornica ulja.
.l-! kotarevima donje H.. mostarskom. trebinjskom, Iju
bU:Js.kom. stolakom i ljubukom gaji se duhan. Hercego
vaekI duhan odavno je poznat i priznat daleko izvan nje.
gov.ih. granica. G?dinja proizvod~ja kree se oko 50.000 q.
U IstIm kotarevIma dosta se gaji povre, narocito rano,
kao graak, kupus, cvjetaa i rajica. U veoj mjeri gaji
se svuda grah, koji je redovna hrana bosanskog seljaka,
kao i kukuruz. Godinja proizvodnja graha kree se izme
u 600-1000 vagona (po sto q). Grah se mnogo i izvozi.
Od ukupne povrine oranica tek oko 60/0 otpada na
povrinu zasijanu povrem. Proizvodnja krumpira nije ba
velika. Prosjena je proizvodnja na godinu 2.300.000 q.
To znai oko jednog q godinje na jednog stanovnika,
dok se ita troi oko 240 kg na jednog stanovnika.
Voarstvo. Voarstvo je u B. i H. vana gospodarska
grana. Broj stabala je slijedei:

ljiva .
9,941.000

jabuka
1,073.000

oraha
811.000

kruaka
762.000

treanja
402.000

kestena
255.000

smokava
116.000

bresaka
58.000

vianja
57.000

dunja.
42.000

kajsija
16.000

114

BOSNA I HERCEGOVINA

(Foto
BOSANSKO POSAVSKO GOVEDO

(Foto N. Zdanovski)
PA8KA OVCA :--lA BOSANSKIM PLANINAMA

Ovi nam podatci pokazuju, da % voaka otpadaju na

ljive. Po broju stabala na drugo mjesto dolazi jabuka,
a zatim orah, kruka i trenja, dok sveg ostalog voa ima
samo % milijuna stabala.
Najveu vanost imaju ljive. Najvie se uzgaja (do
90 0/0) ljiva poegaa (kasna vrst ljive), odlina za su
enje i preradbu (pekmez i rakija). Poegaa se gaji svuda
osim u visinskim krajevima preko 1000 m nad morem i u
junim i jugozapadnim krajevima s veoma suhim ljetom.
Sredite ljivarstva je Posavina (Brko), a zatim krajevi uz
Drinu i srednja B. Cjelokupna godinja proizvodnja ljiva
u B. i H. iznosi 15-35 tisua vagona. Od te ko
liine osui se oko 30%, preradi u ljivovicu oko 40%,
u pekmez 20%, a proda u svjeem stanju 10%. Prosjean
je prinos jednog stabla II kg svjee ljive, dok je na pri
mjer u Kaliforniji najmanje 25 kg svjee ljive ili 10 kg
suhe. Kalifornija dakle proizvodi po stablu toliko suhe
ljive, koliko B. i H. proizvodi svjee. To je razlog, zato
ona zemlja i pokraj manjeg broja stabala ima prvenstvo u
proizvodnji ljiva.
Jabuke i kruke nemaju za trgovinu ni izdaleka onaj
znaaj kao ljive, premda je broj stabala velik. Proizvodnja
plemenitih zimskih evropskih vrsta jabuka ograniena je
samo na uski pojas Podrinja oko Foe iGorada.
Orasi. PO broju stabala dolazi orah iza ljive na tree
mjesto, a po privrednoj vanosti na drugo. Godinji pri
nos je oko 1900 vagona. Znatan se dio i izvozi.
Trenje. B. i H. imaju i za trenje nekoliko krajeva s
izvanrednim uvjetima. Trenje iz okolice Neretve i Drine
po rodnosti, krupnoi i ukusu zauzimaju jedno od prvih
mjesta u Evropi. Za gajenje raznih vrsta treanja naroito
je prikladna okolica Mostara.
Pitomi kesten raste kao umsko drvo, a ima ga najvie
u Bosanskoj Krajini, na koju otpada preko 85% cjelo
kupnog broja kestenovih stabala u B. i H. U znatnijem
broju ima kestena jo u kotaru konjikom (19.000 stabala)
i srebrenikom (9.000 stabala). Cjelokupni godinji prirod
kestena u B. i H. cijeni se na 350.000 vagona.
Vinova loza ne moe uspijevati u B., dok dobro uspijeva
u H., osobito oko Mostara i Konjica. Poznate su mostarske
vrste vina ilavka i blatina, te dobra konjika vina.
Smokva je narodno voe u najtoplijim krajevima H.,
gdje raste kao nuzgredno voe po vinogradima i vrtovima.
Potroi se velikim dijelom u kuanstvu proizvaaa u si
rovom i suhom stanju.
Stoarstvo. Uslijed razvoja drutvenih i privrednih
odnosa, povoljne klime i tla, oduvijek se u B. i H. po
voljno razvijalo stoarstvo i stoarska privreda. Stoni
proizvodi inili su, a i danas ine glavnu hranu seoskog
stanovnitva ovih krajeva, a stoka i stoni proizvodi su
glavni predmeti, koje poljodjelac iznosi na trite. To vri
jedi naroito za planinske krajeve. Stoka, koa, meso,
vuna, sir i skorup oduvijek su bili vani trgovaki proiz
vodi B. i H. Naroito se u planinskim krajevima posve
uje velika panja sitnoj stoci (ovcama i kozama). Po broju
sitne stoke, razmjerno prema stanovnitvu, B. i H. spadaju
meu prve zemlje u Evropi.

[0,'.

Zdano"ski)

Broj stoke, konica i peradi:

Godine
1895
1910
1933
1939

konji
goveda
ovce
koze
svinje konice perad
239.626 1,417.341 3,230.720 1,447.049 662.242 140.061
221.755 1,308.654 2,496.595 1,392.955 527.245 195.204 2,230.510
232.207
844.951 1,743.880
475.489 370.508 42.048 2,561.955
257.820
962.104 1,947.826
503.779 43693

