TADHKIRAT AL-AWLIYA

Feriduddin Muhammed Attar, k.s.

SPOMENICA DOBRIH
EBU BEKR IBLI, Allah mu se smilovao
Ebu Bekr ibli, (roen u Bagdadu ili Samari, postao je upraviteljem Demavenda,
ali se odrekao poloaja i posvetio se Sufizmu u Bagdadu. Umro 334.h.g. u dobi od
87.godina) utopljenik u moru duhovne vlasti, munja iz oblaka. asti Boije, ponos
onih koji se uzdaju u Boga, zraka iz svijeta uma i osjeaja, ejh svog vremena,
Allah mu se smilovao. Bijee prvak naroda, imam ljudi tesavvufa, jedinstven u
svom dobu. Kad je rije o njegovom duhovnom stanju, znanju, dobrostivosti,
Tajnama i duhovnim ukazima, bogobojaznosti i kerametima, njega se ne moe
ograniiti samoo na njegovo vrijeme. Sretao se sa svim ejhovima svog doba i bio
jedinstven u tarikatskim znanostima. uo je i zapisao mnogo kazivanja, a
pripadao je malikijskom mezhebu i bio imam tog mezheba. Bijee dokaz Boijim
stvorenjima njegovim. Ne moe se njega kako mu dolikuje opisati niti se njegovo
djelo moe izraziti rijeima. U svemu se viteki postavljao i nije doputao da ga
ikakva slabost svlada.
Mnogo je u svoje vrijeme propatio od neznalica. Mnogi su ga nijekali i odbacivali,
elei da strada isto kao i Husein Mensur, jer je bio suglasan s nekim Mensurovim
kazivanjima.
Njegova pria poela je tako to je prvo bio emir u Damavandu, pa njemu i emiru
Reja stie halifin poziv da dou u Bagdad. Oni otioe u Bagdad i halifa im urui
skupocjene ogrtae kao znak poasti. Vraajui se natrag, emira iz Reja spopade
kihavica, pa on rukavom ogrtaa obrisa nos i usta. Neko to dojavi halifi te halifa
naredi da se emiru iz Reja odmah oduzme ogrta, da ga izbatinaju i svrgnu s
poloaja. Ovaj dogaaj osvijesti iblija. Razmiljao je: Onaj ko se oseknuo u
odjeu koju mu je darovao stvor Boiji pao je u nemilost i izgubio poloaj. Kako
e, onda proi oni koji omalovaavaju poast koju im je ukazao Vladar svijeta?
Otie halifi i ree: O vladaru, ti si stvor Boiji, ali ne doputa da neko
omalovaava poast koju si mu ukazao. Jasno da trai da se to cijeni. Meni je
Vladar svijeta ukazao tu poast da Ga poznajem, pa ja tu poast ne mogu
omalovaavati time to u sluiti njegovim stvorenjima. To ree i ode s dvora.
Otie kod ejha Hajra Nessada i sve mu ispria. Hajr ga posla Dunejdu.
