Professional Documents
Culture Documents
Recenzenti
Toni Nikoli, Martin Schneider , Borut Stumberger
Veliku zahvalnost dugujemo iznimnom prirodoslovcu
Martinu Schneideru (1956.2012.) koji je svojim strunim komentarima i savjetima sudjelovao u recenziji ove
knjige. Martin Schneider bio je jedan od rijetkih biologa koji je jo prije trideset godina upozoravao na ulogu i
vanost tradicijskih sorti i pasmina u zatiti prirode.
Lektura
Juliette Janui
Prijevod i lektura engleskog teksta
Graham McMaster
Autori fotografija
Sandro Bogdanovi, Ljiljana Boroveki Voska, Ivan
Bura, Ivo Kara Pei, Gordana Koari Silov, Ivica
Loli, Edi Maleti, Semir Maslo, Zdravko Matotan,
Bojan Mazanek, Thomas Mravii, Toni Nikoli,
Roman Ozimec, Ana Peraica, Ivo Pervan, Darko
Petanjek, Gordana Petrovi, Mira Raduni, Ivan
Rai, Frane Striki, Borut Stumberger, Marija evar,
Stanislav tambuk
Oblikovanje i priprema za tisak
Kudos studio
Idejno rjeenje naslovnice
Kreimir Kraljevi
T R A D I C I J S K E S O RT E I PA S M I N E DA L M AC I J E
Publication details
Traditional varieties and breeds of Dalmatia
Publisher
United Nations Development Programme
For the publisher
Sandra Vlai
Louisa Vinton
Co-publishers
State Institute for Nature Protection
Public Institution Krka National Park
Zadar County
Public Institution ReraSD for coordination and
development of Split-Dalmatia County
Dubrovnik-Neretva County
Editors in-chief
Roman Ozimec, Snjeana Mihinica
Authors
Roman Ozimec
Jasminka Karoglan Konti
Edi Maleti
Zdravko Matotan
Frane Striki
Reviewers
Toni Nikoli, Martin Schneider , Borut Stumberger
We are greatly indebted to the outstanding naturalist
Martin Schneider (1956-2012), who made a significant
contributing to the reviewing of this book with his wellinformed comments and suggestions. Martin Schneider
was one of the few biologists to draw attention, as long
as thirty years ago, to the role and importance of traditional varieties and breeds in nature protection.
Copy editing
Juliette Janui
English translation and editing
Graham McMaster
Photographs by
Sandro Bogdanovi, Ljiljana Boroveki Voska, Ivan
Bura, Ivo Kara Pei, Gordana Koari Silov, Ivica
Loli, Edi Maleti, Semir Maslo, Zdravko Matotan,
Bojan Mazanek, Thomas Mravii, Toni Nikoli,
Roman Ozimec, Ana Peraica, Ivo Pervan, Darko
Petanjek, Gordana Petrovi, Mira Raduni, Ivan
Rai, Frane Striki, Borut Stumberger, Marija evar,
Stanislav tambuk
Design and prepress
Kudos studio
Original idea for the cover
Kreimir Kraljevi
T R A D I C I J S K E S O RT E I PA S M I N E DA L M AC I J E
Ilustracija naslovnice
Vedran Klemens
Tisak
Tiskara Zelina d.d.
Naklada
1 000 primjeraka
Priprema knjige u cijelosti je financirana od strane Programa Ujedinjenih naroda za razvoj (UNDP-a) u Hrvatskoj i Globalnog fonda za okoli (GEF-a), a u okviru provedbe COAST projekta (Conservation and Sustainable Use of Biodiversity in the Dalmatian Coast
through Greening Coastal Development Project
ID 00050301 PIMS 2439). Tisak publikacije financijski su potpomogli Javna ustanova Nacionalni park
Krka, Zadarska upanija, Javna ustanova ReraSD za
koordinaciju i razvoj Splitsko-dalmatinske upanije te
Dubrovako-neretvanska upanija.
T R A D I C I J S K E S O RT E I PA S M I N E DA L M AC I J E
Program Ujedinjenih naroda za razvoj (UNDP) svjetska je mrea UN-a za razvoj, organizacija koja zagovara promjene i povezivanje drava sa znanjem, iskustvom te potencijalima kako bi se graanima omoguilo izgraditi bolji ivot. Djeluje u 177 drava pomaui im da nau vlastita rjeenja za izazove globalnog
i nacionalnog razvoja. Razvojem lokalnih kapaciteta
Cover illustration
Vedran Klemens
Printing
Tiskara Zelina d.d.
Print order
1 000 copies
The preparation of this book was fully financed by the
United Nations Development Programme (UNDP)
in Croatia and Global Environment Fund (GEF), as
part of the COAST project (Conservation and Sustainable Use of Biodiversity in the Dalmatian Coast
through Greening Coastal Development Project
ID00050301 PIMS 2439). The printing of this publication was financially supported by: Public Institution
Krka National Park, Zadar County, Public Institution
ReraSD for coordination and development of SplitDalmatia County and Dubrovnik-Neretva County.
T R A D I C I J S K E S O RT E I PA S M I N E DA L M AC I J E
Sadraj/Contents
Sadraj/Contents .......................................................................................................................................... 6
Predgovor (undp) / Foreword (undp)................................................................................ 12
Predgovor (dzzp) / Foreword (sinp)...................................................................................... 14
A tradicijske sorte i pasmine dalmacije/ traditional varieties
and breeds of dalmatia
opi dio/ general part (R. Ozimec) ................................................................................ 16
A.1. Povijesne i geografske osnove Dalmacije/Historical and
geographical foundations of Dalmatia ......................................................... 18
A.2. Geoloka, hidrogeomorfoloka i krajobrazna podloga
Dalmacije/Geological, hydrological, geomorphological and
landscape background of Dalmatia ................................................................. 24
72
78
Literatura/References ....................................................................................................... 82
B tradicijske sorte i pasmine dalmacije
Specijalni dio ............................................................................................................................................. 86
Maslina (F.Striki) .................................................................................................................................. 88
Prikaz najvanijih sorti Dalmacije .................................................................... 96
Bjelica ....................................................................................................................................................... 98
T R A D I C I J S K E S O RT E I PA S M I N E DA L M AC I J E
Plavina ....................................................................................................................................................
188
194
Pr ................................................................................................................................................................ 198
Vlaka ......................................................................................................................................................
200
Roga........................................................................................................................................................... 224
T R A D I C I J S K E S O RT E I PA S M I N E DA L M AC I J E
T R A D I C I J S K E S O RT E I PA S M I N E DA L M AC I J E
T R A D I C I J S K E S O RT E I PA S M I N E DA L M AC I J E
Ra ................................................................................................................................................................ 420
10
T R A D I C I J S K E S O RT E I PA S M I N E DA L M AC I J E
550
573
T R A D I C I J S K E S O RT E I PA S M I N E DA L M AC I J E
11
Predgovor (undp)
Drago itateljstvo,
Ujedinjeni narodi uveni su po svojoj nepristranosti te se nadam da moj status bive efice Programa
Ujedinjenih naroda za razvoj u Hrvatskoj nee biti
ugroen kada kaem da je Dalmacija najljepe mjesto u ovoj zemlji nebrojenih uda. Od prvog pogleda
na more koje blista meu stijenama i grmolikim raslinjem kada se sputate od tunela Sveti Rok, krajolik
je jedinstven te brzo primijetite da su takve i biljke i
ivotinje, kultura i tradicija, hrana i glazba, ak i jezik
i smisao za humor koji su tijekom stotina godina nastajali u ovom surovom okruenju.
Ponosna sam to e UNDP podijeliti s vama iscrpan pregled poljoprivredne bioraznolikosti Dalmacije, ilustriran fotografijama koje pokazuju impresivnu
rasko ove regije.
Knjiga je osmiljena kako bi se itatelji upoznali s bogatstvom i raznolikou prirode u Dalmaciji. Meutim,
ona nije samo za gledanje unato izvanrednim fotografijama. Takoer, nije izriito ni znanstvena studija, iako se temelji na ozbiljnim istraivanjima. Ona je vie
od toga, to je poziv na zatitu, revitalizaciju i promociju tradicijskih sorti kulturnog bilja i pasmina domaih ivotinja zbog kojih je Dalmacija tako raznolika i
jedinstvena regija i nad koju se sada nadvila prijetnja
industrijalizirane poljoprivrede i klimatskih promjena.
12
T R A D I C I J S K E S O RT E I PA S M I N E DA L M AC I J E
uzgojene masline, groe, smokve, vinje, ljekovito i zainsko bilje, posebno ako su ekolokog porijekla.
Mi u UNDP-u se nadamo kako e ova publikacija poduprijeti zelenu viziju razvoja Dalmacije: onu koja e
omoguiti napredak istovremeno uvajui njezine prekrasne panoramske vidike stada ovaca na ispai koja su
i zasluna za ime Dalmacija jo od vremena Ilira, maslinike i vinograde te jasan pogled na kamen i more koje
ostavlja neizbrisiv trag u umu i srcu svakog posjetitelja.
Bez sumnje, jedna je Dalmacija, no modeli zelenog poduzetnitva uspostavljeni s lokalnim partnerima kroz
projekt UNDP-a daju nadu svim regijama jedinstvenih ekosustava i prepoznatljivog lokalnog kolorita. Katalogizacija autohtonih sorti i pasmina koje odreuju
regiju samo je jedan od koraka prema njezinom zelenom razvoju, a ako e pomoi iteljima i donositeljima
odluka u razumijevanju vanosti nezamjenjivih prirodnih bogatstava koja ih okruuju, takav popis moe biti
i kljuan poticaj za njihovo ouvanje i zatitu.
Louisa Vinton
Stalna predstavnica UNDP-a u Hrvatskoj
od 2010. do 2014.
Sadanja Stalna predstavnica UNDP-a u
Bivoj Jugoslavenskoj Republici Makedoniji
Foreword (undp)
Dear readers,
The United Nations is renowned for its impartiality
in world affairs, so I hope that it will not compromise
my status as the former head of the UN Development
Programme in Croatia to assert that Dalmatia is the
most wondrous location in this country of uncountable wonders. From the first glimpse of the sea glistening among the rocks and scrub when you descend
from the Sveti Rok tunnel, the landscape is unique
and so, you soon realize, are the plants and animals,
the culture and tradition, the cuisine and the music, even the language and sense of humor that have
emerged over centuries in these rugged surroundings.
It is with great pride that we at UNDP share with you
this comprehensive inventory of the agricultural biodiversity of Dalmatia, illustrated with photographs
that convey the breathtaking grandeur of the region.
This book is designed to convey the richness and diversity of the Dalmatian natural environment to
readers. But this is not just a coffee table book, however stunning the photos. And it is not just an academic study, however rigorous the science behind it.
More than that, it is a call to action to protect, revitalize and promote the traditional varieties of crop
plants and the breeds of domestic animals, that have
made Dalmatia such a diverse and unique region
and that now face the threat of competition from industrialized agriculture and the ominous shadow of
climate change.
T R A D I C I J S K E S O RT E I PA S M I N E DA L M AC I J E
13
Predgovor (dzzp)
Vei dio bioraznolikosti kakvu danas nalazimo u Europi nastala je meudjelovanjem prirode i ovjeka.
Danas je ruralni prostor Hrvatske suoen s depopulacijom, a time i gubitkom tradicijskih poljoprivrednih
djelatnosti, to rezultira gubitkom tradicijskih, izvornih i udomaenih, sorti i pasmina diljem cijele Hrvatske pa tako i na podruju Dalmacije. Te su pasmine i
sorte najee nastale u lokalnim uvjetima, mijenjajui se tijekom stoljea kako ih je ovjek birao i prilagoavao svojim potrebama, te su kao takve vrijedan
izvor genetike raznolikosti. S druge strane, ve se desetljeima borimo protiv promjena u tradicionalnom,
ruralnom krajobrazu, prije svega planinskih i otonih
panjakih povrina, gdje su izvorne pasmine savreno
orue za ouvanje prirodnih stanita i karakteristinih kulturnih krajobraza budui da su bolje prilagoene stanitu od suvremenih, visokoprinosnih pasmina.
Naalost, upravo je ekonomski manja isplativost tradicijskih pasmina i sorti jedan od glavnih razloga njihovog nestanka, kao rezultat promjena u poljoprivrednoj
praksi i zahtjeva suvremenog trita. Svjestan potrebe
ouvanja izvornih i udomaenih pasmina i sorti te njihove vanosti u ukupnoj bioraznolikosti, Dravni zavod za zatitu prirode izdao je 2011. godine Zelenu
knjigu izvornih pasmina Hrvatske, publikaciju koja na
opsean nain obrauje vanost tradicijskih pasmina u
modernom drutvu. Na jednom mjestu saet je prikaz
domestikacije, rasprostranjenosti, tradicijske uporabe i
izvornosti domaih ivotinja, njihov utjecaj na okoli,
krajobraze, stanita i bioraznolikost, kao i analiza te
14
T R A D I C I J S K E S O RT E I PA S M I N E DA L M AC I J E
procjena ugroenosti svake pojedine pasmine. Takoer, donosi i pregled izumrlih i nedovoljno poznatih
pasmina, to predstavlja i biokulturoloko bogatstvo
nae zemlje. Na tragu te edicije, Dravni zavod za zatitu prirode priprema i publikaciju o izvornim sortama vinove loze u Hrvatskoj.
Ova knjiga, koja obrauje tradicijske sorte i pasmine
Dalmacije, predstavlja vaan dio u inventarizaciji postojeeg stanja u Dalmaciji kao regiji s iznimno bogatom bioraznolikosti te pribliavanju vanosti tradicijskih pasmina i sorti iroj javnosti. Na sveobuhvatan
nain donosi informacije o svim pasminama domaih
ivotinja te vrstama i sortama kultiviranih biljaka koje
su se pokazale vanima za ivot ovjeka kroz stoljea
na ovom prostoru. Stoga sam siguran da e se pokazati kao neprocjenjiv dodatak svakoj biblioteci koja
cijeni Dalmaciju, izvornost, tradiciju i bioraznolikost.
Matija Frankovi,
ravnatelj Dravnog zavoda za zatitu prirode
Foreword (sinp)
their effect on the environment, on landscapes, habitats and biodiversity. Also contained was an analysis and
evaluation of the threat to each individual breed. In addition it gives a survey of extinct and insufficiently wellknown breeds, indicating something of the biocultural
richness of the country. Following up this edition, the
State Institute for the Protection of Nature is preparing
a publication of indigenous grape vines in Croatia.