Po kakvoi su najslabija goveda. Vrsta domaeg goveda,

koje pripada evropskom kratkorogom tipu, slaba je po
veliini, odnosno teini i izdanosti. Bosanski seljak po
klanja veu panju broju nego kakvoi stoke, zato je mli
jenost kod krava i teina kod volova vrlo skromna. Naj
bolja vrsta domaega goveda nalazi se u dolini Spree.
Teina domaih krava dostie jedva 150 kg, a volova 200
do 250 kg.
Domaa ovca nije svuda jednaka. Najsitnija je u H., a
najkrupnija i najbolja u gornjem toku Vrbasa oko pla
nina Vranice, Vlaia, Malovana i Cincera, Najbolje vrste
ovjeg sira proizvode se oko Travnika (Vlai), Livna i
Banje Luke.
Domaa koza vrlo je potrebna bosanskom seljaku, jer
uz prilinu korist ne iziskuje nikakve trokove, pa pred
stavlja najrentabilniju domau ivotinju. Zato seljaci pod
nose s velikim nezadovoljstvom novije mjere za smanji
vanje broja koza i za ogranienje njihova dranja, Poznata
je sanska koza kao vrlo dobra vrsta, ali ta trai znatnu
njegu.
Najbolje je u stoarstvu B. i H. zastupan domai bo
sanski konj. On pripada orijentaloom tipu, nizak je, vrste
i zbijene grae, jakih i dubokih prsa. Vie je podesan za
jahanje i tovar nego za kola i spregu. On je stoljeima
predstavljao glavno prevozno sredstvo. Turci su naroitu
panju posveivali uzgoju konja, pa su uvaanjem isto
njakih pasmina, osobito arapske, popravljali bosanskog
konja, stvarajui kriance, koji su bili vei i bri od do
maeg konja.
Od svih vrsta stoke najslabije se razvijao uzgoj svinja.
Domae je svinje sve do dolaska Austrije ostalo skoro u
poludivljem stanju. U novije doba je pasmina u mnogim
krajevima ve znatno oplemenjena.
Peradarstvo je i danas u B. i H. slabo razvijeoo. Na
seoskim imanjima je sporednog znaaja. Jo za austrijske
uprave radilo se na tome, da se domae vrste peradi po
prave sa stranim vrstama. U tu svrhu ustanovljena je naro
ita peradarska postaja u Prijedoru. Posljednjih godina
prelo se na pokuaj s domaom kokoi, pa je u tu svrhu
osnovana peradarska postaja u Visokom.
Mala panja obraa se danas i pelarstvu, iako je to
jedna od vrlo uoosnih privrednih grana u seljakom gospo
darstvu. Podatci nam pokazuju, da se je broj konica od
1895 do 1933 smanjio za 70%. To je znak, da pelarstvo
stalno opada.
umarstvo. B. i H., a naroito sama B., idu meu
zemlje umama najbogatije u Evropi, pa umska povrina
obuhvaa prostor od 2,200.000 ha ili 45% cjelokupne povr
ine. umarstvo je uz ratarstvo i stoarstvo najvanija
privredna grana cjelokupnog gospodarstva u tim zemljama.
Od ukupne povrine uma (bez ikara, koje obuhvaaju
266.360 ha) otpada na crnogoricu (etinjae) 555.459 ha, a
na bjelogoricu (listae) 1,426.107 ha. Drvna masa etinjaa

BOSNA I HERCEGOVINA

PLANINSKE RUDINE NA TROGLAVU POVRH LIVNA,

izgraene

uglavnom iz otre vlasulje

115

(Foto l. Horvat)

obuhvaa 111,647.200 m3, listaa 170,412.800 m 3 ; godinji je

Prema klimatskim prilikama mogu se ove pokrajine u
prirast kod etinjaa 1,344.200 m 3 , a kod listaa 2,414.180 m 3 glavnom podijeliti u tri lovna pojasa:
ili prosjeno 1'9 m 3 po ha, to je vrlo malo.
1. U prvom su najnii i najnapueniji krajevi, ravnice i
Po starosti moemo podijeliti bosansko-hercegovake breuljci do 500 m visine nad morem. Karakteristine vrste
divljai su one, koje ive uz brazdu, a to su zec, trka, na
ume
kru brdska jarebica, golub i mnoge movarice, patke, lisica
do 40
godina
905.000 ha
i ostale sitne tetoine.
od 40- 80
512.800 "
2. U sredogorju izmeu 500-1700 m visine mogu se kao
od 80-120
533.890 "
glavne vrste divljai navesti srna, divokoza, zec, vuk,
24.760
preko 120
medvjed, divlja svinja, kuna, jazavac, sve vrste umskih
koka, uara i mnoge druge ptice grabljivice.
a po vlasnitvu
3. U planinama iznad ruba visoke ume (1700-2200 m)
1,873.300 ha
dravne
glavne su vrste divljai divokoza, medvjed, orao krsta,
privatne
280.550 "
a u ljetno doba jo i brdska jarebica i vuk.
15.930
imovnih opina
Vode B. i H. imaju znatnu koliinu dobrih vrsta riba,
crkvene .
.
14.600 "
no ribarstvo kao privredna grana jo je u zametku, dok
1.480
zemljinih zajednica
znatan broj stranaca dolazi u ove krajeve zbog ribarenja.
Meu vrstama riba naroito se istiu neke salmonide, kao
Sjea ume prelazi svaku razumnu mjeru. Mjesto da se
na primjer u bosanskim vodama mladica (Salmo hucho) i
sijee samo viak i godinji prirast drvne mase, koji pred
stavlja u urednom gospodarstvu dovoljne kamate nepotro lipen (Thymalus vulgaris), a u hercegovakim glavatica
ive glavnice, sijeku se itavi kompleksi, a sadi se ili po (Trutta genivitata) i mekousna (Trutta obtusirostris) kao
specijalitet Neretve.
mlauje malo ili nita. Ako se nastavi ovakvim radom,
bosanske e ume brzo nestati, kao to se dogodilo s ve
Rudarstvo. Geoloka graa B. i H. odlikuje se velikom
likim dijelom hercegovakih uma, koje su nemilosrdno
raznolikou. Usporedo s raznolikom geolokom graom
posjeene. I za Austro-Ugarske i za Jugoslavije davane su
zemlje toliko su raznolike i pojave rudae, da gotovo
dozvole stranim drutvima za velike i dugorone sjee.
nema korisnih minerala i stijena, kojih nema na podruju
Sada su u Nezavisnoj Dravi Hrvatskoj ume proglaene B. i H., nekih u znatnijim koliinama, a nekih u malim,
narodnim dobrom i veina je ugovora prekinuta, pa e se samo mineraloki zanimljivim pojavama.
prestati prevelikim unitavanjem uma.
Ve letimian pogled na rudarsko-geoloku kartu B. i H.
Lov i ribolov. B. i H. stekle su svojim lovnim bogatstvom
pokazuje, da bosansko razvodno gorje, koje uglavnom
slijedi dinarski smjer boranja i presijeca ove pokrajine od
i prirodnim ljepotama ve odavno najbolji glas u Srednjoj
Evropi. Sama priroda stvorila je u ovim krajevima takav SZ prema JI, sadri na nizu svojih ogranaka najraznoli
teren, da se lov moe razvijati u punoj mjeri, a da ni u
nija rudita, poevi od eljeza, kojeg ima na vie mjesta
kojem sluaju nije na tetu poljodjelstvu i ostalom gospo
u znatnim koliinama, pa sve do srebra, zlata i ive, ije
darstvu.
su pojave, iako manjeg znaaja, poznate na nekoliko

BOSNA I HERCEGOVINA

116

mjesta, tako da se bosansko razvodno gorje moe s punim

nazvati bosanskim rudogorjem.
Uz pojave metalnih rudita poznate su brojne naslage
mineralnog (fosilnog) ugljena, uglavnom mrkog ugljena i
lignita. Ugljenonosni tereni su najznatniji u dolini Une,
Sane, Vrbasa, Vrbanje, Usore, Ukrine i Janje, a najvee
u dolini Spree i Bosne, te konano oko Mostara uz rijeku
Neretvu. Sva vanija prostrana krka polja zapadne B.
(Livanjsko, Duvanjsko i Glamoko) imaju na svojim rubo
vima znatne slojeve ugljena, koji sadre mrki ugljen dobre

P::lV()!U

kakvoe.

