A.

Radolovi, Pravni poslovi prava osobnosti

Zb. Prav. fak. Sveu. Rij. (1991) v. 35, br. 1, 95-118 (2014)

95

PRAVNI POSLOVI PRAVA OSOBNOSTI

Dr. sc. Aldo Radolovi, redoviti profesor
UDK: 342.721
Pravni fakultet u Sveuilita u Rijeci
347.426.4
Sudac Ustavnog suda RH
Ur.: 28. studeni 2013.

Pr.: 28. veljae 2014.

Izvorni znanstveni rad
Saetak
Pravo osobnosti relativno je novija pojava u graanskom pravu i mnogi njegovi
sadraji jo nisu do kraja definirani.
Najvie zaostaje izgradnja pojma i sadraja pravnih poslova prava osobnosti.
Rad je pokuaj da se i u graanskom pravu Republike Hrvatske ova pitanja
otvore i uine sastavnim dijelom prava osobnosti i na naem pravnom podruju.
Temeljni pravni uvjeti za to postoje i stoga valja ohrabriti napore znanosti i
prakse u iznalaenju dobrih i prihvatljivih pravnih rjeenja.
Kljune rijei: pravo osobnosti, neimovinsko graansko pravo, pravni poslovi,
pravni poslovi prava osobnosti, medicinsko pravo, slobodno
ugovorno raspolaganje na podruju prava osobnosti.

I. UVOD
Pravo osobnosti novija je pojava u graanskom pravu.1
Kompleksan2 karakter prava osobnosti ne oduzima mu njegov primarno
graanskopravni znaaj. Povreda prava osobnosti, odnosno zatita tog prava mora biti
u rukama onog tko je u tom pravu povrijeen i to je odluujui argument za tezu da je
pravo osobnosti kategorija3 graanskog prava.
1

U hrvatskom, odnosno bivem jugoslavenskom pravu pojam prava osobnosti (kao pravo
linosti) prvi put se pojavio u ZOO-u 1978. (l. 157., 199., 200. st. 1.). Kako je poznato,
Republika Hrvatska je 1991. preuzela ovaj ZOO, a 2005. donijela je svoj (izvorni) ZOO. Prava
linosti sada pod nazivom pravo osobnosti ( to je terminoloka a ne pravna promjena)
poneto je temeljitije regulirano (l.19., 1048., 1099., 1100.); ZOO iz 05. posebno je znaajan
po tomu to je izjednaio pojmove prava osobnosti i neimovinske tete (l. 1046.). Osim
ZOO-a pravo osobnosti nalazimo razbacano i u drugim propisima: ZKP, propisi o autorskim
i tomu srodnim pravima, propisima o medijima itd.
Pravo osobnosti (moemo ga zvati i neimovinski dio graanskog prava) je mjeavina javnog
(ustavnog, kaznenog, upravnog, meunarodnog i sl. prava) i privatnog prava (graanskog,
trgovakog, obiteljskog, djelomino i radnog prava), takoer i mjeavina prava i pravila
morala bez kojih pravo osobnosti ne moe dobiti svoj puni sadraj (pojam osobe, pojam
ljudskog dostojanstva, pojam razvoja i rasta osobnosti su par exellance pojmovi ljudskog
morala).
Rije kategorija ovdje koristimo u kantovskom smislu, koji je to shvaao kao tzv. apriorni

96

A. Radolovi, Pravni poslovi prava osobnosti

Zb. Prav. fak. Sveu. Rij. (1991) v. 35, br. 1, 95-118 (2014)

U suvremenom (nacionalnom i europskom) graanskom pravu pravo osobnosti

predstavlja sve vei dio sveukupnoga graanskog prava. Simbolike radi (ali samo
zbog toga!) mogli bismo rei da danas pravo osobnosti predstavlja negdje oko 30%
graanskog prava, meutim s tendencijom poveanja toga postotka.
Sloenost prava osobnosti izaziva brojne probleme. Najtei je od njih svakako
je uenje (nauk) o pravnim poslovima prava osobnosti.
Analogna (mutatis mutandis) primjena pravila imovinskog graanskog prava
gotovo nije mogua a izvornu konstrukciju pravnih poslova prava osobnosti
izuzetno je teko ostvariti.
Posebnu tekou predstavlja dvojba treba li znanstveno-istraivake napore
usmjeriti na oblikovanje pojma pravnih poslova na apstraktnoj razini (za sve pravne
poslove prava osobnosti) ili se usmjeriti na pravne poslove pojedinih prava osobnosti.4
ini se najrealnijom odreena kombinacija ovih pristupa, jer ona odgovara i
bitnim dvojbama oko samog pojma i sadraja prava osobnosti.
Sadanje nepostojanje (ili preteito nepostojanje)5 jasnog i postojanog uenja o
pravnim poslovima prava osobnosti izaziva dvojake, podjednako negativne posljedice:
da se u pravu osobnosti (neimovinskom dijelu graanskog prava) pravni poslovi
sklapaju daleko od oiju javnosti (npr. eutanazija) ili se u odnosu na njih preferira
statusna (administrativna) normativna regulacija (npr. rad na posebno opasnim
radnim mjestima, odnosno radnim uvjetima koji izravno ugroavaju temeljno pravo
osobnosti pravo na ivot).
U socioloko-pravnom smislu treba se uvati lansiranja egzotinih pravnih
poslova prava osobnosti (primjerice ugovor o iznajmljivanju maternice) to uglavnom
slui samo promociji njihovih autora, ali nemaju mnogo veze s temeljnim ciljem

pojam, tj. pojam koji se stvara bez iskustva i prije iskustva, koji proizlazi iz samog pojma, ovdje
pojma graanskog prava. No, i aposteriorno (tj. s ostvarenim iskustvom) moe se braniti teza da
je pravo osobnosti kategorija graanskog prava.
U teoriji materijalnog prava osobnosti dva su bitna smjera u primanju prava osobnosti: jedno
(uglavnom vezano uz njemako pravo) da postoji jedno ope i ope pravo osobnosti i drugo
(romansko, francusko-talijanska) da postoje (samo) pojedina prava osobnosti. Domae pravo,
ini se, nastoji kombinirati ova dva pristupa (arg. iz l. 19. ZOO iz 05.). Teko je predviati
budunost prava osobnosti, ali ini nam se najizglednijom teza da e navedena dva pristupa
nastaviti koegzistirati, najvjerojatnije jo dosta dugo. Broj imovinskih obveznih prava nije
zatvoren zbog naela slobodne dispozicije stranaka; a broj prava osobnosti isto tako nije zatvoren
zbog drugog razloga, zbog stalnog napretka uenja o pravu osobnosti kojeg zakonodavstva
uglavnom ne prate.
O tom promiljanju mora voditi rauna i specifino uenje o pravnim poslovima prava
osobnosti.
U usporednom pravu pravo osobnosti se, dakako, poelo razvijati mnogo ranije. Meutim,
i tu izrazito kasni uenje o pravnim poslovima, koji se tako, npr. ne spominju ni u djelima
koji se uglavnom smatraju temeljima sveukupnog uenja o pravu osobnosti (H. Hubmann, Das
Persoenlichkeitsrecht, Wien-Graz-1957, Adriano De Cupis, Diritti della personalita,, Milano
1982.). Na prostoru bive Jugoslavije je slovenski profesor A. Fingar vrlo temeljito obradio
pravo osobnosti, ali ne i pravne poslove tog prava (A. Fingar, Osebnostne pravice, Ljubljana,
1985.). Neki noviji radovi s naih i (sada) nama susjednih prostora takoer deficitarni u ovoj
materiji (N. Gavella, Osobna prava, Zagreb, 2000.; V. Vodineli, Graansko pravo, Uvod u
graansko pravo i Opti deo graanskog prava, Beograd, 2012.).

A. Radolovi, Pravni poslovi prava osobnosti

Zb. Prav. fak. Sveu. Rij. (1991) v. 35, br. 1, 95-118 (2014)

97

uenja o pravu osobnosti - zatitom dostojanstva ljudske osobe.

Stvaranje uenja o pravnim poslovima graanskog prava svakako e biti dug i
teak proces. Bitno je, meutim, poeti jer i svako veliko putovanje poinje prvim
malim korakom (kineska narodna poslovica).

II. NAELNE POTEKOE U KONSTRUKCIJI

PRAVNIH POSLOVA PRAVA OSOBNOSTI
Premda pravo osobnosti (neimovinski dio graanskog prava) nedvojbeno
ini sastavni dio sveukupnog graanskog prava (to bi upuivalo na relativno
lako preuzimanje pojmova starijeg brata imovinskog dijela graanskog prava),
objektivno je vrlo teko konstruirati uenje o pravnim poslovima prava osobnosti.
S tim povezane potekoe proizlazi prije svega iz injenice to je pravo osobnosti
formirano (imenovano) tek u novije vrijeme pa se mnogi pojmovi nisu ni mogli
bre izgraditi, a i zbog toga to je pravo osobnosti, kako smo i u uvodu ovoga rada ve
naglasili, kompleksna, sloena i vrlo kreativna sinteza mnogih dijelova sveukupnog
prava (ustavnog, graanskog, kaznenog, radnog i dr.), ali (povrh toga) i pravila
moralno-etikog poretka.
Posebna je potekoa u tomu to zapravo ne postoji ni priblino potpuno
suglasje to sve spada u pravo osobnosti i koji je sadraj tih prava. Sporno je, npr. je
li to i pravo na smrt (problem eutanazije), pa je u tom sluaju teko raspravljati kojim
se pravnim poslom moe utemeljiti pravo na smrt.
Slino se moe rei i za pravo roditelja na odgoj djece6 ili (pogotovo!) o pravu
osobnosti na slobodan razvoj ljudske osobnosti.7
Nedoumice, praznine i nejasnoe postoje i u drugim podrujima, a osim toga
suvremeni ivot pospjeuje navalu novih prava osobnosti za koje se posebno ne
6

Po Ustavu RH (st. 1. l. 64.) roditelji su duni odgajati, uzdravati i kolovati djecu te imaju
pravo i slobodu samostalno odluivati o odgoju djece. Po njemakom saveznom Ustavu
(st. 2. l. 6.) briga i podizanje djece prirodno je pravo roditelja (... das natuerliche Recht
der Eltern...), a obveze drave je (samo) bdjeti u ostvarivanju ovih prava roditelja koje je
pravo ujedno i njihova obveza (Uber ihre Betatigung wacht die staatliche Gemeinschaft).
U aktualnoj hrvatskoj politikoj, a i ustavnosudskoj raspravi oko, tzv. zdravstvenog odgoja u
kolama zanemaruje se injenica da je ovo roditeljsko pravo ujedno i pravo osobnosti koje se
moe tititi i graanskopravnim sredstvima.
Njemaki Ustav (st. 1. l. 2.) govori o pravu svakoga na slobodan razvoj vlastite osobnosti
(Jeder hat das Recht auf die freie Enfaltung seiner Persoenlichkeit ...). Hrvatski Ustav (po
prethodno navedenom, t. 6.) na istom mjestu, ali drugom stavku (st. 2. l. 64.) zapravo govori
o pravu djeteta na potpun i skladan razvoj njegove osobnosti to su roditelji odgovorni
osigurati. Ovo pravo moe imati posljedice koje su nesagledive, ali naelno vrlo pozitivne.
One mogu, npr. dovesti u pitanje sve poznate numerus clausus upise u kole i fakultete ako
u konkretnom sluaju od upisa na eljeni fakultet onemoguuje neko darovito dijete. Kod
nas nema nikakve prakse o tomu niti se ona nasluuje. Hrvatskoj opoj i pravnikoj javnosti
posebno prikazana njemako ustavno-sudska praksa (Izabrane odluke njemakog Saveznog
ustavnog suda, Konrad Adenauer Stiftung, 2009., str. 101-150) donosi vrlo zanimljivu praksu
u zatiti pravo osobnosti na slobodan razvoj osobnosti. Naa domaa pravna regulativa nije
zapreka slinoj praksi, ali te prakse naalost nema.