This book, which deals with the traditional varieties and
breeds of Dalmatia is an important part in the effort to
inventory the existing state of affairs in Dalmatia, a region that is extremely rich in terms of biodiversity and in
giving the general public the opportunity to be more familiar with the importance of the traditional breeds and
varieties. It provides comprehensive information about
all the breeds of domestic animals and species and varieties of cultivated plants that have been proved to be very
important for the life of the people in this area over the
centuries. Accordingly, I am sure that it will turn out to
be an invaluable supplement to every library that values
Dalmatia, originality, tradition and biodiversity.
Matija Frankovi,
Director, State Institute for Nature Protection.
T R A D I C I J S K E S O RT E I PA S M I N E DA L M AC I J E
15
T R A D I C I J S K E S O RT E I PA S M I N E DA L M AC I J E
tradicijske
sorte i pasmine
dalmacije
opi dio
traditional
varieties and
breeds of dalmatia
general part
17
a.1
Povijesne i
geografske
osnove Dalmacije
Historical and
geographical
foundations of
Dalmatia
Etimoloki,
Dalmacija znai
postojbina Delmata,
koji su ime dobili
prema ilirskoj
imenici delma to
znai ovca.
Etymologically,
Dalmatia is the
homeland of the
Delmati, who took
their name from the
Illyrian noun delma,
which means sheep.
20
T R A D I C I J S K E S O RT E I PA S M I N E DA L M AC I J E
znai postojbina Delmata, koji su ime dobili prema ilirskoj imenici delma to znai ovca. Predstavljala je dio
rimskog Ilirika kako su iri prostor istone obale Jadrana, nastanjen ilirskim plemenima, nazivali Rimljani. S vremenom se pojam Dalmacije iri i na dio Neretvanske kneevine, a danas i na podruje nekadanje
Dubrovake Republike. U prolosti se prostorni opseg
Dalmacije znatno mijenjao te je obuhvaao primorske
dijelove danas susjednih drava Bosne i Hercegovine,
Crne Gore i Albanije. Zanimljivo je da se i nekadanji
centar ilirske Dalmacije, grad Delminium (upanjac,
Duvno, danas Tomislavgrad), nalazi na podruju dananje Bosne i Hercegovine.
Suvremena Dalmacija dio je Republike Hrvatske i
obuhvaa podruje etiriju upanija: Zadarske, ibensko-kninske, Splitsko-dalmatinske i Dubrovako-neretvanske, te se protee od otoka Paga, junog Velebita
i rijeke Zrmanje na sjeverozapadu, do Konavala, odnosno rta Otra na jugoistoku. Prostire se na povrini od
12 673 km2 i obuhvaa oko 22,4% kopnene povrine
Hrvatske. Povrina obalnog mora Dalmacije iznosi 23
107 km2 i ima udjel od gotovo 75% obalnog mora Hrvatske. Uobiajeno Dalmaciju dijelimo na tri podregije:
Sjevernu Dalmaciju koja obuhvaa podruje Zadarske
i ibensko-kninske upanije; Srednju Dalmaciju koja
obuhvaa podruje Splitsko-dalmatinske upanije te
Junu Dalmaciju koja obuhvaa podruje Dubrovako-neretvanske upanije, zapravo najvei dio podruja
nekadanje gotovo tisuljetne Dubrovake Republike.
Dalmacija ima iznimno razvedenu obalu uz koju se
nalazi ak 926 otoka, otoia, hridi i grebena gotovo 74% od sveukupno 1 246 koliko ih se nalazi uz hrvatsku obalu Jadrana. Obalna linija Dalmacije sastoji
se od obale kontinentalnog dijela Dalmacije, te obale
almatia (Latin, Dalmatia; Italian, Dalmazia; German, Dalmatien; English, Dalmatia) is the traditional name for a historic region located in the northern part of the Mediterranean and the south of Europe. It is part of the eastern
coastline and archipelago of the Adriatic Sea, along
the tract from the Velebit massif to the Bay of Boka
Kotorska. Dalmatia consists of an elongated coastal
zone composed of a mainland and an insular part. The
mainland part is about 400 km long and 70 km wide;
it extends in the north-west to south-east direction.
The insular part, with its many islands and islets, rocks
and reefs, on the whole extends in the same direction,
with a width of about 150 km. On the north-west part
of Dalmatia, the boundary with the inland is deepest,
and passes over the highest mountain peaks of Velebit
(1 757 m), Dinara (1 831 m) and Kamenica (1 810
m), precisely over the former boundaries of the summer pastures of the Dalmatian and the Bosnian herdsmen. To the south-east, the natural inland boundary
of Dalmatia approaches the immediate hinterland of
the coastal zone, while at Dubrovnik, it covers only
the southernmost coastal zone to Otro Point on the
north-west edge of the Gulf of Boka Kotorska.
In geopolitical terms, Dalmatia is a continuation of
the Bay of Kvarner and the northern Hrvatsko Primorje region; it ends on the border with Montenegro. The Adriatic Sea, after the territorial waters, continues in international waters in the direction of the
Apennine peninsula, in other words, of Italy, while
on the mainland, Dalmatia borders with Bosnia and
Herzegovina and Montenegro, to be precise, in the
northern part with Bosnia, in the central part with
Herzegovina and in the southern part with Herzegovina and Montenegro.
T R A D I C I J S K E S O RT E I PA S M I N E DA L M AC I J E
21
svih otoka i otoia koja ukupno iznosi ak 4 324 kilometara, tako da je ovakav tip otone razvedene obale
u geografiji nazvan dalmatinskim tipom obale. Najvei
su dalmatinski otoci: Bra (394,6 km2), Hvar (295,7
22
T R A D I C I J S K E S O RT E I PA S M I N E DA L M AC I J E
Na podruju Dalmacije tee dvanaest stalnih rijeka: Zrmanja (69 km), Gudua (7 km), Krka (72,5 km), ikola
(47,8 km), Cetina (101 km), Jadro (4,5 km), rnovnica (4,8 km), Vrljika (70 km), Neretva (225 km), Ombla (0,03 km) i Ljuta (6 km). Iako uslijed krke podloge
esto velikim dijelom teku podzemno i ponekad su vrlo kratkog nadzemnog toka, istiu se koliinom i kvalitetom vode. Za Omblu ili Rijeku dubrovaku esto se
navodi kako je sa svojih 30 m nadzemnog toka i prosjenim protokom od 2 390 l/s, koji u maksimalnoj fazi dosee i do 11 300 l/s, najkraa rijeka na svijetu, s estuarijem od oko 5 km. Iznimno je zanimljiva i ponorna rijeka
Vrljika koja u svega 70 km toka, na razmei Hrvatske
i BiH, ak devet puta mijenja ime. Izvire kao Culua, a
zatim nakon poniranja i ponovnog izviranja postaje: Riina Brina Suvaja (Posuje) Matica Vrlika (Imotski) Tihaljina Mlada, te konano kao Trebiat uvire
u Neretvu. Iako je po duljini nadzemnog toka najdulja
rijeka Neretva (225 km), u Dalmaciji se nalazi samo 22
km zavrne delte, dok je najdulja rijeka koja cijelom duljinom tee Dalmacijom rijeka Cetina sa 101 km duljine.
Iako zbog krke podloge u Dalmaciji ne moemo oekivati vea jezera, upravo je Vransko jezero kod Biograda
sa 30,7 km2 povrine ujedno i najvee prirodno jezero na
podruju Hrvatske. Istie se i Crveno jezero kod Imotskog, ogromna uruena jama duboka 528 m i otprilike
do polovice ispunjena vodom. Jezero je u stvari oduak
snane podzemne rijeke, a njegova razina ovisi o koliini protoka i varira vie od 30 m. Unato povrini od svega 150x180 m, ovo jezero sadri ak oko 16 milijuna m3
vode, to ga ini jednim od veih spremnika podzemne
vode na svijetu.
Uslijed male koliine rijenih sedimenata koji se ulijevaju u Jadransko more te podizanja razine mora od
posljednje oledbe, iroka rijena delta u Dalmaciji je
Na podruju je Dalmacije prema popisu iz 2011. godine ivjelo 857 743 stanovnika ili 19,99% populacije Hrvatske. Prosjena gustoa naseljenosti nia je od
hrvatskog prosjeka i iznosi oko 68 stanovnika na kvadratni kilometar. Premda je kroz dugo vremensko razdoblje centar Dalmacije bio Zadar, danas grad Split sa
178 192 stanovnika predstavlja geografski makrocentar s tri regionalna centra, gradovima Zadrom (75 082),
ibenikom (46 372) i Dubrovnikom (42 641).
Dalmacija je krajobrazno i bioloki, razmjerno svojoj veliini, jedno od najraznolikijih podruja Europe s ak
devet parkova, i to etiri nacionalna parka (NP): Paklenica, Kornati, Krka i Mljet te pet parkova prirode (PP):
jugoistoni dio Velebita, Telaica, Vransko jezero, Biokovo i Lastovsko otoje, a u pripremi je proglaenje dvaju dodatnih zatienih podruja (vjerojatno regionalnih
parkova) Delte Neretve i planine Dinare. U Dalmaciji nalazimo 19 posebnih rezervata botanikih, umske vegetacije, ornitolokih, ihtiolokih i geomorfoloko-hidrolokih, 10 park uma, 36 znaajna krajobraza,
38 spomenika prirode i 19 spomenika parkovne arhitekture. Zatiena podruja obuhvaaju 2 060,4 km, odnosno vie od 16% kopnene povrine Dalmacije i neto
manje od 6% ukupne povrine, raunajui i obalno more.
Twelve permanent rivers flow in the Dalmatian area: the Zrmanja (69 km), Gudua (7 km), Krka (72.5
km), ikola (47.8 km), Cetina (101 km), Jadro (4.5
km), rnovnica (4.8 km), Vrljika (70 km), Neretva
(225 km), Ombla (0.03 km) and the Ljuta (6 km). The
Ombla River, sometimes called Rijeka Dubrovaka,
may be said, with its length above ground of a mere
30 m, and an average flow of 2 390 l/s, reaching as
much as 11 300 l/s maximum, to be the shortest river in the world, with an estuary of about 5 km. Also
exceptionally interesting is the disappearing river the
Vrljika, which in its 70 km long course along the border between Croatian and Bosnia and Herzegovina
changes its name nine times. It rises as the Culua,
and then after repeated disappearances underground
and re-emergences becomes the: Riina Brina Suvaja (Posuje) Matica Vrlika (Imotski) Tihaljina Mlada and finally the Trebiat, which runs into the Neretva. Although in terms of length above
ground the Neretva is the longest watercourse (225
km), in Dalmatia there is only the 22 km-long concluding delta; the longest river that flows the whole
biology, holding nine parks, including four national parks (NP): Paklenica, Kornati, Krka and Mljet
and five Nature Parks (PP in Croatian): the southeast part of Velebit, Telaica, Vransko jezero, Biokovo and the Lastovo islands. Preparations are under
way for making two more areas protected areas, probably to be classified as regional parks: the delta of the
Neretva and Mt Dinara. There are 19 special reserves
botanical, forest, vegetation, ornithological, ichthyological and geomorphological and hydrological,
10 forest parks, 36 important landscapes, 38 monuments of nature and 19 monuments of park architecture. Protected areas occupy a total of 2 060.4 square
kilometres, which is to say more than 16% of the land
area of Dalmatia, and a little less than 6% of the total
area if the coastal waters are taken into consideration.
According to the 2011 census, the population of Dalmatia was 857 743, that is, 19.99% percent of the
population of the whole country. The average population density is lower than the Croatian average,
coming to 68 persons per square kilometre. Although
for a long period of time the centre of Dalmatia was
T R A D I C I J S K E S O RT E I PA S M I N E DA L M AC I J E
23
a.2
Geoloka,
hidrogeomorfoloka i
krajobrazna podloga
Dalmacije
Geological,
hydrological,
geomorphological and
landscape background
of Dalmatia
Osobitost Dalmacije
je izraziti krki reljef s
istaknutim planinskim
masivima, krkim
poljima i brojnim drugim
krkim pojavama uz
otoni pojas od 926
otoka i otoia.
The distinctiveness
of Dalmatia lies in its
marked karstic relief
with the prominent
mountain massifs,
karstic poljes and
many other karstic
phenomena, along with
the island zone of 926
islands and islets.
26
T R A D I C I J S K E S O RT E I PA S M I N E DA L M AC I J E
Geomorfologiju Dalmacije obiljeava geotektonska cjelina Dinarida, vrlo zanimljive geneze. Naime u
gornjem trijasu prije 220 milijuna godina, taloenjem
drevnih morskih organizama na dnu plitkog mora, nastaje Jadranska karbonatna platforma, dio june europske ploe. Putujui kroz prostor i vrijeme, od junog
do sjevernog ruba drevnog sredozemnog mora Tethis,
platforma prolazi sue, poplave, oluje, uzdizanja i sputanja biblijskih razmjera, danas vidljive u vie od 2 km
debelom sloju karbonatnih stijena dinarskih planina.
Prije oko 49 milijuna godina, sjeverna se afrika tektonska ploa poinje utiskivati u Jadransku mikroplou,
pri emu se uzdiu Dinaridi, mlae ulanano gorje koje se u duljini od oko 650 km prostire od Italije do Albanije, odnosno od jugoistonih Alpa na sjeverozapadu
sve do rijeke Drim, gdje se na jugoistok prema Grkoj nastavljaju Tauridi. irina Dinarida varira od 50
160 km te uz povrinu od oko 72 000 km2 predstavlja
najvee kontinuirano krko podruje Europe. Vrhunac
Dinarida je Maja Jezerces (2 694 m) u masivu Prokletija na granici Albanije i Crne Gore. Osobitost Dinarida
naroito vidljiva u Dalmaciji jest kr bezvodni, kameniti reljef bez ili sa vrlo plitkim slojem tla, koji prekriva topive vapnenake stijene. Proces okravanja zapoinje kad voda obogaena s ugljinim dioksidom (CO2)
poinje troiti kamenu podlogu kemijskim (korozija)
ili mehanikim putem (erozija). Okravanju bitno pomae raspucanost stijena uslijed potresa i drugih tektonskih pomaka u Zemljinoj kori. Zahvaljujui protoku, ali i smrzavanju vode, pore i pukotine u stijenama
se ire, a stijene se drobe i pucaju, pri emu se stvaraju
brojne krke pojave: krka polja, ponikve (vrtae), uvale, kamenice, krape, ponornice i krke rijene doline,
prirodni kameni mostovi, krki izvori, ponori i estavele.
