Ureivaki kolegij

Vanjskopolitika inicijativa BH
Vanjskopolitika inicijativa BH je nevladina, neprofitna
organizacija posveena promiljanju i analiziranju vanjske
politike, meunarodnih odnosa i meunarodnih obaveza
Bosne i Hercegovine

Lektor
Faik Imamovi

www.vpi.ba
info@vpi.ba

Dizajn i tampa:
Arch Design

Tira: 70 kom.
Sarajevo, januar 2013.

Ovu nezevisnu publikaciju je pripremila Vanjskopolitika Inicijativa BH

(VPI BH) uz finansijsku pomo Europske unije. Pogledi izneseni u ovoj
publikaciji su stoga pogledi VPI BH i ni u kojem sluaju ne oslikavaju
poglede Europske unije.

Sadraj
UVOD
5
1.

INFORMIRANA BORBA PROTIV KORUPCIJE ...................................................................... .. .7

1.1.
ZBOG EGA JE STJECANJE ZNANJA OD KLJUNE VANOSTI........................................................................... 7
1.2.
KORUPCIJA I INTEGRITET .............................................................................................................................. 7
1.2.1. Definicija korupcije ................................................................................................................................ 7
1.2.2. Tipologija korupcije ................................................................................................................................ 8
1.2.3. Oblici korupcije...................
................ 9
1.2.4. Sukob interesa ............................................................................................................................... 10
1.2.5. Posljedice i cijena korupcije ................................................................................................................. 11
1.2.6. ta uzrokoje korupciju .......................................................................................................................... 12
1.2.7. Odrednice korupcije .............................................................................................................................. 12
1.2.8. Definicija integriteta. Korupcija u odnosu na integritet ...................................................................... 13
1.2.9. Ko moe biti odgovoran za korupciju / naruavanje integriteta .......................................................... 14
1.2.10. Borba protiv korupcije u poslovnim aktivnostima u sklopu profitnih i neprofitnih subjekata u
EU-u

15
1.3.
BORBA PROTIV KORUPCIJE MEUNARODNI I NACIONALNI ODGOVOR ...................................................... 16
1.3.1. Kljuni meunarodni instrumenti za borbu protiv korupcije .............................................................. 16
1.3.2. BiH i meunarodne konvencije ............................................................................................................ 23
1.3.3. Meunarodna regulatorna i nadzorna tijela ........................................................................................ 23
1.3.4. Sustavi nacionalnog integriteta ............................................................................................................ 25
1.3.5. Strategije za prevenciju korupcije ........................................................................................................ 29
1.3.6. Domaa strategijska antikorupcijska mrea BiH ............................................................................. 30
1.3.7. Domai zakoni i propisi BiH ............................................................................................................. 30
1.3.8. Tijela za borbu protiv korupcije............................................................................................................ 30
1.3.9. Domai institucionalni okvir za prevenciju i borbu protiv korupcije BiH ....................................... 33
1.4.
INFORMIRANA BORBA PROTIV KORUPCIJE: PITANJA U VEZI S POLITIKOM RADA .......................................... 33

2.

OSNAITE OTPORNOST SVOGA NVO-A IZNUTRA ................................................................ 38

2.1.
ZATO ZAPOETI BORBU IZNUTRA .............................................................................................................. 38
2.2.
ODGOVORNOST ........................................................................................................................................... 39
2.2.1. Izrada alata
39
2.2.2. Unapreivanje procesa ......................................................................................................................... 40
2.2.3. Primjeri inicijativa NVO-a u vezi s pitanjem odgovornosti ................................................................. 41
2.3.
SUSTAV UPRAVLJANJA INTEGRITETOM U SVRHU PREVENCIJE KORUPCIJE I ZATITE
ORGANIZACIJSKOG INTEGRITETA NVO-A .............................................................................................................. 42
2.3.1. Zato odabrati sustavan pristup upravljanju korupcijom .................................................................... 42
2.3.2. Upravljanje integritetom i rizicima korupcije Smjernice dobre prakse za NVO-e........................... 43
2.4.
SPREAVANJE KORUPCIJE U JAVNIM NABAVKAMA I U SKLOPU KORITENJA RAZVOJNE POMOI ................. 55
2.4.1. NVO-i su podloni rizicima integriteta prilikom nabavke i koritenja razvojne pomoi .................... 55
2.4.2. Uobiajene i stalno ponavljane sheme korupcije i relevantni pokazatelji (znakovi
upozorenja).. 55

UGOVOR O GRADNJI PUTA ............................................................................................................................. 58

Juna Azija, agencije za podrku nabavkama................................................................................................... 60
2.5.
OSNAI OTPORNOST SVOJE ORGANIZACIJE IZNUTRA: PITANJA O POLITIKAMA ............................................ 65
3.

OMOGUITE EFIKASNE ANTIKORUPCIJSKE MJERE ................................................................. 66

3.1.
NVO-I U BORBI PROTIV KORUPCIJE ............................................................................................................. 66
3.1.1. Funkcije NVO-a u prevenciji korupcije ............................................................................................... 67
3.1.2. Prednosti NVO-a u borbi protiv korupcije ........................................................................................... 68
3.1.3. Izazovi
................... 69
3.2.
KLJUNA PODRUJA ANGAMANA NVO-A U BORBI PROTIV KORUPCIJE ..................................................... 70

3.2.1. Dijagnostike ankete, monitoring dobrog upravljanja, istraivanja o borbi protiv korupcije ............ 70
3.2.2. Podizanje svijesti o problemima korupcije ........................................................................................... 71
3.2.3. Monitoring reformi za borbu protiv korupcije ..................................................................................... 72
3.2.4. Zagovaranje borbe protiv korupcije ..................................................................................................... 73
3.2.5. Edukacija i obrazovanje o borbi protiv korupcije ................................................................................ 75
3.2.6. Uspostavljanje koalicija NVO-a za borbu protiv korupcije ................................................................. 76
3.2.7. Pruanje pravne pomoi graanima .................................................................................................... 77
3.2.8. Pristup informacijama .......................................................................................................................... 77
3.2.9. Mjerila odgovornosti ............................................................................................................................. 78
3.3.
OMOGUAVANJE EFIKASNIH INICIJATIVA ZA BORBU PROTIV KORUPCIJE: PITANJA O OPOJ POLITICI ......... 78
4.

DODATNA LITERATURA ....................................................................................................................... 80

5.

DODACI ...................................................................................................................................................... 82
1.1.
1.2.
1.3.
1.4.
1.5.

KONVENCIJA UJEDINJENIH NARODA PROTIV KORUPCIJE ............................................................................. 82

KRIVINOPRAVNA KONVENCIJA VIJEA EUROPE O KORUPCIJI ................................................................... 82
GRAANSKOPRAVNA KONVENCIJA VIJEA EUROPE O KORUPCIJI .............................................................. 82
OECD-OVA KONVENCIJA O BORBI PROTIV MITA ........................................................................................ 82
OKVIRNA ODLUKA VIJEA 2003/568/JHA OD 22. JULA 2003. GODINE O BORBI PROTIV KORUPCIJE U
PRIVATNOM SEKTORU .............................................................................................................................................. 82

UVOD

Nevladin sektor irom svijeta sve vie se bavi poveavanjem efikasnosti antikorupcijskih
mjera. Da bi smisleno uestvovale u borbi protiv korupcije, nevladine organizacije moraju
biti adekvatno informirane, osnaene i osposobljene.
Ovaj vodi ispunjava gore navedenu svrhu davanjem niza alata za antikorupcijsku obuku
ciljne grupe polaznika iz NVO-a koji se bore protiv korupcije. Cilj mu je potaknuti
strukturirani pristup upravljanju rizicima korupcije i integriteta i omoguiti uesnicima
stjecanje znanja, vjetina i stavova u vezi s borbom protiv korupcije do stepena na kojem e
moi promovirati inicijative za takvu borbu u svome vlastitom lokalnom NVO-u.
Konkretnije, Vodi ima za cilj:
informirati korisnike o najnovijim zbivanjima, problemima i dostignuima u
upravljanju borbom protiv korupcije i integritetom tako to e predstaviti sadanji
okvir borbe protiv korupcije i zatite integriteta i naglasiti ulogu NVO-a u tim
aktivnostima;
osnaiti korisnike kako bi mogli raditi na spreavanju korupcije u kontekstu
nevladinih organizacija izradom odgovarajuega etikog kodeksa, sustava
odgovornosti i poboljanjem modela upravljanja integritetom zasnovanog na rizicima;
poseban naglasak stavljen je na prevenciju korupcije u javnim nabavkama i u
koritenju razvojne pomoi;
osposobiti pojedince i NVO-e da se na efikasan nain bore protiv korupcije kada se s
njom suoe u oblastima mjerenja i monitoringa korupcije i borbe protiv korupcije,
podizanja svijesti i meunarodne suradnje.
Zato je potrebna ovakva obuka
Smatra se kljunim:
poboljati kapacitete NVO-a za rjeavanje korupcije kroz efikasno planiranje,
implementaciju i monitoring provoenja mjera za borbu protiv korupcije;
maksimizirati transparentnost NVO-a, poboljati organizacijsku otpornost na rizike od
korupcije i pruiti poticaj osoblju za borbu protiv korupcije ako i kada se susretne s
njom.
Bosna i Hercegovina u tome nije izuzetak. Vanost obuke za borbu protiv korupcije istaknuta
je i u Strategiji za borbu protiv korupcije 2009.2014., u kojoj se kae: Neosporna je
injenica da e antikorupcijski napori biti odrivi samo tamo gdje se poduzmu posebne mjere
u oblasti edukacije i obuke. Sama promjena pravila nije dovoljna. Ljudi koji treba da
implementiraju nova pravila treba da prou odgovarajuu obuku i da ih ujedinjuju
zajednike pozitivne vrijednosti. Od sutinske vanosti je poduzimanje ciljanih mjera kako bi
se svim javnim slubenicima i lanovima bh. drutva jasno stavilo do znanja da korupcija
nije prihvatljiv nain da se ostvare lini interesi i da e biti drastino kanjavana."
U skladu s gore navedenim, ovaj Praktini vodi za NVO-e u borbi protiv korupcije izraen
je kako bi osoblju NVO-a stavio na raspolaganje niz sredstava koja e olakati samostalno
uenje i bolje razumijevanje njihove uloge i odgovornosti u borbi protiv korupcije.

Vodi je izraen u okviru projekta pod nazivom Monitoring korupcije i zatita integriteta,
koji je financiran grantom u sklopu Programa Europske komisije IPA 2009 broj:
EC/BIH/CFP/09/007, koji provodi Vanjskopolitika inicijativa BH u periodu izmeu 2011. i
2013. godine.
Vodi je osmiljen tako da bude to saetiji i jezgrovitiji, dajui efikasan sustav klju u ruke
viim menaderima i osoblju kojima treba jednostavan uvod u borbu protiv korupcije s
naglaskom na tome kako u praksi izgraditi i osnaiti otpornost organizacije na korupciju
iznutra. Izraeni su moduli koji odgovaraju stvarnim potrebama obuke nevladinih
organizacija u BiH, pogodni za prilagoenu upotrebu u buduoj nastavi i za potrebe
samostalnog uenja. Vodi obuhvata pozitivna dostignua u obuci o borbi protiv korupcije,
kao i najbolje prakse iz Europske unije za koje se smatra da odgovaraju specifinim
potrebama BiH. Njegova namjena nije da zamijeni postojei sustav obuke, ve da ga
nadopuni. Poseban naglasak stavljen je na prilagoavanje alata za borbu protiv korupcije
kako bi konkretno odgovarali ulozi i potencijalu NVO-a u borbi protiv korupcije iz praktine
perspektive usmjerene na bolje upravljanje rizicima korupcije. Osim toga, Vodi mogu
koristiti brojni akteri u Bosni i Hercegovini koje ele unaprijediti svoje znanje u otkrivanju i
prevenciji korupcije.
Vodi je strukturiran na sljedei nain:
Modul 1 Informirana borba protiv korupcije. U ovome modulu obrauju se
kljuna pitanja u vezi s korupcijom i integritetom, objanjava zato je borba protiv
korupcije u svojim brojnim oblicima postala neobino vana i daju upute u pogledu
reakcije meunarodnih i domaih aktera u svrhu borbe protiv korupcije na
stratekome, pravnom i institucionalnom nivou.
Modul 2 Osnaivanje otpornosti vaeg NVO-a iznutra. Modul odraava znaaj
unapreenja spreavanja korupcije u nevladinim institucijama, prezentira etiki
kodeks i druge mehanizme odgovornosti i daje savjete o praktinim koracima za
borbu protiv korupcije u sustavu nevladinih organizacija koristei poboljani model
upravljanja rizicima integriteta.
Modul 3 Osposobljavanje za efikasnu borbu protiv korupcije. Na detaljan nain u
modulu se prezentira uloga i mogunost NVO-a u borbi protiv korupcije s dodatnim
naglaskom na odabrane kljune oblasti angamana NVO-a; daju se smjernice o
spreavanju korupcije u javnoj nabavci i u sklopu koritenja razvojne pomoi;
objanjavaju kljuna pitanja u aktivnostima NVO-a na zagovaranju borbe protiv
korupcije i osiguranju prava na informacije, a tu je i osvrt na ulogu dijagnostikih i
mjernih alata za efikasnu borbu protiv korupcije s konkretnim naglaskom na uee
NVO-a u monitoringu napretka reformi / inicijativa za borbu protiv korupcije.

1.

INFORMIRANA BORBA PROTIV KORUPCIJE

1.1.

Zbog ega je stjecanje znanja od kljune vanosti

Obuka iz oblasti borbe protiv korupcije jedan je od najvanijih stupova odrivosti efikasne
prevencije korupcije. Ona ima ogroman potencijal, ne samo u pruanju potrebnog
odgovarajueg znanja o tematskoj oblasti i relevantnim vjetinama nego i u mijenjanju naina
razmiljanja, promoviranju vrijednosti, poticanju veih oekivanja i traenja odgovornosti.
Kroz obuku o borbi protiv korupcije razvija se ljudski kapital od kojeg zavisi uspjeh svih
drugih reformi. Osim toga, stvara se korpus znanja, to doprinosi veoj sposobnosti da se
djeluje na transparentan, odgovoran i efikasan nain.
Pristupi obuci za borbu protiv korupcije u cijelom svijetu su razliiti. U raznim dravama
postoje velike razlike izmeu razina, raspona, formata i fokusa edukacije i obuke za borbu
protiv korupcije. Sve donedavno vei dio provedenih obuka za borbu protiv korupcije uraen
je u sklopu donatorskih projekata. Dolo je, meutim, vrijeme da zainteresirane strane u
dravi preuzmu odgovornost u osiguravanju efikasne platforme za obuke u svrhu podrke
odrivim naporima u borbi protiv korupcije. Uzimajui u obzir razliite edukativne prakse,
fragmentiranost obuka za borbu protiv korupcije, novinu uvedenih tema, svrha je ovog vodia
da nadgradnjom na postojee prakse u svijetu i koristei pozitivne primjere prui NVO-ima u
BiH znanje potrebno za efikasnu borbu protiv korupcije. Samo je informirano osoblje NVO-a
sposobno da se na informiran nain bori protiv korupcije, svjesno aktualnih trendova i
mehanizama koje moe efikasno primijeniti u interesu javnosti.

1.2.

Korupcija i integritet
1.2.1.

Definicija korupcije

Ne postoji univerzalna definicija korupcije u svijetu, ve se koriste razliite definicije.

U ovom vodiu koristit e se iroko priznata definicija korupcije koju koriste Transparency
International i Svjetska banka: Zloupotreba povjerenih ovlasti za privatnu korist:

zloupotreba se moe tumaiti pojedinano kao krivino djelo, administrativni prekraj, krenje politikih
standarda ili moralna pogreka, ili sve ovo zajedno;

povjerene ovlasti mogu podrazumijevati ovlasti svih segmenata dravne vlasti, ukljuujui tijela izvrne,
zakonodavne i pravosudne vlasti, koje imaju slubenici tih segmenata vlasti. Osim toga moe se odnositi na
segmente izvan javnog sektora (privatne kompanije, NVO-i, kooperativne organizacije, parastatalne
organizacije, politike stranke itd.);

privatna korist se odnosi na osobne, rodbinske, stranake i druge uske interese koji slue privatnim
interesima umjesto relevantnim javnim ili organizacijskim, ili ak rade i protiv njih; ona takoer
obuhvata zloupotrebu povjerene ovlasti u vezi s nekim javnim pitanjem, tj. in zloupotrebe povjerene
ovlasti u korist odreenoga privatnog projekta, ime se ostvaruje korist od toga politikog pitanja, stava ili
drugoga javnog pitanja.

Na latinskom jeziku korupcija znai: truljenje, zastarijevanje, nemoral ili la, podmitljivost.

Korupcija je traenje, nuenje, davanje ili primanje, izravno ili neizravno, mita ili bilo koje
druge nedoputene koristi ili mogunost stjecanja takve koristi koja remeti pravilno
izvravanje bilo koje dunosti ili ponaanje koje se trai od primatelja mita, nedoputene
koristi ili mogunosti stjecanja takve koristi. (Graanskopravna konvencija Vijea Europe o
korupciji)
Socioloko tumaenje. Korupcija je sloen i vieznaan drutveni, ekonomski i politiki
fenomen kojega karakterizira zloupotreba ekonomskih, politikih i pravosudnih ovlasti i koji
rezultira stjecanjem osobnih ili grupnih koristi na tetu prava i pravnih interesa, neke osobe,
odreene zajednice ili cijelog drutva.
in korupcije podrazumijeva postojanje sljedeih elemenata:
slubenika (ili grupe slubenika) u javnom, privatnom ili nevladinom sektoru (administrativni
slubenici, politiari, suci, privatne kompanije, NVO-i, kooperantske organizacije, politike stranke);
diskrecijskih ovlatenja (prilika da se donose samostalne odluke po vlastitom nahoenju);
zloupotrebe povjerenih ovlasti od strane javnog slubenika;
stjecanja linih ili grupnih koristi (financijska korist, materijalna korist, usluge) od strane javnog /
javnih slubenika.
Razliite kombinacije gore navedenih elemenata vode do razliitih vrsta, oblika, oblasti, raspona i mehanizama
korupcije.

1.2.2. Tipologija korupcije

Prema mehanizmu razmjene:
politika u odnosu na birokratsku korupciju
zarobljena drava u odnosu na administrativnu korupciju
krupna korupcija u odnosu na sitnu korupciju
Zarobljena drava odnosi se na stanje kada pojedinci, grupe ili poduzea nastoje utjecati na izradu zakona,
propisa i politika tako da za sebe osiguraju posebne koristi. Ovo se ne odnosi na lobiranje kao takvo, nego na
nezakonito pribavljanje privatne koristi kreatorima politika u razmjenu za neformalne, netransparentne i
povlatene kanale za pristup kreiranju politika vlade. Nasuprot tome, administrativna korupcija odnosi se na
situaciju u kojoj se koriste nezakonite usluge kako bi se naruila primjena postojeih politika. Mogli bismo ovo
nazvati i rezidualnom kategorijom obine korupcije.
Politika korupcija se dogaa na visokoj razini politikog sustava i ukljuuje politike donosioce odluka.
Politika korupcija se dogaa kada politiki donosioci odluka koriste svoje politike ovlasti s primarnim ciljem
odravanja vlastite moi, statusa i bogatstva. Birokratska korupcija podrazumijeva korupciju u javnoj upravi, u
implementaciji politika.
Krupna i sitna korupcija uglavnom se podudaraju s politikom i birokratskom korupcijom. Meutim, krupna i
sitna korupcija definiraju se u skladu s koliinom javnih resursa koji su u pitanju ili iznosom samog mita.
Postoje drave s visokim stupnjem politike korupcije, ali s malo ili nimalo birokratske korupcije. Visoki
stupanj politike korupcije moe da prodre na nie razine i inficira ostatak dravne uprave ukoliko nije pod
kontrolom.

Prema obliku organizacije:

kontrolirana u odnosu na nekontroliranu korupciju
centralizirana ili hijerarhijski kontrolirana korupcija
decentraliziranu korupciju

odnosu

na

 individualna (ili isto oportunistika) korupcija u odnosu na sustavnu (ili

organiziranu) korupciju
Kada je u pitanju kontrolirana korupcija, vlast ima striktnu kontrolu procesa i dobiti od korupcije; vlast e
odluiti i znati koliko, kada i ko. Firme mogu procijeniti nivo korupcije, i uvrstiti je u svoje izraune kao
mjerljivi rashod. Sloeni grupni aranmani ove vrste razliito se nazivaju, kolektivnom, institucionaliziranom ili
strukturalnom korupcijom kao i organiziranim ili kriminalom bijele kragne. Kako broj ljudi i agencija u
korupcijskom krugu raste, ne samo da je potrebno vie novca za raspodjelu ve su potrebna i vea ulaganja kako
bi se odrala tajnost i vrila koordinacija.
U sluaju nekontrolirane, individualistike (ili isto oportunistike) korupcije, kraa i predatorstvo gotovo su
nekontrolirani i nepredvidivi, uzrokujui ozbiljnu tetu investicijskim potencijalima. Nekontrolirana korupcija
nanosi tetu i gubitke ekonomiji.

1.2.3. Oblici korupcije

Korupcija se moe pojaviti u razliitim oblicima. Izmeu ostalih, to mogu biti:
Mito

Potplaivanje

Pronevjera

Iznuivanje

Podmiivanje je praksa u kojoj se na osobu koja moe donijeti odluku ili poduzeti radnju u ime
drugih zbog svojih ovlasti ili pozicije izvri utjecaj plaanjem ili nuenjem novanih ili drugih
nezasluenih koristi u svrhu poduzimanja radnje ili donoenja odluke koju inae ne bi poduzela
ni donijela. Na primjer, nuenje novca policajcu da laira podatke u policijskom izvjetaju.
Korist se ne mora neophodno odnositi na novac. Moe imati oblik usluga, poklona, zabave,
zaposlenja, kredita ili drugih poticaja. Davanje i primanje mita je samo po sebi korupcija.
Takoer se naziva i podmazivanje, a podrazumijeva male svote za osiguravanje ili ubrzavanje
izvrenja rutinske, zakonske ili potrebne radnje. Te su isplate potrebne ili traene da bi stvari
prole bre, jednostavnije ili povoljnije kroz birokratsku mainu ili da bi se izbjegao odreeni
teret.
Pronevjera je in kojim jedna ili vie osoba kojoj su povjerena odreena sredstva na uvanje,
odnosno koritenje u odreenu svrhu, ta sredstva nepoteno zadri radi preusmjeravanja (krae).
Standardni elementi pronevjere su (1) neovlateno (2) preusmjeravanje (3) imovine (4) drugog
(5) od strane osobe koja je u zakonitom posjedu imovine.
Pronevjera je kraa javnih resursa od strane javnih slubenika i kao takva se smatra jo jednim
oblikom zloupotrebe javnih sredstava. Oblikom pronevjere se smatra i kada nosioci vlasti
koriste svoju politiku poziciju da pokrenu, osiguraju i proire privatne poslovne interese. U
nekim sluajevima, politike elite su, na primjer, nacionalizirale strana poduzea i imovinska
prava i dodijelile ih lanovima vladajuih familija. U ime privatizacije veliki broj bivih
dravnih poduzea je prodan prijateljima i lanovima porodica ministara i predsjednika za
simbolinu svotu novca.
Koritenje prijetnji nasiljem, tetnim razotkrivanjem u javnosti i drugim vrstama zastraivanja
neka osoba se prisiljava na suradnju. Tuilac moe prijetiti pokretanjem krivinog postupka
zbog iznuivanja.

Prevara

Prevara se pojavljuje u razliitim oblicima. Uobiajeno se ogleda u nekom obliku smiljene

obmane radi omoguavanja ili zatakavanja zloupotrebe sredstava. Kao vid ekonomskog
kriminala ona podrazumijeva odreenu vrstu varanja, obmane i prevare. Prevara je kada, na
primjer, dravne agencije ili predstavnici drave uestvuju na crnom ili sivom (neformalnom)
tritu, i kada su mree falsificiranja, trgovine zabranjenom robom i krijumarenja
potpomognute slubenim odobravanjem i utjecajem. Iako se ozbiljne prevare tretiraju kao
sluajevi individualnog bogaenja, prevara moe biti i kolektivna kada se njome koristi
vladajua skupina da uvea vlastitu korist, i kao takva se moe nazvati ekstraktivnom
korupcijom.

Favoriziranje

Favoriziranje ili kronizam je imenovanje na pozicije ili dodjeljivanje povlastica prijateljima ili
rodbini bez obzira na njihove kvalifikacije. To je mehanizam zloupotrebe ovlasti koji vodi ka
privatizaciji i izrazito pristranoj raspodjeli dravnih resursa. U veini drutava uobiajeno je
a ak se i oekuje da se favorizira srodnik (porodica, klan, pleme, etnike, vjerske ili

ili kronizam

regionalne grupe). Politiko favoriziranje predstavlja favoriziranje politikih saveznika i

pristalica radi kupovine baze politike podrke.
Nepotizam

Nepotizam predstavlja favoriziranje rodbine i prijatelja zbog toga rodbinskog ili prijateljskog
odnosa, a ne na osnovu objektivne procjene njihove sposobnosti, zasluga i podobnosti. Na
primjer, zapoljavanje roaka bez obzira na to to postoje drugi koji su kvalificiraniji i spremni
da rade, smatralo bi se nepotizmom. Naziv dolazi od latinske rijei nepos koja znai neak
ili unuk

1.2.4. Sukob interesa

Sukob interesa se javlja kada na nain na koji e pojedinac obavljati svoj posao, kao osoba
kojoj su povjerene ovlasti, utjeu osobni razlozi. Zbog toga on odluke donosi iz pogrenog
razloga.
Pretpostavljeni sukob interesa, ak i onda kada su donesene ispravne odluke, moe
podjednako natetiti reputaciji organizacije i umanjiti povjerenje javnosti kao i stvarni sukob
interesa. U nekim dravama je obavezno da javne agencije imaju kodeks ponaanja koji
regulira ova pitanja. Veina drava smatra ovo pitanje veoma vanim i temeljnim za
uspostavu dobre administracije, pa su zbog toga donijele poseban zakon o zabrani sukoba
interesa.
BiH definicija i propisi

10

1.2.5. Posljedice i cijena korupcije

Korupcija moe ovu bolesnu djevojicu Zbog korupcije ova zgrada moe biti
kotati ivota
nesigurna za ivljenje

Korupcija je tetna iz jednostavnog razloga to se vane odluke donose zbog prikrivenih

motiva, a bez uzimanja u obzir posljedica koje mogu imati na iru zajednicu.
Korupcija ima ozbiljne negativne posljedice i zbog toga se skupo plaa na ekonomskom,
socijalnom i ljudskom planu u smislu postignutog razvoja, naroito najugroenijih segmenata
drutva. To, izmeu ostalog, ukljuuje sljedee:
Manji broj investicija i sporiji ekonomski rast. Ekonomija se iz formalnoga seli u neformalni sektor.
Investicijske odluke su usmjerene ka projektima koji donosiocima odluka mogu donijeti osobnu korist.
Projekti postaju preskupi, a kvaliteta i izvoenje slabiji.
Dolazi do osiromaenja javnih fondova; povean je budetski pritisak na vladu; nezakonite porezne
olakice, porezni praznici itd. rezultiraju padom prihoda, vode ka manjem broju i nekvalitetnim javnim
uslugama i infrastrukturi, smanjenju razine zaposlenosti i smanjenju ekonomskog rasta te preraspodjeli
prihoda i pomoi na tetu siromanih.

Takoer dolazi do smanjenja standarda, posebno sigurnosnih, okolinih i drugih; loije kvalitete usluga i
infrastrukture koju nudi vlada.

Poveani su trokovi administracije.

Poremeena je trina konkurencija; odravaju se nelikvidna poduzea, povean je troak poslovanja
zbog visine nezakonitih isplata.
Manja je vladavina zakona i reda, a vie ekonomski i socijalno ugroenih graana. Ugroen je legitimitet
drave s politikim i drutvenim posljedicama. Korupcija ugroava odrivost demokratskih institucija i
slabi demokratski sustav, vladavinu prava i demokratsko funkcioniranje institucija. Podriva legitimitet
vlasti a time i legitimitet drave.
Korupcija predstavlja vie od krae novca i preusmjeravanja javnih investicija. Ona krade povjerenje
javnosti.

11

1.2.6. ta uzrokuje korupciju

Strukturni faktori

Politiki: legitimitet politike vlasti, historija, kultura,

vrijednosti, standardi, lojalnost; oslabljen sustav kontrole i
nadzora vlasti (sustav tee i protutee / checks and
balances); nedosljedna reforma, nedovoljno jako
pravosue, nedovoljno jako civilno drutvo
Institucionalni: nehomogeni mehanizmi kontrole i zakonski i
institucionalni vakuum koji iz toga proizlazi, neefikasna
institucionalna suradnja i kontrola, nereformirana i
netransparentna javna administracija
Ekonomski: veliki udio sive ekonomije

Individualni faktori

Razlozi zbog kojih se pojedinci odluuju na korupciju, npr.

radi stjecanja osobne ili grupne koristi ili spreavanje gubitaka
(ekonomskih, politikih, statusnih, moralnih itd.)

1.2.7. Odrednice korupcije

Okvir korupcije ini:
postojanje prilike da se izvri korupcija i
razlozi koji utjeu na odluku o tome da li poiniti korupciju ili ne.
Korupcija raste razmjerno:
monopolu (kontrola nad odreenim resursima) i
prilici koju imaju osobe s ovlastima za donoenje odluka po vlastitom nahoenju.
U isto vrijeme, rairenost korupcije je obrnuto proporcionalna postojeem sustavu
odgovornosti: procedure / kriteriji koji su uvedeni i koji se primjenjuju radi mogunosti
pozivanja ovlatenih osoba na odgovornost za odluke koje su donijele i za aktivnosti koje su
poduzele.
Klitgaardova formula:
korupcija = monopol + diskrecija odgovornost
ili: korupcija je jednaka monopolu uveanom za diskreciju i umanjenom za odgovornost.
Korupcija se moe uspjeno suzbijati:
eliminacijom / smanjivanjem prilika da se izvri korupcija;
eliminacijom razloga za poduzimanje korupcijskih radnji.

12

emu slui reforma

Institucionalne reforme rezultiraju pojanjenjem, pojednostavljenjem i prenoenjem graanima informacija o
pravilima i procedurama, to vodi ka smanjenju individualnih diskrecijskih prava donosilaca odluka i ka veoj
transparentnosti i odgovornosti.
Reforme dovode do poveanja kapaciteta kljunih podsustava, kao to je, na primjer, pravosue, pomaui tako
striktnije provoenje pravila i procedura i sustavnije kanjavanje nezakonitog ponaanja.
Reforme omoguavaju uee medija kao i civilnog drutva u borbi protiv korupcije, to je kljuno za poboljanje
upravljanja, transparentnosti i odgovornosti.

1.2.8. Definicija integriteta. Korupcija u odnosu na integritet

Integritet
sve vie postaje standard za ocjenu rada institucija, organizacija i pojedinaca;
iri je koncept od korupcije i borbe protiv korupcije. U cijelosti je povezan s
drutvenim i profesionalnim odnosima i suradnji meu ljudima te s ponaanjem
koje je u skladu s prihvaenim vrijednostima i standardima.

Definicija integriteta
Odnosi se na potenje i na nepotkupljivost.
Na latinskom jeziku znai sav, kompletan, nedodirnut (integer). Neto ili neko je
nedodirnut ako je nezahvaen, nezaprljan, neukaljan i nedirnut.
Standardi upravljanja: Ukupan zbir vrijednosti, stavova i osobina organizacijske
jedinice koji omoguava strogo potivanje kodeksa ponaanja i etike.

Svaka organizacija lako se moe diskreditirati kada se narui njezin integritet. Povreda
integriteta ukljuuje, ali nije ograniena na to:
sukob (privatnoga i javnog) interesa,
prevaru i krau,
korupciju,
zloupotrebu i manipulaciju informacijama,
nespojivost funkcija, aktivnosti,
neprimjereno koritenje ovlasti,
rasipanje i zloupotrebu resursa,
diskriminaciju i seksualno uznemiravanje,
nedolino ponaanje u privatnom ivotu.
Razna deavanja unutar razliitih sektora i drutva uope i intenzivna interakcija izmeu njih
poveavaju rizik od naruavanja integriteta. Kada je (prirodna) otpornost organizacija u
javnom, privatnom i nevladinom sektoru nedovoljna za efikasno spreavanje povreda

integriteta, potrebno je donijeti konkretne politike i mjere za zatitu integriteta. Organizacija

koja na ozbiljan nain eli ouvati vlastiti integritet mora imati iroki raspon razliitih politika
za njegovu zatitu. Ovo nikada nee moi biti jednokratna aktivnost, nego e uvijek
zahtijevati ulaganje stalnih napora.
Osnovni pristup je da se sva kljuna pitanja koja utiu na kvalitetu upravljanja i organizacijski
integritet planiranje zatite integriteta, obuka i podizanje svijesti, ocjena rizika po integritet,
monitoring i nadzor, korektivne i preventivne mjere moraju rjeavati na sveobuhvatan
(holistiki) nain. S obzirom na meusobnu ovisnost i meusobne odnose, plan mora
sadravati odgovarajue mjere u svim oblastima, prema potrebama, uzimajui u obzir resurse,
te mora biti usmjeren ka ciljevima. Drugim rijeima, obuka o integritetu nee sama biti
dovoljna za jaanje otpornosti organizacije kada se pojave faktori koji nisu obuhvaeni, kao
to su, npr., monitoring i nadzor. Uvoenje strogog nadzora bez provoenja odgovarajue
procjene rizika stvarnih i potencijalnih slabosti predstavljat e ogranienu dodatnu vrijednost
u smislu ouvanja integriteta. Mnogi se drugi primjeri mogu navesti kako bi se naglasila
neophodnost poduzimanja mjera koje e uzeti u obzir sve faktore koji uvaju integritet
organizacije, kao i njihov meusobni odnos.

1.2.9. Ko moe biti odgovoran za korupciju / naruavanje integriteta

I organizacije i pojedinci mogu biti odgovorni za krivino djelo korupcije. Taan raspon
krivine odgovornosti zavisi od konkretnog zakona u odreenoj dravi. Uopeno govorei,
meutim, principi koji e biti navedeni primjenjivi su u mnogim dravama.

Pojedinana odgovornost.

Direktno ukljuen. Svaki pojedinac koji je direktno ukljuen u poinjenje djela iz oblasti korupcije moe biti
odgovoran za to djelo.
Indirektno ukljuen. Osoba moe biti odgovorna za djelo iz oblasti korupcije kada je indirektno ukljuena u
poinjenje djela. Na primjer, osoba moe biti odgovorna kada koristi drugu osobu da neto uini u njezino ime.
Osobe na rukovodeoj poziciji. Osoba na rukovodeoj poziciji, kao to je glavni izvrni direktor, direktor,
financijski direktor, moe biti odgovorna za djelo iz oblasti korupcije ak i kada nije bila direktno ukljuena u
poinjenje djela, ve je izriito ovlastila izvrenje djela ili te vrste djela, ili je znala za djelo i pristala na njega ili
zatvorila oi pred njim.
Pomaganje i poticanje. Osoba takoer moe biti odgovorna za pomaganje i poticanje kada na neki nain
omogui poinjenje djela.
Pojedinac moe biti krivino odgovoran ak i u ovim sluajevima:
kada nije bio svjestan da neki in predstavlja krivino djelo;
kada nije poinio pronevjeru osobno, nego je pronevjeru poinila druga osoba ili je pronevjera poinjena
posredstvom druge osobe;
kada je slijedio upute nadreenoga;
kada je mito ponueno, ali zapravo nikada nije plaeno;

kada se ponaanje koje predstavlja krivino djelo nairoko prakticira i smatra normalnim nainom
poslovanja.

Korporacijska odgovornost
U mnogim dravama organizacije mogu biti odgovorne za krivina djela, a odgovornost moe nastati na vie naina,
ukljuujui i sljedee:
Djela uposlenika. Organizacija moe biti krivino odgovorna za in korupcije uposlenika (bez obzira na njegov
poloaj) ako je uposlenik poinio djelo tokom uposlenja. Na primjer, ako projektni menader koji je odgovoran
za pripremanje radne evidencije podnese lanu radnu evidenciju EUD-u (elektroniko upravljanje
dokumentima), kao potporu zahtjevu, onda NVO (kao i projektni menader) moe biti odgovoran za prevaru.
Djela zastupnika. Organizacija moe biti krivino odgovorna za korupcijski in pojedinca ili zastupnika /
podizvoaa koji je imenovan da djeluje u njezino ime i kada je korupcijski in poinjen za vrijeme njegovog
imenovanja.
Djela kompanija s kojima su povezane ili poslovnih partnera. Organizacija moe biti krivino odgovorna za
in korupcije koji poini podruna organizacija ili kompanija s kojom je organizacija povezana, partnersko
poduzee sa zajednikim ulaganjem ili konzorcij, podizvoa ili nabavlja kada korupcijski in moe biti
koristan za poslovanje organizacije. Takva odgovornost moe nastati kada organizacija ovlasti, odobri, prihvati
ili zatvori oi pred korupcijom kada osoba na rukovodeem poloaju (npr. slubenik ili menader) sumnja na
korupciju u vezi s nekom poslovnom transakcijom u koju je ukljuena tvrtka, ali se namjerno suzdrava od
daljnjeg ispitivanja i poduzimanja preventivnih mjera.