98

A. Radolovi, Pravni poslovi prava osobnosti

Zb. Prav. fak. Sveu. Rij. (1991) v. 35, br. 1, 95-118 (2014)

moe rei kakve pravne poslove zahtijevaju.

Uenje o pravu osobnosti i pored svih povijesno ostvarenih progresa, stalno
vodi bitku s dravom i dravnim (ustavnim) pravom koji mnoga podruja koje
zahvaa ili eli zahvatiti pravo osobnosti ele zadrati samo na razini, tzv. negativnih
ili pozitivnih obveza drave.8
Te obveze drave nisu subjektivna prava pravnih subjekata, a prava osobnosti su
naprotiv ba subjektivna prava u punom graanskopravnom smislu ove rijei.
Ta borba izmeu javnog i privatnog prava znatno optereuje privatnopravni
prostor prava osobnosti, a time i nastojanje za konstrukciju pravnih poslova prava
osobnosti kao izrazito i isto privatnopravne materije.9
Drava se, dakle, i na podruju prava osobnosti pojavljuje (moda ak u jednoj
izrazitijoj mjeri) u dvostrukoj, nerijetko meusobno suprotstavljenoj ulozi. S jedne
strane ona uvodi, pomae i razvija pravo osobnosti, a s druge ga ometa i gui. Na
materiji pravnih poslova prava osobnosti to se posebno vidi.
Dravama i sustavima politike vlasti naelno odgovara da stvari ostaju na razini
njenih pozitivnih ili negativnih obveza. To je, dakako, i fiskalno isplativije (manje
kota), iako je dugorono gledano i za samu dravu (a pogotovo njene graane) to
tetno.
Taj socioloko (politiko)-pravni aspekt problema ne treba zanemariti. Tekua,
dnevna politika ipak u pravilu daje prednost kratkoronim, ane dugoronim ciljevima
i stoga e uenje o pravu osobnosti jo dugo vremena morati raunati na ovakve
otpore politikih sustava.
Prava osobnosti su subjektivno graanska prava. To je i mora biti u temeljima
prava osobnosti.
Svako subjektivno pravo mora imati odreen, barem neki, slobodan prostor
dispozicije. Bez toga slobodnog manevarskog prostora nema subjektivnog prava.
Postojanje subjektivnog prava nuna je pretpostavka i za sklapanje pravnih
poslova. Ne moe sklapati pravni posao (ni u imovinskom ni u neimovinskom
graanskom pravu) onaj tko svojim pravom, bar u nekom dijelu, ne moe raspolagati.
To je ujedno i temeljna razlika izmeu nekih ustavnih prava i prava osobnosti.
Iz ustavnog u graansko pravo mogu prijei samo ona ustavna prava koja se mogu
konstruirati kao subjektivna prava u graanskopravnom smislu (ne pravo na javno
okupljanje, da? pravo na ivot).
Vezano uz pravo na ivot valja posebno ukazati na njegovo ambivalentno
svojstvo. Na prvi pogled ini se apsolutno izvan dohvata slobode disponiranja, ali
svaka dublja analiza pokazuje da i tu disponiranja itekako ima (rad u dubinama ili
velikim visinama, openito rad na opasnim radnim mjestima, rad u cirkusima, sportu
itd.). U svim ovim, a i drugim podrujima ovjek raspolae svojim ivotom i na neki
nain svojom ga voljom stavlja na kocku. Eventualno pravo na eutanaziju (kao pravo
8
9

Vidjeti: Smerdel-Sokol, Ustavno pravo, Zagreb, 2006., str. 105. Autori izrijekom naglaavaju
da se ova (pozitivna i negativna prava graana koja odgovaraju istoimenim obvezama drave)
ne mogu tititi sudskim putem.
Nema razloga iriti front sukoba izmeu ustavnog i graanskog prava na podruju prava
osobnosti. injenica je (a to je najbitnije) da ustavno pravo daje opi placet razvoja prava
osobnosti i to je dostatan razlog za njihovu meusobnu koordinaciju i koegzistenciju.

A. Radolovi, Pravni poslovi prava osobnosti

Zb. Prav. fak. Sveu. Rij. (1991) v. 35, br. 1, 95-118 (2014)

99

na smrt u ime prava na ivot) poseban je i moda najvii oblik raspolaganja pravom
na ivot. Pravo na ivot najvanije je pravo osobnosti. Ono je, dakako, i ustavno pravo
(l. 21/1 Ustava RH), ali u graanskom pravu e dobiti i prostor svoje punije pravne
konkretizacije.
Za ovo najvanije pravo osobnosti vrlo je vano uoiti naprijed spomenutu
dimenziju slobodnoga stranakog disponiranja. Kad tog prostora raspolaganja ne bi
bilo pravo na ivot ne bi bilo pravo osobnosti i to bi znaajno osakatilo sveukupno
uenje o njemu.
Prava osobnosti su, openito reeno, mnogo dispozitivnija no to se to misli.
Jo uvijek postojea konzervativnost u tom smislu je ponajvie povijesno odreena.
Suvremeni ivot radikalno, ponekad i preradikalno, otvara nove slobodne
prostore u tom pravcu. Pravu osobnosti mogue egzotinosti ne odgovaraju i ak
vode njegovoj kompromitaciji. Razumna mjera (kao aurea mediocritas) je i tu
neophodna.
Pravni poslovi prava osobnosti moraju (eli li ui u opi okvir svih
graanskopravnih poslova) udovoljavati i opim naelnim zahtjevima graanskog
prava: prometnosti, ravnopravnosti, imovinske sankcije, neformalnosti, naplatnosti,
jednakosti itd.
Ovim naelima pravo osobnosti udovoljava.
Promet pravima osobnosti gotovo je svakodnevno vidljiv. Ljudi trguju i unovuju
svoju sliku, glas, talent, znanje itd. ak i prava na naknadu neimovinske tete zbog
povrede prava osobnosti mogu sve slobodnije otuivati i zalagati.10
Naelo neformalnosti (slobode oblika pravnog posla) nije bitno drukije u
odnosu na imovinsko graansko pravo. Obveznopravno naelo neobvezanosti oblika
pravnog posla (st. 1. l. 286. ZOO RH, NN 35/05 i 41/08) bitno je i za podruje prava
osobnosti. Suprotno od toga, tj. obvezanost oblika mora biti posebno propisana.
Naravno da e socioloka vanost konkretnog pravnog posla prava osobnosti
odrediti obvezanost ili neobvezanost oblika pravnog posla. Ugovor o dozvoli
objave vlastite slike u novinama (disponiranje pravom na vlastitu sliku) moe biti i
neformalan, ali npr. ugovor o davanju dijela ljudskoga tijela morao bi biti formalan,
pa (u sluaju transplantacije sa ivog donora) eventualno jo i uz sudjelovanje javnih
vlasti.
Ravnopravnost, jednakost stranaka i (iskljuivo) imovinska sankcija za
neispunjenje obveza ne bi smjele predstavljati posebnu specifinost.
Ba kao ni naplatnost, uz vane izuzetke (opet transplantacija) kojih ima i u
imovinskom dijelu graanskog prava (darovanje).
Dogmatika pravnih poslova imovinskog prava ima doslovno milenijsku
tradiciju. O dogmatici pravnih poslova prava osobnosti ne moe se jo ni govoriti, a o
tradiciji jo manje jer se pravo osobnosti tek stvara.
No, ova potanja okolnost ujedno omoguuje bri i slobodniji razvoj novih
pojmova. Neoptereeno prolou koje nema ili je ima vrlo malo pravo osobnosti
moe smjelije kriti nove izvorne putove u razvoju instituta pravnih poslova prava
osobnosti.
10 l. 1105. ZOO RH iz O5.

100

A. Radolovi, Pravni poslovi prava osobnosti

Zb. Prav. fak. Sveu. Rij. (1991) v. 35, br. 1, 95-118 (2014)

U zemljama koje su prole totalitaristika iskustva ostao je trag pasivnog odnosa

graana prema svojim pravima. Samo demokratska drutva mogu oblikovati prava
osobnosti i dati mu pun, ponekad i posve novi sadraj.11
Pravo osobnosti uvijek daje dodatnu kvalitetu demokratskom drutvu, ali
izvorno nastanak toga prava ovisi o postojanju demokratskog drutva i razine
stvarnoga stupnja njegove demokracije.
Stvaranje uenja o pravnim poslovima prava osobnosti svakako zahtijeva
velike stvaralake napore drave, drutva, graana u cjelini. Dakako i znanosti i
prakse prava.
Suvremeno gospodarsko i politiko stanje ne pogoduje veem razmaku ovih
razmiljanja jer se u kriznim situacijama ljudi vraaju imovinskim temama.
Takva svojevrsna inertnost nepovoljan je imbenik za daljnji razvoj materije
prava osobnosti i pravnih poslova u tom pravcu.

III. POJEDINI PRAVNI POSLOVI PRAVA OSOBNOSTI

Prethodna analiza pokazuje da pravni poslovi prava osobnosti (naelno)
udovoljavaju opim zahtjevima graanskog prava i da stoga ulaze u sastav toga prava.
Moda ne uvijek jednakim intenzitetom kao imovinska prava (imovinska prava
su, npr. svakako vie prenosiva, a prava osobnosti su vie neprenosiva, ali su i jedna
i druga u odreenom smislu i prenosiva i neprenosiva), ali razina toga intenziteta ne
mijenja bit stanja.
Stvaranje apstraktnoga pojma pravnih poslova prava osobnosti ostat e,
meutim, jo dosta dugo oteano. Ne, samo zbog svih onih opih razloga koje smo
u ovom radu ve naveli, nego i nekih dodatnih od kojih emo ovdje spomenuti samo
to da i u okviru uenja o pravu osobnosti postoje odreene tendencije koje pravo
osobnosti samo djelomino vide u privatnom pravu.
U svakom sluaju izgradnja punog i pravno do kraja koherentnog koncepta
pravnih poslova prava osobnosti bit e dug i vjerojatno dosta teak proces od kojeg,
meutim, ne valja odustajati.
Kad bi se, recimo, sankcija za povredu prava osobnosti zadravala samo na
izvanugovornoj (deliktnoj, odtetnopravnoj) razini, pravo osobnosti jo uvijek ne
bi izlazilo iz graanskog prava (jer je i odtetno pravo dio graanskog prava), ali
interpolacija ugovora (pravnog posla) bitno pojaava taj zakljuak, a i samim pravima
osobnosti daje prepoznatljiviji i jasniji sadraj.
Donekle jednostavniji proces bit e na razini konstrukcije pojedinih pravnih
poslova prava osobnosti, odnosno (moda bolje reeno) pravnih poslova vezanih uz
11 Ovdje kao primjer navodimo nedavni dogaaj u Austriji (dnevni list Kurier od 5.4.13.).
Objavljen je, naime, lanak koji opirno i s puno razumijevanja opisuje zahtjeve roditelja da se
kolski uitelji trebaju kvalitetnije obrazovati jer samo takvi mogu obrazovati njihovu djecu (
Opposition und Eltern kritisieren Lehrerausbildung). Demokratsko javno mnijenje vrlo esto
vri pozitivan pritisak ne samo na demokratsku politiku organizaciju drutva nego i na njegove
pojedine dijelove kao to je u naem sluaju pravo osobnosti. Bez pritisaka ove vrste mnoga
prava osobnosti, pa ak i samo pravo osobnosti, ne bi ni nastali (borba za ravnopravnost ljudi,
ravnopravnost ena i mukaraca, pokret protiv svake diskriminacije, pravo na kolovanje itd.).