Na cijelom podruju Dalmacije prevladava krki reljef s
istaknutim planinskim masivima, krkim poljima i brojnim drugim krkim pojavama. Planinski masivi pruaju se du cijele obale, ponegdje strmo nad samu obalu,
smanjujui mediteranski utjecaj Jadrana ponegdje na
svega nekoliko stotina metara. U zaleu priobalnoga
planinskog niza srednje Dalmacije, izmeu rijeke Krke i
donjeg toka Neretve, prua se oko 150 km dug krki pojas Dalmatinske zagore najveim dijelom ogoljelog kra.
Primorski karakter Dalmacije ojaan je velikim udjelom otonog pojasa s 926 otoka i otoia. Po postanku
i grai otoci su dio susjednog dinarskog kopna, nepotopljeni dijelovi reljefnih uzvienja odnosno vrhovi planina koji su jo prije oko 10 000 godina bili dio kopna.
Podizanjem mora za oko 100 m, kopnene gorske uzvisine postale su otoci. Meutim, manji broj jadranskih
vanjskih otoka: Bievo, Sv. Andrija, Suac, Jabuka, Palagrua i drugi, odijeljeni su od kopna jo u razdoblju
tercijara, odnosno glacijacija nije imala utjecaj na njihovo razdvajanje od obale.
Otoci se pruaju paralelno s obalom i planinskim nizom
u zaleu, u tzv. dinarskom smjeru pruanja sjeverozapad
jugoistok. Dijelimo ih, sukladno podjeli Dalmacije, na
sjevernodalmatinske: Pag, Dugi otok, Ugljan, Paman,
Kornatsko otoje i drugi; na srednjodalmatinske: Bra,
he geological build of Dalmatia is relatively simple. Along with the dominant Cretaceous limestones and dolomites, also present
to a smaller extent in a mosaic pattern are limestones
from the Triassic and Jurassic. Most important for
agriculture are the palaeogenic flysch and limestone
strata to be found in the area of Ravni Kotari and
along the very coast from Trogir to the Bainsko lakes
and in the area of Dubrovako Primorje and Konavle,
as well as the Neretva delta, with its rich riverine sediments and wetland habitats.
The geotectonic unit of the Dinarides has left its mark
on the geomorphology of Dalmatia. In the Upper Triassic, 220 million years ago, the Adriatic carbonate platform, part of the southern European plate, was formed
by the sedimentation of ancient marine organisms on
the bottom of the shallow sea. In its passage through
time and space, from the southern to the northern rim
of the ancient Mediterranean sea of Tethys, the platform knew droughts and floods, storms, emergence
and submergence of Biblical proportions, visible today
in the more than 2 km thick stratum of the carbonate rocks of the Dinaric mountains. About 49 million
years ago, the northern African tectonic plate began to
push into the Adriatic microplate; this elevated the Dinarides, a young mountain that for a length of about
650 km extends from Italy to Albania, in other words
from the south-east Alps in the north-west, to the River Drin, where the Taurides go on in a south-easterly
direction to Greece. The width of the Dinarides varies
from 50 to 160 km, and, with an area of about 72 000
square kilometres is the greatest continuous karst area
in Europe. The highest peak of the Dinarides is Maja
Jezerces (2 694 m) in the Prokletija massif on the border between Albania and Montenegro. The particular
T R A D I C I J S K E S O RT E I PA S M I N E DA L M AC I J E
27
Hvar, Vis, olta, Bievo, Sv. Andrija i drugi te na junodalmatinske: Korula, Mljet, Lastovo, Elafitski otoci,
Suac i drugi. Zapadno od otoka Visa nalaze se puinski otoii Jabuka i Brusnik, a juno od njih Palagruki
otoci. Svi ovi puinski otoci su za razliku od ostalih, vapnenakih otoka, vulkanskoga porijekla.
Hidrogeoloki odnosi na podruju Dinarskog kra vrlo su sloeni. Velika debljina vapnenakih stijena omoguuje vrlo duboko poniranje vode sve do nepropusnih
naslaga koje zaustavljaju vodu, koja tada tee podzemno
prema Jadranskom moru gdje ponovo istjee na povrinu u obliku krkih izvora ili pod morem u obliku podmorskih izvora vrulja (najvea je Vruja kod Brela).
Na podruju grada Imotskog nalaze se dva svjetski
vana krka fenomena. Jedan je Modro jezero neposredno uz grad Imotski koje je ime dobilo po prekrasnoj modroj boji vode. Duine je oko 800, a irine
oko 250 m. Duboko je do 90 m i omiljeno je kupalite Imoana iako u najsuim godinama zna i presuiti. Jo je impozantniji krki fenomen Crveno jezero
smjeteno 1,5 km sjeverozapadno od grada Imotskog.
Ve prvi pogled na okomite stijene koje se strmoglavo rue prema tamnoj povrini jezera odaje odakle je
jezero dobilo ime; naime, vei sadraj eljeznih oksida
daje stijenama karakteristinu crvenu boju. Uz jezero
je vezana legenda o Gavanovim dvorima, propalima u
bezdan zbog beskrajne oholosti gospodara.
U Dalmaciji su u vrlo velikom udjelu prisutna izrazito
skeletna tla, u najizraenijem obliku poznata kao goli
ili ljuti kr, to jest tla dinarskih kamenjara i panjaka.
U podrujima gdje je dolo do razgradnje skeletne, kamene podloge graene od vapnenaca i dolomita, dolaze tla koja su se razvila pod prevladavajuim utjecajem
28
T R A D I C I J S K E S O RT E I PA S M I N E DA L M AC I J E
The largest and most important karst poljes in Dalmatia are Imotsko polje (95 km2), of which about 45 km2
is in Croatia, and then Konavosko polje (75 km2), Sinjsko polje (64 km2), Petrovo polje (57 km2), Vrgorako
polje (37 km2), polje Dicmo (35 km2), Kosovo polje
(34 km2), Kninsko polje (24 km2) and other poljes less
than 10 square kilometres in area. Since the karst rivers take very little sediment into the sea, the sediments
remain in the karstic poljes, where they form an impermeable layer that retains the water. For this reason
the karstic poljes are not only crucial for agricultural production in the karst, but the occasionally inundated karst poljes are in a sense oases of biodiversity,
their hydrological regime being the basis of the maintenance of biodiversity.
The landscapes of Dalmatia comprehend the following five basic landscape units: the north Dalmatian
plateau; the Zadar and ibenik archipelago; Dalmatinska Zagora and the coastal area of central and
southern Dalmatia with the distinct landscape of the
Lower Neretva. At the extreme north-west part of
Dalmatia, the northernmost Dalmatian county (that
of Zadar) also includes the extreme south-east parts
of these landscapes: the peak zone of Velebit, the
Kvarrner and Velebit area, and Lika. Apart from being the basic elements of the visual attractiveness of
the space and support for various habitats with their
accompanying biodiversity, the individual landscapes
of Dalmatia have outstanding architectural value, created by the development of agriculture on the karst.
The construction of the multipurpose dry stone walls
and other structural forms of anthropogenic relief
(such as the cultivated depressions, folds, shealings,
pools and wells) has created a unique landscape vision of cultural landscapes, an immoveable cultural
property that indicates the development of agriculture, the community and the accompanying territory
through history, and defines the cultural and spatial
identity of Dalmatia. Some of these spaces are particularly valuable. The landscape unit of the Lower Neretva is set apart precisely because the lowland wetland
and cultivated parts with their abundance of water are
surrounded by rocky karst and are joined with the sea
coast and the sea, a particular landscape feature in not
merely national terms. Limestone hillocks sometimes
rear out of the flood plain, or there will be submerged
pits, which makes the overall image of the landscape
exceptional. And important element of the landscape
consists of the farm land created by dredging, the traditional way of creating fertile soil in water by digging out channels and piling the mud extracted on
the newly created plot. The Primoten vineyards are
a unique and attractive example of a protected agricultural cultural landscape, which is on the tentative UNESCO World Heritage List. The Stari Grad
Plain, on the island of Hvar, created about the 4th
century BC, is the best preserved Greek cadastre in
the Mediterranean. It is formed by the still existing
ancient division into 75 plots (constituting the chora)
with traditional Mediterranean crops, the grape vine,
the olive and the fig, under continuous cultivation
since the Greek colonisation. This plain was inscribed
in the UNESCO World Heritage List in 2008. The
cultural landscapes have not yet been evaluated in the
sense of economic use, but they do have a great potential for ecological farming and ecological and cultural tourism.
T R A D I C I J S K E S O RT E I PA S M I N E DA L M AC I J E
29
a.3
Klima i vegetacija
Dalmacije
Climate and
vegetation in
Dalmatia
Raspon od
mediteranske do
otre visokoplaninske
klime u Dalmaciji
uvjetovao je jednu od
vrstama najbogatijih
europskih flora
te vruu toku
bioraznolikosti.
The climate in
Dalmatia, which
ranges from
Mediterranean
to severe high
mountainous, has
resulted in one of the
most species-rich
European floras, and a
biodiversity hot-spot.
32
T R A D I C I J S K E S O RT E I PA S M I N E DA L M AC I J E
lima Dalmacije izrazito je raznovrsna, a njezin utjecaj je mozaiki i gradijentno rasporeen. Na podruju otone i obalne Dalmacije prisutna je sredozemna (mediteranska) klima koja zbog izraeno visokih obalnih planinskih masiva,
ponekad ve s poveanjem nadmorske visine od nekoliko stotina metara, prelazi u submediteransku klimu pa ubrzo i u planinsku, i tako sve do otre visokoplaninske klime koju imaju neke dalmatinske planine
u svom orografski najviem dijelu. Biokovo i Snijenica duguju svoje ime upravo snijegu koji na najviim
vrhuncima, vidljivim i s obale i iz zalea, ostaje i vie
od pola godine. Sputanjem planina prema kontinentu u krka polja, pa ponovnim usponima i sputanjima
koja se viekratno ponavljaju, opada utjecaj Mediterana, a jaa utjecaj kontinentalne i planinske klime pa
govorimo o submediteranskoj klimi s vrlo raznolikim
mikroklimatskim pojavama.
Prema Kppenovoj klimatskoj podjeli, na podruju Dalmacije sreemo ak pet osnovnih tipova klime: semiaridna (Csa), mediteranska (Csax), submediteranska (Cfsa), planinska (Cfsb) i snjena, visokoplaninska (Dfsb).
Semiaridna klima ili klima masline obuhvaa samo
nae puinske otoke, odnosno viki, lastovski i palagruki arhipelag te najjuniji dio otoka Korule.
Odlikuje je izrazita vruina i suhoa, dok su oborine prisutne samo u najhladnijem dijelu godine.
Submediteranska klima proirena je cijelim podrujem unutarnjih Ravnih kotara i Dalmatinske zagore, veim dijelom Imotske i Vrgorake krajine, dijelom doline Neretve, zaleem Dubrovakog primorja
i Konavala. Odlikuje je daleko vei utjecaj kontinentalne klime, dakle vrua ljeta i prilino hladne zime.
Planinska klima proirena je svim planinskim masivima Dalmacije iznad otprilike 1 000 m nadmorske visine, ali je naroito izraena na podruju masiva
Velebita, Kremena, Potaka, Dinare, Kamenice, Svilaje, Biokova i Snijenice. Disjunktno je prisutna na
masivu Vidove gore na otoku Brau te na masivu Sv.
Ilija na Peljecu.
Snjena, visokoplaninska klima, prisutna je samo
iznad otprilike 1 500 m visine, disjunktno rasporeena na najviim vrhuncima Velebita, Dinare i Biokova. Odlikuju je svjea ljeta i vrlo hladne, snjene zime.
Raznovrsnost klime u Dalmaciji moda je najupeatljivija na podruju Biokova. U listopadu se jo moemo okupati u okolici Makarske i nakon toga uivati na snijegom prekrivenom Biokovu. Naime srednja
godinja temperatura kree se od 15,5C u Makarskoj
do 3,9C na najviem vrhu Sv. Juri, uz izrazitu klimatsku razliku od ak 11,6C na zranoj udaljenosti od
samo 5 km. Na Sv. Juri padne oko 2 500 mm oborina godinje, ali se prema podnoju oborine smanjuju,
tako da s kontinentalne strane Biokova padne oko 1
500 mm, a s primorske ne vie od 1 300 mm oborina.
U Dalmaciji pue osam glavnih vjetrova: sa sjevera tramuntana i bura; s istoka levant; s juga jugo i otro, s jugozapada lebi, sa zapada pulenat, a sa sjeverozapada
maestral. Najjai vjetrovi karakteristini za Dalmaciju
T R A D I C I J S K E S O RT E I PA S M I N E DA L M AC I J E
33
34
T R A D I C I J S K E S O RT E I PA S M I N E DA L M AC I J E
zajednice priobalnih stajaica i tekuica, obalni pijesci, slanjae, antropogena stanita (maslinici, vinogradi) i drugo. Na velikim povrinama proireni su degradacijski stadiji uma: uvena dalmatinska makija,
polumakija, buici i drugo.
Na podruju Dalmacije utvreno je 15 prirodnih i
potencijalnih vegetacijskih pokrova koji se u idealnim
uvjetima mogu razviti, sukladno edafsko-klimatskim
imbenicima:
as a refuge area for flora from the glacial period, is today a global biodiversity hotspot. The taxonomic status
of some of the plant species, like the Biokovo fir, is still
not properly determined.
Along the Adriatic coast and on the islands, a maritime
or Mediterranean vegetation zone dominates, composed of four main vegetation areas:
Holm oak forest: it is distributed over a relatively
narrow coastal area, and typical representatives are,
along with holm oak (Quercus ilex), evergreens of
the genus Phyllirea, the myrtle (Myrtus communis),
the strawberry tree (Arbutus unedo), laurel (Laurus nobilis), tree heath (Erica arborea), rough bindweed (Smilax aspera), mastic (Pistacia lentiscus) and
many others. Well distributed in this vegetation
area is the Aleppo pine (Pinus halepensis), and in
higher areas the endemic Dalmatian black pine
(Pinus nigra ssp. dalmatica).