ibli doe kod Dunejda i ree: Posjeduje dragulj spoznaje, pa ili mi ga pokloni
ili prodaj. Dunejd odgovori:Ako ti ga budem prodavao, nikad nee imati toliko
novca da ga plati, a ako ti ga poklonim, olako e ga stei i nee ga znati
cijeniti. Zakorai, zato, stazom kojom sam i ja, zaroni u ovo more, pa e,
strpljenjem i istrajnou, stei svoj dragulj. ta mi je initi, upita ibli, pa mu
Dunejd ree: Idi sad i godinu dana rasprodaji svoju oholost i tatinu, dok se
toga ne rijei. ibli nakon godinu dana ponovo doe. Dunjed mu ree: Ovog
to se tie, napravio si dobru trgovinu. Sad se jednu godinu posveti prosjaenju i
nita drugo nemoj raditi. Cijelu godinu ibli je obilazio Bagdad i prosjaio, ali mu
malo ko neto udijeli. Vrati se ejhu i ispria mu kako je proao, a on kaza: Sad
zna svoju vrijednost. Ljudi ti nita nisu udijelili, zato ne vei svoje srce za njih i
nita od njih ne oekuj. Otii sad u kraj gdje si nekad bio emir i trai tamo od
ljudi, da ti neto udijele. ibli ode u Damavand, pa je prosjaio idui od kue do
kue. Ostade jo samo kua jednog ovjeka, ibli pokuca, ali nikoga ne bijae kod
kue. etiri godine ostao je tamo, pa kad se vrati ispria sve Dunejdu. On mu

ree: U tebi je ostalo jo tatine, zato prosjai jo jednu godinu. ibli je priao:
Svaki dan iao sam prositi, pa bih ono to dobijem donosio ejhu. On bi to sve
razdijelio sirotinji, a mene bi ostavljao gladnog. Nakon godinu dana ree mi: Sad
mogu poeti razgovarati s tobom, ali ukoliko ispuni jo jedan uvjet: slui svoje
prijatelje'. Godinu dana bio sam sluga svojim drugovima, a onda Dunejd kaza: O
Ebu Bekre, kakvim sad vidi svoje jastvo? Smatram sebe najniim stvorenjem
Boijim, odgovorih. Sad je tvoja vjera ispravna, ree mi Dunejd.
ibli bi znao napuniti svoj ogrta eerom, pa kad bi sreo kakvo dijete, rekao bi
mu: Kai: Allah!, i stavio bi mu komadi eera u usta i darovao djetetu dinar ili
dihrem. Ali, jednom izae na ulicu sa sabljom u rukama i povika. Ko spomene
ime Allahovo, ovom u mu sabljom odrubiti glavu! Juer si dijelio eer i novac,
a sad prijeti ubitstvom. Kako to?, upitae ga. On odgovori: Mislio sam da ljudi
svjesno spominju Boga, a sad vidim da Ga spominju, a nemarni su prema Njemu i
ine to samo iz navike. Ne doputam da prljavim jezicima spominju Boga. Gdje
god bi vidio napisano Allahovo ime, poljubio bi ga, dok jednom ne zau glas:
Dokad se misli baviti imenom? Ako si pravi ovjek, pozabavi se imenovanim.
Te rijei toliko utjecae na iblija da on posve izgubi prisebnost. Ljubav i enja
toliko ga obuzdae da se, sav zanesen, baci u Tigris. Ali, rijeka ne dopusti da ibli
potone i izbaci ga na obalu. Onda se ibli pope na brdo i baci se u ponor. No,
vjetar ga ponese i spusti na zemlju. ibli zavapi: a tad zau glas:Koga je istiniti
prihvatio, drugi ga ne trebaju prihvatiti. iblijevo stanje ocijenie kao ludilo,
svezae ga lancima, a ibli odgovori: Dakle, za vas sam ja lud, a vi ste pri
zdravoj pameti? Uveao Bog moje ludilo i vau svjesnost, e da bi se ja time jo
vie pribliio Njemu, a vi se od njega jo vie udaljili. Halifa, onda, posla lijenika
da se pobrine za iblija. Pokuavali su mu na silu ugurati lijek u usta, a on im
ree: Ne muite se uzalud, jer moja bol nije ona koja se moe lijekovima lijeiti.
Nekoliko njegovih drugova jednom ga dooe posjetiti. Zatekoe ga vezanog
lance. Ko ste vi?, upita ibli. Mi smo tvoji prijatelji, rekoe mu. On ih poe
gaati kamenjem, pa se ljudi razbjeae. ibli im doviknu: Zato laete da ste
moji prijatelji? Zar bi se prijatelji razbjeali zato to je prijatelj bacio na njih
nekoliko kamenia? Jasno je da ste vi prijatelji jedino samima sebi.
Prenosi se ga ga jednom sretoe kako tri nosei na dlanu eravicu. Kamo si
krenuo?, upitae, a on ree: Idem zapaliti Ka'bu, e da bi se ljudi okrenuli
Gospodaru Ka'be.
Jednom je, opet, izaao na ulicu nosei u ruci tap za zapaljen s oba kraja. ta
kani s tim tapom?, upitae. On odgovori: Idem vatrom s jednog kraja tapa
zapaliti Dennet, a vatrom s drugog kraja Dehennem. Tad e, valjda, ljudi traiti
samo Boga. (Ista predaja vee se i za Rabiju Adeviju).