1.2.10.

Borba protiv korupcije u poslovnim aktivnostima u sklopu

profitnih i neprofitnih subjekata u EU-u

Europska unija se bori protiv korupcije u privatnom sektoru. Okvirna odluka Vijea broj 2003/568/PUP od
22. jula 2003. godine o borbi protiv korupcije u privatnom sektoru predstavlja usklaenu platformu za tu
borbu.

Korupcija u privatnom sektoru je krivino djelo u svim dravama lanicama EU-a. Pravni subjekti mogu biti
krivino odgovorni za takva djela.
Uvrtavanje koncepta korupcije u domae krivino zakonodavstvo
Drave lanice dune su sankcionirati djela koja su namjerno izvrena kao dio poslovnih aktivnosti:

Korumpiranje osobe: obeanjem, nuenjem ili davanjem, direktno ili preko posrednika, osobi koja po
bilo kojem osnovu upravlja ili radi za poslovni subjekt u privatnom sektoru,
nedozvoljene prednosti bilo koje vrste, toj osobi ili treoj osobi, kako bi ta osoba uradila
ili propustila da uradi bilo koji in koji je u suprotnosti s njezinim dunostima.*
Traenje nedoputene prednosti: osoba trai ili prima, direktno ili preko posrednika, nedoputenu
prednost bilo koje vrste, ili prima obeanje da e dobiti takvu prednost, za sebe ili za
treu stranu, upravljajui ili radei za poslovni subjekt u privatnom sektoru, kako bi
uradila ili propustila da uradi bilo koji in koji je u suprotnosti s njezinim dunostima.*

Gore navedeno odnosi se na poslovne aktivnosti u sklopu profitnih i neprofitnih poslovnih subjekata.
Odgovornost pravnih i fizikih lica
U odnosu na odgovornost fizikih lica, drave lanice moraju osigurati da su za navedena djela zaprijeene

najvee kazne ili barem kazna zatvora u trajanju od jedne do tri godine. Pravo na
uee u poslovnim aktivnostima moe biti privremeno ukinuto. Poticanje na poinjenje
jednog od navedenih djela ili pomaganje i poticanje takoer predstavlja krivino djelo.
Pravna lica mogu biti krivino odgovorna za djela koja se odnose na korupciju ako su poinjena u njihovu
korist od strane bilo kojeg fizikog lica koje djeluje samo ili koje je na rukovodeem
poloaju u sklopu pravnog lica na osnovu:

prava na zastupanje pravnog lica;

ovlasti za donoenje odluka u ime pravnog lica;
ovlasti za obavljanje nadzorne funkcije unutar pravnog lica.

Sankcije za pravno lice mogu biti krivine i nekrivine, ukljuujui i novane kazne. Osim toga, drava
lanica moe razmotriti oduzimanje prava na javnu pomo, privremenu ili trajnu
zabranu obavljanja komercijalnog poslovanja itd.
Nadlenost
Svaka drava lanica ima nadlenost ukoliko je djelo poinjeno:

unutar njezinog teritorija;

od strane njezinog dravljana;
za pribavljanje koristi pravnog lica ije je sjedite na teritoriji drave lanice.

Drave lanice EU-a moraju poduzeti neophodne mjere za usklaivanje s Okvirnom odlukom prije 22. jula
2005. godine.

1.3.

Borba protiv korupcije Meunarodni i nacionalni odgovor

1.3.1. Kljuni meunarodni instrumenti za borbu protiv korupcije

Korupcija u svijetu postoji stotinama godina. Iako empirijski dokazi jasno ukazuju na brojne
sluajeve korupcije sve od najranije historije ovjekove, tek je nedavno taj problem postao bitno
pitanje na politikom planu. Zaista, realizacija i kvantifikacija cijene i posljedica korupcije od
sredine devedesetih godina prolog stoljea igrale su vanu ulogu u stavljanju pitanja korupcije na
domai i meunarodni dnevni red. Niz meunarodnih konvencija za borbu protiv korupcije
potpisan je od 1996. godine. Izmeu ostalih, to su UN-ova Konvencija protiv korupcije, OECDova Konvencija protiv podmiivanja i regionalne konvencije protiv korupcije, posebno konvencije
Afrike unije, Vijea Europe i Meuamerika konvencija protiv korupcije te, iako nije pravno
obavezujui instrument, Akcioni plan ADB-a i OECD-a za borbu protiv korupcije za Aziju i
Pacifik. Neke od oblasti koje konvencije propisuju preklapaju se i nadopunjuju jedna drugu i
relevantne drave se mogu pozivati na sve njih zajedno. Za druga konkretna pitanja konvencije se
mogu koristiti odvojeno i u skladu s onim to propisuju.
Konvencije protiv korupcije:
postavljaju meunarodno dogovorena pravila i standarde za borbu protiv korupcije
i kao takve mogu sluiti za reformu vlada, organizacija, graana i mogu kreirati
pritisak na sve sektore kako bi potovali minimum standarda ili vie od toga;

 dokaz su visoke razine politike opredijeljenosti;

daju smjernice i podrku radu na borbi protiv korupcije na razini drave i
olakavaju meunarodnu suradnju u kontroli i sankcioniranju korupcije.
Konvencije protiv korupcije, meutim, mogu biti efikasne samo ako drave koje se obaveu
ratificiranjem ili pristupom (drave potpisnice) takoer i pretoe svoje obaveze u stvarnu
provedbu na nacionalnoj razini. Osim toga, da bi se konvencije pretvorile u djela, neophodno je
imati institucionalni sustav praenja, ukljuujui i monitoring. To mogu biti meunarodni ili
regionalni mehanizmi za monitoring, kao i monitoring domaega nevladinog sektora. Bez
snanog monitoringa konvencije nee biti djelotvorne.
Konvencija Ujedinjenih naroda protiv korupcije
Rezolucijom broj 58/4 od 31. oktobra 2003. godine Opa skuptina je usvojila Konvenciju Ujedinjenih
naroda protiv korupcije. Stupila je na snagu 14. decembra 2005. godine.
Najvaniji dijelovi Konvencije protiv korupcije
Prevencija
Korupcija se moe krivino procesuirati nakon poinjenja, ali prije svega treba raditi na prevenciji. Cijelo
poglavlje Konvencije posveeno je prevenciji, s mjerama namijenjenim i za javni i za privatni sektor. Mjere
obuhvaaju modele preventivnih politika, kao to je uspostava tijela za borbu protiv korupcije i poveana
transparentnost u financiranju izbornih kampanja i politikih stranaka. Drave moraju nastojati osigurati da
njihove javne slube podlijeu zatitnim mehanizmima koji promoviraju efikasnost, transparentnost i
zapoljavanje zasnovano na zaslugama. Nakon zapoljavanja, javni slubenici trebaju podlijegati kodeksu
ponaanja, obavezi prijavljivanja financijskog stanja i drugih podataka i odgovarajuim disciplinskim mjerama.
Takoer treba promovirati i transparentnost i odgovornost u oblasti javnih financija, te uspostaviti konkretne
uvjete za spreavanje korupcije u naroito vanim podrujima javnog sektora kao to su pravosue i javne
nabavke. Oni koji koriste javne usluge moraju oekivati visok standard ponaanja od svojih javnih slubenika.
Spreavanje korupcije u javnoj slubi takoer zahtijeva napore od svih lanova drutva uope. Iz tih
razloga Konvencija poziva drave potpisnice da aktivno promoviraju uee nevladinih i organizacija lokalne
zajednice, kao i drugih segmenata civilnog drutva, da podiu svijest javnosti o korupciji i ta se moe uraditi u
njezinom spreavanju. lanak 5. Konvencije nalae svakoj dravi potpisnici da uspostavi i promovira efikasne
prakse usmjerene ka prevenciji korupcije.
Inkriminacija
Konvencija obavezuje drave potpisnice da propiu krivina i druga djela koja e obuhvatiti irok spektar
korupcijskih djela, ako ona ve ne predstavljaju krivina djela u skladu s domaim zakonodavstvom. U nekim
sluajevima drave su zakonski obavezne da propiu krivina djela, a u drugima, kako bi razlike u domaem
zakonodavstvu bile uzete u obzir, od njih se trai da razmotre da to uine. Konvencija ide dalje od prethodnih
instrumenata ove vrste, inkriminirajui ne samo osnovne oblike korupcije, kao to su mito i pronevjera javnih
fondova, nego i trgovinu utjecajem i skrivanje i pranje sredstava pribavljenih korupcijom. Uvrtena su i djela
povezana s korupcijom kao to su pranje novca i ometanje sudskog postupka. Krivina djela u Konvenciji
odnose se i na problematine oblasti korupcije u privatnom sektoru.
Meunarodna suradnja
Drave potpisnice su u pogledu meusobne suradnje suglasne u svakom aspektu borbe protiv korupcije,
ukljuujui prevenciju, istragu i procesuiranje poinilaca. Konvencija obavezuje drave na pruanje konkretnih
oblika uzajamne pravne pomoi u prikupljanju i podnoenju dokaza koji e biti koriteni u sudskim postupcima
i izruivanju poinitelja. Od drava se takoer trai da poduzmu mjere koje e pomoi u pronalaenju,

zamrzavanju, zapljeni i konfiskaciji imovinske koristi ostvarene krivinim djelom korupcije.

Povrat imovine
Veliki korak naprijed predstavlja sporazum drava potpisnica o povratu imovine, to je eksplicitno navedeno
kao osnovni princip Konvencije protiv korupcije. Ovo je naroito vano za mnoge zemlje u razvoju u kojima je
visok stepen korupcije iscrpio nacionalno bogatstvo i kojima su resursi prijeko potrebni za rekonstrukciju i
oporavak drutva s novim reimom vlasti. Dogovor oko ovog poglavlja postignut je nakon intenzivnih
pregovora, jer je bilo potrebno pomiriti potrebe drava koje trae nedoputeno steenu imovinu s proceduralnim
zatitnim mehanizmima drava od kojih se trai pomo.
Efikasne odredbe o povratu imovine potpomoi e napore drava da isprave najgore posljedice korupcije, u isto
vrijeme aljui poruku korumpiranim dravnim slubenicima da nee biti mjesta na kojem e moi sakriti svoju
nezakonito steenu imovinu. U skladu s tim lanak 51. propisuje povrat imovine u dravu odakle ona potie,
kao osnovni princip ove konvencije. lanak 43. obavezuje drave potpisnice da ostvare najveu moguu
meusobnu suradnju u provoenju istrage i krivinog gonjenja poinitelja djela propisanih Konvencijom. U
odnosu na povrat imovine, lanak propisuje, izmeu ostalog, da kad god se u predmetima meunarodne
suradnje kao uvjet postavlja dvostruka inkriminiranost, smatra se da je taj uvjet ispunjen ako ponaanje koje je
podloga kaznenog djela za koje se pomo trai predstavlja kazneno djelo prema zakonima obiju drava stranaka,
bez obzira spada li predmetno kazneno djelo u zakonodavstvu zamoljene drave stranke u istu kategoriju i koristi li se u njegovom nazivu ista terminologija kao i u dravi stranci koja podnosi zahtjev.
Preuzeto sa: http://www.unodc.org/unodc/en/treaties/CAC/index.html

Krivinopravna konvencija Vijea Europe o korupciji

Krivinopravna konvencija o korupciji ambiciozan je instrument iji je cilj koordinirana inkriminacija velikog
broja korupcijskih djela. Njome se takoer propisuju dodatne krivinopravne mjere i poboljava meunarodna
suradnja u procesuiranju krivinih djela korupcije. Stupila na snagu 1. jula 2002. godine.
Njezinu primjenu prati Grupa drava protiv korupcije GRECO (Group of States against Corruption),
koja je zapoela s radom 1. maja 1999. godine.
Konvencijom je propisan irok raspon djela i ona nadopunjava postojee pravne instrumente. Pokriva sljedee
oblike korupcijskog ponaanja koji se obino smatraju specifinim vrstama korupcije:

aktivno i pasivno podmiivanje domaih i stranih dravnih slubenika; aktivno i pasivno

podmiivanje domaih i stranih zastupnika u parlamentu i lanova meunarodnih parlamentarnih
skuptina; aktivno i pasivno podmiivanje u privatnom sektoru; aktivno i pasivno podmiivanje
meunarodnih dravnih slubenika; aktivno i pasivno podmiivanje domaih, stranih i
meunarodnih sudaca i slubenika meunarodnih sudova; aktivno i pasivno trgovanje utjecajem;
pranje imovinske koristi ostvarene krivinim djelom korupcije; raunovodstvena krivina djela
(fakture, raunovodstveni dokumenti itd.) u vezi s krivinim djelima korupcije.

Drave potpisnice moraju propisati djelotvorne i odvraajue sankcije (dovoljno visoke kazne) i mjere,
ukljuujui i liavanje slobode koje moe dovesti do izruenja. Pravna lica e takoer biti odgovorna za djela
poinjena u svrhu pribavljanja koristi i podlijegat e efikasnim krivinim i nekrivinim sankcijama, ukljuujui i
novane kazne.
Konvencija takoer sadri odredbe u vezi s pomaganjem i poticanjem, imunitetom, kriterijima za odreivanje
nadlenosti drava, odgovornosti pravnih lica, uspostavljanjem specijaliziranih tijela za borbu protiv korupcije,
zatitom osoba koje surauju s istranim ili tuiteljskim organima, prikupljanjem dokaza i konfiskacijom dobiti.
Konvencija propisuje poveanu meunarodnu suradnju (uzajamnu pomo, izruenje i pruanje informacija)
tokom istrage i krivinog gonjenja krivinih djela korupcije. Odmah po ratifikaciji Konvencije drave koje nisu
lanice GRECO-a automatski e to postati.

Graanskopravna konvencija Vijea Europe o korupciji (Graanska konvencija)

Graanskopravna konvencija Vijea Europe o korupciji usvojena je u Strasbourgu 4. novembra 1999. godine.
Stupila na snagu 1. novembra 2003. godine, kao prvi pokuaj da se definiraju zajednika meunarodna pravila iz
oblasti graanskog prava i korupcije. Konkretno, ova konvencija propisuje naknadu tete nastale zbog korupcije.
Obuhvaeni sektori: korupcija u javnome i privatnom sektoru
Djela korupcije: Daje se iroka definicija koja obuhvata traenje, nuenje, davanje ili primanje mita ili
bilo koje druge nedoputene koristi ili mogunost stjecanja takve koristi, to Konvenciji daje relativno
irok raspon primjene.
Mjere: Graanskopravni lijekovi za oteene strane, naknada za tetu nastalu korupcijom; nevaenje
korumpiranih ugovora (nitavnost); zatita zvidaa.
Stepen obaveze: Obavezne odredbe. Rezerve se ne smiju izjaviti ni na jednu odredbu Konvencije.
Mjere monitoringa: Mehanizam za monitoring (GRECO) predvien je lankom 14. GRECO je poeo s radom u
maju 1999. godine. Uspostavljen je kao mehanizam za monitoring u skladu s Djelominim i proirenim
sporazumom o uspostavljanju Grupe drava protiv korupcije GRECO, koji je Komitet ministara Vijea
Europe usvojio 5. maja 1998. godine. Njezin cilj je da se, koristei proces uzajamne evaluacije i meusobnog
pritiska, vri monitoring drava potpisnica u njihovom djelovanju u oblasti borbe protiv korupcije. Tu se
ubrajaju i Krivinopravna i Graanskopravna konvencija Vijea Europe o korupciji. Do 6. jula 2004. godine
pridruilo se 38 drava, ukljuujui i Sjedinjenje Drave. lanstvo u GRECO-u se preklapa ali nije identino
potpisivanju Konvencije Vijea Europe. Iako drava potpisnica automatski postaje lanica GRECO-a kada
ratificira Konvenciju Vijea Europe, obrnuto nije sluaj; drava potpisnica moe odluiti da bude samo lanica
GRECO-a, ali ne i da potpie Konvenciju Vijea Europe.
Najvanije prednosti:

propisuje graanskopravne lijekove za osobe koje su pretrpjela tetu zbog djela korupcije, ukljuujui i
naknadu za iroki raspon teta (lanak 3.);
propisuje da su drava potpisnica ili odgovarajui organi vlasti odgovorni za naknadu tete nanesene
inom korupcije dravnog slubenika (lanak 5.);
propisuje minimalni rok zastare za pokretanje postupka (lanak 7.);
predvia nitavnost svakog ugovora kojim se omoguava korupcija i omoguava strankama iji je
pristanak nevaljan zbog ina korupcije, podnoenje tube za proglaenje toga ugovora nitavnim
(lanak 8.);
predvia zatitu zaposlenika koji prijave korupciju (zvidaa) (lanak 9.);
predvia mjere koje osiguravaju da godinji izvjetaji poduzea predstavljaju taan i poten prikaz
financijskog poloaja poduzea i da se vri revizija kojom se to moe potvrditi (lanak 10.);
predvia djelotvorne procedure za pribavljanje dokaza u graanskim postupcima (lanak 11.);
predvia meunarodnu suradnju drava potpisnica u graanskim postupcima u predmetima korupcije,
ukljuujui pribavljanje dokaza u inozemstvu, nadlenost, priznavanje i izvravanje stranih presuda
(lanak 13.);
predvia sustav monitoringa (lanak 14.);
nikakva rezerva u odnosu na odredbe Konvencije nije doputena (lanak 17.).

Najvea slabost: Nije ogranieno koritenje tajnosti bankovnih podataka.

Konvencija OECD-a o borbi protiv podmiivanja

Konvencija OECD-a o borbi protiv podmiivanja stranih javnih slubenika u meunarodnim poslovnim
transakcijama potpisana je 17. decembra 1997. godine i stupila je na snagu 5. februara 1999. godine.
Konvencija protiv podmiivanja predstavlja okvir za inkriminaciju korupcije u meunarodnim poslovnim
transakcijama. Drave potpisnice Konvencije obavezuju se da e kazniti osobe optuene za podmiivanje
slubenika u stranim dravama, ukljuujui i slubenike u dravama koje nisu potpisnice Konvencije, u svrhu
stjecanja ili zadravanja meunarodne poslovne transakcije. Primanje i davanje mita na meunarodnoj razini
definirano je kao direktno ili putem posrednika namjerno nuenje, obeavanje ili davanje bilo kakve
nepripadajue materijalne ili druge koristi stranom dravnom slubeniku, namijenjenu njemu, njoj ili nekome
drugom, kako bi taj slubenik uradio ili propustio da uradi neku slubenu dunost u svrhu pribavljanja ili
zadravanja posla ili druge nedoputene koristi u vrenju meunarodnog posla. Konvencija predvia krivinu
odgovornost pravnih lica, efikasnost krivinih i graanskih sankcija, nadlenost za djela utvrena Konvencijom,
konfiskaciju dobiti steene inom korupcije i mita i pruanje uzajamne pravne pomoi. U vezi s kanjavanjem
za poinjena djela, Konvencija priznaje neprikosnovenost pravosua drava potpisnica. Konvencija takoer
sadri i odredbe u vezi s pranjem novca i lano prikazanim godinjim izvjetajima.
Kako bi se osiguralo postupanje u skladu s Konvencijom, u sklopu Radne grupe OECD-a za pitanja
podmiivanja u meunarodnim poslovnim transakcijama i u skladu s ovom konvencijom, usvojena je
rigorozna procedura samoevaluacije i meusobne evaluacije.
Revidirane preporuke za borbu protiv podmiivanja u meunarodnim poslovnim transakcijama Vijee
OECD-a usvojilo je 23. maja 1997. godine. U njima se pozivaju drave potpisnice da poduzmu efikasne mjere
za odvraanje, prevenciju i borbu protiv meunarodnog podmiivanja u nizu sektora. Konkretno, u njima se
navode obaveze u oblastima: inkriminacije podmiivanja stranih dravnih slubenika te raunovodstvene,
bankarske, financijske i druge odredbe osmiljene kako bi osigurale da se vodi odgovarajua evidencija i da se
stavi na raspolaganje inspekciji i u istrazi. Takoer pokrivaju javne subvencije, licence, ugovore o nabavci i
druge javne koristi koje se mogu oduzeti, to je sankcija za podmiivanje tamo gdje je to primjereno.
Preuzeto sa: http://www.oecd.org/document/24/0,2340,en_2649_37447_1933144_1_1_1_37447,00.html

Dvadeset vodeih principa u borbi protiv korupcije

20 VODEIH PRINCIPA U BORBI PROTIV KORUPCIJE
Vijee Europe, Komitet ministara, Rezolucija broj (97) 24
Domai organi vlasti pozvani su da u svome zakonodavstvu i praksi primjenjuju ove principe:
1. poduzmu efikasne mjere za prevenciju korupcije i u vezi s tim da podiu svijest javnosti i promoviraju etiko
ponaanje;
2. osiguraju koordiniranu inkriminaciju domae i meunarodne korupcije;
3. omogue da organi nadleni za prevenciju, istragu, krivino gonjenje i osudu krivinih djela korupcije uivaju
neovisnost i autonomiju koja odgovara njihovim funkcijama, da su osloboeni nekorektnog utjecaja i da su im
na raspolaganju efikasna sredstva za prikupljanje dokaza, zatitu osoba koje pomau nadlenima u borbi protiv
korupcije i za ouvanje povjerljivosti istraga;
4. osiguraju adekvatne mjere za konfiskaciju i oduzimanje prihoda steenih poinjenjem djela korupcije;
5. osiguraju adekvatne mjere za spreavanje koritenja pravnih lica za prikrivanje krivinih djela korupcije;
6. ogranie imunitet od istrage, krivinog gonjenja i osude za krivina djela korupcije u onom stupnju koji je
neophodan za demokratsko drutvo;
7. promoviraju specijalizaciju osoba ili tijela nadlenih za borbu protiv korupcije i osiguraju im adekvatna
sredstva i obuku za obavljanje njihovih zadataka;
8. osiguraju da financijsko zakonodavstvo i organi nadleni za implementaciju doprinesu borbi protiv korupcije
na efikasan i koordiniran nain, naroito da onemogue davanje poreznih olakica, po zakonu ili u praksi, za

mito i ostale trokove povezane s krivinim djelom korupcije;

9. osiguraju da se prilikom organizacije, funkcioniranja i procesa donoenja odluka od strane dravne uprave
uzme u obzir potreba za borbom protiv korupcije, osiguravajui onoliko transparentnosti koliko je potrebno za
postizanje efikasnosti;
10. osiguraju da pravila koja reguliraju prava i obaveze dravnih slubenika uzmu u obzir potrebe borbe protiv
korupcije i predvide adekvatne i efikasne disciplinske mjere; promoviraju daljnje odreivanje naina ponaanja
koje se oekuje od dravnih slubenika na odgovarajui nain, kao to je, na primjer, kroz kodeks ponaanja;
11. osiguraju da se odgovarajua procedura revizije primijeni na aktivnosti dravne uprave i javnog sektora;
12. podre ulogu koju procedura revizije moe odigrati u prevenciji i otkrivanju korupcije izvan javne uprave;
13. osiguraju da sustav javne odgovornosti uzima u obzir posljedice korupcijskog ponaanja dravnih
slubenika;
14. usvoje adekvatnu transparentnu proceduru javnih nabavki koja promovira potenu konkurenciju i odvraa
osobe sklone korupciji;
15. potaknu usvajanje, od strane izabranih predstavnika, kodeksa ponaanja i promoviraju pravila financiranja
politikih partija i izbornih kampanja koja onemoguavaju korupciju;
16. osiguraju da mediji imaju slobodu primanja i saopavanja informacija o pitanjima korupcije koja e biti
podvrgnuta samo onim ogranienjima neophodnim demokratskom drutvu;
17. osiguraju da se graanskim pravom obuhvati borba protiv korupcije i naroito da se osiguraju efikasni
pravni lijekovi za one ija su prava i interesi povrijeeni korupcijom;
18. da potaknu istraivanje korupcije;
19. osiguraju da se u svakom aspektu borbe protiv korupcije uzmu u obzir mogue veze s organiziranim
kriminalom i pranjem novca;
20. da u najveoj moguoj mjeri razviju meunarodnu suradnju u svim oblastima borbe protiv korupcije.

Smjernice OECD-a za upravljanje sukobima interesa u javnoj slubi, 2006.

Sukob interesa postao je glavna tema javnih debata u svijetu. Svojim Smjernicama za upravljanje sukobima
interesa u javnoj slubi i Principima korporativnog upravljanja OECD pomae organima dravne vlasti da
promoviraju integritet i visoke standarde ponaanja u javnome i u privatnom sektoru. Oni predstavljaju prve
sveobuhvatne meunarodne standarde koji pomau organima dravne vlasti da izvre ocjenu i moderniziraju
svoju politiku rada u vezi sa sukobom interesa u javnom sektoru. Koriste praktian pristup smatrajui da se ne
mogu eliminirati svi sukobi interesa, te stoga privatni interesi javnih slubenika moraju biti pravilno utvreni i
njima se mora upravljati na adekvatan nain. Smjernice OECD-a pozivaju i meunarodna i domaa tijela da
osmisle i provode pravila upravljanja sukobima interesa.
Nevladine organizacije mogu ove smjernice koristiti kao polaznu osnovu u kreiranja svojih pravila i praksi.
Kljuni principi
Sluenje javnom interesu
Dravni slubenici treba da donose odluke i daju savjete bez osvrtanja na linu dobit. Njihove vjerske,
profesionalne, stranako-politike, etnike, porodine ili druge line sklonosti, porijeklo i okolnosti ne
smiju utjecati na integritet donoenja slubenih odluka. U isto vrijeme dravni slubenici moraju
iskljuiti ili ograniiti bavljenje privatnim financijskim interesima, te osobne odnose ili veze koje bi mogle
kompromitirati slubene odluke u ije su donoenje ukljueni. Tamo gdje to nije mogue ne moe se,
npr., od slubenice oekivati da zanemari brak ili djecu u interesu svog posla dravni slubenik se treba
suzdrati od uea u slubenim odlukama koje bi mogle biti kompromitirane privatnim interesima.
Dravni slubenici takoer u svome privatnom ivotu treba da izbjegavaju nedoputeno koritenje
povlatenih informacija koje nisu dostupne javnosti, a do kojih dolaze obavljajui slubenu dunost.

Dravni slubenici, dakle, ne smiju obavljati privatne financijske transakcije koje podrazumijevaju
koritenje povjerljivih informacija dobivenih na poslu. Osim toga, dravni slubenici ne smiju
zloupotrijebiti svoj poloaj i resurse organa dravne vlasi za privatnu dobit, kao to je dodjela ugovora
kompaniji u nadi dobivanja posla u toj kompaniji po naputanju dravne slube.
Podravanje transparentnosti i kontrola
U Smjernicama se navodi da dravni slubenici i javne institucije moraju djelovati na nain koji moe
podnijeti najstroe preispitivanje javnosti. Dravni slubenici treba da saope sve privatne interese i veze
koje bi mogle kompromitirati nepristrano obavljanje javnih dunosti prilikom preuzimanja dunosti i
kasnije, ukoliko se okolnosti promijene, kako bi omoguili adekvatnu kontrolu i upravljanje situacijom.
Javne institucije i slubenici takoer treba da osiguraju dosljednost i otvorenost u rjeavanju ili
upravljanju sukoba interesa, na primjer, iznosei aurirane podatke o politikama rada institucije,
pravilima i upravnim procedurama u vezi sa sukobom interesa, ili potiui diskusiju o tome na koji nain
su rijeene konkretne situacije u prolosti i na koji nain se oekuje da e se rjeavati u budunosti.
Institucije bi takoer trebale promovirati nadzor nad svojim rukovodeim kadrom u takvim situacijama,
moda ukljuivanjem uposlenika u ocjenjivanje postojeih politika za rjeavanje sukoba interesa ili ih
konsultirajui o buduim preventivnim mjerama.
Promoviranje individualne odgovornosti i osobni primjer
Javni slubenici, posebno nosioci javnih funkcija i vii rukovodioci, stalno bi se trebali ponaati na nain
koji odaje integritet i tako sluiti kao primjer drugim slubenicima i javnosti. U radu na pojedinanim
sluajevima vii slubenici i rukovodioci treba da usklade interes institucije, pojedinca i javnosti. Javni
slubenici takoer treba da prihvate odgovornost za voenje svojih privatnih poslova kako bi sprijeili
sukob interesa, kao i odgovornost za utvrivanje i rjeavanje sukoba interesa u korist javnog interesa
onda kada se sukob dogodi. Dakle, slubenik moe prodati relevantni financijski interes ili prijaviti
svoj interes u odreenom pitanju i povui se iz procesa donoenja odluka.
Stvaranje institucijske kulture
U Smjernicama se takoer pozivaju javne institucije da stvore institucijsku kulturu koja ne tolerira sukob
interesa. To se moe uiniti na vie naina podizanjem svijesti putem objavljivanja politika sukoba
interesa, redovnim podsjeanjem na mogui nastanak sukoba interesa, izradom sredstava za uenje kako
bi se pomoglo uposlenicima da primijene i usvoje te politike i davanjem konkretnih savjeta kada je
potrebno. Institucijska praksa takoer treba poticati javne slubenike da prijave i razgovaraju o
stvarnim i moguim sluajevima sukoba interesa i osigurati razumne mjere za zatitu od odmazde. Javne
institucije treba da stvore i odravaju kulturu otvorene komunikacije i dijaloga u svrhu promoviranja
integriteta, uz davanje smjernica i obuke radi poticanja razumijevanja.
est kljunih preporuka za utvrivanje, spreavanje, upravljanje i rjeavanje situacija sukoba interesa
1. Identificirati situacije u kojima postoji sukob interesa. Dati jasan i realistian opis okolnosti i odnosa koji
mogu dovesti do postojanja sukoba interesa; osigurati da politiku rjeavanja ovih sukoba podravaju
strategije i prakse institucije radi lakeg prepoznavanja konkretnih situacija sukoba interesa na radnom
mjestu.
2. Ustanoviti procedure za prepoznavanje, upravljanje i rjeavanje sukoba interesa. Osigurati da javni
slubenici znaju ta se od njih zahtijeva u prepoznavanju i prijavljivanju sukoba interesa; postaviti jasna
pravila o tome ta se oekuje od javnih slubenika prilikom rjeavanja sukoba interesa tako da i
menaderi i uposlenici mogu nai odgovarajue rjeenje.
3. Pokazati posveenost menadmenta. Menaderi i rukovodiocu u javnim slubama treba da preuzmu

odgovornost za efikasnu primjenu politika u vezi sa sukobom interesa, ustanovljavanjem dosljednih

procedura za donoenje odluka, donoenjem odluka na osnovu ovog modela u pojedinanim sluajevima,
pratei i ocjenjujui efikasnost politika i, gdje je potrebno, poboljavajui ili modificirajui politike kako
bi bile efikasnije.
4. Stvoriti partnerstvo s uposlenicima. Osigurati to veu upoznatost i razumijevanje politike za rjeavanje
sukoba kroz obuku i savjetovanja; analizirati potencijalna rizina podruja u kojima moe doi do
sukoba interesa; utvrditi preventivne mjere za rjeavanje nastalih sukoba interesa te osmisliti i ustanoviti
kulturu otvorenosti u instituciji u kojoj se o mjerama rjeavanja sukoba interesa moe slobodno
razgovarati.
5. Provoditi politiku rjeavanja sukoba interesa. Ustanoviti procedure za utvrivanje postojanja sukoba
interesa i njegovih posljedica, kao i disciplinske mjere; kreirati mehanizme za monitoring radi otkrivanja
sukoba interesa i uzeti u obzir svaku dobit ili korist koja je iz njih proistekla; uskladiti mjere za
prevenciju i provoenje i integrirati ih u jedinstveni institucionalni okvir; osigurati mehanizam za
prepoznavanje i nagraivanje uzornog ponaanja koje se ogleda u dosljednom potivanju politike sukoba
interesa.
6. Inicirati novo partnerstvo s poslovnim i neprofitnim sektorom. Ukljuiti poslovne i neprofitne sektore u
izradu i primjenu politike sukoba interesa za javne slubenike; predvidjeti mogue situacije u kojima
moe doi do sukoba interesa kada su dio javnih institucija osobe koje predstavljaju poslovni i neprofitni
sektor u odborima ili savjetodavnim tijelima; uvesti zatitne mehanizme protiv moguih sukoba interesa
upoznajui druge institucije s moguim posljedicama nepotivanja politika sukoba interesa i zajedniki
identificirajui visokorizine oblasti.

Ove smjernice pokazatelj su velikog napretka u meunarodnom pravu, meutim, i dalje su

problem strukturalni nedostaci. Obavezujui pravni instrumenti nisu ni univerzalni ni globalni u
svojoj primjeni, a globalni napori nisu pravno obavezujui. Kljuno pitanje odnosi se na
neadekvatne mehanizme za monitoring, kao i sporo usvajanje jasnih strategija od strane
meunarodne zajednice. Mehanizmi za razmjenu iskustava i informacija su nerazvijeni, a
pokuaji drava da implementiraju ustanovljene meunarodne obaveze jo uvijek su neadekvatni.
Najvanija pitanja koja tek treba rijeiti proizlaze iz transnacionalne korupcije u privatnom
sektoru, kao i repatrijacije imovinske koristi od korupcije, a naroito imovinske koristi od
krupne korupcije.
1.3.2. BiH i meunarodne konvencije
...
1.3.3. Meunarodna regulatorna i nadzorna tijela
Grupa zemalja protiv Vijee Europe osnovalo je Grupu zemalja protiv korupcije (GRECO) 1999.
godine s ciljem obavljanja monitoringa potivanja antikorupcijskih
korupcije (GRECO)
standarda u dravama potpisnicama.
Cilj GRECO-a je unapreenje kapaciteta svojih lanica za borbu protiv
korupcije pomou monitoringa potivanja antikorupcijskih standarda
Vijea Europe kroz dinamian proces meusobne evaluacije i pritiska.
Pronalaenja nedostataka u antikorupcijskim politikama spomenutih
drava je korisno jer potie na neophodne zakonodavne, institucionalne i

praktine reforme. GRECO takoer predstavlja platformu za razmjenu

najboljih praksi. lanstvo u GRECO-u, koje je zasnovano na Djelominom
i proirenom sporazumu o osnivanju Grupe drava za borbu protiv korupcije,
nije ogranieno na drave lanice Vijea Europe. Svaka drava koja je
uestvovala u izradi Djelominog i proirenog sporazuma moe postati
lanica GRECO-a tako to e o tome obavijestiti glavnog tajnika Vijea
Europe. Osim toga, svaka drava koja potpie Krivinopravnu ili
Graanskopravnu konvenciju Vijea Europe o korupciji automatski postaje
lanica GRECO-a i njegovih sistema evaluacije. Trenutno GRECO broji 44
drave lanice (43 europske drave i Sjedinjene Amerike Drave).
Rad GRECO-a ureen je Statutom i Poslovnikom. Svaka drava lanica
imenuje maksimalno dva predstavnika s pravom glasa koja uestvuju na
plenarnim sjednicama; svaka drava lanica takoer stavlja na
raspolaganje listu eksperata koji mogu uestvovati u evaluacijama.
Svjetska banka, kao najvaniji izvor razvojne pomoi, u ijem je sastavu
Meunarodna banka za obnovu i razvoj (IBRD), Meunarodna agencija za
razvoj (IDA), Meunarodna financijska korporacija (IFC), Multilateralna
agencija za garancije investicija (MIGA) i Meunarodni centar za rjeavanje
ulagakih sporova (ICSID), koje zajedno ine Grupu Svjetske banke, navodi
korupciju kao najveu prepreku ekonomskom i drutvenom razvoju. Svjetska
banka se bavi korupcijom tako to prua pomo dravama za borbu protiv
korupcije podravajui njihove napore u toj vanoj aktivnosti. Svjetska banka i
Meunarodni monetarni fond davanje kredita zemljama u razvoju sve ee
uvjetuju antikorupcijskim mjerama. Svjetska banka je usredotoena na reformu
javnog sektora i integriranje antikorupcijskih mjera u institucije toga sektora.
Radionice, obuke i slino provodi Institut Svjetske banke (WBI), koji takoer
vodi i antikorupcijsku web stranicu:
http://www.worldbank.org/wbi/governance/index.

Svjetska banka

Globalni utjecaj OECD-a temelji se na odravanju aktivnih odnosa s

ekonomskim sektorom 70 drava nelanica i njihovim civilnim drutvom.

OECD

Najpoznatiji po svojim publikacijama i statistikim podacima, OECD takoer

igra ulogu u njegovanju dobrog upravljanja u javnim slubama i korporativnim
aktivnostima. OECD primjenjuje multidisciplinarni pristup u borbi protiv
korupcije. Konvencijom o zabrani podmiivanja, Preporukama o zabrani
davanja poreznih olakica za davanje mita i Preporukama o etikom kodeksu u
javnim slubama OECD regulira problematiku davanja mita. OECD-ov rad na
borbi protiv korupcije usmjeren je na pitanja podmiivanja, davanje kredita
izvoznicima, korupciju i razvoj, etiku i korupciju te oporezivanja.
OECD uglavnom uestvuje u borbi protiv korupcije rjeavajui pitanja koja se
odnose na davaoce mita. Drugim rijeima, glavni rezultat rada OECD-a je
njegova konvencija koja obavezuje drave potpisnice (uglavnom bogate i
razvijene drave) da zakonom zabrane davanje mita stranim javnim
slubenicima u meunarodnim poslovnim transakcijama. Pored toga, OECD je
domain FATF-e (Financijska radna grupa za pitanja pranja novca)
(http://www1.oecd.org/fatf/), koja uglavnom radi na problemu pranja novca
koristei tzv. crnu listu kao svoj najpoznatiji alat.