A. Radolovi, Pravni poslovi prava osobnosti

Zb. Prav. fak. Sveu. Rij. (1991) v. 35, br. 1, 95-118 (2014)

101

neka prava osobnosti.

1. PRAVNI POSLOVI VEZANI UZ PRAVO NA IVOT,

TJELESNI I PSIHIKI INTEGRITET
U ovom smo radu ve naveli da je pravo na ivot ustavno pravo (st. 1. l. 21.
Ustava RH, npr. i st. 2. l. 2. njemakoga Saveznog Ustava), a takoer je i pravo
osobnosti (st. 1. l. 19. ZOO RH iz 05., st. 1. l. 823. BGB).
Takoer smo prethodno naveli i neke bitne probleme oko mogueg (ne)
raspolaganja prava na ivot koji izazivaju apriorne probleme oko graanskopravnoga
karaktera tog prava.
Slobodno disponiranje je u zoni prava na ivot svakako dosta ogranieno ( ne
moe npr. netko prodavati ili zalagati svoj ivot) ali ga ima i to relativno dosta.
U taj (i toliki) mogui prostor slobodnoga stranakog raspolaganja pravom na
ivot uskau i odgovarajui pravni poslovi graanskog prava.

1.1. Pravni poslovi vezani uz rad na posebno tekim i oteavajuim

uvjetima
ovjek gotovo svakodnevno raspolae svojim pravom na ivot (ak riskira svoj
ivot) i stoga je taj prostor slobodnog disponiranja mnogo vei no to se obino misli.
Suvremeni nain ivota (vea uporaba tehnike i tehnologije, intenzivniji nain ivota,
manja vezanost uz prirodu i prirodni ivot itd.) samo pojaavaju broj i opasnosti
rizika. Uz sve to, ovjek baen u rvanj ovakva ivota samo sve vie prihvaa ove
rizike jer time eli rjeavati probleme vlastita postojanja i afirmacije u drutvu.
Rad na velikim visinama ili dubinama, rad s opasnim stvarima ili u opasnim
djelatnostima, rad u cirkusima (npr. poziranje bacaima noeva), sport (napose neke
vrste ekstremnih borilakih sportova) i sl. zorno prikazuju da se u ovim zonama ljudi
vrlo intenzivno (u naelu i dobrovoljno) izlau riziku gubitka zdravlja, a nerijetko i
samoga ivota.
U sva ova pitanja pravo je premalo ulo, a i kada to ini, u pravilu se zadovoljava
i ostaje samo ili preteito na razini administrativno radne regulacije.12
Od svih (samo primjerice) navedenih situacija tek, naprotiv, uiniti ugovorni
odnos, s jasnim sadrajem i odreenim obvezatnim oblikom. Moda i uz odreeno
sudjelovanje nekog javnog tijela (npr. pravobranitelja za mlade, ene, sportaa i sl.).
Poslati nekog 19-godinjaka na neki opasan rad (ponavljamo u velike dubine,
velike visine, uporaba opasne tehnologije, opasnost zaraze i sl.) nije samo radnopravno
pitanje slobodnog radnog mjesta na koje se zaposlenik rasporeuje, odnosno gdje
je ugovor o radu samo dokument tog rasporeda, a ne i pravni dokument kojim (u
12 Zakon o radu (proien tekst, NN 137/04.) govori, npr. posebno o zabrani rada maloljetniku na
odreenim poslovima (l. 23.) i o posebnim uvjetima za sklapanje ugovora o radu koje suglasno
pravilnicima ovlatenog ministra mora ispunjavati zaposlenik (l. 25.). U ovom drugom sluaju
u pravilu se misli na teke i opasne poslove koje ipak ne bi trebalo prepustiti samo statusnoj
regulaciji (pravilnicima ministra) nego ih valja dii na razini obveznopravne pogodbe.

102

A. Radolovi, Pravni poslovi prava osobnosti

Zb. Prav. fak. Sveu. Rij. (1991) v. 35, br. 1, 95-118 (2014)

dogovoru s poslodavcem) zaposlenik slobodno i promiljeno raspolae svojim

pravima na ivot, tjelesni i psihiki integritet.
Sport je danas posebno pitanje. U elji za novcem i slavom sve vie mladih
ljudi (i njihovih roditelja!) prihvaa prave torture treninga i vjebi koje sve ee
unitavaju zdravlje i ivot mladih sportaa. Moderne gladijatore treba stoga zatititi
posebnim graanskopravnim ugovorima, zajedno i s onim pravnim mehanizmima
koje predviaju i pojedina sportska udruenja.
U svim ovim pitanjima gubi se iz vida graanskopravna, odnosno dimenzija
prava osobnosti kao apstraktne pravne regulacije (npr. Zakon o radu i drugi propisi
radnog prava) i konkretne primjene zakona (ugovori o radu, ugovori o djelu i sl.).
Nebitno je pitanje treba li o disponiranju pravima na ivot i tjelesni integritet
sastaviti poseban ugovor ili to moe biti dio ugovora o radu; bitno je da sklopljen
posao sadri jasan dio koji se odnosi na raspolaganje i njegov znaaj.

1.2. Pravni poslovi vezani uz raspolaganje prava na ivot i osobni

(tjelesni i psihiki) integritet u uem smislu
Raspolaganje pravom na ivot u uem smislu, raspolaganje je gdje ovjek
sam (u ime svog prava na ivot) odreuje i kraj ivota, tj. odreuje svoju smrt.
U prethodno spomenutim situacijama (opasni radovi, opasni sportovi i sl.)
ovjek samo preuzima rizik smrti i gubitka zdravlja, ali vjeruje da do toga ipak nee
doi. Sada, kada pravom na ivot raspolae u uem smislu nije samo u podruju
rizika, tu se rizik na neki nain ve dogodio i on ga u cijelosti eli i prihvaa ga.
Pritom se javljaju dva posebno velika i meusobno povezana pravna pitanja:
pravo na eutanaziju i problem oblika pravnog posla kojim se eutanazija izaziva (tzv.
informirani pristanak i bioloka oporuka).
1.2.1. Eutanazija je, izvorno gledano, dobra, ugodna, smrt.13
Pravno, pogotovo suvremeno reeno, to je svjesno odreen prekid ivota prije
njegova prirodna kraja.14
Opepoznato je da se sve najvee svjetske religije (kranstvo, islam, judaizam)
protive eutanaziji. Njihov je stav da ljudski ivot dolazi od Boga i da samo Bog moe
odrediti njegov kraj. Rimokatolika crkva se u tomu posebno jasno odredila.15
13 Pojam eutanazije datira jo iz grkih vremena i doslovno znai lagana, dobra smrt.
Suvremeni pojam eutanazije nastao je negdje u 16. stoljeu i vee se uz F. Bacona i danas je
primarno koncipira kao provociranje smrti prije no to bi ona nastupila po prirodnom redu
stvari (vidjeti Geschichte der Euthanasie - Wikipedia).
14 Naom ocjenom jednu je od najboljih i najpreciznijih definicija eutanazije dao talijanski
profesor T. Ballarino, redoviti profesor Sveuilita u Padovi (Eutanasia e testamento biologico
nel conflitto di leggi, Rivista di diritto civile, Padova br. 1/08, str. 71). Po njemu je eutanazija
postupak jedne osobe usmjeren na bezbolnu smrt druge osobe suglasno volji te osobe izraeno
bilo unaprijed bilo u konkretnom kontekstu, radi osloboenja od nepodnoljivih bolova ili
dovretka ivota koji je izgubio dostojanstvo.
15 Taj je stav Rimokatolika crkva izrazila u Deklaraciji o eutanaziji iz 1980. godine. Izrazila ju je

A. Radolovi, Pravni poslovi prava osobnosti

Zb. Prav. fak. Sveu. Rij. (1991) v. 35, br. 1, 95-118 (2014)

103

Sve vie, meutim, ima drava koje doputaju eutanaziju.16 Moe se ak i

pretpostavljati da e se njihov broj iriti u budunosti.
Osim bitnog i naelnog filozofsko-pravnog pitanja ukljuuje li pravo na ivot i
pravo na smrt (to e zasigurno jo jako dugo izazivati velike i estoke rasprave), treba
napose rijeiti mogue zloupotrebe prava na eutanaziju jer u tom sluaju eutanazija
znai samo najobinije prikrivanje ubojstva.
U Republici Hrvatskoj se na postojeem stupnju ustavne i zakonske regulacije
ne moe odluno tvrditi da proklamirano pravo na ivot ipso facto znai i pravo na
smrt, tj. pravo na prakticiranje eutanazije. O moguoj praksi ne znamo nita, a ako je
i ima podlijee kaznenopravnoj kvalifikaciji ubojstva, a ne izvravanju doputenog
pravnog posla.17
U suvremenom drutvu (hrvatskom takoer) sve je vie starijih i bolesnih ljudi.
Prosjeno trajanje ljudskoga ivota u proteklih stotinu godina silno je poraslo ( od 52
na 75 godina) i to otvara mnoga pitanja na podruju zdravstva, socijalnog osiguranja,
lijeenja i uzdravanja starih i nemonih osoba.
Pitanje je iznimno naelne naravi. Taj viak ljudi ne moe se rjeavati njihovim
fizikim uklanjanjem (ega je u prolosti, naalost, bilo), a takoer niti dozvolom za
samoubojstvo ili njegovim propagiranjem koje je (mogue) umotati u tako njean
celofan kao to je pravo na eutanaziju.
Kad se eutanazija i doputa (kako smo naveli, neke su drave to ve i uinile),
treba posebno ukazati da je pritom nuno uzeti u obzir i jo neke specifine uvjete:
da je u pitanju, tzv. terminalna bolest18
Kongregacija za doktrinu vjere (kojoj je tada predsjedao hrvatski kardinal F. eper), a odobrio
ju je Papa Ivan Pavao II. u drugoj godini njegova pontifikata. Deklaracija naglaava vanost
ljudskog ivota kao temelj svega i kao dar Boje ljubavi; ubojstvo, dobrovoljno ubojstvo i
samoubojstvo predstavljaju otklon Boje ljubavi i stoga su neprihvatljivi. Teki bolesnici se
podsjeaju da i nepodnoljivi bolovi mogu biti znak Bojih spasilakih planova, a svi koji su
tekom bolesniku najblii pozivaju se da ih prate posebnom toplinom i ljubavlju.
16 Drave koje doputaju eutanaziju su npr., Nizozemska, Belgija, Danska, vedska (vidjeti:
K. P. Gorlitzer, Regeln zur Lebensbeendigung auch Wunsch ib den Niederlander, Belgien
und Danemark, Dokumentation der Tagung vom 18/19. Oktober 2002., Essen 2003.). Razvoj
nizozemskoga eutanazijskog prava posebno je prikazao talijanski profesor G. Smorto (Note
comparatistiche sull, eutanasio, Rivista di filosofia del dirito e cultura giuridica, Palermo
br.7/07, str.150). Nune pretpostavke za dozvolu eutanazije su: 1) volja, svjesno izraena volja
pacijenta, 2) kompletna struno-medicinska informacija o stanju bolesti (informirani pristanak)
3) sagledavanje tog stanja unutar odreenog i struno relevantnog vremena, 4) kroninost
bolesti i nepodnoljivost bolova bez mogunosti poboljanja i 5) savjet s barem jo jednim
lijenikom.