Pubescent oak and other oaks with oriental hornbeam forest: this goes on to high mountain areas the
whole length of Dalmatia, a continuation of holm
oak forest. Typical components are, along with pubescent oak and the oriental hornbeam (Carpinus
orientalis): Hungarian oak (Quercus frainetto), manna ash (Fraxinus ornus), terebinth (Pistacia terebinthus), bladder senna (Colutea arborescens), prickly juniper (Juniperus oxycredrus), asparagus (Asparagus
officinalis), butchers broom (Ruscus aculeatus) and
many others.
Pubescent oak and hop hornbeam: this continues on high mountain areas over the whole length
of Dalmatia, a continuation of pubescent oak with
oriental hornbeam.Typical representatives with pubescent oak and hop hornbeam (Ostrya carpinifolia) are Quercus virgiliana, Montpellier mapble (Acer
monspessulanum), wild service tree (Sorbus torminalis), European cornel (Cornus mas) tor grass (Brachypodium pinnatum) and others.
Maritime beech forests: these extend to the highest mountain areas of Dalmatia, bordering community between maritime and continental vegetation, and does not cover real Mediterranean plants.
Typical examples along with the beech (Fagus sylvatica) are: the sycamore maple (Acer pseudoplatanus), whitebeam (Sorbus aria), witch elm (Ulmus
glabra) and autumn moor grass (Sesleria autumnalis).Also to be found in this region are relict fir forests (Abies sp.)
T R A D I C I J S K E S O RT E I PA S M I N E DA L M AC I J E
35
a.4
Stanina i bioloka
raznolikost
Dalmacije
Habitat and
biological diversity
in Dalmatia
U Dalmaciji se sreu
brojne endemine i
reliktne vrste, a neke
od njih obitavaju
iskljuivo na pojedinim
planinskim masivima
ili otocima.
In Dalmatia,
numerous endemic
and relict species are
encountered. Some of
them are to be found
only on the mountain
massifs or on the
islands of Dalmatia.
38
T R A D I C I J S K E S O RT E I PA S M I N E DA L M AC I J E
cological systems in the area of Dalmatia include: forests, karst and the subterranean region, wetlands and waters, sea, karst grasslands, coastland and islands, with several hundred
heterogeneous habitats. Particularly interesting of the
land habitats are the coastal and salty habitats, coastal
sand dunes, fresh water habitats, sclerophyll maquis,
natural and semi-natural grasslands, rocky habitats
and caverns and forests, typical of which for Dalmatia
are the coastal evergreen forests and maquis, and the
coastal thermophile forests and pubescent oak scrub.
As for cultivated non-forest habitats, the mosaic ally
cultivated surfaces and the traditional orchards, vineyards and olive groves stand out There is a great deal
of diversity in the subterranean habitats: the karst
caves and pits, the sea caverns, anchialine caves and
interstitial underground habitats. Marine habitats include seashore habitats that are partially imbricated
with terrestrial habitats, then numerous habitats in
the sea as well as complex habitats estuaries, coastal
lagoons and large shallow bays and coves.
Very distinct centres of endemism in Dalmatia and
Croatia, where in a relatively small area we encounter a
rapid alteration of diverse habitats, are the Velebit and
Biokovo massifs, with a very large number of endemic species. The relatively good preservation of habitats
and prompt statutory preservation of individual areas
within the framework of as many as four national parks
and five nature parks has contributed to the great biological, habitat and landscape values of Dalmatia.
There are 4 528 plant taxa and 1 169 subspecies in
Croatia, or 5 018 taxa in all, which is the sixth highest in Europe. In terms of species per unit of area, it is
in 3rd place, after Slovenia and Albania, and in terms
T R A D I C I J S K E S O RT E I PA S M I N E DA L M AC I J E
39
40
su: krki puh (Eliomys quercinus ssp. dalmaticus), dinarski voluhar (Dinaromys bogdanovi), balkanska divokoza (Rupicapra rupicapra ssp. balcanica). Od morskih sisavaca ugroen je dobri dupin (Tursiops truncatus) te sredozemna medvjedica (Monachus monachus),
endem Mediterana, koja je opisana 1779. godine na
osnovi primjerka ulovljenog uz otok Cres. Brojne dalmatinske morske pilje u kojima je sredozemna medvjedica obitavala dobile su ime po morskom medvidu.
U Hrvatskoj obitava 390 vrsta ptica, a 244 vrsta i gnijezdi od ega veina i u Dalmaciji. Ovdje su donedavno letjele etiri vrste leinara: crkavica (Neophron
percnopterus), bjeloglavi sup (Gyps fulvus), kostoberina (Gypaetus barbatus) i sup starjeina (Aegypius monachus). Za ove leinare Dalmacija je sve do poetka
20. stoljea bila jedan od populacijskih centara u Europi, gdje su izravno ovisili o razvijenom tradicijskom
stoarstvu. Njihove populacije predstavljale su svojevrsni dokaz tisugodinjeg ljudskog upravljanja krajobrazima Dalmacije, ali i krunu bioraznolikosti. Nakon
smanjenja stoarstva, posebno ovarstva te stogodinjeg trovanja i lova, ovi su leinari izumrli. Reintrodukcija leinara, moda ponajprije na prostoru Nacionalnog parka Paklenica i Parka prirode Biokovo nije
mogua bez upravljanja krajobrazima, pri emu su jedini optimalni resurs autohtone pasmine domaih ivotinja. Obnova tradicionalnog koritenja postojeih
krajobraza ispaom domae stoke ujedno e odrati i
svu ostalu prateu bioraznolikost, posebno travnjakog bilja i prateih beskraljenjaka. Drugim rijeima,
leinari na nebu dokaz su iznimne bioraznolikosti na
tlu! Kudravi nesit (Pelecanus crispus) opisan je 1842.
godine prema ulovljenim primjercima s podruja delte Neretve, a u svijetu je i danas poznat kao dalmatinski pelikan (Dalmatian Pelican). Jedna od veih
T R A D I C I J S K E S O RT E I PA S M I N E DA L M AC I J E
vultures, perhaps first of all in the area of the Paklenica National Park and of Biokovo Nature Park is impossible without management of the landscapes, in
the context of which the only optimal resource consists of the indigenous breeds of domestic animals,
the landraces. The revival of traditional use of existing
landscapes with the pasturing of domestic livestock
will also maintain all the other accompanying biodiversity, particularly of grassland vegetation and the
pertaining invertebrates. In other words, vultures in
the sky are a proof of great biodiversity down below
on the soil. The Dalmatian pelican (Pelecanus crispus)
was described in 1842 from specimens caught in the
Neretva delta. One of the larger European populations lived in the general area of the Neretva, primarily bound to the shallow wetlands and periodically
flooded karst poljes rich in fish. Today alas it is a regionally extinct species, as a result of the regulation
of the course of the Neretva and the draining of the
surrounding spacious wetlands and the hydraulic engineering operations in the karst poljes. Still, the biggest European birds of prey still fly above Dalmatia:
the golden eagle (Aquila chrysaetos), the short-toed
snake eagle (Circaetus gallicus) and the Eurasian eagle
owl (Bubo bubo).
Fifteen species of snakes, 17 species of lizards, 7 species
of turtles and 20 species of amphibians live in Croatia; some of them are to be found in the sea, for example, the sea turtles, particularly the loggerhead (Caretta caretta), as well as the vast two-metre long leatherback (Dermochelys coriacea). Dalmatia is home to the
most venomous European snake, the horned viper (Vipera ammodytes) and also the ultimate border of some
reptiles widespread in the south such as the European blind snake (Typhlops vermicularis), the Anatolian
Far the most numerous and common are the invertebrates, among which Insecta, Arachnida and Crustacea and Gastropoda are important in terms of numbers
of species with numerous species endemic to Dalmatia. Sea fauna includes sponges (Porifera), corals (Anthozoa), shellfish (Bivalvia), urchins (Echinoidea), starfish (Asteroiedea), cephalopods (Cephalopoda) and many
other groups. In the framework of this vast group of
invertebrates, there is a large proportion of species that
T R A D I C I J S K E S O RT E I PA S M I N E DA L M AC I J E
41
a.5
Razvoj
poljoprivrede u
Dalmaciji
Development of
agriculture in
Dalmatia
Razvoj poljoprivrede
u Dalmaciji zapoeo je
oko 6 000 godine pr.
Kr., ime nastaje krki
poljoprivredni krajobraz
s brojnim tradicijskim
arhitektonskim
elementima.
The development of
agriculture in Dalmatia
started about 6,000 BC,
creating the karstic farm
landscape with its many
traditional architectural
elements.
44
T R A D I C I J S K E S O RT E I PA S M I N E DA L M AC I J E
gradnjom skupina stanova nastajala prava sela u kojima su periodiki ivjele cijele obitelji. Sline su i bunje, suhozidnom tehnikom graene poljske kuice za
smjetaj i sklonite alata i ljudi. Lokve i bunari graeni su za odranje oborinske vode, kinice i snijega. Za
razliku od lokvi do kojih stoka moe sama prii i napajati se, do vode u bunarima moe samo ovjek te su
zbog toga uz bunare redovita kamena ili drvena pojila.
Na podruju Dalmacije prirodne lokve koriste se jo
od neolitika, dok se u eljezno doba poinju graditi na
pogodnim lokacijama te se tako kontinuirano koriste
i vie tisua godina.
Od poetka poljoprivredne proizvodnje u Dalmaciji,
poljoprivrednik je osuen na koritenje preteno nepoljoprivrednog zemljita. Naime udjel poljoprivrednog
zemljita etiri dalmatinske upanije iznosi svega oko
13%. Zato ne treba uditi da Dalmacija duguje svoje
ime upravo ovcama (delma = ovca), kojih je na podruju Dalmacije svojevremeno bilo vie od milijun i koje
su za pau koristile krte kamenite dinarske travnjake.
Jedan od najvanijih elemenata razvoja poljoprivrede
je udomaivanje ili domestikacija divljih vrsta biljaka i
ivotinja i njihova introdukcija u poljoprivrednu proizvodnju. Prve kulture koje su se poele uzgajati na podruju Dalmacije od srednjeg neolitika, prije oko 6 000
godina su: pirevi i penice (Triticum sp.), jeam (Hordeum vulgare), zob (Avena sp.), bob (Vicia faba), sjekirica (Lathyrus sativus), kupus ili ratika (Brassica sp.),
vinova loza (Vitis vinifera), maslina (Olea europea), a od
domaih ivotinja uzgajaju se najprije pas (Canis familiaris), ovca (Ovis sp.), koza (Capra sp.) i govedo (Bos
sp.). Pojavljuju se prva poljoprivredna orua: kameni
rvnjevi za mljevenje ita, primitivni kremeni srpovi,
kamene motike i drugo.
griculture was a crucial factor for the survival of human beings in Dalmatia. It is founded on the grape vine, the olive tree, fruit and
vegetables, grains, sheep, goats and cattle. Traditional
old olive trees, vineyards, meadows, pastures, ploughed
fields, gardens, cultivated sinkholes and original varieties
and breeds are exceptionally important in the origins of
the Dalmatian landscapes and habitats as well as for the
preservation of biological diversity as a whole in Dalmatia. Agriculture started to develop at the end of the Neolithic, about 14 000 years ago, within the context of Neolithic agricultural evolution. It is hypothesised that farm
production in Dalmatia started about 10 000 years ago,
and that more intensive agricultural production started
about 8 000 years ago. At that time the forests started
to be cleared on a large scale, which was stepped up in
the Bronze Age, about 5 000 years ago, when the watercourses were redirected, precipitation pools or wells were
built, dry stone walls, herdsmens dwellings and other elements of the farming architecture.
As agriculture developed, the agricultural landscape also changed and developed. For farm production, land
and structures have to be provided, as well as additional food and water. In order to create agricultural land,
the karstic, i.e. rocky, area is cleared of stone, which
is used for the building of dry stone walls, depression
gardens, folds, shealings, beehive huts, pools and wells
all particular elements of the Dalmatian landscapes.
Dry stone walls were used as boundaries between families, for shelter from the north wind, as well as habitats
for individual plants and animals. Especially high and
sloped walls were built as obstacles against sheep and
goats, to prevent them from entering the small patches
of cultivation in the karstic funnel-shaped depressions.
Dolci as they are called are suitable depressions with a
From the beginning of farm production in Dalmatia, man the farmer was condemned to use a nonagricultural land. The proportion of real agricultural
land in the four Dalmatian counties is no more than
13%. For this reason it is no matter for wonder that
Dalmatia actually owes is name to the sheep (delma
sheep), a million of which once grazed on the scanty
stony Dinaric grasslands.
One of the most important elements behind the development of agriculture is the domestication of wild
species of plants and animals and their introduction
into farming practice. The first crops began to be
raised in Dalmatia from the Middle Neolithic, about
6 000 years ago. They were: spelt and wheat (Triticum
T R A D I C I J S K E S O RT E I PA S M I N E DA L M AC I J E
45
46
Otkriem Novoga svijeta u 15. stoljeu, postupno se do kraja 18. stoljea pojavljuju nove kulture
u Dalmaciji: krumpir (Solanum tuberosum), rajica
T R A D I C I J S K E S O RT E I PA S M I N E DA L M AC I J E
(Lycopersicum lycopersicum), paprika (Capsicum anuum), kukuruz (Zea mays), grah (Phaseolus sp.), duhan
(Nicotiana sp.), agava (Agave americana), od kojih su
neke postale vrlo vane u poljoprivredi Dalmacije,
posebno krumpir, kukuruz i duhan. Pojavljuju se i nove domae ivotinje kao to je puran (Meleagris gallopavo), u Dalmaciji zvan tuka.
Konano, krajem 19. i tijekom 20. stoljea u Dalmaciji se
poinju uzgajati i neke autohtone vrste kao to su buha
(Tanacetum cinerarifolium), rumarin (Rosmarinus officinalis), afran (Crocus sp.), ali i neke introducirane kao to
je lavanda (Lavandula sp.), te brojne ukrasne vrste.