Ujedinjeni narodi

Interpolova

Ujedinjeni narodi imaju dva glavna tijela za borbu protiv korupcije: Centar za
meunarodnu
prevenciju
kriminala

CICP
(http://www.uncjin.org/CICP/cicp.html), koji prua savjetodavne usluge svim
dravama lanicama i koordinira primjenu Konvencije UN-a protiv korupcije, i
Razvojni program Ujedinjenih naroda UNDP (http://www.undp.org/), koji
putem svojih regionalnih ureda radi na pruanju podrke zemljama u razvoju,
posebno u reformi javnog sektora.

grupa INTERPOL je meunarodna organizacija za suradnju policije i agencija za

eksperata za pitanja provoenje zakona. Interpolova grupa eksperata za pitanja korupcije IGEC
osnovana je 1998. godine i ovlatena je za izradu i implementaciju
korupcije IGEC

OLAF

antikorupcijske strategije Organizacije meunarodne kriminalistike policije.

Primarni cilj je unapreenje sposobnosti i efikasnosti agencija za provoenje
zakona u borbi protiv korupcije i podizanje svijesti o najvanijim pitanjima u
vezi s korupcijom.
Europski ured za borbu protiv prevara je neovisna sluba za provoenje istranih
postupaka, a u isto vrijeme je i dio Europske komisije. Ima trostruku misiju:
titi financijske interese Europske unije borei se protiv prevara, korupcije i
drugih nezakonitih aktivnosti; titi reputaciju europskih institucija istraivanjem
teih sluajeva krenja profesionalnih dunosti slubenika institucija EU-a koji
mogu rezultirati disciplinskim ili krivinim postupcima; pomae Europskoj
komisiji u kreiranju i provoenju politika za prevenciju i otkrivanje prevara.
(http://ec.europa.eu/anti_fraud/index_en.htm)

1.3.4. Sustavi nacionalnog integriteta

Pojam sustav nacionalnog integriteta (National Integrity System NIS) meunarodno je
popularizirao u devedesetim godinama Jeremy Pope, generalni direktor Transparency
Internationala (TI). Otkako je objanjen u antikorupcijskim prirunicima TI-ja (Transparency
International Sourcebooks) 1997.2000. (Pope 2000.), taj koncept se koristi kao osnova za
kvalitativno ocjenjivanje integriteta infrastrukture u mnogim dravama koje koriste metodologiju
koju je razvila ova meunarodna organizacija.
Sustav nacionalnog integriteta odraava zajedniko iskustvo razliitih zemalja onih koje vre
industrijalizaciju, onih koje su industrijalizirane, postkolonijalnih, dekoloniziranih u kojima se
kontrola nad odgovornosti i korupcijom oslanja na veliki broj razliitih aktivnosti. Nijedna
reforma samostalno se ne promovira kao rjeenje za vei integritet, nego vie razliitih reformi
koje se oslanjaju jedna na drugu. Dominantna metafora koju je Pope koristio je ona o grkom
hramu, u kojoj kombinira sve institucionalne stupove ukljuene u borbu protiv korupcije u
velikom broju zemalja (vidjeti ispod). Ne postoji, barem u teoriji, propisani broj stupova i
njihovih naziva. Stupovi takoer nisu iskljuivo institucionalni, i Antikorupcijski prirunik istie
vanost popratnih stupove pravila i procedura. Oni predstavljaju alat koji koriste ili koji
podupire razne institucije pomou kojih se kljune vrijednosti vezane za integritet stavljaju u
funkciju. Najvanija lekcija je da nijedan zakon ili institucija pojedinano ne moe arobnim
tapiem rijeiti korupciju. Umjesto toga, potrebno je vie institucija i reformi kako bi se
postigla i podrala eljena ravnotea integriteta, gdje je vrijednost cjeline vea od pukog zbroja
njezinih dijelova.
Antikorupcijski prirunik TI-ja; Suoavanje s korupcijom: Elementi sustava nacionalnog integriteta;
Pope, Jeremy (2000.)
Antikorupcijski prirunik zagovara sustavan pristup suzbijanju korupcije u svim sektorima u drutvu. U
njemu se uvodi koncept sustava nacionalnog integriteta, koji daje okvir za analizu uzroka korupcije i
efikasnosti antikorupcijske reforme u odreenom nacionalnom kontekstu. Za Antikorupcijski prirunik TIja kae se da je kljuni dokument u antikorupcijskom pokretu i preveden je na vie od 20 jezika. Zadnji put
je na engleskom jeziku objavljen 2000. godine. (http://www.transparency.org/publications/sourcebook)

Koncept sustava nacionalnog integriteta

U tekstu ispod daju se isjeci iz Antikorupcijskog prirunika TI-ja kako bi se objasnio
koncept sustava nacionalnog integriteta.
Antikorupcijski prirunik TI-ja; Elementi sustava nacionalnog integriteta; Pope, Jeremy
(2000.) - Poglavlje 4, http://www.trnsparency.org/publications/sourcebook
ta je sustav nacionalnog integriteta
Danas je opeprihvaeno da moderan sustav vlasti podrazumijeva odgovornost. Bez toga nijedan sustav ne
moe funkcionirati na nain koji bi promovirao javni interes umjesto privatnih interesa onih koji imaju
kontrolu. U sutini, cilj zemalja u razvoju i zemalja u tranziciji jeste da se udalje od sustava koji je u biti
zasnovan na hijerarhiji, u kome autokratska vladajua elita izdaje nareenja koja oni na dnu hijerarhije, u
veoj ili manjoj mjeri, provode. Ovaj pristup zastupa stanovite da se treba kretati ka sustavu horizontalne
odgovornosti, u kojoj je mo rasprena, gdje niko nema monopol i gdje svako odgovara posebno.
U takvom sustavu mora postojati slobodna tampa. Ali slobodna tampa mora potivati odreena ogranienja
koja joj namee pravo, kao to je izbjegavanje uvredljivih napada na pojedince. ak je i slobodna tampa
odgovorna, ne samo, na primjer, vijeu za tampu (koje moe, ali ne mora biti tijelo predvieno zakonom) ve
i sudovima. Sa svoje strane, sudovi vie nisu sluge vladajue elite, ve postupaju neovisno, provodei vladavinu
prava u skladu sa zakonom. Ipak, ta neovisnost nije apsolutna. Suci odgovaraju za svoje pojedinane odluke
kroz albeni postupak, a svaki sudac je odgovoran za svoj integritet i strunost nekom drugom tijelu, bilo da je
to parlament ili pravosudno vijee. To tijelo je dalje odgovorno nekome drugom, a na kraju odgovara
graanima koji svoju ocjenu iskazuju na izborima.
Stoga standardi odgovornosti povezuju razliite elemente ili stupove koji tim povezivanjem ojaavaju jedni
druge.
U sustavu horizontalne odgovornosti zatvara se zaarani krug u kome je svaki inilac istovremeno i uvar i
uvani, kontrolor i kontrolirani. Ovaj krug zaobilazi, ali na taj nain i daje odgovor na vjeno pitanje: Ko e
uvati uvare? Priati o zaaranom krugu je jedno, a stvoriti ga neto je sasvim drugo. Potrebno je potpuno
preokrenuti prastaru tradiciju i obrazovanje, a oigledno je da e za zavretak tog procesa biti potrebna cijela
jedna generacija, ako ne i generacije. ak i tada potpuno savrenstvo e izgledati nedostino.
Dok je moderni val demokracije odrao dobar dio svojih obeanja, u praksi su ovi demokratski dobici
ugroeni i podriveni fenomenima koji bi trebalo da budu upravo rtve demokracije korupcijom,
zloupotrebom moi i nepotizmom. Jednostavno reeno, demokratizirati znai uspostaviti razliitu
horizontalnu odgovornost, i to odgovornost onih na vrhu umjesto onih na dnu. Ipak, potreba da se preuredi
instrumentarij vlasti podrazumijeva mnogo vie od jednostavnog prijelaza iz totalitarnog sustava u onaj u
kome narod s vremena na vrijeme moe dati svoj glas.
Zbog toga je potrebno udaljavanje od sustava vertikalne odgovornosti, bilo da se radi o tiraninu ili vladavini
jedne stranke, i okretanje horizontalnoj odgovornosti, u kojoj je stvoren sustav organa kontrole i nadzora koji
kontrolira zloupotrebu ovlatenja drugih organa ili grana vlasti. To ukljuuje: sudove, neovisne izborne
komisije, glavne revizore, centralne banke, strukovna udruenja, parlamente (i njihove odbore za budetsku
kontrolu) i slobodne i neovisne medije.
Put tranzicije je ipak dug i bolan. U nekim drutvima se radi na obnovi onoga to je nekada postojalo, u
drugima, posebno u Istonoj Evropi, radi se o stvaranju moderne drave praktino ni iz ega. Nema sjeanja
na institucije iz vremena horizontalne odgovornosti, sjeanja na nekadanje vrijeme koje bi moglo da se vrati.
Kada se takvi mehanizmi odgovornosti stvaraju kao dio drutvenog napora da se smanji korupcija, oni onda
predstavljaju sustav integriteta. Ovaj sustav tee i protutee (checks and balances) stvoren je s namjerom da
se rasporedi odgovornost izmeu razliitih organa i grana vlasti. On regulira sukob interesa u javnom sektoru,
uspjeno vri podjelu vlasti i ograniava situacije u kojima se javlja sukob interesa ili koje imaju negativne
posljedice po ope dobro. To podrazumijeva odgovornost, transparentnost, prevenciju i kanjavanje.
Sustav integriteta otjelovljuje sveobuhvatno vienje reforme, bavi se korupcijom u javnom sektoru preko
vladinih procedura (kodeksi ponaanja za rukovodioce, organizacijske promjene, pravne reforme, reforma
birokratske procedure) i kroz reformu graanskog drutva. ak i tamo gdje je korupcija endemska pojava,
ona je najee posljedica greke sustava. Glavnu panju treba usmjeriti na promjenu sustava umjesto da se

krivica svaljuje na pojedince.

Kao to se dalje pokazuje, cijela graevina vlasti dri se i njen se integritet odrava (ili se podriva) u procesu
od dna ka vrhu. Riba moe da smrdi od glave, kao to se esto kae, i korupcija moe da se iri nadolje kroz
loe primjere i praksu rukovodilaca. Meutim, panja javnosti i, tamo gdje je potrebno, javni bijes
predstavljaju krajnju drutvenu obranu. Tamo gdje sve drugo propadne, konano pravno sredstvo je
revolucija.
Pretpostavka, meutim, koja lei u osnovi pristupa koji ovdje zastupamo jeste da evolucija, a ne revolucija,
moe biti djelotvoran i poeljan nain za ostvarivanje uea drutva u svemu ovome, i to kroz demokratski
proces i ukljuivanje privatnog sektora, medija, strukovnih udruenja, vjerskih organizacija, kao i nevladinih
organizacija. Na taj nain reforme pokreu i odravaju ne samo politiari i tvorci politike ve i pripadnici
graanskog drutva. Programi reformi, naroito oni u zemljama u razvoju i zemljama u tranziciji, koje
podravaju meunarodne ili donatorske agencije, teili su da se usmjere na jednu jedinu oblast iskljuujui
druge. Postoje strategije koje se usmjeravaju na jedan od stupova nacionalnog integriteta. esto se biraju
one oblasti koje su relativno sigurne, na raun hvatanja ukotac s teima i izazovnijima. Sigurno je da i
program reformi sustava nacionalnog integriteta takoer moe olakati pojedinaan pristup, ali on mora
biti usklaen i u granicama jednoga sveobuhvatnog programa koji uzima u obzir svaku od relevantnih oblasti
kao i njihov meusobni odnos.
Ono to podrava ovakav pristup nacionalnom integritetu jeste uvjerenje da odgovor na sva suvremena
pitanja od interesa za oblasti javne uprave (razvoj kapaciteta, orijentacija ka rezultatima, uee javnosti i
promocija nacionalnog integriteta) treba da bude dat na osnovu sveobuhvatnog pristupa.
Krajnji je cilj uspostavljanja sustava nacionalnog integriteta da se korupcija uini visokorizinim
poduhvatom s malom zaradom. Kao takav, ovaj sustav tei spreavanju da se korupcija uope i desi,
umjesto da se oslanja na kanjavanje nakon to se korupcija dogodi.

Institucionalni stupovi sustava nacionalnog integriteta

Zamislite sustav nacionalnog integriteta kao grki hram iji krov nacionalni integritet podupire niz stupova
od kojih je svaki poseban dio toga sustava. Na jednoj strani hrama nalaze se institucionalni stupovi: sudska
vlast, parlament, glavni revizor, ombudsmen, slobodni mediji, graansko drutvo i dr. S druge strane, stupovi
predstavljaju osnovna sredstva koja institucije treba da imaju na raspolaganju kako bi bile djelotvorne. Na
primjer, mediji treba da uivaju slobodu govora, a graansko drutvo da ima pravni okvir u kome bi se
organiziralo i provodilo svoje aktivnosti.
Tri kugle lee na ravnom krovu: kvaliteta ivota, vladavina prava i odrivi razvoj. Oni su predstavljeni
kao kugle da bi se istaknulo koliko je vano da krov ostane ravan da se ove tri kugle i vrijednosti koje
predstavljaju ne bi otkotrljale i pale.
Sam hram je sagraen i odrava se na osnovama koje ukljuuju svijest javnosti i drutvene vrijednosti.
Ukoliko je svijest javnosti poviena, a vrijednosti vrste, one e biti dobra osnova stupovima koji na njima

poivaju i dodatno e ih ojaati. S druge strane, ako je javnost maloduna i neosvijetena, ili ako su vrijednosti
slabe, onda e i osnova biti slaba. Stupovi e biti uplji i nekorisni, a nedostajat e im i potpora koja je nuna
da bi mogli podravati nacionalni integritet.
Stupovi su meusobno ovisni, ali mogu biti razliite vrstine. Ukoliko jedan stup oslabi, povean pritisak
se prenosi na jedan ili vie drugih stupova. Ukoliko vie njih oslabi, krov koji podupiru e se bezuvjetno
nakriviti, tako da e se kugle odrivog razvoja, vladavine prava i kvaliteta ivota otkotrljati i razbiti,
a cjelokupna graevina e se sruiti u kaosu.
Stvarni stupovi e se razlikovati od drutva do drutva. Neki e biti jai, drugi slabiji. Uvijek e, meutim,
postojati razliiti naini kompenzacije da bi se oni prilagodili jedan drugom. Na primjer, u Singapuru, u kome
u usporedbi s drugim zemljama nedostaje sloboda tampe, ovaj nedostatak je nadomjestio efikasan
antikorupcijski biro.
Mada irom svijeta postoje razlike, najei stupovi integriteta jednog drutva koje tei da se u njemu vlada
na odgovoran nain podrazumijevaju:
izvrnu vlast,
parlament,
sudstvo,
javne slube,
agencije za kontrolu (parlamentarni odbor za kontrolu javnih prihoda i rashoda, glavni revizor,
ombudsmen, policija, agencija za borbu protiv korupcije itd.),
graansko drutvo (ukljuujui strukovna udruenja i privatni sektor),
masovne medije,
meunarodne agencije.
Ulomci iz Antikorupcijskog prirunika TI-ja; Suoavanje s korupcijom: Elementi sustava nacionalnog
integriteta; Pope, Jeremy (2000) - Poglavlje 4, http://www.transparency.org/publications/sourcebook

NIS Stupovi pravila i procedura

Svaki od stupova sustava nacionalnog integriteta upotpunjavaju sutinska pravila i procedure, koje
predstavljaju alat koji koriste ili koji podupire razne institucije. Odsustvo sutinskih pravila i procedura jasan
je pokazatelj slabosti.
Pravila i procedure ne moraju obavezno biti povezane ni s jednim odreenim stupom, kao to bi se iz
naredne tabele moglo zakljuiti:
Institucionalni stupovi
Odgovarajua sutinska pravila / procedure
Izvrna vlast
Pravila o sukobu interesa
Zakonodavna vlast / parlament
Slobodni i poteni izbori
Parlamentarni odbor za kontrolu javnih
prihoda i rashoda
Ovlatenje za ispitivanje viih slubenika
Glavni revizor
Javni izvjetaji
Javne slube
Etinost javnih slubi
Sudstvo
Neovisnost
Mediji
Pristup informacijama
Graansko drutvo
Sloboda govora
Ombudsmen
Dobro upravljanje dokumentacijom
Zakoni koji su primjenljivi i koji se mogu
Antikorupcijske / nadzorne agencije
primijeniti
Politika slobodne konkurencije, ukljuujui
Privatni sektor
i pravila o javnim nabavkama
Meunarodna zajednica
Djelotvorna meunarodna pravna pomo
Naravno, ova pravila i procedure ne moraju da budu iskljuivo povezane samo s institucionalnim stupom s
kojim su povezane u tabeli. I medijima je potrebna sloboda govora, iako je to ovdje iz pragmatinih razloga
pripisano graanskom drutvu, jer je to njegova sutinska potreba. Voenje evidencije je kljuno za
ombudsmena, ali je takoer i sutina odgovornosti, te je zbog toga od velike vanosti i za nadzorne agencije.
Neki od pobrojanih principa u sebe ukljuuju pojedine takoer vane pokazatelje (npr. moe se rei da su
ukazivanje na probleme i mehanizmi pritubi ukljueni u slobodu govora i etiku javnih slubi). U cjelini,

institucionalni stupovi iz lijeve kolone zajedno s pravilima i procedurama iz desne kolone ine osnovni sustav
nacionalnog integriteta.
Uspostavljanje zdravog sustava nacionalnog integriteta zahtijeva sustavno uoavanje pukotina i slabosti, kao i
prilika za jaanje i uvrivanje svakog od ovih stupova u koherentan institucionalni okvir. Ukoliko sustav u
potpunosti zavisi od jednoga jedinog stupa (moda dobroudnog diktatora), ili samo od nekoliko njih, bit
e podloan raspadu. Kratkorono, izvana moe izgledati da sustav funkcionira, na primjer, u sluaju istki
koje provode vojne hunte prilikom zbacivanja korumpiranih civilnih reima. Ipak, nepostojanje
funkcionalnog sustava integriteta sigurno vodi ka ubrzanom nazadovanju ako se na vrijeme ne uspostavi
odgovorna vlast.
Pristup koji podrazumijeva sustav nacionalnog integriteta otvara nove mogunosti za otkrivanje bolesti i
mogue lijeenje. Umjesto da se bavimo pojedinanim ustanovama (pravosuem, na primjer), ili
pojedinanim pravilima i procedurama (kao to je krivino pravo), a nakon toga se usmjerimo na pojedinane
programe reformi, mi poinjemo promatrati meuodnose, meuovisnosti i kombiniranu djelotvornost na
jedan sveobuhvatan nain. Na primjer, ta vrijedi zdravo i isto sudstvo, spremno da podri vladavinu
prava, ako su korumpirani policija, istraitelji, tuioci ili pravna profesija? Suci jednostavno nee dobiti
predmete u kojima bi trebalo da sude i tako e sudstvo ostati u izolaciji, biti asno i sposobno, ali ipak bez
mogunosti da mnogo uini.
Ulomci iz Antikorupcijskog prirunika TI-ja; Suoavanje s korupcijom: Elementi sustava nacionalnog
integriteta; Pope, Jeremy (2000) - Poglavlje 4, http://www.transparency.org/publications/sourcebook

1.3.5. Strategije za prevenciju korupcije

Izrada antikorupcijskih strategija jedan je od naina na koji organi vlasti i drutvo uope
mogu organizirati svoje napore u borbi protiv korupcije.
Ne postoji formula za osmiljavanje efikasne antikorupcijske strategije i ne postoje univerzalno primjenjive
vrste strategija. Umjesto toga, svaka drava mora paljivo da prilagodi i implementira specifinu strategiju
uzimajui u obzir stupanj rairenosti korupcije, organizacijsku otpornost domaih institucija na korupciju,
efikasnost meuinstitucionalne suradnje, kvalitetu antikorupcijskih zakona i njihovu primjena, sposobnost
institucija da se ukljue u borbu protiv korupcije, kvalitetu javnog diskursa o korupciji, kapacitete
antikorupcijskih institucija i niz politikih i ekonomskih faktora. Usprkos vanosti individualnih
karakteristika svake drave, neki zajedniki trendovi i pristupi mogu se uspjeno uoiti i analizirati.
Stoga, iako e kreiranje nacionalne strategije varirati ovisno od prevladavajuih obrazaca u odreenoj dravi i
razine korupcije, kao i trenutnoga politikog i ekonomskog sustava, moe se rei da je za djelotvorne
antikorupcijske strategije potrebno sljedee:

da imaju podrku u smislu politike volje, predanosti i vodstva;

budu zasnovane na lokalnom vlasnitvu samog pitanja korupcije (tj. javnoj podrci antikorupcijske
reforme) i strategije; od kljune je vanosti uvesti participatorni pristup od faze izrade do
implementacije i monitoringa; NVO-i, kao kljune zainteresirane strane u procesu, mogu efektivno
uestvovati u svim fazama;
da budu sveobuhvatne; sloenost i rairenost korupcije, naroito u sluajevima gdje je korupcija
endemina, zahtijevat e uee niza razliitih aktera koji e imati svoju ulogu u procesu borbe protiv
korupcije; u praksi e ovo znaiti ukljuivanje onoliko institucija i razina koliko je to mogue i
praktino izvodivo; ova potreba, meutim, mora biti uravnoteena u pogledu prioriteta, resursa i
postojeih kapaciteta;
da budu izbalansirane u smislu represije i prevencije: postizanje adekvatne kombinacije preventivnih
i kaznenih mjera ini se od kritine vanosti; strategije ograniene na ex post facto antikorupcijske
mjere, kao to je otkrivanje i kanjavanje korumpiranih javnih slubenika, u kojima nema
preventivnih mjera vjerojatno e dugorono biti neuspjene jer e njihov ukupni efekt biti umanjen;
da budu zasnovane na potrebama; antikorupcijske strategije treba da budu usmjerene na
zadovoljavanje konkretnih potreba i realnog stanja u odreenoj dravi; mehaniki pristup kopiranja
iz drugih drava, koji se esto koristi, teko da e rijeiti stvarne probleme; planirane mjere, ukoliko
nisu zasnovane na GAP analizi i procjeni rizika, mogu dati potrebne rezultate samo sluajno;
da budu zasnovane na resursima i kapacitetima; strategije se esto izrauju bez uzimanja u obzir
sredstava koja su na raspolaganju za njihovu provedbu; potrebno je razmotriti koji su resursi na
raspolaganju i u smislu izrade same strategije i u smislu provoenja mjera;
da budu mjerljive; iako je mjerenje napretka teak zadatak, strategije mogu predvidjeti odgovarajue
mehanizme za monitoring kako bi se omoguila evaluacija u razliitim fazama strategije, od
osmiljavanja do implementacije; s toliko varijabli, i na domaoj i na meunarodnoj razini, koje
utjeu na provoenje strategije, stalni monitoring i evaluacija su kljuni kako bi se pratile promjene
uzrokovane kombinacijom faktora koji su prisutni u bilo kojoj taki u vremenu; uee NVO-a u
monitoringu napretka implementacije moe predstavljati pravu dodatnu vrijednost kada je u pitanju
percepcija graana u vezi s efikasnosti reformi;
da budu transparentne; strukturirana komunikacija sa svim zainteresiranim stranama je neophodna
za osmiljavanje i izradu strategije i za dobivanje podrke za njenu implementaciju; meutim, ak i u
okruenju s razvijenom IT infrastrukturom nije neobino da se neke antikorupcijske strategije mogu
pronai samo pomou sloene pretrage.

1.3.6. Domaa strategijska antikorupcijska mrea BiH

1.3.7. Domai zakoni i propisi BiH

1.3.8. Tijela za borbu protiv korupcije
emu tijela za borbu Osnivanje specijaliziranih antikorupcijskih agencija odraava
protiv korupcije
nastojanje veine zemalja da poveaju napore u provoenju zakona i

prevenciji korupcije, kao odgovor na rastuu sloenost, raspon i

rairenost korupcije. Kako su korupcijske sheme postajale sve
sloenije, tako su konvencionalne agencije za provoenje zakona
postajale sve neprikladnije. Ti nedostaci progresivno eskaliraju kada
je korupcija endemska i kada sami konvencionalni mehanizmi za
provoenje zakona imaju korumpirane dunosnike u vlastitim
strukturama.

Inspirirani
primjerima

dobrim Kao model za antikorupcijske komisije ili agencije obino slui

hongkonka Neovisna komisija za borbu protiv korupcije

(Independent Commission against Corruption ICAC). Ona je
ustanovljena Uredbom 19743 o neovisnoj komisiji za borbu protiv
korupcije. Osnovana u vrijeme kada je korupcija u Hong Kongu bila
sustavna i rairena, a korupcijski skandali svakodnevno izbijali, komisija
je zadobila podrku javnosti, a zahvaljujui njezinim naporima, Hong
Kong je danas jedno od najmanje korumpiranih mjesta u svijetu. S
obzirom na intenzivne javne rasprave irom svijeta da li su tijela za borbu
protiv korupcije postala dio rjeenja ili dio samog problema korupcije,
primjer Hong Konga se pokazao kao jedan od relativno malog broja
izuzetno uspjenih u borbi protiv korupcije.
Zato je postignut ovaj uspjeh
Investiranje u borbu protiv korupcije: pristup i resursi. Od svog
osnivanja ICAC je usvojio trostrani pristup koji obuhvata prevenciju,
istragu i obrazovanje javnosti u pogledu borbe protiv korupcije. Osim
to istrauje tvrdnje o postojanju korupcije (ali ne provodi krivino
gonjenje), Komisija provodi kampanje za podizanje svijesti i kontrolira
kakav je sustav upravljanja u pojedinim organima vlasti sa stanovita
integriteta. Prevencija je (kao i obrazovanje zajednice koje je uz nju
ilo) bila sr djelovanja u Hong Kongu i esto se zasnivala na otkriima
do kojih su doli istrani organi iz drugog dijela ove komisije. To je
omoguilo ICAC-u da osmisli niz dosljednih i povezanih strategija.
Simplificirani pristup prepisivanja ovog modela najvjerojatnije nee biti
uspjean ukoliko tijela za borbu protiv korupcije ne primjenjuju ovaj
pristup meusobne povezanosti i ako nemaju potrebne resurse za njegovo
provoenje.
Kvaliteta i odlunost osoblja u kombinaciji s izvrsnim zakonskim okvirom
unutar kojeg djeluju
Integritet pravosua. Hongkonki model ne predvia da sam ICAC
procesuira predmete, ve se ostavlja klasinom javnom tuilatvu da
odlui nalau li prikupljene injenice voenje sudskog postupka. Takva
podjela ovlatenja osigurava da nijedan predmet ne doe na sud samo na
osnovu miljenja Komisije o njemu. Od samog poetka Hong Kong je
imao poteno sudstvo, to znai da su svi predmeti procesuirani na
primjeren nain. U odsustvu ovakve vladavine prava na djelu,
eksperiment bi gotovo izvjesno imao mnogo drugaiji ishod. Ovo
pokazuje meusobnu ovisnost u sustavu nacionalnog integriteta te
upozorava da drava koja namjerava slijediti put Hong Konga mora
ozbiljno razmotriti stanje svoga pravosua.

Neka su tijela za
borbu
protiv
korupcije
neuspjena, a druga

Ne postoji jedno rjeenje koje odgovara svakom kontekstu u izgradnji /

jaanju efikasnih institucija za borbu protiv korupcije. Potrebni su razliiti
pristupi u skladu s razliitim kontekstima, lokalno specifinim
kompleksnostima, resursima i predanosti. Ipak, empirijski dokazi

uspjena ZATO

potvruju da je broj institucionalnih neuspjeha u oblasti borbe protiv

korupcije jednak broju drugih primjera za koje se sa sigurnou moe rei
da su uspjeni. Stoga je vano razumjeti neke od razloga zato su tijela
za borbu protiv korupcije neuspjena i osigurati da se izbjegnu te
zamke. Izmeu ostalih, to su:
slaba politika volja za pruanje podrke procesu;
mijeanje politike: nije im dozvoljeno da obavljaju svoj posao
neovisno, te tako neke razine sustava ostaju nedodirljive;
nedovoljni resursi i ljudske i tehnike infrastrukture koja bi
omoguila tijelu za borbu protiv korupcije da na adekvatan nain
ispuni svoj mandat;
nedovoljna posveenost rukovodilaca i osoblja: neposveenost i
spremnost da se odrava status quo dovode do toga da tijela za
borbu protiv korupcije gube neovisnost, resurse ili oboje;
nedovoljan stupanj odgovornosti samih tijela za borbu protiv
korupcije; to se odnosi na nain na koji su uzajamna odgovornost i
sustav unutarnjih tea i protutea (checks and balances)
uspostavljeni unutar datog sustava nacionalnog integriteta; manji
stepen odgovornosti maksimizirat e prilike za zloupotrebu
diskrecijskih prava;
neuspostavljena ravnotea izmeu represije i prevencije:
pretjerano oslanjanje na primjenu prisile kada se zanemare
preventivni aspekti vjerojatno nee dati rezultate na dugoronoj
osnovi; oslanjanjem na primjenu prisile post factum razina
korupcije ostaje nesmanjena;
neuspjeno pridobivanje uea zajednice, neprovoenje
kampanja za podizanje svijesti javnosti: to je tijelo za borbu
protiv korupcije otvorenije prema javnosti, vee su anse za
suvlasnitvo nad reformama; borba protiv korupcije je poduhvat
koji zahtijeva masovnu podrku svih zainteresiranih strana;
gubitak morala samo tijelo postane korumpirano.

Uspjeno tijelo za
borbu protiv
korupcije treba:

biti dio ire, prilagoene dravne strategija za prevenciju

korupcije;
imati podrku kroz vidljivu politiku posveenost i potporu, a u
isto vrijeme nepristranost i zagarantiranu neovisnost od politikih
utjecaja;
imati adekvatne resurse i financiranje, odgovarajuu strunost i
specijalizaciju, transparentnost i mehanizme za odgovornost;
imati podrku u adekvatnim zakonima s jasno definiranim
djelima i odredbama o izvrenju i, prije svega, imati podrku u
adekvatnim agencijama za provoenje zakona i potenom
pravosuu;
kredibilitet i povjerenje javnosti steeni kroz otvorene i
transparentne procese, konzultiranje sa zainteresiranim
stranama i civilnim drutvom te poslovnim sektorom, posebno
efikasne politike komunikacije i informiranja;

 iskazan visoki nivo etinosti.

1.3.9. Domai institucionalni okvir za prevenciju i borbu protiv korupcije

BiH

1.4. Informirana borba protiv korupcije: pitanja u vezi s politikom rada

Definicije

S obzirom na date definicije korupcije, mislite li da postoji problem njezinog definiranja? Koja vam od
definicija najvie odgovara i zato? Na koji nain definicije pomau procesu borbe protiv korupcije?
Koji elementi su za vas kljuni u definiranju korupcije?
Mislite li da bi trebala postojati jedna slubena definicija korupcije u BiH, i ako bi zbog ega?
Prednosti i slabosti irokog / uskog pristupa definiranju korupcije?
Koji su po vaem miljenju razlozi to opravdavaju izjavu o korupciji koja glasi da nije bilo tako davno
kada je sama rije korupcija bila pravi tabu u profesionalnom i politikom okruenju? Zato mislite da je
ova rije zbunjujua?
Sada, kada je korupcija eksponirana u medijima u cijelom svijetu, kao i u BiH, mislite li da su se stavovi /
pristupi promijenili? Ako jesu u kojem pravcu?

Tipologija korupcije

S obzirom na iru kategorizaciju korupcije u kojoj se zarobljena drava odnosi na situaciju u kojoj
pojedinci, grupe ili poduzea koriste korupciju kako bi oblikovali dravnu politiku, pravni okvir i
ekonomiju u korist vlastitih privatnih interesa, a administrativna korupcija na situaciju u kojoj se koriste
nedoputene usluge za iskrivljavanje primjene postojeih politika, u koju kategoriju spada korupcija u BiH
prema sadanjem stanju? Mislite li da su gore navedene kategorije problem zemalja u tranziciji ili se mogu
pronai i u drugim kontekstima?
Moete li nai dokaz postojanja zarobljene drave u kontekstu socijalizma? A administrativne korupcije?
Na koji su nain one bile drugaije u to vrijeme? Na koji su nain drugaije sada? Zaista, moete li
povezati problem sa specifinim obrascem organizacije, bilo da je kapitalistika, socijalistika itd. U tom
smislu, ta znae razliiti konteksti i ta uzrokuje stvaranje razlika, ukoliko ih ima?
Uzimajui u obzir gore iznesenu kategorizaciju korupcije individualna (ili isto oportunistika) korupcija
naspram (b) sustavne (ili organizirane) korupcije, u koju kategoriju biste smjestili korupciju u BiH? Mogu
li se gore navedene kategorije smatrati endemskim u kontekstu BiH?
Po vaem miljenju, zato je potrebna klasifikacija i na koji nain ona poveava nae razumijevanje? ta je
njezin praktini doprinos u borbi protiv korupcije?

Oblici korupcije
Kako biste komentirali sljedei citat: Taktika preivljavanja na Tajlandu. Jedan tajlandski dravni slubenik je
rekao: 'Ono to vi nazivate korupcijom, ja zovem preivljavanjem. Moji potinjeni raunaju na mene da im
pomognem na svaki mogui nain. Volim svoj posao. Izdravam veliku porodicu. Moda postoje i drugi naini,
ali ja ih ne vidim i, osim toga, ne povreujem nikoga. Vi mi recite koje su mi alternative. Znate li kolika mi je
plaa? Ja nisam glup. Znam ta mi je dunost i svako drugi isto tako. Korupcija je problem na Tajlandu, ali
trenutno nema boljeg naina. Osim toga, svaka osoba u ovom [odjelu] je ukljuena [u korupcijske aktivnosti]
godinama.' / Citat je iz knjige Bureaucratic Corruption in the ASEAN countries: A Comparative Analysis of

their Anti-Corruption Strategies, Jon S.T. Quah, Journal of Southeast Asian Studies, Vol. 13 No. 1, pp.153-177
(1982), na str. 165. navod iz Clark D. Neher, Political Corruption in Thai Province, u The Journal of
Developing Areas XI, 4 (juli 1977.), str. 484489.

Da li citat otkriva probleme s definicijom ili neto drugo? Moe li se gore navedeno odnositi na situaciju u
BiH? Ako ne zato? Ako da zato?
S obzirom na razliite definicije i tipologije korupcije, u emu se sastoji njihova praktina vanost kada je
u pitanju borba protiv korupcije? Koristite sljedei ulomak: Pojedinani in korupcije malo znai sam za
sebe njegov utjecaj na politiku rada postoji samo ako je dio ireg sustava. Uzmimo za primjer davanje
mita radi stjecanja nedoputene koristi, npr. dobivanja graevinskog ugovora ili bankovnog kredita. U
formalnom smislu, korumpirani slubenik je na taj nain iznevjerio svoga politikog nadreenoga, kao i
povjerenje javnosti. Ponekad pria tu i zavrava: slubenik iskoritava neku konkretnu priliku za vlastitu
dobit. Ova je analiza tana samo ako su politiki i administrativni sustavi relativno dobro razvijeni i
samostalni, openito govorei, isti i ako ih sudovi i agencije za nadzor efikasno prate. U tranzicijskim
zemljama ovo se rijetko dogaa i moramo uzeti u obzir jo jednu moguu dimenziju: da ova razmjena
usluge za mito nije samo lokalizirana ili oportunistika, nego da je dio veeg sustava. Korupcija i
korupcijske sheme javljaju se u mnotvu razliitih oblika. Potpuno razumijevanje uzroka takve korupcije
zavisit e od tane analize njezinih politiko-ekonomskih karakteristika. (Ulomak je preuzet iz: IRIS
Reader: Analytical Tools for USAID Anticorruption Programming, str.7.)
Koliko je korupcija unikatna? Dajte svoj komentar na sljedei ulomak iz Antikorupcijskog prirunika TI-ja,
str. 15: Korupcija, u svim svojim oblicima, nije neto to karakterizira samo jednu zemlju. Korupcija u
Kini, gdje su birokrati 'komercijalizirali svoja upravna ovlatenja', zapravo se ne razlikuje od one u Europi,
gdje su politike stranke uzele veliko mito za projekte javnih radova (u Italiji je cijena izgradnje puteva
navodno pala za vie od dvadeset posto nakon antikorupcijske operacije Mani pulite (iste ruke).