Ovom nizu ugljenonosnih terena i metalnih rudita treba

dodati isto tako znatan i za rudarsku privredu vaan niz
boksitnih nalazita, koja prate gotovo itav splet naih
vapnenakih planina i kra zapadne B. i H., slijedei i
ovdje u glavnom dinarski smjer boranja. Pojave boksita
poznate su oko Bosanske Krupe pa preko Bosanskoga Pe
trovca i Kljua do Jajca, junije od Duvna prema Posuju,
irokom Brijegu, itluku iDomanoviima.
Ugljen. Iz mlaeg tercijara poznata su slijedea vanija
i vea nalazita, koja sadre znatne koliine dobrog mrkog
ugljena, a to su:
Zenica-Sarajevo .
Livno-Duvno .
Ugljevik-Priboj .
Kamengrad-Sanski Most
Mostar-(Vihovii)

Kotor Varo-Maslovare
Omarsko Polje. . .
Banja Luka-Ramii .
Banovii-urevik

Ljeljani-Cerovica .
Miljevina kod Foe .

100,000.000 t
16,000.000 t
15,000.000 t
10,000.000 t
10,000.000 t
3,000.000 t
3,000.000 t
2,000.000 t
2,000.000 t
1,000.000 t
1,000.000 t
-----_.
163,000.000 t

Osim toga ima jo itav fioi.z manjih nalazita mrkog

ugljena lokalnog znaenja oko Cazina, Bihaa, Bosanskog
Novog, Teslia, Tenja, Zepa, Bugojna, Glamoa, Konjica,
Rogatice, Gacka i t. d.
Glavne pojave lignita grupirane su oko Tuzle i to u
kotlinama Prline-Kreka i Lukavac-aklovii, koje sadre
oko 600,000.000 t utvrenih koliina lignita dobre kakvoe.
Jo su poznate dvije vee pojave lignita oko Graanice i
zapadno od Doboja u podruju Krnin-planine.
U 18 vanijih ugljenih pojava utvrena je znatna sup
stanca fosilnog ugljena: od 163,000.000 t oligomiocenskog
mrkog ugljena sa 4.000-6.000 kalorija i od 600,000.000 t
pliocenskog lignita s 3.000-4.000 kalorija ogrjevne snage,
svega 763,000.000 t ugljena.
Ovolika ugljena supstanca dostaje, ako se dananja pro
izvodnja udeseterostrui, za vie od 600 godina.
Ovakvim bogatstvom fosilnog ugljena na razmjerno
maloj povrini moe se pohvaliti rijetko koja zemlja u
Evropi.
U B. i H. su u radu slijedei ugljenokopi: u Ljeljanima
Banjoj Luci, Kaknju (Zgoi), Brezi, Rogatici i Mostaru,
te etiri manja kod Jasenice (Bukinje), urevika, Graa
nice i na Tunici kod Livna.
Svi ovi ugljenici proizvode oko 550--QOO vagona ugljena
dnevno, pa godinja proizvodnja iznosi 1,300.000-1,500.000
tona.
eljezna rudaa. Priroda nije obdarila B. i H. samo
brojnim i znatnim ugljenim pojavama, ve i ostalim ruda
ama, a naroito eljeznom rudaom, koja je grupirana
uglavnom u 8-10 jaih skupina i to:
skupina B1agaj-Japra
Ljubija-Stari Majdan
Sanski Most-Bronzani Majdan
Sinjakovo-Jajce
Donji Vakuf-Travnik
Busovaa-Oraac

Fojnica-Dusina-Kreevo
Vare-Borovica
Prozor-Rama
U nabrojenim skupinama rudita vrila su se kopanja
i prerada rudae jo u starom i srednjem vijeku, a u nekim,
naroito oko Sane i Varea, na primitivan nain, do kraja
prolog stoljea.

Danas se eksploatacija vri uglavnom samo u dvije

najbogatije skupine rudita, i to kod Ljubije i Varea, jer
ova rudita s obzirom na raspoloive koliine, kakvou
rudae, kao i prometne veze, pruaju najbolje uvjete za
uspjeno iskoriivanje.
Rudne naslage (rudita) Ljubije i njezine blie i dalje
ok?lice lee u tako zvanom sanskom paleozoiku i pripa
daju permo-karbonskoj formaciji, a sadre u dubinskim
partijama uglavnom ociljevac (siderit), a u povrinskim
smeu eljeznu rudau (limonit).
. ~a~r~aj. do sada. ist~.aenih i otvorenih rudita oko Lju
b~~e ~ juzno od Ljublje, a na zapadnoj obali rijeke Sane
Cljem se na 25,000.000 tona, od ega otpada oko 600/0 na
limonit, a 40% na siderit.
Rudita oko Varea vezana su uglavnom na pojas
tektonskih poremeaja, koji se protee od Nahoreva kod
Sar~jevll: preko evljanovia, Dadanskog, Diknia do Bo
rovIce sjeverozapadno od Varea.
Vareka su rudita mlaeg postanka od ljubijskih te
uglavnom sadre tri vrste rudae i to:
'
siderit
kao primarnu tvorevinu,
Iimonit 1
hematit J kao sekundarne tvorevine.
Po sadraju rude na prvo mjesto dolazi hematit. Vareki