Recentno se prve inicijative za dozvolu eutanazije javljaju i u tradicionalno visokokatolikoj
Italiji (Settantamila firme per legge sull, eutanasia, Corriere della sera 23.9.13.).
17 Po Kodeksu lijenike etike i deontologije u Republici Hrvatskoj (t. 2. Temeljnih naela)
lijenik je duan potovati ljudski ivot od njegova poetka do smrti). Misli se oito da
prirodne smrti i to onda ne stvara nikakve mogunosti za aktivnu eutanaziju. Ne bi to, naravno,
bilo mogue ni da Kodeks glasi drukije jer Ustav RH i propisi o pravu osobnosti (ZOO prije
svega) za pravo na smrt u ime prava na ivot ne daju relevantno uporite.
18 Terminalna bolest je primarno medicinski, ali je i pravni pojam. U biti znai bolest koja
se ne moe izlijeiti ili adekvatno tretirati i koja e rezultirati smru pacijenta u kratkom
vremenskom periodu (Wikipedija). Takvo stanje treba, naravno, potvrditi ali i vrlo oprezno

104

A. Radolovi, Pravni poslovi prava osobnosti

Zb. Prav. fak. Sveu. Rij. (1991) v. 35, br. 1, 95-118 (2014)

da je osoba koja se treba eutanazirati dala svjesni pristanak i

da je ona prije tog pristanka dobila kvalitetnu informaciju o stanju svog
zdravlja i mogunosti izljeenja, odnosno o prijeteim mukama i bolovima
koji nisu razmjerni odreenoj prosjenoj obvezi trpljenja bolova.19
O pravu na eutanaziju drutvo se mora odrediti. Lane modernizme valja pritom
odbaciti, jer je povezivanje prava na smrt s pravom na ivot zapravo negacija prava
na ivot. Kako je rekao filozof E. Fromm (Umijee ljubavi) to je nekrofilan pristup
ivotu, a ovjeanstvu je potreban biofilan pristup koji naglaava radost ivota, a ne
njegov po volji ovjeka isprovociran kraj. Potrebna je kultura ivota, a ne kultura
smrti.
1.2.2. Pravo na eutanaziju (kada se i gdje doputa) ostvaruje se odreenim
pravnim poslom.
Trenutno postoje dva ve udomaena (imenovana) izraza u tom pravcu: bioloka
oporuka i informirani (izriiti ili konkludentni) pristanak. Bioloka oporuka
(testamento biologico) je pojam i praksa talijanskoga prava.
To nije nikakva oporuka u smislu nasljednog prava, jer ovdje uinak oporuke
nastupa ve tijekom ivota oporuitelja. To je jednostavni pravni posao kojim
pacijent izjavljuje volju da ga se, nakon pada u terminalnu etapu bolesti, eutanazira,
tj. da se prekine njegov ivot (bilo da se prekine umjetno odravanje ivota bilo da
se prekine prirodni ivot zbog neizljeivosti i muka u terminalnom stadiju bolesti).20
Takvu oporuku pacijent (bolesnik) treba dati u svjesnom stanju, tj. u stanju
sposobnosti za rasuivanje (mentalne sposobnosti,odnosno prirodne poslovne
sposobnosti).21
U Republici Hrvatskoj ni normativno, a (nadamo se) ni stvarno eutanazije nema.
Eventualno prakticiranje eutanazije je pod djelokrugom kaznenog prava i stoga nam
prihvaati, napose zbog dva temeljna razloga: to suvremena medicina jako brzo napreduje (i
vrlo esto bolesti koje su juer bile terminalne danas to vie nisu) i, drugo, to ovjek ima
u sebi prirodno ugraen termostat ivota, eli ivjeti pa se nerijetko moe i predomisliti u
odnosu na izraenu elju za prekidom ivota.
19 T. Ballarino, Note comparatistiche..., op. cit., str. 152. Sve su to, po naoj ocjeni, dosta
subjektivni standardi koji, minimalno, zahtijevaju rigoroznu i posebno ekspertnu medicinskopravnu potvrdu i valorizaciju.
20 Pasivna eutanazija, odnosno pomo pri takvoj eutanaziji i iskljuenje s aparata kada samo ti
aparati odravaju ivot nisu isti pojmovi. Prvi svakako predstavlja eutanaziju sa svim dvojbama
koje ona donosi, drugo (bilo u aktivnom bilo u pasivnom obliku, najee dakako u ovom
drugom) nemaju pojmovne veze s eutanazijom te to npr. i vatikanska Deklaracija o eutanaziji
ne zabranjuje.
21 Zakon o nasljeivanju RH (NN 48/03., 163/03. i 35/05. ,st. 1. l. 26.) govori o sposobnosti
za rasuivanje kao jednoj od pretpostavci sposobnosti oporuivanja, odnosno valjanosti
oporuke. N. Gavella i V. Belaj (Nasljedno pravo, Zagreb, 2008.), to kvalificiraju kao
mentalnu sposobnost oporuitelja. Nama se ini moda jo primjerenijim izraz prirodna
poslovna sposobnost jer vodi rauna ne samo o duevnoj bolesti i duevnom stanju nego i
o drugim mogue relevantnim razlozima koji onemoguuju slobodno i ozbiljno izraavanje
volje (mladost, lakomislenost, stres, utjecaj alkohola i droge, ivotno neiskustvo, neznanje,
neobavijetenost itd.).

A. Radolovi, Pravni poslovi prava osobnosti

Zb. Prav. fak. Sveu. Rij. (1991) v. 35, br. 1, 95-118 (2014)

105

ni bioloka oporuka ovog trenutka nije zanimljiv pojam za pravu eutanaziju, ali je
za postupak gdje pacijent odreuje prekid umjetnog odravanja ivota (aparatima)
kada je to jedini nain odravanja ivota. Tada je ak doputena i aktivna eutanazija,
tj. da sami lijenici odrede iskljuenje aparata, a time i prekid ivota odreene osobe.
Drugi je oblik izraavanja volje za eutanazijom (bilo prave eutanazije bilo samo
u obliku iskljuenja aparata koji jedino odravaju ivot) pristanak pacijenta, izriito
ili preutno.22
Pritom, prema naoj ocjeni, valja biti vrlo oprezan u tumaenju odreenih
konkludentnih radnji jer je u prirodi ovjeka elja (instinkt,termostat) ivota, a ne
elja smrti.
Ni izrijekom eventualno dati pristanak pacijenta nije bez barem nekih problema.
Zdravstveno stanje (i stanje svijesti s tim povezano) odluujue odreuje slobodno i
ozbiljno izraenu volju (st. 3. l. 249. ZOO RH iz 05.). Ovo nuno implicira prethodnu,
vrlo sloenu i objektivnu potvrdu stvarnoga stanja zdravlja i postojanja (ne)izgleda
za izljeenje. Zavrnu verifikaciju svakako ne bi smio dati lijenik(-ordinarijus)
nego konzilijum lijenika u kojem bi trebao sudjelovati i (kao zainteresirana strana)
ovlateni ili zakonom odreeni zastupnik pacijenta.
Bioloka oporuka ili informirani pristanak uinjeni bez postojanja relevantne
prirodne poslovne sposobnosti nitetni su pravni poslovi. Ako tako izraena volja
jo nije ostvarena (pacijent je jo u ivotu) treba hitno prekinuti svaki rad na tomu
(zahtjev da se prestane s povredom prava osobnosti l. 1048. ZOO RH iz 05.), a
u protivnom (kada je smrt ve nastupila) treba nasljednicima dotine osobe priznati
pravo na popravljanje neimovinske tete zbog protupravne smrti bliskog srodnika (l.
1101. ZOO iz 05.).
Ovo posljednje promiljanje (pozivanje na ZOO) ujedno je jo jedan dokaz
da se kreemo u materiji graanskog prava, odnosno da su pravo osobnosti i s njim
povezani pravni poslovi takoer par exellance predmet graanskog prava.
1.2.3. Problem prekida trudnoe i (mogui) pravni poslovi s tim u svezi
Prekid trudnoe (abortus) jedan je od veih filozofsko-vrijednosnih problema
dananjice. U Republici Hrvatskoj prekid trudnoe naelno je doputen. Temelj te
dozvole je Zakon o zdravstvenoj zatiti iz ak 1978. godine, donesen u bivoj dravi i
bivem (komunistikom) vrijednosnom sustavu.23
22 U poznatom talijanskom sluaju Englaro je talijanski Vrhovni (kasacijski) sud u poznatoj presudi
od 13.11.2008. (sentenca 27145/08 prihvatio kao relevantno izraenu volju za iskljuenje s
aparata za odravanje ivota i situaciju gdje je pacijentica mogla komunicirati s lijenicima
samo preko jedne sonde i ivjela je samo pomou te sonde. U presudi napisanoj na 21 stranici
talijanski Vrhovni sud naglaava da se ne radi o eutanaziji i da su i sama pacijentica i njezini
roditelji temeljem jasnog stanja zdravlja i bolesti legitimno zatraili iskljuenje s aparata.
Talijanska opa i pravnika javnost bila je oko toga ipak jako podijeljena.
23 Pred Ustavnim sudom RH jo od 1991. godine tee postupak za ispitivanje ustavnosti Zakona o
zdravstvenim mjerama za ostvarivanje prava na slobodno odluivanje o raanju djece (predmet
posl. br. U-I/60/1991.). Oito neki razlozi ustavnosudskog oportuniteta izazivaju toliko
odgaanje donoenje odluke, premda, ini nam se, supstancijalnih razloga za to nema (rije je o
Zakonu iz ak 1978. godine donesenom u bitno drukijim dravnim i politikim okolnostima, o

106

A. Radolovi, Pravni poslovi prava osobnosti

Zb. Prav. fak. Sveu. Rij. (1991) v. 35, br. 1, 95-118 (2014)