Uzroci i odrednice

S obzirom na gore navedene poglede na uzroke korupcije, kako biste komentirali sljedee?
Kolonijalno naslijee. Kad analiziramo sadanje stanje, poteno je da se osvrnemo i na stanje koje su afrike
zemlje zatekle u trenutku dobivanja neovisnosti. Kolonijalizam je bio obiljeen nedostatkom odgovornosti
osim prema Londonu, Parizu, Lisabonu ili drugom mjestu. Bio je obiljeen i nedostatkom transparentnosti.
Sudovi su postojali ne da bi dijelili pravdu i osigurali vladavinu prava, ve da bi podrali nametanje
kolonijalizma. Suci su bili, naprosto, javni slubenici koji su nosili perike. Vladavinu je karakteriziralo i to da je
vlast 'vrena' nad narodom, umjesto da je ljudima vladano na osnovu njihove suglasnosti, a ti instrumenti
represije su predani netaknuti novoj upravi. U odnosu na takvu pozadinu, pozitivna dostignua nekih afrikih
zemalja skoro su zadivljujua. (Jeremy Pope u Civil Service Reform in Anglophone Africa (EDI-World
Bank, Washington, 1995.)

Vidite li ikakvu relevantnost problema naslijeenog odsustva odgovornosti za program borbe protiv
korupcije u svijetu danas? ta, po vaem miljenju, znai naslijediti odsustvo odgovornosti? Da li bi ovo
mogao biti stvarni problem nekih drutava ili se koristi kao izgovor?

ta mislite o indirektnim uzrocima korupcije? Da biste odgovorili, iskoristite ovaj citat: Indirektni uzroci
ukljuuju loe voenu i motiviranu dravnu slubu, niske plae u javnoj slubi, neprovoenje
antikorupcijskih pravila / zakona, lou institucionalnu kontrolu unutar i izvan javnih agencija (odnosno,
lo nadzor, revizija, nepostojanje jasnih pravila, panje i slobode medija), korumpirano visoko rukovodstvo
i netransparentnost pravila, zakona i procedura. (Vito Tanzi.Corruption around the World: Causes,
Consequences, Scope, and Cures. U George T. Abed i Sanjev Gupta, Governance, Corruption, and
Economic Performance, Washington DC: International Monetary Fund, 2002., str. 1958.)

S obzirom na gore citirano, ta vi smatrate direktnim uzrocima korupcije? Osim toga, ta smatrate
direktnim uzrokom korupcije u bh. kontekstu? Na koji nain se dublja analiza uzroka korupcije odraava
na efikasnu antikorupcijsku kampanju?
Koja je uloga strukturalnih faktora, odnosno, legitimiteta politikog reima, historije, kulture, vrijednosti,
standarda i lojalnosti kada govorimo o korupciji / borbi protiv korupcije u BiH?

Koja je uloga pojedinanih faktora, odnosno, motiva koji navode pojedince da se upuste u in korupcije
kada govorimo o korupciji / borbi protiv korupcije u BiH?
Kako biste u kontekstu BiH komentirali izjavu da kada se jednom dosegne novi nivo korupcije, njezino
smanjenje postaje sve tee?
U pogledu odrivosti demokratskih politikih reima, kako biste komentirali izjavu da ozbiljna
neravnotea potie korupciju. Odreene kombinacije neravnotea dovode do karakteristinih sustava i
problema korupcije. Osim toga, ove situacije su dinamine, s drutvenim previranjima, ekonomskim
promjenama i politikom borbom koja oblikuje i utjee na to gdje drutvo povlai liniju izmeu drave i
trita i izmeu prihvatljivoga i neprihvatljivog utjecaja.
U bh. perspektivi, mislite li da postoje ozbiljne neravnotee koje potiu korupciju? Moete li navesti
neke od njih?
U bh. kontekstu, da li mislite da je drutvo povuklo liniju izmeu drave i trita i izmeu prihvatljivoga i
neprihvatljivog utjecaja kada se radi o korupciji? Gdje se moe vidjeti takva granica?
Koje su vrste scenarija korupcije najtipinije za bh. politiku i ekonomsku stvarnost?

Posljedice i cijena korupcije

Moete li se sjetiti nekih pozitivnih efekata koji su posljedica korupcije? Odnosno, koji je va odgovor na
pitanje koje je postavio Pope: Da li je korupcija uvijek loa?
Gdje, po vaem miljenju, treba traiti najskuplju korupciju? Da li pridajete vie vanosti konkretnim
financijskim parametrima ove cijene, odnosno, gubicima, niskoj stopi investicija ili mislite da je moralna
teta gora? U tom pogledu, ta ako doe do opadanja morala? Kako moemo odrediti kada smo suoeni s
ozbiljnim moralnim pitanjima u odnosu na to kako se graani osjeaju u pogledu korupcije?
S obzirom na injenicu da ivimo u svijetu ogranienih resursa, koliku cijenu plaa drutvo kada se ti
resursi preusmjeravaju na korupciju? Moete li povezati svoj odgovor s odreenim primjerom korupcije u
vezi s apsorpcijom fondova EU-a u BiH? Koja vam je cijena vea, cijena gubitka neto novca ili cijena
gubitka povjerenja EU-a?
S obzirom na cijenu korupcije, ta je, po vaem miljenju, cijena borbe protiv korupcije? Mislite li da se
trebaju usporediti prema sluajevima / kontekstu? Da li su, po vaem miljenju, oni povezani i ta ako
cijena korupcije i borbe protiv korupcije nije razmjerna? Ko snosi trokove u ovom sluaju?

Meunarodni instrumenti za borbu protiv korupcije

ta mislite o kljunim aspektima meunarodnih instrumenata za borbu protiv korupcije? Koji su kljuni
pokretai koji su utjecali na razvoj svjetskih politika za borbu protiv korupcije u nekoliko zadnjih
desetljea?
Koju su korist usvojeni meunarodni instrumenti za borbu protiv korupcije donijeli meunarodnoj
zajednici?
Koji je napredak napravljen u vezi s meunarodnim instrumentima za borbu protiv korupcije? Kako biste
ocijenili njihovu efikasnost kao instrumenta za borbu protiv korupcije? Koja je njihova uloga u prevenciji
korupcije?
Bosna i Hercegovina je ratificirala najvanije meunarodne instrumente za borbu protiv korupcije. Kakvi
signali se alju meunarodnoj zajednici ovim inom?
Kako se meunarodni instrumenti uklapaju u sveukupnu politiku borbe protiv korupcije u BiH?

Dvadeset vodeih principa za borbu protiv korupcije

Moete li povezati 20 vodeih principa za borbu protiv korupcije s temom prevencije?

Koji principi se usko preklapaju sa strategijom prevencije?
Na koji nain se moe doprinijeti efikasnosti principa? Koja praktina sredstva se mogu koristiti i koju bi
relativnu vanost / ulogu mogla imati?

Na koji nain se 20 vodeih principa podrava i provodi u BiH? Obradite svaki princip pojedinano i
argumentirajte svoj odgovor na odgovarajui nain.

Smjernice OECD-a o sukobu interesa

Uzimajui u obzir situaciju u kojoj dolazi do sukoba interesa kada javni slubenici moraju donijeti slubenu
odluku koja moe utjecati na njihove privatne interese, moete li dati granine primjere kontroverzne
primjere koje je ljudima teko povezati sa sukobom interesa?
Po vaem miljenju, na koji je nain koncept sukoba interesa relevantan za rad upravnih organa u BiH?
S obzirom na platformu za upravljanje sukobima interesa koja zahtijeva da efikasna politika sukoba interesa
mora uspostaviti ravnoteu izmeu javnog interesa titei integritet javnih odluka i privatnog interesa javnih
slubenika, koliko je, po vaem miljenju, ovakav proces mogu? Moete li navesti kljuni aspekt postizanja
takve ravnotee? Koji se problemi s efikasnosti mogu primijeniti u ovom kontekstu?
Zato je vano upravljati konfliktom interesa? Na koji nain koncepti upravljanja pomau provoenje
antikorupcijskih strategija?
Smjernice OECD-a preporuuju da svaka politika sukoba interesa uzme u obzir konkretni rizik vezan za
odreene kategorije slubenika, posebno donosioce politika i slubenike u javnim slubama na najviim
pozicijama. Koji se kljuni zahtjevi odnose na efikasno upravljanje rizikom korupcije u situacijama gdje postoji
sukob interesa koji ukljuuje visokopozicionirane politiare i kreatore politika? Na koji su nain kategorije
rizika vane u definiranju pravila za upravljanje sukobima interesa? Da li mislite da su relevantna pravila u BiH
zasnovana na procjeni rizika na terenu? Na koji nain su kategorije slubenika vane u pogledu implementacije
pravila za upravljanje sukobima interesa? Moete li navesti neke od prepreka za efikasnu implementaciju u
ovom smislu?
Zato je vano dati jasan i realistian opis okolnosti i odnosa koji dovode do sukoba interesa? Koji su praktini
aspekti povezani s tim kljuna vanost analize procesa? ta ako se mogui sluajevi ne identificiraju unutar
institucije?
Na koji nain se moe osigurati da dravni slubenici znaju ta se trai od njih u smislu prepoznavanja i
prijavljivanja sukoba interesa? Kakva je vanost procedura u ovom pogledu?
S obzirom na vanost preuzimanja odgovornosti rukovodeih kadrova za efikasnu primjenu politike sukoba
interesa, kako se ovo provodi u praksi?
Koji su kljuni formati stvaranja partnerstava s uposlenicima u oblasti prevencije sukoba interesa? Odredite
metode za kreiranje i odravanje otvorene organizacijske kulture u kojoj se o mjerama za rjeavanje problema
sukoba interesa moe slobodno raspravljati?
Koja je dodatna vrijednost uvoenja mehanizama za monitoring s ciljem otkrivanja sukoba interesa?
S obzirom na vanost da rukovodei kadrovi prepoznaju, sprijee, upravljaju i rjeavaju situacije u kojima je
dolo do sukoba interesa, koju fazu smatrate najvanijom? Kako se aspekti represije i prevencije podudaraju u
gore navedenoj proceduri? U kakvom su odnosu prepoznavanje sukoba interesa i prevencija? Koji je
meusobni odnos upravljanja i rjeavanja situacija u kojima je dolo do sukoba interesa?

Borba protiv korupcije: institucionalni aspekti

Dajte svoj komentar o trenutnoj situaciji u BiH u vezi s linijom vertikalne odgovornosti prema kojoj su oni
koji biraju, oni kojima se upravlja, koji ostvaruju pravo nad onima koji upravljaju, izloeni horizontalnoj
odgovornosti, a oni koji upravljaju (upravljai) odgovorni drugim tijelima (tijelima za nadzor)? Da li
dijelite miljenje da je vertikalna odgovornost danas neuspjena? ta bi mogli biti razlozi toga neuspjeha?

Slaete li se s izjavom da sloenost moderne drave ini nadzor od strane javnosti neizvodivim. Postoji,
naravno, rastua uloga civilnog drutva koje preuzima ovaj zadatak (potpomognuto eksplozijom
informacija). Meutim, formalni nadzor se mora oslanjati na druge mehanizme. Kojih formalnih
mehanizama se moete sjetiti kada se radi o horizontalnoj odgovornosti?
S obzirom na razliku izmeu horizontalne i vertikalne odgovornosti koja se ogleda u tome da su akteri
odgovorni jedni drugima na horizontalnoj razini, umjesto da budu odgovorni nagore u hijerarhijskoj
strukturi, slaete li se s izjavom kako u sutini to znai da nijedna osoba ni institucija nisu u poziciji da
dominiraju nad ostalima. Kao takva, ona predstavlja negiranje 'apsolutne vlasti' koja apsolutno 'korumpira',
kao to je rekao lord Acton. Da li vam se ova konstrukcija ini teoretskom, a ne praktino primjenjivom?
Koje prepreke mogu stajati na putu primjene horizontalne odgovornosti?
Ideja tea i protutea (checks and balances) u sustavu vrenja vlasti rezultat je stava da se monitoring
korupcije ne moe ostaviti javnim tuilatvima i snagama za provoenje zakona i reda. Djelovanje se ne
moe zasnivati iskljuivo na otkrivanju i krivinom gonjenju. Umjesto toga, djelovanje mora obuhvaati
kombinaciju meusobno povezanih mjera. Na koji nain vi promatrate odnos izmeu represije i
prevencije u ovom kontekstu?
ta mislite o tvrdnji da je primarni, najvaniji princip reforme jednostavno ne pokuavati nemogue.
Kako biste znali gdje povui granicu izmeu onoga to je mogue i onoga to je nemogue? Koji bi
instrumenti mogli pomoi u tom smislu? Da li je problem teorijske ili praktine prirode i kako utjee na
sveukupan uspjeh / neuspjeh reforme?

Institucionalni aspekti borbe protiv korupcije BiH

Da li se slaete sa slavnom izrekom lorda Actona iz 1887. godine da svaka vlast korumpira, a apsolutna
vlast korumpira apsolutno? Moete li je primijeniti na bh. kontekst i zato?
Koji je znaaj institucija u borbi protiv korupcije u BiH? Moete li povezati to pitanje s pitanjem
efikasnosti institucija? Koji faktori igraju najvaniju ulogu u vezi s efikasnosti antikorupcijskih institucija?
ta mislite o efikasnosti tijela za borbu protiv korupcije u BiH s obzirom na rezultate postignute u toj
borbi? Koliko znate o tim tijelima? Kakvu mislite da imaju podrku unutar sveukupnog okvira organa
vlasti?
Da li mislite da je meusobna komunikacija i koordinacija izmeu organa dravne vlasti sustavni problem
u kontekstu upravljanja u BiH? Po vaem miljenju, ta bi se moglo poboljati i kako se mogu postii takva
poboljanja?
Koliko su kljuna pravila u vezi s efikasnom koordinacijom djelovanja? Moete li navesti najvanije mjere
u BiH u pravcu poveanja efikasnosti tijela za borbu protiv korupcije?

Pravni aspekti borbe protiv korupcije BiH

Slaete li se s tvrdnjom da u velikoj mjeri, sadanja kriza proistie iz injenice da su zakoni i pravosudne
institucije zatajili?
Postoji tendencija da se kriza s korupcijom objanjava slabostima koje su ve prisutne unutar pravosudnog
sustava, i dijelom nedostatkom volje da se sustav ojaa kao rezultat utjecaja aktera koji imaju razliite
interese da ostane status quo. S obzirom na kljunu ulogu pravosudnog sustava kojega se esto kritizira
zbog neuinkovitosti, ne samo u BiH nego i u cijelom svijetu, koji su po vama najvaniji, kljuni faktori u
tom pogledu?
Kako biste prokomentirali tvrdnju da su krivina gonjena, iako neizbjena, pokazatelj da je prevencija
zatajila? U skladu s ovim razmiljanjem, koja je uloga krivinog zakona u provoenju borbe protiv
korupcije?
Postoji veliki broj zakona koji pokrivaju razliite aspekte upravljanja korupcijom i osiguranjem integriteta:
pristup informacijama (ukljuujui Zakon o zatiti tajnih podataka), sukob interesa, javne nabavke, sloboda
izraavanja, sloboda tampe, zatita zvidaa i podnosilaca albi, omoguavanje mobiliziranja civilnog
drutva, demokratski izbori, pokloni i reprezentacija, ombudsmenov ured, sudska kontrola legalnosti

2.

upravnih poslova itd. Koji zakoni su, po vaem miljenju, od kljune vanosti za osiguranje integriteta?
Moete li procijeniti relativnu teinu koju gore navedena pravila imaju u antikorupcijskoj platformi?
Iznad su samo neki pokazatelji za procjenu efikasnosti krivinih i graanskih zakona. Po vaem miljenju,
da li krivini zakoni u BiH na adekvatan nain pokrivaju najgore vrste korupcije i odvraaju potencijalne
korumpirane dravne slubenike? Ako ne, na koji nain zakoni to ne ispunjavaju (pravei razliku izmeu
zakona koji ne funkcioniraju i institucija koje su odgovorne za njihovo provoenje)? Da li su vaei zakoni
dovoljni za povrat nezakonito steene imovine korumpiranih dravnih slubenika?
U BiH postoji rasprostranjeno miljenje da vaei zakoni nisu adekvatni za borbu protiv korupcije, kao ni
institucije koje su odgovorne za njihovo provoenje. Po vaem miljenju, da li je vei problem sa
zakonodavstvom ili provoenjem zakona? Moete li argumentirati svoj stav?
Da li se krivini zakoni u BiH primjenjuju na pravian nain ili selektivno? Koje su prepreke primjeni?
ta je, po vaem miljenju, najvei uspjeh bh. pravnog okvira za borbu protiv korupcije? ta su najvei
nedostaci?
to se tie provoenja, jesu li institucije za borbu protiv korupcije kroz vladavinu prava neuspjene? U
emu vidite mogunost za poboljanje u tom smislu? Koje faktore treba razmotriti najprije, subjektivne
faktore ili sustavne, institucionalne faktore?

OSNAITE OTPORNOST SVOGA NVO-A IZNUTRA

2.1.

Zato zapoeti borbu iznutra

Prepoznavanje korupcije uvijek je teko, posebno kada se radi o prepoznavanju korupcije u

vlastitim aktivnostima. Neprepoznavanje stvarnih parametara rizika, meutim, uvijek vodi ka
slabijoj otpornosti organizacije na korupciju. Sektor NVO-a nije izuzetak od ovog pravila.
Procjenjuje se da neprofitabilni sektor vrijedi jedan trilijun dolara godinje na globalnom nivou s
19 miliona uposlenika, to ne obuhvata volontere, i da predstavlja 8. ekonomiju po veliini. Kako
s veim utjecajem dolazi i vea kontrola i odgovornost, odgovornost NVO-a je postala pitanje
kojem se pridaje velika panja radi osiguravanja legitimiteta i efikasnosti njihovog rada. Pored
toga, novi pristupi javnom upravljanju takoer promoviraju vii nivo profesionalizma koji se,
izmeu ostalog, temelji na standardima ponaanja u sklopu etikog kodeksa.
Sa sve veim problemom koji predstavlja prevencija korupcije u samom NVO sektoru postalo je
jasno da borba protiv korupcije mora poeti iznutra. Modul 2 treba posluiti u tu svrhu uvoenjem
alata za odgovornost i instrumenata za upravljanje integritetom koji su kreirani i implementirani
radi poveanja organizacijske otpornosti na korupciju. Znanje i kako ga koristiti te razmjena
iskustava pomoi e NVO-ima u Bosni i Hercegovini da se bre zatite od korupcije.
Sedmo istraivanje neprofitnog sektora koje je proveo SustainAbility rezultiralo je i zakljukom da e se mnogi
meunarodni NVO-i, uz velike anse da poveaju svoj utjecaj na globalnom planu, morati suoiti s vanim
problemima vlastite odgovornosti, financiranja i partnerstava.
(http://www.sustainability.com/downloads_public/in sight_reports/21st_ngo.pdf ).
CIVICUS-ov Indeks civilnog drutva takoer pokazuje da je pitanje legitimnosti organizacija civilnog drutva
problem koji se najvie spominjao u studijama vie od 50 drava. (www.amazon.com/CIVICUS-Global-SurveyState-Society/dp/1565492358)

2.2.

Odgovornost

S porastom znaaja NVO sektora, u situaciji kada su NVO-i postali de facto partneri u uspostavi
globalnih standarda i normi, odgovornost nevladinih organizacija privlai sve veu panju i
izaziva zabrinutost. U globalnom i nacionalnom okruenju NVO-i esto zahtijevaju demokratski i
transparentan rad vlasti, meutim, oni sami trebaju pruiti dokaze da rade na demokratski i
transparentan nain. Odgovornost, iako ju je teko definirati, povezuje se s oekivanjem da se
odgovara za posljedice. U smislu upravljanja, smatra se da je odgovornost prihvaanje i
preuzimanje odgovornosti za rad, rezultate rada, odluke i politike, ukljuujui upravljanje,
voenje i implementaciju u okviru mandata, a obuhvata obavezu izvjetavanja, pojanjavanja i
odgovaranja za posljedice. To je osnovni princip svakog odgovornog rada za svaku instituciju u
svim sektorima.
Odgovornost NVO-a je tijesno povezana s efikasnou u ispunjavanju mandata, organizacijskom
pouzdanou u pogledu neovisnosti i pouzdanosti organizacijske strukture te s legitimitetom koji
mu prua baza i javnost openito, kao i s transparentnou i potivanjem njegove misije,
njegovim statusom predstavnika drutva, odnosom sa zajednicom i osnovnim vrijednostima
nevladine organizacije. NVO-i irom svijeta su pitanje odgovornosti rijeili na dva naina: (1)
izradom alata i (2) unapreivanjem procesa.
2.2.1. Izrada alata
Izrada i primjena raznih alata esto se koristi radi obavjetavanja ili podnoenja izvjetaja
vanjskim zainteresiranim stranama o rezultatima rada NVO-a. To su godinji izvjetaji,
samoprocjena, neovisna evaluacija, procjena rada, financijska i drutvena revizija i objavljivanje
izvjetaja. Ovi alati stavljaju javnosti i nadzornim tijelima na raspolaganje podatke koji se
odnose na upravljanje i rad NVO-a. Rezultat toga su jasno propisana mjerila uspjeha. U nekim
zemljama se ovi alati sada objedinjuju u postupku akreditacije, certifikacije i ocjenjivanja
odgovornosti. To predstavlja znaajan korak ka unapreivanju povjerenja javnosti u ovaj sektor,
promociju dobre organizacijske prakse te vee povjerenje donatora.
Filipini. Filipinsko vijee za certifikaciju NVO-a (PCNC) je neprofitna organizacija koja je uspostavila
mehanizam certificiranja prema kojem se vri ocjena NVO-a u vezi s ispunjavanjem minimuma kriterija za
programsko i financijsko upravljanje i odgovornost. Vlada Filipina je dodijelila PCNC-u nadlenost za
certifikaciju NVO-a u svrhu davanja poreznih olakica. Vri se ocjena vizije, misije, ciljeva, upravljanja,
administracije, programske operative (ukljuujui monitoring i evaluaciju sustava), financijskog menadmenta i
umreavanja. Postupak certifikacije ukljuuje podnoenje zahtjeva, nakon toga slijedi terenska posjeta
evaluacijskog tima. Tim daje preporuku Odboru direktora PCNC-a, koji donosi konanu odluku o tome da li e
organizacija dobiti certifikat. PCNC je izvrio evaluaciju 445 NVO-a od pokretanja programa certifikacije, od
1998. do poetka 2004. godine. Brzina vrenja certifikacije, meutim, izazvala je negativne reakcije kod
priblino 70.000 NVO-a na Filipinima, jer samo oni koji su proli certifikaciju imaju pravo na odreene porezne
olakice. Zbog nemogunosti PCNC-a da ubrza proces, veliki broj NVO-a moe biti uskraen za ove porezne
olakice. (http://www.pcnc.com.ph/certification.html)

Australija: AusAid akreditiranje. Vlada je usvojila akreditiranje i samo NVO-i koji imaju akreditaciju od
AusAida imaju pravo na sredstva iz AusAidovog NVO programa iji su projekti namijenjeni samo australskim

NVO-ima, kao i za neke projekte koji se veinom financiraju putem australskih NVO-a. Akreditacija je osmiljena
tako da prua AusAidu i australskoj javnosti garancije da australska vlada financira profesionalne i dobro voene
organizacije koje primarno rade u zajednici i koje su sposobne ostvariti kvalitetne rezultate. AusAid smatra da je
program akreditacije poetak procesa upravljanja rizikom. Postoji osnovna i potpuna akreditacija, a pravo na
financiranje zavisi od razine akreditacije. Kriteriji su: pravna usuglaenost, potivanje etikog kodeksa za
nevladine organizacije, dokazana efikasnost u provoenju projekata pomoi koji su u skladu s ciljevima
australskog programa pomoi za smanjivanje siromatva i odrivi razvoj te kapacitet da se projektni ciljevi
provedu u skladu s ugovornim obavezama i odgovarajuim procesom upravljanja rizicima i donoenja odluka.
(http://www.ausaid.gov.au/ngos/pages/accreditation.aspx)

Transparency International (TI), kao globalna koalicija za borbu protiv korupcije, koju ini oko 90 neovisnih i
nacionalnih ogranaka na lokalnoj razini kao i aktivnih pojedinaca, kreirao je Politiku akreditacije nacionalnih
ogranaka i imenovanja lanova radi zatite integriteta, kohezije i ugleda TI-ja i osnaivanja i podravanja
nacionalnih ogranaka. Izmeu ostalog, Politika akreditacije pomae osiguravanju da se nacionalni ogranci
pridravaju standarda i politika koji se sastoje od izjave o viziji, vrijednostima i vodeim naelima Transparency
Internationala poznatoj pod nazivom Krovna izjava. Ta izjava uspostavlja za lanove TI-ja sljedee vrijednosti:
transparentnost, odgovornost, integritet, solidarnost, hrabrost, pravdu i demokraciju. Vodea naela navedena u
ovom dokumentu ukljuuju: izgradnju koalicija, stranaku neopredijeljenost, zabranu objavljivanja u javnosti
pojedinanih sluajeva korupcije, neovisnost od donatora, potivanje osnovnih prava i sloboda te izbalansirano
izvjetavanje o vladajuim strukturama koje e pokrivati razliite aspekte upravljanja. Postupak akreditacije
nacionalnih ogranaka TI-ja garantira njihovo potivanje Krovne izjave i politike TI-ja. Kriteriji: procedura TI-ja za
samoprocjenjivanje zahtijeva od ogranka da ocijeni svoj rad u sljedeim poljima: politika rada (etiki kodeks,
potivanje Krovne izjave i kljunih vrijednosti TI-ja, organizacijske procedure i sustava); odgovornost (potivanje
zakona, struktura lanstva, upravljanje, izvjetavanje, financijski izvjetaji i komunikacija sa Sekretarijatom TI-ja
itd.); upravljanje radom i aktivnostima (plan rada, budet, projekti i aktivnosti, doprinos antikorupcijskim mjerama,
lobiranje, objavljivanje publikacija, konferencije itd., raznovrsnost i financiranje). Uee u procesu akreditacije TIja omoguava grupi da postane nacionalni ogranak dobro poznatoga antikorupcijskog pokreta u cijelom svijetu i na
taj nain koristi ime, logo i resurse TI-ja.

2.2.2. Unapreivanje procesa

Za odgovornost se moe rei da je proces, a ne skup alata. U tom smislu se i rjeava

razliitim mehanizmima radi poboljanja efikasnosti NVO-a u postizanju vizije, rezultata rada
i transparentnosti. To se odnosi na mjere kao to su upravljanje organizacijom, implementacija
projekata, financijsko upravljanje, angairanost i objavljivanje informacija.

Postupak odgovornosti uobiajeno zapoinje izradom jasne izjave o misiji, kao i izradom
etikog kodeksa. Osim odreivanja osnovnih vrijednosti i vodeih naela, etiki kodeksi
NVO-a obino pruaju mogunost za uspostavljanje efikasnih odbora za kontrolu koji su
neovisni od uprave, te eksternih i internih albenih procedura, politike zabrane sukoba
interesa, politike zatite zvidaa itd.

Unapreivanje postupka obuhvata uvoenje interne kontrole, etike i programa ili mjera za
spreavanje i otkrivanje povreda integriteta na osnovu procjene rizika integriteta u datom
NVO-u; uspostavljanje odgovarajuih disciplinskih postupaka za rjeavanje povreda
integriteta, krenja antikorupcijskih zakona i etike NVO-a te programa i mjera za borbu protiv
korupcije na svim razinama u NVO-u.

Mjere za podizanje svijesti o borbi protiv korupcije podrazumijevaju redovno informiranje i

obuku o etici i programima za spreavanje i otkrivanje povreda integriteta unutar NVO-a na
svim razinama; odgovarajue mjere kojima e se uposlenici potaknuti na potivanje etike i
programa ili mjera za spreavanje i otkrivanje povreda integriteta unutar NVO-a.

Politika zatite zvidaa podrazumijeva da se, u dobroj vjeri i na osnovu dokaza, omogui
interno i, ako je mogue, tajno prijavljivanje i osigura zatita direktora, slubenika, uposlenika
i poslovnih partnera koji nisu spremni da kre profesionalne standarde ili etiku na zahtjev ili
pod pritiskom nadreenih, kao i direktora, slubenika, uposlenika ili poslovnih partnera koji
su spremni prijaviti krenje zakona i profesionalnih standarda ili etike unutar kolektiva te
poduzimanje odgovarajuih radnji u vezi s takvim prijavama.

Periodina kontrola etike i programa ili mjera za borbu protiv korupcije obavlja se radi
procjene i unapreenja njihove efikasnosti u spreavanju i otkrivanju povreda integriteta,
uzimajui u obzir relevantne okolnosti na terenu i nove meunarodne i sektorske standarde.
2.2.3. Primjeri inicijativa NVO-a u vezi s pitanjem odgovornosti

Meunarodna povelja odgovornosti nevladinog sektora (INGO povelja)

Ovo je prva globalna povelja o odgovornosti koja se odnosi na meunarodne NVO-e koji se bave zagovaranjem i
predstavlja dobrovoljnu samoregulatornu inicijativu koja regulira zajednike vrijednosti, politiku i praksu. Povelju je
kao odgovor na sve vee nezadovoljstvo javnosti u pogledu odgovornosti NVO-a 2006. godine objavilo 11 vodeih
meunarodnih NVO-a (ActionAid International, Amnesty International, CIVICUS, Consumers International,
Greenpeace, Oxfam International, Save the Children Alliance, Survival International, International Federation,
Terre des Hommes, Transparency International i World YWCA). Povelja sadri naela koja promoviraju internu i
eksternu transparentnost i odgovornost tako to e rjeavati pitanja potivanja ljudskih prava, politike i financijske
neovisnosti, odgovornog zagovaranja, efikasnih programa koji zahtijevaju aktivno uee, nediskriminacije,
transparentnosti izvjetavanja, tanosti informacija, dobrog upravljanja, profesionalnog i etikog prikupljanja
sredstava. Povelja takoer naglaava prava INGO-a na okupljanje, udruivanje i izraavanje propisana
Univerzalnom deklaracijom o ljudskim pravima kao i odgovornost za efikasan i transparentan rad, u skladu sa
svojim vrijednostima, koji vodi ispunjavanju mandata. Potpisnici su se obavezali da e postepeno provoditi ovu
povelju u svojim programima te obavljati neovisne godinje financijske revizije i dostavljati godinje izvjetaje.

Program legitimiteta, transparentnosti i odgovornosti CIVICUS-a (LT&A) ima svrhu da unaprijedi legitimitet,
transparentnost i odgovornost NVO-a poboljanjem modela upravljanja. Program je usmjeren ka etikoj praksi i
usvojenim kodeksima ponaanja NVO-a, donatora, vlada i poduzea. Takoer je usmjeren na izgradnju kapaciteta
NVO-a za rjeavanje problema koji mu podrivaju same temelje, autoritet i pravo da govori u ime ire zajednice.
Program promovira novi model upravljanja i partnerstva zasnovan na veoj angairanosti i odgovornosti.
(http://www.civicus.org/lta).

2.3.

Sustav upravljanja integritetom u svrhu prevencije korupcije i zatite

organizacijskog integriteta NVO-a
2.3.1. Zato odabrati sustavan pristup upravljanju korupcijom

Upravljanje integritetom u odnosu na kontrolu korupcije i osiguravanje integriteta najvjernije

odraava sveobuhvatan znaaj integriteta u svim aktivnostima organizacije. Predstavlja
sposobnost NVO-a da u praksi ispuni svoje obaveze prema pravilima integriteta i kodeksu
ponaanja u ime svih zainteresiranih strana, sa sustavom upravljanja integritetom uzimajui u
obzir sveobuhvatne implikacije svih elemenata upravljanja na usluge koje prua NVO,
ukljuujui sve upravljake razine i svakog zaposlenika, koji se fokusiraju na prevenciju
korupcije.
Upravljanje integritetom ima za cilj zadovoljiti sve zainteresirane strane, interno (osoblje) i
eksterno (lokalnu zajednicu, profesionalne grupe itd.). Ono takoer podrazumijeva osiguranje
kontinuiteta integriteta u svakoj fazi pruanja usluga NVO-a. Sustav upravljanja integritetom koji
izradi, odrava, prati i stalno unapreuje jedan NVO openito ini obavljanje poslova
transparentnijim i lakim za vrenje monitoringa. To, meutim, moe zahtijevati znaajan
kulturoloki zaokret u razmiljanju i u nainu rada unutar NVO-a. Potpuna podrka rukovodeeg
osoblja milju, rijeju i djelom uvjet je bez kojeg sustav upravljanja integritetom ne moe
funkcionirati efikasno i nevladinoj organizaciji omoguiti nastavak rada
NVO sustav To je paket meusobno povezanih komponenti i njihov odnos koji je
upravljanja uspostavljen, odravan, praen i unapreivan kao praktian sustav
integritetom prevencije, otkrivanja i sankcioniranja korupcije. To je ono to NVO
radi kako bi osigurao da njegove aktivnosti nisu korumpirane.
Cilj

Cilj je sustava osigurati potivanje etike i integriteta u svim aktivnostima

NVO-a.

Komponente

Principi

Vodstvo. Upravljaka struktura koju predstavlja upravni odbor, nadzorni

odbor i izvrni direktor moraju jasno i otvoreno demonstrirati aktivan i
dokazan integritet. To podrazumijeva da vode proces od samog poetka
izradom politika integriteta i kodeksa ponaanja. Od najveeg znaaja je da
ovaj rad bude kontinuiran i da ga prepoznaju i vide sve zainteresirane strane,
interno i eksterno.

NVO politika integriteta i kodeks ponaanja

Organizacijska struktura: raspodjela zadataka i odgovornosti
Programi obuke i podizanje svijesti
Komunikacija s internim i eksternim akterima
Procjena rizika integriteta
Kontrola integriteta i procedure za sve poslove koje obavlja NVO
Revizija integriteta
Monitoring i istraga
Izvjetavanje o statusu integriteta
Revizija upravljanja

Uee osoblja. Nema podjele na vane i manje vane uposlenike kada je u

pitanju provoenje efikasnog upravljanja integritetom. Uee svakog

uposlenika je kljuno za uspjenu implementaciju sustava upravljanja

integritetom. Pravilno uee, meutim, podrazumijeva odgovarajuu
edukaciju i obuku o pitanjima integriteta, strukturirano podizanje svijesti koje
rezultira povjerenjem i pozitivnim okruenjem za rad. Radno okruenje koje
potuje integritet ojaava osoblje. Efikasna interna i eksterna komunikacija i
koordinacija kljuna je za uspjean timski rad, tako da sve strane imaju iste i
pridravaju se istih projektnih aktivnosti u toku implementacije ovog sustava.
Sustavan pristup. Prepoznavanje potencijalnih oblasti u kojima se moe
pojaviti korupcija i upravljanje povezanim procesom poslovnog integriteta
podrazumijeva sustavan pristup. To znai da NVO-i moraju obratiti panju na
sve komponente sustava i analizirati veze i njihovu meuovisnost.

2.3.2. Upravljanje integritetom i rizicima korupcije Smjernice dobre

prakse za NVO-e
Kako razviti funkcionalan sustav upravljanja integritetom
Integritet moraju osnaivati svi u svakoj fazi rada. Proces integriteta pomae da se sprijee
situacije u kojima moe doi do korupcije te da politika integriteta NVO-a i kodeks ponaanja
budu u stvarnoj upotrebi. Razvoj funkcionalnog sustava upravljanja integritetom zahtijeva sloan
rad i ne moe se smatrati aktivnou / probnim projektom koji e se implementirati samo jednom
kako bi se zadovoljili zahtjevi odreene zainteresirane strane. Sveobuhvatan pristup zahtijeva rad
na svim komponentama, ali implementacija zavisi i od resursa. U tom kontekstu, da bi razvili,
implementirali i nadzirali sustav upravljanja integritetom, NVO-i trebaju razmotriti sljedeu
dobru praksu. Spisak pitanja na kraju ovog poglavlja daje nevladinim organizacijama korisnu
referencu za vrenje GAP analize u skladu sa zahtjevima najbolje prakse i na osnovu toga e moi
izraditi plan poboljanja za svoj vlastiti NVO.
Predanost rukovodeeg kadra
Jasna i oigledna podrka i predanost rukovodeeg kadra NVO kodeksu ponaanja,
programima potivanja kodeksa, internoj kontroli i drugim mjerama za prevenciju korupcije i
zatitu integriteta; rukovodstvo ima sveobuhvatnu odgovornost za osmiljavanje i provoenje
efikasnog programa upravljanja rizicima integriteta i kreiranja stava na najvioj razini za
cijeli NVO. Kultura NVO-a igra najvaniju ulogu u borbi protiv korupcije. Rukovodstvo
kreira kulturu rijeima koje su razumljive i aktivnostima koje su vidljive, dajui jasno do
znanja da se korupcija nee tolerirati, da e se svaka povreda integriteta odluno rjeavati i da
nee biti odmazde protiv zvidaa.
Politika integriteta
Jasno predstavljena i vidljiva politika integriteta NVO-a koja uspostavlja predanost
integritetu NVO-a i prenosi oekivanja rukovodstva kada je u pitanju integritet NVO-a,
ukljuujui potivanje zakonskih obaveza i kodeksa; politika integriteta treba biti
dokumentirana, provedena, interno i eksterno predstavljena i dostupna javnosti.