~e~a~it, koji se. prete!W dobiva iz Pria, prvorazredna

!e ~eljezna ;udaca, osobIto za izradu naroitih vrsta sirovog

zeljeza, te je kao takav mnogo traen.
V~re~~i !imoni~ po svom sastavu i sadraju rude zaostaje
za ljubIjskIm, a Isto tako zaostaje i vareki siderit.
Sva etiri vareka rudita Prii Brezik Smreka i Dro
kovac imaju ukupno oko 85,000.000 ton~ vidljive rudne
supstance, od ega otpada:
na hematit oko
10,000.000 tona
.. Iimonit
..
35,000.000
.. siderit
40,000.000
Proizvodnja eljezne rudae u B. i H. kree se izmeu
400.000 i 600.000 tona godinje.
Boksit. Boksita ima najvie u sjeverozapadnoj B. i za
padnoj H. Pojave boksita u sjeverozapadnoj B. - oko
Bosanske Krupe (Suhaja), Bosanskog Petrovca i Jajca
(Bepelj) - nisu jo dovoljno istraene. Bepeljski boksit
moe se oznaiti kao boksit dobre kakvoe (60% AhOa i
2-30/0 Si02).
U H. najvie ga ima na lijevoj strani Neretve oko i
!Iu~a, na desnoj strani Neretve oko irokog Brijega i Ko
cerma. Pojave oko Domanovia manjeg su obujma, cijene
se na 250.000 tona, a slabije su kakvoe, jer im se sadraj
kremenove kiseline, koja predstavlja nepoeljnu primjesu,
die do 10 pa i 120/0 (Si02).
Pojave boksita oko itluka prostiru se na povrini od
50 km 2, ima ih oko 15 veih, pojedini leaj i sadre od
30.000 do 1,000.000 t. Najvee je leite oko Gornje B1at
nice s 1,000.000 tona boksita dobre kakvoe. Skupina bo
ksitnog leaja oko itluka cijeni se na 2,600.000 tona, a
kasnije vreni eksploatacioni radovi u ovom podruju po
kazali su, da ova procjena nije pretjerana.
Pojave boksita oko irokog Brijega i Koerina grupirane
su uz put Mostar-Posuje, izmeu Knepolja i Koerina
i juno od rijcke Ugrovae. U toj skupini ima oko 10
veih leita, od kojih najvee, oko mosta na Ugrovai,
sadri oko 250.000 tona dobrog boksita. Po kakvoi naj
bolji boksit iz ove skupine sadri leite jugoistono od
samostana u irokom Brijegu.
Godinja proizvodnja boksita u B. i H. znatno koleba
(50--200.000 tona), ali se zadnjih godina opaa stalan
napredak.
Mangana ima uglavnom oko evljanovia i Varea
(Borovice), Ljute kod Konjica, te u Kozari-planini oko
Ivanjske. Redovan rudarski rad vri se u rudniku rudarske
zadruge Bosnia kod evljanovia, a manganova rudaa
razreuje i razvrstava u Semizovcu kod Sarajeva. Godinja
proizvodnja mangana iznosi 4.000-5.000 tona i slui ugla
vnom za potrebe talionice u Vareu i za eljezare u Zenici.
Kroma ima u serpentinskoj zoni srednje B., kod Ostro
vice u Ozren-planini i u Dubotici, a proizvodi se u malim
koliinama u Dubotici, rudniku zadruge Bosnia godinje
oko 50-150 tona.
Pirita (Fe-sulfida) ima na vie mjesta, ali se u posljednje
vrijeme iskoriuju jedino zlatonosni piriti oko Fojnice

BOSNA I HERCEGOVINA

ORJEN,

Prorijeena

u Bakoviima, a istrauju se u itavoj okolici Bakovia.

Prijanja eksploatacija pirita oko Prisjeke kod Kljua sluila
je za potrebe celuloze u Drvaru.
Olova i cinka ima na vie mjesta u B. i H., a naroito
oko Olova, Srebrenice i Borovice, koja su jo iz starog i
srednjeg vijeka poznata radi znatnog sadraja srebra. Tih
ruda ima jo nedaleko Otoke kod Bosanske Krupe i oko
Foe. Na ovim se terenima vre istraivanja, ali utvrene
koliine, njihov sastav, a naroito nepovoljne prevozne
prilike jo nijesu omoguile uspjeno iskoriivanje toga
kraja.
Bakarne rudae ima oko Jezera, Sinjakova kod Jajca i
oko Foe. Osim navedenih pojava bakra usulfidnim ruda
ama ima bakra gotovo u svim pojavama sinjavca (te
traedrita), kojih ima oko izvora Vrbasa u Makari i Mra
aju, te u podruju emernice, Bitovnje i Zec-planine,
nadalje oko Rame.
Ovi sinjavci sadre osim bakra jo i antimona i ive,
tako da se smatraju i rudaama antimona i ive, a veina
njih sadri i neto srebra.
Zlata ima u starijem srednjebosanskom gorju oko izvora
i gornjih pritoka Vrbasa i Lave i u mlaim naplavinama
spomenutih rijeka, i to u Vrbasu uglavnom oko izvora
do Donjeg Vakufa, a u Lavi od izvora do Busovae. Sa
draj zlata u naplavinama mnogo koleba, ali koliine, koje
se mogu oekivati, ne daju izgleda za rentabilnu suvremenu
obradu ovih naplavina. Ovo isto vrijedi za naplavine rijeke
Fojnice, koja je u starom vijeku, za rimske uprave u B.,
vrijedila kao kraj naroito bogat zlatom.
Sol. U donjo-miocenskim naslagama na junim ograncima
Majevice u okolici Tuzle poznate su znatne naslage soli
uklopljene kao leita, iz kojih se dobiva godinje 50.000
do 60.000 t dobre kuhinjske soli, a solju zasiena voda
naroitim sisaljkama crpi se iz buotine i vodi cijevima do
Lukavca, gdje slui u Solvayevoj tvornici za proizvodnju
kaustine sode. Detaljna istraivanja, izvrena dubinskim
buenjem u posljednjih 5-6 godina, potvruju, da su
prijanje pretpostavke o bogatstvu ovih pojava tone.

uma munjikc

117

(Foto B, Gui)

Pojave nafte, sjeverno l Juzno od Majevice planine, na

stavak su naftonosnih terena oko Lipika (Bujavice) i Nove
Gradike, koje preko Broda prelaze u B. Dobivena nafta
odline je kakvoe, ali do sada dobivene koliine ne daju
jo osnovu za redovnu i uspjenu proizvodnju.
Ljekovita vrela. Najznatnija termalna kupalita u B. i H.
su Ilida kraj Sarajeva (sumporna voda topline oko 560 C)
i izvori kisele vode u Kiseljaku nedaleko Visokog (na cesti
Sarajevo-Travnik). Solne kupelji ima Tuzla, a arsenske
Srebrenica. Termalni izvori ljekovite vode nalaze se jo u
Fojnici, Banjoj Luci, Vruici (kod Teslia) iKlokotima
(nedaleko Busovae).
Putniarstvo. Romantika i prirodna ljepota krajeva i
mjesta B. i H., koje spadaju meu najljepe zemlje u
Evropi, nadaleko je poznata, pa od putniarstva imaju te
pokrajine znatnih prihoda, samo jo treba urediti pro
metne putove, suvremena svratita i ostale potrebe za
udobnost stranaca u mnogim mjestima B. i H. I strano
novinstvo je do sada pisalo o arima bosansko-hercego
vake romantike istonjakog kolorita, o originalnosti obi
aja, bogatstvu narodne nonje, iznosei kod toga sve pre
dnosti boravka u tim krajevima, ali i sve manjkavosti.
Meutim poslije svjetskog rata radilo se u B-i i H-i
na unapreenju putniarstva bez osnove i bez sustava, a
gdjekada ak i protivno probitcima putniarstva. Dobru
stranu djelovanja u posljednje doba ini podizanje raz
mjerno velikog broja udobnih planinarskih domova, kojih
ima na pr. samo oko Sarajeva jedanaest.
Obrt i veleobrt. Rijetko je gdje u Evropi obrt, osobito
umjetni obrt, tako razvijen kao u B. i H. U svim veim i
manjim gradovima B., kao ostatak iz doba turskog vla
danja, brojne su obrtnike radionice, gdje se lijepo i dobro
izrauju sve vrste obrtnikih proizvoda, osobito konih,
sl'ebrnih, zlatnih, mjedenih i bakarnih. Obino ti obrtnici
imadu uz radionicu i prodavaonu, pa to stvara u bosan
skim gradovima uz ostale trgovine tako zvanu ariju, koju
stranci zbog arolikosti i istonjakog obiljeja rado po
sjeuju.