Razvojem poljoprivrede pojedine kulture evoluiraju,
razvijaju se ili izumiru. Od trenutka kada su se pojavile, odreene se kulture u Dalmaciji uzgajaju kontinuirano ve vie tisuljea, neke tek stotinjak godina,
a neke su moda i zauvijek nestale. Tako su primjerice
sve itarice koje su se u Dalmaciji uzgajale neprekidno vie od 5 000 godina, danas gotovo potpuno nestale, kao i zajednica strninih korova. Broj konja, magaraca, goveda i svinja pao je na samu granicu opstanka,
dok su neke kulture prisutne tek posljednjih nekoliko
stotina godina, na primjer rajica ili krumpir, postale
karakteristine za poljoprivrednu proizvodnju na podruju Dalmacije. S druge strane maslinarstvo i vinogradarstvo se neprestano razvijaju od samih zaetaka
sve do 21. stoljea, pa se danas Dalmacija dii upravo
ovim dvjema perjanicama svoje poljoprivrede.
Finally, at the end of the 19th and during the 20th century some indigenous species started to be cultivated:
pyrethrum (Tanacetum cinerarifolium), rosemary (Rosmarinus officinalis), and crocus (Crocus sp.), as well as
some introduced species such as lavender (Lavandula
sp.) and numerous ornamental species.
As agriculture develops, some crops evolve, develop or
die out. From the moment when they appeared, some
crops in Dalmatia have been reared uninterruptedly
T R A D I C I J S K E S O RT E I PA S M I N E DA L M AC I J E
47
a.6
Genetika osnova
i nastanak sorti i
pasmina Dalmacije
Genetic foundation
and origin of
varieties and breeds
in Dalmatia
Dalmacija je sastavni
dio mediteranskog
centra poljoprivredne
raznolikosti unutar
kojeg su udomaene
ili domesticirane 84
kulture te unesene
brojne alohtone vrste.
Dalmatia is a
component part of
the Mediterranean
agricultural diversity
centre, within which
84 crops have been
domesticated and
numerous alien species
have been introduced.
50
T R A D I C I J S K E S O RT E I PA S M I N E DA L M AC I J E
almacija je domovina vrlo velikog broja sorti kulturnog bilja i pasmina domaih ivotinja, iji se ukupan broj penje na vie stotina.
Ovu izrazitu agrobioraznolikost Dalmacija zahvaljuje
kako krajobraznoj raznovrsnosti tako i burnom povijesnom razvoju, te poloaju na prijelazu srednje i june te
zapadne i istone Europe. Posebno je znaajan poloaj u
istonom Mediteranu te utjecaj Dinarida, odnosno krka
osnova. uveni ruski genetiar Nikolaj Vavilov (1887.
1943.) desetljeima je istraivao raznolikost kulturnog
bilja i skupio najveu svjetsku kolekciju sjemena sorti.
Utvrdio je kako cjelokupna svjetska agrobioraznolikost
biljnih kultivara potjee iz osam centara, a razvila se zbog
osiguranja neophodnih proizvoda i sirovina te sigurnosti
njihove proizvodnje. Ovi centri od istoka prema zapadu
su: kineski, indijski s podcentrima hindustanskim i indomalajskim, centralnoazijski, bliskoistoni, mediteranski,
abesinijski, meksiko-centralnoameriki te junoameriki s podcentrima peruansko-ekvadorsko-bolivijskim, ileanskim i brazilsko-paragvajskim.
Dakle Dalmacija je sastavni dio mediteranskog centra
poljoprivredne raznolikosti unutar kojeg su udomaene
ili domesticirane 84 kulture, meu kojima su najvanije
itarice: brojne vrste penica i pireva (Triticum sp.), zobi (Avena sp.) te kanarska trava (Phalaris canariensis);
mahunarke: grahorica (Lathyrus sativus), krupnozrni
graak (Pisum sativum), lupine (Lupinus albus); krmne
kulture: egipatska djetelina (Trifolium alexandrinum),
bijela djetelina (Trifolium repens), inkarnatka (Trifolium incarnatum) i seradela (Ornithopus sativus); uljano i
predivo bilje: lan (Linum usitatissimum), repice (Brassica
napus), gorice (Brassica nigra), maslina (Olea europaea);
povrtnice: cikla (Beta vulgaris) repe (Brassica campestris,
B. napus), kupusnjae (Brassica oleracea), salata (Lactuca sativa), paroga (Asparagus oficinalis), celer (Apium
graveolens), cikorija (Cichorium intybus), pastrnjak (Pastinaca sativa), riga (Eruca vesicoria), rabarbara (Rheum
officinale); te brojne aromatine biljke: kim (Carum carvi), anis (Pimpinella anisum), timijan (Thymus vulgaris),
metvica (Mentha piperita), kadulja (Salvia officinalis),
hmelj (Humulus lupulus) i brojne druge.
Osim iz vlastitoga, mediteranskog, na podruje Dalmacije unesene su brojne biljne kulture i pasmine domaih
ivotinja iz svih ostalih centara, osobito centralnoazijskog
i bliskoistonog. Kod nekih vrsta nije lako razluiti jesu
li izvorne ili unesene, je li se vrsta ikada i u kojem razdoblju u povijesti kultivirala odnosno je li arheofit ili neofit.
Suradnjom znanstvenika, prije svega agronoma, biologa
ekologa i genetiara, ali i povjesniara i arheologa, doi
emo do daljnjih vanih spoznaja.
Valja naglasiti kako su za posebno zahtjevno podruje Dalmacije, a interakcijom genetike osnove domaih kultivara, elje i potrebe ovjeka te utjecajem okolia
nastale neke jedinstvene, krkom podruju prilagoene
sorte i pasmine. Tako je na plavac mali izvrsna sorta vinove loze za proizvodnju crnog vina posebno prilagoena krkim podrujima. Dalmatinski magarac jedna je od
najmanjih pasmina magaraca na svijetu, razmjerno veliini najjai i najizdrljiviji za prijenos tereta te s vrlo
tvrdim kopitima, posebno prilagoenim krkom terenu.
Sorta masline oblica prilagoena je na udare bure i ekstremne klimatske uvjete. Sve nae ovce pramenke imaju runo koje ne upija vodu, ve se hladna kia slijeva niz
grube pramenove. Upravo je nevjerojatno u kakvim loim edafskim i u sunim uvjetima, mjesecima bez oborina, uspijeva rasti i dati odline prinose dalmatinska ratika. Naa bua jedno je od najmanjih goveda na svijetu, ali
sposobna opstati i na najviim velebitskim, dinarskim i
biokovskim vrhovima. Tvrde, durum penice centar svoje
(Olea europaea); vegetable plants: beet (Beta vulgaris), turnip (Brassica campestris, B. napus), the cabbages (Brassica oleracea), lettuce (Lactuca sativa), asparagus (Asparagus oficinalis), celery (Apium graveolens),
chicory (Cichorium intybus), parsnip (Pastinaca sativa), rocket (Eruca vesicoria), rhubarb (Rheum officinale); and numerous aromatic plants: caraway (Carum
carvi), anise (Pimpinella anisum), thyme (Thymus vulgaris), mint (Mentha piperita), sage (Salvia officinalis),
hops (Humulus lupulus) and many others.
Not only are there indigenous Mediterranean plants
and animals, but many other crops and breeds have
been introduced from all the other centres, particularly the Central Asian and the Near Eastern. With
some breeds it is not easy to tell if they are indigenous
or introduced, whether a species was ever and in what
period in history cultivated, i.e. whether it is an archaeophyte or a neophyte. Through the collaboration
of scientists, particularly of agronomists, ecologists
and geneticists, as well as of historians and archaeologists, we will arrive at further important information.
It should be pointed out that for the particularly demanding area of Dalmatia, and via the interaction of
the genetic stock of domestic cultivars, the wishes and
needs of people and the impact of the environment,
some unique landraces, plant and animal, adapted to
the karst area, have been produced. Thus the Small
Plavac is an excellent variety of grape vine for the production of red wine particularly adapted to karstic areas. The Dalmatian ass is one of the smallest breeds of
ass in the world, but has extremely tough hoofs, and in
proportion to its size, the strongest and most resilient
for the transport of burdens. The olive variety oblica is
adapted to the gusts of the north wind and extreme
T R A D I C I J S K E S O RT E I PA S M I N E DA L M AC I J E
51
bioraznolikosti imaju upravo na podruju istonog Mediterana. Za dranje i zatitu stada, uvanje granica ili
lov nastali su dalmatinski pas i tornjak. Maraska je vjerojatno najkvalitetnija vinja na svijetu (moda i zasebna vrsta, to e pokazati daljnja genetika istraivanja), a
dalmatinska medna pela stvara med svjetske kvalitete.
Bogatstvo kultivara, sorti kulturnog bilja i pasmina domaih ivotinja nezamjenjiv je dio nae povijesne tradicije, kulturne i prirodne batine. Tradicijske sorte i
pasmine ujedno su jedno od naih najvanijih orua
za ouvanje postojeih krajobraza, stanita i bioloke
raznolikosti Dalmacije iji znaaj i ulogu prepoznaje i
UN-ova Konvencija o biolokoj raznolikosti proglaena 1992. godine u Rio de Janeiru. Stare sorte kulturnog
bilja i pasmine domaih ivotinja sastavni su dio krajobraza i stanita Dalmacije, ak tvore zasebna stanita,
ali su ujedno i njen simbol. Slavu Dalmacije jo je prije vie stoljea pronio pjegavi ljepotan dalmatinski pas,
te jedna od najstarijih pasmina goluba na svijetu zlatna dalmatinska zimovka. Zadar je u svijetu bio poznat
kao grad u kojem se proizvodi maraskino, uveni liker
na bazi ploda i listova vinje maraske. Simbol Dalmacije, ustrajan, inteligentan i neslomljiv dalmatinski tovar
danas je ugroena vrsta kojoj prijeti nestanak. Pomalo
pogrdno, Dalmatinci se nazivaju blitvarima po omiljenoj povrtnici blitvi. Dubrovnik je u Domovinskom
ratu (1991. 1995.) gotovo izgubio svoju izvornu ovcu
dubrovaku rudu, koju hitno treba revitalizirati, popularizirati i zatititi, ali sreom nije izvornu upsku postranjsku crvenu brokulu.
U okviru morfoloki i genetiki dosta raznovrsne populacije lokalnih kultura, uglavnom odabirom poljoprivrednika, ali i pod velikim utjecajem okolinih
uvjeta nastaju pojedine sorte, a kod domaih ivotinja
52
T R A D I C I J S K E S O RT E I PA S M I N E DA L M AC I J E
pasmine. Sorte i pasmine nisu taksonomska kategorija, ve predstavljaju populacije osnovne vrste ili
podvrste koje se odlikuju jedinstvenim fenotipskim
i genotipskim osobinama, po kojima se razlikuju od
drugih sorti i pasmina iste vrste ili podvrste te svoje
osobine prenose na potomstvo. Kultivar je meunarodnim kodeksom (Utrecht, 1958.) usvojena oznaka
prije svega za sortu ili odliku kulturnog, odnosno uzgojenog bilja i oznaava se kraticom cv.
Tradicijski kultivari su osnova agrobioraznolikosti nekog podruja. Oni su nastali na odreenom podruju
pa su izvorni ili autohtoni te ih zovemo domai kultivari, ili su u prolosti doneseni ili introducirani te su postali udomaeni kultivari, primjerice: penica frassineto,
ra petkus, kukuruz quarantin, duhan virginia, krumpir
bintje, lubenica sugar baby, dinja ananas i medna rosa, rajica volovsko srce, saint-pierre i rutgers, blitve srebrnolisna
i lukulus, kupus ditmar, likoriki i futoki; paprika kurtovska kapia te brojni drugi. Za mnogo prisutnih kultivara
porijeklo nije jasno, pogotovo zato to udomaeni kultivari esto vremenom dobiju domaa imena. Prisutna
je i sinonimija kultivara, razna imena za istu sortu (primjerice oblica ima preko 30 sinonima), ali i homonimija, odnosno isto ime za razliite sorte (tako sorte vinove
loze zlatarica s Korule i podruja Vrgorca te crljenak s
Visa i podruja Katela zapravo nisu iste sorte). Zbog
toga im dodajemo geografske pridjeve: zlatarica blatska i zlatarica vrgorska, odnosno crljenak katelanski i
crljenak viki. Budua znanstvena istraivanja koja e
ukljuivati i molekularne genetike analize razluit e
porijeklo te nastanak pojedinih kultivara, ali i posloiti
tonu sinonimiju i homonimiju. Dakle lokalni kultivari obino su i tradicijski, meutim tehnikama poljoprivrednog oplemenjivanja iz postojeih tradicijskih kultivara selekcionirale su se pojedine sorte novijeg datuma
koje su upisane na Sortnu listu kao novostvoreni kultivari, iako u stvari nose stare, izvorne gene pojedinih
izvornih populacija. Tako su na podruju Hrvatske klasinim metodama selekcije stvorene brojne sorte i hibridi naroito kod penice, kukuruza i drugih itarica,
ali i krmnog bilja te krumpira i drugog povrtnog bilja: brojne BC sorte penice i hibridi kukuruza, krumpir dalmatinka (1991.), goran (1984.), istra (1984.) i lika
(1980.), pastrnjak podravkin bijeli (1981.), paprika botineka uta (1984.) i majkovaka uta (1993.) te brojne
druge. Veina ovih sorti selekcionirana je na osnovi populacija iz kontinentalne Hrvatske, ali u prijavnom postupku su i sorte rajice s podruja Dalmacije. Ipak, treba naglasiti kako je postupak oplemenjivanja izostao za
brojne populacije kultura s podruja Dalmacije.
Za razliku od tradicijskih kultivara te klasinog oplemenjivanja i selekcije bilja, suvremene industrijske sorte i hibridi ne nastaju in situ, ve in vitro, dakle u laboratoriju primjenom suvremenih tehnika odabira (selekcije), od kojih je najkontroverznije genetiko preinaavanje
(modificiranje; GM hibridi). Kod hibrida se zbog izraene heterozigotnosti poeljna svojstva roditelja pojavljuju kod vrlo malog broja potomaka, za razliku od sorti
i pasmina koje su visoko homozigotne i daju potomstvo
vrlo slinih karakteristika. Kao posljedica, proizvoa ne
moe dalje sam umnaati kultivar, ve mora svake godine
kupovati sjeme te tako ovisi o sjemenskim kuama. Dugorono, ovaj proces vodi do drastinog smanjenja agrobioraznolikosti, ali i uvoenja monopola nad proizvodnjom hrane. Pojedine tradicijske sorte, posebno vonih
kultura, vinove loze, masline i drugih, ali i neke povrtnice
(krumpir, kozjak, enjak) u stvari su klonovi, genetiki
isti organizam koji se vegetativno razmnoava (kalemljenjem, odjeljivanjem ili kulturom tkiva) te se tako odravaju povoljna svojstva, davno uoena i odabrana.