Kodeks ponaanja
Definicija
Principi ili standardi rada na koje organizacija ili grupa organizacija dobrovoljno
pristane i spremna je da se na osnovu njih cijeni njezin rad i ponaanje.
(http://www.casin.ch/web/pdf/ngoaccountability.pdf).
Sveobuhvatan skup vrijednosti i principa koji slue kao smjernice za svakodnevni rad
svih uposlenika u organizaciji.
Svrha
Da se preciziraju standardi integriteta kojih treba da se pridravaju uposlenici i da
im se pomogne dostii te standarde i da se javnost upozna s oekivanim standardima.
(Model kodeksa ponaanja javnih slubenika, Preporuka 2000(10), Vijee Europe)
Da se uspostavi odgovarajui okvir za rjeavanje pitanja integriteta, postavi jasan
korpus vrijednosti, naela, standarda rada i internih procedura te odrede kriteriji za
evaluaciju i izvjetavanje.
Podruja obuhvaena kodeksom ponaanja
Ne postoji univerzalni kodeks ponaanja jer se organizacije uveliko razlikuju prema
prirodi, veliini, vrsti i okruenju u kojem rade. Zbog toga e se i kodeks ponaanja
razlikovati u rasponu djelovanja i sadraju u ovisnosti od prirode i profila ciljne
organizacije, sektora i okruenja u kojem se radi. Odgovarajui sadraj kodeksa e
zavisiti od profila i prirode odreene organizacije.
Kodeks ponaanja, kao odraz vrijednosti i standarda, treba odgovarati datoj
organizaciji i biti prilagoen okruenju u kojem ona djeluje.
Postoje razliiti kodeksi, neki samo kratko navode opa naela (Kodeks Crvenog kria
(http://www.gdrc.org/ngo/accountability/index.html), dok drugi sadre detaljne i
sveobuhvatne standarde.
(Prirunik projekta Sphere http://www.sphereproject.org/index.php)
Kodeksi ponaanja obino obuhvaaju dvije osnovne komponente: dio o idealima
kojima organizacija tei i paket posebnih naela, pravila i politika koje e potivati
lanovi organizacije.
Raspon djelovanja
Da bi kodeks bio implementiran na efikasan nain, mora eksplicitno propisivati na koga se
unutar NVO-a odnosi te ko ulazi u sastav ciljne grupe (npr. lanovi uprave, osoblje, ef
organizacije, udruenja NVO-a, lokalni ogranci).
Na
primjer,
Transparency
International
je
izradio
poseban
Kodeks
ponaanja
za
lanove
Uprave
(http://www.transparency.org/about_us/organisation/board/conduct_board),
i
osoblje
Meunarodnog
sekretarijata
(http://www.transparency.org/content/download/21055/305503).

Prema rasponu djelovanja, glavne vrste kodeksa su:

sektorski kodeksi (npr. meunarodni NVO-i koji se bave zagovaranjem, humanitarne
nevladine organizacije itd.);
nacionalni kodeksi (uglavnom nacionalne koalicije NVO-a), koji su sektorski
razliiti, ali se odnose na jednu dravu i
kodeksi pojedinanih NVO-a (rad pojedinih NVO-a).

Vizija, vrijednosti i vodea naela

Vizija je saet i precizan opis ciljeva i svrhe NVO-a; vizija se moe dalje razraditi u
izjavu o misiji.
Vrijednosti su najvredniji ciljevi koje NVO eli postii, na primjer, vrijednosti
povezane sa zatitom ljudskih i drutvenih prava, kao to su demokracija,
nediskriminacija, pravda, jednakost i transparentnost.
Vodea naela predstavljaju opa naela koje NVO potuje i koja ga motiviraju u
svakodnevnom radu; ona daju informaciju eksternim akterima o pravilima i naelima
koja e ureivati njihov odnos s nevladinom organizacijom, kao naelo nepristranosti,
neovisnosti, integriteta, lojalnosti prema organizaciji, marljivosti, dolinome osobnom
i profesionalnom ponaanju, transparentnosti, odgovornosti, odgovornom koritenju
resursa organizacije, neutralnosti, objektivnosti, potenju, otvorenosti, potivanju
osnovnih prava i sloboda, participacije, profesionalizma i dr.
Posebna pravila i politike
Interna pravila upravljanja mogu pokrivati pitanja kao to su transparentna pravila i
postupci za imenovanja i izbor, pravila rada ureda, ujednaena regionalna i spolna
zastupljenost i dr. Na organizacijskom planu takva pravila mogu se konkretno
odnositi na ulogu i sastav uprave, rukovodeih struktura, odabir i upoljavanje,
otputanje i prakse kojima se promovira demokratsko predstavljanje i odgovornost.
Ostale odredbe se mogu odnositi na odgovornost prema drugim akterima kroz
redovno izvjetavanje, financijsku neovisnost i transparentnost, ispravno financijsko
upravljanje i raunovodstvo, objavljivanje godinjih revizorskih izvjetaja, godinji
sastanci i drugo.
Oekivani standardi profesionalnosti podrazumijevaju jasno odreivanje
nedoputenog ponaanja i oekivanog ponaanja u konkretnim situacijama. To moe
ukljuivati smjernice u vezi s davanjem ili primanjem poklona, reprezentacijom,
putovanjima, ponaanjem nakon prestanka radnog odnosa, povjerljivosti,
favoriziranjem porodice i prijatelja itd.
Uspostavljanje okvira za eliminaciju ili prijavljivanje sukoba interesa i ograniavanje
mogunosti za nedoputeno ponaanje; sukob interesa se javlja kada osoba ili
organizacija ima viestruke interese od kojih jedan interes moda moe uzrokovati
pomanjkanje motivacije za ispravno djelovanje u vezi s drugim. Primjer:
samokontrola bilo koje grupe; osoba radi na nabavkama opreme za NVO i primi
bonus razmjeran iznosu budetske utede za odreenu godinu, to moe biti motiv da
kupuje opremu loijeg kvaliteta u suprotnosti s interesom NVO-a.
Kodeksom se omoguava uspostava postupka albe za eksterne i interne aktere radi
olakavanja prijavljivanja prijestupa ili radnji koje se smatraju suprotnim odredbama
kodeksa. Predvia sankcije za nepotivanje i uspostavlja sustav koji osigurava
implementaciju.
U nekim sluajevima NVO moe imenovati savjetnika koji e odgovarati na pritube i
osigurati da se rad organizacije usmjeri ka njenom mandatu, misiji, vrijednostima i
naelima.
U zatiti zvidaa kodeks predvia vjerodostojan i pouzdan mehanizam za zatitu
profesionalnoga i osobnog interesa tih osoba.
Odreuje mjerila za evaluaciju i izvjetavanje.

Implementacija i primjena
Veliki broj organizacija suoava se s velikim problemima u implementaciji kodeksa. Kako
nisu obavezujui, ve predstavljaju generiki instrument, kodeksi ponaanja esto nisu
efikasni jer ne ukljuuju jasne mehanizme za njihovu primjenu i provjeru potivanja. Zbog
toga je vano da se u kodeksu izriito navedu mogui problemi u implementaciji i uspostave
adekvatni mehanizmi za njegovu provedbu.
Treba zaduiti neku osobu da bude odgovorna za implementaciju kodeksa i
podnoenje izvjetaja bilo bi idealno da to bude etiki savjetnik s kredibilitetom, koji
uiva povjerenje osoblja i lanova organizacije.
Treba osigurati postojanje vie instance, odnosno nekoga drugog kanala, ukoliko se
uloga etikog savjetnika kompromitira (zato jer je sam doao u sukob interesa).
Takoer treba osigurati da je ciljna grupa upoznata s postojanjem kodeksa i s
njegovim sadrajem. Kodeks treba povezati s drugim aktivnostima profesionalnog
usavravanja, kao to je obuka. Treba ga podrati aktivnostima na podizanju svijesti,
npr. prenoenjem ciljnoj grupi i obukom.
Treba osigurati mehanizme kontrole potivanja kodeksa i otkrivanja njegovog krenja
te mehanizme za provoenje istraga. Postupak donoenja odluke o tome da li je
uposlenik prekrio kodeks treba biti pravedan i transparentan. Dobri kodeksi sadre
standarde ponaanja ali i navode posljedice njihovog krenja, to ukazuje na
spremnost organizacije da poduzme radnje u sluaju krenja kodeksa. Pored
sankcioniranja, moe se uvesti i sustav nagraivanja osoblja i lanova koji se
pridravaju kodeksa.
Redovna procjena efekata kodeksa je kljuni element njegovog provoenja, uz
redovne mehanizme izvjetavanja, analiziranje pritubi i kontrole.
Potreban je jasan mehanizam izvjetavanja, neovisna evaluacija uspjeha
implementacije.
Takoer su potrebni neovisni mehanizmi za potivanje i u nekim sluajevima prijetnja
javnim razotkrivanjem ukoliko se kodeks prekri.
Postupak izrade kodeksa ponaanja NVO-a
Kodeks se mora temeljiti na velikoj potpori baze koja dijeli iste vrijednosti i ciljeve.
Proces zajednike izrade i konzultacija vjerojatno e doprinijeti efikasnoj
implementaciji.
Najvanije je prave ljude ukljuiti u izradu. Kako su NVO-i odgovorni za korisnike
njihovih programa, savjetuje se da se od njih zatrai povratna informacija o percepciji
mandata i obaveza odreenog NVO-a.
Bilo bi najbolje da ovaj dokument bude odobren na najviem nivou unutar NVO-a
zbog kredibiliteta. Rukovodea struktura takoer treba praktino pokazati da se
pridrava pravila etikog ponaanja.
Kodeksi treba da budu dokumenti koji e se stalno unapreivati u zavisnosti od
razvoja organizacije i njenog rada.
Primjeri kodeksa ponaanja NVO-a

Svjetska asocijacija nevladinih organizacija (WANGO). Etiki kodeks i kodeks ponaanja za NVO-e kao
projekt je pokrenut 2002. godine, a za cilj imao izradu etikog kodeksa koji e moi koristiti veliki broj
NVO-a irom svijeta. Rezultat konzultacija je kodeks koji sadri paket osnovnih naela, naela i standarda
rada koji usmjeravaju rad i upravljanje NVO-om. (http://www.wango.org/codeofethics.aspx)
Kodeks ponaanja Crvenog kria. Kodeks ponaanja Meunarodne federacije Crvenog kria i Crvenog
polumjeseca i drugih NVO-a za pruanje pomoi u katastrofama izraen je 1990. godine i predstavlja vaan
korak ka uspostavi standarda u toj oblasti. Koristi ga Meunarodna federacija za praenje vlastitih standarda
pruanja pomoi i za poticanje drugih da uspostave sline standarde. Moe ga primjenjivati svaki nacionalni i
meunarodni NVO, a postavlja 10 naela kojih treba da se pridravaju svi NVO-i u svome radu, te kakav
odnos organizacije treba da imaju s vladama koje doniraju sredstva, vladama domainima i sustavom UN-a.
Gruzija. Kodeks ponaanja. Etiki kodeks i kodeks ponaanja za NVO-e izradila je koalicija organizacija
civilnog drutva pod okriljem projekta Citizens Advocate! (CAP). Kodeks sadri glavna naela i standarde
rada i upravljanja NVO-om. (http://www.nonprofit.ge/eng/codeofethics.php.)

Uloge i odgovornost: slubenik za integritet

Uloge i odgovornost. Efikasno upravljanje rizikom integriteta NVO-a pretpostavlja jasnu
podjelu uloga i odgovornosti koju osoblje na svim razinama unutar organizacije ima u
pogledu upravljanja integritetom. Politike, planovi i opisi radnih mjesta trebaju
nedvosmisleno definirati uloge i odgovornost u vezi s upravljanjem rizicima integriteta.
Odbor direktora, rukovodei kadar, osoblje i interna revizija imaju kljunu ulogu u prevenciji
korupcije.
Imenovanje slubenika za integritet u NVO-u (savjetnik, predstavnik). U okviru sustava
upravljanja integritetom potrebno je imenovati vieg slubenika u NVO-u koji e vriti
kontrolu integriteta u svrhu provoenja procedura i omoguavanja efikasne komunikaciju
izmeu rukovodstva i osoblja u vezi s pitanjima integriteta.

Politike upravljanja i razvoja ljudskih resursa

Osoblje. Prevencija i otkrivanje korupcije je odgovornost svih u organizaciji. Osoblje na
svim razinama, ukljuujui i rukovodee osoblje, treba:
biti upoznato s konceptom integriteta i korupcije i s konkretnim oblicima korupcije i
znakovima upozorenja;
znati vlastitu ulogu u okviru vrenja interne kontrole, na koji nain su procedure
upravljanja rizikom integriteta osmiljene i u kojim situacijama nepotivanje
procedura moe stvoriti priliku za korupciju ili imati za posljedicu da in korupcije
proe neprimijeeno;
biti upoznato s politikama i procedurama te ih provoditi (npr. politiku integriteta,
kodeks), te provoditi druge operativne procedure;
prema potrebi uestvovati u kreiranja okruenja sa strogom kontrolom i u
osmiljavanju i provoenju aktivnosti kontrole integriteta, te u aktivnostima
monitoringa, ukljuujui prijavljivanje sumnjivog ponaanja ili korupcije;

 suraivati u istragama.
Otkrivanje sukoba interesa. Nevladina organizacija treba provesti proces u kojem e
rukovodei kadar, osoblje i izvoai interno prijavljivati vlastiti potencijalni ili stvarni sukob
interesa.
Obuka unutar NVO-a o etici i potivanju kodeksa ili mjera u vezi s korupcijom i
integritetom. To moe obuhvatiti orijentacijsku i kontinuiranu obuku o postojeim mjerama
upravljanja rizicima integriteta, ukljuujui kodekse ponaanja i etike, o tome ta je prevara i
ta treba raditi kada se sumnja da je dolo do prevare. Takva vrsta obuke, bez obzira na
poziciju pojedinca unutar organizacije, ima za cilj da prenese stav vrha organizacije o
pojedinanoj odgovornosti i postupku rjeavanja korupcije. Efikasnost ove obuke zavisi od
njenoga periodinog auriranja i razine iskazane predanosti.
Mjere za podizanje svijesti trebaju poticati i pruati podrku potivanju etike i kodeksa ili
mjera za borbu protiv korupcije unutar NVO-a.

Interna i eksterna komunikacija i konzultacije

Efikasna interna komunikacija kada su u pitanju korupcija i integritet na svim
pozicijama i razinama unutar NVO-a. To moe ukljuivati mjere za davanje uputa osoblju
o potivanju etike i kodeksa NVO-a; omoguavanje internoga i tajnog prijavljivanja, u
najboljoj namjeri i na osnovu dokaza, kao i pruanje zatite osoblju i poslovnim partnerima
spremnim da prijave krenje zakona, profesionalnih standarda ili etike unutar NVO-a; i
poduzimanje odgovarajui radnji u vezi s takvim prijavama.
Komunikacija s eksternim akterima. Potrebno je obavijestiti vanjske aktere o odluci NVOa o potivanju antikorupcijskih zakona i standarda i o politici, etici i kodeksu integriteta
NVO-a te o mjerama za prevenciju korupcije, kao i o oekivanju od poslovnih partnera i
partnerskih NVO-a da se ponaaju na isti nain. Kljuno je i da NVO-i dobiju povratnu
informaciju od svojih klijenata, korisnika ili partnera. Mogu se koristiti razliiti kanali;
evaluacija klijenata: podaci se prikupljaju na brojne naine, ukljuujui direktno postavljanje
pitanja i traenje komentara ili izradu jednostavnih upitnika; analizom odobrenih i
neodobrenih projektnih prijedloga i provedenih projekata; angairanjem eksterne revizije radi
dobivanja neovisne evaluacije sustava upravljanja integritetom; uzajamnom evaluacijom ili
procjenom rizika radi pruanja pomoi NVO-u da utvrdi podruja kojima je potrebno
posvetiti dodatnu panju.

Procjena rizika integriteta

Procjena rizika integriteta. Da bi sebe i druge aktere na efikasan nain zatitio od korupcije,
NVO treba biti upoznat s rizicima integriteta i posebnim rizicima koji se posredno ili
neposredno na njega primjenjuju. Periodino je potrebno izvriti auriranu i strukturiranu
procjenu rizika integriteta, prilagoenu veliini NVO-a, njegovoj sloenosti i ciljevima.
Procjena moe biti dio sveobuhvatne procjene organizacijskih rizika ili se moe provesti
samostalno, ali treba ukljuivati odreivanje rizika, procjenu vjerojatnosti i znaaja rizika i
reakciju na njih. Metodologije i kriteriji koji se koriste za izradu procjene rizika integriteta
mogu se razlikovati u ovisnosti od resursa i iskustva NVO-a. Radi kontinuiteta rezultata,
meutim, izabrana metodologija i procjena rezultata treba biti dokumentirana. NVO moe
prilagoditi razliite dostupne metodologije da zadovolji vlastite potrebe, sloenost i ciljeve.

Da bi izradio procjenu rizika integriteta, NVO treba:

utvrditi rizike: utvrditi izvore rizika integriteta, podruja na koje imaju utjecaj, rizine
situacije i njihove uzroke, osjetljiva podruja i njihove potencijalne posljedice i napraviti
popis rizika u ovisnosti od situacija koje ih mogu poveati, sprijeiti, naruiti ili odgoditi
postizanje ciljeva; proces utvrivanja treba obuhvatiti sve rizike bez obzira da li je njihov
izvor pod kontrolom organizacije;

ocijeniti rizike: analizirati utvrene rizike integriteta na nain da se odrede njihove

posljedice i vjerojatnost da e do njih doi; potrebno je uzeti u obzir postojee kontrole
rizika i njihovu efikasnost;

mapirati rizike i odrediti prioritete: na osnovu analize rizika odrediti znaajne rizike
integriteta i osjetljiva podruja, koja imaju ili mogu imati znaajan utjecaj na ostvarivanje
ciljeva; NVO mora osigurati da se rezultati ovih procjena uzmu u obzir prilikom
uspostave kontrolnih mehanizama.

Faktori rizika

Sektor. Priroda sektora u kojem NVO radi moe predstavljati poseban rizik jer rizici
mogu biti vei u sektorima koji su vie podloni korupciji (npr. obrazovanje, zdravstvo,
lokalni organi vlasti).

Partneri. Veliki broj NVO-a radi s partnerima. Faktori koji mogu utjecati na rizike
korupcije su: organizacijska kultura i nain rada partnera; adekvatnost sustava kontrole
koji primjenjuje partner; postupak odabira partnera; ugovori i sporazumi o partnerstvu;
postupci monitoringa i podrke partnera; politika uloga ili veze partnera.

Nabavke. Ovo je podruje visokog rizika i sloenosti koje zahtijeva poveanu kontrolu;
predstavlja veliki rizik tamo gdje proces nije poten i transparentan.

Vrsta i sloenost transakcija. Neke transakcije mogu nositi vei rizik; na primjer,
vrenje isplata vladinim slubenicima, veliki ugovori ili isplate putem treih lica.

Procedure upravljanja i razvoja ljudskih resursa. Upoljavanje i odabir osoblja i

izvoaa naroito su podloni korupciji.

Antikorupcijski programi, planovi i mjere

Etika i kodeksi / antikorupcijski programi ili mjere osmiljene za prevenciju i
otkrivanje korupcije i zatitu integriteta. Pojedinani NVO-i imat e razliitu toleranciju
prema rizicima integriteta. Ovo se moe rijeiti uspostavljanjem procedura i kontrola za
ublaavanje rizika, prihvaanjem rizika ali praenjem stvarne izloenosti ili izradom
procedura ciljane kontrole korupcije za rjeavanje pojedinanih ozbiljnih rizika korupcije.
NVO treba teiti strukturiranome, a ne nasuminom pristupu.
Strukturirani pristup ukljuuje kontrole, politike i procedure koje su uspostavljene kao
kombinacija razliitih vrsta kontrolnih mehanizama osmiljenih da preveniraju, otkriju,
prate i odgovore na rizike integriteta, ukljuujui:
politiku koja definira korupciju, nepravilnosti, ovlatenja za provoenje istrage,
tajnost rezultata istrage i izvjetavanje o njima te potencijalne disciplinske mjere ako se
dokae korupcija;
etiku i kodekse ili mjere osmiljene da preveniraju i otkriju korupciju u oblastima
davanja poklona, reprezentacije i trokova, putovanja, sponzoriranja, plaanja (u svrhu
stimulacije);
preventivnu kontrolu: izlazni intervjui, rutinske provjere, obuka o integritetu,
razdvajanje dunosti, evaluacija rada, prakse plaanja, fizika i logika ogranienja
pristupa;
odgovarajue kontrole u kontaktu s treim osobama kao to su agenti i drugi
posrednici, konzultanti, predstavnici, izvoai i dobavljai, konzorciji i projektni
partneri;
sustave financijskih i raunovodstvenih procedura, ukljuujui sustav interne
kontrole osmiljen tako da osigurava poteno i tano voenje knjiga, evidencije i
rauna kako se ne bi mogli koristiti za korupciju ili skrivanje korupcije;
kontrolne mehanizme kao to su anonimno prijavljivanje, interne revizije i kontrole
postupaka.
Potrebno je uspostaviti kontrolne mehanizme, politike i procedure i njima upravljati,
kao i utvrditi ulogu i odgovornost, odgovarajuu komunikaciju, implementaciju,
potivanje i funkcioniranje kontrolnih mehanizama, politika i procedura za upravljanje
rizicima integriteta. Korist od provedenog programa upravljanja integritetom treba biti
vea od samih trokova programa. Uprava i lanovi odbora trebaju osigurati da
organizacija ima odgovarajue mjere kontrole na raspolaganju, te prihvatiti svoje
dunosti i obaveze vrenja nadzora u smislu odrivosti NVO-a i njihove uloge u
odnosu na druge aktere. Uprava je odgovorna za uspostavljanje i provoenje kontrole,
za rjeavanje rizika integriteta i osiguravanje da kontrolu provedu efikasno
kompetentne i objektivne osobe.

Provoenje, monitoring i kontrola; revizija i istraga

Odreivanje i provoenje mjera. Nevladina organizacija mora odrediti i provesti mjere u
sluajevima nepotivanja politika o integritetu NVO-a i kodeksa ponaanja; NVO mora

precizirati radnje koje e poduzeti kada doe do korupcije, a koje mogu biti: opomena,
suspenzija, iskljuenje iz NVO-a, a u skladu s etikim naelima i pravilima.
Monitoring procesa upravljanja integritetom. Implementacija sustava upravljanja
integritetom podrazumijeva kontinuirani monitoring aktivnosti i pruanja usluga u svrhu
otkrivanja povreda integriteta.
Revizija integriteta. Nevladina organizacija treba periodino planirati provoenje internih
revizija kako bi utvrdila da li sustav upravljanja integritetom zadovoljava planirane standarde
upravljanje integritetom i da li se efikasno provodi i prilagoava. Odabir revizora i sama
revizija treba osigurati objektivnost, nepristranost i tajnost postupka revizije.
Provoenje istrage o povredama integriteta. Nijedan sustav interne kontrole ne moe
pruiti apsolutnu garanciju da nee doi do korupcije ili povrede integriteta. Zbog toga
rukovodstvo na najvioj razini treba osigurati da NVO izradi sustav za pravovremenu,
kompetentnu i tajnu kontrolu, kao i provoenje istrage i rjeavanja nepotivanja i
potencijalnih povreda integriteta. Rukovodstvo na najvioj razini takoer treba definirati
vlastitu ulogu u postupku istrage. Uspostavljanjem i planiranjem procedura za provoenje
istraga i ispravljanja nepravilnosti u sluaju povrede integriteta NVO moe ublaiti negativne
posljedice i minimizirati mogunost tube i gubitka ugleda.
Odgovarajue disciplinske procedure uspostavljaju se za rjeavanje, izmeu ostalog,
povreda, antikorupcijskih zakona i kodeksa unutar NVO-a.
Korektivne radnje. Ako se ne ispune odreene komponente sustava upravljanja
integritetom, NVO e morati hitno uspostaviti korektive radnje u skladu s pravilima radi
rjeavanja propusta.
Kontrola sustava upravljanja
Kontrola stanja integriteta i funkcioniranja sustava upravljanja integritetom od strane
uprave. Potrebno je uspostaviti sustavne i periodine kontrole radi analiziranja i provjere
funkcioniranja sustava upravljanja integritetom i stanje integriteta u NVO-u. Kontrola treba
osigurati odrivost i efikasnost sustava te da NVO na adekvatan nain odgovori na aktualne
izazove u vezi s korupcijom i rizicima integriteta. Ovo ukljuuje kontrolu implementacije
etikih i antikorupcijskih programa i mjera radi ocjenjivanja efikasnosti prevencije i
otkrivanja korupcije i donoenja odluka o unapreivanju sustava u skladu s novim
okolnostima te meunarodnim i sektorskim standardima.

Popis pitanja za GAP analizu

Predanost rukovodeeg kadra. Da li rukovodei kadar prua dokaze svoje

predanosti zatiti integriteta kroz definiranje, uspostavljanje, implementiranje i
prilagoavanje i auriranje politike zatite integriteta; definiranje, uspostavljanje,

implementiranje i prilagoavanje i auriranje kodeksa ponaanja; osiguranje resursa

potrebnih za uspostavu, implementiranje i unapreenje sustava za upravljanje
integritetom i razine postignutog integriteta; vrenje kontrole upravljanja?
Politika zatite integriteta. Postoji li politika zatite integriteta koja je definirana,
odobrena, stavljena na raspolaganje, implementirana, koja je razumljiva, koja je
razglaena interno i eksterno, koja se kontrolira i prilagoava i aurira? Ko je u vaem
NVO-u odgovoran za kreiranje, implementaciju, monitoring i koordinaciju
antikorupcijske politike? Da li je politika zatite integriteta zasnovana na analizi
rizika? Koja se vrsta instrumenata, odnosno odredbi koristi za realizaciju politike
zatite integriteta? Koja vrsta aktivnosti dokazuje da postoji funkcionalna politika
zatite integriteta?
Kodeks ponaanja. Postoji li u vaem NVO-u kodeks ponaanja? Da li se taj kodeks
poziva na vaee zakonodavstvo i propise? Da li se uposlenici redovno obavjetavaju
o postojanju kodeksa? Mislite li da su uposlenici upoznati s njegovim sadrajem?
Postoji li procedura za prijavljivanje korupcije ili krenja kodeksa ponaanja?
Uloge i odgovornosti. Postoji li jasna raspodjela uloga i odgovornosti izmeu
uposlenika na svim razinama u organizaciji u pogledu upravljanja zatitom
integriteta? Da li se ona odraava u vaeim politikama, opisu poslova? Da li je
organizacija upravljanja definirana i da li se redovno aurira? Da li se u organizaciji
uprave posebna panja daje posebno osjetljivim aktivnostima, pozicijama? Da li je
svakome jasno stavljeno do znanja koja su mu konkretna zaduenja, odgovornosti i
rizici? Postoje li ikakve (pisane) smjernice u ovoj oblasti?
Slubenik za zatitu integriteta. Da li va NVO ima slubenika s posebnom
funkcijom u zatiti integriteta, koji je posebno imenovan za primanje i raspolaganje
povjerljivim informacijama u vezi s integritetom? Da li je ta osoba dio viega
rukovodeeg kadra? Ako nije, da li mislite da su on / ona sposobni efikasno prenositi
pitanja u vezi s integritetom najvioj rukovodeoj razini? Da li ta osoba u isto vrijeme
ima i savjetodavnu ulogu u vezi s antikorupcijskim mjerama?
Potivanje propisa i zakona. Postoji li u vaoj organizaciji procedura u svrhu
identificiranja i potivanja antikorupcijskih zakona i propisa? Na koji nain
osiguravate da uposlenici dobro razumiju te zakone i propise? Da li se ti zakoni i
propisi uzimaju u obzir prilikom planiranja antikorupcijskih mjera? Da li se
potivanje vaeih zakonskih obaveza kontrolira i da li se o tome obavjetava najvia
rukovodea razina?
Procjena rizika integriteta / podlonost korupciji. Moete li navesti oblasti koje su
podlone korupciji? Ako moete, na emu se zasniva vaa procjena? Da li je va
NVO uspostavio odgovarajue procedure za osiguranje identificiranja rizika
integriteta, procjene rizika i odreivanje mehanizama kontrole? Da li je utvreno koje
radne aktivnosti imaju vezu s rizicima korupcije? Postoji li pregled radnih mjesta /
aktivnosti koje se mogu smatrati (posebno) podlonim korupciji? Da li su utvreni
znaajni rizici? Da li su rezultati tih procjena dokumentirani? Da li su stavljeni na
raspolaganje uposlenicima? Da li se uzimaju u obzir prilikom odreivanja ciljeva
zatite integriteta i antikorupcijskog akcionog plana / mjera? Imate li utisak da su
uposlenici svjesni rizika korupcije? Ako jesu, kako se to iskazuje? Da li se o korupciji
raspravlja u vaoj organizaciji i na koji nain? Da li se o korupciji raspravlja na
sastancima uposlenika?
Ciljevi zatite integriteta. Da li je NVO formulirao ciljeve zatite integriteta? Ako
jeste, da li su ti ciljevi dovoljno konkretni? Da li su ti ciljevi mjerljivi? Da li podnosite

izvjetaj o rezultatima implementacije tih ciljeva?

Antikorupcijski program / mjere. Da li je NVO izradio antikorupcijski program /
plan? Da li se taj plan redovno aurira? Uzima li u obzir vaee zakonske obaveze i
standarde? Da li antikorupcijske mjere predviene planom odgovaraju znaajnim
rizicima integriteta i stvarnim slabostima u vaem NVO-u? Imate li kratak pregled tih
mjera? Na koji nain je njihovo provoenje zagarantirano? Na koji nain se vri
monitoring i izvjetavanje u pogledu implementacije?
Kadrovska politika. Hoe li se potovati procedura za odabir i zapoljavanje
prilikom zapoljavanja novog osoblja (interno, eksterno)? Postoji li pisana procedura?
Ko je odgovoran za provoenje te procedure? Da li se s kandidatom razgovara na
temu integriteta na razgovoru za posao? Provjeravaju li se preporuke? Provjerava li se
originalna diploma? Postoje li radna mjesta koja se mogu klasificirati kao pozicije na
kojima se rukuje povjerljivim informacijama? Da li se neke dodatne mjere zatite
integriteta poduzimaju za te pozicije? Na primjer, provjera integriteta. Da li svaki
uposlenik ima opis posla? Sadri li opis posla potpuni pregled aktivnosti koje se
moraju obavljati? Ocjenjuje li se rad uposlenika? Ako se to radi, da li se s njima
diskutira o integritetu i korupciji? O kojoj vrsti pitanja? Da li se razgovara o privatnim
okolnostima uposlenika ukoliko one mogu utjecati na njihov rad? Postoji li odredba
prema kojoj se mora prijaviti dodatno zaposlenje / vanjska aktivnost koja moe
ugroziti adekvatno obavljanje posla? Ako postoji, da li je ta aktivnost evidentirana i
periodino aurirana? Je li uposlenicima zabranjeno primanje poklona i donacija u
vezi s obavljanjem njihovih dunosti? Postoje li pisane smjernice? Postoji li obaveza
o prijavljivanju poklona? Ako postoji, kome se prijavljuju? Postoje li prijave o (ili
pokuaji da se prijave) posebnim poklonima / pozivnicama? Na koji se nain
provjerava provoenje odredbi u ovoj oblasti? Postoje li odredbe koje reguliraju
periodinu rotaciju osoblja na pozicijama koje mogu biti naroito podlone korupciji?
Ako postoje, ko je odgovoran za rotaciju? Postoji li strogi periodini monitoring
implementacije rotacijskog sustava?
Antikorupcijska obuka. Da li novo osoblje prolazi kroz uvodni program
upoznavanja? Je li integritet dio tog programa? Da li se ocjenjuju potrebe obuke u
vezi s borbom protiv korupcije? Da li je obuka o integritetu dio programa obuke za
sve uposlenike? Postoji li konkretna obuka za sve uposlenike koji su na pozicijama
naroito podlonim korupciji (npr. slubenik za nabavke)? Da li se ocjenjuje
efikasnost obuke?
Podizanje svijesti o borbi protiv korupcije. Da li ste organizirali aktivnosti
podizanja svijesti o korupciji? Ako jeste, koju vrstu aktivnosti? Na koju temu? Postoje
li izvjetaji o takvim aktivnostima? Koji je procent / broj vaih uposlenika koji je
uestvovao u aktivnostima podizanja svijesti? Da li su ove aktivnosti predviene
budetom? Ko je odgovoran za organiziranje aktivnosti podizanja svijesti?
Interna komunikacija u vezi s korupcijom. Da li se uposlenicima daju smjernice o
potivanju etike i kodeksa NVO-a? Je li zagarantirano interno i povjerljivo
prijavljivanje krenja zakona ili profesionalnih standarda ili etike unutar NVO-a?
Kako se moe prijaviti povreda integriteta? Ko je odgovoran za postupanje po prijavi
i monitoring daljnjeg postupanja? Na koji nain se osoba koja je prijavila povredu
integriteta obavjetava o postupku? Ko se jo obavjetava (interno, eksterno)? Na koji
nain se organizira evidencija i prijavljivanje? Kada i kako se ocjenjuju / evaluiraju
povrede integriteta? Da li znate gdje su u vaoj organizaciji registrirani sluajevi
povrede integriteta / korupcije? Ko analizira sluaj korupcije i na koji nain se
informacije o rezultatima te analize organiziraju? Mislite li da pojedinani uposlenici

osjeaju da mogu slobodno prijaviti sluajeve korupcije? Da li su to ve radili do

sada? Ako jesu, koji su koraci poduzeti? Postoji li pravilo za zatitu zvidaa? Da li
mislite da je korisno pruiti stvarnu zatitu i tajnost potencijalnim zvidaima?
Eksterna komunikacija sa zainteresiranim stranama. Da li je va NVO obavijestio
eksterne aktere o svojim politikama i programima za zatitu integriteta? Da li va
NVO trai recipronu posveenost od poslovnih partnera, ukljuujui i partnerske
NVO-e? Da li je vaem NVO-u bitno da dobije povratnu informaciju od eksternog
klijenta / korisnika / partnera o integritetu uposlenika NVO-a? Koji se kanali koriste u
tu svrhu? Da li se postupa po dobivenim informacijama? Da li se posveuje panja
korupciji u informativnim materijalima za obavjetavanje javnosti?
Kontrole; politike sigurnosti. Postoje li politike o rukovanju povjerljivim
informacijama? Postoji li objanjenje o tome koja vrsta informacija se smatra
povjerljivom? Postoje li posebne mjere poduzete za minimiziranje zloupotrebe
povjerljivih informacija? Postoje li prijave o zloupotrebi povjerljivih informacija? Ko
je odgovoran za odgovarajue rukovanje povjerljivim informacijama? Je li bilo
sluajeva krae / zloupotrebe, na primjer, kompjuterske / vrijedne uredske opreme?
Kontrole; prakse u vezi s javnim nabavkama. Postoji li politika / procedura
nabavki? Da li su u njoj rijeeni aspekti borbe protiv korupcije? Da li je NVO
procijenio rizike korupcije u sektoru nabavke? Rizike po svakom ugovoru? Postoji li
pregled radnih mjesta podlonih korupciji koja su vezana za kupovinu i nabavku (ko
ima kontakte s treim stranama, ko je ovlaten da donosi odluke i potpisuje ugovore)?
Postoji li posebna procedura za prijavljivanje povrede integriteta? Da li se ovakve
povrede evidentiraju i gdje? Postoji li crna lista kompanija koje su pokuale zaobii
pravila nabavke? Jeste li ikada primijetili sluaj podmiivanja? Jeste li svjesni rizika
vezanih za kupovinu i nabavku? Navedite primjere. Da li je organizacija upoznata s
europskim pravilima javne nabavke? Da li su dogovori o cijenama s dobavljaima
dokumentirani? Da li administrativna organizacija rada predvia redovne provjere
rezultata rada dobavljaa (kontrola faktura, narudbi, prijema robe)? Da li ugovori o
nabavci sadre uvjete i standarde? Na koji nain je organizirana pravina
konkurencija u dodjeli ugovora? Da li su kriteriji odabira jasno formulirani i
dokumentirani? Da li je uvijek ukljueno vie od jednog dobavljaa? Ko je ukljuen u
konani proces odabira dobavljaa?
Kontrole; sustav financijskih i raunovodstvenih procedura, ukljuujui sustav
interne kontrole. Da li su financijske i raunovodstvene procedure razumno
osmiljene kako bi osigurale pravino i tano voenje knjiga, evidencije i rauna? Da
li je monitoring provoenja tih procedura dio redovnog ciklusa? Ako jeste, ko
implementira monitoring? Da li raunovoa / financijski kontrolor obraa panju na
aspekte integriteta? Da li su uvijek ukljuene dvije osobe u sluaju rizinih aktivnosti
s eksternim pojedincima / organizacijama?
Revizija integriteta. Da li va NVO vri interne revizije u svrhu utvrivanja
efikasnosti antikorupcijskih mjera i da li se procedure efikasno implementiraju i
odravaju? Ko je odgovoran za reviziju antikorupcijskih mjera? Da li se odabir
revizora vri na nain koji osigurava objektivnost i povjerljivost procesa revizije?
Vodi li se odgovarajua evidencija?