Jednom mu kamenom slomie nogu. Krv koja je tekla iz rana ispisala je na pijesku
Boije ime Allah.
Prenosi se da ibli na bajram izae na ulicu u crnoj odjei. Danas je bajram,
zato si obukao crninu?, upitae ga, a on odgovori: Iz alosti to su ljudi
zaboravili na Boga.
Kad se tek predao duhovnom pregnuu. ibli bi naveer sipao sebi sol u oi.
Govorio je: Istiniti je kazao: Ko zaspi nemaran je, a ko je nemaran ostaje zastrt
od Boga.

Dunejdovi muridi hvalili su jednom iblija, govorei: Niko nije tako iskren,
predan Bogu i ist kao on. ibli uto doe i u ih ta govore. Dunejd tad kaza
muridima: On je mranjak i otpadnik. Izbacite ga odavde. Muridi doista izbacie
iblija napolje, a onda rekoe Dunejdu: O ejhu, zato si nam naredio da ovo
uinimo? Ti zna da je istina ono to smo o njemu kazali. On je jo hiljadu puta
bolji od onog to ste vi kazali., odgovori Dunejd, Ali time ste isukali sablju na
njega, pa ja postavih tit da ga odbranim.
Prenosi se da se ibli u svojim molitvama ovako obraao Bogu: Gospodaru, daj
mi ovaj i onaj svijet, pa u od ovoga svijeta napraviti zalogaj koji u staviti psu u
usta, a od onog svijeta napravit u zalogaj koji u staviti u usta kakvom idovu.
Oba ta svijeta zastor su koji dijeli od eljenog.
ibli je kazivao: Na Danu sudnjem, Dehennem e mi se obratiti: O ibli! Ba
kad budem poput ptice preletao Sirat. Vratit u se i upitati ga ta hoe, a on e
mi rei: I mene mora zapasti dio tebe, Uzmi ta god hoe, rei u mu. Daj
mi svoje ruke, zatrait e, pa u mu ih dati. Daj mi i noge, zatrait e, i dat u
mu ih. Hou oba tvoja oka, rei e, pa u dati i oi. Hou i tvoje srce, zaiskat
e, a ja u rei: Uzmi ga Tad e mi se Bog obratiti: O Ebu Bekre, udjeljuj iz
svoje kese. Otkud tebi pravo da poklanja srce? Srce je hiljadu puta bolje i od
ovog i od onog svijeta. Ovaj je svijet kua tuge, onaj svijet je kua blagodati, srce
je kua spoznaje.
ibli ree: Ako melek smrti doe po moju duu, neu mu dopustiti da je uzme.
Obratit u se Bogu: Ako si mi duu dao preko nekog posrednika, onda je tom
posredniku mogu vratiti. Ali, Ti si mi uu dao bez iijeg posredovanja, pa mi je
uzmi bez posrednika. I rekao je: Da nisam sluio vladara, ne bih mogao sluiti
ejhove, a da nisam sluio ejhove, ne bih mogao sluiti Boga.
ibli jednom skide koulju sa sebe i baci je u vatru. Kakvog smisla ima da tako
unitava imetak?, upitae ga, a on ree: To mi nareuje kur'anski ajet koji kae:
I vi, i oni kojima se, pored Allaha, klanjate biete gorivo u Dehennemu, u nj
ete doista ui. (Kur'an, 21-98). Mom srcu bijae stalo do ove koulje. alosti me
da mi se srce vee za bilo ta pored Allaha.