Komparativna rjeenja se razlikuju od potpune zabrane do potpune liberalizacije

pobaaja. Jedno srednje rjeenje trebalo bi se kretati izmeu naelne dozvole, ali i
strogih (stroih) pretpostavki za tu dozvolu.
Treba, naime, pritom uvaiti legitimne elje i oekivanja vie subjekata: roditelja
djeteta na prvom mjestu, u izvjesnom smislu i dravne zajednice (populacijska
politika), moralni sustav drutva i (to moe zvuati prerevolucionarno, ali to zapravo
nije) samoga jo neroenog djeteta kojeg dakako treba predstavljati poseban skrbnik
(zbog mogue kolizije sa eljama roditelja).
Ovo potonje promiljanje izrazio je veliki talijanski filozof prava N. Bobbio koji
je posebno zapazio da se o dozvoli za pobaaj zaudo ne pita onoga tko je u toj igri
najvaniji i o ijoj se glavi radi - ovjek u stadiju zaea i oekivanju poroda.
Zanimljivo je da nasljedno pravo titi imovinsko, nasljedno pravo jo neroena
djeteta (ZN RH st. 2. l. 124 i l. 214.), a nemamo odredbi o zatiti najvanijeg prava
jo neroena djeteta - prava na roenje kao oblika prava na ivot.
Ovo pravo valja nuno i urno uvesti u pravni sustav Republike Hrvatske.
Vjerojatno najprikladnije u nekom novom propisu koji e regulirati pravo i mogunost
prekida trudnoe.
Pritom, valja dozvolu za prekid trudnoe regulirati ne kao statusno pitanje
(ovlast neke lijenike komisije) nego kao poseban pravni posao izmeu roditelja
jo neroenog djeteta, posebnog djetetovog skrbnika i bolnice koji izvodi prekid
trudnoe. Naravno da takav pravni posao podlijee kontroli i odgovornosti kao i svaki
graanskopravni posao.
Rasprava o dozvoli i pravnim pretpostavkama prekida trudnoe (koja je u svakoj
drutvenoj zajednici uvijek posebno burna) ne bi smjela ni izostaviti ni umanjiti pitanja
o regulaciji pravnog posla kojim se pravo na prekid trudnoe ostvaruje. tovie,
odsustvo te realizacije ili njegova loa regulacija bitno umanjuje sam institut pravnog
ureenja prava na prekid trudnoe.
Kada (i ako) drava pod odreenim pretpostavkama dopusti prekidanje trudnoe,
drava je preko mree svojih javnih bolnica duna sklopiti pravni posao kojim e se
to pravo ostvariti. Radi se o obveznom sklapanju ugovora (st. 1. l. 248. ZOO RH iz
05.).
Zapreka tomu nije ni ustavno pravo na prigovor savjesti (st. 2. l. 47. Ustava
RH) jer je dravna bolnica duna osigurati posao tako da ni ostvarivanje prava na
prekid trudnoe suglasna zakonu ne dolazi u pitanje.
1.2.4. Pravni poslovi vezani uz presaivanje (transplantaciju) dijelova
ljudskoga tijela
Presaivanje dijelova ljudskoga tijela (opepoznato pod nazivom transplantacija)
jedno je od najveih suvremenih oblika napretka medicine i prava na podruju prava
osobnosti.
Hrvatska je na samom europskom i svjetskom vrhu po broju i uspjenosti
Zakonu koji je u meuvremenu postao i toliko obsoletan da je mogue i izgubio svaku vanost,
a osim toga u onih 35 godina svijet se i kod kue i vani jako promijenio).

A. Radolovi, Pravni poslovi prava osobnosti

Zb. Prav. fak. Sveu. Rij. (1991) v. 35, br. 1, 95-118 (2014)

107

transplantacije.24 Zemlje koje su u mnogim oblastima ispred nas (ponekad i daleko

iznad nas) na podruju transplantacije dosta kasne.25
Sve je vie tjelesnih organa koji se mogu presaivati (srce, jetra, bubrezi,
guteraa, kotana sr itd.), sve je vei broj transplantacija i sve su vei uspjesi na
podruju transplantacijske medicine. Pozitivno je i to to i Crkva zagovara presaivanje
tjelesnih organa kao nain lijeenja.26
To ipak ne znai da je samo transplantacija bez odreenih pravnih problema.
Ovdje emo navesti samo neke, one koji se odnose na pravne poslove vezane uz
presaivanje tjelesnih organa. Prvo valja rei da postoje dva temeljna oblika
transplantacije: sa ivog darivatelja (donora) i s mrtvog davatelja (kadavera).
Presaivanje organa s jedne ivue osobe na drugu je manje prisutno (negdje
oko 10%). Razlog tomu su odreene prirodne injenice: donor mora biti posebno
dobra zdravlja, u pravilu mora biti krvni srodnik primatelja, a eksplantacija organa ne
smije ugroziti ivotnu sposobnost donora.
U tom sluaju davanje organa (koje mora biti slobodno i besplatno) nije pravni
posao darovanja u uobiajenom graanskopravnom (imovinskopravnom) smislu ove
rijei jer dijelovi ljudskoga tijela nisu stvar u slobodnom pravnom prometu, nego je
to jedan sui generis pravni posao prava osobnosti koji ima svoju objektivnu causu
lijeenje primatelja organa. Preporuljivo je da se takav pravni posao sklopi u pisanoj
formi i uz nazonost tijela dravne vlasti, kao to je npr. u Italiji.27
Drugi je oblik, tzv. kadaverina transplantacija, tj. takva transplantacija gdje se
24 Po broju darivatelja i transplantacija prvi smo u svijetu (Veernji list, Zagreb, 24.05.2012.).
Rije je o egzaktnim brojkama koje je javnosti predstavilo Ministarstvo zdravlja RH (33,5
davatelja na milijun stanovnika, a 2011. godine presaeno je 413 organa). Istom je prigodom
(Nacionalni dan darivanja i presaivanja tkiva organa 26.5.) u dnevniku javne televizije
reeno da je ... tome pridonio rad udruga bolesnika, medija i svakako uspjesi na podruju
transplantacijske medicine (prof. dr. sc. eljko Katelan, predstojnik Klinike za urologiju
KBC Zagreb).
25 Njemaka, npr. tek od 1. prosinca 2012. ima u europskom smislu moderan transplantacijski zakon
(Organspendengesetz); ne zasniva se, meutim, na presumiranom pristanku davatelja organa
nego na izriitom pristanku o emu se vodi posebna centralizirana evidencija, a svaki (budui)
davatelj organa mora ishoditi posebnu iskaznicu (Organspendenausweis). Austrija nema posebni
transplantacijski zakon nego se materija regulira unutar propisa o zdravstvenom osiguranju
(Bundesgesetz ueber Krankenanstalten und Kuranstalten) koji iskljuuju transplantaciju ako
je izriito izraeno protivljenje (to bi bilo slino naem presumiranom pristanku). Italija ima
poseban transplantacijski zakon iz 1999. (Legge n.91 iz 1999.) Disposizioni in materia di
prelievi e di trapianti di organi e di tessuti. U 28 minuciozno sroenih lanaka mnogo se panje
posebno posveuje: utvrivanju smrti donora, njegovoj stvarnoj i pravoj volji za donacijom
organa ili tkiva te o posebnom informiranom pristanku ako je rije o uzimanju tijela i organa
sa ivog donora). Zakon poznaje pravilo presumiranog pristanka (l. 4.), ba kao i savezni
vicarski Zakon o transplantaciji od 8. listopada 2004. godine.
26 Papa Benedikt, XVI. vie je puta istaknuo da je davanje (darivanje) organa akt ljubavi (un
atto d, amore); upozorio je ipak da je u transplantaciji nuna vea jasnoa o nastupjeloj smrti
davatelja (Serve piu, certezza su morte avvenuta) ( La Republika.it., 10. prosinca 2008.).
27 Posebni zakoni (za transplantaciju bubrega i jetre) predviaju sudsku dozvolu za transplantaciju
sa ivog donora, opi zakon (n. 91 iz 1999.) predvia kontrolu Nacionalnog centra za
transplantaciju koji uredbom ministra ima i svoj jak pravniki dio. Slina je regulacija i u
vicarskom zakonu.

108

A. Radolovi, Pravni poslovi prava osobnosti

Zb. Prav. fak. Sveu. Rij. (1991) v. 35, br. 1, 95-118 (2014)

odreeni tjelesni organi uzimaju iz umrle osobe i ugrauju u tijelo ivog primatelja
organa. Medicina i pravo preferiraju ovaj oblik presaivanja organa to slijedi i praksa
(90%).
Odreeni organ, meutim, ne moe se uzeti iz svake umrle osobe. U pravilu se
trai pristanak te osobe izraen za njezina ivota ili pristanak njene obitelji28. Jedno je
od rjeenja i propisivanje presumiranog (pretpostavljenog) pristanka.29
Drugi je uvjet da je naen medicinski kompatibilan organ koji e se implantirati
u tue tijelo. Ta je etapa preteno (moda ak i iskljuivo) u rukama lijenika, premda
postoje i pravna pitanja.30
Ispunjenjem navedenih uvjeta trebalo bi slijediti sklapanje ugovora o
transplantaciji. Njega bi trebali sklopiti Bolnica koja posjeduje organ koji se ima
implantirati (i koja, dakako, ima za to posebno kvalificirano medicinsko osoblje)
i pacijent-primatelj organa ili njegov ovlateni zastupnik. Kako se presaivanje
tjelesnih organa, na naelnoj razini, smatra lijeenjem, stvar zapravo potpada pod
sklapanja ugovora o lijeenju to uglavnom nee biti sporno, ali samo ako izraava
specifinu pravno-medicinsku znaajku transplantacije.
Hrvatska ima poseban Zakon o presaivanju ljudskih organa u svrhu lijeenja
(NN 144/12). To, meutim, nije prva regulacija u ovom podruju jer je prvi propis o
tomu donesen jo, 1980. godine.31
28 Europska povelja o transplantaciji organa (15.10.96.) naglaava nunost precizne definicije
smrti davatelja organa, nacionalnim zakonom predvien njegov pristanak na darivanje i
(svakako) odsustvo njegovog protivljenja za transplantaciju.
29 Presumirani pristanak olakava presaivanje organa jer iskljuuje transplantaciju samo ako se
darivatelj tomu izriito usprotivio. Protivnici tog pravila primjeuju da neke osobe (npr. zbog
mladosti) ne misle na to pa i ne stignu izraziti svoje protivljenje na transplantaciju, iako je
stvarno za sluaj svoje smrti ne ele.
30 Lijenika struka opravdano smatra da transplantacija zahtijeva mnogo i teko etiko rjeenje
(vidjeti npr. rad D. Dereia i Zvonimira Marekovia Etiki problemi vezani uz transplantaciju
organa, str.133-138 u knjizi Medicinska etika, Zagreb, 2007.). Mislimo da to ipak ne iskljuuje,
jednako tako teko i ozbiljno, pravno rjeenje s obzirom na to da se radi o vanim pravima
graana - ustavnom pravu na ivot, tjelesni i psihiki integritet i lijeenje.
31 Zakon o presaivanju dijelova ljudskog tijela u svrhu lijeenja (NN 31/80.). Zatim smo imali
zakon istog naziva 1974. (NN 177/04.), pa izmjene tog zakona 2009. (NN 45/09.) i, konani
novi zakon (s poneto izmijenjenim nazivom) Zakon o presaivanju ljudskih organa u svrhu
lijeenja (NN 144/12.).

Transplantacijske propise ine i poseban Pravilnik o kriterijima za dodjelu dijelova ljudskog
tijela i voenje nacionalne liste ekanja (NN 152/05. i 84/07.), kao i Kazneni zakon koji
nedoputeno uzimanje i presaivanje dijelova ljudskog tijela propisuje kao kazneno djelo (l.
242.). Prema st. 1. l. 242. KZH kazneno djelo nedozvoljenog presaivanja dijelova ljudskog
tijela postoji i kod medicinski neopravdane presadbe makar i s pristankom primatelja. Nema
dvojbe da tumaenje odnosne kaznene odredbe nije mogue bez Zakona o presaivanju ljudskih
organa u svrhu lijeenja. U svezi s tzv. listama ekanja kod kadaverine transplantacije (tzv.
Warteliste na njemakom govornom podruju) valja rei da se javnosti (moda ipak do kraja
ne potpuno utemeljena) govori o automatizmu diktiranom kompjuterskim izbacivanjem.
Neki dogaaji u uzorno organiziranoj Njemakoj pokazuju da i tu manipulacija ima, odnosno
da je i tu potrebna odreena pravna kontrola (vidi Kurier, Austrija od 6.6.13.: Skandal um
Organspenden an Uniklinik; Das Bild od 26.3.2013. Wie gross ist der Organspende- Skandal
wirklich?).