T R A D I C I J S K E S O RT E I PA S M I N E DA L M AC I J E
53
a.7
Zakonski okvir za
sorte i pasmine
Dalmacije
Legislative
background for
varieties and breeds
of Dalmatia
56
Za pasmine je tek 1998. godine objavljen prvi slubeni Popis izvornih i zatienih pasmina i sojeva domaih ivotinja (NN 127/98), koji je naknadno vie puta
nadopunjavan, i to 2003., 2006., 2007. i 2009. godine (NN 73/03; 39/06, 126/07, 70/09). Popis se nadopunjava pasminama za koje se potvrdi izvornost,
a sukladno Pravilniku o postupku priznavanja novih
pasmina, sojeva i hibrida (NN164/04). Ovaj popis
ne obuhvaa pse koje definira Zakon o veterinarstvu
(NN 41/07, 155/08, 55/11) i Zakon o zatiti ivotinja (NN 135/06), a slubeni Registar pasmina pasa vodi Hrvatski kinoloki savez (HKS). Sukladno navedenom Popisu te Registru, danas u Hrvatskoj imamo
trenutano prepoznate 33 pasmine ivotinja.
Sortna lista odraz je trenutanog stanja poznavanja sortimenta, dakle nikada ne obuhvaa sve sorte tako da
uvijek postoje one koje struka prepoznaje, ali formalno
nisu uvedene na listu, npr. sorte masline brindianka,
divljaka i jeruzalemka; sorte vinove loze cipar, crljenak
viki i krstievica te brojne druge sorte. Isto tako na postojeu Sortnu listu Republike Hrvatske nisu upisane
ni postojee sorte, odnosno populacije kulturnog bilja:
domaa ratika, domai plavi i domai srednje dugi patlian, domai stogodinji i domai biserni luk, domai
luk kozjak (ljutika), domai vlasac, domai ozimi i jari enjak, domai hren, domai sitnozrni i krupnozrni
slanutak, domai bob, domai lisnati kelj, razne domae bue, domaa lea i drugo. Pod ovim imenima krije se vie tradicijskih sorti pojedine navedene kulture;
drugim rijeima, iz postojeih raznovrsnih populacija
navedenih domaih kultura nisu izdvojene sorte, kao
to su primjerice iz domaeg ozimog enjaka izdvojene sorte brgudski i polaki. Kako tradicijska agrobioraznolikost postupno nestaje, neke od ovih neistraenih
sorti ve su sigurno zauvijek izgubljene, dok je veina
T R A D I C I J S K E S O RT E I PA S M I N E DA L M AC I J E
List, and for DUS and VCU testing is carried out by the
Croatian Centre for Agriculture, Food and Rural Affairs, or the Institute for Seeds and Seedlings in Osijek.
For breeds, it was not until 1998 that the first official List
of Original and Protected Breeds and Strains of Domestic Animals was issued (OG 127/98), subsequently
supplemented a number of times (in 2003, 2006, 2007
and 2009; OG 73/03, 39/06, 126/07, 70/09). This list
is supplemented with breeds confirmed to be authentic
and in line with the Regulations on the recognition of
new breeds, strains and hybrids (OG 164/04). This list
does not cover dogs, defined in the Veterinary Law (OG
41/07, 155/08, 55/11) and the Law on Animal Protection (OG 135/06), while the official Register of Canine
Breeds is kept by the Croatian Kinological Association
(Kennel Club). According to this List and Register, today there are in Croatian 33 recognised breeds.
The Variety List is a reflection of the current state of
knowledge concerning varieties, and never covers all varieties, and so there are always those that the discipline
recognises, but that are not formally put on the list; for
example, there are the olive varieties called Brindianka,
Divljaka, Jeruzalemka; the grape vine varieties Cipar, Crljenak Viki, Krstievica and many other varieties. At the
same time, not only varieties, but whole existing populations of cultivated plants are inscribed on the existing
Variety List of the Republic of Croatia: domestic borecole;
domestic blue and domestic medium long aubergine, domestic hundred year old and domestic pearl onion, domestic scallion (ljutika), domestic chives, domestic winter and spring
garlic, domestic horseradish, domestic small grained and
large grained chickpea, domestic broad bean, domestic leafy
kale, various domestic pumpkins, domestic lentils and so on.
These names hide a number of traditional varieties of
the individually listed crops, that is, from the existing diverse populations of the said domestic cultures, the varieties have not been distinguished, such as, from the domestic winter garlic, the separate varieties that are called
Brgudski and Polaki. Since traditional agrobiodiversity is
gradually vanishing, some of these uninvestigated varieties must have been lost forever, while most of the others are surely in one of the endangered categories. This
holds particularly true for arable and vegetable crops in
Dalmatia, primarily for cereals, legumes and brassicas.
Finally, then the existing Croatian Variety List was
harmonised with the EU legislation, several fruit varieties were dropped from the variety list. Thus, for example, in line with the List of Varieties of Fruit Species erased from the List of Fruit Species from March
2011 until this day, numerous introduced varieties as
well as landraces have been deleted, many of which are
listed in this book: the Krvavica, Patrica, Velika Lastovka, abarka olives; the Almonds arski Kasni, Knez rnomir, Smokviki Polumeki, Princeza Smokvika;
Domaa Krupna Nepola or medlar; Domaa Oskorua or
service tree; the carobs Komiki, Korulanski, Medunac,
Puljiki, ipanski; the marasca cherry Pendula, Poljika
and Visulja; numerous varieties of fig tree and others.
These varieties can be found in production or on the
market in line with Paragraph 3 Article 13 of the Regulations on the entry of varieties into the list of varieties
of fruit species (OG, 98/09). However, in line with this
paragraph, there will be a ban on the production and
marketing of most of these varieties from June 30, 2014,
and for all the others from June 30, 2015.
Preservation of existing varieties of cultivated plants and
breeds of domestic animals is an obligation on us, not only for our own sakes, but for the international community
T R A D I C I J S K E S O RT E I PA S M I N E DA L M AC I J E
57
58
T R A D I C I J S K E S O RT E I PA S M I N E DA L M AC I J E
engineering). In consequence, the balance in the agroecosystems is disturbed, as it is in the other accompanying ecosystems (primarily in the grasslands, forests and
waters), with a considerable enlargement of the total real costs of production. But it has also to be said clearly
that the inappropriate legislation is a big problem and a
brake on the better preservation of agrobiodiversity.
For only a small part of all this wealth of biodiversity
is officially recognised, while many Dalmatian landraces are not on the official Variety List of the Republic
of Croatia or the official List of Original and Protected Breeds and Strains of Domestic Animals. Unfortunately, according to the new Seed Production Law, the
survival of every variety on the List depends on the official maintainer, which takes care of the maintenance
of its genetic identity, but, which is in practice even
more important, involves the payment of an annual fee
to the Seeds and Seedlings Institute to keep it on the
list. Since there is no official and controlled production
of seeds of these traditional varieties, the great probability is that because of the absence of a maintainer,
by simple application of the law, all these traditional
cultivars will be automatically dropped from the Variety List. The result will be that it will be impossible
to trade legally in their seeds and vegetative material.
Accordingly registration model needs to be devised for
traditional varieties and breeds that are not on the Variety List or the List of Original and Protected Breeds,
and for all the traditional breeds and varieties of Dalmatia, a maintenance model needs finding, as well as
the development of selected and economically valuable
cultivars. The establishment of a register of maintainers of seeds of traditional crops and breeding heads of
the traditional breeds will be a complement to systematic care for the preservation of traditional varieties and
breeds, our traditional heritage.
T R A D I C I J S K E S O RT E I PA S M I N E DA L M AC I J E
59
a.8
Ukupna
agrobioraznolikost
Dalmacije i vanost
njenog ouvanja
Overall
agrobiodiversity of
Dalmatia and the
importance of its
preservation
Razvoj poljoprivrede u
Dalmaciji, temeljen na
uzgoju tradicijskih sorti
i pasmina, doveo je do
nastanka brojnih novih
stanita uz iznimnu
prateu bioraznolikost
gljiva, flore i faune.
The development of
farming in Dalmatia,
based on the cultivation
and rearing of traditional
varieties and breeds, led
to the creation of many
new habitats, with an
exceptional accompanying
biodiversity of fungi, flora
and fauna.
62
T R A D I C I J S K E S O RT E I PA S M I N E DA L M AC I J E
grobioraznolikost je dio cjelokupne bioraznolikosti, a moemo je podijeliti na dvije osnovne grupe: uporabne organizme ili
agrobioraznolikost u uem smislu te neuporabne organizme ili agrobioraznolikost u irem smislu.
A. Agrobioraznolikost u uem
smislu (Uporabni organizmi)
1. Tradicijski kultivari: udomaene (domesticirane)
svojte, uglavnom bakterija, gljiva, biljaka i ivotinja, koje su stvorene ljudskom selekcijom tijekom
tisuljea u uvjetima tradicijske poljoprivrede, odnosno uz paralelnu prirodnu selekciju te selekcionirane u raznovrsne sorte i pasmine. To su svi kultivari obraeni u ovoj knjizi. Mogu biti autohtone
ili alohtone svojte te su genetiki raznoliki kultivari.
2. Suvremeni kultivari: kultivari stvoreni suvremenim selekcijskim metodama (standardna genetika
selekcija, krianje u srodstvu, genetiki modificirani organizmi, kloniranje). Postoje novi kultivari nastali selekcijom postojeih izvornih, hrvatskih populacija kultura, ali veinom su to uvozni kultivari, plod tueg genetikog nasljea i strunog rada.
Mogu biti autohtone ili alohtone svojte te su genetiki uniformni (neraznoliki) kultivari. Kao primjer
u Dalmaciji moemo istaknuti najnovije hibride
rajica (Hector F1, Belle F1) nizozemske selekcije,
dok od domaih selekcija imamo primjer domaih
sorti krumpira (dalmatinka, istra, lika, goran).
3. Izvorne (nativne, samonikle) ili autohtone svojte:
dio su ope bioraznolikosti koju standardno koristimo u prehrani i za druge namjene, a u budunosti bi
mogli prijei u prve dvije kategorije. U Dalmaciji
je vrlo velik broj ovih svojti; vie od stotinu biljnih vrsta koristi se u prehrani i za druge namjene (divlje paroge, kostri, kadulja, planika, mirta
itd.), kao i veliki broj ivotinja ( puevi, abe, slatkovodne i morske ribe, brojne ptice itd). Genetiki
su to raznoliki organizmi.
B. Agrobioraznolikost u irem
smislu (Neuporabni organizmi)
4. Divlji srodnici: obuhvaaju dio bioraznolikosti samoniklih populacija i populacija izvan kulture (podivljalih) koje su u srodstvu s kultivarima. Oni se vjerojatno nikada nee koristiti kao
uporabni, ali imaju potencijal za koritenje u selekciji kultivara. To su redovito autohtone svojte,
a treba istaknuti vie divljih kupusa (Brassica), lukova (Allium), vei broj divljih jemova (Hordeum)
i drugih, iznimno prilagoenih na suu, a ija se
svojstva mogu koristiti u buduoj selekciji.
5. Divlje (nedomesticirane) svojte agroekosustava:
ivi organizmi koji su izravno vezani uz agroekosustave, odnosno svojte koje obligatno pripadaju
agroekosustavima (mikro- i makrobioti tla, opraivai, specijalizirani tetnici, korovi, napasnici,
paraziti, predatori tetnika). Ove se svojte ne koriste, ali izravno utjeu na uspjenost poljoprivredne
proizvodnje bilo pozitivno bilo negativno. Postoji
mogunost da i ove svojte budu predmet selekcije i
proizvodnje kao mjera poboljanja u poljoprivrednoj proizvodnji, kao to se primjerice ve selekcioniraju i razmnoavaju kulture bakterija duinih
fiksatora, bumbara i solitarnih pela, raznih predatora biljnih tetnika itd.
grobiodiversity is part of overall biodiversity, and can be divided into two basic groups:
use organisms or agrobiodiversity in the
strict sense and non-use organisms, or agrobiodiversity in the wider sense.
Particularly important for landscapes and the biological diversity of Dalmatia are the karst grasslands, i.e.
the pastures and hay meadows. When the grasslands
are created and maintained, numerous fungi, plants
and animals also subsist, whole plant communities
even, particularly rich in species. Thus the community
of the karst grassland has a number of species several
times larger than a forest community in the same region, and accordingly a larger fauna community. Today the grasslands are disappearing as a result of natural succession, i.e. because they become overgrown, but
also because of the omnipresent development and urbanisation. Livestock grazing prevents the succession
and maintains the grassland habitat, and it is also useful to keep down maquis vegetation, encouraging the
establishment of forests. When livestock is absent, the
maquis expands, becoming impassable, which helps
forest fires to spread, and leading to the disappearance
of many plant species that cannot tolerate so much
shade. It is important to optimise pasturing, for moderate livestock raising maintains greater biodiversity as
against the climazonal vegetation, although excessive
grazing will devastate it, as can be seen in history in
many areas of Dalmatia and the Mediterranean.
T R A D I C I J S K E S O RT E I PA S M I N E DA L M AC I J E
63
6. Pratea bioraznolikost: svojte koje primarno pripadaju prateim ekosustavima, prije svega stanitu
travnjaka, uma i vodenih ekosustava te su samo
fakultativno vezane uz udomaene svojte i agroekosustave: vei predatori, koprofagi i nekrofagi. U
uvjetima nestanka ili degradacije prateih stanita i ekosustava, ove svojte mogu postati ovisne iskljuivo o agroekosustavima; takvi su vuk u Dalmaciji, bjeloglavi sup na Cresu, veliki broj koprofagnih gljiva, kukaca i slino.