 Postupanje u sluaju povrede integriteta. Postoji li interna procedura za postupanje

u sluaju povrede integriteta? Da li je bilo sluajeva korupcije? Je li osoblje
obavijeteno o postupcima u takvom sluaju? Da li imate ovlasti da pokrenete sve
relevantne istrage o krenju obaveze u vezi s integritetom?
Odgovarajui disciplinski postupci. Postoje li odgovarajui disciplinski postupci za
rjeavanje povreda integriteta? Da li se oni primjenjuju na sve uposlenike, ukljuujui
i upravu?
Korektivna mjera. Ako se odreena pravila / procedure zatite integriteta ne slijede,
da li NVO ustanovljava pravovremene korektivne mjere kako bi se taj problem
rijeio? Da li se to ini u skladu s relevantnim zakonskim propisima i internim
praksama? Da li je ovo dosljedna praksa koja se primjenjuje na sve uposlenike?
Ocjena uspjeha zatite integriteta. Da li NVO vri periodinu kontrolu u svrhu
analize i ocjene funkcija sustava upravljanja integritetom i uspjeha zatite integriteta?
Da li su najvii rukovodei kadrovi aktivno ukljueni u ocjenjivanje? Diskutira li se o
efikasnosti borbe protiv korupcije? ta je rezultat? Da li NVO odluuje o
poboljanjima uzimajui u obzir relevantna nova zbivanja i meunarodne i sektorske
standarde koji se razvijaju? Vodi li se odgovarajua evidencija kako bi se osiguralo
njihovo sustavno praenje?

2.4.

Spreavanje korupcije u javnim nabavkama i u sklopu koritenja razvojne

pomoi

2.4.1. NVO-i su podloni rizicima integriteta prilikom nabavke i koritenja

razvojne pomoi
Nevladine organizacije, kao i bilo koje druge, nisu imune od rizika povreda integriteta. ak i one
ija je budunost osigurana, kao to su vladine organizacije, mogu pretrpjeti tetu zbog toga to ih
se sumnjii za korupciju. Veliki korupcijski skandali doveli su do propadanja itavih organizacija,
velikih gubitaka, znaajnih sudskih trokova, gubljenja povjerenja u brandove, ljude i
organizacije.
Radi boljeg provoenja svojih aktivnosti NVO-i moraju iskoristiti svaku priliku koja se pojavi u
kontekstu (1) javnih nabavki i (2) koritenja razvojne pomoi. To dvoje predstavlja jedinstvenu
priliku za dobro i sigurno poslovanje te stoga i znaajan rizik od korupcije.
U Bosni i Hercegovini, slino kao i u veini zemalja u tranziciji, razvojna pomo je kljuni izvor
financiranja aktivnosti NVO-a. Korupcija moe ozbiljno ugroziti efikasnost ove pomoi. Osim

toga, korupcija moe unititi imid ne samo pojedinanog NVO-a za koji se utvrdi da je
korumpiran nego moe baciti ljagu na nevladin sektor u cjelini. Osim gubitka poslovnih prilika i
ugleda pojedinih NVO-a, to bi moglo rezultirati smanjenjem obima pomoi cijelom sektoru. Kako
donatori postaju sve svjesniji veze izmeu efikasnosti pomoi, kvalitete upravljanja i korupcije,
usmjeravanje pomoi se kombinira s naporima da se raznim sredstvima smanji korupcija. NVO-i
su kljuni akteri u ovom procesu, jer problem koji korupcija predstavlja za efikasnost razvojne
pomoi direktno ugroava njihov vitalni interes u pristupu razvojnim fondovima koji su im
potrebni za financiranje njihovih aktivnosti.
Sudjelovanje na javnim tenderima nudi jo jednu mogunost NVO-ima u BiH za koritenje
poslovnih prilika te tako i proirenje portfelja i smanjenje ovisnosti o donatorskim sredstvima.
Ugovori s vladom, posebno na lokalnoj razini, znae dobar i siguran posao i mogu otvoriti nove
poslovne mogunosti. Prema Organizaciji za ekonomsku suradnju i razvoj (OECD), najvei dio
svjetskog izvoza robe i komercijalnih usluga odnosi se na javne nabavke. U zemljama lanicama
OECD-a javne nabavke ine 15% BDP-a, a u mnogim zemljama koje nisu lanice ove
organizacije taj je procent znatno vei. U nekim novim lanicama Europske unije cijeli sektori,
npr. sektor gradnje, u potpunosti ovise od javnih nabavki. Isto vai i za lokalne NVO-e kojima je
javna nabavka jedini nain financiranja aktivnosti. Ne iznenauje to javne nabavke, osim zdrave
konkurencije, privlae i korupciju kada se za nju ukae prilika. Ako se ne stavi pod kontrolu,
kultura endemske korupcije moe pustiti korijenje i vrlo brzo od goleme poasti postati uobiajen
nain poslovanja. U konanici, korupcija ugroava poslovanje, ali i povjerenje u vlast, institucije i
organizacije. Korupcija je u javnim nabavkama uistinu kljuni faktor u podrivanju povjerenja u
javne institucije u mnogim zemljama lanicama EU-a. Podizanje antikorupcijskih standarda u
oblasti javnih nabavki tako postaje polje interesa NVO-a u kojem mogu postati pouzdan partner.
Ono to stoji iza korupcije i povreda integriteta, kako u vezi s razvojnom pomoi, tako i u vezi s
javnim nabavkama, odnosi se na priliku i poticaj:

Prilika. ak i ako neka osoba ima motiv, ona ne moe poiniti korupcijsko djelo
ako ne dobije priliku za to. Mnogi faktori mogu doprinijeti stvaranju prilike ukljuujui i
nedostatke u sustavu kontrole; slabosti u upravljanju organizacijom, nedostatke u vezi s
nadzorom, raspodjelom dunosti, diskrecijskim pravom za davanje odobrenja itd.

Poticaj. Faktor potrebe ili pohlepe esto je najjai motiv za poinjenje djela
korupcije.
Dok se osobnom motivacijom teko moe upravljati, posebno na kratkoronoj osnovi, stvaranje
prilika za poinjenje korupcijskih djela lake je kontrolirati. U tu svrhu, kako bi smanjili
mogunosti za povredu integriteta, NVO-i u BiH mogu razmotriti sljedee sheme za spreavanje
povreda integriteta koje se primjenjuju u meunarodnim organizacijama (Informacija o
pokazateljima o prevarama za ERDF, ESF i CF, COCOF 09/0003/00-EN; DANIDA-in kurs za
borbu protiv korupcije, Modul 3; OECD: Mito u javnoj nabavci).

2.4.2. Uobiajene i stalno ponavljane sheme korupcije i relevantni

pokazatelji (znakovi upozorenja)
Ovo je nepotpuna lista ope prepoznatih shema s nekim pokazateljima u oblasti ugovora i javne
nabavke.
Faza izrade projekta
Korupcije se moe pojaviti u toku faze izrade projekta.
Neuravnoteena ponuda. Fiziki zahtjevi su precijenjeni i predimenzionirane
komponente projekta kako bi se poveala mogua zarada korupcijom tokom provedbe;
navoenje visokih cijena po stavkama za koje izvoa zna ili oekuje da e biti predmet
promjene narudbi
Projekt laboratorija za ispitivanje kvalitete vina
Predstavnik Jedinice za implementaciju projekta doao je u nenajavljenu posjetu kompaniji koja je poslala ponudu
za tri miliona vrijedan laboratorij za testiranje vina i rekao da e dobiti ugovor ako ga angairaju kao konzultanta
da im pomogne u pripremi ponude. Predstavnik je rekao da e njegov konzultantski honorar biti 20 posto od
vrijednosti ugovora, to e, po vlastitom priznanju, podijeliti s projektnim slubenicima. Kompanija ga je pitala kako
mogu priutiti da plate 20 posto provizije i da jo uvijek imaju najniu ponudu. Odgovorio je da e nakon dodjele
ugovora iz projekta izostaviti odreene stavke koje zahtijevaju skupu opremu za kontrolu temperature, tako da
ponua moe sniziti trokove ove stavke u svojoj ponudi, te tako biti najnii ponua i jo uvijek imati dovoljno
sredstava da plati mito. Dodatne izmjene i dopune ugovora uradit e se po potrebi.
Tokom posjete laboratoriju za ispitivanje kvalitete vina, dvije godine kasnije, otkrivena je u podrumu skupa oprema
kupljena u sklopu projekta. Ni u okviru projekta, ni na neki drugi nain nikada nisu osigurani ljudski resursi za
rukovanje ovom opremom.
ZNAKOVI UPOZORENJA: Cijena odreenih stavki u ponudi ini se nerazumno visokom ili niskom;
promjene narudbe izdane nakon dodjele ugovora kojima se briu ili modificiraju odreene stavke ili uvjeti
ugovora; veliki disparitet u ponuenim cijenama (zato to ponuai nisu sigurni koji su stvarni zahtjevi).

Izrada projekta. Zahtjev za ponudu prilagoen je da zadovolji kvalifikacije odreenog

ponuaa ili je takav da ga samo jedan ponua moe ispuniti (tj. davanje preuskih
specifikacija kako bi se izbjegla konkurencija, davanje veoma neobinih ili nerazumnih
specifikacija, definiranje stavke kroz neije brand ime umjesto koritenja generikog
opisa).

Ugovor o izradi razvojne strategije

Ponua koji nije dobio ugovor za izradu razvojne strategije podnio je albu upravi za operativne programe
navodei da je komisija za ocjenu ponuda za projekt nepropisno diskvalificirala njega i jo jednu tvrtku zbog
banalnih greaka u dokumentaciji koje su se mogle ispraviti, ostavljajui samo jednog ponuaa koji se kvalificirao i
kojem je dodijeljen ugovor. Istraga je potvrdila da su dvije tvrtke nepravedno diskvalificirane i da je ponua koji je
dobio ugovor nepoznata kompanija koja se sastoji od jednog ovjeka, bez kapaciteta da obavi posao. Osim toga,
opina / naruilac posla postavila je kao uvjet za sudjelovanju na tenderu da ponua ispunjava standarde ISO 9001,
ISO 14001, ISO 18001 i SA 8000. U usporedbi s uobiajenom praksom gdje se u opinskim tenderima obino trai
ispunjavanje standarda ISO 9001, ISO 14001 i ISO 18001, traenje certifikata o drutvenoj odgovornosti za male
konzultantske ugovore je prilino neobino. Zato nije bilo iznenaenje kada su istraitelji saznali da se odabrani
ponua dogovorio da plati mito nekolicini lanova komisije za ocjenu ponuda da bi mu dodijelili ugovor.
ZNAKOVI UPOZORENJA: Samo jedan ili nekoliko ponuaa poalju ponudu; manje od 50 posto firmi koje
su kupile projektnu dokumentaciju poslalo je ponudu; slinost izmeu specifikacija i proizvoda ili usluga
ponuaa koji je odabran; pritube drugih ponuaa; usvajanje nerazumne pretkvalifikacijske procedure, na
primjer, bezrazlono visok godinji promet kao uvjet koji ne moe biti opravdan prirodom potrebnih usluga.

Otkrivanje informacija o tenderu kako bi se pomoglo odreenom ponuau. Dolazi

do curenja povjerljivih informacija kako bi se pomoglo u formuliranju tehnikoga ili
financijskog dijela ponude kako bi bolje odgovarali onome to naruilac posla trai, kao
to su procijenjeni budet, eljena rjeenja ili pojedinosti konkurentskih ponuda.

Ugovor o gradnji puta

Dravna agencija za izgradnju puteva usvojila je tajnu politiku da nee prihvatiti ponudu koja je 30 posto ili vie
iznad njegove procjene trokova. U sljedeem ponovljenom postupku najpovoljniji ponua podnosi ponudu koja je
za 28 posto via iznad procjene, a ostali ponuai (koji zajedno s najpovoljnijim ponuaem uestvuju u
namjetanju tendera) podnose ponude koje su 31, 32, 33, 34 i 35 posto iznad procjene. Ova snana indicija da je
dolo do curenja podataka u vezi s tenderom i namjetanja tendera potvrena je naknadnom istragom.
Projekt o izgradnji kapaciteta
Centralna nacionalna agencija je trebala ii na studijsko putovanje u Irsku, Francusku i panjolsku. Najpovoljnija
ponuda je u tehnikom dijelu detaljno obuhvatila studijsko putovanje u sve tri zemlje, iako je broj zemalja koje treba
posjetiti bio ostavljen kao otvorena opcija u opisu traene usluge, reeno je najmanje dvije, a trokovi su bili znatni.
Ovi znakovi upozorenja potvreni su u daljnjoj istrazi.
ZNAKOVI UPOZORENJA: Najpovoljnija ponuda je malo ispod sljedee najnie ponude; ponuda je preblizu
budetu, procjeni ili traenom rjeenju; u ponudi je pogoena tano eljena opcija na temelju aranmana koji su
prije toga bili povjerljivi; posljednji ponua je i najpovoljniji ponua; neadekvatne tenderske procedure, na
primjer, prihvaanje neblagovremenih ponuda ili otvaranje ponuda iza zatvorenih vrata.

Tempiranje tendera. Vrijeme projekta je tempirano da odgovara odreenom ponuau;

produavanje roka prijema ponuda kojim se doputaju kasno dostavljene, mijenjane ili
dopunjene ponude; loa kontrola tenderskih procedura, npr. nepotivanje rokova.
Tender za tampanje publikacije
Tender za sloeni postupak obavljanja tamparskih usluga objavljen je krajem godine u periodu dugih dravnih
praznika. U stvarnosti, radno vrijeme je bilo ogranieno zbog praznika.
ZNAKOVI UPOZORENJA: Prekratko vrijeme za podnoenje ponuda, koje je samo naizgled dovoljno.

 Podjela ugovora ili nabavki. Osoblje naruioca moe podijeliti jedan ugovor ili nabavku

u dva ili vie dijelova, svaki ispod odgovarajueg praga propisanoga za nabavke da bi
favoriziralo jedan izvor ili manje konkurentan postupak dodjele ugovora.
Ugovori o provoenju obuke
Firma za obuku osnovana je prije pokretanja projekta i dobila je nekoliko ugovora s jednim izvorom financiranja,
sveukupne vrijednosti oko 15 000 dolara. To je upravo ispod maksimalnog iznosa dozvoljenog za takve ugovore. U
pokuaju da izbjegne otkrivanje sheme, vlasnik firme za obuku osniva i niz drugih fiktivnih firmi, bez osoblja ili
imovine, kako bi dobio dodatne ugovore s jednim izvorom financiranja.
ZNAKOVI UPOZORENJA: Dvije ili vie slinih nabavki od istog dobavljaa pri emu je svaka u iznosu
tano ispod praga za konkurentske postupke; neopravdano razdvajanje komponenti, na primjer, rada i
materijala u jednom ugovoru, kako bi se izbjegli pragovi za konkurentske postupke; vei broj nabavki koje
se upravo ispod minimalnog praga.

Aranmani za upravljanje nabavkama i financijama definirani su na takav nain da

omoguavaju rukovodiocima projekata da preusmjere sredstva u ilegalne svrhe.
Uspostavljeni su slabi mehanizmi nadzora i kontrole da bi se sprijeilo otkrivanje prevara i
korupcije.
Faza nabavke
Rizici su naroito veliki u fazi nabavke u kojoj korupcija moe da potjee od kupca, odnosno
naruioca posla nadlenog za upravljanje ugovorom ili od dobavljaa (izvoaa poslova) iz
razloga koji slijede.
Mito / nezakonite provizije. Mito se obino definira kao davanje ili primanje stvari od
vrijednosti za nepoteno utjecanje na aktivnosti drugih, najee za utjecanje na dodjelu
ugovora ili izvrenje ugovora. Nezakonita provizija znai bilo koji novac, honorar,
proviziju, kredit, poklon, napojnicu, vrijednu stvar ili naknadu bilo koje vrste koja se daje,
direktno ili indirektno, naruiocu posla s ciljem nepropisnog dobivanja ugovora. esto to
moe biti sam naruilac posla koji na vie-manje suptilan nain zahtijeva mito od
ponuaa. Veina mita u zamjenu za velike ugovore u meunarodnim razvojnim
projektima plaa se u vidu nezakonite provizije, obino 5 do 20 posto od vrijednosti
ugovora.

Juna Azija, agencije za podrku nabavkama

Vii slubenici dviju dravnih agencija za podrku nabavkama, angairani da upravljaju procesom nabavke u
velikim meunarodno financiranim projektima u sektoru zdravstva, zatraili su mito od ponuaa i
konzultantske tvrtke kako bi im sredili dobivanje ugovora, pozitivne inspekcijske izvjetaje i brzo plaanje
faktura. Ovi slubenici su navodno dijelili nelegalnu proviziju s vladinim slubenicima. Agencije su vrile
malverzaciju tendera kako bi iskljuile druge kvalificirane ponuae raznim sredstvima, ukljuujui i
namjetanje specifikacija u tenderima i odavanje povjerljivih informacija favoriziranim firmama. Shema je
otkrivena kao rezultat prigovora koje je donatoru uputilo nekoliko iskljuenih konzultantskih firmi te pregledom
knjiga i evidencija firmi kojima su dodijeljeni ugovori.
Prilagoeno iz Vodia za borbu protiv korupcije i prevare u razvojnim projektima (http://guide.iacrc.org/case(examples-of-bribes-and-kickbacks/).
ZNAKOVI UPOZORENJA: Pritisak slubenika koji rade na projektu na izvoaa posla da odabere
odreenog podizvoaa ili agenta; izvoa angaira sumnjivog podizvoaa ili lokalnog agenta (da
posreduje u plaanju mita); odugovlaenje u pregovorima oko ugovora ili njegove dodjele (jer se
pregovara o zahtjevima za mito); odobravanje nepotrebnih promjena narudbi da bi se poveala
vrijednost ugovora nakon dodjele.

Nedovoljno ili neadekvatno oglaavanje. Kako bi smanjili konkurenciju, poziv na

podnoenje ponuda se oglaava u novinama s ogranienim tiraom. To na efikasan nain
moe onemoguiti mnoge kvalificirane ponuae koji nemaju pristup tim novinama, i
esto ide u kombinaciji s tempiranjem poziva (npr. objavljivanje poziva u vrijeme
dravnih praznika).
Manipulacija ponudama. U slabo kontroliranim tenderskim postupcima slubenici koji
rade na projektu mogu manipulirati ponudama kako bi osigurali da favorizirani izvoa
poslova bude odabran. Uobiajene metode za manipulaciju ponudama ukljuuju:
otvaranje ponuda iza zatvorenih vrata, cijene i uvjeti iz ponuda ne itaju se na otvaranju
ponuda, dijelovi ponuda se mijenjaju ili odbacuju, na primjer garancije, nakon prijema,
proizvoljno dodjeljivanje ili mijenjanje rezultata bodovanja ponuda, pravljenje namjernih
greaka u bodovanju, gubljenje cijele ili dijelova ponude, ponitavanje cijele ponude
zbog navodnih pogreaka u specifikacijama i ponovno raspisivanje tendera,
omoguavanje neovlatenim osobama da sudjeluju u ocjeni ponuda, vane informacije se
ne unose u izvjetaj o ocjeni ponuda, kao na primjer rangiranje ponuaa ili ponuenih
cijena.
Javno poduzee za komunalne poslove
Tokom posebne revizije funkcije javne nabavke ovog poduzea ponua kome nije dodijeljen ugovor rekao je da
mu je nie pozicionirani lan komisije za ocjenu ponuda rekao kako su ostali lanovi uklonili obavezne dokumente
iz njegove ponude kako bi ga diskvalificirali. Ponua je tvrdio da su mu drugi izvori rekli da je komisija to uinila
kako bi omoguila sklapanje ugovora s drugom firmom koja ih je potplatila. Ponua je odluno tvrdio da je
njegova ponuda bila kompletna i pokazao revizorima kopiju ponude koju je zadrao, a ona je ukljuivala sve
potrebne dokumente.
Zamjena financijskog dijela ponude
Jedan izvjetaj o nepravilnostima u koritenju sredstava iz programa PHARE u dravi koja je bila u postupku
prijema u Europsku uniju govori o zloupotrebi koja se sastoji od zamjene financijskog dijela ponude s ciljem
dobivanja konkurentne cijene za dodjelu ugovora tokom faze bodovanja ponuda.
ZNAKOVI UPOZORENJA: Pritube ponuaa; neobine promjene ili greke u bodovanju ponuda;

indikacije da je bilo promjena ponuda nakon prijema; svi tenderi su poniteni zbog "greaka" u
specifikacijama i ponovno je raspisan tender; slabo i nepotkrijepljeno obrazloenje rezultata bodovanja
ponuda; nedostaje dokumentacija dostavljana na tender; kvalificirani ponua diskvalificiran zbog
sumnjivih razloga.

Namjetanje tendera (koluzivne radnje). Izvoai se na odreenom geografskom

podruju, regiji ili u grani privrede mogu udruiti radi eliminiranja konkurencije i
podizanja cijene kroz razne sheme namjetanja tendera. Komplementarne ponude, takoer
poznate kao "zatitne", "kurtoazne" ili "sive" ponude, namijenjene su samo tome da daju
privid prave ponude. Ponuai koji meusobno surauju dogovore se da podnesu ponude s
veom cijenom ili neispravne ponude kako bi se omoguio odabir odreenoga
dogovorenog ponuaa s preuvelianim cijenama. Izabrani ponua dijeli svoju dobit s
ostalim ponuaima, angaira ih kao podizvoae ili im omoguuje da dobiju druge
ugovore s visokim cijenama. Komplementarne ponude mogu takoer dostaviti fiktivne ili
povezane firme. Spreavanje drugih ponuaa: da bi sheme za namjetanje tendera
uspjele, broj ponuaa mora biti ogranien i svi moraju pristati na zavjeru; lanovi grupe
spreavaju druge firme da uestvuju na tenderu raznim sredstvima, potplaivanjem ili
jaim mjerama. Rotacija ponuaa: uesnici podnose komplementarne ponude ili se
suzdravaju od uestvovanja kako bi dobivali ugovore po principu rotacije na osnovu
geografskog podruja, na primjer, jedna graevinska firma za izgradnju puteva dobiva sav
posao u jednoj regiji, a druga sav posao u drugoj regiji, ili na osnovu vrste posla ili
vremenskih perioda. Podjela trita: uesnici podijele trite ili proizvodne linije i
dogovore se da se ne takmie na podruju onoga drugoga ili to uine namjetanjem
tendera, kao to je slanje samo komplementarnih ponuda.
Jugoistona Azija, projekti o izgradnji puteva
Male grupe domaih graevinskih firmi u periodu od 2000. do 2003. godine namjetale su dodjelu ugovora u
projektima sanacije puteva u dogovoru s vladinim slubenicima i onima koji su radili na projektima. Slubenici koji
su radili na projektima namjerno nisu javno objavljivali pozive za podnoenje ponuda pravovremeno, nisu htjeli
prodavati dokumentaciju za tender firmama izvan grupe ili su pronalazili trivijalne ili izmiljene razloge da iskljue
one firme koje su bile u mogunosti da podnesu ponude. Vii slubenici iz vlade bi onda izabrali najpovoljnijeg
ponuaa, ili "ampiona" izmeu onih kojima je bilo dozvoljeno da se takmie nakon privatnih pregovora sa svim
tim firmama. Ponuai koji su unaprijed odreeni da nee dobiti posao namjerno bi podnosili ponude s veim
cijenama ili neispravne ponude da bi najpovoljnijem ponuau omoguili preuveliavanje cijene kako bi mogao
platiti mito i ostvariti dobar profit.
Unaprijed dogovoreni najpovoljniji ponua je esto bio fiktivna firma osnovana iskljuivo da se prijavi na tender u
projektu u kojem su slubenici koji su radili na projektu ili vladini slubenici imali skriveni interes. Takve bi firme
angairale manje firme esto one firme koje nisu prole na tenderu kao podizvoae po daleko niim cijenama.
Shema je otkrivena kada su istraitelji primijetili da su sve garancije u ponudama obavezivanje ponuaa da e
izvriti ugovor ako budu odabrani a koje su dostavili razliiti ponuai bile kupljene u istoj banci istoga dana, to
ukazuje na to da ih je sve kupila ista osoba. Ostali pokazatelji su se odnosili na ponuae koji nisu proli na tenderu,
a ije su se cijene razlikovale za tano odreeni postotak (jer ih je sve pripremao najpovoljniji ponua
umnoavajui svoju najpovoljniju ponudu), kao i na obrazac u kojem su najpovoljnije ponude bile tano ispod praga
prihvatljivih cijena, a ostale iznad toga praga.
Prilagoeno iz Vodia za borbu protiv korupcije i prevare u razvojnim projektima.
(http://guide.iacrc.org/case-example-of-collusive-bidding-by-contractors-2/)

Neprijavljeni sukob interesa. Do sukoba interesa moe doi ako uposlenik organizacije
naruioca ima u ugovoru ili izvoau financijski interes koji nije prijavio. Potencijalni
sukob interesa moe biti izuzet od sudskog postupka ako je prijavljen i ukoliko ga je
poslodavac blagovremeno odobrio.

Opinski projekti
Revizorske istrage su nakon prijava korupcije utvrdile da su 66 posto projekata jedne opine koji su se odnosili na
nabavke dobile firme koje je osnovala naelnikova supruga ili u kojima je imala udjela. Vie od 10 firmi je bilo
osnovano da bi se preko njih kupila roba po preuvelianim cijenama.
ZNAKOVI UPOZORENJA: Neobjanjivo ili neobino favoriziranje odreenog izvoaa ili dobavljaa; stalno
prihvaanje skupoga, nekvalitetnog rada itd.; zaposlenik u ugovornom organu nije podnio ili ispunio izjavu o sukobu
interesa; zaposlenik u ugovornom organu odbija unapreenje na radno mjesto koje nije u nabavci; izgleda da
zaposlenik u ugovornom organu ima dodatni posao.

Faza realizacije projekta

Prevladavajue iskustvo pokazuje razliite zloupotrebe u fazi provedbe, koje esto ukljuuju
dogovor (koluziju) izmeu dobavljaa i izvoaa:
Korumpirane izmjene ugovora. Svrha korumpiranih izmjena ugovora je da se na
sluben nain unesu promjene u vezi s opsegom ugovorenih poslova i neopravdanim
trokovima.
Projektiranje sustava e-komunikacija
Na posljednjem sastanku odbora prije zavretka projekta vii javni slubenik, u dogovoru s rukovodiocem projekta,
predloio je izmjenu ugovora tako da se projektira sistem e-komunikacija za javne slubenike koji rade na funkciji
ljudskih resursa u sustavu dravne javne uprave. Obrazloenje je bilo da e takav sustav poveati mogunosti
umreavanja i optimizirati komunikaciju i razmjenu iskustava. Nijedna od postojeih platformi nije uzeta u obzir,
nego je umjesto toga potpuno nova e-platforma odabrana i izraena na brzinu prije zatvaranja projekta. Revizori su
utvrdili da je platforma kotala najmanje etiri puta vie od svoje trine vrijednosti. Zbog injenice da nisu
konzultirani postojei kanali i snane sumnje da je dolo do namjetanja tendera, korisnik je nikada nije prihvatio i
ubrzo nakon zavretka projekta nije bila u upotrebi. Argument korisnika je bio da nije bila adekvatno zatiena od
virusa i da bi ugrozila njegove druge sustave. Troak za sustav e-komunikacija pokriven je preusmjeravanjem
budetskih linija.

Neopravdane pritube. S vremena na vrijeme ugovorni organ, odnosno izvoa poslova

podnose pritube tokom provedbe projekta kao nain za dobivanje neopravdanih
poveanja ugovorene cijene ili mita.
Konzultantski projekt
Tokom jednoga antikorupcijskog projekta, koji je provodilo ministarstvo za poljoprivredu i umarstvo, izraena je i
predloena metodologija za ocjenu rizika integriteta. Ona je deset puta vraana izvoau bez ikakvog objanjenja ta
treba ispraviti, promijeniti ili dopuniti. Jedini komentar je bio da se ne uklapa u oekivanja korisnika. Na koncu,
prije kraja projekta, metodologija je slubeno prihvaena. Korisnik je, meutim, nikada nije koristio.

Fiktivni izvoa. Slubenik koji radi na projektu ili vladin slubenik mogu dovesti

fiktivnog izvoaa, konzultanta ili dobavljaa koji ne pribavlja nikakvu stvarnu robu ili
usluge kako bi pronevjerili projektna sredstva. Takvi fiktivni izvoai esto obavljaju
apstraktne ili potrone poslove ili usluge (kao to je savjetovanje, popravak ili sanacija) za
razliku od konkretnih, tako da nepostojanje prijemnih dokumenata ili inventar nee otkriti
shemu. Drugi nain je osnivanje fiktivne firme koja slui kao posrednik ili sve dobivene
poslove daje podizvoaima.

Studija izvodljivosti
Uposlenik meunarodne donatorske organizacije podnio je zahtjev za angairanje konzultanta da izradi studiju
izvodljivosti za predloeni projekt o uvozu prirodnog plina iz susjedne drave, koji e se financirati iz uzajamnog
fonda. Odobrena je izrada studije s procjenom trokova od gotovo 500.000 dolara.
Uposlenik je proveo lani tender za studiju i odabrao malu lokalnu firmu kao najkvalificiraniju. Firma nije postojala,
a njezin prijedlog je pripremio uposlenik pod lanim imenom na temelju materijala koje je ve posjedovao i
informacija skinutih s interneta, za ta mu je plaen puni ugovoreni iznos.
Preuzeto iz Vodia za borbu protiv korupcije i prevare u razvojnim projektima (http://guide.iacrc.org/case-exampleof-fictitious-contractor)/
Analiza potreba za obuku
Rukovodilac projekta je dobio zadatak da napravi obimnu analizu potreba u vezi s obukom koja je podrazumijevala
upotrebu raznih alata i obuhvaala veliki uzorak po vrlo visokoj cijeni. Za njeno financiranje je izvrena
preraspodjela trokova koju je odobrio u dogovoru s rukovodiocem projekta. Rukovodilac projekta je proveo lani
tender za analizu i odabrao malu lokalnu nevladinu organizaciju kao najkvalificiraniju. Analizu je pripremio
rukovodilac projekta na temelju podataka koji ve postoje, a vii dravni slubenik ju je odobrio. NVO je djelovao u
dosluhu i s rukovodiocem projekta i s viim dravnim slubenikom.

Prikazivanje lane cijene: fakturiranje veih iznosa / preplata. Lano fakturiranje za

vie stavki ili usluga od ostvarenih esto poiva na pretpostavci da niko nee provjeravati
raune i fiziki pregledati rijei ili robu, ili na pretpostavci da se pri ocjeni moe vriti
podmiivanje ili oboje.
Konzultantski projekt za upravljanje kvalitetom
U izvjetaju revizora je utvreno da izvoa nije dao tane cijene ili podatke za odreivanje cijene u svojim
ponudama, to je rezultiralo poveanjem ugovorne cijene. Nastali trokovi su bili znatno vei u odnosu na
uobiajenu poslovnu praksu i prosjek u toj grani privrede.
ZNAKOVI UPOZORENJA: Izvoa dostavlja nedovoljnu ili nepotpunu dokumentaciju; oigledno visoke
cijene u odnosu na sline ugovore, cjenike ili prosjek u toj grani privrede.

Nepripadajui trokovi. Radi se o naplaivanju trokova koji nisu prihvatljivi ili razumni
ili koje se ne moe povezati, direktno ili indirektno, s ugovorom.
Projekt za izradu strategije
Tokom specijalne revizije milijunskog projekta o izradi organizacijske strategije za potrebe ministarstva zatite
okolia revizorski tim je otkrio fiktivne evidencije rada i zadataka, izmjene u evidencijama rada i zadataka, kao i
fakture za preuveliane trokove rada bez pratee dokumentacije. Projekt je ukljuivao oito prevelike trokove rada
koji nisu bili u skladu s projektnim prijedlogom i dinamikom realizacije projekta.
ZNAKOVI UPOZORENJA: Oite promjene u evidenciji rada i zadataka; evidencija rada i zadataka se ne
moe nai, isti materijalni trokovi se terete na raun vie ugovora; tereenje indirektnih trokova kao
direktnih trokova.

Lani, preuveliani ili dupli rauni. Radi se o podnoenju lanih, preuvelianih ili duplih
rauna, kada se djeluje samostalno ili u dosluhu s osobljem ugovornog organa, to je
rezultat korupcije.
ZNAKOVI UPOZORENJA: Fakturirane robe ili usluge ne mogu se nai inventurom ili ustanoviti gdje su, nema
potvrda o prijemu fakturirane robe ili usluga; sumnjive narudbenice za fakturirane robe ili usluge ili ih uope nema;
evidencije izvoaa ne pokazuju da je rad izvren ili da su potrebni trokovi nastali; fakturne cijene, iznosi, opisi
artikala ili uvjeti prelaze ili ne odgovaraju ugovornim stavkama, narudbenicama, prijemnoj evidenciji, inventarnim

listama ili evidenciji o upotrebi; vie faktura s istim iznosom, brojem rauna, datumom; veliki broj podugovaraa.
Iz Informacije o pokazateljima o prevarama za ERDF, ESF i CF,COCOF 09/0003/00-EN.

Neispunjavanje ugovorne specifikacije. Izvoai koji ne zadovoljavaju specifikacije

ugovora, a zatim svjesno lano prikau da su ih ispunili, vre prevaru. Primjeri takvih
shema ukljuuju koritenje graevinskih materijala koji ne ispunjavaju standarde, dijelova
loijeg kvaliteta, izostavljanje obavezne podloge u projektima izgradnje puteva i sl. Motiv
je, naravno, da se povea dobit smanjivanjem trokova ili da se izbjegnu penali za
neispunjavanje rokova i slino tome. Mnoge takve sheme je teko otkriti bez paljive
inspekcije ili testiranja koja bi uradili neovisni strunjaci za odreenu oblast. Izvoai,
meutim, mogu pokuati podmititi i inspektore.
Projekt o izgradnji gradske ulice
Ugovorne specifikacije za ovaj projekt odnosile su se na izgradnju asfaltne ulice u glavnom gradu na kojoj e se
odvijati vei promet vozila i kamiona po asfaltu koji e trajati deset godina. Za manje od godinu dana nakon
zavretka ulica je pokazala znakove brzog propadanja. Istraga je otkrila da je izvoa dobio niz neopravdanih,
skupih ugovora koji se financiraju iz jednog izvora. Meu ostalim propustima, izvoa je namjerno izostavio
polaganje odgovarajue podloge i materijala za izradu kolnika, kao i pravilno nabijanje tampon sloja, to je
rezultiralo ozbiljnim nedostacima.
ZNAKOVI UPOZORENJA: Nepodudaranje izmeu ugovornih specifikacija, fakture i prateih dokumenata
te rezultata testiranja i inspekcija; oigledno izmijenjeni ili falsificirani popratni dokumenti ili rezultati
testiranja i inspekcija; negativni rezultati testiranja i inspekcije; pritube korisnika; povean broj kvarova i
prijevremeni kvarovi i preveliki trokovi popravaka; nepostojea, neadekvatna ili izmijenjena popratna
dokumentacija.

Zamjena proizvoda. Odnosi se na zamjenu, bez znanja ili pristanka kupca, materijala
navedenih u ugovoru ili narudbenici materijalima koji ne ispunjavaju standard i
materijalima koji su polovni ili krivotvoreni. Zamjena je posebno esta i tetna u
ugovorima u kojima se trae skupi, visokovrijedni materijali koji se mogu zamijeniti
jeftinijim, po izgledu slinim proizvodima. Nezakonite zamjene mogu vriti izvoai
samostalno ili u dosluhu s korumpiranim inspektorima ili slubenicima koji rade na
projektu. Treba posumnjati da se radi o korupciji kada se usprkos velikom broju
zamijenjenih proizvoda to ne otkrije, niti na to reagiraju inspektori ili slubenici koji rade
na projektu.
Ugovori o nabavci opreme
Detaljan pregled nekoliko projekata koje su financirali donatori u poljoprivrednom sektoru otkrio je brojne sluajeve
zamjene s nekvalitetnom ili polovnom opremom za preradu mesa. U najgorim sluajevima prevare dobavljai su
esto fiktivne firme koje su osnovali slubenici koji rade na projektu iskljuivo u svrhu dobivanja ugovora o
nabavci i profitiranju od nekvalitetne robe.
Blage mjere
U uvjetima jednoga velikog projekta za uvoenje sustava upravljanja kvalitetom u vie od 100 jedinica javne uprave
predviena je specijalizirana petodnevna obuka vodeih revizora. Izvoa je, meutim, zapravo proveo samo tri
dana obuke za interne revizore tvrdei da e obje obuke postii istu svrhu. Zbog kanjenja u provedbi projekta
izvoa je tvrdio da su cijene porasle i da je trodnevna obuka jedina mogua preostala opcija. Vii javni slubenik je
prihvatio argument i odobrio rezultate.
ZNAKOVI UPOZORENJA: Nesklad izmeu specifikacije proizvoda i stvarnog izgleda (npr. novi
proizvod izgleda ve koriten); oito je da je roba nekvalitetna ili izvedeni radovi; velik broj kvarova pri

ispitivanju ili radu; preuranjene ili este popravke ili zamjene; visoki trokovi odravanja i popravaka;
generiko ili neobino pakovanje proizvoda, bez normalnih popratnih dokumenata, kao to su garantni
listovi; neadekvatni postupci testiranja; evidencije izvoaa pokazuju da je kupio proizvod ili sirovinu koja
nije bila u skladu sa specifikacijama.