A. Radolovi, Pravni poslovi prava osobnosti

Zb. Prav. fak. Sveu. Rij. (1991) v. 35, br. 1, 95-118 (2014)

109

Zakon iz 2012. odreuje sljedee elemente:

poznaje obje vrste transplantacije, tj. sa ivog donora i s umrle osobe,
lijeenje (zdravlje) primatelja organa je bitna i jedina svrha transplantacije,
uzimanje dijelova ljudskog sa iva tijela iskljuivo je dobrovoljno32
i besplatno,33 a volja darivatelja (donora) mora biti dana u pisanom obliku,
kod kadaverine transplantacije presumira se suglasnost donora (postoji
uvijek osim ako se darivatelj organa za ivota nije u pisanom obliku protivio
darivanju organa) .34
Zakon je pozitivan iskorak na liniji moderne transplantacijske medicine i
transplantacijskog prava. Ipak, valja mu uputiti i neke zamjerke, primjerice:
kod transplantacije sa ivog donora pristanak, kako je naprijed navedeno,
mora biti dan u pisanom obliku (st. 2. l. 15.); to ipak nije potpuno
dostatno jamstvo za obveznopravni standard slobodno i ozbiljno izjavljene
volje (st. 3. l. 249. ZOO iz 05.), osobito jer se govori o tiskanicama koje
bi trebale biti pravni oblik relevantne volje (!) i
kod kadaverine transplantacije lista ekanja nije dostatno ureena i moe
dovoditi u pitanje punu medicinsku i pravnu transparentnost.
Prednosti Zakona ipak su mnogo vee od njegovih nedostataka i zasigurno e
doprinijeti daljnjem uspjenom razvoju transplantacijske medicine. Okvir domaega
transplantacijskog prava, osim Zakona o presaivanju ljudskih organa radi lijeenja
ine jo:
Pravilnik o nainu, postupku i medicinskim kriterijima za utvrivanje smrti
osobe iji se dijelovi tijela mogu uzimati radi presaivanja (NN 3/06),35
32 Dobrovoljnost davanja (darivanja) organa mora biti izriito (i u pisanom obliku) kod
transplantacije sa ive osobe; kod kadaverinog presaivanja dobrovoljnost je izraena kod
pravila o presumiranom pristanku (st. 1. l. 17.). Dobrovoljni pristanak mora u oba oblika
presaivanja dati i primatelj organa (moe to npr. odbiti ako smatra da moe dobiti medicinski
prikladniji organ).
33 Ugovor o darivanju (davanju) tjelesnih organa je per definitionem besplatan pravni posao.
Zato Zakon zabranjuje dobivanje bilo kakve naknade ili dobivanje druge imovinske koristi za
dati organ (st. 1. l. 8.), ali doputa (to je u skladu s europskim transplantacijskim pravom)
ugovaranje naknade za imovinske gubitke nastale u svezi s transplantacijom (st. 2. l. 8.). U tom
sluaju dolaze u obzir pravila imovinskog graanskog (obveznog) prava. Treba se pritom uvati
mogue prakse da legalna naknada imovinske koristi (npr. troak lijeenja ili gubitak zarade
vezani uz pripremu i provoenje transplantacije sa iva davatelja) bude pokrie za naknadu
koja se daje za davanje organa. Zakon ne predvia (ba kao ni zakon Njemake, Austrije,
Italije i vicarske) ugovaranje presadbe sa iva davatelja, ali tek po njegovoj smrti (bila bi to
svojevrsna neimovinska donacija mortis causa). Mogue zloupotrebe su tu prevelike. Zakon
ima u vidu presadbu sa ivog donora samo u korist primatelja prve linije krvnog srodstva (st. 3.
l. 11) i imajui u vidu posao inter vivos (arg. iz l. 21.)
34 Ustavnost ove odredbe potvrdio je Ustavni sud RH u odluci iz 2005. (U-I-3631/2005).
35 Pravilnik polazi od kriterija smrti mozga (l. 2.). U nekim dijelovima vrhunske medicine taj se
pojam naelno dovodi u pitanje, iz ega filozofija prava dovodi u pitanje i samu dopustivost
transplantacije (vidjeti npr. P. Pagnalucci Se la morte cerebrale non e, la vera morte, sono
legittimi i trapianti?, Rivista internazionale di filosofia di diritto, Milano br.1-2/2006.). I
opa javnost (npr. austrijska) postavlja pitanje o utvrivanju smrti donora kao pretpostavci
transplantacije (Wie tot muss ein Organspender sein? Der Standard od 29. rujna 2013.).

110

A. Radolovi, Pravni poslovi prava osobnosti

Zb. Prav. fak. Sveu. Rij. (1991) v. 35, br. 1, 95-118 (2014)

Zakon o zatiti prava pacijenata (NN 169/04),36

Zakon o zdravstvenoj zatiti (NN 150/08, 71/10, 139/10, 22/11, 84/11,
154/11, 12/12, 35/12, 70/12, 144/12 i 82/13),37
Zakon o obveznom zdravstvenom osiguranju (NN 80/13)38 te
Kodeks medicinske etike i deontologije.39

2. PRAVNI POSLOVI VEZANI UZ LIJEENJE OVJEKA

Pravni posao (ugovor) o lijeenju je, gledano sustavno i metodoloki, negdje
izmeu pravnih poslova vezanih uz pravo za ivot (prethodno poglavlje ovoga rada) i
ostalih pravnih poslova prava osobnosti (naredna poglavlja).
U domaem pravnom sustavu to nije jednostavan pravni odnos. Obuhvaa etiri
temeljna sudionika: slubu zdravstvenog osiguranja, zdravstvenu ustanovu (bolnicu)
koja provodi lijeenje, lijenika i ostalo medicinsko osoblje koji kao zaposlenici
bolnice neposredno provode lijeenje i pacijenta kao korisnika njihovih usluga.
Taj pravni odnos sadri i dodatne komplikacije. Sadri, naime, vie zasebnih
pravnih odnosa pa onda i vie zasebnih pravnih poslova: odnos zdravstveno osiguranje
i pacijenta (osiguranika), odnos zdravstvenog osiguranja i zdravstvene ustanove
(bolnice), odnos bolnice i lijenika (i ostalog medicinskog osoblja) i odnos pacijent i
bolnice, odnosno njezinog medicinskog osoblja.
Hrvatska ima vrhunsku medicinu, ali loe zdravstvo koje prijei da velika
dostignua suvremene medicine dou do svakoga pacijenta. Problem je prije svega
financijske, ali i organizacijske naravi. U zemlji gdje je zaposlenost sve manja (zbog
sve manjeg broja radnih mjesta) novaca (i) za zdravstvo je sve manje, koje stvara
ogromne gubitke koje Vlada RH za sada nekako uspijeva sanirati, ali je pitanje do
kada e moi.
Jedno je od rjeenja i razvoj koncepcije supostojanja javnih i privatnih bolnica.
Zakon o zdravstvenoj zatiti to omoguuje, ali ne i za graane bitan uvjet: da privatna
bolnica bude dostupna jednako kao i javna (temeljem iskaznice zdravstvenog
osiguranja). Dodatno i posebno plaanje privatnoj bolnici neprihvatljivo je pored
injenice da taj isti graanin ve plaa doprinose za zdravstveno osiguranje.
36 Taj Zakon govori openito o pristanku pacijenta na lijeenje (l. 5.-28.), pa se primjenjuju i
na primatelja organa koji je takoer pacijent u postupku lijeenja. Kod transplantacije sa iva
donora, dakako, odnose se i na davatelja (darivatelja) organa.
37 Zakon l. 7. predvia, izmeu ostalog, javno financiranje ...presaivanje organa, tkiva i
stanica. Postupci presaivanja su inae vrlo skupi (oko 150.000,00 EUR po organu), pa je
ozbiljno pitanje koliko su raspoloiva sredstva slube zdravstvenog osiguranja za to dostatna.
38 Ovaj Zakon (l. 50., l. 55. st. 2. t. 6., l. 62.) predvia i priline olakice transplantiranih
osoba u odnosu na naknadu plae za vrijeme bolovanja, pravo na prijevozne trokove i ostalo
povezano s transplantacijom.
39 Kodeks medicinske etike i deontologije donijela je Skuptina Hrvatskog lijenikog zbora
24. veljae 2007., l. 5. Kodeksa posveen je presaivanju tkiva i organa gdje se preuzima
pravilo zakona o presumiranom pristanku donora (izraeno za ivota, time to nije izvreno
protivljenje) ali se u mogue oblike protivljenja nepotrebno uvlai i obitelj donora (... ako se
obitelj tome ne protivi ...); obitelj se nema to protiviti dok je donor iv, a nakon njegove smrti
bitno je samo ono to je on izrazio dok je bio u ivotu.

A. Radolovi, Pravni poslovi prava osobnosti

Zb. Prav. fak. Sveu. Rij. (1991) v. 35, br. 1, 95-118 (2014)

111

Zdravlje ljudi ne smije zavisiti o materijalnim mogunostima bolesnika ili

njegove socijalnog poloaja.40
Mnogi su razlozi za tezu da je kompleksan pravni odnos vezan uz zatitu zdravlja
i lijeenje ljudi primarno javnopravni odnos.41 itav razvoj toga odnosa kao da ipak
najvie ide u tom pravcu.
To ipak ne znai da nema mjesta i za graanskopravnu odgovornost, ali, ini se
deliktnu, a ne ugovornu.42
Pritom treba ipak znati da koncepcija deliktne odgovornosti bolnice (i lijenika
kao personifikacije bolnice) ne mora nuno znaiti da nema prostora za postojanje
ugovora o lijeenju kao specifinog pravnog posla izmeu pacijenta i bolnice
(lijenika).43
U tom smislu mogu se podvui sljedea pravila:
pacijent u bolnicu, u naelu, dolazi po slobodnoj volji
pacijent je slobodan birati bolnice i lijenika
pacijent mora pristati na konkretan oblik lijeenja i
pacijent svojevoljno moe napustiti lijeenje, odustati od njega
U prilog (barem djelominog) ugovornog koncepta odnosa bolnica (lijenik) pacijent govori i injenica da njemaki Graanski zakonik (BGB) u l. 630a ff izriito
regulira ugovor o lijeenju (der Behandlungsvertrag) kao poseban oblik ugovora o
uslugama.
Iako (i u Njemakoj) teret lijeenja u financijskom smislu snosi socijalno
(zdravstveno) osiguranje, ono se ne smatra ugovornom stranom ugovora o radu.
Lijeenje, po BGB-u, obuhvaa dijagnozu i terapiju koje se moraju dati sukladno
najboljim medicinskim standardima. Lijeenjem se smatra i kozmetiki zahvat na
ovjeku.
Ugovor o lijeenju, nadalje, po njemakom pravu ne trai posebnu formu,
poseban oblik (ist nicht formbeduerftig). Sklopljen je ve samim time to je pacijent
zatraio termin (rok) prijema u bolnicu ili biti primljen na neku urnu intervenciju.
Pacijentu se, nadalje, priznaje pravo na punu obavijetenost o svemu to se tie
lijeenja, puni i svjesni pristanak na medicinske zahvate ukljuujui i pravo da svoj
pristanak svakog asa opozove.
Najnovijim Zakonom o poboljavanju prava pacijenata (Patientenrechtegesetz
od 20.2.13.) prava se jo poveavaju, a odgovornost bolnice (lijenika) u sluaju tete
40 Po Ustavu RH (l. 59.) svakome se jami pravo na zdravstvenu zatitu u skladu sa zakonom.
Upuivanje na zakon svakako upuuje na mogue nijansiranje tih prava, i u prvom redu
zbog gospodarsko-financijskih mogunosti drutva. Ekonomija zdravstva i pravo zdravstva
u osmiljavanju ovih pretpostavki zdravstvene zatite moraju preuzeti veu ulogu jer to nije
pitanje medicine nego upravo ekonomije i prava.
41 Tako npr. u talijanskoj graanskopravnoj literaturi navodi prof. V. Zeno-Zencovich (Una
commedia degli errori? La responsabilita, medica tra illecito e inadempimento, Rivista di diritto
civile, Padova br. 3/2008, str.271-297).
42 To su, primjerice kretanje u njemakom pravu (poblie o tome u biljeci br. 44).
43 Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti je 2008. godine posebno savjetovanje (okrugli
stol) posvetila medicinskom pravu (izdan je zbornik radova pod nazivom Graanskopravna
odgovornost u medicini).