118

BOSNA I HERCEGOVINA

Kuni obrt jo je i danas vani imbenik bosansko-herce

govakog sela i pojedinog domainstva ili zadruge (tkanje,

pravljenje sira ili maslaca, drveni predmeti, koarstvo,

pravljenje rakije, suenje ljiva i t. d.), ali obrt i kuni
obrt lagano nazaduju zbog sve vee potronje jeftinijih
tvornikih proizvoda.
Veleobrt je tek u poetku razvoja i pored toga, to
zemlja obiluje ugljenom i eljezom, najvanijim imbeni
cima za razvoj tvornica. Najjae je razvijen drvni veleobrt,
a zatim kemijski.
Velikih paromlina ima nekoliko u Posavini (osobito oko
Brkog i Bijeljine), te u Sarajevu, gdje se takoer nalaze
neke manje tvornice tjestenine i bonbona, te nekoliko
manjih poduzea mesnog veleobrta. Tvornica za konzer
viranje voa i povra u Sarajevu ne radi ve dulje vre
mena. Znatna je tvornika proizvodnja sira (Marija Zvi
jezda kod Banje Luke). Tvornica eera Usora kod Do
boja ne radi ve vie godina. Tvornica este i pjenice
(kvasca) nalazi se u Kreki kod Tuzle. Sarajevo ima i dvije
tvornice octa. Pivo se proizvodi u Sarajevu, Tuzli i Banjoj
Luci. Duhan se prerauje u velikim tvornicama u Sarajevu,
Mostaru, Travniku i Banjoj Luci.
Znatan je broj velikih, srednjih i manjih pilana. Naj
vea se poduzea nalaze u Zavidoviima (jedna od naj
veih u Evropi), Dobrljinu, Turbetu (kod Travnika), Begov
hanu (nedaleko Zenice), Sjetlini, Ilijau (kod Sarajeva),
Drvaru i Banjoj Luci. Tvornica drvene robe ima u B. ne
koliko, od kojih je najvanija tvornica pokutva u Sara
jevu i tapova u Derventi.
Tkalaki (tekstilni) veleobrt je vrlo slabo razvijen, ali
je dobro razvijena tkalaka proizvodnja kao kuni obrt.
Nekoliko poduzea ima u Sarajevu (platna, glasovitih ilima,
gotove robe, arapa i t. d.), a zatim u Banjoj Luci (tra
pisti), Mostaru i Derventi.
Sredite koarstva je Visoko, dok Sarajevo ima nekoliko
manjih poduzea za izradu razliitih konih predmeta.
Visoke pei za proizvodnju sirovog eljeza izgraene su
u Vareu (sjeveroistono od Sarajeva). Ondje je 1891 po
stavljena prva visoka pe na Balkanu. Kasnije su sagraene
jo dvije visoke pei, a prva je sruena. Osim talionica ima
vareka eljezara jo i ljevaonicu za lijevanje cijevi, pei,
kotlova i t. d.
elik i valjano eljezo, te razni predmeti od toga izra
uju se u Zenici, gdje se nalazi veliko poduzee eljezne
industrije, kojoj vanost svakim danom raste. Postoji jo
nekoliko ljevaonica, od kojih je najznatnija ona u Banjoj
Luci.
Tvornica sapuna i svijea nalazi se u Alipainu Mostu
kod Sarajeva i u Mostaru.
Vane tvornice kemijskoga veleobrta nalaze se u Jajcu
I Lukavcu kod Tuzle (karbid, soda, sumporna kiselina i t. d.).
Veliko poduzee za destilaciju drva je u Tesliu, a za
dobivanje celuloze u Drvaru.
Tvornica ibica nalazi se u Docu kod Travnika. Desti
lacija i preradba zemnog ulja vri se u Bosanskom Brodu.
Znatan je broj tvornica opeke, crijepa i glinene robe, dok
se dobra vrsta granita dobiva kod Jablanice u H. Dobar
kamen za grau kopa se i oko Bihaa
Velika vodena snaga bosansko-hercegovakih rijeka isko
riuje se malo ili skoro nikako.
Od bosansko-hercegovakih proizvoda vani su za izvoz
u vanjskoj trgovini u prvom redu rude i drvo, zatim stoka
i voe (osobito ljive), ali postoji i znatna potreba uvo~a
mnogih vrsta tvornike robe. Osim Posavine potrebno je
za ostale krajeve uvoziti i ito.
Promet. Prometne prilike u B. i H. jo ni izdaleka ne
zadovoljavaju potrebama tih lijepih i umama irudama
bogatih pokrajina.
Promet na vodi nije mogu. Nijedna rijeka nije plovna.
Bosnom i Drinom plove jedino splavi. Plovna je samo
Sava. Na desnoj obali Save vanija su pristanita kod Bo
sanske Gradike, Bosanskoga Broda, Bosanskoga amca,
Brkog i Bosanske Rae. Neretva je plovna tek nakon
izlaska sa hercegovakog podruja, a onaj mali strmi dio
hercegovake obale ne dolazi u obzir za jai razvoj pro
meta. Ureenjem donjeg toka veih rijeka dalo bi se
neto postii.
Jaem razvoju kopnenog prometa znatno smetaju esti
i visoki usponi dinarskih planina u B. Premda su B. i H.
vane za prijelaz iz Srednje Evrope na Jadransko more,
nije jo dovoljno razvijena eljeznii)ka i cestovna mrea.