Rjeavanje i kanjavanje korupcije

Postupanje i sankcioniranje u sluajevima korupcije treba se temeljiti na politici integriteta NVOa. Potrebno je obavijestiti dravni ured za reviziju u sluaju krae, prevare, korupcije, loeg
upravljanja ili drugih nepravilnosti u vezi s upravljanjem razvojnim sredstvima.
Konkretne klauzule o sankcioniranju korupcije takoer su uvrtene u sporazum vlade s EU-om i
drugim donatorima. To ukljuuje obavezu drave partnera da vrati zloupotrijebljena sredstva, kao
i suspenziju cijelog programa za odreenu dravu u ozbiljnim sluajevima korupcije.
Minimum nulte tolerancije znai da svi sluajevi korupcije moraju biti prijavljeni i da ih
odgovorni uposlenici NVO-a moraju rijeiti.
to se tie zloupotrebe sredstava Europske unije, svako moe obavijestiti OLAF o sumnji na
prevaru ili korupciju koja se tie financijskih interesa EU-a. Ope je pravilo: to je ranije data
konkretnija informacija, to bolje. Sve raspoloive dokumente koji potkrepljuju informaciju
takoer treba dostaviti. OLAF-u se moe obratiti putem ovih kanala:
dopisom na adresu: European Commission, European Anti-Fraud Office (OLAF),
Investigations+ Operations, B-1049 Brussels, Belgium,
e-mailom na adresu: OLAF-COURRIER@ec.europa.eu,
besplatnom telefonskom linijom (http://ec.europa.eu/anti-fraud).

2.5.

Osnai iznutra otpornost svoje organizacije: pitanja o politikama

Kodeks ponaanja

S obzirom na sve veu ulogu kodeksa ponaanja u javnom sektoru, kao i privatnom sektoru i u reguliranim
profesijama u upravljanju integritetom organizacija, moete li definirati njihovu ulogu kao instrumenata za
prevenciju?
Kako injenica da se kodeksi obino piu na vrhu piu ih vii slubenici ili menaderi, a onda se prenose
na nie osoblje utjee na njihovu efikasnost? U ovom sluaju: ko kodeks osjea svojim?
Nakon to se izrada kodeksa zavri, mnogi smatraju da je proces doao do kraja. Da li je to kraj? Drugim
rijeima, koje faktore treba uzeti u obzir da bi se postigla efikasnost kodeksa? Da li bi kodekse trebalo
distribuirati cijeloj organizaciji i eksternim akterima (ukljuujui i iru javnost), tako da je svako upoznat s
njihovim sadrajem? I to je jo vanije, treba li redovno odravati obuke na kojima bi grupe slubenika
zajedno razrjeavale probleme koji proistiu iz prakse?
Koliko je vano tumaenje kodeksa i zato? Da li bi bilo korisno da se kodeksom odredi osoba koja e
davati savjete i smjernice uposlenicima koji ne znaju koji se dio kodeksa odnosi na njih?
U Antikorupcijskom priruniku TI-ja, na stranici 193, daje se nekoliko pokazatelja efikasnosti politike etike
u prilog nacionalnog sustava integriteta: Da li pristup za unapreenje etike karakterizira uee onih na
koje se odnosi tako da omoguava da se o njegovom sadraju i primjeni raspravlja? Da li je moral javnih
slubi depolitiziran u smislu da je podizanje etikih standarda neto oko ega se sva legitimna politika
miljenja slau i u emu svi mogu na znaajan nain da uestvuju? Postoje li kodeksi ponaanja u javnom
sektoru? Ako postoje, da li su zasnovani na vrijednostima koje su kreirane 'odozdo'? Da li se redovno

odravaju obuke javnih slubenika iz oblasti morala? Da li se na seminarima uesnici uivljavaju u uloge i
izlau li situacije iz stvarnog ivota (umjesto da se samo dijele materijali i dre predavanja)?
Moete li povezati svaki od gore navedenih indikatora s administrativnim okvirom u Bosni i Hercegovini?
U tu svrhu posluite se sljedeim poglavljima.

Sustav upravljanja integritetom

3.

ta karakterizira sveobuhvatan pristup upravljanju integritetom neke organizacije? Dajte svoj komentar na
sljedee najvanije karakteristike: sustav upravljanja koji je sveobuhvatan, sustavan, baziran na
procedurama?
Kako se usporeuje model upravljanja integritetom sa sustavom upravljanja kvalitetom u skladu s ISO
standardima?
ta ini sustavno upravljanje integritetom razliitim od drugih instrumenata s kojima ste upoznati, a koji su
namijenjeni i koriste se za upravljanje integritetom?
Moete li dati svoj komentar o vanosti principa rukovoenja u upravljanju integritetom? Koliko je vaan
stav najvieg nivoa menadmenta prema radu organizacije bez korupcije? Koje su praktine implikacije
preuzimanja ove obaveze? Na koji nain se preuzimanje ove obaveze vidi u praksi?
Kako bi se model upravljanja integritetom uklopio u kontekst organizacijskog razvoja NVO-a? Koji bi
principi bili primjenjivi?
Moete li prilagoditi popis pitanja za GAP analizu iznad u svrhu istrage o upravljanju integritetom u nekoj
nevladinoj organizaciji?
Koje interese eksternih aktera najbolje titi sustav upravljanja integritetom?
Na koji je nain upravljanje kvalitetom usluga povezano s upravljanjem integritetom?
Kako biste primijenili inovativni dio kreiranja sustava upravljanja integritetom za NVO-e?
Koliko je vana evidencija i upravljanje evidencijom u upravljanju integritetom u kontekstu NVO-a?
Da li mislite da trenutni kontekst u BiH predstavlja prepreku u prilagoavanju i koritenju modela
upravljanja integritetom?
Kako se sustav upravljanja integritetom uklapa u instrumente za upravljanje integritetom za koje znate?
Koje postignue on predstavlja?

OMOGUITE EFIKASNE ANTIKORUPCIJSKE MJERE

3.1. NVO-i u borbi protiv korupcije

Uloga NVO-a u borbi protiv korupcije sve je vea u zadnjih deset godina. Izmeu javnoga i
privatnog sektora i civilnog drutva postoji trostrani odnos. Korupcija se moe ukorijeniti u
svakome od ta tri sektora. Stoga je i teoretski i u praksi nemogue da samo jedan sektor
samostalno i odvojeno radi na borbi protiv korupcije nemogue je efikasno se uhvatiti ukotac s
korupcijom bez uea sva tri sektora. Nevladine organizacije, najvie od svih, predstavljaju
vaan kanal za uee graana u vlasti i donoenju politikih odluka. Takvo uee vri pritisak i
prua korisnu povratnu informaciju o efikasnosti antikorupcijskih mjera. Znaaj uea NVO-a u
borbi protiv korupcije prepoznali su nadleni organi, ali i sami NVO-i nakon to su preuzeli
aktivniju ulogu u borbi protiv korupcije. Odnedavno su njihove aktivnosti sa zagovaranja i
podizanja svijesti javnosti preusmjerene vie na konkretnije i usmjerenije aktivnosti (npr.
zagovaranje za borbu protiv korupcije, istraivanje zakonodavnih i regulativnih izmjena, izradu
akcionih planova, monitoring javnih nabavki i druge vrste monitoringa, monitoring aktivnosti u
borbi protiv korupcije, izradu alata za borbu protiv korupcije itd.). Uspostavljene su vane
koalicije i vidljivi su brojni primjeri rezultata njihovog rada.

3.1.1. Funkcije NVO-a u prevenciji korupcije

Funkcije NVO-a u prevenciji korupcije nastale su veinom iz Poglavlja II. Konvencije UN-a protiv korupcije,
relevantne metodologije UNDP-a i najboljih praksi na terenu. UNCAC obuhvata politike prevencije korupcije
u oblastima transparentnosti i odgovornosti javnog sektora, uvoenje kodeksa ponaanja, javne nabavke i
upravljanje javnim financijama, obavjetavanje javnosti i uee civilnog drutva u borbi protiv korupcije. To
su:

Formuliranje antikorupcijskih politika i strategija. Ovaj mandat obino obuhvata odgovornost za

pruanje strunih savjeta u izradi sveobuhvatnih nacionalnih strategija za borbu protiv korupcije. Odnosi se
na lanak 13. UNCAC-a Poveanje transparentnosti i promoviranje doprinosa javnosti u procesima
donoenja odluka.

Provoenje dijagnostike i istrage o korupciji. Dijagnostika istraga se tretira odvojeno zbog dodatne
specijalizirane ekspertize koja je potrebna. Pravilno dijagnosticiranje korupcije je kljuno za planiranje
antikorupcijskih intervencija i ocjenu njihove efikasnosti stvarajui polaznu osnovu prema kojoj se mogu
mjeriti promjene.

Izrada antikorupcijskog zakonodavstva. Doprinos NVO-a u izradi zakona kroz predlaganje novih zakona
i izmjena i dopuna ili procjena utjecaja moe biti vaan radi jasnog formuliranja eljenih rezultata politike,
uzimanja u obzir ireg utjecaja na eksterne aktere i potvrde da predloeni tekst zadovoljava navedene ciljeve
politike.

Implementacija antikorupcijskih inicijativa. Pretakanje antikorupcijskih politika / strategija u konkretne

planove s mjerama, rokovima, indikatorima itd. zahtijeva velike kapacitete kao i djelotvornu komunikaciju i
koordinaciju sa svim ukljuenim institucijama. Uloga NVO-a u ovom procesu je kljuna jer oni imaju
znaajnu ulogu u implementaciji odreenih antikorupcijskih mjera, kao i u monitoringu antikorupcijskih
aktivnosti.

Monitoring implementacije antikorupcijske politike i ocjena njezine efikasnosti. Suradnja s NVO-ima

esto je neprocjenjiva za provoenje monitoringa, posebno jer mnogi od njih to ve obavljaju, na primjer,
monitoring javnih nabavki, pruanja usluga ili potivanja pravila o financiranju politikih stranaka ili
kampanja, izmeu ostalog. Efikasna partnerstva izmeu NVO-a i nadlenih jedinica vlasti mogu poveati
legitimnost rezultata, uz preuzimanje dijela tereta od institucija u smislu prikupljanja podataka te doprinijeti
podizanju svijesti i pridobivanju podrke javnosti za antikorupcijske inicijative.

Koordinirana implementacija antikorupcijske politike. Efikasna i djelotvorna koordinacija izmeu

raznih aktera u borbi protiv korupcije zahtijeva intenzivne napore svakoga od njih kako bi se izbjeglo
udvostruavanje napora i omoguilo stvaranje sinergije / zajednikog djelovanja. Organizacije civilnog
drutva imaju vanu ulogu u tom procesu jer mogu biti posrednik izmeu organa vlasti i graana, kao i
kompanija. Koordinacija se moe vriti na razliitim razinama: u fazi razrade antikorupcijske politike i
planova za implementaciju s odreenim institucijama, u fazi monitoringa implementacije i u fazi ocjene
rezultata.

irenje znanja o prevenciji korupcije. lanak 6. UNCAC-a eksplicitno navodi unapreenje i irenje
znanja o prevenciji korupcije kao kljunu funkciju u prevenciji te poasti. lanak 13. UNCAC-a predvia
poduzimanje aktivnosti informiranja javnosti koje doprinosi netoleranciji korupcije, kao i programa obuke
javnosti. irenje znanja moe imati razliite oblike koji odgovaraju ciljnoj publici, a za svaki su potrebni
razliiti kapaciteti. Iako su mediji efikasan posrednik za prenoenje znanja iroj publici, obuka i dizanje
svijesti vie odgovaraju informiranju o sloenim paketima antikorupcijskih pravila ili politika u
pristupanijem obliku. Nevladine organizacije mogu dati neprocjenjiv doprinos ostvarenju plana obuke o
borbi protiv korupcije jer imaju veoma direktan pristup ciljnim zajednicama i efikasnu komunikaciju s
ciljnom publikom, to je od kljune vanosti za prenoenje znanja i vjetina.

Provoenje antikorupcijskih propisa. Civilno drutvo je kljuno za vee razumijevanje i implementaciju

antikorupcijskih zakona. lanak 13. UNCAC-a prepoznaje njegovu ulogu u osiguranju efikasnijeg pristupa
javnosti informacijama, kao i u potivanju, promoviranju i zatiti slobode traenja, dobivanja,
objavljivanja i irenja informacija u vezi s korupcijom. Tipina odredba o provoenju tie se sljedeega:

javni slubenici treba da potuju pravila o sukobu interesa kao i etiki kodeks; takoer treba da potuju
pravila o prijavljivanju imovine; zatim su tu propisi o poklonima te potivanje pravila o javnim nabavkama;
politike stranke treba da potuju pravila o financiranju politikih kampanja. Nadzorna uloga NVO-a moe
biti snaan instrument za efikasniju implementaciju antikorupcijskih pravila i mjera.

3.1.2. Prednosti NVO-a u borbi protiv korupcije

Zainteresiranost i predanost borbi protiv korupcije. Nevladine organizacije imaju
veliki interes da se bore protiv korupcije. Korupcija teti demokraciji i zato to veina
sluajeva korupcije u drutvu ukljuuje dva glavna aktera, vlast i privatni sektor, dok
civilno drutvo postaje njena glavna rtva. U civilnom drutvu postoji veliki broj ljudi koji
imaju snaan interes da se uspostavi efikasan sustav integriteta u njihovoj zemlji. Za
NVO-e korupcija ne predstavlja teoretsko pitanje reorganizacije vlasti radi postizanja vee
transparentnosti i efikasnosti, a nije ni praktino pitanje skupljanja poena na raun
prevladavajuega javnog nezadovoljstva zbog naina na koji vlast funkcionira. Umjesto
toga, NVO-i promatraju korupciju kao drutveno zlo koje se iri i ini da siromani ljude
jo vie osiromae a demokratsko drutvo oslabi. Zbog toga NVO-i mogu unijeti snaan
emotivni naboj u borbu protiv korupcije.
Poznavanje lokalnog konteksta, odnosno pitanja; lokalno znanje. NVO-i su obino
dobro upoznati s pitanjima i problemima u sektorima u kojima rade i njihova sposobnost
da identificiraju podruja sklona korupciji uveliko je poboljana blizinom i poznavanjem
lokalnih problema. Na primjer, NVO-i koji godinama rade u sektoru obrazovanja sigurno
su bili svjedoci raznih oblika korupcije u svojoj praksi. Isto se odnosi na NVO-e koji rade
u zdravstvu i koji bi vjerojatno poznavali nain na koji korupcija funkcionira u tome
sektoru.
Specifine vjetine za borbu protiv korupcije. Nevladine organizacije takoer se
specijaliziraju u odreenim vjetinama koje mogu biti korisne u borbi protiv korupcije.
Ve niz godina, na primjer, NVO-i koji aktivno rade na polju zatite ljudskih prava, zatite
okolia, na zagovaranju, monitoringu potivanja uspostavljenih standarda, savladali su
metodologije dokumentiranja i pruanja neoborivih dokaza da su prekrene norme te da
dolazi do krenja zakona. Ekspertne grupe, s druge strane, dale su neprocjenjivo znanje u
formuliranju politika rada i praenju njihova provoenja. One su nauile kako prikupljati,
analizirati i koristiti dokaze da bi izvrile pritisak na vlade da uine neto u tom pogledu i
da bi dovele do promjena u politici i praksi. NVO-i u sektoru medija takoer su stekli
vano iskustvo i vjetine da pitanja korupcije predstave javnosti.
Drutvene mree / savezi. Nevladine organizacije takoer, pored strunosti i vjetina,
imaju i drutvene mree potrebne za borbu protiv korupcije. Neki NVO-i su ve stekli
povjerenje javnosti, a graani ih vide kao ugledne i pouzdane organizacije koje bi mogle
uraditi neto u vezi s korupcijom. To se odnosi i na NVO-e koji djeluju na nacionalnoj
razini kao i na lokalne NVO-e koji su uspjeli privui panju javnosti. Odreeni broj
organizacija civilnog drutva pokazao je da igra efikasnu ulogu na lokalnom planu, ak i
kad endemska korupcija postoji na nacionalnoj razini. Ulazak NVO-a u oblast integriteta
predstavlja vrijedan drutveni kapital. To moe znaiti da su graani spremni sluati NVOe kada pozivaju na akciju i spremni su im vjerovati kada u javnosti iznose sluajeve
korupcije.
Iskustvo u masovnoj mobilizaciji. Veliki broj NVO-a takoer ima iskustva u masovnoj
mobilizaciji u cilju izgradnje svijesti ljudi o netransparentnim i nepravednim politikama i

u vrenju pritiska na vlasti i privredu da provedu reforme. To su vjetine koje su kljune

za efikasnu borbu protiv korupcije.
Richard Holloway je u svojoj knjizi pod nazivom Referentna knjiga za NVO-e koji se bore
protiv korupcije napisao da tipian NVO koji se bavi borbom protiv korupcije ima sljedee
karakteristike:
Uglavnom je ovisan o financiranju iz donatorskih sredstava, koja obino dolaze u obliku
ogranienih projekata koji traju dvije-tri godine i ostavljaju lokalnu organizaciju izloenu
optubama da je samo pijun stranih interesa.
Uglavnom ga vode mladi, politiki aktivni ljudi koji su 'diplomirali' na borbi protiv
korupcije kroz politiki reformski rad i promatranje izbora.
Uglavnom je inspiriran problemima od javnog interesa u vezi s amoralnim, neetikim i
tetnim ponaanjem, a ne isto ekonomskim razmatranjima restriktivnih praksi.
Uglavnom pretpostavlja da graanstvo u cjelini prua podrku njegovom radu.
3.1.3. Izazovi
Koritenje gore navedenoga drutvenog kapitala u svrhu efikasne borbe protiv korupcije u
mnogim je sluajevima za NVO-e izazov zbog sljedeih ogranienja:
U velikom broju sluajeva NVO-i koji pristupaju borbi protiv korupcije nemaju iskustva
na tome polju, a nisu ni dovoljno upoznati sa specifinostima borbe protiv korupcije.
Upravljanje borbom protiv korupcije vrlo je sloeno i relativno novo podruje, pa su
potrebne posebne vjetine i napredno znanje. Stalno prisutna pretpostavka da je podruje
borbe protiv korupcije dobro poznato, samo po sebi moe imati posebno negativan utjecaj
na efikasnost te borbe. Zbog toga je izraen veliki broj strategija i mjera za borbu protiv
korupcije, a da nije stvarno bilo poznato koji su to segmenti najugroeniji korupcijom,
tako da nikada nisu ni dobile priliku da polue rezultate. Upravljanje rizikom
profesionalnog integriteta jo uvijek je nerazvijeno, pa je na tome planu potrebno
izvriti ciljanu izgradnju kapaciteta na vioj upravljakoj i ekspertnoj razini.
Veliki broj NVO-a irom svijeta ima vlastite upravljake probleme. Oni se kreu od
nedostatka transparentnosti i samoregulacije, preko problema s ulogom lanstva i odbora
do ovisnosti o jednom donatoru i nedostatku srednje upravljake razine. U nekim
sluajevima, posebno na lokalnom nivou, tu su i NVO-i sa sumnjivim vezama s onima
koji su i sami postali dio problema s korupcijom. Takoer postoje i nevladine
organizacije (ovo je esto problem u tranzicijskom drutvu) koje su formirane kao projekti
za stvaranje osobnih prihoda za ljude na vlasti koji imaju ogranien interes da se bore
protiv korupcije. Sloene sheme NVO-a koji su osnovani samo s ciljem izvlaenja javnih
sredstava koriste se za kapitaliziranje mogunosti onih koji ostanu na vlasti.
Legitimitet NVO-a je kljuno pitanje kada je u pitanju borba protiv korupcije. Ta borba
zahtijeva veliku platformu s podrkom svih graana. U mnogim sluajevima, meutim, iz
nekog razloga, nevladine organizacije nemaju takav legitimitet. To moe biti zbog ranijeg
rada NVO-a, u sluajevima kada NVO nije radio na formiranju vlastite baze podrke.
Veina NVO-a ne polazi od populistike platforme, ve od prilino ograniene
profesionalne platforme, i nema veliko lanstvo koje formira njihovu bazu. Radi dobivanja
podrke oni moraju uvjeriti graanstvo u cilj koji ele postii svojim radom, a veliki broj

NVO-a ne provede potrebno vrijeme u radu na tome. Postoje, meutim, i sluajevi kada su
inicijative za borbu protiv korupcije nikle u populistikim organizacijama koje imaju
veliki broj lanova, i takve inicijative su vrlo efikasne.
Cjelokupan nepovoljan ambijent takoer moe biti ozbiljna prepreka. Efikasna borba
protiv korupcije podrazumijeva kooperativnu vlast. Osim potrebnoga regulatornog okvira
koji omoguava rad NVO-a, ukljuujui, naravno, slobodu izraavanja, slobodu
udruivanja i slobodu organiziranja, neophodno je imati i institucionalno ureenje. To
znai da vlada mora poduzeti mjere koje e omoguiti i osnaiti uee NVO-a u borbi
protiv korupcije, kao to je ukljuivanje javnosti u proces donoenja odluka i podizanje
svijesti javnosti o znaaju borbe protiv korupcije u organima vlasti i civilnom drutvu. U
velikom broju zemalja, meutim, ovo je lake rei nego uiniti. Ogranien pristup NVO-a
procesu donoenja i provoenja odluka te monitoringu javnih politika koje se tiu borbe
protiv korupcije direktno utjee na njihovu mogunost da se smisleno ukljue u borbu
protiv korupcije.
Ozbiljno ogranienje predstavlja i to to resursi koje koriste NVO-i za borbu protiv
korupcije uglavnom dolaze iz inozemstva. Financiranje projekata izvana vremenski je
ogranieno i usmjereno ka specifinim rezultatima koji su dosta unaprijed isplanirani i koji
se nuno ne podudaraju s aktualnim programom aktivnosti u borbi protiv korupcije
odreenoga NVO-a. Odrivost projektnih rezultata u velikom broju sluajeva takoer
predstavlja problem.
Programiranje borbe protiv korupcije relativno je nova pojava. Razmjena iskustva
meu NVO-ima koji su se bavili borbom protiv korupcije tek treba da bude unaprijeena.
U tom smislu je teko stei znanje i iskustvo koje je potrebno za tu borbu.
S druge strane, nevladine organizacije razlikuju se po svojoj sposobnosti i energiji potrebnoj za
provoenje reformi, po fleksibilnosti i sposobnosti da generiraju nove ideje, privlae sljedbenike i
mobiliziraju aktivne graane. Sve dok NVO-i za borbu protiv korupcije razmiljaju o svojim slabostima
kao i jakim stranama i trae naine da izgrade, odnosno pojaaju svoje kapacitete tamo gdje su slabi, imaju
potencijal da postanu vrlo efikasni akteri u borbi protiv korupcije.

3.2.

Kljuna podruja angamana NVO-a u borbi protiv korupcije

3.2.1. Dijagnostike ankete, monitoring dobrog upravljanja, istraivanja o

borbi protiv korupcije
Japan
Mjerenje transparentnosti opinskih i centralne vlasti
Ovo mjerenje provodi Centar za slobodu informiranja graana i Konferencija za vezu s nacionalnim
ombudsmenom za zatitu graana. Svrha je izrada indeksa radi mjerenja razine transparentnosti u opinskim i
centralnoj vlasti Japana.
Proces se odvijao u tri faze: 1) osmiljavanje i izrada indeksa, 2) skupljanje relevantnih podataka od strane
neovisnih subjekata i 3) odreivanje sveobuhvatnog rezultata i izrada usporednih mjerila. Pristup
informacijama podijeljen je u etiri oblasti: 1) kvaliteta podataka koji su dostupni javnosti, 2) podaci o
potronji budeta, 3) postupak donoenja odluka i 4) lakoa pristupa objavljenim podacima, ukljuujui

relevantne naknade i takse. Bodovi izmeu 0 i 30 zatim su dodijeljeni svakoj od tih oblasti. Na primjer, u smislu
kvalitete informacija opini je dodijeljen maksimalan broj 30 bodova ako su svi relevantni podaci bili
dostupni javnosti, dok nijedan bod nije bio dodijeljen ako nita nije dostupno.
Po zavretku osmiljavanja sustava bodovanja, konferencije su zapoele prikupljanje podataka. Svaki
ombudsmen u svakoj opini u Japanu poduzeo je potrebne radnje da zatrai informacije od svakog vladinog
ureda, provjeravajui podatke i vrei bodovanje.
Ove grupe ombudsmena su bile neovisno osnovana lokalna tijela. Radi transparentnosti procesa preliminarni
rezultati su proslijeeni vladinim tijelima da daju primjedbe. Konano bodovanje je uraeno nakon zavretka
ovog postupka. Izvreno je sabiranje bodova i opine su rangirane na osnovu njihovoga ukupnog broja. Svih 47
opinskih vlasti (prefektura) i sva centralna ministarstva u Japanu se na ovaj nain ocjenjuju jednom godinje.
Intenzivno medijsko izvjetavanje je potaknulo veliki broj lokalnih organa vlasti da posvete panju pitanju
transparentnosti u Japanu. Mogunost da se prave usporedbe s drugim agencijama dala je snaan poticaj
vladinim agencijama da rjeavaju ovaj problem. To to postoji ve nekoliko godina pokazuje njegovu
uspjenost i trajnost. Postoje dokazi da je projekt imao znaajan utjecaj na navike u troenju lokalnih vladinih
slubenika. Na primjer, u proteklom periodu je jedna od ozbiljnih zloupotreba ovlasti bila praksa inozemnih
putovanja. Nakon to je informacija o budetu izala u javnost, broj ovih putovanja se znatno smanjio.

(www.jkcc.gr.jp)
Litvanija
Mapiranje korupcije
Ogranak Transparency Internationala u Litvaniji je rukovodio inicijativom monitoringa i izrade baze podataka
o institucionalnim i geografskim aspektima korupcije u toj zemlji. Ovo je ukljuivalo evaluaciju stava javnosti i
privrede o korupciji, njenog stepena rairenosti i uloge u drutvu, osobnih iskustava u suoavanju sa
sluajevima korupcije i podmiivanja, izvora informacija o korupciji za javnost i privredu; predloenih mjera za
borbu protiv korupcije. Postignuti rezultati: izrada nove metodologije za istraivanje korupcije, postignut uvid u
korupciju u Litvaniji openito i prepoznavanje goruih problema. Intenzivno izvjetavanje najveih dnevnih
novina, magazina, TV i radija, kao i inozemnih medija. Podaci su objavljeni u javnosti, privrednom sektoru,
NVO sektoru kao i politikim strankama, organizacijama i drugim institucijama.
(www.transparency.lt)

3.2.2. Podizanje svijesti o problemima korupcije

Brazil
Radiodinglovi o borbi protiv korupcije u Brazilu
Organizacija Transparncia Brasil (TBrasil) obratila se radiostanici iz So Paula, iji su sluatelji iz vie srednje
klase, s prijedlogom da uvede kao stalni program redovno emitiranje dinglova o borbi protiv korupcije radi
podizanja svijesti i utjecaja na promjenu ponaanja. Projekt pod nazivom Reci NE korupciji poeo je s
emitiranjem u augustu 2001. godine. Radiostanica Eldorado emitira dinglove etiri puta dnevno, od kojih se dva
emitiraju u udarnom terminu (u vrijeme podnevnih vijesti). Druge brazilske radiostanice kojima se obratio
TBrasil podrale su inicijativu, ali se samo mali broj pridruio kampanji. Veliki broj radiostanica se nadao da e
moi koristiti dinglove koje je pripremila radiostanica Eldorado zbog smanjenja trokova produkcije, ali to nije
bilo mogue jer se radi o ekskluzivnim pravima. Glavna potekoa kod zadobivanja interesa radiostanica da
uestvuju bila je sama izrada dingla i budet za njegovu izradu.
(www.transparencia.org.br)

Slovaka
Organizacija Transparency International Slovake pokrenula je u novembru 2000. godine kampanju
informiranja graana o korupciji radi borbe protiv javne pasivnosti i prikupljanja podrke javnosti za provoenje
neophodnih reformi. Prvo je izraen informativni materijal kao alat za borbu protiv korupcije u vidu niza
autorskih tekstova o razliitim temama. Ti su tekstovi kasnije iskoriteni za deset televizijskih emisija od kojih je
svaka trajala 26 minuta i bila emitirana dva puta na slovakome javnom TV servisu, i to jednom u udarnom
terminu. Slovaki TI je izradio program, a slovaki javni TV servis je omoguio besplatno emitiranje. Program
se moe dobiti za koritenje na radionicama ili kao nastavni materijal. Transparency International Slovake je

odrao niz seminara za novinare, regionalne NVO-e, slubenike u javnoj upravi i pomonike parlamentarnih
predstavnika. Jednodnevni seminari su bili za javne slubenike, a dvodnevni za novinare i NVO-e.
(www.transparency.sk)

3.2.3. Monitoring reformi za borbu protiv korupcije

Bugarska
Monitoring borbe protiv korupcije NVO-a postaje vana alternativa monitoringu koji rade same institucije jer
spada u osnovne ciljeve nevladinih organizacija da pozivaju organe vlasti na odgovornost prema graanima.
Direktan pristup lokalnom znanju, lokalnom iskustvu i lokalnim kontaktima glavno je sredstvo koje od NVO-a
pravi vaan stup u monitoringu borbe protiv korupcije. Centar za demokratske studije je u okviru inicijative za
borbu protiv korupcije Koalicija 2000 izradio sustav pokazatelja s ciljem da uvede odriv mehanizam
odgovornosti i vrednovanja rezultata implementacije Strategije za borbu protiv korupcije i na taj nain omogui
bugarskoj vladi da predstavi svoje rezultate rada javnosti i meunarodnim partnerima. Predloeni sustav
pokazatelja koji se koriste u monitoringu koristi niz metoda za sumiranje podataka, iskustava, miljenja i ocjena
nekoliko ciljnih grupa: predstavnika NVO-a, korisnika administrativnih, socijalnih i drugih usluga, privrednika i
poslodavaca, kljunih eksperata u vladinim institucijama. U obzir uzima: slubene statistike podatke, podatke
koje pruaju razliite vladine jedinice koje provode Strategiju za borbu protiv korupcije, sudske i policijske
statistike podatke, nacionalne i meunarodne komparativne ankete o korupciji i transparentnosti vlasti.
Predloeni sustav pokazatelja
) Pokazatelji za ocjenu napretka implementacije pojedinanih mjera iz Programa za borbu protiv korupcije
Ovi pokazatelji odraavaju efikasnost i napredak implementacije mjera u odreenom vremenskom razdoblju.
Informacije se prikupljaju na temelju miljenja eksperata, procjena i analiza, samoprocjena, analiza podataka iz
slubenih statistikih anketa, agencijskih informativnih sustava, nacionalnih i meunarodnih anketa. Pokazatelji:
1. postojanje zakona, programa, metodologija za analizu, prijedloga, planova, javno najavljenih mjera itd.; 2.
relevantnost; 3. potivanje ili nepotivanje rokova da li je odreena mjera primijenjena u roku iz Strategije i
Programa; 4. napredak implementacije da li je konkretna mjera u cijelosti provedena (u sadraju i opsegu); 5.
kvaliteta zakona, programa, analiza, metodologija istraivanja, prijedloga, planova (da li je mjera primijenjena u
skladu s pozitivnom praksom i uspostavljenim standardima); 6. kvantitativni pokazatelji koji mjere rezultat
usvojenih mjera (broj ili relativni dio), npr. broj provedenih obuka o borbi protiv korupcije; broj obuenih javnih
slubenika na svim razinama; broj otvorenih SOS telefonskih linija; broj podnesenih prijava za korupciju itd. i 7.
efikasnost usvojenih mjera (procjena financijske efikasnosti odreene mjere).
B) Kvantitativne ankete javnosti i privrednog sektora koristit e se za mjerenje napretka ka cilju postavljenom u
Strategiji uz pomo sljedeih pokazatelja:
1. Korupcijska viktimizacija: a) broj ljudi koji su u proloj godini / zadnja tri mjeseca morali dati novac,
poklone ili usluge uposleniku javnog sektora; b) ukupna vrijednost neformalnih uplata / poklona uposleniku
javnog sektora u zadnja tri mjeseca; c) ukupna vrijednost neformalnih uplata / poklona prema vrsti usluge; d)
broj poduzea koja su izvrila neformalnu uplatu da bi dobila dozvolu ili ovlatenje; e) broj poduzea koja su
izvrila neformalnu uplatu da bi pobijedila na tenderu za javne nabavke; f) broj poduzea koja su izvrila
neformalnu uplatu da bi izbjegla / umanjila iznos plaanja poreza, carine, kazne, naknada i drugih plaanja
dravi; g) ukupan i prosjean iznos neformalnih uplata koje su izvrila poduzea u vezi s podnoenjem zahtjeva
za izdavanje dozvole ili ovlatenja, sudjelovanjem na tenderima za javne nabavke, plaanjem poreza, carina itd.
2. Pritisak korupcije: a) broj osoba koje su u protekloj godini kontaktirale sa slubenicima koji su traili usluge,
novac ili poklone da bi rijeili odreeni problem; b) relativan broj graana / poduzea od kojih je zatraen novac,
pokloni ili usluge u kontaktu sa slubenicima iz javnog sektora u protekloj godini; c) relativan broj graana /
poduzea kojima je ukazano u kontaktima sa slubenicima u javnom sektoru u protekloj godini da se oekuje
novac, pokloni ili usluge; d) nain na koji graani i poduzea vre korupcijski pritisak na slubenike; e) nain na
koji slubenici vre korupcijski pritisak na graane i poduzea; f) glavni razlozi zato se graani i poduzea
obino uputaju u korupciju.
3. Stav prema korupciji: a) svijest o korupciji; b) relativan broj onih kojima je prihvatljivo da daju novac,
poklone ili usluge radi rjeavanja problema; c) relativan broj onih kojima je prihvatljivo da zastupnici, ministri i
dravni slubenici uzimaju novac, poklone ili usluge; d) relativan broj onih kojima je prihvatljivo da javni
slubenici koji rade sa strankama uzimaju novac, poklone ili usluge; e) relativan broj onih kojima je prihvatljivo
da uposlenici drugih javnih sektora (lijenici, uitelji i profesori u koli i na fakultetu, policajci itd.) uzimaju
novac, poklone ili usluge.
4. Rairenost korupcije: a) broj osoba koje misle da je korupcija iroko rasprostranjena u razliitim

profesijama; b) rairenost korupcije u institucijama i javnom ivotu; c) rairenost korupcije u ministarstvima i

vladinim agencijama; d) rairenost korupcije u pravosuu; e) rairenost korupcije u obrazovanju; f) rairenost
korupcije u zdravstvu; g) procjena potencijalnih rizika korupcije u kontaktu s razliitim vladinim i javnim
institucijama; h) procjena potencijalnih rizika korupcije u pruanju javnih usluga.
5. Korupcijska netolerancija: a) broj graana / poduzea koji su podnijeli prijavu o korupcijskom ponaanju; b)
spremnost graana / poduzea da prijave korupciju vlastima; c) glavni razlozi za prijavljivanje / neprijavljivanje
korupcije.
6. Faktori korupcije: a) procjena glavnih faktora koji utjeu na irenje korupcije u ovoj dravi; b) opi utjecaj
korupcije na drutveni proces; c) utjecaj korupcije na razvoj privatnog poduzetnitva.
7. Aktivnosti vlade: a) procjena vladinih aktivnosti u borbi protiv korupcije; b) procjena usvojenih mjera za
borbu protiv korupcije (efikasnost, rokovi, transparentnost, odgovornost itd.) openito i u pojedinanim
sektorima; c) procjena planiranih ili provedenih mjera na prevenciji i borbi protiv korupcije; d) institucije koje se
ine najefikasnijim u borbi protiv korupcije; e) procjena vladinih kapaciteta da se bori protiv korupcije u
Bugarskoj; f) povjerenje u institucije zasnovano na pretpostavljenoj razini korupcije.
8. Svijest o borbi protiv korupcije: a) poznavanje usvojenih mjera za borbu protiv korupcije; b)
zainteresiranost za usvojene mjere za borbu protiv korupcije; c) pristup informacijama izvor i dostupnost
informacija o usvojenim mjerama; d) poznavanje pravnog okvira o administrativnim uslugama i korupciji kod
javnosti i poduzetnika; e) poznavanje prava i obaveza graana / poduzetnika u kontaktima sa slubenicima na
svim razinama.
C) Trea grupa pokazatelja odnosi se na monitoring i procjenu utjecaja Strategije na irenje korupcije u zemlji i
efikasnost mjera za prevenciju i borbu protiv korupcije.
Vrijednost ovih indikatora moe se izmjeriti anketama o pruanju usluga, metodom tajne stranke za razliite
usluge (ukljuujui test lojalnosti osoblja). Pokazatelji su sljedei:
1. Broj dokumenata potrebnih za pruanje administrativne usluge: a) ukupan broj potrebnih dokumenata
koji su propisani zakonom ili drugim propisom (odlukom, pravilnikom itd.); b) broj dodatnih dokumenata koje
trai slubenik date slube; c) broj dokumenata koje moe traiti odreeni slubenik po vlastitom nahoenju koji
nisu nigdje propisani; d) trokovi pribavljanja dokumenata koji se slubeno ne trae.
2. Vrijeme koje se potroi na ispunjavanje dokumenata: a) broj odlazaka u nadlenu administrativnu slubu
do predaje zadnjeg dokumenta; b) ukupan broj sati provedenih na ispunjavanje formulara, pribavljanja traenih
dokumenata i ekanje na dobivanje usluge.
3. Dostupnost uputstava za predavanje dokumenata potrebnih za pokretanje administrativne procedure:
a) dostupnost spiska s potrebnim dokumentima koji je vidljivo istaknut na pristupanom mjestu; b) dostupnost
obrazloenja i opis cijele procedure za pruanje odreene usluge koji je vidljivo istaknut na pristupanom
mjestu; c) potreba za dodatnim objanjenima od slubenika iz nadlenog ureda.
4. Ukupna duina trajanja postupka od ispunjavanja formulara do okonanja postupka: a) nepotivanje /
potivanje navedenih rokova; b) obavjetenje slube o nepravilno popunjenim formularima; c) zahtjev za uplatu
dodatnih naknada (osim onih slubenih); d) postavljanje dodatnih uvjeta (osim onih slubenih) za ubrzavanje
postupka pruanja usluge.
5. Kvaliteta i kompetentnost osoblja: a) dovoljan broj osoblja u instituciji; b) procjena kapaciteta osoblja za
rjeavanje problema; c) procjena profesionalne kompetentnosti; d) potivanje radnog vremena; e) ekspeditivno
izvrenje zadataka i dunosti.
6. Kvaliteta usluga: a) sveobuhvatna procjena kvalitete usluga; b) procjena efikasnosti; c) predloeno
unapreenje pruanja usluge ili njenog dijela / faze.
(http://www.csd.bg/)

3.2.4.