112

A. Radolovi, Pravni poslovi prava osobnosti

Zb. Prav. fak. Sveu. Rij. (1991) v. 35, br. 1, 95-118 (2014)

koje trpe pacijenti se presumira.44

Hrvatsko pravo ne sadri nikakvu posebnu regulaciju ugovora o lijeenju.
Njegovo postojanje, njegova imenovanost da se ipak deducirati iz propisa i pravila
koje smo u ovom radu prethodno naveli (propisi o zdravstvenoj zatiti, propisa o
obveznom zdravstvenom osiguranju, propisa o pravima pacijenata, pravila lijenike
etike i deontologije itd.).
Nema dvojbe da, konano, ugovor o lijeenju (to je, uostalom, u samoj naravi
prava osobnosti) sadri posebno jaku etiku komponentu bez koje takav ugovor ne
moe saivjeti. Etika je u medicini i medicinskom pravu ne samo znaajan korektiv
nego predstavlja sastavni dio same biti lijeenja.45

3. PRAVNI POSLOVI VEZANI UZ TZV. UMJETNU OPLODNJU

Umjetna oplodnja (artificial procreation, kuenstliche Befruchtung, procreazione
medicalmente assistita) poseban je fenomen 20. i 21. stoljea.
Opoj javnosti poznato je da je prva beba iz epruvete roena 1987. godine
(Velika Britanija) i otada se taj proces nezaustavljivo razvija. No, ne bez otpora, ak
vrlo velikih otpora. Posebno se u tomu rezervirano postavila Rimokatolika crkva.
Crkva, kako smo vidjeli, promie i potie transplantaciju organa ljudskoga tijela
(uz jedini uvjet da se prije transplantacije nedvojbeno utvrdi smrt davatelja organa
kod kadaverine transplantacije), ali je, to smo takoer u ovom radu ve prikazali,
nepopustljiva u pitanjima prekida trudnoe i eutanazije.
Takva nepopustljivost postoji i u pitanju umjetne oplodnje. Ova, u osnovi
moralna pitanja, ovdje istiemo samo zbog toga kako bismo skrenuli pozornost na
njih, odnosno ukazali koliko su ova prethodna pitanja bitna za mogue pravne
poslove vezane za umjetnu oplodnju.
Rimokatolika crkva zapravo ipak ne otklanja u cijelosti mogunost umjetne
oplodnje, ali ju doputa samo uz tri vrlo vana (i objektivno vrlo teka) uvjeta:
da se vri izmeu suprunika koji su vezani valjanim pravnim odnosom
braka,
da mora biti primjenjiva iskljuivo u okviru seksualnog kontakta izmeu
branih drugova, i
da ne zahtijeva medicinski invazivne intervencije u branom, seksualnom
44 Vidjeti o tome: Katzenmaier, Der Behandlungsvertrag- Neues Vertragstypus im BGB, NJW
12/2013. Presumirana krivnja, po naem miljenju, upuuje ipak i na izvanugovorni tretman
pravnog odnosa bolnice i pacijenta.
45 Ovdje ukazujemo na iznimno znaajnu knjigu o medicinskoj etici, nedavno objavljenoj u Italiji:
E. Buzzi, Etica della cura medica, Brescia 2013.; prezentaciji od 3. lipnja 2013., dan je ne samo
talijanski nego i europski publicitet. Na hrvatskom medicinsko-pravnom prostoru ve smo u
ovom radu ukazali na knjigu koju je uredio prof. N. Zurak (Medicinska etika, Zagreb, 2007.). U
Njemakoj (Goettingen) je 1986. godine osnovana Akademija za medicinsku etiku kao mjesto
interdisciplinarnog i interprofesionalnog praenja problema lijeenja ljudi. Na europskoj razini
(od 1985.) djeluje Europska zajednica medicinske etike Association of Centres of Medical
Erhics (EACME).

A. Radolovi, Pravni poslovi prava osobnosti

Zb. Prav. fak. Sveu. Rij. (1991) v. 35, br. 1, 95-118 (2014)

113

odnosu izmeu mua i ene.46

Na takve uvjete druga, laika strana europskih drutava teko e pristati i ini se
da na tom planu jo dugo nee biti nekog opeg konsenzusa.
Neke bitne moralne dvojbe47 i vane europske zakonodavce tjeraju na poveani
oprez.48
Republika Hrvatska ima Zakon o medicinskoj potpomognutoj oplodnji (NN
86/12); i u pitanju je ak etvrta intervencija u ovoj oblasti (NN 88/09, 137/09, 124/11).
Zakon doputa medicinski potpomognutu oplodnju, neovisno o svim navodnoetikim i svjetonazorskim prijeporima koji s tim u svezi postoje i kod nas i u drugim
dravama.
Medicinski potpomognuta oplodnja pokrivena je opim pravom na zdravstvenu
zatitu (st. 5. st. 2. l. 19. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju, NN 80/13).
Za nae (hrvatske) propise postupak medicinski potpomognute oplodnje je,
dakle, lijeenje, odnosno oblik lijeenja i stoga potpada pod opi sustav ugovora o
lijeenju kako smo to u prethodnom dijelu ovoga rada izloili.
Osobitost tog pravnog posla ipak treba biti u tomu to bi to morao biti pravni
posao izmeu mukarca i ene koji daju svoje rasplodne stanice i bolnice koja taj
postupak organizira i provodi.49
Zakon ne slijedi (crkvene) etike primjedbe na sam koncept umjetne oplodnje,
46 Vidjeti o tome: L. Scopel, La procreazione antificiale nei recenti documenti della Chiesa
Cattolica, Rivista telematica, Rim, veljaa 2012.; slino i La Stampa od 4. travnja 2013.:
Fecondazione assistita, il Vaticano, Si ma solo se si respetta la morale.
47 Protivnici umjetne oplodnje, odnosno pobornici katolikog stajalita o uvjetima za dozvolu
umjetne oplodnje, navode napose sljedee etike prigovore: (jo uvijek) visoki stupanj
nesigurnosti umjetne oplodnje, enormna potronja embriona, visoki postotak prekida trudnoe
(80%), naputanje seksualne veze mua i ene kao temelja koncepcije djeteta, uvoenje u proces
oplodnje treih osoba, porast kongenitalnih bolesti djece zaete umjetnim putem, nepotrebno
visoki trokovi umjetne oplodnje (http ://www.don bosco- torino.it).
48 Austrija je npr. vrlo oprezna u donoenju propisa o umjetnoj oplodnji. U tijeku je (2013.) rad
radne grupe za eventualni prijedlog takvog zakona (Kleine Zeitung od 5.4.2013.- Arbeitgruppe
zu Fortpflanzungsgesetz eingerichtet), uz ve izraene jasne napade (Die Presse od 5. travnja
2013.; Austrijski Ustavni sud je u jednoj odluci izbjegao odluku o meritumu, ali je ipak jasno
preporuio oprez u tomu (odluka G 14/10-8 i G-47/11-8 od 2. listopada 2012.). U Njemakoj
lijenici trae takav zakon (slino su traili, i dobili transplantacijski zakon 2012.), Deutsches
Aertzteblatt od 5. travnja 2013. Vjerojatno e takav (kako se zahtijeva liberaleres zakon
biti donesen). U svijetu, napose u Europi laiko-liberalne tendencije jaaju, njih volensnolens (borba za birae!) prihvaaju i uobiajeno konzervativnije politike stranke i zacijelo
e budunost pripadati modernoj, liberalnijoj koncepciji medicinski potpomognute umjetne
oplodnje. Vea liberalizacija, meutim, zahtijeva veu ugovornu disciplinu jer su u protivnom
mogue velike zlouporabe.
49 Osobiti je problem, tzv. heterologne oplodnje (t. 5. l. 5. Zakona o medicinski pomognutoj
oplodnji RH iz 2012.). Zakon to ( pogreno!) definira kao oplodnju pri kojoj se koriste vlastite
spolne stanice branog, odnosno izvanbranog druga i spolne stanice darivatelja; heterologna
inseminacija uvijek koriste spolne stanice muke osobe koja nije ni brani ni izvanbrani
drug nego je (jednostavno) trea osoba. Mu majke smatra se ocem djeteta, pa e se i dijete
zaeto sjemenom tree smatrati njegovim djetetom, to stvara iznimno delikatnu situaciju i
(minimalno) trai pravnu suglasnost mua majke koja e roditi dijete u sustavu medicinski
potpomognute oplodnje.

114

A. Radolovi, Pravni poslovi prava osobnosti

Zb. Prav. fak. Sveu. Rij. (1991) v. 35, br. 1, 95-118 (2014)

ali bi organi primjene zakona o tomu svejedno trebali voditi rauna. Djeca se ne
proizvode nego raaju iz ljudske veze mukarca i ene, odnosno roditelja i djeteta.50