to je jo gore, bosansko-hercegovake eljeznice su (osim

pruge iz Sunje u Banju Luku i Biha) uzanog kolosijeka
0'76 m, a umske ak 060 m. Ve sada se nastoji preure
diti osobito pruga iz Sarajeva u Doboj: odatle e novom
prugom normalnog kolosijeka nastati veza preko Banje
Luke s morem i s prugom Zagreb-Brod na Savi na nor
~alni kolosjek (1-435 m). To je naroito potrebno zbog
jakog razvoja teke eljezne industrije u Zenici.
Osim ce~ta, koje .vode uz glavnu prugu (Brod-Sarajevo
-Dubrovmk, Sarajevo-Ustipraa, te Lava-Travnik
Jajce) vane su jo ceste Split-Sinj-Livno-Kupres
Bugojno s odvojkom od uice preko Duvanjskog polja
u Posuje i Mostar, te veza preko Livna-Bos. Gra
hova-Bos. Petrovca-Bihaa i Novog na Hrv. Kostajnicu.
Od Livna vodi takoer vana cesta preko Glamoa na
Banju Luku, a od Bugojna preko Gornjeg Vakufa i Pro
zora na Ramu (elj. pruga Konjic-Mostar). Za trgovinu i
pu~nike vana je cesta Bos. Gradika-Banja Luka-Jajce,
kOja od Banje Luke do Jajca ide prekrasnom uskom doli
nom Vrbasa. Od Banje Luke vode jo vane ceste na
Prijedor i Bos. Novi (s odvojkom na Sanski Most i Japru),
zatim cesta Banja Luka-Klju-Bos. Petrovac-Drvar, a
s druge strane Banja Luka-Prnjavor-Derventa i Banja
Luka-Kotor Varo-Doboj-Brko (s odvojkom na Gra
daac i Modri). Iz Doboja ide cesta dolinom Spree u
Tuzlu i Zvornik (odvojak Tuzla-Gradaac-Bos. amac),
a od Zvornika produuje cesta planinskim krajevima isto
ne Bosne preko Vlasenice i Han Pijeska na Sarajevo. Od
te se ceste nie Sokolca kod Romanije odvaja cesta u
Rogaticu i Viegrad, te u Gorade (s odvojkom u aj
nie) - Fou - Kalinovik - Ulog - Nevesinje i Blagaj. Od
Kalinovika se jedan krak te ceste odvaja prema Sarajevu. Iz
Sarajeva vode jo vane ceste preko Kiseljaka u Travnik
i Jajce, preko Prae na Gorade, te preko Visokog u Vare.
Iz Mostara kao prometnog sredita Hercegovine vode
ceste preko irokog Brijega na Posuje i Imotski; s njima
se spaja takoer i drugi ogranak ceste Mostar-Ljubuki
Vitina-Klobuk i cesta Mostar-Domanovii-Stolac-Lju
binje (s odvojkom u Nevesinje)-Trebinje. te cesta preko
Blagaja na Nevesinje. Trebinje je preko Bilee cestom spo
jeno s Gackom iNevesinjem.
Po veini ovih glavnih cesta vode autobusne pruge. Zna
tan dio gorskih krajeva nema boljih cesta, pa su glavna
prometna sredstva kola, konji, mazge i magarci.
Glavna eljeznika pruga u B-i Sarajevo-Brod duga je
265 km s najveim usponom 14 %o. Na tu prugu vezane su
slijedee sporedne pruge: Doboj-TuzLa-Simin Han (67 km,
najvei uspon 10 %o, na tu prugu se vee jo kratki odvojak
Karanovac-Graanica, 4 km); Usora-Pribini (40 km,
uspon 25 %o); Lava-Jajce (najvaniji prikljuak glavnoj
pruzi duine 932 km, najvei uspon 45 %o, preko Komara,
ogranak ove pruge Donji Vakuf-Bugojno dug je 10'8 km);
Kakanj-Zgoa (rudarska pruga duga 2'8 km, uspon 17 %0),
Podlugovi-Vare (24'6 km, uspon 27'6 %0) i Semizovac
Ivanii (rudarska i umska pruga 222 km, uspon 30 %0).
Nastavak glavne pruge Sarajevo-Brod je vana pruga
Sarajevo-Mostar-Dubrovnik. Ta je pruga duga 2793 km,
penjala se na 876 m. Do otvorenja novog tunela na Ivan
pLanini 1930 (najvei tunel u Bosni i Hercegovini, dug
3223 m) imala je veliki uspon od 60 %0, koji je sv1adavan
pomou zupanice. Od ove se pruge odvajaju slijedee:
Gabela-Metkovi (4 km), Hum-Trebinje-Bilea (54 km,
uspon 16 %o) i Uskoplje-Zelenika (66 km, uspon 25 %0).
Trea vana pruga ide iz Sarajeva preko Viegrada na
Vardite i dalje prema Uicu u Srbiji (duga je 128 km,
uspon 18 %0). Na tu se prugu veu sporedne pruge Usti
praa-Foa (42 km, uspon 7 %0; ta bi se pruga s vremenom
imala produiti do Gacka i Bilee) i pruga Meea-Uvac
-Priboj (44'9 km, uspon 5 %0).
Jedine prueg normalnog kolosijeka u B. i H. su Bos.
Novi-Banja Luka (90 km, uspon 20 %0) i Bos. Novi-Biha
(73'2 km, uspon 6 %0).
Vane su jo pruge Prijedor-Srnetica-Knin (umska
pruga duga 232 km, uspon 30 %0, sodvojkom Srnetica
Jajce duine 105 km i najveeg uspona 25 %0) i rudarska
pruga Bos. Raa-Ugljevik (44 km, uspon 26 %0).
U gradnji su jo pruge Biha-Knin i Biha-Karlovac,
te Doboj-Banja Luka.
Postoji jo nekoliko manjih umskih pruga, koje ne do
laze II obzir za prevoenje putnika i robe.

BOSNA I HERCEGOVINA

119

(Foto l. Horvat)
PANORAMA PRE~J-PLANINE. Pojas munjike i klekovine s planinskim rudinama. stijenama i toilima

Promet vijesti je dobro razvijen, a zato ima velikih za

sluga austrijska uprava u B. i H., dok je zrani promet tek
u razvoju. Vea uzletita nalaze se u Banjoj Luci, Rajlovcu
kod Sarajeva i u Mostaru.
Naseobine. U B. i H., koje su preteno ratarske i stoarske
zemlje, ivi oko 850/0 ljudi na selima. Sela su veinom zbi
jenog tipa, a nain gradnje kua ovisi u prvom redu od
teremkih, klimatskih i imovinskih prilika stanovnika. Svi
gradovi uslijed dugotrajne turske vladavine imaju isto
njaki biljeg, ali u novije vrijeme zgrade i ulice zapadnja
kog tipa sve vie potiskuju orijentalne primjese. Mnogi
gradovi, osobito Sarajevo, imaju sredite izgraeno posve
zapadnjaki, dok je periferija istonjaka.
Od gradova lei Sarajevo (oko 80.000 stan.) skoro u sre
ditu tih zemalja, a slian poloaj ima i Mostar u samoj
Hercegovini. To su vana gospodarska i kulturna sredita.
U sjevernoj B. su Banja Luka (sredite Posavine, koje
ima gotovo sredinji poloaj u svim hrvatskim zemljama),
Biha (stari hrvatski grad), Cazin, Prijedor, Sanski Most,
Klju, Bos. Petrovac, Bos. Gradika, Prnjavor, Bos. Brod,
Derventa, Doboj, Gradaac, Brko (sredite ljivarstva),
Bijeljina (trgovina itom), Tuzla (znatno trgovako sre
dite), Zvornik i t. d.
U zapadnoj B. nalaze se Livno, Glamo, Tomislavgrad
(Duvno), Gornji Vakuf, Donji Vakuf, Bugojno, Jajce, Tra
vnik (stari vezirski .grad i sredite trgovine sirom), Zenica
(veleobrt eljeza), Zepe, Maglaj, Vare, Fojnica, Visoko,
a u istonoj Bosni Kladanj, Vlasenica, Srebrenica, Roga
tica, Gorade, aj nie, Viegrad i Foa. U H. su osim
Mostara vea mjesta Konjic, iroki Brijeg, Posuje, Vitina,
Klobuk, Ljubuki, apljina, Stolac, Ljubinje, Trebinje,
Gacko, Bilea i Nevesinje.
LIT.: Vj. Klai, Zemljopis Bosne, Zagreb 1878; Bosnien und Herze
govina (Die iisterreichisch-ungarische Monarchie in Wort und Bild). Be
1901; J. Moscheles.' Das Klima von Bosnien und der Herzegovina, Sara
jevo 1918; Maldini-Novotni. Bosna i Hercegovina, Zagreb 1909; Ph.
BalIiI. Wasserbauten in Bosnien und der Herzegovina, I. dio, Be 1896;
Lukas-Peri, Geografija Jugoslavije, Zagreb 1940; J. Cviji, Balkansko
poluostrvo, Beograd 1922; C. Patsch, Historische Wanderungen im
Karst und an der Adri, I. dio: Die Herzegovina einst und jetzt, Be
1922; H. Renner, Herceg-Bosnom, Hrvatska Mitrovica 1900; M. Lorkovi,
Narod i zemlja Hrvata, Zagreb 1939; Bosna i Hercegovina kao privredno
podruje (uredili A. Koen, E. Dikovski i A. Sunari), Sarajevo 1939;
L. Dimitz, Die forstlichen Verhiiltnisse Bosniens und der Herzegovina,
Be 1905; E. Richter, Prilozi zemljopisu B. i H., GLZM XVII., Sarajevo
lW~

~P.