Posebno su za krajobraze i bioloku raznolikost Dalmacije vani krki travnjaci, odnosno panjaci i livade
koanice za sijeno. Stvaranjem i odranjem travnjaka
opstaju brojne gljive, biljke i ivotinje, ak cijele biljne
zajednice koje se istiu bogatstvom vrsta. Tako zajednica krkog travnjaka ima nekoliko puta vei broj vrsta
bilja, a time i pratee faune, od umske zajednice istog
podruja. Danas travnjaci nestaju uslijed prirodne sukcesije odnosno zarastanja, ali i sveprisutne izgradnje i
urbanizacije. Napasanje stoke sprjeava sukcesiju i odrava stanita travnjaka, ali je korisno i vegetaciji makije,
gdje potie podizanje ume. Nestankom stoke makija se iri i buja do neprohodnosti, to pogoduje irenju
poara i nestanku brojnih biljnih vrsta koje ne podnose zasjenjenost. Vano je optimizirati napasivanje, jer
umjereno stoarstvo odrava veu bioraznolikost u odnosu na klimazonalnu vegetaciju, no prekomjerna ispaa je devastira, to se kroz povijest ve dogaalo u mnogim podrujima Dalmacije i Mediterana.
Domae ivotinje domaini su brojnih parazita: metilja, trakavice, glista, buha, ui, krpelja, trkova, te napasnika: muha, komaraca, obada, pijavica. Biljni su kultivari domaini brojnih parazitskih i saprofitnih gljiva,
virusa, bakterija, paunjaka, kukaca, a njihovi plodovi
i drugi dijelovi biljaka osnova ili vaan dio prehrane
brojnih viih vrsta ivotinja, ponajprije ptica i sisavaca. Iako se, osobito poljoprivrednicima, ini da bi ovu
tetnu bioraznolikost vezanu uz domae ivotinje i
poljoprivredno bilje trebalo trajno istrijebiti i ove su
vrste dio bioraznolikosti Dalmacije te hrana drugim
parazitskim i predatorskim vrstama gljiva, virusa, praivotinja, kukaca, ptica i sisavaca, posebno imiima.
Stoka je dio prehrambenog lanca naih najveih predatora, u Dalmaciji najvie vuka. Janjad, kozlad, perad, kunii, golubovi, plijen su manjih predatora: aglja, divlje make, lisice, tvora, kune, lasice, orla i drugih. U tradicijskom sustavu dranja domaih ivotinja,
64
T R A D I C I J S K E S O RT E I PA S M I N E DA L M AC I J E
Za biljke je balega domaih ivotinja najbolje gnojivo, a neke ivotinje i gljive bez njega ne mogu opstati. Rod kornjaa zujaka (Geotrupes) kopa podzemne
hodnike koje puni balegom i u nju polae jaja. uveni sveti kotrljan (Scarabeus sacer), oboavan u drevnom Egiptu, iz izmeta formira kuglicu koju kotrlja
stranjim nogama do pripremljene rupe, zakapa i u
nju polae jaja. Konkurencija su im muhe balegarke
(Scatophagidae) koje u izmet polau jaja, u skladu s
poslovicom ko muhe na balegu. Na izmetu rastu
neke zanimljive vrste gljiva, primjerice rijetka vrsta
Poronia punctata i halucinogena gnojitarka Panaeolus sphinctrinus, a novijim su istraivanjem na podruju Biokova utvrene ak i neke za znanost nove vrste
koprofilnih gljiva.
Domae ivotinje prenose sjemenke, plodove ili druge dijelove biljke, te ih tako proiruju, to zovemo
zoohorija. Neke sjemenke se kukicama hvataju za krzno (epizoohorija), dok ih druge ivotinje pojedu s
plodovima te ih ire svojim izmetom (endozohorija). Migracija ovaca iz Dalmacije i Bosne u tajersku
pogodovala je ekspanziji divljih orhideja, primjerice
jadranske kozonoke (Himantoglossum adriaticum).
Nakon prestanka migracija populacije su kolabirale i
samo jo nekoliko biljaka u tajerskoj uz granicu s
Hrvatskom bori se za opstanak! Otkad se ovce ne odvoze na ispau na izolirani vulkanski otoi Brusnik, s
njega je nestalo 17 vrsta vaskularnog bilja!
Medna pela, po kojoj je Dalmacija bila uvena u razdoblju antike, osim to sakuplja nektar i proizvodi
med, ujedno oprauje biljke, a korist od opraivanja
viestruko je vea od vrijednosti svih pelinjih proizvoda: meda, voska, peludi, matine mlijei i drugog.
Stanita lokvi su posebno znaajna jer uz njih raste
movarno bilje, domain gusjenicama leptira i drugim
biljojednim kukcima, a lokve su dom za kopnene i vodene kornjae, zmije, vodenjake, abe, kornjae, vretenca, vodencvjetove, tulare, pueve i druge vrste koje
na tom podruju ne mogu opstati bez vode. Tako je
od 74 vrsta vretenaca (Odonata) utvrenih za Hrvatsku veliki broj vezan za krke lokve te druga antropogena poljoprivredna vodena stanita, kanale i manje
akumulacije vode za navodnjavanje.
T R A D I C I J S K E S O RT E I PA S M I N E DA L M AC I J E
65
a.9
Povijesni pregled
istraivanja
agrobioraznolikosti
Dalmacije
Historical survey
of research into the
agrobiodiversity of
Dalmatia
Istraivanja
agrobioraznolikosti
Dalmacije provode se u
okviru biologije, ekologije,
poljoprivrede, biotehnologije,
veterine, farmacije,
umarstva, ali i etnologije.
68
T R A D I C I J S K E S O RT E I PA S M I N E DA L M AC I J E
osadanja istraivanja agrobioraznolikosti Dalmacije nikada nisu provoena integralno, ve se u okviru agrobioraznolikosti
u uem smislu najvie provode istraivanja tradicijskih sorti i pasmina te donekle samoniklog uporabnog
bilja, a u okviru agrobioraznolikosti u irem smislu
uglavnom istraivanja prateih tetnika i korova. Divlji srodnici i pratea bioraznolikost istraivani su vrlo
parcijalno, u sklopu pojedinih, veinom taksonomskih
istraivanja. Ipak, treba istaknuti dva djela koja obrauju uu agrobioraznolikost. Najprije Jugoslavenski
imenik bilja koji je napisao akademik Bogoslav ulek
na osnovi dugogodinjih istraivanja, a objavila ga je
Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti 1879. godine. Djelo je sinteza svekolikog tadanjeg nazivlja bilja
pa i kultiviranih vrsta, s navedenim brojnim sortama.
Drugo djelo, Poljoprivreda Dalmacije u prolosti, pisao
je krajem 30-ih i poetkom 40-ih godina 20. stoljea
poljoprivredni strunjak Stanko Oani, a objavljeno
je posthumno 1955. godine. U njemu autor daje podatke o sortimentu i pasminama Dalmacije, iako pomalo ture.
Istraivanja agrobioraznolikosti provode se prije svega u okviru prirodoslovnih i prirodoslovno-tehnikih
znanosti: biologije, ekologije, poljoprivrede, biotehnologije, veterine, farmacije, umarstva, ali i drutvenih
znanosti, uglavnom etnologije, pri emu posebno treba
istai jedinstvenu publikaciju Zbornik za narodni ivot
i obiaje Junih Slavena, kojeg od 1896. godine poinje
izdavati Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti. U
naputku Osnova za sabiranje i prouavanje grae o narodnom ivotu iz 1897. godine, glavnog urednika i etnologa Ante Radia, detaljno se navode svi elementi za
istraivanje etnobatine, pa tako i sorte i pasmine, ali i
samoniklo bilje u uporabi. Kao rezultat pojavila su se
brojna, danas neprocjenjiva djela, svojevrsne etnomonografije, od kojih se za podruje Dalmacije posebno
istiu Poljica narodni ivot i obiaji iz pera don Frane Ivanievia, objavljivanoj u nastavcima od 1903. do
1906. godine te ivot i obiaji u Runoviim, jednoj upi
Imocke krajine, zapoetoj 1924. godine, dovrenoj 1937.,
a objavljenoj prvi puta tek 1993. godine.
U novije doba sve se vie koriste tehnike molekularne
biologije te se provode genetika istraivanja pojedinih
sorti i populacija kulturnog bilja, pri emu je za podruje Dalmacije najvie istraivana vinova loza, donekle i
maslina, dok ostale kulture jo nisu obuhvaene.
Podaci o agrobioraznolikosti u irem smislu rasuti su
po brojnim specijalistikim botanikim, entomolokim i drugim zoolokim radovima ili izvjetajima o
pojavama pojedinih tetnika. Ipak, valja istaknuti djelo Primijenjena entomologija u tri knjige, koje je u razdoblju od 1950. do 1956. godine objavio sveuilini
profesor eljko Kovaevi. Posebno je znaajna druga
knjiga Poljoprivredni tetnici u kojem sustavno taksonomski ralanjuje tetnike poljoprivrednih kultura. U
djelu Kornjai jadranskog primorja kojeg je Akademija objavila 1952. godine, autor entomolog Petar Novak na temelju dugogodinjeg iskustva navodi vrste
kornjaa sakupljene na pojedinim biljnim vrstama ili
na njima uzgojene, ali sakupljene i na obraenim poljoprivrednim povrinama, u balezi domaih ivotinja
i slino. Treba istaknuti da ovo djelo obrauje samo
kornjae (Coleoptera), dok je obrada i sinteza ostalih
faunistikih skupina za podruje Dalmacije izostala,
kako za pojedine kulture ili taksonomske skupine, tako i za pojedina biogeografska podruja.
Arts started publishing in 1896. The instruction Foundation for collecting and study material about the life of
the people (Osnova za sabiranje i prouavanje grae o
narodnom ivotu) of 1897, by the editor the ethnologist Ante Radi, gives a detailed list of all elements
for research into the ethnological heritage, including
breeds and varieties, as well as wild plants in use. As a
result numerous works appeared, today of incalculable
value, a kind of ethno-monograph. For Dalmatia, particularly important are Poljica life and customs of the
people (Poljica narodni ivot i obiaji) by the Rev. Frano Ivanievi, published in part numbers from 1903 to
1906 and Life and customs in Runovii, a parish in the
Imotski region (ivot i obiaji u Runoviim, jednoj upi
Imocke krajine), started in 1924, finished in 1937 and
first published only in 1993.
T R A D I C I J S K E S O RT E I PA S M I N E DA L M AC I J E
69
70
T R A D I C I J S K E S O RT E I PA S M I N E DA L M AC I J E
and S. Kutlea in their monographs. Also needing acknowledgement are some monographic works that
were published by agronomist Petar Biankini in the
period from 1882 to 1889 in Zadar and ibenik on
fibre plants, tobacco and pyrethrum and the assortment. The basic assortment of arable crops was listed
by Oani in his work Agriculture of Dalmatia in the
Past (Poljoprivreda Dalmacije u prolosti). However, the
most extensive research into landrace arable varieties
and populations was carried out by Alojz Tavar, professor of the Agriculture Faculty in Zagreb, who in the
middle of the 20th century carried out systematic collecting of seeds in Dalmatia and set up production experiments in the Trsteno Arboretum by Dubrovnik.
Although he published numerous annual reports, any
concluding synthesis of the results is wanting.
Croatian inherited breeds (Hrvatske batinjene pasmine) and in Old Livestock A New Lustre (Staro blago-novi sjaj) of 2003 and then in a work of several hands Catalogue of Breeds of the Republic of Croatia
(Katalog pasmina Republike Hrvatske), published in
2002 and in Encyclopaedia of Croatian Domestic Animals (Enciklopedija hrvatskih domaih ivotinja) of
2003. The most recent synthesis of the state of and
threat to landrace breeds in Croatia was published in
Green book of original breeds of Croatia (Zelena knjiga
izvornih pasmina Hrvatske), 2011.
In the work The cultivation and care of flowers, ornamental shrubs and trees (O uzgoju i njegovanju cviea, uresnog
grmlja i drvea) at the beginning of 1886 and published
in ibenik although printed in Dubrovnik in 1888 Biankini discussed ornamental plants. This is an extremely copious work containing over 1100 pages, a real jewel
in our agricultural literature, in which to a large extent
he deals with landrace ornamental plants in Dalmatia
with the traditional methods of cultivation.
Details of the structure of breeds in Dalmatia were
published in numerous specialist works. Particularly to the fore is professor of the Agriculture Faculty in Zagreb Albert Ogrizek who had numerous papers and monographs. Oani provided many data in
his Agriculture of Dalmatia in the Past as did a group
of authors in Special Livestock Husbandry (Specijalno
stoarstvo) published in 1958. More recent syntheses
were given first of all by andor Horvath in 1996 in
T R A D I C I J S K E S O RT E I PA S M I N E DA L M AC I J E
71
a.10
Sorte i pasmine
Dalmacije, osnova
tradicijskih
proizvoda
Varieties and breeds
of Dalmatia, the
foundation of
traditional products
okalni tradicijski kultivari te stanita tradicionalnih maslinika, vinograda, vrtova, vonjaka i oranica sve su ugroeniji i nestaju. Naime suvremena industrijska poljoprivreda trai namjenske hibridne kultivare i velike proizvodne cjeline
kod kojih nema mjesta za zajednice koje se razvijaju
uz manje, mozaiki rasporeene povrine, za travnjake, umarke, mee, poljske putove, panjake i lokve.
Intenzivna primjena pesticida (u stvari biocida) kakvu
zahtijevaju suvremene sorte i hibridi, bitno smanjuje
korovnu i ruderalnu floru, ali istodobno unitava i gotovo svu prateu faunu.
Dok neke kulture u Dalmaciji, kao to su maslina, vinova loza, mandarina i jagoda, doivljavaju pravu renesansu ili se znatno poveavaju povrine pod njihovom proizvodnjom, druge doivljavaju kataklizmu.
Povrine s tradicijskim krmnim kulturama kao to su
kukuruz, jeam, zob, lucerka, djeteline, sirak, sikirica,
lupina, stona mrkva, kelj, repa i rotkva, uslijed smanjenja stonog fonda, gotovo su nestale, a jo je gore
s industrijskim kulturama kao to su duhan, lan i konoplja te buha i brnistra u uzgoju.
A great opportunity
for Dalmatia lies in the
creation an economic
niche of its own through
ecological cultivation and
the production of premium
quality landrace and
traditional products.