Jednom ibli, sav razdragan, doe na bazar, pa kupi sebi ogrta za dihrem i pol i
kapu za pola dihrema. Onda stade nasred bazara i povika: Ima li koga ko bi
kupio ovog sufiju za dva dihrema?
ibli kaza: Onima ija se srca bave ovim ili onim svijetom zabranjeno je da
sluaju ono to govorim. Allah, Allah, ponavljao bi ibli dok mu se jezik ne bi
osuio. Zato ne govori: La ilahe illallah?, upita ga neki mladi, ibli uzdahnu
i ree: Strah me da ne umrem prije nego to izgovorim Allah, pa bih umro kao
nevjernik. Ove rijei ostavie takav dojam na mladia da on smjesta umrije. Neki
kazae da ga je ibli ubio i izvedoe ga pred halifu. O ibli, ta ima rei na
ovo?, upita halifa, a ibli kaza: O zapovjednie vjernika, to bijae dua koja je
gorjela plamom ljubavi, sagorjela u ieekivanju da joj se ukae isto Lice
Istinitog, pa kad se odrekla svih elja i odbacila sva zla svojstva. Ve je bila
izgubila strpljenje, a onda joj se, posredstvom moje rijei koje je ula, dogodi
bljesak osvjedoenja. Dua je bila ptica, pa odletje iz kafeza tijela. Gdje je tu
iblijeva krivica i koji je njegov grijeh? uvi ovo, halifa ree: Odvedite iblija
smjesta njegovoj kui. Od njegovih rijei u mom se srcu javlja takvo stanje da me
strah da u pasti s trona.

Prenosi se da je Dunejd jednom sjedio sa svojim muridima, kad na vrata ue

Poslanik, sallallahu alejhi ve selleme, prie ibliju i poljubi ga u elo. O Ebu
Bekre, upita Dunejd, ta ini pa si zasluio ovakvu poast? Ne znam,
odgovori ibli, Jedino moda time to svaku veer klanjam dva rekata sunneta,
pa nakon Fatihe uim ajet Doao vam je poslanik, jedan od vas, teko mu je to
ete na muke udarati, jedva eka da pravim putem poete, a prema vjernicima je
blag i milostiv. (Kur'an, 9;128).
ibli jednom u Bagdadu ree: Trebalo bi hiljadu dihrema da s dervii opreme i
pou na hadd. Tad se die neki kranin, i kaza: Ja u dati taj novac, ali pod
uvjetom da i mene povedete sa sobom., Ali, dobri ovjee, ree mu ibli, ta
e ti na haddu?, Zar e jedan konj vie u vaem karavanu biti na smetnji?,
ree mladi, pa se dervii zaputie na hadd, a i ovaj momak kranin poe s
njima. Usput bi mladi meo konaite i brinuo se o magarcima dervia.
Naposljetku, dooe do mjesta gdje je trebalo odjenuti ihrame. Mladi je gledao
kako dervii oblae ihrame, pa i sam uini isto. Kad dooe do samog Harema,
ibli mu ree: Ti si kranin i ne mogu ti dopustiti da ue u Harem. Tad se zau
glas: O ibli, Mi smo ga iz Bagdada doveli ovamo, Mi smo u njegovom srcu
zapalili vatru ljubavi, Mi smo ga doveli Kui Naoj, pa mu ne brani da ue. O
prijatelju Na, stupi unutra! Mladi, tako stupi u Harem. Dervii bi izlazili iz
Harema i opet se vraali, samo ovaj mladi uope nije izlazio van Izai napokon
iz Harema, mladiu, ree mu ibli, a on odgovori: O ejhu, ne mogu izai. Kad
god krenem potraiti vrata, ne mogu ih nai, pa ne znam dokad u ovdje ostati.
Prenosi se da ibli jednom sa svojim drugovima otie u pustinju. Ondje naoe
lobanju na kojoj je pisalo. Pa tako izgubi i ovaj i onaj svijet (Kur'an, 22:11) ibli se
ushiti i ree: asti mi Allahove, ovo je lobanja valija ili nekog Boijeg poslanika.
Otkud zna?, upitae, a ibli odgovori: Nee stii Bogu dok na ovom Putu ne
izgubi i ovaj i onaj svijet.
ibli doe u Basru, pa ga tamnonji ljudi lijepo doekae i ukazae mu svaku
poast. Kad krenu iz Basre, svi se okupie da ga isprate. Ali, ibli im uope ne
zahvali. Njegovi muridi rekoe: Oni su se tako dobro ponijeli prema tebi, pa zar
nije trebalo da im zahvali? On odgovori: Ponijeli su se ovako iz jednog od dva
razloga: radi Boga ili radi mene. Ako su zarad Boga lijepo ponijeli, pa Bog e im
nadoknaditi za to. A ako su zarad mene bili ovako dobrostivi, ta ja sam rob Boiji,
pa ako se lijepo odnose prema neijem robu, neka oekuju nagradu od njegovog
Gospodara.