Biljni svijet. U vezi s velikim geografskim rala

njenjem i sredinjim poloajem meu hrvatskim zemljama
ujedinjuju B. i H. mnoge ziVlajne osobine biljnog svijeta
Hrvatske (-+ Hrvatska, biljni pokrov).
FLORA B. i H. sastavljena je od raznolikih elemenata,
koji su esto izrazito reliktnog znaaja. U junim dijelo
vima, napose u blizini mora gotovo posve preteu sredo
zemni, a u kopnenim se dijelovima zemlje istiu uz rai
rene eurazijske vrste napose ilirski, srednjoevropski, sar

matski i alpski florni elementi, dok su rjei karpatsko

balkanski (dacijski) i arktoalpski elementi. Po Becku
Mannagetti pripadalo je od ukupnog broja od 2143 poznatih
vrsta u Bosni g. 1901 51.60/0 srednjoevropskom, 12.50/0
alpskom (ukljuivo arktoalpskom), 18.10/0 ilirskom (za
padno-pontskom) i krkom, 8.80/0 ilirskom planinskom,
6.60/0 sredozemnom, a 2.20/0 dacijskom flornom elementu.
Od 2068 poznatih vrsta u Hercegovini pripadalo je po
istom piscu 420/0 srednjoevropskom, 10.10/0 alpskom, 17.30/0
krkom i ilirskom, 10.10/0 ilirskom planinskom, 19.10/0 sredo
zemnom i 1.10/0 dacijskom flornom elementu.
Sredozemnim zimzelenim raem, koje pokriva dalma
tinske otoke i primorske dijelove kopna (-+ Dalmacija,
biljni svijet), pokriveni su dodue samo primorski dijelovi
uskih jezika H., koji izbijaju na more kod Neuma i u
Boki Kotorskoj, ali sredozemno bilje see u dolini Neretve
sve do podnoja abulje, Prenja i Velea. Velika podruja
ljubukog, mostarskog i stolakog kotara tako obiluju
sredozemnim biljkama i kulturama, da ih Beck kao po
sebno prelazno podruje pribraja jo sredozemnoj regiji,
kojoj pripada i malena oaza oko Trebinja. Od znaajnih
sredozemnih vrsta see na pr. ipak (Punica granatum L.)
sve do Rake u dolini Neretve, a u okolini Mostara zbija
se u velke ikare. Isto tako see ernika (Quercus ilex L.),
smrdljika (Pistacia terebinthus L.), kositrenica (Ephedra
campylopoda e. A. Mey.), zelenika (Phillyrea latifolia L.),
planika (Arbutus unedo L.) i dr. sve do podnoja Porima
i Rake Gore, a mirisava kadulja (Salvia officinalis L.) i
bjeluina (Inula candida [L.] Cass.) diu se jo na Prenju
do znatne visine. Kod Trebinja dolazi primorski vrijes
(Erica verticillata Forsk.), mra (Myrtus italica Mill.), uka
(Sparti um junceum L.), prirnozi (Acanthus-vrste), i drugo
sredozemno bilje.
U kopnenim podrujima meutim posve preteu euro
sibirski i srednjoevropski elementi, dok se sredozemne
biljke nalaze jo samo na osobito pogodnim mjestima.
Tako dolazi jo u srednjoj i sjevernoj B. pucalina (Colutea
arborescens L.), veprina (Ruscus aculeatus L.), draguica
(Scolymus hispanicus L.), kotrljan (Eryngium amethysti
num L.) i dr., a slatinjak (Ceterach officinarum Lamm.
et De.) se die na Trebeviu sve do 1600 m.
Osim openito rairenih eurosibirskih i srednjoevropskih
vrsta istie se u sastavu flore B. i H. u prvom redu ilirski
(ilirsko-balkanski) florni elemenat, koji je nazoan u svim
visinskim pojasima, ali je najjae zastupan u planinsko i
vegetaciji. Njemu pripada po Turri1lu u B. 169, a u H. 170
vrsta. Mnoge su od njih izrazito reliktnog znaaja i imaju
vrlo malen areal. Od hrvatsko-crnogorskih endema istie
se u planinskoj vegetaciji hrvatska aubrijecija (Aubrietia
croatica Seh. N. K.), lasinje (Moltkia petraea Gris.), prenj
ska kamenika (Saxifraga prenja Beck.), busenasta prenica
(Scabiosa silenifolia W. K.), a od izrazito hrvatskih endema

120

BOSNA I HERCEGOVINA

(Foto l. Horvat)

MUNJIKA (Pinus Heldreichii) NA C:VRSNICI (Drijena)