74
T R A D I C I J S K E S O RT E I PA S M I N E DA L M AC I J E
Velik broj tradicijskih sorti i pasmina Dalmacije nalazi se u neravnopravnoj, ali i strateki neodgovornoj
trnoj utakmici s industrijskim kultivarima. Nisu samo
nestale s proizvodnih povrina, ve su dijelom izbrisane i iz Sortne liste, a uskoro e biti i iz naeg kolektivnog pamenja. Danas potpuno nepoznato zvue sorte
krumpira bila, ruevac, kuljevac; kukuruz brnda, inkvatin, morac; jemovi spasitelj i goli ili raznoliki drevni pirevi, prethodnici plemenitih penica te konano i
same penice. Meutim bez hitne akcije uskoro e nepoznate postati i neke nae izvorne sorte maslina, smokava, rogaa, bajama, vinje maraske, limuna, narani i
ipka, a koje su jo donedavno bile dio Sortne liste (krvavica, patrica, bruetka, lopudka, knez rnomir, arski
kasni bajam, poljika maraska, komiki, korulanski i
ipanski roga, erbeta i dubrovaki rani ipak).
Poljoprivredne proizvode Dalmacije moemo podijeliti na prehrambene proizvode, preciznije hranu i pia
te neprehrambene proizvode. U okviru hrane iroka je
i raznovrsna paleta proizvoda: brano i pekarski proizvodi, jestiva ulja, kvasina (ocat), masline i preraevine od maslina, preraevine voa suho i ueereno
voe, kompoti, pekmezi, demovi, marmelade, preraevine povra suho povre, koncentrati, ukiseljeno
povre, povre u ulju, zatim meso i mesne preraevine, mlijeko i mlijeni fermenti, sir te med i proizvodi
na bazi meda te ostali pelinji proizvodi.
Pia Dalmacije su sokovi, vina i desertna vina, destilati odnosno razne rakije i likeri te fermentati. Maraskin vinjik gusti je domai sok od maraske. Uz njega
se tradicionalno proizvodi sok od ipka te sok od aromatinog bilja. uvena su dalmatinska bijela i crna sortna vina, ali i desertno vino proek. Brojni su destilati, a
maraskino, dalmatinska lozovaa, travarica, orahovica,
rogaua, mirtovaa, smrikovaa te likeri od gorke narane, nepole, iule, ak i plodova koele (Celtis australis), tek su djeli bogate ponude.
Tko jo nije uo za dalmatinski prut, katradinu, paki i dubrovaki sir, dalmatinske suhe smokve, vike
rogae? Manje su poznati, ak i pomalo zaboravljeni: upski bakot, poljiki soparnik, dem od svjeih
smokava, viki hib ili hjib, arancini, kotonjata, rakija
od cvijeta kadulje, crna rakija od plodova mirte, liker
od gorke narane, ljutika, kapulica ili matar u kvasini,
sir iz miine i brojni drugi proizvodi.
the finer wheats and, ultimately, varieties of wheat itself. Without urgent action some of our landraces of
olives, figs, carob, almonds, marasca cherries, lemons,
oranges and pomegranates will also become unknown,
varieties that were still a short time ago part of the Variety List (Krvavica, Patrica, Bruetka, Lopudka, Knez rnomir, ar Late Almond, Poljica Marasca, Komia,
Korula and ipan Carob, erbeta Pomegranate and Dubrovnik Early Pomegranate)
The agricultural products of Dalmatia can be divided into food products, i.e. food and drink, and nonfood products. There is a broad and diverse range of
products under the heading of food: flour and bakery
products, edible oils, vinegar, olives and olive products, fruit processed in various ways dried and candied, bottled, jam and jelly, then vegetable products
dried vegetables, concentrates, pickles, vegetables
in oil, meat and meat products, milk and fermented
milk products, cheese, and honey and products deriving from honey and other apiary products.
The beverages of Dalmatia are juices, wines and dessert wines, distillates or various brandies and liqueurs
and fermentations. Marasca cherry is a thick homestyle juice of marasca cherries. Alongside, traditionally produced juices are from pomegranate and aromatic plants. There are famed Dalmatia red and white
wines, as well as the dessert wine, Proek. There are also many distilled spirits, called Maraskino, Dalmatinska
Lozovaa, Travarica, Orahovica, Rogaua, Mirtovaa,
Smrikovaa (respectively, cherry brandy, grappa, herb
grappa, walnut liqueur, carob and myrtle and juniper liqueurs); then come liqueurs from bitter oranges, medlars, jujuba, even the fruits of the nettle tree (Celtis australis); these are just part of the extensive range.
T R A D I C I J S K E S O RT E I PA S M I N E DA L M AC I J E
75
Posebno treba istaknuti bogatu i raznovrsnu dalmatinsku tradicionalnu gastronomiju i tradicionalna jela
u iju pripremu su osim izvornih sorti i pasmina esto
ukljueni i pripadnici divlje flore i faune, a posebno
brojno samoniklo jestivo bilje.
Neprehrambeni proizvodi obuhvaaju raznovrsne
skupine, od farmaceutskih proizvoda, prirodnih boja, aromata, duhanskih proizvoda, bojadisera i drugog,
sve do uporabnih predmeta kao to su odjea, obua,
ipke, torbe, koare, vre, koni predmeti miine, remenje, mediarsko-svjearski proizvodi, metle i etke
te brojni ostali uporabni predmeti: nakit, instrumenti,
kuhinjski i kuni pribor te brojni drugi.
Koliko je drevna tradicija proizvodnje pojedinih dalmatinskih proizvoda, teko je i povjerovati. Vika vina
hvalio je Strabon jo u 1. stoljeu prije Krista, a oltanski med je uz himetski kod Atene Plinije stariji u
1. stoljeu isticao kao najbolji na svijetu. Na trnicama
Rimskog Carstva prodavao se dalmatinski sir. Po maraskinu se u svijetu ulo za Zadar i Dalmaciju, a traile su ga i pile okrunjene glave.
Ovu zanimljivu i hvalevrijednu povijesnu tradiciju treba jo svakako znanstveno i struno obraditi. Takoer,
neophodno je pronai i obnoviti prastare recepture jela, pia i izvornih proizvoda te ih ponovo uz primjerenu
promociju i priznanje uvrstiti u dananju gastronomsku
ponudu Dalmacije, vratiti ih u etno- i ekosela, u konobe
i kuine, ali zato ne u odreenoj mjeri i u nae hotele.
Proizvodi od tradicijskih izvornih sorti i pasmina:
preraevine proizvedene od ratarskih i industrijskih
kultura, povra i voa te izvornih pasmina predstavljaju premijske proizvode koji se na trite plasiraju
76
T R A D I C I J S K E S O RT E I PA S M I N E DA L M AC I J E
po posebnim cijenama, ali i s garancijom geografskog porijekla i izvornosti te osobite kvalitete. S tom
je namjerom potrebno izvriti katalogizaciju tradicijskih poljoprivrednih proizvoda uz prijedloge za daljnja istraivanja, menadmentsko planiranje, poticanje
proizvodnje, promociju, zatitu izvornosti i drugo.
U Dalmaciji poljoprivredna proizvodnja na kru, s tek
neto vie od deset posto udjela poljoprivrednog zemljita, na kamenitim, skeletoidnim tlima u uvjetima bezvodice i sua, na udaru jakih vjetrova, ljetnih sparina i zimskih hladnoa i nije mogua bez otpornih i prilagoenih
kultivara koje smo stvorili tijekom proteklih tisuljea.
Potrebno je izraditi plan upravljanja (menadment-plan)
i ouvanja izvornih pasmina i sorti zasvaki pojedini kultivar, a za one komercijalno zanimljive proizvesti sjeme,
sadnice i mlade ivotinje.
Dalmacija nema potencijal, ali ni potrebu sudjelovati
u globalnoj, svjetskoj trinoj utakmici poljoprivrednih proizvoda i industrijski proizvedene hrane. Njena
je velika prilika u stvaranju vlastite ekonomske nie
kroz ekoloki uzgoj i proizvodnju izvornih i tradicijskih, prepoznatljivih poljoprivrednih proizvoda, koje gotovo da i ne mora izvoziti, ve ih moe plasirati
kroz domau potronju i turizam.
Ekoloki uzgoj tradicijskih sorti i pasmina te proizvodnja tradicijske i ekoloke hrane na obiteljskim
poljoprivrednim gospodarstvima u Dalmaciji, odrat
e ruralni prostor Dalmacije, ali i upotpuniti i obogatiti sve vidove ruralnog turizma. Upravo ta vrsta turizma dobiva danas sve vie na snazi i vanosti. Gosti
i posjetitelji trae istinske lokalne vrijednosti i obiaje, originalnu tradicijsku gastronomsku ponudu bez
primjesa i dodataka globalistikog i monokulturnog
In the light of the current great global ecological, climatic, socio-economic as well as cultural and spiritual
changes, agrobiodiversity is one of the very remaining
straws that enable the salvation of mankind and its
security in the supply of food.
T R A D I C I J S K E S O RT E I PA S M I N E DA L M AC I J E
77
a.11
Osobna
prirodoslovna
karta Dalmacije i
Hrvatske
A physicogeographical
ID of Dalmatia and
Croatia
Dalmacija
Broj upanija
Povrina kopna
12 673 km
Povrina ukupno
35 780 km
23 107 km2
21
56 594 km2
31 067 km2
87 661 km2
4 324 km
Dinara (1 831 m)
Dinara (1 831 m)
Broj stanita
Broj krajobraza
16
2 060,4 km (5,76%)
6 967,8 km (7,95%)
oko 500
131
80
Hrvatska
T R A D I C I J S K E S O RT E I PA S M I N E DA L M AC I J E
> 600
461
8
11
2
Number of counties
Dalmatia
Land area
12 673 km
Total area
35 780 km
23 107 km2
861 482 (68/km2)
Croatia
21
56 594 km2
31 067 km2
87 661 km2
Coastline (km)
4 324 km
Dinara (1 831 m)
Dinara (1 831 m)
Number of landscapes
6 967,8 km (7,95%)
131
2 060,4 km (5,76%)
16
oko 500
Number of habitats
> 600
461
8
11
2
T R A D I C I J S K E S O RT E I PA S M I N E DA L M AC I J E
81
Literatura/
References
Bakari, P., 1997, Razvitak zadrugarstva u upi dubrovakoj do 1941. (Prilog povijesti) Uz 90. obljetnicu zadrugarstva u upi dubrovakoj, Zbornik upe
Dubrovake, 2:131-152, Dubrovnik.
Bakari, P., 2000, Rasadnik ibaa (1908.-1998.),
Zbornik upe Dubrovake, 3:135-159, Dubrovnik.
Baki, J., 2001, Prehrana korisnika Vele pilje u svjetlu prehrane stanovnika u neolitiku, Izdanja HAD,
20:125-131, Zagreb.
Bakran-Petricioli, T., 2011, Prirunik za odreivanje
morskih stanita u Hrvatskoj prema direktivi o stanitima EU, Dravni zavod za zatitu prirode, 1-184, Zagreb.
Bali, M., 1948, Poljoprivreda kra i planinskih krajeva, Poljoprivredni nakladni zavod, 1-64, Zagreb.
Belamari, J., Gri, M. (ur.), 2007, Dalmatinska zagora, nepoznata zemlja, Ministarstvo kulture RH
Galerija Klovievi dvori, 1-795, Zagreb.
T R A D I C I J S K E S O RT E I PA S M I N E DA L M AC I J E
Biankini, P.L., 1888, O uzgoju i njegovanju cviea, uresnog grmlja i drvea, Gospodarski list, 1-1116, ibenik.
82
Dubravec, K. & Dubravec, I., 1989, Nae kultivirano bilje, Nakladni zavod Znanje, 1-139, Zagreb.
Faber, A., 1984, Tragovi poljoprivrednih djelatnosti u
prethistorijsko i antiko doba na zranim snimkama
tla Hrvatske, JAZU, Bilten savjeta za daljinska istraivanja i fotointerpretaciju, 5:24-46, Zagreb.
Fortis, A., 2004, Put po Dalmaciji, Marijan tisak,
1-300, Split
Frankovi, M. (ur.), Belani, A., Bogdanovi, T.,
Ljutina, M., Mihokovi, N., Vitas, B., 2008, Crvena knjiga vretenaca, Ministarstvo kulture Dravni
zavod za zatitu prirode, 1-132, Zagreb.
Gizdi, ., 2004, Dalmatinski zadruni prvijenci, Zadruni savez Dalmacije, Mediteranska poljoprivredna
biblioteka, 14:1-190, Split.
Gottstein, S., 2010, Prirunik za odreivanje podzemnih stanita u Hrvatskoj prema direktivi o stanitima
EU, Dravni zavod za zatitu prirode, 1-99, Zagreb.
Kodinec, G., 1951, Povijest domaih ivotinja, kolska knjiga, Knjinica Prirode HPD-a, 26-27:1-114,
Zagreb.
Grupa autora, 2012, Podaci PMF - Geografski odsjek, Zavod za fiziku geografiju, Zagreb.
Kolak, I., atovi, Z., 1996, Ouvanje biljnih genetskih izvora, Sjemenarstvo, 13/5-6:423-432, Zagreb.
Hajo, D., Vrek, I., Karlovi, K., idovec, V., Mori, S., 2003, Komercijalni uzgoj samoniklih biljnih
vrsta, mjera ex situ ouvanja, Sjemenarstvo, 20/12:37-45, Zagreb.
T R A D I C I J S K E S O RT E I PA S M I N E DA L M AC I J E
83
84
Ozimec, R., Katui, L. (ur.), Bedek, J., Gottstein, S., Jali, B., Slapnik, R., tamol, V., Bilandija,
H., Draina, T., Kleteki, E., Komeriki, A., Luki,
M., Pavlek, M., 2009, Crvena knjiga piljske faune
Hrvatske (Red book of Croatian cave dwelling fauna), Ministarstvo kulture, Dravni Zavod za zatitu
prirode, 1-371, Zagreb.
Oani, S., 1955, Poljoprivreda Dalmacije u prolosti, Prilozi za povijest poljoprivrede Dalmacije, Drutvo agronoma NRH-Podrunica Split, 1-Split.
T R A D I C I J S K E S O RT E I PA S M I N E DA L M AC I J E
T R A D I C I J S K E S O RT E I PA S M I N E DA L M AC I J E
85