U gradu je ivio neki slijepac. On je uo za iblija i zavolio ga na osnovu onoga to
je o njemu sluao. ibli jednom, traei malo hrane, zakuca na njegova vrata.
Slijepac mu nita ne udijeli i otjera ga s vrata. No, neko slijepcu ree: To je bio
ibli. Ovaj otad zatrai da ga odvedu ibliju, kleknuo pred njeg i ree: elim
tebi u ast prirediti gozbu. Uini tako, kaza mu ibli. Slijepac tad potroi sto
hiljada dinara da bi priredio gozbu, pozva sve ugledne ljude i obavijsti ih da je
ibli veeras Njegov gost. Naveer, neko za trpezom upita iblija:O ejhu, po
emu se prepoznaju dennetlije, a po emu dehennemlije? ibli odgovori:
Dehennemlija je onaj ko nee da zarad Boga siromahu da komadi hljeba, ali je
spreman potroiti sto hiljada dinara da bi udovoljio elji svoje due, kao to je to
uinio ovaj ovjek. Dennetlije se ponaaju upravo suprotno.
ibli se razbolje, pa mu lijenik ree: Nastoj biti suzdran. ibli na to kaza: Od
ega da se suzdravam? Od onog to je moja suena opskrba ili od onog to nije?

Ako se moram suzdrati od moje nafake, to je nemogue, a od onog to mi

svakako nije sueno ne trebam se niti suzdravati.
Jednom se i ibli i Dunejd razboljee. Lijenik kranin upita iblija: ta te
boli?, Nita, odgovori ibli. Ali, kako sad to?, zaudi se lijenik, no ibli nije
poricao da ga ita boli. Onda lijenik prie Dunejdu i upita: ta tebe boli?
Dunejd pobroja sve svoje boljke, pa mu lijenik propisa lijekove i de. Kad
ostadoe sami, ibli upita Dunejda: Zato ovom kraninu kaza ta te boli?,
Dunejd odgovori: Htio sam da se upita kako e Bog postupati s Njegovim
neprijateljima ako ovako ini sa Svojim prijateljima, ali zato mu ti ne htjede rei
ta te boli?, ibli ree: Bilo me stid da se neprijatelju alim na Prijatelja.
Prenosi se da ibli jednom naie na nekog ovjeka koji je gorko plakao. Zato
plae?, upita ga, a ovaj odgovori: Umro je moj najbolji prijatelj. ibli mu na to
kaza: A zato si uzeo za prijatelja onog koji umire?
Nekoliko dana niko nije viao iblija. Potraie ga i naoe u jednoj kui koja je
bila okupljalite evnuha. ta e ti ovdje?, upitae ga, a on ree: Upravo mi je
ovdje mjesto. Kao to oni na ovom svijetu nisu niti mukarci niti ene, tako ja u
svojoj vjeri nisam niti muko niti ena.
ibli je priao: Jednom u Basri kupih neke hurme, pa povikah: Ima li nekog ko bi
za novi odnio ove hurme u hanikah? Niko se ne javi, pa ih odnesoh sam.
Izaoh iz hanikaha, a kad se vratih vidjeh da je neko uzeo one hurme. Tad rekoh:
Gle uda, niko te hurme nije htio odnijeti u hanikah za novi, a sad je neko
doao i ponudio se da ih besplatno odnese ak na Sirat.
ibli vidje neku robinju izuzetne ljepote, pa upita njenog vlasnika: Hoe li mi
prodati ovu robinju za dva dihrema? O budalo, odgovori ovaj, kad si uo da je
neko prodao robinju za dva dihrema?!, Budala si ti, ree mu ibli, U Dennetu
ovjek moe dobiti huriju za dvije hurme.