4. OSTALI PRAVNI POSLOVI PRAVA OSOBNOSTI

Ostali pravni poslovi prava osobnosti proizlaze (i u hrvatskim pravnim
uvjetima) iz l. 19. ZOO-a iz 2005. gdje se kao prava osobnosti odreuju: pravo na
ivot, tjelesno i duevno zdravlje, ugled, ast, dostojanstvo, ime, privatnost osobnog
i obiteljskog ivota, sloboda i dr. Pravo na ivot i tjelesno zdravlje smo usvojili u
prethodnom dijelu ovog rada. Pravo na duevno zdravlje, na neki nain takoer, jer
je obrnuta strana zdravlja i ovdje bolest koja se lijei kao svaka bolest. Mogunost
prisilne hospitalizacije zbog duevne bolesti (Zakon o zatiti osoba s duevnim
smetnjama NN 11/97., 27/98., 128/99., 79/02.) samo je oblik lijeenja duevne boli
bez pristanka bolesnika, to takoer postoji i kod lijeenja fizikih bolesti (npr.zaraze).
Ugled, ast, dostojanstvo, ime, osobni i obiteljski ivot mogu imati zajedniki
nazivnik - pravo na privatni ivot. Tu je prostor slobodnog raspolaganja relativno
mali, ali ga nedvojbeno ima (primjerice dozvola da se prikazuje neiji privatni ivot).
Takva je dozvola u opeobveznom pravnom smislu pristanak na eventualno
ve dobivenu ponudu ili ponuda koja eka na pristanak da bi pravni posao bio sklopljen.
Pritom valja naglasiti da se ovdje radi o iskljuivo ugovornom, a ne izvanugovornom
odnosu gdje se, npr. podaci iz privatnog ivota neke osobe mogu objaviti i bez njena
pristanka.51 St. 2. l. 19. (hrvatskoga) ZOO-a ne sadri, npr. odredbu da u pravo
osobnosti spadaju i pravo na vlastitu sliku i pravo na glas, to je tradicionalno sadraj
svakoga teoretskog koncepta prava osobnosti.
No, pravo na vlastitu sliku i pravo na glas (kao pravo da trei ne objavljuju sliku,
izgled ili glas, fiziki glas neke osobe) valja iitati kao sastavni dio privatnosti (kojeg
Zakon spominje ili kao dr. (drugo) ime Zakon ostavlja mogunost priznavanje i
postojanje i drugih prava osobnosti).
Ljudi svakodnevno otuuju (vrlo esto i prodaju) i vlastitu sliku i vlastiti glas,
takoer i podatke iz svog osobnog, obiteljskog i privatnog ivota. Odreene osobe
(sportai, glumci, pjevai) od toga posebno dobro ive.
Pitanje je ipak mogu li prodavati ba svu svoju osobnost, ak i eventualno
sruiti vlastito dostojanstvo do kraja (to se ponekad i ini). Mogunost opoziva tako
sklopljenog pravnog posla neznatna je a esto nema ni smisla jer je posljedica ve
nastala i teko ju je popraviti. Nastala teta je i nastala djelovanjem same osobe koje bi
eventualno naknadno opozivala pravni posao kojeg je sklopila (venire contra factum
50 Moda bi u drutvima vie izraene tradicionalnosti (kakvo je i hrvatsko) sline zakone
trebalo donositi uz poneto vee potovanje manjine, a ne tek pukim osloncem na postojanje
relevantne parlamentarne veine. To bi posebno sprijeilo da neka naredna vladajua, drukija
politika opcija sve vrati nazad, to isto tako ne bi bilo dobro s obzirom na ve ostvarene uinke
prijanjega zakona.
51 Poznato je pravilo uenja o pravu osobnosti da tzv. slavne osobe imaju manje pravo na osobni
i privatni ivot; manje u smislu da su ve time to su javne i slavne ujedno pristale da trei mogu
slobodnije zadirati i imati uvid u njihov privatni ivot. I prostor njihovog slobodnog ugovornog
raspolaganja je stoga vei.

A. Radolovi, Pravni poslovi prava osobnosti

Zb. Prav. fak. Sveu. Rij. (1991) v. 35, br. 1, 95-118 (2014)

115

proprium).
Po obliku (formi), a i po opim ugovornim pitanjima ovi su pravni poslovi blie
pravnim poslovima ugovornog prava nego to su pravni poslovi prava osobnosti
vezane uz ivot i zdravlje ovjeka. Oblik pravnih poslova vezanih uz sliku, glas i
privatni ivot u opem smislu moe naelno biti neformalan (tj. u bilo kojem obliku)
i po tomu su upravo ovi pravni poslovi bliski pravnim poslovima imovinskog prava
(st. 1. l. 286. ZOO iz 05.).
Pravo na slobodu koju takoer u st. 2. l. 19 spominje ZOO slino je pravu
na ivot u malom prostoru mogueg slobodnog disponiranja. Ne moe se, dakako,
ni prodavati ni iznajmljivati ljudska sloboda, ali se moe npr. sklopiti ugovor o radu
ili neki sportski ili umjetniki ugovor da e netko, primjerice est mjeseci ivjeti
u karanteni, izvan doticaja s vanjskim svijetom jer je to potrebno za cilj koji se
odnosnim pravnim poslom eli ostvariti.
Kod svih ovih ostalih pravnih poslova prava osobnosti, kod kojih smo
podvukli vei stupanj slinosti s imovinskim (obveznim) pravom, postoji ipak jo
jedna razlika od ugovora imovinskog prava, u tomu to davatelj odreenog pristanka
moe pristanak povui (i time raskinuti ugovor) svakog trenutka dok do konzumacije
(realizacije) ugovora nije dola.
U imovinskom pravu bi to bila tetna radnja, temelj prava na naknadu tete
zbog povrede ugovora, a u neimovinskom graanskom pravu (prava osobnosti) je
to legitimno pravo i izraz posebnoga pravnog karaktera prava osobnosti. Time
ova ostala prava osobnosti pokazuju svoju vezu s ostalim pravima osobnostima,
ukljuujui one kao to su pravo na ivot ili pravo na fiziko i duevno zdravlje.
Pravo osobnosti nema samo svoj deliktni aspekt;52 ono itekako ima i svoj
ugovorni bez obzira koliko su ti ugovori (pravni poslovi) imenovani ili ne. Naelo
slobode ureivanja obveznih odnosa (l. 2. ZOO) omoguuje i na podruju prava
osobnosti kao neimovinskog dijela graanskog (obveznog) prava puni razvoj i pravni
zamah.

IV. ZAKLJUAK
Vjerujemo da je i ova, relativno kratka, analiza pokazala zato je problematika
pravnih poslova prava osobnosti toliko skromno prisutna u znanosti i praksi prava
osobnosti.
Ve smo uvodno rekli (i moemo ovdje samo ponoviti) da je to primarno
rezultat jo uvijek do kraja nerazrijeenih opih dvojbi u oblikovanju i konceptu prava
osobnosti.
ivot, meutim, teoretska oklijevanja ne priznaje i zapravo moemo rei da se
neki ugovori (pravni poslovi) prava osobnosti gotovo svakodnevno sklapaju.
Veza ovih pravnih poslova s onima iz imovinskog (obveznog prava) je jaka,
mnogo jaa no to se u pravu osobnosti ishodino misli. Pitanja volje, slobodne volje,
52 O deliktnom (izvanugovornom) aspektu odgovornosti zbog povrede prava osobnosti vidjeti:
Odgovornost za neimovinsku tetu zbog povrede prava osobnosti, Narodne novine, Zagreb
2006.

116

A. Radolovi, Pravni poslovi prava osobnosti

Zb. Prav. fak. Sveu. Rij. (1991) v. 35, br. 1, 95-118 (2014)

oblika izjave volje, valjanost te volje, oblik pravnog posla itd. vrijedi i za pravne
poslove prava osobnosti i zapravo su za pravo osobnosti dostatni argument da ono
spada u graansko pravo.
No, na terenu specifinosti pravnih poslova prava osobnosti situacija je dosta
oteana.
Posebno je oteana na podruju medicinskog prava, to smo u ovom radu neto
ire izloili. Medicina i zdravstvo, s jedne strane, pokazuju ponaanje jea (elju da
sadri problem samo unutar sebe), ali s druge ele pomo prava jer bez ove pomoi
daljnja otvaranja na tom podruju nisu mogua.
Pravni poslovi vezani uz privatni ivot i tomu povezani pojmovi (pravo na
vlastitu sliku, glas i sl.) takoer zahtijevaju posebnu razradu. Ovdje se radi o posebno
vanom zatitnom objektu (dostojanstvo ovjeka) pa svako mogue ugovorno
raspolaganje na toj liniji treba izuzetno paljivo osmisliti.
U svakom je sluaju prostora za slobodno, ugovorno stranako disponiranje u
pravu osobnosti mnogo vee no to se obino misli. To potvruje graanskopravni
karakter prava osobnosti (jer pojmovno nema subjektivnog prava graanskog prava
bez barem nekog manevarskog prostora kako je rekao jedan od tvoraca modernog
prava osobnosti, A. De Cupis, ali i obvezuje graansko pravo na izgradnju specifinih
pravila za pravne poslove prava osobnosti.
Ta pravila mogu o opim pitanjima volje krenuti od pravila opega graanskog
(obveznog) prava, ali specifina pitanja (kojih ima dosta) ostaju samo za pravo
osobnosti.
Pravo osobnosti razvijat e se i rasti ovisno o tomu kako e ii opi razvoj svake
drutvene zajednice. Ono je uvijek izraz tog stanja, ali i bitan imbenik daljnjega
razvoja tog stanja.
Slino (mutatis mutandis) vrijedi i za pravo osobnosti.

A. Radolovi, Pravni poslovi prava osobnosti

Zb. Prav. fak. Sveu. Rij. (1991) v. 35, br. 1, 95-118 (2014)

117

Summary

LEGAL TRANSACTIONS OF THE RIGHTS OF

PERSONALITY
Right of personality is relatively new concept in civil law whose content is not
finally defined.
Designation of the concept and content of the legal transactions of the rights of
personality is considerably delayed.
This article will try to initiate discussion on this questions in Croatian civil law
and hopefully to integrate them into the concept of personality rights in our legal area.
Fundamental legal conditions exist so efforts of legal science and practice to
find good and acceptable legal solutions should be encouraged.
Key words:

right of personality, civil law, non-material civil law, legal

transactions, legal transactions of personality rights, medical
law, free contractual disposition in the area of personality
rights.

Zusammenfassung

RECHSTGESCHFTE BER DAS

PERSNLICHKEITSRECHT
Das Persnlichkeitsrecht ist eine relativ neue Erscheinung im Zivilrecht und
viele seine Inhalte wurden nicht bis zum Ende definiert.
Das bezieht sich insbesondere auf die Gestaltung des Begriffs und des Inhalts
von Rechtsgeschften ber das Persnlichkeitsrecht.
Diese Arbeit stellt den Versuch dar, diese Fragen auch im Zivilrecht der Republik
Kroatien zu stellen, und, falls mglich, sie zum Bestandteil des Persnlichkeitsrechtes
auch in unserem Rechtsbereich zu machen.
Die grundlegenden rechtlichen Voraussetzungen dafr gibt es schon und deshalb
sollte man die Anstrengungen der Wissenschaft und der Praxis bei der Herausfindung
guter und akzeptabler Rechtsbeschlssen untersttzen.
Schlsselwrter: Persnlichkeitsrecht, nichtvermgensrechtliches
Zivilrecht, Rechtsgeschfte, Rechtsgeschfte ber das
Persnlichkeitsrecht, Medizinrecht, freie vertragliche
Verfgung im Bereich des Persnlichkeitsrechtes.

118

A. Radolovi, Pravni poslovi prava osobnosti

Zb. Prav. fak. Sveu. Rij. (1991) v. 35, br. 1, 95-118 (2014)

Riassunto

I NEGOZI GIURIDICI NELLAMBITO DEI DIRITTI

DELLA PERSONALIT
La comparsa dei diritti della personalit nel diritto privato costituisce un
fenomeno relativamente nuovo: il contenuto di codesti diritti in molti suoi aspetti non
ancora del tutto definito.
Il maggiore ritardo riguarda la costruzione della nozione e delloggetto dei
negozi giuridici connessi ai diritti della personalit.
Il presente contributo rappresenta il tentativo di aprire tali questioni anche
nel diritto privato croato e, se possibile, di includerle nellambito dei diritti della
personalit anche nel nostro ordinamento giuridico.
Le condizioni principali, affinch ci si realizzi, sussistono; vanno incoraggiati,
pertanto, gli sforzi compiuti dalla dottrina e dalla giurisprudenza nella ricerca di
soluzioni giuridiche valide ed accettabili.
Parole chiave: diritti della personalit, diritto privato non patrimoniale,
negozi giuridici, negozi giuridici nellambito dei diritti
della personalit, diritto della medicina, libera autonomia
contrattuale nellambito dei diritti della personalit.