Zagovaranje borbe protiv korupcije

Zagovaranje borbe protiv korupcije predstavlja:

Niz aktivnosti zamiljenih da uvjere one koji imaju dravnu, politiku ili ekonomsku mo i da se na njih izvri
utjecaj tako da usvoje i provedu javne politike na naine od kojih imaju korist oni s manje politike moi i manje
ekonomskih resursa.
Definicija Instituta za zagovaranje (Advocacy Institute), Washington (www.advocacyinstitute.org)

Zagovaranje ima za cilj utjecanje na proces donoenja javnih politika. Ono ukljuuje:

identificiranje odgovarajuih ciljeva za zastupanje (tj. subjekata koji imaju mo da rijee

pitanje koje je predmet zagovaranja NVO-a); oekuje se temeljito istraivanje relevantnog
politikog okruenja, postupaka i sustava;
Cilj zagovaranja ovisi o konkretnoj korupciji. Relevantna pitanja koja treba postaviti su Ko kontrolira trenutnu
situaciju u kojoj treba izvriti promjene?, ija mo stoji iza statusa quo koji NVO eli da promijeni? To moe
biti osoba / osobe ili institucija / institucije koje imaju mo donoenja odluka o pitanju koje je NVO odabrao za svoj
rad. Ako je problem korupcija u carini, onda su oni koji imaju mo da to promijene sama carina, ministarstvo
nadleno za carine (obino je to ministarstvo financija) i eventualno vlada i parlament. Korupcija je sustavan
problem koji takoer moe ukljuivati pojedinca / pojedince koji imaju mo donoenja odluka o tome pitanju. Na
primjer, ako je va predmet korupcija u tenderskom postupku za opinske projekte, onda je va cilj komisija za
provoenje tenderskog postupka, naelnik opine, a moda i donatori iji je novac predmet korupcije. Mogue je da
je problem koji NVO treba da rijei pitanje ponaanja odreenih osoba, a ne same politike npr. prihvaanje
korupcije kao uobiajenog naina poslovanja. Efikasno zagovaranje zahtijevat e da NVO postavi jasan cilj, po
mogunosti da bude personificiran to je vie mogue. Umjesto da zagovara promjenu kao takvu, bilo da se radi o
politikama, zakonu ili praksi, mnogo je efikasnije za NVO da izdvoji kljunu osobu ili osobe kod kojih e vriti
zagovaranje kljunu osobu ili osobe koje kontroliraju trenutnu situaciju i imaju mo napraviti pozitivnu promjenu.

identificiranje drugih aktera koji mogu biti saveznici ili protivnici i analiziranje njihovog udjela u
problemu; to moe ukljuivati i druge NVO-e, kreatore politika, medije;

Koalicije su od velikog znaaja za uspjeno zagovaranje. Odabir partnera je osjetljiva stvar. Kampanja protiv
korupcije moe okupiti razliite interesne grupe (kampanja za borbu protiv korupcije u zdravstvenom sektoru moe
ukljuiti organizacije pacijenata, vjerske pokrete, poslovni sektor, vladu, resorno ministarstvo, opinu). Takve grupe
rijetko e imati historiju ranije suradnje i moda se nee lako uklopiti meusobno, tako da je potreban dodatni napor
za upravljanje radom grupe. NVO za borbu protiv korupcije (pogotovo ako je novoformiran) ima mogunost da ui
od drugih organizacija za zagovaranje. Potrebna je dugorona vizija za postizanje trajnih rezultata.
Veina dobrih zagovaranja ukljuuje medije: dok e kampanje na lokalnoj razini vjerojatno koristiti direktne
kontakte s onima na koje e rezultati kampanje vjerojatno utjecati ili s onima koji e vjerojatno biti odgovorni za
pitanja o kojima se kampanja vodi, u mnogim kampanjama zagovaranja koje se odnose na nacionalna pitanja ili
pitanja nie razine bit e potrebno poruku prenijeti preko medija. Partnerstvo s medijima, meutim, nosi odreene
probleme. Mediji su esto u vlasnitvu osoba koje imaju politike ciljeve ili su s njima povezane i NVO moe biti
predmetom dogaaja koji nisu po njegovom izboru. NVO takoer mora uzeti u obzir tipian oblik rada medija koji
esto tee eksponiranju i skandalima. Mediji nisu samo formalne novine, radio i TV. Mogue je i obrazovati i
zabavljati ljude u isto vrijeme, i to je veoma poeljno. Takoer moe biti dobro raditi s popularnim pjevaima,
glumcima ili komiarima.

odluivanje o nizu stratekih aktivnosti;

pojanjavanje ta znai uspjeh kada je u pitanju zagovaranje.
Praktini savjeti za NVO-e koji se uputaju u kampanje zagovaranja borbe protiv korupcije:
identificirajte konkretnu korupciju protiv koje ete se boriti i postavite jasne ciljeve koje va NVO eli
postii; preciznost je najvanija nejasan plan e potkopati svaku kampanju zagovaranja;
odluite koje e promjene biti mogue ostvariti; izgleda da je potrebno uraditi situacijsku analizu i studiju
izvodljivosti;
dajte realne parametre o tome ta NVO treba ostvariti; bitno je da se blie sagledaju postojei kapaciteti,
ukljuujui i postojanje kapaciteta uope;
uspjeh ovisi o kredibilitetu vaeg NVO-a i kredibilitetu partnera; potrebno je izvriti procjenu da li su vas
relevantni akteri spremni sasluati;

za zagovaranje su potrebni sposobni NVO-i jer se zagovaranje gradi na dobrom monitoringu. Ima li va
NVO potrebne kompetencije i da li je uspostavio procedure monitoringa da moe pratiti postignua?
Potrebno je izvriti procjenu nedostataka i rijeiti ih na odgovarajui nain.

Litvanija
U Litvaniji su se od 2003. godine NVO-i poeli pretvarati u snanu silu u procesu donoenja politikih odluka,
spremni da utjeu na vlast i na velika poduzea. Vei broj iskusnih NVO-a koji uivaju povjerenje javnosti
postao je 2003. godine utjecajniji u zagovaranju i pruanju kvalitetnih usluga i proizvoda. Graani su sve vie
traili od NVO-a da zatite njihove interese. U 2005. godini stav vlade prema NVO-ima takoer je poboljan. U
borbi protiv korupcije izdvaja se ogranak organizacije Transparency International u Litvaniji. U junu 2002.
godine financirao ga je Fond za otvoreno drutvo Litvanije s ciljem analiziranja fenomena korupcije, promocije
graanskih inicijativa za borbu protiv korupcije i obavjetavanja javnosti o aktivnostima u borbu protiv
korupcije u Litvaniji. Nekoliko drugih NVO-a Human Rights Monitoring Institute, Free Market Institute,
Civil Society Institute takoer se ukljuilo u borbu protiv korupcije, ali vrlo rijetko i uglavnom u vezi sa
specifinim sektorima. Ova etiri NVO-a su 2005. godine oformila Graansku alijansu protiv korupcije. Ta je
alijansa, meutim, radila jedino na organiziranju rasprava o korupciji i objavljivanju radova. Ostali NVO-i radili
su na projektima i direktno uestvovali u provedbi litvanskoga Nacionalnog programa za borbu protiv
korupcije. Na primjer, organizacija Modern Didactics Center NVO koji prua neformalno obrazovanje za
odrasle i obuku za slubenike igrala je vanu ulogu u stvaranju osnova za edukaciju o borbi protiv korupcije u
opem sustavu kolovanja ovaj je cilj predvien Nacionalnim programom za borbu protiv korupcije iz 2002.,
tako da je dobio podrku i od Slube za posebne istrage.
(Litvanija, Izvjetaj Civil Society against Corruption, 2010., Dainius Velykis)

3.2.5.

Edukacija i obrazovanje o borbi protiv korupcije

Italija
Nakon to je 1992. godine otkriven skandal pod nazivom Mani pulite (iste ruke), Italiju je pogodila duboka
politika i moralna kriza. U to vrijeme organizacija Transparency International Italije dobila je odobrenje od
gradonaelnika Milana da napravi uvid u evidenciju glavnog raunovodstva opine radi provoenja istraivanja pod
nazivom Cijena korupcije. Na osnovu saznanja i inicijative iskusnih pedagoga iz TI-ja Italije, Upravni odbor TI-ja
Italije je utvrdio sadraj obuke o etici kao prioritet za samu organizaciju, nakon ega je 1997. godine uslijedio
ambiciozan program. Program obuke o etici TI-ja Italije provodi se na kolskim i fakultetskim seminarima.
Dovodei predavae koji su lokalni junaci, organizacija privlai interes uenika i studenata predstavljanjem
situacija koje su im bliske. Transparency International Italije uiva veliku podrku udruenja roditelja. Program je
odobrilo Ministarstvo obrazovanja. Trokovi se pokrivaju donacijama lokalnih vlasti i privatnog sektora. Od 1997.
godine ukupno je 5.000 uenika i 300 nastavnika iz 50 talijanskih provincija prolo obuku. Kljuni faktor uspjeha je
uee lanova i volontera TI-ja Italije koji su odigrali vanu ulogu u organizaciji i provoenju seminara. Seminari
su bili dobro pokriveni medijskim izvjetavanjem, lancima objavljenim u novinama, magazinima te publikacijama
koje izdaju udruenja roditelja. Jo je jedan kvalitetan rezultat da su seminari progresivno ukljuivali razliite
drutvene grupe, kao to su roditelji, udruenja roditelja, univerziteti, sportski klubovi, Rotary kubovi i Lyons klub.
(Uenje omladineintegritetu,posebnoizdanjesetamaterijalazaborbuprotivkorupcije,TI,2004.)

Litvanija
Integrirani program edukacije o borbi protiv korupcije za kole i ope obrazovanje naziv je provedenog programa
edukacije o borbi protiv korupcije koji je izraen u okviru Nacionalnog programa za borbu protiv korupcije, a koji
je podrala veina ministarstava u Republici Litvaniji, zatim organizacija Lithuanian Crime Prevention Center i
drugi. Program je dio veeg projekta koji financira Fond za otvoreno drutvo i Ambasada Kraljevine Danske, a
implementira ga Moderni didaktiki centar u suradnji sa Slubom za posebne istrage, Ministarstvom obrazovanja,
Ministarstvom vanjskih poslova, Phare ekspertom iz Danske i ogrankom TI-ja Litvanije. Cilj ovog programa je
unapreenje obrazovanja putem distribucije informacija o aktivnostima koje se vode u borbi protiv korupcije i
njezinoj prevenciji. Razlog provoenja ovog programa bio je taj to se vjeruje da je korupcija vano pitanje u
postkomunistikim dravama. U takvom okruenju edukacija o borbi protiv korupcije u Litvaniji se smatra vanim
sredstvom za promjenu mentaliteta ljudi. Litvanija je odluila da uvede formalnu i neformalnu edukaciju o borbi
protiv korupcije. Na formalnoj razini element obuke o borbi protiv korupcije obuhvaen je planom i programom
opeg obrazovanja. U neformalnom modelu promoviraju se izvannastavne aktivnosti: graanske kampanje, uenike
konferencije, takmienja i dr. Glavni cilj je da se razvije svijest drutva o borbi protiv korupcije. Za autore projekta
je bilo veoma vano da tokom svih faza implementacije edukacije o borbi protiv korupcije imaju na umu da ona nije
samo predavanje, nego i pruanje informacija i prenoenje znaajnih koncepata i vrijednosti to se moe uraditi u
sinergiji s ostalim temama.
(www.vpu.lt/sdc/en/proj.htm)

Poljska
Napori koji se od 1990. godine ulau u obrazovanje o borbi protiv korupcije u Poljskoj dvojaki su uenje o
korupciji kroz formalno obrazovanje, kao i kroz neformalne aktivnosti. Predavanja o borbi protiv korupcije izvan
formalnoga srednjokolskog obrazovanja, putem NVO-a, udruenja roditelja i omladinskih klubova provedena su i u
Poljskoj. Centar za edukaciju graana (CCE) provodio je projekt Mladi protiv korupcije u sklopu ire inicijative
uvoenja ove problematike u program osnovnog obrazovanja. Projekt je imao za cilj da u poljskim kolama
predstavi metode predavanja o korupciji, javnim politikama u vezi s korupcijom i institucionalnim
procedurama. Program se sastoji od dva dijela: teorijskog i uenja kroz rad. Zauzet je stav da nastavne metode o
borbi protiv korupcije trebaju biti participativne, interaktivne i povezane sa svakodnevnim ivotom, i da uzimaju u
obzir izazove drutvene raznolikosti i razliite interese. Edukacija o etici treba biti provedena na neautoritativan
nain i u okruenju bez prijetnji. Kroz razliite naine uestvovanja uenici treba da prodube vlastito znanje o
korupciji; naue kako prepoznati situacije koje vode ka korupciji u svakodnevnom ivotu; promijene stav i razinu
tolerancije za korupciju u vlastitom okruenju te prevladaju osjeaj poraenosti i bespomonosti u borbi protiv
korupcije.

Bugarska
U Bugarskoj su dobre primjere iz prakse u edukaciji o borbi protiv korupcije uspostavile partnerske nevladine
organizacije u okviru Programa za grantove koji se daju civilnom drutvu za borbu protiv korupcije Koalicije 2000.
Tokom ovog projekta partnerski NVO-i su testirali novi model za predavanje o borbi protiv korupcije u srednjim
kolama; pripremu buduih profesora za graansko obrazovanje i obrazovanje o borbi protiv korupcije na
fakultetima; izvannastavne aktivnosti koje ukljuuju posjete studenata javnim institucijama itd. Suradnja izmeu
Koalicije 2000 i Odjela za informiranje i obuku profesora na sofijskom Univerzitetu Sveti Kliment Ohridski dovela
je 2004. godine do uvoenja novog programa kontinuirane obuke profesora o sljedeim temama: transparentna
uionica aspekti obuke i edukacije o borbi protiv korupcije. U okviru Koalicije 2000 proveden je program pod
nazivom Civilno drutvo protiv korupcije, izraena su dva edukativna programa s pet tematskih modula o borbi
protiv korupcije, i to Korupcija kao drutveni fenomen, Strategije o korupciji i borbi protiv korupcije u javnoj
sferi, Strategije borbe protiv korupcije u ekonomiji, Civilno drutvo protiv korupcije i Meunarodna suradnja u
borbi protiv korupcije. Ciljna grupa su studenti 2. i 3. godine fakulteta na Odsjeku pedagogije i drutvenog rada na
Univerzitetu u Sofiji. Cilj je da se obogati i aurira program obuke za budue nastavnike, socijalne radnike,
savjetnike u koli i da ih osposobi da kasnije pozitivno utjeu na antikorupcijski stav bugarske omladine. Glavni
edukacijski materijal koji je koriten jeste Prirunik za borbu protiv korupcije. Izradila ga je i objavila 2003. godine
Koalicija 2000 s ciljem da odrazi nove prioritete u borbi protiv korupcije, a prilagoen je univerzitetskom planu i
programu. Prirunik je podijeljen na sljedea poglavlja: Korupcija kao drutveni fenomen, Strategije o korupciji i
borbi protiv korupcije u javnoj sferi, Strategije borbe protiv korupcije u ekonomiji, Civilno drutvo protiv
korupcije i Meunarodna suradnja u borbi protiv korupcije.

Kolumbija
Sveobuhvatan program etike za mala i srednja poduzea pokrenula je organizacija Transparencia por Colombia,
nacionalni ogranak organizacije Transparency International, u suradnji s Etikim resursnim centrom. Projekt je imao
za cilj poboljanje odnose izmeu pojedinih firmi i razliitih interesnih grupa koje su s njima u interakciji
promoviranjem etikog pristupa poslovanju kroz izradu, provedbu i praenje sveobuhvatnog programa za promociju
etike u malim i srednjim poduzeima u Kolumbiji.

3.2.6. Uspostavljanje NVO koalicija za borbu protiv korupcije

Estonija: Formiranje mree nevladinih organizacija za borbu protiv korupcije
Na temelju pretpostavke da je korupcija po svojoj sloenosti pitanje koje moe biti rijeeno samo uz dobru suradnju
vlasti i civilnog drutva, u Estoniji je uspostavljena mrea NVO-a za borbu protiv korupcije. Njenu koordinaciju je
vrio TI Estonije s ciljem da pojaa stav NVO-a u vezi s borbom protiv korupcije i uspostavi veu platformu za
podrku u njezinoj prevenciji. Smatra se da je vee uee nevladinih organizacija obavezan korak u borbi protiv
korupcije. Cilj obuke NVO-a je da se unaprijedi njihov kapacitet, da postanu uvari koji e moi ukazati na korupciju
u drutvu i sprijeiti je. Mrea omoguuje analizu rizika korupcije u razliitim podrujima i privrednim granama jer

su nevladine organizacije, a posebno krovne organizacije, u poziciji da daju dovoljno nepristranih informacija koje se
odnose na predmet njihove nadlenosti. Takoer je lake ukazati i skrenuti panju organima vlasti na problematina
podruja iz domena korupcije i transparentnosti kroz mreu jer ponekad jedna organizacija nema kapaciteta da to
uradi sama. Razliita miljenja i zajedniki kapaciteti omoguavaju da se urade analize utjecaja i prijedlog izmjena i
dopuna zakona. Trenutno je 25 NVO-a razliitog profila preuzelo obavezu da uestvuje u aktivnostima mree i
njihov broj stalno raste. Ministarstvo financija je pokazalo interes za mogunost ukljuivanja mree u nadzor
raspodjele strukturnih fondova EU-a.
(www.transparency.ee)

3.2.7. Pruanje pravne pomoi graanima

Poljska
Program pruanja pravne pomoi graanima (Program Interwencyjny) koji provodi TI Poljske reagira na zahtjeve za
pruanje pravne pomoi ili intervenciju koje upuuju graani irom zemlje u vezi s korupcijom. Transparency
International u Poljskoj prua savjete graanima o tome kojoj instituciji treba da se obrate u pogledu odreenoga
problema. Te institucije ukljuuju dravnu i lokalnu administraciju, sudove stambenih zadruga, socijalno osiguranje,
kole i univerzitete, policiju i tuilatvo, privatni sektor i banke. Organizacija takoer intervenira u predmetima u
kojima redovni upravni ili sudski postupci nisu uspjeli. Metode intervencije: (1) konsultacije: u jednostavnim
predmetima konsultacija telefonom ili licem u lice; (2) savjetovanje: u sloenim predmetima pregledava se
dokumentacija i savjetuje graanin o odgovarajuoj instituciji kojoj se treba obratiti; (3) intervencija: u predmetima
u kojima redovni upravni ili sudski postupci nisu uspjeli; ovakva vrsta intervencije moe ukljuivati odreenu
instituciju ili instituciju na vioj razini; (4) obavjetenja medijima: TI Poljske radi s prestinim dnevnim novinama
Rzeczpospolita i novinarima iz velikog broja drugih medija; (5) praenje sudskih postupaka: pruanje pravne
pomoi i moralne podrke optuenome.
(http://www.transparency.pl)

3.2.8. Pristup informacijama

Rumunjska i Srbija
Projekt pod nazivom Kampanja za promociju pristupa informacijama, koji provodi Transparency International
Rumunjske i Centar za politike studije u Beogradu, ima za cilj da javnost upozna s aktualnom situacijom u vezi s
pristupom informacijama u Srbiji i Rumunjskoj te mobilizira javnu podrku za unapreenje slobode pristupu
informacijama. Zajedniki set provedbenih pravila koja se koriste za istraivanja i aktivnosti podizanja svijesti
jame relevantnost rezultata i za rumunjsko i za srbijansko drutvo. Pored neposrednih rezultata to ih je postigao,
ovaj projekt je namijenjen olakavanju stvaranja buduih regionalnih mrea komunikacije meu akterima koji dijele
nau zabrinutost u pogledu pristupa informacijama.
Zabiljeeni rezultati: Koritenjem plakata, letaka, saopenja za tampu, depnog vodia, internetske stranice i
sudjelovanja u javnim raspravama pokrenuta je javna kampanja o graanskim pravima na pristup javnim
informacijama i postupak za njihovu realizaciju. Uz objavljivanje izvjetaja koji prua strunu ocjenu, analize i
preporuke o trenutnoj situaciji u Rumunjskoj i Srbiji pripremile su teren za poboljanje postupaka i pravnog okvira
koji se odnosi na pristup javnim informacijama. Regionalna mrea organizacija (uspostavljena na temelju
memoranduma o razumijevanju potpisanog na zavrnom seminaru) bori se za transparentnost u javnim institucijama
i definiranje strategije za poboljanje pristupa informacijama. Suradnja unutar mree ostvaruje se putem e-grupe. U
Rumunjskoj je od 23. oktobra 2001. godine u primjeni Zakon broj 544 koji se bavi pitanjem slobodnog pristupa
informacijama od javnog interesa. Poetkom 2002. godine usvojene su metodoloke norme, za koje su se koristili
veoma vrijedni podaci neformalne koalicije nevladinih organizacija koje su podravale Zakon o slobodi pristupa
informacijama u Rumunjskoj.

Bugarska
Projekt o pravu na pristup informacijama. Jedan bugarski NVO realizirao je projekt Jaanje NVO-a u njihovoj
potrazi za javnim informacijama u periodu od 2006. do 2008. godine. Svrha projekta je poboljanje
transparentnosti bugarskih javnih institucija kroz jaanje kapaciteta nevladinih organizacija za koritenje Zakona o
pristupu javnim informacijama i zagovaranje zakonodavstva o slobodi informacija koje zadovoljava potrebe
zajednice, europske standarde i naela e-zakonodavstva o slobodi informacija. Poduzete su sljedee aktivnosti:
pruanje pravne pomoi lokalnim / regionalnim NVO-ima kada ostvaruju pravo na pristup informacijama;
organiziranje est regionalnih okruglih stolova, uz sudjelovanje lokalnih i regionalnih vlasti i NVO-a, kako bi se
razgovaralo o problemima transparentnosti i pristupu informacijama koje posjeduju bugarske javne institucije;
organiziranje nacionalnog okruglog stola za bugarske NVO-e, lanove parlamenta i slubenike u javnoj upravi kako
bi predstavili rezultate regionalnih rasprava i dodatno istraiti situaciju pristupa informacijama u EU-u; pripremanje
i podnoenje dokumenta Narodnoj skuptini s ciljem izmjena i dopuna Zakona o pravu na pristup javnim
informacijama kako bi ga se uskladilo s europskim standardima i naelima e-zakonodavstva o slobodi informacija;
stvaranje modela web stranice za aktivno pruanje informacija iz javnih institucija. Postignuti su rezultati: izgradnja
kapaciteta NVO-a kao traitelja informacija i daljnji razvoj tumaenja Zakona o pravu na pristup javnim
informacijama na sudovima; podravanje sudjelovanja javnosti u poboljanju zakonodavstva o pristupu javnim
informacijama i podizanje svijesti meu NVO-ima i aktivnim graanima o njihovim pravima na temelju
zakonodavstva o slobodi informacija i propisima Europske unije o tome; usklaivanje Zakona o pristupu javnim
informacijama s propisima EU-a i naelima e-zakonodavstva o slobodi informacija; poveanje aktivnog pruanja
informacija javnih institucija preko interneta stvaranjem modela za institucionalnu web stranicu za zakonodavstvo o
slobodi informacija.
(http://www.aip-bg.org/library/projects/phare_eng.htm)

3.2.9. Mjerila odgovornosti

Njemaka
Projekt pod nazivom Mjerila odgovornosti za politike partije, koji provodi Transparency International Njemake
i njegove regionalne grupe u Berlinu, Hamburgu i Mnchenu, ima za cilj da otkrije glavna podruja za poboljanje i
rijei glavne probleme, to e pomoi da se usporede odgovori politikih partija i prati njihov rad nakon toga. Niz
standardnih pitanja o kljunim problemima korupcije sastavljen je tako da na njih odgovaraju politiari prije izbora.
Postavljajui ista pitanja svim politikim partijama, projekt je usmjeren na uspostavljanje reference za njihovu
jednostavnu i standardiziranu usporedbu. Pored toga, ovi odgovori kasnije u procesu mogu biti iskoriteni kao
referenca za praenje rada nakon izborne pobjede. Zabiljeeni rezultati: Pored znaajnoga medijskog prostora koji je
posveen ovoj kampanji, definiran je plan budueg rada u regiji za diskusiju s politiarima, medijima i drugim;
intenzivirani su kontakti s drugim grupama koje rade na srodnim temama, kao to su Agenda 21 i Europska mrea
za poslovnu etiku; za TI Njemake ovo sredstvo predstavlja i mjeru efikasnosti njegova lobiranja za pokretanje
aktivnosti u borbi protiv korupcije.
(http://www.transparency.de/html/themen/Wahlpruefsteine/Wahlpruef0.html)

3.3. Omoguavanje efikasnih inicijativa za borbu protiv korupcije: pitanja o opoj politici

Uloga NVO-a u prevenciji korupcije

Kako vidite funkciju suzbijanja korupcije koju imaju nevladine organizacije? Koji su temeljni pokretai
koji omoguavaju efikasne inicijative za borbu protiv korupcije?
Koje su prednosti NVO-a u borbi protiv korupcije? Da li oni imaju posebne prednosti koje drugi borci
protiv korupcije nemaju? Mislite li da su nevladine organizacije u BiH stvarno svjesne svoje uloge u borbi
protiv korupcije i svoga potencijala? Mislite li da razmjenjivanje dobrih praksi moe lokalnim nevladinim
organizacijama pruiti vie poticaja i moda vie ideja?
Smatrate li da nacionalni forum za razmjenu dobrih praksi moe poticati inicijative NVO-a?

Koji je napredak postignut u BiH u pogledu efikasnog sudjelovanja nevladinih organizacija u nacionalnom
planu za borbu protiv korupcije? Postoji li praksa, odnosno projekt za koji znate da ga moete
okarakterizirati uspjenim? Ako postoji, ta je to to ga je uinilo uspjenim? Ako ne postoji, ta mislite
zato je to tako?
ta se moe uspjeno promijeniti u BiH da doe do efikasnijeg ukljuivanja nevladinih organizacija u
borbu protiv korupcije? ta bi mogao biti kljuni pokreta? Koje su osnovne prepreke?
Smatrate li da koncentracija na stvarna ogranienja spreava bh. NVO-e da jasnije vide stvarni potencijal?
Kako biste ocijenili ovisnost aktivnosti nevladinih organizacija od donatorskih sredstava namijenjenih
borbi protiv korupcije?
Smatrate li da su projekti koje su financirali donatori, ukljuujui projekte koje financira EU na podruju
borbe protiv korupcije, zaista doprinijeli izgradnji eljenih kapaciteta nevladinih organizacija za efikasno
suzbijanje korupcije? Ako jesu, zato mislite tako? Ako nisu, ta je problem zbog kojega eljeni ciljevi nisu
postignuti?

Smatrate li da inicijative bh. nevladinih organizacija u borbi protiv korupcije mogu dovesti do promjena u
nainu razmiljanja? Kako biste ocijenili kratkorone uinke u odnosu na dugorone rezultate?

Smatrate li da je partnerstvo izmeu nevladinih organizacija u BiH neophodno da bi se postigli stvarni

rezultati? ta biste smatrali smislenim angamanom NVO-a u borbi protiv korupcije u BiH? Koji faktori
podravaju izgradnju partnerstva? Koje su prepreke? Kako se mogu prevladati? Ko treba da preuzme
vodstvo u tome procesu? Vidite li svoju ulogu u njemu? Vidite li svoju ulogu u efikasnoj borbi protiv
korupcije u BiH? Ako vidite, koja je vaa uloga? Ako ne vidite, zato je ne moete vidjeti? ta treba
mijenjati kako biste dobili ulogu?

Kako se praksa meunarodnih nevladinih organizacija uklapa u cjelokupni plan NVO-a za borbu protiv
korupcije u BiH? ta je drukije? ta je zajedniko?

Ako biste trebali odabrati jednu kljunu funkciju NVO-a u prevenciji korupcije, koja bi to funkcija bila?
Kako bi je mogao izvravati va NVO? ta e biti potrebno?

Ako neto moe nauiti moe to i uraditi.

4.

DODATNA LITERATURA

Za one koji ele vie proitati ovdje se nalazi lista relevantnih i dostupnih publikacija za
edukaciju
Antikorupcijski prirunik TI-ja, Suprotstavljanje korupciji: Elementi nacionalnog
sistema integriteta, Pope, Jeremy (2000), (TI Source Book, Confronting Corruption:
The Elements of a National Integrity System).
http://www.transparency.org/publications/sourcebook
Alat boraca protiv korupcije, TI, 2003., (The Corruption Fighters Toolkit).
http://www.transparency.org
Resursna knjiga NVO-a boraca protiv korupcije Kako NVO-i mogu da koriste
monitoring i zagovaranje za borbu protiv korupcije, Richard Holloway, (NGO
Corruption Fighters' Resource Book- how NGOs can use monitoring and advocacy to
fight corruption).
http://www.sasanet.org/curriculum_final/downlaods/CA/Books%20&%20Articles/B3%2
0-%20NGO%20Corruption%20Fighters_resource%20book.pdf
Literatura za borbu protiv korupcije: Dodatni izvori o transparentnosti,
odgovornosti, prevenciji, izvrenju i obrazovanju, IRIS Centar za USAID, I.C, (An
Anticorruption Reader: Supplemental Sources on Transparency, Accountability,
Prevention, Enforcement and Education).
http://www.irisprojects.umd.edu/anticorruption/Files/IRIS_Assessment
_Handbook.pdf
Robert Klitgaard, Kontroliranje korupcije (Berkeley: University of California Press,
1988/ 1991), (Controlling Corruption), posebno str. 69-75.
Mito u metodama javnih nabavki, akteri i kontramjere, OECD, 2007. (Bribery in
Public Procurement Methods, Actors and Counter-Measures).
http://www.oecdbookshop.org/oecd/index.asp?lang=EN
Borba protiv korupcije i unapreenje integriteta u javnim nabavkama, OECD,
2005., (Fighting Corruption and Promoting Integrity in Public Procurement).
Integritet u javnim nabavkama: Dobre prakse od A do , OECD, 2007. (Integrity in
Public Procurement: Good practice from A to Z).
Alat Ujedinjenih nacija za borbu protiv korupcije, UNODC, (United Nations AntiCorruption Toolkit).
http://www.unodc.org/unodc/corruption_toolkit.html
Javna etika na lokalnom nivou Model paketa inicijativa, VE, 2002. (Public Ethics at
the Local Level Model Initiatives Package).
http://www.coe.int/local
Uloga medija u obuzdavanju korupcije, WBI, 2000. (The Medias Role in Curbing
Corruption).
http://www.worldbank.org/wbi/governance/pubs/mediacurb.html
Izrada i upravljanje profesionalnog etikog kodeksa Resursni vodi za
profesionalna udruenja, UN-HABITAT, 2002.tcbb@unhabitat.org: www.unhabitat.org

Multilateralni sporazumi za borbu protiv korupcije

Ujedinjeni narodi: UN-ova Konvencija protiv korupcije

http://www.unodc.org/unodc/en/treaties/CAC/index.html
OECD: Konvencija o suzbijanju podmiivanja stranih javnih dunosnika u
meunarodnim poslovnim transakcijama
http://www.oecd.org/document/21/0,3746,en_2649_34859_2017813_1_1_1_1,00.html
Preporuka Vijea za daljnje suzbijanje podmiivanja stranih javnih dunosnika u
meunarodnim poslovnim transakcijama, 2010.
http://www.oecd.org/dataoecd/11/40/44176910.pdf
Smjernice za multinacionalna poduzea
http://www.oecd.org/department/0,3355,en_2649_34889_1_1_1_1_1,00.html
Graanskopravna konvencija Vijea Europe o korupciji
http://conventions.coe.int/treaty/en/treaties/html/174.htm
Krivina konvencija Vijea Europe o korupciji
http://conventions.coe.int/treaty/en/treaties/html/173.htm
Konvencija Europske unije o borbi protiv korupcije u koju su ukljueni dunosnici EUa ili dunosnici drava lanica
http://europa.eu/legislation_summaries/fight_against_fraud/fight_against_corruption/l33027
_en.htm

Linkovi za stranice u vezi s borbom protiv korupcije uopeno

UN-ov Globalni ugovor www.unglobalcompact.org

OECD www.oecd.org
Meunarodni forum poslovnih lidera www.iblf.org
Transparency International www.transparency.org
Izbjegavanje korupcije vodi za firme, u izdanju Konfederacije danske privrede
http://di.dk/english/Pages/English.aspx
Suoavanje s korupcijom, u izdanju Grupe za kontrolu rizika
http://www.control-risks.com/pdf/corruption%20sequel2003.pdf
TRACE International www.traceinternational.org
Ured Ujedinjenih naroda za borbu protiv droge i kriminala www.unodc.org
Izlaz za Europu i Euroaziju u borbi protiv korupcije www.nobribes.org
Globalni svjedok www.globalwitness.org
Centar za meunarodno privatno preduzetnitvo www.cipe.org
Meunarodna trgovaka komora www.iccwbo.org: Borba protiv korupcije, Prirunik za
korporativne prakse
Etiki resursni centar www.erc.org: Nudi usavravanje slubenika i osoblja koje se bavi
etikom.
Globalna inicijativa za izvjetavanje www.globalreporting.org daje firmama sveobuhvatan
okvir za izvjetavanje.
Model rukovoenja UN-ovog Globalnog ugovora:
http://www.unglobalcompact.org/docs/news_events/9.1_news_archives/2010_06_17/UN_Glo
bal_Compact_Management_Model.pdf
Drugi alati za borbu protiv korupcije
http://www.unglobalcompact. org/Issues/transparency_anticorruption/AntiCorruption_Guidance_Material.html

5.

Borba poslovnih subjekata protiv korupcije www.fightingcorruption.org

Resursna stranica FIDIC-a o upravljanju integritetom
http://www1.fidic.org/resources/integrity/
OSCE: Najbolje prakse za borbu protiv korupcije: http://www.osce.org/item/13568.html
Stranica Svjetske banke o institucionalnom integritetu
http://web.worldbank.org/WBSITE/EXTERNAL/EXTABOUTUS/ORGANIZATION/ORGUNIT
S/EXTDOII/0,,contentMDK:20659342~menuPK:1701693~pagePK:64168445~piPK:6416830
9~theSitePK:588921,00.html
Stranica Svjetske banke o borbi protiv korupcije
http://web.worldbank.org/WBSITE/EXTERNAL/TOPICS/EXTPUBLICSECTORANDGOVER
NANCE/EXTANTICORRUPTION/0,,menuPK:384461~pagePK:149018~piPK:149093~theSit
ePK:384455,00.html
Stranica Svjetske banke o upravljanju i borbi protiv korupcije
http://web.worldbank.org/WBSITE/EXTERNAL/WBI/EXTWBIGOVANTCOR/0,,menuPK:174
0542~pagePK:64168427~piPK:64168435~theSitePK:1740530,00.html
Stranica ICC-a za borbu protiv korupcije: http://www.iccwbo.org/policy/anticorruption/
DODACI

1.1.

Konvencija Ujedinjenih naroda protiv korupcije

1.2.

Krivinopravna konvencija Vijea Europe o korupciji

1.3.

Graanskopravna konvencija Vijea Europe o korupciji

1.4.

OECD-ova Konvencija o borbi protiv mita

1.5.

Okvirna odluka Vijea 2003/568/JHA od 22. jula 2003. godine o borbi protiv
korupcije u privatnom sektoru

Slubene novine L 192 , 31/07/2003 P. 0054 - 0056

http://eur-lex.europa.eu/LexUriServ/LexUriServ.do?uri=CELEX:32003F0568:EN:HTMLhttp://eurlex.europa.eu/LexUriServ/LexUriServ.do?uri=CELEX:32003F0568:EN:HTML