Jedan ovjek od ugleda priao je: Htjedoh iskuati iblija, pa mu odnesoh odjeu
haram porijekla da je sutradan obue za duma-namaz. iblija ne zatekoh kui, a
kad se vrati, odmah s vrata, upita: Zato je u ovoj kui tako mrano? Ne
znamo, odgovorie mu, a on ree: Izbacite tu odjeu napolje da se svjetlo opet
vrati u kuu.
Da naveer ne bi zaspao,ibli je u oi sipao toliko soli da mu rekoe: Nastavi li
tako, oslijepit e. On odgovori: Ono to moje srce vidi oi ionako ne mogu
vidjeti. ta te najvie udi?, upitae iblija, pa on ree:Srce koje zna za Boga,
a ipak Ga srdi. Kad je murid dosegao cilj?, upitae ga, pa ree: Onda kad
njegovo duhovno stanje bude isto mirovao on ili se kretao,, i onda kad mu vidljivo
i nevidljivo bude jednako.
Ebu Abbas Damegani kae: ibli me ovako savjetovao: Osami se, ne drui se s
ljudima i gledaj u zid dok ne umre. ibliju rekoe: Na ovom svijetu ovjek mora
raditi, a na onom ga eka muka. Pa hoe li se ovjek ikad odmoriti? On kaza:
Proi se rada za ovaj svijet, e kako bi se spasio muke na onom svijetu.
ta je tesavvuf?, upitae iblija, a on ree: To da bude onakav kakav si bio
kad te nije bilo. I rekao je: Tesavvuf je irk, jer trai da odvrati srce od onog to
nije Bog, a osim Boga nita i ne (o)postoji. Takoer je rekao: Tesavvuf znai
ukrotiti strasti i nadzirati duu. Pa je kazao: ovjek nee biti sufija sve dok ljude

ne bude smatrao svojom rodbinom. I ree: Tesavuf znai ne vezati se ni za ovaj

ni za onaj svijet.
ibli ree: Ljubav znai rtvovati dobro koje voli za onog kog voli. Takoer je
rekao: Govoriti da voli Boga, a vezati se za ita osim Njega i traiti bilo ta osim
Njega, znai podsmijavati se Bogu.
Kazao je: Onaj kod koga tevhid ima oblije nije niti osjetio miris tevhida. Jednom
ibli upita nekog: Zna li zato tvoj tevhid nije ispravan? Zato?, upita ovaj, a
ibli mu ree: Zato to o Bogu sudi prema sebi. I rekao je: Tri su vrste
spoznaje: spoznaja Boga, spoznaja due i spoznaja praiskonske postojbine
(vatan). Da bi spoznao Boga mora izvravati ono to ti je On naredio, da bi
spoznao duu mora se odricati strasti, a da bi spoznao praiskosnsku postojbinu
mora biti zadovoljan onim to ti je sueno. Pitali su ga o spoznaji, pa je rekao:
Na poetku joj je Bog, a kraja nema. I rekao je: Niko nije spoznao Boga., pa
upitae: Kako to misli?, a on ree: Da su Ga spoznali, ne bi se bavili onim to
nije On.
ibli kae: Onaj ko je spoznao ne vidi nikog osim Boga, govori samo o Njemu,
opstanak svog jastva vidi samo u Njemu i ne slua nikog osim Njega. I Rekao je:
erijat jeste da tuje Boga, tarikat je da Ga trai, a hakikat je da Ga vidi.
Takoer je kazao: Najbolji zikir jeste onaj pri kome zakir zaboravi na sebe
spominjui Boga. Pa je rekao: Isposnitvo znai zaboraviti na ovaj svijet i ne
misliti niti na budui. Neko ga upita o isposnitvu, a on ree: A od ega bi se
uope mogao ustezati? Ono to ti je sueno svakako e se desiti, a ono ti nije
sueno nee te stii, pa se od toga ne treba niti ustezati. Kako se postie
istrajnost?, upitae, pa odgovori: Tako to e i na ovom svijetu gledati Dan
sudnji. Kazao je: Iskren vjernik prepoznaje se i na ovom svijetu po tome to ui i
usta uva od zabranjenog.