Scopolijeva guarka (Arabis Scopoliana Boiss.), Kita)b.el~v

jaglac (Primula Kitaibeliana Schott), hrvatska. slblreJa
(Sibiraea croatica Deg.) i dr. Neke su vrst~ uopce vezane
na B. ili na H. Po Turri1lu dolaze u samOj B. ~~, a u H.
ima 11 posebnih endeminih vrsta. N~ke su od nJih vczan.e
to vie na pojedine planine. Tako Je poznato na pr.. bl
jelo zvonce (Edraeanthus niveus Beck.) samo sa Vramce:
a krasna biljka iz por. zvonika Symphyandra Hofmar:nl
Pant. raste samo na serpentinima sr~dn!e B., d?k. omonka
(Picea omorica Pan.) prehvaa iz Ist.o~ne B. JO~ samo u
granino podruje Srbij~. Od kar~mh1].a vezan Je .n.a H.
prenjski (Dianthus pren]us Beck) 1 Frajnov karamf.l1J (D.
Freynii Vand.). Od izrazito bal~anskih vr:sta. dolaZI u ~:
bugarski blaenak (Geum bulgar/cum Panc.) I ma~edonsk1
hrast (Quercus macedonica DC.), od karpatskih vrsta
karpatski staraac (Senecio carpaticus Herb.), crvena ~~
ina (Centaurea atropurpurea W. K.), prekrasna telek1Ja
(Telekia speciosa Baumg.) i okruglolisna .iva~ica (Chry~an
themum rotundifolium W. K.). Od apelllnskih vrsta obilno
je rairen apeninski petolist (Potentilla aJ:ennina Te~), gl~
tka kamenika (Saxifraga glabella Bert.) I dr. Neoblcno Je
velik broj biljaka srednjoevropskih planina; po Turrillu
nalazi se u B. 171, a u H. 127 biljaka alpskog i arktoalpskog
podrijetla. Meu njima istiu se na pr. soldanela (Solda
nella alpina L.), uta sunanica (Helianthemu.m a.lpestre
DC.), krasni drijas (Dryas octopetala L.), dlakavI slec (~ho
dodendron hirsutum L.), koji je u Bosni dosta ograll1cen,
razni aevi (Carex curvula AJI., C. ferruginea Scop., C:.
foetida Al!.), rosulje (Agrostis alpina Scop., A. rupestris
AlL), ljepivi jaglac (Primula glutinosa Wulf.), empetrum
(Empetrum hermaphroditum [L.] Hag.), uti mak (Papa ver
Kerneri Hay.) i dr. Od sarmatskih vrsta javlja se na pr.
sladi (Glycyrrhiza echinata L.), a od panonskih kadivka
(Kitaibelia vitifolia Willd). Tako pripada B. i H. po svo
joj mnogolikosti i obilju na biljnim endemima i reliktima
meu najzanimljivije u Evropi.
VEGETACIJA. Slinu mnogolikost nalazimo II vegetaciji.
Velike klimatske razlike junih i sjevernih dijelova B. i H.,
znatna visinska ralanjenost planinskih skupova i pro
mjene u sastavu tLl (vapnenci i dolomiti, serpentini, kri

stalasti krHjavci i t. d.) uvjetuju neobino velike razlike

u sastavu biljnog pokrova zemlje. S obzirom na kemijski
sastav podloge istiu se znatne razlike. Bosansko-herce
govake planine izgraene su uglavnom iz vapnenaca i
dolomita, te je na nj~ma razvijena izrazito vapnenaka i
dolomitska flora, dok je u niim podrujima esto obilno
raireno kamenje oskudno na vapnu s biljem prilagoenim
na kiselu podlogu. Samo na planini Vranici nalaze se u
najviim pojasima vee povrine kristalastih kriljavaca,
na kojima se javlja neobino znaajna flora, koja kao
malen otok usred golemog vapnenakog mora upuuje
s jedne strane na daleke sredinje Alpe, a s druge strane
na planinske skupove sredinjeg dijela Balkanskog polu
otoka (-+ Balkanski poluotok, biljni pokrov). Osim toga
razvijena je na serpentinima B. i H. posve osobita serpen
tinska flora, kojoj pripada na pr. znaajna paprat Notho
chlaena Marantae [L.] R. Br.), spomenuta Symphyandra
Hofmanni, neke mljeike (Euphorbia Gregersenii Maly)
i dr.
U vezi s geografskim rairenjem i visinskim dosezanjem
pokazuje B. i H. prelaze od zimzelenih ikara toplih
obalnih podruja do visoko planinskih zadruga na snje
nim vrhovima planina. Zimzeleni pojas ogranien je samo
na uski primorski dio, dok je oitavo ostalo podruje pre
kriveno Hstopadnim i crnogorinim raem, koje pripada
ilirskoj pokrajini. Najnii je v,jsinski pojas ilirske pokra
jine izgraen od listopadnih hrastovih uma vrlo razliitog
sastava. Visoki planinski skupovi dinarskoga i srednje
bosanskog gorja dijele zemlju na dva bitno razliita dijela:
juni, koji pripada polusredozemnom podruju hrasta
medunca i bjelograba, i sjeverni, koji se nadovezuje
uglavnom na srednjoevropske ume hrasta kitnjaka i obi
noga graba. Izmeu ta dva toliko razlina podruja listo
padnih hrastovih uma die se snaan zatvoreni pojas
bukve i jele, u kome se javljaju i ume smreke, omorike i
crnog i bijelog bora. Pojas je bukve isprekidan veim ili
manjim otocima hrastovih uma, koje su zapremile nia
polja i dugodoline rijeke Neretve, Bosne i Drine. Hra
stove ume oko srednjeg toka Neretve i njezinih pritoka
povezane su uskim, biljnogeografski nadasve vanim pro
dorom Neretve izmeu Jablanice i Drenice s velikim
hrastovim podrujem H., dok je hrastovo podruje gornjeg
toka Bosne i njezinih pritoka odijeljeno po Becku izmeu
Zenice i Zepa, a hrastovo podruje gornjeg toka Drine
iznad Viegrada pojasom bukve od hrastovih uma sje
verne B.
U junom se hrastovom podruju jo esto javljaju sre
dozemne zadruge. To podruje see od trornee iznad Imot
skog do podnoja abulje, zaprema srednji tok Neretve i
njezinih pritoka u konjikom kotaru te se sputa UZ rub
Prenja i Velea obuhvativi Bilee i Trebinje prema Boki
Kotorskoj. Njemu pripadaju i spomenuta polja: Livanjsko,
Duvanjsko, Nevesinjsko i Ulog, dok se planine izmeu
Ljubinja, Trebinja i Bilea nalaze ve u podruju bukve.
Uz hrast medunac i bjelograb javlja se u umama vrlo
esto crni jasen, maklen, cer, raeljka, tiloviIlla (Petteria
ramentacea PresL) i t. d., a u jugoistonom dijelu H. od
Domanovia na Neretvi do Stoca i na Vlastici uz Tre
binicu pridruuje im se na nekim mjestima i macedon
ski hrast (Quercus macedonica) i sladun (Quercus conferta
Kit.) Hrastove ume junog dijela rijetko su sauvale
prvotni znaaj. Ljepe se dubrave nalaze samo na nekim
mjestima, dok je najvei dio pod utjecajem stalne sjee
i prekomjerne pae pretvoren u niske ikare, koje pre
laze na mnogim mjestima u jadne kamenjare i slue
kao oskudni panjaci ovcama i kozama. Kamenjare, nastale
potilskivanjem ovih uma, pripadaju posebnoj polusredo
zemnoj svezi rdobrade (Chrysopogoneto-Satureion subspi
catae Horv. i H-i), koja je zastupana s vie zadruga.
Bitno je razliit sastav hrastovih uma sjeverne B. Na
strmim, vapnenim obroncima javljaju se dodue i ovdje
ume hrasta medunca i crnog graba, a katkad i bijelog
graba, ali su one uvjetovane samo lokalnim klimatskim i
orografskim prilikama, dok se na blagim nagibima niih
brda i na ravnim plohama iznad poplavnog podruja, na
povoljnoj podlozi razvija veoma bujna uma kitnjaka i
obinog graba (Querceto-Carpinetum croaticum Horv.),
koju je Beck-Mannagetta opisao pod imenom bosanske
ume. Velik je dio tih uma dandanas ve posjeen i
pretvoren u oranice i livade, ali su dosta este i niske
ikare, u kojima se napose istie lijeska. Na tlima, koja