Rekao je: Sloboda srca je u sluenju Bogu. I kazao je: Robovati Bogu znai
podrediti svoju volju Njegovoj i odrei se svojih elja radi Njegovog zadovoljstva.
Jo je rekao: Zbliavati se s ljudima znai propast, a svaki pokret jezika koji nije
radi spominjanja Boga jeste ejtanska spletka. Rekao je takoer: Plemenitost
znai eljeti drugim ljudima isto to i sebi, pa ak i vie i bolje od toga. I ree:
Najvii stupanj straha od Boga jeste stid pred Njim. Pa kaza: Nikad me nije
preplavio strah od Boga, a da mi se pritom na srcu nisu otvorila nova vrata
mudrsoti i pouke. Rekao je jo: Zahvalnost znai da ne gleda blagodat, ve
Dobroinitelja. Rekao je: Ko nou zaspi sat vremena zaboravivi na Boga,
zaostao je hiljadu godina na stazi budueg svijeta.
Husein Damegani pria: ibli je rekao; 'O sinak, Allah te sauvao, budi uvijek s
Bogom i kloni se svega to nije Bog. Jer, On kae: Reci: Allah! Zatim ih ostavi
neka se laima svojim naslauju. ibli ree: Da mi daju itav svijet, ja bih ga
poklonio kakvom idovu, pa ako bi ga on uzeo od mene, smatrao bih da mi je
uinio najvee dobro. Takoer je kazao: Ovaj je svijet toliko sitan da je i moj se
srce preveliko za nj, pa ta bi on imao traiti u srcu onoga ko poznaje
Stvoritelja?!
ibli jednom bijee posvema obuzet Bogom, rastresen i pometen. Dunejd mu
ree: O ibli, povjeri svoje poslove Bogu, bit e ti lake. ibli mu odgovori: O
uitelju, lake bi mi bilo ako bi me Bog pustio da se bavim svojim poslom.

Ebu Muhammed Herevi kae: Bijah kod iblija one noi kad je umirao. Cijele noi
ponavljao je ove stihove:
U kui u kojoj boravi Ti
Ne treba druga svjetiljka sjati
Tvoje ueno Lice na e dokaz biti
Na Dan kad ljudi stanu dokaze iznositi
Ljudi se poee okupljati u njegovoj kui, a ibli im ree: Gle uda, mrtvaci se
okupljaju da bi klanjali denazu ivome. Reci: Nema boga osim Allaha!, ree
mu neko, a ibli odgovori: Osim Njega nema niega, tako da nemam ta
poricati. Ipak, mora to kazati, navaljivali su okupljeni. Vladar ljubavi ne
prihvata nikakav mito, odgovori im on. Tad neko poe glasno uiti ehadet, a
ibli mu ree: Gle, mrtvac pokuava probuditi ivog. Kad mu nastupi smrtni as,
upitae iblija: Kako si?, a on kaza:Spajam se s Voljenim. Uto ispusti duu.
Neko usni iblija i upita ga: Kako si proao s Munikirom i Nekirom? On odgovori:
Dooe i upitae me: Ko ti je Gospodar?' a ja im rekoh: Moj Gospodar je Onaj
Koji vam je naredio da uinite seddu pred Ademom, a ja sam tada stajao iza
Adema i posmatrao vas.' Munkir i Nekir se zagledae i rekoe: poimo, ovaj nije
odgovorio samo za sebe, ve za sve ljude.
Ebu Hasan Husri, Allahova milost neka je na nj, kae: Usnih iblija i upita: Kako
je tamo? On ree: Bog me upitao ta hou, pa odgovorih: Gospodaru, ako mi
da Dennet, bit e to po Tvojoj pravdi, a primi li me k Sebi bit e to po Tvojoj
milosti.
Usnili su iblija i upitali ga: Kako si proao na hiretskokm bazaru?, a on ree: To
je bazar na kome su na cijeni samo sprene digerice i slomljena srca, a sve
drugo je nitavno. Tamo spreno zalijee i sastave slomljeno, a drugome ne
pridaju panju. Allah mu se smilovao!.